Hrvatska Povijest Mužić 3izd

HRVATSKA
POVIJEST
devetoga stoljea
Ivan Mui
I
v
a
n

M
u
H
R
V
A
T
S
K
A

P
O
V
I
J
E
S
T

D
E
V
E
T
O
G
A

S
T
O
L
J
E
A
ISBN 978-953-6803-27-9
C
i
j
e
n
a

2
5
0

k
u
n
a
IVAN MUI
HRVATSKA POVIJEST DEVETOGA STOLJEA
Hrvatska povijest 3izd_14.indd 1 9.5.2011 8:36:37
IZDAVA:
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
HR-21000 Split, S. Gunjae b. b.
Tel. 021/323-901, fax 021/ 323-903
e-mail: muzej@mhas-split.hr
www. mhas-split.hr
ZA IZDAVAA:
Tomislav eparovi
TEHNIKI UREDNIK:
Karmen Vuleti
RECENZENTI I. IZDANJA:
Dr. sc. Denis Alimov, Sveuilite u Sankt Peterburgu (Rusija)
Dr. sc. Danijel Dzino, Sveuilite u Adelaide (Australia)
Prof. dr. sc. Darko Gavrilovi, Novi Sad
Prof. dr. sc. Ivan Juri, Zagreb
Dr. sc. fra Bazilije Pandi, Zagreb
Prof. dr. sc. Ivo Rendi Mioevi, Rijeka
Akademik Radoslav Rotkovi, Herceg Novi
LEKTOR: Mario Blagai
PRIPREMA ZA TISAK: ACME
PRIJELOM KNJIGE: Marko Grgi
FOTOGRAFIJA NA KORICAMA:
Spomen bana Branimira s hrvatskim etnonimom na arhitravu i zabatu
predromanike crkve na Crkvini u opotu kod Benkovca.
Snimio Zoran Alajbeg, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
POVIJESNE KARTE IZRADIO: Tomislav Kaniki, Zagreb
Ivan Mui, iovska 2, 21000 Split
www.muzic-ivan.info
Tiskanje ovoga izdanja pomogli su gospoda eljko Bili i Zlatko evrnja

HRVATSKA POVIJEST
DEVETOGA STOLJEA
TREE DOPUNJENO IZDANJE
MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOKIH SPOMENIKA
SPLIT
2011
IVAN MUI
eni Vlasti
7
S A D R AJ
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU MUIEVE KNJIGE
HRVATSKA POVIJEST DEVETOGA STOLJEA (MARIN ZANINOVI) . . . . . . . . . . . 9
UVOD
O STAROSJEDITELJIMA I HRVATSKOJ ETNOGENEZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
I. JAPODI, LIBURNI I DALMATI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
II. VLADAVINA GOTA NA TERITORIJU LIBURNIJE I DALMACIJE . . . . . . 39
III. DOSELJIVANJE SKLAVINA I NASTAVLJANJE KONTINUITETA
KULTURE BALKANSKO-DINARSKIH STAROSJEDITELJA. . . . . . . . . . . . . . 55
HRVATSKA POVIJEST DEVETOGA STOLJEA . . . . . . . . . . . . . . 81
I. BIJELI HRVATI U BANSKOJ HRVATSKOJ I UPANIJSKA HRVATSKA.... . 99
1. BIJELA HRVATSKA I BIJELI HRVATI U
DE ADMINISTRANDO IMPERIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
2. BIJELI HRVATI U NESTOROVOJ KRONICI I U
HRVATSKOJ KRONICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
II. HRVATI IZ BANOVINE STARE BIJELE HRVATSKE PREOSVAJAJU
OD AVARA UPANIJSKU DALMACIJU POETKOM IX. STOLJEA . . . . . 117
1. O AVARIMA I NJIHOVIM OSVAJANJIMA U DALMACIJI . . . . . . . . 117
2. HRVATSKA KRONIKA O DOSELJENJU AVARO-SKLAVINA
U SUSJEDSTVO HRVATA DO OKO 639. GODINE. . . . . . . . . . . . . 123
3. AVARSKI ARHEOLOKI NALAZI I MOGUI AVARSKI NAZIVI . . . . 129
4. HRVATI IZ BANSKE HRVATSKE PREOSVAJAJU UPANIJSKU
DALMACIJU OD AVARA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
8
III. SJEDINJENJE LIBURNIJE I DALMACIJE 818. I OSLOBOENJE
HRVATA OD FRANAKOG VRHOVNITVA DO 839. GODINE . . . . . . 149
IV. HRVATI U DRAVI KRALJA TRPIMIRA I NJEGOVIH
NASLJEDNIKA KREIMIRA I MIROSLAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
V. HRVATSKI BANOVI U DRUGOJ POLOVINI IX. STOLJEA . . . . . . . . . 179
1. DOMAGOJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
2. ZDESLAV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
3. BRANIMIR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
4. MUTIMIR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
VI. POKATOLIAVANJE HRVATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
O VLASIMA... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
OSTACI KULTA PREDKRANSKOGA BOGA VIDA
NA TERITORIJU HRVATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239
O KULTU SVETOGA JURJA U HRVATA I SVETI JURAJ
NA RELJEFU CRKVE U RNOVNICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
BIBLIOGRAFIJA VRELA I VANIJA KORITENA LITERATURA . . . . . . . . . . . . . 289
KAZALO OSOBA (NADA VRSALOVI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
KAZALO AUTORA (NADA VRSALOVI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
KRATICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367
9
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
MUIEVE KNJIGE HRVATSKA POVIJEST DEVETOGA STOLJEA
Ivan Mui dodao je, nizu svojih knjiga, i ovu najnoviju Hrvatsku
povijest devetoga stoljea. Roen je 1934. u Solinu, prepunom povijesti
i njenih spomenika i tu je upijao bez sumnje veliajnu prolost od naj-
mlaih dana. Zavrio je Klasinu gimnaziju u Splitu, jednu od elitnih hr-
vatskih obrazovnih ustanova. Studij prava diplomirao je u Zagrebu 1958.
godine. Ve kao mladi strunjak objavio je studije, koje su izazvale iro-
ku panju javnosti. Bila su to Razmatranja o povijesti Hrvata 1967., ko-
joj je slijedila Hrvatska politika i jugoslavenska ideja 1969. Djelomino
otapanje najrigidnijeg totalitarizma u "jugoslovenskoj" varijanti, nakon
pada sveprisutne udbake strahovlade Aleksandra Rankovia, omogui-
lo je pristup i nekim zabranjenim temama nae povijesti. Pa ipak, bilo je
prerano i sjeam se kako su na ove knjige reagirali juni i sjeverni hrvat-
ski unitaristi, pa se na kraju u debatu umijeali i Centralni komitet SK
BiH, Okruni javni tuilac Ljubo Prvan u Vjesniku i drugi. Od tada Mu-
i nosi ig ovjeka opasnog po federalni javni red. Mraz Hrvatskog pro-
ljea i svih iluzija koje je pobudilo dohvatio je i Muia i podvrgnuo ga
sudskom progonu koji je trajao od poetka 1972. do jeseni 1975., kada je
apsurd te optube sagledan, pa je optueni od Vrhovnog suda u Zagrebu
bio osloboen zbog "pomanjkanja dokaza". Bilo bi dobro pretiskati te
knjige sa svim njihovim odjecima i optubama, jer su one dobri doku-
menti u kakvom smo drutvu i vremenu ivjeli. Tim vie to i danas ima
onih, koji nam prodaju tu "jugoslovensku unitaristiku idilu i maglu" kao
neko idealno vrijeme za na narod. Mui bi uinio dobro djelo, kad bi
obradio ta zbivanja, kako bi mladi ljudi, a pogotovo oni, koji e ui u ta
prouavanja, doznaju kako je to izgledalo. Sudionici totalitarizma stare
i umiru i oni koji to znaju i mogu, duni su zabiljeiti za budue nara-
taje kako nas je pritiskao. Sjeam se i sam mnogih primjera, a posebno
Kerubina egvia. On je bio dobar ovjek i vrstan znanstvenik, iju sam
sjajnu knjigu o Tomi Arhiakonu Splianinu, u izdanju Matice hrvatske
10
1927. proitao u gimnaziji. Nikada neu zaboraviti zaprepatenje koje
sam osjetio, kada sam na studiju u Zagrebu nakon 1950. doznao da su
ga nai boljeviki barbari ubili u njegovoj 85. godini uguivi ga elje-
znom icom, jer se davne 1937. bio usudio pisati o gotskoj komponenti u
etnogenezi Hrvata. Eto, to je bilo bavljenje znanou u "jugoslovenskoj
idili", koja je unitila I. Pilara, M. ufaya, I. Guberinu i tolike druge
pisce, pjesnike, knjievnike, profesore i novinare, nestale u tamnicama
Ozne i Udbe.
Srea je da je Mui doao na javnu scenu, kada ovakve barbarske
egzekucije bivaju rjee, jer da je djelovao desetljee ranije, pitanje ka-
kva bi ga sudbina bila zadesila. On naime u svojim djelima rui broj-
ne zabrane i raiava pojmove. Doivljavam ga kao kolegu po struci,
iako sam malo drukije, arheoloke grane. Novo djelo, koje nam je po-
klonio, bavi se ranim i kljunim stoljeem hrvatske povijesti. To deve-
to stoljee je, kao i u ostaloj Europi, vrijeme oblikovanja niza sastojnica
bilo narodnosnih, bilo teritorijalnih, koje vie-manje sainjavaju i nae
dananje odrednice. Ovakve knjige, koliko je meni poznato, trenutano
nema u naoj historiograji, pa je i te kako dobrodola. U naoj "slu-
benoj" historiograji ponekad nailazimo na svjesno izbjegavanje nekih
tema. Nekad su to bila razliita ideoloka polazita, ega ima i danas,
zatim razliiti oblici autocenzure i sline pojave, svojstvene malim sre-
dinama a pogotovo u drutvima totalitarnih okvira u kojima smo ivjeli
pola stoljea. Neki elementi tih pozicija imaju svoje korijene i u ranijim
dravnim okvirima kako maarsko-austrijskim tako i u jugoslavensko-
kraljevskim, da ne spominjemo komunizam.
Ivan Mui je pravnik i u naoj tradiciji su brojni pravnici bili povje-
sniari kao na primjer Josip Alaevi, Ivan Strohal, Nikola Tomai, Antun
Dabinovi, Lujo Margeti, Marko Kostreni (Muiev profesor hrvatske
povijesti na Pravnom fakultetu u Zagrebu), ali i drugi. Mui je Solinjanin
i Splianin, uenik jedne od poznatih klasinih gimnazija u Hrvatskoj. Od
djetinjstva je bio okruen povijeu i njenim spomenicima koji u njegovu
kraju idu u svjetski vrh, to ga je od tih ranih dana zanimalo i privlailo.
Mene je na pr. kao djearca u osnovnoj koli u Hvaru zanimalo to pie
na latinskim natpisima u naoj Stolnici, to se tu krije i to znai. Bilo mi
je pomalo tajanstveno, kao i mnogoto drugo u djetinjstvu i elio sam to
upoznati. Sve to i odrastanje u stoljetnoj kui i po ulicama sa starim pala-
ama, crkvama i tvravama dovelo me do arheologije. Odavno je poznato,
11
da ovjekovo podrijetlo, dobrim dijelom, odreuje i njegovu kasniju ljud-
sku osobnost. Stoga nas ne udi, da se to dogodilo s naim plodnim povje-
snikom i publicistom.
Ovo je trebalo rei nasuprot nekim primjedbama na poetne radove
kolege Muia. Svojim knjigama on je dao primjer kako se radi i ovom
najnovijom knjigom jo jednom pokazao svoju znanstvenu zrelost i i-
rinu koja imponira, kojom razmie obzore nae davne prolosti. Svojim
brojnim raspravama on je ve i ranije potaknuo pripadnike povijesne
struke da i sami priu obradi nekih problema, to se i vidi u odreenom
broju novih publikacija.
U naoj je historiograji trajno prisutno sloeno pitanje o seobi Hr-
vata, njihovom podrijetlu i pravcima kretanja. Dvije su temeljne postav-
ke i odrednice: Kako su i kada Hrvati doli u ove krajeve, trajanje tih se-
oba, a s druge strane imbenik autohtonosti, koja je naglaenija nego li
to smo to nekada mislili, kako to zastupa i potanko obrazlae Ivan Mu-
i. Ove ranosrednjovjekovne seobe su jedno od najsloenijih pitanja
europske povijesti, jer su izmijenile narodnosnu sliku mnogih zemalja i
predjela. esto su bile razorne, ostavljajui za sobom pusto i prazninu,
da bi pojedine naknadne i mirne simbioze stvarale nove temelje za slije-
dea stoljea. To nisu bile velike skupine ljudi, ali kada su djelovale bile
su dobro vojniki organizirane. Najee su to bile konjanike zajednice,
koje su to predvodile, jer je konj u tim vremenima, kao uostalom sve do
izuma kojekakvih samopokretnih strojeva modernog doba, bio glavno
sredstvo vojnike strategije. Na pr. poznati narod razornih Vandala, ko-
jih je prema vrelima moglo biti oko 35.000, poetkom V. stoljea napra-
vio je strah i trepet po itavoj Europi kuda su prolazili, dok se nisu pre-
bacili u Afriku, gdje su na kraju nestali. Galijom tj. Francuskom su pro-
li skupa sa sarmatskim Alanima, koji su ostavili spomen u imenu grada
Alenona, poznatog po svojim ipkama. Od vremena cara Valerijana, od
sredine III. stoljea do Dioklecijana i Julijana Apostata sredinom IV. sto-
ljea trajali su ratovi rimske drave s monim germanskim plemenom
Alemana. Oni su preli Rajnu u drugoj polovini III. stoljea i poinili
takva pustoenja po Galiji, te su se toliko usjekli u zajedniko sjeanje
njenih stanovnika da Francuzi Nijemce i danas zovu Alemani les Alle-
mands. A tijekom cijele antike oni su bili samo dio germanskoga naroda.
Danas samo engleski jezik naziva Nijemce Germanima. To je jedan od
zanimljivijih primjera kako nastaju imena naroda. Alemani su ratovali i
12
zajedno s Francima, koji su na kraju pokorili itavu Galiju i dali joj svoje
germansko franako ime u drugoj polovini V. stoljea. Kao i dalmatinska
obala i juna Galija, koju su Rimljani zvali provincia Romana, slubeno
je bila Galia Narbonensis, ula je izravno iz antike u srednji vijek. Bila je
jedna od najprivlanijih rimskih pokrajina stjecite bogatih Italika i jako
romanizirana s cvatuim gradovima. Moramo spomenuti Istone i Za-
padne Gote, Ostrogote i Vizigote, koji lutaju Europom od kraja IV. i tije-
kom VI. stoljea, od Krima do Hispanije ugroavajui Rim i kasniji Bi-
zant. Stvaraju monu dravu u Italiji, s prijestolnicom u Ravenni, iji je
dio bila i naa zemlja od 473. 537. godine, kada ih je porazio car Justi-
nijan. U tome njihovu boravku u naim krajevima od oko 60 godina mir
je bio nekih 37 godina, a ostalo je proteklo u ratovanju. Kada su izgubili
dravu u krvi i pokolju nestali su iz povijesti i pretopili se u druge naro-
de, pa tako i u nama ima njihovih gena. Bugari i Maari su takoer bili
konjaniki narodi, koji su doli neto kasnije s istonih rusko-ukrajinskih
stepa i Urala. Meutim, za razliku od ovih prethodnih koji su vie-manje
nestali iz povijesti, oni su se nametnuli svojim pokorenim stanovnicima
trakim i panonskim Slavenima, davi im svoje ime, stvorivi dravne
tvorevine, koje traju i danas. S druge strane imamo zastraujue Hune,
koji su tijekom dviju godina dva puta preli na svojim konjima euroa-
zijski prostor, doli do kineskoga zida, a kako preko njega nisu mogli,
vratili su se natrag u Europu, bili poraeni i pretopili se meu druge ko-
njanike narode. To su samo neki od izabranih primjera, koji pokazuju
koliko je Europa arena po ovoj fazi svoje rane povijesti i po tolikim seo-
bama i sukobima, koji su stvarali njenu dananju sliku. U ovoj panorami
rane povijesti i etnogeneza Hrvata je sloena kao i kod drugih europskih
naroda, ako ne i sloenija. Od pada Salone u prvoj polovini VII. stoljea
(614.?, 639.?) pa do naih narodnih kraljeva Kreimira i Zvonimira i ka-
snije, traje jedan proces, koji neke svoje daleke odraze ima i danas u na-
oj suvremenoj povijesti. To dokazuje i ova najnovija Muieva knjiga
ije emo odjeke, bez sumnje, pratiti i u godinama koje slijede. Mui je
hrabro uao u gusti injenica, vrela, knjiga i rasprava sa stotinama na-
slova. Iz toga je uspjeno iziao s intrigantnim zakljucima s kojima se
moemo ili ne moramo sloiti, ali koji su utemeljeni i ukazuju na nove
mogunosti pristupa i rjeavanja stoljetnih rasprava naih povjesniara.
U svome uvodnom dijelu Mui je raspravio o ilirskim starosjediocima
junoga hrvatskoga prostora, Japodima, Liburnima i Delmatima, zatim
13
je prikazao vladavinu Gota na teritoriju Liburnije i Dalmacije, te preao
na doseljenje Sklavina Slavena i zavrio s tekstom o kontinuitetu bal-
kansko-dinarskih starosjeditelja i poslije doseljavanja etnosa sa sjevera
Europe. U sljedeem teinom dijelu knjige obradio je hrvatsku povi-
jest devetoga stoljea. Raspravio je prvobitni smjetaj Hrvata na libur-
nijskom podruju i franako ovladavanje Liburnijom i Dalmacijom. Pri-
kazao je sjedinjavanje Liburnije i Dalmacije 818. i oslobaanje Hrvata
od franakog vrhovnitva do 839. godine. Slijedi vladavina kraljeva Tr-
pimira, Kreimira i Miroslava, iju je kraljevsku vlast Mui uvjerljivo
dokazao. To posebno vrijedi za Trpimira, prvoga u tome nizu. Logino
je iskoristio niz dokumenata koji spominju Trpimira (natpis, darovnice,
edadski evanelistar, Gottschalkove zapise i dr.), koji ukazuju na nje-
govu vojniku snagu i povijesnu situaciju, koju je znao iskoristiti i okre-
nuti sebi na korist. Bio je kljuni imbenik na naoj obali i zaleu u pr-
voj polovini IX. stoljea. Druga polovina istoga stoljea u znaku je mo-
nih banova Domagoja, Zdeslava, Branimira i Mutimira, koji su ostvarili
daljnje jaanje hrvatske drave u igri izmeu Rima, Mletaka i Carigrada.
U petom poglavlju raspravlja o pokatoliavanju arijanskih Hrvata, koje
ubraja u arijance kao to su to bili i Goti s kojima su se pomijeali. U Pri-
lozima na kraju raspravlja teme: o staroj ili Bijeloj Hrvatskoj oko 639.
godine prema spisu De administrando imperio cara Konstantina Porro-
geneta; o doseljenju arijanskih Gota "koji su uistinu Sklavini" u rimsku
Dalmaciju, posebno na teritorij Liburnije i njihovu suivotu sa starosje-
diocima prema pisanju Tome Arhiakona; o Avarima, protobugarskom
osobnom imenu i hrvatskom etnonimu; te o saboru na Duvanjskom polju
u drugoj polovini IX. stoljea prema Libellus Gothorum. Zavrio je do-
datkom o Vlasima, starom stanovnitvu u nekim predjelima od Jadrana
do Crnoga mora, koji su se u moderno vrijeme nacionalno odredili pre-
ma svome vjerozakonu katolikom ili ortodoksnom. Tekst prate zemljo-
pisne povijesne karte, koje skupa s kolor snimkama natpisa hrvatskih
vladara pomau boljem razumijevanju teksta.
U ovoj svojoj knjizi Mui je temeljito razradio poznata stara vrela
od Konstantina Porrogeneta, Ljetopisa popa Dukljanina, Kroniku Tome
Arhiakona i druge stare tekstove i pisce. On staru problematiku podvr-
gava novim procjenama, vrednujui ova i druga vrela kritiki i sa svo-
jih originalnih polazita. Fascinira nas broj auktora, koji se bave naom
davnom prolou u sadanjem vremenu i to kako domai tako i stranci,
14
koje je Mui sustavno prikupio i vrednovao. esto nas zaude poneke
neobine postavke ovih stranaca, koji uz rijetke izuzetke ne poznaju nae
auktore, pa esto ni na zemljopis. Mui je sve to dobro obradio i stavio
na svoje mjesto. Treba podvui njegovo poznavanje istone, a posebno
ruske literature, stare i nove i njeno dobro vrednovanje, to esto izostaje
kod strunjaka, koji ne poznaju ovu komponentu historiograje i ne ko-
riste njene rezultate.
Mui je mnoge svoje ranije stranice posvetio autohtonosti Hrvata
na njihovu podruju, pa je i ova knjiga na tragu tih nastojanja. Stoga je
on paljivo prikazao starije populacije, koje su preivjele na hrvatskim
prostorima bilo iz antike bilo iz tekih perturbacija kasne antike i rano-
ga kranstva, te sukoba i seoba ranoga srednjeg vijeka. Pokazao je kako
sve te skupine ine dio nae etnogeneze.
injenica je da se Hrvati u svojoj najranijoj povijesnoj pojavi na
svojoj obali susreu sa stanovnicima obalskih gradova s vrstim jo i an-
tikim zidovima od Istre do Skadra. A posebno s onima koji su se nalazili
u sredinjim dijelovima ove rane Hrvatske i njene tenje za supremaci-
jom, poput Osora, Raba, Zadra, Trogira i Splita u Dioklecijanovoj palai,
spasiteljskoj utvrdi nakon pada Salone. Ti su stanovnici doekali novo-
dole Hrvate pred svojim vratima i s njima su dalje ivjeli u simbiozama
i sukobima tijekom ovih ranih stoljea. Kroati ili Sklabini tu se susreu
s Romejima odnosno Romanima, koji govore dalmatinskim jezikom. U
tituli hrvatskih vladara, u nizu njihovih isprava, oni su kraljevi Hrvata i
Dalmatinaca i Hrvatske i Dalmacije. Klasina je u tome smislu prisega
kralja Zvonimira, kada ga je u nedjelju 9. listopada 1076., u bazilici sv.
Petra u Solinu okrunio papinski poslanik Gebizon: Ego Demetrius qui et
Suinimir nuncupor, Dei gratia Chroatiae Dalmatiaeque dux, te domine
Gebizo... sinodali et concordi totius cleri et populi electione de Chroa-
torum Dalmatinorum que regni ... sceptrum et coronam investitus atque
constitutus rex. (Ja Dmitar koji se zovem i Zvonimir, Bojom milou
knez Hrvatske i Dalmacije od tebe gospodine Gebizone... zajednitvom i
slogom cjelokupnog klera i naroda izabran vladarom kraljevstva Hrvata
i Dalmatinaca... ezlom i krunom obdaren i postavljen kraljem...) U ovoj
je formulaciji "Ja Dmitar, koji se zovem i Zvonimir..." prof. D. Rendi
Mioevi vidio (kako to i Mui prepriava) preitak antikog signuma
ili supernomena, za to u antici imamo vie primjera, pa i kod Delmata.
Takav je mornar u rimskoj ratnoj oti u Mizenu kod Napulja koji se na
15
svome nadgrobnome natpisu naziva: C. Ravonius Celer qui et Bato Sce-
nobarbi natione Dalmata CIL X 3618--- 2810, Neapolis, a ima ih jo.
Ovaj je natpis zanimljiv, jer pokazuje da se staro i raireno dalmatsko
ilirsko ime Baton na latinski prevodi sa Celer, to znai brz.
Zvonimir je dakle, kao i drugi hrvatski knezovi i vladari, kralj Hrva-
ta i Dalmatinaca. Mui u ovom dalmatinskom imenu vidi staru dalma-
tinsku ili dalmatsku populaciju, koja je i dalje bila, u ovo vrijeme, prisut-
na u podruju hrvatske drave. To moemo prihvatiti, jer danas znamo
da je prilian, iako preciznije nepoznat, broj staroga stanovnitva prei-
vio, pogotovo oni koji nisu bili uz stare antike prometnice, koje su funk-
cionirale i u srednjem vijeku. Tako su dakle i Hrvati, kako su to ustvrdili
i nai raniji zasluni povjesniari, zatekavi i ostavivi ovdje starosjedi-
oce da im slue i prenesu svoja znanja ostvarivali s njima suivot. Sve
auktore koji se time bave registrirao je Mui u svojoj knjizi, zaslue-
nom panjom strunjaka, koji nastavlja njihov posao opremljen novim
spoznajama, odajui im zaslueno priznanje. Ovdje se moram prisjetiti
moga dragoga, blage uspomene, profesora Zdenka Vinskoga, koji je u
svojim predavanjima i sjajnim raspravama produbio u mnogoemu nae
spoznaje kao arheolog i povjesniar. Za ivota je bio jedan od 4-5 vode-
ih europskih strunjaka, koji su se bavili jednim od najsloenijih razdo-
blja povijesti i arheologije seobe naroda, koji su oblikovali i suvremenu
Europu. Njegov je vrijedni student, kao i ja, bio moj vrnjak i dragi ko-
lega i prijatelj prof. dr. eljko Rapani, koji je napisao tolike studije o
ovome razdoblju nae prolosti. Posebno podvlaim njegovu ve klasi-
nu raspravu O kontinuitetu naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom
srednjem vijeku u Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku 1980.
godine, kojom je anticipirao i radove kasnijih auktora. U svojim dugim
i plodnim raspravama s Muiem nali su mnoge dodirne toke, to je i
Muia potaknulo u radu, koji mu je to i rado priznao i zahvalio na kra-
ju I. izdanja ove svoje knjige. injenica je da Hrvati nastavljaju i zajed-
niki sa starosjediocima podiu svoje crkvice na kasnoantikim i rano-
kranskim kultnim mjestima u izravnome kontinuitetu, ukapaju svoje
mrtve, tuju iste svece i dijele mnogoto drugo, to je Rapani uvjerljivo
pokazao.
U prilog ovim Rapanievim i Muievim promiljanjima idu i naj-
noviji rezultati antropologije i genetike, koje su na iroka vrata ule i u
suvremenu arheoloku znanost s mikrobiologijom, od kojih mnogo oe-
16
kujemo. Ti rezultati idu u prilog zakljucima arheologa i povjesniara,
meu nama i Muia. Ja sam arheolog, koji sam se bavio preteno an-
tikom i protoantikom u podruju Ilirika, pa sam pored ostaloga napisao
i opsene studije o Delmatima ili Dalmatama. U ranosrednjovjekovna
razdoblja nisam ulazio, ali uvijek sam bio svjestan mnogih preitaka iz
antike koji i danas traju u mnogim etnografskim, folkloristikim i dru-
gim tradicijama. Sjetimo se ibenske, drnike i like kape, narodne orna-
mentike i drugih i danas prisutnih sastojnica s podruju Delmata. I danas
ive imena njihovih naselja i brda u pohrvaenom obliku poput Promone
(Promin), Osinium (Sinj), Ninia (Knin), Tilurium (Trilj), Adrion (Dina-
ra), Narona (Norin), Salona (Solin) i druga. Prema tome kada prouimo
i proitamo Muieve interpretacije o autohtonosti hrvatskih Dalmatina-
ca i njihovu udjelu u etnogenezi Hrvata, nema razloga da se ne sloimo
s njime. Kao arheologu, meutim, meni su jo uvijek kljuni arheoloki
nalazi i dokazi iz ovih ranih vremena, a tu smo praktiki jo na poet-
ku. Mnoge je vane ostatke i spomenike prebrisalo neumitno vrijeme,
koje sve razara. Kolika su stara groblja nestala ili prekopana, ali ih ima
jo, samo ih treba pronai i istraiti. Sretan je na pr. bio nalaz ranog sta-
rohrvatskoga groblja kod Stankovaca pri gradnji nove autoceste 2005.
godine. S velikom znatieljom oekujemo objavu nalaza kolege prof.
Radomira Juria, koji to istrauje. to se tie genetike, njeni su rezul-
tati fascinantni, ali osobno smatram da su potrebne jo mnoge potvrde i
istraivanja da bi se oblikovala vrsta struktura njena razvitka. Po mome
miljenju neki dalekoseni zakljuci ovih istraivanja jo uvijek se kreu
u okvirima sjajnih plauzibilnih hipoteza, ali ipak hipoteza. Nema meu-
tim, razloga da ne prihvatimo dio spoznaja strunjaka, koji se time bave.
Budunost je nema sumnje pred njima.
Kao ovjek koji se bavio pitanjima Delmata u antici, prihvaam, da-
kle, prouavanja kolege Muia i drugih strunjaka o naem ranom sred-
njem vijeku, te i Delmate ili Dalmate vidim kao jednu od vanih kom-
ponenata etnogeneze Hrvata u sredinjem prostoru rane hrvatske drave.
Hrvati su meutim, tijekom svoga razvitka sve to asimilirali pod svojim
imenom, koje traje i danas. Dalmatinsko ime postaje sinonim hrvatsko-
ga. Rekao bih da kasni odraz toga nalazimo u uvenom Rjeniku pet naj-
plemenitijih europskih jezika Fausta Vrania iz 1595. godine, koji rije
dalmatice prevodi sa hrvatski. Hrvati su jedini narod u Europi zapadno-
ga kranstva koji se u bogosluju slui vlastitim jezikom i to tisuu i
17
tri stotine godina prije II. Vatikanskoga sabora. Crkva je kao jezike bo-
gosluja priznavala samo latinski, grki i hebrejski. Nadalje Hrvati, kao
jo jedan unikum u Europi, koriste tri pisma, latinicu, glagoljicu i svoju
varijantu irilice, koji su stari Poljiani zvali "Rvacko pismo". Latinski
natpisi hrvatskih vladara i druga epigraka ostavtina, koju je u svojoj
monumentalnoj knjizi sjajno obradila moja draga studentica i kolegica
Vedrana Delonga, pokazuju kako je ta latintina bila prisutna i u naim
ondanjim selima i crkvama Dalmatinske zagore i drugdje. Ovakav kor-
pus srednjovjekovnih natpisa svojih vladara nemaju ni vodei europski
narodi. U Bakoj pak, na otoku Krku, na jedinstvenoj, glagoljicom pi-
sanoj Baanskoj ploi oko 1100. godine, opat Driha naziva Zvonimira
"kralj hrvatski". itava je naa obala govorila hrvatskim akavskim je-
zikom i to od Kopra do Skadra ve od sedmog stoljea. Kada su Hrvati
svojim laama nadzirali svoju obalu bili su najjai. Uspjeno su ratovali
s Mleanima, Normanima, Saracenima, raznim gusarima i drugima.
Knjiga Ivana Muia nam pomae razumjeti i doivjeti sve te pro-
cese koji nas na svoj nain i danas odreuju. Ona je, moda, u nekim
svojim aspektima kontroverzna, ali prava je znanost uvijek takva i stoga
poticajna za nove rasprave. Mui uspjeno razmie nae, ponekad na-
oblaene, obzore, pa neka njegovo raspravljanje bude poticaj, pogotovo
mlaim kolegama, da rado prouavaju ovu nau davnu prolost, kao vre-
lo trajnoga nadahnua u plemenitome poslu, kojemu nema kraja.

Prof. dr. sc. Marin Zaninovi
UVOD
O STAROSJEDITELJIMA
I HRVATSKOJ ETNOGENEZI
Naini pokapanja u predrimsko doba
(Karta iz studije: Dragoslav Srejovi, Pokuaj etnikog i teritorijalnog
razgranienja starobalkanskih plemena na osnovu naina sahranjivanja.
Zbornik: Sahranjivanje kod Ilira, SANU, Balkanoloki institut, Nauni
skupovi, knj. VIII. Odeljenje istorijskih nauka, knj. 2, Beograd, 1979., str. 81.)
21
I.
JAPODI, LIBURNI I DALMATI
1.
Pojam Ilir kao etnonim za balkanske starosjeditelje, koje su pokorili
Rimljani, ne moe se prihvatiti u smislu postojanja jedinstvenoga etnosa.
Znanstveno nije opravdano narode od Istre do Skadarskoga jezera, a na isto-
ku do Sandaka, Kosova i rijeke Drine, koji su imali svoja imena i posebnu
tradiciju, nazivati Ilirima jer se taj etniki pojam vezuje za jedno ue ilirsko
podruje, preteno za teritorij dananje Albanije.
1
Nema uope dokaza da
su narodi, koji su nazivani Iliri, sami sebe tako nazivali. Iz antikih pisanih
izvora ne moe se sa sigurnou zakljuiti gdje su tzv. Iliri ivjeli i u kojim
su predjelima bili raireni.
2
Do rimske prevlasti na tom podruju
3
starosje-
ditelji su u pokorenim krajevima imali svoju organizaciju i posebna imena
1
Duje Rendi-Mioevi, Antika batina u kulturi jugoslavenskih naroda. Zbor-
nik Zagrebake slavistike kole, god. III, knj. 3. Zagreb, 1975, str. 293.
2
Zbog toga su interpretacije izvora o tome razliite i gotovo je nemogue nai
dva znanstvenika koji se potpuno slau koji se narodi i etnike skupine staro-
ga svijeta mogu podrazumijevati pod zajednikom oznakom Iliri i koja su po-
druja ilirska. Schon aus dieser kurzen bersicht ber die Dehnung der Be-
griffe Illyrier und Illyrien im Altertum ergibt sich die Feststellung, da uns die
schriftlichen Quellen der Antike keine klare und bestimmte Antwort auf die Fra-
ge geben, wo die Illyrier lebten, in welchen Rumen sie sich ausbreiteten. Da-
her sind auch die modernen Interpretationen dieser Quellen so sehr verschie-
den. Es ist fast unmglich, zwei Wissenschaftler zu nden, die vllig darber
bereinstimmen, welche Vlker und Stmme der alten Welt unter der Sammel-
bezeichnung Illyrier zu verstehen und welche Gebiete als illyrische anzuse-
hen sind. (Borivoj ovi, Die Ethnogenese der Illyrier aus der Sicht der Vor-
und Frhgeschichte. U: W. Bernhard - A. Kandler-Palson /Hrsg./, Ethnogene-
se europischer Vlker. Aus der Sicht der Anthropologie und Vor- und Frhge-
schichte. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart-New York, 1986, str. 58.)
3
O rimskom osvojenju Ilirika usp. John Wilkes, Iliri. Laus, Split, 2001, str. 196-231.
22
svojih zajednica, tako da su te zajednice imale sve oznake posebnih naroda,
a ne plemena
4
kao Liburni, Dalmati, Japodi i drugi.
5
Vrlo su vane formulacije Plinija Starijega: proprieque dicti Illyrii
et Taulanti et Pyraei (C. Plinii Secundi, Naturalis Historia, III, 144) i
Mele: Taulanti, Encheleae, Phaeaces; dein sunt quos proprie Illyricos
vocant, tum Piraei et Liburni et Histria. (Pomponii Melae, De Choro-
graphia, II., 56). Alojzije Benac navodei te formulacije, tono je zaklju-
io da to bez sumnje znai da postoje i Iliri koji ne pripadaju onima u
pravom smislu te rijei.
6
On je pojam Ilir ovako denirao:
b) Oito je da se u starijem eljeznom dobu odvijalo konano iz-
dvajanje pojedinih plemenskih zajednica, odnosno sve jaa asi-
milacija manjih grupa u vee plemenske cjeline.
c) Sasvim je, zaista, vjerovatno da se u prvom dijelu starijeg elje-
znog doba pripadnici pojedinih plemenskih zajednica na mno-
gim podrujima nisu osjeali pripadnicima neke ire ilirske gru-
pacije, nego samo pripadnicima svog plemena (ili naroda!).
d) Meu mnogim plemenima, koja su nosila vlastita imena, naj-
vjerovatnije je, ipak, postojala na junom podruju (svakako iz-
meu Drima i Vojue) i plemenska zajednica ije je ime glasilo
Iliri. Mogue je da je ta zajednica i prije ozbiljnih kontakata
sa antikim svijetom proirila svoje ime na susjedna plemena
ili je grupa plemena na ovom prostoru odreenom konvencijom
prihvatila zajedniki naziv za itavu grupaciju. Mora se pretpo-
staviti da se radilo o srodnim plemenima.
4
Danijel Dzino upozorava da bi termin pleme trebalo izbacivati iz terminolo-
gije etnikih studija koji se bave antikim Ilirikom i da suvremena socijalna an-
tropologija preferira izraz etnike skupine. (D. Dzino, Delmati, vino i formi-
ranje etnikog identiteta u predrimskom Iliriku. Vjesnik za arheologiju i povi-
jest dalmatinsku. Sv. 99. Arheoloki muzej, Split, 2006, str. 73, 75-76.)
5
ime Batovi, Aleksandar Stipevi: Iliri - povijest, ivot, kultura. Diadora, sv.
8, Zadar, 1975, str. 185. (Dakako, da oni koji upotrebljavaju za navedene i dru-
ge zajednice oznaku narod, misle na skupine istoga ili slinog etnikog podri-
jetla, koje borave na istom, posebnim granicama odreenom podruju, koje se
slue istim jezikom i koje imaju uglavnom iste obiaje.)
6
A. Benac, O etnikim zajednicama starijeg eljeznog doba u Jugoslaviji. U:
Praistorija jugoslavenskih zemalja. Tom V, ANUBiH, Centar za balkanoloka
ispitivanja, Sarajevo, 1987, str. 759.
23
e) Poto je prvobitna ilirska zajednica (pleme ili grupa plemena)
ivjela na jugu kasnije provincije Ilirika, antiki svijet je prvo
dolazio u kontakt sa tom zajednicom. Pa i Rimljani su u svo-
jim osvajakim pohodima prema Balkanu poli od ovih kraje-
va. Prema tome, sreli su se sa prvobitnom ilirskom zajednicom i
onda je logino to su taj naziv sve vie uoptavali.
f) irenjem rimske vlasti na Balkanu irilo se i ilirsko ime prema
sjeveru i istoku, da bi najzad bila formirana provincija Ilirik,
koja je obuhvatila i podruja na kojima su ivjele plemenske za-
jednice, odnosno narodi, sasvim razliiti od onih koje obuhvata
ilirski populacioni kompleks u uem smislu.
g) U svakom sluaju, prvobitno jezgro ilirske zajednice plemena se
nalazilo na teritoriji Albanije.
7
M. Sui dri da je izriaj pravi Iliri obuhvaao vie uih etnikih
skupina od kojih je svaka imala i svoje posebno ime. On je posebno na-
glasio da se ti Iliri proprie dicti, ma tko oni bili sami nikada tako nisu
zvali i nisu se mogli tako zvati. Njima je takvo ime nadjenuo izvor kojim
su se posluili Plinije i Mela. Plinije kae da su dicti - nazvani, a Mela
da ih tako zovu - vocant. Ta je, dakle, sintagma nastala u izvanilirskom
krugu rimskih pisaca.
8
Ime Iliri (Illyrii, Illyrioi) spominje se u grkim izvorima od VI. st.
prije Krista i prvobitno je vjerojatno znailo manji narod ili skupinu ple-
mena naseljenih na podruju sjeverozapadno od antike Makedonije i
sjeverno od Epira, a ve od Herodota pa tijekom iduih stoljea naziv se
u grkih pisaca irio dobivajui i znaenje geografske odrednice.
9
U zna-
nosti se prihvaa miljenje da su Rimljani, kad bi doli u odnos s nekim
poznatijim plemenom, njegovo ime i citirali, dok su u poetku, kad im se
inilo da su anonimna etnika masa, sve nazivali imenom Iliri.
10
7
A. Benac, O etnikim zajednicama, nav. dj., str. 762.
8
M. Sui, Illyrii proprie dicti. Godinjak ANUBiH, knj. XIII, Centar za balkano-
loka ispitivanja, knj. 11, Sarajevo, 1976, str. 180.
9
B. ovi, Iliri. U: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, I, Zemaljski muzej
BiH, Sarajevo, 1988, str. 93.
10
D. Rendi-Mioevi u: Simpozijum o teritorijalnom i hronoloskom razgranie-
nju Ilira u praistorijsko doba. ANUBiH/CBI. Posebna izdanja IV/1. Sarajevo,
1964, str. 275.
24
Sredinji, zapadni i sjeverni dio Balkana nije nastavao jedinstven et-
nos.

Paleobalkanski narodi su ve tijekom eljeznog doba, u vrijeme svo-
je kulturne i etnike stabilizacije, prakticirali posebne pogrebne rituale
koji potvruju njihov osjeaj posebnosti. Dragoslav Srejovi je utvrdio
da se na Balkanskom poluotoku jasno izdvajaju tri velika etno-kulturna
podruja, i to:
- podruje ije stanovnitvo preteno inhumira svoje pokojnike,
- podruje s nekropolama spaljenih pokojnika i
- podruje na kome se pokojnici inhumiraju i spaljuju s pribli-
no jednakom uestalou.
D. Srejovi je, svoje istraivanje, zakljuio ovako:
Oblast s inhumacijama ograniena je na istoku Drimom, Limom i
Drinom, na severu - Posavinom, na zapadu - Kupom, a na jugozapadu i
jugu - Jadranskim morem. Istono od ove oblasti prostire se zona sa ne-
kropolama spaljenih pokojnika: poput irokog pojasa, koji se prema jugu
suava, ova zona preseca u uporednikom smeru Balkansko poluostrvo i
jasno odeljuje zapadne oblasti sa grobovima inhumiranih pokojnika od
istonih oblasti, gde se s podjednakom uestalou praktikuje i sahranji-
vanje i spaljivanje mrtvih. Jednoobraznost pogrebnih rituala na prostra-
nim teritorijama pokazuje da se na Balkanskom poluostrvu mora raunati
ve od sredine VIII veka st. ere s tri posebna etno-kulturna podruja.
11

Logino je zakljuiti: kada nije postojao jedinstveni ilirski narod, nije
mogla postojati ni jedinstvena duhovna ilirska kultura, dakle ni ilirska
umjetnost. U tom sluaju moemo govoriti samo o umjetnikom izriaju
pojedinih etnikih skupina kao to su Dalmati, Japodi, Liburni i drugi.
12

Aleksandar Stipevi, jedan od velikih poznavatelja ilirske problemati-
11
D. Srejovi, Pokuaj etnikog i teritorijalnog razgranienja starobalkanskih ple-
mena na osnovu naina sahranjivanja. Zbornik: Sahranjivanje kod Ilira. SANU,
Balkanoloki institut, knj. VIII, Odeljenje istorijskih nauka, knj. 2, Beograd, 1979,
str. 80. D. Srejovi je posebno naglasio da se pokapanje pod tumulima prakticira-
lo samo na jednom, i to nevelikom podruju i da se tumuli s klasine ilirske teri-
torije znatno razlikuju po veliini, broju sahrana, pogrebnom ritualu i konstruk-
cijama od tumula s ostalih podruja, na primer od onih u Dolenjskoj, donjoj ta-
jerskoj, pojedinim delovima Srbije i Makedonije... Jednoobrazni tumuli sreu se
u stvari samo na podruju izmeu Drima i gornjeg toka Neretve, izmeu Lima i
Tare, kao i neto severnije, niz Drinu. (D. Srejovi, nav. dj., str. 82.)
12
D. Rendi-Mioevi, A. Benac (ur.), Umjetnost Ilira u antiko doba, ANUBiH/
CBI. Posebna izdanja LXVII/11. Sarajevo, 1984, str. 65-66.
25
ke, a koji se ponekad slui i oznakom Iliri u irem smislu, priznaje da se
pozornom analizom sauvanoga arheolokog materijala i pisanih izvora
moe doi do sve oitije spoznaje da Iliri nisu nikad imali jedinstvenu, u
duhovnom pogledu konzistentnu i zrelu kulturu, koja bi imala toliko svojih
elemenata da bi se kao cjelina mogla raspoznati meu drugim kulturama
onih vremena onako npr., kao to su to bile kulture Kelta, Skita ili Etru-
ana.
13
Razliitost se pokazuje ponajprije u posebnostima umjetnikog
izriaja kod pojedinih zajednica. Te su razlike oite ak i meu susjednim
narodima. Tako je tenja za guralnim izriajem u Liburna i Japoda izra-
ena mnogo jae nego u drugih zajednica, a antropomorfne i zoomorfne
predodbe jake su osobito u Japoda.
14
U posebnom umjetnikom izriaju
Japoda moda nije iskljuena ni keltska komponenta. Poznato je kako je
Strabon naveo da su Japodi ilirsko-keltski narod. Neki arheolozi smatraju
da je u Japoda bilo nekih tipova keltsko-latenskog nakita, iako dre i to
da u njihovoj materijalnoj kulturi nema primjetnijih keltskih elemenata.
15

U znanosti se iskljuuje utjecaj Kelta na Dalmate, uz napomenu da ve
epigrafski spomenici uistinu pobijaju tezu o mijeanju Kelta i Dalmata.
16
Oite su razlike i u vjerovanjima ondanjih naroda. Neke bitne sli-
nosti, koje su zajednike svim tim vjerovanjima, rezultat su prvobitne
religije koja je bila zajednika takoer Grcima, Rimljanima, Keltima,
Germanima i drugima. Enver Imamovi zakljuuje da su pojedina bo-
anstva Ilira potpuno identina germanskim ili keltskim, njihov karakter
ili funkcije su iste, a obavljanje kulta ili kultna mjesta su i kod jednih i
kod drugih identina.
17
13
A. Stipevi, Iliri. kolska knjiga, Zagreb, 1974, str. 180. Usp. i A. Stipevi,
Arte degli Illiri. Edizioni del Milione, Milano, 1963, str. XI.
14
Milutin Garaanin, Praistorija. Jugoslavija-Beograd, Spektar-Zagreb, Prva
knjievna komuna - Mostar, 1982, str.119. Osobito su zanimljive japodske urne
iz bihake okolice, koje se datiraju od V. st. prije Krista pa do III. st. poslije Kri-
sta Na tim urnama vaan je prikaz ena u kolu, koje se kree s lijeva na desno, a
koje je nesumnjivo povezano uz kult mrtvih. Istraivai naglaavaju geometrij-
ska obiljeja tih guralnih prikaza i pojednostavljeni izraz samih gura. (Usp.
M. Garaanin, nav. dj., str. 142.)
15
B. ovi, Umjetnost Japoda. Arheoloki leksikon, I, nav. dj., str. 177.
16
M. Zaninovi, Ilirsko pleme Delmati, I, Godinjak, ANUBiH, knj. IV, Centar za
balkanoloka ispitivanja, knj. 2, Sarajevo, 1966, str. 80.
17
E. Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovi-
ne. Veselin Maslea, Sarajevo, 1977, str. 110.
26
Vano je naglasiti injenicu da su od poetka pa za sve vrijeme rim-
skoga vladanja starosjeditelji, posebno oni u teko pristupanoj unutra-
njosti, nastavili ivjeti na svoj drevni nain, i to tako da su izmeu staro-
sjediteljskih plemena i rimskoga namjesnika posredovali njihovi prvaci
(principes Dalmatarum).
18
Dakako da su autohtone zajednice selektivno
usvajale tekovine mediteranske kulture, ali na miran nain. Treba upozo-
riti da je Rim bio najtolerantnija dravna vlast koju historija poznaje. On
nije zadirao u autohtone institucije sve dok one nisu izravno ugroavale
rimsku vlast, nije nasilno zatirao jezik pokorenog stanovnitva, nije za-
branjivao kultove i religiozne institucije uope domaeg svijeta. Naprotiv,
poznato je da je u svoj panteon preuzimao mnoga boanstva pokorenih
naroda. Nije dirao u obiaje, imena, oblike drutvene organizacije itd.
19

Zahvaljujui takvoj toleranciji uprave Rimskoga Carstva autohtono je sta-
novnitvo i pod njegovom vlau ouvalo svoju kulturu i svoj umjetniki
izriaj. Nadgrobne ploe u Rudui (kod Sinja), koje B. Gabrievi datira u
I. st. poslije Krista, nisu imitacija proizvoda raenih u rimskim provinci-
jalnim radionicama. Gabrievi je istaknuo injenicu da krug na tim spo-
menicima ispunjen esterolatinim cvijetom ne pripada ivotno bujnim
formama toga motiva (rozeta) u klasinoj grkoj ili rimskoj umjetnosti,
nego prapovijesnom svijetu geometrijski stiliziranih ornamenata, odno-
sno religijskih simbola.
20
Usporeujui nadgrobne spomenike nekropole
u Rudui s nekropolama iz sjeverozapadne Bosne, Gabrievi dri da se i
slinosti jednih i drugih moe izvesti zakljuak o duhovnoj povezanosti
domorodakog ivlja na irem podruju provincije Dalmacije.
21
Narodi na podruju Dalmacije, odnosno Ilirika i tijekom rimske vla-
sti osjeali su se kao posebne zajednice, iako nisu bili podijeljeni strogim
granicama. Razliitosti se zapaaju po pojedinim regijama u specino-
stima kultova i u nainu pokapanja. Tako se kultura izmeu Save i Drave
bitno razlikuje od kulture na Balkanu jugozapadno od Save; to se po-
sebno zapaa u nainu pokapanja pokojnika, jer na Balkanu prevladava
inhumacija, a u Panoniji incineracija.
22
18
F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925, str. 128.
19
M. Sui, Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etnosa. Nae
teme (Zagreb), XXIII/1979, 3, 370.
20
B. Gabrievi, Studije i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta. Knji-
evni krug, Split, 1987, str. 31.
21
B. Gabrievi, Studije i lanci, nav. dj., str. 42.
22
. Batovi, Aleksandar Stipevi, nav. dj., str. 176.
27
Tone granice izmeu pojedinih naroda na dananjem hrvatskom
podruju na svretku stare i na poetku nove ere jo nisu sigurno de-
nirane. Dalmati su prije Rimljana bili nastanjeni izmeu Cetine i Krke,
a u unutranjosti do razvoa Vrbasa i Bosne na Vranjici planini.
23
Frane
Buli, govorei o Dalmatima
24
koji su stanovali u unutranjosti oko svo-
ga glavnog grada Delminija, njihovo je podruje opisao ovako: Tokom
ovog stoezdesetgodinjeg rata oni su malo pomalo, proirivajui svoje
granice privukli sebi nekoja ostala plemena ilirska, tako da je koncem
republike, a poetkom nae ere granica zemlje Dalmata tekla po prilici
ovako: na zapadu ibenskog zaljeva i donjeg toka Krke (Titius umen)
na zapad Knina, na sadanje tromee dalmatinsko-hrvatsko-bosansko.
Dalje na jugoistoku ila je granica do rijeke Tilurius ili Nestus (Cetina).
Od zavoja Cetine prema istoku, to jest prema unutranjosti zemlje, tekla
je granica k Imotskom pa odavle prema sjeveroistoku na Vran-planinu,
istono od Duvanjskog polja, na kojemu je leao nekad njihov glavni
grad Delminium. Odavle je granica hodila na ator-planinu, a dalje na
Grahovo polje, sijekui koje je ila na Grab ispod planina Ilice (mons
Ditionum Ulcirus), a odatle juno na zapad Knina.
25
Juna granica Dalmata, posebno podruje od Cetine do Neretve, teko
se moe precizirati. Prevladava miljenje da su zavretkom stare ere Ardi-
jejci igrali vanu ulogu juno od Neretve, ali da je veoma prijeporno jesu
li oni kao i Autarijati drali neko vrijeme i jadransku obalu sjeverno od
rijeke Neretve.
26
. Batovi u vezi s rasprostranjenou Dalmata, ili sku-
pine plemena u okviru njihove zajednice, dri kako nije sasvim ispravno
miljenje da su oni nastavali samo prostor izmeu Krke i Cetine, nego i
prostor izmeu Krke i Neretve, jer se na tom prostoru u eljezno doba na-
lazila uglavnom jedinstvena kultura.
27
M. Zaninovi smjestio je glavninu
23
D. Mandi, Dravna i vjerska pripadnost sredovjene Bosne i Hercegovine. II.
izdanje. Ziral, Chicago-Rim, 1978, str. 17.
24
Stariji oblik bio je Delmatae, Delmatia, a noviji oblik Dalmatae, Dalmatia. (D.
Mandi, Crvena Hrvatska u svijetlu povijesnih izvora. Hrvatski povijesni insti-
tut, Chicago, 1957, str. 51- 54.) Usp. Slobodan ae, Dalmatica Straboniana.
Diadora, sv. 16-17, Zadar, 1995, str. 101-103.
25
F. Buli, Po ruevinama stare Salone. Arheoloki muzej u Splitu, Split, 1986,
str. 21-22.
26
A. Benac, O etnikim zajednicama starijeg eljeznog doba u Jugoslaviji. U:
Praistorija jugoslavenskih zemalja. V, nav. dj., str. 782-783.
27
28
Dalmata na ue podruje, izmeu Krke i Cetine. Prema njemu, stanovni-
tvo toga ueg podruja od Krke do Cetine i prema sjeveroistoku stanovalo
je od davnine na svojim podrujima i bilo jedinstveno po imenima, vjeri,
a i po obiajima. Ovo je podruje istovjetno u svojoj ekonomici, jeziku,
vjerovanjima i nainu ivota, koji poinje odmah iza obalskih lanaca ili
gotovo na samoj obali.
28
S. ae obrazlae da se moda ve potkraj II.,
a svakako unutar prve polovine I. st. prije Krista, ukorijenila uporaba ime-
na Dalmatia na podruju koje moemo priblino smjestiti izmeu Krke i
Neretve. To ime oznaavalo je tada, prema njemu, u zemljopisnom smislu
oblast, koju su nastavali uz Dalmate i stanovnici drugih naziva, ali se taj
domorodaki ivalj etniki od njih nije razlikovao.
29
Ime Dalmata, kao glavnih nositelja otpora Rimljanima, tijekom bor-
ba od jednog i po stoljea, proirilo se na prostor kojim je tada nazvana
itava provincija.
30
M. Zaninovi je istaknuo da su Ditioni, Mezeji i De-
sitijati bili su stupnjem drutvenog i kulturnog razvitka vrlo srodni Dal-
matima, s kojima su se ak Mezeji i Desitijati zajedniki borili u svom
posljednjem ratu s Rimljanima. U rimsko vrijeme slue u istim augzili-
jarnim jedinicama, ali rijetko zaboravljaju da istaknu svoju uu plemen-
sku pripadnost, odbacujui delmatsko ime, pod kojim su esto sluili.
31

28
M. Zaninovi, Ilirsko pleme Delmati, str. 82. Zaninovi upotrebljava naziv Del-
matae, iako se pojavljuje i oblik Dalmatae, s obrazloenjem da se taj oblik jav-
lja u natpisima njihova rodnog kraja i u natpisima koje su postavili mnogi Del-
mati irom carstva, a da je i mnogo ei. (Zaninovi, nav. dj., str. 45.).
29
S. ae, Ime Dalmacije u 2. i 1. st. prije Krista. Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru, godite 40 za 2001. Zadar, 2003, str. 29, 45.
30
M. Zaninovi, Ilirsko pleme Delmati, nav. dj., str. 83-84.
31
M. Zaninovi, Ilirsko pleme Delmati, nav. dj., str. 58. Prema njemu stanovnici
toga irokog podruja opetovano se istiu i deklariraju kao pripadnici odre-
enih nationuma: Delmata, Maeseius, Ditio, Daesitias, Daversus i dr.; iz ega
moramo zakljuiti da su i te kako bili svjesni meusobnih razlika, i pored toga
to su ih mnoge stvari povezivale, od kojih nam je veina nepoznata (Zanino-
vi, nav. dj., str. 59.). Desitijati su bili jedna od najbrojnijih i vojniki najjaih
zajednica, to proizlazi i iz njihove uloge u ustanku godine 6-9. poslije Kr. i iz
mnogih desitijatskih dekurija koje se pojavljuju u izvorima nakon pacikaci-
je. (B. ovi, Srednjobosanska grupa. U: Praistorija jugoslavenskih zemalja.
V, nav. dj., str. 528.) Oni su bili naseljeni na najveem dijelu gornjeg tijeka rije-
ke Bosne na zavretku stare i na poetku nove ere. A. Benac smatra da Desiti-
jatima pripadaju i krajevi oko gornjeg Vrbasa i oko Lave, a to znai prostor od
Bugojna i Gornjega Vakufa do Zenice i gotovo do samog izvorita rijeke Bosne
29
A. Benac na temelju postojeega arheolokoga materijala zakljuuje da
su Dalmati svojevrsna zajednica. On je naglasio i to da bi naziv naroda,
ako bi se govorilo o predrimskim narodima na sjeverozapadnom Balka-
nu, mogli ponijeti Dalmati, Histri, Liburni i Japodi.
32
Vrlo je vano istaknuti da se ve tijekom rimskog i gotskog vladanja
u Dalmaciji pojavljivao pluralni oblik Dalmacije, to dokazuje da taj oblik
nije ni u kakvoj vezi s kasnijim bizantskim pretenzijama na tu pokrajinu.
33

Mogue je miljenje, koje iznosi J. Medini, da je pluralni oblik provincia
Dalmatiarum oznaavao dvije povijesno zemljopisne cjeline, Dalmaciju
i Liburniju s tom razlikom to je Liburnija, razliito od Histrije, koja je bila
dio pojma provincia Venetiarum, katkad u svojoj antikoj i ranosrednjo-
vjekovnoj povijesti imala i status administrativno-teritorijalne jedinice.
34

M. Zaninovi zakljuuje da kasna antika (ali ne samo ona!) dijeli Dalma-
(Benac, O etnikim zajednicama, nav. dj., str. 797). Na podruju Desitijata od 9.
st. pr. n. e. prakticirano je pokapanje mrtvih u zemlju, ali tako da na grobovima
nisu podizani zemljani ili kameni tumuli. (Benac, nav. dj., str. 798.)
32
A. Benac, O etnikim zajednicama, nav. dj., str. 781.
33
D. Mandi nastanak tog oblika tumai ovako: u opoj reorganizaciji rimsko-
ga carstva god 297. po Kr. postojee ureenje u Dalmaciji samo je utoliko pro-
mijenjeno, to je od Naronskoga okruga otrgnut juni dio, provincija Prevalita-
na (Praevalis), tako da je ubudue za sve vrijeme rimske uprave Naronski okrug
bio stegnut na krajeve od Budve do Cetine. U Dalmatinski i Liburnijski okrug nije
se ni tada diralo. Budui da se Gornji Ilirik ve od god. 10. po Kr. stao i privat-
no i slubeno nazivati Dalmacijom, to su se i pojedini njezini dijelovi, vie puta
spominjani sudskoupravni okruzi, nazivali Dalmacijom. Ali kako je svaki okrug
imao svoj posebni pridjevak, kojim se oznaivalo pokrajinsko znaenje njegovo,
to se prema pravilima latinskoga jezika upotrebljavao mnoinski oblik Dalmatae,
arum, kada se htjelo pod jednim zajednikim pojmom oznaili sva tri dalmatinska
okruga, dotino cijelu provinciju Dalmaciju. Takova razdioba i nazivi ostali su
sve do seobe naroda. (D. Mandi, Crvena Hrvatska, nav. dj., str. 68-83.) Mandi
je naglasio da je mnoinski oblik Dalmacije spomenut prvi put, kad se Kami-
lo Skribonij proglasio Imperator u Dalmacijama nakon smrti cara Kaligule (+
41 posl. Kr.) i da od tada mnoinski oblik Dalmacije dolazi ee. Tako je on na-
veo putopis Augusta Antonina, koji u dananjem obliku potjee iz III. st, ali koji
sadri grau iz polovice II. st. i u kojem je na vie mjesta spomenut pluralni oblik
Dalmacije. D. Mandi je naveo i spis Notitia dignitatum (oko god. 425. po Kr.) te
svjedoanstvo kralja Odoakara u izvornom sauvanom papiru iz godine 489. On
je zatim nabrojio vie izvora iz rimskoga i gotskog doba koji govore o razdiobi
Dalmacije na vie dijelova. (D. Mandi, nav. dj., str. 74-75.)
34
J. Medini, Provincia Liburnia. Diadora, vol. 9, Zadar, 1980, str. 433.
30
ciju do Krke i onu sjeverozapadnu od Krke, tj. teritorij antike Liburnije
do rijeke Arsije Rae. Zaninovi se poziva i na Medinijevo pisanje kako
je Liburnija u gotskom razdoblju takoer bila izdvojeno podruje. To se
zakljuuje i iz podataka to su zabiljeeni kod Anonimnoga Kozmografa
iz Ravenne, u glavi 22 njegove IV. knjige, gdje se u dva navrata spominje
provincia Liburnia (IV 31, IV 37). To je svakako odraz prijanjih podjela
iz kojih se razvio oblik Dalmatiarum, iji bi zaeci prema tome ili u II.
stoljee, denirali se u III. za Dioklecijana, a nakon toga se ta podjela
zadrala do kraja antike, pa i kasnije u zrelom srednjem vijeku.
35
U historiograji dosad nije utvren broj Dalmata u doba rimske vla-
davine. Poznato je da su Dalmati imali 342 dekurije, ali se iz toga podatka
ne moe sa sigurnou zakljuiti koliko je tih stanovnika bilo. U prvom
desetljeu poslije Krista, kad su se Desitijatima i Breucima pridruile i
druge susjedne skupine u borbi protiv rimskog osvajanja, u Rimu se tvrdi-
lo da boraca ima 800 tisua, a od toga 200 tisua ratnika pjeaka i 9 tisua
konjanika. F. ii dri, pod pretpostavkom da su ti podaci toni, da je tada
Ilirik (tj. Dalmacija i Panonija do Drave) imao najmanje milijun itelja.
36

Prema nekim procjenama poslije rimskog osvajanja stanovnitva u Dal-
maciji moglo je biti u jednoj generaciji vjerojatno do 700 tisua.
37
Kod
35
M. Zaninovi, Od Helena do Hrvata. kolska knjiga, Zagreb, 1996, str. 381.
Usp. V. Posavec, Prilog poznavanju ostrogotskog razdoblja u Dalmaciji. Histo-
rijski zbornik, god. XLIX, 1996, str. 6.
36
F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, nav. dj., str. 98. Nach Vel-
leius (2, 110, 3) nahmen am pannonisch-dalmatischen Aufstand rund 800.000
Eingeborene Teil, von denen aber etwa die Hlfte in der Provinz Pannonien leb-
te. Die Zahl der Einheimischen, die am Aufstand nicht teilnehmen (Liburni, die
Mehrheit der Iapodes usw.), ferner der fremden Ansiedler kann wohl ungefhr auf
200.000 - 300.000 geschtzt werden. (Gza Alfldy, Bevlkerung und Gesell-
schaft der rmischen Provinz Dalmatien. Akademija znanosti, Budapest, 1965,
str. 29.) D. Dzino navodi da Velej Paterkul procjenjuje broj panonskih pobunjeni-
ka u Bellum Batonianum 6-9 n. e. na 200.000 pjeaka i 9.000 konjanika i obrazla-
e da se broj pobunjenika mora reducirati na realnijih 69.000 100.000 pjeaka i
9.000 konjice, odnosno 85.000 pjeaka ako se uzme srednja vrijednost. (D. Dzi-
no, Velleius Paterculus and the Pannonii: Making up the numbers. /Velej Paterkul
i Panoni: premetanje brojki./ Rukopis u tisku u: Godinjak ANUBiH knj. XXXV,
Centar za balkanoloka ispitivanja knj. 33.)
37
G. Alfldy, Bevlkerung und Gesellschaft, nav. dj., str. 24. Na poetku V. st. u
rimskoj vojsci je bilo eta s dalmatskom oznakom, posebno konjanika u razlinim
provincijama Carstva, u tolikoj mjeri da se ukupni broj njihov moe odrediti s
31
Dalmata je prevladavala iskljuivo ruralna naseljenost tako da u njihovim
naseljima nema vanijih arheolokih nalaza.
38
Pod Liburnima na istonoj strani Jadrana razumijeva se skupina s
izrazitom materijalnom i duhovnom kulturom, na dosta tano delimitira-
nom geografskom prostoru to obuhvaa podruje od rijeke Rae u Istri
do rijeke Zrmanje u Lici i rijeke Krke u srednjoj Dalmaciji.
39
. Batovi
je oznaio liburnske granice ovako: Liburnska kulturna skupina bila
je rasprostranjena na naem primorju od rijeke Rae u Istri do Krke
u sjevernoj Dalmaciji, tj. u istonoj Istri, Hrvatskom primorju i u sjev.
Dalmaciji s pripadajuim otojem. Mee su joj se pruale rijekama i
gorama: Raom, Ukom, Gorskim kotarom, vrhovima Velebita i Krkom,
ili tonije Butinicom, Krkom, Kosovicom i ikolom, jer ima dokaza da
je obuhvaala i manji predio jugoistono od Krke, ukljuujui grad Pro-
monu (danas Tepljuh kod Drnia). Prema tome, graniila je na sjevero-
zapadu s istarskom, u zaleu s japodskom i na jugoistoku s dalmatskom
kulturnom skupinom.
40

Liburnska i istarska kultura razliito su se razvijale zbog posebnog
poloaja, razliitih predaja i narodnosnog sastava.
41
Podruje Liburnije
20.000 momaka. (F. ii, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 117.) Za vrijeme Augu-
sta rimska vojska je brojila 300.000 - 350.000, pod Dioklecijanom 500.000, a u
doba Konstantina Velikog 900.000 vojnika. (Joachim Herrmann /Hrsg./, Lexikon
frher Kulturen, I. Pahl-Rugenstein Verlag, Kln, 1984, str. 352.)
38
Spomenuli smo narod Delmata, koji je jo uvijek periodino dijelio zemljita,
a, po svjedoanstvu istoga Strabona, nije poznavao novac ve je vrio natural-
nu zamjenu... Strabon donosi da su Delmati imali svega pedesetak naselja spo-
mena vrijednih, a meu njima tek par gradova. Najbolje je bila urbanizirana
stara Liburnija, teritorij od rijeke Rae (Arsia umen) u Istri do rijeke Krke (Ti-
tius umen). itav teritorij te regije gusto je pokriven neprekidnim nizom uih
teritorijalnih opina i njihovih domena, sve odreda autohtonih formacija. Je-
dini rimski grad na ovom podruju bio je Iader (Zadar), sredite agrarne ko-
lonije rimskih graana. (M. Sui, Odnos grad - selo u antici na istonoj ja-
dranskoj obali. JI, XII /1973, 3-4, 28 -29.)
39
M. Sui, Iz mediteranske batine jadranskih Ilira. Radovi Filozofskog fakulteta
u Zadru, IV/ 1966, 4, 46.
40
. Batovi, Liburnska grupa. U: Praistorija jugoslavenskih zemalja. V, nav. dj.,
str. 339.
41
. Batovi, Liburnska grupa, nav. dj., str. 386. Batovi je naglasio da se kultur-
no, a bez sumnje i narodnosno Liburni bitno razlikuju od Histra i Veneta, oso-
bito obiajem pokapanja mrtvih, a da su najblii Dalmatima. (Batovi, nav. dj.,
32
ostalo je u sastavu Rimskoga Carstva sve do njegove propasti godine
476. godine. Za Augustova vladanja granice izmeu Histra i Liburna bila
je rijeka Raa. Godine 170. poslije Krista dio sjeverozapadne liburnske
periferije bit e izdvojen iz Liburnije i cijele provincije zajedno s gra-
ninim gradom Tarsatikom i njegovim podrujem. M. Sui misli da je
granica tada ila vinodolskom sinklinalom negdje do visine dananje
Crikvenice.
42
S Liburnima su graniili i Japodi. Naime, japodski je etniki prostor
(Gacka, Lika, Krbava, Ogulinsko-plaanska udolina, Pounje, Gorski ko-
tar, Primorje od Rijeke do Jablanca), od kljunog znaenja za sve kopnene
puteve prema Panonskoj nizini, junom Jadranu i unutranjosti Balkana.
Stoga su ratoborni i neovisni Japodi smetali irenju rimskog politikog i
gospodarskog utjecaja, a svojim su estim vojnim upadima izravno ugro-
avali i rimske posjede u cisalpinskoj Galiji (sjeverna Italija) Od samog
poetka procesa stvaranja japodskog naroda, tijekom kasnog bronanog
doba (11. 9. stoljee prije Krista), Japodi su predstavljali jasnu i relativ-
no odreenu etniku cjelinu iji se prostor uglavnom nije mijenjao. Gacka,
Lika, Krbava i Ogulinsko-plaanska udolina predstavljaju svakako jez-
gru njihova teritorija. Meutim, Japodi su ivjeli i na podruju Gorskog
kotara, Hrvatskog primorja i Pounja, o emu nam jasno svjedoe povije-
sni i arheoloki izvori.
43
Ruica Drechsler-Bii opisuje granice Japoda
ovako: Na osnovu svih do sada dobivenih rezultata, granice japodske
teritorije treba postaviti na slijedei nain: Zapadna je morala biti negdje
oko dananje Vinice i u dijelu Bele krajine. Dalje prema jugu i istoku ja-
podski teritorij obuhvaao bi Liku, Ogulinsko-plaku zavalu, dio Gorskog
kotara i Korduna, te podruje sjeverozapadne Bosne sa srednjim tokom
str. 390.) Benac je napomenuo da su Histri bili izloeni utjecajima i jaoj in-
ltraciji nositelja kulture arnih polja iz Podunavlja ve od kasnog bronanog
doba, a da su njihovi kulturni i drugi dodiri s Venetima takoer bili i normalni i
trajni. Prema Bencu, zajednica Histra sastojala se od niza manjih plemena (npr.
Catali, Menoncaleni, Subocrini) meu kojima je romanizacija bila jaa nego u
drugim krajevima. (A. Benac, O etnikim zajednicama. U: Praistorija jugosla-
venskih zemalja. V, nav. dj., str. 776.)
42
M. Sui, Zadar u starom vijeku. Filozofski fakultet u Zadru. Zadar, 1981, str.
225 - 228.
43
Boris Oluji, Oktavijanov pohod protiv Japoda. Grad Otoac, sv. 7, Otoac
2003. Izd. Katedra akavskoga sabora pokrajine Gacke Gacko puko otvore-
no uilite Otoac, str. 28, 30.
33
rijeke Une (Cazinska i Bihaka krajina). Na jugu, prema Liburnima, pri-
rodnu granicu ine masiv Velebita i rijeka Zrmanja. Za sada je jo uvijek
sporno pitanje izlaska Japoda na more, jer podatke historijskih izvora,
zbog slabe istraenosti ovog podruja, nije mogue potvrditi arheolokim
nalazima.
44
Granice Japoda, prema Batoviu, nisu dopirale do Jadrana,
ve na zapad do Gorskog kotara, a na sjeveru do Kupe.
45
Da su Japodi
iz june Like ovdje izbijali na Zrmanju, ini se ipak presmionim nagaa-
njem, ne samo zbog tekih planinskih prolaza nego i zbog injenice da se,
koliko mi je poznato, niti japodsko prisustvo oko izvorita Une, Zrmanje
i Krke ne moe ni pokazati ni razgraniiti.
46
Meutim u rimsko doba,
kada Japudija s Japodima postaje dio rimske provincije, od te veliine nije
ostalo gotovo nita. Rimska Japudija predstavlja tek reliquiae reliquia-
rum nekada monog i ekspanzivnog naroda, kojega je matina postojbina
bila reducirana uglavnom na prostoru izmeu velebitskih izdanaka i vijen-
ca Bebijskih alpi (Kapele i Pljeivice), dakle na podruju dananje Like,
Gacke i Krbave.
47

Sredinom II. stoljea ime Liburnija nije oznaivalo samo podruje
gdje su ivjeli Liburni nego se proirilo i na podruje Japoda. irenje
imena Liburnije bilo je posljedica injenice to su Japodi zajedno s Li-
burnima bili uklopljeni u onaj sudbeni okrug rimske provincije Dalma-
cije ije je sjedite bilo u Skardoni. Liburnija je u tom stoljeu obuhva-
ala i krajeve nekih drugih ilirskih plemena na istoku. Na svretku II.
st. provincija Liburnija je obuhvaala podruje skardonitanskoga juri-
dikog okruga priblino u granicama koje je on imao prilikom osnutka
u Augustovo doba. Pri kraju tridesetih godina III. st. Liburnija je bila
ukljuena u provinciju Dalmaciju, ali je ipak i u to vrijeme bila tretirana
kao specina cjelina. Ona se bitno razlikovala i drugaije tretirala od
junog dijela provincije Dalmacije.
48
44
Ruica Drechsler-Bii, Japodska grupa. U: Praistorija jugoslavenskih zema-
lja. V, str. 393. Usp. i Dubravka Balen-Letuni, Japodi. MH, Ogranak, Ogulin,
2006, str. 100.
45
46
S. ae, Poloaj Telavija. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 27, Zadar,
1988, str. 75-76.
47
M. Sui, Arheoloka kretanja u vezi s antikim Japodima. U: Arheoloka pro-
blematika Like. Znanstveni skup Otoac 22-24. IX. 1974. Hrvatsko arheoloko
drutvo, Split, 1975, str. 110.
48
J. Medini, Provincia Liburnia, nav. dj., str. 364, 384-385, 391-392.
34
2.
itelji priobalnog zalea ivjeli su stoljeima gotovo na isti nain ba-
vei se preteno stoarenjem,
49
ali jedan sloj dijela starosjeditelja balkan-
sko-jadranskog zalea posjedovao je i vlastitu pismenost za svoje potrebe
ve u antiko doba. U vrijeme rimske vlasti slubeni jezik u Dalmaciji,
odnosno Panoniji, bijae latinski za sve etnike u dravi. Sloj stanovnitva
za ije su potrebe sastavljani prvenstveno nadgrobni natpisi sluio se i
svojim posebnim slovima za glasove kojih nije bilo u latinskomu jeziku.
Karl (Carl) Patsch otkrio je i u vie navrata objavio tri nadgrobna spome-
nika iz IV. stoljea (Lisiii kod Konjica, Hercegovina) i o tome zakljuio:
Da latinski alfabet domaim glasovima nije potpuno odgovarao, moe-
mo raspoznati iz natpisa iz Lisiia, u konjikom kotaru, u kome su se u
daleko carsko vrijeme odrali Iliri i Kelti. Ovdje se pojavljuje dvaput (u
treem retku) u dva nerimska imena jedan strani znak za glas, koji se po
svoj prilici moe drati za konzonantsko j. U dva natpisa tri puta se nalazi
nepoznato slovo koje Patsch oznaava kao j. U tekstu treega spome-
nika iz Lisiia u zadnjemu retku natpisa Patsch je naao ime u kojemu
je nepoznato slovo. Neobino je na spomenicima iz Lisiia pisanje slova
f koje se jednom navodi kao normalno latinsko slovo f.
50
Navedena
slova dokazuju da se pismeni sloj starosjediteljskog stanovnitva sluio
49
Ivo Rendi Mioevi, Hrvatski identitet: trajnost i uidnost: uporedba Kvar-
nera i gorske Dalmacije. Adami, Rijeka, 2006, str. 48 - 49.
50
Carl (Karlo) Patsch, Zbirka rimskih i grkih starina u B.-H. Zemaljskom muz-
eju. Naklada Bos. - Herc. Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1915, str. 89. Usp. C.
Patsch, Historische Wanderungen im Karst und an der Adria. Verlag des For-
schungsinstitutes fr Osten und Orient, Wien, 1922, str. 169. Demal eli
natpise na grobovima iz Lisiia kod Konjica datira u III. stoljee i istie da
su to nova slova stvorena za neke glasove neuobiajene u latinskom jeziku.
(Demal eli, Tokovi pisane rijei u Bosni i Hercegovini. U: Pisana rije u
Bosni i Hercegovini. Veselin Maslea, Sarajevo, 1982, str. 7.) I . Basler istie
posebnost slova iz Lisiia. (. Basler, Grko-latinska pismenost. U: Pisana
rije u Bosni i Hercegovini, str. 37- 40.) Ljubinko Popovi je svojim posebnim
tumaenjem pokuao objasniti ta slova, koja su po njemu nastala iz ligature vul-
garne latinice. Usp. Ljubinko Popovi, Poeci jugoslavenske pismenosti. ivot
(Sarajevo), XXI/1972, 10-11, str. 461-475; 12, 577-587. Latinska slova na na-
vedenim natpisima predstavljaju latinsku kapitalu koja se osobito upotrebljava-
la za pisanje na spomenicima ili vanim dokumentima. (Marko Japundi u pis-
mu piscu iz Odre 4. veljae 1996.)
35
Carl Patsch, Historiche Wanderungen im Karst und an der Adria.
Wien, 1922, str. 94-99
36
ne samo latinskim slovima, nego da je imao i svoja prava slova za oznaku
onih glasova svoga jezika kojih nije bilo u latinskom jeziku.
Prema Strabonu moemo zakljuiti da je jedan od kriterija za ra-
zlikovanje etnike pripadnosti jednog stanovnitva od drugog, neovisno
od izvanjskog antropolokog izgleda, u antici bio govor (jezik).
51
Nije
sauvana ni jedna rije na jeziku starosjeditelja iz antikog doba s teri-
torija Dalmacije i Panonije, tako da lingvisti samovoljno operiraju samo
imenima osoba i mjesta, koja su sauvana u latinskoj ili grkoj verziji.
52

Zna se iz Tacitova djela Germania da se u I. stoljeu u Panoniji govorilo
posebnim jezikom, kojim nisu govorili ni Germani, ni Rimljani. Osi su u
Tacitovo doba obitavali na sjeveru Dunava, a graniili su s germanskim
Markomanima i Kvadima (Tacit, Germania, 43).
53
Oni su na sjever od
Dunava doli iz Panonije.
54
Ti Osi imali su s panonskim Avariscima, koji
su tada stanovali juno od Dunava, iste uredbe, obiaje i isti jezik, koji
Tacit naziva panonskim (Tacit, Germania, 28).
55
Taj panonski jezik
govorili su i susjedni ilirski narodi.
56
Sveti Jeronim (roen oko 348.
godine u Stridonu,
57
na teritoriju nekadanje Liburnije,
58
) svjedoi da su
starosjeditelji u njegovo doba govorili svojim barbarskim jezikom.
(Coment. in Isai. 7,19.)
Jedan vaan arheoloki nalaz s otoka Braa upuuje na mogunost
zakljuivanja kojim se jezikom govorilo u rimsko doba na teritoriju Dal-
macije. Naime, u dolini iznad sela kripa na Brau jedan od dva natpisa,
koji su posveeni Liberu (jednom od najranijih staroitalskih i starorim-
51
Ceka Neritan, Die Illyrer und die antike Welt. Verlag Philip von Zabern, Mainz
am Rhein, 1988, str. 81.
52
M. Sui, Zadar u starom vijeku. Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 1981, str. 109.
53
Cornelius Tacitus, Germania. Priredio I. Mui, Verbum, Split, 1993, str. 74-75.
54
Der Ortsname Osones in Pannonia lss auf ihre Abwanderung ber die Donau
schliessen. (Joachim Herrmann /Hrsg./, Griechische und lateinische Quellen
zur Frhgeschichte Mitteleuropas. Berlin, 1990, str. 207.)
55
Tacitus, Germania, nav. dj., str. 61-63.
56
Der Kleine Pauly. Tom IV. Deutscher Taschenbuch Verlag, Mnchen, 1979, str.
369.
57
Jeronim o tome pie ovako: Hieronymus, natus patre Eusebio, oppido Stridonis,
quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Pannoniaeque connium fuit, .... (Ge-
rolamo, Gli uomini illustri. /De viris illustribus./ Nardini editore, Firenze, 1988, str.
230-231.)
58
M. Sui, Hijeronim Stridonjanin - graanin Tarsatike. Rad JAZU, sv. 426,
1986, str. 213-273.
37
skih boanstava), glasi ovako: Veselia Felicetas Libero M (agno) Patri
Torcle(n)si ex voto.
59
Hans Krahe je prvi osjetio neto nejasno u ovom
natpisu s Braa pa je ime donio ovako: Veselia Feli(c)etas.
60
U litera-
turi je navedeno miljenje da bi ime Felicetas moglo biti prijevod imena
Veselia.
61
Milan Budimir (1891.-1975.) istie natpis iz kripa na Brau u
kome se, po njemu, nalazi ilirsko ime Veselia i njegov latinski prijevod
Felicitas (seine interpretatio latina Felicitas lautet). Milan Budimir
zakljuuje da rije Veselia proizlazi iz slavenskog veselu (und ill. Vese-
lia ein idg. Erbwort ist, geht aus slav. veselu).
62
Mate imundi, koji je
59
Citirajui taj natpis M. Zaninovi je istaknuo slijedee: Otoanka Veselia po-
svetila je ovaj natpis Liberu kao boanstvu zatitniku turnjaice i podruma, to
se ogleda u neuobiajenom pridjevku Torclensis, poznatom jedino u ovom nat-
pisu i jednom drugom sa Korule,... Torcular ili torculum je naziv vinskog ti-
jeska u uem smislu, a torcularium je naziv cjelokupnog sustava turnjaice.
(Usp. M. Zaninovi, tovanje Libera na istonom Jadranu. Simpozij: Duhovna
kultura Ilira, str. 248.)
60
H. Krahe, Lexikon altillyrischer Personennamen. Carl Winters Universitts-
buchhandlung, Heidelberg, 1929, str. 127.
61
R. Katii je naelno odbacio svaku mogunost da je u tom natpisu posrijedi
prijevod imena s jednog jezika na drugi, pa je zakljuio da se u imenu Veselia
moe raditi samo o rimskom gentilnom imenu, koje uistinu glasi Visellia (R.
Katii, Veselia Felicetas. Beitrge zur Namenforschung, sv. 12/1961, H. 3, str.
271-279.) Aleksandar Stipevi je i nakon objavljivanja Katiieva miljenja,
koje je on citirao, zakljuio sljedee: Naalost mnogo je vie onih imena -osob-
nih i mjesnih-kojima znaenje za sada ne znamo nego onih za koje pouzdano
moemo rei to znae. Meu ove posljednje moemo spomenuti npr. dvolano
ime Veselia Felicetas s jednog natpisa iz Braa. Drugi, latinski dio imena znai
srea, a kako ilirski dio Veselia ima oite slinosti sa slavenskom rijeju vesel-
je, nije teko ilirskom imenu dati objanjenje sadrano u toj slavenskoj rijei.
Takvim, ili slinim postupkom, posebno komparacijom ilirskih imena s indoe-
vropskim jezicima, te poznavanjem fonetskih zakona ilirskog jezika, moglo
se rekonstruirati ili bar pretpostavljati, znaenje niza drugih ilirskih rijei.
(A. Stipevi, Iliri, nav. dj., str. 235-236.) Tek pojedinci, kao Gza Alfoldy,
nekritiki prihvaaju Katiievu pretpostavku da bi ime Veselia trebalo glasiti
Visellia. Usp. G. Alfldy, Die Personennamen in der rmischen Provinz Dal-
matia. Carl Winter Universittsverlag, Heidelberg, 1969, str. 135.
62
M. Budimir, Griechisch und Makedonisch. Revue internationale des etudes bal-
kaniques, (Beograd), I/1934, 1, 281-282. R. Katii pie o Budimiru da je kao
lolog veliki majstor svoje znanosti...stvaralaki i nadahnuti etimolog kao
malo tko... znatan i originalan znanstvenik. (R. Katii, Milan Budimir. Ljeto-
pis JAZU za 1975, sv. 79, str. 671-675.)
38
obradio preko dvije tisue starih hrvatskih osobnih imena u hrvatskim i
inozemnim znanstvenim edicijama, zakljuuje sljedee: Poznato mi je
osobno ime Veselia Felicitas. Ja u njemu vidim hrvatsko ime Veselija/
Vesela. Budui da je do njega latinski Felicitas, mogue je kako je isto
prevedeno s latinskoga. Ali je jednako mogue i obratno. Tko tvrdi kako
je to latinsko ime zbog pieve greke ispalo - hrvatsko, to, dakako, mora
i dokazati. Nita ne upuuje da je u pitanju pisareva greka. Stvar se
dakle uzima onakvom kakva je sve dotle dok se ne dokae suprotno. A tih
dokaza do sada nije nigdje... Meu svojim listiima imam pribiljeeno
dotino ime. Budem li ikada o njemu pisao, uvrstit u ga meu stara
hrvatska osobna imena.
63
Arheologinja Soja Davidovi-ivanovi na-
vodei rijei Veselia Felicetas na ovom natpisu zakljuuje da obe rei
oznaavaju sreu, s tim to je prva re Veselia isto slovenskog porekla,
a druga Felicetas je direktan prevod prethodne rei na latinski.
64

Veselia nije jedina takva rije sauvana iz antikog razdoblja. Bo-
anstvo, koje je u antikoj Dalmaciji zabiljeeno na latinskom natpisu
kao Vidasus, potvruje da je meu starosjediteljima u Dalmaciji postojao
kult boga koji su nazivali Vid. Jezikoslovac Mate imundi smatra da je
izvorni naziv topuskog Vidasus-a bilo Vid i da je to praslavensko ime.
65

63
Citat iz pisma M. imundia, koje je iz Maribora 2. svibnja 1990. uputio autoru.
64
S. Davidovi-ivanovi, Mementa archaelogica et eruditiva. Akademija Nova
Pei i sinovi. Beograd, 1999, str. 37.
65
Navod prema pismu, koje je M. imundi poslao piscu iz Maribora 22. svibnja
1991.
39
II.
VLADAVINA GOTA NA TERITORIJU LIBURNIJE I DALMACIJE
Do kraja IV. stoljea nema ni jednog podatka u vrelima o tome da
bi Goti ili pripadnici drugih germanskih naroda trajno boravili na po-
druju Dalmata, Japoda i Liburna. Sv. Jeronim (oko 340.-420.) u jednoj
poslanici pisanoj Heliodoru (ad Heliodorum) 396. ali se na Gote, Sar-
mate, Kvade, Alane, Hune, Vandale i Markomane to pustoe, pljakaju
i rue Skitiju, Trakiju, Macedoniju, Dardaniju, Daciju, Tesaliju, Ahaju,
Epir, obje Panonije i obje Dalmacije.
66
U drugoj se poslanici (ad Ageru-
chiam), napisanoj oko 413., sv. Jeronim, opet ali na vrlo divlje narode
Kvade, Vandale, Sarmate, Alane, Gepide, Herule, Saksone, Burgundin-
ce, Alemane i ujedno ih sve naziva neprijateljima Panonije.
67
F. ii
komentirajui jadikovku sv. Jeronima poslanu Heliodoru 396. zakljuuje
da bi bilo pogreno iz njegova pisanja izvoditi zakljuak o potpunom
unitenju Panonije i dijela Dalmacije.
68
Taj je zakljuak logian, jer je
broj barbara u usporedbi sa starosjediteljima bio razmjerno malen, a po-
druje kojim su se kretali bilo je vrlo veliko. Panonija je uistinu ve za
vrijeme provala germanskih naroda pretrpjela sigurno najvee gubitke u
ljudstvu,
69
ali teza da bi ona postala demografska tabula rasa obezvri-
jeena je arheolokim nalazima. Jovan Kovaevi istie da u Panoniji i
svim rimskim podunavskim provincijama od poetka VI. st. barbari
nisu predstavljali fatalnu opasnost za autohtono stanovnitvo. On navodi
da su poslije 315. godine Goti provalili u Meziju i Trakiju i da su oni
66
Elio Bartolini (priredio), I Barbari. Testi dei secoli IV-XI scelti, tradotti e com-
mentati. Longanesi, Milano, 1982, str. 175.
67
E. Bartolini, I Barbari, nav. dj., str. 169.
68
F. ii, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 158-159.
69
Usp. Z. Vinski, Autohtoni kulturni elementi u doba doseljenja Slavena na Bal-
kan. Simpozij: Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi junih
Slovena. ANUBiH. Centar za Balkanoloka ispitivanja. Posebna izdanja /XII./,
knj. 4, Sarajevo, 1969, str. 195.
40
stoljee poslije pod vodstvom Radegasta proli putom Emona-Akvileja
u Italiju do Padove, gdje im se pridruilo domae stanovnitvo Panonije,
koje je poslije poraza dijelilo sudbinu Gota u Italiji. Kovaevi nastavlja
da ak i veleposjednici, koji su bili najugroeniji od barbarskih napada,
poslije gotsko-alanskog pustoenja 383. godine i dalje borave na svojim
latifundijama i da se s ovog podruja izvozi velika koliina ita u druge
oblasti carstva. U Intercisi, na nekropoli i na podruju naselja, utvren je
nastavak ivota autohtonog stanovnitva poslije IV. st., a iznad grobova
IV. st. sigurno su utvreni grobovi V. st. meu kojima nije bilo nijednog
groba sa germanskim elementima, kako u grobnom inventaru, tako i u
nainu sahranjivanja. Isto tako, prilikom iskopavanja odbrambenih zi-
dova u Skarabanciji, naeni su hrianski grobovi V. veka, koji svedoe
da je grad bio nastanjen autohtonim hrianskim stanovnitvom sve do
V. veka. Postoje i nekropole na kojima je sahranjivano germansko i au-
tohtono stanonovnitvo, kao na primer, nekropola Heke s germanskim
stanovnitvom pre 546. godine.
70
Ostrogoti su se pojavili na granicama Prevalisa 459. godine. Po-
druje Draa, vei dio Novoga Epira, a moda i okolica Skadra bili su
podruje kolonizacije Ostrogota, a pretpostavlja se da je tu bilo i trago-
va Vizigota. Teodorik se smatrao legitimnim nasljednikom svih zemalja
Odoakrove drave i on je poslije zauzimanja Dalmacije ukljuio u svoju
dravu zapadna pogranina podruja Prevalisa oko Nikia i istoni dio
Dalmacije (Boku Kotorsku). Srednjevjekovno ime Nikia - Onogot
(Anagastum) izvedeno je od linog gotskog imena Anagast, Anegast...
Kastrum Anagast nalazi se u samom Nikiu.
71
Kada je prestala neovisna vladavina Julija Nepota u Dalmaciji (od
474. do 480.) Odoakar je proirio svoju vlast nad Dalmacijama. A kada
je njega 493. godine sruio kralj Teodorik (475.-526.), njegovoj dravi u
VI. st. pripala je sva Dalmacija, Istra, i Panonija Savija. Godine 537. got-
ski kralj Vitiges alje u Dalmaciju Gote i nareuje im da vojsku pojaaju
70
J. Kovaevi, Avarski kaganat. Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1977, str.
27 - 28.
71
Zarije Bei - Draga Garaanin- Milutin Garaanin - Jovan Kovaevi, Istorija
Crne Gore. Knj. I, Titograd, 1967, str. 253. Bizant je podigao lanac utvrda pro-
tiv Ostrogota, a u tvravi Anagastum prepoznaje se ostatak gotskoga obrambe-
nog sustava. (Milan uay, Srbi i Arbanasi. Mala Azurova povjesnica, Zagreb,
1991, str. 8.)
41
s mjesnim barbarima.
72
Dio se Gota stvarno doselio u dijelove rimske
provincije Dalmacije i tu su Goti suvereno vladali od oko 490. do 552.
godine.
73
Stjepan Antoljak je analizirao gotsku vladavinu u Liburniji i
Dalmaciji i zakljuio da je vladavina Istonih Gota nad Dalmacijama, pa
tako i nad Liburnijom, u ijem je sklopu bio i Zadar, zapoela valjda ve
od 490. godine, da su Istoni Goti 536. godine izgubili dio Liburnije do
Skradina i da se 552. godine Narzesu predao preostali dio Liburnije sa
Zadrom.
74
Istra je, prema Antoljakovim istraivanjima, tek 552. godine
poslije pobjede Narzesa nad Totilom u Italiji iz gotske vlasti prela pod
Bizant.
75
Vladavina Gota u Dalmaciji, posebno Teodorikova vlast, bila
je gotovo u svakom pogledu dobra i za starosjeditelje i za Ostrogote.
76

Zato je razdoblje gotske vladavine bilo vrijeme gospodarskog oporavka
provincije.
77

