Mr.sc.

Vildana Peenkovi Univerzitet u Bihau, Pedagoki fakultet Luke Marjanovia bb, 77000 Biha Hronotop djetinjstva u zbirci Gromovo ule Skendera Kulenovia

Saetak:
Savremene knjievne teorije saglasne su da prostor i vrijeme odreuju umjetniko jedinstvo knjievnog djela i njegov odnos prema stvarnosti. Stoga prostor i vrijeme u knjievnom djelu uvijek sadre vrijednosni momenat, koji iz cjeline umjetnikog moe biti izdvojen samo u apstraktnoj analizi. Zbirka pria Gromovo ule se u vremenu kada je objavljena, po mnogo emu razlikovala od prethodnice ali i savremenih tekstova slinog diskursa. Kada je period djetinjstva prikazivan realistiko-socijalnim slikama, Kulenovi pie neobian tip ispovjesti - lirski doivljaj djetinjstva, kojeg je uinio prepoznatljivim, ne samo lirskom intonacijom ve i zaviajnim lokalitetima, porijeklom, imenima. Djetinjstvo je jedno od najvanijih ivotnih razdoblja koje nas trajno obiljeava. Sve ono u to se razvijamo u kasnijim godinama - inicirano je i u velikoj mjeri odreeno ve u razdoblju djetinjstva. Prostor i vrijeme u ovoj su zbirci uhvaeni i zaustavljeni te imaju ulogu svjedoka u identifikaciji djeaka Skendera, ali i Skendera pjesnika. U radu se propituju narativni postupci kojima autor gradi prostorne i vremenske kategorije te naini na koje, kroz nenametljiv autobiogafski diskurs, uokviruje sliku djetinjstva.

Kljune rijei: prostor, vrijeme, hronotop, djetinjstvo

Poetika prostora i vremena u zbirci Gromovo ule

Kulenovi je 1975. godine, nakon to je ve bio priznati pjesnik i dramatiar, kritiar i esejist, objavio svoju prvu i jedinu zbirku pripovjedaka za djecu Gromovo ule. Zbirka se u vremenu kada je napisana, po mnogo emu razlikovala od prethodnika i savremenika i mogla bi se okarakterizirati i kao autobiografska ispovjest autora, pria o njegovom djetinjstvu, o rodnom Petrovcu, za koji su ga itav ivot vezale duboke emocije. Zbirka Gromovo ule je arena, kaleidoskopska pria o vlastitom djetinjstvu, ispriana po nekoj unutranjoj logici, uglavnom asocijativnog karaktera koja bi se mogla okvalificirati i kao sjeanje na dane odrastanja. Iako zbirka anrovski nije odreena kao autobiografija ona se moe jednostavno i tako tumaiti zbog sljedeih inilaca: autobiografski diskurs, autor-pripovjeda koji nose isto ime te ostalih detalja i pojedinosti iz ivota Kulenovia (selidba iz Petrovca, roenje i pogibija brata, imena roditelja, rodbine i znanaca iz djetinjstva te stvarnih osoba koja su ivjela u to vrijeme). Gromovo ule je knjiga koja se odlikuje i odabirom tema i invetivnom obradom i problemskim pristupom.Prua mogunost da se obrati djeci i kae ivotne istine, to misli, za to se zalae a protiv ega se bori. Pie o dalekim i davnim vremenima kad se inilo da je sve ljepe i zanimljivije i neobinije kad se posmatra iz djeije perspektive. Dra prianja je u iskrenosti, a po tim osobinama knjiga i danas ima mjesto u lektiri (Dafi, 2009). Nostalgija za danima djetinjstva i mladenatva te za svim to su oni podrazumijevali, prvenstveno za osebujnom mladenakom naivnou, neposrednou i spontanou, moe se osjetiti na vie mjesta u tekstu. Priznavanje drutvene razliitosti kljuno je obiljeje savremenog ivota i potkrepljuje osjeaj pripadnosti razliitim vrstama kolektiviteta. Iako su njihove narativne dimenzije vane, identiteti nisu samo diskurzivne konstrukcije. Oni su i praktina postignua kojima se ne moe pristupiti samo jezinim ili tekstualnim sredstvima. itajui Gromovo ule, upoznajemo se sa procesima poput formiranja identiteta, izgradnje kulturne razliitosti, graanskog statusa i pripadnosti, jer upravo ti procesi dovode u pitanje nae razumijevanje takvih sredinjih geografskih kategorija kao to su prostor i mjesto, krajolik i okoli, javno i privatno (Atkinson et al.,2008). Nije sluajno to zbirku otvara upravo pripovijetka Cesta, koja je Skendera djeaka odvela u svijet, a zatvara Pria pogovorka, u kojoj se Skender pjesnik, pripovjeda, ovjek

vraa u svoje rodno mjesto. Izmeu ove dvije pripovijetke, smjeten je cijeli jedan poetski svijet - djetinjstvo o kojem Kulenovi pripovijeda.

