elektronika za mlade

Pie: Boidar Pasari, 9A2HL

Elektronika za mlade
UVOD
snovna je pretpostavka za svakoga radioamatera da zna i razumije barem osnove elektrotehnike i elektronike kao temelj svoga hobija - bilo da je radioamater-konstruktor, bilo radioamater-operator. Ako je taj temelj dobro postavljen, i daljnje napredovanje mladog radioamatera na viu razinu nee biti teko. Nedavno objavljeni Pravilnik o amaterskim radijskim komunikacijama (Narodne novine, broj 198./2003.) znatno je olakao polaganje ispita za operatorski P-razred - smanjenjem programa i ukidanjem polaganja Morseovih znakova, tako da svaki uenik, ako je navrio dvanaest godina, moe polagati taj ispit, a kada navri etrnaest godina - moe dobiti i osobnu pozivnu oznaku i pravo dranja kratkovalne i ultrakratkovalne amaterske radijske postaje snage do 75 W. Operatorski ispit sastoji se od tri dijela: tehnikih pitanja, operativnih pitanja i poznavanja zakonskih propisa. Program tehnikih pitanja za P-razred je minimalan i ne trai velike napore pri uenju. Sastoji se od deset kraih poglavlja na osnovnoj razini radioamaterskog znanja. U ovoj rubrici obradit emo tih deset poglavlja tako, da mladi itatelj, ako bude redovito pratio obraene teme, ne bi smio imati potekoa pri polaganju tehnikog dijela ispita za P-razred - to se oekuje od svakog mladog radioamatera. Matematiko znanje koje se za to trai nije veliko: etiri osnovne raunske operacija (zbrajanje, odbijanje, mnoenje i dijeljenje), te kvadriranje i vaenje drugog korijena. Te operacije ima i najjefitiniji depni kalkulator, tzv. digitron.

Slika 1. - Sinusoida (vidi tekst)

Slika 4. - Nastanak sinusoide - elektromagnetski (induktivni) nain

Ona ima dvije polovice, dva poluperioda: nazovimo ih pozitivnim i negativnim. Vodoravna crta (apscisa) t predstavlja vrijeme (latinski tempus), i nalazi se na nultoj razini napona ili struje. Razmak izmeu apscise i vrha poluperioda na jednu ili na drugu stranu zove se amplituda (ili razmah). Ona nam prikazuje najveu trenutanu vrijednost nekog izmjeninog napona ili struje - bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smjeru. Pravilna sinusoida moe se dobiti na tri naina: matematiki, fizikalno i putem elektromagnetske indukcije. Matematiki nain ne trai nikakvih sprava, osim geometrijskog pribora (slika 2.).

tog zavoja javit e se promjenljivi elektrini napon koji se mijenja u obliku sinusoide. Tu sinusoidu moemo promatrati na ekranu instrumenta koji se zove osciloskop. Sinusoida je vrlo prikladna za prikazivanje i izraunavanje izmjeninih napona i struja. Osim amplitude, najvanija brojka koja opisuje neku sinusoidu jest njena frekvencija. To je broj titraja u jednoj sekundi. (Dva poluvala ine cijelu sinusoidu ili jedan titraj, odnosno period.) Frekvencija se mjeri jedinicom koja se zove herc u ast fiziara koji je otkrio radiovalove - Heinricha Hertza. Kratica za herc je Hz. Jedan Hz je jedan tritraj u sekundi. Vea jedinica je kiloherc (kHz), tj. 1000 Hz, a jo vea je megaherc (MHz), tj. milijun titraja u sekundi. Slijedi gigaherc (GHz), a to je milijardu herca. Slika 5. grafiki prikazuje frekvenciju od 5 Hz, tj. 5 titraja u jednoj sekundi.

Slika 2. - Nastanak sinusoide - matematiki nain (vidi tekst)

Poglavlje 1.

Elektrina, elektromagnetska i radijska teorija.

1.1. Sinusoidalni signali
Svi znamo za sinusoidu. Ona se smatra savrenom krivuljom zato to se ona ne moe dalje rastavljati na neke jednostavnije krivulje, dok se sve druge, manje pravilne krivulje mogu rastaviti na odreen broj sinusoida. Sinusoidu vidimo na slici 1.

Zamislimo da se toka T jednolino kree po obodu krunice. Ako sada projiciramo trenutani poloaj te toke iznad ili ispod vremenske osi t, toku po toku, i te toke meusobno poveemo, dobit emo sinusoidu. Danas moemo sinusoidu nacrtati i tako da matematiki izraz za sinusoidu upiemo u neki raunalni program za crtanje, to je lake i elegantnije. Sljedei nain je fizikalni, zapravo mehaniki (slika 3.). Ispod njihala, koje se slobodno njie, nalazi se papir koji se jednolino kree, dok olovka privrena za njihalo crta kri- Slika 3. - Nastanak sinusoide - fizikalni nain vulju - sinusoidu. Trei nain je putem elektromagnetske indukcije (slika 4.). Ako se zavoj ice jednolino okree u magnetskom polju izmeu polova magneta, na krajevima

Slika 5. - Frekvencija ove sinusoide je 5 Hz. Njen period traje 1:5 = 0,2 sekunde.

Na primjer, frekvencija izmjenine struje nae gradske mree iznosi 50 Hz (u Americi 60 Hz). Trajanje jedne sinusoide zove se period. to je frekvencija via, period je krai - i obratno. Trajanje perioda T (u sekundama) lako emo izraunati iz frekvencije jer su oni reciproni: period T = i obratno frekvencija f = 1 T (Hz). 1 f (s);

Naprimjer, frekvencija u slici 5. iznosi 5 Hz. Period jedne sinusoide stoga iznosi 1/5 = 0,2 sekunde.