U Liburniji iz doba doseljavanja sa sjevera nalazimo samo skromne
tragove nazonosti bilo kojeg etnosa osim Gota. Na podruju Kninske
krajine iz vremena seobe naroda najprisutniji su nalazi istonogotske
provenijencije... Vea koncentracija ostrogotskih nalaza na uem knin-
skom prostoru govori o znaenju ovoga prometnog pravca iz unutranjo-
sti prema moru i obratno. Tada je premjeten i prometni sustav iz Bur-
72
D. Mandi, Dravna i vjerska pripadnost, nav. dj., str. 34.
73
Z. Vinski u pismu autoru iz Zagreba od 10. sijenja 1995. godine upozorava:
Miljenja sam da je, kako Medinijevo, tako i Vae, tumaenje glede trajanja
prevlasti Ostrogota u Liburniji ak do 552. g. donekle pretjerano. Vjerojatnijim
smatram da je ono trajalo do oko 540. g, tj. kao i ono u Istri, pa i u provinciji
Panoniji Saviji. Ostrogotska vlast bila je 552. g. ipak ve na izdisaju.
74
S. Antoljak, Zadar pod vlau Istonih Gota. Zadarska revija, XX/1971, str.
139-146.
75
S. Antoljak, Da li je Istra upravo 539. godine potpala pod Bizant. Zbornik ra-
dova Vizantolokog instituta, SANU, Vizantoloki institut knj. XLIX, Beograd,
1956, str. 31-44.
76
Mihovil Abrami, Gli Ostrogoti nellantica Dalmazia. U: I Goti in Occidente.
Spoleto, 1956, str. 37 - 41. Teodorik nije prihvatio ni titulu ni insignije rimskog
imperatora i ivio je samo s titulom rex, kako su obiavali barbari zvati svoje
principes. Usp. Prokopije iz Cezareje, Historie, u: Bartolini, nav. dj., str. 639.
Gotski termin reiks znai voa i bogat. (Andre Martinet, Indoevropski je-
zik i Indoevropljani. Knjievna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987, str.
129-130.)
77
M. Sui, Zadar u starom vijeku. Filozofski fakultet u Zadru. Zadar, 1981, str.
320.
42
numa na Knin, koji tada zauzima onu prometnu ulogu koju e zadrati i
u iduim povijesnim razdobljima... Navedeni sporadini nalazi s raznih
lokaliteta upozoravaju na to da je dolo do odreene simbioze slavenskih
doljaka s autohtonim etnikom.
78
Istoni Goti drali su u svojoj vlasti teritorij koji je obuhvaao ja-
dransku obalu (i otoke) od rijeke Rae u Istri do Neretve. Granice u
zaleu ile su juno od Kupe (Colapis .) do visine Velike Kladue i dalje
prema dolini Vrbasa (Urpanus .) u visini Banja Luke, a odatle prema
Doboju. Dalje prema istoku granica je ila do Drine (Drinus .) i njenim
tokom dalje na jug, te se sputala do Neretve. U administrativnom smi-
slu provinciji Dalmaciji je u vrijeme istonogotske vladavine pridodana
i provincija Savija. Sredite obiju provincija bila je Salona u kojoj je
stolovao comes Dalmatiarum et Saviae
79
Antika Narona bila je po-
sebno jako vojno i politiko uporite Ostrogota. U tom je gradu, izme-
u ostaloga pronaena i nekropola kasnoantikog autohtonog ivlja na
kojoj su se uz kasnoantiko autohtono stanovnitvo sahranjivali Istoni
Goti i njihovi barbarski podanici.
80
Istonogotska vlast u Liburniji bila
je vrsta jer ju je titila jaka gotska ota. Liburnija (je) inila posebnu
vojno-pomorsku oblast (insula Curitana et Celsina) kojom je zapovije-
dao comes. U rukama Istonih Gota ostao je i dio obale od Nina do
Karina (dakle dio stare klasine Liburnije), tako da je preko Karinskog
mora, Novigradskog mora i Podgorskog kanala bila osigurana veza sa
sjevernim liburnijskim podrujem. I arheoloki nalazi i podaci sauva-
ni u literaturi (ravenski anonimni Kozmograf i Prokopije) potvruju da
je Liburnija administrativno-teritorijalna jedinica gotske drave, koja
je nastala u tijeku prvih godina bizantsko-gotskog rata kao posljedica
bizantskog osvajanja Dalmacije, dijela Liburnije i Savije. Nakon bizant-
skog osvojenja Savije, ta je gotska provincija spreavala prodor bizant-
ske vojske u Liku i Gorski Kotar, ali i pristup Italiji preko Tarsatike,
78
Milojko Budimir, Arheoloka topograja kninske opine. Znanstveni skup:
Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini. Hrvatsko arheoloko drutvo,
Zagreb, 1992, str. 28. O nalazima istonogotskog nakita na benkovakom
podruju usp. Radomir Juri, Srednjovjekovni nakit na benkovakom podruju.
Zbornik: Benkovaki kraj kroz vjekove. Sv. 2, Benkovac, 1988, str. 86-89.
79
A. Uglei, Nakit istonih Gota na podruju rimske provincije Dalmacije. U:
Hrvati i Goti. Marjan tisak, Split, 2003, str. 99-100.
80
A. Uglei, Istonogotski enski grob iz antike Narone. Radovi Filozofskog fa-
kulteta u Zadru, sv. 34 (21), Zadar, 1995, str. 149.
43
odnosno unutranje i obalne istarske ceste. Gotska Liburnija je bila,
pogotovo nakon bizantskog osvojenja Istre (godine 539-544. godine)
svojevrsna krajina koja je djelovala najvjerovatnije u okviru planova i
zadatak taba u Akvileji na elu kojeg je bio comes Gothorum.
81
Vanu problematiku Tarsatike Liburnije M. Sui objanjavao je 1955.
godine i ustvrdio da je u V. st. dio sjeverozapadne Liburnije bio izdvojen
iz Dalmacije i podreen comesu Gota, kojemu je sjedite vjerojatno bilo
u Akvileji.
82
Sui je ponovno, godine 1970. pisao podrobnije o toj proble-
matici i pritom se osvrnuo na djelo anonimnog Kozmografa iz Ravenne, o
kojemu se misli da je napisano u VI. ili VII. st. poslije Krista. Prema ano-
nimnom Ravenjaninu postojala je posebna Liburnija, koju je on nazvao
tarsatikom. Toj i takvoj Liburniji pripadaju svi gradovi (civitates) od
Elone (vjerojatno umjesto Aenona - Nin) do Albone (Albona - Labin), da-
kle i sva obala u Podgorskom kanalu. Prema tome to je samo dio stare
klasike Liburnije, koja se, po svjedoanstvu mnogih rimskih historiara i
geografa, protezala od rijeke Rae (Arsia .) u Istri do rijeke Krke (Titius
.). to je od osobite vanosti, po Ravenatu toj istoj tarsatikoj Liburniji
pripadaju i naselja u zaleu na podruju dananje Like, dakle naselja
nekadanjih ilirskih Japoda.
83
Ravenjanin je podruje kontinentalne Li-
burnije - dananju sjevernu Dalmaciju od Krke na sjever - uklopio u Dal-
maciju to se vidi iz onih mjesta u njegovu djelu gdje nabraja gradove uz
more te svoje Dalmacije, koja je dio Ilirika u irem smislu. To nabrajanje
ide od Epira do krajnjeg jugoistoka jadranske obale pa dalje prema sjeve-
rozapadu, a zavrava gradom Zadrom. U tom dijelu antike Dalmacije,
odnosno klasine Liburnije, on je spomenuo sedam gradova ije nabraja-
nje tee u kontinuitetu, tako da nema prekida na prijelazu iz podruja ju-
goistono od rijeke Krke na podruje sjeverozapadno od nje, gdje poinje
stara Liburnija. M. Sui misli da je ta tarsatika Liburnija zavravala
negdje do visine otoka Raba, moda i do Senja, kad je obuhvaala naselja
na podruju dananje Like, ali svakako do dananje Crikvenice. Prema
Suiu, nakon Gota u ranom srednjem vijeku, taj granini sustav je pre-
81
N. Klai, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, nav. dj., str. 16.
82
M. Sui, Granice Liburnije kroz stoljea. Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. II,
Zagreb, 1955, str. 285.
83
M. Sui, Liburnia Tarsaticensis. U: Adriatica praehistorica et antiqua. Zbornik
posveen G. Novaku. Arheoloki institut Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Za-
greb, 1970, str. 706.
44
stao djelovati.
84
J. Medini zakljuuje da je Liburnija u djelu Ravenjanina
organizirana kao provincija iji se sjeverozapadni dio naziva Tarsatika
Liburnija. Podruje provincije Liburnije obuhvaa dio stare tj. klasine
Liburnije (kraj koji su u antici nastavili Liburni) od Enone do Tarsatike i
dio stare japodske zemlje (uglavnom podruje danjanje Like). Medini
istie kako se, kad se povue granica prema Ravenjinovim podatcima,
zapaa da je taj dio Liburnije orijentiran prema sjeverozapadu morskim
prilazima (Podgorski kanal), koji su najbolje prirodne komunikacije sa
sjevernim liburnijskim otocima i morem oko njih. To posebno vrijedi
za Nin, koji ima izvanredno zatienu luku, orijentiranu prema sjevero-
zapadu, a dobrim dijelom takoer i za Karin, koji je, iako neto dublje
u kopnu, ipak u blizini Karinskog mora te je preko njega, Novigradskog
mora i Podgorskog kanala bila osigurana veza sa sjevernim liburnijskim
otojem. Na taj su nain oba sredita kao izboene strateke toke bila
u vezi s onim vojnim i kopnenim snagama koje su djelovale u sjeveroza-
padnom dijelu Liburnije pod zapovjednitvom comesa Curitanae et Cel-
sinae. Ta je lokalna ota dominirala morem oko liburnijskih otoka i du
Podgorskog kanala, a mogla je veoma lako odravati vezu s glavninom
gotske ote stacionirane u lukama na zapadnoj obali Jadrana. Snaga tog
dijela gotske ote u liburnijskim vodama bila je, dakle, znaajna kom-
ponenta u nizu inilaca koji su uvjetovali stvaranje (gotske) provincije
Liburnije, odnosno, da se nakon poraza gotske ote pod Salonom god.
537., a najkasnije do pada Savije (oko godine 540.), bizantsko osvajanje
Liburnije zavri i utvrdi granica u onakvom obliku kako je donosi Rave-
nat, odnosno njegov gotski izvor lozof Markomir.
85

Kada su Goti bili vojno poraeni, oni nisu bili pobijeni, nego samo
pokoreni. U literaturi se istie da Goti, a ni razni germanski i drugi etni-
ki elementi, koji su s njima ili bez njih, osvajali dijelove teritorija rimske
84
M. Sui, Liburnia Tarsaticensis, nav. dj., str. 707-716.
85
J. Medini, Provincia Liburnia, nav. dj., str. 395, 414. Medini napominje da je
gotska ota imala veliko znaenje u vojnim operacijama izmeu Gota i Bizanta
na Jadranu, kako u razdoblju do 537. tako i poslije osvajanja Ravene 540. go-
dine. Dovoljno je podsjetiti se na akcije gotske ote u Dalmaciji u tijeku prvih
dviju godina rata kao i na njene pothvate u Totilino vrijeme (541-551). S obzi-
rom na iskustvo gotska ota se nije mogla mjeriti s bizantskom, ali u situaciji
kada Bizant nije uvijek mogao osigurati nadmo na moru, gotska je ota te svo-
je nedostatke nadoknaivala veim brojem (posebno manjih brodova) i hrabro-
u. (J. Medini, ibid.)
45
Dalmacije, nisu izmijenili njezin etniki sastav.
86
injenica je da Goti u
Dalmaciji i Liburniji, kako pie Prokopije, poslije propasti gotske vlasti
u VI. stoljeu nisu iselili iz tih predjela, jer ih je pridobio za sebe bizant-
ski vojskovoa Konstancijan.
87
Iz toga se svjedoanstva vidi da su Goti,
u VI. stoljeu i dalje, bili u Liburniji i Dalmaciji i da su tu ivjeli pomi-
jeani sa starosjediteljima s kojima su se tijekom vremena stopili u jedan
86
Od svih podruja jugoistone Europe Istonim Gotima je najgue bila nase-
ljena rimska provincija Dalmacija, odnosno dananja juna Hrvatska i Bosna
i Hercegovina. Ti su prostori imali veliko znaenje kako u gospodarskom, tako
i u stratekom smislu. Na svim podrujima jugoistone Europe Istoni Goti su
predstavljali neznatnu manjinu u odnosu na kasnoantiko autohtono stanov-
nitvo. Zajedno s Istonim Gotima dolazili su i pripadnici drugih germanskih
naroda, koji su najveim dijelom sluili u istonogotskoj vojsci. Najbrojniji su
vjerojatno bili Gepidi, koji su, nakon to su u Srijemu bili poraeni od strane
Istonih Gota (504.), raseljeni po cijelom podruju istonogotskog Kraljevstva.
Od drugih barbarskih skupina zasad se mogu izdvojiti jo jedino Alamani. (A.
Uglei, Nazonost istonih Gota u jugoistonoj Europi u svjetlu arheoloke i
povijesne izvorne grae. Disertacija. Filozofski fakultet u Zadru. Zadar, 1996,
str. 122.) Usp. V. Posavec, Prilog poznavanju ostrogotskog razdoblja, nav. dj.,
str. 4.; Z. Vinski, Betrachtungen zur Kontinuittsfrage des autochtonen roma-
nisierten Ethnikons im 6. und 7. Jahrhundert. U: Problemi della civilt, e dell
economia Longobarda. Biblioteca della rivista Economia e Storia, br. 12. Mi-
lano, Giuffr editore, 1964, str. 101-116.
87
Prokopije pie da je Konstancijan, kad je zadobio Dalmaciju i Liburniju, priv-
ukao (pridobio) sebi sve Gote koji su obitavali u tim pokrajinama. (E. Barto-
lini, I Barbari, nav. dj., str. 654.) Goti su se dugo odrali u nekim dijelovima
Balkana. Tako su oni prema nekim vrelima bili oko Nikopolja i Svitova do IX.
stoljea, a u liturgiji su se sluili gotskim jezikom. Usp. J. Kovaevi, Varvarska
kolonizacija junoslavenskih oblasti. Vojvoanski muzej, Novi Sad, 1960, str.
15. Goti su nakon poraza u borbama s Bizantom preivjeli i u Italiji i u njezinu
susjedstvu. To se dogaalo iz dravnike mudrosti pobjednika prema Gotima
koji su postali lojalni novoj vlasti. O preivljavanju Gota u Italiji svjedoe i
brojna gotska imena u vrelima. (Tako se u pismu pape Grgura I. iz 599. godine
spominje Gulfaris, dux Istriae.) Jo krajem VIII. st. u gornjoj je Italiji bilo
i gotskih naselja. (Ludwig Schmidt, Die letzten Ostgoten. Abhandlungen der
Preuischen Akademie der Wissenschaften, god. 1943, br. 10. Verlag der Aka-
demie der Wissenschaften, Berlin, 1943, str. 8-9, 11.) U Italiji je dolo i do sta-
panja Gota i Langobarda, a neki izvori posebno spominju Gote u Italiji jo sre-
dinom XI. stoljea. (L. Schmidt, Die letzten Ostgoten, str. 10.) Gotski se jezik
upotrebljavao kao crkveni poetkom X. st. i u okolici mjesta Tomi u Dobrudi.
(L. Schmidt, nav. dj., str. 14.)
46
narod.
88
Odreeno svjedoanstvo iz razdoblja Justinijanove rekonkviste,
u smislu da Bizant nije unitavao Gote, predstavlja i novac pronaen na
lokalitetu Klapavice-Crkvina kod Klisa, koji nalaz Tomislav eparovi
povezuje sa sukobima bizantske vojske i Ostrogota u Saloni i oko nje
godine 535. i 536. Promatrajui nalaz ostave u kontekstu samoga loka-
liteta Klapavice, osobito vezano uz znaenje otkrivenih sakralnih grae-
vina, recimo da su novci pronaeni uz sjeverni zid unutar narteksa crkve
koju su Ostrogoti po svoj prilici koristili za arijansko bogosluje. Kako
su pokazala arheoloka istraivanja, crkva u ratu nije bila zapaljena.
Ona se i nakon uvrenja bizantske vlasti itekako koristila za bogo-
sluje. Na njoj se u to vrijeme obavljaju i odreeni graevinski zahvati,
poslije i dogradnje...
89
Da su se Goti ostali i asimilirali sa starosjediteljima dokazuje ta-
koer podatak, koji navodi Germain Morin u jednom tekstu iz 1932.
godine, kako se u VI. i VII. stoljeu u nekim ilirskim crkvenim opi-
nama svetkovao blagdan trojice gotskih muenika: Hildaevora, Vihila
ili Juhila i Theogenesa.
90

88
U historiograji nije prijeporno da je odreeni dio Gota zauvijek ostao u Dal-
maciji i da se stopio sa starosjediteljima. (M. Abrami, Gli Ostrogoti nellantica
Dalmazia, nav. dj., str. 5.) Neki znanstvenici dre kako nije iskljueno da je Bi-
zant priznal, ko so prilike to dozvolile, gotskim ostankom v Dalmaciji, Libur-
niji i Bosni in dr. lokalno avtonomijo pod domaimi knezi. Gotom je pripada-
la odslej vloga graniarjev kakor Herulom v severni Srbiji. (Jakob Kelemina,
Goti na Balkanu. asopis za zgodovino in narodopisje, Maribor, god. XXVII.
za 1932, str. 132.) J. Medini navodi da nema pouzdanih indicija koje bi upui-
vale na razloge zbog kojih su Goti bez borbe prepustili velik dio Dalmacije, a
osobito Liburniju, Bizantu. Meutim, vodei rauna o glavnim ciljevima Bi-
zanta u to vrijeme (osiguravanje i zauzimanje Salone), o kvantiteti bizantskih
snaga pod Konstancianom - nedovoljnih s obzirom na veliki prostor Dalmacije
i Liburnije - te o postojanju gotskih naselja u Dalmaciji i Liburniji, od kojih su
neka i arheoloki utvrena, moe se pretpostaviti da je bizantska vlast u znat-
nom dijelu Dalmacije, a pogotovo u Liburniji, bila samo nominalna; Goti koji
su u tim oblastima bili naseljeni ostali su i nadalje u svojim naseljima i priznali
vlast Bizanta, jer su im to, po svoj prilici, nametnule neke vanjske okolnosti, a
ne njihova elja. (Medini, Provincia Liburnia, nav. dj., str. 406-407.)
89
Tomislav eparovi, Skupni nalaz novca iz 5. i 6. stoljea na lokalitetu Klapavice
Crkvina kod Klisa. Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 36, Split, 2009, str. 32.
90
J. Kelemina, Popa Dukljanina Libellus Gothorum (I-VII). Studija o staro-
germanskih spominih v nai zemlji. Etnolog, br. 12. za 1939, str. 19.
47
Gota je najvie ostalo u planinskim predjelima i to posebno u Bosni.
Dukljaninovo pominjanje Gota u Dalmaciji moe se posmatrati u sklo-
pu vizantijsko-gotskog rata (535-555). Tako, moemo pokuati da ratne
dogaaje opisane kod Dukljanina uporedimo sa pisanjem vizantijskog
istoriara Prokopija Najvei deo Gota se naselio uglavnom u oblasti
Pavije, Ravene i Picenuma, dok su samo najvaniji italijanski gradovi
bili zaposednuti garnizonima. Tako su u Dalmaciji Goti bili prisutni is-
kljuivo u nekoliko ne suvie velikih garnizona a njihov uticaj je sveden
na malu meru. Meutim, toponimi sa prostora Bosne i Hercegovine kao
da govore drugaije. Tako imamo u Bosni: Delegota, Vogoa, Gaani,
a u Hercegovini: Otole, Gacko, Hrgud, Orgota, Otilovci, Kotezi, topo-
nime koji su derivati iz gotskog imena.
91

Goti po doseljenju nisu zateene starosjeditelje unitavali.
92
Pokapa-
nje istonih Gota i autohtonog stanovnitva na istim lokalitetima, potvr-
eno je tijekom VI. stoljea i svjedoi o suivljenju Gota sa starosjedi-
teljima.
93

Gotskih nalaza i u Hrvatskoj ima malo i zato jer su gotski ostaci
gotovo neprepoznatljivi. Goti su po svojoj grobnoj ostavtini, kao
jedini germanski narod, zbog relativno jaih utjecaja kranstva (oni
su, naime, krani arijanci) i kasnoantikih kulturnih imbenika, samo
ogranieno arheoloki prepoznatljivi, i to po grobnim prilozima, od-
nosno artefaktima iskljuivo enske gotske nonje vladajueg sloja.
Gotski muki (i enski puki, te djeji) grobovi nisu uglavnom speci-
no odredivi Goti su nota bene jedini germanski narod 4-5. do 7.
st. poslije Krista koji ne prilau oruje (npr. maeve) i druge utenzilije
dnevne upotrebe u muke grobove, tj. gotski su muki grobovi ponaj-
vie uoeni bez prilog Iznimku predstavljaju ipak rijetki tzv. kne-
evski grobovi; potonji su iskazivali glavninu raskonih priloga, a isto
vrijedi pogotovo za skupne nalaze, odnosno tzv. blag Na teritoriju
Hrvatske nisu dosad evidentirani tzv. kneevski grobovi, ni tzv. blag
91
Tibor ivkovi, O prvim poglavljima Letopisa popa Dukljanina. Istorijski aso-
pis, knj. XLIV/1977. Istorijski institut SANU, Beograd, 1998, str. 30-31.
92
V. P. Budanova, Goti v epohu Velikogo pereseljenija narodov. Sankt-Peterburg,
1999. Aleteja, 1999, str. 196.
93
Z. Vinski, Kasnoantika batina u grobovima ranog srednjeg vijeka kao inje-
nica i kao problem. VI Kongres arheologa Jugoslavije, Ljubljana, 1963. Arheo-
loko drutvo Jugoslavije, I, Beograd, 1964, str. 106-111.
48
gotske pripadnosti.
94
Novac Istonih Gota brojno je dosta zastupljen
u Dalmaciji, Istri, Lici, Bosni, Posavini i Hercegovini.
95
Nije poznat
ni antropoloki tip Gota
96
i zbog toga ne moemo znati na podruji-
ma, u kojima su u prolosti zajedno ivjeli Goti s drugim etnicima,
koji kosturi u grobovima pripadaju jednom, a koji drugom etnikom
elementu. Poseban problem predstavlja neistraena arijanska sakralna
arhitektura.
97
Gotska batina u Hrvata nije zanemariva, a moe se prepoznati i tije-

kom srednjeg vijeka. Izgleda da je sredinji dio, koji su prvobitno naselili
Goti, bio upravo teritorij Japoda. Gacka se nalazila na podruju Japoda,
kojima se s propau antike zameo svaki trag.
98
Nisu usamljeni znanstve-
nici koji dokazuju da naziv Gacka (Gaani) dolazi od Gota. Prvi je ovu
problematiku obradio slovenski jezikoslovac Jakob Kelemina
99
i u litera-
94
Z. Vinski, Povodom svjetske izlobe I Goti u Milanu. Obavijesti (Zagreb),
god. XXVI, br. 2, 1994, str. 81-84.
95
eljko Demo, Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6. st.
u numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u Zagrebu. Arheoloki vestnik, sv.
XXXII, 1981, Ljubljana, str. 454-481. Usp. i: . Demo, Ostrogothic Coinage
from Collections in Croatia, Slovenia and Bosnia & Herzegovina. Narodni mu-
zej u Ljubljani, Ljubljana, 1994, str. XV + 323.
96
Die Goten und die nahe verwandten Gepiden sind somit bezglich der anthro-
pologischen Merkmalsausprgung die heterogenste Stammesgruppe der Ger-
manen. Diese Besonderheiten knnen ohne Frage zum Teil mit den oben aufge-
zeigten ethnischen Assimilations- und berschichtungsvorgngen whrend der
langen Wanderung oder aber in dem neuen Siedlungsraum in Verbindung ge-
bracht werden. (W. Bernhard, Die Ethnogenese der Germanen aus der Sicht
der Anthropologie. U: W. Bernhard-A. Kandler-Palson, Ethnogenese europis-
cher Vlker, nav. dj., str. 276.)
97
J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata na jadranskoj obali od doseljenja do IX.
stoljea. Materijali XII. Deveti kongres arheologa Jugoslavije. Hrvatsko arheo-
loko drutvo-Savez arheolokih drutava Jugoslavije, Zadar, 1972, str. 297-317.
98
M. Sui, Granice Liburnije kroz stoljea, nav. dj., str. 285.
99
J. Kelemina, Goti na Balkanu. asopis za zgodovino in narodopisje, Maribor,
god. XXVII za 1932, str. 121-136; J. Kelemina, Popa Dukljanina Libellus Got-
horum (I-VII), str. 15-17.; L. Schmidt, Die letzten Ostgoten, nav. dj., str. 14-15.
Protiv miljenja J. Kelemine ustao je L. Hauptmann 1935. godine, ali je nakon
toga njegova istupa Max Vasmer podrao Keleminu. (Max Vasmer, Schriften zur
49
N. Klai, Povijest Hrvata, kolska knjiga, 1971., str. 109.
50
turi se uglavnom prihvaa njegovo miljenje.
100
Lujo Margeti o gotskom
korijenu toga naziva zakljuuje: da etnikon treba izvesti iz imena upa
vrlo je uvjerljiv, ali nema zapreke da ga se ukloni pretpostavkom da su se
u Lici zadrali ostaci Gota zbog kojih je podruje Gacke nazvano Gotska
zemlja, a kada su se Goti postupno asimilirali i preuzeli starohrvatski
jezik, poelo se tamonje stanovnike nazivati Gotjane pa je zbog toga fra-
naki izvor zabiljeio Guduscani.
101

Hrvatska vladarska imena, posebno ona zabiljeena na kamenim nat-
pisima, esto imaju germanski (gotski) zavretak na -mer (-mereis).
102
U
literaturi prevladava vrlo staro shvaanje o germanskom podrijetlu zavr-
etka - mer6 u slavenskoj antroponimiji.
103
Vladarska imena s navedenim
zavrecima i u Hrvata potjeu iz germanske batine i to najvjerojatnije
one u Gota, od kojih se mogla proiriti meu vladare raznih slavenskih
drava. Da su zavretci oito germanskog postanja oituje se i iz toga da
se neka imena hrvatskih vladara uope ne mogu tumaiti u hrvatskom
smislu. injenica je, da se navedeni zavretci pojavljuju u starogerman-
skim imenima, i to osobito u njihovih gotskih vladara, a posebno tijekom
V., VI., i VII. stoljea. Hermann Reichert, izmeu ostalog, navodi i ova
imena: Ariomer (zapadnogotski?) od 430. do 460. godine, Guldrimir (za-
padnogotsko) iz 612. godine, Sandrimer (zapadnogotsko) iz 620. godine,
Sisimir (zapadnogotsko) iz 683. godine, Argemir (zapadnogotsko) iz 683.
godine.
104
U rimskoj Dalmaciji imamo posvjedoeno postojanje staroger-
slavischen Altertumskunde und Namenkunde. Otto Harrassowitz, Wiesbaden, sv.
II, 1971, str. 914.)
100
Usp. H. Bari, Lingvistike studije. Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Sa-
rajevo, 1954, str. 76-77.; J. Kovaevi, Varvarska kolonizacija, str. 21; H. Kun-
stmann, POLN. Gdansk, RUSS. Gdov, KROAT. Gacka und verwandtes. Die
Welt der Slaven, XXXVI / 1991, 1-2, str. 319-320.
101
L. Margeti, O Borni vojvodi Gaana. U: Zbornik biskupa Mile Bogovia. Pro-
lost obvezuje. Povijesni korijeni Gospiko-senjske biskupije. Teologija u Rijeci-
Rijeki teoloki asopis. Rijeka, 2004, str. 94-96.
102
Navedeni zavretak je stvarno iz gotskog jezika, u kojemu mereis znai sla-
van, odnosno velik. Usp. F. Holthausen, Gotisches etymologisches Wrterbuch.
Carl Winters Universittsbuchhandlung, Heidelberg, 1934, str. 70.
103
Usp. L. A. Gindin - S. A. Ivanov - G. G. Litavrin, Svod drevnejih pismenih izve-
stiji o Slavjanah (Corpus testimoniorum vetustissimorum ad historia slavicam
pertinentium). Tom I. (od I. - VI. stoljea), Nauka, Moskva, 1991, str. 330 - 331.
104
H. Reichert, Lexikon der Altgermanischen Namen. I, Verlag der sterreichis-
chen Akademie der Wissenschaften, Wien, 1987, str. 63, 68, 393, 586, 615.
51
manskog imena Ricimer iz 460. godine.
105
Poznato je da su gotski vlada-
ri i u dananjim hrvatskim zemljama nosili imena Valamer, Theodomer,
Vidimer i slino, a da se poslije tih vladara na Balkanu takovi zavreci
navedenih imena pojavljuju u osobnim imenima ne samo Hrvata. U Ger-
mana su osobna imena, sloena od dva dijela i od kojih je jedan zavretak
- mar, -mer, -mir i slino. U Gota nastavak postoji i na mir i na mer, i ti
se zavreci izmjenjuju na nain da prevladava mer prema mir u odnosu
dva prema jedan.
106
Imena s tim zavretkom prvobitno su bila vezana s
obnaanjem neke djelatnosti (vlasti, asti). Nikola Rodi istie da je dru-
gi lan - mir u slovenskoj dvolanoj antroponimiji prevoen sa slav.
107

Iz doba hrvatskih vladara imamo natpise na latinskome. U svezi s tim
zanimljivo je pripomenuti kako je latinski jezik u Gota u doba Teodorika
i njegovih nasljednika bio slubeni jezik, ak i na specino istono-got-
skim natpisima.
108

injenica postojanja gotskih (germanskih) naziva i znaenja za raz-
mjerno veliki broj glagoljskih slova dokazuje da je to pismo moglo na-
stati i u nekom politikom zajednitvu ili vojnom saveznitvu s jedne
strane hrvatskoga i s druge strane nekog germanskog etnosa. Navedena
injenica takoer dokazuje da su barem u poetku toga zajednitva vo-
dei sloj bili Goti. F. ii, prepriavajui pisanje Boguslawskoga o tome
kako su obje gotske drave: istonogotska 555. godine, a zapadnogotska
711. godine propale, dakle davno prije irila, krupnim upozoravajuim
slovima ponavlja pitanje Boguslawskog: Kako da onda protumaimo
upliv gotski na nazivlje naih pismena, ako su ona tek kakih trista godi-
na poslije propasti istono-gotske drave i propasti gotskoga elementa
uope u naim zemljama stvorena?
109
F. ii je razmiljao kako nije
sigurno jesu li juni Slaveni u starini imali glasovno pismo ili tek neke
mnemotehnike znakove. Meutim, on je istiui navedeno miljenje,
105
H. Reichert, Lexikon, nav. dj., str. 567.
106
Ferdinand Wrede, ber die Sprache der Ostrogoten in Italien. Strassburg, 1891, str.
58.
107
N. Rodi, Slovenska nomina propria u Letopisu Popa Dukljanina. Wiener
slawistischer Almanach. Wien, 1980, sv. 5, str. 316. Usp. Aleksandar Virag, Pa-
birci po davnijoj hrvatskoj povjesti. Izvjee kr. Velike gimnazije u Rieci (Fiu-
me) koncem kolske godine 1890./91, Rijeka, 1891, str. 4.
108
F. Wrede, ber die Sprache, nav. dj., str. 13.
109
F. ii, Nova miljenja o pravijeku Slavena, o seobi Hrvata i o postanku glago-
lice. Hrvatsko kolo, Zagreb, 1910, str. 119.
52
zakljuio: Svakako je od vanosti, to je velik dio naziva pojedinih pi-
smena u kasnijoj glagolici (odnosno irilici) uzet iz gotskoga, ili bolje
prema germanskim runama; tako je az prema os, ans, glagol prema ha-
gal hagls, haegl, ie prema is, eis, na prema naud, nauthus, nead, tvrdo
prema thoru, thournus, dorn, fert prema pairtrh, peord, iica prema ezec.
To bi nas moglo odvesti u doba prije svete brae irila i Metodija.
110
J.
Hamm istie: Tragovi se gotskoga runskoga pisma - naravno u dosta
ogranienoj mjeri - posredno vide i u azbunom nizu i u nazivima nekih
slova glagoljskog alfabeta.
111
J. Hamm je utvrdio, izmeu ostaloga, da
se naa glagoljica s Ullinim pismom podudara i to u onim slovima,
koja nisu uzeta iz grkog alfabeta ( por. rci: reda, slovo: sugil, her: haal,
pa erv: gear iz runskog etc.).
112
Postojanje runskih naziva i znaenja
za vei broj glagoljskih slova takoer dokazuje nastajanje glagoljice u
predirilmetodsko doba. Besmislena je i sama pomisao da bi jedan Grk,
koji u drugoj polovici IX. stoljea stvara azbuku za slavenske narode
radi njihova to uspjenijeg kristijaniziranja, koristio za slavenska slo-
va germanske (gotske, odnosno nordijske) runske nazive stare stotine
godina unatrag. Nezamislivo je i da bi jedan pravovjerni kranin (a uz
to crkvena osoba!) stvarao pismena i to kao sredstvo misionarenja Skla-
vina, a da bi se pri tome sluio istim nazivima kojima su se u davnini
koristili poganski Germani za rune, a kasnije arijanski (dakle heretiki)
germanski i neki drugi narodi, a posebno Goti, za svoja slova.
113
Glago-
110
F. ii, Hrvatska povijest. Prvi dio: Od najstarijih vremena do god. 1526. Dio-
nika tiskara, Zagreb, 1908, str. 15-16.
111
J. Hamm, Postanak glagoljskoga pisma u svijetlu paleograje. U: Hrvati i Goti.
Iberia, Split, 1996, str. 206. Karl Faulmann upozorava kako slavenski alfabet
kao i gotski poinje s az. (K. Faulmann, Illustrirte Geschichte der Schrift.
Franz Greno, Nrdlingen, 1989, str. 526.)
112
J. Hamm, Mjesto odgovora. Hrvatska smotra, VII/1939, 12, 623.
113
U nas prevladava teorija da glagoljica i staroslavensko bogosluje ne posto-
je prije svete brae irila i Metoda i da je preko njih ili preko njihovih uenika
jedno i drugo dospjelo u Hrvatsku iz Moravske. Nitko jo do sada nije pronaao
za to vrste dokaze, nego se samo donose slabo uvjerljive pretpostavke Najpri-
je je teko povjerovati da su Hrvati dobili glagoljicu iz Moravske zato to ondje
nije sauvano nijedno slovo uklesano ili urezano u tvrdu materiju, a Hrvatska se
s pravom dii svojom tisuljetnom glagoljskom kulturom, gdje se glagoljica nala-
zi upisana i u kamenu i eljezu, u drvu i pergamentu, a dakako najvie na papiru.
Vjerovati da je to dolo iz Moravske izgleda mi kao vjerovati da je negdje nasta-
lo jezero iz izvora za koji se ne zna je li ikada imalo vode. (Mile Bogovi, Nasta-
53
ljica je posebno postojala i odrala se na onim prostorima na kojima su se
kretali i vladali Goti, a osobito na nekadanjoj teritoriji Japoda, odnosno
Liburniji, ali i u Panoniji.
114
Sauvani spomen hrvatskog imena na kamenom spomeniku iz druge
polovine IX. stoljea, kada se na natpisu arhitrava i zabata oltarne pre-
grade iz predromanike crkve na Crkvini u opotu za Branimira navodi
da je dux cruatoru(m)
115
, upuuje na mogunost njegova germanskoga
postanja.
116
nak i nestanak biskupskih sjedita. U: Crkva i drutvo uz Jadran. Vrela i rezultati
istraivanja. Zbornik radova Meunarodnoga znanstvenog skupa u Splitu 21-22.
IX, 2001. Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split, 2006, str. 72.
Usp. i: M. Bogovi, Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom podru-
ju do 1248. godine. U: Glagoljica i hrvatski glagolizam. Staroslavenski institut -
Krka biskupija, Zagreb Krk, 2004, str. 247 260.)
114
Glagoljica nije bila vezana samo uz Istru i kvarnersko podruje jer su devede-
setih godina XX. stoljea pronaeni glagoljski natpisi i u nekim slavonskim cr-
kvama. U crkvi sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu u Poetini pronaeno je
devet natpisa na glagoljici, te nekoliko na uglatoj irilici i latinici. U susjednom
selu Loviima u romanikoj crkvi pronaena su dva glagoljska natpisa. (Glas
Koncila, broj od 17. XII. 2006, str. 15.) Neki istiu da se glagoljica nalazi samo
u Hrvata i Bugara, koji su je rabili u Makedoniji, najvie oko Ohrida dok joj u
podunavskoj Bugarskoj i Traciji nema ni traga, kao ni u Srbiji. (O porietlu i
domovini glagolice i irilice. Vienac, Zagreb, XV/1883, 27, 441.)
115
Vedrana Delonga, Latinski epigraki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hr-
vatskoj. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 1996, str. 166-167. Na
pluteju ograde prilaznog stubita ambona u predromanikoj crkvi Samostana
sv. Bartolomeja nalaze se rijei:clv dux hroator(um), koje se datiraju u dru-
gu polovinu X. stoljea. (V. Delonga, Latinski epigraki spomenici, nav. dj.,
str. 108-109.)
116
Usporedi: Hrothi u: Ernst Frstemann, Altdeutsches Namenbuch. I. svezak:
Personennamen. Nachdruck der zweiten, vllig umgearbeiteten Auage.
Wilhelm Fink Verlag, Mnchen, 1966, str. 885 - 920. Benno Eide Siebs navo-
di sljedei korijen u nekim osobnim imenima Germana: Hroud-, Hrod-, Rod,
Frod-, Hrodel-, Frodel-, Hrods-, Ros-, ags. Hroth-, Wroth-. Ovaj autor navodi
u vezi s ovim korijenom slijedea germanska osobna imena: Hrotbald, Hruad-
bero, Hruatboto, Hruadgast, Hroadcrim, Hrodhad, Hruadloh, Hruadlaug, Hru-
adbert, i druga. (B. E. Siebs, Die Personennamen der Germanen. Sndig Re-
print Verlag - Hans R. Wohlwend, Schaan-Liechtenstein, l983, str. 111.) O ime-
nu Hrvat moe se sa sigurnou zakljuivati jedino na temelju zapisa etnonima
na kamenim spomenicima i zato je potpuno neuvjerljivo identiciranje etnoni-
ma Hrvat s imenom protobugarskog vladara Kuvrata. Teofan ovoga vladara na-
54
ziva Krovat (na grkom Krobatos, Krovatos), a Anastazije u svome latinskom
prijevodu Teofana Crobatus. Nicefor pie Kuvrat (Kubratos), odnosno Kovrat
(Kobratos). U izdanju Armenske geograje pie Khoubraath iz 1881, a u izda-
nju od 1887. godine pie Hubrat. U izdanju Roberta Hewsena knjige The Geo-
graphy of Ananias of irak stoji Kubrat. Usp. Robert H. Hewsen, The Geograp-
hy of Ananias of Sirak. (Uvod, prijevod, komentari), Ludwig Reichert, Wiesba-
den, 1992, str. XII+467. Ime Hrobatos u DAI navodi se kao osobno ime, s ko-
jim se ne dovodi u vezu ime Hrvata kao naroda, koje se tumai na posve drugi
nain. U Porrogeneta po Tomaiu u gl. XXXI. pie Hrobatoi, a ita se Hro-
vati. Ali se iz toga vidi, da je tada, u to vreme, kad je izvetaj glave 31 nastao,
izveta na terenu morao uti ne izraaj Hrobatoi, nego izraaj Horbatoi tj. ne
izraaj Hrovati nego izraaj Horvati, jer je tek ovaj drugi izraaj mogao njemu
dati povoda za njegovu etimologiju. ujui on izraaj Horvati a znajui, da je
u njegovom, grkom, jeziku re hora zemlja, doao je na pomisao, da je u tome
izraaju Horvati sadran grki izraaj hora tj. zemlja i onda je lako doao na
pomisao, da Horvati znae one, koji imaju veliku zemlju. (D. Popovi, Prilozi
itanju i razumevanju raznih starina, nav. dj., str. 1048.)
55
III.
DOSELJIVANJE SKLAVINA I NASTAVLJANJE KONTINUITETA KULTURE
BALKANSKO-DINARSKIH STAROSJEDITELJA
1.
L. (Leopold) Lenard navodi da je temeljno pitanje u povijesti Sklavina
jesu li oni selili sa sjevera na jug ili s juga na sjever. On istie da gotovo svi
stari ljetopisci i povjesniari najstarijih vremena trae njihovu prapostojbinu
na jugu, i to na Balkanu i u Podunavlju, i dovode ih iz Podunavlja u predjele
iza Karpata. Tako biljee svi kroniari i povjesniari sjevernih Sklavina, a i
kod junih gotovo svi. Tek mnogo kasnije i to uglavnom od XVI. stoljea na-
stajala je teorija o sklavinskoj pradomovini na sjeveru.
117
Kijevski je monah
Nestor napisao u prvoj polovici XII. stoljea na temelju mnogih vrela ljeto-
pis Povest vremennyh let poznat i pod nazivom Nestorova kronika. Ta Prva
ruska kronika pripisuje se monahu Nestoru, dakle povijesnoj osobi (doao
je u samostan 1073.), ali se u literaturi dri da je ona pod njegovim imenom
kompilacija razliitih izvora, odnosno da je sastavljena od vie autora i da je
poslije, u razliitim vremenima, vie puta preraivana.
118
Kronika je sigur-
no poslije Nestorove smrti doivjela nove redakcije, ali je njezina bit ostala
117
L. Lenard, Stari Srbi i srpska praotabina. Beograd, 1927, str. 5. injenica je
da se tek od druge polovine XIX. stoljea u historiograji prihvatilo miljenje
da su seobe Sklavina tekle sa sjevera na jug.
118
Usp. Dmitrij Tschiewskij (uvod i komentar), Die Nestor-Chronik. Otto Harra-
ssowitz, Wiesbaden, 1969, str. VII-9.; Ludolf Mller, Handbuch zur Nestor-
chronik (Nestorchronik Tekst). Fink Verlag, Mnchen, 1977, sv. I, str. 5-6, 28;
Rauchspur der Tauben Radziwil- Chronik. G. Kiepenheuer Verlag, Leipzig-
Weimar, 1986, str. 21, 38. Da je Nestor svoje pisanje temeljio na starijim izvo-
rima, potvruju i arapski pisci koji takoer navode na primjer i detalj o tome
da Sklavini potjeu od Jafeta. Usp. Harald Haarmann (Hrsg.), Die Erforschung
arabischer Quellen zur mittellterlichen Geschichte der Slaven und Volgabul-
garen. Helmut Buske Verlag, Hamburg, 1976, str. 312, 339, 352, 358, 363.
56
nepromijenjena. Slaveni su, prema toj kronici, poslije razdvajanja meu
narodima, prvobitno nastavali Ilirik, dakle veliki dio Balkana i Podunavlja.
U Iliriku su, prema njoj, bili prvi Slaveni, a posebno se navodi kao njihova
prvotna stanita Ugarsku i Bugarsku. To je stanovnitvo s teritorija koje su
pustoili Vlasi selilo prema Visli, Dnjepru i drugamo na sjever Europe.
Iz te kronike jasno proizlazi da su prve seobe tekle najprije s juga na sjever
pa se u tom smislu moe zakljuivati da su odreeni balkansko-podunavski
hidronimi i toponimi preneseni na dananje ukrajinske i poljske prostore.
Zanimljivo je da se Nestorova tvrdnja o iseljavanju dijela stanovnitva s juga
nalazi u ljetopisima ekim i poljskim od XIII. do XVI. stoljea. Nitko nije
uspio dokazati da su se svi stari slavenski ljetopisi temeljili na Nestoru,
a takvo miljenje nije opravdano i po tome to izmeu Nestora i tih drugih
starih kronika postoje znatne razlike i dopune.
U bizantskim vrelima posebno se spominju upadi skupina, koje se

naziva Sklabenoi, u Ilirik, odnosno u Dalmaciju, i to ponekad u masi
od 3000 ljudi ili 6000 ljudi, odnosno izriajima velika masa kao nikad
prije, ili veliko mnotvo.
119
Ve ponavljanje pisanja u tim vrelima da
Sklabenoi provaljuju na razliita podruja, odnosno da pljakaju, ubijaju
i odvode u ropstvo, potvruje da se svuda gdje se to zbivalo poslije sva-
ke takve provale, pljake i ubijanja, ivot nastavljao, moe znaiti samo
da prvobitno stanovnitvo nije bilo nikad istrijebljeno. Doseljenje nekih
Sklavina u Liburniju i njezino zalee mogue je datirati da se dogodilo
sredinom VI. stoljea i to u svezi s Gotima, kako navodi Prokopije. Zbog
toga se dio Liburna iselio iz Liburnije na sjever, gdje je donio i liburnij-
sko ime
120
, koji naziv nije morao oznaavati etnicitet.
Odreena doseljavanja s teritorija sjeverno od Dunava na Balkan od
oko sredine VI. stoljeu ne potvruju samo bizantska vrela. Doseljenje no-
voga stanovnitva i na sredinji dio dananjega hrvatskoga prostora poseb-
no potvruju antropoloka i kraniometrijska istraivanja.
121
Iz utvrenja B.
119
B. Ferjani, Vizantiski izvori, I, nav. dj., str. 40-41, 45.
120
Stjepan Antoljak, Hrvati u Karantaniji. (Prilog seobi Hrvata iz Dalmacije u
prekosavske krajeve i u 7. stoljeu). Godien zbornik Filozofskog fakulteta Uni-
verziteta u Skoplju, 1956. Separat, str. 28-29.
121
Mario laus je objavio rezultate dviju multivarijabilnih statistikih analiza: ana-
lizu temeljnih sastojnica i analizu razlunih funkcija koje su provedene na kra-
57
Bratania takoer nedvojbeno proizlazi da su sredinji dio Balkana naselili
doseljenici, koji su sa sobom donijeli posebnu plunu nomenklaturu, i da
su doli iz poljskih i ekih predjela.
122
Istraivanja Sime Trojanovia o
upotrebi rijei vatra i oganj isto tako potvruju odreena doseljenja sa sje-
vera. On je opirno obrazloio da su Hrvati i Slovenci (akavci i kajkavci)
poznavali samo rije oganj, a da su ostali Slaveni znali samo za vatru.
123

Trojanovi i Bratani su iz opisane upotrebe naziva za plug, odnosno rijei
oganj i vatra, zakljuili s odreenim oprezom, da su postojale dvije seobe
Sklavina na Balkan. Ova dva autora nisu mogli ni zamisliti da je najvei
dio stanovnitva na Balkanu mogao biti (i) autohton i da bi svi odreeni
nazivi oraih sprava, od prije po njima pretpostavljene prve doseobe Sla-
vena mogli pripadati starosjediteljima.
124

Mario Alinei poslije izdanja svoga monumentalnog djela Orgini de-
lle lingue d Europa zakljuuje kako je bezvrijedna tradicionalna teori-
ja prema kojoj su Slaveni doselili na svoja sadanja balkanska sjedita
niometrijskim podatcima s 39 srednjovjekovnih lokaliteta, meu koje se ubraja
i osam lokaliteta iz Hrvatske i BiH-a. On je utvrdio da su dalmatinsko-hrvatski
lokaliteti: Nin, Danilo, Bribir i Mravince bioloki najblii poljskim populaci-
jama. (M. laus, Kraniometrijska analiza srednjovjekovnih populacija sredi-
nje Europe s posebnim osvrtom na poloaj hrvatskih nalazita. Starohrvatska
prosvjeta, Split, 1998, serija 3, sv. 25, str. 81, 101-105. Usp. i: M. laus, Krani-
ometrijska analiza srednjovjekovnih nalazita sredinje Europe: novi dokazi o
ekspanziji hrvatskih populacija tijekom 10. do 13. stoljea. Opuscula archaeo-
logica, Zagreb 1999/2000, sv. 23-24, str. 274.)
122
Branimir Bratani, Uz problem doseljenja junih Slavena. Zbornik Radova Fi-
lozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1991, str. 221-250.
123
S. Trojanovi, Vatra u obiajima i ivotu srpskog naroda. SAN, Beograd, 1930,
str. 318-320. P. Skok takoer istie da je rije vatra bila prvobitno rairena na
istoku, a na zapadu samo oganj. (P. Skok, Etimologijski rjenik. JAZU, knj.
III, Zagreb, 1973, str. 569.) Rije oganj rairena je u Istri, Dalmaciji, Crnoj
Gori i Kosmetu. (P. Skok, Etimologijski rjenik. Knj. II, Zagreb, 1972, str. 546.)
Usp. i Vladimir Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik. Sv. II,
JAZU. Pretisak Informator, Zagreb, 1975, str. 1546.
124
Ralo, ili najstariji i najjednostavniji plug, Iliri su upoznali u toku eljeznog doba
i predali ga Hrvatima nakon doseljenja, pa se ono zadralo u nepromijenjenom
obliku do danas. (ime BatoviOlga Otri, Tragovi ilirske kulturne batine u
narodnoj kulturi naeg primorskog podruja. Simpozij: Predslavenski etniki ele-
menti na Balkanu u etnogenezi junih Slavena. Posebna izdanja ANUBIH, knj.
XII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 4, Sarajevo, 1969, str. 269.)
58
samo u VII. stoljeu poslije Krista.
125
Lingvist Jovan Vukovi je na upo-
zorio na znanstvene rezultate slovenskoga jezikoslovca Franca Bezlaja,
koji zakljuuje da je jedan val Slavena mogao doi i u II. stoljeu prije
Krista.
126
Oleg Nikolajevi Trubaov zakljuuje da su u Panoniji prije
seobe germanskih plemena u te predjele, postojali praslavenski hidro-
nimi.
127
Valentin Putanec

dokumentira primjerima iz klasine starine i
jezikoslovnim obrazloenjima da na jednom terenu Interamnija i neto
junije nastavaju ve u I. stoljeu praslavenska plemena, to bi do-
kazivalo da su Slaveni, ako su u 1. st. nae ere bili u Interamniju, bili i
na liniji Lika-Dubrovnik. On je zakljuio i sljedee: Na pitanje zato
prisutnost ovih prvih Slavena nije zabiljeena u starih pisaca, moemo
odgovoriti ili nesigurnom i slabom etnograjom u to doba, ili tako da se
pod imenom Iliri krije i naziv za te prvotne Slavene.
128

125
M. Alinei, Letnogenesi ladina alla luce delle nuove teorie sulle origini die
popoli indoeuropei. Rivista Italiana di Dialettologia. Lingue dialetti societ a.
XXV, /2001/, CLUEB, Bologna, str. 57-58.
126
On posebno ispituje podruja tamo alpskih Slovenaca i na osnovu materijala
koji je, mislim, dosta obilan (tu ima moda desetine i vie leksema, naroito, iz to-
ponomastike) hoe da dokae (i to vrlo impresivno deluje ja to znam iz nekoliko
saoptenja ovako uzgrednih, usmenih) da je jedan talas Slovena doao negde
on pretpostavlja i pre nae ere, i ak pretpostavlja da je to moglo biti u II. veku
pre Hrista. Relativno vei broj izoglosa, elemenata jezikih koji su u podudarno-
stima samo u tim krajevima slovenakim i u baltijskim jezicima, gde se podudara
i fonetska evolucija itd, upuuje na posebne zakljuke, a to mora biti od velikog
znaaja Ako je tano to da je taj prethodni talas bio i da su mu tragovi do danas
ouvani tamo negde u prialpskoj zoni, onda moramo pretpostaviti da to nije bila
mala grupa. (Simpozij: Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnogene-
zi junih Slovena /u organizaciji ANU BiH/, koji je odran od 24. do 26. listopa-
da 1968. u Mostaru, str. 289.)
127
O. N. Trubaov, Etnogeneza i kultura starih Slavena. Akademija nauka SSSR,
Moskva, 1991, str. 229, 230, 241-242. Usp. i: I. Popovi, Istorija srpskohrvat-
skog jezika. Matica srpska, Novi Sad, 1985, str. 13-14, 164.
128
V. Putanec, Ubikacija klasinih toponima Sisopa i Soroga u Zagreb i pitanje
prisutnosti Slavena na Balkanu u 1. st. nae ere. Vlastita naklada, Zagreb, 1992,
str. 14. Crnogorski lingvist Vojislav Nikevi zakljuuje: S Nadom Klai se
slaem i u tome da je prisustvo predaka Srba i predaka Hrvata na Balkanu vre-
menski bilo mnogo due nego to se do skora smatralo, da ak moe da see i u
doba znatno prije nove ere... No, mogue da slovjenskijeh onomastikih imena
nema na starijem antikim kartama usljed toga to ih njihovi autori nijesu bi-
ljeili zato to su na njih s prezrenjem gledali kao na nie produkte doseljeni-
59
Nemogue je zamisliti da se u V., VI. i VII. stoljeu, ali i ranije,
odjednom pojavio do tada nepoznati narod Sklavina, koji je bio tako
mnogobrojan da je, izmeu ostaloga, osvojio cijeli Balkan.
129
Takvu pret-
postavljenu seobu ne potvruju povijesni izvori, ni arheoloki nalazi.
130

I ziki je bilo nemogue preseljenje vie stotina tisua stanovnika na
udaljenostima od preko tisue kilometara uz brojne prirodne prepreke i
transporte hrane, te njihovo doseljenje na nova prebivalita koja su se ve-
oma razlikovala od dotadanjih. Florin Curta je u svojim djelima uvjer-
ljivo obrazloio da je tijekom najveeg dijela VI. stoljea pojam Sclave-
nes (Sklavini) sluio kao krovni termin za opisivanje razliitih skupina
to su ivjele sjeverno od bizantskog limesa i da je taj termin u osnovi
konstrukt bizantskih autora. Stvaranje Slavena prema tome nema ni-
kakve veze s etnogenezom, jer se odnosi samo na klasiciranje i obilje-
avanje skupina u bizantskim pisanim vrelima. Skupni identitet obiljeen
kao slavenski, nije se dakle formirao u peripetskim movarama, nego
u sjeni Justinijanovih utvrda... tovie, ne postoji ni indikacija kojim su
jezikom komunicirali itelji naseobina iz VII. i VIII. stoljea nedavno
iskopavanih u sjevernoj i sredinjoj Sloveniji te u sjevernoj Hrvatskoj.
Samo se pretpostavlja da su govorili slavenskim jezikom, isto kao to
lingvisti samo pretpostavljaju da su Sklavini i Anti, spomenuti u bizant-
skim vrelima, govorili zajednikim slavenskim jezikom... No, bez obzira
jeh slovjenskih pagana (varvara)... No, ipak, na prigovor da na Pojtingerovoj
tabli i ostalijem antikim kartama nema slovjenskijeh naziva mjesta najsigurni-
je i najprihvatljivije odgovara Stjepan Panteli iz Mainza (Njemaka) Strabo-
nom koji navodi da su Rimljani nakon zauzimanja nekog podruja odmah mije-
njali dotadanja imena rijeka, naselja itd., kao to su Austrijanci sva slavenska
imena mjesta u tajerskoj i Karantaniji germanizirali pa danas vie ne znamo
kakav je bio slavenski oblik. (V. Nikevi, Kroatistike studije. Naklada Era-
smus, Zagreb, 2002, str. 37-39.)
129
U suoenju s ostacima kulture balkanskih starosjeditelja, te antropolokim i ge-
netikim otkriima, konano se unato otporima dijela starih lingvista koji su
zakljuivali bez multidisciplinarnih znanja, poelo realnije shvaati prolost.
Ono to smo zakljuili, na osnovu istorijskog, arheolokog i lingvistikog ma-
terijala, dakle mimo antropolokih pokazatelja, jeste da su starosedeoci osta-
li na prostorima sredinjeg Balkana u daleko veem broju nego to se to rani-
je pretpostavljalo. (Tibor ivkovi, Sloveni i Romeji. Istorijski institut SANU,
Beograd, 2000, str. 174.)
130
Benedikta Zeli Buan, Takozvana prva seoba u Dalmaciju - injenica ili pret-
postavka? Maruli (Zagreb), XVI/1983, 6, 613-621.
60
na to je li slavenski jezik doao u sjevernojadransku regiju posredstvom
avarskog utjecaja ili pak nije, ne postoje indikacije da su ljudi za koje
arheolozi vjeruju da su bili prvi slavenofoni u tom podruju, doli s ne-
kog drugog podruja. Ako nita drugo, preispitivanje problema u svjetlu
Making of the Slavs, snano sugerira da Slaveni nisu morali migrirati
iz neke udaljene prapostojbine da bi postali Slovencima ili Hrvatima.
131
2.
Od doba, u koje neki pisci smjetaju izmiljenu veliku seobu Slave-
na, pa sve do kristijaniziranja bit dotadanje kulture, posebno vjerovanja,
te naina ivota, ostala je ista. N. Klai istie kao posebno karakteristi-
no da se na obali, na otocima, a i dalje u unutranjosti, poslije detaljnijih
istraivanja, utvrdilo neposredno nadovezivanje ranosrednjovjekovnog
ivota na antiku ili starokransku batinu i da to osobito vrijedi za
Dalmaciju.
132
Arheoloka su istraivanja dokazala da je, izmeu pri-
dolica i starosjeditelja, nastalo suivljenje, koje dokazuje i kontinuitet u
mnogim izrazima duhovne i materijalne kulture koji se odrao do naih
dana. ivot se, prema eljku Rapaniu, ni na prostoru od Trogira pa
sve do primorskih Poljica, nije ni u jednom trenutku potpuno ugasnuo.
Po njemu to dokazuju crkvene graevine koje se nastavljaju na neki sta-
rokranski ili kasnoantiki objekt, zatim od tri sloja svetakih imena
prvi, koji pripada starokranskom krugu, dok drugi sloj spada u predro-
maniku, te epigrafski spomenici izvan gradova bizantske Dalmacije iz
druge polovine IX. kao i iz X. stoljea, koji imaju sheme i formulacije
koje su u biti svojstvene starokranskom dobu.
133
Ejnar Dyggve istie
da su misionari latinske crkve eljeli da se ponavljaju stilovi gradnje
131
Florin Curta, Etnicitet u ranosrednjovjekovnoj arheologiji: primjer ranoslaven-
skih nalaza u jadranskoj regiji. Starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 37/2010,
str. 23, 35, 37.
132
Stoga bismo jo jednom htjeli istai da prijelaz iz antike u rani srednji vijek
nije bio nikakva katastrofa ni neko posvemanje unitavanje, ve postepeno sta-
panje i sratavanje staroga s novim u svim vidovima politikog, kulturnog i,
naroito, gospodarskog ivota. (N. Klai, Povijest Hrvata u srednjem vijeku,
Globus, Zagreb, 1990, str. 10-12.)
133
. Rapani, Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom age-
ru u ranom srednjem vijeku. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku.
LXXIV, Split, 1980, str. 189-190.
61
Starohrvatsko groblje u Glaviinama, Mravince kod Splita
iz starokranskih vremena tako da u tom smislu postoji kontinuitet i u
crkvenoj arhitekturi.
134
. Rapani je ponovio misao Frane Bulia (iz nje-
gove knjige Hrvatski spomenici u kninskoj okolici, objavljene u Zagrebu
1888.) da je mogue, pae i potrebno, ak u razvitku ranosrednjovjekov-
ne umjetnosti u Dalmaciji vidjeti crtu razvitka koji nije prekidan i koji,
na poneto ublaen i diskretan nain, slijedi glavne etape stilskih, tipo-
lokih i dekorativnih fenomena europske umjetnosti od starokranskog
do karolinkog doba.
135

Prema imi Batoviu i Olgi Otri sasvim /se/ pouzdano moe go-
voriti ne samo o kontinuitetu kultnog mjesta, nego i o kontinuitetu oblika
kulta. Razlikuje se jedino podruje Istre.
136
Duan Jelovina posebno se
osvrnuo na elemente kontinuiteta ilirsko-rimske kulture u starohrvatsku
134
E. Dyggve, Izabrani spisi. Knjievni krug, Split, 1989, str. 114-115.
135
. Rapani, Istona obala Jadrana u ranom srednjem vijeku. Starohrvatska pro-
svjeta, sv. 15, 1985, str. 15.
136
. Batovi O. Otri, Tragovi ilirske kulturne batine, nav. dj., str. 256-259.
62
Starohrvatski grob u Glaviinama, Mravince kod Splita
63
kulturu. On je, kao najevidentnije primjere toga kontinuiteta spomenuo
smjetaj i izgled naselja, nain pokapanja i grobnu arhitekturu uz poseb-
nu napomenu da je kasnoantika grobna arhitektura u biti vrlo slina
starohrvatskoj grobnoj arhitekturi.
137
Na pojedinim istraenim lokali-
tetima potvruje se od kraja VII. do kraja IX. stoljea mirno suivljenje
malobrojnih doseljenika sa starosjediteljima to se posebno oituje i u
kontinuitetu naina pokapanja.
138

Prekid u kontinuitetu nekih detalja u nainu pokapanja zapaa se tek
od oko sredine IX. stoljea, to se moe povezati gotovo samo s utjecajem
Crkve. Promjene koje se zapaaju od poetka IX. stoljea, a koje se oituju
posebno u nainu pokapanja i lociranju groblja oko crkava posljedica su
jaeg kristijaniziranja povezanog prije svega za Franke. Prema Ljubi Ka-
ramanu irenjem kranstva u osvitu IX. stoljea preokret se oituje u tipu
groblja, obliku grobova, u vrsti i u podrijetlu predmeta koji su polagani s
mrtvacem u grob. S primanjem kranstva poinje pokapanje i oko crka-
va. Mrtvaci se polau u grobne jame obrubljene uokolo i pokrivene odoz-
go kamenjem, a poloaj mrtvaca s glavom na zapadnoj strani i s rukama
ispruenim uz tijelo ostaje nepromijenjen. S pokapanjem u blizini crkava
postupno poputa stroga orijentacija grobova.
139
Grobove oko crkava nala-
zimo u crkvama koje su podignute u Bijaima, Riinicama i Biskupiji. Ali,
pored toga i dalje se odravaju groblja na redove bez crkava i to u Dalma-
ciji otprilike do 1000. godine, a u Podravini, gdje je crkvena organizacija
bila slabija, jo u punom XI. stoljeu. Ranosrednjovjekovni zaseoci imaju
svoja posebna ukopita bez crkve sve do XI. stoljea.
140

137
D. Jelovina, Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeka Zrmanje i Ce-
tine. akavski sabor, Split, 1976, str. 76-77, 83, 147.
138
Maja Petrinec, Dosadanji rezultati istraivanja ranosrednjovjekovnog groblja
u Glavicama kraj Sinja kao prilog razrjeavanju problema kronologije starohr-
vatskih grobalja. Opuscula archaeologica, Zagreb, 2002, sv. 26, str. 224. Usp.
Mirja Jarak, Zapaanja o grobljima 8. i 9. st. u Dalmaciji. Opuscula archaeolo-
gica, vol. 26, Zagreb, 2002, str. 247-254.
139
Lj. Karaman, Iskopine drutva Bihaa u Mravincima i starohrvatsko groblje.
Rad JAZU, knj. 268, Zagreb, MCMXL, str. 30, 32, 35.
140
Toni Buri, Srednjovjekovna naselja u Katelima. U: Zbornik Katela kolijevka
Hrvatske. Uredio: Milan Hodi. Matica hrvatska Katela, Katela, 1999, str. 33.
64
3.
Najstarija hrvatska povijest nije shvatljiva ako se tumai samo za-
kljucima iz analiza nekropola zato to postoje druge mnogobrojne po-
tvrde kontinuiteta starosjeditelja u etnogenezi Hrvata. Kontinuitet kul-
ture starosjeditelja vana je injenica koja tako potvruje prevlast au-
tohtonog elementa i u etnikom smislu. Za materijalnu kulturu Junih
Slovena neosporno je znaajan autohtoni balkanski elemenat. Osnova
ovog elementa je ilirska i traka materijalna kultura.
141

Kontinuitet autohtonosti osobito se oituje u identinosti keramike,
nakita i odijela.
142
U narodnoj umjetnosti sjeverne Dalmacije i susjed-
ne Bosne zapaa se u ornamentici mnogo istih ukrasa kao i u antikoj
umjetnosti.
143
Kultura domaeg stanovnitva ostavila je na istonoj ja-
dranskoj obali od Kotora do otoka Krka jake tragove.
144
Lidija Bakari
posebno zakljuuje da su japodske tradicije ostale u tragovima do da-
nas.
145

141
M. Garaanin - J. Kovaevi, Pregled materijalne kulture Junih Slovena, nav.
dj., str. 210, 214. Usp. T. P. Vukanovi, Etnogeneza Junih Slovena. U: Vranjski
glasnik, knj. X. Narodni muzej, Vranje, 1974, str. 175-243.
142
Garaanin-Kovaevi, Pregled materijalne kulture, nav. dj., str. 138 -176, 186-195.
143
urica Petrovi-Mirjana Proi-Dvorni, Narodna umjetnost. Jugoslavija Be-
ograd-Spektar Zagreb-Prva knjievna komuna Mostar, 1983, str. 33. Utvren je
i kontinuitet antikog rakna u srednjem vijeku u primorskom dijelu Dalmaci-
je, izuzevi podruja Dubrovnika. (urica Petrovi, Prilog prouavanju kul-
turnog kontinuiteta u materijalnoj kulturi jadranskog podruja. U: Fiskoviev
zbornik. Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture -Knjievni krug u Spli-
tu, Split, 1980, str. 664-684.) Kontinuitet iz antikih vremena potvruju ak i
detalji. Jo u prvoj polovici XX. stoljea pastiri su u Dalmaciji urezivali na ta-
pove brojke koje ukazuju na zauujuu slinost s brojevnim oznakama Etru-
ana i Rimljana. (Georges Ifrah, Storia universale dei numeri. Mondadori, Mi-
lano, 1983, str. 160-161.)
144
Z. Vinski, Epoha seobe naroda, nav. dj., str. 27.
145
Poznato je da su mnogi detalji sa dananje narodne nonje Gaana tradici-
ja japodskog stila i ukusa. To je naroito vidljivo na tzv. crvenkapi, kapi crve-
ne boje, koja oblikom i bojom oponaa nekadanju bronanu japodsku kapu, a
vezena je ukrasima vrlo slinim onima koji su ukucavani u bronani lim japod-
ske kape. (L. Bakari, Prozor juer i danas. Grad Otoac, sv. 5. Izd. Katedra
akavskoga sabora pokrajine Gacke Gacko puko otvoreno uilite Otoac,
Otoac 1999. str. 8-9.)
65
Kontinuitet na podruju duhovne i materijalne kulture konkretno je
potvren:
1. mreom istih prometnica iz rimskog doba na podruju obalnog
pojasa;
2. istim ili slinim nainom gradnje kua i drugih nastambi;
3. istim oblikom i nainom upotrebe ognjita;
4. najstarijim nainom paljenja vatre kresanjem kremena u pojedi-
nim krajevima;
5. upotrebom iste simbolike (svastike, drveta ivota, itd.);
6. istim nainom ukraavanja s prevladavanjem geometrijskih motiva;
7. identinou metalnog ukrasa u oblicima, upotrebi, primjeni i
tehnici izrade;
8. istim ukrasnim predmetima (naunice, prstenje, kope, itd.);
9. istim oblikom mnogih oruja i orua (stoasta preslica, tkala-
ke daice, prastara vretena, sjekire, noevi, eljevi, udice, osti,
igle za krpanje mrea, konjske vale, zvona za stoku, noice za
strienje ovaca, rvanj, isti tip mlina, itd);
10. istim nainom lijevanja metalnih predmeta u jednodijelnim ili
dvodijelnim kalupima;
11. keramikom, koja je ista u tehnici obrade, u oblicima, ukrasima,
sredstvima za obradu, razmjeni i upotrebi;
12. tragovima prastarog numerikog sistema, koji je veinom medi-
teranske autohtone komponente;
13. prapovijesnom stratigrajom u nizu pojava, a posebno u topono-
mastici, antroponomiji i uope jeziku;
14. u mnogim elementima koji upuuju na predrimske tradicije, a
posebno u drutvenom ureenju, rodovskim odnosima, braku i
obitelji;
15. istom obuom i nonjom (japodske kape u Lici, vunene suknene
hlae s pojasom, koni opanci, enski rupci za glavu, suknene
pregae s resom, kabanica-ogrta od krzna ili sukna, koulja,
kratki haljetak itd.)
146
146
. Batovi-O. Otri, Tragovi ilirske kulturne batine, nav. dj., str. 245-281.
Usp. i: Ksenija Vinski-Gasparini, Neke pojave kontinuiteta s podruja arheolo-
gije u naim krajevima. Peristil, Zagreb, 1954, str. 119-127; J. Beloevi, Mate-
rijalna kultura Hrvata od VII. do IX. stoljea, str. 113-114, 122, 124; D. Jelovi-
na, Ranosrednjovjekovno groblje na lokalitetu Brig kod izvora Zdua nedaleko
66
Irma remonik u analizi nonje na rimskim spomenicima zakljuila
je da su se dijelovi autohtone nonje naih ilirskih plemena ouvali...
najzad, kroz vjekove i do danas: tako se opanci nose u svim naim kra-
jevima, maramu na glavi istog oblika nose i danas ene u Hercegovini,
kapuljau -cucullus- nose svi pastiri, a u Hercegovini je i danas pozna-
ta i duga i kratka kapuljaa; poludugu koulju irokih rukava, slino
dalmatici, nose ene u Bosni, uske hlae sa tozlucima nose mukarci u
Primorju i Hercegovini. Moda bi detaljnija uporeenja dananjih na-
rodnih nonji sa autohtonom nonjom naih Ilira u rimsko doba dala i
vie analogija.
147
Zorislava uli analizirala je neke detalje narodnih
nonja Bosne i Hercegovine u usporedbi sa starobalkanskom kulturnom
tradicijom. Ona je, izmeu ostalog, ustvrdila i sljedee: Tako je do sada
konstatovano da je liko-dalmatinska crvena kapica, koja se nosi i u
zapadnoj Bosni, analogna kapi iz eleznog doba naenoj u Kompolju u
Lici, kao i izvestan broj enskog nakita iz preistorijskih nalazita. Dalje
valja spomenuti toke sa srebrnim pucetima u mukoj nonji Bosne i
Hercegovine, koje odgovaraju nekoj vrsti pancira od metalnih pucadi
kakav je naen u jednom ilirskom grobu na Glasincu. Za pastirsku ka-
banicu sa kukuljicom takoer su konstatovali neki naunici da je ostatak
stare balkanske nonje, a takoer i za struku kojom se ogru u hladne
dane ne samo pastiri nego i svi ljudi u planinskim krajevima na podruju
dinarske etnike zone.
148

Neki su ostaci paleobalkanske kulturne batine, koje tijekom stoljea
nalazimo u Hrvata, pripadali i drugim etnikim elementima na Balkanu.
Tako je pojava tetoviranja poznata u Makedoniji, Bugarskoj, Grkoj, Al-
baniji, Crnoj Gori i drugim balkanskim podrujima. U Hrvata je tetovi-
ranje poznato osobito u Lici, Slavoniji, Dalmatinskoj zagori i primorju,
Vrlike. Starohrvatska prosvjeta, serija III, sv. 13, str. 113; Irma remonik, No-
nja na rimskim spomenicima u Bosni i Hercegovini, GZM, Arheologija, n. s.,
tom XVIII, 1963, str. 109-110, 114; Duje Rendi-Mioevi, Antika batina u
kulturi jugoslavenskih naroda. Zbornik zagrebake slavistike kole, III/1975,
3, 291-301.
147
I. remonik, Nonja na rimskim spomenicima u Bosni i Hercegovini, nav. dj., str.
121.
148
Z. uli, Prilog prouavanju elemenata starobalkanske kulturne tradicije u na-
rodnim nonjama Bosne i Hercegovine. Godinjak ANUBiH, knj. IV, Centar za
balkanoloka ispitivanja, knj. 2. Sarajevo, 1966, str. 175-176.
67
ali je injenica da se tetovira veina Hrvata u Bosni i Hercegovini.
149
Te-
toviranja u naim krajevima bilo je sigurno od prapovijesti. Strabo, kad
pie o Japodima, tvrdi i ovo: Onaj je kraj siromaan, oni veinom ive
od sijerka i prosa; oruje im je keltiko, a punktiraju se kao i ostali Iliri i
Traani.
150
Taj Strabonov podatak potvruje da je tetoviranje autohtona
pojava na velikom dijelu Balkana. Meutim, tetoviranje kod hrvatskog
stanovnitva u Bosni i Hercegovini... predstavlja neto specino u odno-
su prema tatauiranju kod nekih drugih etnikih grupa na Balkanu (npr.
kod jednog dijela Arbanasa, te kod aromunskih grupa u Bugarskoj, Al-
baniji, Grkoj i Jugoslaviji.)
151
Ta specinost u tetoviranju bosanskih
i hercegovakih Hrvata izraava se prvenstveno u vitalnosti odravanja
toga narodnog obiaja do danas i u obilju ornamentalnih motiva kojima
se ukrauje ljudsko tijelo.
152
Nisu jo za sve narode, pa tako ni za Hrvate
posebno u Bosni i Hercegovini, razjanjeni ni podrijetlo ni pravi smisao
odravanja tetoviranja. Na temelju raspoloive grae smatra se da se i
u hrvatskog stanovnitva radi o jednoj jako ukorijenjenoj staroj tradiciji
koja se neprekidno odravala do naih dana.
153
Bez obzira na to to je
tetoviranje zajedniko mnogim narodima na Balkanu, vano je u Bosni i
Hercegovini zbog njegovih posebnosti koje su dokaz da ono ne potjee ni
od kojeg razliitog etnikog elementa iz doba seobe naroda.
I postojanje krsne slave u Hrvata, kao i u srednjovjekovnoj Bosni,
potvruje da je bio osobito jak paleobalkanski element koji je ouvao tu
prastaru svetkovinu vezanu s kultom Lara.
154
Kada su Lari zamijenjeni
149
Mario Petri, O pitanju porijekla obiaja tatuiranja kod balkanskih naroda.
Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, vol. 39-40. Beograd, 1967, str. 219.
150
. Truhelka, Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini. GZM, VI/1894, 2, 256.
151
M. Petri, O pitanju tatuiranja i cikatrizacije kod prahistorijskog stanovnitva
jednog dijela Balkana. Godinjak ANUBiH, knj. IV. Centar za balkanoloka is-
pitivanja, knj. 2. Sarajevo, 1966, str. 168. Usp. i Zdenka Mileti, Glazbena zrn-
ca iz Bosne. Kranska sadanjost, Zagreb, 1986, str. 185.
152
M. Petri, O pitanju tatuiranja, nav. dj., str. 168.
153
M. Petri, O pitanju tatuiranja, nav. dj., str. 169.
154
O krsnom imenu usporedi M. Kuzmi, Krsno ime. Nastavni vjesnik, knj. XXXV,
1926/27, Zagreb, 1927, str. 202-204; knj. XXXV/1927, str. 334-345. iro Tru-
helka je doveo krsnu slavu u vezu s kultom Lara, koji su kao i Geniji, samo mu-
kog roda. Genij je, da se etnoloki izrazim, osobni totem mukarca kao poje-
dinca, doim je Lar, kao nekadanji totem rodoelnika, porodini totem, a bu-
dui da ovaj moe biti samo mukarac, posve je prirodno, da i familia Lar i od
njega izvedeno krsno ime mogu biti samo mukog roda. Kad se Lar zamjenjivao
68
kranskim svecima (u vremenskom smislu), mogue je utvrditi ako se
sveci, koji se slave kao krsno ime, analiziraju kronolokim redom ivlje-
nja.
155
Neprijeporan spomen krsne slave ili krsnog imena u srednjovje-
kovnih Hrvata imamo zabiljeen u povelji Pavla ubia, bana Hrvatske
i Dalmacije i gospodara Bosne, koja je izdana 7. travnja 1299. u Skradi-
nu.
156
Krstno ime slavio je gost Radin na dan sv. Jurja. Istog dana slavio
je i upan Bijeljak Sankovi. Sv. Mihovila slavio je njegov brat Radi.
Banica Elizabeta majka bana Stj. Kotromania, slavila je sv. Katarinu
muenicu (25. studenog). ini se, da je i ban Pavao ubi slavio krstno
ime na sv. Ivana Krstitelja. Svakako, on je ovoga sveca uzeo za zatitnika
svoje obitelji.
157

slikom svetca, mogla je ta biti samo muka. (. Truhelka, Studije o podrijetlu.
MH, Zagreb, 1941, str. 80-81.)
155
iro Truhelka je to uinio s dvadeset i etiri sveca koji se u grkoistonjaka u
naim krajevima najobinije slave. On je, na temelju toga, doao iznenauju-
ih zakljuaka: 22 od njih idu naime u predjustinijansko doba, a samo dva,
Alimpije Stupnik Paagonac, koji pada na 26. studenoga, a umro je 641., i Mar-
tin Papa (14. II. +655.) ide u VII. vijek. I ti se slave vrlo rijetko, moe se rei kao
izuzetci. Golema veina svetaca raznih slava svakako je predslovjenska, kano-
nizirana prije dolaska Slovjena na jug. Zanimljivo je primijetiti, da se meu kr-
snim imenima - osim Save Nemanjia - ne nalazi ni jedan od srpskih nacional-
nih tzv. svetaca, premda ih ima s onima iz dinastije Nemanjia lijep broj. to se
sv. Save tie, on se tako rijetko slavi, da bi u svim sluajevima trebalo ustano-
viti, ne radi li se o jednoj recentnoj pojavi, kao rezultatu promibe ovoga kulta,
koji poprima jai opseg tek od karlovakog sinoda od 3. sijenja 1775., kada
su na zahtjev austrijske vlade izabrani kao patron za Srbe sv. Sava, za Grke car
Konstantin, a za Rumune sv. Petka. Po ovom se ini, da se krsna slava na Bal-
kanu oblikovala jo prije dolaska Slovjena, to jest larizam je ustupio mjesto sla-
vi u predjustinijansko doba, i to jamano u vezi sa strogim zakonskim odredba-
ma, izdanim protiv tajnog kulta Lara konstitucijom cara Teodozija od god. 392.
Slovjeni su zatekli tu slavu ve izgraenu pri svom dolasku i preuzeli je, preav-
i na kranstvo, onakvu, kakvu su je nali. (. Truhelka, Studije, nav. dj., str.
80-81.)
156
Milenko Filipovi, Slava, sluba ili krsno ime u pisanim izvorima do kraja 18.
veka. U: O krsnom imenu. Prosveta, Beograd, 1985, str. 179.
157
Leo Petrovi, Krani bosanske crkve. Dobri pastir, Sarajevo, 1952, str. 163. L.
Petrovi u tom tekstu navodi kako je nekad krsno ime slavljeno kod svih katoli-
ka. Taj su obiaj, radi velikih zloupotreba i pravoga divljanja franjevci zabra-
njivali i u svojim upama iskorijenili. (Ibid.) . Truhelka je upozorio da sla-
va krsnog imena kao sasvim narodna svetkovina ima u stanovitim etnikim slo-
69
4.
Glazbeni je puki izriaj najintimniji i najdublji izriaj psihe jed-
nog etnosa. M. Gavazzi je skupu paleobalkanskih elemenata pribrojio
i osobiti, takoer vrlo ivo jo odrani element puke muzike u jednog
dijela Hrvata. Dobro poznato ojkanje (Dalmatinaca, Liana i dr.), ali
i pjevanje u osobitim, naem muzikom uhu neobinim primitivnim to-
nalitetima dotino intervalima (u Istri, na otocima i djelomice u Dal-
maciji i primorskom zaleu) - nema analogije nigdje u ostalih Slavena,
pa ni ostalih naroda, s kojima su dolazili u dodir, osim na samom Bal-
kanu i moda gdje u njegovoj blizini). Ta injenica, pa arhainost pje-
sama i tonaliteta upuuju najprije na izvor u davnih stanovnika reenih
zemalja.
158

Autohtonost pukoga glazbenog izriaja u Bosni i Hercegovini iz
ilirskog doba i njegova posebnost s obzirom na izriaje svih drugih
balkanskih naroda dokazala su istraivanja Cvjetka Rihtmana.
159
Rih-
jevima na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka vrlo velik ugled moe se rei
vei, nego li sam Uskrs ili Boi... Preteni dio pristaa pravoslavne vjere: Rusi,
Grci, Bugari i Rumuni tu slavu uope ne poznaju; ne slave ju dapae ni svi Srbi
u istonom dijelu kraljevine Srbije, doim je u Bosni slave i Karavlasi, dakle
pleme romanskog porijekla. Prema tomu nije podruje, na kome nalazimo kr-
snu slavu kongruentno ni sa podrujem pravoslavlja ni sa podrujem srpstva.
Jo zanimljivija od ove injenice je druga, da se krsna slava nalazi i u katolika
i u muslimana. (. Truhelka, Testamenat gosta Radina. GZM, XXIII/1911,3,
str. 369-370.) Truhelka je i prije smrti ponovio misao da krsna slava nije svet-
kovina istone Crkve, a posebice je istaknuo ovo: Vj. Klai pak je prije dese-
tak godina u jednom lanku u Hrvatu naveo cijeli niz isprava, po kojima su tu
slavu, u davna vremena slavila i neka hrvatska plemena; dr. I. Erdeljanovi na-
ao je taj obiaj u katolikih Arbanasa, a isto i Miljanov. M. Dj. Milievi na-
vodi, da je slave i Vlasi u Srbiji, a u novije doba tvrdi Carsten Hoeg, da ak Sa-
rakaani u Epiru slave sv. Iliju, sv. Petku i Veliku Gospojinu. Ovaj navod valja
uzeti s oprezom, jer se tu esto radi o crkvenoj slavi patrona. (Truhelka, Stu-
dije, nav. dj., str. 65.) O krsnoj slavi u Hrvata usp. i: Vladislav Skari, Postanak
krsnoga imena. GZM, XXXII/1920, 3-4, 245-272; N. Z. Bjelovui, Krsno ime
i zdravica banu domainu u Konavlima. Napredak, Hrvatski narodni kalendar
za 1933, str. 126-130.
158
M. Gavazzi, Kulturna analiza etnograje Hrvata. Narodna starina, knj. VII, Za-
greb, 1928, str. 119.
159
Cvjetko Rihtman, O ilirskom porijeklu polifonih oblika narodne muzike Bosne i
Hercegovine. Rad Kongresa folklorista Jugoslavije na Bjelanici 1955. i u Puli
70
tman je saetak svojih istraivanja zakljuio ovako: U toku tog posla
primijetio sam da se karakteristike stanovite lokalne prakse ne razliku-
ju bitno od susjednih, ukoliko oba podruja pripadaju zajednikom i-
remu podruju. Naprotiv, karakteristike irih podruja nailaze u svome
rasprostiranju, na prilino otre granice. To se deavalo naroito ondje
gdje se granice irih podruja podudaraju sa prirodnim granicama, tj.
granicama koje su uslijed strukture tla oteale saobraaj izmeu ovih
podruja. Takvu otru granicu predstavlja, na primjer, Javor Planina
izmeu Bira i Glasinca. Bira pripada irem podruju Posavine, a
Glasinac podruju kome je, tako se bar meni ini, on sm centar. Glasi-
nac se priinja kao centar zato to tamo nalazimo, na okupu, najjasnije
primjere karakteristinih oblika njegovog ireg podruja, kao i vei broj
varijanata tih oblika. Glasinako podruje je ono koje prelazi istone
granice Bosne. Na jugozapadu one dopiru do Hojte. Bjelanica i Treska-
vica planina spojene su Hojtom visokim prevojem, koji se poput bedema
ovdje izdie i otro razdvaja glasinako podruje od susjednog. To su-
sjedno podruje, koje ovdje poinje i odavde se (od Rakitnice i Umolja-
na) prostire na jug, zahvata vei dio Hercegovine. irem posavakom
podruju nali smo otre granice jo i na prevoju od Stoca (brda) do
Visoke Glavice (izmeu Vuje Planine i Debelog Brda), koji razdvaja
Jezera (Tesli) i podruje Nemile (Zenica). iroko podruje jugozapadne
Bosne otro je ogranieno, kod Jajca, srednjim tokom Vrbasa. Odav-
de pa do Dinare nalazimo zajednike, naroito karakteristine, oblike u
takozvanim putnikim pjesmama, koje se istiu posebnim oblikom me-
lostrofe i posebnom tehnikom potresanja (neto poput trilera). Ovo put-
niko potresanje (grotanje) nalazimo na tom irokom podruju i kod
Srba i kod Hrvata, a izvan tog podruja ni kod jednih ni kod drugih
Na podruju sjeverozapadne Bosne, dionica prvog partnera ne sputa se
ispod dionice drugog, iako pojedini detalji oblika sa ovog podruja oito
odaju izvjesnu srodnost sa oblicima ostalih podruja Bosne i Hercego-
vine. Isto moemo kazati i za podruje ue Krajine (od Une do Kladue).
Granice ovih (irih) podruja jo nisu tano obiljeeneako navedena
podruja, ovako skicirana, uporedimo sa geopolitikim pregledom ilir-
skih plemena, lako emo primijetiti da se ira podruja polifonih obli-
ka prilino tono podudaraju sa podrujima pojedinih ilirskih plemena.
Ova injenica ne moe biti sluajna, a to i jeste razlog koji me danas
1952. Zagreb, 1958, str. 99-100.
71
jo vie ubjeuje u pretpostavci da ova specina polifona praksa zaista
predstavlja relikt ilirske muzike kulture... Neka podruja najjasnijih po-
lifonih oblika predstavljaju se kao centri, koji se podudaraju s centrima
ilirskih naseobina. U nekim centrima, kao u Glasincu, ta se je praksa
odlino sauvala, premda se stanovnitvo izmijenilo, t.j. dolo iz istone
Hercegovine. Istraivanja su u tom dijelu Hercegovine pokazala oblike
posve razliite od glasinakih! Jasno je, da su dananji Glasinani pre-
uzeli oblike zateene u Glasincu. Vaan je podatak, da su se u Glasin-
cu naseljivali pojedinano, a ne grupno. A u takvim prilikama doljaci
uvijek preuzimaju tradiciju i nonju nove sredine.
160
Rihtmanova ana-
160
C. Rihtman, O ilirskom porijeklu, nav. dj., str. 102-103. Prema O. Mladeno-
vi Rihtmanova ispitivanja u tom pravcu mogu se proiriti i na igre (plesove),
u prvom redu bosansko-hercegovake, pa e se videti u kojoj meri koreograf-
ski materijal podupire Rihtmanove zakljuke. (O. Mladenovi, Kolo u Junih
Slavena. Etnografski institut SANU. Posebna izdanja, knj. 14, Beograd, 1973,
str. 24.) Rihtman je posebno upozorio da na podruju Bosne i Hercegovine po-
stoje velike razlike izmeu malovaroke tradicije razvijene pod jakim utjeca-
jem Istoka i seoske, iji su uvjeti postojanja i prenoenja vie pogodovali kon-
zerviranju. Prema njemu, polifona je praksa na selu poprimila posebne oblike,
meu kojima noviji sloj oblika potiskuje starije, koji su vre vezani za pojedi-
na ua podruja. Stariji sloj posebno obiljeava tretman sazvuja sekunde, koji
se ne moe objasniti elementima muzike kulture evropskih naroda, a ni uslo-
vima njihovog razvitka, pa nema sumnje da se njegovo porijeklo mora traiti u
kulturnoj tradiciji vanevropskih, ili ranijih evropskih naroda, u svakom sluaju
- u mraku preistorije. (C. Rihtman, Die Hauptmerkmale der konstatierten Sc-
hichten in der traditionellen Musik und in den Musikinstrumenten Bosniens und
Herzegowina. Radovi Naunog drutva Bosne i Hercegovine, knj. XXVI, Odje-
ljenje istorijsko-lolokih nauka, knj. 9, Sarajevo, 1965, str. 224.) Nije bez zna-
enja to je Rihtmanove rezultate posebno popularizirao Vladimir Dvornikovi,
pisac Karakterologije Jugoslovena. On je poslije drugoga svjetskog rata nagla-
sio da su sva ta dosadanja, iako razasuta i nedovrena ispitivanja, i jezika
(osobito toponomastika) i socijalna i pravno-istoriska, etnoloka, antropolo-
ka itd, pokazala... da u celokupnom naem etnikom liku ima mnogo vie staro-
balkanskih, trako-ilirskih i balkansko-romanskih elemenata nego to se to do-
sad u naoj nauci isticalo. Dvornikovi je zakljuio da su naivna sva vjerova-
nja u iezavanje starog stanovnitva i da u novijim istraivanjima sve vie iz-
bijaju etniki recidivi starog Balkana i onde gde sami autori nimalo ne ukazuju
na njih. (V. Dvornikovi, Problem preslovenskog, starobalkanskog, elementa
u naem muzikom folkloru. Rad Kongresa folklorista Jugoslavije na Bjelanici
1955. i u Puli 1952. Savez udruenja folklorista Jugoslavije, Zagreb, 1958, str.
92 - 94.)
72
liza glazbenog izriaja na bosanskom selu dokazala je i na glazbenom
podruju apsolutnu prevagu autohtonoga (domaeg) etnikog elementa
u Bosni i Hercegovini od prapovijesti do danas. To stanje takoer potvr-
uje da na tom podruju nije nikad bilo toliko jakih doseljavanja da bi
mogla izmijeniti etniku strukturu starosjeditelja.
O snazi starosjediteljskog etnika svjedoi i upozorenje D. Rendia -
Mioevia da se imena hrvatskih kraljeva piu dvojako i da se to moe
povezati sa slinim obiajem starosjeditelja u antiko doba.
161

161
Hrvatski banovi nose samo jedno ime, i to narodno, a takvo bi se ime moglo
barem formalno, dovesti u vezi s imenima kakva nose u kasnoj antici i rimski
graani. Imena krunjenih hrvatskih vladara, dakle onih u X. i XI. stoljeu na-
vode se na drugi nain. Hrvatski vladari se u povijesnim izvorima pojavljuju s
onomastikom formulom u kojoj nalazimo dva imena (ego Suinimir qui et De-
metrius; ego Demetrius qui et Suinimir; ego Cresimir qui alio nomine vocitor
Petrus... itd.). Rendi - Mioevi izveo je iz te injenice sljedee zakljuke: Iz
navedenih formulacija (qui et, seu) jasno se vidi da se tu jedno od dva imena
javlja alternativno, odnosno da vladar nosi dva imena samo alternativno tek
toliko da oba budu naznaena, jer je mogue - kao to epigrafski izvori potvru-
ju - da vladar bude oznaen i samim jednim od tih dvaju imena. Ne ulazei me-
ritorno u historijske aspekte toj zanimljivoj pojavi dvaju (alternativnih) imena u
onomastici hrvatskih kraljeva u srednjem vijeku, potrebno je jo jednom upozo-
riti da su knezovi, odnosno vladari koji nisu predstavljali krunjene glave, nosili
uvijek samo jedno, i to narodno ime. Hrvatski vladari, primajui kraljev naslov,
primali su, kako iz svega proizlazi, jo jedno, i to kransko ime, koje se, alter-
nativno, (tj. samo), mada izuzetno, javlja i na epigrafskim spomenicima. Zato
to spominjem? Iako neu rei da se radi o direktnoj analogiji, niti o direktnom
preuzimanju ili kontinuiranju nekih pojava iz antikog doba u domeni onoma-
stike, vrijedno je pri tome upozoriti na neke, barem u formi, veoma sline for-
mule u ilirsko-rimskoj onomastici. Radi se konkretno o specinim onomasti-
kim formulama koje zapaamo na natpisima mornara ilirskog porijekla koji su
umrli sluei u Misenumu, na Tirenskom moru, jednoj od dviju velikih pomor-
skih baza Rimskog Carstva, u Italiji (druga jadranska ota stacionirana je u
Raveni). Ilirski mornari na slubi u jednoj i drugoj oti, kao i njihovi drugovi u
kopnenim jedinicama na granicama Carstva - u prvom redu na Rajni ili u Afri-
ci (Mauretanija) - poznati su nam sa spomenika po njihovim domaim imeni-
ma, no oni iz Misenuma ostavili su nam specine aspekte onomastike formu-
le, u kojoj domaa imena dolaze uz rimska, u jedinstvenoj kompleksnoj onoma-
stikoj formuli. Na je Bato Scenobarbi (lius) postao sada Caius Ravonius Ce-
ler qui et Bato Scenobarbi, ali ta je formula mogla nai mjesta samo na jednom
ovakvom spomeniku sepulkralna karaktera, gdje je njegova individualnost mo-
gla biti identicirana i od strane onih njegovih drugova iz redova domorodaca,
73
Arheolozi Garaanin i Kovaevi, istiui prije svega kontinuitet u
stanovanju na istim lokalitetima i u upotrebi istih uporabnih i ukrasnih
predmeta, utvrdili su da je u tom kontinuitetu najvanija prevaga autoh-
tonoga balkanskog elementa, a da su elementi nomadski i prasloven-
ski sekundarni. Iz toga su onda izvukli zakljuak: Materijalna kultura
junih Slovena predstavlja jednu posebnu materijalnu kulturu, koja je u
svojim glavnim linijama posebna kultura prema susednim neslovenskim
a i prema drugim slovenskim kulturama. Nju su uslovili istoriski razvoj
i geografski poloaj tla na kome se ona formirala.
162
Malobrojni dose-
ljenici sa sjevera Europe prihvatili su veliki dio kulture prevladavajuih
starosjeditelja, a tek s Turcima je dolo do veeg mijeanja razliitih et-
nosa posebno u Bosni i Hercegovini.
163