GROMOVO ULE

Pripovijetke u zbirci Gromovo ule Philippe Lejeune, francuski teoretiar u tekstu Autobiografski ugovor (Le pacte autobiographique, 1975) za autobiografiju istie da je retrospektivni prozni tekst kojim neka stvarna osoba pripovijeda vlastito ivljenje, naglaavajui svoj osobni ivot, a osobito povijest razvoja svoje linosti (Milanja, 1999.) O bilo kojoj vrsti autobiografizma se radilo u djejoj knjievnosti, gotovo uvijek moemo govoriti o predstavljanju specifinog hronotopa djetinjstva. Termin hronotop pritom podrazumijeva znaenje koje je oblikovao ruski teoretiar Mihail Bahtin mislei na prostorno-vremenski kompleks u izgradnji proznog knjievnog djela (Flaker, 1983). Sintagma hronotop djetinjstva predstavlja totalitet djetinjstva, a upravo se tako djetinjstvo najee predstavlja u djelima djeije knjievnosti: ne podrazumijeva samo dimenziju vremena, ve i prostorno odreenje. Hronotop predstavlja djetinjstvo kao specifinu kombinaciju (proimanje, suodnos) vremena i prostora, u kojoj smo ivjeli i proivjeli neke zapamene 3

dane svog ivota. Djetinjstvo, i sve to se uz njega vezuje, jedna je od najeih tema u djejoj knjievnosti uope, a vlastito djetinjstvo kao motivsko polazite temelj je gotovo svakog autobiografskog diskursa u djejoj knjievnosti. Tako se u svojoj zbirci i Kulenovi nikad ne bavi zbivanjem kao dogaajem, nego upravo onim to taj dogaaj uzrokuje, refleksom koji ima na djeaka koji se s njim prvi put susree. Ono to se ne gubi ni u jednom trenutku, usprkos tako postavljenoj spoznajnoj perspektivi, jeste pozitivan emotivni doivljaj djetinjstva i mladenatva, pa i svojevrsno aljenje za jedinstvenou proteklih dana - taj je osjeaj konstantno dohvatljiv i itatelju.

Prostor i vrijeme u knjievnom djelu

Neodvojivost vremena i prostora, dokazana poetkom XX vijeka Einsteinovom teorijom relativiteta i nazvana hronotop ili prostor-vrijeme, temeljito je promijenila postulate klasine fizike i ponudila ovjeku novu viziju svijeta. Vrijeme i prostor su prestali da budu apsolutni i odvojeni jedno od drugog, ve su se sjedinili u jedan etverodimenzionalni prostor ija je najmanja jedinica dogaaj. Ovo otkrie primijenie na knjievnost ruski filozof, knjievni kritiar i historiar Mihail Mihailovi Bahtin. Povezanost vremena i prostora po Bahtinu izraena je u knjievnosti na taj nain to umjetnik stvara fiktivni svijet po obrascu realnog svijeta i koristi kategorije realnog svijeta u kojem ivi. Na taj nain hronotop se javlja i u knjievnosti i tu predstavlja meusobnu povezanost vremenskih i prostornih odnosa koja je opisana pomou dogaaja. Bahtinov pojam hronotop, kao termin koji obiljeava nedjeljivost vremena i prostora predstavlja kategoriju koja se tie forme i sadraja knjievnog dela. U knjievnom hronotopu sjedinjuju se prostorna i vremenska obiljeja u jednu smislenu cjelinu imajui u vidu da njegov dominantan princip jeste vrijeme. Bahtin ga definie kao sutinsku uzajamnost vremenskih i prostornih odnosa onako kako su oni umetniki dati u knjievnosti (Bahtin, 1989) kao formalno-sadrajnu kategoriju knjievnosti.

