NOVA FIZIKA Nova otkria fizike i biologije dokazuju ono to je religija oduvijek tvrdila: da su ljudi mnogo vie od krvi

i mesa. Nova znanost u svojoj osnovi odgovara na pitanja koja su muila znanstvenike stotinama godina, a u dubljem smislu rijei to je znanost o udesnom. Ugledni istraivai iz cijelog svijeta i iz razliitih znanstvenih disciplina ve desetljeima izvode dobro osmiljene pokuse iji rezultati opovrgavaju priznatu biologiju i fiziku. Sva ta istraivanja u svojoj cjelini pruaju nam obilje podataka o sredinjoj organizacionoj sili koja upravlja naim tijelima i ostatkom svemira. Njihova otkria su uistinu zapanjujua. Na naoj najelementarnijoj razini ovjek nije kemijska reakcija, nego energetski naboj. ovjek, kao i svaka iva tvar, skup je energije u polju energije povezan sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajue energetsko polje sredinji je pokreta naeg bia i nae svijesti, alfa i omega naega postojanja. Nae tijelo u odnosu prema svemiru ne poznaje dvojnosti - ja i ne-ja - jer ih povezuje u jedno bazino energetsko polje. Polje utjee na najvie funkcije naeg uma i izvor je informacija koje odreuju rast naih tijela. Ono je na mozak, nae srce i nae pamenje, ono je nacrt svijeta za sva vremena. Privreni smo i vezani za na svijet, i nedjeljivi od njega, naa jedina temeljna istina jest na odnos s njim. Biologija i fizika sve do danas bile su slukinje pogleda koje je zagovarao Isaac Newton, otac suvremene fizike. Sve nae predodbe o svijetu i naem mjestu u njemu potjeu od zamisli koje su se oblikovale jo u sedamnaestom stoljeu, no koje jo uvijek tvore jezgru suvremene znanosti - teorije po kojima su svi elementi u svemiru izolirani jedan od drugoga, odjeljivi i potpuno samodostatni. Ustvari su te teorije stvorile predodbu o odvojenosti. Svijet sastavljaju brojni milijuni malenih, odvojenih predmeta ije je ponaanje mogue predvidjeti. Najvie odvojen od svih njih je ovjek. Ljudi se nalaze izvan ovog svemira, i promatramo ga prema unutra. ak je i nae tijelo na neki nain odvojeno i razliito od naeg pravog ja, svjesnog uma koji je promatra. Newtonovski svijet je moda bio svijet potivanja zakona, no to je u krajnjoj liniji bilo samotno, pusto mjesto. Svijet je iao svojim putem, kao jedna golema maina, bez obzira na to jesmo li mi u njemu ili ne. Newton i Descartes s nekoliko spretnih poteza otkinuli su Boga i ivot od svijeta materije, te ovjeka i njegovu svijest od sredita naeg svijeta. Iz svemira su istrgnuli srce i duu, tako da je u njemu ostala samo mrtva zbirka meusobno povezanih mehanikih dijelova. I to je najvanije, kao to se izrazio Danah Zohar u knjizi Kvantno ja (The Quantum Self): Newtonovo gledite istrglo nas je iz tkanja od koje je satkan svemir. Naa slika o samima sebi nakon Darwinove teorije evolucije postala je jo alosnija. Po njegovoj teoriji, koju su neodarvinisti sada malo okljatrili, ljudski ivot je sluajan,