10

Radio HRS - 1/2004

elektronika za mlade

Slika 6. - Prikaz ianog prijenosa zvuka.

U radiotehnici frekvencije se dijele na niske (n.f.) i visoke (v.f.). U meunarodnoj literaturi nai emo i kratice a.f. (audiofrekvencija) za niske, i r.f. (radiofrekvencija) za visoke frekvencije. Niske frekvenicije su one koje, pretvorene u titranje zraka, moemo uti (govor i glazba). Fizioloki, to su frekvencije od 16 Hz (vrlo dubok ton), do 16 kHz (vrlo visok piskut). Za razumljiv prijenos govora dovoljan je prijenos niskih frekvencija izmeu 300 Hz i 3 kHz. Naprava koja zvune titraje pretvara u elektrine zove se mikrofon (slika 6). Slabi n.f. titraji iz mikrofona vode se u niskofrekvencijsko ili audio pojaalo, a iz njega u zvunik, koji s pomou svoje membrane pojaanu n.f. struju pretvara nazad u zvune titraje. U praksi frekvencije koje su vie od niskih zovemo visokim frekvencijama. One se proteu od 20 kHz, pa sve do 300 GHz. Te frekvencije nama su vane zato to se mogu pretvoriti u radiovalove i beino prenositi na udaljenost. (Teorijski, to se moe uiniti i s niskim frekvencijama, ali bi za to trebale antene dugake i preko stotinu kilometara.) Visoke frekvencije, odvedene u odgovarajuu odailjaku antenu uzrokovat e to da ona oko sebe iri radiovalove iste frekvencije. Kada oni stignu do prijamne antene, u njoj nastaje obratan proces: Radiovalovi se pretvaraju nazad u visokofrekventnu struju iste frekvencije. (slika 7.).

svoj odailja, nazovimo ga QRP (to je kratica za odailjae male snage - do 10 W), prije dobivanja dozvole za rad on e se morati atestirati (tj. provjeriti) u Hrvatskom radioamaterskom savezu koji vam izdaje potvrdu da je ureaj ispravan. to e se tamo provjeravati? Prvo, je li frekvencija vaega odailjaa dovoljno stabilna, tj. da ne ee po frekvencijskom podruju, ve da je vrsto ukopana. Drugo, jo vanije, provjeravat e se jesu li harmonike frekvencije vaega odailjaa (i druge mogue smetnje) dovoljno oslabljene. to to znai? Ve smo rekli da se izobliena sinusoida moe rastaviti na vei broj neizoblienih sinusoida (slika 8.). To su tzv. harmonike frekvencije i one su uvijek cjelobrojni umnoak osnovne frekvencije. Prema tome, ako va odailja radi na frekvenciji od 7 MHz, njegova druga harmonika frekvencija (ili drugi harmonik) javit e se na 14 MHz, trea - na 21 MHz, etvrta na 28 MHz, itd. A to su sasvim druga podruja na kratkim valovima gdje vi smetate drugima. Va odailja smije se uti samo na jednome mjestu, na jednoj frekvenciji, a ne na vie njih. U lanku 22. Pravilnika o amaterskim radijskim komunikacijama izmeu ostaloga stoji:

period (T) herc (Hz) kiloherc (kHz) megaherc (MHz) gigaherc (GHz) niske frekvencije (n.f. ; a.f.) visoke frekvencije (v.f.; r.f.) odailjaka antena prijamna antena harmonike frekvencije sporedne emisije niskopropusni filtar (LPF).

Spomenuli smo i dva mjerna instrumenta: osciloskop i analizator spektra. Toliko za prvi put. Sljedei put govorit emo o moduliranim signalima: amplitudnoj i frekvencijskoj modulaciji. Napomena: Ako se elite bolje upoznati s harmonikim frekvencijama, poite na Internet i upiite adresu: http://www.earlevel.com/Digital%20Audi o/harmograf.html. Dobit ete pouan i zanimljiv program koji prikazuje sinusoidu koja moe imati i harmonike frekvencije. Miem moete pomicati crvene ploice i na ljestvice unositi po elji osam harmonikih frekvencija i istodobno promatrati to se dogaa s osnovnom krivuljom (to su tzv. Fourierove transformacije). Nastavlja se ...

Sporedne emisije moraju se smanjiti na najmanju moguu mjeru. Za srednju snagu do 25 W sporedne emisije ne smiju biti vee od 2,5 mW (milivata)...., tj. moraju biti barem deset tisua
puta slabije od snage odailjaa na osnovnoj frekvenciji (- 40 dB). Kada tih izoblienja izlazne sinusoidalne struje ne bi bilo, ne bi bilo niti neeljenih harmonikih frekvencija. (Inae, sporedne emisije nisu samo harmonici, ve i druga neeljena zraenja koja eventualno zrai na odailja.) One se najee uklanjaju tzv. niskopropusnim filtrom (engleski low-pass filter, LPF), u kojemu se nalaze zavojnice i kondenzatori. On proputa samo osnovnu frekvenciju i gui vie, tj. harmonike frekvencije. Kontrola harmonikih i ostalih sporednih emisija obavlja se preko velikog ekrana na instrumentu koji se zove analizator spektra (slika 9.). Danas smo nauili ili objasnili 15 temeljnih pojmova iz elektrotehnike, elektronike i radiotehnike. To su: - sinusoida - amplituda - frekvencija (f)

Slika 8. - Krivulja 1 je sinusoida na osnovnoj frekvenciji; krivulja 2 je njen drugi harmonik. Zbrojene daju krivulju 3 izoblienu sinusoidu koja u sebi sadri i osnovnu frekvenciju i drugi harmonik.