a) Prostor u zbirci Gromovo ule

Interes za prostor i vrijeme u knjievnom djelu, savremeni teoretiari usko vezuju za pravilnu interpretaciju istog, smatrajui da je prostor/vrijeme karakteristina oznaka, koja se samo u datom tekstu moe pravilno interpretirati. 4

Zanimanje za problem umjetnikog prostora javlja se kao posljedica shvatanja umjetnikog djela kao prostora koji je na izvjestan nain omeen i koji u svojoj konanosti odraava beskonaan objekat svijet koji je u odnosu na njega spoljan (Lotman, 1976). Po miljenju Lotmana, prostorne strukture djeluju kao moni organizacioni centri teksta oko kojih se formiraju i vrlo sloena znaenja. Kategoriju siejnosti on neraskidivo vezuje za prostorne strukture. A o znaaju prostornih struktura i njihovoj modelativnoj ulozi Lotman kae: Vano je neto drugo-iza prikazivanja stvari i predmeta koji ine okolinu u kojoj deluju likovi teksta nastaje sistem prostornih odnosa, struktura toposa. Pri tome budui da predstavlja princip organizacije i rasporeda likova u umetnikom kontinuumu, struktura toposa se pojavljuje kao jezik koji slui za izraavanje drugih, neprostornih odnosa u tekstu. S tim je u vezi osnovna modelativna uloga umetnikog prostora u tekstu (Lotman, 1976). U jednom knjievnom djelu ili u opusu jednog knjievnika, mogue je uoiti velik broj hronotopa i sloene, specifine za jedno djelo ili autora, korelacije meu njima, pri emu je obino jedan dominantan ili onaj koji figurira kao okvirni, a ostali se mogu ukljuivati jedan u drugi, postojati uporedo, preplitati se, smenjivati, suoavati, suprotstavljati se ili biti u sloenijim uzajamnim odnosima (Bahtin, 1989). Kada je u pitanju stvaralatvo Skendera Kulenovia njegova djela su usko povezana sa mjestima u kojima je boravio, koja je volio i koja su ga fascinirala. Sav stvaralaki opus Skendera Kulenovia, cijelo njegovo djelo, pogotovo eseji i proza, proeto je tragovima njegovog svijeta, svijeta iz kojeg je crpio snagu, od Bosanskog Petrovca, do Travnika i Mostara, koji ga je oduevio kada je 1956.godine, prvi put boravio tamo za vrijeme postavljanja drame Djelidba. Bosna je sve to imam, a Hercegovina posebno...Mostar me je nadahnuo, obogatio, inspirisao...ovo to sada piem je takoer vezano za Bosnu, za moj Petrovac, za moju Krajinu. To su sjeanja na djetinjstvo, mladost (Kulenovi, 1983). Da je ljubav prema rodnom Petrovcu njegova ivotna inspiracija, pokreta svih emotivnih preokupacija, Kulenovi je esto isticao: ovo je moj pedalj zemlje pod suncem svaijim, viem za njima, mene je ovdje mati rodila, i prva mi se jagorika iz zavjetrine zazlatila, i prva mi se eva nebu okomila, odavde sam ja za svijet uo i vascijeli svijet tim cvatom i cvrkutom zavolio...(Kulenovi, 1983a ). Bosanski Petrovac je i prostor u kojem se smjetaju deavanja i zgode iz Kulenovieve zbirke za djecu Gromovo ule. Iz prie saznajemo i predaju po kojoj je taj grad dobio ime:

U mom rodnom mjestu, Bosankom Petrovcu, nema rijeke. Ima samo, usred grada, jedno vrelo, koje se nekad zvalo - tako su priali Petrovo vrelo, po kojem je i naselje i prozvano: Petrovac. Kad je grad i dobio to ime vrelo je ostalo bezimeno, kao da mu ga je ukrao (Kulenovi, 1994). Kulenoviev Petrovac bio je mnogo vie od kasabice u kojoj se teko ivjelo. Bile su to planine koje su ga okruivale, ljivici, ume i livade, sve to je nekadanjeg djeaka opijalo i to je kasnije godinama nosio u sebi. Njegovi ljivici, postaju sve bjelji: ljivik na, prsnuo beharom, pije mjeseinu, malo mu svoje bjeline, hoe sutra da osvane bjelji (Kulenovi, 1994). Savremene knjievne teorije, nude danas potpuno nova gledita i nova tumaenja stilskih postupaka autora koji su se nekad tumaili kao knjievne intervencije za razvijanje i proirivanje radnje. Oito je da krajem dvadesetog stoljea pojam okoli vie ne implicira tek okolinu koju nastojimo urediti ili koja na nas utjee. Povezivan s idejama prirode i krajolika, okoli se preispituje i re-prezentira u moralnim,kulturnim i politikim raspravama (Atkinson et al.,2008). Zbirka Gromovo ule je bogata emocijama najrazliitijih oblika. Prianje je snano i u njemu se nalazi vie poezije nego proze. Posebnu panju plijeni ambijent i atmosfera prianja, koja je snana i upeatljiva. Ambijent je smjeten u tipinu bonjaku kasabu, pievo rodno mjesto a likovi koje susreemo su mahom Bonjaci. U njegovim priama osjea se miris baa i odaja u bonjakim kuama. Predstavljena je slika enterijera stambenog prostora, poev od basamaka, ponjava, seija...Tu su dezve, sahani, ibrici itd... Tokom svog dugogodinjeg stvaralakog rada, Kulenovi je u nekoliko navrata opisivao svoju rodnu kuu, mjesto sa kojeg se ire vidici, gube u daljinama, ali opet vraaju u bijele zidove, briljivo iene rukom njegove majke. Svoja najintimnija sjeanja, zapisao je Kulenovi u svojim esejima: U ovom svijetu, pred kunim pragom svi spoljni tragovi ostavljaju se sa obuom. Unutra je stalna sutonska tiina, govor je ispod glasa, zidovi bez ara i slika, samo na ponekom visi levha: to je neki, uokviren, kaligrafski ispis iz Kurana. Seija, ilteta, ilimi, manlaga, na zidu pusteija (ovije vuno na kojem se klanja) odaje su bez mnogo namjetaja, kao kraljevske dvorane, kao da se hoe prostor i u njemu ljudski lik, a stvar samo kao njegova pozadina (Kulenovi, 1983b).

Upravo ovaj citat potvruje i Bachelardovu tvrdnju da je rodna kua zapravo samo ozraje u kojem ive draga bia. Kada snatrimo o rodnoj kui, u najudaljenijoj dubini tog sanjarenja sudjelujemo u toj prvobitnoj toplini, u toj vrlo blagoj materiji materijalnog raja. Ba u tom ozraju ive bia koja pruaju zatitu (Bachelard, 2000). A rodna kua Skendera Kulenovia jeste njegova porodica: otac, strog ovjek koji se brinuo za svoju porodicu, sestra, te njegova majka, koju je Kulenovi esto spominjao, bilo u poemama, bilo u sonetima, bilo u njegovim pripovijetkama: Mati je ovdje iva svetinja (enu ovjek uvijek nae, majku nikada) (Kulenovi, 1983a). U prii Gromovo ule, upravo su majka i rodna kua spojeni u jedinstvo vremena i prostora. Ispitana u najraznovrsnijim teorijskim obzorima, slika kue postaje topografijom Kulenovievog intimnog bia, jer kua je na kutak u svemiru. Ona je esto se to znalo kazati na prvi svemir. Ona je uistinu kosmos. Kosmos u potpunom znaenju te rijei (Bachelard, 2000).

Rodna kua Skendera Kulenovia u Bos.Petrovcu Od topline i zatite koju mu je pruala u najranijim godinama ivota, Kulenovieva rodna kua, godinama je izgubila svoje pravo lice. O tome Kulenovi pie u pogovoru zbirke Gromovo ule, vlastitu ispovjest kada se nakon nekoliko decenija izbivanja, vratio u rodni grad: I tako iv, naao sam se ove, 1974. godine, aprila mjeseca, licem u lice sa svojom rodnom kuom u Bosanskom Petrovcu. (...) Licem u lice! Njeno lice to je sad jedno 7

