Univerzitet u Zenici Filozofski fakultet Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik i knjievnost

Oduhovljenje materije u pjesmama Nikole opa''

-seminarski rad iz predmeta Bosanskohercegovaka knjievnost izmeu dva svjetska rata-

Profesor:

prof.

dr.

Zilhad

Kljuanin

Studentica: Belma Sulji

Zenica, decembar 2012.

UVOD

Nikola op pripada onom knjievnom krugu umjetnika koji su bili u vremenu Jugoslavije na marginama, a njihovo stvaralatvo politikim sredstvima je uklanjano od javnosti. U opovoj poeziji primjetna je refleksija, odsustvovanje fiksiranog i konkretnog znaenja, naglaava se ironija i sarkazam, prisutna je konstrukcija pjesnikih slika koja je neobina i razliita od tradicionalne, prisutna je mimetika dimenzija. u stvaralatvu Nikole opa razlikujemo dvije faze, a to je: lirika koja je nastajala do kraja II. svjetskog rata i koja je intimna, tradicionalna i receptivna (prihvaena) i lirika koja je nastajala poslije II. svjetskog rata i koja je nova i hermetina (zatvorena). U ovom eseju panja je usmjerena ka ovoj prvoj fazi opovog pjesnitva, naroito ka njegovom nastojanju da oovjei stvari, odnosno da oduhovi materiju. Naime, poto je op bio usamljenik veliku panju posveivao je stvarima, prirodi, skromnim ivotinjama i kranstvu. On je tim stvarima davao duu, pripisivao im je vanost i smislenost postojanja. Te stavri postajale su njegovi prijatelji i saputnici, te su izuzentno vane pri rasvjetljavanju poetike Nikole opa.

ODUHOVLJENJE MATERIJE U PJESNITVU NIKOLE OPA

Nikola op je pjesnik o kome je reeno da ga prati bol prognanika, nemir zbog "istrajavanja" ovog svijeta da sagleda "apokaliptike alternative", lirik je pun djeake plaljivosti. U poeziji izmeu dva rata stoji Nikola op kao pjesnik samoe. op je pjesnik koji ispovijeda nostalgiju zbog "prolih dana", ne pristaje na pisane i nepisane konvencije modernog svijeta, a ne moe i ne eli da bilo to mijenja ili ispravlja. U poeziji Nikole opa postoje dva umjetnika postupka i dvije tematske usmjerenosti. Prva je ona predratna u kojoj je pjesnika zagledan u nesavrenost svijeta, lien je patetike, pjeva o poraenim i deklasiranim, pjeva o realistinim stavrima i detaljima svoje svakodnevnice. Druga je ona poslijeratna u kojoj se oslobaa ''realistikog balasta'', nije vie smjeran niti rastuen, ni pomirljiv, on pjeva o ovjekovom ''preobraavanju prema zvijezdama'' i ta faza je opisana kao astro fizioloka. Nikola op veliku je panju posveuje stvarima, predmetima, kranstvu pa ak i ivotinjama. op je pjesnik bez prijatelja. Lako je birao rekvizite za svoj samotniki pjesniki interijer. Sam, spram svog okruenja pokuao je da se sprijatelji sa stvarima, da ostveri neku vezu sa svijetomuz pomo istih. tap mu je postao vjeran drug, eir se izduio od bola, naoale proplakale za umrlim vlasnikom. Predmeti nisu opu samo vlasnitvo ve i saveznici u srei pa i nesrei. Oni su pjesnikovi svjedoci u velikoj zavjeri starenja, jedna nijema obitelj koja prati sve posljedice karijere, uspjeha, vlasti ili pak bolesti, nemoi, preranih razdvajanja. Nikola op je uao u poeziju jednom velikom pjesmom Panegirikom pijetlima. Ti pijetlovi koji su bili obini a opet tako arobni su predstavljali posrednike metafizikih tajni. Za pjesnika je glavno pitanje bilo ta objavljuju noni i jutarnji krici pijetlova. Da li su oni prenosili neke poruke?

