Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
Prema nainu kako putuju informacije: vertikalno komuniciranje kod kojeg informacije putuju navie ili nanie kroz organizacijsku hijerarhiju; horizontalno komuniciranje kada se komuniciranje dogaa meu sudionicima formalno istog nivoa i statusa, lateralno (bono) komuniciranje uspostavljanje komunikacija meu sudionicima na razliitim nivoima formalne hijerarhije, i mreno komuniciranje usklaeno i simultano komuniciranje meu veim brojem sudionika unutar grupa.
Proces komuniciranja.
Proces komunikacije moe se slikovito opisati pomou slijeda pitanja: Tko...to kae...na koji nain...kome...uz koje smetnje...s kojim efektom?
Elementi procesa komunikacije 1. poiljatelj 2. kodiranje 3. komunikacijski kanal 4. dekodiranje 5. primatelj 6. povratna veza 7. smetnje i barijere
KOMUNIKACIJSKO OKRUENJE kodiranje
BARIJERE I SMETNJE
dekodiranje
POILJATELJ
KOMUNIKACIJSKI KANAL
PRIMATELJ
POVRATNA VEZA
Navedeni elementi prisutni su u svim vrstama komunikacije (makar sudionici u komuniciranju ne moraju biti toga svjesni). Poiljatelj formulira i odailje poruku. Pritom bi trebao: a) analizirati primatelja, b) odabrati tip poruke i kanal komuniciranja, c) osigurati povratnu vezu, i d) uklanjati ili umanjivati komunikacijske barijere i smetnje. Kodiranje je postupak kojim se poruka prevodi u oblik koji omoguuje njen prijenos odreenim kanalom komuniciranja i prijem od strane primatelja. Dekodiranjem se kodirana poruka prevodi u oblik razumljiv primatelju. Jezik je zapravo jedan sustav kodiranja/dekodiranja pomou kojeg ljudi izraavaju svoje misli. Primatelj prima i interpretira poruku. On bi posebno trebao obratiti panju na: a) paljivost u prijemu poruke, b) otvorenost za misli i ideje koje poruke nose, c) osiguranje povratne veze, d) uklanjati ili umanjivati komunikacijske barijere i smetnje.
Kod direktnog pristupa glavna ideja poruke iznosi se odmah na poetku, a zatim se ona detaljnije obrazlae, argumentira, podupire Kod indirektnog pristupa poruka zapoinje navoenjem neprijepornih injenica, toaka o kojima postoji slaganje, da bi se onda razvila argumentacija kojom se dolazi na kraju do izlaganja glavne ideje. Istraivanja su pokazala da je direktni pristup bolji za pozitivne i neutralne poruke, a indirektni pristup je pogodniji za negativne i uvjeravajue poruke. Ilustracija direktnog i indirektnog pristupa:
GLAVNA IDEJA
ARGUMENTI
OBRALOENJA
PODUPIRANJE IDEJE
skicirati sadraj poruke Nabaciti osnovne ideje o tome to treba rei u poruci. Bilo samo u mislima, na papiru, na kompjuteru ili na drugi nain, treba identificirati sve ideje o moguem sadraju poruke. Ovdje treba koristiti pristup 'brainstorming', tj. nabacivati sve ideje bez ocjenjivanja koliko su one dobre, prikladne, prihvatljive. Bitno je generirati to vie ideja, od kojih e se onda sastaviti konana poruka. Nakon toga treba: a) ocijeniti ideje (koje su prikladne, a koje moda neprikladne s obzirom na cilj i koncept poruke; koje su jake, kvalitetne, a koje slabe, nekvalitetne, nevezane s idejama koje treba prenijeti porukom i ciljevima koje se eli ostvariti, ili pak koje su ak kontraproduktivne) i b) poredati u jedan logini raspored, u prvom redu u skladu s odabranim pristupom (direktni ili indirektni) oblikovati prvu verziju poruke Koristei sreene ideje koje su oblikovane u prethodnom koraku, sada treba oblikovati cjelovitu poruku. - kada se radi o usmenim porukama, ponekad ak nee biti potrebno u cijelosti oblikovati kompletno poruku, ve e sreene ideje i natuknice (u pisanom ili mentalnom obliku) sluiti kao podloga za neposredno oblikovanje