bezlije! Ili moda bolje: to je lice samog bezlija! Iz svega struji i nijemo govori: ovo je nekad bila kua! Tvoja kua, dodajem nijemo ja. Ruevina ta da ti sad opisujem! (...)Kao da gleda za mnom u svijet u koji sam otiao. Pa potom, u tuzi ili istoj takvoj praznini u dui, sputam oi preda se: nie sad u meni, i iri se rastui svud oko mene, neto daleko, plavo i svileno. I zagledan u to, pognut odlazim. Pa me onda neto opet uspravlja (Kulenovi, 1994). Kulenovi se na ovom mjestu, ne obraa vie malim itaocima kojima je namijenjena zbirka. Ovdje progovara ovjek drugom ovjeku: o tugi, o vlastitoj nemoi da promijeni prolost, o elji da se ne ponovi nekom drugom. Sintagmom palog svega, Kulenovi obuhvaa itav svoj ivot, svoje djetinjstvo, mladost, zrele dane. Oko njega samo titra djetinjstvo kao izmaglica, nedodirljiva a prisutna. Ipak, ivot se nastavlja, a Kulenovi to na kraju i naglaava: Pa me onda neto opet uspravlja. To neto je ivot koji ide dalje, jer kako istie Bachelard (2000) katkad je kua budunosti vra, svijetlija, prostranija od svih kua prolosti. b) Vrijeme u zbirci Gromovo ule Vremenom u knjievnosti, naziva se vremenski niz u razliitim aspektima ostvarenja, funkcionisanja i percipiranja u djelima knjievnost, a takvo se vrijeme ponekad naziva i poetskim. Prema erardu enetu, francuskom knjievnom teoretiaru, svako pripovijedanje je dvostruko termporalno (Mareti, 2003), pa pripovjedni tekst traje u dvije vremenske dimenzije dimenziji prie (dogaaj o kome se pripovijeda) i u dimenziji pripovijedanja (sam narativni tekst). Vrijeme prie je uslovno reeno hronoloko, jer su dogaaji tu poredani redoslijedom kojim su se i dogodili, dok je vrijeme pripovijedanja, odnosno vrijeme siea podlono razliitim temporalnim deformacijama. Kod Skendera Kulenovia, vrijeme je bitno jer izraava specifine okolnosti ivota u specifinom prostoru. Nakon to je u pogovoru oblikovan odreen pripovjedni okvir u kojem se pripovijedanje naznaava autobiografskim (Titra oko svega toga, kao jutarnja izmaglica, moje djetinjstvo, od kojeg sam ti u ovoj knjizi poneto napola usta ispriao ) te se signalizira vrijeme o kojem e se pripovijedati, ono se diskurzivno zahvaa na nain da se predouje vrijeme od najranijeg autorovog djetinjstva ( Jo samo bos) poevi od prvih nejasno zapamenih slika do zavretka osnovnokolskog razdoblja (arenka) Zapravo, na duhovit nain, Kulenovi se prisjea i svog roenja: Hajde nek iko od nas kae kad se rodio! Dobro, to znamo, to nam zapie matiar u knjigu roenih, to nam napiu na prvoj svjedodbi. Ali ko od nas pamti, tano pamti onaj 8

trenutak kad se rodio? (...) Ja. Tu kolebanja nema, jasno se svega sjeam. Na kraju, to mi je i majka rekla i priala drugima, i potvrdila bi, da je iva (Kulenovi, 1994). Iz najranijeg djetinjstva potjeu i sjeanja na oluju iz pripovijetke Gromovo ule: Bio sam sasvim mali, ali ovog se dobro sjeam. Valjda to je toliko sijevalo i grmilo (Kulenovi, 1994). Ono ega se Kulenovi sjea najbolje, zapravo su emocije koje su ga preplavile: strah, a zatim toplina majinog zagrljaja: Priljubim se uz mater, a lijepo mi. Pripovijetke u zbirci Gromovo ule nisu ispriane hronoloki, ve su asocijativno slagane, prema temama i motivima koji su autora najvie zaokupljali. Tako su se pripovijetke o najranijem djetinjstvu (Rodio se poslije roenja, Jo samo bos) u zbirci nale poslije pria o djeatvu (Abez, Vrnjaci, Moj dobri hoda...) U svaku pripovijetku, autor je ukorporirao i tradiciju: Moje kolovanje poelo je, kao i kod sve muslimanske djece, mektebom, iliti, kako smo mi tu arapsku rije prekrojili po svom jezikom kroju, mejtefom. To je poetna vjerska kola, koju smo morali zavriti prije upisa u osnovnu (Kulenovi, 1994). Narodno vjerovanje: Gromovo ule nije, kau veliko, sitno je kao golubije jaje. Ko ga nae pa zakopa negdje pred kuna vrata, dokle ga tako dri, kua e mu biti sigurna od vatre, od puke i noa, od krae i vradbine (Kulenovi, 1994). Neke ve zaboravljene obiaje, Kulenovi je objasnio savremenim itaocima: Sutra je obdulja. To je konjska trka na dugu stazu. Obdulja je sutra poslije iindije. To je poslije popodnevne molitve, kad sunce ve poinje da se priklanja kraju (Kulenovi, 1994). Dominantnom pripovjednom tehnikom retrospektivnog pripovijedanja uobliuje se slika vlastitog djetinjstva, a uz nju i niz drugih biografskih slika, vezanih uz osobe iz Kulenovievog porodinog kruga, potvrujui neizostavnu upuenost autobiografskog diskursa biografskom. Svoja iskustva, Kulenovi iznosi ne samo s obzirom na njihovu tadanju snagu u podruju doivljajnosti, ve posebno s obzirom na funkcionalnost koju je neka situacija imala u procesu njegovog kasnijeg razvoja. U tom smislu, svakako su najvei znaaj imale njemu pripovijedanju posveuje najvie panje. Rat je poeo kada je Skender imao etiri godine. Dogaaje opisane u pripovetkama iz detinjstva vezuje za razdoblje izmeu svoje etvrte i osme godine (Crvenanin, 1998), kada Kulenovi opisuje poetak rata, oskudicu i propadanje porodice (Jezero, arenka). najblie osobe kojima u