U Panegiriku se kae: Kako je sluba vaa arobna i tajna i prikazana je simbolika funkcija jutarnjeg javljanja pijetlova. A to to je ta sluba arobna i tajna proistie iz injenice da su pijetlovi biblijske ivotinje ali simbolika zova tih pijetlova je u poetskom smislu. Pijetlovi vre misiju tajanstvenog objavljivanja- oni objavljuju svete tajne i tajne poezije. Pijetlovi su ustvari pjesnici. Njima je povjereno itanje tajni ivota i smrti , preko njih se vri deifrovanje nebeskih i zemaljskih tajni u ui ljudi. Oni su slubenici budnosti i boanske prisutnosti: Ja ne znam Ali plaim se da vas upitam, zato nosite krvavu krunu na glavi. Uvijek dre i svjeom rosom blista. Moda je to od onog jutra, kad ste triput zakriknuli od veselja, to se Petar pred enama drhtei, triput odrekao Hrista.

Nita ne govorite, redovi beskrajni. Samoa vas ubija i ekate svoje sjene. Pred svaku zoru, iza crvenih zavjesa, proklinju vas bludnice ispijene. Jer poslije glasa vaeg sve jasnije vide u ogledalu svoje uvenulo tijelo. I pokriju se, kao da se stide.

A vi i ne marite za one teke tuge, to ih izazivate u duama nevoljnika. I na smrt osuenom nema vie spasa. Ubijen vaim krikom britkim, on ide na vjeala bez svijesti i bez glasa. Da mrtav jo jednom umre. Pomou pijetlova, op prikazuje slike jednog stvarnog svijeta i socijalne situacije a stihom zato nosite krvavu krunu na glavi, naznaeno je jedno od opovih vjerskih posveenja, poetske sakralizacije gdje krvava kruna oznaava lik pijetla dajui mu sveto obiljeje, znak tragine i uzviene slube. To je rtveno bie koje svoje moralne poruke prenosi drugima i izaziva pritom odreeni poetski doivljaj. U brojnim pjesmama op ostvaruje ovaj susret ivotinje i boga, uei ovjeka o neemu to sam moda nema ili o neemu to se u njemu ugasilo ili to je zaboravio. Sama Hristova veliina ( simboliki: veliina iste ljubavi i rtve) po Nikoli opu je i u tome to umije da se spustiu male stvari, u obine prizore, u prostor svakodnevnog ivota pa i domae ivotinje: San magaradi Isuse, u ovom kasnom asu sad u sve staje emo ui. Od njenosti ti e svu magarad blago za uho povui. I kada ode, u doba to gluho, meu njima e rijei da krue:

Tko je taj koga si za uho drao najdue? I svaki e usnuti opet, sa najljepim snom u dui: da tvoja meka ruka jo miluje ba njegove ui. Lirski subjekt pjeva ono to bi se moglo nazvati ljudskim zovom ivotinjske due. On nas povezuje sa pijetlovima, magarcima, konjima, volovima, psima, cvrcima, pticama...I ba zbog toga mi ne trebamo misliti da smo blii Bogu od njih. ivotinje su jo jedina postojea vrsta i forma bezgrenog i nevinog postojanja. Zbog toga opov Isus donosi svoju umilnu i njenu ljubav runom i nesretnom ivotinjskom stvorenjumagaretu. Magare je simbol patnike, proleterske egzistencije meu radinim domaim ivotinjama i pravedno je da se makar u snu prema njemu iskae neko milosre. U antologiji pjesama o ivotinjama istiu se jo: Molitva da ni volovi ne ostanu bez posla, Zautili smo tako tamni..., Molitva za starog psa uvara, Mladi bdije kraj mrtvog pijetla, kao i poeme: Vunena pastorala, Svemirski prizor s pijetlom, Uzlet ivotinjstva.