Slika 7. - Shema beinog prijenosa v.f. signala. A1 - ampermetar za jaku v.f. struju; A2 - osjetljiv ampermetar za slabu v.f. struju

Uobiajeno je rei tom prilikom da smo primili v.f. signal. Ako jednoga dana sami nainite
Radio HRS - 1/2004

Slika 9. - Signal odailjaa na analizatoru spektra: Osnovni signal je na 7 MHz i on je bez slabljenja (0 dB). Drugi harmonik (14 MHz) nije dovoljno oslabljen: trebao bi biti -40 dB, umjesto -30 dB. Trei harmonik (21 MHz) je tono na dozvoljenoj granici, dok je etvrti harmonik (28 MHz) dovoljno oslabljen (-53 dB). Ovome odailjau valja ugraditi kvalitetniji niskopropusni filtar za rad na 7 MHz. 11

elektronika za mlade
Pie: Boidar Pasari, 9A2HL

Elektronika za mlade - 2. nastavak

Nastavljamo obradu ispitnog gradiva za P-razred objavljenog u Narodnim novinama broj 198/2003. Danas su na redu:

Amplitudna i frekvencijska modulacija

Pronalaza radiovalova Heinrich Hertz nije pridavao veu vanost svome otkriu iz 1886. godine jer je smatrao da ono ne moe imati praktinu primjenu. Prve eksperimente s radiovalovima izveli su pri kraju 19. stoljea, svaki na svoj nain, Nikola Tesla, Gulielmo Marconi i Aleksandar Popov. Tesla je teite svojih istraivanja stavio na beini prijenos elektrine energije, Marconi na beini prijenos informacija, dok je Popov nainio aparati koji zvoni kada u daljini sijevaju munje, koje su prirodni izvor snanih radiovalova. Postojanje radiovalova, teorijski i matematiki, predvidio je ve prije toga kotski fiziar i matematiar James Clark Maxwell kroz svoje uvene etiri jednadbe, 1873. godine. Elektrina iskra je izvor radiovalova i to priguenih radiovalova (slika 1.).

iz posebne baterije aktiviralo zvonce. Koherer nije imao nikakvo pojaanje sluio se iskljuivo energijom koju je dobio iz antene. Ako su signali bili preslabi, on nije reagirao. Postizanje veeg dometa zato se trailo u to snanijim odailjaima. Tek poslije izuma elektronske cijevi - diode (Englez John Flemming, 1905.), i na njenoj osnovi konstrukcijom triode kao pojaala (Amerikanac Lee de Forest, 1907.), otvoreno je razdoblje elektronike i modernije radiotehnike. Elektronska cijev trioda je takoer omoguila konstrukciju prijamnika s relativno velikim pojaanjem i dobrom selektivnou (tzv. audion), a ona je postala i oscilator, tj. izvor nepriguenih elektrinih v.f. titraja, pa tako i radiovalova. (Prije toga neprigueni radiovalovi mogli su se poizvoditi tzv. Poulsenovim odailjaem s elektrinim lukom.) Neprigueni valovi traju jednolino bez prekida i imaju uvijek jednaku amplitudu (slika 3.). (Elektronsku cijev su oko sredine prolog stoljea uglavnom zamijenili tranzistori.)

Postupkom koji se zove amplitudna modulacija (slika 5.). Na slici vidimo prikazanu nisku frekvenciju, koju treba prenijeti do sluatelja, i visoku frekvenciju koja u obliku radiovalova stie do njih.

slika 5.

Slika 3. Slika 1.

Oni nas podsjeaju na trzanje tamburice: im ica proizvede zvuk, on odmah i oslabi pa ga treba ponoviti. Prvi odailjai bili su snana elektrina iskrita na ije krajeve su se prikljuivali antena i uzemljenje. (Danas je iskrenje smetnja.) Jedina informacija koja se tako mogla poslati bili su Morseovi znakovi preuzeti od ianog telegrafa - telegrafsko tipkalo je bilo ukljueno u vod elektrinog napajanja odailjaa i njime su se oblikovali Morseovi znakovi, tzv. "crte" i "toke" (slika 2.). Prijamnik je u sebi imao tzv. koherer - staklenu cijev s metalnom strugotinom koja je postaje vodljiva kada u nju stignu v.f. struje iz antene, pa se tada

Zbog sukoba oko patentnih prava (na izum pozitivne povratne sprege) s drugim vanim izumiteljem, Edwinom Armstrongom, umjesto da zarauje, Lee de Forest vei dio svoga ivota povlaio se po sudovima i pritom troio svoju imovinu plaajui skupe odvjetnike. On je nainio triodu tako to je izmeu katode i anode elektronske cijevi diode ugradio reetku (ili mreicu) kojom je mogao utjecati na struju u cijevi (slika 4.). On je 1910. godine po prvi put u povijesti ostvario radioprijenos uivo - bio je to glas Enrica Carusa iz Metropolitan opere u New Yorku. Kako je bio rijeen beini prijenos zvuka?

Modulacija (tj. oblikovanje) se sastoji u tome da se amplituda visoke frekvencije, tzv. vala nositelja, mijenja u ritmu niske frekvencije. U prijamniku se primjenjuje suprotan postupak, tj. niska frekvencija se "skida" s vala nositelja i vodi u slualice ili zvunik. To je tzv. demodulacija ili detekcija (otkrivanje). Amplitudna modulacija odrala se cijelo stoljee, sve do danas. Sve javne radijske postaje na dugom, srednjem i kratkom valu jo su i danas amplitudno modulirane, tako da Amerikanci srednjovalno podruje umjesto MW (middle waves) oznauju "AM". Druga, neto suvremenija vrsta modulacije je frekvencijska modulacija (FM). Izumio ju je Amerikanac Edwin Armstrong 1933. godine. Kod nje amplituda v.f. signala se ne mijenja, ali se mijenja frekvencija vala nositelja oko njene srednje vrijednosti, lijevo i desno, u ritmu niske frekvencije (slika 6.).