poruke dok se ona izgovara. Ipak, valja napomenuti da je i za ovakve poruke nuno napraviti prethodne korake u pripremi poruke; - kod jednostavnijih poruke esto e prva verzija (kompletne) poruke ujedno i njezina konana verzija; - kod sloenijih poruka prvu verziju trebat e i po nekoliko puta pregledavati, ispravljati, doraivati Razvoj software za obradu teksta znatno je olakao ovaj posao. Forma poruke svakako e ovisiti o mediju koji se koristi, ali forma poruke, naroito ako se radi o pisanoj poruci, trebala bi biti primjerena sadraju Poruku treba oblikovati na nain koji je s jedne strane to bolje prilagoen primatelju (njegovim mogunostima prijema i razumijevanja poruke), a s druge strane to bolje prilagoen mediju, odnosno kanalu komuniciranja. Naravno, pritom uvijek treba imati na umu sadraj koji treba prenijeti i ciljeve koje treba ostvariti. U sastavljanju (oblikovanju) i slanju poruke poiljatelj treba biti svjestan da prijem i razumijevanje poruke od strane primatelja moe biti znaajno pod utjecajem: njegovih znanja, interesa, stavova, te emocionalnih reakcija. Poruku treba to vie orijentirati prema primatelju, a ne prema sebi (to manje koristiti JA, MOJ i MI, NAE, a nastojati to vie koristiti VI, VAE). Poruka treba ukazati primatelju to je NJEGOV interes i to poruka NJEMU znai. Poslovne poruke trebaju biti jasne i nedvosmislene. oblikovati finalnu verziju poruke provjeriti i doraditi prvu verziju provjeriti i ispraviti tiskarske i gramatike greke (programi za obradu teksta imaju danas vrlo kvalitetne opcije za provjeru), provjeriti korektnost sadraja (da li je reeno sve ono to je trebalo rei), 5
provjeriti stil reenice (i upotrebu rijei), provjeriti stil i organizaciju poruke (da li je ono to se htjelo rei reeno na najbolji nain)
Kod vanijih poruka dobar nain da se napravi finalna provjera je da se poruka proita (ili da na itanje) nekome drugome. Na taj nain najbolje se mogu otkriti greke, nejasnoe, nepotpunosti i neloginosti koje onome tko je sastavljao poruku promaknu. I s provjerama treba negdje stati i na tom mjestu dobijamo konanu, finalnu verziju poruke. /Murphy-jev zakon za znanstvene radnike: Zakljuak je toka na kojoj vam je dosadilo razmiljati./ Povratna veza u komuniciranju: Kako bi komuniciranje bilo efikasno (naroito kada se radi o poslovnom komuniciranju), svakako mora biti uspostavljena povratna veza, odnosno poiljatelj poruke mora osigurati nain da dobije povratnu informaciju, tj. da sazna da li je onaj kome je poruka upuena uope primio poruku, kako ju je razumio, kakve su njegove reakcije Kako bi se to postiglo, treba direktno ili indirektno pitati sugovornika za reakciju i odgovor, te pomoi mu da iskae svoju reakciju.
Hijerarhijske komunikacijske strukture informacije putuju s vrha prema dnu strukture u vidu naredbi, uputa, planova. S dna prema vrhu ide komunikacija u vidu zahtjeva, potreba, izvjetaja i povratnih informacija. Komunikacija je dvosmjerna i definirana u smisli dozvoljenih razina komuniciranja. Npr. Netko s prve razine ne moe komunicirati s prvom razinom i zaobii treu i drugu razinu, odnosno ne moete problem iznijeti generalnom direktoru ukoliko ga niste prethodno iznijeli direktnom nadreenom Mrene komunikacijske strukture - ukazuju na dvosmjernu komunikaciju, u kojoj je svakoj osobi dozvoljeno komunicirati s bilo kojom drugom osobom i informacije putuju od svih 6
prema svima. Prednost je to to je komunikacija otvorena i informacije su dostupne svima. Kao nedostatak namee se preoptereenost informacijama, odnosno mogunou kako e ista osoba dobiti istu informaciju vie puta i iz vie izvora.