Ilira, koji su ga poznavali pod domaim imenom, kao i onih koji su znali samo
za njegovo novo, rimsko ime, odnosno imena. Ovaj je primjer, mada vjerojatno
samo formalnog znaaja, naveden zbog odreenih analogija u spomenutoj for-
muli s imenima srednjovjekovnih hrvatskih kraljeva, s kojom ga povezuje i ka-
rakteristian izraz qui et - koji vezuje dva raznorodna onomastika elementa - a
koji je svojstven, inae, rimskom signumu. Iako su navedene analogije, u prvom
redu, formalnog znaenja, ne moemo a priori iskljuiti ni odreene utjecaje,
reminiscencije na odreene forme rimske onomastike, koje su se mogle odrazi-
ti i na naem tlu, u razliito vrijeme i u razliitim uvjetima. To utoliko prije to i
na ranosrednjovjekovni onomastik, kako se ini nije poteen imena koja obli-
kom i tvorbom podsjeaju na stara ilirska imena (Simpozij o Ilirima u antiko
doba. Posebna izdanja ANUBiH/CBI V/2, Sarajevo, 1996. Diskusija D. Rendi-
a-Mioevia.)
162
Garaanin-Kovaevi, Pregled materijalne kulture, nav. dj., str. 213-214.
163
Vano je da se i danas moe prepoznati granica koja je od prahistorije, dakle,
stoljea i stoljea, na Balkanu dijelila dva duhovna svijeta, odnosno dva razlii-
ta etnika elementa. I etnoloka ispitivanja potvruju da se i poslije svih seoba
(pred Turcima, za vladavine Turaka, pa i poslije Turaka) do danas sigurno po-
znaje stara granica, koja je od davnine dijelila traki i ilirski svijet. piro Ku-
lii o tome zakljuuje: Karakteristino je da mnoge crte u ivotu i kulturi di-
narskog stanovnitva znae odstupanje od stare slovenske tradicije i da se mno-
ge od ovih specinih dinarskih crta podudaraju sa tradicijom preslovenskog
stanovnitva ovih krajeva, uz neke zanimljive kavkaske analogije, koje svaka-
ko potiu od veoma starog, dijelom moda i od preindoevropskog stanovnitva
ovih krajeva... Iako je ova granica sadanje dinarske kulturne oblasti odreena
uticajima recentnih migracija slovenskog stanovnitva, bitne razlike u kulturi
matinih oblasti istono i zapadno od navedene granice, koje upuuju na bal-
kansko porijeklo, u osnovi se podudaraju s ilirskom kulturnom sferom na zapa-
74
5.
Da se tijekom antikoga i ranoga srednjovjekovnog razdoblja stvar-
no nije dogodila neka vea seoba naroda s europskoga sjevera na bal-
kansko-dalmatinski jug, nedvojbeno i konano su dokazali rezultati an-
tropolokih i antropogenetikih istraivanja. Antropolog ivko Miki,
od 1978. godine do danas, u svojim mnogobrojnim radovima nepobitno
je dokazao da su starosjeditelji na balkanskom prostoru bili toliko mno-
gobrojni u odnosu na doseljenike da je ak i starosjediteljski brahikrani
tip prevladao i poslije doseljenja s europskog sjevera. Prema Mikiu, u
bronano je doba na Balkanskomu poluotoku doao do izraaja proces
brahikranizacije i usporedo s tim dinarizacije, tako da su tada i etnike
podjele na Balkanu poprimile pouzdane kriterije. Da su doseljenici etni-
ki prevladavali nad zateenim starosjediteljima, do daljnjeg nastavljanja
procesa brahikranizacije ne bi uope dolo. Vano je naglasiti i Mikie-
vu konstataciju da je u junim planinskim podrujima udio autohtonog
stanovnitva dinarskoga antropolokog tipa u daljem antropolokom i
etnogenetskom razvoju u smjeru recentnog stanovnitva mnogo vei
nego u sjevernim podrujima (sjeverno od Save i Dunava) koja su manje
brahikrana od drugih.
164
Miki sintezu svojih istraivanja zakljuuje ova-
ko: Paralelno sa procesom slavizacije antropoloki se prati i proces di-
du i trakom na istoku i jugu. (. Kulii, Neki etniki problemi u predanjima
o starom stanovnitvu dinarske oblasti. Godinjak ANUBiH, knj. V. Centar za
balkanoloka ispitivanja, knj. 3, Sarajevo, 1967, str. 208.) Z. Vinski je iz mno-
gih primjera kontinuiteta zakljuio: Izrazita tradicija antike batine manife-
stira se u vidu kulturnog kontinuiteta, a taj je jedva objanjiv bez stanovitog ar-
heoloki mogueg, premda povijesno neodreenog, etnikog kontinuiteta. (Z.
Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine. Vjesnik Arheo-
lokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. V. Zagreb, 1971, str. 67.)
164
Usp. . Miki, Die Ethnogenese der Illyrer in Jugoslawien aus der Sicht der
Anthropologie. U: Bernhard, Wolfram Anneliese Kandler-Palson /Hrsg/. Eth-
nogenese europischer Vlker. Aus der Sicht der Anthropologie und Vor- und
Frhgeschichte. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart New York, 1986, str. 88.; .
Miki, Antropoloka struktura stanovnitva Srbije. Odeljenje za etnologiju Fi-
lozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 1988, str. 120, 127-129; . Miki, O
zikoj antropologiji u Srbiji i rezultatima istraivanja. Glasnik Srpskog arheo-
lokog drutva, Beograd, br. 10/1995, str. 45- 51. Sustavna antropoloka ispiti-
vanja zapoeta od ivka Mikia 1978. godine ni jedan od povjesniara, koji su
pisali o doseljenju i etnogenezi Hrvata, nije u posljednja etiri desetljea spo-
menuo ni jednom reenicom.
75
narizacije autohtonog stanovnitva, koji se hronoloki i bioantropoloki
vezuje za proces brahikranizacije. On tokom zadnja dva milenijuma nije
bio prekidan osim to je u pojedinim periodima samo ometan uplivom
novog etnikog elementa (npr. u periodu ranog srednjeg veka). Dokaz
tome je vrlo iroka rasprostranjenost dinarskog antropolokog tipa kao
supstrata u naoj recentnoj populaciji, koja je uz to i jedna od najbrahi-
kralnijih u Evropi (prema novijim bioantropolokim istraivanjima sa-
vremenog stanovnitva).
165
Da su doseljenici etniki prevladavali nad
zateenim starosjediteljima, do daljnjega nastavljanja procesa brahikra-
nizacije ne bi moglo doi.
Soja Davidovi-ivanovi rezultate istraivanja u Podunavlju re-
zimira ovako: Posebno je znaajna injenica da su antropoloki nala-
zi potvrdili postojanje slovenskog ivlja kao autohtonog, starosedela-
kog stanovnitva ovih krajeva. Epigenetske karakteristike slovenskog
stanovnitva utvrene na ostacima skeleta u Podunavlju, Panoniji i na
Balkanu pokazuju direktnu liniju razvoja slovenskog stanovnitva od
paleolita do dananjih dana U toku zatitnih arheolokih iskopava-
nja na deonici autoputa BeogradZagreb kroz Srem, ekipa arheologa
Zavoda za zatitu spomenika kulture Vojvodine kojom je rukovodila dr
Olga Brukner otkrila je, pored ostalog, i jednu nekropolu kod june izla-
znice autoputa prema Sremskoj Mitrovici. Arheolokim metodama je ova
nekropola datovana u IV V vek posle Hrista. Ostaci ljudskih skeleta
iz ove nekropole sistematski su antropoloki obraeni u Antropolokoj
laboratoriji Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu.
Antropoloki pregled navedenih skeleta je pokazao da samo tri skeleta
od ukupno 58 nisu bili slovenskog porekla. Nekropolu je koristilo za sa-
hranjivanje autohtono slovensko stanovnitvo koje je inilo veinu. Sve
do dobijanja rezultata antropolokih prouavanja ostataka skeleta ljudi
koji su sigurno datovani u period pre VI veka, u ovom sluaju u IV vek,
nije bilo sigurnih dokaza da su Sloveni iveli ovde daleko pre nego to
se desio dogaaj u vezi sa Slovenima koji pominje Prokopije. Utvrene
165
. Miki, bersicht der etnoanthropologischen Prozee auf dem Territorium
des Zentralbalkans von den ltesten Spuren bis zum Mittelalter. Balcanica (Be-
ograd), sv. XXVI, 1995, str. 116. Sadanje je stanovnitvo u Hrvatskoj po ke-
falinom indeksu preteno brahikefalnih glava. (Boina M. Ivanovi, Morfo-
loke osobine jugoslovenskih naroda. Posebna izdanja Antropolokog drutva
Jugoslavije, knj. 11, Beograd, 1990, str. 127.)
76
epigenske karakteristike navedenih skeleta potvruju da su stanovnici
koji su iveli i radili na rimskim imanjima u Sirmiumu i okolini bili Slo-
veni koji su tu iveli sigurno vie hiljada godina pre nego to istorijski
izvori govore o dolasku Slovena. Sistematska longitudinalna antro-
poloka i epigenetska prouavanja na teritoriji stare Srbije, Branieva,
Rasa, Vojvodine i ireg Podunavlja pokazuju da je na svim ovim prosto-
rima slovensko stanovnitvo autohtono... Autohtono slovensko stanov-
nitvo inilo je osnovni antropoloki substrat Panonije, ireg Podunavlja
i Balkana... Antropoloka i epigenetska prouavanja nekropola u Starom
Rasu, erdapu, Branievu i Vojvodini pokazuju da je to stanovnitvo
bilo praslovensko.
166

Genetika ispitivanja u skladu su s antropolokim rezultatima.
167

Istraivanja Damira Marjanovia u Bosni i Hercegovini dokazala su da
vie od 50 % muke populacije, kao i vie od 40 % Hrvata u Hrvatskoj
nosi tzv. genetiki biljeg haplo grupe I (Hg1) star oko 22000 godina, to
je najvei postotak toga biljega u Europi.
168
Ivan Juri, na temelju istra-
ivanja velikog broja od 188 uzoraka o rezultatima genetike strukture
Hrvata, zakljuio je ovo: Postalo je nedvojbeno da je Hrvatima daleko
najvei broj predaka autohton i prisutan na ovim prostorima od paleoli-
tika Na osnovu podataka za ove tri upanije, moe se zakljuiti da je u
Lici na nekadanjem podruju Japoda i na podvelebitskoj obali, podru-
ju nekadanjih Liburna naen znatno vei udio slavenske haplogrupe
R1a (Eu19), nego je to prosjek Hrvatske Starosjedioci u sredinjoj Hr-
166
S. Davidovi-ivanovi, Mementa arhaeologica et eruditiva, nav. dj., str. 32,
74-76, 78-79.
167
Prva istraivanja objavljena su u: O. Semino - D. Primorac - M. Marciki i dru-
gi, The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens in Extant Europeans: A Y
Chromosome Perspective. Science, vol. 290, 2000, str. 1155-1159.
168
Nae je istraivanje pokazalo da je najvie utjecaja na sadanju BiH populaci-
ju imalo ledeno doba. Homo sapiens je na ovom podruju ne samo ivio i prei-
vio, nego se danas vie od 50 posto humane populacije u BiH moe na neki na-
in smatrati njegovim potomcima. Budui da je HgI najfrekventniji kako u uku-
pnom bosansko-hercegovakom uzorku, tako i u svakoj od tri ispitivane popu-
lacije, to ledeno doba promovira u mogui prvi determinirajui faktor koji je
oblikovao genetiku strukturu BiH populacije Homo sapiens je na ovim pro-
storima ne samo ivio, nego i preivio ledeno doba i danas njegov biljeg nosi
vie od 50 posto muke populacije u BiH U svakom sluaju, imamo najveu
frekvenciju tih starih paleolitskih biljega u Europi. (D. Marjanovi u razgovo-
ru za dnevnik Slobodna Dalmacija, br. od 9. lipnja 2005, str. 15.)
77
vatskoj imaju najvie slavenske haplogrupe R1a (Eu19). To se posebno
odnosi na Posavinu Moemo zakljuiti da haplogrupe I(Eu7+Eu8),
koju sam nazvao hrvatskom imaju najvie Hrvati 50%, zatim Bonjaci
48,20%, slijede Srbi s 35,80%, a najmanje je imaju Slovenci Geneti-
ka otkria nedvojbeno dokazuju da je najvei broj predaka, moe se rei,
svih Hrvata paleolitskog i mezolitskog podrijetla.
169
Sva multidisciplinarna istraivanja nedvojbeno dokazuju da je na

podunavskom i balkanskom prostoru ivjelo od prapovijesti do u srednji
vijek u prevladavajuem broju uglavnom isto stanovnitvo pod raznim
imenima, koja su imena kasnije zamijenjena zajednikim slavenskim
imenom.
170
Arheolog uro Basler zakljuuje: Mi arheolozi u Sarajevu
tvrdimo da je nakon invazije Slavena i Avara u zemlji ostalo najmanje
85 posto starog stanovnitva, a da slavenska komponenta nee biti vea
od 10 do 12 posto. To miljenje zastupa i Zdravko Mari.
171
Kerubin
egvi, interpretirajui Tomu Arhiakona, o biti hrvatske etnogeneze
zakljuuje: Narodi, koji su navalili na rimsko carstvo, nisu doli u uku-
pnoj masi, nisu se selili ostavljajui prijanje stanove i zemlje, da potra-
e nove zemlje za obraivanje. Dolazili su oni ovamo, da osvoje narod,
koji e za njih raditi. Nije se radilo o osvajanju zemlje, nego o osvajanju
naroda skupa sa zemljom, na kojoj je stanovao... Puka je nacionalna ta-
tina, kad se tvrdi i vjeruje, da su Hrvati i Srbi poslavenili Balkan, da su
169
I. Juri, Podrijetlo Hrvata. Genetiki temelji autohtonosti. Zagreb, 2011. Ruko-
pis u tisku. U naoj znanstvenoj literaturi postoje navodi i dokazi koji potvr-
uju autohtonost utvrenu putem genetikih spoznaja. Kada to kaem uzimam u
obzir i radove Muia (1989, 1996.), koji je logino zakljuio da ne moe ogro-
man broj stanovnitva nestati i onda se cijela populacija doseliti. Poslije takva
zakljuka uloio je ogroman trud da pronae dokaze za neloginost doseljenja
velikog broja stanovnitva. Takav Muiev pristup izazvao je i negativne reakci-
je, ali opet prije metodoloke naravi nego takve kojima bi se oborili dokazi o ne-
loginosti doseljavanja, koje iznosi Mui /Katii, 1991./ (I. Juri, Genetiko
podrijetlo Hrvata. II. izdanje, Slobodna Dalmacija, Split, 2005, str. 206-208.)
170
Stanko Trifunovi, Sloveni ive u Panoniji jo od antikog doba. Predavanje u
okviru teme Slovenski predak, odrano u mjestu Baka Topola, 26. sijenja
1996. (www. rastko. org. yu/arheologija).
171
Citat arheologa ure Baslera, iz pisma koje je piscu ove knjige uputio iz Sara-
jeva dne 24. travnja 1989. godine.
78
nametnuli svoj slavenski jezik i slavensko ime. To godi uti, ali je teko
dokazati. Nijedan narod nije nametnuo svoj jezik osvojenomu narodu i
zemlji. Hrvati i Srbi su nametnuli samo svoje ime onima, koje su podvrgli
time to se je njihovim imenom prozvala drava, koju su osnovali Onih
sedam ili osam upa ili tribusa mogli su brojiti najvie sedam ili osam
hiljada glava. Oni su mogli svojim vrlinama vojnikim osvojiti zemlju,
ali nije mogue pomisliti da bi oni bili kadri asimilirati sebi brojne hete-
rogene narode Do sada je uvijek veina apsorbirala manjinu.
172

Multidisciplinarna, posebno antropoloka i genetika, istraivanja
nepobitno su dokazala da u dananjih Hrvata prevladavaju geni prapo-
vijesnih starosjeditelja. Iz rezultata antropolokih i antropogenetikih
istraivanja moe se jedino zakljuiti da Hrvati kao narod nikad -ni u
jednom stoljeu- nisu doselili na Balkan, nego da je dananji hrvatski
narod nastao na Balkanu stapanjem malobrojnih doseljenika sjeverno od
Dunava s mnogobrojnijim zateenim stanovnitvom, kojemu je namet-
nut hrvatski naziv.
173
M. Sui tono zakljuuje: Za formiranje histo-
rijskog hrvatskog etnosa vane su prvenstveno etnike skupine Japoda
(uglavnom Lika), Liburna (Kvarner, Hrvatsko primorje i Podgorje, Rav-
ni Kotari i Bukovica), Delmata (sredinja Dalmacija od Krke do Cetine
s dalmatinskom Zagorom) i donekle Ardijejaca (s obje obale Neretve).
Histri su igrali mnogo manju ulogu, a oni su bili i izvan Ilirika kao i
izvan ranosrednjovjekovne hrvatske drave (koja se formirala uglavnom
unutar kasnoantike provincije).
174

172
K. egvi, Oko roenja Hrvatske. Po Tomi Splianinu i narodnoj pjesmi. Hr-
vatsko kolo za god. 1927. i 1928. Matica hrvatska, Zagreb, 1928, str. 224-226.
Antropoloka i antropogenetika istraivanja posebno su potvrdila tonost Ba-
slerovih i egvievih zakljuaka. S obzirom da se antropoloka istraivanja vre
na kosturima iz srednjega vijeka, a antropogenetika meu sada ivuim ljud-
stvom, rezultati jednih i drugih ne mogu se posve podudarati. To je potpuno
shvatljivo i zbog injenice da su dijelovima navedenih teritorija dugo vremena
vladali Turci, koji su sobom dovlaili i nastanjivali puanstvo najrazliitijega
etnikoga podrijetla.
173
Mogue je miljenje Denisa Alimova da hrvatska etnogeneza predstavlja po-
stupno prerastanje vojne druine u etnopolitiku skupnost /zajednicu/. (Denis
Jevgenjevi Alimov, Pereseljenije i kreenije: K probleme formirovani-
ja horvatskoj etninosti v Dalmaciji. Studia Slavica et Balcanica Petropolitana,
broj 2/4/, Sankt-Peterburg, 2008, str. 104-105.)
174
M. Sui, Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etnosa, nav. dj.,
str. 367. Benedikta Zeli-Buan zakljuuje: Iz povijesnih izvora znademo da su
79
u nekadanjim rimskim pokrajinama Dalmaciji i Panoniji (a to je dananja itava
Hrvatska zajedno s BiH, te Crnom Gorom) ivjela brojna po imenu nam pozna-
ta ilirska plemena, meu kojima su sredinje mjesto zauzimali Delmati. O njiho-
vu politikom ivotu, o njihovim dugotrajnim borbama s Rimljanima, do konane
rimske prevlasti godine 9. poslije Kr. imamo dosta podataka. Ali o jeziku tih Ili-
ra stari pisci nita ne kazuju, a nije sauvan ni jedan spomenik na njihovu jeziku,
za koji su poev od druge polovice XIX. st. jezikoslovci (Jagi) bez ikakva znan-
stvena dokaza tvrdili da je bio poseban jezik indoeuropske jezine skupine, ali od
njega nam do danas nije ostao nikakav trag. Dok je starija povijesna i jezikoslov-
na znanost Ilire, Venete, Vende, kako su sve stari pisci nazivali starosjeditelje rim-
skih pokrajina Dalmacije i Panonije, smatrale Slavenima, a Hrvate njihovim po-
tomcima, nije bilo problema oko pitanja podrijetla i postanka hrvatskog naroda.
No, otkad se poelo tvrditi o posebnosti Ilira, o njihovoj potpunoj latinizaciji pod
rimskom vlau, otkad se i te navodno latinizirane, odnosno romanizirane Ilire
zajedno s doseljenim rimskim graanima, koji su u ovim pokrajinama obavlja-
li upravnu i vojniku slubu i naseljavani kao vojni veterani, poeli zajednikim
imenom nazivati Romanima ili Latinima, kojih je jezik bio latinski, postavlja se
pitanje kako to da su malobrojni Hrvati, ako su oni bili jedini Slaveni u ovim po-
krajinama, uspjeli svoj jezik nametnuti mnogobrojnijim romanskim starosjedite-
ljima. Tako se to nije dogodilo nigdje na tlu Zapadnoga Rimskog Carstva. Nigdje
germanska plemena (Langobardi, Istoni i Zapadni Goti, Franci i dr.) romanskim
starosjediteljima osvojenih pokrajina, u kojima su organizirali svoje drave, nisu
nametnuli svoj jezik, pa su tako panjolci, Francuzi, Talijani i Rumunji po jezi-
ku romanski narodi. Slino tome ni uralsko-altajski Bugari koji su osvojili rimske
pokrajine na istonom dijelu Balkana, koje su prije njih masovno naselili Slaveni
prelazei preko donjeg tijeka Dunava, nisu pokorenim Slavenima nametnuli svoj
jezik, nego su ga od njih prihvatili, ali su dravi, narodu i jeziku dali svoje nacio-
nalno bugarsko ime. Zato bi Hrvati u tom pogledu bili iznimka?... Budui da su
oni (starosjeditelji) prema doljacima i osvajaima Hrvatima (bili ovi Goti ili ne)
bili veina, sasvim je prirodno da su ivei stoljeima zajedno u istoj dravi Hr-
vati prihvatili slavenski jezik starosjeditelja. Slijedi zakljuak da je hrvatski narod
poput veine europskih naroda nastao simbiozom (sljubljivanjem) starosjedilaca
i osvajaa. Hrvati su kao organizatori drave toj novoj dravi, jeziku i narodu dali
svoje nacionalno ime hrvatsko. (B. Zeli-Buan u Predgovoru IV. izdanju knjige
I. Mui, Slaveni, Goti i Hrvati. Dominovi, Zagreb, 1997, str. 31-32.)
HRVATSKA POVIJEST
DEVETOGA STOLJEA
83
Liburnija, Dalmacija i Panonija u doba Rimskog carstva.
Izradio Tomislav Kaniki
84
U: Branka Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda. ANUBiH,
Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 8, Sarajevo, 2004., str. 24.
--- Pribline granice teritorije Japoda.
Vaniji arheoloki lokaliteti.
85
Najznaajnija nalazita japodske kulture.
U: Dubravka Balen Letuni, Japodi. MH, Ogulin, 2006., str. 9.
86
Liburnija i Dalmacija u doba Borne. Izradio Tomislav Kaniki
87
Hrvatska sa susjednim zemljama devedesetih godina IX. stoljea
prema Martinu Eggersu u: M. Eggers, Das Grossmhrische Reich.
Realitt oder Fiktion? Hiersemann, Stuttgart, 1995. Izradio Tomislav Kaniki
88
Hrvatska u spisu De administrando imperio. Izradio Tomislav Kaniki
89
Prvi spomen hrvatskog etnonima na arhitravu oltarne ograde iz predromanike
crkve sv. Marte u Bijaima. MHAS u Splitu. Snimio Zoran Alajbeg
Spomen bana Trpimira na ulomku zabata oltarne ograde iz benediktinskog
cenobija u Riinicama kod Solina. Arheoloki muzej u Splitu.
Snimio Zoran Alajbeg
90
91
Spomen bana Branimira s hrvatskim etnonimom na arhitravu i zabatu oltarne
ograde predromanike crkve na Crkvini u opotu kod Benkovca.
MHAS u Splitu. Snimio Zoran Alajbeg
92
Spomen bana Branimira na oltarnoj ogradi iz jedne predromanike
Crkve u Otresu. MHAS u Splitu. Snimio Zoran Alajbeg
93
Spomen bana Branimira s titulom na arhitravu oltarne ograde u
predromanikoj crkvi sv. Bartula iz sela drapanj kod Skradina.
Spomen bana Branimira s oznaenom godinom 888. na arhitravu oltarne
ograde iz predromanike crkve sv. Petra u Muu.
Arheoloki muzej u Zagrebu. Snimio Filip Beusan
94
Spomen Branimira s titulom dux slcavorum na arhitravu oltarne pregrade iz
crkve sv. Mihovila u Ninu. Arheoloki muzej u Zadru. Snimio Zoran Alajbeg
Spomen hrvatskog etnonima iz IX. stoljea na zabatu oltarne ograde iz
predromanike crkve pronaen na poloaju kasnije gotike crkve sv. Nikole
(Starog) u Kuli Atlagia kod Benkovca. MHAS u Splitu. Snimio Zoran Alajbeg
95
Spomen Mutimira (princeps) s godinom 895. na arhitravu i zabatu oltarne
ograde iz predromanike crkve sv. Ivana u Uzdolju kod Knina.
96
Mramorna kamenica krstionica sveenika Ivana, koja se razliito datira.
97
Hrvatski etnonim iz X. stoljea na ogradi stubita ambona iz Kapitula
kod Knina. MHAS u Splitu. Snimio Zoran Alajbeg
98
B
o
s
n
a

u

X
.

s
t
o
l
j
e
u
.

I
z
r
a
d
i
o

M
a
r
k
o

V
e
g
o
99
I.
BIJELI HRVATI U BANSKOJ HRVATSKOJ
I
UPANIJSKA HRVATSKA
1.
BIJELA HRVATSKA I BIJELI HRVATI U DE ADMINISTRANDO IMPERIO
De administrando imperio prvo je pisano vrelo koje spominje Bi-
jelu Hrvatsku i Bijele Hrvate. O djelu DAI postoji gotovo nepregledna
literatura, u kojoj se ono kao izvor ili u potpunosti odbacuje ili prihvaa.
Prianje u spisu nazvanom De administrando imperio o doseljenju Hr-
vata u svoju dananju postojbinu shvaa se i kao obina krparija.
175
Iz
glave XXVII. i XXIX. DAI proizlazi da je pisano 949. godine, a iz glave
45 da je pisano 952. godine. Moglo je dakle nastajati, u nama sauvanom
obliku, uglavnom tih godina. U njemu se opisuje razdoblje uglavnom do
934/935.
176
Glava XXX. DAI po Ferjaniu se stilski i sadrajno razli-
kuje od glave XXIX i XXXI i on zakljuuje da je zbog spomena Otona
I. pisana poslije 955., a kao terminus ante quem ostaje 972. godina.
177
Djelo cara Porrogeneta, koje je nakladnik Meursius u prvom izda-
nju 1611. godine nazvao DAI, sadri mnoge navode za koje je utvre-
no da su neistiniti. Bizantolog Gavro Manojlovi misli da je ovaj spis
nesuvisla zbirka ulomaka i komada iz velike riznice careve biblioteke
i arhiva careva.
178
F. ii zakljuuje: Kako je poznato, Konstantin
175
Usp. A. Pavi, Cara Konstantina VII. Porrogenita De administrando imperio
glave 29-36. Novo izdanje. Zagreb, 1909, str. 3-4. (Pavi oznaku krparija
/patchwork/ preuzima od B. Bury-a.)
176
T. ivkovi, Juni Sloveni, nav. dj., str. 382.
177
B. Ferjani, Vizantiski izvori, II, nav. dj., str. 26.
178
G. Manojlovi, Studije o spisu DAI cara Konstantina VII. Porrogenita. Rad
JAZU, knj. 182. Zagreb, 1910, str. 126-127, 129.
100
Porrogenet pie fragmentarno, bez obzira na hronoloki red dogaaja,
donosei niz inae izoliranih vijesti, kojima tek treba odrediti doba, kad
su se zbile. To je i sasvim prirodno, jer u sutini njegovo je prikazivanje
dalmatinsko-hrvatske historije neredigovana zbirka informacij dobive-
nih ponajvie od Hrvata samih preko dalmatinskih carskih zvaninika,
kako je to dokazao Bury.
179
Navedena utvrenja upuuju na to da se
kritiki treba odnositi prema tvrdnjama koje sadri djelo DAI.
U glavi XIII. DAI o Hrvatima se navodi:
Turcima jesu ovi narodi susjedi: prema zapadu Frangija, prema
sjeveru Peenezi, a prema jugu Velika Moravska ili drava Svetopluko-
va, koja je posvema unitena od tih Turaka i od njih zauzeta. Hrvati su
pako prema gorama susjedni Turcima.
180
Dio teksta o doseljenju Hrvata u glavi XXX. DAI glasi:
Poklae tada sve u gradu (Avari u Solinu, primj. I. M.) i od tog
doba obladae itavom zemljom Dalmacijom, i uadorie se u njoj.
Samo primorski gradii ne predadoe im se, nego ostae u vlasti Rimlja-
na, jerbo imahu izvore ivea iz mora. Videi dakle Avari da je ta zemlja
prelijepa, uadorie se u njoj. Hrvati pako stanovahu u ono vrijeme tamo
od Bagibareje gdje su sada Bjelohrvati. Jedan njihov rod, naime petero
brae Klukas, Lonelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos, i dvije sestre Tuga
i Buga, odijelivi se od njih skupa sa narodom svojim, dodjoe u Dalma-
ciju i nadjoe ondje Avare, koji drae tu zemlju. I neko vrijeme ratujui
jedni s drugima, nadjaaju Hrvati i jedne od Avara pokolju, a ostale pri-
sile, da im se pokore. Od toga doba obladae tom zemljom Hrvati. A ima
jo jednako u Hrvatskoj potomaka Avara i pozna im se da su Avari. Ostali
pako Hrvati ostadoe kod Frangije, i zovu se danas Bjelohrvati, imajui
svoga vlastitoga Arhonta, a podloni su Otonu Velikomu, kralju Frangije
i Saske. Oni su nekrteni, a ulaze sa Turcima (Magjarima) u tazbine i
prijateljstva. Od onih se pako Hrvata, koji dodjoe u Dalmaciju, odijeli
jedna est i obladae Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu samosvojnog
arhonta, koji tek iljahu prijateljske darove arhontu Hrvatske.
181
179
F. ii, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 358.
180
Konstantin Porrogenet, O upravljanju carstvom. Dom i svijet, Zagreb, 2003,
str. 34-35.
181
Nikola Tomai (preveo i priredio), ivot i djela cara Konstantina VII. Porro-
genita. Constantini Imp. Porphyrogeniti de administrando imperio liber. Vje-
snik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, Zagreb, godite
XX/1918, sv. 1-2, str. 75-77.
101
Bitan je smisao teksta glave XXX. DAI kako Hrvati po avarskom
zauzeu i naseljenju Dalmacije dolaze iz Bijele Hrvatske sa svojim na-
rodom u Dalmaciju i naoe ondje Avare. Hrvati, prema toj glavi, za-
uzimlju zemlju od Avara sami bez doputenja Bizanta, ali se ne precizira
vrijeme ove doseobe. U ovoj se glavi DAI spominju Bijeli Hrvati, koji se
tako nazivaju u doba kada je pisana ta glava.
Dolazak Hrvata sa sjevera na Balkan spominje se u glavi XXXI. DAI
i datira se u doba cara Heraklija, dakle u VII. stoljeu, a glasi:
Hrvati, koji sada nastavaju strane Dalmacije, potjeu od nekrte-
nih Hrvata, koje i Bijelima nazivlju. Oni su onkraj Turske, stanuju blizu
Frangije, a susjedi su Slovenima, nekrtenim Srbima Po naredjenju
dakle cara Heraklija ovi Hrvati, pograbivi oruje i protjeravi odanle
Avare, nastane se po odredbi cara Heraklija u toj zemlji Avara, u kojoj
sada stanuju... Velika Hrvatska, koju i Bijelom zovu, nije krtena ni do
danas, kao ni susjedni joj Srbi. Isto tako podie manje konjanitva i pje-
adije, nego li krtena Hrvatska, jerbo ih neprekidno pljakaju Frangi,
Turci (Magjari) i Peenezi. Isto nemaju ni sagena, ni kondura, niti trgo-
vakih ladja, zato je daleko more. Od njih do mora ima puta 30 dana,
a more, koje je 30 dana puta daleko, jest tako nazvano Crno more.
182

Hrvati u Dalmaciji, prema glavi XXXI. DAI, potomci su nekrtenih
Hrvata, zvanih i Bijeli Hrvati, koji su doli u Dalmaciju u doba Heraklija
i potraili bizantsku zatitu. Oni su iz Dalmacije protjerali Avare i s He-
raklijevim doputenjem naselili se u toj zemlji. Hrvati su u glavi XXXI.
DAI nekrteni i Bijeli Hrvati, a njihova je drava megale Hrvatska.
Doseljenje Hrvata, kako se navodi u ovoj glavi DAI, u doba cara Hera-
klija nije se moglo dogoditi s europskoga sjevera u VII. stoljeu jer su im
prepreka bili Avari.
183

182
N. Tomai, ivot i djela cara Konstantina VII. Porrogenita, nav. dj., str. 80-
81, 83.
183
Da je car zatraio pomo ne kod Sama koji mu je bio blii i uz to poznat po
uspesima protiv Obara nego u dalekih Hrvata u Maloj Poljskoj i leskoj nije
nimalo verovatno Kud su proli? Ako su ili preko Panonije, to bi bio naj-
krai i najverovatniji put, oni bi morali udariti na Obre. Kako bi oni mogli doi
u Dalmaciju kao pobeditelji, a da obarska Panonija ne bude savladana? Me-
utim, u Panoniji, Obri su se odrali u svojoj vlasti, a bili su od Sama potisnu-
ti samo na zapadnim i severozapadnim granicama. Moda su Hrvati ili preko
Samova podruja? Ali i onda bi pre trebalo oslobaati slovenska naselja u No-
102
Glava XXXII. DAI nosi naslov O Srbima i zemlji, koju sada nasta-
vaju, a dio o Hrvatima glasi:
Valja znati da Srblji potjeu od nekrtenih Srbalja, koje i Bijelima
nazivlju, to su doma tamo od Turske u kraj to zovu Bojiima, gdje gra-
nii i Frangija, kao i Velika Hrvatska, ona nekrtena i Bijelom prozvana.
Tamo i ovi Srblji od poetka stanovahu.
184

U glavi XL DAI (poglavlje O Kabarima i Turcima) navodi se Mora-
vija, koju unitie Turci i nastavlja:
Susjedni su pako Turkom na istonu stranu Bugari, gdje ih dijeli
rijeka Istar, koga i Danubijem zovu. Prema sjeveru su Peenezi, a vie
prema zapadu Franci, a prema jugu Hrvati.
185
U historiograji prevladava smjetaj Bijele Hrvatske iz DAI na sje-
veru Europe i to posebno pozivom na stilizaciju onkraj Bagibareie
u smislu da to oznauje Bavarsku.
186
To je pokuao obrazloiti 1880.
godine Franjo Raki
187
, ali njegovo miljenje nije jednoduno prihvae-
no.
188
Armin Pavi je 1906. godine prvi put iznio stajalite da su Hrvati
rikumu i junoj Panoniji, pa tek onda doi do Dalmacije. (Tatomir Vukano-
vi, Etnogeneza junih Slovena. Vranjski glasnik, knj. X, Vranje, 1974, str. 94.)
184
N. Tomai, ivot i djela cara Konstantina VII. Porrogenita, nav. dj., str. 83.
185
Konstantin Porrogenet, O upravljanju carstvom, nav. dj., str. 101. (N.Tomai
u biljeci ovaj navod komentira samo rijeima: To su ilirski Hrvati.)
186
U hrvatskoj se historiograji ovaj termin identicira s Bavarskom. (Jerzy
Bechcicki, Wokol problematyki etnogenezy Bialej Chorwacji. Pamietnik Slowi-
anski, godite XXXVI/XXXVII, 1986/1987. Poljska akademija nauka, Warsza-
wa, str. 254.) Prevladavanje ovoga shvaanja postoji i u drugim historiogra-
jama. Belke Klaus i Peter Soustal u svom prijevodu spisa De admininistrando
imperio ak u samom tekstu vrela izjednauju pojam Bagibareia s Bavarskom.
(Belke Klaus - Peter Soustal /prijevod i tumaenja/, Die Byzantiner und ihre
Nachbarn /De admininistrando imperio/. Verlag Fassbaender, Wien, 1995, str.
161.)
187
Tu stlizaciju iz DAI prvi je tako interpretirao Paul Joseph Schaffarik 1828. go-
dine. (Pavel Jozef afarik, O poreklu Slovena po Lorencu Surovjeckom. Arhiv
Vojvodine Novi Sad Slovenski institut Novi Sad, Novi Sad, 1998, str. 93.)
188
Fr. Raki, Biela Hrvatska i biela Srbija. Rad JAZU, knjiga LII, Zagreb, 1880,
str. 145-181. U svezi s tadanjim tumaenjem Rakoga, a kako se stvarno u
srednjem vijeku oznaivalo Bavarsku, usporedi na primjer: Johanes Mihael
Rajnhart, Ko je moravski kralj Metodijevog itija. U: Slovensko srednjovekovno
naslee. igoja tampa, Beograd, 2001, str. 548-549. Vidi i: Wilfried Menghin,
Frhgeschichte Bayerns. Rmer und Germanen - Baiern und Schwaben - Fran-
ken und Slawen. Konrad Theiss Verlag, Stuttgart, 1990, str. 73-74.
103
prebivali iza Bablje gore na Kupi, dakle u starom Noriku.
189
Posebno
shvaanje Bijele Hrvatske, odnosno Bijelih Hrvata u DAI, iznio je Toma
Mareti davne 1889. godine i obrazloio ovako:
Iz onoga, kako Porrogenit odredjuje poloaj Bijele Hrvatske, vidi
se i opet njegova povrnost, jer po njegovijem naznakama leala je Bi-
jela Hrvatska negdje u dananjoj sjeveroistonoj ekoj pokraj gornje
Labe, ali i u istonoj Galiciji. On naime pie, da Bijela Hrvatska lei
madarskoj zemlji na sjeveru, franakoj na istoku, bavarskoj na sjevero-
istoku, ali pie i to, da na Bijelu Hrvatsku esto udaraju Peenezi, koji su
u njegovo doba ivjeli u zapadnoj Rusiji na obje strane rijeke Dnjepra.
Svatko e lako dokuiti, da Peenezi ne bi mogli esto napadati na Bijelu
Hrvatsku, kad bi od nje bili tako rastavljeni kako je rastavljena sjevero-
istona eka od Podnjeparja U ostalom lako je nai izvor navedenoj
Konstantinovoj pogrjeki. Treba naime znati, da je u sjeverozapadnoj
ekoj u Konstantinovo doba ivjelo eko pleme, koje se zvalo Hrvati,
ali premda su se tako zvali, nijesu junoslavenskijem Hrvatima stajali
ni malo blie nego ostala eka plemena. Jo se nalazilo pleme Hrvati
u istonoj Galiciji ispod Karpata, ali ovi su Hrvati bili rusko pleme, i
poslije im se ime izgubilo kao i drugijem ruskijem plemenima. uvi
Porrogenit, da Hrvata osim na slavenskom jugu ima takodjer u ekoj i
Galiciji, pomislio je, da su eki i galiki Hrvati jedan narod i da su se od
njih otcijepili juni Hrvati. Izraz: Bijeli Hrvati, Bijela Hrvatska takodjer
je Konstantin krivo upotrebio, jer je to ime po svjedoanstvu starorusko-
189
A. Pavi, Cara Konstantina VII. Porrogenita De administrando imperio glave
29-36. Zagreb, 1906, str. 29. A. Pavi je 1909. godine svoje zakljuivanje preci-
zirao ovako: U doba kada Obri otee Vizantincima Dalmaciju (610-641) jedan
je dio Hrvata sjedio iza Babigareje, to jest iza Babljih gora na Kupi, u Karan-
taniji. (A. Pavi, Cara Konstantina VII. Porrogenita, Zagreb, 1909, nav. dj.,
str. 13.) Iz priko Babinih gora. Nije jasno na koje se gre tu misli. Postoji Ba-
bina gora, 9 km jugoistono od Ogulina. Latinisti srednjeg i novog vijeka (po-
vodei se za Strabonom, oznaavaju sa Montes Baebii planine izmeu Kupe i
Sane, ponekad i Velebit. Ako i pisac Ljetopisa na to misli, onda bi se ovim izra-
zom oznaavao samo prijelaz Hrvata iz savskog (panonskog) podruja u pri-
morsko. Ako on ima u vidu selidbu iz zakarpatskih krajeva, onda bi to ime mo-
ralo oznaavati Karpate. Nigdje, meutim, nisam naao potvrdu da bi se Kar-
pati nazivali tim imenom /Babine gore/. (Nikola Lavanin, Ljetopis. Priredio,
latinske i talijanske dijelove preveo, uvod i biljeke napisao dr. fra Ignacije Ga-
vran. Synopsis, Sarajevo - Zagreb, 2003, str. 80. Autor ove biljeke je I. G.)
104
ga ljetopisca Nestora negda pripadalo junoslavenskijem Hrvatima, a
ne ekima ni galikima.
190
Lj. Hauptmann je 1937. godine posebno upozorio na kontradiktor-
nosti u poglavljima DAI koja spominju Bijelu Hrvatsku, i to precizirao
ovako:
1) Bijela Hrvatska-s one strane Bagibareje, blizu Franaka te je
podlona Otonu Velikome;
2) Bijela Hrvatska-s one strane Maara, blizu Franaka i Srba;
3) Bijela Hrvatska-blizu Srba, Maara, Franaka i Peenega,
4) Bijela Srbija-s one strane Maarske, u zemlji zvanoj Bojki, blizu
Franaka i Bijele Hrvatske, a
5) Maarska granii-prema jugozapadu sa Francima, prema sjeve-
roistoku s Peenezima, prema jugu s Velikomoravskom ili Svetopukovom
zemljom a prema gorama sa Hrvatima. Kako se vidi, Konstantinov je
tekst posve smuen. Jer ako ga prihvatimo, Bijela bi Hrvatska leala
jedanput u ekoj, drugi put iza Karpata, a trei put ni svrdlom ni klje-
tima ne bismo iz njega izvukli na koji se od ovih predjela njegove rijei
odnose.
191
Miho Barada takoer je dokumentirao kakve su potpuno kontradik-
torne zakljuke na temelju vrela DAI izvlaili istraivai o Bijeloj Hrvat-
skoj na sjeveru Europe i o doseobi Hrvata, pa je logino zakljuio: Zato
u pitanju seobe Hrvata traiti rjeenje u samim vijestima Porrogenita
uzaludna je svaka muka i nastojanje; treba pustiti vijesti careve potpu-
no po strani i nastojati pronai drugdje utvrene povijesne injenice te
pomou njih odreivati vrijeme, nain i put seobe Hrvata u Dinaride.
192
O smislu stilizacija o bijeloj Hrvatskoj i velikoj Hrvatskoj u glavama
XXX. i XXXI. DAI u historigraji prevladava ovo tumaenje:
On (Porrogenet) kae sasvim jasno: Velika Hrvatska koja je na-
zvana i Bela A kako Velika Hrvatska moe da bude istovremeno i
Bijela? Preko grkih nevolja sa betom koja je u jednom dijelu Grke
itana kao B a u drugom kao V. Pa je u starogrkom preovlaivao prvi a
u novije vrijeme drugi izgovor. Tako je beta postala vita Dakle, isto
190
T. Mareti, Slaveni u davnini. Naklada Matice hrvatske. Zagreb, 1889, str. 68.
191
Lj. Hauptmann, Seobe Hrvata i Srba. Jugoslovenski istorijski asopis, /Ljublja-
na-Zagreb-Beograd/, III/1937, sv. 1-4, str. 32-34.
192
M. Barada, Hrvatska dijaspora i Avari. Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 2,
1952, str. 8.
105
slovo, u jednoj rijei, mijenja glasovnu vrijednost. Kada se na grki pre-
nese slovenski pridjev Vela (velja, velika) uz Hrvatska, to daje oblik
koji i nalazimo u Porrogeneta: Belohrobatoi, i eto kako Vela (mega-
le) Hrvatska postane i Bijela i Velika! Do ovakvih zakljuaka doli su i
Raki (1880) i Skok (1927) a u novije vrijeme i njemaki slavista Kun-
stmann (1984). Navodei Rakoga i Skoka, bez navoenja sopstvenoga
suda, zakljuujemo da ovo stanovite dijeli i prireiva Porrogeneta
Ferjani.
193
Izneseno shvaanje Radoslava Rotkovia (i drugih autora u istom
smislu) nije tono. Oznaka megale u DAI nema znaenje prostorne
veliine. To nije velika Hrvatska nego stara, prva Hrvatska iz koje su
Hrvati iselili i te je pojmove do sada najpotpunije protumaio Martin
Kuzmi. On je naveo 24 primjera, i od toga 22 primjera iz vrela raznih
pisaca koji potvruju da megale znai stara, starija, prva. Ti primjeri,
koje on navodi, dokazuju da znai stari, stara, starija,
stariji, a ne veliki, velika Oznaka , u znaenju stariji,
mlai mogla je nastati samo kod Latino-Bizanan, koji su grki govo-
rili i pisali, a latinski mislili Moe se rei, da su od Bizanan potekli
naslovi Karlo Veliki (742.814.) i slini, u znaenju stariji, prvi i t.
d. (= oznaka vremena), a danas se to vie ne zna, pa se kod naslova ve-
liki doista misli na veliinu.
194
Imre Boba takoer navodi da pridjev
megale u kontekstu Porrogenetova pisanja ne znai velik, nego stari,
stariji ili nekadanji, raniji,
195
a isto zakljuuje i Martin Eggers.
196
Prema
tome nije toan prijevod sporne reenice u DAI: Velika Hrvatska koju i
Bijelom zovu. Toan prijevod ove reenice glasi: Stara Hrvatska koju i
Bijelom zovu.
197

193
R. Rotkovi, Najstarija crnogorska drava Kraljevina Vojislavljevia XI-XII vi-
jeka. Izvori i legende. Print, Podgorica, 1999, str. 113-114.
194
M. Kuzmi, Povijesne crtice. Bijela Hrvatska. Velika Hrvatska. Nastavni vje-
snik, knj. XXXVIII, Zagreb, 1930, str. 203-216.
195
I. Boba, Novi pogled na povijest Moravie. Crkva u svijetu, Split, 1986, str.
77.
196
M. Eggers, Das Grossmhrische Reich: Realitt oder Fiktion? Anton Hierse-
mann, Stuttgart, 1995, str. 110, 341.
197
U njemakom izdanju DAI dovodi se u biljeci rije megalos s pojmom star
(alt). K. Belke P. Soustal, Die Byzantiner und ihre Nachbarn /De adminini-
strando imperio/, nav. dj., str. 171.
106
M. Kuzmi navodi primjere iz Porrogeneta kako se u njega i svi
Bio-gradi zovu bijeli po grai, ljepoti, istoi, i dodaje kako se u
nekim drugim primjerima iz starih vrela neki stanovnici nazivaju po bo-
jama zato jer se razlikuju po nonji.
198

2.
BIJELI HRVATI U NESTOROVOJ KRONICI I U HRVATSKOJ KRONICI
U kronici Povijest minulih ljeta, za koju se smatra da je dovrena
u Kijevu najvjerojatnije 1113. godine, spominju se i Bijeli Hrvati, ali
samo na balkanskom prostoru. Taj navod o Bijelim Hrvatima glasi: Po
mnozh e vrmenh sli sat Slovni po Dunajevi, kd jest nin ugor-
ska (ugarska) zemlja i blgarska. Od th Slovn razidoe se po zemlji, i
prozvae se imeni svojimi, kd sdoe na kotorm mst, jako priede
sdoe na rc imenom Morava, i prozvae se Moravani, a drugi esi
narekoe se, a se ti e Slovni: Hrvate blij, i Srbe i Korantane... Tako
razide se slovnskij jezik.
199

U poetcima Nestorove Kronike navodi se da su Iliriju prvobitno
nastavali Slaveni, a Hrvati se spominju u pasusu u kojemu stoji da su
Slaveni takoer Bijeli Hrvati, Srbi i Horutani (Karantani). Iz toga nabra-
janja mogue je zakljuiti da Hrvati ive blizu Karantanije, a to onda ne
moe biti ni iza Karpata, niti u Karantaniji. Nestor govori o naseljenju
Slavena s podruja Dunava na sjever. Da ne bi tko pomislio, da su se
198
M. Kuzmi, Povijesne crtice, nav. dj., str. 203-216. Neki autori oznake po boja-
ma pokuavaju protumaiti kao staroiranske geografske termine kojima su Hr-
vati po doseljenju u novu domovinu oznaivali zapad i jug. (Stjepan Krizin Sa-
ka, Pravo znaenje naziva bijela i crvena Hrvatska. ivot, XIX/1938, 6,
str. 335.)
199
Vj. Klai, Slike iz slavenske povjesti. MH, Zagreb, 1903, str. 6. Usp. izvornik u:
Dmitrij Tschiewskij (Uvod i komentar), Die Nestor-Chronik. Otto Harrassowi-
tz, Wiesbaden, 1969, str. 5.; (D. S. Lihaev M. B. Sverdlov), Povest vremenih
let. III. izdanje, Nauka, Sankt-Peterburg, 2007, str. 8. Taj Nestorov navod u srp-
skom prijevodu Nenada Kosovia glasi: Poslije mnogo vremena sjeli su Slo-
veni zu Dunav, gdje su danas Ugarska zemlja i Bugarska. Od ovih Slovena ra-
zioe se Sloveni po zemlji i nazvae se imenima svojima po mjestima gdje sje-
doe. Oni koji doavi sjedoe zu rijeku po imenu Morava, i nazvae se Morava,
a drugi se esi nazvae. A ovo su jo ti isti Sloveni: Bijeli Hrvati, i Srbi, i Horu-
tani. (Povijest minulih ljeta ili Nestorov ljetopis. I. izdanje. Nikola Pai, Be-
ograd 2003, str. 6-7.)
107
svi Slaveni iselili s podruja rijeke Dunava, Nestor iza kako je naveo
iseljenje prvih dviju grupa, moravske i eke, ubacuje reenicu, u kojoj
veli, da su Slaveni i Bijeli Hrvati i Srbi i Korutanci, koji su ostali na
podruju rijeke Dunava. Sa zamjenicom ti on vee Slavene ove tree
reenice s dunavskim Slavenima, o kojima je govorio u prvoj reenici.
Slino znaenje ima i zamjenica teh na poetku druge reenice, kojom
se teh Slovene, naime Moravljani i esi, veu s dunavskim Slavenima
prve reenice. Da Nestor u naem navodu misli na june Bijele Hrvate,
vidi se nadalje iz samoga teksta tree reenice, u kojoj on usko vee u
jednu skupinu: Bijele Hrvate, Srbe i Korutance. Smisao je cijeloga kon-
teksta, da su ta tri naroda susjedni jedan drugomu i da se nalaze jedan uz
drugoga na bliskom prostoru. Hrvata i Srba bilo je i sjeverno od Morav-
ljana i eha, ali Korutanci nijesu nigda stanovali sjeverno od Karpata
nego samo u dananjoj Korukoj i tajerskoj. Dakle u sluaju Horu-
tana Nestor bez sumnje govori o Slavenima juno od Dunava. Kako on
usko vee Bijele Hrvate i Srbe s Horutanima u jednu zasebnu prostorno
blizu skupinu, to proizlazi, da je on na ovom mjestu imao pred oima
podunavske Slavene: Korutance, Bijele Hrvate i Srbe.
200

U hrvatskoj historiograji prevladava tono zakljuivanje da Nesto-
rov ljetopis razlikuje sjeverne Horvate od junih koje se naziva Hor-
vate bijelim.
201
200
Dominik Mandi, Crvena Hrvatska. Ziral, Chicago Rim, 1973, str. 77 79.
201
F. Raki, Biela Hrvatska i biela Srbija. Rad JAZU, knj. LII, Zagreb, 1880, str.
161.; L espressione: i bianchi Croati e la Bianca Croazia, Costantino ha fal-
samente adoperato perche questo nome, secondo lattestazione dell antico cro-
nista russo, Nestor (il quale scrisse la sua cronaca al principio del secolo XII.)
una volta apparteneva ai Croati meridionali e giammai a quei della Boemia e
della Galizia. (Giovanni Androvi, Appunti polemici all opuscolo del Dotto-
re L. Gumplovicz: Le origine storiche dei Serbi e dei Croati. Spalato, 1903, str.
17.); Nestor nazivlje upravo june Hrvate Bijelima, dakle obratno od Konstan-
tina. (F. ii, Ime Hrvat i Srbin, i teorije o doseljenju Hrvata i Srba. Godinji-
ca Nikole upia. Beograd, 1923, str. 11.) I u novijoj ruskoj historiograji na-
vodi se da su u Nestorovoj kronici Bijeli Hrvati navedeni na Balkanu. Usp. A. V.
Majorov, Velikaja Horvatija. Izdanje Sankt-Peterburkoga Univerziteta. Sankt
Peterburg, 2006, str. 28.
108
Postojanje Bijele Hrvatske i to samo na Balkanu (u srednjovjekov-

noj Gackoj, Krbavi i Lici), posebno potvruje Hrvatska kronika. Ti-
bor ivkovi u odnosu na potpuno ili djelomino pobijanje Popa Du-
kljanina i poklanjanje vjere iskljuivo Porrogenetu, s obrazloenjem
da Dukljanin pie uglavnom na temelju narodnog predanja, odgovara:
U tom sluaju postavlja se pitanje a na osnovu ega pie Konstantin
Porrogenit?
202
Hrvatska kronika je i zbog doba svoga nastanka jedno
od najstarijih povijesnih vrela u odnosu na ostale sauvane ljetopise dru-
gih slavenskih naroda.
203
Ovo povijesno vrelo zanemaruju samo oni koji
su nesposobni da ga zbog njegove teine analiziraju. Maja Mileti to-
no zakljuuje: Ja znam da je itav problem spisa Dukljanskog anonima
202
Ne treba, takoe, zaboraviti, da Porrogenit u poglavljima od 29. do 31. nigde
ne pominje Gote, koji su u ime Carstva vrili stvarnu vlast u Dalmaciji tokom
prvih decenija VI veka, a to je morao da pomene u svom izlaganju o provinciji
Dalmaciji (poglavlje 29 DAI), dok je ovo Dukljaninu vrlo dobro poznato Iako
nedostaju sigurne injenice, Dukljaninovo izlaganje je prirodnije i iz njega se
vidi da nije bilo nikakvog temeljnijeg pokrtavanja u prvim vekovima po dose-
ljavanju. (Tibor ivkovi, Juni Sloveni pod vizantijskom vlau /600-1025/.
Istorijski institut, Posebna izdanja, knjiga 38, Beograd, 2002, str. 306-310.)
203
ini se, da je djelo Popa Dukljanina izvor od izvanredne vrijednosti, jer doga-
aji u njemu opisani nisu u suprotnosti s bilo kojim drugim izvorima, nego se lo-
gino uklapaju u tkivo hrvatsko-dalmatinske povijesti. (Imre Boba, Novi pogled
na povijest Moravie. Crkva u svijetu, Split, 1986, str. 96.) Stjepan Antoljak, kada
spominje Korulanski kodeks iz XII. stoljea, dodaje da je meu kasnijim do-
maim historiografskim spisima svakako... jedan od najvanijih izvora tzv. Lje-
topis Popa Dukljanina,. (S. Antoljak, Hrvatska historiograja do 1918. Knji-
ga prva, NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1992, str. 19.) Miroslav Kurelac tono za-
kljuuje kako uza sve nejasnoe, nedosljednosti, pa i razlike u sadraju pojedinih
redakcija, to djelo valja smatrati najstarijim srednjovjekovnim sistematiziranim
historiografskim djelom u Hrvata. (M. Kurelac, Narativni izvori. Objavljeno u
knjizi Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost. HAZU, Zagreb, 1997,
str. 327.) Izvor je Sclavorum Regnum veoma vaan i u shvaanju srednjovjekov-
nih drutveno-politikih odnosa ak i za svjetsku historiograju. Ja sam daleko
od narodne uobraenosti, ali sam nesumnjivo na pravom putu kada tvrdim, da i
svetska istorijska nauka, zbog oskudice izvora za rani Srednji vek, moe primiti iz
Barskog rodoslova mnoinu poticaja za rad i svoje naune rezultate podacima iz
njega potkrepiti, a slovenska istoriograja naroito. (Nikola Radoji, Drutve-
no i dravno ureenje kod Srba u ranom srednjem veku prema Barskom rodo-
slovu. U: Glasnik Skopskog naunog drutva. Skoplje, 15/1935, 9, str. 2627.)
109
vrlo sloen i zato vrlo teak za analizu. Nema valjda u naoj historiogra-
ji nijednog tako tvrdog oraha, koji bi se dao zgristi kao ovaj. Zato on
trai iznimnu i punu panju To je na najstariji povijesni sastav, koji
donosi imena vladara, toponime i dogaaje, koje ne poznaje ni jedan na
drugi povijesni izvor.
204
Hrvatska redakcija ovoga ljetopisa opisuje zbivanja do 1089. godine
i ona je mogla nastati najkasnije u posljednjem desetljeu XI. ili u prvoj
polovici XII. stoljea. Opeprihvaeno je iievo uvjerljivo obrazloe-
nje da je latinska redakcija djela nastala u drugoj polovici XII. stoljea.
205

Latinska i hrvatska redakcija Sclavorum Regnum u biti se podudaraju od
I. do zakljuno XXIII. glave (Hrvatska kronika). Od glave XXIV. ovoga
vrela obje se redakcije bitno razlikuju. Prve dvadeset i tri glave u obje re-
dakcije i nastavak hrvatske redakcije do njezina svretka opisuju zbiva-
nja samo u Donjoj Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Istri.
206

Hrvati u obje redakcije Ljetopisa zauzimaju samo jedan, manji dio
od opisanoga cjelokupnog teritorija. Svi se vladari u ovom izvoru, neo-
visno je li im krunu priznao papa ili Bizant, nazivaju kraljevima, to je
204
Maja Mileti u pismu, koje je uputila 1. svibnja 1985. godine Muhamedu Had-
ijahiu. M. Mileti u pismu, koje je uputila iz Rima 17. oujka 1972. godine
M. Hadijahiu, u povodu jedne od vie njegovih rasprava (objavljenih na nje-
makom i hrvatskom) o Hrvatskoj kronici, navodi da njegov rad ispravlja sta-
ro ustaljeno miljenje podcjenjivanja i omalovaavanja Dukjaninove kronike,
stvar koja nas je ve umorila.
205
F. ii (uredio), Ljetopis popa Dukljanina. SKA. Posebna izdanja lozofski i
loloki spisi, knj.18. Beograd, 1928, str. 104, 180.-181. Usp. i Nikola Bana-
evi, Letopis Popa Dukljanina i narodna predanja. Srpska knjievna zadruga,
Beograd, 1971, str. 268.; Eduard Perii, Sclavorum regnum Grgura Barskog.
Kranska sadanjost, Zagreb, 1991, str. 141.-175.; M. Kurelac, Narativni izvo-
ri. U: Hrvatska i Europa, nav. dj., str. 326.
206
Dio hrvatske redakcije, poevi od XXIV. glave do Zvonimirove pogibije moe
biti i naknadni dodatak. Nastavak latinske redakcije, od XXIV. glave do zavret-
ka, prikazuje dogaaje gotovo samo u Duklji i u njoj susjednim zemljama. Pravo
vrjednovanje izvora Sclavorum Regnum mogue je samo ako se ne izjednauju
hrvatska i latinska redakcija niti u prve dvadeset i tri glave, iako se obje u sadra-
ju uglavnom podudaraju. Ve je prijevod naziva mjesta i imena iz hrvatske redak-
cije na latinski takav da se mogu izvoditi prema hrvatskoj redakciji zakljuci e-
sto potpuno suprotni onima koji se mogu izvoditi iz latinske redakcije. Prevodilac
je sa slavenskog na latinski prevodio i redigirao onako kako je on u drugoj po-
lovici XII. stoljea zamiljao da odgovara stvarnosti u proteklim stoljeima.
110
vana injenica.
207
Kraljevska titula u to doba odgovara povijesnoj stvar-
nosti, pa su je tako stari pisci i biljeili.
208
Kralj je u ovom vrelu ozna-
ka za vladara i ona prvobitno nije imala znaenje koje je kasnije stekla
na Zapadu. U navedenom vrelu kralj vlada zajednikom dravom i on je
nadreen banovima u toj dravi. Kralj zajednike drave imao je sjedite
u bosanskoj banovini.
209
Granica stare Bosne, kako to opisuje Dukljanin,
ila je od Vranice, Vlaia i Borja planine do Drine.
210

207
Spomen gotskih vladara kao kraljeva ne umanjuje nego upravo dokazuje vje-
rodostojnost vrela. Izraz rex nije ni na Zapadu imao uvijek isto znaenje.
Naslov kralja (rex) nosi germanski voa Odoakar, iako je on pravno bio na-
mjesnik rimskoga cara s naslovom patricius. Taj naslov nose i istono-got-
ski vladari Teodorik i Alarik, iako su i oni pravno bili namjesnici bizantinskih
careva. U Franakoj naslov kralja nose i vladari pojedinih dijelova franake
drave, iako oni priznaju vrhovnu vlast kralja cijele Franake. (D. Mandi,
Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Hrvatski povijesni institut, Rim,
1963, str. 183.-184.)
208
Raniji latinski hroniari, poev od Jordanesa, davali su takoe titulu rex slo-
venskim kneevima. Ne pominjui Dukljanina, to je utvrdio za hrvatsko podru-
je Tadeusz Wasilewski. (Banaevi, Letopis, nav. dj., str. 5152.)
209
Smatra se da je prvotna Bosna obuhvaala samo porjeje gornje Bosne od njezi-
na izvora nedaleko od Sarajeva, otprilike do tjesnaca Vranduka, okruena nao-
kolo visokim planinama, dok joj je istona granica bila na Drini, od Gorada do
Zvornika. (Oton Knezovi, Bosna i Hercegovina od seobe naroda do XII. sto-
ljea. U: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463.
Knj. I, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1942, str. 183.) Bosna u
obujmu, u kakvom se navodi u djelu DAI kao jedinstvena teritorijalna jedinica,
protezala se, kako neki autori smatraju, na podruju u kojem su prije prebivali
Desitijati (M. Hadijahi). Ti Desitijati, koji su nastavali istonu i srednju Bo-
snu poevi od Travnika prema Rogatici pa dalje, imali su sredite oko dananje
Breze. (Mihovil Mandi, Bosna i Hercegovina u rimsko doba. U: Poviest hrvat-
skih zemalja Bosne i Hercegovine, nav. dj., str. 122.)
210
D. Mandi, Dravna i vjerska pripadnost sredovjene Bosne i Hecegovine. II. iz-
danje, Ziral, Chicago-Rim, 1978, str. 408-409. Anto Babi je granice Bosne u
ovom vrelu opisao ovako: Bosna je u Dukljanskoj kronici jasnije odreen poli-
tiko-geografski pojam nego u Porrogenitovu spisu. Njezino podruje prostire
se od Drine do Borove gore (a magno umine Drina contra occidentalem plagam
usque od montem Pini), tj. do grubo zamiljene linije razvoa izmeu dunavskih
(savskih) i jadranskih pritoka,... Dok Porrogenit na itavom teritoriju kasnije
bosanske drave navodi nekoliko upa i krajeva koji s Bosnom niim nisu bili po-
vezani tavie, nalazili se van njena podruja dotle se u Dukljanskoj kronici
Bosna pojavljuje kao vea teritorijalna i politika cjelina, koja pod svojim ime-
111
U glavi se devetoj (hrvatske redakcije) Libellus Gothorum pria da
je Budimir razdijelio svoje kraljevstvo na Primorje i Zagorje. Od Dal-
me do Valdemina prozva Hrvate Bile, to su Dalmatini Ninji.
211
Bijeli
su Hrvati, kako ih naziva hrvatska redakcija ovoga vrela, prvobitno za-
uzimali posebno kontinentalni pojas Donje Dalmacije, dakle samo jed-
nu od vie postojeih banovina u zajednikoj goto-sklavinskoj dravi.
Vjekoslav Klai iz toga opisa zakljuuje da je ta Bijela Hrvatska seza-
la... od Duvanjskog polja na sjever do Vinodola.
212
M. Kuzmi zaklju-
uje: Bijela Hrvatska kod popa iz Duklje ide do Cetine kao i Hrobatija
u cara Konstantina.
213
U izvornoj (prvobitnoj) hrvatskoj redakciji Hr-
vatske kronike nema spomena o postojanju Crvene Hrvatske. Hrvati, koji
su ivjeli u svojoj posebnoj banovini, nazvani su Bijeli Hrvati tek u doba
kralja Budimira, za odravanja Duvanjskog sabora, koji se mogao odra-
ti u drugoj polovini IX. stoljea (885. ili 886. godine). I svim zemljam
mejae poloi(v)e i sve naredive, to je s ovu stranu gore k moru, pro-
zva Primorje, i rike, ke izhode iz gor od zapada sunenoga i pristaju u
veliku riku Dunaj, onuj riku zvae Surbiu. I Primorje razdili na dvoje po-
ame od mista grada ki po poganih bi razruen, ki se zove Dalma, gdi
sa hodom bie, deri do mista, ko se zove Valdemin. Od Dalme do Valde-
mina prozva Hrvate Bile, to su Dalmatini Ninji. I jo od mista Dalme
do Bandalona grada, a se sada zove Dra, dotla prozva Donju (?) Dal-
maciju i takoje Surbiu, a jest Zagorje. I tuj na dvoje razdilie poame
od gornje strane Drine, a jest na zahod suneni do gore Borave, a toj
prozva Bosnu, i od Drine do Lipa prozva Sas, a je Raka zemlja.
214

nom povezuje vie upa, istono i zapadno od ueg bosanskog podruja, meu
njima i neke koje kod Porrogenita nisu spomenute. Iz teksta koji se na to odnosi
moglo bi se zakljuiti da su te upe, tj. Uskoplje, Luka i Pljeva na zapadu i Drin-
ska upa na istoku, bile ve oko sredine X. stoljea u sastavu Bosne. (A. Babi, Iz
istorije srednjovjekovne Bosne. Svjetlost, Sarajevo, 1972, str. 63-65.)
211
Vladimir Moin (priredio, napisao uvod i komentar), Ljetopis Popa Dukljanina.
Matica hrvatska, Zagreb, 1950, str. 54.
212
V. Klai, Crvena Hrvatska i Crvena Rusija. Hrvatsko kolo, knj. VIII, Matica hr-
vatska, Zagreb, 1927, str. 112.
213
M. Kuzmi, Povijesne crtice. Nastavni vjesnik, knj. XXXVIII, Zagreb, 1930,
str. 207.
214
I. Mui, Hrvatska kronika 547. 1089. IV. izdanje. Matica hrvatska Split, Split,
2001, str. 75-76.
112
Iz devete glave Hrvatske kronike moe se zakljuiti da su prije Budi-
mirove vladavine u drugoj polovini IX. stoljea veliku dravu potresali i
vjerski sukobi. I tada poe Kostanc ivot i udesa Isukrstova pripovidati
i napuni i utvrdi kralja u viri svetoga Jedinstva i Trojstva boanstvenoga. I
u svem kralj virova i krsti se sa svimi ki jo u kraljevstvu njegovu bihu ne-
kreni I u to vrime bi uinjeno veselje veliko meu krstjani i svi oni, ki
bihu u tvrjavah i u vrsih gorskih i ki tajahu se i krijahu i ne povidahu se kr-
stjane, oitovae se, odvrg strah. I svi ki bihu progonjeni vratie se i poe-
e slaviti ime Isusa propetoga. I tako kralj svetoga puka zapovidi svim, koji
latinski govorahu da se vrate svi u mista svoja i da podiu i naprave gra-
dove, koji po poganeh bihu rasuti i pogani. I tako iskae (Budimir) kralj
svetoga puka, kako bi rasute gradove sazidal i napunio. I to mu ulize u mi-
sal, kako bi za svoga vrimena opet zemlju kako je i prvo bila napraviti; za-
to imae mnotvo ljudi, da, sve bie izmiano. I tako razabrati kralj odlu-
i zemlju i ljudi, i staviti opet u prave zakone.
215
Da bit ovoga navoda moe
biti istinita potvruje pismo pape Stjepana VI. splitskom nadbiskupu Teo-
doziju iz 887/888. godine u kojemu papa trai obnavljanje crkava (isklju-
ivo u smislu graevina), koje su barbarskim bijesom poruene.
216
Na mo-
gunost da se zapis o poruenim crkvama odnosi na progone koje su vodili
arijanci protiv drugih krana vjerojatno upuuje i navod o utvrenju kra-
lja u viri svetoga Jedinstva i Trojstva boanstvenoga.
Kralj Budimir, kojega neki autori na temelju pisanja imena u latin-
skoj redakciji glave IX. prepoznaju kao povijesnog Svatopluka (871-
894.), dijeli postojeu veliku dravu 885. ili 886. godine, to moe zna-
iti da je ona do tada, makar i s povremenim prekidima, postojala. U hr-
vatskoj redakciji navodi se da je Budimirovo kraljevstvo sastavljeno od
vie rusagov i jazikov. Ima indicija, koje ne potvruju arheoloki na-
lazi, da je kralj Budimir stvarno postojao i da je imao sjedite u sredi-
njoj Bosni.
217
Radoslav Rotkovi zakljuuje: F. ii je u svome izdanju
215
I. Mui, Hrvatska kronika, nav. dj., str. 74.
216
et omnes ecclesie, que barbarorum rabie destructe sunt, assiduis precibus, ut
restaurentur. (Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavoni-
je, nav.dj., str. 21-22.)
217
Ime Budimir je, nadalje, karakteristino upravo za IX vijek, ali se javlja i ka-
snije. U ispravama koje se odnose na podruje hrvatske drave spominju se pod
tim imenom upani i dostojanstvenici. Postoji, dalje, i vie lokaliteta koji su ve-
zani za ovo ime. Ja bih ovdje elio da skrenem panju na jedan lokalitet, pri
emu posebnu vanost dajem geografskom smjetaju toga lokaliteta. Rije je
113
(1928) donio veliku mapu Dukljaninovih toponima, ali nije oznaio gra-
nice drave Da li je na tome prostoru, u srednjem vijeku, postojala je-
dinstvena drava, poslije pada velikog Rimskog Carstva? Kau da nije,
ali za to nema dokaza; kao ni za tezu da je postojala, sem Dukljanina.
Dakle, razlozi pro postoje a kontra - ne.
218
Postojanje jedne drave, koja se opisuje u Libellus Gothorum, po-

tvruje i Sumpetarski kartular. On sadri podatke do kraja XII. stoljea,
ali je mogao biti sastavljen i nekoliko stoljea kasnije. U Sumpetarskom
kartularu navodi se kraljevstvo Hrvata u kojem vladaju banovi i to u la-
tinskom izvorniku ovako:
[102.] Tempore transacto erat consuetudo in regno Croatorum:
erant septem bani qui eligerant regem in Croatia, quando rex sine libe-
ris moriebatur, silicet: banus Croacie, primus; banus Bosniensis, secun-
dus; banus Sclauonie, tertius; banus Posige, quartus; banus Podrauie,
quintus; banus Albanie sestus; banus Sremi, septimus.
219
o velikom selu u Sarajevskom polju zvanom Butmir, poznatom prethistorijskom
nalazitu (butmirska kultura). Zahvaljujui turskim katastarskim defterima iz
XV vijeka, sada znamo da se u to vrijeme dananji Butmir nazivao Budimir.
(M. Hadijahi, Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom polju. Godi-
njak Centra za balkanoloka ispitivanja broj VIII, knjiga 6, Sarajevo, 1970, str.
233.-234.) Ivan Kukuljevi Sakcinski posebno istie kako je istina, da ime Bu-
dimira, kao kralja hrvatskog, bijae poznato ne samo njekim starijim zgodopis-
cem hrvatskim, nego da je i u narodu vazda ivilo, o njemu se prialo, a i da-
nas u predavanju puka i crkve ivi, te ga narodna crkva i medju svetce uvrsti.
I. Kukuljevi navodi da 17. oujka svetkuje hrvatska crkva imendan sv. Budi-
mira. (I. Kukuljevi Sakcinski, Prvovjenani vladaoci Bugara, Hrvata i Srba
i njihove krune. Rad JAZU, knjiga LVIII, Zagreb, 1881, str. 3435, 52.)
218
R. Rotkovi, Najstarija crnogorska drava Kraljevina Vojislavljevia XI-XII vi-
jeka. Izvori i legende. Print, Podgorica, 1999, str. 102.
219
[102.] U kraljevstvu Hrvata u prolim vremenima bijae obiaj: bilo je sedam
banova (bani) koji birahu kralja u Hrvatskoj, kada je kralj umro bez djece; na-
ime: prvi, ban Hrvatske; drugi, ban bosanski; trei, ban Slavonije; etvrti, ban
Poege; peti, ban Podravine; esti, ban Albanije; sedmi, ban Srijema... [104.]
Ovo su bili banovi u Hrvatskoj od roda Hrvata, od vremena Svatopluka, sve do
vremena Zvonimira, kralja Hrvata. /Isti fuerunt bani in Croatia de genere Cro-
atorum a tempore regis Suetopelegi usque ad tempus Suenimiri regis Croato-
114
Na listu XIV.A i XIV.B toga Kartulara nalaze se, prema iiu, dva
pripisa, pisana goticom XIV veka.
220
D. Mandi misli da je pripis une-
sen za prijestolnih borbi poslije smrti Ladislava IV. Kumanca (+ 1290.)
pa do izbora Karla Roberta Anuvinca 1308. godine. Pisac je, prema D.
Mandiu, upotrijebio veoma stari predloak iz zadnje etvrti XI. stolje-
a, u kojemu nije znao svaku rije tono proitati i prepisati.
221
Spomen
je Svetopelega u Sumpetarskom kartularu nepobitan dokaz da je au-
tor pripisa znao samo za neku latinsku redakciju Sclavorum Regnum u
kojoj se jedino to ime navodi. Razlike izmeu ta dva vrela nisu posebno
bitne. Tako se, na primjer u Sclavorum Regnum, uglavnom navodi po-
stojanje etiriju banova, a u pripisu Sumpetarskom kartularu sedam ba-
nova. Kada bi i bio sluaj da se navedena dva vrela meusobno stvarno
razlikuju, to bi samo osnailo vjerodostojnost spisa Sclavorum Regnum.
U oba se vrela spominje postojanje velikoga jedinstvenog kraljevstva, u
kojemu Hrvati zauzimlju samo dio teritorija. To je u vezi s Hrvatima naj-
vanija bit istoga sadraja u izvorima Sclavorum Regnum i u Sumpetar-
skom kartularu. Nuno je istaknuti da se u Sumpetarskom kartularu po-
grjeno spominje bana Albanije, ako je autor pod Albanijom uope
podrazumijevao ono to se danas pod tim pojmom shvaa i to je najva-
nije ako je tono prepisao izvornu rije. Teritorij svih ostalih banovina iz
ovoga vrela je meusobno povezan, odnosno mogao je tvoriti zajedni-
ku dravu, ali ni jedna od banovina na tom prostoru nije mogla granii-
ti s Albanijom. Neobino je vano da u Sumpetarskom kartularu sve ba-
novine (osim dakako Albanije) obuhvaaju gotovo isti teritorij koji se
opisuje kao sastavni dio velike drave u Libellus Gothorum.
Navedeni teritorij banske Hrvatske, kako se oituje u DAI i u Libellus

Gothorum, odgovara opisu teritorija koji su, po Tomi Arhiakonu, zauze-
li Goti, odnosno Sklavini. Toma Arhiakon ne spominje Bijele Hrvate, ali
Hrvate doseljene, po njemu, sredinom VI. stoljea smjeta na isti teritorij
koji Hrvatska kronika naziva Bijelom Hrvatskom. Prema Tomi u zemlju
rum/. (Hrvatski prijevod Jurja Maruia u: J. Marui, Sumpetarski kartular i
Poljika seljaka Republika. Knjievni krug, Split 1992, str. 52 -53.)
220
F. ii, Letopis, nav. dj., str. 51. Usp. i V. Novak - P. Skok, Supetarski kartular.
JAZU, Zagreb, 1952, str. 121.
221
D. Mandi, Rasprave i prilozi, nav. dj., str. 439.
115
nazivanu Kuretija dolo je s europskog sjevera u doba Totile, dakle sredi-
nom VI. stoljea, sedam ili osam (ratnikih) skupina Goto-Sklavina, ari-
janske vjere i posebnog jezika, pod gotskim vladarom. Ti Goti, koji su bili
nazivani i Sclavi, nastanili su se u kontinentalnom dijelu na sjeveru Dal-
macije. Doseljenici su se s vremenom, prema Solinskoj povijesti, stopi-
li sa starosjediteljima u jedan narod, s jednim jezikom i s jednom vjerom
-primitivnim arijanstvom. Sclavi ili Goti su se, prema Tomi, nakon dose-
ljenja naselili u brdovitim predjelima na sjeveru Dalmacije, a to bi uglav-
nom odgovaralo posebno prijanjem teritoriju Japoda, odnosno kasnijem
podruju Like, Gacke i Krbave (pored ostaloga).
222
Hrvatska je, prema nje-
mu, planinsko podruje, koje se nastavlja na sjeveru od Dalmacije. V. No-
vak je utvrdio da Tomin tekst o doseljenju glasi ovako: Venerant de par-
tibus Polonie, qui Lingones appellantur cum Totila septem uel octo tri-
bus nobilium. Hi uidentes terram Chroatie aptam sibi fore ad habitandum,
quia rari in ea coloni Snati (=Snaci) manebant, petierunt et optinuerunt
eam a duce suo.
223
K. egvi zakljuuje da Toma opisuje Croatiu kao
da je imao pred oima Liku i Gorski Kotar tamo do Save.
224
222
Prema Viktoru Novaku u brdovite krajeve gdje su ivjeli starosjeditelji nesum-
njivo... spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u sme-
ru Livna i Neretve. (V. Novak, Sitni prilozi. JI, /Ljubljana-Zagreb-Beograd/,
II/1936, 1-4, 121.)
223
V. Novak, De iis qui Snaci nominantur. JI, II/1936, 1-4, str. 119. V. Novak ci-
jeli Tomin pasus interpretira ovako: Dakle, ma ko bio korektor ovoga mesta,
on je hteo da doda ime ovih kolona koje su doseljenici nali u Hrvatskoj, a ta je
iz celoga konteksta nesumnjivo dalmatinska Zagora, poto se kae da je regio
montuosa i da sa severne strane adheret Dalmatie. Znai, ovi koloni zvali su
se Snaci. Ti su bili nesumnjivo starosedeoci - rari coloni - kao preostaci mnogo-
brojnog starosedelakog seljakog masiva - stoara (ili ratara?) - u brdovitim
krajevima docnije Tomine Hrvatske... Nesumnjivo meu te krajeve spadaju pro-
stori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve. Tu
treba traiti te retke naseljenike, preostale Snace, koji su doekali septem uel
octo tribus nobilium. (V. Novak, De iis qui Snaci nominantur, str. 119-121.)
Usp. M. Budimir, Nota linguistica. JI, II/1936, 1-4, 127-134; remonik G, O
imenu Snaci. JI, V/1939, 1-2, 182-184; M. Budimir, Snaci Coloni regio-
nis montuosae JI, V/1939, 1-2, 185-191.
224
K. egvi, Hrvat, Got, Slav u djelu Tome Splianina. Nastavni vjesnik, za 1931/32,
knj. XL, Zagreb, str. 19. Kada su se pomijeali doseljeni Goto-Sklavi(ni) sa staro-
sjediteljima nastao je jedan narod s jednim jezikom, to znai da Toma misli kako
su doljaci i starosjeditelji govorili dvama razliitim jezicima. Usp. K. egvi, Die
gotische Abstammung der Kroaten. Nordische Welt (Berlin), br. 9-12/1935, str. 34.
117
II.
HRVATI IZ BANOVINE STARE BIJELE HRVATSKE PREOSVAJAJU OD
AVARA UPANIJSKU DALMACIJU POETKOM IX. STOLJEA
Naime, poznata je injenica da je doba nazonosti Hrvata u novoj
postojbini tijekom VII. i VIII. stoljea znanstveno najslabije osvijetljeni
dio hrvatske povijesti, jer o tom razdoblju govore tek malobrojni i krti
pisani izvori kojima su se bavili mnogi znanstvenici, ponajvie povjesni-
ari, meutim, suglasje u tumaenju raspoloivih pisanih vrela o vremenu
doseljenja Hrvata u novu postojbinu nije postignuto. To je pitanje u hrvat-
skoj historiografskoj literaturi ostalo jo otvorenim Treba odmah ista-
knuti da o naseljima Hrvata ne samo na podruju Dalmatinske Hrvatske,
ve i na ostalim podrujima iz doba njihove najstarije nazonosti u novoj
postojbini, nemamo gotovo nikakvih arheolokih podataka.
(J. Beloevi, Starohrvatsko groblje
na drijacu u Ninu. 2007, s. 23, 32)
1.
O AVARIMA I NJIHOVIM OSVAJANJIMA U DALMACIJI
Pojam Avari nije jasan ni u pisanim vrelima jer se u njima oni
izjednauju, izmeu ostaloga, s Hunima, Maarima i Sklavinima.
225

Gantscho Tzenoff je svojedobno obrazlazlagao da Priskus koji je ivio u
V. stoljeu lokalizira Avare ve u to doba na Dunavu.
226
Danas u historio-
225
Klaus Weissgerber, Ungarns wirkliche Frhgeschichte. Mantis Verlag, Grfel-
ng, 2003, str. 152.
226
Wenn schon Priskus um 461-463. schreibt, da die Abaren alte Donauanwoh-
ner sind, kann man nicht annehmen, da sie erst zur Zeit des Maurikius aus
Asien nach Europa gekommen wren. Studiert man jedoch Simokatta genau-
er, so stellt man fest, da auch er die alten pannonischen Donauanwohner als
Abaren schildert. Nach ihm sind die Abaren, Hunnen, die am Ister wohnten (I,
3, 2). Weiter schreibt er, da die Abaren Hunnen seien, aber von denjenigen,
118
graji prevladava zakljuivanje da su Avari tursko-tatarski narod mon-
golske rase kojoj su pripadali jo i Huni i Protobugari (Kutriguri).
227

Na temelju tumaenja pisanja Teolakta Simokatae smatra se da su Avari
doselili iz Azije u Europu tijekom druge polovine VI. stoljea.
228
U nazi-
vu Avari sadran je i polietniki smisao.
229
Avarski kaganat bio je u dru-
tvenom smislu heterogena cjelina podreenih naroda. Avari su bili toli-
ko malobrojni da su u vlastitoj vojsci bili manjina, a samo avarsko ime
imalo je vie sadraja.
230
Na temelju vrela i antropolokih podataka moe
se zakljuiti da su Avari i na Balkanu bili izmijeani s razliitim etnosi-
ma.
231
Pod nazivom malobrojnih Avara skrivalo se i starosjedilako sta-
novnitvo koje je bilo u avarskoj slubi. To je mogue shvatiti i iz anali-
ze brojnog stanja Avara. Menander navodi da je Avara bilo oko 568. go-
dine otprilike 20000.
232
Prema svjedoenju T. Simokatae, iz 600. godine,
die es besser wissen, Turken genannt werden (I, 8, 5). Sodann bezeichnet Si-
mokatta die Turken als die wahren und die Hunnen als die falschen Abaren.
Die Hunnen, die von jeher an der Donau wohnten, bezeichnet Simokatta also
als falsche Abaren; die richtigen Abaren seien die Turken, die zur Zeit des Kai-
sers Maurikius aus Asien nach Europa gekommen wren (VII, 7-12). Der Name
Turken und der Titel Chagen, mit dem Simokatta den Fhrer der Abaren beti-
telte, veranlate die moderne Forschung zu glauben, da die Abaren in der Tat
aus Asien eingewanderte Trken seien. Diese Abaren sind zuerst von Priskus
erwhnt worden. (G. Tzenoff, Die Abstammung der Bulgaren und die Urhei-
mat der Slaven. Eine historisch-philologische untersuchung ber die Geschich-
te der alten Thrakoillyrier, Skythen, Goten, Hunnen, Kelten. Walter de Gruyter,
Berlin - Leipzig, 1930, str. 143-147.)
227
Leposava Trbuhovi, Prilog prouavanju stranih etnikih elemenata u avar-
skim nekropolama. Starinar, Arheoloki institut, sv. XXX. za 1979, Beograd,
1980, str. 127.
228
Istvan Erdelyi, Slawen, Awaren, Ungarn. U: Welt der Slawen. Urania Verlag,
Leipzig-Jena-Berlin, 1986, str. 144.
229
W. Pohl, Die Awaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuropa 567 - 822 n. Chr. Verlag
Beck, Mnchen, 1988, str. 216-218, 221.
230
W. Pohl, Die Awaren, nav. dj., str. 216.
231
Veliki deo ovog stanovnitva su svakako sainjavali narodi autohtonog porek-
la. Jedan deo ovoga etnosa je stupao u brak sa Avarima i Avarkama i tom prili-
kom bio priman u zajednicu odriui se delimino ili potpuno svega to su bili
odlike njihove nacionalnosti. Avari su svakako tolerisali kod zateenih naroda
zadravanje hrianstva. (L. Trbuhovi, Prilog prouavanju, nav. dj., str. 128.)
232
F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, nav. dj., str. 215.
119
nakon jednog avarskog poraza bilo je zarobljeno 3000 Avara, a ostalo su
bili drugi barbari, meu kojima i 8000 onih koji su nazvani Sklabenoi.
233

Avari su poslije osvajanja Sirmijuma 582. godine, organizirali i pred-
vodili sustavno osvajanje Balkana na nain da su avarsku konjicu pratile
i brojne junoslovenske mase.
234
N. Klai posebno obrazlae kako se
Avari ve 568. godine pojavljuju na granicama bizantskog carstva i kako
kagan Bajan 596. godine poslije bizanskog preotimanja Singidunuma,
prekida prije dvije godine sklopljen mir i alje svoju vojsku na Jonski
zaljev (Jadran) i tada ona citira T. Simokatu, koji u prvoj polovini VII.
stoljea pie o zbivanjima iz 597. godine ovako: U tom podruju nalazi
se zemlja Dalmacija. Uinivi potrebna konaita barbarin stie u tako-
zvane Vonke i, osvojivi grad pomou ratnih sprava, porui 40 tvrava.
Klaika zakljuuje: Bajan je nesumnjivo tada doao i do Salone, jer je
nepobitna injenica da se Salona vie ne vraa u okvir Istonog carstva
i da je ona za bizantske vladare izgubljena!... Napokon oba pisca (car
Konstantin i Anonim, primj. I. M.) moraju priznati da su otad, to jest od
avarskog osvajanja samo neki primorski gradii ostali pod vlau ca-
reva. Car ih i izriito nabraja. To su: Kotor, Raguza, Split, Trogir, Arba,
Vekla i Opsara!
235
Prevladava miljenje u literaturi da su se grad (polis)
Vonke i 40 utvrenja (frurion to po Prokopiju odgovara rijei castellum)
nalazili negdje u Bosni na putu izmeu Sirmijuma i Salone.
236
Ne posto-
233
Franjo Barii Mila Rajkovi Baria Kreki Lidija Tomi, Vizantiski izvo-
ri za istoriju naroda Jugoslavije. Tom I, SAN, Posebna izdanja, knjiga CCXLI,
Vizantoloki institut knjiga III, Nauno delo, Beograd, 1955, str. 123-124.
234
Teritorija rimskih provincija Dalmacije i Prevalisa bila je uglavnom potee-
na od avarskih i slovenskih pustoenja tokom VI vijeka. (Jovan Kovaevi, Od
doseljenja Slovena do kraja XII vijeka. U: Istorija Crne Gore. Knjiga prva, Re-
dakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1967, str. 282-283.)
235
N. Klai, Vinodol, nav. dj., str. 13-14.
236
etrdeset kastela koje spominje Teolakt Simokata na podruju Bosne si-
gurno su branili prilaz Jadranskom moru, odnosno dalmatinskoj metropoli Sa-
loni. Iz drugih izvora znamo, da je iznad grada Salone postojalo vie kaste-
la. Takav je izvor, na primer, jedan fragment nekog testamenta iz druge polovi-
ne VI. veka, napisan na papirusu, u kome testator ostavlja od svojih prihoda sa
poseda na ostrvu Mljetu 100 zlatnih solida za paljenje kandila u crkvama ka-
stela iznad Salone i za sirotinju u tim naseljima. Od nekoliko imena kastela koja
se u dokumentu spominju jedino se moe identikovati kastel Tilurium na brdu
Gardun kod dananjeg Trilja na Cetini Na ruevine kasnoantikih kastela sa
ostacima crkava, sa podruja Bosne i Hercegovine, panju je skrenuo jo po-
120
je arheoloki nalazi koji potvruju ovaj avarski pohod, a koji i prema Si-
mokati, nije bio velik u vojnom smislu.
Kada je car Heraklije vojne snage angairao u ratu protiv Perzijana-
ca otvorene su iroke mogunosti za osvajanje Balkana od strane Ava-
ra i za kolonizaciju Junih Slovena.
237
O Dalmaciji u VII. i VIII. stolje-
u ne znamo gotovo nita.
238
Meutim, iz rijetkih vrela moe se zaklju-
ivati kada je od Avaro-Sklavina osvojena kasnija upanijska Dalmacija.
Mogue je da se prvo avarosklavinsko zauzimanje Salone i dijela Dal-
macije moglo dogoditi 625. godine kako se navodi u spisu Historia Sa-
lonitana maior.
239
Meutim, ivot se u Saloni nastavio i poslije toga vre-
mena. U istonom dijelu grada Salone otkriven je depot bizantskog bron-
anog novca, meu kojim i novac Heraklija kovan 630/31. godine, to
moe znaiti da se u Saloni ivjelo i poslije te godine. Do veeg propa-
danja grada, dakle ne i do posvemanjeg unitenja, moglo je doi poslije
630/31. godine
240
, a prije dolaska opata Martina u nae krajeve to zna-
kojni Dimitrije Sergejevski, i to posebno na Gradinu na Glamokom polju i na
Gradac kod Halapia Na podruju Bosne i Hercegovine u nekim kasteli-
ma ivot je trajao i u starijem srednjem veku Od takvih spomenuemo samo
dva Gradac u Homolju u Lepenici, i Vrbljanni kod Kljua. (Ivanka Niko-
lajevi, Kasnoantika i srednjovekovna utvrenja u Bosni i Hercegovini. Radio
Sarajevo. Trei program, VII/1978, 21-22, 439-442.)
237
J. Kovaevi, Od doseljenja Slovena do kraja XII vijeka. U: Istorija Crne Gore,
nav. dj., str. 282-283.
238
Jadran Ferluga, Vizantiska uprava u Dalmaciji. SAN, posebna izdanja, knj.
CCXCI, Vizantoloki institut, knj. 6, Nauno delo, Beograd, 1957, str. 43. U
VII i VIII veku ne nailazimo ni na jedan jedini pomen nekog vizantiskog name-
snika u Dalmaciji, ni naposredan ni posredan. (Ferluga, nav. dj., str. 61.)
239
Neprijatelji su 625. godine razorili luke i zidine, osim same kazaline zgrade,
koja je bila sagraena u zapadnom dijelu. (N. Klai, Historia Salonitana ma-
ior. SANU, Beograd, 1967, str. 32-35, 91.)
240
Ivan Marovi, O godini razorenja Salone. Kulturna batina (Split), god. XVI,
sv. 21, 1991, str. 57-84. U literaturi se zastupa i miljenje da su Huni Kutrigu-
ri koji su zajedno s Avarima ivjeli u Panoniji do 632. godine, te godine, i to
ostajui poznati pod avarskim imenom, osvajali Salonu, utemeljili prijestolnicu
svoje kutrigurske drave u Dalmaciji u do tada neutvrenom i od Romana ne-
zauzetom Ninu. (Duan S. Popovi, Prilozi itanju i razumevanju raznih stari-
na. Beograd, 1957, str. 1139, 1143-1144, 1148, 1152.) U svezi s ovakovim tu-
maenjem dobro se sjetiti upozorenja Jovana Kovaevia: Ulogu Bugara, i to
Kutrigura, u Avarskom kaganatu ne treba ni precenjivati ni potcenjivati. Pripi-
sivanje velikog dela arheolokog materijala VII veka u Panonskoj niziji Kutri-
121
i oko 630/39. godine.
241
Papa Ivan IV. (+642.), rodom Dalmatinac,
alje opata Martina 640/641. godine, u Dalmaciju i Istru da od poga-
na, otkupi zarobljene krane i sakupi kosti muenika.
242
Pregovori o
otkupljivanju zarobljenih krana i sakupljanju kostiju muenika nu-
no pretpostavljaju dobro organiziranu vlast tih pogana na zauzetom
teritoriju.
Dovoenje Hrvata u neposrednu vezu s avarskim etnikim elemen-

tom pobijaju pisana vrela. Otto Kronsteiner je prvi 1978. godine objavio
miljenje da su prvobitni Hrvati bili konjaniko-nomadski vodei sloj
avarskog kaganata.
243
Peter tih s pravom zakljuuje kako je Kronste-
inerova tvrdnja da se Hrvati gotovo uvijek spominju zajedno s Avarima
bez podloge u povijesnim izvorima.
244
Postoje tri povijesna vrela o do-
gurima, sigurno je preterano. Iz ovakvog stava proizala je tzv. pankutrigurska
teorija koja nije osnovana na ozbiljnim arheolokim, a pogotovo istorijskim po-
dacima. Isto tako, negiranje svakog prisustva protobugarskog etnikog elemen-
ta u Panonskoj niziji pod avarskom dominacijom u suprotnosti je sa istorijskim
injenicama. (J. Kovaevi, Avarski kaganat, nav. dj., str. 145.)
241
Tomin rukopis Salonitanske povijesti ima 120 pergamentnih listova i naknadno
su im priivena jo dva lista. Na prvoj stranici lista 121. navodi se podatak da je
Solin razruen 639. godine. (Mirjana Matijevi-Sokol, Toma Arhiakon i njego-
vo djelo. Naklada Slap, Jastrebarsko, 2002, str. 46.)
242
Taj navod iz vrela Liber Ponticalis (u hrvatskom prijevodu I. Guberine) glasi:
Ivan po narodnosti Dalmatinac, od otca Venancija skolastika, vladao je godi-
nu jednu, mjeseci devet, dana osamnaest. Taj je u svoje vrieme poslao vrlo sve-
tog i nadasve viernog opata Martina s obiljem novaca, da po cieloj Dalmaciji
i Istri odkupljuje sunje, to su ih pogani zarobili. U isto vrieme sagradi crkvu
blaenim muenicima Venanciju, Anastaziju, Mavru i mnogim drugim mueni-
cima, kojih je moi dao donieti iz Dalmacije i Istre i pohranio u spomenutoj cr-
kvi pokraj lateranske krstionice kod Oratorija blaenog Ivana evaneliste, koju
ukrasi i razliitim darovima obdari. (I. Guberina, Dravna politika, I, nav. dj.,
str. 27/28. Izvornik vidi u: Raki, Documenta, nav. dj., str. 277.)
243
Otto Kronsteiner, Gab es unter den Alpenslawen eine kroatische Gruppe? Pos.
otisak iz Wiener Slavistischen Jahrbuch, XXIV/1978, str. 137-157.
244
P. tih navodi kako se za vrijeme koje je relevantno za ovo pitanje i u kojemu se
Hrvati i Avari uope mogu pojavljivati zajedno do propasti avarske drave kra-
jem VIII. stoljea postoji samo jedan izvor, koji spominje Hrvate i to Konstantin
Porrogenet. U tome jedinom izvoru Hrvati se doista spominju skupa s Avari-
ma - ali kao avarski neprijatelji koji su unitili njihovu vlast, pokorili ih i zavla-
122
seljenju Hrvata i ni u jednom se Hrvati ne dovode u uu vezu s Avarima.
Salonitanska povijest i Hrvatska kronika gotovo identiciraju Hrvate s
Gotima (Goto-Sklavini), a u dva poglavlja spisa DAI Hrvati ratuju pro-
tiv Avara.
245
J. Kovaevi posebno napominje da Konstantin Porroge-
net u spisu O narodima, kada pie o osvojenju rimske provincije Dalma-
cije, pria samo o Avarima.
246
Bit kazivanja u DAI je da su osvojenje Sa-
lone izvrili Avaro-Sklavini to je realno tumaiti u smislu da su to izve-
li Avari koji su predvodili Sklavine. Posebno je vano da se u glavama
XXIX. i XXX. DAI poistovjeuju Sklavini i Avari.
247
Ti Sklavini, prema
DAI, nisu bili Hrvati jer se, u ovom vrelu, Hrvati opisuju posebno i samo
kao neprijatelji Avara. Moe se sa sigurnou zakljuiti da se u svim po-
stojeim pisanim vrelima (Hrvatskoj kronici, Salonitanskoj povijesti i
DAI) nigdje ne identiciraju Hrvati i Avari.
dali nad njima. To je u izravnoj suprotnosti s Kronsteinerovom tezom o Hrvati-
ma kao avarskom socijalnom sloju. Ono to je doputala njegova etimologija,
povijesni je izvor u cijelosti pobio. (Peter tih, Novi pokuaji rjeavanja pro-
blematike Hrvata u Karantaniji. U: Etnogeneza Hrvata. Nakladni zavod Mati-
ce hrvatske Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Za-
grebu, Zagreb, 1995, str. 128.)
245
Sr prie, hrvatska pobjeda nad Avarima, jednaka je dakle u XXX. i XXXI. po-
glavlju. (Milenko Lonar, Porrogenetovi Avari pripovijest i povijest. U:
Starohrvatska spomenika batina. Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejsa-
a. Urednici: Jurkovi Miljenko i Tugomir Luki, Odsjek za povijest umjetno-
sti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,
1996, str. 124.)
246
Tako kada ponavlja priu o padu Salone, on govori samo o Avarima: da su sa-
lonitanske strae na Dunavu zbog Avara, da su Avari boravili sa one strane Du-
nava, da je romejska vojska koja je prela Dunav naila samo na decu i ene
Avara. U opisu borbe Hrvata za Dalmaciju on, kao njihove neprijatelje navodi
samo Avare. (J. Kovaevi, Avarski kaganat, nav. dj., str. 63. Usp. J. Kovae-
vi, Od doseljenja Slovena do kraja XII vijeka. U: Istorija Crne Gore. Knjiga
prva, nav. dj., str. 284.)
247
Usp. B. Ferjani, Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom II, SAN,
Posebna izdanja, knjiga CCCXXIII, Vizantoloki institut, knjiga VII, Nauno
delo, Beograd, 1959, str. 10-11, 27.
123
2.
HRVATSKA KRONIKA O DOSELJENJU AVARO-SKLAVINA
U SUSJEDSTVO HRVATA DO OKO 639. GODINE
Kada je Totila, sredinom VI. stoljea, sa svojom vojskom rasuo
Istriju i Akvileju i otiao u Italiju, njegov brat Stroil je osvojio Bosnu,
doao u Dalmaciju i rasuo primorske gradove. On je tada poslao sina
Sviolada da zauzme i donju zemlju i zagorsku. Stroil je s malo vojske
ostao u Prilivitu, a to je u Bosanske strane. Cesarova ga je vojska tu
napala, a u boju je i sam poginuo. Stroil je u Bosni, a ne u Duklji, uteme-
ljio svoje sjedite, a nigdje se iz glava III., IV., V., VI. i VII. ne moe za-
kljuiti da je to sjedite za vrijeme dogaanja, koja su opisana u tim gla-
vama, bilo premjeteno na drugi teritorij. U drugoj se glavi ovoga vre-
la opisuje nastanak drave pod vlau gotske dinastije,
248
to je potpuno
mogua povijesna realnost. Prokopije pie da je poslije gotsko-bizant-
skih borba, konkretno poslije povlaenja Gota, u lipnju 536. godine, bi-
zantski vojskovoa Konstancijan, kad je zadobio Dalmaciju i Liburni-
ju, privukao (pridobio) sebi sve Gote koji su obitavali u tim pokrajina-
ma.
249
Poslije zavretka gotskih ratova s Bizantom, dakle od druge polo-
vine VI. do kraja VIII. stoljea, Goto-Sklavini mogli su nesmetano na-
staviti (s vremenom i bez suglasnosti Bizanta) vladati tim zauzetim teri-
torijem.
250
Vizantija je tokom VII. VIII i prve dve decenije IX veka, slabo
prisutna du dalmatinske obale, dok se o tom prisustvu u unutranjosti
Balkanskog poluostrva ne moe ni govoriti.
251