Slika 6.

Slika 2. Radio HRS - 2/2004

Slika 4.

To "etanje" lijevo i desno zove se devijacija. FM se uglavnom primjenjuje na UKV-podruju jer zauzima neto veu irinu frekvencijskog pojasa. Njena je prednost vea kvaliteta zvuka i manja osjetljivost na smetnje. Dok radioamateri gotovo vie i ne rabe amplitudnu modulaciju, frekvencijska modulacija je vrlo esta na UKV radioamaterskim podrujima (oznaka FM na koncertnom prijamniku oznaava radiodifuzno podruje od 88 do 108 MHz.)
11

elektronika za mlade

Amplitudnu modulaciju vrlo je lako demodulirati. Dovoljna je jedna poluvodika dioda (ona proputa struju samo u jednom smjeru, elektrini ventil), pa moemo uz dobru antenu u slualicama uti program lokalne radijske postaje (slika 7.). U poecima radija najpopularniji i najjednostavniji prijamnik bio je detektor* (slika 8.). Frekvencijsku modulaciju neto je tee demodulirati. Ona se mora najprije pretvoriti u amplitudnu modulaciju i tek zatim demodulirati. Najpoznatija su dva spoja koji to ine: diskriminator i ratio-detektor (slika 9.).

Danas smo upoznali sljedee pojmove: - priguene oscilacije (radiovalove), - nepriguene oscilacije (radiovalove), - elektronsku cijev - diodu, - lektronsku cijev - triodu, - oscilator, - amplitudnu modulaciju (AM), - val nositelj, - demodulaciju, - detektor, - frekvencijsku modulaciju (FM), - devijaciju, - diskriminator i - ratio-detektor.

U sljedeem broju govorit emo o Ohmovu zakonu, elektrinoj snazi i energiji. Nastavlja se ...

*) Jo i danas u SAD postoji "Udruenje ljubitelja detektora" - "Crystal Set Society", koje objavljuje bilten i knjige o detektorima, te pomae svojim lanovima pri nabavci kritinog materijala. Posjetite stranicu na Internetu: http://www.midnightscience.com.

Slika 7.

Slika 8.

Slika 9. 12 Radio HRS - 2/2004

elektronika za mlade
Pie: Boidar Pasari, 9A2HL

Elektronika za mlade - 3. nastavak

1.3. Elektrina snaga i energija
Danas nastavljamo s treom tokom programa ispita za P-razred. (Jedna napomena: Shema na slici 9. u prolome broju prikazuje diskriminator. Ratio detektor nije prikazan.) Nitko ne moe biti prorok u svome selu, kae narodna poslovica. Kada je njemaki matematiar i fiziar Georg Ohm (1789 - 1854.) objavio svoj uveni zakon 1826. godine, bio je u tadanjim njemakim znanstvenim krugovima doekan s omalovaavanjem i gotovo s porugom. Radei u drugorazrednim srednjim kolama, njegova je ivotna ambicija bila postati sveuilinim profesorom, zbog ega se nikada nije ni oenio. Naime, on je svoju teoriju elektriciteta temeljito matematizirao, to u ono vrijeme nije bio obiaj. Tek poslije sedamnaest godina, 1842. godine, kada je Englesko kraljevsko drutvo (The British Royal Society) prihvatilo njegovu teoriju i uzelo ga za svog lana, bio je priznat i u Njemakoj. I tako konano postaje profesorom fizike na sveuilitu u Mnchenu 1852. godine - samo dvije godine prije svoje smrti u 65. godini ivota. Punih sedamnaest godina njegovo se epohalno otkrie ignoriralo i ekalo je bolje dane. Kako je Ohmov zakon temeljni zakon elektrotehnike, Ohm je zaista zasluio da taj zakon nosi njegovo ime za sva vremena. Danas znamo da je elektrina struja protok elektrinih estica kroz neki vodi. Najee su to slobodni elektroni, ali kada se radi o tekuinama ili plinovima, to mogu biti i pozitivni ili negativni ioni. Vodii su svi metali (srebro, bakar, aluminij, eljezo, itd.), dok su nevodii (tj. izolatori) nemetali (papir, plastika, staklo, keramika, bakelit, itd.). Danas imamo i poluvodie: to su proizvodi od germanija ili silicija koji pod odreenim uvjetima provode struju u jednom smjeru. Elektroni imaju negativan elektrini naboj. U elektrotehnici vlada sljedee pravilo: istoimene elektrine estice meusobno se odbijaju, a raznoimene se privlae (slika 1.). Kemijski izvor elektrine struje zove se elektrini ili galvanski lanak (prema Luigiju Galvaniju, 1737-1798.). U naelu, on se sastoji od posude u kojoj se nalazi razblaena kiselina ili luina koju nazivamo elektrolit. U posudu su uronjena dva razliita metala koje zovemo elektrodama: bakar, cink, nikal, olovo, itd. (slika 2.). Voltmetrom moemo utvrditi da izmeu njih postoji odreeni elektrini napon od oko 1 V. razlika potencijala izmeu dvije toke, tj. minus i plus pola. Za mjerenje i elektromotorne sile i napona slui ista jedinica volt, jer se sutinski radi o istoj pojavi. Danas znamo da se struja elektrona kree od minus-pola (gdje je viak elektrona) prema plus-polu (gdje je manjak elektrona). To je tzv. elektronski smjer struje. U 19. stoljeu smatralo se da se elektrina struja kree od plus-pola prema minus-polu. Takav obiaj ostao je do danas. Prema tome, kada crtamo elektrine krugove, kao smjer struje oznait emo onaj od plusa prema minusu. To u praksi ne smeta i vie je stvar tradicije u elektrotehnici. Svaki vodi prua odreen otpor prolazu elektrine struje. Taj otpor mjeri se jedinicom koja je nazvana ohm (itaj om) i oznaava se grkim slovom omega: . (Ako nemamo tog znaka, napisat emo ohm. (Npr. aruljica na slici 3. ima otpor od 15 ohma.) Georg Ohm logino je shvatio i pokusima dokazao sljedee: to je napon vei, bit e vea i struja, a to je otpor u strujnome krugu vei, struja e biti manja. Prema tome, rezultirajua struja bit e kompromis (ravnotea) izmeu napona i otpora u strujnome krugu. Matematiki to se izraava ovako: napon (V) struja = otpor ()

Slika 2.