Najbolja zbirka Nikole opa Isus i moja sjena, 1934. afirmira "edni katolicizam", oovjeuje Isusa, dovodi ga meu ljude i ivotinje, uvodi u krmu, promatra kakao veera ili ita novine, u dehumaniziranom svijetu boanski gost, pjesnikov sudrug, prolazi krini put ljudske svakodnevnice i postaje svjedokom patnje i otuenosti. Gotovo od poetka op je pjesnik noi koji pjeva o bdijenju i kasnim satima. opovo kranstvo nikome se ne namee, nikoga ne eli preobratiti, ne dokazuje nikakve vrhunaravne istine, isto je i humano. Isus ne dolazi da intervenira, kanjava, poduava

ili optuuje. Umoran je poput pjesnika, sjetan, mudar, sklon sve razumijeti i svakome oprostiti. Isis je milostiv, blag i bez ikakvih boanskih pretenzija, to je ravnopravan suputnik i supatnik, obian ovjek i idealan prijatelj u neko sumorno predveerje. Nije Isus Bog ve ovjek sa slabostima, i to izrazito ljudskim. op Isusa doziva da bi mogao s nekim podijeliti svoje misli i svoju samou:

Samoa je ova gorka i snena. Ostani, bdij tu sa mojim jadom. Ostani, s tvojih u malih ramena Skinuti krila kradom.

Njegov Isus umoran je kao i svi ljudi, ita novine, ima poderan potplat, pjesnik preporuuje najljepu djevojku, njemu pjeva dobrodolicu, za njega pria o sedam brinih dana. Takvom Isusu moe se priati o "ivotu sasvim malom", o eiru koji se na elo "duboko duboko natie".

Priao bih ti o ljudskoj kui. O oknima koja su pokatkad plava. O vratima kroz koja pognut mora ui. O bravi koja se vrsto zakljuava.

Nikola op ne pokuava da oovjei samo Isusa ve i mnoge stvari i ivotinje o kojima pjeva, samo je problem to se ovjek ne da ''oovjeiti''
7

ZAKLJUAK Nikola op je pjesnik koji koji je u svojoj prvoj, ili ''pokretnoj fazi'' kako kae Marko Veovi, pisao o djetinjstvu, vanim predmetima i slikama, a u drugoj, ''nepokretnoj fazi'', op se digao ka zvijezdama. Njegova poezija je protkana spoznajom nepostojanja i postojanja, neosjetlinosti, ali osjeajnosti fizikog tijela i spoznaje posjedovanja utjelovljenog uma, due i njene sjenke. Hrvatski pjesnik Nikola op je doivio dvije potpuno razliite faze ivota u kojima je svjesno trajao i na jedinstven nain oblikovao svoje prostore i vrijeme. Tako nam je ostavio u naslijee dva opusa svog imaginarnog poetskog svijeta. On direktno iz svog misaonog labirinta spoznaje uzbudljivu pojavnost prostora i vremena, predmeta i ivotinja, dovodi nas u dodir sa realnim i irealnim. Stvari, predmeti, ivotinje, ili demistificirani Bog Isus, su pjesnikovi svjedoci u velikoj zavjeri starenja, jedna nijema obitelj koja prati sve posljedice karijere, uspjeha, vlasti ili pak bolesti, nemoi, preranih razdvajanja. op je uistinu pisao o onome to je proivljavao, pa je svojim izuzetnim duhom oduhovio stvari kojima je smisao bio potreban.

STRUKTURE PJESAMA (NIKOLA OP) San magaradi Isuse, u ovome kasnom asu sad u sve staje emo ui. Od njenosti ti e svu magarad blago za uho povui. I kada ode, u doba to gluho, meu njima e rijei da krue: ko je taj koga si za uho drao najdue. I svaki e usnuti opet, sa najljepim snom u dui: Da tvoja meka ruka jo miluje ba njegove ui.