Stroilov sin Sviolad vladao je dvanaest godina progonei krane na-
vlastito koji u primorskih gradih pribivaju. Gotosklavinski doseljenici po-
248
Danijel Farlati je nakon posebne analize toga vrela, a osobito dijela o Stroilu kao
utemeljitelju gotske dinastije u dijelu rimske Dalmacije, zakljuio: Hoc regnum
Dalmaticum a Gothis originem, a Sclavis incrementum accepit. (Dalmatinska dr-
ava je gotskog podrijetla /dalmatinsku dravu osnovae Goti/, a poveana je sa
Sklavenima /Sklavi su joj dali prirast/.) Usp. Daniele Farlati, Illyrici sacri. T. 2, Ecc-
lesia salonitana. Venetiis, Apud Sebastianum Coleti, Venecija, 1753, str. 143-149.
249
E. Bartolini, I Barbari, nav. dj., str. 654.
250
Poslije smrti cara Heraklija,... pa sve do poetka IX. st. Bizant je bio rastakan dvor-
skim spletkama i unutarnjim nemirima te zabavljen novim neprijateljima: Saraceni-
ma i Bugarima tako, da nije mogao misliti na zapadni dio Balkana... Za sve vrijeme
od cara Heraklija pa do konca osmoga stoljea nemamo nikakva povijesnog izvora,
koji bi nam kazivao, da su Bizantinci vrili neku vlast na cijelom... prostoru od Rae
do rijeke Vojue. (D. Mandi, Rasprave i prilozi, nav. dj., str. 161-162.)
251
124
sebno su napadali primorska mjesta koja su bila kristijanizirana i u poseb-
nu odnosu s Bizantom. Tako se u glavi III. ovoga vrela spominje progon
krana u cijeloj dravi, a posebno u primorskim gradiima. Iz glava VI. i
VII. progoni krana takoer se dogaaju po cijelom kraljevstvu (u primor-
skim i u zagorskim stranama). F. ii istie da je ono to se pria o progo-
nima krana u VI. i u VII. glavi potpuno... istorijski verna i ispravna opta
slika.
252
I ono to hrvatska redakcija navodi o otpadu krana potpuno od-
govara prilikama za seobe naroda, kako ih poznajemo iz onodobnih vjero-
dostojnih izvora.
253
Nasilno ruenje crkava u doba koja opisuje ovo vrelo i
arheoloki se moe dokumentirati,
254
ali izgleda da nije bilo posebno veliko.
Samo je na ove gotosklavinske doseljenike mogao misliti papa Grgur Veli-
ki kada 600. godine izraava aljenje solinskom biskupu Maksimu zbog pri-
jetnji koje mu dolaze od Sklavina. Iz navoda u tom vrelu o napadima na pri-
morska mjesta kao posebno bitno moe se zakljuivati da ona nisu bila u sa-
stavu goto-sklavinske drave. U treoj se glavi hrvatske redakcije vrela gra-
nice Silimirove drave ovako opisuju: I bi kraljevstvo njegovo Bosna i Val-
demin deri do Polonije, tako primorsko kako i zagorsko kraljevstvo.
255
Hr-
vatima je od poetka gotosklavinske drave vladao ban.
256
Nasljednik Svioladov bio je sin Silimir koji je kraljevao dvadeset i
jednu godinu. U doba njegova nasljednika Bladina dogodilo se doseljenje
Avaro-Sklavina, koje se u petoj glavi Libellus Gothorum opisuje ovako:
Bladin, i sin njegov, zauja gospodstvo i poa na otevo misto gospodo-
vati redom i putom otca svoga Silimira. I Bladin kraljujui tako, imi sina i bi
ime sinu njegovu Ratimir. I ta, kako ulize u znanje, poe kazati se vele ohol i
mimored suprot svakomu okoran. Budui joe otac u gospodstvu, i izlize niki
puk s mnotvom prez isla tja deri ispriko rike velike, ka se dii Vellija. Ki puk
izvede ene i dicu i vojsku; s njimi gredihu i sobom nosahu sve imanje svoje,
252
F. ii, Letopis, nav. dj., str. 426.
253
D. Mandi, Rasprave, nav. dj., str. 458.
254
Istorija Crne Gore. (Tekst J. Kovaevia), nav. dj., str. 358.
255
V. Moin, Ljetopis Popa Dukljanina, nav. dj., str. 43.
256
Iz glave IX. latinske redakcije ljetopisa nedvojbeno proizlazi da je latinska ri-
je dux na hrvatskom znaila ban (banum ordinavit, id est ducem) i zato se
rije dux u odnosu na Hrvate ne moe prevoditi u znaenju knez. Hrvatska
redakcija glave IX. Sclavorum Regnum konkretno dokazuje da su u Hrvata po-
stojali i banovi i knezovi. (I zapisae asti i dohotke banom i hercegom i kne-
zom i satnikom.) Postojanje banovina u iduim stoljeima na teritoriju Gacke,
Krbave i Like, kao i Bosne jasno upuuje na nastavljanje kontinuiteta banske
vlasti iz doba kada su tim krajevima zavladali Goti.
125
ki udnim zakonom hojahu. I ti obujae kraljestvo ko se zovie Seno buia, ali
prvo sve mimohojahu. Poglavica njih bie mu vrimenit, koga zovihu njih ja-
zikom Bare, a jest naim cesar, pod kim bie devet duev, ki gospodovahu i
obladahu taj puk koga bie udno mnotvo. Posli obujae Sledusiu i pojdoe
u Macedoniu, i nju prijae i svu zemlju Latinsku, ki se onda /za/ Rimljane dr-
ahu, a sad se zovu rni Latini, kih cesar s onimi ima mnoge rvanje. I vide-
e da protiva njim ne moe biti, uini mir s njimi. Otaj puk tvrdo viru drae,
i tako ostavie Latine u miru. I videi kralj Bladin udesa togaj puka i mno-
tvo veliko i razumi da jednim jazikom govore, mnogo bi vesel i tudije spremi
posle i posla k njim. Ki cia jazika mnogo milostivo i s potenjem primie i u
miru stae, dajui jim Bladin dohodak, kako cesar bie uinio, i utakmie se
stati pod harac. Mnogo ljubeznivo ivie, toliko vee koliko vire i jazika bihu
jednoga. I ne uee razsipati, da, poee initi sela i pribivalia, i napunje-
vati to rasuli bihu. I tvrdo uee zemlju uzdrati, ku prijali bihu.
257
U hrvatskom izvorniku Libellus Gothorum ne koristi se za navede-
ne doseljenike naziv Avari i to zato jer ni suvremenicima (kako proila-
zi iz drugih vrela) taj pojam nije bio jasan.
258
Ako bi se vladari iz ovoga
vrela poeli raunati od oko 541. godine, kada je djelovao povijesni To-
tila, Bladin je prema redoslijedu vladara u ovom spisu ivio mnogo pri-
je 679. godine. Ako se, pak, poetak Stroilova vladanja i pogrjeno dati-
ra (prema Orbiniju) u (oko) 495. godinu te ako se koriste podatci iz spi-
sa da je Sviolad vladao dvanaest godina, a Silimir dvadeset i jednu go-
dinu, mogue je zakljuiti da je Bladin zapoeo vladati tek pri kraju VI.
stoljea. Bladin je, ako se prihvati najvjerojatnije Marulievo datiranje
osvajanja od strane Goto-Sklavina u 547. godinu, vladao prije 679. godi-
ne. On je mogao zavladati u posljednjem desetljeu VI. ili tek od prvo-
ga desetljea VII. stoljea. U hrvatskoj redakciji stoji da se za Bladino-
va kraljevanja pojavilo mnotvo naroda koje je krenulo od velike rijeke
koja se naziva Velija.
259
U latinskoj redakciji to se prevelo u smislu da se
257
258
Mislimo da je nepotrebno opredjeljivati se za i protiv Dukljanina. Niti je on
pisao bajke, kako misli Mijukovi, niti je samo kompilirao ono to je naao u
knjigama, kako tvrdi Banaevi, niti je sve pisao na osnovu narodne pjesme (Ja-
gi, Jireek, Latkovi), nego je koristio sve raspoloive izvore. Upravo tako se
moe objasniti da uopte ne pominje Avare (Obre), jer o njima nije imao to da
proita. (R. Rotkovi, Najstarija crnogorska drava, nav. dj., str. 138.)
259
Reka Velika (Velikaja) protie pored Pskova, na severu Rusije. Da li je re o
reci Volgi, Veliji, Velikoj ili nekoj drugoj velikoj reci, teko je utvrditi Prido-
lice su dole pod vostvom kagana Krisa ili vladara sa zvanjem bara, vojvode
126
za Bladinova vladanja diglo mnotvo naroda s velike rijeke Volge po ko-
joj su dobili ime Vulgari. U raspravljanju ove problematike bilo bi bitno
predhodno utvrditi tko su bili prvobitni protobugari u etnikom smislu.
Neka vrela identiciraju Bugare s Hunima i Avarima. Tako Prokopije u
VI. stoljeu Bugare naziva Hunima, kao i Porrogenet u X. stoljeu.
260

U Theophanesa se mijeaju pojmovi Bugari i Avari.
261
Joe Rus je 1931.
godine upozorio da je u latinsku redakciju ime Vulgari interpolirano i
da se radi o Avarima koji su predvodili Sklavine.
262
U literaturi se istie
da isti jezik kojim su govorili novi doseljenici moe biti samo slavenski,
a da su Bugari tada govorili starobugarski i da nikad nisu naselili zapadni
Balkan.
263
Zakljuuje se na temelju analize zemljopisnih naziva u Libe-
llus Gothorum (I-VII. poglavlje) da se prianje V. glave ovoga vrela od-
nosi samo na Obre (Avare) i Sklavine.
264
Posebno se napominje da ako je
rije o Bugarima kao Slavenima i prvobitnom teritoriju bugarske drave
Bara Ime vojvode Bara ni zvanje bare ne moraju da se tumae bugarskim je-
zikom, mogu i slovenskim, na ta i ukazuje Ljetopis, jer i takozvani Bugari go-
vore istim, slovenskim jezikom. Obar je slovenski naziv za Avare (onaj koji ivi u
oboru=Avar); u ruskom jeziku barin je znailo dvorjanin, gospodin, to odgova-
ra znaenju u hrvatskoj varijanti. Kod nas je lino ime Bar zabeleeno u poznom
srednjem veku /Danii/. (ore Jankovi, Srpsko pomorje od 7. do 10. stolea.
Srpsko arheoloko drutvo, Povremena izdanja 5, Beograd, 2007, str. 206.)
260
T. Mareti, Slaveni u davnini, nav. dj., str. 43.
261
J. Kelemina, Goti na Balkanu, nav. dj., str. 121-132.
262
O doselidbi Bolgarov na dalmatinska tla tudi ne more biti govora. (Joe Rus,
Kralji dinastije Svevladiev Najstareji skupni vladarji Hrvatov in Srbov 454-
614. Ljubljana, 1931, str. 141, 158.)
263
I ovdje je krivi prijevod sa slavenskog originala u latinskom tekstu Ljetopisa
Popa Dukljanina zaveo na pogrene interpretacije kao da se radilo o dolasku
Bugara (prevodilac je rijeku Veliju-Veliku preveo rijeju Volga, pa jo i obja-
snio da su se po njoj nazvali Vulgari) Da u petoj glavi nije rije o Bugarima,
pokazuje i okolnost, da se Ljetopis odnosi na dalmatinsku unutranjost, za koju
nije poznato da bi je Bugari ikada u prolosti naselili, odnosno nastanjivali.
(M. Hadijahi, Hipoteza o tzv.Treoj slavenskoj seobi na Balkan. Kopija ru-
kopisa u posjedu autora I. M, str. 2-4.)
264
Im V. Kapitel erhebt sich die Chronik zur Darstellung wirklicher Geschichte.
Es wird der Einfall der Avaren (Vulgari) und die Besiedlung der adriatischen
Lnder mit neuen Slaven berichtet. Der Chronist erwhnt die Eroberung Sie-
benbrger durch die Avaren; das Land wird im kroatischen Text mit deutschen
Namen als Simburgia, Simburgiorum terra benannt. (J. Kelemina, Popa Du-
kljanina Libellus Gothorum, nav. dj., str. 34-35.)
127
s kraja VII. stoljea, to moe biti Bugarska najranije sredinom IX. stolje-
a.
265
Ako se moe prevesti navod iz DAI da su se neki stanovnici u hr-
vatskoj dravi nazivali ili smatrali Avarima onda je sklavinsko mnotvo
za Bladina doselilo pod avarskim vodstvom.
Iz opisa Libellus Gothorum slijedi da su navedeni doseljenici osvo-
jili pokrajinu Sledusiju, cijelu Macedoniju i itavu pokrajinu Latina (Ri-
mljana). Car Konstantin je nakon mnogih neuspjenih ratova s tim dose-
ljenicima sklopio mir. Kralj Bladin je takoer sklopio s njima mir i nje-
govi podanici nastavili su mirno ivjeti s novim doljacima koji bijahu s
njima iste vjere i istoga jezika. Ista vira u to doba moe biti samo arija-
nizam kojemu su, prema Tomi, pripadali i ranije u japodskom dijelu su-
sjedne Liburnije doseljeni Hrvati. Kralj Bladin je pristankom na davanje
dohotka priznao vrhovnitvo vodstva novih doseljenika.
Kad je Bladin umro, naslijedio ga je, kako stoji u VII. glavi ovoga
vrela, sin Ratimir. I umri Ratimir i ne ostavi sina na njegovu mistu. I
stavi se /kraljevati/ jedan od njegova kolina /a potom drugi?/. I on umr-
e, nebie vee kralji togaj kolina.
266

F. ii pie da je nekoliko vladara u ovome vrelu - od prvog Stroila pa
do posljednjeg Radoslava, dakle u trideset i sedam koljena - prosto jedno
jedino genealoko stablo.
267
Ovo iievo miljenje nije tono u odnosu
na izlaganje prvobitne hrvatske redakcije u kojoj ne postoji kontinuitet vla-
dara iz samo jedne kraljevske dinastije. Taj se kontinuitet jedne loze preki-
265
E. P. Naumov, Etnike predstave na Balkanu u epohi ranog srednjeg vijeka. (Po
materijalima Ljetopisa popa Dukljanina. Dijalog /Sarajevo/, broj 1-2, 1989, str.
239.) Ni iz titule cagan (kagan), kojom su doseljenici, prema latinskoj redakci-
ji vrela, zvali svoga vladara, ne moe se zakljuiti da se radi o Bugarima. Dose-
ljenici u V. glavi latinske redakcije Hrvatske kronike predvoeni voom po imenu
Kris, koga nazivahu svojim jezikom kagan. (Kris, quem lingua sua cagan
appelabant.) F. ii je mislio da je to glosa nekog dalmatinskog Romana jo iz
XIII. stoljea, ali: Teko da bi u XIII. vijeku neko glosirao orijentalnu titulu ka-
gana, dok je ona bila vrlo dobro poznata kod pravoslavnih Slavena u XII. vijeku.
Ona je kod Hazara znaila vrhovnog vladara i u takvom smislu pozajmili su je
neki drugi narodi, koji su bili u vezi s Hazarima, ili su nekada spadali pod njiho-
vu vlast. Tako car Ljudevit II. 871. godine u prepisci s carem Vasilijem Makedon-
skim povodom pitanja o carskoj tituli kae, da titulu hagana nose vladari Avara,
Kazara i Normana. (V. Moin Ljetopis Popa Dukljanina, nav. dj., str. 45.)
266
267
F. ii, Letopis Popa Dukljanina. Beograd Zagreb. Zaklada tiskare narodnih
novina, 1928. /Posebna izdanja SANU, knj. 67. Filosofski i loloki spisi, knj.
18/, str. 176.
128
da u VII. glavi hrvatske redakcije vrela kada su zavladala dva kralja koja
nisu bila iz Ratimirova roda. Iz hrvatske redakcije ove glave proizlazi da je
u drugoj polovini VII. stoljea prestala postojati vladavina dotadanje got-
ske dinastije koju je utemeljio Stroil. Da su do tada stvarno mogli vlada-
ti kraljevi gotskog podrijetla, potvruju i gotska imena nekih od njih (Sili-
mir, Bladin.)
268
Vano je da se iz ovoga vrela moe sa sigurnou zakljui-
ti kako novi avaro-sklavinski doseljenici nisu nikad naselili opisani prostor
banske Bijele Hrvatske.
269
Iz nastavka prianja u sljedeim glavama Hrvat-
ske kronike proizlazi da su goto-sklavinsku dinastiju zamijenili novi avaro-
sklavinski vladari protiv kojih su Bijeli Hrvati podizali ustanke.
Prema Radojievu miljenju ovom sedmom glavom svrava se
uvodni deo Barskoga rodoslova,... Odeljak je, s knjievnog gledita, za-
okruen na hvale vredan nain.
270
Ljudmil Hauptmann zakljuuje da sa
Silimirom zavrava gotski dio Ljetopisa i da poinje drugi, slavenski dio,
i to dogaajima devetog vijeka (potcrtao Lj. Hauptmann).
271
Vano je
napomenuti da ovom glavom zavrava dio vrela u kojemu, po svemu su-
dei, nema umetaka od strane prepisivaa, odnosno redaktora.
272
268
Antun Mayer zakljuuje da su Totila i vjerojatno Silimir gotska imena, a da bi mo-
gla biti gotska i Ostroil i Vladin (Bladin). Iz ovoga, to smo iznijeli slijedi, da su
Totila i vjerojatno Silimir gotska imena (naa gornja prva kategorija), a mogla bi
biti gotska i Ostroil i Vladin (druga kategorija). Stalno slovenska imena jesu Sve-
vlad i Ratimir (trea kategorija), ali bi prvo moglo kao pozajmica u prijevodu od-
govarati gotskom Theodoriku. Ime Brus: Bris bolje je ni ne uzimati u obzir. Nije
dakle iskljueno, da u ovom nizu od 6 najstarijih imena 5 potjee iz nekog vrela o
istonim Gotima. (Antun Mayer, J. Rus, Kralji dinastije Svevladiev. Lingvisti-
ki prikaz. Nastavni vjesnik, knj. XLI za 1932/33, sv. 1-3, str. 84.)
269
Iz ovoga vrela mogue je zakljuiti da Gacku, Krbavu i Liku, od doseljenja sre-
dinom VI. stoljea pa sve do Zvonimirova svretka, nikad nisu nastavali ni Srbi.
270
Nikola Radoji, Drutveno i dravno ureenje kod Srba u ranom srednjem
veku prema Barskom rodoslovu. U: Glasnik Skopskog naunog drutva. Sko-
plje, 15/1935, 9, str. 68.
271
Ljudmil Hauptmann, J. Rus, Kralji dinastije Svevladiev. Povijesni prikaz. Na-
stavni vjesnik (Zagreb), knj. XLI za 1932/33, sv. 1-3, str. 78-79.
272
Iz sadraja je VIII. glave ljetopisa oito da se ona u jednom svom dijelu ne na-
stavlja na prianje prethodnih glava. Poslije smrti etiriju nepravednih kraljeva
ostao je sin jednoga od njih, koji se u hrvatskom tekstu zove Satimir, a kojega
u devetoj glavi ista hrvatska redakcija zove Satamir. Za njegova doba pojavlju-
je se Konstantin (iril) koji je poao u Kazariju propovijedati kranstvo i koji
je obratio svu Bulgariju. Konstantinova misija u Kazariji zbivala se u drugoj
polovici 860. i u prvoj polovici 861. godine. F. ii tono istie da kod krte-
129
3.
AVARSKI ARHEOLOKI NALAZI I MOGUI AVARSKI
NAZIVI NE POSTOJE U BANSKOJ HRVATSKOJ
U glavi XXX. DAI jasno se navodi da se Hrvatska sastoji od 11 poje-
dinano navedenih upanija i banske Hrvatske, koja se sastoji od Krbave,
Like i Gacke. upanijama upravljaju upani, a ban vlada banskom Hrvat-
skom, ali se ne moe iz ovoga vrela, kako se obiava, olako zakljuiti da su
tri pokrajine (Krbava, Lika i Gacka), istodobno i tri upanije. Srednjovje-
kovni teritorij sjeverne Dalmacije, omeen rijekama Zrmanjom i Krkom,
i onaj srednje Dalmacije omeen rijekama Krkom i Cetinom, te kninska i
drnika krajina, kao i podruje Livna i Glamoa, naziva se u literaturi Dal-
matinska Hrvatska, a taj je prostor u biti identian s Porrogenetovim hr-
vatskim upanijama. U tu upanijsku Hrvatsku doseljivali su Hrvati kao
franaki saveznici u ratu protiv Avara krajem VIII. i poetkom IX. stolje-
a i tek od tada se na tom prostoru mogu nalaziti i starohrvatski grobovi.
Nada Klai hrvatski dravni prostor, od IX. stoljea pa nadalje, dijeli na
stvarno postojea njegova dva dijela: bansku Hrvatsku i upanijsku Hrvat-
sku. Hrvati su s franakom pomoi zauzeli upanijsku Avariju izmeu iz-
meu Zrmanje, Krke, Dinare, Mosora i mora, pa je upravo u tom dijelu
nekadanje avarske zemlje ili avarskog kaganata njihovo ime Hrvat po-
stalo i sinonim za novoosnovanu dravu! Zato i car Konstantin u svoje
vrijeme, oko 959, razlikuje dva hrvatska podruja: upanijsko (s pokrte-
nim stanovnicima) i bansko, koje je jo uvijek pogansko!
273

nja Bugara nisu stvarno uestvovali ni Konstantin ni brat mu Metodije. (F. i-
i, Letopis, nav. dj., str. 426.) Iz opisa u glavi IX. Hrvatske kronike proizlazi da
se stvarno radi o zbivanjima u IX. stoljeu.
273
N. Klai, Poganska stara ili vela Hrvatska cara Konstantina Porrogeneta.
Croatica Christiana Periodica, XII/1988, 21, str. 52, 56. (Sve podcrtala N. Kla-
i.) N. Klai potpuno je zanemarila kao povijesno vrelo Hrvatsku kroniku i tako
je zakljuila da je ini se i vea grupa Hrvata u drugoj polovini VI. stoljea
moda pred Avarima, napustila svoja stara balkanska sjedita. (N. Klai, Po-
ganska stara, nav. dj. str. 61.) Hrvati su se, prema Klaikinu miljenju, iz Ka-
rantanije s Francima vratili ponovno u svoju prvobitnu domovinu. N. Klai je, u
tekstovima objavljenim tijekom 1987. i 1988. godine, prihvatila Kunstmannovo
miljenje o seobama od juga na Balkanu na sjever Europe tono istiui da se
za pretpostavku o doseljenju slavenskih plemena iz Zakarpaa u VII. stoljeu na
Balkan ne moe pronai ba nikakve dokaze. (N. Klai, Sjever i jug u Hrvata i
Srba. Oko /Zagreb/, broj od 15-29. sijenja 1987, str. 9. Na Klaiku je posebno
130
Banska Hrvatska obuhvaala je srednjovjekovnu Gacku, Krbavu i
Liku i ne postoje pisana vrela niti arheoloki nalazi koji bi potvrdili da su
taj hrvatski prostor bilo kada naseljivali Avari.
274

1.
Hrvati spadaju meu narode koji Avare nazivaju Obrima. Pojedini
autori pokuali su veim brojem toponima Obrov dokazati suivljenje
Avara s Hrvatima. F. ii pie kako misli da na ostatke Avara ili Obara
upuuju mjesna imena: Obrov, Obrova, Obrovo i Obrovac i u tom smislu
nabraja: 1. Obrovac kod Nina /danas Obrovica/ u latinskim isprava-
ma od X. do XIV. vijeka, prvi put 918., 2. Obrovac na Zrmanji javlja
se tek od 1337., 3. Villa Obrovac kod Brinja danas toga sela vie
nema 1476., 4. Villa Obrov kod Jezerana pod Kapelom 1476., 5. Ca-
stellum Obrovac na Uni nie Bihaa (danas vie ne postoji), oko kojega
je ivjelo pleme Obrovako 1321., 6. Praedium Obrov u Pounju oko
Dubice 1347., 7. Danas ima jo selo Obrovac na istoku Banjaluke.
F. ii dalje navodi oko dananjeg Dugog Sela nedaleko od Zagreba
possessio Obrova, jedan Obrovac u sinjskoj okolici u Dalmaciji, prebi-
valite Obre kod Konjica u Hercegovini i Obre kod Visokoga u Bosni.
275

utjecao Kunstmannov rad: Wer waren die Weisskroaten, des byzantinischen Kai-
sers Konstantinos Porphyrogennetos? Die Welt der Slaven. Godite XXIX, novi
svezak 8. Otto Sagner, Mnchen, 1984, str. 111-122.)
274
N. Klai posebno napominje da podatak iz DAI o hrvatsko-maarskoj granici
prema gorama moe biti samo Petrova gora koja je stoljeima bila stvarna
granica izmeu Hrvatske i Slavonije Dakako da je Stara Hrvatska smetala Ma-
arima kad su u poetku X. stoljea poeli usluno juriti kao plaenici u Italiju, i
zato su je, kako smo vidjeli, pljakali. Ali Stara Hrvatska ostaje i za Maare ne-
osvojiva zemlja. Magister P, notar kralja Bele III, tvrdi da su ugarski vojskovo-
e, vraajui se iz Italije, preli Kupu i Savu i zauzeli tri utvrde Zabrag, Poegu
i Vukovo, pa je i taj izvjetaj novi dokaz da u Hrvatskoj, ako su je i napali, nisu
mogli nita postii. Prema tome, Stara Hrvatska ostaje neosvojiva tvrava za sve
susjede najmanje do sredine X. stoljea. (N. Klai, Poganska stara, nav. dj., str.
60-61. Podcrtala N. Klai.) Meutim, tu staru Hrvatsku, prema Hrvatskoj kronici,
nisu naselile avarosklavinske mase, a u njoj ban autonomno vlada nad Hrvatima i
kasnije u zajednikoj dravi Hrvata s Avaro-Sklavinima.
275
F. ii, Ekskurs I. O ostacima Avara u Hrvatskoj i o etimologiji rijei ban. U: Po-
vijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, nav. dj., str. 678-680. J. Kovaevi do-
punio je iieve primjere ovako: U rimskoj provinciji Dalmaciji i Panoniji topo-
131
iievo miljenje ubrzo se poelo pobijati.
276
Pojedini autori su za-
kljuili da rije Obrov dolazi od slavenske rijei ob-rovati.
277
Meu-
nima tipa Obar ima mnogo. (Obarska Mahala, Velika i Mala kod Bijeljine, Obari-
i zapadno od Kreeva na Neretvi, Obre ili Obri kod Visokog, Obri kod Pohuma na
Neretvi, Obre kod Janje u blizini Bjeljine, Obri severozapadno od Gorada, Obri-
nje na reci Klini, Obrje kod Mostaha u blizini Ljubljane, Obrov kod Dubice u Pou-
nju, Obrav kod Velike Kladue u Pounju, Obrav kod kod Rasova kod Bijelog Polja,
Obrov kod Dugog Sela kod Zagreba, Obrov kod Podgrada u Istri, Obrov kod Jeze-
rana pod Kapelom, Obrovanj, ostrvo kod Vrgade izmeu Zadra i ibenika, Obrovac
kod Nina, Obrovac na Zrmanji, Obrovac juno od Bihaa na Uni, Obrovac kod Bu-
ima na Uni, Obrovac istono od Banjaluke, Obrovac kod Sinja, Obrovac kod Bri-
nja, Obrovac kod Kaknja, Obrovac kod Benkovca, Obrovac kod Bosanske Krupe,
Obrovac u Sarajevskom polju, Obrovac kod Vujana, Obrovo kod Oraca /kod Du-
brovnika/. (J. Kovaevi, Avarski kaganat, nav. dj., str. 93.)
276
Izmeu ostaloga, mislio je (ii) da je postalo od imena Obara i ime varoice
Obrovac na reci Zrmanji. Ali tu hipotezu ini neverovatnom akcenat rei, koja se
u imenu ovog dalmatinskog mesta izgovara Obrvac, s uzlaznim dugim akcentom
na drugom slogu. Mesno ime od osnove obr s dodatnim nastavkom ovac, mo-
glo je da bude naglaeno kao jedna od ove etiri rei kojima je postanje slino i
nastavak jednak: Crevac, Petrovac, Krlovac, Bnovac prema tome kako se iz-
govarala re Obar (to nam nije poznato). To jest, moglo je da dobije ma koji od
naa etiri akcenta, ali udar glasa mogao je da bude samo na prvom slogu, kao
to je kod svih slino nainjenih rei. Naprotiv, ovaj na Obrvac naglaen je kao
re udvac, i kao to ova re dolazi od udov, valja da i Obrovac proishodi
od rei Obrov. Obrov je dobra re naega jezika, koja znai opkop oko nekoga
grada... Jo jednu potvrdu za tesnu vezu izmeu rei obrov i obrovac imamo u
dva topografska imena u neposrednoj blizini Bijelog Polja, gde se, u poloaju koji
je nekad bio opkopan, jedno selo zove Obrov, a brdo tik do njega Obrova. (Josip
Smodlaka, Imena mesta i metana na tlu Jugoslavije. Split, 1946, str. 44-45. Ovaj
je Smodlakin rad tiskan kao poseban prilog u Vjesniku za Arheologiju i Historiju
Dalmatinsku, a recenzirao ga je Mihovil Abrami.)
277
M. Sui zakljuuje da je i hrvatski oblik Obrovac nastao proirenjem osnove
rov s preksom ob- i suksom -ac. To je isto hrvatski naziv, a susre-
emo ga npr. s unutranje strane Dioklecijanove palae u Splitu, to je zani-
mljiv primjer pohrvaenja latinske nomenklature. Pored imenice obrov imamo
i drugu, istoznanu ob-kop. To su varijante za naziv fortikacija tipa rova i na-
sipa, u latinskoj terminologiji fossa i vallum, to jest jarak i nasip. Od vallum
nastao je naziv za Bol (o. Bra). Dakle, sam hrvatski naziv Obrovac izravno go-
vori da se radi o varijanti fortikacije. (M. Sui, Zadarski i ninski mirmidonci.
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 38, Zadar 1996, str.
30.) Te su slavenske rijei prodrle i u sferu urbanih denominacija (Split, Tro-
gir), gdje Avara nikada nije bilo. (M. Sui, Ocjena radnje L. Margetia: Kon-
132
tim, kada bi se i sigurno utvrdilo da svi navedeni toponimi upuuju na
avarsko postanje od odlune je vanosti da je postojanje ovih toponi-
ma na prvobitnom hrvatskom teritoriju srednjovjekovne Gacke, Krbave
i Like potpuno zanemarivo.
2.
Otto Kronsteiner pokuao je protumaiti izraze: ban, chagan, gaziz
(chaziz-kaziz) i upan kao avarske slubene stupnjeve, koje su nazive
alpski Slaveni, prema njegovu miljenju, preuzeli iz avarskog jezika to
je posve neutvreno.
278
Pretpostavljenu avarsko-hrvatsku bliskost poseb-
no se pokualo obrazloiti postojanjem banske vlasti u Hrvata. Miljenje
da hrvatski naziv ban potjee od avarskoga osobnog imena vladara Ba-
jana poziva se na poglavlje XXX. DAI u kojemu se navodi kako meu
Hrvatima u Lici, Krbavi i Gackoj vlada boanos (boan) koji se u glavi
XXXI. DAI spominje kao boeanos (boean).
279
Meutim, u Hrvata po-
stoji samo naziv ban koji se u hrvatskim izvorima oduvijek tako pisao i
izgovarao.
280
Korijen naziva ban je indoeuropski, a u rimsku Dalmaciju
najvjerojatnije su ga prenijeli Germani. Vjekoslav Klai je prvi upozo-
rio na mogunost da hrvatska oznaka ban potjee iz jezika Gota: U got-
stantin Porrogenet i vrijeme dolaska Hrvata. U: Zbornik Historijskog zavoda
JAZU. Zagreb, 1977, str. 97.) Ime Obor u nazivu Obrovca na donjoj Zrmanji
ne potie od Obra-Avara. Nosi ga i poljska rijeka Obra. Tipino je za zagreba-
ki kraj, gdje u nazivima nalazimo Obore i Opore. Opor zvao se pristav kod na-
gode Brukonje sa samostanom sv. Kuzme i Damjana za vinograde kod Tinja.
(Juraj uk, Banovi Belo i Bori s plemiima od Komarnice i Baboe. Opatija,
1959, str. 13.)
278
Peter tih, Novi pokuaji rjeavanja problematike Hrvata u Karantaniji. U: Et-
nogeneza Hrvata, nav. dj., str. 125-127.
279
I O. Kronsteiner rije ban dovodi u vezu s rijeju bajan i smatra da spada u tur-
kijske jezike (O. Kronsteiner, Gab es unter den alpenslawen, nav. dj., str. 145.)
280
Tvrdnja da je ban postao stezanjem iz bojan protivi se i historijskim inje-
nicama i glasovnim zakonima. Da je slavenski bojan proizaao iz mongolsko-
turskoga bajan, trebalo bi istom dokazati, jer moe biti i od korijena boj. Isti-
na je dodue, da je kod nabrojenih altajsko-turanskih naroda lino ime Bajan
bilo dosta esto, ali u povjesnim vrelima nema nigdje ni traga kakovu svjedo-
anstvu, da je rije bajan kod njih oznaivala dravno ili vojniko dostojanstvo
i imala isto ili barem priblino slino znaenje kao hrvatski ban. (Stjepan K.
Saka, Otkuda Hrvatima Ban ? ivot, XX/1939, 7, str. 393.)
133
skom jeziku imade rie bandvjan, od koje su u srednjem vieku postanule
riei: bannus, bannum, francezki ban, talijanski i panjolski bando, a sve
te riei oznauju izvrujuu vlast, ili pravo javnoga astnika, da pod pri-
etnjom kazne neta zapovjedi ili zabrani. Nije li tu ime povlasti prenese-
no na osobu, koja ju izvruje?
281
Iz sauvane hrvatske tradicije moe se
zakljuiti da su Hrvati ast bana kao najvieg dostojanstvenika iza kra-
lja preuzeli od Gota. Tako se u Korulanskom kodeksu iz XII. stoljea
navodi o gotskom kralju Totili ovo: Tunc Gothi fecerunt sibi regem Te-
tolam qui fuerat aliis regibus banus et obsedebat undique Romanis.
282

Pojam bana asocira na postojanje gotovo iste asti u nekih germanskih
naroda.
283
281
V. Klai, Porieklo banske asti u Hrvata. Vjesnik kr. hrv.-slav.- dalm. Zem. ar-
kiva, I, Zagreb, 1889, str. 26. O znaenju rijei ban usporedi i Heinrich Kun-
stmann, Bojan und Trojan. Die Welt der Slaven, XXXV/1990, 1, 162-187.
282
Vinko Foreti, koji je prvi obradio ovo vrelo, zakljuuje: Ova reenica nala-
zi se u posljednja dva retka lista. Dio aliis regibus banus et obsedebat undique
Romanis nalazi se u posljednjem retku. Ispod rijei banus ve na praznom pro-
storu pie banduus, ali rije banus nije precrtana. U izdanju kod Duchesnea i
Mommsena ova reenica glasi: Tunc Gothi fecerunt sibi regem Badua, qui To-
tila (kod Mommsena s varijantom Totilla) nuncupabatur. Kod Duchesnea su
varijante rijei Badua zabiljeene ovako: Bandua, Banduam, Vadua, Vaduam,
Vaduas, Baduam. Kod Mommsena isto samo drugim redoslijedom: Badua,
Vadua, Vaduam, Baduam, Vaduas, Bandua. Iako je naknadno ispod rijei ba-
nus pisac kodeksa napisao banduus, bez sumnje shvatio je on i napisao tekst ne
u smislu, kao da bi banus (dotino banduus) bilo lino ime, ve mislei pod tom
rijeju najvieg dravnog dostojanstvenika iza kralja, kako to bijae kod Hrva-
ta. (V. Foreti, Korulanski kodeks XII. stoljea i vijesti iz doba hrvatske dina-
stije u njemu. U: V. Foreti, Studije i rasprave iz hrvatske povijesti. Knjievni
krug Split - Matica hrvatska Dubrovnik, Split, 2001, str. 109-110.)
283
Germanski pojam Bann ima svakako pored svjetovnog i sakralni znaaj. Vr-
ilac mnogoboakih obreda imao je pravo i dunost odrediti zgodno vrijeme i
zgodno mjesto za zborovanje. To bi se mjesto ogradilo, a unutar ograde je mo-
rao vladati najpotpuniji mir. Kao znak nazonosti zatitnog boanstva podizao
se znak bandva. Zbor je dakle sluio za suenje i za saziv vojske u rat. (A.
Dabinovi, Hrvatska dravna i pravna povijest, nav. dj, str. 124-125.) Usp. Gju-
ro Szabo, O znaenju topografskog nazivlja u junoslavenskim stranama. U: G.
Szabo, Starosjeditelji i Hrvati. /Priredio: I. Mui/, Laus-Kupola, Split, 2002,
str. 101-105.).; Seebold Elmar (preradio), Kluge Etymologisches Wrterbuch
der deutschen Sprache. 24 izdanje, Walter de Gruyter, Berlin-New York, 2002,
str. 89.
134
3.
P. tih misli kako je i Kronsteinerovo traenje naziva upan u avar-
skom rjenikom blagu... posve neutvreno.
284
upani postoje u Bugar-
skoj, Grkoj te u eha i Poljaka.
285
U gl. XXIX. DAI stoji da su Hrva-
ti, Srbi, Zahumci, Trivunjani, Konavljani, Dukljani i Pagani imali, kao i
ostali Sklabenoi, upane starjeine. Radoslav Rotkovi zakljuuje kako
bi se moglo prihvatiti avarsko porijeklo rijei, upravo s obzirom na i-
njenicu da te titule nema gdje nije bilo Avara.
286
Meutim, toponimi
koji asociraju na tu instituciju postoje na puno irem podruju nego li je
ono na kojem su zajedno ivjeli Sklavini i Avari ime je avarska teorija
o podrijetlu upana dovedena u pitanje.
287
Ako bi nazivi upa i upan stvarno imali avarsko podrijetlo bitno je
da su ti nazivi veinom posvjedoeni samo u upanijskoj, ali ne i u ban-
skoj Hrvatskoj.
284
Podrijetlo rijei upan iz avarskog jezika uz A. Brcknera prvotno je zastupao
i P. Skok, no poslije je to navodio jo samo kao mogunost. Kad je rije o u-
panu, uz spomenuto, mislilo se da je izvor naziva i slavenski (F. Mikloi), pra-
indoeuropski (V. Machek), indoeuropski (D. Dragojevi), ilirsko-traanski (K.
Otir) i starobalkanski (M. Budimir). (P. tih, Novi pokuaji, nav. dj., str. 127.)
285
upani su bili gospodari nad onim slovenskim plemenima koja su se otrgla is-
pod vlasti Avara i docnije dola pod vlast Srba i Hrvata. (T. ivkovi, Juni
Sloveni pod vizantijskom vlau, nav. dj., str. 292-295.) U Dobrui (Rumunjska)
pronaen je natpis na kamenu (datiran u 943. godinu) na kome se javlja upan
Dimitrije. (T. ivkovi, Sloveni i Romeji. Nav. dj., str. 98.) O poreklu rei po-
stoje podeljena gledita. Smatra se da je re upan pozajmljenica iz altajskog
(avarskog) jezika, koja je prihvaena u svim slovenskim jezicima na podruju
avarskog kaganata, ili da potie od indoevropskog (praslovenskog) korena, od
kojeg je nastala i re upa. upan se pojavljuje na irokom slovenskom prosto-
ru, kod Zapadnih i Junih Slovena, Bugara, Ugara i Rumuna, sa razliitim zna-
enjem i znaajem. (Sima irkovi Rade Mihalji /priredili/, Leksikon srp-
skog srednjeg veka. Knowledge, Beograd, 1999, str. 197.)
286
Radoslav Rotkovi, Odakle su doli preci Crnogoraca. Onomastika istraiva-
nja. MontEdit, Podgorica, 2000, str. 270-271.
287
Franjo Smiljani, O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovjekovnim
vrelima od 9. do 16. stoljea. Povijesni prilozi, god. 26, svezak 33, str. 34. Hr-
vatski institut za povijest, Zagreb, 2007.
135
4.
Prema nekim autorima postoje arheoloki tragovi nekadanjega hu-
nobugarskoga i protohrvatskog zajednitva.
288
N. Klai je upozorila ko-
lege arheologe da mogu, bez bojazni da pogrijee, utvrivati u hrvatskim
zemljama avarsku politiku organizaciju, gdje nau: solenke, kotane
predmete, drvene vedrice, ostruge, ili konjaniku
289
opremu.
290

Janko Beloevi navodi meu ukrasnim aplikama na groblju u dri-
jacu i dvije bronane kalotaste aplike uz napomenu da je u grobovima s
poganskim nainom pokapanja na tlu Dalmatinske Hrvatske registrira-
no i nekoliko primjeraka takvih aplika i da su takve ukrasne aplike i dru-
gi kovinski predmeti karakteristini za avarsku kulturu kasnog 8. i po-
etka 9. stoljea.
291
J. Beloevi zakljuuje da su recipijenti od jelenjih
paroaka bili relativno brojno zastupljeni u horizontu starohrvatskih gro-
balja s poganskim nainom pokapanja i da se oni mogu s pravom smatra-
ti avarskim kulturnim dobrom jer su brojno zastupljeni u avarskim gro-
bovima ve od VII. stoljea, a najbrojniji su u njihovim grobljima VIII.
stoljea na irokim podrujima Karpatske kotline.
292
J. Beloevi po-
sebno dijeli keramiku na groblju na drijacu na dvije temeljne grupe:
keramiku tipino slavenskih oblika i keramiku osobitih oblika. U dru-
gu tipoloku grupu izdvojili smo posude osobitih oblika Ta je keramika
288
. Jankovi, Srpske gromile. Beograd, 1998, str. 134-145.
289
Nada Klai je pogreila 100%. Konjanika oprema je franaka (ostruge, ve-
drice zapravo uture buklije), a samo konjska oprema moe biti avarska, a nje
nema, kao ni avarskih pojaseva. Ako je neto avaro-slovensko, ne znai da nije
samo avarsko ili samo slovensko. U vaem primorju ima grobova koji su jed-
naki onim u Sremu ili Velikoj Moravi, te je veza nesporna, ali sumnjam da su to
Avari; pre neki Sloveni koji su bili u Avarskom kaganatu u Panoniji. (. Jan-
kovi u dopisu autoru iz Beograda dana 27. IV. 2010.)
290
N. Klai, Vinodol od antikih vremena, nav. dj., str. 18. (Podcrtala N. Klai.)
291
J. Beloevi, Starohrvatsko groblje na drijacu u Ninu. Arheoloki muzej u Za-
dru, Zadar, 2007, str. 272. Maja Petrinec posebno napominje da najznaajnije
analogije s navedenim aplikama nalazimo u okviru grobalja kasnoavarskog raz-
doblja na podruju Karpatske kotline, a njihove nalaze u srednjovjekovnoj Hr-
vatskoj ona datira u doba prvih desetljea IX. stoljea. (M. Petrinec, Groblja od
8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave. Muzej hr-
vatskih arheolokih spomenika. Split, 2009, str. 148, 151, 158.)
292
J. Beloevi, Starohrvatsko groblje na drijacu, nav. dj., str. 418, 422, 424, 458.
Usp. M. Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljea, nav. dj., str. 186-190, 261-263.
136
na podruju Dalmatinske Hrvatske nastala pod utjecajem provincijalno
rimske keramike autohtonog ivlja s kojim su Hrvati nakon doseljenja u
ove krajeve doli u izravni doticaj Keramika sa drijaca, kao i kerami-
ka sa starohrvatskih grobalja s poganskim nainom pokapanja, speci-
na je po tome to su u njezinu fundusu uz slavenske oblike posuda zastu-
pljeni i osobiti oblici koji su meu slavenskom keramikom nepoznati U
raspoloivoj literaturi ipak nalazimo ue tipoloke paralele za drijaku
keramiku s ruicama, a to su posude iz kasnoavarskoga groblja 8. sto-
ljea u Pri
293
Ako se prihvati Beloevievo zakljuivanje o uim ti-
polokim paralelama drijake keramike s ruicama posuda iz kasnoa-
varskoga groblja 8. stoljea u Pri i u tom sluaju je oito da su takve i
sline usporedbe mogue uglavnom s nalazima u upanijskoj Hrvatskoj.
Dakle: moe se zakljuiti kako se svi navedeni mogui avarski nala-
zi oituju u upanijskoj Hrvatskoj, ali ne i u banskoj Hrvatskoj.
4.
HRVATI IZ BANSKE HRVATSKE PREOSVAJAJU
UPANIJSKU DALMACIJU OD AVARA
Usprkos mnogobrojnim domiljanjima, nitko nije uspio dokazati da
je na sjeveru Europe bilo kada postojala neka Bijela Hrvatska, a pogoto-
vo ne neprekidno od sredine VII. do sredine X. stoljea. Nema potvrda
da su se Hrvati na prostorima dananje eke, Poljske i Ukrajine naziva-
li Bijelim Hrvatima, a ako tada u tim predjelima nisu postojali Bijeli Hr-
vati, onda oni odatle nisu mogli ni doseliti krajem VIII. ili poetkom IX.
stoljea. Hrvati su se, prema Hrvatskoj kronici i Solinskoj povijesti, do-
selili na liburnijski (konkretnije japodski) teritorij, kasnije Like, Krbave
i Gacke, najkasnije u doba Totile, dakle sredinom VI. stoljea i od tada
su tu nastavili stalno prebivati. Posebnost banske Hrvatske, kako je opi-
sana u DAI, takoer potvruje vjerodostojnost navoda Tome Arhiako-
na i Popa Dukljanina. O nekoj doseobi Hrvata s europskog sjevera u IX.
stoljeu ne znaju nita ni franaki izvori.
294
Na temelju postojeih pisanih
293
J. Beloevi, Starohrvatsko groblje na drijacu, nav. dj., str. 303-308.
294
Pretpostavku da su Hrvati doselili na Balkan tek s Francima krajem VIII. i po-
etkom IX. stoljea zastupa samo nekoliko hrvatskih povjesniara i arheolo-
ga, a kako ona nije potkrijepljena vanim znanstvenim dokazima, s pravom se
moe ustvrditi da nije opeprihvaena u hrvatskoj historiograji. (J. Beloe-
vi, Starohrvatsko groblje na drijacu, nav. dj., str. 23-24.)
137
vrela, ali i prema tadanjim objektivnim (zikim) mogunostima prese-
ljivanja stanovnitva, mogue je sloiti se s Kerubinom egviem,
295
koji
zakljuuje: Hrvati i Srbi su nametnuli samo svoje ime onima, koje su
podvrgli time to se je njihovim imenom prozvala drava, koju su osno-
vali... Onih sedam ili osam upa ili tribusa mogli su brojiti najvie se-
dam ili osam hiljada glava.
296
Potpuno je razumljivo da malen broj do-
seljenih Hrvata nisu morala posebno zabiljeiti franaka povijesna vrela.
Guduscani,
297
su pod Bornom ratovali na franakoj strani, a bili su kao
dotadanji stanovnici Gacke
298
i zemljopisno blii franakim osvajanjima
pa ih zato franaka vrela posebno i biljee.
295
K. egvi (1867.-1945.) bio je katoliki sveenik, diplomirani povjesniar i po-
litiar radikalne pravake orijentacije. On je od partizana ubijen u Zagrebu 30.
VI. 1945. godine zbog zastupanja teze o gotskom podrijetlu Hrvata.
296
K. egvi, Oko roenja Hrvatske, nav. dj., str. 224-226. K. egvi posebno obra-
zlae: Toma upotrebljava rije tribus. Ova znai pleme, rod, ali moe znaiti i
upa, Sippe Langobarda. Treba znati, da ni Sippe ni upa ne znae izvorno teri-
torij, nego ljude, skupinu plemenjaka. Toma nije mogao upu prevesti inae nego
tribus. Prema tomu tribus nobilium znailo bi sedam ili osam upa plemikih.
(K. egvi, Oko roenja Hrvatske, nav. dj., str. 224-225.)
297
Ako se Guduscane tretira kao natio Guduscanorum to se moe shvatiti samo u
plemenskom smislu. U ranom srednjem vijeku natio (i gens) se meutim upo-
trebljava pri oznaavanju plemenske strukture i plemenske pripadnosti. (Bogo
Grafenauer, Pitanje srednjovekovne etnike strukture prostora jugoslovenskih
naroda i njenog razvoja. Jugoslovenski istorijski asopis /Beograd/, broj 1-2 za
1966. godinu, str. 7.)
298
Uz to znamo da Ajnhard nigde ne kae da su Guduskani preli na Ljudevito-
vu stranu, ve samo, da su na Kupi napustili Bornu i otili kui, to upuuje na
neko blie podruje, a ne na neko daleko na istoku, niti pak na podruje Ljude-
vitove delatnosti. Jer, kad Ajnhard kae da ih je Borna opet pokorio, ne moe se
ni pomisliti da je iao ak negde nadomak Timoana, ali ni na Ljudevitovo po-
druje, jer bi to izazvalo novi sukob sa Ljudevitom to bi Ajnhard svakako za-
beleio kao uspeh franakog saveznika u borbi protiv njihovog estokog protiv-
nika Ljudevita. Po svemu sudei Borna nije bio knez nekih Guduskana izmeu
Branievaca i Timoana, a jo manje je mogao biti knez Timoana. Guduskani
nisu mogli otii kui negde ak u Podunavlje niti bi bilo jednostavno da Borna
usred sukoba sa Ljudevitom ide ak na istok da bi Guduskane opet pokorio. Sve
se to moralo deavati u zapadnoj Dalmaciji. (Relja Novakovi, Baltiki Slove-
ni u Beogradu i Srbiji. Narodna knjiga, Beograd, 1985, str. 55. R. Novakovi je
dao najpotpuniji prikaz sve postojee literature o Guduscanima do 1985. godi-
ne. Usp. R. Novakovi, ibid, str. 22-79.)
138
F
a
r
l
a
t
i
,

I
l
l
y
r
i
c
u
m

s
a
c
r
u
m
,

t
o
m

I
.
,

V
e
n
e
c
i
j
a
,

1
7
5
1
.
,

s
t
r
.

1
,

s
n
.

Z
.

B
u
l
j
e
v
i

139
Jezgro pod hrvatskim imenom moglo se stvarno nalaziti na teritori-
ju srednjovjekovne Like. Josip Modestin imenima petorice brae i dvi-
ju sestara u cara Konstantina daje svoje slavenohrvatsko tumaenje
i nalazi ih ouvane i u XX. stoljeu u Lici, koja je, prema njemu, i u
vrijeme cara Konstantina Porrogeneta bila akavska bez sumnje sva
kolika.
299
Ta su imena ouvana u nazivima mjesta Kuklji i Lovinac
(oba u gornjoj Lici podno Velebita), te Kosinj i Mohlji kod Peruia
(oba u donjoj Lici). Pored imena etiri brata: Kuklji, Lovinac, Mo-
hlji i Kosinj, u likim se imenima ozivaju i imena dviju sestara: Tuga
i Buga.... Tuga, ogleda se u imenu plemena Tugomiria ili Tugomeria,
koje je nastavalo u podgorskoj upi... to se prostirala, sa upskim gra-
dom Bagom u sredini, u Podgorju Velebita s morske strane, od Stinice
kod Jablanca do rijeke Koprive (Zrmanje) kod Obrovca... Ime druge se-
stre,... Buga, oziva se u imenu hrvatskoga plemena Buana (bug+janin)
takoer u Lici, oko Peruia... I sestra Buga, kao predstavnica jedno-
ga hrvatskog plemena, jest Hrvatica, samo to je vjerojatnije, da je ime
Buga postalo prema imenu Buani negoli obratno... U pariskom, naj-
ranijem i najboljem, rukopisu (br. 2009) imena sestara su naglaena...,
to dobro pristaje akavskom kraju, kojemu imena pripadaju. Tako sam
za 6 imena u cara Konstantina naao paralele u Lici, pa sam potpunim
pravom zakljuio, da je Lika domovina 1000-godinje careve prie o
doseljenju Hrvata... Car Konstantin priu nije izmislio, ve ju je po ne-
ijem kazivanju ili pismenom izvjetaju zabiljeio... Skok mi prebacuje
pretvaranje Konstantinovih linih imena u mjesna. A koja od tih mjesnih
imena nisu moda postala od linih - zar ne Kukljii, Mohljii, Lovinac,
Tugomirii? Uostalom ja nisam kriv, to je njihova suzvunost potpuna,
pa drim i dokazujem, da stoje meu sobom u vezi. Ta je veza nastala na
jedan od ova dva mogua naina: ili su lika imena postala po eljadi,
ili su po likim imenima izmiljena imena eljadi, koju je car Konstantin
postavio na elo hrvatske povijesti. Veza meu imenima svakako postoji,
a sporedno je pitanje, kako je veza postala... Car Konstantin VII. znao
je za Liku ; ime je ... pisao prema hrvatskom lokativu... Taj je kraj, stara
Liburnija, ve na poetku hrvatske povijesti bio vrlo znatan, do Dalma-
299
J. Modestin, Imena petorice brae i dviju sestara na poetku hrvatske povije-
sti. Nastavni vjesnik, knj. XXXVI/1928, str. 288-296. Ivan Popovi istie da su
Lika i Krbava bile isto akavske jo do XIV-XV veka. (I. Popovi, Istorija
srpskohrvatskog jezika. Matica srpska, Novi Sad, 1955, str. 87.)
140
cije drugi cjeloviti dio prvobitne dalmatinske Hrvatske... Lika imena, u
kojima se ozivaju imena brae i sestara na poetku hrvatske povijesti,
idu meu najranija u Lici; javljaju se odmah u vrijeme, kad je u 14. i 15.
stoljeu svjetlost historije jae obasjala Liku.
300
J. Modestin je takoer
naglasio i ovo: Da carem piscem douvana imena brae odgovaraju
upravo mjesnim imenima, s kojima sam ih ja identikovao, to se razabira
i iz geograkoga smjetaja mjesta, koji se posve slae s redom imena
brae: Kukl(j)i i Lovin(j)ac nalaze se nablizu (razdaleko samo 13 km.
napreac mjereno) u gornjoj Lici podno Velebita, gdje je najgolemiji (V.
Malovan, Vagan, Sv. Brdo), Kosinj(ac) i Mohl(j)i (kod Peruia) opet su
nablizu u donjoj Lici... Zavrujem da je pria o dolasku Hrvata u novu
domovinu pod vodstvom petorice brae i dviju sestara etimologiki mit,
i da je toj prii kolijevka naa staroslavna Lika.
301

300
J. Modestin zakljuuje da je tih sedam hrvatskih plemena, raunajui za sva-
ko pleme tri i pol tisue ljudi koliko je po Klaiu krajem XV. stoljea brojilo
jako pleme Mogorovia, moglo imati u svemu oko 24500 ljudi, od toga 5000
ratnika. (J. Modestin, Imena petorice brae. Nastavni vjesnik, knj. XXXVI.
za 1928, nav. dj., str. 288-296.) J. Modestin svoje tumaenje ove problema-
tike objavio je prvi put u Boinom prilogu /Weihnachts Beilage/ zagreba-
kog Agramer Tagblatt dne 23. prosinca 1911. godine. (Professor Dr. Joseph
Modestin, Historisch-onomatologische Untersuchungen. Agramer Tagblatt,
XXVI/1911, 294, 1-4.)
301
J. Modestin, Imena petorice brae i dviju sestara na poetku hrvatske povijesti.
Nastavni vjesnik, knj. VIII. za 1912, str. 608. Petar Skok je Modestinovo tuma-
enje rijei Lovinac i Kosinj odbacio kao neznanstveno. (P. Skok, Kako bizan-
tinski pisci piu slovenska mjesna i lina imena. Starohrvatska prosvjeta, Za-
greb - Knin, Nova serija I/1927, 3-4, str. 189.) Kada mu je Modestin odgovo-
rio u citiranom tekstu 1928. godine P. Skok je jo kategorinije ostao pri svo-
jemu miljenju. (P. Skok, Malo odgovora. Starohrvatska prosvjeta. Nova seri-
ja II/1928, 1-2, str. 173-174.) O Modestinovu osvrtu na iia usp. J. Modestin,
Imena petorice brae i dviju sestara na poetku hrvatske povijesti. Nastavni
vjesnik, knj. XXXIV. za 1925-26, Zagreb, 1926, str. 9 - 14. Vidi i: J. Modestin,
Zastupa li Kosentzes Kasege? Nastavni vjesnik, knj. XXXIV. za 1925-26, Za-
greb, 1926, str. 115-117. U historiograji je pod utjecajem Skoka i iia ostalo
posebno prijeporno Modestinovo tumaenje o samo dva naziva /Lovinac i Ko-
sinj/, ali se u novije doba i ono poinje neto vie prihvaati. Usp. T. P. Vukano-
vi, Etnogeneza Junih Slovena, str. 97.
141
Bijela ili Stara Hrvatska, prema zakljuivanju Nade Klai, nije se
nalazila na dalekom sjeveru, nego u naim dinarskim planinama.
302

302
N. Klai, Sjever i jug u Hrvata i Srba (2). Oko (Zagreb), broj od 29. sijenja
12. veljae 1987, str. 9. L. Margeti u povodu u povodu izdanja Klaikine knji-
ge Vinodol (N. Klai, Vinodol od antikih vremena do Knezova krkih i Vinodo-
lskog zakona. Posebna izdanja Historijskih arhiva u Pazinu i Rijeci. Pazin-Rije-
ka, 1988, str. 143.) navodi: Misao da je prekovelebitska Liburnija ona Stara
ili Vela Hrvatska o kojoj govori Konstantin Porrogenet u glavi 31 svoga rada
De administrando imeperio (DAI) teko e se moi obraniti. Car govori o Ve-
likoj ili Bijeloj Hrvatskoj (dakle, ne o staroj ili veloj) uz ostalo ovako: Ona
Izradio: J. Modestin
142
Klaika je (i to tek u svom radu objavljenom posmrtno za 1988. godinu)
locirala pradomovinu Hrvata izmeu Velebita i Gvozda.
303
Klaikino je
temeljno polazite: Naime, ako su Hrvati u Maloj Poljskoj u X. stolje-
u to, naravno, ne znai da su ondje i u VII. stoljeu Jer, prvo nemamo
pojma gdje su Bijeli Hrvati za koje car i anonim tvrde da su preci dalma-
tinskih Hrvata u VII. st. boravili.
304

Hrvati su, prema glavi XXX. DAI, stanovali u to vreme s one stra-
ne Bagibarije, gde su sada Belohrvati.
305
Rijei u to vrijeme odnose se
na doba avarsko-sklavinskog zauzimanja Solina, to znai na prvu polo-
vinu VII. stoljea, a rije sada odnosi se na doba kada je spis nastajao.
Hrvati su se odvojili od matine zemlje i sa svojim narodom doli u Dal-
maciju koju su oslobodili od Avara, odnosno osvojili je za sebe. Dalmacija
se u DAI shvaa u antikom kontekstu kada se govori o zbivanjima u an-
tiko doba koja se jednom u glavi XXX. DAI navode kao davna vreme-
na. Kada se u ovom spisu uz Hrvate spominju Turci u glavama XXX.
i XXXI. DAI i ako se pod tim Turcima podrazumijevaju Maari koji su
nema ni galija ni trgovakih brodova jer je daleko od mora; naime, od nje do
mora putovanje traje 30 dana, a more do kojeg se dolazi nakon 30 dana zove se
tamno more. (DAI 31, 87-91). Tu zemlju je, mislimo, nemogue identicirati s
Likom, pogotovu ako bi se ta navodno ista zemlja, banska Hrvatska obuhvaa-
la u X. stoljeu jo i dio obale od Senja do Karlobaga, kako to autorica tvrdi.
(L. Margeti, Prikazi i diskusije. Knjievni krug, Split, 2002, str. 48.) U glavi
XXXI DAI ne govori se o Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj jer je jedino toan smi-
sao ovoga navoda misao o Staroj ili Bijeloj Hrvatskoj. Iz Klaikina pisanja o
prekovelebitskoj Liburniji ili banskoj Hrvatskoj savreno je jasno da ona tu ze-
mlju ne identicira samo s Likom. A to se tie udaljenosti te zemlje od tamnog
mora oito je da se pod tim morem ne misli na Jadran.
303
Hrvati su odatle, prema Klaikinu miljenju, pred Avarima ili s njima, otili u
drugoj polovici VI. stoljea u Karantaniju, a onda su se ti Hrvati iz Karantanije
kao franaki saveznici doselili u Dalmaciju od 821. do 822. godine. (N. Klai,
Poganska stara ili vela Hrvatska, nav. dj., str. 61- 62.) Doseljenje iz Karantani-
je, kako to navodi N. Klai, nije bilo mogue. Meutim, to ne znai da je pogr-
jeno i Klaikino zakljuivanje (objavljeno malo prije smrti 2. VIII. 1988. go-
dine) kako je tek najnovija historiograja, pomno razraujui anonimov izvje-
taj u DAI, uspjela dokazati da ni Vela ili Bijela Hrvatska, a ni njezina susjeda
Bijela Srbija nisu bili na sjeveru nego na jugu. (N. Klai, Odakle smo se dose-
lili. Hrvatska povijest. Od mita do stvarnosti /1/. Start /Zagreb/, br. 498. od 20.
veljae 1988, str. 59. Rijei u navodu podcrtala N. Klai.)
304
N. Klai, Odakle smo se doselili. (I.) Start, br. 498, nav. dj., str. 61-62.
305
143
doselili u IX. stoljeu, onda nije mogue ni pretpostaviti da je tada pojam
Dalmacije u DAI zamiljen u antikom kontekstu.
306
Dalmacija se ve od
sredine VI. stoljea ne moe shvaati kao prostor od Draa i Jadrana do
Posavine.
307
I prema franakim vrelima iz prvih desetljea IX. stoljea u
to doba postojali su posebni teritoriji: Liburnija i Dalmacija.
308
Liburnija,
koju i franaki izvori otro dijele od Dalmacije, tada je vjerojatno seza-
la do rijeke Krke i nesumnjivo je obuhvaala i teritorij nekadanjih Japo-
da.
309
Bilo bi besmisleno i pretpostaviti da bizantski autor ili redaktor DAI,
306
O shvaanju pojma Dalmacije u DAI usp. i: Milenko Lonar, O Porrogeneto-
voj Dalmaciji. Diadora, sv. 12, Zadar 1990, str. 391-400.
307
Da se Dalmacija u Porrogenetovo doba ne moe uzeti u starom prostranstvu
sve do istarskih gora, mogli bi suditi po tome, kako Prokopije /pisac VI. stolje-
a/ oznauje mee Dalmacije. On veli, da se ona prostire od prevalske zemlje
oko Skadra pa do zapadne /tj. rimske/ zemlje. Iza toga da dolazi Liburnija, pa
Istra i Mletaka. /De bello Gothico, lib. I. cap. 15. ed. Bonn. XVII. 80. i Kos
br. 43. str. 5./ Liburnija se dakle ne ubraja u Dalmaciju, a to je bila zemlja u da-
nanjem hrvatskom primorju /sa zaleem/... (Dane Gruber, Smjetenje Hrvata
u novoj postojbini poslije seobe. Hrvatsko kolo, knjiga 5, Zagreb, 1909, str. 42.)
308
Liburnia je ona zemlje uz iztonu obalu jadranskoga mora, u kojoj je grad
Trsat leao; dalje na jug Liburniji slijedila je Dalmacija... Liburnija, koja je i
davnu Japidiju obuhvaala, doticala se je dolnje Panonije na sjever-istoku
Gacku dijeli Gvozd od pritoka Kupe; ovdje dakle imala je tei granica izme-
dju Bornine i Ljudevitove kneevine, izmedju dolnje Panonije i Dalmacije. (F.
Raki, Hrvatska prije XII. vieka. Rad JAZU, knj. LVI. Zagreb, 1881, str. 108-
109.) Ivo Guberina tono obrazlae: Oni (izvori) nam vele, da je bizantinski
car Lav V. Armenac 817. g. poslao franakome caru Ludoviku svoje poslanstvo,
na elu s Niciforom, da s njim razpravi o granicama Dalmatinaca, Romana
i Slavena /de nibus Dalmatorum, Romanorum et Slavorum, Raki, Doc. str.
317/. Ovdje se lue granice Dalmatinaca, Romana i Slavena. Romani su sta-
novnici gradova /tako ih zove grki pisac Porrogenet/, a za Slavene znamo,
to su. Pita se: koji su to Dalmatinci? Izvor od 813. g. istie, da je Karlu Veliko-
me pripala Liburnija i Dalmacija, osim primorskih gradova /Raki, Doc. str.
315/. Kako se u uem /sudskom/ znaenju Dalmacija protezala od ua Krke do
ua Neretve, to se ovdje Dalmatinci imaju razumjeti stanovnici ovoga podru-
ja. Dalmatinci su stanovnici podruja od Krke do Neretve, Romani stanovnici
gradova, a Slaveni stanovnici Liburnije (I. Guberina, Dravna politika hr-
vatskih vladara. Svezak I. Nakladna knjiara Velebit, Zagreb, 1944, str. 58.)
309
M. Sui, Nekoliko pitanja u vezi s antikim Japodima. Arheoloka problemati-
ka Like. Hrvatsko arheoloko drutvo, Split, 1975, str. 114-115. M. Sui poseb-
no istie da je Liburnija u doba Borne teritorij izvan Dalmacije. Usp. M. Sui,
Granice Liburnije kroz stoljea, nav. dj., str. 287.
144
bez obzira tko on bio, ne zna opepoznate injenice. Mora se logino za-
kljuiti da pisac glave XXX. DAI, kada spominje Dalmaciju, zna da taj po-
jam nije oduvijek isti zbog povijesnih promjena tijekom proteklih stolje-
a do vremena kada nastaje ovo poglavlje. Ako bi se hrvatsko doseljenje,
kako je opisano u glavi XXX. DAI, datiralo u prvu polovinu VII. stoljea,
bilo bi nemogue objasniti nastavak teksta: Izvestan broj godina i Hrva-
ti u Dalmaciji pokoravahu se Francima, kao i ranije u svojoj zemlji.
310
Iz
ove bi se stilizacije moglo zakljuiti da su se Hrvati po doseljenju u Dal-
maciju u prvoj polovini VII. stoljea nastavili pokoravati Francima, a da
su im se tako pokoravali i u pradomovini prije doseljenja, to takoer zna-
i u prvoj polovini VII. stoljea. Ovo je nemogue jer u VII. stoljeu fra-
naka vlast nije postojala u Dalmaciji. Ako je jezgra ovoga navoda vjero-
dostojna, onda se ona moe odnositi samo na poetak IX. stoljea jer su se
samo tada Hrvati u Dalmaciji mogli pokoravati Francima. Oito je opi-
sani dolazak petero brae i dviju sestara sa svojim narodom u Dalmaciju
bio povezan s Francima, odnosno s franako-avarskim ratom, to znai da
se navedena doseoba Hrvata u upanijsku Dalmaciju mogla dogoditi kra-
jem VIII. ili prvih godina IX. stoljea. Franci su zauzeli Istru 787. godine,
a poslije toga su nastojali proiriti svoju vlast i dalje uz istonojadransku
obalu i njezino zalee. Franci ve 803. godine dre itavu teritoriju izmeu
mora, Rae, Vrbasa i Cetine.
311
Bijeli Hrvati iz banske Hrvatske, poznati u
Hrvatskoj kronici i po samostalnom dizanju ustanaka protiv sredinje vla-
sti, sigurno su jedva doekali da u saveznitvu s Francima obrauju s avar-
skom prevlau. Iz ivotopisa Ursa Confessora moe se zakljuiti da su
Dalmati(ni), kojima vlada samostalni rex u neovisnoj dravi avarosla-
venske upanijske Dalmacije poslije poetnog ratovanja pristali na mir uz
priznanje franakog vrhovnitva.
312
Doseljeni Hrvati u upanijsku Dalma-
ciju bili su malobrojniji u odnosu na zateeno stanovnitvo sastavljeno od
starosjeditelja i Avaro-Sklavina u kojih je prevladao dotadanji pokrajin-
ski naziv Dalmati(ni) i koji su nastavili uz Hrvate ivjeti uglavnom u svo-
jim dotadanjim obitavalitima.
310
311
312
Usp. F. Buli (objavio), Accessiones et correctiones all Illyricum sacrum del P.
D. Farlati. Di P. G. Coleti. Supplemento al Bullettino di archeol. e stor. Dalm.
1902.-1910. Spalato, 1910., str. 45-50.; Duan S. Popovi, itije Ursa konfeso-
ra i Hronologija Ursa konfesora u: D. S. Popovi, Prilozi itanju i razumeva-
nju, nav. dj., str. 495-534.
145
Pojam Dalmacije bio je shvaan u raznim vremenima u razliitim te-
ritorijalnim opsezima, pa i u smislu nekadanje rimske Dalmacije kao u
nekim povijesnim vrelima.
313
Taj se pojam Dalmacija protezao do Dri-
ne i tu su se negdje mogli nalaziti i Srbi, ako je to znaenje rijei Sora-
bi. Srbi nisu mogli postojati u IX. stoljeu na teritoriju Dalmata, a poseb-
no ne na liburnijskom podruju Like, Krbave i Gacke. Gromile manje
humke u kojima nema ostataka ljudskih kostura i koje su vezane s obi-
ajem da se spaljeni ostaci pokojnika ne sahranjuju u zemlju, ve izvan
gromila na teritoriju nekadanje rimske Dalmacije pripadaju prapovije-
snom ili antikom dobu, dakle starosjediteljima, a ne samo Srbima prije
pokrtenja, kako to misli ore Jankovi.
314
U IX. stoljeu imamo u dra-
vi Hrvatskoj: Dalmati(ne), Hrvate i u primorskim mjestima Romane (La-
tine). Meutim, ime Hrvat pojavljuje se u domaim spomenicima do
XV veka samo u mnoini i u znaenju ili Hrvatska, hrvatska zemlja, ili
stanovnitvo Hrvatske (u nekim izvorima izraz v Hrvatih znai po svoj
prilici i posebno ime za ire zalee Zadra).
315
Pobuna i potpuno oslobaanje Hrvata od Franaka i mogue samo-
stalno traenje krtenja u Rimu moglo se dogoditi u prvoj polovini IX.
stoljea samo u upanijskoj Dalmaciji jer su Hrvati u banskoj Hrvat-
skoj (Lici, Krbavi i Gackoj) bili i u doba pisanja glave XXXI. DAI, dakle
sredinom X. stoljea, pogani. Iz opisa kako je zemlja Hrvata podijeljena
na 11 upanija i navoda kako njihov ban dri pod vlau Krbavu, Liku i
Gacku moe se zakljuiti postojanje politike posebnosti banske Hrvat-
ske, a ona je upravo shvatljiva kao dotadanja postojbina Bijelih Hrva-
ta.
316
Hrvati su u glavi XXXI. DAI nekrteni i Bijeli Hrvati, a njihova
je drava stara (megale), prvobitna Hrvatska iz koje se dio Hrvata iselio.
U upanijskom dijelu novonastale jedinstvene drave Hrvatske nastavili
313
U Ann. reg. Franc. stoji ovako: Liudewitus Siscia relicta ad Sorabos, quae
natio magnam Dalmatiae partem optinere dicitur, fugiendo se contulit et uno ex
ducibus eorum, a quo receptus est, (F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev,
II, nav. dj., str. 63.)
314
. Jankovi, Srpske gromile, nav. dj., str. 142- 145.
315
B. Grafenauer, Pitanje srednjovekovne etnike strukture, nav. dj., str. 10.
316
Mogue je da su neki drugi Hrvati sjeverno od Dunava mogli biti podinjeni u
drugoj polovini X. stoljea njemakom caru Otonu I. (936-973.), koji se okru-
nio za cara 962, a umro 973. godine, ali ne postoji ni jedno pisano vrelo da su se
oni nazivali Bijeli Hrvati.
146
su ivjeti preostali Avari koji su se takvima osjeali i u prvoj polovici X.
stoljea, kako se moe zakljuiti iz glave XXX. DAI.
317
U glavi XXX. DAI opisuje se doseoba Hrvata u Dalmaciju samo pod
imenom Hrvati, a posebno se napominje da se sada ili danas, dakle u
doba pisanja ovoga poglavlja (u drugoj polovini IX. ili oko sredine X. sto-
ljea), Hrvati koji ostadoe u Bijeloj Hrvatskoj nazivaju Bijeli Hrvati. Hr-
vati su se i u Dukljaninovoj banskoj Hrvatskoj nazivali od poetka samo
Hrvati, a Bijelim Hrvatima nazvao ih je, prema Dukljaninu, kralj Budimir
u drugoj polovini IX. stoljea. Zato je shvatljivo, iz oba citirana vrela, za-
to Hrvati doseljivaju iz banske Hrvatske krajem VIII. i poetkom IX. sto-
ljea u upanijski dio Dalmacije samo pod hrvatskim imenom, a ne nazi-
vaju se Bijeli Hrvati. U glavi XXX. DAI pria se o hrvatsko-franakom
ratu, ali on govori o Hrvatima u Dalmaciji, a ne u Panoniji.
318

Veina je starosjeditelja na dananjem hrvatskom prostoru nastavila i
poslije antike ivjeti pod svojim starim imenima i tijekom stoljea u ko-
jima su se toboe na njihov prostor doselile mase Sklavina. Da su, na pri-
mjer, sredinom VII. stoljea postojali Dalmatini potvruje i zapis iz Liber
Ponticalis u kojemu se navodi da je papa Ivan IV. (640.-642.) natione
Dalmata.
319
Vaan je i navod u glavi XXX. DAI da se stanovnici Salone
317
N. Tomai je taj navod preveo, vjerojatno ne najtonije, ovako: A ima jo jed-
nako u Hrvatskoj potomaka Avara i pozna im se, da su Avari. (N. Tomai, i-
vot i djela cara Konstantina VII. Porrogenita, nav. dj., str. 76.) B. Ferjani
tu reenicu iz gl. XXX. DAI prevodi u istom smislu: A u Hrvatskoj jo uvek
ima avarskih potomaka i po njima se vidi da su Avari. (B. Ferjani, Vizantiski
izvori, II, str. 31.) N. Tomai uz ovaj svoj prijevod dodaje napomenu da car
ovdje hoe rei, da se jo danas poznaje na njima avarski tip. On dalje doda-
je da, po njegovu miljenju, Konstantin Grot to neispravno prevodi u smislu da
se oni priznaju za Avare, a Laskin jo neispravnije: i priznajutsja Avarami.
(N. Tomai, ibid.) Klaus Belke i Peter Soustal to prevode ovako: und in Kroa-
tien (Chrobatia) gibt es noch welche von den Awaren und sie werden als solche
anerkannt. (Belke K. P. Soustal, nav. dj., str. 162.)
318
N. Klai, Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Globus, Zagreb, 1990, str. 25.
319
F. Raki, Documenta, str. 277. D. Mandi upozorava da je rije natio ozna-
avala kod Rimljana pojedine narodne skupine koje nijesu bile latinske. (D.
Mandi, Postanak Vlaha prema novim poviestnim iztraivanjima. Hrvatska mi-
sao, Buenos Aires, 1956, sv. 18-19, str. 8.)
147
nazivaju ne Romani, ve Delmatinoi.
320
Oznaka Dalmatini iz DAI moe
biti i antiki termin za populaciju veeg dijela rimske Dalmacije. Iz posto-
jeih vrela moe se sa sigurnou zakljuiti da su i krajem VIII. stoljea
postojale posebne politike jedinice Liburnija i Dalmacija, a da je Dalma-
cija bila teritorij izmeu Cetine i Krke sa svojim dalmatskim zaleem. Po-
eta Saxo (u opisu za 803. godinu) odvaja Liburniju od Dalmacije.
321
Naziv
Dalmati(ni) u IX. stoljeu oznaava veinski dio puanstva na teritoriju
koji se moe oznaiti kao Dalmacija u uem smislu i koji su bili ne novo-
doseljenika populacija. Iz povijesne jezgre ivotopisa Ursa Confessora
proizlazi da u doba Karla Velikoga krajem VIII. stoljea na teritoriju Dal-
mata postoji potpuno samostalna, dakle i u odnosu na Bizant, neovisna dr-
ava, sa stanovnitvom, koje se naziva Dalmati(ni), a kojima vlada samo-
stalni vladar (rex). Krajem 805. godine nalazimo i poslanike Dalmata
(legati Dalmatarum) kod cara Karla u Diedenhofenu,
322
to takoer potvr-
uje i njihovu teritorijalnu posebnost.
Matina zemlja Hrvata, prema Tomi Arhiakonu i Libellus Gothorum,
takoer je tijekom VIII. stoljea pa nadalje, bila dio liburnijskog zalea,
koji su Franci zauzeli najvjerojatnije krajem VIII. stoljea. Odavde su ti
ranije doseljeni i u vrelima nazivani GotoSklavi(ni), dakle iz Liburnije,
odnosno iz njezina zalea, mogli povremeno upadati na teritorij Dalmata
ve od sredine VI. stoljea. Meutim, oni su mogli stvarno zaposjedati dio
dalmatskoga prostora tek krajem VIII., a najvjerojatnije od poetka IX.
stoljea, uz franaku pomo. Sklavi(ni)-Hrvati su iz Liburnije doseljava-
li na teritorij Dalmata u doba franake ekspanzije na istono-jadranskoj
obali. Prijepori oko razgranienja, koje spominju franaki izvori iz prvih
desetljea IX. stoljea mogli su postojati samo izmeu doseljenika zvanih
Sklavi(ni) s Dalmati(ni)ma i Romanima
323
, jer su Romani (Latini) u gra-
320
B. Ferjani, Vizantiski izvori, II. 1959, nav. dj., str. 29.
321
Franc Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku. II, /god. 801.-
1000./ Leonova druba, Ljubljana, 1906, str. 18.
322
F. Raki, Documenta, nav. dj., str. 310.
323
Porrogenet razlikuje na teritoriju nekadanje rimske Dalmacije stanovnike koje
naziva Romeji za razliku od Romana. Romani su mu u dalmatinskoj temi: u gra-
dovima...; oni su mu i predslovensko (odnosno predavarsko) stanovnitvo Hrvat-
ske, Srbije, Zahumlja, Neretve i Duklje. Romaei su mu Grci. (P. Skok, Kako bizan-
tinski pisci piu lina i mjesna slovenska imena. Starohrvatska prosvjeta. N. s, sv.
1/1927, broj 1-2, str. 63.) U DAI su RomanoiRomani gotovo iskljucivo stanovni-
ci dalmatinskih gradova i spominju se samo u glavama 29-36. Inae, Romani su pr-
148
dovima i Dalmati izvan gradova sve svoje mogue prijepore oko granica
morali davno prije rijeiti. Vrelo Vita Hludowici za 817. godinu svjedoi o
razgranienju izmeu Dalmatina, Romana i Sklavina (de nibus Dalma-
torum, Romanorum et Sclavorum)
324
, to znai da su u to doba na dijelove
teritorija Dalmata doselili Sklavini, koji je naziv na ovom prostoru, sudei
prema kamenim natpisima, sinonim za Hrvate. Ti Hrvati iz Liburnije mo-
gli su samo kao franaki saveznici zavladati teritorijem Dalmata, posebno
onim izmeu Zrmanje i Cetine, dakle tek od prvih desetljea IX. stoljea.
Pretpostavljanje nekih pisaca o doseljenju Hrvata sa sjevera Europe na
Balkan tek krajem VIII. ili poetkom IX. stoljea nije potvreno ni jednim
pisanim vrelom, niti arheolokim nalazom. U starohrvatskim grobovima
uz jadransku obalu i njezino blie zalee nalazi se posebno oruje i nakit
iz karolinkog doba, ali ti nalazi mogu samo potvrivati da su doseljenici
doselili iz Liburnije kao franaki saveznici.
Iz franakih izvora oito je da su u drugom desetljeu IX. stoljea na
teritoriju Dalmat(in)a ivjeli: 1. doseljavani Hrvati (Sklavini), 2. Roma-
ni u gradovima (ponekad nazivani i Latini), i 3. u zaleu neromanizirani
starosjeditelji Dalmati(ni).

vobitno bili graani Rima, a zatim su tako nazvani svi stanovnici Italije koji su ste-
kli rimsko pravo. Romei su podanici Bizantskog carstva. Bizantinci su, prema Lita-
vrinu, nazivali sebe Romeima, a svoj imperij zvali su Romanija. Sami su se podani-
ci Carstva ponekad, kada su htjeli izraziti svoju etniku i konfesionalnu pripadnost,
nazivali Grci, ali su takoer i kada su mislili na dravno ustrojstvo koristili za sebe
pojam Grci. U Rimu i u Karolinkom imperiju bizantski podanici nazivani su Grci-
ma. (G. G. Litavrin, Vizantija i Slavjane. Aleteja, Sankt-Peterburg, II. izdanje, 2001,
str. 594-596.) Josef Rungg tumai pojam Romani u smislu da je oznaivao pripad-
nike raznih naroda i etnikih grupa, koje su nekada bile pod rimskom dravom. (Jo-
sef Rungg, Ortsnamen der Goten, Rmer, Franken in Rtien, Noricum, besonders
Tirol. Universittsverlag Wagner, Innsbruck, 1963, str. 131.) Bizantski pisci u sred-
njem vijeku pod oznakom Latini podrazumijevaju sve itelje zapadne Europe mi-
slei i na njihovu pripadnost rimskom kranstvu.
324
Georgius Heinricus Pertz (edidit), Monumenta Germaniae historica. Tomus II,
Hannoverae, 1829, str. 621. Pertz je u biljeci ispod teksta naveo i izraz Dal-
matarum.
149
III.
SJEDINJENJE LIBURNIJE I DALMACIJE 818. I OSLOBOENJE HRVATA
OD FRANAKOG VRHOVNITVA DO 839. GODINE
1.
Borna se spominje u Einhardovim Analima za 818. godinu ovako:
Erant ibi et aliarum nationum legati, Abodritorum videlicet ac Bornae,
ducis Guduscanorum, et Timocianorum, qui nuper a Bulgarorum soci-
etate desciverantet ad nostros nes se contulerant, simul et Liudewiti,
ducis Pannoniae inferioris
325
U historiograji prevladava miljenje
Ernsta Dmmlera iz 1856. godine da se Borna spominje u citiranim Ana-
lima za 818. godinu kao ban Gaana (dux Guduscanorum).
326
Stoga se
prvi podatak o Borni iz Annales regni Francorum prevodi: Godine 818.
Kad je car,stigao u Heristal,tu bijahu poslanici i drugih naroda, na-
ime Bodrica, Borne, gadskoga kneza, i Timoana, koji su nedavno na-
pustili savez s Bugarima... Ujedno bijahu tu i poslanici Ljudevita, kneza
Donje Panonije
327

Iz franakih vrela proizlazi da su do Borne postojale dvije odvojene
povijesno - politike posebnosti: Liburnija i Dalmacija, koje su pod Bor-
nom postale jedna dravna zajednica teritorijalnim proirenjem uz fra-
325
F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev, II, nav. dj., str. 48.
326
Bei den Worten: legati Bornae ducis Guduscanorum et Timocianorum, qui nu-
per a Bulgarorum societate desciverant et ad nostros nes se contulerant, simul
et Liudewiti etc. interpungire ich mit Zeuss (die Deutschen p. 614) hinter Gu-
duscanorum, denn es ist ganz klar, dass die Timotschaner mit Borna nichts zu
thun hatten, da sie auch im Jahre 819 als selbstndiges Volk sich mit Liudewit
verbinden. (Ernst Dmmler, ber die lteste Geschichte der Slawen in Dalma-
tien. Sitzungsberichte der Akad. der Wissenschaften. Wien, 1856, str. 388.)
327
Jaroslav idak (uredio), Historijska itanka za hrvatsku povijest, I. kolska
knjiga, Zagreb, 1952, str. 9-12.
150
naku privolu.
328
U nazivu Liburnija sadrano je vie oznaka stanovni-
tva, koji su nastavali odreene teritorijalne posebnosti. Gaani su se na-
lazili na nekadanjem teritoriju Japoda. Stjepan Pavii misli da se moe
vjerovati da nazivi Lika i Krbava potjeu iz starijeg vremena, ali pretpo-
stavlja da je ime Gatska obuhvaalo u poetku IX. st. cijelo dananje po-
druje Like od Une do Velebita ili do mora.
329
Meutim, injenica je da
o stvarnom opsegu Krbave i Like u IX. stoljeu ne znamo nita sigurno.
Granice politikog teritorija Borne bile su, prema miljenju A. Dabinovi-
a, od Rae u Istri do Cetine, a na istoku do Vrbasa i preko dalje na istok
prema rijeci Bosni.
330
D. Mandi to precizira da se Hrvatska protezala od
Zrmanje do Cetine, a u unutranjosti preko Duvna i Hlivna do razvodnih
gora rijeke Vrbasa i Bosne, to jest do Komara i Vranice planine.
331
Pod
imenom Panonije razumijevala se je nekada zemlja od Dunava do Save,
ali se ovdje ne moe uzeti u tom smislu, kad znamo, da su u Podunavlju i
nadalje ostali Avari, koje je istom Karlo Veliki svladao (od g. 791-799.),
nego se misli na posavsku Panoniju (izmeu Save i Drave), koju Por-
rogenet u jednom drugom svom djelu spominje pod naslovom eparhija
Panonija, kojom upravlja posebni namjesnik, a ima dva glavna grada, a
to su Sirmium (danas Mitrovica) i Bassiana (danas Petrovci).
332

V. Klai istie da su itelji Gacke bili u franakim vrelima IX. stolje-
a spomenuti imenom Guduscani i da Einhard spominje te Gaane 818.
godine usporedo s Bornom. Oito je da je Klai shvatio franaki izvor
u smislu da su 818. na dvoru bili, izmeu ostalih, i Gaani uz Bornu. To
znai da vrelo po Klaiu ne tretira Bornu kao njihova bana.
333
Navedeno
328
M. Sui, Granice Liburnije kroz stoljea, nav. dj., str. 285-289. Sui u tom radu
navodi da se poslije 821. imenu Liburnija zameo svaki trag. Prema Suiu, gra-
nice reducirane Liburnije poinju od Labina, koji je ostao u sastavu Istre, dok je
Tarsatika ula u sastav Hrvatske. On dalje zakljuuje da se Gacka nikad nije na-
lazila u sklopu Liburnije, pa ni u rimsko doba.
329
S. Pavii, Seobe i naselja u Lici. JAZU, Zagreb, 1962, str. 15-16.
330
A. Dabinovi, Hrvatska dravna, nav. dj., str. 63.
331
D. Mandi, Dravna i vjerska pripadnost, nav. dj., str. 450.
332
D. Gruber, tudije iz bosanske povijesti Milana Preloga. Vjesnik, god. X, sv. II,
III, IV, Zagreb, 1908, str. 233.
333
V. Klai, Porieklo banske asti u Hrvata. Vjesnik kr. hrv.-slav.-dalm. Zem. arki-
va, I, Zagreb, 1889, str. 20.- 28. F. ii je 1914. godine zauzeo u biti isto staja-
lite kao V. Klai, i to je obrazloio ovako: Prvi se puta Borna spominje 818. i
to, kako mislim, samo kao dux, dok se ono Guduscanorum ima od ducis rastaviti
zarezom, tako da je u neposrednoj vezi sa Timocianorum, dakle ova stavka tre-
151
shvaanje vrela ne izgleda tono jer se u njemu spominju nationum le-
gati, to znai da Borna moe biti samo dux jedne ili vie od tih nati-
onum. U ovom smislu vaan je izvor Vita Hludow. imp. u kojemu stoji:
Praeterea aliarum aderant missi Abodritorum videlicet et Goduscano-
rum et Timocianorum, qui Bulgarorum societate relicta, nostris se nuper
sotiaverant. Sed et Liudewiti, rectoris inferioris Pannoniae
334
Navod
ovoga vrela gotovo je isti kao i citirani iz Ann. Reg. Franc., a odluna
je njegova bit koja spominje samo Abodrite, Goduscane i Timociane. To
to se u ovome vrelu (Vita Hludow. imp.) ne navodi Borna znai da je on
u Analima spomenut samo kao dux Guduscanorum.
335
Borna nije mo-
gao biti i dux Timocianorum. Timoani, koji su poslali poklisare 818.
godine franakom caru Ludwigu Pobonom, mogli su biti ili samostalno
pleme ili vojna druina, ali u svakom sluaju daleko od Liburnije i vje-
rojatno najprije pod bugarskim vrhovnitvom, a zatim su bili 819. go-
dine saveznici Bornina neprijatelja Ljudevita Posavskog. Oni se u bit-
ci kod Kupe 819. godine uope ne spominju u franakim vrelima. Tako
se Dimler opredelio za jedno miljenje koje je sasvim logino: Bornini
saveznici, milom ili silom, mogli su biti pre svega slovenski stanovnici
Dalmacije i nekadanje Liburnije, a ne Timoani, koji su geografski bili
mnogo blii podruju koje je mogao kontrolisati Bornin protivnik Ljude-
vit Posavski Teko se moe prihvatiti da je Borna bio knez i Guduska-
na i Timoana, niti se time moe objasniti Bornina uloga u dogaajima
ak oko Kupe. Uz to znamo da Ajnhard nigde ne kae da su Guduskani
ba da glasi ovako (Einhardi Annales 149): Erant ibi (t. j. u Achenu) et aliorum
nationum legati, Abodritorum videlicet, ac Bornae ducis, Guduscanorum et Ti-
mocianorum. Taj ispravak u poloaju interpunkcije inim s razloga, to se u vi-
jesti o bitki na Kupi izmeu Ljudevita i Borne (An. F. 151, pod godinom 819.)
jasno razbire iz itavoga konteksta, da je glavar Guduscanorum bio Draga-
mosus socer Liudewiti, dok se za Bornu na tom mjestu kae, da je dux Dalma-
tiae. Tek docnije, nagraen oito za vjernost svoju franakoj dravi, on postaje
(821.) dux Dalmatiae atque Liburniae, a time i vladar onih Guduscanorum,
to jest plemena hrvatskoga naseljena oko rijeke Gacke kod Otoca, jer je Libur-
nija bila prijedjel od Rae do Zrmanje. (F. ii, Genealoki prilozi o hrvatskoj
narodnoj dinastiji. Vjesnik Hrvatskoga arheolokog drutva. Nova serija sve-
zak XIII. za 1913. i 1914, Zagreb, 1914, str. 31.)
334
335
To je valjda razlog da F. ii u Povijesti Hrvata 1925. godine nije o tome po-
novio svoje miljenje iz 1914. godine.

