Zato ne vjerujem u Boga?

Pie: Kris Babic Olssen http://www.sinteza.org/zasto_ne_vjerujem_u_svpismo.htm

Dobar kranin se treba uvati od matematiara i svih onih koji izriu prazna proroanstva. Opasnost ve postoji da su matematiari sklopili ugovor s Neastivim da potamne duh i sputaju ovjeka u okove Pakla. Sv. Augustin (354-430)

Prvi primjer matematikih netonosti u Bibliji, tie se vrijednosti Pi (Ludolfov broj). Pi koji je odnos opsega kruga i njegova promjera. To je iracionalan broj kojeg predstavlja beskonaan niz znamenki i obino se predstavlja nizom prvih est znamenki 3,14159. to kae Biblija o vrijednosti broja Pi? I Kraljevima 7,23-26 (II Ljetopisi 4,2-5) Mjedeno more Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. (24) Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne ake koje su ga optakale sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne su ake bile u dva reda i salivene s njim. (25) Poivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su stranjim dijelom bili okrenuti unutra. (26) Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u ae, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisue bata.

Nitko ne zna emu je sluilo mjedeno more. Moda posuda za ritualno kanabisovo ulje koje su koristili za razne rituale u ast bogu Jahvi. Kako god, na nain opisan gore i prema crteu, moemo zakljuiti kako je izgledalo. Sasvim je jasno da se gornji odlomak (stih 23) bavi dimenzijama na vrhu mjedenog mora. Budui da je promjer 10 lakata (10 lakata od ruba do ruba) a opseg 30 lakata (Vrpca od 30 lakata ga potpuno zaokruuje), vrijednost od Pi kako ga definira taj odlomak je 30/10 ili tono 3! Ta je vrijednost, naravno, pogrena i svaki matematiki proraun koji koristi 3 kao Pi e proizvesti krajnje pogrene rezultate. Oito je 3,0 u usporedbi sa 3,14159... netonost. To je jo jedan avao u lijes biblijske nepogreivosti - jedan od osnovnih omjera u matematici (i prirodi) je pogrean. Ne bi li vrlo uvjerljiv dokaz nadnaravne mudrosti i nadahnutosti biblijskih pisaca bio da im je Bog otkrio vrijednost broja Pi na, recimo, stotu decimalu - dok su jo bili nepismeni gonii stoke koji su prepriavali biblijske prie jedan drugome uz logorsku vatru od devinog izmeta?! Kojeg li monog alata da se uvjere svi skeptici kako je Biblija boanski nadahnuta knjiga. Ne bi trebala nikakva sumnjiva proroanstva s natezanjem njihova znaenja. Biblija bi tako dokazala samu sebe, tj. svoje natprirodno podrijetlo. Umjesto toga imamo sramotnu Boju pogreku. Ujedno otpada bilo kakva vea povezanost Izraelaca i egipatske kulture. Nikakvi Izraelci nisu bili egipatski robovi koji su gradili njihove graevine. Egipatsko graditeljsko umijee je bilo golemo. Kako to da Izraelci, ako ih je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva, nisu pokupili tako banalnu stvar kao to je broj, Pi, a bez ijeg poznavanje nije bila mogua gradnja piramida, kao niti bilo ega od znaaja? Naravno, da su fundamentalisti i bibliolatri dali sve od sebe ne bi li pokuali opovrgnuti bilo koju greku u Svetom Pismu (i nastavljaju to pokuavati), pa je ponueno mnogo objanjenja da se izbjegne oita sramota. Pozabavit emo se sa dvije (meusobno kontradiktorne!) apologetske strategije. Naelno se svode na izjave da je odnos u I Kraljevima 7,23-26 ili: Sasvim dobra reprezentacija broja Pi ili Krajnje precizna reprezentacija broja Pi Strogo govorei, budui da je Pi iracionalan broj, nikada se ne moe tono predstaviti, jer je broj decimala beskonaan. Tako bi netko mogao rei da premda je 3,14159 svakako bolja aproksimacija od Pi nego 3,0, i dalje je pogrena. Meutim, postoje dobre i loe aproksimacije. 3,0 je svakako mnogo gora od moderne aproksimacije. Ve to bi trebalo prisiliti fundamentaliste na stanku: zar njihov sveznajui Bog nije mogao ljudima pokloniti toniju vrijednost od one koju su moderni ljudi uspjeli postii. Druga linija obrane bi bila, budui da govorimo o neemu to je napisano oko 2 i pola tisua godina prije, ne bi bilo poteno suditi im po modernim standardima. Primjer takve obrane dolazi od fundamentalista Roberta Mouncea u knjizi Odgovori na pitanja o Bibliji. On pie: Gruba mjerenja drevnih vremena ne moraju se podudarati sa zahtjevima dananje svemirske tehnologije. U kulturama tih dana, ovakav nain mjerenja nije samo adekvatan, ve nema nikakve greke. U naem utvrivanju onog to bismo mi danas smatrali grekom, trebamo se orijentirati prema prevladavajuim standardima toga vremena. Zapazite tu bahatost. Mounce priznaje da je brojka Pi netona prema modernim standardima, ali i dalje insistira da je mjerenje nepogreivo jer je bilo bez greke za svoje vrijeme. Tako on eli nastaviti nazivati bibliju nepogreivom unato ovoj netonosti, jer je bila tona prema znanju kulture tadanjeg vremena. Eto primjera gdje moete imat i ovce i novce u isto vrijeme! Ono to Mounce ne spominje je da su prevladavajui standardi toga vremena, tj. kulture koje su postojale istodobno s Hebrejskom dole do vrijednosti broja Pi daleko preciznijih od onih u I Kraljevima. Tablica dolje daje ove brojke: Jo 1650. pr.n.e. Egipani (Ahmes papirus) su izraunali vrijednost od Pi 3,16049 to iznosi 0,6 posto pogreke u usporedbi s modernom vrijednou. 1600. pr.n.e. Babilonci (Ahmes papirus) su izraunali vrijednost od Pi 3,125 to iznosi 0,5 posto greke u usporedbi s modernom vrijednou. Izmeu 800-500 pr.n.e. Indijci (Sulbasutre) su izraunali vrijednost Pi 3,09 to je greke od 1,6 posto u usporedbi s modernom vrijednou, dok su idovi u Svetom Pismu izraunali vrijednost od Pi 3,0 to iznosi 4,5 posto pogreke u usporedbi s modernom vrijednou. S druge strane, Grci su (Arhimed) su izraunali vrijednost od Pi 3, 3,14163 to iznosi 0,001 posto pogreke u usporedbi s modernom vrijednou.