grabeljiv, besmislen i samotan. Ako nisi najbolji, nee preivjeti. ovjek je samo sluajna pojava u evoluciji. Golema ahovnica biolokog naslijea svela se na samo jednu glavnu postavku - preivljavanje. Jedi druge ili e biti pojeden. ovjek je u svojoj biti genetski terorist koji djelotvorno uklanja sve slabije karike. U ivotu nisu kljuni dijeljenje i meuzavisnost. Vano je pobjeivati, biti prvi. Uspije li preivjeti, na samom si vrhu evolucijskog drveta. Te dvije paradigme - svijeta kao stroja i ovjeka kao stroja za preivljavanje - dovele su do toga da smo danas vrlo dobro tehnoloki ovladali svijetom, ali posjedujemo vrlo malo pravog znanja koje bi nam bilo od istinske vanosti. Na duhovnoj i metafizikoj razini dovele su do osjeaja oaja i potpune osamljenosti. Kada su pioniri kvantne fizike stekli uvid u samo srce materije, bili su zapanjeni nad onim to su vidjeli. Najsitniji djelii materije uope nisu bili materija kakvu poznajemo, te nisu bili neto odreeno, nego ponekad jedna stvar, a ponekad sasvim druga. Jo udnije je to da su esto istovremeno bili vie moguih stvari. A najznaajnije otkrie je da te subatomske estice nemaju znaenja same za sebe, u izolaciji, nego iskljuivo u odnosu sa svim ostalim. Materiju na njenoj najo-snovnijoj razini nije mogue rascijepiti na samodostatne malene jedinice, nego je ona potpuno nedjeljiva. Svemir je mogue razumjeti iskljuivo kao dinamiku mreu meusobne povezanosti. Jednom povezane stvari uvijek ostaju povezane, i u vremenu i u prostoru. Pokazalo se da su i prostor i vrijeme samo arbitrarne tvorevine koje vie nisu primjenjive na ovoj razini svijeta. Vrijeme i prostor - kakve ih poznajemo - ustvari uope ne postoje. Sve te nepovezane niti kvantne fizike nisu nikada bile objedinjene u koherentnu teoriju, a kvantna je fizika reducirana na iznimno uspjeno tehnoloko orue nuno za proizvodnju bombi i moderne elektronike. Filozofske implikacije su zaboravljene, a sve to je preostalo imalo je svoje praktine koristi. Veina dananjih fiziara bila je spremna prihvatiti bizarnu prirodu kvantnoga svijeta jer njegova matematika - na primjer, Schrdingerova jednadba tako dobro djeluje, a na njegove osobine koje se ne slau s oekivanim samo su odmahnuli glavom. Kako elektroni mogu biti povezani sa svime odjednom? Kako je mogue da elektron ne moe postojati kao odreena pojedinana stvar, sve dok ga ne ponemo prouavati ili mjeriti? I kako bi u svijetu moglo postojati bilo to stvarno ako sva ka stvar prije no to ju ponemo poblie promatrati - nije nita drugo do privid? Njihov odgovor je bio da postoji jedna istina za sve maleno i druga istina za neto mnogo vee, jedna istina za stvari koje su ive a druga za neive stvari; i preporuka da prihvatimo ta oita proturjeja kao to smo prihvatili osnovni Newtonov aksiom. To su pravila koja vladaju svijetom i jednostavno ih trebamo prihvatiti. Matematika 'tima' i to je sve to je vano. Nae promatranje - ljudska svijest -apsolutno je kljuno za to da iz tog subatomskog strujanja zaista nastane neto odreeno, meutim ni Heisenberg ni Schrdinger nisu u nijednoj od svojih jednadbi u obzir uzeli ljudski imbenik. Obojici je bilo jasno da je ovjek na neki nain klju, no nisu znali na koji ga nain ukljuiti. Sa stajalita znanosti, ovjek je jo uvijek bio odvojen od svijeta i promatrao ga je izvana prema unutra.