Usp. F. ii, Povijest Hrvata, nav. dj.,
str. 310.
152
preli na Ljudevitovu stranu, ve samo, da su na Kupi napustili Bornu i
otili kui, to upuuje na neko blie podruje, a ne na neko daleko na
istoku, niti pak na podruje Ljudevitove delatnosti. Jer, kad Ajnhard kae
da ih je Borna opet pokorio, ne moe se ni pomisliti da je iao ak neg-
de nadomak Timoana, ali ni na Ljudevitovo podruje, jer bi to izazva-
lo novi sukob sa Ljudevitom to bi Ajnhard svakako zabeleio kao uspeh
franakog saveznika u borbi protiv njihovog estokog protivnika Ljude-
vita. Po svemu sudei Borna nije bio knez nekih Guduskana izmeu Bra-
nievaca i Timoana, a jo manje je mogao biti knez Timoana. Gudu-
skani nisu mogli otii kui negde ak u Podunavlje niti bi bilo jednostav-
no da Borna usred sukoba sa Ljudevitom ide ak na istok da bi Guduska-
ne opet pokorio. Sve se to moralo deavati u zapadnoj Dalmaciji Nije
li jo DAnville pao u zabludu koju su posle mnogi prihvatili, jer dosad
nije poznat nijedan savremeni izvor koji bi argumentovano ukazivao na
postojanje rimskog grada Guduskuma u predelu dananjeg Kueva.
336

Iz Annales regni Francorum za 819. godinu moe se sa sigurnou
zakljuiti da je Borna tada vladao Dalmacijom kao dux Dalmatiae.
337

Zapis u hrvatskom prijevodu glasi: Godina 819 A dalmatinski knez
Borna sukobi se kod rijeke Kupe s Ljudevitom, koji je iao na nj s ve-
likom vojskom. U prvom sukobu napuste Bornu Gaani, ali se on ipak
spasi, jer ga je obranila i zatitila njegova tjelesna straa. U tom boju
pogine Dragomu, Ljudevitov tast, koji je u poetku odmetnitva bio na-
336
Relja Novakovi, Baltiki Sloveni u Beogradu i Srbiji. Narodna knjiga, Beo-
grad, 1985, str. 42, 54.-55, 63. Usp. Svetislav M. Prvanovi, Ko je bio hrvat-
ski knez Borna (Da li je poreklom iz Istone Srbije). Rad JAZU 311, 1957, Za-
greb, str. 301-310. Vidi: osvrt N. Klai, Historijski zbornik, godina X. za 1957,
br. 1-4, str. 258-259.
337
Borna vero, dux Dalmaciae, cum magnis copiis ad Colapium uvium Liu-
dewito ad se venienti occurrens, in prima congressione a Guduscanis deseri-
tur; auxilio tamen praetorianorum suorum protectus evasit. Periit in eo proelio
Dragamosus socer Liudewiti, qui in exordio defectionis, relicto genero, Bornae
se coniuxerat. Guduscani domum regressi iterum a Borna subiguntur. (Raki,
Documenta, nav. dj., str. 320-322.) Anonymi vita Hludowici navodi poblie za-
to su Guduskani napustili Bornu: Sed Borna, Goduscanorum perdia an ti-
more desertus incertum, suorum tamen iutus auxilio domestico discrimen immi-
nens tutus evasit, sed et desertores suos postea subegit. (Rau /Hrsg./, Quellen
zur karolingischen Reichgeschichte, I, nav. dj., str. 310.)
153
pustio svoga zeta i pristao uz Bornu. Kad su se Gaani vratili kui, Bor-
na ih ponovo pokori
338

Bitan je navod o boju na Kupi u izvoru Vita Hludowici imperato-
ris u kojemu se Borna spominje kao ban Dalmacije (Dalmatiae duci).
339

Borna se u navedenim Analima za 820. godinu navodi samo po imenu,
dakle bez posebnog tituliranja,
340
a isto tako spominje se samo po ime-
nu i u Vita Hludowici imperatoris za 820. godinu.
341
Borna je u Ein-
hardovim Analima za godinu 821. oznaen kao dux Dalmatiae atque
Liburniae.
342

Je li Borna -sudei po imenu- podrijetlom balkanski starosjeditelj,
odnosno mogui rodovski (plemenski) voa, kojega u tom smislu naslje-
uje njegov srodnik, ili je on stranac nametnut od Franaka ne moe se sa
sigurnou zakljuiti.
343
Franaki izvori Bornu tituliraju nazivom dux, koji pojam koristi fra-
naka terminologija i kada prevodi naslove prvaka (voa) starosjedite-
lja na liburnijskom prostoru, koji su mogli imati i posebno znaenje. U
338
J. idak, Historijska itanka, nav. dj., str. 9.
339
Fugatus a Baldrico Liudevitus, Bornae occurrit Dalmatiae duci ad Colapium
umen consistenti. Sed Borna, Goduscanorum perdia an timore desertus in-
certum, suorum tamen iutus auxilio domestico discrimen imminens tutus evasit,
sed et desertores suos postea subegit. (F. Kos, Gradivo za zgodovino Sloven-
cev, II, nav. dj., str. 48.)
340
341
342
343
U Kartularu opatije Saint-Aubin dAngers (Anjou) koja je pripadala benediktin-
cima, nalazi se u ispravi iz 1082-1106. g. meu svjedocima i Walterius Bornus.
U drugoj pak Ingelbertus Bornus, u treoj iz 1080-1120. Johannes Bornus, te
u onoj iz o. 1100. Johannem Bornus, a u slijedeoj iz 1060-1087. g. Hilduinus
de Borenna ili pak u onoj s. d. opet Walterius Bornez /Cartulaire de lAbbaye
de Saint-Aubin dAngers, I, Angers, 1896, 80, 105, 106, 114, 301, 449/. (S. Anto-
ljak, Da li bi se jo neto moglo rei o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Po-
savskom. Godien zbornik 19, Skople, 1967, str. 129.) M. imundi smatra da su
imena Borna i Porga hrvatska. Borna je hrvatsko ime. Uspor. Borimir, Borislav,
Borivoj, kojih je prvi lan aorist bori, boriti se. Ni sam se osobito bavio imenom
Porga, ali ga povezujem s glag. porgati< pohrgati: pohrdati - polupati, potui.
(M. imundi autoru u pismu iz Maribora od 31. I. 1997.)
154
starim analima pod nazivom dux podrazumijeva se Herzog, Markgraf ili
Heerfhrer.
344
U bizantskom shvaanju termin dux oznauje vojskovo-
u.
345
Naslov dux Dalmacije i Liburnije bio je na snazi i pod Ostrogoti-
ma a valjda i kroz cijelo vrijeme od 679. do 802. godine.
346
U Gota su
moni i bogati zadrali zapovjedna mjesta kao comites et duces i to
tako da comites znauju pripadnost kraljevom okruenju, a pojam dux
oznauje vojno vodstvo, to je u ratu znailo biti samostalni zapovjednik
umjesto kralja.
347
U vrelima je pojam pojam dux mogao imati razni smi-
sao zavisno od vremena i prostora (vojskovoa, vojvoda, knez). Meu-
tim, oznaka dux, kada se odnosi na Hrvate u liburnijskom prostoru i na
Hrvate po dolasku na teritorij Dalmata, moe se prevoditi samo kao ban.
344
Na primjer: Alois Bernt, Die Germanen und Slawen in Bhmen und Mhren.
Grabert - Verlag, Tbingen, 1989, str. 84.
345
K. V. Hvostova, K voprosu o terminologiji Ljetopisi popa Dukljanina. U: Sla-
vjanskij arhiv. Izdanje Akademija nauka, Moskva, 1959, str. 30 - 45.
346
A. Dabinovi, Hrvatska dravna i pravna povijest, nav. dj., str. 65.
347
Die Begriffe comes und dux konnten - im gentilen Bereich - Gefolgsmann und
Heerknig meinen. Damit traf sich die sptantike Verfassungsentwicklung. Seit
der Neuordnung Konstantins des Groen nehmen comites einen festen Platz in
der Administration mit entsprechender Stellung im Hofrangsystem ein, und
zwar sowohl in der kaiserlichen Zentralverwaltung wie in den Provinzen, als zi-
vile wie militrische Beauftragte. Als Militrs knnen diese comites auch duces,
Heerfhrer, heien; doch steht dem unspezischen Wortgebrauch die Bedeutung
von dux als terminus technicus gegenber: Ein solcher dux ist der Kommandant
eines Dukats, eines fr eine oder mehrere Grenzprovinzen eingerichteten und
zustndigen Militrbezirks Aus der Funktion des sptantiken Dux entstanden
Rang und Beauftragung desjenigen Dux, der Vorlufer des frhmittelalterlichen
Herzogs wurde. Wie zh sich jedoch seine Ursprnge hielten, zeigt die Tatsache,
da mit der karolingischen Restauration Dux und Comes wieder austauschbar
wurden, da dann bis an den Beginn des Hochmittelalters jeder Dux grundst-
zlich auch ein Comes war Und bezeichnenderweise sind die ersten und am be-
sten bekannten comites et duces des Knigs Rmer gewesen. Auch westgotische
Hofadelige des siebenten Jahrhunderts drckten ihre militrische Beauftragung
mit der Doppeltitulatur comes et dux aus. (Herwig Wolfram, Die Goten. Von den
Anfngen bis zur Mitte des sechsten Jahrhunderts. Entwurf einer historischen
Ethnographie. Verlag C. H. Beck, Mnchen, 2001, str. 217, 220.)
155
2.
Einhardovi Anali za godinu 821. izvjetavaju da je Borna mrtav i da
ga je naslijedio Vladislav: Godine 821. u mjesecu veljai odran je sa-
bor u Aachenu i na njemu se raspravljalo o ratu s Ljudevitom. Odreene
su tri vojske, da idueg ljeta naizmjence pustoe polja izdajnik. Meu-
tim umre dalmatinski i liburnijski knez Borna. Na molbu naroda i uz ca-
rev pristanak za njegova nasljednika bi postavljen njegov neak po imenu
Vladislav
348
Prema Analima Borna je umro 821. godine, a prema ano-
nimnom autoru Vita Hludowici Borna je ubijen (vita privato).
349
Borna je
zavrio ivot vjerojatno u sijenju ili veljai 821. godine, a za nasljedni-
ka mu je iste godine izabran na molbu (uz suglasnost) naroda i uz po-
tvrdu franakoga cara njegov neak, sinovac (unuk?) Ladasclavus.
350

Trajanje vladavine Vladislava, koja je poela 821. godine neutemeljeno
se datira do oko 835. godine.
351
Ann. reg. Franc. (Ann. Einh.) izvjeta-
348
Interea Borna, dux Dalmatiae atque Liburniae, defunctus est, et petente popu-
lo atque imperatore (Hludowico) consentiente nepos illius, nomine Ladascla-
vus, successor ei constitutus est. (Raki, Documenta, nav. dj., str. 325.) Prije-
vod u: J. idak, Historijska itanka, nav. dj., str. 11.
349
I dok Einhardovi anali pod 821. g. naprosto kau da je Borna, defunctus est,
pod istom godinom Anonimova Vita Hludowici pie da je on vita privato.
Izraz defunctus est znai umro je, t. j. pokojni je, a vita privato glasi u pre-
vodu lien ivota ili drugim rijeima: ubijen je. Da je Borna ubijen pie o tome
i Catalogus ducum et regum Dalmati et Croati, sastavljen u prvoj polovi-
ci 18. stoljea, a autor mu je valjda Filip Riceputi. U tome spisu se kae da je
Borna ispoetka bio vjeran Ludoviku Pobonom i da je savladao kneza Ljude-
vita (819), a malo kasnije je pristao uz njega i bio ubijen 821. godine. Meutim
ii, koji je objelodanio ovaj katalog, smatra da je sve to o Borninoj prijekoj
smrti, nakon to se toboe pridruio Ljudevitu, naprosto izmiljotina kompilato-
ra. No ii nije u pravu u pogledu Bornine likvidacije, jer njegovo ubistvo do-
nosi i potvruje savremeni izvor. (S. Antoljak, Da li bi se jo neto moglo rei,
nav. dj., str. 134.)
350
Bogo Grafenauer pojam populus objanjava ovako:Izraz populus (pored nje-
ga i gens) se upotrebljava po tom uzoru u ranom srednjem veku za politiki na-
rod (vojsku, zborove punopravnog stanovnitva, zborove pri glasanju ili krunisa-
nju kralja itd.); natio (i gens) se meutim upotrebljava pri oznaavanju plemen-
ske strukture i plemenske pripadnosti. (B. Grafenauer, Pitanje srednjovekovne
etnike strukture prostora jugoslovenskih naroda i njenog razvoja. JI, Beograd,
br. 1-2 za 1966, str. 7.)
351
No, injenica je da ni jedan povijesni izvor ne potvruje ovakvu dataciju. Je-
dino to se o Vladislavu zna jest ve spomenuti podatak da je poeo vladati.
156
vaju o bijegu Ljudevita 822. godine u Dalmaciju i da ga je u njoj 823.
ubio Bornin ujak Ljudemisl.
352
U Annales Fuldenses navodi se da je Lju-
devit
353
doao 823. godine Ljudemislu, koji ga je na prevaru ubio,
354
to
moe znaiti da je te 823. godine prestao vladati Vladislav. Ljudemisl se
u Katalogu banova i kraljeva Dalmacije i Hrvatske (Catalogus ducum et
regum Dalmatiae et Croatiae), spominje kao ban (dux), koji vlada po-
slije kratke vladavine Vladislava i sam pogiba 826.
355
Ovaj navod u Ka-
talogu ne mora biti vjerodostojan, ali se ne moe iskljuiti mogunost,
prema Annales Fuldenses, da je Ljudemisl 823. stvarno banovao u Dal-
maciji. Borna je, kako je ve navedeno, prema Ann. Reg. Franc. 821. go-
dine umro kao dux Dalmatiae atque Liburniae. Prema istim Ann. Reg.
Franc za 823. godinu Ljudevit bjei Borninu ujaku Ljudemislu, koji je
u Dalmaciji, a prema Ann. Fuld. te godine Ljudevit bjei Ljudemislu,
Mislim da je na osnovi samo jedne reenice iz izvora neutemeljeno protegnuti
njegovu vladavinu na razdoblje od 14 godina. S obzirom na uobiajenu praksu
srednjega vijeka da se vladari lako svrgavaju, to potvruju i kasniji dogaaji u
Hrvatskoj, nije neosnovano pretpostaviti kako bez uhodanoga principa naslje-
ivanja vlasti Vladislav nije tako dugo vladao. (V. Posavec, Krstionica kneza
Vieslava i njegovo mjesto u kronologiji hrvatskih vladara. Historijski zbornik,
god. XLIX, 1996, str. 26.)
352
peractoque placito (sc. ad Franconofurd) et dimissis primoribus, cum im-
perator iam inde digredi statuisset, adlatum est ei de interitu Liudewiti, quod
relictis Sorabis, cum Dalmatiam ad Liudemuhslum avunculum Bornae ducis
pervenisset et aliquantum temporis cum eo moratus fuisset, dolo ipsius esset in-
terfectus. (F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev, II, nav. dj., str. 67.) U ra-
znim rukopisima nalazi se: Liudemhuslum, Liudemislum, Liudemuslum, Liu-
demunhslum, Ludemuhslum. (F. Kos, II, ibid.)
353
Ljudevitova vladavina obuhvaala je podruje kasnoantike provincije Savia,
kojoj je glavni grad bio Sisak. Ljudevit je dux ili rector inferioris Pannoni-
ae, a to je dio dananje Slavonije s centrom u Sisku. (S. Antoljak, Da li bi se
jo neto moglo rei o hrvatskim knezovima, nav. dj., str. 129-139.)
354
U Ann. Fuld. za 823. godinu pie: Liudewitus... iterum in Dalmatas ad Liude-
muhslum avunculum Bornae ducis pervenisset, dolo ipsius interfectus est. (F.
Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev, II, nav. dj., str. 67.)
355
U Katalogu stoji: VI. Ladasclavus, alias Lado seu Hado, nepos Borne brevi
peri(i)t. VII. Liutesmulus Borne avunculus, rebellis, Salone obsessus, captus et
interemptus 826. F. ii uz ove navode napominje: Dakako sve to se o nje-
mu kae kao o buntovniku i pogibiji njegovoj 826, naprosto je izmiljotina kom-
pilatorova. (ii, Genealoki prilozi, nav. dj., str. 90.)
157
koji je meu Dalmatima (in Dalmatas).
356
Mogue je zakljuivati, iako
ne sa sigurnou, da Ljudemisl vlada kao ban samo u Dalmaciji, odno-
sno nad Dalmati(ni)ma, dakle ne i u Liburniji. To bi znailo da su tada
Dalmacija i Liburnija, nastavile postojati kao dvije politiko-teritorijalne
posebnosti, ali obje pod franakim vrhovnitvom.
Tijekom tridesetih godina IX. stoljea Hrvatima vlada Mojslav,
357

o kojemu postoje oskudni izvori. U Ivanovoj Mletakoj kronici (Ivan je
umro 1008.) Mojslava
358
se naziva princeps, a Druaka iudex.
359
U Trpi-
mirovoj ispravi spominje se Mislavo duce iz ega se moda moe za-
356
F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev, II, nav. dj., str. 61, 67.
357
Ime ovog vojvode u prijepisu Trpimirove isprave iz Katel Suurca glasi:
Oyslaus, dok u ostalim prijepisima Mislaus. U Kronici Ivana akona to ime
glasi: Muisclavus . (Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i
Slavonije. Sv. I. Uredio: Marko Kostreni. Sakupili i obradili: Jakov Stipii i
Miljen amalovi. JAZU, Zagreb, 1967, str. 3.)
358
U historiograji je, posebno od F. iia, prihvaeno pisanje ovoga bana kao
Mislav. Meutim, J. Modestin istie da ii nije takav lologiki kapaci-
tet, da drugome daje lologike lekcije i zakljuuje: Mjesto Mojslav, kako je
utvrdio Mikloi, kako je pravo pisao Smiiklas, i kako dolazi u starijoj e-
koj i u starijoj poljskoj historiji, ii uzima oblik Mislav (Povijest Hrvata, str.
326-345.) Istina, u listini kneza Trpimira 852. dolazi ime njegova prethodnika
u obliku Mislavus (Raki, Documenta, str. 4); ali to je grijeka pisara ili pre-
pisivaa: listina se sauvala samo u prijepisu g. 1333. i to istom u Iv. Lucija
(De regno, 1666, p. 61-62) pa u prijepisu ak iz prve polovine 18. vijeka u arhi-
vu biskupije splitske, dok mletaka hronika akona Ivana, tajnika duda Petra
II. Orseola (991-1009) biljei, kako je dud Petar Trandenik 839. utvrdio mir
pacem cum illorum (t. j. Hrvat) principe Muisclavo nomine rmavit. (Foto-
graki snimak komadia rukopisa s imenom Muisclavo u iia, P. H. 329).
Odista prema Mojmir ima glasiti Mojslav, kako prema Gojmir to glasi Goj-
slav, prema Stojmir Stojslav, prema Vojmir Vojslav. Kako zvei Mimir mje-
sto Mojmir, Gislav mjesto Gojslav, Stislav mjesto Stojslav, Vislav mjesto Voj-
slav? Upravo tako ravo zvei i Mislav mjesto Mojslav. (J. Modestin, Imena
brae i sestara na poetku hrvatske povijesti. Nastavni vjesnik, knj. XXXIV. za
1926, str 13.)
359
Prema Dabinoviu izraz princeps u latinskim izvorima oznauje arhonta, a
oznaka iudex u Gornjoj Italiji oznauje kneza. (A. Dabinovi, Hrvatska drav-
na, nav. dj., str. 188.) Iz Porrogenetova djela De caeremonis proizlazi da je bi-
zantski car basileus, a da su junoslavenski vladari arhonti. O znaenju princeps
usp. Mediae latinitatis Lexicon minus. II. Wissenschhaftliche Buchgesellschaft,
Darmstadt, 2002, str. 1107-1108.
158
kljuivati da je u Hrvata oznaka princeps imala isto znaenje kao i ozna-
ka dux.
360

Ivan akon pie, da je dud Petar Trandenik tree godine svoga
dudovanja otiao ratnim brodovima zauzeti Sklaveniju.
361
Ivan akon
dalje izvjeuje da je dud ugovorio mir s Mojslavom i da je zatim pre-
avi na neretvanske otoke s Druakom (Marianorum judice) uinio
ugovor, koji je vrlo malo vrijedio.
362
F. ii to dogaanje datira nekako
oko g. 839/840. i dodaje: Poznato je, da djakon Ivan nije u hronologiji
osobito pouzdan i toan.
363
Hrvati su se oslobodili Franaka u doba Mojslava.
364
Rat Hrvata pro-
tiv Franaka, koji navodi Porrogenet, trajao je sedam godina i mogao se
dogoditi u Dalmaciji, a ne u Panoniji. U glavi XXX. DAI pria se o fra-
nako-hrvatskom sukobu zbog franake okrutnosti ali on govori o Hr-
vatima u Dalmaciji, a ne u Panoniji.
365
U DAI pie: Nekoliko godina
Hrvati, koji su bili u Dalmaciji, pokoravahu se Francima, kako i prije u
njihovoj zemlji; no Franci muili su ih tako nemilo, da su i naprad Hr-
360
O pojmu princeps moe se zakljuivati i iz Dukljanina. Bitno je da se u prvom
poglavlju Dukljanina spominju principes kao sinovi kralja, ali i kao nositelji
odreene vlasti. Iz petoga poglavlja Libellus Gothorum oito je da je ta vlast
slabija od vlasti vrhovnog vladara, koji je u hijerarhijskom smislu nadreen
princepsu.
361
362
F. Raki, Documenta, str. 335. Iz vrela proizlazi da su Neretljani tada bili samo-
stalni. Jedan njihov prvak dao se oko 830. godine u Mlecima krstiti. (Raki, Do-
cumenta, nav. dj., str. 334.)
363
F. ii, Genealoki prilozi, nav. dj., str. 5.
364
Ivan Tkali navodi da je Mojslav, dok je franaka sila ratovala s Bugarima, iz-
borio samostalnost. Jer kada bi iza svrgnua Balderikova (828) njegova marko-
graja podieljena bila na etiri groje: Furlansku, Istriju, Koruku i dolnju Pa-
noniju, ne nalazimo nigdje medju timi grojami ili knjeevinami koje bi zavisile
od njemake vlade, dalmatinske Hrvatske, kojoj je u to doba pripadala i Liburni-
ja. Da bijae upan Mojslav neodvisan od Franake, vidimo poto se uputavao
samostalno u ugovor. (I. Tkali, Hrvatska povjestnica. Zagreb, 1861, str. 29.)
365
Sama sam prije vjerovala da se radi o pievoj zabuni, jer da je Anonim, tobo-
e, pri pisanju mislio na Ljudevitov ustanak, a ne na dalmatinske Hrvate. Pri-
klonila sam se, dakle, miljenju koje je prihvatila velika veina historiara, a
odbacivala sam tumaenje koje je davno, danas sam uvjerena s pravom, zastu-
pao F. ii. On je smatrao da se gore spomenuta vijest o hrvatskom ustanku za-
ista odnosi na dalmatinske Hrvate. (N. Klai, Povijest Hrvata u srednjem vi-
jeku, nav. dj., str. 25.)
159
vata ubijali i bacali ih psima. Ne mogui Hrvati to od Franaka podnosi-
ti, odmetnu se od njih i ubiju vladare (arhonte), koje im bjehu postavili:
toga radi die se na njih iz Francije velika vojska i, poto su jedni s dru-
gima vojevali sedam godina, kasno i tekom mukom nadvladaju Hrvati i
poubijaju sve Franke i vladara (arhonta) njihova po imenu Kocilisa.
366

U djelu DAI stoji i da su pod carem Mihajlom Mucavim (820.-829.) dal-
matinski gradovi postali neovisni, te se ni rimskom caru, ni bilo kome
nijesu pokoravali.
367
F. ii misli da je Mojslav premjestio sjedite iz Nina u Klis.
368
Me-
utim, sa sigurnou se moe zakljuivati sljedee: Prvo crkveno sredi-
te za Hrvate u Liburniji, osobito po dolasku Franaka, bilo je u Ninu. Do-
seljenjem Hrvata od drugoga desetljea IX. stoljea na dalmatski terito-
rij hrvatski se vladar zadrava (vrei vladarsku vlast) u Bijaima, Klisu,
Ninu. Meutim, glavno vladarevo politiko sjedite (gdje se najdue za-
dravao i tijekom cijelog IX. stoljea) bio je Knin. Hrvatski je vladar iz
toga grada mogao sigurnije vladati Liburnijom i Dalmacijom. Iz Knina
se pokuavalo i pokatoliavati Hrvate u Gackoj, Lici i Krbavi. To je ra-
zlog postojanja vie crkvenih objekata (crkava i samostana), koji se gra-
de na kninskom podruju u Trpimirovo doba, kao i tijekom cijeloga IX.
stoljea.
369
366
F. ii (preveo), Genealoki prilozi, nav. dj., str. 14-19.
367
368
F. ii, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 326. I Josip Ante Soldo pretpostavlja da je
za Mojslava dravno sredite prelo od Like u tvrdi Klis, odnosno Katela. (J.
A. Soldo, Suradnja crkve i hrvatske kneevine u IX. stoljeu. U: Zbornik Kate-
la kolijevka Hrvatske, str. 21.)
369
M. Jarak, Karolinki elementi u predromanikoj arhitekturi Trpimirova doba.
U: Zbornik Katela kolijevka Hrvatske, nav. dj., str. 101-106.
161
IV.
HRVATI U DRAVI KRALJA TRPIMIRA I NJEGOVIH NASLJEDNIKA
KREIMIRA I MIROSLAVA
1.
Uskoro poslije hrvatsko-franakog rata nastala je, a moglo bi se ka-
zati i da je mogue obnovljena, nekadanja velika drava iz Hrvatske kro-
nike, i to pod hrvatskim vodstvom kralja Trpimira.
370
Hrvatska kronika,
nakon prekida opisa dogaanja iz sredine VII. stoljea, nastavlja se u de-
vetoj glavi kazivanjem o zbivanjima iz druge polovine IX. stoljea i to je
razlog da se u njoj ne spominje Trpimir.
Iz natpisa pro duce Trepim(ero) na ulomku lijeve strane zabata u cr-
kvi benediktinskog cenobija u Riinicama (Solin)
371
moe se zakljuiti da
je Trpimir zapoeo vladavinu kao ban. Trpimirov rod mogao je potjecati
iz Krbave, Like i Gacke, dakle s teritorija kojim su, prema Libellus Got-
horum, vladali kraljevi s germanskim zavretkom imena (Silimir, Ratimir,
Satimir, Budimir).
372
O Trpimiru se do godine 1931/32. pisalo na temelju
isprave nazvane Trpimirova darovnica, koja je sauvana u najstarijem pri-
jepisu iz 1568. godine. Prijepis te Trpimirove isprave iz XVI. stoljea upu-
uje na mogunost da indikcija moe biti i pogreno prepisana. Pod pret-
postavkom da je indikcija tono navedena ne moe se sa sigurnou za-
370
Iz natpisa pro duce Trepim(ero) na ulomku lijeve strane zabata u crkvi bene-
diktinskog cenobija u Riinicama (Solin) moe se zakljuiti da je Trpimir za-
poeo vladavinu kao ban. U edadskom etveroevanelju, pisanom uncijalom
V.-VI. stoljea, uneseni su upisi uglavnom iz IX. stoljea i u njemu se spominje
Trpimir kao dominus.
371
Vedrana Delonga, Latinski epigraki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hr-
vatskoj, nav. dj., str. 128.
372
U vezi s time ne moe se zanemariti injenica da imena Trpimira i nekih drugih
hrvatskih vladara u IX. stoljeu zavravaju na mer, to upuuje na mogunost
da ne potjeu s dalmatskog teritorija.
162
kljuiti na koju se godinu odnosi.
373
Povijesna jezgra ove isprave moe se
prihvatiti kao istinita.
374
Njezin sauvani prijepis poinje ovako: U ime
Oca i Sina i Duha Svetoga. Za vladanja vrlo pobonoga Lotara, kralja
franakoga, u Italiji, indikcije 15., 4. oujka.
375
M. Barada je bio svjestan
teine datiranja ove isprave. U ovo doba jo nije openito u porabi dati-
ranje po kranskoj eri; datira se na razne druge naine, kao na pr. anni
imperii ili regni, t. j. po godinama vladanja jednoga vladara. U naoj je
ispravi samo openiti izraz regnante bez oznake godine vladanja. To je ra-
zumljivo kad se zna za razna i razliita datiranja Lotareva vladanja. Nje-
gove godine carevanja poinju se brojiti negdje od g. 820., drugdje od g.
822.; u srpnju g. 833. u Franakoj je to prva godina, a u Italiji ve je tri-
naesta, da u srpnju 840. bude u Franakoj 20.
376
U starijoj historiograji
prevladalo je miljenje da je Lotar okrunjen u Rimu 5. travnja 822. godine
i da do njegove smrti indictio XV. dolazi 822., 837. i 852. Obrazlagalo
se da Trpimirova isprava nije mogla biti izdana 837., jer se u njoj spominje
Mojslav kao Trpimirov prethodnik, a za njega, prema nepouzdanom mle-
takom izvoru, neki zakljuuju da je vladao 839. Zastupnici ovoga milje-
nja zbog toga su datirali Trpimirovu darovnicu u 852. godinu. L. Margeti
na svoj nain interpretira Lotarovo vladanje, a prihvaajui vjerodostoj-
nost mletakoga izvora da je Mojslav vladao 839. zakljuuje da Trpimirov
uspon treba datirati izmeu 839. i 844., a kao najvjerojatniji datum pred-
lae 4. oujka 840. godine.
377
Datiranje Trpimirove isprave stvarno je mo-
gue na temelju sljedeih injenica: Najstariji sin cara Ludviga Pobonog
(814.-840.) je Lothar (umro 855.), koji je okrunjen za suvladara 817. go-
dine. On je Ludvigov suvladar, a u Trpimirovoj ispravi spominje se samo
jedan od ta dva suvladara. Treba posebno istaknuti da je Lotar bio regent u
Italiji od 822.-825., ali da je u Rimu okrunjen na Uskrs 823., a ne 822. go-
373
Lucius datira ispravu u 838. godinu. (Giovanni Lucio, Storia del regno di Dal-
mazia e di Croazia. Edizioni Lint, Trieste, 1983, str. 149.)
374
. Rapani, Solinska epizoda europske povijesti. Vjesnik za arheologiju i histo-
riju dalmatinsku. Sv. 85, Split, 1992, str. 91.-116. Usp. i N. Klai, O Trpimiro-
voj darovnici kao diplomatikom i historijskom dokumentu. Vjesnik za arheolo-
giju i historiju dalmatinsku, LXII, 1960, Split 1960, str. 105-155.
375
M. Barada, Dvije nae vladarske isprave. Croatia Sacra, Zagreb, 1937, str. 8.
376
M. Barada, Dvije nae vladarske isprave, nav. dj., str. 22.
377
L. Margeti, Biljeke uz Trpimirovu ispravu. Zbornik radova Pravnog fakulteta
u Splitu, god. 30/1, 1993, str. 47-51.; L. Margeti, Pitanja iz najstarije povijesti
Zagrebake biskupije i Slavonije. CCP, god. XVIII,1994, br. 34, str. 23.
163
dine.
378
Dakle pouzdano je da je Lotar od 822 do 825. bio regent u Italiji, a
da je okrunjen na Uskrs 823. godine u Rimu.
379
Tomislav Raukar zakljuu-
je da je opeprihvaeno datiranje s godinom 852, dodue, u skladu s 15.
378
Der Grosse Ploetz. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1999,
XXXII. izdanje, str. 381.
379
Lothar I. Der lteste Sohn Ks. Ludwigs d. Fr, seit 814 Unterkg. V. Bayern,
wurde 817 in Aachen zum Mitks. Gekrnt und war nach der dort beschlossenen
Ordinatio imperii als Ks. Und Nachfolger des Vaters vorgesehen, unter dessen
Oberhoheit die Brder (Ludwig d. Deutsche, Pippin v. Aquitanien) stehen soll-
ten. Die Folgezeit (822-825) verbrachte L. als Regent in Italien (Ks. Krnung
Ostern 823) In den nach Ludwigs Tod offen ausbrechenden Brderkriegen
Der nach vielen Verhandlungen geschlossene Vertrag v. Verdun (Aug. 843) wur-
de zur Grundlage der knftigen territorialen Entwicklung. L. erhielt das Ksm.
Und die Herrschaft ber das Mittelreich, das sich von der Nordsee bis nach
Italien erstreckte, er bte aber keine Oberhoheit ber die Teilreiche der Br-
der im O und W Whrend Friesland seit 845 durch jhrl. Normanneneinfalle
erschttert wurde im Zuge der Brderkmpfe hatte L. 841 der Herrschaft der
norm. Brder Harald und Rorik ber die Insel Walcheren zugestimmt (850 An-
siedlung Roriks in Dorestad) -, wurde Italien, das L. nach 840 nicht mehr be-
trat, von den Sarazenen heimgesucht. L. s. ltester Sohn Ludwig II. bernahm
die Regentschaft in Italien, wurde 844 zum Kg. Der Langobarden und Ostern
Ulomci iz Riinica. IX. stoljee. Arheoloki muzej u Splitu
164
indikcijom, ali ne i s injenicom da Lotar od 844. god. vie nije bio talijan-
skim kraljem nego njegov sin Ludovik II.
380
Poetak Trpimirove vladavine mogue je datirati najkasnije u 840.
godinu na temelju Tomina podatka da je Justin bio nadbiskup u Spli-
tu 840. godine poslije nadbiskupa Petra, koji se spominje u Trpimirovoj
ispravi.
381

U Trpimirovoj ispravi stoji: Tripimirus dux Chroatorum,

382
a na-
vodi se i regnum Croatorum.
383
Imenom regnum obiavahu i drugi
hercezi (franako- njemaki) nazivati svoje drave, kada bi htjeli poka-
zati da vladaju samostalno. Iz toga se dakle vidi, da Trpimir nije bio od-
visan ni od istonoga (bizantinskog) ni od zapadnoga (franakog) car-
stav rimskoga. Zato i u povelji istie, da vlada milou Bojom.
384
Ne
moe se iz sumnjive stilizacije regnante zakljuiti, kao to su to mislili
I. Lui, F. ii i njihovi sljedbenici, da je Trpimir priznavao vrhovnu
vlast franakog cara Lotara.
385
Nije mogue zanemariti podatak da se u
850 zum Mit-Ks. Gekrnt. (Lexikon des Mittelalters, V, 2002, Coron Verlag
Monika Schoeller, Lachen am Zrichsee, str. 2123-2124.)
380
T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje. kolska knjiga Zavod za hrvatsku po-
vijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1997, str. 27.
381
Najzad poslije propasti Salone u Splitu nalazimo, da su ovo bili stariji biskupi u
Splitu: nadbiskup Justin je bio godine inkarnacije osamsto etrdesete (Toma
Arhiakon, Kronika. Uredio i preveo: Vladimir Rismondo. akavski sabor, Split,
1977, str. 42.) Buli-Bervaldijev Popis spljetskih nadbiskupa po rezultatima kri-
tinog istraivanja kamenih i pisanih dokumenata poznaje nadbiskupa Justina iza
nadbiskupa Petra. (F. Buli - J. Bervaldi, Kronotaksa solinskih biskupa uz doda-
tak Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. Zagreb, 1912-1913, str. 168.)
382
M. Barada, Dvije nae, nav. dj., str. 23. Vano je napomenuti sljedee: U dvade-
set i pet hrvatskih vladarskih isprava, datiranih od Trpimira do one kralja Stje-
pana iz 1089/90, u titulama hrvatskih vladara, oni se navode kao kraljevi Hrva-
ta i Dalmatina, a naziv Sklavini ne navodi se ni jednom. Ta se injenica ponav-
lja i u svim nevladarskim ispravama iz toga razdoblja.
383
M. Barada, Dvije nae, nav. dj., str. 32.
384
Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske. Knjiga I. Zagreb, 1924, str. 34. Za pojam re-
gnum usp. Mediae, II, nav. dj., str. 1177.
385
Usp. F. ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda. NZ Matice hrvatske, 1975,
str. 93.
165
toj ispravi navodi kako Trpimir vlada po milosti Bojoj.
386
Prvorazredan
i izvanredno vrijedan izvor za ranu hrvatsku povijest je traktat poznato-
ga monaha Gottschalka iz IX. stoljea iz kojega proizlazi da je Trpimir
suvereni vladar i da nije niiji vazal. Gottschalk je, kada je zbog svo-
jeg uenja o predestinaciji, protjeran iz Furlanske, due vrijeme boravio
i najvjerojatnije irio svoj nauk u Dalmaciji. Boravak od Crkve progo-
njenog Gottschalka na Trpimirovu dvoru takoer dokazuje nezavisnost
Trpimira. Spomen o Gottschalkovu boravku u Dalmaciji sauvan je i u
Bertinijanskim analima.
387
Reinhard Schneider precizira da je Gottsc-
halk mogao biti na Trpimirovu dvoru samo u razdoblju od 845. do najka-
snije kraja 847.

godine.
388
Gottschalkov manuskript pronaao je u knji-
nici u Bernu belgijski benediktinac Germain Morin.
389
Dijelovi u Gottsc-
386
eljko Trkanjec - Pavao Knezovi (priredili), Documenta historiam Croaticam
spectantia: (repraesentativa). III. izdanje, Zagreb, kolska knjiga, 1995, str.
100-101.
387
F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku. II, nav. dj., tr. 113.
388
R. Schneider, Die Sdslawen im Lichte erzhlender Quellen des Karolingerrei-
ches. U: Poeci hrvatskog kranskog i drutvenog ivota od VII. do kraja IX.
stoljea. CUS, Split, 1990, str. 245. Ovim se ispravljaju ranija datiranja Gotts-
chalkova boravka u Dalmaciji od (oko) 846. do 848. godine. Usp. Lovre Kati,
Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira. Bogoslovska smotra, br. 4/1932,
str. 12.; Boidar Vidov, Benediktinac Gottschalk iz Orbaissa na dvoru kneza Tr-
pimira I. Vlastita naklada, Toronto, 1984, str. 18.
389
G. Morin je poslao don Frani Buliu fotograje, i to samo folije numerirane 71
r i 71 v. Frane Buli je taj materijal prepustio Lovri Katiu, koji je prvi detaljni-
je obradio (na 30 stranica) taj tekst.

(L. Kati, Saksonac Gottschalk, nav. dj., str.
12.) Cyrille Lambot je 1931. godine prepisao taj manuskript u cjelini, ali ga je
objavio tek 1945. pod naslovom Oeuvres thologiques et grammaticales de Go-
descalc d Orbais. (C. Lambot, Oeuvres thologiques et grammaticales de Go-
descalc dOrbais. Spicilegium sacrum Lovaniense, Louvain, 1945, str. 684.)
Mirko D. Grmek je prvi u Hrvata pregledao ovo Lambotovo izdanje i utvrdio da
cijeli jedan pasus nije bio dostupan Lovri Katiu i o tome je objavio posebnu ra-
spravu. (D. M. Grmek, Dva lozofa, Gottschalk i Hasdai Ibn aprut, o Hrvati-
ma u vrijeme narodnih vladara. Prilozi za istraivanje hrvatske lozofske bati-
ne, godite XX, br. 1-2 /39-40/, Zagreb, 1994, str. 435-448.) M. Grmek je upo-
zorio da se bitan navod ne nalazi, kako je mislio L. Kati, u Gottschalkovu dje-
lu De trina deitate, nego u zbirci Gottschalkovih odgovora na razna pitanja i to
u poglavlju pod naslovom: Si Sibillae et ceteri vates paganorum spiritum san-
ctum umquam meruerint mereri vel habere? (D. M. Grmek, Dva lozofa, nav.
dj., str. 439.)
166
halkovu izvorniku, koji se odnose na hrvatsku povijest, u hrvatskom pri-
jevodu, glase:
...Kad je naime Trpimir, vladar Sklavina (rex Sclavorum), krenuo
protiv Grka i njihova patricija, a na dvorac bijae na samoj granici bu-
dueg rata, rekao sam mu (Gottschalkovu ueniku) da ide i da priskrbi
sve to je potrebno kralju i njegovoj vojsci, a to mu je i dunost. Ali ga
ipak strano zakleh Gospodinom Bogom, da ne uzimlje oruja niti da ide
s vojskom, nego da jae za njima i da pomnjivo pazi kakvo e biti dra-
nje onoga naeg konja. Prema nedavnim naime dogaajima posve si-
gurno sam znao da e pobjeda pripasti onom dijelu ljudi (onoj strani)
i da e njihova biti pobjeda iji konji budu veselo ili i svojim pobjed-
nikim dranjem pokazivali radost. A tako se naskoro i dogodilo, kako
je nagovijestilo i unaprijed otkrilo dranje konja koji se veselo poigra-
vao Svi Venetici, naime Latini (homines Latini) koji ive u gradovi-
ma na moru, svoga gospodara, tj. grkog cara, ne zovu dominus nego
dominatio. Oni kau: Benigna dominatio miserere nostri, ili Fuimus
ante dominationem, ili Ita nobis dixit dominatio. Da ne bi podcijenio
taj gotovo puki nain govora, gledaj to se zbiva na nebu. Umjesto do-
minus kau dominatio i oni blaeni duhovi koji meu ostalima ine
esti red.
390
Tako se dakle za Boga govori Botvo i Boanstvo. Isto tako
Dalmatini (homines Dalmatini), kao i Latini uza sve to to su podloni
grkom carstvu, po svoj veoma dugoj zemlji Dalmaciji (per totam Dal-
matiam longissimam revera regione(m) nazivaju zajednikim nazivom:
kralj i car, kraljevstvo i carstvo. Kau naime: Bili smo pred kraljev-
390
U latinskom izvorniku ovaj pasus glasi: Omnes Venetici qui sunt uidelicet in-
tra mare degentes in ciuitatibus homines Latini dominum suum id est imperato-
rem Graecorum nequaquam uocant dominum sed dominationem. Dicunt enim:
Benigna dominatio miserere nostri, et: Fuimus ante dominationem, et: Ita nobis
dixit dominatio. Sed ne tibi uilescat illorum quasi rustica loquutio, uide quid sit
in caelo. Nam pro dominis dominationes uocantur illi spiritus beati qui sunt in-
ter ceteros in ordine constituti VI
o
. (Lambot, Oeuvres thologiques, str. 208.).
M. Grmek donosi prijevod ovoga dijela Gottschalkova navoda, koji je u mene
naveden masnijim slovima, uz primjedbu: Kati i ostali nai autori ne pozna-
ju ni mjesto tog odlomka u Gottschalkovim djelima, ni tekst ovog poetnog di-
jela. (M. Grmek, Dva lozofa, nav. dj., str. 442.)
167
stvom i Stali smo pred carstvo i Tako nam je reklo kraljevstvo. Ali ne
misli, da to oni govore s omalovaavanjem.
391
Trpimir se u Gottschalkovu izvoru naziva kralj Sklavina (rex Sclavo-
rum), kojega su smatrali kraljem i njegovi podanici. Titula rex u bizantskom
tituliranju ne postoji i u bizantsko-grki jezik prenesena je iz latinskoga. U
bizantskoj literaturi postoji bazileus, a to je bizantski car, a tek kasnije fra-
naki, pa bugarski i srpski car.
392
Papinski izvori junoslavenske vladare na-
zivaju kraljevima, dok su oni u Bizantu smatrani arhontima. Papinske po-
slanice upotrebljavaju od VI. stoljea naslov rex i za vladare koji nisu bili
okrunjeni. Pape u IX. stoljeu bugarskom knezu Borisu daju titulu rex, a u
Bizantu ga zovu arhont.
393
Bizantski pisci zvanje arhont upotrebljavaju u
razliitim znaenjima.
394
Porrogenet pie da Hrvati i Srbi u zaleu Dalma-
cije nemaju arhonte, ve samo starce upane, kao i ostale Sklavinije, ali ovaj
njegov zapis ne moe se odnositi na Trpimirovo doba jer o tome postoji pro-
tivno svjedoanstvo Gottschalka, koji je suvremeni izvor. Za Gottschalko-
vo djelo ovaj je pasus prigodnog znaenja. Slui mu za ilustraciju njegove
teoloke teorije o Bogu. Po njemu Dalmatinci i Latini u IX. vijeku uzimali
su kao sinonime riei: kraljevstvo i carstvo, kralj i car. U ostaloj latintini
onoga doba nalazimo doista kao sinonime rex i imperator. Ali to dola-
zi vrlo rijetko i vie kao sporadini sluaj (Usp. Du Cange, Glossarium ad
scriptores mediae et inmae latinitatis, Venetiis, 1789 v. VII, str. 96, 178),
dok je prema svjedoanstvu Gottschalkovu u Hrvatskoj to bila redovita po-
java, koja je iznenadila i samog Gottschalka.
395
N. Klai tono interpretira
ovaj navod: Trpimir se ponaa kao pravi mali istoni dinast. Jednostavno
ne doputa da ga njegovi ljudi nazivaju po imenu, nego on svoju vladarsku
391
Prvi sam pasus donio u svom prijevodu. Posljednji pasus Gottschalkova teksta
donio sam prema prijevodu I. Guberine.
392
Ivo Goldstein, O latinskim i hrvatskim naslovima hrvatskih vladara do poetka
XII. stoljea. Historijski zbornik, godite XXXVI (1), 1983, str. 148-149.
393
Tadeusz Wasilewski, Geneza tytulu rex Chroatorum. Pamietnik slowianski.
Poljska akademija nauka. Tom XVII. 1967, Wroclaw-Warszawa-Krakow, od
str. 149-160.
394
T. ivkovi navodi da pojam arhont moe da se odnosi i na vizantijske oci-
re i zakljuuje: Svi navedeni primeri pokazuju da je pojam arhont mogao i to
veoma esto da oznaava vizantijske ocire tokom dugog razdoblja od V. do X.
veka. (T. ivkovi, Juni Sloveni, nav. dj., str. 324.)
395
I. Guberina, Dravna politika, I, nav. dj., str. 63.
168
vlast personicira! Ponaa se dakle kao i bizantski car i po svoj prilici tra-
i takoer od svojih ljudi da pred njim padnu niice.
396

Izjednaivanje pojma rex s vladar nije vjerodostojan prijevod jer
ne sadri sva njegova znaenja. Smisao rijei rex je u tome da taj rex na
odreenom teritoriju ima vrhovnu vlast, odnosno da nije niiji vazal.
397
U
edadskom etveroevanelju pisanom uncijalom V.-VI. stoljea uneseni
su upisi uglavnom iz IX. stoljea, a veinom su germanski i slavenski, i u
njemu se spominje Trpimir kao dominus.
398
Na petom listu (verso) upi-
sano je domno Tripimiro, no jo na istoj strani, ali na drugom mjestu i
drugom rukom, ubiljeena je velika hrpa raznih imena germanskih i sla-
venskih zajedno, a meu njima i bribina terpimer. petrus. maria drago-
uid. Da je ono prvo zapis u spomen hrvatskoga kneza Trpimira, o tom
ne moe biti sumnje, a obiljeuje ga izrijekom ono domno, to se i u tom
jevanelju i uope u ono doba (u IX. vijeku) rado daje iskljuivo vlada-
rima i drugim odlinicima, tako biskupima.
399
Trpimir je u edadskom
etveroevanelju spomenut zajedno s karantanskim grofom Witagowo i
s Pribinom u jednoj biljeci die vor 860 anzusetsetzen.
400

Iz Gottschalkova svjedoanstva proizlazi da su u prvoj polovici IX.
st. u Dalmaciji uz Latine u gradovima (koji su podloni Bizantu), ivje-
li jo Dalmatini i Sclavi (Hrvati). Tono je Katievo miljenje da Gottsc-
halk uzimlje Dalmaciju u starorimskom opsegu. Iz Gottschalkova isti-
canja da je Dalmacija veoma duga zemlja moe se sa sigurnou za-
396
N. Klai, Kad je postala hrvatska drava (3). Start (Zagreb), broj 502. od 16.
travnja 1988, str. 87.
397
Titulu rex Trpimiru nije dao papa, ali je ona vrjednija od one koju je papa dao
Zvonimiru. Suprotno starim romantiarskim tumaenjima, titula rex i diade-
ma ili kruna koja uz nju ide, nisu izraz suverenosti ve potinjenosti onome ko
je dodeljuje, znak ukljuivanja u njegov hijerarhijski sistem. Ali, to istovremeno
donosi izjednaavanje sa onima koji su u takvom odnosu prema papi ili caru, i
stavljanje iznad onih koji nisu u neposrednom odnosu prema nosiocu univer-
zalne vlasti. (Sima irkovi - Rade Mihalji /priredili/, Leksikon srpskog
srednjeg veka. Beograd, 1999, str. 321.)
398
V. Putanec, edadsko etveroevanelje. Prilog lingvistikoj analizi hrvatskih
antroponima u njemu. Forum (Zagreb), br. 9, 1996, str. 1014 - 1022.
399
400
Uwe Ludwig, Anmerkungen zum Evangeliar von Cividale und zur Erforschung
der slawischen Namentrge. U: Slovenija in sosednje deele med antiko in ka-
rolinko dobo. Zaetki slovenske etnogeneze. II. Uredio: Rajko Brato. Narodni
muzej Slovenije. Ljubljana, 2000, str. 822.
169
kljuiti da u IX. st. teritorijalni pojam Dalmacije nije bio ogranien samo
na nekoliko dalmatinskih gradova. Gottschalk stanovnike u dalmatin-
skim gradovima izriito naziva Latinima. Dakle, i prema tomu je jasno
da su se stanovnici gradova u Dalmaciji zaista zvali ve u IX. vijeku La-
tini, ime se ispravlja iiev nazor da su se oni poeli tako nazivati tek
od XII. vijeka.
401
Prema Gottschalku, u Dalmaciji stanuju, osim Latina
koji su podloni grkom carstvu, i Dalmatini, dok mu je Trpimir rex Sc-
lavorum. I drugi izvori potvruju da nazivi Dalmatini i Sklavini u IX.
st. nisu sinonimi.
402
Trpimir pobjedonosno ratuje protiv bizantske dra-
ve. Ne stoji Katievo miljenje da Gottschalk pod gens Graecorum mi-
sli na stanovnike dalmatinskih gradia, koje je prema njemu vodio za-
darski patricij kao arhont Dalmacije. M. Grmek prihvaa Koakovo mi-
ljenje da zadarski arhont nije nosio naslov patricius i da Gottschalk mi-
sli o Grcima, a ne o Latinima, kako su se tada nazivali stanovnici dalma-
tinskih mjesta.
403
Gottschalk doslovno pie da su ljudi Latini podvrgnuti
narodu Grka (homines Latini Graecorum nihilhominus imperio subiec-
ti). Znai da ti pojmovi oznauju posebnu pripadnost, a rijei gens Gra-
ecorum to izrijekom potvruju. Nepobitno je da su Latini stanovnici pri-
morskih gradova (homines Latini).

Takoer je tono da su Dalmatini ho-
mines stanovnici zalea, ali to nisu Hrvati. Gottschalk naziva Trpimira
401
L. Kati, Saksonac Gottschalk, nav. dj., str. 12-14.
402
Tako Ivan akon pie da su godine 875. istarske gradove napali najgori narodi
Sklavina i Dalmatina. (Raki, Documenta, nav. dj., str. 365). Vano je istaknuti
da ti Dalmatini nisu bili stanovnici dalmatinskih gradova. V. Koak u vezi s tim
vrelom tono zapaa: Ve iz samih citiranih rijei da su tada najgora plemena
Slavena i Dalmatina poela pljakati istarsku pokrajinu teko se moe zaklju-
iti da se pod njima razumijevaju i graani dalmatinskih gradova. Pogotovo je
to iskljueno iz nastavka vijesti, koji je Margeti preutio, a u kojem se ti napa-
dai, koji su opustoili istarske gradove Umag, Novigrad, Sipar i Rovinj i pro-
tiv kojih je mletaki dud Urso Particijak pokrenuo otu od 30 brodova i suzbio
ih zovu Slaveni (dva puta Sclavos). Posljedica tog rata bila je da se nekada-
nji savez izmeu Slavena i Mleana (inter Sclavos et Veneticos) razbio. (V.
Koak, O nekim pitanjima hrvatske povijesti, nav. dj., str. 222.) Zaista, teko je
zamisliti da su se uzdu cijele jadranske obale iz svih ili pak iz nekoliko malih
i meusobno dosta udaljenih primorskih gradia skupili vojnici tzv. Dalmati, i
poli sa Sklavinima pljakati Istru.
403
M. Grmek, Dva lozofa, nav. dj., str. 442.
170
rex Sclavorum, a ne Dalmatinorum. Dakle, Sclavi su Hrvati, a Dalmatini
su naziv za dotadanju predhrvatsku populaciju.
404

U gl. XXXI. DAI opisuje se vojna snaga velike drave u doba kra-
lja Trpimira:
Poslije mnogo godina (nakon krtenja Hrvata, primj. F. ii), u doba
vladara Trpimira, oca vladara Kresimira, iz Francije, koja se nalazi izme-
u Hrvatske i Venecije , doe neki ovjek po imenu Martin Krtena Hr-
vatska moe na noge podii konjanitva do 60.000, a pjeadije do 100.000
i sagena do 80, a kondura do 100. I sagene imaju po 40 ljudi, a kondure po
20 ljudi, a manje kondure po 10 momaka. Veliku tu mo i mnoinu naroda
imaae Hrvatska sve do arhonta Kresimira. Poto pak ovaj umrije, a sin
njegov Miroslav vladavi etiri godine od ruke bana Pribine pogibe, kad u
zemlji nastade raskol i razdor veliki, umanji se broj i konjanitva i pjea-
dije i sagena i kondura, to ih imaahu Hrvati. Sada oni imadu 30 sagena,
**kondura veih i manjih i **konjanika i **pjeaka.
405

Na bizantskom dvoru morala se paljivo pratiti ratna spremnost su-
sjednih drava, pa ipak se u literaturi izraava sumnja u ovaj navod iz
404
Nita se ovome ne protivi ni spomenuta Gottschalkova viest, koja govori o La-
tinima, koji su uza sve to podloni grkome carstvu. Pod Latinima Gottsc-
halk misli stanovnike gradova, ali iz Gottschalkova izvjetaja ne slijedi, da su
oni bili narodnostno i rasno Latini. Kao to izraz Dalmatini Gottschalk uzimlje
u posebnom znaenju, dok u redovitom znaenju onoga vremena oznauje sta-
novnike gradova isto tako u posebnom znaenju uzimlje Latini Gottschalk
o narodnoj pripadnosti tih Latina uobe ne govori. (I. Guberina, Dravna po-
litika, I, nav. dj., str. 102.)
405
F. ii, Genealoki prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. Vjesnik Hrvatskoga ar-
heolokog drutva. Nova serija svezak XIII. za 1913 i 1914, Zagreb, 1914, str.
13. F. ii je u ovom prilogu donio izvornik na grkom iz DAI i ovdje citirani
prijevod na hrvatski.
171
172
DAI.
406
Postojanje velike kopnene i pomorske sile bilo je mogue samo
u dravi prostorno mnogo veoj od banske Hrvatske. Kada se u vrelima
spominje hrvatsko-bugarske susjedstvo i ratovanje moe se zakljuiti da
je tada postojala, odvojeno od Bugarske, velika drava u kojoj su bili Hr-
vati i da je ta drava graniila s Bugarskom. To dosta jasno potvruje na-
vod u gl. XXXI. DAI o Hrvatima i Bugarima: Arhont Hrvatske od po-
etka, to jest od vlade cara Iraklija, podaniki je potinjen caru Romeja
i nikada ne bee potinjen arhontu Bugarske. Ali ni Bugarin ne povede
rat protiv Hrvata, izuzevi Mihajla Borisa, arhonta Bugarske, koji poe
i zarati na njih i ne mogavi nita da uini, zakljui sa njima mir, obda-
rivi Hrvate i primivi od Hrvata darove. Meutim, ni ovi Hrvati nisu ni-
kada Bugarima plaali danak, osim to esto davahu jedni drugima po-
klone prijateljstva radi.
407

Porrogenet pie da je bugarski vladar Boris Mihajlo (852.-889.) na-
pao na Hrvate, ali je bio prisiljen sklopiti s njima mir. To se moglo do-
goditi za Trpimira ili za nasljednika Kreimira. N. Klai pie da Porro-
genet u X. stoljeu donosi vijest o ratu Mihajla Borisa s Hrvatima, i da
je to moglo biti u doba Trpimira.
408
F. ii navodi da je Boris krenuo na
Dalmatinsku Hrvatsku, ali je bio prisiljen sklopiti mir 855. godine.
409

Nekim se povjesniarima navedeni podatci o hrvatskoj vojnoj sili
ine preuvelianima.
410
Meutim, treba znati da se na carskom dvoru u
Bizantu posebno pratila vojna snaga pojedinih drava na Balkanu. Da je
Trpimir raspolagao velikom vojnom snagom potvruje i njegovo pobje-
donosno ratovanje protiv bizantske drave, koja je ve za cara Mihajla
II. bila oslabljena. Hrvatska je, prema Gottschalku, u odnosu na Bizant
potpuno samostalna drava. Iz Gottschalkova izlaganja moe se videti
da je Trpimir zaratio na Vizantijce, a ne da je vizantijski zapovednik kre-
nuo prema hrvatskim oblastima ali, to je ono pouzdano sledi na osno-
vu ovog ratnog sukoba, jeste injenica da Hrvatska tada nije priznavala
406
Krtena Hrvatska, kako se u DAI naziva dotadanji avarosklavinski dio neka-
danje Dalmacije, ima gradove Nin, Biograd, Velica, Skradin, Livno, Stolpon,
Knin, Karin, i Klavoku, ali veliina njihovih okolnih podruja nije navedena.
407
B. Ferjani, Vizantiski izvori, II, nav. dj., str. 43-44.
408
N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, nav. dj., str. 227-231.
409
F. ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, nav. dj., str. 94.
410
Usp. Ante Nazor, Vojna oprema primorskih Hrvata u doba kneza Branimira.
U knjizi: Hrvatska u doba kneza Branimira. Izdanje Hrvatskoga arheolokog
drutva, Zadar, 2002, str. 99.
173
vrhovnu vlast Carstva.
411
Primorska su mjesta izmeu 846. - 848. godi-
ne priznavala vlast Bizanta, ali Trpimir je u tom razdoblju zapoeo rat pa
je mogue zakljuiti, da je ta primorska mjesta htio podvrgnuti pod svo-
ju vlast. Ako su dakle Bugari mogli navaliti na Hrvate, morali su oni
biti susjedi, a to je moglo biti samo na Drini. Bosna je dakle morala biti
i tad jo (u IX. stoljeu) u rukama Hrvata, jer nemamo nikakova razloga
niti je vjerojatno uzeti, da je ona moda tada bila u rukama Bugara.
412

U doba Trpimira nisu zabiljeene borbe s Mleanima, to znai da
se tada mletaki gusari nisu usuivali pustoiti istonojadransku obalu.
Iz edadskog etveroevanelja proizlazi da se u najuoj Trpimiro-
voj pratnji nalazi ban Pribina,
413
a taj podatak potvruje posebnu vanost
Krbave, Gacke i Like u Trpimirovoj dravi.
V. Klai napominje da se u ispravama Trpimira i Muncimira, dakle
od etrdesetih godina IX. stoljea sve do kraja toga stoljea, na dalmat-
skom teritoriju izmeu Zrmanje i Cetine spominju upani, ali ne i ban,
414

to takoer potvruje da se tada hrvatska drava sastojala od dvije teri-
torijalne posebnosti.
411
412
D. Gruber, tudije iz bosanske povijesti, nav. dj., str. 235.
413
Na petom listu (verso) upisano je domno Tripimiro, no jo na istoj strani, ali
na drugom mjestu i drugom rukom, ubiljeena je velika hrpa raznih imena ger-
manskih i slavenskih zajedno, a meu njima i bribina terpimir. petrus. maria
dragouid. Da je ono prvo zapis u spomen hrvatskoga kneza Trpimira, o tom ne
moe biti sumnje, a obiljeuje ga izrijekom ono domno No da li je onaj dru-
gi terpimir na Trpimir, a ona ostala imena Pribina, Petar, Maria i Drago-
vid da li pripadaju linostima, koje su stajale u nekoj vezi s knezom Trpimirom,
toga niti znamo niti smijemo ustvrditi. Na dvadeset i treem listu opet je upisa-
no jednom istom rukom :+presila.petrus lius domno trepimero Ne moe biti
sumnje, da je taj Petar sin hrvatskoga kneza Trpimira U imenu bribina e-
dadskoga jevanelja gledati potvrdu za Pribinu bana IX. vijeka, bilo bi bez
temelja i dokazne snage, a to samo stim vie to znamo, da je tada ivio panon-
ski knez Pribina. (F. ii, Genealoki prilozi, nav. dj., str. 6, 18.) ii zaklju-
uje da je ime bribina iz edadskog etveroevanelja isto to i Pribina.
414
Klai, Porieklo banske asti u Hrvata, nav. dj., str. 24 -25.
174
2.
Kralja Trpimira, koji je vladao do oko 850. godine, a moda i koju
godinu vie, naslijedio je njegov sin Kreimir, koji je kraljevao do oko
860. godine. Posljednji hrvatski kralj u IX. stoljeu, prema glavi XXXI.
DAI, bio je Kreimirov sin Miroslav, kojega je ubio ban Pribina oko
863/864. godine.
415
U gl. XXXI. DAI spominje se kao hrvatske vlada-
re arhonta Trpimira, oca arhonta Kreimira, a kada se dalje u nastav-
ku teksta opisuje hrvatska vojna snaga stoji: Veliku ovu silu i mnoinu
eta imala je Hrvatska sve do vlade Kreimirove; kad je pak ovaj umro,
a njegov sin Miroslav iza etirigodinje vlade ubijen bio od bana Pribu-
nje, poradi ega su u zemlji nastali nemiri i stranarstva, znatno se sma-
njio broj konjanika i pjeaka, a tako sagena i kondura.
416
Bitno je da
se u ovoj glavi dva puta navodi kako je arhont Trpimir otac arhonta Kre-
imira.

Meutim, u hrvatskoj historiograji prevladalo je zamiljanje da
Trpimirove potomke i nasljednike Kreimira i Miroslava, treba datirati u
X. stoljee.
417
F. Buli je 1898. godine pronaao nadgrobni natpis kraljice
Jelene, koji je datiran s 976. godinom. U ovom natpisu spominju se hr-
vatski kraljevi Mihajlo i Stjepan, a kraljica Jelena se navodi kao udovica
kralja Mihajla, a majka kralja Stjepana. F. Buli je predloio identicira-
nje kralja Mihajla s Kreimirom, a Stjepana s njegovim sinom Mirosla-
vom, kraljem iz DAI mislei da su imena u DAI narodna, a ona na nad-
grobnom natpisu Jelene svetaka. On je to obrazloio ovako: U napisu
Jeleninu ba u ovo isto prazno razdoblje dolaze imena dvajuh kraljeva,
naime Mihajla i Stjepana. U Konstantinu Porrogenetu ova dva vlada-
ra nose narodno ime, u napisu Jeleninu kransko-evropsko. to je dakle
vie naravno, nego li pomisliti, da su dva Porrogenetova kralja Krei-
mir i Miroslav isto to Mihajlo i Stjepan napisa Jelenina? Suvino je ov-
dje dokazivati, da su nai narodni kraljevi u X. i XI. v. nosili uz narodno
i jedno kransko ime. Za to imademo mnogo primjera, a budi dovoljno
415
Rije u DAI koja opisuje njegov zavretak prevodi se na razne naine: pogibe
(Tomai, ii), odstranjen (Jenkins), ubijen (Ferjani), uklonjen (N.
Klai).
416
C. Porphyrogenitus De administrando imperio, nav. dj., str. 150-151. (Preveo D.
Gruber.)
417
E. Dmmler prihvaa kao vjerodostojan podatak iz DAI i poslije Mojslava na-
vodi hrvatske vladare ovako: Tirpimir, Kresimir I, Miroslav. (E. Dmmler,
ber die lteste Geschichte der Slawen in Dalmatien, nav. dj., str. 430.)
175
navesti dva velika kralja: Petra Kreimira i Dimitra Zvonimira. Kao to
ovi, tako su morali imati drugo kransko ime Kreimir i Miroslav, nai-
me prvi Mihajlo, a drugi Stjepan.
418
Ova dva, od Bulia pretpostavljena, vladara iz X. stoljea morali bi
prema DAI imati oca koji se zvao Trpimir, ali ni jedno vrelo ne potvruje
postojanje nekog Trpimira II. u tome stoljeu, kako je to shvatio i Gavro
Manojlovi. On tvrdi da, ako dobro pogledamo tekst glave XXXI. DAI,
vidimo, da se ona ne moe ticati sadanjosti Porrogenetova pisanja, ve
da se radi o izvatku, koji se odnosi na prolost, a da se to jo bolje vidi
iz toga, to odmah daljna alineja, govorei da je reenu vojnu silu imala
Hrvatska za Kreimira, upotrebljava imperfekt. On dalje navodi kako se
tu i Kreimirova smrt ne prikazuje razmjerno suvremenom, pak ni vla-
da Mirosavljeva i njegovo umorstvo, a da ni nutarnji nemiri iza toga ni
najmanje nisu prikazani kao suvremeni. Prema G. Manojloviu na kon-
cu cijele te alineje istom dolazi nabrajanje sadanje umanjene hrvatske
vojne snage. Pa moda ni ta sadanjost nije upravo istovremena s pi-
sanjem Porrogenetovim, nego s pisanjem njegova pouzdanika, iz koje-
ga on vadi ove oite ekscerpte; taj pouzdanik ipak ne mora biti godina-
ma daleko, osobito ako na tome mjestu Porrogenet ne ekscerpira ka-
kvu kroniku, ali se ovo potonje zbilja ini. Ovo razglabanje Porrogene-
tovih obiju alineja u ovom pogledu svakako mee sadraj njihov u neku
prolost prema vremenu Porrogenetova pisanja ovih mjesta, i to ne ba
u blinju Svakako ona druga spomenuta Porrogenetova alineja dje-
luje tako, da se po njoj samoj ne mogu ni Kreimir, ni Miroslav ni Pri-
bunja ni graanski oni ratovi postaviti u peti decenij X. stoljea. A kamo
onda? Mislim da bi ipak najzgodnije bilo, povratiti se na preanje, gdje
ve imamo Trpimira listine od 4. III. 852. Od godine 852. njegove listi-
ne pak do pisma Ivana VIII. Domagoju (izmeu 14. XII. 872. i IX. 873.)
ima ravnih dvadeset godina, u koje usred burnoga u hrvatskoj povijesti
IX. stoljea moe stati vlada Porrogenetova Kreimira, 4-godinja vla-
da Mirosavljeva i nutarnji ratovi, zapoeti umorstvom kneza Miroslava
banom Pribunjom (Prvunjom), iz kojih je onda niklo vladanje krepkoga
Domagoja, vladara ne iz Trpimirova koljena Ali tu e mi se prigo-
voriti, da ime bana Pribyne u ovoj listini jami za identinost Kreimi-
418
F. Buli, Izvjetaj o crkvi sv. Marije od Otoka i nadgrobnom napisu kraljice Je-
lene. Vjesnik Hrvatskoga arheolokoga drutva. Nova serija sv. V, Zagreb 1901,
str. 222.
176
ra Starijega s Porrogenetovim Kreimirom, jer se u Porrogeneta veli,
da je Kreimirova sina Miroslava sruio ban Hi|ouvo. Nego, na to bi
se moglo odgovoriti: 1. da samo ime Pribyna u latinskom moda nije
identino s Hi|ouvo, jer se Hi|ouvo moe itati upravo Prvunja
2. ako ime i jest identino, to lica ne moraju biti ista, poto je sasvim
lako mogue jedan Pribina ban u IX. stoljeu, a jedan u X.
419
419
G. Manojlovi, Jadransko pomorje IX. stoljea. Rad JAZU, knj. 150, Zagreb
1902, str. 90-102. F. ii je 1906. godine u knjizi Hrvatska povijest prihva-
tio Manojlovievo obrazloenje i podatke iz DAI o redoslijedu vladara i vojnoj
snazi Hrvata datirao u doba Trpimira u IX. stoljee. (F. ii, Hrvatska povi-
jest. I. Od najstarijih vremena do godine 1526. Zagreb 1906, str. 43-44.) F. i-
i je kasnije u raspravi objavljenoj 1914. godine zakljuio ovako: Ove su ca-
reve vijesti svi historici od Lucija dalje prenosili na kneza Trpimira, pa su do-
sljedno tome onda iza njega, a pred kneza Domagoja stavljali u niz hrvatskih
vladara jo i Kresimira i Miroslava, dapae neki su grjekom jo i banu Pribini
dali bar neko asovito vladarsko mjesto, premda za takovo mnijenje rijei cara
Konstantina ne daju ba nikakova uporita No otkad je dokazano i stavlje-
no izvan svake sumnje, da je Trpimirova isprava izdana 852., ili drugim rijei-
ma, da je vrijeme od onih pomenutih dvadeset i sedam godina sada stegnuto u
bitnosti (ako uzmemo, da je za Trpimira apsolutno sigurna samo 852.) na dva-
naest godina, od kojih bi dapae etiri godine imale otpasti na samoga Miro-
slava, morao je nastupiti preokret u shvaanju onoga mjesta u cara Konstanti-
na Kad je Buli otkrio poznati nadgrobni napis kraljice Jelene (+ 976.), u ko-
jem se spominju imena dvaju dotle nepoznatih kraljeva, Mihajla oca i Stjepa-
na sina, onda se oito pod dojmom toga nalaza odlui Manojlovi, da povrati
Konstantinove vladare Trpimira, Kresimira i Miroslava opet natrag u IX. vijek,
dok je kraljeve Mihajla i Stjepana kao nova vladarska lica uvrstio kao nasljed-
nike Tomislavljeve. Ali na rezultat o Trpimirovim sinovima zahtijeva sada oi-
to, da se oni Konstantinovi vladari, naime Trpimir, Kresimir i Miroslav, odma-
knu iz IX. vijeka i opet metnu natrag u X. vijek. A sada pitamo, moe li se ta-
kova snana vojna organizacija zamisliti u IX. vijeku, naime u doba kneza Trpi-
mira iz poznate listine od 852., u doba kad je Hrvatska nesumnjivo priznavala
franaku vrhovnu vlast?... Isto je tako tvrdnja, da sigurno zajameni ban Pribi-
na za vladanja kralja Kresimira, oca Drislavljeva, dakle prije g. 970., nije isto
lice s Konstantinovim banom Pribinom, subjektivna konjektura, koja naspram
ove injenice upravo nikako ne moe da sebi pribavi autoriteta. Jer treba dobro
pripaziti, da se ne radi naprosto o identinosti imena, ve a to je kud i kamo
vanije, o identinosti dostojanstva banskoga. Savjestno pak istraivanje Kla-
ievo pokazalo je, u IX. vijeku ne samo da se ne spominje u sauvanim izvorima
banska ast, ve se moe uzeti kao utvrena injenica, da u Hrvatskoj izmeu
Zrmanje i Cetine nema kroz itavo IX. stoljee mjesta banu, a prema tome nema
177
Kada F. ii tvrdi da poslije Tomislava, to jest izmeu 928. i 949.
godine, treba staviti Konstantinove vladare Trpimira, Kreimira i Miro-
slava on na taj nain izmilja Trpimira II., koji se ne spominje ni u jed-
nom vrelu. On i sljedba njegovih pristaa, pretpostavlja da je iza Tomi-
slava vladao Trpimir II. vjerojatno njegov mlai brat i to od oko 928.
do oko 935. godine. Ova zamiljanja nisu potvrena ni u drugorazrednim
izvorima. Potpuna je fantazija tobonje postojanje Kreimira I. kao Trpi-
mirova sina, koji je vladao od oko 935. do 945. godine.
420

on ni vlasti u toj kneevini. (F. ii, Genealoki prilozi, nav. dj., str. 59.-60.)
iiu je u ocjeni Porrogenetova navoda posebno bitno da je Trpimirova ispra-
va izdana 852. godine, a ona se stvarno moe datirati oko 840. godine. Potpu-
no je nekritiki na temelju rijei regnante iz Trpimirove isprave zakljuivati da
je Hrvatska priznavala za Trpimira franako vrhovnitvo. Banska ast u Hrva-
ta postojala je sigurno i tijekom IX. stoljea na teritoriju Like, Krbave i Gacke
jer je dux u franakim izvorima hrvatski ban. Gottschalkov izvor potvruje Tr-
pimira kao kralja, a pobjedonosno ratovanje protiv Bizanta dokazuje postojanje
vojne snage, koju spominje DAI.
420
O ovoj problematici usp. V. Klai, Prilozi hrvatskoj historiji za narodnih vla-
dara. Nastavni vjesnik, knj. XXXIII/1925, str. 276-277. iieva kola, prema
miljenju Martina Eggersa, zapada u najveu tekou jer izmilja Trpimira II.
od 928. do 935. godine, koji inae nije nigdje potvren. M. Eggers smatra da gl.
XXXI. DAI obrauje vrijeme poslije Muncimira oko 895. godine, a prije Tomi-
slava. Tako on stavlja iza Muncimira Porrogenetova Kreimira oko 900. i Mi-
roslava 905., pa zatim Pribinu do 910. godine. (M. Eggers, Das grossmhris-
che Reich Realitt oder Fiktion?, nav. dj., str. 343-347, 350.) Meutim, Eggers
zanemaruje podatak da Porrogenet stavlja Trpimira prije Kreimira i Miro-
slava. O ovoj problematici usporedi: S. Antoljak, Hrvati u prolosti. Knjievni
krug, Split, 1992, str. 143
179
V.
HRVATSKI BANOVI U DRUGOJ POLOVINI IX. STOLJEA
1.
DOMAGOJ
Domagojeva vladavina zapoela je 864./865. godine. Ivan akon bi-
ljei da je 864. godine ubijen dud Petar i da je izabran Urso pa nastav-
lja: Naime, prije reeni dud Urso urio se da povede mornaricu protiv
slavenskog vladara Domagoja. Ali, im je ovaj vidio mletako mnotvo,
nije se upustio u bitku i zatraio je mir. Dud se zatim, poto je primio ta-
oce, vratio u Veneciju.
421
Domagoj nije bio potomak Trpimira. U jednom manuskriptu, koji
je sastavljen od dvije kronike (jedna iz XV., a druga iz XVI. stolje-
a) navodi se Domagoja kao princa Neretljana (Domoghoi, prinze de
Narentani).
422
M. Sui istie da se sloenica -goj, susree dva puta u
osobnom imenu samo neretvanskih knezova Domagoja i Berigoja.
423

Domagoj je vjerojatno kao neretvanski ban, ija je banovina bila sastavni
dio drave predhodnih hrvatskih kraljeva, preuzeo vlast u toj dravi zbog
ega je nastala pobuna protiv njega. I. Guberina tono zakljuuje da je
on doao na vlast nelegalnim putem, zato je i protiv sebe stvorio urot-
nike, s kojima je vrlo surovo postupao. Domagoj je pobio sve zavjere-
421
F. Raki, Documenta, str. 364. Preveo Dane Gruber.
422
Jakov Stipii, Corona Venetorum. Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sve-
uilita u Zagrebu, god. I./1972, br. 1/2, str. 128 - 135. U toj mletakoj kronici
pod naslovom Corona Venetorum Domagoja se naziva: Domoghoi, prinze de
Narentani.
423
M. Sui dodaje: O tome opirnije u Particulae Narantanae, gdje dokazujem
hrvatsku pripadnost neretvanskog kneza Domagoja. (M. Sui, Nekoliko spoj-
nica i razdjelnica izmeu Nina i Knina. Iz starije hrvatske povijesti. U: Staro-
hrvatska spomenika batina. Raanje prvog hrvatskog pejsaa. Zagreb, 1996,
str. 165-167.)
180
nike. On je vjerojatno preoteo vlast u Hrvatskoj, doivio urotu i ubio i
jednoga od zavjerenika, iako je dao rije sveeniku Ivanu da e ga pote-
djeti. Tada papa Ivan VIII. pie, izmeu 874. i 875. godine, Domagoju
ovako: Ako bi nekoga, to Boe ouvaj, naao, da ti radi o glavi, kazni
ga ne smru, nego izgonom, jer ako im oprosti radi Boga, koji ih tebi
predade, tebe e od njih nepovrieena ouvati onaj, koji se nije ustrua-
vao, da za spas sviju umre na kriu.
424
Papa u istom pismu Domagoju
pie i ovo: Osim toga opominjemo Te, da protiv pomorskih razbojnika,
koji pod Tvojim imenom (sub pretextu tui nominis) divljaju na krane,
tim ee ustane, u koliko zna, da njihova djela potamnjuju ast Tvoga
imena. I ako se moe vjerovati, da oni putnike napadaju protiv Tvoje vo-
lje, a ipak se kae, da ih Ti moe ukrotiti, to ako ih ne ukroti, smatra-
mo te krivcem.
425
Iz ovoga Papina pisma oito je da su morski razboj-
nici Domagojevi podanici i da ih on ako hoe, moe obuzdati. D. Gru-
ber dijeli miljenje iia da se ovdje ne radi o gusarstvu, nego o pra-
vom ratu i dodaje: Doista se ovdje radilo o pravom ratu, ali ne s Fran-
cima, nego s Mleanima, jer ono gusarenje, znai borbu Hrvata s Mlea-
nima radi gospodstva na Jadranskom moru, kako spomenusmo, pa zato
nije udo, da su pri tom stradale i zemlje Franaka, saveznika mletakih.
I u dotadanjim ovakovim gusarskim vojnama izmeu Hrvata i Mleana
zbilo se je esto, da su sami njihovi vladari vodili ratne operacije i da su
ih zavrili obnovom mirovnoga stanja, tako za vojne duda Petra Trado-
nika na Mislava i Drueca (g. 839. i 840.), i Orsa Badoarija na Doma-
goja (g. 865/6.), kako spomenusmo.
426
Papa Domagoja titulira kao dux
Sclavorum.
427

Domagoj je ratovao 871. godine na strani cara Ludovika kod Barija,
a u njegovoj odsutnosti bizantinsko brodovlje pustoilo je jadransku oba-
lu.
428
Car Ljudevit (Ludwig) u pismu Baziliju pie: A patricije Niceta
odreen, da brodovljem uva jadranski zaljev, upotrebio je ovu prigodu,
da opljaka ove Slavene i poruivi njihove neke gradove odveo je zaro-
bljenike, a niti je do sada povraeno ono, to su spomenuti astni izasla-
424
F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije. Kr. hrvatsko- slavonsko- dalmatin-
ske zemaljske vlade, Zagreb, 1914, str. 201. Preveo I. Guberina.
425
F. ii, Prirunik izvora, nav. dj., str. 201-202. Usp. Diplomatiki zbornik Kra-
ljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, str. 11-12. Preveo I. Guberina.
426
D. Gruber, Smjetenje Hrvata, nav. dj., s tr. 130.
427
F. ii, Prirunik izvora, I, nav. dj., str. 201.
428
F. Raki, Documenta, nav. dj., str. 361-362.
181
nici izgubili. A mi doista elimo, da Tvoje duhovno bratstvo zna, da smo
mi vrlo uzbueni zbog naih razbijenih gradova i tolikog naroda nae
Slavenije bez milosra odvedenoga u robstvo. Nedolino je, da se tim
naim Slavenima, dok su za zajedniku korist sa svojim laama obsje-
dali Bari i nita zla ne slutei, tako nesavjestno kod kue sve razgrabi-
li, a to, da su oni predviali, da e se to dogoditi, ne bi u tu nesreu bili
upali. Stoga molimo i zaklinjemo Tvoje bratinstvo, da skoro naredi, da
se to ispravi i ti zarobljenici puste svojim kuama, ako eli, da se veza
nae ljubavi nikada ne raskinu.
429
I. Guberina tono zakljuuje: Iz Lu-
dovikovih riei nostra Sclavenija (naa Slavenija) izvoditi zakljuak,
da je Hrvatska tada bila vie nego samo simboliki (kao lan zapadnog
carstva) podlona franakome carstvu, nije nipoto na mjestu. Kada Lu-
dovik zna, da su Slaveni junoga Jadrana bili protiv njega, a uz Bazilija,
tada oni, koji su njegovi saveznici, su nai. Da su Hrvati kao vazali bili
obvezani doi Ludoviku u pomo kod Barija (ii, Povijest, str. 351.),
on bi ih bio onda pozvao i 869. god. prigodom prve obsade Barija, te se
ne bi obraao Baziliju.
430
Ivan akon pie da su (oko) godine 876., istarske gradove napali
najgori narodi Slavena i Dalmatinaca.
431
On pie: Tada je umro u Ve-
roni poboni car Ludovik... Nekako u isto vrijeme doli su Saraceni i po-
kuali zauzeti grad Grade... U to vrijeme gospodin dud Urso uinio je
sina svoga Ivana svojim suvladarom. Tada su najgora plemena Slavena
i Dalmatinaca poela pljakati istarsku pokrajinu: tamo su naime poha-
rali etiri grada, to jest: Umag, Novigrad, Sipar i Rovinj. Zatim je javlje-
no gospodinu dudu Ursu da bi oni htjeli prijei do grada Gradea; do-
ao je s trideset laa do prije reenog grada. Odatle brodei prema Istri,
hrabro nasrne na iste Slavene i tako ih u boju uniti da nitko od njih nije
mogao pobjei ni vratiti se u domovinu. Budui da je vladar nad njima
slavno iznio pobjedu, oslobodio je Slavene koje bijae u tom boju zaro-
bio i povratio je crkvene stvari koje su bile oduzete u prije spomenutoj
pokrajini, i tako se u pobjednikom slavlju vratio u palau. Zbog toga se
razvrgao savez koji je neko bio izmeu Slavena i Mleana.
432
429
F. Raki, Documenta, nav. dj., str. 362. Preveo I. Guberina.
430
I. Guberina, Dravna politika, II, nav. dj., str. 21.
431
Tunc Sclavorum pessime gentes et Dalmacianorum (F. Raki, Documenta,
nav. dj., str. 365.)
432
J. idak, Historijska itanka, nav. dj., str. 24-25.
182
O teritoriju koji je obuhvaala Domagojeva vladavina moe se za-
kljuiti na temelju postojeih izvora da je vladao: Liburnijom, Dalmaci-
jom i Neretvanskom oblau (Paganijom). Nije vladao Panonijom u ko-
joj vlada Montemero izmeu 873. i 884.
433

Ivan akon je zapisao da je Domagoj umro 876. godine. Zatim je,
poslije smrti Domagoja, najgorega kneza Slavena, gospodin dud Urso
i njegov sin Ivan sa Slavenima sklopio mir i slogu (cum Sclavis pacem
et concordiam iniit). Ipak protiv Neretljana, s kojima je bio u neprija-
teljstvu, poalje vojsku (Tamen adversus Narentanos cum quibus iurgi-
um habebat exercitum misit).
434
Sclavi su Hrvati i s njima je mletaki
dud Urso Patricijak, poslije Domagojeve smrti, sklopio mir. Istodobno
taj dud alje na Neretvane vojsku, to moe znaiti da su se oni osamo-
stalili poslije smrti Domagoja.
2.
ZDESLAV
Ivan akon za 878. godinu biljei: Tih je dana Sedesklav iz Trpimi-
rova roda, doao iz Carigrada, pomognut carskom zatitom, prigrabio ba-
novinu Slavena i potjerao Domagojeve sinove u progonstvo.
435
Domagoj
je umro godine 876. godine, a Zdeslav je krajem 878. godine protjerao iz
Hrvatske Domagojeve sinove. Dakle od Domagojeve smrti 876. godine do
Zdeslavova preuzimanja vlasti 878. godine moe se pretpostaviti da su vla-
dali Domagojevi sinovi. Ni jednome od tih Domagojevih sinova nije sau-
vano ime.
436
433
M. Hadijahi, Pitanje rasprostranjenosti Metodove nadbiskupije juno od
Save. CCP, IX/1985, br. 15, str. 10.
434
F. Raki, Documenta, nav. dj., str. 364-366.
435
His diebus Sedesclavus, Tibimiri ex progenie, imperiali fultus presidio, Con-
stantinopolim veniens, Sclavorum ducatum arripuit, liosque Domogor exilio
trusit. (Raki, Documenta, nav. dj., str. 373.)
436
Tobonji slavenski knez Iljko (varijante: Yllicus, Unusclavus etc.), koji bi u na-
vedenomu meuvremenu vladao Hrvatima, u vrelima ne postoji. Mihailo Dini je
dokazao da je knez Iljko fantastina linost, nastala usled vrlo ranog nerazume-
vanja teksta gde se on toboe prvi put spominje. On je dokumentirao da je pre-
raiva Dandolove tzv. Male kronike u nerazumevanju od adverba nainio ime
i dao mu odgovarajui latinski oblik Yllicus. M. Dini je kao konanu potvrdu
za svoj zakljuak, pronaao biljeku, koju je napisao Giovanni Monticolo na te-
melju rukopisnog predloka, a koja glasi: La notizia deriva con errata interpre-
183
Zdeslav je preuzeo vlast poslije vladavine Domagojevih sinova.
Smisao navoda Ivana akona: His diebus Sedesclavus, Tibimir ex pro-
genie, moe znaiti da je on prema znaenju rijei bio iz Trpimirova
roda, ali nije morao biti jedan od Trpimirovih sinova, kako misli F. i-
i.
437
Meutim, bitno je iz toga vrela da Zdeslav potjee s teritorija, koji
se kasnije oznaava kao banska Hrvatska. Papa Ivan VIII. godine 879.
godine pie Zdeslavu. Pismo je adresirano: Dilecto lio Sedesclavo,
glorioso comiti Sclavorum.
438
Papa za Zdeslava koristi izraz comes. Na-
slov comes je uobiajen od IV. stoljea, a koristi se vie-manje kroz cio
srednji vijek.
439
Titula comes je manja od titule arhont i princeps. U Hr-
vatskoj kronici ban je hijerarhijski iznad kneza kojega on i postavlja.
440

Zdeslav je, vjerojatno kao ban ili kao jedan od banova u tada mo-
guoj veoj dravi, graniio s Bugarima. Papa Ivan VIII. u citiranom pi-
smu navodi sljedee: Budui da je glas o tvojoj ljubaznosti, dobroti i
vjeri u Boga doao sve do nas, s pouzdanjem nalaemo i preporuuje-
mo tvojoj slavi da za ljubav svetih apostola Petra i Pavla, vaih zatitni-
ka, nazonom poslaniku kojeg aljemo k narodu bugarskom omoguite
da doe zdrav i itav k ljubljenom sinu naem Mihajlu, njihovu slavnom
kralju; i pruite mu za ljubav boju to god mu je potrebno za hranu i
odijevanje.
441
F. ii istie kako se ne moe ni pomisliti da bi papinski
glasnik mogao proi kroz bizantski teritorij i zakljuuje: No iz toga va-
tazione dell avverbio illico dalla cronaca breve di Andrea Dandolo. (Mihailo
J. Dini, O hrvatskom knezu Iljku. JI, IV/1938, 1-2, 77-86.)
437
F. ii, Genealoki prilozi, nav. dj., str. 8-9.
438
Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, I, nav. dj., str.
12.
439
F. Buli- J. Bervaldi, Kronotaksa, nav. dj., str. 129.
440
U latinskoj redakciji Hrvatske kronike izjednaava se upan i comes (jupanus,
comes). Iz ovoga bi se moglo zakljuiti da su sinonimi comes, upan i knez
(comitibus vero, id est supanos = knezovi pak, tj. upanima). Naziv comes za
upane dolazi po prvi put u hrvatskoj povijesti za Zvonimira 9. X. 1076. godine.
(Mijo Brani, upe u Hrvatskoj dravi za narodne dinastije. Rad JAZU, knjiga
25, Zagreb, 1873, str. 38.) V. Vali zakljuuje na temu granica ninske upani-
je: Iz navedenoga se vidi da na ovom podruju termin upanija, upa comita-
tus i parochia oznauju jedan te isti pojam i znae upaniju, kako je za te dijelo-
ve sredovjene Hrvatske prvi zapisao taj naziv K. P/orrogenet/, iako ponekad
moe da pojedino znaenje bude ue. (V. Vali, Granice ninske upanije. Rad
JAZU, Zagreb, 1952, str. 96.)
441
F. ii, Prirunik, nav. dj., str. 202.
184
lja zakljuiti, da su Hrvatska i Bugarska tada neposredno graniile u da-
nanjoj sjevero-istonoj Bosni uz bugarsku ravnu Slavoniju i Srijem.
442

Zdeslav je vremenski vladao veoma kratko, i to vjerojatno od kraja
878. do poetka 879. godine.
3.
BRANIMIR
Ivan akon izvjeuje za kraj 878. ili poetak 879. godine i ovo: U
to je doba neki Slaven imenom Brenamir, umorivi Zdeslava, prisvojio
njegovu banovinu.
443
Branimir je, sudei po papinim pismima, vladao
od 879.
Branimirov natpis pronaen u predromanikoj crkvi sv. Petra u Muu
(sada u Arheolokom muzeju u Zagrebu) datira se u 888. godinu.
444
Nat-
pis je s naznakom godine 888. i 6. indikcija,
445
i na njemu nema spome-
na Branimirove titule. Na natpisu arhitrava oltarne pregrade iz crkve sv.
Mihovila u Ninu (sada u Zadru) a datira se od 879. do 892. navodi se:
B(ra)nnimero dux Slcavorum
446
Na ulomcima arhitrava iz predroma-
nike crkve na poloaju sv. Bartula (drapanj, Skradin) nalazi se: (Br)
animero duce (m) Clavitnoru(m)
447
Na natpisu iz opota (kod Benkov-
ca) ita se: Branimero com dux Cruatoru(m) cogit(avit).
448
U ka-
menom ostatku iz Otresa (izmeu Bribira i Ostrovice) ita se: domno
(Br)anni(mero) duci.
449
Na sto i drugom listu edadskoga evanelista-
ra stoji: + brannimero comiti. mariosa cometissa, a to je zacijelo hr-
vatski knez Branimir (879-892.) sa enom Maruom (Marijom).
450

442
443
His diebus quidam Sclavus nomine Brenamir, interfecto Sedesclavo, ipsius du-
catum usurpavit. (Raki, Documenta, nav. dj., str. 374.)
444
ime Ljubi, Pisan spomenik iz doba hrvatskoga vojvode Branimira. Rad
JAZU, knj. XXV, Zagreb 1873, str. 92-102.
445
V. Delonga, Latinski epigraki spomenici, nav. dj., str. 123. (Tabla XLII.)
446
V. Delonga, Latinski epigraki spomenici, nav. dj., str. 207. (Tabla LXVIII).
447
V. Delonga, Latinski epigraki spomenici, nav. dj., str. 252. Tabla LXXXI i V.
Delonga, Latinski epigraki spomenici, str. 321-323.
448
V. Delonga, Latinski epigraki spomenici, nav. dj., str. 166. (Tabla LX.)
449
V. Delonga, Latinski epigraki spomenici, nav. dj., str. 217. (Tabla LXXI.)
450
185
Papa Ivan VIII. u pismu upuenom sveenstvu u Dalmaciji od 7. lip-
nja 879. naziva Branimira princeps.
451
Papa Ivan VIII. u pismu Branimi-
ru, koje se moe datirati od druge polovine 881. do druge polovine 882.
godine naziva Branimira comes. Papa Ivan VIII. titulira Branimira exce-
llentissimo viro to je u ono vrijeme obina formula.
452
Dakle papi je
889. godine Branimir princeps, a nekoliko godina kasnije comes. Papa ni
u jednom sauvanom pismu ne naziva Branimira dux. Toma Arhiakon
spominje Branimira kao bana Sklavonije (ducis Sclavoniae).
453
Di-
jelovi kamenih ostataka iz opota povezuju se ovako: Branimero com
dux Cruatorum, to znai da se Branimir titulira na istom natpisu kao
comes i dux.
454
Ve iz tituliranja Branimira moe se zakljuiti da je iznad
njega barem nominalno mogla biti vea kraljeva vlast. Gottschalk naziva
Trpimira kraljem, a u DAI Trpimir, Kreimir i Miroslav su kraljevi iza
451
Raki, Documenta, nav. dj., str. 9.
452
. Rapani, Hrvatska u doba kneza Branimira. Izdanja Hrvatskog arheolokog
drutva, sv. 16, Zagreb, 1993, str. 25.
453
Marinus archiepiscopus fuit tempore Caroli regis et Branimiri ducis Sclau-
onie (Toma Arhiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika.
Predgovor, latinski tekst, kritiki aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Peri.
Knjievni krug, Split, 2003, str. 52.)
454
Ovo zakljuivanje nije jednoduno prihvaeno. Meutim, Branimir je mogao
istodobno biti i comes i dux. Tako je Thachulfus iz kolovoza 873. comes et dux
Sorabici. Usp. Mediae Latinitatis Lexicon Minus. I, nav. dj., str. 109-112. Usp.
i: Herwig Wolfram, Die Goten. str. 217- 220.
186
kojih pada vladarska mo u Hrvata tijekom druge polovine IX. stoljea.
Jedno od moguih tumaenja, posebno Branimirove titule comes, bilo bi
da je bio vezan i uz kraljevski dvor.
Samo na jednom od kamenih spomenika u IX. stoljeu hrvatsko ime
sauvano je u cijelosti, a imamo zabiljeeno i sklavinsko. To je dovoljno
da se shvati da su hrvatsko i sklavinsko ime na ovom prostoru sinonimi.
Hrvatsko ime u IX. stoljeu sauvano je u potpunosti samo na pronae-
nom natpisu iz opota kod Benkovca. N. Klai napominje da Branimi-
rov natpis u kojemu se on navodi kao dux Cruatorum pie manje vje-
ta ruka domaeg majstora.
455