Npr. kombinacija bakra i cinka u razblaenoj sumpornoj kiselini dat e napon od 1.1 V (Voltin lanak, prema Alessandru Volti, 1745-1827.). Takav izvor elektrine struje esto nazivamo baterija, iako takav naziv nije uvijek toan, jer baterija nastaje kada se nekoliko lanaka povee zajedno. Na slici 2. vidimo i simbol za elektrini lanak: dulja crta predstavlja plus-pol, a kraa minus-pol. Ako na njega spojimo spojimo aruljicu, ona e svijetliti zbog prolaza elektrine struje kroz njenu arnu nit (slika 3.).

To je osnovni oblik Ohmova zakona. Kako se napon oznaava slovom U, otpor slovom R, a struja slovom I, ta formula zapravo izgleda ovako: U (V) I (a) = R ()

Slika 3.

Prema tome, svaki strujni krug obiljeen je trima veliinama: naponom, strujom i otporom. Ako znamo dvije veliine, lako emo izraunati treu; treba samo preurediti gornju formulu. U tu svrhu radioamateri se esto slue tzv. trokutom za lake pamenje: U I x R Ono to traimo pokrit emo prstom. Ostatak nam kazuje kako raunati.
11

Sila koja tjera elektrinu struju kroz taj strujni krug naziva se elektromotorna sila (EMS). Ona je rezultat meusobnog odbijanja elektrona u negativnom polu elektrinog lanka. Ta gustoa elektrinog naboja naziva se elektrini potencijal. Elektrini napon definira se kao
Slika 1. Radio HRS - 3/2004

elektronika za mlade by Foxit Software Company, 2004 - 2007 Copyright (c)

Edited by Foxit PDF Editor For Evaluation Only.

Prema tome: U I= ; R R= U ; I U=IxR.

3)

I= R=

3 A 7

U= ?
U=IxR U=3x7 U = 21 V

Ova tri oblika Ohmova zakona moramo znati ako nas probude i u pola noi. Primjeri: 1) U = 10 V R= 5

I= ?
U I= R = 5 10 =2A

U praksi se rabe i vee jedinice od ohma. To su k i M . Prema izvedenicama iz grkog jezika 1 kiloohm je 1000 ohma, a 1 megaohm je 1 000 000 ohma. Kada raunamo, najsigurniji emo biti ako uvijek raunamo u osnovnoj jedinici - ohmu. Zato prije raunanja treba kiloohme ili megaohme pomnoiti s tisuu, odnosno milijun; npr. 2.2 k = 2.200 , a 1.5 M = 1.500.000 . To isto vai i za kilovolte (kV) i megavolte (MV), kao i za miliampere (mA) i mikroampere (A) - vidi tablicu 1.

Danas smo upoznali sljedee pojmove: - elektromotorna sila (EMS) - negativni naboj - pozitivni naboj - vodii - izolatori - elektrina struja (amper) - elektrini napon (volt) - elektrini otpor (ohm) - tehniki smjer struje - elektronski smjer struje - kilo (k) = tisuu - mega (M) = milijun - mili (m) = jedna tisunina - mikro () = jedna milijuntnina - elektrini ili galvanski lanak - elektrolit. Sljedei put nastavit emo ovaj razgovor o elektrinoj snazi i energiji.

2)

U = 24 V I= 9 A

Tablica 1. - Osnovne jedinice u elektrotehnici

Pojam

Osnovna jedinica i njen simbol

Izvedene jedinice

R= ?
U R= I = 8 24 =3

NAPON STRUJA OTPOR

VOLT (V) AMPER (A) OHM ()

kV = MV =

1.000 V = 103 V 1.000.000 V = 106 V

mA = 1/1.000 A = 10-3 A A = 1/1.000.000 A = 10-6 A k = M = 1.000 = 103 1.000.000 = 106