Nekoliko istraivaa ponovno je poelo razmiljati o pojedinim jednadbama koje su u pravilu svi izostavljali iz kvantne fizike. Te jednadbe su odreivale takozvano polje nulte toke - more mikroskopskih vibracija u prostoru izmeu stvari. Doli su do zakljuka da ukoliko polje nulte toke ukljuimo u nau sliku o najosnovnijoj prirodi materije tada je sama osnova naeg svemira valovito more energije, jedno ogromno kvantno polje. Ukoliko je doista tako, tada je sve povezano sa svim ostalim, poput kakve nevidljive mree. Otkrili su takoer da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na svojoj najosnovnijoj razini iva su bia, ukljuujui i ljude, svenjevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. ive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je kljuni aspekt biolokih procesa. Informacije potrebne za sve ivotne procese - od meustanine komunikacije do izuzetno opsenih procesa reguliranja DNK - pristiu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje ak i ovjekov um koji je, navodno, potpuno van zakona materije. Misli, osjeaji i sve druge, vie kognitivne funkcije povezane su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz na mozak i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je meudjelovanja subatomskih estica naeg mozga i mora kvantne energije. Doslovce rezoniramo s naim svijetom. I ono to je moda najvanije - dokazali su da smo na najosnovnijoj razini svi jedni s drugima povezani, kao i sa svijetom. Eksperimentalno su pokazali da bi mogla postojati ivotna sila koja proima cijeli svemir, a koju neki nazivaju kolektivna svijest, a teolozi Sveti Duh. Pruili su uvjerljivo objanjenje mnogih pojava u koje ovjeanstvo vjeruje ve stoljeima, a za koje dosada nije bilo vrstih dokaza i primjerenog objanjenja: od djelovanja alternativne medicine i molitve do ivota poslije smrti. U odreenom smislu, mogli bismo rei da su nam dali znanost o religiji. Ove ideje su doekane kao izdajnike, a znanstvenici koji su ih zagovarali u mnogim su se sluajevima morali boriti protiv dobro utvrenog i neprijateljski nastrojenog establimenta. Njihova istraivanja trajala su trideset godina, uglavnom nepriznata i potisnuta, ali ne zato to su bila nekvalitetna. Svi ti znanstvenici izveli su besprijekorne pokuse, a dolazili su iz najuglednijih ustanova: sveuilita Princeton i Stanford te vrhunskih instituta u Njemakoj i Francuskoj. Meutim, svojim su pokusima ugrozili brojne doktrine koje se smatraju svetima budui da predstavljaju samu jezgru suvremene znanosti. Njihove nove zamisli nisu se uklopile u prevladavajui znanstveni pogled po kojemu je svijet tek stroj. Kada bi priznali te nove zamisli morali bi se odrei mnogoega od onoga u to vjeruje suvremena znanost i morali bi, u neku ruku, krenuti od samog poetka. Stara garda to nije eljela.

O OVJEKU NJEGOVOM JA I NJEGOVOM UMU

Neurobiolozi tvrde da je svijest locirana u modanoj kori, te da je rezultat jednostavnog mijeanja kemikalija i modanih stanica. Kemikalije proizvode televizijsku sliku u naem mozgu, a kemikalije su odgovorne i za 'ono' to tu sliku promatra. Poznajemo svijet radi sloenosti vlastite mainerije. Moderna biologija ne vjeruje u svijet koji je u svojoj konanici nedjeljiv. Kvantni su fiziari u subatomskom svijetu otkrili neobinu osobinu koju su nazvali nelokalnost. To je sposobnost kvantnog entiteta, na primjer elektrona, da na proizvoljnoj udaljenosti trenutno djeluje na neku drugu kvantnu esticu, a bez bilo kakve meusobne razmjene sile ili energije. Kvantne estice koje su jednom bile u vezi oito zadravaju meusobnu povezanost ak i nakon odvajanja, tako da djelatnost jedne uvijek utjee na drugu bez obzira na to koliko su se udaljile. Nelokalnost je potresla same temelje fizike. Na materiju se vie nije moglo gledati kao na neto odvojeno. Neki se dogaaj u zamjetljivom prostoru moe dogoditi bez zamjetljivog uzroka. Einsteinov temeljni aksiom bio je pogrean: na odreenoj razini materije stvari mogu putovati bre od svjetlosti. Subatomske estice same za sebe nemaju smisla; moemo ih razumjeti samo kroz njihove odnose. Svijet je na svojoj najosnovnijoj razini sloena mrea meusobno