Godine 887. dolazi do rata u kojemu Mleani napadaju Neretvane, o
emu Ivan akon izvjeuje: Postavi dudem Petar Kandijan... odmah
protiv neretljanskih Slavena poalje vojsku. Budui se ova bez uinka
vratila, tada je sam s 12 laa u mjesecu kolovozu neprijateljski izplovio
na more i doavi do slavenskog brda (Biokovo) na mjestu, koje se zove
455
N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, nav. dj., str. 257. Usp. To-
mislav eparovi, Katalog ranosrednjovjekovne skulpture iz crkve Sv. Marte u
Bijaima kod Trogira. Starohrvatska prosvjeta, III. serija, sv. 26/1999, str. 160.
187
Muculus (Makar), izie (na kopno), ali s malim brojem. Slavene, koji su
mu se oduprli, najprije potjera u bieg, te mnoge od njih ubije, a pet laa,
koje su se tu nalazile sjekirama sasjee. Ali naskoro navalie Slaveni i tu
je bio ubijen sa jo sedmoricom (odlinika) 18. rujna, a ostali se zdra-
vi povratie.
456
Rat se, kako navodi Dandolo, vodio protiv Neretvana,
a odluna bitka dogodila se pod brdom Biokovom kod Makarske. Ivan
akon izvjeuje da su Mleani od tada plaali godinji uobiajeni da-
nak Hrvatima. I doista nakon poraza kod Makra pa sve do ulaska u XI.
vijek samo se izuzetno spominje jedan sukob izmeu Hrvata i Mletana,
iz ega izpravno moemo zakljuiti, da je nakon bitke kod Makra izmeu
Hrvata i Mleana sklopljen sporazum, po kojem su Mleani bili obvezni
Hrvatima plaati danak.
457
Bazilije I. (867. 886.) naredio je da Split, Trogir, Zadar, Osor, Rab
i Cres plaaju hrvatskom vladaru tribut mira,
458
a to takoer svjedoi o
Branimirovoj vojnoj snazi.
Papa Ivan VIII. u pismu od 7. lipnja 879. godine hvali Branimira
to se vraa Rimskoj crkvi: Ljubljenom sinu Branimiru. itajui pismo
Tvoje plemenitosti, koje si nam poslao po asnom sveeniku, zajedni-
kome vjerniku, Ivanu, sjajnije od svijetla smo upoznali, kolika je Tvo-
ja vjera i iskrena pobonost prema crkvi sv. Petra i Pavla i Nama. A jer
Bojom pomoi kao vjerni sin sv. Petra i Nas, koji ga Bojom pomoi za-
mjenjujemo, ponizno ispovijeda i eli biti posluan, ovim pismom Na-
ega apostolstva dostojno zahvaljujemo Tvojoj plemenitosti i oinskom
ljubavi kao predragoga sina, koji se vraa u krilo sv. Apostolske Stolice,
majke Tvoje, s ijeg preistog vrela Tvoji otci su pili medonosne rijeke
svetog propovijedanja, primamo i duhovnim rukama grlimo te, apostol-
skom dobrotom njegujemo, da posjedujui milost i blagoslov Boji sve-
tih apostola Petra i Pavla, apostolskih poglavica, uviek bude il i sigu-
ran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji nikada ne prestaju zasije-
dati na ljudsko spasenje, te eljnu pobjedu nad neprijateljima lake izvo-
juje... I poto si nas preko sveenika Ivana zamolio, da bi te za vei Tvoj
spas blagoslovili svojim blagoslovom, uinili smo to rado. Kad smo nai-
me na dan uzaaa Gospodnjega itali misu pred rtvenikom sv. Petra,
digosmo ruke u vis, te blagoslovismo Tebe i narod Tvoj i zemlju Tvoju,
456
F. Raki, Documenta, nav. dj., str. 374- 375. Preveo I. Guberina.
457
I. Guberina, Dravna politika, II, nav. dj., str. 29.
458
188
da uzmogne ovdje sretno vladati, a po smrti da se na nebesima raduje
za sve vijeke. Ujedno Ti javljamo, da smo ovoga vjernoga sveenika Iva-
na odredili za poslanika bugarskome kralju, pak te molimo, da za ljubav
Boju dozvoli, da to poslanstvo obavi bez krzmanja, pak Ti zato Tvojoj
ljubavi mnogo puta zahvaljujemo.
459

Papa Ivan 7. lipnja 879. godine ninskom biskupu Teodoziju pie: da
se ne utie drugoj strani i protiv svetih odredaba asnih otaca i ne trai
u drugoga milost biskupstva,... nego se svim srcem i duom vrati u krilo
sv. Stolice te biskupsko posveenje polaganjem naih ruku primi.
460

Teodozije nije posluao poziv pape i dao se posvetiti od akvilejskog pa-
trijarha. Vana je i injenica da je ninska biskupija postojala prije Teodo-
zija, jer papa Ivan VIII. u pismu Teodoziju navodi antecessores tui to
znai da je bilo vie biskupa prije Teodozija, dakle on nije bio prvi ninski
biskup kao to neki povjesnici pretpostavljaju.
461

Papa Ivan VIII. u pismu od 7. lipnja 879. godine sveenstvu i svemu
puku navodi kako se predragi sinovi ele svom duom i svom gorlji-
vou vratiti svetoj Rimskoj crkvi. Papa veli: Svim asnim sveenici-
ma i itavom narodu. Proitavi poslanicu Vaega kneza Branimira, koju
nam poslaste po asnom sveeniku Ivanu, vidjesmo ne samo njegovu,
ve i vau vjeru i iskrenu ljubav prema sv. Petru i nama. I poto se kao
premili sinci elite vratiti svetoj crkvi rimskoj, te traiti nau apostolsku
milost i blagoslov, to smo se stoga u velike uzradovali. Primamo vas sa
raskriljenim rukama i s oinskom ljubavi, i bit emo vam u svemu skloni,
ako u toj namjeri i ugovoru (sponsio) svome sve do kraja iskreno ustra-
jete. Jer gospodin kae: Samo onaj, koji ustraje do kraja, spasit e se...
Zato budite vjerni sv. Petru do smrti kako obeaste, te ete dobiti krunu
ivota, to je Bog daje onima, koji ga ljube.
462

Papa Ivan VIII. pie 10. lipnja 879. godine dalmatinskim biskupima,
te svim sveenicima i narodnim starjeinama, kao i stanovnicima gra-
dova, da se vrate stolici sv. Petra ili e ih ih sasvim iskljuiti i dodaje:
Uostalom, ako se bojite Grka i Slavena, jer elite, da se k nama povra-
tite i da primite posveenje i pallium, znajte kao sigurno, da emo Vas
459
F. ii, Prirunik, nav. dj., str. 202-203. Preveo I. Guberina.
460
F. ii, Prirunik, nav. dj., str. 204. Preveo I. Guberina.
461
V. Koak, Pripadnost istone obale, nav. dj., str. 317.
462
F. ii, Prirunik, nav. dj., str. 205. Preveo I. Guberina.
189
prema odredbama svetih (crkvenih) otaca i naih predhodnika papa od-
luno podupirati.
463

Papa Ivan VIII. u pismu, napisanu poslije Teodozijeva dolaska u
Rim (oko 880., a vjerojatno 881./82. godine), koje je uputio Branimi-
ru, sveenstvu i svemu narodu pie: Preuzvienom gospodinu Brani-
miru, slavnome knezu i ljubljenom sinu naemu, zatim svim pobonim
sveenicima i potovanim upanima, kao i itavom narodu mir i milost
u ime Kristovo. uvi od Teodozija, vaega asnog biskupa, o vjeri i po-
bonosti, koju imate prema Stolici sv. Petra i naemu biskupstvu, zahva-
ljujemo Bogu, koji vas je sada dostojao dovesti k tolikoj milosti i meu
svoje ovce ubrojio, koje je Gospodin apostolskom poglavici povjerio re-
kavi: Ako me ljubi, imune Petre, pasi ovce moje. Zato vau vjernost
i najkranskiju pobonost ovim naim apostolskim pismom opominjemo
i hrabrimo, da ne popustite do kraja izvrivati i obdravati ono, to ste
Bojim nadahnuem poeli initi i kako ste se pobrinuli, da se poput lju-
bljene djece svom snagom podvrgnete pod okrilje, upravu i obranu sve-
tog Petra apostola i Nau, i u njegovoj slubi ustrajete, tako, da to ja-
snije i oitujete i usavrite, kao to Gospodin u evanelju govori: Neka
svijetli svijetlo vae pred ljudima, da vide vaa dobra djela i slave Oca
vaega, koji je na nebesima i tako neka se (svijetlo) vae raznese po ci-
jelome svijetu, tako da, pomou Bojom i zaslugom svetih apostola, ono,
to je na spas i korist svih vas, odmah na ast i uznoenje sv. Stolice mo-
emo obaviti, kao to ste u vae ime Nama povjerili pisma (scripta), tako
neka ta pisma ostanu u knjizi nebeskoj. S toga nareujemo, da, kada se k
vama vrati va ljubljeni biskup, ne propustite odmah k Nama osobno po-
slati podesne svoje poslanike, koji e sa strane svih vas Nama i apostol-
skoj stolici zasvjedoiti o onome, to ste nam povjerili, te da i mi poalje-
mo s njima k vama svog izaslanika, kojemu e po obiaju nae Crkve sav
va puk obeati vjernost. Meutim vas opominjemo, da ostanete ustrajni,
jer je pisano: Bolje je ne zavjetovati se, nego nakon zavjeta obeano ne
izvriti. Duh Boji, koji je napunio zemlju, neka napuni vae srce svakim
mirom i veseljem u Isusu Kristu, Gospodinu naemu.
464

463
F. ii, Prirunik, nav. dj., str. 205- 206. Preveo I. Guberina.
464
F. ii, Prirunik, nav. dj., str. 207-208.
190
U historiograji prevladava shvaanje da se papini navodi odnose na
odvraanje Hrvata od Bizanta
465
, ali se kada papa pie o vraanju Hrvata
rimskoj stolici ne mogu iskljuiti ni druge mogunosti.
466
U svakom slua-
ju iz navedenih papinih pisama moe se sa sigurnou zakljuiti kako veze
Hrvata sa Svetom stolicom nisu bile posebno vrste. Ni Branimirov biskup
Teodozije ne ponaa se kao poslunik Rima. Iako su i on i njegov biskup
izrazili vjernost papi i crkvenoj zajednici s Rimom oni je realiziraju posred-
stvom tradicionalno im pretpostavljene crkvene vlasti u Akvileji, s kojom je
ranosrednjovjekovna Hrvatska bila povezana jo od irenja franake vla-
sti poetkom 9. stoljea. Svakako da je Branimir za to imao valjanih razlo-
ga. Rukovodei se obiajima franakih vladara, koji su, iako u suprotnosti
s rimskocrkvenim kanonom, sami imenovali biskupe, izabirui ih (electio) i
potvrujui ih diplomom (concessio regalis), Branimir i Teodozije zanema-
ruju papin zahtjev da ninski biskup doe na posveenje u Rim. Nakon izbo-
ra od klera i naroda, te Branimirova pristanka, Teodozije eli da ga potvrdi
i posveti sam mitropolita akvilejski patrijarh. Tako se Hrvatska oslobodila
ne samo tutorstva ve onemoaloga franakoga carstva nego i neposredne
podlonosti papinskoj disciplini Njegujui meuzavisnost drave i Crkve,
Branimir i Teodozije su vodili sukladnu i mudru politiku teei neovisnosti
jaanjem i osamostaljenjem crkvene i dravne vlasti.
467
Papa Stjepan V. (885. 891.) pie u pismu iz 886/87. godine Teodo-
ziju pismo u kojemu ga prekorava to je poslije smrti nadbiskupa Mari-
na preuzeo njegovu stolicu i primio posvetu od akvilejskog patrijarhe.
468

Papa kori Teodozija: Zar ti poduava barbarski narod da se vjena
465
N. Klai istie da je biskup Teodozije sufragan akvilejskog patrijarha i da se
zato nije odazvao papinu pozivu. (N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem
vijeku, nav. dj., str. 250-252.)
466
Glavni sadraj u sva etiri pisma poziv je za povratak pod papino okrilje. to se
tie Hrvatske, to se moe shvatiti kao povratak nakon Zdeslavova probizantskog
vladanja. Meutim, pismo dalmatinskom kleru toliko je nabijeno predbacivanjem
zbog njihova odvajanja od rimske crkve (cum ab ea vos quasi alienos separa-
re non dubitastis), toliko se istie momenat povratka (etiri puta je upotrijebljen
izraz redire, odnosno revertere), toliko se istie potreba da nadbiskup primi
posveenje i palij u Rimu, a ne drugdje, te se u protivnom prijeti ekskomunikaci-
jom, da se nuno namee zakljuak kako se tu radi o mnogo teoj stvari nego to
je obino otuenje. (V. Koak, Pripadnost istone obale, nav. dj., str. 317.)
467
Mate Zekan (priredio), Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII. Knji-
evni krug, Split 1989, str. 12-13.
468
F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije, nav. dj., str. 209-210.
191
s dvije zarunice? Zar nisi proitao Apostola koji izlae poslanicu Bit
e dvoje u jednome tijelu, ili moda tvoji kodeksi pogreno trojicu spo-
minju u jednome tijelu?
469
Teodozije je bio voljan odrei se ninske bi-
skupije ali tako, da je sjedini sa svojom novom splitskom.
470
Teodozije
je kao ninski biskup doao na elo splitske Crkve i T. Raukar tono na-
pominje kao najvanije da je taj prvi pokuaj crkvene integracije imao
ishodite u ninskoj Crkvi, na hrvatskom teritoriju.
471
Dakako da Teodo-
zije nije sam mogao pokuati podrediti sebi Split na nain da sjedini nin-
sku i splitsku biskupiju. On je tako mogao postupati samo u dogovoru s
Branimirom.
U drugom papinu pismu Teodoziju iz 887/888. godine spominje se
potreba obnavljanja poruenih crkava, koje su barbarskim bijesom razo-
rene. U tom se navodu radi o crkvama kao graevinama.
472
Crkve, koje
se kao poruene spominju u drugoj polovini IX. stoljea, mogu se odno-
siti i na mogue meusobne sukobe katolika i arijanaca, koje spominje
Hrvatska kronika.
469
Numquidne duabus simul sponsis nubere barbaricam gentem instruis? Numqu-
idne sacramentum ecclesie exponentem apostolum non legisti: erunt duo in car-
ne una? an forsitan tui codices falso tres in carne una asserunt. (Diplomatiki
zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, I, nav. dj., str. 21.) Prijevod
u: Mirjana Matijevi Sokol - Vladimir Sokol, Hrvatska i Nin u doba kneza Bra-
nimira. Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, 1999, str. 55. Posljednji dio ovo-
ga navoda direktno asocira na problematiku Trojstva.
470
471
T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, nav. dj., str. 35.
472
Pojam crkve imao je razna znaenja. Die ekklesia war in den Vortsellungen
der frhen Christen zunchst die Gemeinschaft der Glubigen Die dreifa-
che Verwendung von ecclesia fr 1. die Christenheit, 2. die Einzelgemeinde und
nunmehr auch 3. als normalste, verbreiteste Bezeichnung fr jene Kirchenbau-
ten, die jetzt in groer Zahl aus dem Boden wuchsen, wird zu Anfang des 4. Jh.s
den Regelbefund in der Christenheit dargestellt haben. Dieser Stand scheint
mir als archaisches Erbe, ohne sptere Verunklrung, von all jenen, weder Gri-
echisch noch Latein sprechenden Vlkern bewahrt zu sein, bei denen das Chri-
stentum schon frh, etwa bis zur Mitte des 4. Jh.s, Wurzeln geschlagen hatte.
Die meisten von ihnen verwenden Lehnformen aus ekklsia oder ecclesia fr die
Gemeinschaft der Glubigen, aber zugleich auch als das gngigste Wort fr das
Kirchengebude. (Gottfried Schramm, Ein Damm bricht. Die rmische Dona-
ugrenze und die Invasionen des 5.-7. Jahrhunderts im Lichte von Namen und
Wrtern. R. Oldenbourg Verlag, Mnchen, 1997, str. 347-348.)
192
4.
MUTIMIR
Mutimir
473
je banovao od oko 890. godine. Postoji jedna Mutimiro-
va isprava u kasnom prijepisu, datira se u 892. godinu, a njezina povijesna
jezgra moe se prihvatiti kao istinita. U toj ispravi nalaze se rijei da Muti-
mir sjedi na oinskom prijestolju (residenter paterno solio) kao i rije-
i: ut donatam a patre meo recolimus, to jest kako se opominjemo, da
je darovana od moga oca.
474
F. ii to komentira ovako: Budui da se
ove rijei izravno odnose na izrijekom naglaenu darovnicu Trpimirovu od
852. i a limine iskljuuju svaku drugu donaciju drugoga kojega vladara,
slijedi nesumnjivo, da je Mutimir upravo sin kneza Trpimira.
475
Meutim,
ne moe se sa sigurnou zakljuiti da je Mutimir Trpimirov sin. Darova-
nje je izvrio Mojslav, a Trpimir je to darovanje samo potvrdio. U nave-
denoj Mutimirovoj ispravi navodi se kao posebna potvrda suverene vlasti:
Muncimiro, divino munere iuvatus Croatorum dux, odnosno u prijevodu
na hrvatski: Muncimir, po milosti Bojoj vladar Hrvata.
476

Na arhitravu i zabatu oltarne ograde iz predromanike crkve sv. Iva-
na u Uzdolju kod Knina spominje se Muncimir, a oznaena je godina,
koja se uobiajeno ita kao 895. F. ii ita natpis ovako: (ho)c bene
(co)np(o)s(u)it opus prin(ceps) na(m)q(ue) Muncimir (non)aginta et
q(ui)nq(ue) (a)nnorum d(omi)ni.
477
U tom natpisu Mutimir se titulira
kao princeps.
478
Mutimirova ena u Cividale oznaena je kao comitissa i
po tome bi Mutimir bio i comes.
479

473
Staro ime Motimir izgovaralo se Montimir, to je konano dalo dananji oblik Mu-
timir. Stoga ga ne treba pisati Muntimir/Muncimir, dakle polatinjeno. (M. imun-
di autoru u pismu iz Maribora od 31. I. 1997.) Ranije se u hrvatskoj historiograji
koristio naziv Mutimir. Usp. Tade Smiiklas, Poviest Hrvatska, str. 196-197.; Ru-
dolf Horvat, Povijest Hrvatske. Knjiga I. od najstarijeg doba do g. 1657. Zagreb,
1924, str. 40-41.; F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, nav. dj., str.
396-397.; L. Kati, Pregled povijesti Hrvata. MH, Zagreb, 1938, str. 36-37.
474
Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, nav. dj., str.
22-25.
475
476
N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest I. (do g. 1107.). kolska knjiga, Zagreb,
1955, str. 28.
477
478
V. Delonga, Latinski epigraki spomenici, nav. dj., str. 156-157. (Tabla LII.)
479
F. ii, Genealoki prilozi, nav. dj., str. 9-13.
193
O prostranstvu granica i vrstoj snazi Mutimirove vladavine moe-
mo poneto zakljuivati iz podatka u gl. XXXII. DAI da su tada u Hrvat-
sku bjeali i nalazili u njoj zaklonite pretendenti za vladavinu u Srbiji.
480

N. Klai navodi da je prema DAI u X. stoljeu jugoistona granica Hr-
vatske Cetina, a u hrvatske upanije ubrajaju se Imota, Pliva i Pset u da-
nanjoj Bosni to znai da je oito hrvatska granica naputala Cetinu i
preko Dinare obuhvaala ne samo Livno i Imotski nego i udaljenije kra-
jeve u porjeju gornjeg Vrbasa.
481
F. ii posebno istie ovo: upa-
nija Hlijevno sa sreditem u istoimenom gradu (danas obino zvan Liv-
no) obuhvaala je jamano jo i poznate tri vispoljane: Glamo, Duvno
i Kupres pa se na istoku primicala planinama, to dijele ovaj visoki kraj
od doline uz gornji Vrbas.
482

Nemamo podatka u vrelima do kada je Mutimir vladao. Toma u Sa-
lonitanskoj povijesti kada spominje nadbiskupa Ivana navodi da je to
bilo godine Gospodnje 914. u vrijeme Tomislava bana,
483
to znai da
je prije toga prestala Mutimirova vladavina.

Starosjeditelji Dalmati(ni) postojali su kao posebnost i tijekom X.
i XI. stoljea i taj pojam nije oznaavao stanovnike priobalnih mjesta,
kako to potvruju bizantska vrela. M. Sui, navodei djelo Vita avi Basi-
lii Konstantina Porrogeneta, iz sredine X. stoljea, u kojemu se spomi-
nje more Dalmata zakljuuje: Dalmati na ovom mjestu nisu samo i-
telji bizantskog temata nego historijske provincije Dalmacije, one po ko-
joj je u rano carsko doba i nastao naziv Dalmaticum mare.
484
U sauva-
nim ispravama prvi put se tek na poetku druge polovine X. stoljea hr-
vatski vladari oznauju kao kraljevi Hrvata i Dalmatina. Da su Dalmatini
480
N. Tomai, Constantini Imp. Porphyrogeniti, str. 86. Dolasci i odlasci tih srp-
skih prineva datiraju se od 891. do oko 895/896. godine. (Klaus Belke Pe-
ter Soustal /uvod, prijevod i komentari/, Die Byzantiner und ihre Nachbarn.
Verlag Fassbaender, Wien, 1995, str. 175.)
481
N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, nav. dj., str. 284-285.
482
483
Johannes archiepiscopus fuit anno domini nongentesimo quarto decimo tempore
Tamislavi ducis; (Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana. Priredio: F. Ra-
ki, JAZU, Zagreb, 1894, str. 36.)

484
M. Sui, Dalmaticum mare. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, sv. 29-30, Zadar,
1983, str.13.
194
isto to i Hrvati onda bi takvo razlikovanje u tituli bilo besmisleno. Ako
bi se ova kraljevska titula odnosila na stanovnike gradia, koji su se nazi-
vali Romani (Latini), onda bi se vladari nazivali kraljevi Hrvata i Roma-
na, odnosno Hrvata i Latina, a ne kraljevi Hrvata i Dalmatina. U ispra-
vama od kralja Petra Kreimira IV. poinje se paralelno upotrebljavati uz
dotadanju oznaku kralj Hrvata i Dalmatina i formula rex Chroati-
ae et Dalmatiae. Da pojam Dalmacija nije obuhvaao samo nekoliko
gradova i otoka, moe se savreno jasno zakljuiti i na temelju toga to
kralj Petar Kreimir IV. u ispravi izdanoj u Ninu 1069. naziva sve more
uz jadransku obalu svojim dalmatinskim morem (...nostram propriam
insulam in nostro Dalmatico mari sitam, que uocatur Mauni,...).
485
Hr-
vatska i Dalmacija postale su geopolitika cjelina to dokazuje i naziv
kraljevstvo (regnum).
486
Hrvatsko se ime s vremenom proirilo i izvan liburnijsko-dalmat-
skoga prostora. Zemljopisni poloaj Like, Gacke i Krbave bio je vrlo po-
godan za irenje vlasti i hrvatskog naziva u dananju Slavoniju, Bosnu i
obalni pojas.
487
U prihvaanju hrvatskoga etnonima posebno je odluu-
485
Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplo-
maticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae). Sv. 1: Listine godina 743-
1100. Uredio Marko Kostreni. JAZU, Zagreb, 1967, str. 112-114.
486
Vjekoslav Klai, Regnum Croatiae et Dalmatiae. U: Sveslavenski zbornik, Za-
greb, 1930, str. 80. Plural regna upotrebljavao se tek od 1359. godine. (F. i-
i, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 523.)
487
Kraljevstvo Hrvatska zvalo se zemlje juno od Gvozda (Velika i Mala Kape-
la), Grme planine i Borja. Istom za turskih ratova u XVI. i XVII. stoljeu, kada
se velik broj hrvatskoga puanstva preselio iz Dalmacije i Bosne sjeverno do
Gvozda i Save, naziv Hrvatska prenesen je na sjever. (D. Mandi, Kako su
govorili Hrvati i Srbi kod svoga dolazka na jug? Hrvatska misao, Buenos Aires,
br. 25 za 1958, str. 97.) Meutim, doseljavanja pod hrvatskim imenom na sje-
ver dogaala su se i u predtursko doba. Na teritoriju srednjovjekovne Slavoni-
je posvjedoena su u vrelima obiteljska i osobna imena, kao i toponimi koji su
nesumnjivo izvedeni od etnonima Hrvati. Svi toponimi Horvati na tom prosto-
ru nuno ne znae kako su ta naselja uvijek naseljavali etniki Hrvati u sred-
njovjekovnom smislu, ve moemo pretpostaviti kako su ista naselja tek osno-
vali i posjedovali ljudi ije je etniko podrijetlo bilo hrvatsko. Te se migracije
pojedinaca, odnosno manjih ratniko-plemenskih obiteljskih skupina ili rodo-
va iz hrvatskoga matinog istonojadranskoga i zapadnodinarskog prostora u
panonske prostore mogu datirati najkasnije neposredno nakon onog trenut-
ka kada Hrvatsko Kraljevstvo koncem XI. stoljea dolazi u posjed Arpadovia.
(Danijel Petkovi, Hrvatsko ime u srednjovjekovnoj Slavoniji - prema nekoliko
195
jue bilo pripadanje puanstva na dananjem hrvatskom dinarskom, me-
diteranskom i panonskom prostoru istoj katolikoj vjeri.
Toma Arhiakon navodi da je kralj Ladislav u osvajanju Hrvatske
stao napadati utvrde i tvrave i zapoinjati mnoge bitke s narodima Hr-
vatske. Budui da se oni nisu meusobno pomagali, jer su bili podijelje-
ni, kralj je lako mogao postii pobjedu.
488

primjera u diplomatikim izvorima od 13. do 15. stoljea. Starohrvatska pro-
svjeta, sv. 33. Split, 2006, str. 243.)
488
Post hec transiuit Alpes et cepit impugnare munitiones et castra multaque pre-
lia comittere cum gentibus Chroatie. Sed cum alter alteri non ferret auxilium
essentque divissi ab inuicem, facilem victoriam rex potuit optinere. (Toma Ar-
hiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika, nav. dj., str. 84 - 85.)
197
VI.
POKATOLIAVANJE HRVATA
1.
Broj krana u rimskoj Dalmaciji nije bio velik, posebno ne na grani-
nim podrujima, pa je naravno da je meu njima nastao jak osjeaj kran-
ske posebnosti i meusobnog zajednitva.
489
G. Novak, komentirajui jadi-
kovku sv. Jeronima zbog prodiranja barbara, istie da je u Dalmaciji kran-
stvo ulazilo u gradove, ali da su sela ostajala i dalje vjerna svojoj staroj re-
ligiji i starim bogovima.
490
Od V. stoljea na teritoriju Dalmacije i dana-
nje Slavonije jako se irio arijanizam.
491
M. Kuzmi navodi niz vrela iz
doba Totile od 541. do 552. godine kako su naroito Sklavini dugo sluili
489
Vrlo su zanimljive usporedbe broja krana i nekrana. U zapadnom dijelu
carstva oko 400. godine, dakle u doba pune armacije kranstva kao slube-
ne religije, broj krana nije vei od 4-5 milijuna. Na Istoku, gdje se kranstvo
bre razvijalo, taj broj se kree negdje oko 10- 12 milijuna na priblino 50 mili-
juna stanovnika oba dijela carstva. Prema tome, krana je u to doba tek neto
vie od 1/3 ukupnog broja itavog stanovnitva. Sasvim je sigurno da je taj broj
krana uglavnom otpadao na stanovnike gradova, dok je pagus najveim dije-
lom bio poganski. (N. Cambi, Problemi starokranske arheologije na istonoj
jadranskoj obali. Materijali XII, IX. Kongres arheologa Jugoslavije, str. 268.)
490
Ovaj autor doputa mogunost veeg irenja kranstva tek nakon Konstantinova
edikta, a u Dalmaciji tek od V. stoljea. (G. Novak, Prolost Dalmacije, I, nav. dj.,
str. 67, 84 - 85.)
491
Gotima Italije i Panonije uini kraj car Justinian...; naa zemlja doe u pri-
vremeni posjed Bizanta (535-51), Gepida i Langobarda. I ovi su bili svi ari-
jani i to bezobzirniji od Gota, to se je osobito pokazalo kasnije u Italiji (iza
568). Tako je Panonija sriemska kroz cieli skoro 6. viek preteno arijanska,
ali se je u Mitrovici i u Sisku, koji se je poslije Teodorika pridruio metro-
poliji solinskoj, ipak sve do konca 6. stoljea uzdrala katolika biskupija.
(Matija Pavi, Arijanstvo u Panoniji Sriemskoj, str. 46 - 48. O arijanizmu na
198
istonim Gotima i s njima se kojekuda potucali i zakljuuje da su svi Goti
bili Arijevi sljedbenici i da se zato ne smijemo uditi ako su i Sklavini kao
vjeni pratioci i sluge Gota primili arijevstvo, osobito, ako i tu vrijedi
naelo: cuius regio, eius religio.
492
Toma pie da su doseljeni Goti koji
su uistinu Sklavini, bili arijanci, a i Hrvate opisuje kao arijance.
493
Jedan
vaan suvremeni izvor potvruje da su sredinom VII. stoljea ondanja
Dalmacija i Istra bile nastanjene poganima. Papa Ivan IV. (+ 642.), sam
rodom iz Dalmacije (po narodnosti Dalmatinac), poslao je opata Martina
640./641. godine u Dalmaciju i Istru da sakupi kosti muenika i da otkupi
zarobljene krane od pogana.
494
U jednoj poslanici pape Agatona (678.-
681.) caru Konstantinu IV. i njegovim sinovima iz godine 680., to ju je
potpisalo 125 biskupa (koji su bili u saboru), spominju se biskupi koji dje-
luju meu narodima (in medio gentium) Langobarda, Sasa, Sklavina, Fra-
naka, Gala, Gota i Britanaca,
495
ali se ne moe zakljuiti na koje se Skla-
vine odnosi ovo misionarenje. Prvo sustavno kristijaniziranje Sklavina,
poslije germanskih provala i to najvjerojatnije onih u Podunavlju, zapo-
elo je poetkom VII. stoljea, a predvodili su ga irski misionari.
496
Rana
teritoriju Ilirika usp. Vicko Kapitanovi, Ilirik u odrazu kranske knjievnosti.
Sluba Boja, XLIII/2003, 2-4, str. 111-115, 125-142.)
492
M. Kuzmi, Pripomena lanku K. egvia Jesu li irilo i Metod prosvjetitelji
Hrvata? Nastavni vjesnik, knj. XXXV za 1926 - 1927, Zagreb, 1927, str. 378-
380.
493
Slaveni su mogli primiti taj oblik kranstva od zapadnih Gota koji su ostali na
Balkanu poslije progona od svojih poganskih suplemenika, Gepida ili od arijan-
skih istonih Gota koji su krenuli za Dalmaciju iz Italije poslije poraza od strane Ju-
stinijanove vojske. Prijanje veze izmeu heretikih Gepida, Gota i Slavena razja-
njavaju injenicu da najstariji odlomci Svetog pisma na slavenskom pisani u gla-
goljici potjeu iz gotskog (arijanskog) teksta od Wullla, a ne iz pravovjernih tek-
stova na grkom ili latinskom. I gotske i glagoljsko-slavenske biblije imaju iste pro-
puste u usporedbi s pravovjernim grkim ili latinskim verzijama. tovie, nekoliko
staroslavenskih crkvenih termina jesu prijevodi s istono-germanskog dijalekta, a
ne s grkog ili latinskog. (I. Boba, Sveti Metod i nadbiskupsko sjedite Sirmium u
crkvenoj pokrajini Sclavonia. CUS, br. 4, 1985, str. 394.)
494
495
D. Mandi, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. HPI, Rim, 1963, str. 134.
Usp. i D. Mandi, Papa Ivan IV. Solinjanin i pokrtenje Hrvata. CCP, XVI/1992,
29, 12-13.
496
Nennen wir die frheren Episoden, die Christianisierung der Slawischen Vl-
ker durch die Iren betreffen. Schon Columban der Jngere beabsichtigte, als er
etwa zehn Monate in Alemannien weilte, Veneten, die auch Slawen genannt wer-
199
iro-kotska kristijanizacija u alpskim i panonskim krajevima bila je -
radi pridobivanja najirih pukih slojeva - vrlo tolerantna. Zahvaljujui
tomu, mogli su se odrati mnogi stari (prvobitno poganski) obiaji, da-
kako u kranskoj interpretaciji.
497

Nije mogue odrediti stvarni poetak pokatoliavanja doseljenika, po-
sebno na na teritoriju nekadanje Liburnije.
498
Sasvim je mogue da je poka-
den, das Evangelium zu verknden; Gottes Engel brachte ihn jedoch angeblich
von dieser vorzeitigen Absicht ab. An dieser Stelle mssen wir bemerken, dass
dies die erste Quellenangabe ber die Absicht der Christianisierung der Slawen
und zugleich eine der ltesten Erwhnungen der Slawen in Mitteleuropa ber-
haupt ist. Sie fllt in die Jahre 610 - 612. Der Biograph des Heiligen, Jonas von
Bobbio, bestimmt diese Slawen nicht nher. Vom geographischen und geschi-
chtlichen Gesichtspunkt aus wrden die meisten Angaben dafr sprechen, dass
Columban die karantanischen Slawen /Karantanen/ oder die ein bisschen wei-
ter nrdlich weilenden Slawen an der mittleren Donau meinte. (Jerzy Strzel-
czyk, Irische Einsse bei den Westslawen im Frhmittelalter. Zbornik: Irland
und die Christenheit. Hrsg. Prinsas N Chathin - Michael Richter. Verlag
Klett-Cotta, Stuttgart, 1987, str. 446. Kolumban je roen u Irskoj 543. g. Pred-
vodio je kristijaniziranje po mnogim zemljama tadanje Europe. Umro je 23.
studenog 615. godine. Usp. Jakob Torsy, Der grosse Namenstagskalender. Ver-
lag Herder, Freiburg - Basel - Wien, 1985, str. 331.)
497
Marijana Gui, Etnika grupa Bezjaci. Zbornik za narodni ivot i obiaje Ju-
nih Slavena JAZU, knj. 43./ 1967, str. 115-116.
498
Anela Horvat je na navedenom teritoriju pronala ouvan spomen na nekadanje
postojanje sakralnih graevina (upne, odnosno samostanske crkve ili kapele i sa-
mostane). Neke od ovih sakralnih graevina ne spominju povijesni izvori, ali se za
njih znalo na terenu. A. Horvat je nabrojila 85 lokaliteta u kojima je nala ostatke cr-
kvene arhitekture. Pojam Like ovdje u uzeti u irem smislu rijei, obuhvatajui te-
ritorij upa Dalmatinske Hrvatske: Krbavu, Liku i Gacku. One su na kulturnom po-
druju zbog geografske izoliranosti imale svoj zasebni tok razvitka... Akcija, u kojoj
se tragalo za stecima, pokazala je da je i u liko-krbavsko-gatakom kraju bio ra-
iren obiaj sahranjivanja u svoju didinu, pod teko monolitno kamenje, no da su
ti nadgrobni spomenici steci nae dane doekali u vrlo prorijeenome broju...
Crkvina, Crkvite, Crikvica ili Klisa (od ecclesia). Takvi nazivi uvaju spomen
da se tu neko nalazila sakralna graevina, koja je mogla biti upna ili samostanska
crkva ili kapela. Mjesto nekadanjeg samostana narod ovdje obino nazivlje Klo-
tar. Neke pak od tih graevina ne spominju historijski izvori, pa smo doznali za
njih u asu kad smo obilazili teren. U tim su, dakle, lokalitetima obuhvaene mno-
gobrojne crkvine, crkve u ruevnom stanju kao i one koje su pod krovom, a koje su
nastajale tokom Srednjeg vijeka do turskog zauzea velikog dijela tog podruja, tj.
do u 16. stoljee... Kraj oskudnih podataka koji postoje zasad je zaista teko rei
200
toliavanje puanstva na liburnijskom teritoriju Gacke, Krbave i Like zapo-
elo iz Nina.
499
Po B. Guiu crkvena tradicija je vjerovala da kranstvo u
Ninu potjee iz apostolskih vremena i da je sv. Anselmo poslan od sv. Pa-
vla u Nin i da je tu utemeljio prvu kransku zajednicu. E. Dyggve naiao je
ispod ostataka nekadanje bazilike sv. Marije ostatke temelja manje stari-
je ranokranske crkve, to je siguran dokaz za crkvenu organizaciju ve u
rano doba kranstva. Pa i teko je vjerovati da bi toliki grad kakova je bila
antikna Enona sa svojih oko najmanje 10000 stanovnika bila na izmaku an-
tike bez biskupa.
500
Carlo Federico Bianchi prema onome to je o Ninu pi-
sao domai plemi dr. Ivan Kai od kue Petriia (umro 1698.) spominje
da je Nin imao trobrodnu crkvu iz VII. ili VIII. stoljea izraenu u mramo-
ru sa 16 velikih stupova, s kapitelima i s plonicima na mozaik, ali to do-
kada su nastajale te brojne crkve na podruju Like. Neto konkretnije o tom govo-
ri nekoliko ukraenih kamenih fragmenata. Da je tu, u starohrvatsko doba, bilo cr-
kvenih graevina svjedoi kameni ulomak iz Mogoria s pleternom ornamentikom,
koja ima stilske karakteristike razdoblja 9. do 11. st. (Anela Horvat, O srednjo-
vjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like. U: Arheoloka problematika Like. Znan-
stveni skup Otoac 22-24. IX. 1974. Hrvatsko arheoloko drutvo, Split, 1975,
str. 127-128, 134.) Do detaljnih arheolokih istraivanja ne moemo znati po-
etak gradnje crkvenih graevina u Gackoj, Krbave i Lici, kao ni to da li su svi
ostaci sakralnih objekata na tom prostoru pripadali rimskoj Crkvi jer postoji
mogunost da su neki od njih mogli biti i arijanski.
499
. Rapani misli da su gradovi uz obalu ili na otocima bili u bizantskim rukama, a
da su mjesta u unutranjosti, daleko od jezgra hrvatske drave, ili nespretno postav-
ljena poput Skradina, bila nepogodna da postanu sreditem hrvatske crkve. No,
Nin je, dade se to s vie razloga zakljuiti, imao i neto puka, i crkava, i dakako,
sveenika, pa se nije morao kriti onaj lanak sabora iz Sardike koji nije doputao
da se u neznatnim mjestima osnuje biskupija. (. Rapani, Solinska epizoda, nav.
dj., str. 112.)
500
Branimir Gui, misli da je Nin (Enona) za liburnijske samostalnosti vjerojat-
no zbog svoje zatienosti imao vaniju ulogu od tadanjega Jadra (Zadra), koji
izgleda nije pripadao istom liburnijskom plemenu kao Nin. (B. Gui, Najsta-
rije hrvatsko naseljenje oko Nina. JAZU, Zagreb, 1970, str. 16-21.) Glasoviti
benediktinac, opat samostana u Fuldi, Hrabanus Maurus (+ 856.) u legendi o
sv. Marceli pie, da je ona pred smrt pola iz Galije u Hrvatsku, da navieta kr-
ansku vjeru. Ta legendina tvrdnja ima se tumaiti, da su njezine moi prene-
sene u Hrvatsku, u Nin, to je svakako bilo prije vremena Hrabanova. (L. Ka-
ti, Priestolnice hrvatskih narodnih vladara. Suradnja /Zagreb/, godina I, rujan
1943, br. 2, str. 77.)
201
sadanja istraivanja nisu potvrdila.
501
F. C. Bianchi zakljuuje: Poslije si-
laska Slavena u Dalmaciju, duhovnu vlast nad njima po potrebi od poetka
je preuzeo ninski biskup, kao onaj koji je imao veliku ulogu u njihovu obra-
enju na katolianstvo i koji je poznavao njihovu narav, obiaje i jezik. Kad
je zatim od njih okupiranom dijelu Dalmacije bio nametnut naziv Hrvatske
ninski biskup uzeo je naslov hrvatski biskup. Slijedom irenja ovih naroda
i njihovim zauzimanjem gotovo cijelog junog dijela Provincije, ninski bi-
skup nije oklijevao proiriti duhovnu jurisdikciju nad njima u svim zemlja-
ma, koje su oni zauzeli.
502
C. F. Bianchi spominje kao prvoga hrvatskog bi-
skupa (vescovo croatino) Teodorika u 686. godini uz navod da ga je posve-
tio splitski nadbiskup i to Ivan Ravenjanin. Bianchi spominje u godini 787.
ninskog biskupa po imenu Pavla i to kao Slavena po roenju (a. 787. Pao-
lo, slavo di nascita,).
503

501
Usp. Kerubin egvi, Borba za hrvatsko bogosluje i Grgur Ninski ili kima u Hr-
vatskoj i Dalmaciji 1059.1075. Pretisak iz Bogoslovske smotre, Zagreb, 1930, str.
67- 68.
502
Carlo Federico Bianchi, Zara Cristiana. Zara, 1879, vol. II, str. 201. Bianchi, sve-
enik i povjesniar, uiva autoritet ozbiljne osobe. Poznavao je i pregledao sko-
ro sve zadarske crkvene, javne i privatne biblioteke i pronaao mnotvo dokume-
nata, iz kojih je crpio podatke za svoje radove. Meutim, on u tim radovima ne
navodi izvore, tako da se mnogi njegovi podaci vrlo teko dadu izravno provjeri-
ti. Ipak njegova djela i rasprave mnogo znae za prouavanje crkvene i svjetov-
ne povijesti Zadra i okolice. (S. Antoljak, Hrvatska historiograja. MH, Zagreb,
2004, str. 596.) V. Novak posebno zakljuuje da je C. F. Bianchi odlian pozna-
valac zadarske crkvene historije. (V. Novak, Zadarski kartular samostana Sve-
te Marije. JAZU, Zagreb, 1959, str. 19.) U historiograji se i prije Bianchija za-
stupalo miljenje da je ninska biskupija postojala od poetka druge polovine VII.
stoljea. Tako Ivan rni misli da Nin ima biskupa od osmoga vieka, ako ne li-
epo od sedmoga. Pak moremo vjerovati, kako i Farlat, da je ta biskupija poe-
la negdje medju 650 i 680 godinom, a po prvom Splitskom nadbiskupu Ivanu, ra-
venjaninu. (I. rni, Najstarija poviest, Krkoj, Osorskoj, Rabskoj, Senjskoj, i
Krbavskoj biskupiji. Rim, 1867, str. 2-3.)
503
a. 539. Costantino, il quale fu presente nel sinodo di Aquileja, ove si sottoscrisse
cos: Constantinus Episcopus electus Nonensis. qui succede un altra interruzio-
ne di pressoch 150 anni, la quale devesi attribuire non solo alle preaccennate cir-
costanze, poco favorevoli alla religione, ma benanco alla barbarica irruzione del
secolo settimo.
a. 686. Teodorico, consacrato qual vescovo croatino da Giovanni di Ravenna,
arcivescovo di Spalato. Il Maroli nella sua storia l appella Teodorico, mentre l
arcidiacono Tommaso ne tace il nome.
202
Stanovnici Lombardije spominju se u Sumpetarskom kartularu kao
narod koji odvodi i robove iz okolice Splita. Tekst, na temelju kojeg to
zakljuuje u originalu glasi: Ad hec comparaui de Longobardis pro X.
solidis in tali tenore, ut sint omnes fratres et sorores in seruitute; Duymo
prior et lius eius testes.
504
Dakako da se robove iz okolice Splita moglo
a. 699. Patrizio, di cui memoria in documento, relativo al sinodo di Grado,
ove fu appianata una controversia insorta tra i Patriarchi di Grado e di Aquile-
ja. Vedi Hist. Aquilejen.
a. 714. Mauro, che intervenne al sinodo d Aquileja. Vedi la storia della chiesa
d Aquileja, edita a Venezia nel 1714.
a. 756. Anastasio, rammentato negli atti della chiesa Aquilejense. Vedi la Storia
precitata.
a. 787. Paolo, slavo di nascita, indicato negli atti suddetti.
a. 812. Marino, di cui si fa menzione negli atti medesimi.
a. 879. Teodosio, che essendo diacono fu elevato alla dignit di vescovo di Nona
l anno 879 dal clero e dal popolo per l esimia sua santit e dottrina. Appena
eletto, fu primo suo pensiero di ricondurre i Croati della Dalmazia all unit della
chiesa cattolica, da cui per istigazione dell imperatore Basilio, e di Fozio, Pa-
triarca constantinopolitano, s erano separati. Assistito Teodosio da Branimiro,
loro duce, riusc nell impresa, onde scrisse tosto una ossequiosa lettera al ponte-
ce Giovanni VIII, colla quale, dopo di aver professata la religiosa sua riveren-
za ed obbedienza alla chiesa di Roma, gli annunziava il ritorno dei Croati della
Dalmazia alla fede antica, e chiedeva la venerata sua benedizione. (C. F. Bian-
chi, Zara Cristiana, II, nav. dj., str. 198-199.) Bianchievi navodi ne mogu se danas
potvrditi vrelima. Usp. K. egvi, Borba za hrvatsko bogosluje, str. 44, 64-68.
Marko Perojevi napominje: Imena tih (biskupa) ne poznaju ni ninska predaja
ni sauvani spomenici, ni ninske iskopine Naalost nismo mogli doi do Hi-
storije akvilejske crkve, izdane u Mlecima g. 1714, na koju se Bianchi poziva
(M. Perojevi, Ninski biskup u povijesti hrvatskoga naroda. Matica hrvatska,
Zagreb, 1939, str. 47.) Osobno sam utvrdio da je u Veneciji godine 1714. objav-
ljeno 108 knjiga, ali ni jedna nema naslov na koji se poziva Bianchi. Na zamo-
lbu dobio sam odgovor iz Biblioteca Nazionale Marciana, Ufcio Informazio-
ni Bibliograche u Veneciji. Dr. Paola Margarito, u tome dopisu od 28. sijenja
2006. navodi da su pretraeni katalozi i da nisu pronaeni naslovi Historia Aqu-
ilejensis ili Storia della chiesa di Aquileja tiskani u Veneciji 1714. godine, koje
navodi Bianchi u knjizi Zara cristiana. Dobio sam odgovor 24. oujka 2006.
i iz Fondazione Querini Stampalia u Veneciji od gospoe Angele Munari. Ona
pie da su pretraili indekse i da nisu mogli nita pronai o navedenim biskupi-
ma, koje u navedenoj knjizi spominje Bianchi
504
Supetarski kartular. Uredio i komentirao Viktor Novak, a lingvistiku analizu
obavio Petar Skok, JAZU, Zagreb, 1952, str. 226.
203
odvoditi i prodavati samo ako nisu bili krani. Sve upuuje na zakljuak
da je pokatoliavanje u zaleu primorskih gradova trajalo do X. stoljea,
pa i dalje. A. Dandolo biljei dogaaj o pokatolienju jednoga neretvan-
skog prvaka, koji se datira u 830. godinu.
505

ini se da Franci za trajanja borbe s Avarima, dakle, gotovo do kra-
ja VIII. stoljea, nisu silom kristijanizirali Sklavine, jer su ih htjeli ima-
ti kao saveznike u borbi protiv Avara.
506
Tek nakon 803. godine Franci
snano utjeu ne samo na politike nego i na vjerske prilike meu Hrva-
tima, i to posebno posredovanjem misionara iz Akvileje.
507
U hrvatskom
crkvenom i kulturnom ivotu osjea se od prve polovice IX. stoljea go-
tovo samo franaki utjecaj. On se posebno oituje u kultu franako-akvi-
lejskih svetaca (Asel, Martin, Chrisogon = Krevan, Ludovik, Ambroz,
Mogor = Hermagoras, Marta, Eufemija, Marcela) i u franakim imeni-
ma sveenika (Theudebertus abba /2/, Gumpert, biskup Aldefred = Al-
defrit). Sva su ta imena uglavnom iz IX. stoljea.
508
Prema P. Skoku bi-
505
Huic duci (Joanni Particiaco) Narentini nuncium suum mittunt, et petitam pa-
cem ab eo obtinent, quam non diutius servaverunt. Nuncius autem, qui indelis
erat, hortatu ducis baptismum suscepit. Erant enim Sclavi adhuc gentiles, quia
a Gothis originem traxerant.(F. Raki, Documenta, nav. dj., str. 334.)
506
Zanimljiv je zapisnik Rianskog placita, koji je sazvan na nalog Karla Veliko-
ga i njegova sina kralja Pipina 804. godine, na kojem su predstavnici istarskog
stanovnitva iznosili svoje pritube na uvedene franake novotarije i usporei-
vali ih sa stanjem pod bizantskom upravom. U posljednjoj pritubi predstavni-
ka gradova kae se i sljedee: Ve tri godine one desetine, koje smo morali da-
vati svetoj crkvi, dajemo Slavenima poganima (ad paganos sclavos), otkako
ih je postavio na crkvene i nae opinske zemlje na svoj grijeh, a nau propast.
(N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. kolska knjiga, Zagreb,
1972, str. 12.)
507
Josip Buturac - Antun Ivandija, Povijest Katolike crkve meu Hrvatima. Hr-
vatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb, 1973, str. 40. Miljenje o
franakom pokrtavanju Hrvata zastupali su ve u prvoj polovini XX. stoljea
mnogi istaknuti povjesniari (J. Bervaldi, F. Buli, L. Duchesne, J. Jeleni, N.
Klai, F. ii, G. Novak). O ulozi Akvileje u hrvatskom pokrtavanju usp. i Gi-
useppe Cuscito, Il ruolo di Aquileia e dei Franchi nella cristianizzazione degli
Slavi sudoccidentali. U: Poeci hrvatskog kranskog i drutvenog ivota, str.
145-174. O franakoj vladavini usp. Karl Bosl, Franken um 800. Verlag C. H.
Beck, Mnchen, 1969, str. VIII + 210.
508
Usp. J. Beloevi, Poeci kranstva kod Hrvata u svjetlu arheoloke grae.
Referat pripremljen za Drugi meunarodni simpozij o hrvatskoj crkvenoj i
drutvenoj povijesti u Splitu od 30. rujna do 5. listopada 1985. Rukopis, str.
204
skupi osorske, rapske, zadarske, splitske, trogirske i krke biskupije nose
imena grko-latinska, dok se ninski biskup 892. zove franakim imenom
Aldefred (poslije njemaki Alfred), episcopus croatensis Rainerius (od
germ. Raginhari); splitski Gisilbertus nosi takoer franako ime. P. Skok
zakljuuje da i takva lingvistika analiza opravdava zakljuak o prove-
nijenciji misionarstva iz Oglaja u VIII. i IX. st. u hrvatskim zemljama.
509

6. Ovaj rad pod istim naslovom, ali u neto izmijenjenu i dopunjenu obliku
objavljen je u: Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, vol. 36 (23), Zadar, 1998,
str. 101-139.
509
P. Skok, Uslovi ivota glagoljice. Slovo, sv. 3/1953, str. 60. Nedopustivo je za-
kljuivati o kristijanizaciji Hrvata iz nekih neprovjerenih detalja, koji nisu vre-
menski, ni prostorno odreeni. Tako, na primjer, za krstionicu kneza Viesla-
va, ne znamo iz kojeg stoljea potjee, ni da li je prvobitno bila smjetena u
Ninu. Krstionica kneza Vieslava, koja je u mjesecu lipnju o. g. dola u Hr-
vatsku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu, bila je dosad poznata samo
uemu krugu strunjaka Nemajui dosad pred sobom dobre fotograje cijelo-
ga natpisa, ja sam zato odmah, kako je krstionica dola u Akademiju, priao k
njoj, da vidim, kako je napisano ime kneza Vieslava, pa sam mogao konstatira-
ti, da je iieva transkripcija netona, jer u latinskom imenu kneza Vieslava
niti imamo W niti i za nae staro y, jer se u natpisu na rubu pete i este strane
ita upravo Vuissasclavo, iz ega vidimo, da je nekadanje nae Vyeslav- pre-
neseno ovim latinskim slovima: v kao v, y kao ui, kao ss, e kao a zbog asimila-
cije iduemu vokalu a i skup sl kao scl, kako se inae prenosio (ispor. Sclavus za
Slavus). Poto sam tako latinsku graju imena kneza Vieslava sasvim pouzda-
no utvrdio, mogao sam odbaciti i sve sumnje, to ih je u meni dotad budila ne-
tona starija transkripcija. (Stjepan Ivi, Graja imena kneza Vieslava na nje-
govoj krstionici. Nastavni vjesnik /Zagreb/, srpanj-kolovoz 1941.-1942, br. 27,
str. 411-416.) Zapis o ruenju ninske krstionice 1746. godine potjee iz rukopisa
Anonimi Filippi (kraj XVIII. stoljea) i u njoj se krsni zdenac opisuje s natpisima
i grbovima, a na ovoj kneza Vieslava nema grbova. Luka Jeli je u Ninu oba-
vio arheoloka istraivanja i poslije njih je objavio nacrt graevine koji bi, pre-
ma njegovu miljenju, odgovarao onome iz navedenoga rukopisa. Meutim, re-
vizijska istraivanja (M. Sui - M. Perini 1962.) dokazala su da je L. Jeli tlo-
ris graevine u cijelosti izmislio. Podatke u ovom pasusu donio sam prema:
Nikola Jaki, Manipulacija povijesnim spomenicima - primjer Vieslavove krsti-
onice. U: Povijesno nasljee i nacionalni identiteti. Zavod za kolstvo Republike
Hrvatske. Zagreb, 2006, str. 40-45. Sigurno je samo da je tu kamenu krstionio-
nicu u doba navedenoga vladara dao izraditi neki sveenik Ivan iz pobonosti u
ast sv. Ivana Krstitelja da za njega (sveenika Ivana) taj svetac posreduje (kod
Boga). Znakovita je ova stilizacija: Ovaj izvor uzima praznovjerne da prime
sakramenat vjere. Ovdje iste svoje grijehe koje primie od praroditelja da po-
205
Ne zna se sigurno kada je zapoeo djelovati biskup za Hrvate.
510
U
poetku se najvjerojatnije radilo o biskupu u Ninu, koji se brinuo za po-
katolienje liburnijskog zalea. Hrvati su se u uvoenju bogosluja na
narodnom jeziku, pa i u mogue ranom ustanovljenju biskupa za Hrvate,
mogli ugledati samo u istu gotsko-germansku tradiciju.
511

stanu Kristovi tovatelji, spasonosno ispovjedajui vjeno trojstvo... (Stjepan
Panteli, Hrvatska krstionica. Laus Split-Croatia antiqua, Mainz-Split, 2000, str.
40. Donio sam ovaj prijevod prema Panteliu zato jer se s njegovom obrazloe-
nom stilizacijom suglasio i Jozo Marevi.) Mogue je da je ova krstionica izra-
ena u Veneciji za nekoga hrvatskog bana, koji je banovao na arijanskom teri-
toriju Like, Krbave i Gacke.
510
U literaturi se zamilja ustanovljenje hrvatskog biskupa u drugoj polovini IX.
stoljea. Tako Vittorio Peri tvrdi da prema grkim i latinskim izvorima moemo
postaviti izmeu 859. i 864. godine pojavu jednoga domaeg biskupa sa sije-
lom na dvoru u Ninu, a s vlau i mjerodavnou nad svim Hrvatima. (Vittorio
Peri, Spalato e la sua chiesa nel tema bizantina di Dalmazia. U zborniku: Vita
religiosa morale e sociale ed i concili di Split (Spalato) dei secc. X-XI. Anteno-
re, Padova, 1982, str. 348.) I Lothar Waldmller misli da su Hrvati dobili svog
biskupa sa sjeditem u Ninu u treoj etvrtini IX. stoljea. (L. Waldmller, Die
Synoden in Dalmatien, Kroatien und Ungarn. Ferdinand Schoningh, Paderborn,
1987, str. 29.) Sva ova miljenja prihvatljiva su samo kao mogue pretpostavke.
511
Goti su u svojim arijanskim obredima upotrebljavali samo svoj narodni jezik.
Joe Rus na temelju istraivanja njemakog znanstvenika M. H. Jellineka za-
kljuuje ovo: V okolici mesta Tomi, v dananji Dobrudi, vemo n. pr, da se je
rabila gotina kot cerkveni jezik e v prvi polovici 9. stoletja. (J. Rus, Kra-
lji dinastije Svevladiev Najstareji skupni vladarji Hrvatov in Srbov 454-614.
Ljubljana, 1931, str. 203.) Goti su imali i svoga biskupa. Tako se zna, na pri-
mjer, da su gotske trupe, koje su pod vodstvom Sigiswulfa g. 427. godine op-
sjedale Kartagu, vodile sa sobom i svoga biskupa Maksimina. Arijanizam je u
Gota bio temelj dravne crkve i zato je gotski biskup u svih Gota imao veliki
autoritet u dravi, vjerojatno najvei poslije kraljeva. I vladari nekih drugih ger-
manskih naroda (na pr. Vandala) imali su takoer na kraljevskom dvoru svoga
biskupa. (Hans von Schubert, Das lteste germanische Christentum oder der
sogen. Arianismus der Germanen. Verlag J. C. B. Mohr, Tbingen, 1909, str.
22-25.)
206
2.
Velika uloga Franaka u pokatolienju Hrvata oituje se, izmeu osta-
loga, i u karolinkom utjecaju na hrvatsku predromaniku, konkretno u
pojavi Westwerk-a u nekim starohrvatskim crkvicama.
512
Neke od
tih crkvica potvruju da su graene u doba franakog pokrtavanja Hrva-
ta tijekom prve polovine IX. stoljea. Velika se rasprava vodila o tim cr-
kvicama - o vremenu njihova graenja (IX., X., XI. st.) i njihovoj umjet-
nikoj (stilskoj) pripadnosti odreenom kulturnom krugu (zapadnom, bi-
zantskom, iranskom ili izvorno hrvatskom).
513
Rezultati najnovijih istra-
ivanja o vezanosti sakralne gradnje uz odreene astronomske datosti
(posebno sunca)
514
pomau nam da tonije datiramo i gradnju starohr-
vatskih crkvica. M. Pejakovi posebno je obradio neke starohrvatske cr-
512
Vidi: Tomislav Marasovi, Carolingian inuence in the early medieval archi-
tecture in Dalmatia. Actes du XIXe Congrs international dhistoire de lart.
Paris, 1959, str. 117- 121.; T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u
Dalmaciji. Knjievni krug, Split, 1994, str. 201-210.
513
M. Japundi, Il problema dellorigine delle antiche chiese croate in Dalmazia.
Rivista di arheologia cristiana, XLV/1969, 1-4, 73-87.
514
Sunce je ve u starom vijeku igralo ulogu u sakralnoj gradnji u kojoj se vodilo
rauna o izlasku sunca na istoku, a posebno o zimskom i ljetnom solsticiju. (Ge-
rard de Champeaus - Sebastien Sterckx, I simboli del medio evo. Jaca Book, Mila-
no, 1981, str. 133.) Taj se pristup fenomenu sunca oitovao i u nekim srednjovje-
kovnim sakralnim objektima. (Usp. Rudolf Droler, Astronomie in Stein. Prisma,
Leipzig, 1990, str. 133.) Tom se problematikom osobito bavio U. Sareik, koji je
1985. godine na Visokoj pedagokoj koli u Erfurtu obranio disertaciju pod naslo-
vom Gelenktes Sonnenlicht im Kult an kirchlichen Feiertagen und bei markanten
astronomichen Daten. M. Pejakovi istie da je ravnodnevnica astronomsko-ge-
ografska injenica, koja je imala golemo znaenje i u srednjem vijeku. Ve su se
u ranom kranstvu pokuavali uskladiti promjene godinjeg doba i tijek sunca s
datumima vezanim uz ivot Krista, Majke Boje i svetaca. Ti su datumi s pripad-
nim smjerovima zraka i pojavom sunca na odreenom mjestu mjesnoga istoka
iskoriteni pri zidanju pojedinih predromanikih crkvica. Tobonje de-formaci-
je svjesno su zamiljene i ovisne o konguraciji okolice i o tipu graevina (kru-
nom, okruglom ili esterolisnom). Orijentacija i kompozicija crkve posebno je
odreena s obzirom na njezina titulara tako da na dan toga sveca sunce izlazi na
mjestu u horizontu uvijek u istoj toci. Smjerovi tih zraka izlazeeg sunca vrlo e-
sto odreuju orijentaciju objekta i prema njima se de-formiraju pojedini elementi.
Prema veliini kuta podnevne visine sunca na razliite blagdane i svetake dane
odreuje se poloaj prozora, otvora, njihov izgled i veliina. (M. Pejakovi, Sta-
rohrvatska sakralna arhitektura. KS - NZ MH, Zagreb, 1988, str. 284.)
207
kvice (Sveti Kri u Ninu, Sveta Trojica u Splitu, Sveti Juraj u Rovanj-
skoj kod Zadra). On navodi i druge crkve graene na isti nain (na pri-
mjer crkvicu Svetog Jurja u Radunu kod Katel Staroga, crkvicu Svetog
ura na Koloepu) te u svim tim crkvama otkriva zajedniki i cjelovit
program kojemu je podreena njihova izvedba u istom vremenu, ali na
razliite naine zbog uvaavanja lokalnih uvjeta.
515
Radi to tonijeg da-
tiranja starohrvatskih crkvica vano je navesti da se u srednjem vijeku ta
sakralna arhitektura (veza s izlaskom sunca, te zimskim i ljetnim solsti-
cijem) posebno nastavila u franakom carstvu, i to s Karlom Velikim.
516

Pejakovieva zasluga posebno je u tome to je u hrvatskoj znanosti 1978.
godine upozorio na jedinstvenost starohrvatske crkvene ahitekture.
517

Utvreno je da su franaki misionari u naim krajevima bili benediktin-
ci, a njima je ta vrsta arhitekture bila poznata i iz ranijih vremena. Naj-
stariji poznati primjer takve kranske sakralne arhitekture nekadanja je
crkva svetog Martina u jednom vicarskom benediktinskom samostanu
iz VII. stoljea (kanton Graubunden).
518
Dakle: Starohrvatske crkve mo-
gle su biti graene najranije od poetka IX. st., kad poinje franaka vlast
(od oko 803. godine), dakle s misionarenjem benediktinaca. Dakako da
su crkvice takva naina gradnje mogle biti graene meu Hrvatima i po-
slije IX. stoljea. Meutim, neke od njih (na primjer Sveti Kri u Ninu),
515
M. Pejakovi, Starohrvatska sakralna arhitektura, nav. dj., str. 292.
516
M. Pejakovi tono istie da je Karlo Veliki sagradio dvorsku kapelu u Aache-
nu, ija je os orijentirana tono prema istoku, iako je starija crkva na istom mje-
stu bila orijentirana drukije. Nova kapela zauzela je samo poziciju oltara sta-
rije crkve, dok je os kapele zaokrenuta za oko 40 stupnjeva. Kapela je bila po-
sveena Bogorodici, iji je blagdan padao na dan ekvinocija, kad sunce na hori-
zontu oznauje toku pravoga istoka. (M. Pejakovi, Broj iz svjetlosti. NZ MH,
Zagreb, 1978, str. 37.)
517
Zahvaljujui rezultatima njegovih istraivanja moemo s velikom sigurnou
datirati dio starohrvatske crkvene arhitekture. Sam M. Pejakovi uzgredno na-
pominje da je doba Karla Velikoga vjerojatno vrijeme naeg pokrtavanja. On
zna da je takav nain gradnje (vezan uz izlaz sunca i solsticije) poznat u prapo-
vijesti i u kranstvu. Meutim, vano je da se takva vrsta crkvene arhitekture u
kranstvu zaista poela jae razvijati tek u franakom carstvu. Navedena dvor-
ska kapela Karla Velikoga (742. - 814.) izgraena je izmeu 786. i 800. godine.
Moe se pretpostaviti da je ona bila uzor za gradnju i drugih slinih crkava u to
doba, posebno u franakom carstvu.
518
R. Droler, Astronomie in Stein, nav. dj., str. 137.
208
koje su bile u glavnim sreditima hrvatskoga dravnog i crkvenog ivota,
najvjerojatnije su nastale istodobno kad i ta hrvatska sredita.
519
Iz izloenoga slijedi da najtipinije starohrvatske crkvice nisu podrije-
tlom ni iranska, ni bizantska, ni starosjedilaka, ni izvorna hrvatska umjet-
nost. One mogu biti samo izvedba hrvatskih zidara - klesara, ali su nastale
u zapadnom, i to konkretno franakom kulturnom (duhovnom, crkvenom)
krugu. Vinko Dionizije Lasi (znanstvenik i franjevac roen 1913. godine)
desetljeima je prouavao povijest i rasprostranjenost pletera i zakljuio da
Hrvati nisu taj ukras donijeli sa sjevera i da ga nisu primili ni od Bizanta. To
dokazuje i tvrdnjom da na istonoj obali Jadrana gotovo uope nema pletera
sve do kraja VIII. stoljea i da se on u Hrvata pojavljuje i biva sve ei tek
od IX. stoljea. On je konkretno precizirao da su Hrvati primili pleter tek s
pokrtavanjem i to iz sjeverne Italije. Iz toga je dalje zakljuio da je veina
stanovnitva na dananjem hrvatskom teritoriju do IX. st. bila poganska.
520

Sama ova injenica pobija sva miljenja, da su Hrvati ovaj pleterni ukras
donijeli sa sobom, ili ga primili od naroda sjeverne Europe, ili iz Bizanta.
521

injenica da u najveem dijelu srednjovjekovne Bosne uope nema pletera
identinog tipa kao u hrvatskom kraljevstvu
522
potvruje da u toj bosanskoj
dravi proces pokrtavanja u doba franake ekspanzije nije bio pod frana-
kim politikim, odnosno vjerskim i kulturnim utjecajem.
Pokatolienje doseljenih Hrvata dogaalo se pod utjecajem Franaka,
koji su u povijesti poznati i po nasilnom pokrtavanju, pa je shvatljivo da
su Hrvati i zbog toga mogli otpadati od Rimske crkve. Da su Hrvati, i su-
519
Miloje M. Vasi je ve 1922. godine analizom starohrvatskih crkava, i to onih
koje je on svrstao u skupinu centralnih graevina, utvrdio da se one geograf-
ski, sem jedne crkve, nalaze u predelima izmeu Nina i Spljeta, upravo u obla-
sti Dalmacije u uem smislu. On je posebno zakljuio: Sve to smo u ovom
odeljku kazali jasno svedoi da su dalmatinski Hrvati, priznajui politiku vlast
Franaka, primili od njih ne samo hrianstvo i specijalne kultove franakih i
galskih svetaca, nego jo i oblike crkvava i plastinu dekoraciju. (M. M. Vasi,
Arhitektura i skulptura u Dalmaciji od poetka IX do poetka XV veka. Geca
Kon, Beograd, 1922, str. 88, 92.)
520
Vinko D. Lasi, Pleterni ukras od najstarijih vremena do danas. Njegov likovni
oblik i znaenje. ZIRAL, Chicago, 1995, str. 918.
521
V. D. Lasi, Pleterni ukras, nav. dj., str. 734.
522
Nema tropletera, u strogom smislu, na hrvatskim srednjovjekovnim stecima.
(V. D. Lasi, Tropleter njegov prostor, vrijeme i znaenje. Hrvatski kalendar,
Chicago, god. 42, za 1985, str. 140.)
209
sjedni im narodi, stvarno otpadali od rimskog kranstva svjedoi i Kon-
stantin Porogenet, koji u djelu ivot Bazilija I. pie:
52. Kao u ostalim oblastima tako su i na zapadu za vreme care-
vanja Mihajla dravni poslovi bili veoma zanemareni,... Pored toga od
onih Skita, koji ive u Panoniji, Dalmaciji i susednim oblastima, mislim
Hrvati i Srbi i Zahumljani i Travunjani i Konavljani i Dukljani i Neret-
ljani, zbacie sa sebe davnanju vlast Romeja i postadoe samoupravni
i samostalni, pokoravajui se iskljuivo svojim arhontima. Pokazujui
potpuno odvajanje, veina njih otstupi i od svetog krtenja, da ne bi za-
drali nikakav zalog prijateljstva i pokornosti prema Romejima.
54. Gore navedena plemena, Hrvati i Srbi i ostali, videvi ono to je
romejskom pomou uinjeno za one u Dalmaciji... pohitaju da ponovo
dou pod ranije gospodstvo i da se vrate u pokornost prema romejskoj
vlasti. I zbog toga poslae poslanike caru i oni koji i od same vere otpa-
doe i potpuno otstupie od svetog krtenja,...
523
3.
Od prvih poetaka kristijaniziranja moralo se misliti na stvaranje temelj-
nih liturgijskih tekstova, a posebno evenelistara. M. Japundi je nakon du-
gogodinjih istraivanja zakljuio da je slavensko bogosluje barem za jed-
no stoljee nastalo prije irila i Metoda i da se razvilo na podruju koje je
obuhvaalo zapadne hrvatske krajeve: Istru, Primorje, vei dio ostale Hr-
vatske sve do Samobora (blizu Zagreba), dio zapadne Bosne, Hercegovinu,
Dalmaciju i, po svoj prilici, dananju Crnu Goru. Prema njemu to su upra-
vo krajevi u kojima je uz male iznimke slavensko bogosluje sauvano do
danas.
524
M. Japundi je usporedio hrvatska glagoljska evanelja s irilo-
523
B. Ferjani (obradio), Vizantiski izvori, II, nav. dj., str. 79.
524
M. Japundi, Hrvatska glagoljica. Hrvatska revija, XIII/1963, 4, 482. M. Japun-
di je na vie primjera denitivno dokazao da se biblijski tekst najstarijega hr-
vatsko-glagoljskog misala (Illirico Borgiano) razlikuje od slubenoga crkvenog
teksta Vulgata i da slijedi starije latinske tekstove tzv. Vetus latina, koja je bolje
poznata pod imenom Itala. Biblija u prijevodu sv. Jeronima (Vulgata) postala je
slubeni tekst latinske Crkve od VIII. stoljea. Prije Vulgate na Zapadu je bilo ra-
znih latinskih prijevoda poznatih pod gore spomenutim nazivima Vetus Latina i
Itala, koja je bila iz poetka u upotrebi na cijelom Zapadu. Prijevod sv. Jeronima
uvrstio se u Rimu i u krajevima rimske liturgije, dok je na podruju drugih latin-
skih liturgija (milanske, akvilejske, ozarapske ili gotske u panjolskoj te raznih
210
metodskim prijevodom, s Vulgatom, Italom, Vetus Latinom i sa starim gr-
kim tekstovima i naao vie od tisuu razlika. On je veliki dio razlika naao
ve u samoj Vetus Latina, u tekstovima koji su pisani na podruju Reims-To-
urs, pa je iz toga zakljuio: Oito je, da te razlike, to se nalaze samo u Ve-
tus Latina, nijesu mogle nikako doi u hrvatske tekstove iz grkoga teksta,
nego samo iz starolatinskih prijevoda (tekstova), a to nam i opet potvruje
da su hrvatski glagoljski biblijski tekstovi prevedeni prije prijevoda sv. iri-
la. Kako se Vetus Latina upotrebljavala u Galiji, i to do Karla Velikoga, mo-
ramo zakljuiti, da je prijevod biblijskih tekstova povezan s djelovanjem gal-
skih misionara, i to najkasnije do 8. na 9. stoljee.
525
Postojanje stare skla-
vinske i germanske (gotske) simbioze ne oituje se samo u preuzimanju ger-
manskih naziva i znaenja za neka glagoljska slova. M. Japundi istie da
su se zaista - u najstarijem glagoljskom evanelistaru nalazili tragovi Ul-
lina prijevoda. Samo po sebi to ne mora znaiti mnogo. No ono to je osobi-
to vano je, da se neki redci evanelja nalaze samo kod Ulle i u nijednom
grkom ili latinskom prijevodu.
526

galikanskih liturgija u Galiji, ukljuivi tu i Bavarsku) bila u upotrebi Itala. M. Ja-
pundi tvrdi da se hrvatski glagoljski tekstovi uz oite znakove Itale postupno
prilagouju Vulgatinu tekstu, dok konano poslije Tridentskoga sabora Vulgatin
tekst nije postao slubeni tekst glagoljskih liturgijskih knjiga. Usp. M. Japundi,
Koji je bio predloak najstarijeg glagoljskog misala? Jubilarno izdanje Hrvatske
revije, 1951-1975. Mnchen - Barcelona, 1976, str. 564.
525
M. Japundi, Hrvatska glagoljica, str. 480. Usp. i M. Japundi, Koji je bio
predloak, nav. dj., str. 565.
526
M. Japundi, Gdje, kada i kako je nastala glagoljica i irilica? Hrvatska revija
(Zagreb), XLIV/1994, 4, 547. Japundi iznosi u prilog miljenju K. egvia i M.
Barade da je vodei sloj Hrvata primio kranstvo i to ono arijansko na istoku slje-
deu injenicu: Bilo Zapadna, bilo Istona Crkva kod krtenja upotrebljava for-
mulu ego te baptizo, to grki znai: uronjavam, istim, perem od istonoga grijeha.
Hrvatska formula, koju su misionari prenijeli i na druge slavenske narode, glasi:
ja te krstim, a to znai, inim te kraninom, a ne perem te. A ta je rije, kako neki
misle, nastala od staro-germansko-gotske rijei kreist, to doslovno znai kra-
nin. Kod nas krst ima znaenje krtenja. Kod istonih Slavena oznauje krtenje i
kri. (M. Japundi, Gdje, kada i kako je nastala glagoljica i irilica?, nav. dj., str.
548.) Arijanizam je i u Panoniji prvobitno bio duboko ukorijenjen pa su se njegovi
ostatci stoljeima na tom teritoriju dugo sauvali. Da je ovo injenica posvjedouje
i nekoliko sauvanih liturgijskih knjiga zagrebake stolne Crkve. Panonski prostor
nakon propasti sisake biskupije oko 600. godine ostao je bez svoje posebne vie
crkvene organizacije sve do osnutka zagrebake biskupije krajem XI. stoljea. Fra-
njo Fancev, koje je posebno istraivao ovu problematiku, bio je svjestan da se u ko-
211
Hrvati Like, Krbave i Gacke nisu bili pokatolieni ni u devetom stolje-
u jer se u DAI banska Hrvatska opisuje kao nekrtena za razliku od pokr-
tene upanijske Hrvatske.
527
U svezi s ovim opisom bitno je shvatiti da je
posebno rimska crkva i arijance smatrala poganima, pa se moe zakljuiti
da je Porrogenetova banska poganska Hrvatska u vjerskom smislu isto to
i banska arijanska Hrvatska. Za odgovor na pitanje jesu li Hrvati u no-
voj domovini bili s poganstva obraeni na kransku vjeru, ili su kao kra-
ni krivovjerci ovdje bili tek pokatolieni, osobito je vano to o tome svjedoi
arhiakon splitske crkve Toma. O pokrtenju, odnosno pokatolienju Gota-
Hrvata, on govori u tri poglavlja svoje povijesti, VII., XI. i XIII., i svaki put
tvrdi da su oni bili krani, ali arijevski krivovjerci i u novoj domovini odre-
kli su se toga krivovjerja. Tako triput ponovljena tvrdnja u razliitu kon-
tekstu ne moe biti izmiljena. A moramo znati da je Toma kao visoki slu-
benik splitske crkve imao uvid i u one crkvene dokumente koji su do naih
dana zametnuti ili uniteni.
528
Toma Arhiakon sigurno ne bez razloga cr-
deksima u zagrebakoj stolnoj crkvi krije liturgijsko obredna povijest zagrebake
biskupije, ali dodaje da mu za objanjenje i detalja samoga obreda nedostaje teo-
lokoga znanja i liturgijsko-historijskih pomagala(F. Fancev, O najstarijem bogo-
sluju u Posavskoj Hrvatskoj. Zbornik kralja Tomislava. JAZU, Zagreb, 1925, str.
520.) Meu knjigama je sauvan jedan obrednik ili ritual (Missale antiquissimum),
koji on po pismu datira u XI. st., ali doputa mogunost da potjee i iz poetka XII.
stoljea. F. Fancev smatra da se u obredima oituje udna mjeavina utjecaja istoka
i zapada kojih dogmatsko tumaenje ja sam ne mogu da rasudim, a ne nalazim mu
objanjenja ni u djelu benediktinca Ed. Martene De antiquis ecclesiae ritibus. Taj
obred je razdijeljen na tri dana u kojima se posebno ispovijeda nicejsko vjerovanje u
Trojstvo i Krista. F. Fancev je donio i izvode, a posebno nicejsko vjerovanje za prvi
dan. Ne moe biti sluajno da se u tekstu izriito istie Arija. Kao prvi i drugi dan
tako se i trei poinje molitvama, itanjem evanelja, a onda se prelazi na itanje
i to najprije dogmatskoga kanona de trinitate, quia non esi confusa in una perso-
na, koji glasi: Credimus . (F. Fancev, O najstarijem bogosluju, nav. dj., str. 523
- 524.) Ovaj naglaeni antiarijanizam preostao je iz doba kada je arijanizam na tom
teritoriju bio duboko ukorijenjen. Da je krajem XI. st. arijanizam potpuno nestao na
navedenom prostoru, ne bi ga se posebno spominjalo u ovim knjigama. To zakljui-
vanje potvruju izvori u kojima se naglaava da se zagrebaka biskupija utemeljila
ba zbog postojanja hereze na njezinom teritoriju. (Kralj Ladislav osniva oko 1094.
godine zagrebaku biskupiju.)
527
N. Klai, Poganska stara ili vela Hrvatska cara Konstantina Porrogeneta, nav.
dj., str. 56.
528
B. Zeli, Problematika postanka i pokrtenja hrvatskog naroda. U: I. Mui,
Hrvati i autohtonost, IV. izdanje, nav. dj., str. 34-35.
212
kveni raskol u hrvatskoj dravi XI. stoljea tumai iskljuivo arijanizmom.
Josip Hamm u analizi Tomina navoda o odgovoru pape Aleksandra II. hr-
vatskom poslanstvu, koje ga je molilo da potvrdi bogosluje na slavenskom
jeziku,
529
dolazi do zakljuka da je u pozadini crkvenog raskola u Hrvatskoj
u XI. stoljeu, bio arijanizam. I ii - kojemu su papine rijei u svojoj jez-
gri sasvim vjerno usuvane- priznaje da se ovo mjesto ima tako tumaiti da
je u Rimu vladalo miljenje, da je slavenska sluba arijanskoga (dakle he-
retikoga postanja), samo to on u tome vidi tendencioznu informaciju dal-
matinskih Latina, a ja mislim da se papine rijei imadu uzeti doslovce i da
se u jedanaestom vijeku nije tako razmetalo arijanizmom kako se to obino
dri, nego da se pritom doista imala na umu Arijeva ili Arijevoj vrlo srodna
nauka. Najbolji je dokaz za to i opet Toma, koji smrt Cededinu opisuje... a to
nije nita drugo nego doslovni opis smrti Arijeve, to, dakako, ne iskljuuje
da je Cededina smrt u svojim detaljima mogla biti i naknadno izmiljena, ali
isto tako potvruje injenicu da je Toma piui o arijanizmu meu Hrvatima
u XI. stoljeu doista imao pred oima Arijevu a ne koju drugu hereziju...
530

529
Scitote, lii, quia hec, que petere Gothi student, sepenumero audisse me reco-
lo, sed propter Arianos inventores litterature huiusmodi, dare eis licentiam in sua
lingua tractare divina, sicut predecessores mei, sic et ego nullatenus audeo. (T.
Archidiaconus, Historia Salonitana. Priredio: F. Raki, nav. dj., str. 51.)
530
J. Hamm, Glagoljica i sv. Braa. Hrvatska smotra, VII/1939, 9, 446. J. Hamm za-
kljuuje kako se pojava arijanizma u XI. st. ne moe initi udna jer da i Stefan Pr-
vovjenani u itiju svoga oca govori o tome kako se Arijeva hereza u Nemanjino
vrijeme ukorijenila u njegovim zemljama. On dodaje da je ovdje govor o arijanstvu
te da se i Stefan i Toma toliko obaraju ba na arijanstvo, kojega u ovo vrijeme (XI.
i XII. st.) u Evropi vie nigdje nije bilo. Interesantno je i svakako ne bez dubljega
znaenja da Split i Dalmaciju od Stefanove Rake rastavlja ba Bosna, koja u naoj
povijesti sa svojom bosanskom crkvomzauzima mjesto koje jo uvijek nije dovolj-
no jasno. Iz dosadanjih studija - a tih je danas ve lijep broj - moglo se za njezinu
nauku utvrditi samo jedno, a to je da to nije bilo bogomilstvo u onakvu obliku kako
ga nalazimo u Bugarskoj i u drugim zemljama. Dovedemo li to u vezu s onime to je
gore reeno, doi emo i nehotice na pomisao nije li naa bosanska crkvau svojoj
prvotnoj jezgri bila nastavak srednjovjekovnog arijanstva koje je ba u Bosni za so-
bom ostavilo brojne arhitektonske spomenike. Tome u prilog moglo bi se na pr. na-
vesti i to da su svi vaniji spomenici bosanske crkve prepisani iz starih glagoljskih
originala i da t. zv. Bosanica pokazuje izrazite tragove glagoljskoga pisma, koje
je opet sa svoje strane u srodstvu sa gotskim arijanskim pismom. (J. Hamm, Gla-
goljica i sv. Braa, nav. dj., str. 446 - 447.) Iz odreenih problematinih vrela izvode
se zakljuci o postojanju bogumila u srednjovjekovnoj Bosni. Meutim, postojanje
bogumila u Bosni je historiografski mit. (Usp. I. Mui, Vjera Crkve bosanske. Mu-
213
Da se u papinskom Rimu smatralo da je meu Hrvatima postojala he-
reza oituje se i iz odreenog stajalita papinskog Rima prema injenici da
je u studenom 1075. knez Amiko zarobio kralja Hrvatske. Giuseppe Pra-
ga navodi za Amika ovo: Amico, brachium saeculare del papato.
531
K.
egvi istie da je papa bio nezadovoljan s tim hrvatskim kraljem i da mu
je traio zamjenika. Istodobno je Grgur VII. poslao u Dalmaciju svoga le-
gata Gerarda, da sazove sabor u Splitu Gerardo je imao i politiku mi-
siju, da dovede naime na prijestolje u Hrvatsku i Dalmaciju osobu papin-
skog potpunog povjerenja Provala (Normana) i ovo zarobljenje su mo-
rali deprimirati duhove u Hrvatskoj, i ta depresija je stvorila raspoloenje
za kompromisno rijeenje prijepora s rimskom stolicom tako da je narod
prihvatio kandidaturu bana Zvonimira za hrvatskoga kralja, koju kandi-
daturu bjee pripravio Gerardo, a papa odobrio po informacijama svojih
pristaa Grgur VII. proglasi Zvonimira kraljem postavljenim apostol-
skom vlau: quem in Dalmatia regem apostolica auctoritas constituit.
532

U glavi XXVII. hrvatske redakcije Dukljaninove kronike pria se o bla-
gostanju za Zvonimirova vladanja Zagorjem i Primorjem i o tome kako su
ga ubili nevirni Hrvati na skuptini sazvanoj u petih crikvah u Kosovi
(Biskupija kod Knina). Sasvim je mogua istinitost prie kako su nevir-
ni Hrvati ubili kralja i papina vazala Zvonimira zato to je slijedio poli-
tiku Rimske crkve.
533
F. ii istie da su detalji kronike iskieni, ali da je
zej Hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 2008, str. 183.) Zanimljiv je navod Ma-
rian Wenzel o razgovoru s Johnom Fine-om iz ezdesetih godina prologa stoljea
kada su oboje u Bosni prouavali Crkvu bosansku. Tada i tu smo zajedno zakljuili
da nita u bosanskoj kulturi nije vezano za bogumile, uprkos svemu to nam je ree-
no. Ona je sljedeeg dana posjetila Alojza Benca, koji je s Otom Bihalji Merinom
bio koautor knjige The Bogomils (London, 1962.) i ovako opisuje razgovor s njim:
Dr. Benac, rekoh, moram vam neto rei. Prole veeri sam razgovarala s John Fi-
neom, koji istrauje Crkvu bosansku. Zajedno smo zakljuili da ni na stecima ni u
Crkvi bosanskoj nema nieg bogumilskog. Mislim da bogumili nisu napravili ste-
ke. Mislim da nikad nisu ni bili ovdje. Znam, ree on. Uvijek sam to znao. Ali to
nije neto to ja mogu rei. Vi to moete i ja u vam pomoi. (M. Wenzel, Bosanski
stil na stecima i metalu. Sarajevo-Publishing. Sarajevo, 1999, str.17-18.)
531
G. Praga, La traslazione di S. Niccolo e i primordi delle guerre normane in
Adriatico. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), sv. 64, str. 56.
532
K. egvi, Hrvatsko bogosluje. Bogoslovska smotra, XVII/1930, 3, str. 298-
299.
533
Arheoloka istraivanja su potvrdila postojanje pet crkvica koje spominje Duklja-
nin. U historiograji se naglaava kako je pitanje o nainu smrti kralja Zvonimira
214
ipak jezgra prianja hrvatske tradicije, da je hrvatski kralj Dmitar Zvo-
nimir ubijen u narodnoj skuptini, jamano potpuno ispravna.
534
Stjepan
Bu, kada navodi Dukljaninovo prianje o ubojstvu Zvonimira, zakljuu-
je: Njega je, po mome miljenju, sruilo arijansko plemstvo iz nutrine dr-
ave, koje nikada nije trpjelo uplitanje Rima u nae prilike, pa jedva e-
kalo neku prigodu, da obrauna sa svojim vladarom, kojemu ne mogoe
oprostiti, da se oslonio na Papu.
535

jedno...od najkontroverznijih u hrvatskoj povijesnoj znanosti. (M. Zekan, Zvo-
nimirovo doba, politika i kulturna povijest. U: Kralj Zvonimir, Muzej hrvatskih
arheolokih spomenik, Split - Arheoloki muzej, Zagreb, 1990, str. 24.)
534
F. ii, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 587. ii prenosi i miljenje Frane Buli-
a, koji u pismu iiu navodi da je veoma vjerojatno umorstvo Zvonimirovo.
(ii, ibid.)
535
S. Bu, Problemi etnogeneze Hrvata. Hrvatska revija, XX/1970, 4/80/, str. 947.
U biti problematike pokatoliavanja Hrvata vana je i uloga predhrvatskoga
elementa u Dalmaciji. Jo jednu mogunost razjanjavanja razlike u procesu
pokrtavanja izmeu Hrvata i ostalih Slavena daje nam ono shvaanje hrvat-
ske etnogeneze koje je obrazloio I. Mui. Prema njegovim zakljucima, dal-
matinski su starosjeditelji inili najvei etniki element meu onima koji su ue-
stvovali u oblikovanju hrvatskoga naroda u ranom srednjem vijeku. Bez obzira
kakav je bio broj autohtonog stanovnitva u odnosu na ono doseljeno u ranom
srednjem vijeku, treba se potpuno sloiti s Muievom tvrdnjom da su starosje-
ditelji meu kojima se kranstvo irilo jo u kasnoantiko doba bili jedan od
vanih imbenika u sloenome procesu oblikovanja hrvatskoga naroda i nje-
gove uljudbe. Time se ranosrednjovjekovna natio Chroatorum znaajno razli-
kovala od drugih slavenskih politikih tvorevina iz toga doba. Nije udno da se
zbog toga i odnos hrvatske vladajue elite prema pokrtavanju mogao bitno ra-
zlikovati od toga, to je bio sluaj u drugim slavenskim zemljama. (Denis J.
Alimov, Neka opaanja u vezi s problematikom oblikovanja hrvatske kneevine
u Dalmaciji. Hrvatska obzorja, XIV/2006, 1-4, str. 117.)
PRILOZI
217
O VLASIMA
1.
O PROBLEMATICI VLAHA I VLAHA
Rije Woch potjee vjerojatno iz germanskog Walhaz, Walh.
536
Germa-
ni su imenom Walah nazivali Kelte koje su Rimljani zvali Gali.
537
U histo-
riograji se istie kako podrijetlo Vlaha ni do danas nije rijeeno jer o tome
ni povijest, ni etnograja, ni lingvistika nisu dale jednoznana objanjenja i
da zato s pravom moemo Vlahe nazvati zagonetnim narodom.
538
Doselje-
nici sjeverno od Dunava mogli su pod pojmom Vlasi podrazumijevati vie
536
Tomasz Czarnecki, Gotisches im Wortschatz des Polnischen. Institut germans-
ke lologije Univerziteta u Gdansku, Gdansk, rukopis, str. 10. Usp. V. D. Ko-
roljuk, Termin Voloskaja zemlja v rannesrednevekovih pismenih istonikah.
U: Etnieskaja istorija vostonih Romancev. AN SSSR, Nauka, Moskva, 1979,
str. 10. Postoji mnogo razliitih miljenja o podrijetlu naziva Vlah. Usp. Karl
Kaser, Hirten Kmpfer Stammeshelden. Ursprnge und Gegenwart des balka-
nischen Patriarchats. Bhlau Verlag, Wien-Kln-Weimar, 1992, str. 94-95.
537
Branko Gavela, Iz dubine vekova. Tehnika knjiga, Zagreb, 1977, str. 237.
538
Dragoslav Antonijevi, Obredi i obiaji balkanskih stoara. SANU,
Balkanoloki institut, Posebna izdanja, knj. 16, Beograd, 1982, str. 20-24. Ako
posmatramo stoarsku vlaku etniku masu na Balkanskom poluostrvu moe-
mo govoriti samo o dve potpuno razliite etnike grupe: o Karagunima (tj. onih
koji nose crne gunjeve) i Fareriotima (ije ime potie od mesta Fareri u Al-
baniji, a nose iskljuivo bela odela)... Aromuni sebe esto nazivaju jednostavno
Vlasi. (D. Antonijevi, Obredi i obiaji, nav. dj., str. 20-24.) Miljenje D. Man-
dia da su Vlasi na Balkanu potomci od Rimljana koloniziranih Maura opovrga-
vaju rezultati antropolokih i antropogenetikih istraivanja. (Usp. D. Mandi,
Postanak Vlaha. Nova povjesna istraivanja. U: Rasprave i prilozi iz stare hr-
vatske povijesti. HPI, Rim, 1963, str. 515-575. D. Mandi je ovaj rad objavio
prvi put pod naslovom Postanak Vlaha prema novim poviestnim iztraivanjima
u ediciji Hrvatska misao, sv. 18-19, Buenos Aires, 1956, str. 1-48.)
218
znaenja,
539
ali je mogue i da su po doseljenju mnoge balkanske starosje-
ditelje tako nazivali. Izvanjska (nevlaka) svjedoanstva upuuju da je ime
Vlah od poetka bio naziv za distinkciju ne-Slaven, ne-German i slino, a ne
etnonim.
540
Nema potvrde da su se i oni balkanski starosjeditelji, koji su bili
vie-manje romanizirani, a koji su ivjeli stoljeima na prostoru izmeu iz-
meu Dunava, te Crnog, Sredozemnog, Egejskog i Jadranskog mora, osje-
ali pripadnicima jedinstvenog etnosa. Vlasi su bili romanizovan elemenat,
balkanski ali i nebalkanski. Oni su nastali na limesu i izvan Balkana, od Da-
ana, pridolih Kelta, od Ilira, od tesalijske populacije i Traana. Meu bal-
kanskim Romanima tokom srednjeg i novog veka bilo je znatnih razlika i u
pogledu jezika i obiaja, na primer izmeu Romana od Kotora do Bojane (i
u gradovima severne Albanije), izmeu Romana u arbanakim primorskim
gradovima i tzv. Cincara kao i izmeu Aromuna sa Pinda i onih iz meglen-
skog kraja. Ni danas u severoistonoj Srbiji (severno od Rtnja, Homolje,
Mlava) svi Vlasi nisu istog porekla niti su u isto vreme doli u svoja sada-
nja stanita.
541
U suvremenoj literaturi prevladavaju tri shvaanja o Vlasi-
ma: da su Rumunji, da su potomci nekadanjih stanovnika rimskih kolonija
i da su romanizirani, odnosno latinizirani Grci.
542
Rezultati antropogenetike analize Vlaha, za koju su uzorci uzima-
ni iz Albanije, Makedonije i Rumunjske, pokazuju da unutar Vlaha po-
stoji velika genetika raznolikost.
543
Rezultati istraivanja potvruju da
na primjer Vlasi i Grci u Tesaliji imaju relevantne antropoloke razlike, a
postoje slinosti tih Vlaha sa zapadno-makedonskim tipom tako da treba
traiti podrijetlo tesalijskih Vlaha u Makedoniji.
544