Strofa: tri strofe sa po etiri stiha/ katren Duina stiha: razliita ( 1. stih-12 slogova, 2. stih-8 slogova, 3. stih-10..) Rima: I strofa ukrtena rima (abab) II i III strofa rimuju se drugi i etvrti stih, dok prvi i trei nemaju rime (abcb) Ritam: usporen (to zakljuujemo na osnovu duine stiha te frekventnosti vokala a i o) Motivi:

1. Isuse, u ovome kasnom asu sad u sve staje emo ui. 2. Od njenosti ti e svu magarad blago za uho povui. 3. I kada ode, u doba to gluho, 4. meu njima e rijei da krue: 5. ko je taj koga si za uho drao najdue. 6. I svaki e usnuti opet, sa najljepim snom u dui: 7. Da tvoja meka ruka jo miluje ba njegove ui.

Lirske slike: (-predstavljeju ono to se moe zamisliti, referencijalno predoiti, nacrtati) Isus u stajama vue magarad za ui Ponovno uspostavljanje mira u stajama Faza: krianska Tema: Isus u posjeti magaradi, Magaradi I Isus Ideja: sinteza svjetovnog i duhovnog, ideja problematizira odnos svakodnevnog, duhovnog, sakralnog, animalnog i profanog, javlja se i demistifikacija Isusa tj. pjesnik ne vidi i ne predstavlja Isusa kao Boga nego kao obinog ovjeka koji ulazi u staje, posmatra ivotinje i vue ih za ui Isus ita novine Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kie duge donesem ti za veeru hljeb skriven pod skut, ulazei u sobu, vijdet u pun tuge tvoj sveti lik nad novine nagnut.
10

I nezapaen kraj tebe u sjesti, gledajui mraenje na tvome licu istom. Dok pogledom prelijee od vijesti do vijesti. Dok uzbueno prevre list za listom. ime u moi da te tjeim u tom asu, stojei pred tobom, sav stidom obuzet? I da li bih imao dosta snage u svom glasu, kada bih pred tobom branio ovaj svijet? Na teka slova pao bih svojim stasom malim. Radost ovjeka bi u oku mom zasjala. O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim, nek se i dalje vrti naa zemlja mala. Onda bih sasvim tiho izio pred vrata. I pustio da ostane sam u svome bolu. Molei pred pragom da tvoj gnjev umiri mirisni, blagi kruh na stolu.

Strofa: pet strofa sa po etiri stiha/ katren Duina stiha: razliita (1. stih-14 slogova, 2. stih-13 slogova..) Rima: I, II, III, IV strofa imaju ukrtenu rimu (abab) V strofa rimuju se drugi i etvrti stih (abcb), dok prvi i trei nemaju rime Ritam: usporen Motivi:

11

1. Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kie duge donesem ti za veeru hljeb skriven pod skut, 2. ulazei u sobu, vijdet u pun tuge tvoj sveti lik nad novine nagnut. 3. I nezapaen kraj tebe u sjesti, 4. gledajui mraenje na tvome licu istom 5. Dok pogledom prelijee od vijesti do vijesti. 6. Dok uzbueno prevre list za listom. 7. ime u moi da te tjeim u tom asu, stojei pred tobom, sav stidom obuzet? 8. I da li bih imao dosta snage u svom glasu, kada bih pred tobom branio ovaj svijet? 9. Na teka slova pao bih svojim stasom malim. 10. Radost ovjeka bi u oku mom zasjala. 11. pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim, 12. nek se i dalje vrti naa zemlja mala. 13. Onda bih sasvim tiho izio pred vrata. 14. I pustio da ostane sam u svome bolu. 15. Molei pred pragom da tvoj gnjev umiri 16. mirisni, blagi kruh na stolu. Lirske slike: (-predstavljeju ono to se moe zamisliti, referencijalno predoiti, nacrtati) Isus ita novine Blagi kruh na stolu Faza: krianska Tema: Isus u posjeti ovjeku, Isus ita novine potreba za iskupljenjem (lirski subjekt se stidi vijesti i onoga to se deava u svijetu, moli da se i dalje vrti zemlja nek se i dalje vrti naa zemlja mala, jer e tako ovjek imati vremena za iskupljenje)