elektronika za mlade
Pie: Boidar Pasari, 9A2HL

Elektronika za mlade - 4. nastavak

Iako u toki 1.3. Programa (Snaga i energija) u zagradi pie matematiki odnosi napona, struje i otpora, to je sve obuhvaeno Ohmovim zakonom, ovdje ne moemo ne spomenuti elektrinu snagu i energiju jer se s njima svakodnevno susreemo. Snaga je openito sposobnost obavljanja neke radnje; u elektrotehnici to je umnoak napona i struje, a izraava se u vatima (W): P = U x I (W) Vat je jedinica za elektrinu snagu, prema engleskom izumitelju Jamesu Wattu (1736 - 1819.). Elektrina snaga oznaava se velikim slovom P (prema engleskom power, snaga). Analogno drugim izvedenim jedinicama u uporabi je i kilovat (kW) i megavat (MW). Simboli elektrotehnikih jedinica piu se kurzivom, dok se same jedinice piu uspravnim slovima. Prema tome, uobiajeni trokut za lake pamenje za snagu izgleda ovako: P U x I Na slici 1. vidimo dvije arulje. Lijeva od njih izraena je za napon od 125 V i troi struju od 0.8 A. Desna od njih predviena je za napon od 12.5 V i struju od 8 A. I jedna i druga imaju snagu od 100 W jer 125 x 0.8 = 12.5 x 8 = 100. Trokut za pamenje izgleda ovako: W P x t Energija (W): Ws ili kWh Snaga (P): W ili kW Vrijeme (t): s (sekunde) ili h (sati) Svaka vrsta energije se prije ili kasnije pretvara u toplinu. U novom sustavu jedinica (SI), umjesto nekadanje kalorije, danas imamo jedinicu joule (J) - itaj dul. Jedan dul je tono jedna vatsekunda, tako da su preraunavanja vrlo jednostavna: 1 Ws = 1 J. Prva dva kruga oznauju prvu i drugu znamenku, dok trei krug oznauje broj nitica (slika 3.). Na desnom kraju otpornika nalazi se i neto udaljeniji, etvrti krug. On oznauje toleranciju, tj. tonost napisane vrijednosti. Tu su najee srebrna i zlatna boja. Srebrna boja znai mogue odstupanje od 10%, a zlatna 5% od oznaene vrijednosti. Prema tome, ako na otporniku pie 100 10%, on moe imati izmeu 90 i 110 . Naime, smatra se da mogue odstupanje od 10% u veini sluajeva nee ugroziti ispravnost rada ureaja u koji je otpornik ugraen. Stvarne vrijednosti otpornika u okviru njihove tolerancije se dodiruju. To je tzv. Renardov niz. Npr. 10% - tni niz ima 12 vrijednosti (tzv. niz E-12). Njihove srednje vrijednosti jesu: 1 - 1.2 - 1.5 - 1.8 - 2.2 - 2.7 - 3.3 - 3.9 - 4.7 - 5.6 - 6.8 - 8.2 . Ove vrijednosti sada moete mnoiti s 10, 100, 1000, itd. Npr. ako trebate otpornik od 2000 , uzet ete najbliu vrijednost, dakle onaj od 1800 ili 2200 . Boja Smea Crvena Naranasta uta Zelena Modra Ljubiasta Siva Bijela Crna Srebrna Zlatna Vrijednost 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0 toler. 10% toler. 5%

Poglavlje 2.

Komponente
2.1. Otpornik (fizikalne osobine, serijski i paralelni spoj otpornika)
Otpornik je najea komponenta u elektronikim spojevima. Kao to sama rije kae, on prua otpor prolazu elektrine struje. Njegova opa oznaka je R koja je sastavni dio Ohmova zakona. Prvi otpornici izraivali su se od otporne ice (kromnikla, kantala) namotane na keramiku cijev. Danas se ee rade od ugljene mase, pa ak i od tankih metalnih slojeva. Simbol za otpornik u Europi je pravokutnik, a u amerikim shemama cik-cak linija (slika 2.).

Tablica 1. Oznaavanje otpornika bojama

Slika 1. - Snaga je umnoak napona i struje.

Rad je utroena energija. Energija je primjena snage u nekom vremenu, dakle umnoak snage i vremena: W = P x t. (W je skraeno od engleske rijei work, ali u uporabi je takoer i A prema njemakome Arbeit). Osnovna jedinica za elektrinu energiju jest vatsekunda (Ws). Kako jedan sat ima 3600 sekunda, a kilovat 1000 vata, najea izvedena jedinica za energiju - kilovatsat (kWh) ima 3 600 000 Ws (vatsekunda).

Slika 2. - Simboli za razne vrste otpornika

Danas se vrijednosti otpornika najee oznauju krugovima u boji na njegovu tijelu. Tablica 1. prikazuje taj sustav. Radioamateri ga znaju napamet.

Slika 3. - Oznaavanje otpornika bojama Radio HRS - 4/2004

12

elektronika za mlade

Kod izbora otpornika valja pripaziti i na njegovu snagu. Kako smo ve rekli, to je umnoak napona i struje s kojima e biti optereen. Sva elektrina energija u otporniku pretvara se u toplinu. Zato takve, iste otpornike nazivamo omskima ili termogenima. Danas se u elektronikim ureajima najee rabe otpornici snage od 1/4 ili 1/8 W. Preoptereeni otpornik najprije e se pregrijati, a zatim izgorjeti. Da se to ne dogodi, uzet emo jai otpornik prema prethodnom proraunu, npr. od 1 W. Serijski i paralelni spoj otpornika. Otpornike u strujnome krugu moemo spojiti serijski ili paralelno (slika 4.). Serijski vezani otpornici imaju po jednu zajedniku toku, dok ih paralelno vezani imaju po dvije. Kod serijski spojenih otpornika njihov otpor se zbraja: Ruk = R1 + R2 + R3 + ... itd. Prema tome, ukupan otpor triju serijski vezanih otpornika u slici 4a iznosi: 8 + 3 + 5 = 16 . Njih moemo i zamijeniti jednim otpornikom od 16 . Meutim, kod paralelno spojenih otpornika (slika 4b) njihov ukupni otpor se smanjuje, jer sada vie ne zbrajamo njihove otpore, ve vodljivosti. Vodljivost je pojam reciproan otporu: to je otpor manji, vodljivost je vea. Vodljivost se oznaava slovom G i mjeri se u simensima (S). Dakle: G= 1 R S; R= 1 G

Slika 4. - Serijski i paralelni spoj otpornika

Kako je G = 1/R, moemo takoer napisati: 1 R = 1 R1 + 1 R2 + 1 R3 + ... itd.

R=

R1 x R2 R1 + R2

Npr. R1 = 6 , R2 = 12 . Rjeenje: R= 6 x 12 6 + 12 = 72 18 = 4 .