Mrene komunikacijske strukture
Lanane komunikacijske strukture ukazuju na jednosmjernu komunikaciju koja ide od prve osobe do druge i tako dalje, bez uspostavljene povratne veze. Nije zadana forma niti pravila po kojima se ova komunikacija odvija te tako ova struktura pripada u neformalne komunikacije. Lanane strukture Lanane komunikacijske strukture
Zvjezdasta struktura
Zvjezdaste komunikacijske strukture u sredini komunikacijske strukture nalazi se centralna osoba koja prima i odailje sve informacije. Ova komunikacijska struktura je troma jer sve ovisi o jednom komunikatoru i centralizirana.
Stablasta komunikacijska struktura informacije kreu iz jednog izvora i odvijaju se tako to neki lan stabla komuniciranja komunicira s drugim odabranim lanom. Nije zadana forma niti pravila po kojima se ova komunikacija odvija te tako ova struktura pripada u neformalne komunikacije.
Stablaste komunikacijske strukture
Kanali komuniciranja: Kanali komuniciranja mogu biti: - jednosmjerni i dvosmjerni; - kanali koji omoguavaju komuniciranje izmeu dva ili izmeu vie sugovornika; - tehniki aspekti kanala komuniciranja (konvencionalni kanali komuniciranja (govor, klasina pota), elektronsko komuniciranje (telefon, telefax, e-mail), kanali masovnog/javnog komuniciranja (novine, radio, televizija, Internet) .. Odabir metoda i kanala komuniciranja: - u prvom redu, treba odabrati metodu i kanal komuniciranja koji je uope dostupan poiljatelju i primatelju (npr. Oglas u Slobodnoj Dalmaciji za objavu rezultata 1. kolokvija iz Poslovnog komuniciranja)). u odabiru metode i kanala komuniciranja treba voditi rauna o njegovoj uinkovitosti mjerenoj odnosom rezultata i trokova
treba odabrati sistem kodiranja koji je poznat i primatelju (tj. kojega primatelj moe ispravno dekodirati); koritenje slengova, tehnikih izraza, kratica i sl. veoma je opasno ako obje strane nemaju jednako poznavanja sistema kodiranja. uestalost/ponavljanje poruke da li se poruka alje jednokratno ili e se ponavljati i kako uestalo.
Interpersonalna komunikacija
Interpersonalna komunikacija je tok informacija od pojedinca do pojedinca - pojedinano ili grupno, a varira od direktnih naredbi do povremenih izraavanja. Oblici interpersonalne komunikacije prema Palo Alto grupi: 1) prema tome da li koristimo rijei - verbalna i neverbalna komunikacija 9
2) prema onome to prenosimo drugome sadrajna (koja prenosi odreeni sadraj) i odnosna (koja uspostavlja ili odrava odreeni odnos) 3) prema usklaenosti verbalne i sadrajne komunikacije sa neverbalnom i odnosnom kongruentna (iskrena) i inkongruentna (neiskrena) 4) prema stupnju ukljuivanja sebe - osobna i neosobna 5) prema stupnju svjesnosti - svjesna i nesvjesna U poduzeu se stalno odvija interpersonalna komunikacija meu njegovim zaposlenicima, te je potrebno uskladiti sve navedene oblike interpersonalne komunikacije. Zapreke u interpersonalnoj komunikaciji Zapreke u interpersonalnoj komunikaciji mogu biti uzrokovane: * naslijeem - skup naslijeenih osobina koje dijelom uvjetuju specifian nain komuniciranja kod pojedinca * jezikom grupe - postojanje slengova i jezika karakteristinih za odreene grupe ljudi formirane na nacionalnoj, interesnoj, poslovnoj i dr. osnovi. * stilom percepcije (razliiti uesnici u komunikaciji razliito vide sadraj i cilj komunikacije) i drugim zaprekama.
10