539
Zakljuivanje o tome veoma je teko. Na Balkanu, jedva da se moe pratiti
staro stanovnitvo u unutranjosti, do priblino IX. stolea (juna Bugarska).
(Iz pisma ora Jankovia autoru iz Beograda od 8.-12. II. 1991.)
540
Snjeana Buzov, Vlako pitanje i osmanlijski izvori. Povijesni prilozi, sv. 11 za
1992. Zagreb, 1992, str. 48.
541
Bogumil Hrabak, Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knjiga II, Beograd,
2003, str. 11.
542
K. Kaser, Hirten Kmpfer Stammeshelden. Nav. dj., str. 48-53. Usp. i Vangel J.
Trpkoski Trpku, Vlasite na Balkanot. Nakladnik: Zdruenie prijateli na Vlasi-
te od rodniot kraj, Skopje, 1986, str.10-12.
543
Ivan Juri, Recenzija (od 10. rujna 2006.) knjige I. Muia, Hrvatska povijest
IX. stoljea, II. izdanje, str. 3.
544
Die Walachen Thessaliens im Vergleich zu ihren benachbarten nicht-walac-
hischen Bevlkerungsgruppen. Dissertation. Vorlegert von Soy-Maria Tsio-
li, Kiel, 1977, str. 132. Usp. Efremovska Ljudmila, Schmidt Horst, Hans Ge-
219
U starijoj historiograji zastupalo se miljenje da su Vlasi romanizi-
rano prastanovnitvo Balkana,
545
a da je Vlah svuda osoba romanskog
podrijetla.
546
Meutim, Vlasi su se kao i drugi starosjeditelji nazivali i
imenom Romani-Romeji, i to najvie ako su bili nekadanji pripadnici
Istonoga Rimskog Carstva.
547
Nije nimalo vjerojatno da su Sklavini po
org, orevi Dobrivoje, Dadi Nikoloska Elizabeta, Genetska struktura dve-
ju vlakih populacija iz R. Makedonije. Glasnik Antropolokog drutva Srbije.
Novi Sad, vol. 43 za godinu 2008, str. 94-99.
545
Petar Skok je drao da je bilo razliitih naina latiniziranja starobalkanskog
stanovnitva (vojska, dovoenje italskog puanstva u nae krajeve, odline rims-
ke ceste, islueni vojnici koji su dobivali zemljita, osloboeni robovi, vjera,
rimska dravna vlast). Na temelju takva zamiljanja Skok je stvorio zakljuak:
Tako se zgodi te cijela teritorija na Balkanu, poevi od mjesta gdje se na Jadra-
nu nastavlja balkanski dio od Via Egnatia, cesta koja je spajala Rim preko Soluna
i Carigrada sa istokom, pa sjeverno od Scupi i zapadno od Serdike (Soje) i cr-
tom preko Hemusa na Crno more pripadne sferi latinskoga jezika. Na taj nain,
Rimljani su, prema Skoku, i od kontinentalnog stanovnitva stvorili puanstvo,
homogeno rimskome i po jeziku i po pravnim navikama. P. Skok je odluno za-
kljuio da se u istonoj balkanskoj Romaniji mogao da odri od balkanskih sta-
rinaca Iliro-Traana samo jedan mali dio koji ivi danas pod imenom Arbanas ili
Arnauta. On je naveo da su Rumunji balkanski narod koji je izaao iz rimsko-
ga osvojenja Balkana, a da su Arnauti (Arbanasi) balkanski narod koji je da-
nanji preostatak onih antikih starinaca na Balkanu, koje su Rimljani zatekli ov-
dje i potedili od potpunog romanizovanja. (P. Skok, Dolazak Slovena na Medi-
teran. Pomorska biblioteka Jadranske strae, Split, 1934, str. 19-20, 22, 25, 43.)
Bogumil Hrabak o shvaanjima vlake problematike u P. Skoka tono zaklju-
uje: Nema sumnje da su u planinskim krajevima dela Hrvatske i Dalmacije neki
starinci mogli govoriti nekom varijantom latinskog jezika, razliitom od italijan-
skog i latinskog knjievnog, ali iz toga ne izlazi da su svi starinci bili Romani, pa
ni romanizovani Iliri. (B. Hrabak, Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knj.
II, Vlastita naklada, Beograd, 2003, str. 86.)
546
Usp. Konstantin Jireek, Vlasi i Mavrovlasi u dubrovakim spomenicima. Zbor-
nik Konstantina Jireeka, I, SAN, Posebna izdanja, knj. CCCXXVI, Odelenje
drutvenih nauka, n. s. knj. 33, Beograd, 1959, str. 193. Branko Gavela doputa
mogunost da podrijetlo romanskih elemenata u mentalitetu, jeziku i odreenim
obiajima Vlaha valja traiti u njihovim keltskim predcima, a ne u rimskom
pokuaju romanizacije Balkana koja je, i prema njegovu miljenju, bila bez
veeg uspjeha i bez trajnijih posljedica. (Branko Gavela, Predanja i znanja o
starom Balkanu. Nolit, Beograd, 1978, str. 225.)
547
piro Kulii, Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovnitvu dinar-
ske oblasti. ANUBiH, Godinjak, knj. V, CBI, knj. 3, Sarajevo, 1967, str. 236.
220
doseljenju zavladali svim dijelovima Balkana i zato je mogue miljenje
E. P. Naumova da su uz Sklavinije mogle postojati i Vlahije (Vlake)
548

koje su mogle biti nastanjene starosjediteljima.
U balkanskim krajevima ve od srednjega vijeka spominju se
Vlasi,
549
ali je samo dio tih nomada koji su se nazivali Vlasi, i to onaj
koji potjee iz stare Dacije, bio jako romaniziran. Ti su Vlasi u IX. i X.
stoljeu ve od borbi izmeu Avara, Franaka i Bugara bjeali na bizant-
sko podruje gdje se spominju kao Vlahi ili Volohi.
550
U jednom se izvo-
ru navodi kako su 976. godine vlaki nomadi ubili Samuilova brata Da-
vida i to je prvi spomen vlakog imena. Prema D. Antonijeviu, te Vla-
he preveli su u grko pravoslavlje grki misionari, ali su oni ostali i ne-
pismeni, a nisu ni znali da se Rimsko carstvo raspalo.
551
Ti su Vlasi
imali i svoju posebnu episkopiju. U vreme vladanja Aleksija I. Komne-
na (1081-1118), sreemo, u jednom spisku episkopija, episkopiju Vlaha
koja je pokorna prestolu Bugarske, dok se u drugom spisku veoma pre-
cizno locira sedite Vlake episkopije u mestu Vreanoti koje se od stra-
ne istraivaa identikuje s Vranjem u oblasti june Morave, u Srbiji.
552

Vlasi se na kraju X. stoljea iz Larise sele u unutranjost Bugarske, a
kao vojnici se javljaju u grkoj slubi 1091. godine u borbama protiv Pe-
enega, a 1166. godine u borbama protiv Madara. Od XII do XV vije-
ka Tesalija je u tolikoj mjeri naseljena vlakim stanovnitvom da se nazi-
va Velika Vlaka, dok se Etolija u isto vrijeme nazivala Mala Vlaka.
553

Prvo vee preseljavanje starobalkanskog stanovnitva treba vremenski
548
E. P. Naumov, K voprosu o znaeniji termina Vlahija v Hronike tak nazivaje-
mogo Ansberta. U: Etnieskaja istorija vostonih Romancev. AN SSSR, Nauka,
Moskva, 1979, str. 202.
549
Maria Comsa, Romanen-Walachen-Rumnen. Zbornik: Welt der Slawen. C. H.
Beck, Mnchen, 1986, str. 138.
550
M. Comsa, Romanen-Walachen-Rumnen, nav. dj., str. 124, 137-138.
551
D. Antonijevi, Obredi i obiaji, nav. dj., str. 28-29.
552
Gacovi Slavoljub, Kud se dedoe Rumuni Tihomira orevia. Izdava: Na-
cionalni savet vlake nacionalne manjine-Bor, Bor, 2008, str. 101-104.
553
. Kulii, Neki etniki problemi, nav. dj., str. 235. O Vlasima u Tesaliji i Make-
doniji vidi raspravu G. G. Litavrina pod naslovom Vlahi vizantijskih istonikov
X XIII vv. u zborniku njegovih radova pod naslovom Bizant i Slaveni. (G. G.
Litavrin, Vlahi vizantijskih istonikov X XIII vv. U: G. G. Litavrin, Vizantija i
slavjane. Aleteja, Sankt-Peterburg, 2001, str. 607.)
221
locirati u kraj X. i poetak XI. stoljea, a zbilo se prisilnom seobom vla-
kog ivlja Tesalije u doba makedonskog vladara Samuila.
554

Od XIII.-XIV. stoljea i balkanske pastire naziva se Vlasima.
555
Na-
pominje se u literaturi da je da je poetkom XII. vijeka pojam vlah bio
ekonomska kategorija, to dokazuje ika hrisovulja, jer se vlasima su-
protstavljaju ratari koji su u Povelji navedeni kao zemaljski ljudi... Po-
red ovog najstarijeg srpskog zakonskog spomenika ima jo niz drugih u
kojima se ratari suprotstavljaju stoarima, pa su prvi navedeni kao lju-
di ili zemaljski ljudi, a stoari kao vlasi.
556
B. Hrabak tono napo-
minje da nisu svi stoari i pastiri u unutranjosti Balkanskog poluoto-
ka nazivani Vlasima. Arbanasi su bili tipini stoari, a nikad nisu zva-
ni Vlasima. Bugarski vladari Asen i Petar su mogli zaista biti Vlasi i go-
voriti vlaki.
557
injenica je da su se Vlasima na Balkanu nazivali i sta-
novnici koji su govorili slavenskim jezikom. U literaturi se istie kako
je jo Ana Komnenova upotrebljavala re Vlah oznaavajui negr-
ka plemena u prvom redu Slovene i Romane. S tim je u loginoj vezi ka-
snije oznaavanje tom rei svih pastira i seljaka u unutranjosti Balkan-
skog poluostrva.
558
Ana Komnena (1083.-1148.), Georgios Pahimeros
(1242.-1310.), Niketas Akominatos Honijat (XIII. stoljee) i neki dru-
gi bizantski pisci upotrebljavaju izraz Vlah da bi njime oznaili negr-
ka plemena Balkanskog poluostrva, tj. Slovene i Rumune. Tako Honijat i
njegovi savremenici bugarske careve Asena i Petra kao i Bugare naziva-
ju Vlasima, a njihov jezik vlaki.
559
554
B. Hrabak, Iz starije prolosti, knj. II, nav. dj., str. 127.
555
Flavia Giadrini, Morlacchi e morlacchismo. Tesi di laurea. Universit degli
studi di Padova, Facolt di lettere e losoa). Padova, 1986/1987., str. 2.
556
Nikola Vukevi, Etimologija pojma Vlah i njegova razna znaenja. Knjiga:
Predmet i metod izuavanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji, CANU, Ti-
tograd, 1981, str. 329-330.
557
B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989.
558
Miroslav Draki, Narodna kultura ue Srbije u svetlosti etnikog meanja po-
romanizovanog (vlakog) i slovenskog stanovnitva. Radovi XI. savjetovanja
etnologa Jugoslavije, Muzej grada Zenice, Zenica, 1970, str. 87.
559
N. Vukevi, Etimologija pojma Vlah, nav. dj., str. 334. O Vlasima na Bal-
kanu posebno usporedi: Nicoara Beldiceanu-Irene B. Steinherr, Quatres actes
de Mehmed II concernant les Vlaques des Balkans slaves. Sdost-Forschungen,
Mnchen 1965, tom XXIV, str. 103-118.; Nicoara Beldiceanu, Sur les Valaques
des Balkans slaves a l epoque ottomane (1450-1550). Revue des etudes islamiqu-
es, Paris, 1966, tom XXXIV, str. 83-132.; Matei Cazacu, Les Valaques dans les
222
Vlasi se u srednjovjekovnim vrelima na balkanskom prostoru ozna-
uju kao posebnost, koja se tretira ne samo u etnikom smislu
560
, nego i
kao zanimanje.
561
Dobrescu Valerian posebno navodi miljenje Nicoara
Beldiceanua kako prema nekim vrelima za podruje Bosne u XV. stolje-
u naziv Vlah ponekad ima etniko znaenje, a ponekad mjesto u ko-
jem su Vlasi stanovali, ili pak samo zanimanje (stale).
562

2.
VLASI U HRVATA
Prema navodu Ivana Lucia u dokumentima iz Dalmacije ne nalazi
se naziv Vlah prije 1300 godine.
563
U povelji hrvatskog kralja Kreimira,
koja je datirana u Biogradu 8. srpnja 1071. godine, spominje se selo Vla-
i na otoku Pagu (uillas Pagi: Pecani, Murowlani, Wlasici). Meu-
tim, diplomatiko-paleografska i historika analiza mnogih autora po-
kazuje da se radi o oitom falsikatu.
564
Ivan Ostoji misli da su Hrvati poznavali naziv Vlasi vjerojatno ve
od IX. stoljea to moemo neizravno zakljuiti iz tipino vlakih osob-
Balkans occidenteau (Serbie,Croatie, Albanie, etc). U: Les Aroumains. Institut
National des langues et civilisations orientales, Centre dtude des civilisations
de lEurope centrale et du Sud-Est, Paris, 1989, str. 79-93.
560
piro Kulii napominje da se u kotorskim vrelima krajem XIV. st. ne spominju
ni Srbi ni Hrvati, nego uz Turke i Slavene, najee Vlasi, koji se piu velikim
slovom i koji se sami nazivaju Vlasima i da zato ta oznaka ima etniko znaenje.
(piro Kulii, O etnogenezi Crnogoraca. Pobjeda, Titograd, 1980, str. 26, 87.)
561
Skender Gashi na primjeru spomena vlakih katuna iz okolice Dubrovnika (iz
XIV i XV. stoljea) zakljuuje da atribut vlah u njemu upozorava na djelatnost
a ne i na etniku pripadnost itelja tih stoarskih naselja. (S. Gashi, Albansko-
vlaka simbioza u svjetlu onomastike. U: Onomastica jugoslavica. JAZU, Ra-
zred za lologiju knjiga 10, Zagreb 1982, str. 52.)
562
Dobrescu Valerian, Ius valachicum im osmanischen Reich. U: Beitrge zur
spraclichen, literarischen und kulturellen Vielfalt in den Philologien. Fests-
chrift fr Rupprecht Rohr zum 70. Geburstag. Franz Steiner Verlag, Stuttgart,
1992, str. 623.
563
Giovanni Lucio, Dei Vlahi. U: Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia. Edi-
zioni Lint, Trieste, 1983. str. 668.
564
Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Sv. 1: Listine
godina 743-1100 / uredio Marko Kostreni. Zagreb: JAZU, 1967, str. 123-124.
Karakteristike pisma upuuju da je ova isprava napisana krajem dvanaestog ili
poetkom trinaestog stoljea. (Diplomatiki zbornik, nav. dj., str. 123.)
223
nih imena u ispravama toga stoljea.
565
Meutim, takvo zakljuivanje
nije uvjerljivo. Anto Babi spominje i mogunost da su na primjer nazivi
Kulin i Kotroman vlaka imena.
566
Ako bi ovo razmiljanje bilo tono
to bi znailo, da su u doba bana Kulina i Kotromania, srednjovjekov-
nom Bosnom vladali Vlasi. Sigurno je da su se imenima na koja upuuju
Ostoji i Babi stvarno nazivali starosjeditelji u Hrvatskoj i Bosni, ali ne
postoje pisana vrela iz kojih bi se moglo zakljuiti da su se njihovi nosi-
oci smatrali ili nazivali Vlasima. Iz jednoga vrela iz godine 1235. moe
se zakljuiti da se tada ni bosanski pastiri nisu nazivali vlasima. U l. 3
Prvoga rogoznikog zakona od 5. travnja 1235. godine stoji: a dolo
je ovamo i drugih deset pastira iz Bosne, koje smo ubrojili meu gornju
dvadesetoricu robova i naznaili u njihovom broju, da nas slue, iskre i
obrauju ove zemlje za nae plemenito ivljenje.
567

Ako su u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Bosni do XIII. stoljea posto-
jali i stanovnici nazivani Vlasi koji su govorili i nekim neslavenskim je-
zikom onda je njihov broj u odnosu na ostalo stanovnitvo bio neznatan.
To se posebno moe zakljuiti iz izvjetaja Rajmunda od Agilesa o pro-
lazu kriara kroz Hrvatsku za I. kriarskog rata 1096. godine u kojemu se
navodi: Dalmacija je kraj, koji se prua izmeu Ugarske i Jadransko-
ga mora, i ima etiri metropole: Jazaru (Zadar) i Salonu, koja se drugim
imenom naziva Split, Antibar (Bar) i Raguzu (Dubrovnik) Stanovnici
ive jedino od stada i krda, osim malo njih, koji nastavaju morske obale.
Ti se razlikuju od drugih i obiajima i jezikom, a imaju latinski jezik, dok
ostali upotreblavaju slavenski jezik i barbarsko odijelo.
568
Iz ovoga vre-
la jasno proizlazi da se u XI. stoljeu u malim priobalnim mjestima go-
vorilo latinski, a u veoma velikom zaleu samo slavenskim jezikom. To
znai da stoari u hrvatsko-bosanskom zaleu, koje slino opisuju Vilim
Tirski i Rajmund od Agilesa, nisu bili romanizirani, odnosno da nisu go-
vorili nekim neslavenskim jezikom.
565
Ivan Ostoji, Vlasi u Hrvatskoj. Vlastita naklada, Krapina, 1974, str. 72-74.
566
Anto Babi, Drutvo srednjovjekovne bosanske drave. II. Vlasi. U: Prilozi za
istoriju Bosne i Hercegovine. I. Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske
drave. ANU BiH Posebna izdanja knjiga LXXIX, Odeljenje drutvenih nauka
knjiga 17, Sarajevo, 1987, str. 46.
567
Miroslav Pera, Prvi rogozniki zakoni. Poseban otisak iz Zbornika radova Prav-
nog fakulteta u Splitu, br. XX-XXI/1983-1984, Split, 1983-1984, str.161.
568
N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. kolska knjiga, Zagreb,
1972, str. 84.
224
Temeljni dio najranijega hrvatskog vrela, koji spominje Vlahe,
poznat je kao Libellum Gothorum, quod latine Sclavorum dicitur reg-
num, i nastao je najkasnije do svretka XII. stoljea. U petoj glavi latin-
ske redakcije ovoga spisa, kada se pria o osvajanjima Vulgara, navodi
se (u hrvatskom prijevodu) i ova reenica: Zatim osvajajui zauzmu ci-
jelu Makedoniju; potom itavu pokrajinu Latina, koji se u ono doba zva-
hu Rimljani (Romani), a sada se zovu Morovlasi, to jest Crni Latini.
569

U istoj glavi hrvatske redakcije ovoga vrela ta reenica glasi: Posli obu-
jae Sledusiju i pojdoe u Macedoniju, i nju prijae i svu zemlju latinsku,
ki se onda (za) Rimljane drahu, a sada se zovu rni Latini, kih cesar s
onimi ima mnogo rvanje.
570
Dakle prema ovom spisu Crni Latini (Mo-
rovlasi) prvotno su nazivani i Romanima,
571
a u kasnijoj se latinskoj re-
dakciji Romani - Latini identiciraju s pojmom Vlah. Meutim, iz ovoga
navoda ne proizlazi da su u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (posebno u dal-
matinskim gradiima) i Bosni do doba nastajanja ovoga vrela stanovni-
ci identicirani s nazivom Maurovlasi. Naziv Romani odnosio se na sve
podanike carstva od kojih najvei dio na Balkanu nikad nije bio roma-
niziran. Stanovnici primorskih (posebno dalmatinskih) mjesta nazivali
su se, kako svjedoe vrela, Latini, ali nikada nisu oznaeni u tim vreli-
ma vlakim imenom. Po miljenju P. Skoka, Latinska zemlja (provin-
cia Latinorum), koju u XII vijeku spominje Dukljaninova hronika, mogla
je biti ili Mizija, ili Tesalija, provincija Romejaca. Za Vlahe, stanovni-
ke ove provincije, Dukljanin kae da su se ranije nazivali Romani, a u
njegovo vrijeme da se zovu Morovlasi, to jest Crni Latini.
572
Branimir
569
Igitur impugnantes Sylloduxiam, expugnaverunt eam Inde debellando cepe-
runt totam Macedoniam; post haec totam provinciam Latinorum, qui illo tem-
pore Romani vocabantur, modo vero Moroulachi, hoc est Nigri Latini vocan-
tur. (I. Mui /priredio/, Hrvatska kronika 547. - 1089. / V. izdanje, Marjan ti-
sak, Split, 2002, str. 140.)
570
571
Romani su prvobitno bili graani Rima. Romanus in lterer Zeit, Latinus sel-
tener und vorwiegend jnger ist die Bezeichnung dafr in lateinisch geschrie-
benen Quellen. (Milko Kos, Vlahi in vlaka imena med Slovenci. Glasnik Mu-
zejskoga drutva za Sloveniju. Ljubljana. God. 20, 1939, str. 235.)
572
. Kulii, Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovnitvu dinarske
oblasti. ANU BiH, Godinjak knjiga V, Centar za balkanoloka ispitivanja knji-
ga 3, Sarajevo, 1967, str. 236. Toponimi i osobna imena s korijenom maur
(crn) osobito su mnogo proirena na teritoriju Makedonije, Tesalije i Junoga
225
Gui tono zakljuuje: Die Gegend, aus der sie ursprnglich gekom-
men sind, sind die Gebirge der zentralen Balkanhalbinsel, von den Rho-
dopen im Osten bis zum Epiros im Westen. Ihr Zentrum breitete sich im
10. Jahrhundert zwischen dem Prespasee, und Kastoria in Makedonien
aus und war als M Velika Vlaka bekannt. Die Chronik
von Epiros erwhnt eine griechische Walachei und in den Lebensgesc-
hichten der serbischen Knige von Archbischof Danilo wird erzhlt, wie
Knig Milutin einen walchischen Staat dravu zemlje Vlahiotske be-
kriegte. Diese schwarzen Wlachen werden hier schon von dem byzantis-
chen Schriftsteller Kedren, Pachimer und Ana Komnena erwhnt Sie
sind nur fr den Nahkampf leicht bewaffnet mit Lanzen und Axt und in
Mntel aus schwarzer Wolle gekleidet. Diese schwarz gekleideten Hirten
erwhnt auch der Priester von Doclea, als nigri latini, gegenber den
sonst licht bekleideten latini albi.
573
Hrvati su se po doseljenju, kako navodi Toma Arhiakon, stopili s
dijelom starosjeditelja. Dakako da su se neki od tih starosjeditelja, na
prostorima koje su osvajali Hrvati, mogli nastaviti u planinama bavi-
ti stoarenjem, od ega su mnogi od njih i ranije stoljeima ivjeli.
574

Taj dio starosjeditelja, uglavnom stoarskog zanimanja, mogao je ka-
snije biti od Hrvata nazivan i Vlasima.
575
Oni se dugo vremena tijekom
Epira. (Litavrin G. G., Vizantija i Slavjane. Aleteija, Sankt-Peterburg, 2001, str.
161.)
573
B. Gui, Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum? Balcanica, SANU,
IV./1973, str. 459.
574
Po svim dijelovima Balkana stoljeima se ivjelo od stoarstva. Na osnovu
praistorijskih arheolokih nalaza na podruju Like i Primorja, naroito onih u
okolini Velebita, moe se utvrditi da su ondanji ilirski stanovnici bili sezonski
stoari i da se stoarska kretanja Liburna i Japoda na relaciji planina-primor-
je i obrnuto mogu rekonstruisati i uporediti sa savremenim stoarskim migra-
cijama koje ne pokazuju nimalo odstupanja ni razlike u pogledu mar-rute kre-
tanja. (D. Antonijevi, Obredi i obiaji, nav. dj., str. 36.) U De admistrando
imperio, dakle sredinom X. stoljea, opisuje se neretvanska Paganija, spominju
se otoci Mljet, Korula, Bra i Hvar, a posebno se navodi da ti stanovnici posje-
duju svoja stada i da od njih ive. (Boidar Ferjani /obradio/. Vizantiski izvori
za istoriju naroda Jugoslavije. Tom II. SAN, knj. CCCXXIII, Vizantoloki in-
stitut knj. 7, Nauno delo, Beograd, 1959, str. 35.)
575
U izvoru iz 1433. godine imamo ovakove stilizacije: vsi dobri Vlasi v Hrva-
tih ; da niedan Vlah mei nami na brat hrvackih Vlahov. (N. Klai, Izvori
za hrvatsku povijest do 1526. godine. kolska knjiga, Zagreb, 1972, str. 278.)
226
srednjeg vijeka nisu morali mijeati s Hrvatima sve dok su mogli ivje-
ti u svojim posebnim skupinama kao transhumantni stoari.
576
Na dana-
njem hrvatskom i bosanskom teritoriju prevladava antropoloki tip o-
vjeka identian ljudskom tipu iz eljeznog doba na istom prostoru. Po-
sebna genetika istraivanja denitivno su potvrdila da u dananjih Hr-
vata i Bonjana postoji samo oko jedne treine gena sklavinskih doselje-
nika s europskog sjevera.
Vlaki naziv u nekim hrvatskim krajevima nose potkraj srednjega
vijeka i pastiri u planinama, bolje reeno, njih gradsko i prigradsko sta-
novnitvo naziva Vlasima. Reeni Vlasi, odnosno Morlaci, u isprava-
ma iz prve polovice XIV. stoljea tretiraju se i kao pastiri u planinama
koje dijele Bosnu od Hrvatske.
577
Starosjeditelji iz Bosne, smatrani bo-
sanskim Vlasima i kada stvarno nisu bili Vlasi, posebno dolaze i u ko-
pnenu Dalmaciju usporedno s nastojanjem bosanskog kralja Tvrtka I. da
zavlada Dalmacijom. Navodi se da katuni u sjevernoj Dalmaciji (osim
jednoga) u posljednjem desetljeu XIV. stoljea nisu bili iz Hercegovine,
nego iz Bosne ili tadanje Hrvatske, koja je obuhvaala i Donje kraje, to
jest dananju Bosansku krajinu.
578

Naziv Vlah, posebno od XIV. i XV. stoljea, oznauje i na hrvatskom
prostoru, uz stoare, dijelom i vojnike najamnike i oni su kao takvi uiva-
li posebne povlastice. Tako se Vlasi u Dalmaciji spominju 1322. godine
kao vojnici bana Mladena II. ubia u bitci kod Bliske
579
, a za bitke kod
Krke 1324. godine vojska Mladenova brata Jurja II. ubia sastojala se od
Poljiana, Vlaha i Bonjaka. D. Mandi navodi kako se dri da su Vlasi iz
prve bitke 1322. godine potjecali iz Bosne, ali da se to ne moe rei za one
iz 1324. godine. On misli da su Vlahe u dalmatinsku Hrvatsku doveli ba-
novi Pavao I. ubi (1278.-1312.) i njegov sin Mladen II. (1312.-1322.) iz
Bosne i Zahumlja, i to u vojnike svrhe. D. Mandi zakljuuje da su oni
576
Nomadizam kao starije stanje stoarenja u balkanskim zemljama vezuje se za
antiki period i rani srednji vek. U balkanskim zemlja, na primer u XIV. veku,
nije moglo vie biti nomadizma, jer su i planine dobile svoje gospodare: vlada-
ra, crkvu ili osamostaljene oblasne gospodare. (B. Hrabak, Iz starije prolo-
sti, knj. II, nav. dj., str. 41.)
577
Ivan Lui, Povijesna svjedoanstva o Trogiru. I, akavski sabor, Split, 1979,
str. 623.
578
B. Hrabak, Iz starije prolosti, Knj. II, str. 88
579
Miha Madijev, Historija. U: Legende i kronike, Splitski knjievni krug, Split,
1977, str. 175.
227
poetkom XIV. stoljea doveli iz Bosne i Zahumlja vei broj Vlaha i na-
selili ih na kraljevskim i banskim dobrima oko gornje Cetine i drugdje uz
obvezu da e im sluiti u vojnikim potrebama.

Iz pisma Ljudevita Veliko-
ga Ivanu Nelipiu od 21. studenoga 1345. godine stalni broj Vlaha (Ola-
chi) nalazio se na kraljevskim dobrima oko gornjega toka rijeke Cetine,
a 1357. godine Vlasi su i u okolici ibenika. Iz povelje bana Nikole Sea
od 25. oujka 1362. godine spominju se deset puta Morovlasi (Morovlac-
hi) koji su iz zagorske Dalmacije sili na zimovanje u okolicu Trogira.
580
U predtursko vrijeme (posebno u prvoj polovini XV. stoljea) glav-
ne naseobine Vlaha u hrvatskim zemljama nalazile su se izmeu Trogira,
ibenika i Dinare, s jaim uporitima u Kninu, Vrlici i Nutjaku kod Si-
nja, a zatim u Lici i Krbavi.
581
Zakon o povlasticama za cetinske Vla-
he potjee iz XIV. stoljea kada su doli u slubu kneza Ivania, a sau-
vali su svoj povlateni poloaj i u XV. stoljeu.
582
B. Hrabak, navodi da
su cetinski Vlasi u velikoj mjeri doseljeni hercegovaki Vlasi koji su do-
nijeli i svoj govor.
583
Cetinski Vlasi luili su se od Hrvata kao veinskog
stanovnitva tako da ni 1436. godine nisu doputali da im cetinski knez
postavi Hrvata za vojvodu niti da im na njihovu sudu moe biti sudac Hr-
vat.
584
Iz ovoga izvora proizlazi da su se cetinski Vlasi dijelili na one koji
stalno ive na selu i na one koji su za vojnu slubu. Ovi cetinski Vlasi
razlikuju se i od Srba, kako to potvruje isto vrelo iz 1436. godine koje
uz njih posebno spominje Srbe.
585
Cetinski Vlasi nose i katolika imena.
Vlasi u Hrvatskoj imaju u velikoj veini hrvatska narodna imena,
586
a
580
Svi podatci iz ovoga pasusa navedeni su prema: D. Mandi, Postanak Vlaha,
nav. dj., str. 551-553.
581
D. Mandi, Postanak Vlaha, nav. dj., str. 551-553
582
N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest, nav. dj., str. 278.
583
Kod likih vlaha u pogledu jezika imamo dve kategorije: ikavci su zaista do-
mai i oni nisu morali biti romanizirani ili su rano pohrvaeni; drugi su ijekav-
ci, koji su s pravoslavnim vlasima doli u XVI. st. iz Hercegovine. (B. Hrabak
u pismu autoru iz Beograda od 24. V. 1989.)
584
I da ne dre Hrvati Vlahov mimo jednoga bravara (pastira). (N. Klai, Izvo-
ri, nav. dj., str. 280-281.)
585
I da ne more otdati (tuiti) najamnik (plaenik) ni lovas (konjuar) na gospo-
dara, i Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina. (N. Klai, Izvo-
ri, nav. dj., str. 281.)
586
Ivan Ostoji, Prilog onomastici ibenskog kraja. I (Antroponimi). Vlastita na-
klada, Krapina, 1980, str. 28. Mnoga imena Vlaha (Danilo, Ninoje, Piavi, Mar-
tin Dehonijevi, Radi Guljevi, Radmil Babi, Mozgota Guljevi, Radovan
228
to prevladavanje hrvatskih imena u Vlaha potvruje da su ti Vlasi govo-
rili hrvatskim jezikom.
587
Ovi cetinski Vlasi podizali su i ukraavali ste-
ke etrdesetih godina XV. stoljea. Kao cetinski Vlasi spominju se i Ku-
straii 1436. godine u Zakonu, koji je za njih te godine u Klisu potvrdio
Han Frankapan ban Dalmacije i Hrvat..
588
U Cisti (prema Imot-
skom) pokopan je pod jednim sljemenjakom Herko Kustrai (sin Jur/o/
ja), a poslije njegove smrti i u blizini njegova groba, pod drugim sljeme-
njakom njegova dobra ena Vladna Kustrai.
589

Kad se 1487. godine na kninskom plemikom sudu raspravljalo da li
neka sela u istom komitatu pripadaju hrvatskim plemiima Kegleviima ili
Vlasima, onda je Keglevi zatraio od kninskih sudaca da odgovore tko sve
iuxta consuetudinem Croatie smije svjedoiti na sudu. Plemeniti Hrvati od-
govaraju bez oklijevanja da to smiju initi samo homines nobiles bone opi-
nionis et fame et non coloni simplices sive Wolahi... U Hrvatskoj se, pre-
ma tome, u XV. st. termin vlah upotrebljava uglavnom u dvostrukom smislu:
vlah je ili colonus simplex ili Wolahus regalis. S njim se, kao to emo jo vi-
djeti, izjednauju i neki Vlasi na vlastelinstvima hrvatskih velikaa. Slina je
upotreba termina vlah i u XIV. st., samo s tom razlikom to se tada jo osjea
Skali, Matija Terehimi, Tome Kali, Bartol Trhunac, Toma Gari, Milovan
Pilipovi, Jakov Radkovi, Ivan Pavlovi) nalaze se u ispravama koje je objavio
Radoslav Lopai. Usp. R. Lopai, Biha i Bihaka krajina. II. izdanje, MH,
Zagreb, 1943., str. 236-237; R. Lopai, Hrvatski urbari. I. JAZU, vol. V, Za-
greb, 1894, str. 8-12, 381-382, 408-409.
587
Pre svega, u to vreme Hrvati, kao katolici, ree nose narodna a znatno vie ka-
tolika imena. Upravo tim narodnim imenima se i izdvajaju Vlasi od svoje i-
sto hrvatske sredine. Vlasi, koji su rano primili katolianstvo, i u tom se pogle-
du ne razlikuju od Hrvata, tj. i oni preteno nose katolika imena. (B. Hrabak
u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989. godine.) Gotovo se ne moe ni
pretpostaviti da bi ti Vlasi, koji se jo nazivaju hrvatski Vlasi ili Vlasi u Hrvata
i koji imaju hrvatska imena govorili i nekim romanskim jezikom. Samo je dio
kasnijih doseljenika iz istonih balkanskih krajeva govorio posebnim vlakim
jezikom koji se shvaao kao sinomim za latinski jezik (npr. u Bartola Kaia)
ili za talijanski jezik (npr. u Ivana Tomka Mrnavia).
588
N. Klai, Izvori, nav. dj., str. 278-281.
589
Ivan Petrievi, Prilog poznavanju steaka zapadnog dijela Imotske krajine.
U: Imotski zbornik, sv. 3, MH, Imotski, 1995, str. 151-157.; I. Petrievi, Iz lo-
vreke prolosti. U: Lovreki libar. Drutvo lovreana u Zagrebu, Zagreb, 1999,
str. 26-30. Usp. Marijan Lozo, Dva steka iz Ciste. Imotska krajina (Imotski),
XVI/1985, 342-343, 8. (Broj od 1. travnja 1985.)
229
njegovo podrijetlo. Naime, Vlah, Lah ili Latinus znai i u hrvatskim zemlja-
ma prvotno stranca uope, a zatim se termin suava i specicira. Zbog toga i
postaje, uglavnom, sinonim za balkanskog stoara nema sumnje da cetin-
ske Vlahe treba ubrojiti meu velikake podlonike, dok liki Vlasi pripadaju
svetoj kruni kralevstva ugarskog v Hrvatih, oni su, dakle, kraljevski Vlasi.
No, to nisu i jedini poznati primjeri, jer se ve odavno zna u historiograji
za grupu kraljevskih Vlaha iglanovia u kninskoj upaniji. Oni su ve 1365.
godine Olachi domini nostri regis in regno Croacie, a ii je 1938. godine
upozorio na igmundov privilegij izdan 1405. godine. Butku Braniu, koji
je tada Walahorum nostrorum regalium in regnis nostris Dalmatie et Croa-
tie wayvoda. Novi podaci na koje smo naili u Zadarskom notarskom arhi-
vu omoguili su nam da utvrdimo da je broj velikakih Vlaha vei... Kraljev-
ski Vlasi (Olahi domini nostri regis, Wolachi banatus regni Croatie) ive u
drugoj polovici XIV. i u XV. st. u dvije kraljevske upanije: likoj i kninskoj...
Njihova je prednost pred hrvatskim plemiem upravo u tome da pod svetom
krunom ugarskom vojuju pod svojim zapovjednicima, to je bila povlastica
koju hrvatski plemi ne moe dostii.
590
Poslije turskih osvajanja, posebno u XVI. stoljeu Vlasima se
moglo postati voljom ska, a u Srijemu i srednjoj Slavoniji u dva def-
tera dizije /1555. i 1581) javlja u naslovu ime Vlasi za itavo kran-
sko seosko stanovnitvo, ukljuujui ak i ono maarsko, dok se pravi
Vlasi uope ne popisuju (jer ne plaaju glavarinu).
591
S vremenom su Vlasima u Bosni i Dalmaciji posebno nazivane oso-
be pravoslavne vjere i to se odralo do u drugu polovinu XIX. stoljea.
592

U srednjovjekovnoj hrvatskoj dravi za narodnih vladara postoja-
li su Hrvati (u vrelima Sclavini), Latini u priobalnim gradiima i potom-
ci raznih starosjeditelja koji su prihvatili ime Dalmati(ni). To znai da je
stanovnika koji su nazivani Vlasi, ako su takvi uope postojali u toj hr-
vatskoj dravi, bio zanemariv broj.
590
N. Klai, Poloaj Vlaha u XIV. i XV. stoljeu u hrvatskim zemljama (prema
tampanoj grai i novim podacima iz Zadarskog notarskog arhiva). Akademi-
ja nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Radovi. Knjiga LXXIII. Odjeljenje
drutvenih nauka. Knjiga 22. Sarajevo, 1983, str. 107-111.
591
Nenad Moaanin, Turska Hrvatska: Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do
1791. godine. Preispitivanja. Matica hrvatska, Zagreb, 1999, str. 84-85.
592
Usp. i: Gustav Weigang, Die Aromunen. Leipzig, Johann Ambrosius Barth,
1895, Band I, Elibron Classics, 2006. Pretisak izdanja iz 1895. Amazon Distri-
bution, Leipzig, 2006, str. 273.
230
3.
VLASI U BOSNI I HERCEGOVINI
U Bosni se Vlasi prvi put spominju u povelji bosanskog bana Nino-
slava oko god. 1234. No to nijesu bili domai Vlasi, nego oni iz sred-
njega Balkana, koje su Dubrovani upotrebljavali kao prenosnike svoje
trgovake robe.
593
Vrela u XIV. i XV. stoljeu razlikuju u Bosni Vlahe
od Bonjana (Vlachy et Bosgniani).
594
Dubrovani su stanovnitvo oko
Trebinja, Ljubinja i Gackoga smatrali u srednjem vijeku Vlasima. Tako
se u dubrovakim izvorima spominju 1376. godine Vlachi et Bosgna-
ni, a godine 1454. zna se za Vlahe i druge Bosance.
595
Vrela iz 1361.,
1385., 1399., 1406., 1407., 1408. i 1417. godine spominju Vlahe bosan-
skih banova i kraljeva.
596

Bitno je znati da su u Bosni mnogi od onih koji su kasnije naziva-
ni Vlasima autohtoni jo od antikih vremena, ali je posebno vano da
nema posvjedoenja da su se oni sami nazivali ili da su od drugih u Bo-
sni bili nazivani Vlasima ili vlasima. Vojvoda Donjih Krajeva Juraj Voj-
sali, brati hercega Hrvoja, darujui neke posjede humskim knezovi-
ma, brai Jurjeviima, gospodarima zapadnog Huma, spomenuo je u
darovnici 1434. god. i vlaka plemena Voihnie, Pribinovie i Hardomi-
lie. Poznato mi je da danas postoji u blizini Ljubukog selo Hardomilje,
selo Vojnii i selo Pribinovii kod irokog Brijega. Jasno je da su poslije
1434. g. od ovih vlakih plemena nastala sela: Hardomilje, Vojnii i Pri-
binovii... Ovaj podatak iz povelje govori da je vlako pleme Vojnii po-
sjedovalo nekropolu Graine Iz toga podatka zakljuujem da je ne-
kropola Graine (Vojnii) iz XIV i XV vijeka i da je pripadala samo po-
menutim Vlasima. Iz izloenoga se vidi da je Vlaha bilo i u stoarskom
predjelu irokog Brijega i da je kulturni uticaj iz Vojnia (Graine) do-
pirao i do irokog Brijega. Gornja tvrdnja nije nimalo udna jer su Ri-
593
D. Mandi, Vlaka teza o B.-H. stecima. HR, godina XVI/svezak 2-4 (62-64),
prosinac 1966, str. 237-246.
594
. Kulii, Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovnitvu dinarske
oblasti. ANUBiH, Godinjak, knj. V, CBI, knj. 3, Sarajevo, 1967, str. 239.
595
Z. Mirdita, Vlasi u historiograji. HIP, Zagreb, 2004, str. 110.
596
D. Mandi, Postanak Vlaha, nav. dj., str. 556. Godine 1403. spominju se kra-
ljevski vlasi. (Marinov, V. Raseljenie pastuhov-koevnikov vlahov na Balkan-
skom poluostrove i za ego predelami. U: Slavjano-volokie svjazi. Akademija
nauk Moldavskoj SSR, 1978, str. 173.)
231
mljani imali u Vojniima (u upnici) svoje veliko naselje i jedno drugo
u Bigesti (na Humcu) u blizini vlakog naselja Hardomilja, gdje se na-
lo nekoliko rimskih spomenika s natpisima. To znai da su Vlasi autoh-
toni na tom podruju i da ih Slaveni nisu mnogo uznemiravali iako su ih
poslovenili.
597
B. Hrabak napominje kako je Marko Vego u pravu da je
u Zahumlju (Humu) bilo Vlaha ne samo pre Turaka nego i pre Bosanaca
(trea decenija XIV st.).
598
Meutim, ne postoje potvrde koje potvru-
ju da su se stari stanovnici Bosne (do doseljavanja pravih Vlaha i vlaha)
sami nazivali Vlasima ili da su oni do tada bili tako od drugih nazivani.
D. Mandi navodi da se u poveljama srpskoga kralja Uroa I. (1243.
1276.), koje je izdao pravoslavnoj Humskoj episkopiji (1243. i 1253.
godine) Vlasi spominju u srpskim zemljama oko Lima, ali se ne spomi-
nju na imanjima stolakoga podruja od Bivoljega Brda kod Domano-
via do Stona na poluotoku Peljecu. Prema D. Mandiu u tim se kra-
jevima Vlasi Burmazi prvi put spominju 1305. godine, a Vlasi Zotovii
u Ljubomiru (istonom dijelu Zahumlja), spominju se 1313. godine to
svjedoi da su se Vlasi doselili u Zahumlje krajem XIII. stoljea, za srp-
ske vladavine u ovim krajevima (1284. 1304).
599

Hercegovaki Vlasi doseljeni su iz Tesalije, Epira i Makedonije.
600

B. Hrabak zakljuuje da su najznaajnija stanita vlaha-romana bila
u Tesaliji, odakle su i nai hercegovaki vlasi.
601
Neki potomci tih do-
seljenih Vlaha, koji su govorili posebnim jezikom, mogu se po svojim
imenima ili prezimenima i danas prepoznati.
602
Prva najstarija faza dose-
597
M. Vego, Ljubuki. ZM, Sarajevo, 1954, str. 32.
598
B. Hrabak u pismu autoru iz Beograda od 19. I. 2009.
599
D. Mandi, Vlaka teza o B.-H. stecima. Nav. dj., str. 237-240.
600
B. Hrabak, Iz starije prolosti, knj. II, nav. dj., str. 284.
601
B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989. godine.
602
Na pravo podrijetlo ovih doseljenika upuuju nas i stara njihova porodina ime-
na, mada su ona sauvana u malom broju, jer su u Bosni i ta imena zamjenjivana
patronimikonom, izvedenim po oevu imenu, zvanju ili zanimanju, ili hipokoristi-
konom po njegovu zaviaju, a vrlo esto i nadimkom, koji su im nadijevali njihovi
suseljani. Ipak meu potomcima doseljenih Vlaha ima mnogo porodinih imena
sauvanih iz doba njihovih seoba. Od velike mnoine imena evo nekoliko najzna-
ajnijih: Banjani, Balac, Bilbija, Boban, Bokan, Banduka, Bencun, Belen, Ben-
der, Besara, Bovan, okorilo, Darda, Doman, Dreo, erman, Gac, Gala, Jara-
kula, Kalin, Keelj, Keser, Koo, Kalaba, Kokoru, Kosor, Lopar, Macura, Mata-
ruga, Paen, Palavestra, Punja, Rian, ola, olaja, abat, urla, atra, kipina,
pira, Tubin, Taor, Tintor, te konano razni Kecmani, ikmani, Toromani, umani,
232
ljivanja stoara u Hercegovinu nastala je dolaskom starobalkanskih katu-
na
603
arbanakog tipa iz dananje Metohije, zapadne Makedonije i Al-
banije preko Zete i to najkasnije poetkom XIII. stoljea. Druga faza do-
seljivanja Vlaha u Hercegovinu povezana je s dolaskom bosanske vlasti
oko 1330. godine kada se spominju vlaki katuni. Ti vlasi nisu bili ar-
banakog porekla i pokazuju vii stepen organizacije; nisu poreklom od
istog roda, nastupaju sa mnogo vie slovenskih imena i oni doprinose
punoj slavizaciji zateenih vlaha arbanakog porekla. U Hercegovini
kao deo bosanske drave, u kojoj je feudalni sistem bio mnogo blai nego
u Vizantiji, bugarskoj i srpskoj dravi, sve vie dolaze nove vlake grupe
i tu, u Hercegovini, koja prua i zimski boravak stoci, stvaraju neku vr-
stu nove Vlahije, posle one u Tesaliji, odakle je takoe bio izvestan broj
skupina. Najivlje naseljavanje vlaha u Hercegovini tako traje od oko
1330. do oko 1420. godine.

Pojava Turaka ubrzala je dobeavanje vla-
ha ak na Ston i dubrovaku teritoriju poslednje decenije XIV. veka. Vla-
si Ugarci moda potiu iz ugarske drave u Erdelju. Posle 1420. godi-
ne zavrava se proces teritorijalizacije hercegovakih vlaha Takva je
bila situacija i u Crnoj Gori (tu se slaem sa prof. V. ubriloviem), gde
su crnogorska takoe vlaka plemena spreila dalje nadiranje arbana-
kih stoarskih grupa iz Albanije ili iz Metohije u dananje oblasti Crne
Gore.
604
B. Hrabak posebno navodi da je 1530. godine donja Bosna
mogla kod starosjeditelja imati katoliku veinu i zato to su to do tada
bili krajevi stare hrvatske drave. Meutim, druga doseoba srpsko-mar-
toloka, je zaista u to vreme (1530.) dolazila od Beograda i Smedereva
Karani, urlani, Servani. Sva ta imena skroz su neslovjenska i nehrvatska, a mo-
gao bi ih protumaiti samo dobar romanista; ali se i ona slaviziraju u novije vri-
jeme nastavkom i ili ovi, evi. (. Truhelka, Studije o podrijetlu. MH, Zagreb,
1941, str. 41.) U XVII. stoljeu bilo je Vlaha koji su ljetovali na Vitorog planini i
Kupresu, a zimovali u Makarskom primorju i oni su govorili vlakim jezikom,
bili su katolike vjere, a pratio ih je jedan franjevac. (Miroslav Daja, Sa Kupre-
ke visoravni. Otinovci - Kupres, 1970, str. 20-21.)
603
Bratstvo je najee obuhvaeno katunom. Katun bi, prema tome, bio organi-
zovana ekonomska, socijalna i demografska zajednica kao i samo stanite bi-
regionalnih i bisesilnih stoara, koji su u optim feudalnim uslovima potovali
oinsku liniju srodstva. Katun je postao selo tek sa teritorijalizacijom Vlaha.
(B. Hrabak, Iz starije prolosti, knj. II, nav. dj., str. 35.)
604
B. Hrabak, Diskusija. Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku (Sarajevo, 13-16.
XI 1973.) U: Radovi ANU BiH, knj. LXXIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj.
22, Sarajevo, 1983, str. 149-151.
233
Nesumnjiva je injenica sledea: sa bosanskom vlau dolaze u Neretvu
i u Hercegovinu i bosanski vlasi, koji su uticali (od 30-ih godina XIV st.)
na slavizaciju hercegovakih vlaha. Za te bosanske vlahe se moe tvrdi-
ti da su bili neromanizirani ili malo romanizirani.
605
Kada se spominje
ove bosanske vlahe, koji su bili neromanizirani ili malo romanizira-
ni treba napomenuti da su to bili starosjeditelji za koje nije potvreno da
su se oni u Bosni, do iseljenja iz Bosne, sami smatrali i nazivali vlasima.
Posljednjih godina XIV. stoljea (1396. godine) poelo je i izjed-
naavanje pojma Slaven s pojmom Vlah, to bi ukazivalo na to da je
kod Vlaha doseljenih u Hercegovinu ve naveliko zapoeo proces
slavizacije.
606

Migracije prastanovnitva iz istonog dijela Balkanskog poluotoka,
do kojih je dolazilo prije provale Turaka, u nekim zapadno-balkanskim ze-
mljama, bile su bez veeg znaenja. Tih migracija bilo je mnogo vie ve u
prvo vrijeme turske vladavine, ali ni tada nisu bile toliko velike da bi bitno
mijenjale nekadanji etniki sastav starosjeditelja u Bosni.
607
D. Dragoj-
lovi zakljuuje da do tada kao i kasnije sve do dolaska Turaka, nema u
izvorima spomena o pravoslavnim vlasima u Bosni osim u starom Humu i
na podruju kasnije Hercegovine.
608
Da su pravoslavni u Bosni bili dose-
ljeni Vlasi, proizlazi i iz Putopisa Benedikta Kuripeia koji je 1530. go-
605
B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989. godine. Kad su se
Bosanci spustili na more (trea decenija XIV st.) pridoli stoari su uticali na
slavizaciju zateenih Vlaha (jer su sami u Bosni pre slavizovani), a zateeni
Vlasi su im nametnuli ortodoksiju Nisu svi Vlasi obavezno bili pravoslavni i
nisu svi bili Srbi. Bilo je Vlaha katolika, patarena pa i muslimana, samo nisu svi
u isto vreme apsorbovani od sredine u kojoj su iveli. Ta apsorpcija je bila naj-
bra na severozapadu, ali su seobe, tako karakteristine za zapadni Balkan, mu-
tile tu stvarnost. (B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 19. sijenja 2009.)
606
B. Hrabak, Iz starije prolosti..., nav. dj., knj. II, str. 26.
607
Migracije su u Bosni tek u XVIII. st. poele menjati strukturu stanovnitva, ali
u kopnenoj Dalmaciji ta je izmena, i to bitna, izvrena jo u prva turska vreme-
na. Bukovica pa i Ravni Kotari (a doseljavanjem iz tih matica i primorski deo i
otoci) su dobili novo stanovnitvo, doseljeno iz Hercegovine. Treba upozoriti na
otok Korulu. To je nekad takoe bila akavska regija; od kraja XVII. stolea
ona je tokavska. (B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989.)
608
D. Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva bosanska. SANU, 1987. (Posebna iz-
danja SANU, BI, 30), str. 85. D. Dragojlovi prihvaa i miljenje M. Filipovia
da su pravoslavni Vlasi, koji se spominju tek od 1305. godine, bili naseljeni na
podruju od Drine i Lima do Huma. (Ibid.)
234
dine putovao i Donjom Bosnom, koja je po njemu tada obuhvaala teritorij
od Une do Vrhbosne s glavnim mjestom Jajcem i samo s jednim manjim
dijelom Gornje Bosne. Oni su, prema njemu, doli u Donju Bosnu iz Sme-
dereva i Beograda i kranske su vjere sv. Pavla.
609

Ne bi odgovaralo srednjovjekovnoj bosansko-hercegovakoj stvar-
nosti da se predimenzionira uloga Vlaha. D. Mandi istie da su naselja
srednjovjekovnih Vlaha u dananjoj Hercegovini od reda nosila patroni-
mike nazive to govori da su se u poetku u pojedine krajeve doselja-
vale samo pojedine obitelji ili mali broj srodnih istoimenih porodica. Te
su se stalno drale na okupu i inile zasebnu jedinicu, koja se zvala ka-
tun. Prije pada Bosne (1463.) u cijeloj dananjoj BiH nije bilo vie od
100 vlakih katuna, od kojih pojedini nijesu brojili vie od 20 obitelji. To
nam govori, da su Vlasi prije turskoga zaposjednua bili neznatna ma-
njina puanstva BiH, najvie 2% ...
610

Vlasi su se u doba turskoga prodiranja razlikovali po vjeri i po govoru.
Oni izmeu njih, koji su ivjeli u Poneretavlju i po zemljitu, bliem tim kra-
jevima, bili su katolici ili patareni ikavci, akavskotokavskoga govora, kao i
Hrvati, s kojima su bili u simbiozi do dolaska Turaka nekoliko stoljea. Vla-
si od Zete, Pive, Tare, Lima i Staroga Vlaha, koji su ve od XIII. st. bili mno-
gobrojni, bili su grkoistone vjere, jekavci i tokavci Moe se mirne due
utvrditi injenica, da su Turci upravo s pomou tih balkanskih, zetskih, po-
drinskih, poibarskih i starovlakih Vlaha u jednu ruku pokorili istoni dio, a
pogotovu osvojili i drali zapadni i sjeverozapadni dio Bosne.
611
Svjetovi balkanskih autohtonaca poznatih kao Iliri i Traani, i ako
mogue pripadaju istom ili slinom antropolokom tipu,
612
bili su u an-
609
P. Matkovi, Putovanja po Balkanskom poluotoku. Rad JAZU, knj. LVI,
Zagreb, 1881, str. 162. Usp. i B. Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugar-
sku i Rumeliju 1530. Naklada: igoja tampa, Biblioteka Reprint izdanja, Beo-
grad, 2001, str. 26-27.
610
D. Mandi, Vlaka teza o B.-H. stecima. Nav. dj., str. 243-244.
611
Hrvatska enciklopedija. (Glavni urednik Mate Ujevi.) Naklada Konzorcija Hr-
vatske enciklopedije, Zagreb, svezak III, str. 129.
612
Prema reima dr . Mikia, tridesetih godina engleski antropolog Kun je utvrdio
da se taj, dinarski tip najjunije prostire do reke Mati u Albaniji, dok se juno od te
reke nailazi na mediteranski tip. Na severozapadu je granica prostiranja alpskog,
takoe brahikranog antropolokog tipa. Od Alpa do reke Mati u Albaniji, dakle, svi
smo iste gore list Sloveni su drugi (dugoglavi) antropoloki tip koji se veoma lako
razdvaja od starosedelakog, dinarskog. Ispitivanja nekropola u Vini, kod Beogra-
235
tropogenetikom i kulturnom (duhovnom) smislu razliiti i zato se ne
moe poistovjetiti njihove potomke u svakom vremenskom razdoblju.
613

Vlasi nisu bili svi istoga govora, niti etnikog podrijetla, a sam naziv
Vlah nije u sva vremena imao isto znaenje na raznim teritorijama.
614

Zbog toga u povrnoj stilizaciji da su Vlasi starosjeditelji nije sadrana
bit vlake problematike. Temeljna je injenica da imamo starosjedite-
lje koji su na tlu dananje Hrvatske, Bosne i Hercegovine od prapovijesti
i starosjeditelje koji su u ove zemlje doselili iz drugih balkanskih predje-
la tijekom srednjeg vijeka.
615

4.
O PREVLADAVANJU PREDKRANSKE SIMBOLIKE STAROSJEDITELJA
Vana je injenica i da dio Vlaha koji je doseljivao iz jugoistonog
Balkana u Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu nije bio kristijaniziran.
616

Papa Grgur IX. u pismu kralju Beli IV. od 14. XI. 1234. godine navodi
da Vlasi, iako se imenom smatraju kranima imaju obiaje i obrede
koje su kranskom imenu neprijateljski.
617
Papa Grgur XI. 1372. godi-
da, zatim kod Bugojna, u Bosni, na Radovita kraj Ohrida znai, u oblastima cen-
tralnog, istonog i junog Balkana - pokazala su, kae dr Miki, da sve do 12, 13.
veka nema na ovim prostorima meanja sa novopridolim Slovenima. Do znaaj-
nih populacionih meanja dolazi tek sa osmanlijskom okupacijom. (Razgovor sa
. Mikiem. Politika/Beograd/, LXXXVIII/1991, 27762, 13. Broj od 21. I. 1991.)
613
Stare etnike granice oituju se jo i danas razlikama u mnogim ustanovama i
obiajima kod onih Junih Slovena koji sada ive na negdanjem traanskom od-
nosno ilirskom tlu. I predstave o povorkama mrtvih u vidu konja i ritualne povor-
ke jahaa ograniene su uglavnom samo na negdanju traansku teritoriju. (Mi-
lenko Filipovi, Traki konjanik. Prosveta, Beograd, 1986, str. 17, 57-58.)
614
B. Hrabak, Iz starije prolosti, knj. II, nav. dj., str. 78, 284.
615
Usp. : Damir Marjanovi Dragan Primorac - Rifat Hadiselimovi, Naselja-
vanje Bosne i Hercegovine. U: I. Mui, Vjera Crkve bosanske. MHAS, Split,
2008, str. 105-119.
616
Vaan je Lopaiev podatak da Vlahe, koji su se pojavili na poetku XVI. st. oko
dinarskih planina i kod izvora Une oko Unca, Srba i Glamoa, hvale 1530. godi-
ne ban Ivan Karlovi, Mikula Jurii i graani bihaki molei generala Katziane-
ra da ih primi u kranstvo. Ti isti Vlasi naseljeni su poslije u umberku. (Usp.
R. Lopai, Biha i Bihaka krajina. II. izdanje, MH, Zagreb, 1943, str. 17.)
617
Z. Mirdita, Vlasi starobalkanski narod (od povijesne pojave do danas). Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, 2009, str. 78-80.
236
ne pie franjevcima u Bosni da obraaju Vlahe koji stanuju pod atorima
i po panjacima (Wlachorum quorum nonnulli in pascuis et tentoriis
habitant).
618
U jednoj dokumentaciji o imenima hercegovakih Vla-
ha sredinom i u drugoj polovini XV. stoljea navodi se 156 imena i ana-
liza pokazuje da su nesrpskohrvatska, romanska imena pravi izuzetak
(Bil, Bol, Baleta, Bul), a posebno je znaajno da od toga imamo samo
14 kranskih imena.
619
Veina doseljenih Vlaha, posebno u Hercegovi-
ni, bila je pravoslavne, grke vjere po kojoj su oni nazivani i Grci.
620
Iz
Sumarnog popisa Sandaka Bosna iz 1468/69. godine moe se zakljui-
ti da je vjerska struktura do tada bila oito krstjanska i kranska, kato-
lika. Zapravo u ovo vrijeme pravoslavlja u Bosni nije bilo. Tek negdje
po istonim granicama Bosne, gotovo samo kao enklave, ali i ti pravo-
slavci su preteno Vlasi.
621
Kristijaniziranje Vlaha bilo je povrno.
622
B. Hrabak dobro primje-
uje da ne treba mnogo insistirati na religioznoj pripadnosti stoara. Na
celom Balkanskom poluotoku stoari (Vlasi) obrazovali su se u zajed-
nice u IX stoleu. Tada hrianska crkva jo nije bila podeljena. No, ni
618
M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave. Svjetlost, Sarajevo, 1957,
str. 128.
619
B. Hrabak, Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knj. I. Vlastita naklada,
Beograd, 2003, str. 192.
620
Karta (zemljopisnog rasprostiranja ovog termina, op. I. M.) ujedno pokazu-
je da su predanja o grkom stanovnitvu najbrojnija u onim dinarskim predje-
lima u kojima je, i prema istorijskim izvorima, bilo najgue naseljeno vlako
stanovnitvo: u Crnoj Gori, u Hercegovini, u slivu Ibra, u Starom Vlahu, sve
do Drine i Romanije, a zatim i u drugim dinarskim krajevima, gdje su takoer
utvreni znatni tragovi vlakog elementa i vlakih migracija, sve do Istre i ostrva
Krka. (. Kulii, Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovnitvu
dinarske oblasti. ANUBiH, Godinjak, knj. V, CBI, knj. 3, Sarajevo, 1967, str.
234-235. Usp. i Vlajko Palavestra, Narodna predanja o starom stanovnitvu u
dinarskim krajevima. GZM, Etnologija, n. s., tom XX/XXI, za 1965/66, Sara-
jevo, 1966, str. 5-54.)
621
Alii, S. Ahmed. (Deifrirao i sa osmansko-turskog jezika preveo, nauno
obradio i za tampu priredio), Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. go-
dine. Islamski kulturni centar Mostar, Mostar, 2008, str. XXIV. (Alii potcrtao
u citatu.)
622
I u naroda na Zapadu, dugo poslije kristijaniziranja, preivljavale su mnoge
poganske tradicije. Usp. Pasquale Testini, Archeologia cristiana. Edipuglia,
Bari, 1980, str. 140-149.
237
mnogo kasnije, u drugoj polovini XV st. u Hercegovini nema svetenika u
katunima (stanitima transhumanskih, ne nomadskih, stoara), i tek kad
su se obrazovala plemena ili skupine istoimenih katuna, svetenik je bio
lan vrhuke plemenske organizacije i obino je pripadao mlaim lano-
vima vladajue porodice. Ako bi pravoslavni Vlasi doli kao naseljeni-
ci u katoliki kraj, preko noi su postajali katolici, jer nisu manje grupe
imale svoje svetenike za obrede. Naelno govorei, pravoslavlje je pri-
mitivnom svetu bilo blie od feudalnoga katolianstva, i to naroito zato
to je ortodoksija, da bi postala narodna konfesija, upila mnoge ranije
obiaje naroda, tako da se svet u toj veri lake oseao, nego u strogoj do-
gmatici katolianstva. to se tie poganstva, njegovo vreme, bar za isto-
no Zahumlje, je prolo i pre 1300. godine. Stoari su zadrali dosta po-
ganskih obiaja, ali su oni ugraeni u pravoslavlje.
623

Simbolino znaenje gotovo svih prikaza na stecima pretkran-
sko je i pripada starobalkanskom autohtonom stanovnitvu. Na teme-
lju uvjerenja da su mitologije istonih i zapadnih Slavena gotovo iden-
tine neki pojedinci nameu gotovo kao dogmu nikad dokazanu pretpo-
stavku da postoji i zajednika slavenska mitologija, koja dominira i na
Balkanu. Iz toga je izvuen prirodan zakljuak kako je i mitologija
Junih Slovena jednaka mitologiji Istonih, odnosno Zapadnih Slovena,
to se ini pogrenim. Naime, u mitskom i religijskom promiljanju Ju-
nih Slovena, mislim da su veoma prisutni i prepoznatljivi natrunci mit-
skog promiljanja starosedelaca Balkana: Traana, Ilira, Kelta, Grka,
Rimljana.
624
Besmisleno je poslije antropolokih i antropogenetikih
utvrenja vjerovati da su malobrojniji doseljenici mogli brojano mno-
go nadmonijim starosjediteljima nametnuti svoja vjerovanja. Aleksan-
dar Gura u monograji o simbolici ivotinja u slavenskoj narodnoj tra-
diciji tono navodi da predstave lisice, losa, jelena i divokoze relativno
su slabo odraene u slavenskim mitolokim predstavama, mada ine po-
pularne folklorne likove (delimino takoe i obredne), te ih zato posebno
623
B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 19. sijenja 2009.
624
Nenad Ljubinkovi, Mitoloki renik Stanojevieve Enciklopedije. U: Petar Bu-
lat-Veselin ajkanovi, Mitoloki renik. SKZ, Beograd, 2007, str. 12.
238
ne razmatramo.
625
U potomaka starobalkanskih starosjeditelja preivje-
lo je premnogo ostataka nekadanje nesklavinske tradicijske kulture.
626
625
A. Gura, Simbolika ivotinja u slovenskoj narodnoj tradiciji. Nakladnici: Brimo
Logos Aleksandrija, Beograd, 2005, str. 89.
626
Usp. Dragoslav Antonijevi, Balkanski pastoralni supstrat u narodnoj kultu-
ri Bosne i Hercegovine. Zbornik referata meunarodnog simpozijuma Bosna i
Hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u jugoistonoj Europi.
Sarajevo 6-7. oktobar 1988. Izdao: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, str.
71-83. Bogumil Hrabak (+12. XII. 2010.) u posljednjem pismu koje mi je 24.
XI. 2010. godine uputio iz Beograda u povodu primitka i pregleda knjige Vlasi
u starijoj hrvatskoj historiograji, pie: Materijal koji ste sakupili i objasnili u
velikoj meri iskljuuje kojekakve kombinacije, kojih nikad nismo bili siromani.
S obzirom da ste jo u mlaim godinama, nauka e svakako stei jo koji biser i
na drugim problematikama koje potresu znanost.
239
OSTACI KULTA PREDKRANSKOGA BOGA VIDA
NA TERITORIJU HRVATA
1.
Na teritoriju oko Topuskoga tovao se par boanstava pod imenima
Vidasus i Thana, a prema miljenju (samo) nekih istraivaa pod ime-
nom Vidasus predstavljen je Silvan,
627
to nije sigurno.
628
Vidasa i Tija-
nu spominje jedan natpis naen u Topuskom. Njima je posveena i jed-
na druga ara, takoe iz Topuskog, na kojoj njihova imena nisu bila do-
bro proitana Kalinka i Swoboda, koji su nali i izdali ovaj prvi nat-
pis (Arch. Ep. Mitth. 13, 1890, 16, br. 2), misle da je Tijana moda iden-
tina sa Dijanom, a re Vidasus rastavljaju na vid-asus, na vid- smatra-
ju za identino sa ie. korenom *ueid, (V. Walde-Pokorny, Vergleichendes
Wrterbuch d. idg. Sprachen 1, 236), a asus za keltski suks, te bi to
bila keltska boanstva. Po njima, Vidas bi bio boanstvo sunca i brat ili
mu Tijanin. Ova etimologija nije sigurna Pored toga ni suks asus
nije iskljuivo keltski, jer se nalazi u topografskim nazivima nae zemlje
a naroito je est u nazivima mesta u Maloj Aziji Keune (Myth. Lex. 6,
302) smatra da su Vidas i Tijana boanstva izvora i to tumaenje izgleda
najverovatnije, jer su ova boanstva bila potovana u mestu koje je i da-
nas uveno zbog svojih lekovitih izvora.
629
627
Detaljnije o kultu Silvana usp. I. Mui, Hrvati i autohtonost na teritoriju rim-
ske provincije Dalmacije. VII. izdanje, Knjigotisak, Split, 2001, str. 227- 247.
628
Duje Rendi-Mioevi zakljuuje da je A. Mayer interpretirajui zajedniki
spomen jednoga nepoznatog para epihorskih boanstava (Vidasus-Thana) na
nekoliko zavjetnih spomenika iz okolice Topuskog tono prepoznao onaj tako
esti par starosjedilakih boanstava na guralnim spomenicima iz naih kra-
jeva koje nazivamo Silvanus i Dijana. (D. Rendi - Mioevi, Ilirske predsta-
ve Silvana na kultnim slikama s podruja Dalmata. Glasnik zemaljskog muze-
ja, sv. X, Sarajevo, 1955, str. 8.) Jednako zakljuuje i Aleksandar Stipevi. (A.
Stipevi, Iliri, II. izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1989, str. 154.)
629
Rastislav Mari, Antiki kultovi u naoj zemlji. Beograd, 1933, str. 28-29.
240
I
z

k
n
j
i
g
e
:

S
.

P
e
t
r
o
v
i
,

S
r
p
s
k
a

m
i
t
o
l
o
g
i
j
a
.

S
i
s
t
e
m

s
r
p
s
k
e

m
i
t
o
l
o
g
i
j
e
.

P
r
o
s
v
e
t
a
.

N
i
,

1
9
9
9
.
,

s
t
r
.

1
7
9
.
241
Nije sauvan lik boanstva, koji nam je sauvan pod imenom Vida-
sus.
630
Godine 1941. Antun Mayer je ponovio miljenje da ime Vidasus
zavrava jednim keltskim suksom asus,
631
iz ega se moe zakljuiti
da je izvorni naziv boanstva bio Vid.
...Na balkanskom teritoriju, i to posebno na dijelu koji danas nasta-
vaju Hrvati, i poslije kristijaniziranja poznati su tijekom dugih stoljea
ostaci Vidova kulta i njegovih svetita. Vano je napomenuti da se naziv
Vid posebno vezuje uz vrhunce brda. Tako postoji Sutvid na Biokovu,
Suvid na Dinari, Sutvid izmeu Cetine i Krke, Vidova gora na Brau, Su-
tvid na uzvisini povie Trogira.
632
Narod je u odreene dane hodoastio
na vrhove brda i planina, a ima vjerovanja prema kojima se Nebo oslanja
na Zemlju,
633
i to na vrhovima brda odakle se moe otii i na Nebo. Na
osnovu takvih vjerovanja nastala su predanja da su na vrhovima brda i
planina stanita boanstava.
634

Etnolog Aleksandar Gahs istie da se spomen na Vida sauvao sve
do danas i u naim narodnim pjesmama i obiajima.
635
Filolog Klement
630
Viktor Hofller Balduin Saria, Antike Inschriften aus Jugoslavien. Kugli, Za-
greb, 1938, str. 234-235. (Usp. slike navedene u ovom djelu pod brojevima 516,
517, 518.)
631
A. Mayer, Vidasus, der illyrische Silvanus. Vjesnik Hrvatskoga arheolokoga
drutva (Zagreb), sv. XXII-XXIII za 1941.-1942, str. 187-191.
632
Marcel Kuar, Narodne pripovijesti mitine. Naklada pieva, Zadar, 1907, str. 15.
633
Iz ouvanih vjerovanja oito je da je Zemlja bila istog ranga kao Nebo, da se
smatrala za boanstvo, a narod se kleo zemljom kao neim svetim. (Nenad .
Jankovi, Astronomija u predanjima, obiajima i umotvorinama Srba. SAN, Srp-
ski etnografski zbornik, knj. LXIII. ivot i obiaji narodni, 28, Beograd, 1951,
str. 17.) N. Nodilo na temelju narodnih pjesama u Hrvata i Srba zakljuuje da
su Zemlju stari nai u velike oboavali. On navodi primjere kako je narod Ze-
mlju esto zazivao, kleo se Zemljom, a istie da je ta Zemlja shvaena kao veli-
ka boginja i kao velika grijenica. (N. Nodilo, Stara vjera Srba i Hrvata. Logos,
Split, 1981, str. 71-72.)
634
Kulii . P. . Petrovi N. Panteli, Srpski mitoloki renik, Nolit, Beograd,
1970, str. 81. Ima planina za koje se izriito tvrdi da su spojene s nebom. (N. .
Jankovi, Astronomija u predanjima, obiajima i umotvorinama , nav. dj., str. 37.)
635
Uspomena na Svantevida sauvala se sve do danas i u naim narodnim pje-
smama i obiajima, i to pod imenom Sutvida ili Vida. To je znak, da su ga i Hr-
vati prije pokrtenja tovali kao vrhovno boanstvo. Tako jedna stara pjesma
nosi naslov: Molitva djevojina Vidovnom Bogu, jer se u njoj djevojka moli
Vidovnome Bogu. I u drugim pjesmama vie puta dolazi usklik: Moj Vidovni
Boe! U Dalmaciji, u najstarijem sjeditu Hrvata, ima nekoliko brda, koja nose
242
Grubii (1725.-1773.) spominje iz osobnog iskustva sljedee: Koliko
je ovo Svantovidovo praznovjerje ne samo u Bohemiji, ve i u samoj Dal-
maciji nagrdilo pravu vjeroispovijed Sklavina, moe se shvatiti iz onoga
to nam se dogodilo prije nekoliko godina. Boravili smo, naime, u neo-
binome selu - jer se i selu veoma radujemo - kad smo jednoga dana pri-
mijetili kako neka starica kod tora za ovce neto mrmlja i neku molitvu
pobono izgovara. Brzo smo joj prili i odmah su neobine rijei koje je
izgovarala potakle u nama toliku radoznalost, da smo je zamolili da nam
cijelu molitvu /sve izgovoreno/ ponovi jasnim glasom. Stajala je starica
nerado i drhtavim glasom ovako progovorila: Sveti Vide koji vidi; sve-
ti Luka koji lui, Sveti Paravia koji tatu ruke vee i vuku zube pobije
ti uuvaj ovce moje itd..
636

Alberto Fortis u djelu Put po Dalmaciji (1774.) zapisuje da poljiki
pastiri posebno tuju sv. Vida i da njegov blagdan slave paljenjem sve-
njeva mirisna drveta ispred svojih koliba.
637
Gianantonio Bomman u
djelu Civilna i crkvena povijest ilirskih pokrajina Dalmacije, Hrvatske i
Bosne (Venezia, 1775.) navodi kako su Hrvati, kada je on redigirao na-
vedenu knjigu, spominjali uz druga lana boanstva i idola Vida, iako se
vie nisu sjeali njegova pravog znaenja.
638
Lujo Marun 1897. godine zabiljeio je sljedee:
U starohrvatskoj upaniji Poganiji, a nad selom ivogotem, obi-
ne Makarske, razkriljuje se daleko itavim makarskim primorjem pla-
nina Biokovo. Jedan njezin vrhunac, i danas se zove Sutvid ili kako
ime Sutvid, Suvid, Vid. Tako u Biokovu, na otoku Brau, kod Omia i izmeu Ce-
tine i Krke. Na tim vrhuncima sigurno su stari Hrvati prije pokrtenja prinosi-
li Sutvidu ili Vidu rtve. Uistinu evo, to ujemo iz tih krajeva. Seljaci iz okoline
drevnoga Garduna, izmeu Sinja i Imotskoga, znadu priati, da na jednoj go-
mili, to se vidi uvrh Ugljana, u ono vrime palila se Bogu desetina, pa bi ona-
mo stariina ponio prvine sazorilog usiva (usjeva), a mladi bi uzeli kamenja, pa
kad bi se sve sagalo, tad bi ih nabacili, da vitri (vjetrovi) onaj posveeni lug ne
odnesu.

(A. Gahs, Kakva je bila vjera Hrvata prije, nego to su postali kra-
ni? Danica za 1925. Drutvo svetojeronimsko. Zagreb, 1924, str. 103.)
636
Klement Grubii, In originem et historiam alphabeti sclavonici glagolitici vul-
go hieronymiani disquisitio. Venetiis, MDCCLXVI, str. 36, str. 67-68.
637
A. Fortis dodaje: Ne tempi andati le nazioni slavoniche aveano divozione al
dio Vid. (Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia. Adriatica di Navigazione-Mar-
silio Editori, Venezia, 1986, str. 175.)
638
Gianantonio Bomman, Storia civile ed ecclesiastica della Dalmazia, Croazia e
Bosna. Venezia, 1775, tom I., str. 312.
243
ga redje zovu Svevid ili Kapela. Taj vrh puk zove kapelom, po tobo-
njoj predaji, koja je silno o tom mjestu istanala i izkrivljena, da bi bila
tu mala crkvica podignuta u ast Sv. Vida. To ondjenje puanstvo toli-
kom stalnou tvrdi, da jami, kako se jo vide ostanci te kapele. Ovo su
mi tvrdili i ljudi, koji se poneto i arkeologijom zanimaju. Da odstranim
svaku sumnju o tom i da tono pregledam poloaj, stadoh se penjati uz
brdo visoko 1155 met. Putem moj vodi Ivan Franievi, komu se bijae
na putu pridruio i Jakov kender, kazivae mi, kako do nazad stotinjak
godina okolno puanstvo u neko stanovito doba svetanim obhodom ho-
doastilo je na Sutvid. Nu da su upnici to ukinuli, te na polu brda, na
poloaju Kriice podigli crkvicu na ast Gospinu, i tu da o Kriima ho-
doaste. Suvie mi kazae, kako su na Sutvidu zakopane svetinja, svete
moi, kako okolno puanstvo danas u velikom tovanju to mjesto dri.
Poslie tri sata penjanja, na brdu, poput stoga od siena, a na prostoru od
30 met. premjera, die se nanesena gromila, kojoj je u premjeru 15 met.,
sa sjeverne strane visoka 7 met., a sa podnevne 4 metra. Na ovoj gromili
nie opet druga neto manja gromila, na kojoj je opet podignut etvrtast
suhozid upravo kao rtvenik Tu nema ni traga ikakovoj kapeli a ni gro-
bovima, a po gromili malo zakopavi opazio sam uglevlja i pepela, tih
jasnih dokaza o paljevini. Valjda je ovaj pepeo ona svetinja, koja bi po
tradiciji u narodu bila simbolizirana pod rieima svete moi. Ja osta-
doh podpuno uvjeren ob onomu, to je i prof. Nodilo nagadjao, da ovaj
vrhunac bijae posveen poganskomu bogu Sutvidu, i da na ovoj gromi-
li prikazivane su mu za doba poganstva rtve od naih pradjedova, dok
nema tu ni najmanjeg traga kakvu kranskom bogotovju... Pogled sa
ovog Sutvida sie na sve krajeve u nedogled na iztok Mostaru i Dubrov-
niku, na zapad Spljetu, na jug preko Peljeca, Hvara i Braa k Italiji, a
na sjever Vrgorcu, Ljubukomu i dalje po Hercegovini. Mislim, da je ovo
mjesto bilo od glavnijih upravo rad njegovog izvrstnog poloaja gdje se
tovanje Sutvidu izkazivalo.
639
N. Nodilo navodi kako su se u Splitu u drugoj polovini XIX. stoljea
molili bogu Vidu. A ne treba umjetne rekonstrukcije ona molitva, koja
se u Spljetu jo upravlja Vidu, hranitelju svjetlosti i uvaocu ognjenog
sjemena. Tamo, u podgrau Manuu, kad stopanica, kasno u veer, za-
pree domau vatru za sjutradan, zapret prekrsti oegom i rekne: Sve-
639
L.(ujo) Marun, Arkeologiki prilozi o religiji poganskih Hrvata. Starohrvatska
prosvjeta (Knin), III/1897, 3-4,142-143.
244
ti Vide! Ti sahrani ovo sime, - da do sutra ne pogine. Jamano taj Vid
nije hristjanski svetac Vit, koji nema nikakva posla s ognjem. A s druge
je strane opet spljetski Vid u doticaju s obiljem, jer u Lucu, u drugom
varou istoga grada, kad teak posije njivu, zazivlje ploditelja Vida s ri-
jeima: Sveti Vide! sahrani ovo sime, da ne pogine! Kakogod to akav-
ci u Spljetu, onako se mole i akavci na Brau i na Visu.
640
Na otoku Pagu ostaci Vidova kulta sauvali su se sve do u drugo de-
setljee XX. stoljea. Najvii vrh otoka Paga, visok 348 m, zove se Sv.
Vid. Na njemu se nalaze ruevine romanike crkvice koja je istom sve-
cu posveena... Danas moemo uvjerljivo tvrditi da je Sv. Vid najvii vrh
otoka Paga dobio to ime prije nego je na njemu podignuta istoimena ra-
noromanika crkvica. Godine 1947. uo sam neobinu priu od sedam-
desetgodinje Pere Tiak, udate u Novalji, a rodom iz Kolana koji se na-
lazi sa sjeverozapadne strane brda Sv. Vida. Ona je u svojoj mladosti,
prije udaje, u drutvu s nekoliko enskih osoba pohodila Sv. Vid kod spo-
menute ve znatno oronule crkvice da obavi zavjet starohrvatskom bogu
Sventovidu... Zavjetnicima je glavni cilj bio da se ispuni neki njihov za-
vjet: neki su ili radi dobra uroda ljetine, drugi radi zdravlja i slinih ra-
zloga, za porod nerotkinja i sretnu oplodnju stoke, a mlai svijet naje-
e za sretnu udaju i enidbu. Zavjeti nisu bili vezani uz kult nekog kr-
anskog sveca premda su se odvijali kod ruevne kranske crkvice Sv.
Vida ene su na Glavicu Sv. Vida ile moliti za plodnost, a roditeljke
za mlijeko, kako bi mogle odhraniti svoju dojenad. Mukarci bi se ili
moliti za seksualnu potenciju i zdravlje vida. Svi su se molili za rasplod
stoke, dobar urod trave, groa, itarica... Prema navedenim podacima
moemo zakljuiti da su se Kolanjci zaista ili zavjetovati na Glavicu
Sv. Vida i to ne kranskom mueniku sv. Vidu (S. Vitus), ija se urue-
na crkvica nalazi na tome vrhu, nego staroslavenskom boanstvu Sven-
tovidu iji se kumir, tj. kameni stoac unur, nalazio na podiju Sveti-
a na Glavici na Sv. Vidu... O magijskom doprinosu rtava svjedoio bi
i in polijevanja vina i osobito paljenje kose na podiju pred Sventovido-
vim kumirom. enska kosa, njeno njegovanje i uvanje u hrvatskom puku
ima posebno znaenje. Vile su uvijek oznaene s dugim raspletenim ko-
sama... Kada je sredinom 19. stoljea sruen unur, kultni stoer i sim-
bol reliktnih vjerovanja i drevnih obiaja, broj Vidovih tovatelja i hodo-
asnika bivao je sve manji, ali su obredi u izvjesnom smislu trajali sve
640
N. Nodilo, Stara vjera u Srba i Hrvata, nav. dj., str. 647.
245
do Prvoga svjetskog rata, jer su do tada Kolanjci jo redovno ili tamo
initi zavjete. Poslije toga rata Sventovidov kult na Glavici Sv. Vida na-
glo gubi svoje znaenje
641
Od bitne je vanosti utvrenje Sretena Petrovia da se u Sloveniji i
dalmatinskim otocima nailazi na veliku uestalost termina Sv. Vid, i
samo u dva tri sluaja na oblik Sv. Vit.
642
Od imenice Vid ima i veliki broj izvedenica i to sobito na teritori-
ju dananje Hrvatske i Bosne. Izvedenice od Vid, izmeu ostaloga, jesu:
1. imena mjesta (gradova, sela, zaselaka, naselja, posjeda),
2. uma,
3. izvora,
4. potoka (i onih ljekovitih),
5. biljaka i trava (i onih ljekovitih),
6. ivotinja (krava, ovaca, kobila, koza),
7. lijenika (vidara),
8. vidovitih ljudi (vidovnjaka),
9. sablasti,
10. mukih i enskih osoba i prezimena.
643

N. Nodilo zakljuuje da se puko i uvelike razgranato osobno ime
Vid, Vidak, Vida, Vidoje, Vidojko, Vitko, Vian, Vidosav, Vida, Vidna,
Vidojka, Vidosava, Ljudovid ne moe protumaiti ako se ne prihvati da
je ono pozajmljeno od vrhovnoga boga.
644
Ne smije se zanemariti ni po-
datak da postoji i ptica vidak, koju nazivaju boja ptiica ili boji piv-
i.
645

Shvaanje prvobitnog znaenja rijei Vid nije jedinstveno. Glagol vi-
dati znai lijeiti i u tom znaenju i obliku poznat je samo u hrvatskom
i srpskom jeziku. Vrlo je vjerojatno miljenje Mauranievo, koji dovo-
di u vezu s praslav. korijenom vid-, ved-, koji je u vidovita trava, ljekovi-
641
Ante onje, Svetovidov kult na otoku Pagu. Povijesno-etnografski zapis. Dome-
ti, 7-12, V/1995, 107-112; 115-118. (Tekst priredio za tisak: Nikola Crnkovi.)
642
S. Petrovi, Srpska mitologija. Sistem srpske mitologije. Prosveta, Ni,1999, str.
176.
643
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. JAZU, Zagreb, 1971-1972, sv. XX, str.
836-840.
644
N. Nodilo, Stara vjera u Srba i Hrvata, nav. dj., str. 77-78.
645
Miroslav Hirtz, Rjenik narodnih zoologikih naziva. JAZU, Zagreb, 1947, knj.
II, sv. III, str. 535.
246
ta trava za oi, euphrasia ofcialis, vidac, gen. vica (Vuk, Dubrovnik) her-
bae genus = deminutiv vidiak, gen. -ka = vidovevica. Upor. u Sireni
Zrinjskoga: Kako vidovinski dar mu konj letie. Prema tome bi vidati kao
i lijeiti prvobitno znailo lijeiti vienjem, pogledom, magijom. Upor.
polj. widywa i vidjeti.
646
Da navedeno miljenje ima temelja, potvruje
i shvaanje biljke vid (vidac, vidovka, vidova trava, vidovica) kao biljke
za gatanje i lijeenje oiju. Veselin ajkanovi istie da naziv biljke vid
ima moda veze sa starinskim istoimenim boanstvom. On naglaava da
sva Vidova vrela lijee na Vidovdan ili inae od onih bolesti.
647
M. Sui
prihvatio je miljenje da bi Vidasus mogao znaiti iscjelitelj.
648
Narod se
nije obraao Vidu samo kao iscjelitelju vida. Samo ime ovog svetitelja,
Vid, odredilo je najveim delom i prirodu rituala koji su izvoeni na njemu
posveen dan. Bilo je, na primer, veoma vano ta e se toga dana videti.
Ono to bi ovek tada video, u tome bi po optem uverenju kasnije imao
uspeha Na Vidovdan se mogla videti i budunost. Toga dana se mnogo
gatalo i proricalo... Veza Vidovdana s vidom manifestovala se i u narod-
646
Rjenik JAZU, sv. XX, nav. dj., str. 585-586.
647
Veselin ajkanovi, Renik srpskih narodnih verovanja o biljkama. SANU, Beo-
grad, 1985, str. 63-64. Usp. i : V. ajkanovi, Renik srpskih narodnih verovanja o
biljkama. Rukopis priredio i dopunio Vojislav uri. Srpska knjievna zadruga - Be-
ogradski izdavako - graki zavod Prosveta - Partenon. Beograd, 1994, str. 55.
648
Autohtono ime Silvana na topuskom spomeniku kao Vidasus moglo bi takoer ima-
ti znaenje iscjelitelja kao to je promiljao prof. dr. Mate Sui (naalost ne i na-
pisao), odnosno moglo bi se dovoditi u vezu s praslavenskim korijenom vid-, ved.
Prema P. Skoku taj korijen se nalazi u glagolu vidati (se), to znai lijeiti, od-
nosno vidar=ljekar. Prema tome bi vidati kao i lijeiti prvobitno znailo lijei-
ti vienjem, pogledom, magijom. Kod glagola vidjeti (se) opet je veza s praslaven-
skim korijenom ved-, i u tijesnoj je vezi s izvuvidim=istraiti; vedenie (crkveni je-
zik) = vizija; vidovit, odnosno vidjelac; usp. lat. video. (Berislav Schejbal, Nova
razmatranja o Aquae Balissae i narodu Jatza. Opuscula archaeologica, sv. 27. Filo-
zofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Radovi Arheolokog zavoda, 2003, str. 403-
404.) Prof. Mate Sui, u razgovoru s kolegama zalagao se za vezu s i-e. korije-
nom *w(e)id-, iz kojega potjee hrvatski glagol vidjeti, zvukom slian glagolu vidati
(ozdravljati, iscjeljivati, njem. heilen, npr. vidati ranu Sui je raunao s pukom
etimologijom semantikog kalka (Lehnbersetzung, jezina pojava za koju je on
bio iznimno osjetljiv) koja bi morala biti stvorena u antici. Vidas bi bio bog iscjeli-
telj par excellence, onaj koji vida, koji vraa zdravlje. (Bruna Kunti-Makvi,
Borvo et Damona Vidasus et Thana: Les possibilites de lanalise comparative. U:
Illyrica Antiqua. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Arheoloki muzej u Zagrebu. Zagreb, 2005, str. 343.)
247
noj medicini. Uoi praznika ili pak na praznik izjutra brali su travu zvanu
vidovica, esto je stavljali u vodu i njome se umivali. inili su to zato da
preko godine ne bi bolovali od oiju.
649
N. Nodilo zakljuuje: I po naoj pukoj etimologiji, Vid je u odnosu sa
vidjeti. Na Vidov dan, u Resavi, iznosi se sve ruho na polje, da se vidi na ve-
tru, i svako seme, koje je ostalo neposejano na sunce, da ogreje taj dan sun-
ce, te da nikne do nove godine Ovo tumaenje puko dobiva mnogo vri-
jednosti time, to je ono sadrano u starinskom praznovjerju. Pravo rekavi,
Vid je bog vidnoga dana.
650
Kerubin egvi je Nodilovo opirno izlaganje
Vidove problematike saeo ovako: Naziv mu je od vid, vidjeti, znati, zre-
njem kojega druge bogove drahu nai stari za polubogove.
651
Iz ostataka kulta ovoga boanstva moe se zakljuiti da je Vid bio
bog vidovidosti i lijeenja od raznih bolesti, a ne samo onih, kako mi-
sle neki autori.
652
Vano je Nodilovo miljenje da je prvobitni Vidov dan dan zamijenio
Ivanjdan.
653
D. Bandi to obrazlae ovako: Ivandan pada 24. juna po sta-
rom, a 7. jula po novom kalendaru Kao i u mnogim drugim slinim slu-
ajevima, narodno praznovanje nije imalo mnogo veze s hrianskim. Po
miljenju Slobodana Zeevia (a i nekih drugih istraivaa), u ivandan-
skim obiajima mogu se prepoznati tragovi jednog starijeg, paganskog
praznika, koji je bio lociran u ovo doba godine (tj. u vreme oko ljetnjeg
solsticijuma). Ivandan je bio veliki narodni praznik, jedan od najveih u
letnjoj polovini kalendarske godine. Bilo je iroko rasprostranjeno shva-
tanje da se u vreme praznika dogaaju natprirodne kosmike pojave. Ve-
rovalo se da sunce tri puta zastane i zaigra na svom putu preko nebeskog
svoda. Zato se praznik naziva jo i sv. Jovanom Igriteljem. Zabeleeno je i
649
Duan Bandi, Narodna religija Srba u 100 pojmova. Nolit, Beograd, 1991, str.
61-63, 66, 73-74, 77, 80-81, 337-342.
650
N. Nodilo, Stara vjera Srba i Hrvata, nav. dj., str. 68-70, 77-78, 80, 106, 113-
114, 119-120, 123-124.
651
Cherubin egvi, Vjera Vidova ili religija Srba i Hrvata po osnovi Nadka Nodi-
la. Split, (bez oznake nakladnika), 1898, str. 6.
652
Meutim sveopa prevaga lika Vid nad likom Vit ima druge uzroke. Neosporno je
vanu ulogu u tome imala puka etimologija. Puk je prihvatio, i do danas tuje, sv.
Vida kao vidara vida. Molitveni zaziv sv. Vidu na Brau, Hvaru, u Poljicima: Sveti
Vide, vidi me! na to takoer upuuje. (Petar imunovi - Marko Lukenda, Osobno
ime Vid. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, Zagreb, 1995, sv. 21, str. 213-220, 222.)
653
N. Nodilo, Stara vjera Srba i Hrvata, nav. dj., str. 346-353, 692 - 693.
248
verovanje da se uoi Ivandana nebesa tri puta otvaraju. Tada kau pre-
danja nastaje vreme uda... No glavno obeleje tog praznika predstavlja-
lo je, bez sumnje, paljenje obrednih vatri inili su to zato da bi se zatiti-
li od bolesti, od zlih uticaja svake vrste. S istim ciljem se i stoka provodila
preko zgarita... Na Ivandan se bralo i odreeno bilje kome su se pripisi-
vala magina svojstva... Na ovaj praznik je pored vatre i bilja znaaj-
nu ulogu imala i voda. Imala je, mislilo se, i slina zatitna i lekovita svoj-
stva. Zato je o Ivandanu bilo obavezno i ritualno kupanje Kao to je ve
nagoveteno, kupanje i umivanje se smatralo zatitom od bolesti: bolesni
bi ozdravili, a zdravi se bolesti nisu morali plaiti.
654
Ovaj Bandiev opis
upuuje na mogunost da je stvarno Ivanjdanu predhodio Vidovdan.
655

2.
Mogue je postojanje Vidova kulta i u nekih naroda na sjeveru Euro-
pe,
656
ali u tom sluaju nema ni najmanje potvrde da je odatle prenesen
na Balkan. Kad bismo htjeli pretpostaviti kontinuitet starokranskog
654
D. Bandi, Narodna religija Srba, nav. dj., str. 61-63, 66, 73-74, 77, 80-81, 337-342.
655
Irvin Lukei zakljuuje: Valja utvrditi da, nije samo sv. Vid bio kranski su-
rogat za staroslavenskoga boga sunca i svjetlosti, nego da on ovu ulogu dijeli
s jo dva kranska sveca, ije se crkve pojavljuju na mjestima, za koja je oito
da su nekada bila posveena staroslavenskome bogu sunca i svjetlosti. Kran-
stvo je prema Svetovidu vodilo u neku ruku politiku divide et impera: sv. Ivanu
dalo je svetkovanje najdueg dana i kresove, sv. Iliji nevremena, munje i gromo-
va, a sv. Vidu ime i lijeenje oiju /vidanje/. (I. Lukei, O kultu svetoga Vida.
Vjesnik Povijesnoga arhiva, Rijeka, sv. 35 36, 1993 1994, str. 133-144.)
656
Sveti Vitus tovao se kao muenik u Dioklecijanovim progonima oko godine 304.
(Friedrich Wilhelm Weitershaus, Christliche Taufnamen. Pottloch Verlag, Aschaf-
fenburg, 1986, str. 163.) Od V. stoljea crkve i samostani posveivani su svetom
Vitu u Rimu, na Siciliji i Sardegni, a njegov kult osobito se razvio u srednjem vi-
jeku posebno meu Germanima i Slavenima. Njegove relikvije bile su prenesene
u pariki samostan sv. Denisa (druga polovica VIII. st.), a zatim u samostan Cor-
vey u Saskoj 836. g. (Enciclopedia cattolica. Sv. XII, Citt del Vaticano, 1954, str.
1537-1538.) Godine 822. utemeljena je opatija Corvey kao kolonija opatije Cor-
bie (Picardie) i kao prvi samostan u Saksonaca. Njezin prvi opat dobio je spome-
nute kosti i tako je sveti Vit postao zatitnikom Sasa, koji su pod njegovom zasta-
vom vojevali protiv Polapskih Slavena. Sveti Vit se tovao kao udotvorac koji li-
jei ljude i ivotinje. (Lexikon der christlichen Ikonographie. Sv. 8, Herder, Rom
Freiburg Basel - Wien, 1990, str. 579.) Mogue je i da su mnoge udesne moi
pripisivane svetom Vitu, prije bile pripisivane bogu Vidu.
249
kulta, trebali bismo imati potvrdu o tovanju sv. Vida (Vita, lat. Vitus) u
crkvi V. i VI. st., a nje nema. Nema je ni za jedan drugi sluaj u antikoj,
starokranskoj Dalmaciji. Vjerojatno Dalmacija nije uvela u to doba
kult sveca, za kojega se pretpostavljalo da je bio muen pod Dioklecija-
nom, kad je ve imala toliki broj autentinih muenika. Taj kult e u Dal-
maciji biti uveden tek u srednjem vijeku i to sa strane benediktinaca.
657