To je opi izraz za sve paralelno vezane otpornike. Npr. koliki je zajedniki otpor triju paralelno vezanih otpornika: R1 = 2 , R2 = 3 , R3 = 5 ? Rjeenje: 1 R 1 R R= = 1 2 + 1 3 + 1 5 ;

Moemo lako izraunati da dva jednaka, paralelno spojena otpornika daju polovicu svoje naznaene vrijednosti. Npr. ako nemamo otpornik od 50 , moemo uzeti dva komada od po 100 i spojiti ih paralelno. Provjerite! Ovaj put obraeni su sljedei pojmovi: - snaga, P; - jedinica za snagu, W; - energija i rad, W; - jedinica za energiju, Ws; - otpornici; - oznaavanje bojama; - tolerancija; - vodljivost, G; - serijski i paralelni spoj otpornika. Sljedei put na redu su kondenzatori i zavojnice.

= 0.5 + 0.33 + 0.2 = 1.03 1 1.03

Otpornik od 2 ima vodljivost od 0.5 S. Otpornik vodljivosti 0.2 S ima otpor od 1/0.2 = 5 . (Praktini Amerikanci umjesto simensa upotrebljavaju izraz mho, to je ohm itano unazad.) Kako se kod paralelno spojenih otpornika prolaz elektrinoj struji iri i ukupna vodljivost poveava, moemo napisati: Guk = G1 + G2 + G3 ...

= 0.968

Vidimo da je kod paralelnog spajanja otpornika ukupni otpor manji i od najmanjeg otpornika u toj skupini. Kada se radi o paralelnom spoju dvaju otpornika, moemo primijeniti i laki, izvedeni obrazac:

Radio HRS - 4/2004

13

elektronika za mlade
Pie: Boidar Pasari, 9A2HL

Elektronika za mlade - 5. nastavak

U prolome nastavku u saetku na kraju teksta potkrala se jedva uoljiva tehnika pogreka. Naime, jedinica za snagu (vat) oznaena je kosim slovom W, dok je tu trebalo biti uspravno slovo W. Radi se, naime, o mjernoj jedinici, a ne o simbolu. Upravo zato neki autori radije piu A (arbeit, umjesto engleskoga work) kao simbol za energiju. No, idemo dalje prema programu. izmeu ploa ima posebno ime i zove se dielektrik. Kapacitet kondenzatora bit e to vei to je vea povrina ploa, to je manji razmak izmeu njih i to ima uinkovitiji dielektrik kao izolator - npr. teflon (2,1), polietilen (2,3), polistirol (2,6), bakelit (5), tinjac (5,4), mikaleks (7,4), itd. Broj u zagradi oznaava za koliko e se puta poveati kapacitet kondenzatora ako taj dielektrik stavimo umjesto zraka. To je tzv. relativna dielektrika konstanta. Simboli za kondenzatore prikazani su na slici 2. Moramo pripaziti i na dozvoljeni radni napon koji je naznaen na tijelu kondenzatora. Ako je taj napon vei od naznaenoga, moe doi do proboja dielektrika.

2.2. Kondenzatori (fizikalne osobine, serijski i paralelni spoj kondenzatora)

Poslije otpornika kondenzator je najea komponenta u elektronikim sklopovima. Jedno od osnovnih svojstava kondenzatora jest njegova sposobnost da u sebi uskladiti odreenu koliinu elektriciteta (i da je malo kasnije vrati nazad). To zovemo elektrinim nabojem i oznaavamo slovom Q. Jedinica za elektrini naboj je kulon (C), prema francuskom fiziaru Charlesu Coulombu (1736-1806.). Koliina elektriciteta od 1 kulona dobije se tako da struja jakosti od 1 A puni neki kondenzator u trajanju od 1 sekunde. Dakle, 1 kulon = 1 amper-sekunda (As). To svojstvo kondenzatora da primi na sebe elektrini naboj zovemo kapacitet i oznaavamo slovom C. Elektrini kapacitet kondenzatora mjeri se jedinicom farad (F), prema engleskom znanstveniku Michaelu Faradu (1791-1867.). Farad je vrlo velika jedinica, pa cijela kugla zemaljska ima tek 0.000710 F. Zato se u praksi rabi milijun puta manja jedinica - F (mikrofarad, 10-6 F), milijardu puta manja - nF (nanofarad, 10-9 F) i bilijun puta manja - pF (pikofarad, 10-12 F). U svom osnovnom obliku kondenzator se sastoji od dvije metalne ploe postavljene jedna nasuprot drugoj, izmeu kojih se nalazi zrak (ili vakuum) kao izolator (ploasti kondenzator - slika 1.). Taj izolator

Slika 3.

Slika 2. - Simboli za kondenzatore

poloaj preklopnika -1). Dok se kondenzator puni, struja je ispoetka velika, a napon izmeu ploa je malen. Tijekom vremena struja punjenja se smanjuje, a napon na ploama se poveava, sve dok se ne izjednai s naponom baterije kada struja padne na niticu (slika 4.). Zato kaemo da kod punjenja kondenzatora struja prethodi naponu, pa tako dobivamo fazni pomak izmeu struje i napona. Ako sada uklonimo bateriju i kratko spojimo prikljuke, poet e proces u suprotnom smjeru - kondenzator se izbija, tj. prazni (slika 3., poloaj preklopnika - 3). Krivulja pranjenja ima obratni oblik od krivulje punjenja i traje jednako dugo. Sljedee je osnovno svojstvo kondenzatora da prividno proputa izmjeninu struju, dok istodobno ne proputa istosmjernu (slika 5.). Naime, ako na

