Antiimperijalni otpor u Evanelju po Marku

Pie: Mario DeGiglio-Bellemare http://www.sinteza.org/markovo_evandjelje.htm

Evanelja prikazuju historijskog Isusa kao linost koja je ivjela i umrla pod okupacijom Rimske imperije. Iako su kranske crkve postale crkve kraljevstva, antiimperijalni otpor je imao centralnu ulogu u Isusovom pokretu. Rimsko kanjavanje raspinjanjem na kriu bilo je namijenjeno nepokornim pojedincima, obino iz niih drutvenih slojeva, koji su smatrani prijetnjom za rimsku vladavinu. Hiljade pojedinaca je raspeto tokom rimske vladavine; bio je to nain da se stanovnitvo zastrai i dri u pokornosti. Isus je bio jedan od njih. Veina Velikih inkvizitora ovog svijeta nastoji da ita Bibliju uope ne spominjui rimsku okupaciju! Monici nastoje da Bibliju itaju kroz naoale koje pogoduju svjetskim inkvizitorima. Ruski romanopisac Fjodor Dostojevski shvatio je to bi se dogodilo historijskom Isusu kad bi se vratio u ovaj svijet i suoio s inkvizitorima Kristovog kraljevstva. Ali, ako itate Bibliju iz perspektive idovskih seljaka, kojima se Isus i obraao svojim alternativnim bogosluenjem, shvatit ete zato seljaci El Salvadora danas Bibliju smatraju knjigom osloboenja ili zato su robovi iz Afrike u SAD koristili Bibliju za irenje i jaanje abolicionistikog pokreta u vremenima prije osloboenja. Richard Horsley nam u svojoj knjizi Isus i imperij pria o ovjeku po imenu Joua (Isus) ben Hananeya koji je ivio u isto vrijeme kad i Joua ben Josifat (Isus sin Josipov: iz Evanelja). Horsley nas obavjetava kako su rimske vlasti Jouu ben Hananeya proglasile ludim, da su ga rimski uvari tukli, da bi ga na kraju pustili da napusti Jeruzalem. Zato? Joua ben Hananeya se spominje u nekim povijesnim izvorima zbog toga to je bio dobro poznat narodu Jeruzalema u to vrijeme i to kao ovjek mudrosti koji ide okolo proriui propast Izraela. Zato je on vaan? Pa, zato to se navedeni kratki opis Isusa ben Hananeya u stvari podudara sa likom

depolitiziranog Isusa kojeg susreemo u opisu Isusa koji nam daju etablirani i konzervativni krani: naime, Isusa koji hoda okolo propovijedajui, Isusa uitelja mudrosti, Isusa hipi dobroinitelja, Isusa pravednika i moralne linosti. Ali postoji ogromna razlika izmeu dvojice ljudi koje nam predstavlja Horsley. Isus ben Josip nije bio samo pretuen i izbaen iz grada, ve su njega rimski okupatori i razapeli na kriu. Zato? Zbog toga to je Isus ben Josifat bio voa pokreta, ne usamljeni uitelj mudrosti, koji je ponudio konkretnu alternativu siromanim idovskim seljacima i usprotivio se rimskoj vlasti. A to je bilo proglaeno opasnim. Isusov pokret je teio da postigne dvije stvari: obnovi Izraela i odupr rimskoj okupatorskoj vojsci. Vano je da se sjetimo kako Isus nikad nije propovijedao samog sebe, on je propovijedao o dolazeem kraljevstvu ili kraljevstvu (od grke rijei: basileia). Dobar dio Isusove teologije usredotoen na kraljevstvo je alternativa rimskoj predstavi basileia, koja je, ustvari, predstavljala irenje rimske civilizacije na narode koji su smatrani za barbarske rase, kao to je bio idovski narod. Osnova rimske teologije basileia bila je ideja da Rim vlada svojim imperijem zbog toga to su rimski bogovi (kao to je Jupiter) eljeli da Rim vlada svijetom. Osnova Isusove vizije basileia, konkretizirane u njegovom dijeljenju trpeze i hrane sa odbaenima, bilo je shvaanje da je Boja volja da podanici rimske vlasti (posljednji) postanu prvi. irenje Rimskog kraljevstva rimska elita vidjela je kao dobar civilizirajui projekt (Pax Romana) koji je imao i politike i religiozne implikacije. U to vrijeme, politika i religija nisu bile