Propadanje begovske porodice, tema o kojoj Kulenovi autobiografski govori i u romanu Ponornica, prisutna je i u ovoj zbirci. Od imunih begova, turske gospode, njegova je porodica, kao i brojne druge u to vrijeme, primorana prodavati sve imanje kako bi se prehranila. Otac je u ovom periodu, merilo svega i prema svemu. On se bori za porodicu, on otvara nove nade da e se bolje iveti(moda i po starom), jednog dana kada se proda uma, kada se dobije deo novca od prodaje, koji nee biti mali. Moi e se tada kupiti kua, onakva kao u Petrovcu, moda i lepa, i zaboravie se ovo runo vreme koje je nastalo (Kulenovi, 1994). Otac mu nije bio obrazovan, ali se, kako je Kulenovi esto isticao, drao a la franca, po evropski. O ugledu i bogatstvu, Kulenovi pria u pripovijeci Jo samo bos: ini mi se da smo ve vjenost, jednu slatku vjenost u Zagrebu, i bi mi ao kad osjetih da je dolo vrijeme povratka. Osjetih to po silnim oevim kupovinama. Noge me ve zabolile trei za njim od duana do duana. Trgovci vide da je to neki veliki turski gospodin, pa skau pred njim na noge i samo gledaju kud mu idu oi. On samo plati i rekne neka mu se to poalje na hotel (Kulenovi, 1994). Poratna deavanja, samo su nastavila agoniju. Kulenoviev otac, prodao je imanje i porodica se seli u Travnik, majino rodno mjesto: Osiromaili smo strano, arenka je nama djeci bila glavna hraniteljka. Jednog popodneva, kad se vratih iz kole, saznadoh stranu vijest. Otac je prodao i arenku; morao, nije vie bilo ni hljeba. Novcem od arenke moglo se ivjeti jo koje vrijeme, ali kuu i duu dugo nije naputala tuga (Kulenovi, 1994). I ovdje opet dolazi do izraaja lik majke, kao oslonca u najteim nevoljama: Stroga i u kanjavanju i u pratanju za deje nestaluke, i sama poreklom iz begovske kue, sada je ta koja ih privikava da je strpljen, spaen. Ta stalna uzreice, jedini njen mudri komentar nevoljama, postaje ivotna filozofija, za tu tihu, dostojanstvenu, lepu enu, jednako gospodstvenu i kad je bila mona begovica i kad se nala na dnu siromatva (Crvenanin, 1998). Period Kulenovievog djeatva poinje i zavrava u Petrovcu, jer se nakon osnovne kole porodica seli u Travnik. Pored siromatva, jedan od razloga za preseljenje jeste i taj to Petrovac nije imao viih kola, a otac je elio da djeci obezbjedi uslove za kolovanje. Period djeatva upravo je zaokruen u zbirci Gromovo ule mozaiku sklopljenom od najranijih i najiskrenijih sjeanja, u kojima centralnu ulogu imaju rodno mjesto, kua, majka i otac, te braa, sestra i ostala rodbina. 10