12

Ideja: potreba za iskupljenjem, lirski subjekt se stidi vijesti i onoga to se deava u svijetu, moli da se i dalje vrti zemlja nek se i dalje vrti naa zemlja mala, jer e tako ovjek imati vremena za iskupljenje. Na poetku pjesme javlja se demistifikacija Isusa tj. on je obini ovjek koji ita novine, no u posljednjoj strofi Isus ponovo postaje svet jer pati zbog ovjeanstva i vremena u koje je zapalo; I pustio da ostane sam u svome bolu. Stilske figure: Retoriko pitanje (pitanje koje ne zahtjeva odgovor) ime u moi da te tjeim u tom asu, stojei pred tobom, sav stidom obuzet? I da li bih imao dosta snage u svom glasu, kada bih pred tobom branio ovaj svijet? Personifikacija: Radost ovjeka bi u oku mom zasjala. Metafora: Na teka slova pao bih svojim stasom malim. Radost ovjeka bi u oku mom zasjala. nek se i dalje vrti naa zemlja mala. Kuda bih vodio Isusa Isuse blagi, u doba kasnih sati, kad jo bdiju siromasi tvoji, skromnom krojau odvest u te da ti jedno obino odijelo skroji. I obuaru malom koji svu no kuje otre avle u teki poplat.

13

Dok tvornice cipela uno bruje. Milion pari skuju za jedan sat. Zatim ovjeku koji eire pravi sa sputenim obodom, da skriju bol. Jedan e da se nakrivi i na tvojoj glavi. Prostran da u se primi i tvoj oreol. Onda emo poi u krmu kraj grada koja lii na stari, nasukani brod. Gdje braa za stolom, od silnog jada, bacaju ae i eire na pod. Prvi krik pijetla bit e britka strijela od koje e ti srce da krvari. Drugi krik pijetla bit e mrak u dnu ela. Prepoznat nee ni ljude ni stvari. A treim krikom kad se pijetli jave, o Isuse, zateturat e od bola. Tvoj eir e pasti s glave. eir i aureola.
Strofa: pet strofa sa po etiri stiha/ katren Duina stiha: razliita

Rima: ukrtena rimu (abab) Ritam: umjeren Motivi:

14

1. Isuse blagi, u doba kasnih sati, kad jo bdiju siromasi tvoji, 2. skromnom krojau odvest u te da ti jedno obino odijelo skroji. 3. I obuaru malom koji svu no kuje otre avle u teki poplat. 4. Dok tvornice cipela uno bruje. Milion pari skuju za jedan sat. 5. Zatim ovjeku koji eire pravi sa sputenim obodom, da skriju bol. 6. Jedan e da se nakrivi i na tvojoj glavi. 7. Prostran da u se primi i tvoj oreol. 8. Onda emo poi u krmu kraj grada 9. koja lii na stari, nasukani brod. 10. Gdje braa za stolom, od silnog jada, bacaju ae i eire na pod. 11. Prvi krik pijetla bit e britka strijela od koje e ti srce da krvari. 12. Drugi krik pijetla bit e mrak u dnu ela. Prepoznat nee ni ljude ni stvari. 13. A treim krikom kad se pijetli jave, 14. o Isuse, zateturat e od bola. 15. Tvoj eir e pasti s glave. eir i aureola. Lirske slike: (-predstavljeju ono to se moe zamisliti, referencijalno predoiti, nacrtati) Isus kod krojaa Isus kod obuara Isus kod ovjeka koji pravi eire