odvojene jedna od druge. Na primjer, imperator Domicijan (81-96 n.e.) nije bio doivljavan samo kao otjelovljenje rimskog sustava imperijalne vlasti, koji je bio aristokratski sistem, on je istovremeno shvaan i kao olienje bojeg prisustva (lat deus praesens), manifestacija Jupiterovog prisustva meu ljudima. Obojica, i Isus i imperator (cezar), bili su smatrani boanskim predstavnicima kraljevstva, ili basileia. Ipak, prisustvo Isusa kao Bojeg izaslanika u Evaneljima u direktnom je sukobu s cezarovom vlau i osporava njegovo pozivanje na boansko pravo na vlast. Isus se oslanjao na specifine aspekte vlastite idovske tradicije da bi odgovorio na svoje iskustvo pod imperijalnom vladavinom Rimljana. On je podsjeao na brojne biblijske primjere otpora idovskog naroda carskoj vlasti, kako bi potaknuo otpor imperiji svog vremena. Na primjer, podsjeao je na iskustvo oslobaanja od ropstva pod piramidalnim sistemom Egipta (Egzodus), proroke kritike monarhijske vladavine u Izraelu (Knjiga proroka), iskustva babilonskog izgnanstva i makabejskih ustanaka protiv helenizacije idovske kulture, koji su se odigrali manje od 200 godina prije njegovog roenja. Makabejski ustanci su, da psomenemo i to, prva povijest nacionalno oslobodilake borbe koja je zapisana! tovie, Isusovo propovijedanje meu siromanim seljacima Galileje, najosiromaenije oblasti Palestine, bilo je pod dubokim utjecajem radikalnih biblijskih zakona o oprosnim godinama (svaka pedeseta godina). Tradicija oprosne godine iz Tree knjige Mojsijeve ili Knjige levitske (poglavlje 25), koja je proizala iz iskustva babilonskog izgnanstva, propisivala je radikalno restrukturiranje drutva kojim su seljacima vraana njihova sopstvena sredstva za proizvodnju (zemlja i oslobaanje od dugova). Svaka pedeseta, jubilarna ili oprosna godina, u kojima se zahtijevalo oslobaanje robova, opratanje dugova, i vraanje zemljita, bio je pokuaj da se odrava posveenost oslobodilakom Bogu koji je narod Izraela spasio ropstva. Bio je to pokuaj izgradnje alternativnog puta, kontrastnog drutva, vrlo razliitog od imperijalnog sistema piramidalnog Egipta, koji stoji nasuprot izraelskom idealu. Zakon o oprosnim godinama bio je stvoren zato to bi veina seljaka antikog svijeta, pod nametnutim dabinama i porezima, na kraju zavravala u dugovima, gubila zemlju, i bivala prisiljena na ugovorni najamni rad za zemljoposjednike elite. Prema Ulrichu Duchrowu, u pretkapitalistikim drutvima, kamata na dug je za otplatu zahtijevala dio profita koji zapravo nije postojao s obzirom na to da je proizvodnja ostajala istog opsega. Poveanje proizvodnje radi otplaivanja dugova u pretkapitalistikoj agrarnoj privredi, bilo je praktino nemogue za siromanog seoskog farmera. Isus je ivio u jednoj privredi koju Warren Carter naziva legionarskom privredom, u kojoj je prijetnja vojnim nasiljem rimskih legija (vojne jedinice sastavljene od otprilike 5.000 vojnika) osiguravala da se veina ljudi podini plaanju dabina i poreza. Carter pie da su grad Antiohiju 80. godine Kristove ere, sa populacijom od oko 150.000 ljudi, kontrolirale etiri legije, odnosno 20.000 rimskih vojnika. To znai jedan vojnik na svakih 7,5 osoba! Imperijalno nasilje i zastraivanje bili su svakodnevno iskustvo tog vremena, a mnogi stanovnici prisiljeni na angareia - neformalne dodatke brutalnom poreskom sistemu koje je propisivala sama vojska, kao to su rekvizicija stoke, kuhanje i smjetaj vojnika, prisilni rad, itd. Ko je financirao ovu ogromnu vojnu maineriju, kao i svu tu izgradnju putova, mostova i akvadukta neophodnih da bi takva mainerija funkcionirala? Lokalno stanovnitvo iju su veinu inili siromani radnici i seljaci. Pria o Gadarijancu koga je opsjeo zao duh je slikovit prikaz duhovnih, psiholokih i somatskih posljedica djelovanja rimske okupacije na narod. Opsjednuti ovjek koji je i danju i nou ivio meu grobovima (5:5), na,