Tablica jasno pokazuje koliko biblijska brojka odstupa u usporedbi s ostalim kulturama. Tako vidimo da je broj u I Kraljevima tri puta manje toan od indijskog, osam puta manje toan od egipatskog, devet puta manje toan od babilonskog i vie od tri tisue puta manje precizan od grkog broja! Tako kada prema Mounceu procjenjujemo tonost biblijskog omjera sa standardima toga vremena, naa procjena je oita - beznadeno je netono! Druga varijacija ove obrane je kada apologet slegne ramenima i kae da je 3,0 dovoljno dobra aproksimacija za Pi. Tako imamo fundamentalistikog apologeta Gleason Archera koji tvrdi u svojoj Enciklopediji Biblijskih problema: Iako je tono da je tonija kalkulacija broja pi neophodno potrebna za znanstvene svrhe...uporaba priblinog omjera je uobiajen nain govora, ak i danas...idovski pisac ovdje oito govori na priblian nain, koji je normalna praksa i dan danas Archer naprosto kae da iako je netono, i dalje je OK jer tako svi rade. Ovakva obrana je uplja iz nekoliko razloga. Prvi je da izgleda kako je najbolja obrana apologeta da toboe nepogreiva knjiga sadri grubu netonost. Drugi je da nitko tko normalno govori ne koristi 3,0 kao priblinu vrijednost za Pi - svi koje znam koriste 3,14 a ne 3,0. Naravno, razumna osoba koja ita ove retke bi mogla jednostavno zakljuiti da se podie praina ni oko ega. idovska kultura je oito pred-znanstvena pa se moe oekivati 3 za 3,14 iako je netono. Uostalom, nemamo razloga vjerovati da su idovski pisci Biblije bili matematiki pismeni. Naravno, to znai i da je Biblija proizvod ljudskih ruku sa svim svojim nedostacima. Kada su knjige iz Staroga zavjeta prevoene na grki, prevoditelji su naili na ovu oitu bedastou, i, postieni u duhu Arhimeda (287-21.2 p.n.e.), oni PRESKAU taj odlomak. U vrijeme napredne grke misli, bilo je sramotno pozivati se na knjigu koja sadri takvu nepreciznost. Meutim, bibliolatrima je to skroz neprihvatljivo, budui da iza tih pisaca stoji navodna boanska inspiracija. Kako smo vidjeli da dovoljno dobro nije uvjerljivo, mnogi pribjegavaju triku tvrdei da je vrijednost u I Kraljevima 7,23-26 ustvari krajnje tona! Pa mjere opseg po unutarnjem rubu, nalaze mistino znaenje hebrejskih slova koja otkrivaju broj Pi i druge akrobacije, koje iskljuuju jedne druge. Da je, kojim sluajem, u Bibliji naveden kakav precizan podatak, vrijedan spomena, ne sumnjajte da bi nas teolozi ve odavno zasuli s time kao dokazom bezgranine boje mudrosti. Bilo bi to s pravom, jer neuki i primitivni gonii koza koji su biblijske priice prepriavali uz vatru na sasuenom devinom izmetu u pustinji, nikako nisu mogli znati ita o broju Pi.