15

Isus u krmi Isus bez eira i bez aureole Faza: krianska Tema: Isus kao obini ovjek Kuda bih vodio Isusa Ideja: cijelu pjesmi Kuda bih vodio Isusa moemo shvatiti kao alegoriju, odnosno metaforu proirenu na cijelu pjesmu. Naime, u pjesmi se javlja sinteza duhovnog i svjetovnog, time to taj demistificirani Isus, ili Isus kao obini ovjek, obilazi sve one stanice koje posjeuje svaki ovjek. Taj Isus ide i kod obuara i kod krojaa, jer kada doe taj posljednji as svi ljudi su jednaki i svi e poi na posljednje putovanje jednaki. U Panegriku op daje pijetlovim neki prizvuk uzviene slube, neko sveto obiljeje, to je rtveno bie koje svoje moralne poruke prenosi drugima, oni vre misiju tajnog objavljivanja. Tako u pjesmi Kuda bih vodio Isusa pijetlovi najavljuju kraj: Prvi krik pijetla bit e britka strijela od koje e ti srce da krvari., drugi krik govori o pometnji koja e nastati nakon prvog upozorenja o kraju svijeta: Drugi krik pijetla bit e mrak u dnu ela. Prepoznat nee ni ljude ni stvari., A trei put kada se pijetlovi jave biti e kasno za sve, ostat e samo bol I praznina: A treim krikom kad se pijetli jave, o Isuse, zateturat e od bola. Tvoj eir e pasti s glave. eir i aureola. Stilske figure: Sinegdoha/metonimija: u doba kasnih sati no Isuse blagi, u doba kasnih sati, kad jo bdiju siromasi tvoji,

16

Poreenje: I obuaru malom koji svu no kuje otre avle u teki poplat. Dok tvornice cipela uno bruje. Milion pari skuju za jedan sat. ( poreenje obuara sa tvornicom-odnos malog I velikog ili izraena skromnost obuara kroz stiove I obuaru malom koji svu no kuje/ otre avle u teki poplat) Elipsa: Jedan e da se nakrivi i na tvojoj glavi. Prostran da u se primi i tvoj oreol. (izostavljena je rije eir; jedan eir, prostran eir) Metafora: pored toga to cijelu pjesmu moemo shvatiti kao metaforu, naroito je izraena u posljednje dvije strofe u kojima moemo pronai cijelu bit pjesme: Prvi krik pijetla bit e britka strijela od koje e ti srce da krvari. Drugi krik pijetla bit e mrak u dnu ela. Prepoznat nee ni ljude ni stvari. A treim krikom kad se pijetli jave, o Isuse, zateturat e od bola. Tvoj eir e pasti s glave. eir i aureola.

17

LITERATURA Blagojevi, Slobodan, Poezija, mistika, povijest, Svjetlost, Sarajevo, 1986. Ferluga-Petronio, Fedora, Kozmiki svijet Nikole opa, HFD, Rijeka, 2005. F. Ferluga-Petronio, Pjesniko stvaralatvo Nikole opa, HKD, Napredak, SarajevoZagreb, 2005. Mrkonji, Zvonimir, Suvremeno hrvatsko pjesnitvo I-II, Biblioteka Kolo, 12-13 MH, Zagreb, 1991. Mrkonji, Zvonimir, Nikola op ili komedija stvari, pogovor iz izbora Boanski cirkus, MH, Zagreb, 1980.

IZVORI op, Nikola, Izabrane pjesme, Rije, Vinkovci, 1998. op, Nikola, Svemirski pohodi, Svjetlost, Sarajevo, 1984. op, Nikola, Poezija, Zora, Zagreb, 1966

18

SADRAJ Uvod ....................................................................................................................................2 Oduhovljenje materije u pjesnitvu Nikole opa ................................................................3 Zakljuak .............................................................................................................................8 Strukture pjesama ................................................................................................................9

San magaradi ...........................................................................................................9 Isus ita novine .....................................................................................................10 Kud bih vodio Isusa ..............................................................................................13

Literatura i izvori ..............................................................................................................18 Sadraj ...............................................................................................................................19

19