prema idovskom zakonu, neistom mjestu, moe biti shvaen kao primjer bijede i jada idovskog naroda. Kada je Isus naredio demonu (rije koja obino znai mo u evanelistikim pripovijestima) da se predstavi, ovaj mu odgovara: Moje ime je legija: jer nas je mnogo (5:9). Legija je u Markovo vrijeme znaila samo jedno: diviziju vojnika. Prema Chedu Myersu voeni ovim znakom, otkrivamo da ostatak prie vrvi od vojnih slika. Suoen s Isusom, demon preklinje da bude poslat u krdo svinja (5:11), koje se same dave u moru. Dok, po idovskom zakonu, svinja predstavlja najneistiju od svih ivotinja, Myers nas podsjea da se svinje nikada ne kreu u krdima. Meutim, rije krdo (grki: agele) bila je esto koritena da oznai gomile vojnih regruta. Slika svinja koje se dave direktno se odnosi na davljenje egipatskih vojnika u Crvenom moru poslije oslobaanja iz egipatskog ropstva, to je ispriano u Egzodusu (14:28). Pria o izlasku, oslobaanju iz egipatskog ropstva, predstavlja najznaajniji dogaaj u idovskoj povijesti; ona je stoer idovskog identiteta kao naroda. Pria o istjerivanju demona iz opsjednutog Gadarijanca sadri dvostruku strategiju otpora i stvaranja alternativne zajednice. Prije svega, ona je direktno povezana sa priom o egzodusu, oslobaanju iz Egipta (koji je antiteza izraelskog utopijskog kontrastnog drutva), a zatim, ona pokazuje da iscjeljenje ovog pojedinca i njegovo ponovno uvoenje u zajednicu, iz prostora meu grobovima, ini sadraj Isusovog pokreta za nebesko kraljevstvo (basileia). Isusov pokret je toliko radikalan u svom uspostavljanju prostora basileia meu legijama rimskih okupatora da ljudi poinju preklinjati Isusa da napusti njihovo mjesto (5:17). To je razumljiva reakcija, kad se ima u vidu rimska kampanja ponovnog osvajanja koja je pustoila zemlju. Iscjeljenje ovjeka koga su zaposjeli demoni i njegov povratak u zajednicu predstavljaju prijetnje rimskoj vladavini u okupiranoj Palestini. Sagledan iz perspektive Egzodusa, zaposjednuti ovjek simboliki predstavlja novi alternativni Izrael. Iscjeljenje upuuje na novi poetak za one koji su ivjeli meu grobovima Egipta. Ba kao to se egipatska vojska podavila, simbolizirajui novi poetak za bive robove, istjerivanje demona i iscjeljenje predstavljaju odbacivanje sistema zasnovanog na militarizmu i ropskom radu. Ali, Isus isto tako pokazuje i put u obnovljenu budunost u kojoj je uspostavljanje alternativne zajednice, zajednice iscjeljenja, pokazano kao budui znak njegovog nebeskog kraljevstva (basileia). U predaji o Isusu koji lijei Gadarijanca kojeg su opsjeli demoni, prisustvujemo procesu pomou koga je demonima opsjednuta osoba, koja se povukla meu grobove, izlijeena od ubilakog djelovanja rimske vojne okupacije. Isus nastoji da iz prostora meu grobovima izvede te monstrume ija je monstruoznost konkretna posljedica imperijalistike okupacije. Monstrumi se ne mogu razumjeti bez kritike sistema dominacije u svijetu; oni nam pokazuju (monstrare) kako takvi sistemi obezliuju ljude i negiraju ivot. Situacije imperijalne dominacije takoer obiluju mentalnim bolestima, jer su potlaeni ljudi esto uhvaeni u shizofrenina stanja izmeu podreivanja (uslijed prijetnje nasiljem) i otpora (uslijed nepodnoljive situacije u kojoj ive). Ali u ovoj prii, osvajaku tuinsku silu, koja je prikazana kako preuzima kontrolu nad umom i tijelom osobe, Isus je protjerao.