Slika 1. - Ploasti kondenzator 10

Bez vanjskog utjecaja gustoa slobodnih elektrona na ploama kondenzatora je jednaka, pa izmeu njih ne postoji nikakav elektrini napon (slika 1.). Meutim, ako izmeu ploa spojimo bateriju, u vodiima do kondenzatora kratkotrajno e potei elektrina struja. Kako je elektrina struja zapravo kretanje elektrona, na jednoj ploi pojavit e se viak, a na drugoj manjak elektrona (slika 3., poloaj preklopnika - 1). Kako elektroni nose negativni elektricitet, za plou s vikom elektrona (na sl. 3. gornju) kaemo da je negativno, a za plou s manjkom elektrona - da je pozitivno nabijena. Ako sada uklonimo bateriju, kondenzator e i dalje ostati nabijen, a izmeu ploa postojat e elektrini napon (slika 3., poloaj preklopnika - 2). U svakom strujnom krugu postoji neki omski otpor R, tako da se kondenzator ne moe trenutano nabiti (slika 3.,
www.hamradio.hr

Slika 4.

Slika 5. Radio HRS - 5/2004

elektronika za mlade

ploe kondenzatora prikljuimo izmjenini napon, one e se u jednom trenutku nabijati u jednom, a ve sljedeeg trenutka u suprotnom smjeru, pa e kroz dovode stalno tei izmjenina struja nabijanja i izbijanja kondenzatora. Ako je kapacitet kondenzatora dovoljno velik, umetnute aruljice e svijetliti, kao da struja prolazi kroz kondenzator, iako znamo da njegov dielektrik kao izolator to ne dozvoljava. Zato kaemo prividno proputa. Govorimo o kapacitivnom otporu kondenzatora Xc za izmjeninu struju. Taj otpor je to manji, to je vei kapacitet kondenzatora i to je vea frekvencija izmjenine struje. Dakle, zakljuimo: kondenzatori imaju tri vana svojstva od kojih se svako pojedinano primjenjuje u elektronici i radiotehnici: 1. moe primiti elektrini naboj, pa tako privremeno uvati neku elektrinu energiju, 2. prividno proputa izmjeninu, a ne proputa istosmjernu struju, 3. u serijskoj vezi s otpornikom kod izmjenine struje ostvaruje fazni pomak izmeu te iste struje i napona. Pritom struja vremenski prethodi naponu.

napon ostaje zadran na lijevoj strani kondenzatora C2 (primjena drugoga svojstva). Za prijenos visokih frekvencija kapacitet takvog kondenzatora obino iznosi do 1000 pF, dok za prijenos niskih frekvencija on ima od 0.1 do 10 F, a moe i vie. Kondenzatore moemo povezati paralelno ili serijski. Kod paralelne veze njihovi kapaciteti se jednostavno zbrajaju (slika 7.): 2 F + 3 F + 5 F = 10 F. Kod serijske veze kondenzatora vrijede isti obrasci kao i za paralelne otpornike (slike 8. i 9.): 1 C 1 C1 1 C2 1 C3

Slika 7.

+ ... itd.

Za dva kondenzatora u serijskoj vezi moemo primijeniti i izvedeni obrazac: C1 x C2 C1 + C2

C12 =

Na primjer, C1 = 4 F, C2 = 6 F: 4x6 4+6 24 10

C12 =

= 2,4 F.

Slika 8.

Slika 6.

Na slici 6. vidimo praktinu primjenu kondenzatora: tranzistor TR1 na svome kolektoru ima istosmjerni napon za rad tranzistora, koji uzima iz toke A. Ako taj napon jo nije dovoljno ispeglan, to se moe postii s pomou kondenzatora C1 - kako u zvuniku ne bi dolo do brujanja (primjena prvog svojstva - slika 6.). Osim toga, na kolektoru tranzistora (toka B) nalazi se i izmjenini niskofrekventni napon koji predstavlja zvuk. Njega treba dodatno pojaati u drugom tranzistoru. Zato se taj n.f. napon vodi na bazu drugog tranzistora TR2. Ta veza je uspostavljena preko kondenzatora C2 kapaciteta od oko 1 F, pa niska frekvencija stie na bazu radi daljnjega pojaanja (toka D), dok istosmjerni
Radio HRS - 5/2004

Osim po svojoj namjeni i konstrukciji (promjenljivi, polupromjenljivi, nepromjenljivi ili blok), kondenzatori se razlikuju i prema dielektriku koji se nalazi izmeu njihovih ploa. Tako imamo zrane, keramike, polistirenske, elektrolitske, tantalske, itd. Svaki od njih, iako obavljaju istu funkciju, po neemu se meusobno razlikuju. Npr. zrani, keramiki i polistirenski kondenzatori imaju manje gubitke kod visokih frekvencija, ali su manjega kapaciteta - dok elektrolitiki i tantalski kondenzatori mogu imati velik kapacitet uz malen obujam. Pritom su elektrolitski i tantalski kondenzatori i polarizirani, tj. moramo paziti na koji emo izvod staviti pozitivni, a na koji negativni pol napona, kako ih ne bismo probili. Oznaavanje kondenzatora je razliito. Kod manjeg kapaciteta (reda pikofarada) oznaavanje moe biti i bojama, slino kao kod otpornika. To se odnosi i na kondenzatore od tantala. Kada se kapacitet oznaava brojkama, esto zadnja znamenka ne znai jedinice, ve broj nitica, npr. 472 pF je zapravo 4700 pF. Takoer se umjesto decimalnog zareza moe staviti oznaka jedinice; npr. 6n8 = 6,8 nF.

Slika 9.

Danas smo upoznali sljedee pojmove: - kondenzator, - naboj, - kapacitet i jedinice kapaciteta, - dielektrik, - radni napon kondenzatora, - kapacitivni otpor za izmjeninu struju, - fazni pomak. Sljedei put govorit emo o zavojnicama.

www.hamradio.hr

11