zavisnih, zauvijek nedjeljivih odnosa. Vjerojatno najvaniji sadraj tog meusobno povezanog svemira jest iva svijest koja ga opaa. Kada promatramo svijet, ne vidimo samo grube stvari, "palice i kamenje", ve opaamo na mnogo dubljoj razini. Na mozak sam sa sobom i s ostalim dijelovima tijela primarno ne komunicira rijeima ili slikama, a ni bitovima ili kemijskim impulsima, nego se slui jezikom valne interferencije: jezikom faza, amplituda i frekvencija u spektralnoj domeni. Predmete percipiramo na nain da rezoniramo s njima, odnosno da se uskladimo s njima. Poznavati svijet doslovno znai biti na njegovoj valnoj duljini. Na je mozak poput klavira. Kada promatramo neku stvar u vanjskom svijetu, odreeni dijelovi mozga rezoniraju na odreenim frekvencijama. Kod pojedinih toaka na koje smo obratili panju na mozak pritie samo odreene tipke koje aktiviraju strune s odreenom duljinom i frekvencijom. Tu informaciju potom preuzimaju obini elektrokemijski krugovi u mozgu, ba kao to vibracije struna ponu rezonirati u cijelom klaviru. Kada neto ugledamo ne vidimo sliku tog objekta negdje u stranjem dijelu naih glava ili iza one mrenice, nego u tri dimenzije i u vanjskom svijetu. Mora biti da stvaramo virtualnu sliku danog objekta te ju projiciramo u prostor, na isto mjesto na kojem se nalazi stvarni objekt, tako da se objekt i naa percepcija tog objekta poklapaju. A to znai da je vjetina gledanja ustvari vjetina transformiranja. Samim inom promatranja na neki nain transformiramo bezvremeni i bezprostorni svijet interferencijskih uzoraka u konkretan i diskretan (odvojen) svijet prostora i vremena: svijet same jabuke koju vidimo pred sobom. Prostor i vrijeme stvaramo na povrini naih onih mrenica. Ona lea kao u hologramu pokupi odreene interferencijske uzorke i pretvori ih u trodimenzionalne slike. Takva virtualna projekcija je potrebna zato to za jabukom poseemo tamo gdje se ona doista nalazi, a ne negdje u naoj glavi. Ako cijelo vrijeme projiciramo slike u vanjski prostor, tada je naa slika svijeta zaista virtualna stvarnost.

Brani tandem neurofiziologa s Kalifornijskog sveuilita u Berkeleyu. Russell i Karen DeValois konvertirali su jednostavne karo-uzorke ahovnice u Fourierove valove i otkrili da modane stanice maaka i majmuna ne odgovaraju na same vizualne uzorke nego na interferencijske. Bezbrojna istraivanja, koja su DeValoisovi opisali u knjizi Prostorno gledanje, govore da su brojne stanice u vizualnom sustavu usklaene s odreenim frekvencijama. Druga istraivanja Fergusa Campbella iz Cambridgea u Engleskoj, kao i brojnih drugih laboratorija, takoer su potvrdila da je kora ljudskog mozga ugoena na odreene frekvencije. U toj injenici moda lei objanjenje zato odreene stvari prepoznajemo kao jednake premda su po veliini vrlo razliite. Na osnovu toga imamo dva koncepta gledanja na stvarnost: PRVI KONCEPT ovjek je stroj za preivljavanje koji je u velikoj mjeri rezultat djelovanja kemikalija i genetskih kodova. Mozak je odvojeni organ i kua svijesti koja je takoer u velikoj mjeri rezultat kemije: meustanine komunikacije i kodnih zapisa DNK. ovjek je u osnovi izoliran od svojega svijeta, a njegov um je izoliran od njegovog tijela. Vrijeme i prostor su konani, openiti redovi. Nita ne putuje bre od brzine svjetlosti. DRUGI KONCEPT Komunikacija u svijetu ne odvija se u vidljivom prostoru Newtona, nego u subatomskom svijetu Heisenberga. Stanice i DNK komuniciraju preko frekvencija. Mozak prepoznaje i biljei vlastitu snimku svijeta u pulsirajuim valovima. Svemir podupire temeljna supstancija koja sve registrira, teomoguava da sve komunicira sa svim ostalim. Ljude nije mogue odvojiti od njihove okoline. iva svijest nije izolirani entitet. ovjekova svijest poveava stupanj reda u preostalom svijetu i ima nevjerojatne moi - moemo lijeiti sebe i svijet, i u odreenom smislu uiniti ga takvim kakvim elimo da bude. Mnogi slavni, poznati i manje poznati naunici ustrajnim eksperimentiranjem i uenjem na pogrekama jedan za drugim doli su do konanog otkria, a su sve te dogme-kameni temeljci fizike i biologije - najvjerojatnije pogrene, i da je toan drugi koncept poimanja svijeta. Aldo