Zakljuak
Vraanje djetinjstvu poslije ratnih godina i dugog izbivanja iz rodnog mjesta, potaklo je Skendera Kulenovia da napie zbirku pripovjedaka, crtica iz mladosti, intimno lirsko svjedoenje: o djetinjstvu, ivotu, prolaznosti. Pjesnik nije transponovao imaginarnu, niti opu sliku djetinjstva, ve ga je uinio prepoznatljivim, ne samo lirskom intonacijom cjelokupnog svog pjesnikog djela, ve i zaviajnim lokalitetima, porijeklom, imenima. Ne bez razloga pripovijetkom Cesta Skender Kulenovi otvara irom vrata svog djetinjstva: Ba hou neto da vidim: dokle tee, kuda vodi ova cesta, zavijugana u svijet... Cesta se gubi u daljini u modrikastom klancu meu planinama, koji se , usred neba, prekida: odatle mora da se vidi neto to ne mogu ni zamisliti (Kulenovi, 1994). I upravo tako iz reenice u reenicu, iz prie u priu, Kulenovi rijeima slika prostor i vrijeme svog djetinjstva. Sluei se lirskim izrazima opisuje prozainost vremena i prostora u kojem je rastao, a traio ga je kao sijed i zreo ovjek, kad se vraao u Bosanski Petrovac, prizivajui slike svog djetinjstva. Kao to nas je Cesta vodila kroz cijelu zbirku obeavajui vijuganje u svijet djetinjstva i krivine iza kojih stoji neto to ne moemo zamisliti, tako zavrava pripovijetkom Jesam li vidio zvijezdu repaticu. Skender Kulenovi obeava vjeiti san o djetinjstvu, o igrama, o zaviaju u koji se uvijek vraao: I tako to traje ne znam pravo otkad, i vidim da e trajati do kraja ivota... Prostor i vrijeme u ovoj su zbirci uhvaeni i zaustavljeni te imaju ulogu svjedoka u identifikaciji djeaka Skendera, ali i Skendera pjesnika. Jer, iako se Skenderova supruga Vera Crvenanin u pogovoru svoje knjige Skenderova trajanja(1998 , pita: U ovom sada vremenu, jedinom u kome smo, gde smestiti seanja i kako im dati pravu meru? Skender je na to pitanje odgovorio upravo zbirkom Gromovo ule.

11

Abstract Contemporary literary theories are agreed that space and time determine the artistic unity of a literary work and its relation to reality. Consequently space and time in a literary work always contain the value moment which can be separated from the whole of artistic only in an abstract analysis. At a time when it was published, the collection of stories Gromovo ule was in many ways different from the previous one but also from the contemporary texts of similar discourse. When the period of childhood was being shown by realistically social images, Kulenovic writes an unusual type of confession a lyric experience of childhood, which he made recognizable not only with lyric intonation but also with native localities, origins, names. Childhood is one of the most important periods of life, one that permanently marks us. Anything we develop into in later years is initiated and to a large extent already determined in childhood period. Space and time in this collection are caught and stopped- and play the role of witnesses in identification of boy Skender but also Skender as a poet. In this work the narrative procedures with which the author builds spatial and temporal categories then the ways in which through unostentatious autobiographical discourse frames the childhood picture, are questioned. Keywords: space, time, hronotop, childhood. LITERATURA

Atkinson, David; Jackson, Peter; Sibley,David; Washbourne, Neil (2008): Kulturna geografija,Kritiki rjenik kljunih pojmova, Disput, Zagreb Autor, pripovjeda, lik (1999), zbornik prir. Milanja Cvjetko, Biblioteka Theoria Nova, Osijek Bachelard, Gaston (2000): Poetika prostora, Ceres, Zagreb Bahtin, Mihail (1989): O romanu, Beograd, Nolit Crvenanin, Vera (1998): Skenderova trajanja, Biblioteka Posebna izdanja, Beograd Dafi, Rizo (2009): Pregled pisaca i djela u knjievnosti za djecu, Biha Fraj, Nartrop (1991): Mit i struktura, Svjetlost, Sarajevo Kulenovi, Skender (1983) : Miscellanea, Svjetlost, Sarajevo Kulenovi, Skender (1983): Ponornica, Svjetlost, Sarajevo Kulenovi, Skender (1994): Gromovo ule, Bosanska rije,Sarajevo Lotman, Jurij (1976): Struktura umetnikog teksta, Beograd, Nolit Mareti, Andrijana (2003): Figure pripovedanja, Beograd, Narodna knjiga kreb, Zdenko, Stama, Ante (1998): Uvod u knjievnost, Nakladni zavod Globus, Zagreb Uvod u knjievnost (1983), zbornik, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb

12