Josip Alaevi je ve krajem XIX. stoljea tono zakljuio da je Vidov
kult predhodio tovanju kranskoga svetog Vita.
658

Kult sv. Vita proirio se preko Bavarske Korukom i ostalim sloven-
skim pokrajinama.
659
Spomen na Vida sauvan je i u Srba, a u pravoslav-
noj je tradiciji sv. Vit nepoznat svetac,
660
to sa sigurnou potvruje po-
stojanje Vidova kulta na Balkanu prije kristijaniziranja.
661

Ivo Pilar tono zakljuuje: Ja dakle mislim, da su ve nai djedovi
tovali Svetovida (Sventovida), a ne Svetovita i. t. d. To pak drim zato,
to je crkva nala poganskom bogu starih Slovjena kranskoga supsti-
tuta sa slinim imenom: Sanctus Vitus ili talijanski San Vito. Da se i sta-
roslovjenski bog zvao Svetovit, a ne Svetovid, onda bi se zacijelo i taj kr-
657
Emilio Marin i suradnici, Sveti Vid. Narona. Niz Arheolokog muzeja 1, Split,
1999, str. 31.
658
Giuseppe Allacevich, Narona e il seno marittimo Naroniano. Bulletino di ar-
cheologia e storia dalmata, sv. 22, 1899, str. 100.
659
I. Lukei, O kultu svetoga Vida, nav. dj., str. 133-144.
660
Vidovdan se praznuje 15. juna po starom, a 28. juna po novom raunanju vre-
mena. Pravoslavna crkva u ranija vremena posvetila je ovaj praznik proroku
Amosu a kasnije i knezu Lazaru. Naziv Vidovdan pojavljuje se u crkvenim ka-
lendarima tek od kraja prolog stolea. Bio je to, dakle, praznik posveen sv.
Vidu, linosti nepoznatoj u pravoslavnoj tradiciji. Neki ovaj mitski lik dovode u
vezu sa sv. Vitom, svecem koji se potovao u katolikom svetu. Po miljenju dru-
gih (recimo Miodraga Popovia), sv. Vid je u stvari hristijanizovana reminis-
cencija na istoimeno boanstvo naih paganskih predaka, boanstvo ije su se
ime i praznik odrali i do naih dana. Saglasno tome, crkva je samo ozvanii-
la jednu duboko ukorenjenu narodnu tradiciju. (D. Bandi, Narodna religija,
nav. dj., str. 61-63, 66, 73-74, 77, 80-81, 337-342.)
661
Kada franaka vrela spominju vladara po imenu Liudevitus neki pisci misle da
je ime glasilo Ljudovid. Slog vid (vit) nalazi se jo i kod Eginarda u Analima i
u ivotu cara Ludvika, gde se govori o jednom licu, koje se zove Liudevitus U
istorijskim spomenicima Junih Slovena nalazimo jednako jedno za drugim ra-
zna imena sa vit: Vitadrag, Vitodrag, Vitomir, Vitoslav, Vitomisl. Sva su ova
imena slovenska, i nemoguno ih je objasniti imenom sveca Vida. (Louis Le-
ger, Slovenska mitologija. Grafos, Beograd, 1984, str. 82-83, 85-87.)
250
anski svetac u narodnom jeziku zvao sv. Vit ili sv. Vito. A ovako je sta-
ri oblik bio Vid, i on se po snazi tradicionalizma sauvao i u kranskom
obliku. Nijemci, koji su takoer od romanskih naroda primili toga sveca,
zovu ga Sankt Veit, dakle je t sauvano. Na otoku Brau uo sam na svoje
ui, kako narod goru, koja je u austrijskoj vojnoj karti oznaena imenom
Monte San Vito zove Vidova Gora, a ne Vitova Gora. I Mihovio Pavli-
novi, koji je svakako bio narodni ovjek i dobro poznavao narodni go-
vor, navodi samo Svjetovida (a ne Svjatovita), koga dva puta spominje u
svojim Pukim spisima (str. 255 i 262) Kranstvo je staroslovjensko-
ga Svetovida pobijalo i zamjenjivalo kranskim svecem sv. Vidom mu-
enikom, pa njegove crkve gradilo na onim mjestima, ili bar blizu njih,
gdje su nekad stajala svetita Svetovidova.
662
Meutim zakljuivanje Pilara i nekih drugih autora
663
o postojanju
dualizma u Hrvata i Srba ne potvruju ostaci Vidovih svetita.
664
I. Lu-
kei s pravom istie: Primijenimo li to sada na rijeku situaciju lako
662
Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju.
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knj. XXVIII, sv. 1,
1931, str. 6, 38-39.
663
Usp. na primjer: Milan ufay, Zaratutra u Crvenoj Hrvatskoj. Croatia sacra,
I/1931, 1, 109-114; Stjepan Krizin Saka, Tragovi staroiranske lozoje kod
Hrvata. ivot, XXIV/1943, 1, 9-25; Ante kobalj, Obredne gomile. Vlastita na-
klada, Sveti Kri na iovu, 1970, str. 453-462.
664
Posebno je zanimljiv primjer Nikole Crnkovia, koji je u opisu rijekog Vidova
svetita sam pobio vrijednost svoje teorije. Scenograja rijekoga Svetovidova
svetita podrazumijeva da ono ima parnjaka oprene boje. Po Peiskerovoj she-
mi trebalo bi biti s druge strane Rjeine, na Trsatu, ili moda jo prije na Sua-
ku, na mjestu crkve Sv. Kria, koje ima istu orijentaciju (30
o
) kao i Sv. Vid. Bu-
dui da je lijeva strana rijeke predodreena za Bjelboga, to znai da je njegovo
stanite i svetite prvotno bilo na Suaku, a da je na rijekoj Glavici bilo sveti-
te Crnoboga, a ne Bjeloboga, odnosno Svetovida. Sad nije mogue pouzdano
rei kako je dolo do te inverzije. (N. Crnkovi, Prepoznatljivost starohrvat-
skih poganskih svetita u dijelu primorja zapadne Hrvatske, Grobniki zbornik
2, Rijeka 1992, str. 126. i 136.) Meutim, N. Crnkovi ipak samouvjereno tvrdi:
No, (Miroslav) Brandt nije posljednji u nizu onih koji ne bijahu od volje ili im
ne bijae dano vidjeti bitne povijesne dimenzije dualizma na hrvatskim i drugim
junoslavenskim prostorima. Posljednji meu njima je Ivan Mui. (N. Crnko-
vi, Prepoznatljivost, str. 126.) N. Crnkovi je ovaj tekst s manjim dopunama
objavio i 1994. godine pod drugim naslovom. (N. Crnkovi, Vjera i svetita sta-
rih Hrvata. Novi putovi istraivanja. Croatica Christiana Periodica. XVII/1994,
33, 59-90.)
251
emo se osvjedoiti o postojanju svih elemenata svojstvenih dualistikoj
scenograji poganskih svetita. Crkva Sv. Vida, nekadanje kultno sveti-
te boga svjetlosti i dobra, podignuta je na brijegu ponad Rjeine, dok se
na suprotnom kamenitu brdu nalazi trsatska crkva sv. Jurja, nekadanje
kultno svetite boga tame. Meutim, u odnosu na Peiskerovu shemu pri-
mjeujemo inverziju: Sveti Vid trebao bi stajati lijevo, a sv. Juraj desno
od vodenoga toka. Razlozi radi kojih dolazi do ove promjene nisu pozna-
ti premda moemo pretpostaviti da je ona, vjerojatno, posljedica stano-
vitih povijesnih i drutvenih pomutnji.
665
Ako su i postojali primjeri dvaju susjednih svetita na naim prostori-
ma onda je sigurno da ni jedno od tih svetita nije pripadalo samo dobrom
bogu, i niti jedno samo zlom bogu, jer samo dobri ili samo zli bogovi nisu
postojali. Najjai prigovor njihovoj teoriji u tome je to ona pretpostav-
lja ne samo kult, i svetilita, dobrome bogu nego i bogu zla, dakle: i avolu,
Arimanu, a takav kult, koji ne bi bio razumljiv ni u jednoj religiji, ba u za-
ratustrizmu je potpun nonsens Lokaliteti koje su Pajsker-Pilar proglasili
za svetilita, verovatno su doista nekadanja svetilita - vano je, na primer,
da na najvanijem lokalitetu, onome kod Budiina, gdje se dva naspramna
boga zovu orneboh i Bileboh, i danas narod treeg dana Duhova izlazi na
orneboh (v. Khnau, Schlesische Sagen, 2, 546) - ali to ne bi bio nikakav
dokaz za zaratustrovska slovenska shvatanja, ve bi to prosto bila svetilita
najveeg slovenskog bogovskog para: boga donjega sveta (koji je docnije,
u eri hrianstva, identikovan sa avolom) i boga gornjega sveta. Ovakav
zajedniki kult dvaju ili vie bogova, ak i sa zajednikim hramom i rtve-
nikom, nije ni inae redak sluaj... Prema tome, lokaliteti gde se spominju,
jedan pored drugoga, oba slovenska boga, ukazuju ne na kakvu dualistiku
antitezu u smislu zaratustrovskom, nego na tragove staroga kulta, u kome su
bog donjega sveta i bog gromovnik inili boanski kultni par na pr. ime De-
vin kamen ili Momin kamen, Jungfernsprung - sa etiolokim skaskama o go-
njenoj devojci koja je, nemajui drugog izlaza, skoila sa stene u reku - nije
postalo na osnovu pogrene narodne etimologije prema zlom bogu, devas,
nego je ovde, svakako, uspomena na neko starinsko ensko boanstvo, koje
je sa bogom donjega sveta stajalo u nekoj vezi. Tragova takvog enskog bo-
anstva ima i u srpskoj i u slovenskoj tradiciji.
666

665
I. Lukei, O kultu svetoga Vida, nav. dj., str. 133-144.
666
V. ajkanovi, O vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji. Srpska knjievna za-
druga-Beogradski izdavako-graki zavod Prosveta - Partenon. Beograd,
252
3.
Izvedenica od Vid ima u svim slavenskim jezicima. U starome
poljskom imenarstvu nahode se imena: Widogost, Widogoszcz, Wido-
rad, Widoradz, zatim Boguwid, Gosciwid, Lubowid, Malowid, Powid,
Snowid, Zawid. U ekome Vidhost, te Dobrovid, Knovid, Malovidy,
Snovid, Zavid. Staroluikosrpski je Widogosti.
667
Rije Vid je ne samo
praslavenska, nego i indoeuropska.
668

Iz nekih srednjovjekovnih vrela pojedini pisci zakljuuju da je i sje-
verno od Dunava bio rairen kult boanstva Vida, iako se to boanstvo
navodi samo u oblicima: Suantauit(h)us, Szuentevit, Zuantevith.
669
Hel-
moldov se izvor tumai u smislu da su Slaveni potovali Svantevita (Zu-
antevith) kao boga nad bogovima.
670
Prema Helmoldu, polovicom IX. st.
benediktinci su doli meu Rujane i tu su podigli kip svetog Vita. Kad su
se benediktinci povukli, Rujani su se prema tom pripovjedanju ponovno
vratili u poganstvo, ali su svetoga Vita potovali kao svoga najveeg bo-
ga.
671
Helmold spominje Crnog boga u Polapskih Slavena, pa su neki iz
toga pogreno zakljuili da je postojao i bijeli bog, kojega inae Helmo-
ld uope ne spominje.
672
Gotovo se svi istraivai slau da se u Helmolda
radi o legendi bez povijesnoga temelja.
673
Ostala vrela ne potvruju po-
sebno Helmoldovo pisanje. Saxo Grammaticus (XII. stoljee) tvrdi da
su se pored Sventovitova (Suantouitus) kipa nalazili sedlo, uzda i veli-
ki ma,
674
iz ega bi proizlazilo da su se Svantevitu pripisivale i odre-
1994, str. 71-72. O nauku Zaratutre usp. detaljnije u: I. Mui, Isus Krist i Izra-
el u smislu povijesti. II. izdanje, Laus, Split, 2001, str. 9 - 64.
667
Svi ovi podaci navedeni su prema pismu M. imundia, koje je uputio piscu iz
Maribora 22. svibnja 1991.
668
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, nav. dj., sv. XX, str. 807.
669
Carolus Henricus Meyer, Fontes historiae religionis slavicae. Berolini, 1931,
str. 106.
670
C. H. Meyer, Fontes, nav. dj., str. 43-47.
671
672
Usp. C. H. Meyer, Fontes, nav. dj., str. 42-47.
673
U Hrvata je Toma Mareti ve 1886. prihvatio miljenje Zeussa, koji je u svom
djelu Die Deutschen und die Nachbarstmme proglasio identiciranje Svetovi-
da sa svetim Vitom pustom bajkom. (T. Mareti, Narodna imena i prezimena.
Rad JAZU, knj. LXXXI, Zagreb, 1886, str. 131-132.)
674
253
ene crte ratnikog boanstva.
675
Saxo Grammaticus dalje pria da se
u ruci Svantevita nalazi rog (s vinom) to bi upuivalo na to da se radi o
lunarnome boanstvu.
676
U povelji cara Friedricha iz 1170. spominje se
gens Ruynarum i Szuentevit kao njihov najvei idol maximo ydo-
lo eorum.
677
U izvoru, koji je poznat pod nazivom Historia regum Da-
norum dicta Knytlingasaga (iz XIII. stoljea) takoer se spominje Svan-
tevit (Suantavit).
678

L. Niederle smatra da je Crkva poganskog Svantevida zamijenila
svetim Vitom, a da je navedena legenda rairena tek u XII. stoljeu.
679

Vladimir Maurani navodi da je Vid ime sljubljeno s lat. Vitus, i ako
je u drevnosti moda posve inakoga domaega postanja. On posebno
istie podatak da se pri obraenju pogana na kranstvo esto najuspje-
nije provodio apostolat po uputi pape Grgura I. Velikoga u smislu da se,
gdje je mogue, primjenjuju nauku prave vjere obiaji pukoga krivo-
ga vjerovanja.
680

675
. Kulii, Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balka-
nolokih. Djela ANUBiH/CBI LVI/3, Sarajevo, 1979, str. 187.
676
. Kulii, Stara slovenska religija, nav. dj., str. 187.
677
678
679
. Kulii, Stara slovenska religija, nav. dj., str. 185.
680
Usporedi: Vladimir Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik.
JAZU, Zagreb, 1973, str. 585; Valentin Putanec, Reeksi starodalmatoroman-
skog pridjeva sanctus u onomastici obalne Hrvatske. Slovo, sv. 13. Zagreb,
1963, str. 148.
255
O KULTU SVETOGA JURJA U HRVATA
I
SVETI JURAJ NA RELJEFU CRKVE U RNOVNICI
I.
O KULTU SVETOGA JURJA U HRVATA
Nijedan svetac u prolim vremenima nije imao toliku slavu kao sv.
Juraj. Njegovo se tovanje rairilo po svemu svijetu, na sve narode, u
svim jezicima. U tome se Zapad natjee s Istokom.
Krsto Stoi
Ime Juraj potvreno je 1086. godine (Juray setnico), a oblik Jurana
(Jurana iuppano de Sidraga) potvren je ve 1059. godine.
681
Kult sve-
toga Jurja mogao je meu Hrvate doi, ako ga oni nisu po doseljenju za-
tekli u Dalmaciji, u doba njihova pokatoliavanja od oko kraja VIII., od-
nosno prvih desetljea IX. stoljea, i to najvjerojatnije s benediktincima.
Sveti Juraj zauzima veliki broj mjesta u popisu ranosrednjovjekovnih na-
slovnika crkava u Dalmaciji, a posebno u IX. stoljeu.
682
Osobito su broj-
ne crkve svetoga Jurja na irem splitskom podruju. Crkva sv. Jurja na
rtu marjanskog poluotoka sagraena je u IX. stoljeu uz ostatke antiko-
ga Dijanina hrama. Drugoj crkvi istoga titulara na Mejama u predjelu
681
Domagoj Vidovi, Prilog prouavanju odraza svetakog imena Juraj u hrvat-
skoj antroponimiji. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb,
2007, sv. 33, str. 431, 435.
682
Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno graditelj-
stvo u Dalmaciji. I. Knjievni krug Split Muzej hrvatskih arheolokih spome-
nika Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Split Zagreb, 2008, str.
167-168; T. Marasovi, Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno gradi-
teljstvo u Dalmaciji. II. Knjievni krug Split Muzej hrvatskih arheolokih spo-
menika Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Split Zagreb, 2009, str.
56-58, 161-165, 179-182, 248-249, 498.
256
Zvonac (San Zorzi detto Sunzac) izgubio se svaki trag. Crkva sv. Jurja u
Solinu nalazila se na istoimenoj glavici iznad rijeke Jadro... a crkva po-
sveena istome titularu nalazila se na samom vrhu Kozjaka i na brdu Pe-
run na Mosoru. Samo na podruju Katela na obroncima Kozjaka bilo
je nekoliko crkvica posveenih sv. Jurju. Najstarija je ona iznad Katel
Suurca na lokalitetu Putalj... Najstarija je do danas sauvana crkva sv.
Jurja u Radunu iznad Katel Staroga, koja je zadrala prvobitni oblik
predromanike graevine ralanjene plitkim niama. Jedna srednjovje-
kovna crkva u Katelima, posveena istom titularu nalazila se i u esti-
nu (s. Georgius de Mirano), a spomenuta je u ispravi iz 1189. godine.
683
Sveti Juraj u srednjovjekovnoj Hrvatskoj posebno se astio kao muenik.
Dvadeset etiri puta susreemo u naslovu samostana kranske muenike i
muenice. Meu njima je bio na prvom mjestu sveti Juraj, iji je kult kod nas
bio povezan s brojnim narodnim obiajima.
684
Na nadvratniku jedne staro-
hrvatske predromanike crkve spominje se tepija-tepica (dvorjanin) Ljubo-
mir (Lubomirus tepci) iz posljednje etvrti XI. stoljea.
685
Posvetni natpis u
prijevodu glasi: Ovo je dvor nebeski, ovo su vrata nebeska. Ovdje je umorni-
ma pokoj i bolesnima zdravlje. Ovdje se iste opaine, pogreke i svi zloini.
Ovu sam kuu sagradio ja, tepdija Ljubimir, na ast ovih nepobjedivih sve-
taca: poglavice Petra, ispovijedaoca Nikole i muenika Jurja.
686

Sveti Juraj prikazan je u romanikoj crkvi Srimske Gospe na fresci
koja se datira se od XI. XII. i do poetka XIII. stoljea. Svetac je s de-
sne Marijine strane, a uz njega je natpis S. Georgius, dok je ispod nje-
ga prikazan seljak.
687
683
Marina Marasovi-Alujevi, Hagioforna imena u srednjovjekovnom Splitu i
okolici. Knjievni krug Split, Split, 2003, str. 23.
684
Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima. Sv. II. Bene-
diktinci u Dalmaciji. Split, 1964, str. 18.
685
Jadran Ferluga, Manfred Hellmann, Frank Kmpfer, Herbert Ludat, Klaus Zer-
nack. Glossar zur frhmittelalterlichen Geschichte im stlichen Europa. Bei-
heft Nr. 2. Franz Steiner Verlag, Wiesbaden, 1982, str. 49-50. Usp. Vedrana De-
longa, Latinski epigraki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, nav.
dj., str. 93.
686
Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima. Split, 1963,
sv. I, str. 342.
687
Cvito Fiskovi, Romanike freske u Srimi. U: Frano Dujmovi Cvito Fiskovi,
Romanike freske u Srimi. Prilozi za povijest umjetnosti u Dalmaciji. XI, Split,
1959, str. 24-40.
257
Sveti Juraj na fresci. Crkva Gospe Srimske. Srima. Snimio Tomislav Pavii
Sveti Juraj na fresci.
Crkva sv. Mihajla.
Ston.
258
I u crkvici sv. Jurja blizu Vrbnika na Krku mogue je da je prikazan
Juraj, i to u neratnikom izgledu, na fresci iz XII.-XIII. stoljea.
688
Sveti
Juraj bio je u nas aen i kao ratnik. Meu nae najstarije freske ubra-
jaju se one u predromanikoj crkvici sv. Mihajla u Stonu, naslikane pri
kraju XI. ili na poetku XII. stoljea, a na njima je i sveti Juraj. Nasu-
prot mravom i gortakom vladaru ukoio se sv. Juraj u raskonoj boj-
noj opremi sa svijetlim maem i titom, mladolik, rastvorenih oiju.
689

Imamo sauvanu i Pasiju sv. Jurja u fragmentu glagoljskog pasiona-
la iz XIII. stoljea.
690
Sveti Juraj veoma se svetkovao ne samo u Hrvat-
skoj, nego i u Bosni.
691
688
Tamo su ostaci fresaka s prikazom trgovake lae iz XIII. stoljea i s likom sv.
Jurja koji u rukama nosi folklorno proljetno zelenilo Odjeven je u aristokrat-
sku odjeu od karirane tkanine, koja se u bokovima zvonoliko iri, jer su joj
tamo uiveni boni klinovi tkanine. (Branko Fui, Terra incognita. Kranska
sadanjost, Zagreb, 1997, str. 87.)
689
C. Fiskovi (predgovor), Dalmatinske freske. Zora, Zagreb, 1965, str. 9-10.
690
Legenda o muenju sv. Georgija, jednog od najpopularnijih svetaca srednje-
ga vijeka, u hrvatskoj je knjievnosti poznata po veoma oteenom glagoljskom
fragmentu pasionala ili moda zbornika iz 13. st., koji je zajedno s jo dva fra-
gmenta naen prilijepljen na koricama etvrtog vrbnikog brevijara iz 14. st.
Sva tri fragmenta (A, B, C) pisala je ista ruka ranom ustavnom glagoljicom, ar-
hainim jezikom i stilom. Jezina i stilska arhainost povezuju tekst fragmenta s
najstarijim razdobljem slavenske knjievnosti... Sada raspolaemo s jo jednim
glagoljskim tekstom legende o muenju sv. Georgija iste redakcije kao i glagolj-
ski iz Pasionala. Pronala sam ga u glagoljskom rukopisu iz uvene zbirke Phi-
llippica Paleografske i jezine osobine pokazuju karakteristike prve pol. 15.
st., od kada datiraju najstarije naknadne biljeke (1447) Na glagoljski odlo-
mak svjedoi ujedno da se staroslavenski tekst legende o muenju sv. Georgija
jo u 15. st. prepisivao na glagoljakom podruju i da je ivio u hrvatskoj knji-
evnosti. (Anica Nazor, Jo jedan glagoljski fragment legende o muenju sv.
Georgija. U: Kliment Ohridski i ulogata na ohridskata knjievna kola vo razvi-
tokot na slovenskata prosveta. Materijali od nauen sobir odran vo Ohrid od
25 do 27 septemvri 1986 godina. Makedonska akedemija na naukite i umetno-
stite. Skopje, 1989, str. 119-120.)
691
Ma da je sv. Juraj kao muenik vrlo znamenit svetac, to ipak njemu posveeni
dan nije zapovjedna svetkovina, pa se na taj njegov dan smiju raditi kako lak-
i, tako i tei poslovi. Jedino se Jurjevdan svetkuje u onoj upi, u kojoj je crkva
tome svecu na ast posveena, dok je u tom pogledu Ilindan zapovjedna svet-
kovina, ma da su obadva sveca od davnina zatitnici Bosne i Hercegovine...
Ba radi toga, to je zatitnik zemlje malo e ko od kranskog katolikog puka
obadviju zemalja prihvatiti gdje za kakav posao. (Nikola Buconji, ivot i obi-
259
U Hrvata postoji mnogo spomena o borbi u kojoj sveti Juraj ubi-

ja zmaja. Poznato je da je tek Konstantin Veliki u kransku simboliku
uveo zmaja, davi naslikati veliku sliku na kojoj on nogama gazi zma-
ja i baca ga u ponor. On je tu debellator hostium, a kao takav je pri-
kazan i Konstantin II. na jednom novcu, kako konjem gazi zmaja. Pod
tim neprijateljem podrazumijevao se neprijatelj kranstva i predstav-
nik paklenih sila. I u toj alegoriji ulaze zmaj i drugi gmazovi u kran-
sku umjetnost.
692
Sveti Mihovil, kao voa nebeske vojske za razliku od
sv. Jurja, prikazuje se kako ubija zmaja, ali on je uvijek s krilima i ee
ima ma nego koplje.
693
Kult svetog Mihovila, koji je najvie cvjetao u
IX. i X. stoljeu, dopunit e posebno u XII. i XIII. stoljeu kult sv. Jur-
ja.
694
Legenda o zmaju i djevojci polako se izgraivala. Zmaja, npr., u
vezi sa sv. Jurjem, ali bez prie o djevojci, u svom panegiriku u ast sv.
Jurja spominje ve sv. Andrija Kretski, biskup Gortyne, koji je umro 740.
godine.
695
Sveti Juraj je na najstarijim bizantskim prikazima IX. stoljea prika-
zivan kao ratnik i kao muenik.
696
Tek od X. stoljea nalazimo u umjet-
nosti prizore kako sveti Juraj ubija zmaja.
697
Najstariji reljef sv. Jurja koji
ubija zmaja sauvan je na crkvi u Achtamaru (Armenija), nastao je od
aji Hrvata katolike vjere u Bosni i Hercegovini. Tiskom i nakladom Daniela
A. Kajona, Sarajevo, 1908, str. 52-53.)
692
iro Truhelka, Starokranska arheologija. HKD sv. Jeronima, Zagreb, 1931,
str. 134.
693
Usp. Sankt Michael in der Kunst. Amerbach Verlag, Basel, 1947, str. 1-16+26
slika. (Autor nije oznaen.)
694
Berthold Riehl, Sanct Michael und sanct Georg in der bildenden Kunst. Mn-
chen, 1883, Inaugural-Dissertation, str. 39.
695
Usp. Migne, PG 97, 1190: extractos draconis faucibus. (Karlo Jurii, Sveti
Juraj u povijesti i legendi, nav. dj., str. 14.)
696
Hannelore Sachs Ernst Badstbner Helga Neumann, Erklrendes Wrterbu-
ch zur christlichen Kunst. Verlag Werner Dausien, Hanau, bez godine, str. 147-
148.
697
Uwe Steffen, Drachenkampf. Kreuz Verlag, Stuttgart, 1984, str. 219. Usp. Gn-
ter Spitzing, Lexikon byzantinisch-christlicher Symbole. Die Bilderwelt Grie-
chenlands und Kleinasiens. Diederichs, Mnchen, 1989, str. 131.
260
916. do 921 godine
698
to upuuje na mogunost da je taj motiv na Istoku
mogao biti poznat i stoljeima ranije.
Na europskom Zapadu motiv sv. Jurja koji ubija zmaja potvren je
tek od XII. stoljea
699
, a neki autori smatraju da je u tu kransku iko-
nograju taj motiv stvarno uao tek u doba kriarskih ratova (1099-
1291).
700
Nije posve tono miljenje da je na Zapadu u XII., ali i u pr-
voj polovini XIII. stoljea svetac prikazan samo kao nebeski pomonik
i muenik.
701
Najranije izlaganje motiva borbe sv. Jurja sa zmajem sre-
emo na Zapadu oko 1100. godine na kapitelu jedne crkve u Normandi-
ji, ali tu sv. Juraj nije prikazan na konju. Rani prikaz prizora svetoga Jur-
ja kao viteza, koji kao konjanik kopljem ubija zmaja, poznat je na por-
talu katedrale u Ferrari iz 1135. godine.
702
U nekim veoma starim sred-
njovjekovnim himnama opisuje se sv. Juraj kako ubija zmaja.
703
Taj mo-
698
M. S. Ipsiroglu, Die Kirche von Achtamar. Bauplastik im Leben des Lichtes.
Florian Kupferberg Verlag, Berlin-Mainz, 1963, str. 125. Usp. Lexikon des Mit-
telalters. Deutscher Taschenbuch Verlag, Mnchen, 2002, Bd. 4, str. 1274.
699
Hannelore Sachs Ernst Badstbner Helga Neumann, Erklrendes Wrter-
buch zur christlichen Kunst. Verlag Werner Dausien, Hanau, bez godine, str.
147. Usporedi: Enciclopedia cattolica. Citt del Vaticano, vol. V, str. 443-444.;
John Bowker (Hrsg.), Das Oxford-Lexikon der Weltreligionen. Wissenschaftli-
che Buchgesellschaft, Darmstadt, 1999, str. 345.
700
Non possiamo dire esattamente quando San Giorgio fu visto (disegnato o scol-
pito) sul cavallo e pi tardi a lottare col dragone Con tutto ci consideriamo
pi probabile che il cavallo bianco fu aggiunto nella iconograa di San Giorgio
al tempo dei Crociati (1099-1291), quando questi scelsero come loro protettori
santi guerrieri e soldati, per aiutarli nelle loro lotte. Il sigillo del Vescovo Ro-
gerius di Ramleh e Lida (1110-1147) rafgura un santo sul cavallo. Lo stesso
si vede nell affresco della chiesa di Abuohosh costruita nel 1145, in una pittura
bizantina, San Giorgio si vede su un cavallo. (Giorgio Aquilina, San Giorgio,
il santo della Palestina. U: San Giorgio e il Mediterraneo. Atti del II Colloquio
internazionale per il XVII Centenario Roma, 28-30 novembre 2003. A cura di
Guglielmo de Giovanni-Centelles. Citt del Vaticano, 2004, str. 35-36.)
701
Monika Schwarz, Der heilige Georg-Miles Christi und der Drachentter. Wan-
dlungen seines literarischen Bildes in Deutschland von den Anfngen bis in die
Neuzeit. (Dissertation an der Philosophischen Fakultt der Universitt Kln).
Kln, 1972, str. 85.
702
Achim Krefting, St. Michael und St. Georg in ihren geistesgeschichtlichen Be-
ziehungen. Eugen Diederichs Verlag, Jena, (1937), str. 59, 72, 74.
703
Usp. S. Borrelli, Il magalomartire s. Giorgio nella fausta ricorrenza del suo XVI
centenario. Studio critico. Napoli, 1902, str. 613-621.
261
Sveti Juraj ubija zmaja. Reljef na crkvi u Achtamaru (916. 921. god.)
Iz knjige: M. S. Ipsiroglu, Die Kirche von Achtamar.
Florian Kupferberg Verlag, Berlin-Mainz, 1963, str. 125.
262
tiv postao je osobito omiljen u umjetnikom izrazu gotike
704
, ali najvea
popularnost legende o tomu kako sv. Juraj ubija zmaja nastala je na Za-
padu u XIII. stoljeu poslije objavljivanja djela Legenda aurea.
705
Vitez
Juraj, u knjievnim i umjetnikim ostvarenjima srednjovjekovnoga kr-
anstva, pobjeuje sotonskog zmaja samo uz Boju pomo, a ne svo-
jom ljudskom snagom.
U doba rane gotike u Hrvata ivotinje su u ukrasima rijetke, a u prika-
zima sv. Jurja u vie rukopisa nalazimo konja na kojemu jae sv. Juraj i
zmaja kojega on ubija.
706
Najstariji poznati prikaz svetoga Jurja koji ubija
zmaja imamo iz 1268. godine sauvan na peatu grada Senja.
707
Prvi spo-
men svetog Jurja nalazimo vezano uz grad Senj 1183/4. godine, kada su
704
Heinrich i Margarethe Schmidt, Die vergessene Bildersprache christlicher
Kunst. Verlag C. H. Beck, Mnchen, 1982, str. 44.
705
Ovo djelo je, autor dominikanac Jacobus de Voragine (roen 1230. godine u Vo-
rago /Varazze/), napisao izmeu 1263. i 1273. On je 1292. godine postao nadbi-
skup u Genovi gdje je i umro 1298. godine. (Jacobus de Voragine, Legenda au-
rea. Verlag Philipp Reclam jun., 2007, Stuttgart, str. 269.) Motiv borbe sv. Jurja
sa zmajem na dananjem njemakom tlu sauvan je tek iz 1230. godine. (Wolf-
gang Fritz Volbach, Der hlg. Georg. Bildliche Darstellung in Sddeutschland mit
Bercksichtigung der norddeutschen Typen bis zur Renaissance. Studien zur De-
utschen Kunstgeschichte. Heft 199, Strassburg, 1917, str. 7-13, 38.)
706
Anelko Badurina, Kulturna animalistika. Zbornik radova sa znanstvenog sku-
pa odranog 29. rujna 1997. godine u Splitu. Knjievni krug Split, Split, 1998,
str. 138. Detaljnije o shvaanju zmaja u Hrvata vidi u: I. Mui, Problematika
reljefa na zapadnoj strani zmajeve peine na Brau. U: Nenad Cambi Heinri-
ch i Ingrid Kusch Ivan Mui, Mjesec u Hrvata i Zmajeva peina. II. izd. Na-
klada Bokovi, Split, 2004, str. 27-36.
707
Najstariji peat grada Senja (sl. 47.), naao se na ispravi od 11. septembra
1268. Taj peat visi na zelenoj svilenoj vrpci, okrugao je i mjeri u promjeru
55
mm
. U njem se razabire sv. Juraj na konju, jaui na lijevo, dok kopljem, na
drku kojega lepri mala zastavica, bode u vrat zmaja, to se je ispruio ispod
konja. Taj zmaj ima dvije noge i dugi vrat, otvorene je eljusti okrenuo prema
glavi konja, a svojim dugim repom omotao mu je stranje noge. Desna stranja
konjeva noga, kraj njegova repa i noge zmajeve prelaze nutarnji kolobar i pro-
diru u prostor legende. Meu dva lankovita kolobara tee naokolo napis:-S.
COMVNIS: CIVITATIS: D. SCEINNA = (Sigillum co(m)munis civitatis de Sce-
inna). Ovaj isti peat opisuje jedna isprava od 29. januara 1302., izdana u Se-
nju,... (E. Laszowski, Prilog k hrvatskoj sfragistici, II, Vjesnik arheolokog
drutva /Zagreb/, nova serija, sv. V, 1901, str. 82-83.)
263
Senj dobili templari,
708
i zato je posve mogue da je ve u drugoj polovini
XII. stoljea na senjskom podruju bio poznat motiv svetog Jurja koji ubi-
ja zmaja. Sveti Juraj javlja se kao pobjedilac u dvoboju s adajom u ita-
vome krugu narodnih pjesama i pria jugoslovenskih.
709
Mogue je da se
ve u XII. stoljeu, ako ne i mnogo ranije, na hrvatskom teritoriju pjevala
Pisan svetago Jurja koja je sauvana u jednom glagoljskom liturgijskom
kodeksu iz druge polovine XIV. stoljea u ovakvom zapisu:
P(sa)n s(ve)t(a)go Jur. Poi ljudem razumno
710
1. V ime I(su)sa Nazaranina,
Ki nma nigdr takmenika
I vsh s(ve)tih i s(ve)t(a)go Jur konnika,
Hoete li ljudi sliati ot sego veka,
708
To doznajemo iz pisma pape Lucija III, koji im potvruje darovnicu kralja Bele
III... U papinu pismu stoji da templarima osim Senja pripada i crkva sv. Jurja.
Meutim, kada 1209. kralj Andrija II potvruje darovnicu svoga prethodnika, on
kae da je Bela darovao templarima Senj, a splitski nadbiskup crkvu sv. Jurja.
Vjerojatno je Andrija imao pred sobom tekst Beline darovnice pa je mogao toni-
je navesti tko je to darovao. Uz to valja spomenuti da je u prvoj darovnici Senj
naselje (villa), a u drugoj je ve grad (civitas). Darovana crkva sv. Jurja postoji,
dakle, i prije dolaska templara. Oni je dobivaju odmah nakon dolaska, a ne grade
je tek kad su doli. Dakako, po srednjovjekovnom pravu nije mogue da se ovdje
radi tek o jednoj zgradi koju templari dobivaju. Oni dobivaju i nadarbinu vezanu
uz tu crkvu. Ta crkva pripada gradu. Postojalo je, naime, na darovanom podru-
ju i drugih crkava, ali one imaju svoj posebni status, a onaj koji postaje gospodar
Senja ne dobiva ve time i pravo na nadarbinu vezanu uz te crkve. U sluaju cr-
kve sv. Jurja jedno je i drugo povezano, to opet znai da je grad imao patronat
nad tom crkvom. Iz toga dade se naslutiti da je i svetac kojemu je ta crkva posve-
ena ve tada dran patronom (zatitnikom) grada Senja. (Mile Bogovi. Sveti
Juraj i Senj. U: Senjski zbornik, sv. 19. za 1992, str. 25-26.)
709
Stojan Novakovi, Legenda o sv. Gjurgju u staroj srpsko-slovenskoj i u narod-
noj usmenoj literaturi. Starine JAZU, sv. XII, str. 134.
710
Tekst ove... pjesme uzet je iz parikoga kodeksa br. 11. po prijepisu Josipa Vaj-
sa. (Rudolf Strohal, Zbirka starih hrvatskih crkvenih pjesama. Sabrao iz starih
hrvatskih glagolskih rukopisa od 14.-18. vijeka Rudolf Strohal. Tisak C. Albre-
chta, a troak sabiratelja. Zagreb, 1916, str 37-39.) Dragica Mali objavila je
ovu pjesmu u latinikoj transliteraciji i suvremenoj transkripciji. (D. Mali, Je-
zik najstarije hrvatske pjesmarice. Znanstvena biblioteka Hrvatskog Filolokog
drutva. Liber, Zagreb, 1972, str. 33-39.) Ova pjesma s opirnim tumaenjem
objavljena je i u knjizi: Hrvatsko srednjovjekovno pjesnitvo Pjesme, plaevi i
264
5. Da v(a)m poju psn ot s(ve)t(a)go eorie konnika!
Kda se s(ve)ti Jurai s drakunom rvae.
Kralevu her ot smrti izb(a)vlae.
S(ve)ti Jurai v Kapadocii roen be,
Pleminito g(ospo)dstvo on ime
10. Ot dvju na deste ltu mudr slove,
Pasanoga viteza ga postavie
S(ve)ti eori poe pole udrati,
K(a)ko ini vitezi brumno se rvati.
S(ve)ti eordi poe tako rei:
15. K sego svta rvan ne u tei!
Bola mu pamet poe prihoditi,
V tue strane on se otpravlae,
K Solinu gradu on se pribliae.
A onomu gradu drakun vele zla inae,
20. Ere onomu gradu bliz ezero postavleno b()e.
Iz ezera drakun ishae,
A ognenim plamikom dihae,
A ogan mu smradom vonae,
Ot onogo smrada vele ljudi gonie.
25. Bes isla ih zgubi drakun hudi.
Kral s vlasteli poe tako veati:
Uinmo drakunu po dvoe dobitka dati,
Da budet dobitak pri ezer stati,
Porv ga, drakun budet se vraati!
30. Vladane vas dobitak strati,
Oe kral s vlasteli poe veati:
Uinmo rbi metati,
Komu rbi skoie, bez dvoine ga drakunu dati,
Bez dvoine ga drakun izde!
35. Bez dvoine kralju rbi iskoie.
Kral ednu er vele lpu ime,
Oe vee dtce ne ime.
prikazanja na starohrvatskom jeziku. Tekstove kritiki priredili i osvrte na tek-
stove sastavili: Amir Kapetanovi - Dragica Mali - Kristina trkalj Despot. Iz-
dao: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb, 2010, str. 245-252.
265
Kral im se umileno poe moliti:
Vzmte zl(a)to i srebro neizreito,
40. Uinte moei heri smrt prostiti!
Vlastele mu rekoe tako:
G(ospodi)ne, to ne emo uiniti!
Oe im se kral umileno poe m(o)liti:
Uinte mi s moju herju do osam d(a)n stati,
45. Da se budev na edno plakati!
Vlast(el)e mu uinie otpustiti,
Da nju poe napravlati,
Kako da bi ju za mu dati.
Osam d(a)n se poe isplnevati,
50. G(ospo)dina poide sama k ezeru stati.
Vsi ljudi potekoe po mirh gledati,
Kuda hoe g(ospo)dina ot drakuna smrt prieti.
Veliko udo stvori b(o)g poslati,
S(ve)t(a)go Jur stvori prihati.
55. to si prila, g(ospo)dina, sama zd stati?
On e poe tiho upraati,
A ona mu poe poteno otgovarati:
G(ospodi)ne, drakuna mi e sd
711
ekati,
Ot nega mi e stranu semrt prieti.
60. Oim, moi g(ospo)d(i)ne, uini se ot suda otdliti,
Obju naju hoe drakun porti!
S(ve)ti Jurai poe tako rei:
Ne mozi se, g(ospo)dina, boti!
V tom as drakun iz ezera se isklonae,
65. S(ve)ti Jurai ga zagledae.
Znameniem s(ve)t(a)go kria on se znamenae,
ita i sulice rukama potresie,
712
Tr drakuna v grlo pobodie.
713
711
Vajs prepisao vs d, to mi se ini pogrjeno. (Primj. R. Strohala. Ibid., str. 38.)
712
U Vajsa potresne, to e biti valjda tamparska pogrijeka. (Primj. R. Stro-
hala. Ibid., str. 38.)
713
U rukopisu pogrijeno: probivahu. (Primj. R. Strohala. Ibid., str. 38.)
266
Pisan svetogo Jurja prva je pjesma zapisana akavtinom u hrvat-
skoj pjesmarici iz glagoljinoga Parikoga kodeksa (1380.) i u toj pje-
smi ima vie starijih i crkvenoslavenskih obiljeja nego u ostalim pje-
smama parike pjesnike zbirke.
714
Prema Farlatiju Solin je kolijevka
jedne od nekoliko u crkvenoj literaturi poznatih verzija legende o sv. Jur-
ju. To nije nimalo udno kad se zna da je legendarni vitez iz Kapadoci-
je zavrio muenikom smru pod carem Dioklecijanom, moda i negdje
u tom kraju. Ako i djelomino povjerujemo u Farlatijevo tvrenje da je
historia o kojoj on govori nastala u Solinu i da je slavenska, tj. pjeva-
na slavenskim jezikom od najstarijih vremena, onda u postojanju legen-
de u tom kraju moramo pretpostaviti bar dva sloja (etniko-kulturnohi-
storijska): neslavenski (tj. predslavenski) i slavenski. Jer ako je legenda
nastala u Solinu u vezi s biskupom koji bi imao biskupovati negdje pot-
kraj III. vijeka (ili s carem Dioklecijanom), onda je to bilo jo u daleko
predslavensko doba. Razaranje Solina, zatiranje uspomene na Jurja So-
linskog i dolazak Slavena na Jadran vremenski se otprilike podudaraju.
U tom bi sluaju slavenski etniki elemenat imao usvojiti na tom terenu
poznatu i popularnu legendu interpolirajui u nju s vremenom elemente
iz legende o palestinskom Jurju, a dosta kasnije prihvatiti i novu verziju
legende o borbi sv. Jurja sa zmajem. U tom izmijenjenom obliku bila je
ona, po rijeima Farlatija, zabiljeena slavenskim pismom. Da li je ta le-
genda zaista imala onaj predslavenski solinski sloj, koji se kasnije mije-
njao, ili je legenda o sv. Jurju, vitezu iz Kapadocije, kasnije, u vrijeme i-
renja kranstva, nekim drugim putem dola do Hrvata u solinsko-split-
714
Pjesma Mihaile preblaeni zapisana je bez naslova u Parikoj pjesmarici
(1380.) i u Berievu zborniku br. 5 (kraj XV. st.) Poznato je da je sv. Mihovil
zatitnik grada ibenika (njegova skulptura istaknuta je na ibenskoj katedra-
li), ali kako se nastanak parike zbirke ne vee uz taj grad, vjerojatno se stih ti
si slava vsega grada ne odnosi na ibenik, nego na Split i njegovu okolicu. U
Splitu je do 1906. postojala vrlo ugledna Crkva sv. Mihovila, za koju se dri da
je osim Katedrale najstarija splitska crkva i koju je, prema predaji, dao sagra-
diti prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin u VII. stoljeu... Osim splitske Cr-
kve sv. Mihovila postojala je i vrlo ugledna crkva posveena istom svecu u So-
linu, koja je potjecala jo iz vremena hrvatskoga kralja Drislava, a unitena je
nakon pada Solina i Klisa u turske ruke. Ta splitsko-solinska tradicija tovanja
sv. Mihovila jo je jedan od argumenata za povezivanje Parike pjesmarice sa
Splitom ili njegovom okolicom. (A. Kapetanovi - D. Mali - K. trkalj Des-
pot, Hrvatsko srednjovjekovno pjesnitvo. Nav. dj., str. 253.)
267
skom kraju i tamo se uvrijeila, teko je danas rei. injenica je da je ve
u prvoj polovini IX. st. hrvatski knez Mislav u solinskom kraju, u Puta-
lju, na podruju dananjeg Katel-Suurca, izgradio crkvu sv. Jurja i da-
rovao je splitskom nadbiskupu, koju su kasniji hrvatski vladari vie puta
potvrivali splitskoj nadbiskupiji... Postoji nagaanje da je uz crkvu bio
i samostan sv. Jurja (to nije dokazano). Crkva nosi ime jednog od naj-
poznatijih benediktinskih zatitnika, sv. Jurja... Moda su upravo bene-
diktinci donijeli sa sobom legendu o sv. Jurju u ovaj kraj. Jo bi i u tom
sluaju ona bila vrlo stara. Crkva u Putalju vjerojatno je ona na koju
misli Farlati kad spominje izvoenje legende u crkvi sv. Jurja na njegov
praznik. Nova verzija o borbi sa zmajem (drakunom) mogla se kasnije
lako vezati uz staru tradiciju i dobivi pjesniki oblik izvoditi se na tradi-
cionalnim Jurjevim sveanostima, a do Farlatijeva doba dobiti prizvuk
prastarosti. Kao nekadanje sjedite hrvatskih kraljeva Solin je u mati
puka mogao lako biti prihvaen kao podloga prie o spaavanju kraljev-
ske keri od zmaja. Dosta zatvoreno more Solinskog zaljeva moglo je da
zamijeni obavezno legendarno jezero u kojem je ivio zmaj, a zanimljivo
je spomenuti da i danas uz sam solinski amteatar postoji toponim Je-
zerine, koji oznauje neki isueni teren, pa je, sudei po tome, stari So-
lin imao i neko svoje jezero. Na svaki nain, hrvatski je puk u solinskom
kraju legendu o sv. Jurju usvojio vrlo rano... Da je naa Pisan svetogo
Jurja u najuoj vezi s davnanjom slavenskom solinskom legendom o sv.
Jurju i njegovom svetkovinom u tom kraju, o kojoj Farlati govori u svom
djelu, ne moe biti nikakve sumnje. Da li je to upravo ona historia koja
se stoljeima izvodila (uz pjev izvodila, pjevala, recitirala?) puku u crkvi
sv. Jurja na Solinskom polju, ne moe se sa sigurnou rei, ali nije ne-
vjerojatno. Je li Farlati moda znao za na kodeks (mada je on ve 1706.
bio vlasnitvo nekog parikog oratorija) ili se imao priliku upoznati s
nekim jo starijim hrvatskim zapisom te legende? Na veliku starinu pje-
sme upuuje i jezik i njen pjesniki oblik (rimovani nepravilni distisi), za
koji je lako pretpostaviti da je u izvoenju imao neki recitatorsko-pjev-
ni karakter (Grgec spominje slinost s bugarticama i mogunost pjeva-
nja po nekoj starinskoj melodiji). Pozivanje sluaa na posluh upuuje
na to da se ona stvarno obiavala izvoditi pred nekim veim skupom...
Da je pjesma i u oima zapisivaa imala veliko znaenje, pokazuje to to
ju je zapisao na prvom mjestu. Znai da joj je davao prednost pred osta-
lima koje je zapisao. Sve to govori o vrlo bliskoj vezi te pjesme i one za
268
koju Farlati kae da se stoljeima izvodila puku u crkvi sv. Jurja na So-
linskom polju (u Katel-Suurcu). Da li se radi o jednoj te istoj pjesmi?
Da li ovoga puta zaista imamo pred sobom najstariju poznatu hrvatsku
pjesmu? Ne, dodue, iz VII. st. kako misli Farlati, ali zato moda iz XII.
ili XIII., kojem vremenu odgovara svojim etiko-vitekim vrednotama, a
jezinim mu se osobinama u mnogo emu pribliuje.
715
Prikaz svetog Jurja kako ubija zvijer imamo sauvan i na stecima
koji se datiraju u XV. stoljee, a nalaze se na srednjovjekovnom teritori-
ju Bosne i Hrvatske. Scena u kojoj vitez ubija zmaja i oslobaa enu iz
njegovih eljusti, direktni prenos epizode iz legende o sv. oru, ukrasi-
la je nekoliko spomenika: na nekropoli u Gvoznu dva puta, na Poljica-
ma na Visoici na sarkofagu Vukosava Lupia, datiranom u XV vek, i na
sarkofagu u Jeeprasini, sve tri u iroj okolini Kalinovika, u kraju gdje
je kult ovog svetitelja bio veoma potovan.
716
U selu upa Biokovska
(Imotska krajina) pronaen je 1975. godine steak koji Karlo Jurii da-
tira u prvu polovicu XV. stoljea i na kojemu je, prema Juriievu opisu,
prikazan sveti Juraj koji ubija zvijer. Umjetnik nije prikazao zmaja u iz-
miljenom, fantastinom obliku, kako ga redovito prikazuju, tj. adaju u
prilici gmaza s niskim nogama i krilima. On ga je prikazao u prilici koja
je najslinija vuku Lik zmaja zauzima skoro vie prostora negoli Juraj,
konj i djevojka zajedno. Osim toga je zmajev rep istaknuto dug i prkosno
zavinut. Prema narodnoj mati mnogim je ivotinjama snaga u repu.
717
Prianje kako sveti Juraj ubija zmaja stoljeima se odravala na hr-
vatskom teritoriju, posebno u Dalmaciji.
718
Ta je pria tako iva u Hrva-
ta da se pripovijeda, kako je ubijeni zmaj leao u ovoj ili onoj peini ili
kraj nekoga jezera.
719

715
D. Mali, Jezik najstarije hrvatske pjesmarice. Nav. dj., str. 24-27.
716
Nada Mileti, Steci. Jugoslavija - Beograd, Spektar Zagreb, Prva knjievna
komuna Mostar. Beograd - Zagreb Mostar, 1982, str. 95.
717
Karlo Jurii, Nepoznati steak u upi biokovskoj i legenda o svetom Jurju. Ka-
i. Zbornik franjevake provincije Presv. Otkupitelja. Split, 1976, sv. VIII, str.
230, 233.
718
Usp. Vice Vukovi, Sveti Jure. (Krinj u Dalmaciji.) U: Zbornik za narodni ivot
i obiaje. JAZU, knjiga XXVII, str. 177-178.
719
Krsto Stoi, Sveti Juraj u povijesti, legendi i umjetnosti. Obitelj (Zagreb),
IX/1937, 17, 303.
269
P
o
l
j
i
c
a
.

K
a
r
t
a

i
z

k
n
j
i
g
e
:

F
r
a
n
o

I
v
a
n
i
e
v
i
,

P
o
l
j
i
c
a
.
270
II.
PREDAJA I DETALJI RELJEFA NA CRKVI U
RNOVNICI POTVRUJU PRIKAZ SVETOG JURJA
1.
Ivan Kukuljevi Sakcinski, poslije posjeta rnovnici u putopisnom za-
pisu iz 1857., prvi je u literaturi, koliko je poznato autoru ove rasprave, o
reljefu na proelju crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije u rnovnici za-
biljeio sljedee: Ja razgledah upnu crkvu, koja je sagraena na temelju
stare. Od ove sauvan je na proelju nove crkve starinski iz kamena izklesani
kip sv. Jurja. Djelo je priprosto, ali znamenito. Sv. Juraj ima odeu hrvatsku,
glavu mu pokriva okrugla hrvatska kapa, on ubija sulicom zmaja, ali ovaj
prilii vie pitomomu janjetu ili psetu negoli ljutomu zmaju.
720

Mihovil Abrami, prvi je znanstveno pisao o reljefu na proelju navede-
ne upne crkve u rnovnici u Starohrvatskoj prosvjeti 1927. godine. On je
naveo kako narod u rnovnici naziva taj reljef imenom sv. Jurja, a inae ne
zna o njemu nita rei, osim da su Francuzi (?) gaali u lice sveca. M. Abra-
mi dalje opisuje plou od vapnenca kako je duga 123 cm, visoka 80 cm, a
izgleda debela, ukoliko se je mogla mjeriti, do 27 cm. On se pita da li prika-
zani ovjek na konju, koji lijevom rukom dri uzde, a desnom utjeruje svoje
dugako koplje u drijelo etveronone zvijeri, zbilja jae na konju? Njemu
izgleda da jaha sjedi na konju po ensku, da mu je glava i gornji dio tijela
do pasa isklesan en face, donji dio u strogom prolu, lice s brkovima i sa ilja-
stom trokutnom bradom neto je poradi spomenutoga gaanja oteeno, gla-
va je pokrivena, regbi, konatom kapom ili niskim poluokruglim ljemom.
Dalje dodaje da haljina ili tunika jahaa nikako nije oznaena na gornjem ti-
jelu i da samo od pasa dolje do preko koljena ima nekoliko irokih nabora.
Prema Abramiu, ni konj nije uspjelije izraen od jahaa, a njegov odve du-
gaak trup ini nam se kao da je prelomljen likom jahaa, a, dok je glava na
vitkom vratu s kratkom grivom prilino pogoena, potpuno su slabo iskle-
sane konjske prednje noge. On za zvijer navodi da se ne zna je li to vuk, lav
ili to slino. Kljuni mu je element za datiranje reljefa pleterna ornamenti-
ka. Kako je ve poznato, ona prevladava u Dalmaciji u razdoblju od IX. do
XI., ak i do XII. stoljea otprilike, dakle za doba hrvatskih narodnih vladara.
720
I. Kukuljevi Sakcinski, Izabrana djela. Priredio Nikola Batui. Matica hrvat-
ska, Zagreb, 1997, str. 477
271
Reminiscencij na pleternu plastiku nalazimo i docnije, na primjer na arhi-
tektonskim ulomcima sa natpisima u gotici. Vano nam se ini, da je u naem
sluaju pleter kao dekorativno sredstvo upotrebljen sekundarno. Primijetili
smo ve, da pleterni okvir ne obuhvaa sve etiri strane, nego samo tri, dok
donja ostaje prazna, i da gornja vrpca ne stoji u organikoj vezi sa pobonim
okvirom... Klesar naega reljefa ugledao se pri takovu uokvirenju u dekoraci-
ju oltarnih ograda (plutei). Pleterni ures stupia obino svrava ili prelazi u
oblik kria, kako to vidimo na vie komada iz Splita i okolice u splitskom ar-
heolokom Muzeju Ovakovih oltarnih ograda klesar naega reljefa moda
je vidio i u crkvi srednjega vijeka u samoj rnovnici (premda do danas jo ne-
mamo ostataka pleterne plastike iz ovog mjesta), ali sigurno ih je mogao vi-
djeti u bliemu Splitu i ba u stolnoj crkvi Sv. Duje. Sada je jedan dio tih plo-
a-ograda iz katedrale upotrebljen po drugi put u krstionici i svaka se ouva-
la sa spomenutim gornjim pojasom. Da je bilo i ploa obrubljenih lijevo i de-
sno s motivom pilastra, to nam dokazuje mramorni neki ulomak..., koji se je
nedavno naao u baroknoj arhitekturi prigodom pregraivanja kapelice Sv.
Duje... Nesumnjivo bila mu je poznata i ploa s likom narodnog vladara sli-
no uokvirena. I ba ovakove oltarne ograde mogle su biti i bile su naem kle-
saru pred oima ili u pameti, kada je reljefu konjanika-lovca dao okvir. Dok
je ovo uokvirenje samo sa tri strane od oltarnih ograda organino i razumlji-
vo, kod naeg reljefa, koji nije mogao nipoto sluiti kao pluteusova dekora-
cija, ne odgovara svojoj funkciji i djeluje kao ista imitacija. Pleter nam je
dvoprutasti veoma povrno izraen. Sve ovo nam savjetuje, da s obzirom na
pleternu dekoraciju uvrstimo na reljef meu najkasnije predstavnike ovako-
ve plastike, moda ak u doba, kad u veim gradovima ove vrste dekoracije
vie nije bilo. Prosti, regbi seoski karakter dekoracije ispoljava se takoer i
u onim prostim krunicama. Analogne motive nai emo u nekim komadima
pleterne plastike u kninskom muzeju, koji potjeu iz malih seoskih crkvica u
unutranjosti Dalmacije. Abrami misli da se na reljefu radi o nekom ovje-
ku u lovu, ali da nije iskljuena ni mogunost da reljef prikazuje ba sv. Jur-
ja, kako to hoe puka tradicija u rnovnici. Je li dakle ova tradicija stara
ili sekundarna? Izgleda da se ovoj interpretaciji protivi injenica, to je na
konjanik-lovac bradat, dok je na ostalim spomenicima Sv. Juraj uvijek prika-
zan kao mladi bez brade i brkova. Zvijer takoer unato one udne glave,
nipoto nema izgled zmaja. Tip Sv. Jurja na konju u borbi sa zmajem poeo
se je razvijati u umjetnosti tek poetkom XII. stoljea, iza kako je u XI. stolje-
u prodrla dotina dobro poznata legenda o borbi i ubijanju zmaja i spasa-
vanju same kraljeve keri... premda su ve mnogo ranije drugi sveci-vojnici
272
bili prikazani u uspjenoj borbi sa zmajem Mislim, da se ne moe a limine
odbiti hipoteza, da je u XII. stoljeu, ili moda jo kasnije, neki provincijal-
ni klesar-majstor, koji jo nije dobro poznavao pravu ikonograju Sv. Jurja,
mogao s ogranienim sredstvima svoje umjetnosti ili bolje svoje vjetine pri-
kazati Sv. Jurja i zvijer-zmaja ba onako, kako ga vidimo na rnovnikom re-
ljefu. Moda je za rjeenje ovog pitanja od odlune vanosti sporedan mome-
nat, naime karakter reljefnog okvira, koji je kako je ve dokazano uzet od
uresa nutarnje crkvene arhitekture. Takav okvir mnogo bolje dolikuje prizoru
hieratinog znaenja, nego obinog, kakav bi bio lov. Karakter ove skulptu-
re, koliko ljudskog lika, toliko ivotinja (konja i zvijeri), dobro odgovara pe-
riodu njenog postanka t. j. prelaznom vremenu od pleterne plastike na isto
romanski slog. U vrijeme cvata pleterne plastike u Dalmaciji, i ljudske gure
su tako reku geometrijski izvedene, kako to moemo dobro razabrati na ve
pomenutoj ploi s vladarom u splitskoj krstionici i na lijepim ogradama u za-
darskom Muzeju sv. Donata.
721
721
Mihovil Abrami, Barelijef sv. Jurja (?) u rnovnici. Starohrvatska prosvjeta.
Nova Serija I, broj 1-2. Zagreb-Knin, 1927, str. 77-83. (Abramiev tekst done-
sen je bez jezinih ispravaka.)
Sveti Juraj ubija zmaja. Reljef na crkvi u rnovnici. Snimio Ivan Mui
273
2.
Milan Ivanievi navedeni Abramiev opis reljefa dopunjuje ovako:
Abrami pokazuje kako se nije udubio u kiparski postupak poka-
zivanja pokreta i stvaranja likova u prostoru. Kipar je imao tri zadae
u oblikovanju likova. Jednostavna je bila ona u oblikovanju konja, jer
na njegovu tijelu nije bilo zadane pojedinosti koju je morao pokazati na
neki poseban nain. Tako konj stoji oslonjen na sve noge, svaka je po-
kazana tono u svome prostoru, rep je takoer na svome mjestu, a glava
je neznatno okrenuta na desnu stranu, pa gledatelj vidi oba uha i ita-
vo oko, nozdrve i vale. Druga je zadaa bila oblikovati zvijer koja isto-
dobno pokazuje svoja tri pokreta: hodanje po neravnoj povrini, podi-
zanje lijeve stranje noge, to je znak ranjavanja, i okretanje glave u ne-
prirodnu vezu s tijelom, jer su na glavi, u istoj ravni, morali biti poka-
zani: oko, njuka i razjapljene eljusti u kojima je morao biti vrh koplja.
Oblikovanje ovjeka bilo je optereeno jo teim zadaama. On je mo-
rao jaiti, kao da je gledan sa strane, a istodobno pokazati itavo lice i
svu opremu koju je odjenuo, kao da je gledan sprijeda, te obje ake sa
svim prstima. Kipar je sve to uspio pokazati, pa mu ne smije biti prigo-
voreno: nije niti umio da udovolji najjednostavnijim zahtjevima per-
spektive. Valja,.. promotriti kako su oblikovane ovjekove noge: gleda-
ne su sa strane, desna je dulja, lijeva je kraa. Tako je pokazano ovje-
kovo prirodno jahanje na konju. Kipar u onome dobu tako pokazuje o-
vjekov hod. Dovoljno je prisjetiti se likova ljudi na reljefu u Krstioni-
ci splitske prvostolne crkve i njihova meusobnoga odnosa u prostoru.
Onaj koji sjedi, pokazan je kao da je gledan sprijeda. Onaj koji je obli-
kovan na desnoj strani onoga koji sjedi, pokazan je u gornjemu dijelu ti-
jela kao da je gledan sprijeda, a noge su pokazane kao da su gledane
sa strane. Zato? On hoda u smjeru onoga koji sjedi. Onaj trei, ispred
stolice, pokazan je u itavome tijelu kao da je gledan sa strane. Zato?
On lei prednjim dijelom tijela na povrini koja nosi stolicu. Noge hoda-
a u Splitu pokazane su na isti nain kao noge jahaa u rnovnici. Da-
kle, oba su jednako u pokretu, a taj pokret jednako je kiparski oblikovan.
Abrami je za usporedbu konjanika koji na konju sjedi postranice pred-
loio reljef u rimskoj crkvi San Saba. Usporedbu valja odbiti, jer je reljef
sauvan bez nogu, pa nije mogue dokazati kako lovac sjedi... Zauuje
kako Abrami nije jo vie naglasio kri kao potvrdu sveca na reljefu. On
274
kri spominje samo u opisu ukrasa... Tako kri, kao ikonografski sadraj,
nije iskoriten, a on najbolje potvruje cjelinu svetake ikonograje.
722
Lovre Kati u opisu jednog steka u Imotskoj krajini navodi kako su -
gure na arkadicama steka stisnute, pa, jer nije bilo mjesta u treoj arkadi za
psa, kova ga je uklesao, kao da stoji na stranjim nogama ispod koute. Jed-
nako je radio i klesar u rnovnici prikazujui sv. Jurja kako ubija zmaja.
723

Zvijer na reljefu u rnovnici moe biti samo vuk. Najrairenija u
svim slovenskim zonama jeste legenda o tome da je vuka stvorio avo,
protivei se Bogu... Vuk je povezan s neistom silom.
724
Sveti Juraj je
gospodar vukova (sv. ore, car vukova).
725

Nije tono Abramievo miljenje da je, za razliku od reljefa u rnov-
nici, na ostalim spomenicima sv. Juraj uvijek prikazan kao mladi bez
brade i brkova. Sveti Juraj je najee prikazivan mladolik i bez bra-
de, ali se pojavljuje i s bradom.
726
Na jednoj minijaturi iz kraja XII. sto-
ljea u jednom vicarskom kodeksu bradati sveti Juraj je odjeven u su-
vremenu zapadnjaku odjeu.
727
Na prozoru katedrale u Chartresu iz
prve polovine XIII. vij. sv. Juraj ima kratku bradu, dri ma, tit i koplje,
a konja i zmaja nema.
728
I u nekim srednjovjekovnim slikama prizora
722
Htio sam biti siguran u ovome zakljuku, pa sam prikupio podatke iz mnogih
ikonografskih djela, ali ih ovdje ne nabrajam. (M. Ivanievi, Osvrt na reljef
sv. Jurja u rnovnici. Rukopis datiran: Split. 20. XII. 2010.)
723
L. Kati. Steci u Imotskoj krajini. Starohrvatska prosvjeta, III. serija, sv. 3 za
1954, str. 134.
724
Aleksandar Gura, Simbolika ivotinja u slovenskoj narodnoj tradiciji. Nakladni-
ci: Brimo Logos Aleksandrija, Beograd, 2005, str. 90-116. Vuk se javlja kao
predstavnik onostranih sila... Nisu ga sluajno terali krstom... esi su avola -
gurativno nazivali vuk. (Svetlana M. Tolstoj Ljubinko Radenkovi /redaktori/,
Slovenska mitologija: enciklopedijski renik. Zepter Book World, Beograd, 2001,
str. 104.). Usp. D. Bandi, Narodna religija Srba, nav. dj., str. 25-30.)
725
S. M. Tolstoj Lj. Radenkovi, Slovenska mitologija, nav. dj., str. 105, 118. Po-
gubna narav toga staroga Vuka valjda progovara iz nae narodne poslovice: ,Raz-
minue se ka Vukac (t. j. Vuk) i dobra srea, a to znai: kao nesrea i srea; zatim iz
rijei, vuac, lat. gangraena (bolest, to ljudima truje i jede ivo meso), koja je po-
stala od Vuk. (Narodne pripovijesti mitine. S uvodom i komentarima priredio za
kolsku i privatnu upotrebu M. Kuar. Zadar, 1907. Naklada pieva, str. 148.)
726
B. Riehl, Sanct Michael und sanct Georg, nav. dj., str. 47.
727
Branko Fui, Sveti Juraj i Zeleni Juraj. Zbornik za narodni ivot i obiaje.
JAZU, Zagreb, 1960, sv. 42, str. 130.
728
K. Stoi, Sv. Juraj muenik vitez. Nav. dj., str. 11. Usp. Orlando Grosso, San Giorgio
nell arte e nel cuore dei popoli. Amilcare Pizzi editore, Milano, 1962, str. 24-25.
275
muenja sv. Jurja, kako su opisana u djelu Legenda aurea, on je prikazi-
van s bradom.
729
Koplje na reljefu u rnovnici ima franaki izgled
730
, ali u vremen-
skom razdoblju od VIII. do XIII. stoljea nije postojao neki specini
oblik koplja koji bi bio karakteristian za neko stoljee, a promjene koje
su nastale na bodilu bile su male i neznatne.
731
Zdenko Chavrak za-
kljuuje: Na ploi iz cca XI.-XII. stoljea, crkve u rnovnici (Split), na-
ilazimo na jedinstveni primjer upotrebe lovakog koplja u konjanikom
lovu. Srednjovjekovno bosansko koplje se oblikom mnogo ne razlikuje
729
Legenda aurea aus der Goldenen Legende des Jacobus de Voragine mit Mei-
sterwerken mittelalterlichen Kunst herausgegeben von Christoph Wetzel. Ver-
lag Herder, Freiburg-Basel-Wien, 2007, str. 107.
730
Marija ercer opisuje franaka koplja u VIII. i IX. stoljeu ovako: Bodilo od
eljeza u obliku izduljenog lista s blago naglaenim grebenom, vitkim vratom
koji prelazi u tuljac s manjim krilima. (M. ercer, Staro oruje na motki. Po-
vijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 1972, str. 89.)
731
Gavro A. krivani, Oruje u srednjovjekovnoj Srbiji, Bosni i Dubrovniku. SAN.
Posebna izdanja knjiga CCXCIII, Odeljenje drutvenih nauka knjiga 24. Nau-
no delo. Izdavaka kua SAN, Beograd, 1957, str. 76-77. Na stecima nalazimo
tri vrste ovoga oruja: obino koplje, koplje sa krsnicom (lovako koplje) i koplje
sa zastavicom. Koplje za lov na medvjede i veprove, masivnije, sa krsnicom ili
sa krilcima na dnu tuljca, upotrebljavalo se jo od IX. stoljea. (ek Belagi,
Steci - kultura i umjetnost. Veselin Maslea, Sarajevo, 1982, str. 232.)
Osnovne vrste motiva koplja koje se sreu na stecima. Iz knjige:
. Belagi, Steci - kultura i umjetnost. V. Maslea, Sarajevo, 1982, str. 232.
276
od predhistorijskog i rimskog, samo to je vre i jae.
732
Za datiranje
reljefa nije odluujua ni pleterna ornamentika koja se nalazi na njemu.
Pojedini pleterni motivi javljaju se u konzervativnoj Dalmaciji... sve do
u XIII. stoljee.
733
Ovaj je reljef mogao nastati u doba kada je pleterna
ornamentika bila ve preivjela te se uvala samo u zabaenim selima i
brdskim naseljima.
734
Sam M. Abrami zakljuuje da je ovaj reljef mo-
gao nastati u XII. stoljeu, ili moda jo kasnije.
Viestoljetna predaja rnovnikog puka potvruje da je na reljefu cr-
kve prikazan sveti Juraj koji kopljem ubija zmaja-zvijer.
735
Sv. Juraj je
bio zatitnik republike Poljica (Dalmacija), koja je ukinuta od Napoleo-
nova marala Marmonta g. 1817. Na zelenom je brijegu na Gracu (upa
Gata) drevna crkva sv. Jurja, u kojoj je bio blagoslovljen novoizabrani
knez, koji se kleo na poljiki statut. Na blagdan sv. Jurja dolazi i danas
narod iz 12 sela negdanje poljike republike.
736
U Poljicima je blagdan
sv. Jurja 23. travnja postao jedan od najvanijih datuma u godini.
737

U svijesti rnovniko-poljikoga puka sauvana je davna predaja koja
732
Z. Chavrak, Lovne scene kamenih spomenika srednjeg vijeka Jugoslavije. Lo-
vaka knjiga, Zagreb, 1954, str. 15.
733
Ljubo Karaman, Odabrana djela. Knjievni krug, Split, 1986, str. 372.
734
Kruno Prijatelj, Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog doba. Starohrvat-
ska prosvjeta. Zagreb, 1954, III. serija, sv. 3, str. 81.
735
upnik crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije don Luka Jozi u pismenoj po-
tvrdi koju je napisao u rnovnici, 8. studenoga 2010. godine, na molbu autora
ove rasprave, navodi sljedee: Kao upnik u rnovnici razgovarao sam sa svo-
jim upljanima i oni su mi potvrdili kako iz svjedoanstava, koja su im prenese-
na u prianjima njihovih starijih predaka, znaju sljedee: Reljef na proelju da-
nanje upne crkve sv. Marije donesen je s ruevne kapelice iz zaseoka Barba-
rii, i ugraen je u dananju crkvu prije oko 280 godina. Motiv na reljefu pre-
ma navodima navedenih /i najstarijih/ rnovana predstavlja sv. Juru /Jurja/ u
borbi sa zmajem /zvijeri/. Poznato je da je sveti Jure zatitnik Poljica, a da je
predio preko rijeke rnovnica spadao u nekadanje podruje Poljike republi-
ke, a i danas pripada katastarskoj opini Srinjine.
736
K. Stoi, Sveti Juraj u povijesti, legendi i umjetnosti. Nav. dj., str. 303. Pod bi-
skupon Kaloeri u Splitu opet se bili probudili i okupili poljiki sveenici i puk
na ti dan na Gracu, veliko se je slavlje tute inilo nazad dvaest godina, a sada
se zanemarilo. (Frano Ivanievi, Poljica narodni ivot i obiaji. Drutvo Po-
ljiana Sveti Jure - Priko 2006, str. 374.)
737
Ante Nazor, Sveti Jure zatitnik Poljica. Hrvatska revija. Obnovljeni teaj 3
(2003), 2, str. 100.
277
samo svetog Iliju dovodi u svezu s gromom,
738
a svetog Jurja samo kao
ubojicu zmaja. Sveti Ilija (20. VII.), najvei kris, najea puina lita,
gromovi i oluje najstranije. Kae se, da je zavrljija Ilija glavnjon s
neba. U gornjin Poljicin iznaaju ujutro rano pr sunca na ariju robu, da
je tarmica ne izgrize... Grom alje Bog s neba po svomu svemogustvu,
kad oe da koga da oine i pokori... Sveti Ilija dri gromove po Bojoj
naredbi, on njiman vlada. Kad zagrmi na nebu, ree se: eno sv. Ilija ba-
ve valja... Zmaj je strana zmija, koja stoji u jezerin ili ponorin, doika
ljude i prodre ji. Nije ga sad vidit, otkad ga je sveti Juraj smaka.
739

Svetojurjevska problematika sadri u sebi i dugostoljetno predanje

o svetom Jurju Solinskom, prema kojemu je on bio biskup u Solinu i
muen u doba progona za Dioklecijana i njegovih suvladara.
740
Prihva-
ti li se kao vjerodostojno predanje o svetom Jurju Solinskom i njegovu
kontinuitetu, kako to obrauje Farlati, onda bi se reljef na crkvi u rnov-
nici mogao datirati najranije ve u doba franako-hrvatskih odnosa kra-
jem VIII. ili u prva desetljea IX. stoljea. U protivnom mogue je r-
novniki reljef datirati najkasnije i u drugu polovinu XII. ili u prvu po-
lovinu XIII. stoljea.
738
Puk u Bosni takoer je zamiljao samo svetog Iliju kao gromovnika. Boji
ugodnik sv. Ilija proganja sotonu sa svojim strielama, i odatle dolazi pucanje
groma, a od vremena do vremena i padanje tue kao plod sotonina biesa, jer je
pobiedjen puk vjeruje, da grmljavinu uzrokuje gromovnik sv. Ilija. Ovo se vje-
rovanje moe protumaiti objavljenom istinom o velikoj moi sv. Ilije proroka,
koji je na ognjenim kolima uznesen na nebo. (Ljudevit A. Ivandi, Puko pra-
znovjerje kod Hrvata katolika u Bosni. Hrvatski Nakladni Zavod Domovina,
Madrid-Buenos Aires, 1963, str. 66.)
739
F. Ivanievi, Poljica, nav. dj., str. 377, 522, 498.
740
In Legenda Slavonica Georgii martyrium anno 287. afcitur, revocandum ex
nostris calculis ad annum aerae vulgaris 296. (Illyrici sacri. T. I. Ecclesia Sa-
lonitana. Auctore Daniele Farlato. Apud Sebastianum Coleti, Venetiis, MDCC-
LL, str. 679.) D. Farlati Jurjevu mueniku smrt datira na dan 23. travnja. (D.
Farlati, nav. dj., str. 699.) Ovaj tekst je samo dio autorove rasprave, koja se u
cjelosti tiska u Starohrvatskoj prosvjeti (III. serija, svezak 38/2011.) i u kojoj je
detaljnije obraeno Farlatijevo izlaganje.
278
III.
NESTVARNOST VIENJA BOANSKOG BOJA
PERUNA I VELESA NA RELJEFU CRKVE U RNOVNICI
Izuavanje mitova neprimjetno je preraslo u mitotvorstvo.
L. S. Klejn
1.
Ante Miloevi iznio je (u mjesecu studenome 2008. godine) mo-
gunost da reljef na crkvi u rnovnici prikazuje borbu Peruna i Velesa.
741

M. Ivanievi to Miloevievo shvaanje interpretira ovako:
etiri su najvanija njegova zakljuka: pomicanje vremenske
odrednice u starije doba, odbacivanje svetakoga ikonografskoga sadr-
aja i mogunost tumaenja ikonografskoga sadraja kao borbe Dobra i
Zla, mogunost pogansko-kranskoga sinkretizma. Vremenska je odred-
nica ovako obrazloena: ispunjen ornamentikom uobiajenom za 8. i 9.
stoljee i svi drugi ornamentalni motivi koji stoje na reljefu iz rnovni-
ce upuuju na pretpostavku da on ne pripada ranoromanikom vremenu
(11. i 12. stoljeu), nego upravo ranome srednjemu vijeku, to jest drugoj
polovici 8. stoljea. Takvih je stilskih osobina trostrani, mjestimino ne-
vjeto izvedeni pleterni okvir i krievi u medaljonima na gornjim uglovi-
ma ploe jer se ba u takvome konceptu ti elementi pojavljuju i na dru-
gim skulpturama iz predromanikoga doba. Jednake osobine ima i ma-
sivno koplje s krilcima na vrhu, koje je kao oblik tipino za rano karo-
linko oruje druge polovice 8. i cijelo 9. stoljee. O konjaniku (Miloe-
vi) je napisao: gol je do pojasa, na glavi ima kalotastu kapu (ili ljem),
a na konju sjedi postrance, s tijelom i licem okrenutim prema gledate-
lju... Moe se meutim, pretpostaviti da takav nain prikazivanja odra-
ava i duh umjetnosti ranoga srednjega vijeka, jer je na vrlo slian na-
in predstavljen i konjanik na jednom mramornom reljefu koji se danas
nalazi pod trijemom crkve San Saba u Rimu. Pretpostavlja se da pripa-
da 8. stoljeu... Konjanik na reljefu iz Rima... prikazan je u vrlo slinom
poloaju, s tijelom okrenutim gledatelju i s licem u prolu, na glavi ima
741
A. Miloevi, Reljef gromovnika Peruna? rvanj. Glasilo udruge Prijatelji kul-
turne i prirodne batine rnovnice. Godite IV, broj 7 (studeni), 2008, str. 8-10.
279
kalotastu kapu (ili ljem), naglaeni nos i izduenu trokutastu bradu, to
su sve i jasne karakteristike jahaa iz rnovnice. U mnotvu nabrojenih
pojedinosti, koje jame slinost dvaju reljefa, Miloevi je zaboravio da
lice na reljefu u rnovnici nije u prolu. U odreenju je ikonografskoga
sadraja Miloevi veoma odluan: Oito je da on ne predstavlja niti
sv. Jurja, niti sv. Mihovila kako se pretpostavlja, jer jaha na konju nije
mladolik, a ivotinja koju ubija nije zmaj, a niti neka druga neprirodna
zvijer. On potvruje ukras kria na reljefu, ali mu je on dokaz samo za
stariju vremensku odrednicu, slino kao vrsta koplja. Miloevi drukije
tumai jednu pojedinost reljefa: vrh koplja kojemu suprotni kraj doslov-
no izlazi iz nekakvoga amorfnoga oblika koji se moe protumaiti kao
oblak, to jest Nebo. Mogue je stoga, tumaenje da je na reljefu isklesan
esti ikonografski kranski motiv borbe Dobra i Zla, pri emu je konja-
nik posrednik koji za raun Dobra pobjeuje Zlo. Od takve pretpostav-
ke, koja je mogua, ali ju Miloevi nije obrazloio primjerima za po-
tvrdu postojanja konjanika u toj borbi, prouavatelj naglo skree u jed-
no drukije tumaenje: mogua su moda i drugaija rjeenje. Ta me-
utim, jo treba istraivati, pa stoga ovdje tek kao prijedlog iznosimo i
miljenje da je na reljefu iz rnovnice, u svojevrsnom pogansko-kran-
skom sinkretizmu, mogu i prikaz staroslavenskoga vrhovnoga boga Pe-
runa kojemu koplje kao grom izlazi iz oblaka i pogaa ivotinju (moda
medvjeda, to jest Velesa - zlog boga podzemlja i Perunovog suparnika).
Takvu pretpostavku dobro potkrjepljuje i injenica da je kult Peruna (ali
i drugih slavenskih boanstava i poganskih vjerovanja) upravo u rnov-
nikome kraju i u Poljicima i danas vrlo prisutan, a posebno se odraa-
va u toponomastikim preitcima. Po mojem prosuivanju te Miloevi-
eve pretpostavke dogodilo se u naglome zaokretu njegova razmiljanja,
bez ikakve potvrde u sauvanim umjetninama, jedno opasno klizanje u
pogreno teoretiziranje. To je iskrivljavanje pojma sinkretizma. Sinkre-
tizam je spajanje, a ono pretpostavlja istodobno postojanje svih sastav-
nica takvoga spajanja. Kada bi umjetnik, koji je oblikovao reljef sau-
van u rnovnici, u svojoj stvaralakoj zamisli htio ostvariti spajanje ne-
kranskoga sadraja s kranskim sadrajem, on bi morao znati kakav
je likovni oblik obaju sadraja. On je morao imati u svojem sjeanju po-
jedinosti likova i prostora na nekoj vienoj umjetnini nekranskoga sa-
draja ili pred sobom takvu umjetninu. Na slian je nain morao znati
pojedinosti s umjetnine kranskoga sadraja. Tek je tada mogao svojom
280
stvaralakom matom i vjetinom stvoriti novi sadraj u kojem e neki
budui prouavatelj opravdano prepoznati sinkretistiki postupak u na-
stajanju novoga sadraja. Gdje je takva umjetnina nekranskoga sadr-
aja? Miloevi nije itatelju pruio niti jednu uputnicu za razmiljanje
o razlonosti prijedloga o sinkretistikome sadraju reljefa. On itatelju
pokazuje primjere toponomastikoga sinkretizma. On je mogu i veoma
dobro poznat u znanosti. Poznat je u znanosti i sinkretizam ikonograf-
skoga sadraja u helenistikim i ranokranskim likovnim umjetnostima,
ali za to postoje dokazi, a sline dokaze Miloevi nije pokazao niti naj-
saetijim rijeima.
742
O problematici Peruna vodi se ve mnogo desetljea rasprava, i to
navlastito o njegovu podrijetlu, naravi i rasprostranjenosti, posebno u
junih Slavena.
743

Miljenja o tome to je uope oznaivao prvobitni naziv Perun kod
rnovnice nisu jedinstvena.
744
U Registru sv. Petra Gumajskoga iz 1090.
godine kae se da je Petar Gumay kupio dvorac u rnovnici i vinograd
742
M. Ivanievi, Osvrt na reljef sv. Jurja, ibid.
743
I. Mui, Utvrivanje Peruna u junih Slavena. U: I. Mui, Slaveni, Goti i Hr-
vati. Naklada Dominovi, Zagreb, 1997, str. 455-459.
744
Ante kobalj o Perunu u Poljicama pie kako je, prema Skoku, tako nazvano
brdo, a ne kakav drugi lokalitet, jer se navodi kako su se upravo brda naziva-
la imenima onih boanstava koja su se na njihovim vrhuncima tovala. Ali ov-
dje Skok moda nije dobro razabrao, da se tim imenom ne zove brdo, na kojemu
se nalazi crkvica, pa prema tome ni mjesto starog pretkranskog kulta, nego se
imenom Perun nazivlje drugo, sasvim pusto brdo na kojemu nema ni traga ka-
kvom kultu, crkvici ili naselju. Dapae, ovo brdo nije niti po visini prvo. Tree
brdo, jugoistono od njega, znatno je vie, a ipak se zove umanjenim oblikom Pe-
runi. Vidi se, da ovo drugo brdo nije tako nazvano ni po svojoj visini, jer je od
sva tri najvie, a niti po nekom boanstvu, nego radije po nekom drugom njegovu
svojstvu, koje je u skladu s tim imenom u deminutivu. Ta dva brda, Perun i Peru-
ni, imaju s june strane lijepe okomite klisure, kakve su obino povezane s kul-
tom raznih boanstava u mnogim starim vjerama. Klisure Peruna i Perunia nisu
jednako visoke, nego upravo obratno visini tih dvaju brda. Manje brdo, Perun,
ima vrlo visoku klisuru, najvie brdo, Peruni, ima manju klisuru, a tree, najza-
padnije, brdo, nema nikakve klisure, te je nazvano jednostavno Perunsko. Oito
je, da ime tim brdima nije dano prema njihovoj visini, nego prema veliini njiho-
vih klisura. Prema tome, ovo ime ne bi ovdje znailo ni brdo niti kakvo boanstvo,
nego samu klisuru. (A. kobalj, Obredne gomile. Vlastita naklada, Sveti Kri na
iovu, 1970, str. 131-132.)
281
u Perunu (comparavi curtem in Sirnouniza et vineam in Peruno).
745
Mo-
gue je da je naziv Perun kod rnovnice vezan uz kult poganskog idola
Peruna.
746
Meutim, sigurno je da nikada, ni u blioj ni u daljoj okolini
745
F. Raki, Documenta, nav. dj., str. 153. Naziv Perun zabiljeen je, poslije vie
stoljetne povijesne utnje, u darovnici Splianina Petra Crnoga Gumajeva, koji
je oko 1090. god. kupio vinograd u Perunu od brae Vukmira i Prede. Imajui u
vidu njihova hrvatska imena i injenicu da su imali vinograd u Perunu, nije te-
ko zakljuiti da su i oni ivjeli u samom Perunu. Postojanje naselja potvruje i
jedna isprava iz 1178. god. u kojoj se kae da je neki Zovigo (Jovi?) darovao
Splianinu Niciforu, djedu Dujma Prestancijeva, svoju kuu i sve to joj pri-
pada u mjestu zvanom Perun, iz zahvalnosti to ga je oslobodio od ropstva
ini se da je zaselak Perun (villa Peron) posljednji put spomenut u jednoj ispra-
vi iz 1525. godine Razlog je tome dolazak Turaka poetkom XVI. st. u split-
sku okolicu, koji su prekinuli ivot nekih manjih naselja na ovom podruju, pa
i Peruna. Naime, kad su Turci svojim nasiljima ugrozili ivot u Perunu, njego-
ve su obitelji napustile u prvoj polovici XVI. st. svoje stare domove i nastanile
se u mnogo sigurnija splitska predgraa Tako je vrlo stari zaselak Perun, koji
je ovdje vie stoljea prkosio vremenu i dogaajima, morao pred turskom silom
uzmaknuti i zavriti svoj povijesni hod poetkom XVI. stoljea. A na mjesto nje-
gova postojanja, na kojemu vie nema ni traga ruevinama, danas jo podsjea
samo istoimeni naziv polja. (Danko Vlai, Prolost Podstrane. Crkva u svije-
tu, Split, 1988, str. 40-41.)
746
U nas ima planina Perun, to je visoki vrak u dalmatinskom Mosoru, nad po-
ljikim selom Dubravom... U selu Dubravi, pod pomenutom planinom Perun, pri-
a se, da su se na onom mjestu ljudi nekad klanjali bogu Perunu. Ovo meni kaza
katoliki sveenik, Petar karica, marljivi poznati povjesniar rogjenih svojih
Poljica. (N. Nodilo, Stara vjera, nav. dj., str. 385 /133/.) Ako je to prianje vje-
rodostojno onda se moglo raditi samo o vjerovanju nevelikog broja osoba, a da
ono nije (pre)ivjelo svjedoi neosporno najbolji poznavatelj Poljica, suvreme-
nik Nodilov i kariin, sveenik Frano Ivanievi koji o tome pie i ovo: U svin
Poljicin samo je jedna vira kranska katolika, koja se dobro uva i ispunja. Od
nedilje i blagdana zapovidnog malo ko da ne e do u crkvu na misu, popodne na
blagosov, ruzarje, a ne e propustit ispovid i priest, osobito vazmenu. Nae se i
po koje tvrdokorno srce, da stoji daleko od Boga i crkve, zanemari se iz mlado-
sti, pa vie ne uti ni straja od Boga ni srama od svita. U veer se moli u svakoj
kui Bog, moli se ruarij ili pozdrav Gospin uz druge molitve, osobito za mrtve.
Sva kuna eljad okupljena je u veer oko komina, osin stopanjice, koja se vrti
po kui; kuni stareina ili koji drugi iz kue, koji zna bolje molit, uzme krunicu u
ruke i pome molit Osin vire kranske, to e re katolike, zna narod za Ri-
ane ili Rrkae, Turke, udije, Luterane, Vramaune i druge neznaboce. (F.
Ivanievi, Poljica, nav. dj., str. 311, 527.)
282
dananjeg Peruna kod rnovnice, nije zabiljeen niti zapamen spomen
naziva Veles
747
, odnosno da je bilo kada u rnovnici postojalo vjerovanje
u borbu Peruna s Velesom. Nije zanemariva ni injenica da Perun u svih
junih Slavena u sauvanim, dakle i u ikonografskim zamiljanjima, nije
nigdje prikazan kako na konju ubija zvijer, odnosno zmaja.
748

Samo ukraavanje reljefa na crkvi u rnovnici s dva kranska kri-
a dovoljno posvjedouje kransko znaenje toga reljefa. Gotovo je ne-
mogue zamisliti da e i najprimitivniji majstor, koji radi prizor iz po-
ganske mitologije, prikaz protukranskog idola ukraavati kranskim
krievima.
2.
Prianje o boju Peruna i Volosa popularizirali su ruski lingvisti Vja-
eslav Vsevolodovi Ivanov i Vladimir Nikolajevi Toporov 1974. godi-
ne u knjizi Issledovanija v oblasti slavjanskih drevnostej.
749
Ivanov i To-
porov u jednoj sintezi o idolu Perunu, svoje pretpostavke zakljuuju ova-
747
Tek se, kako je vrijeme protjecalo, na sjevernom lokalitetu izgubio toponim Pe-
run, negdje gore nad rnovnicom, a na jugu izgubio se toponim Veles, negdje do-
lje, na rijeci blizu njezina ua u more. Bar koliko do sada znamo. (R. Katii,
Boanski boj. Katedra akavskog sabora Opine Moenika Draga Odsjek za
etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb-Moenika Draga, 2008, str. 177.) Katiievo uvjerenje da se na tom po-
druju izgubio... toponim Veles u smislu dokazanosti jednako je vrijedno kao i
moje da se u prolosti na teritoriju Poljica nikad nije znalo za pojam Veles.
748
Tu ikonografsku tematiku Peruna posebno je obradio makedonski arheolog Ni-
kos ausidis koji je utvrdio i ovo: Od sevo ova moe da se izvleat slednive
svojstva na antropo-morfniot lik na slovenskiot gromovnik: - ma; - nekoga
pretstaven gol; -so brada (srebrena ili temna) i mustaki (zlatni). Vo racete gi
dri slednive predmeti: - tit; - stap (vo nekoi sluai konkretno dabov), teok; -
kopje ili strela; - elad; - kremen vo vid na gromova strela, molnja ili zrak; - ne-
kade ukrasen so rubini ili sari; - najesta e kombinacijata: tit vo ednata i koj
da bilo od ostanatite predmeti vo drugata raka. Poznati se i slednive ikonograf-
ski varijanti: - voza na ognena koija i strelec so lak i strela; -enska varijanta
(najesto vo funkcija na olicetvorenie na molnjata). (N. ausidis, Mitskite sli-
ki na Junite Sloveni. Misla, Skopje, 1994, str. 418.) Ivanov i Toporov navode
kako su kao glavno oruje Perunovo bili kamenovi,... i strele..., a takoe se-
kire. (S. M. Tolstoj Lj. Radenkovi, Slovenska mitologija, nav. dj., str. 422.)
749
Ivanov V. V. - V. N. Toporov, Issledovanija v oblasti slavjanskih drevnostej. Na-
uka, Moskva, 1974, str. 343.
283
ko: Perun, prvobitno u liku konjanika, ili vozei se kolima (up. docniju
ikonograju proroka Ilije) svojim orujem uspeva da porazi zmajolikog
neprijatelja (u prvobitnoj varijanti mita, to je mitoloko bie, kome od-
govara Volos/Veles, a u poznijim tekstovima bajoslovni Zmiulan i sl.),
koji se od njega skriva, redom, u drvo, kamen, oveka, ivotinje, vodu. U
daljim transformacijama ovog mita moe se menjati ime (ali ne i oblik)
P. i njegovog protivnika, no osnovna siejna shema ostaje neizmenjena.
Posle pobede P. nad neprijateljem, oslobaaju se vode (u arhainim i
poznim transformacijama mita, stoka, ena koju je P. protivnik zarobio,
up. dodola, Marena, Moko) i izliva se kia. Stoga se najoevidnijom in-
terpretacijom mita o P. (koji kod Slovena ima i druga mogua tumae-
nja) ini njegovo tumaenje kao etiolokog mita o postanku groma, olu-
je, plodotvorne kie.
750
Navedeno zamiljanje Ivanova i Toporova potpuno je protivno vreli-
ma u kojima se spominju Perun i drugi idol. U Nestorovu Ljetopisu stoji:
Ljeto 6415 (907) ...Car pak Leon i Aleksandar mir uinie sa Ole-
gom, obavezae se da plaaju danak i iahu prisezati jedni drugima: cje-
lovae sami krst, a Olega i mueve njegove vodie na zakletvu prema ru-
skome zakonu, i zaklinjahu se orujem svojim, i Perunom, bogom svojim,
i Volosom, stonim bogom, i utvrdie mir.
751

Ljeto 6479 (971). Car radostan bi i zapovijedi pisaru da zapisuje
sve Svjatoslavljeve rijei na hartiju. I poslanik poe da govori sve rijei,
i stade pisar da pie. Kaza ovo: ...Ja, Svjatoslav, knez ruski, kao to se
zakleh tako i potvrujem ugovorom ovim zakletvu svoju... Kako se ve
zakleh carevima grkim, a sa mnom i svi boljari i svi Rusi, odraemo
raniji ugovor. Ako pak od onoga to ranije kazasmo ta ne odrimo, ja i
ovi sa mnom i poda mnom da imamo kletvu od Boga u kojega vjerujemo
u Peruna i Volosa, stojeg Boga, i da budemo uti kao zlato, i svojim
orujem da isjeeni budemo.
752

750
S. M. Tolstoj Lj. Radenkovi, Slovenska mitologija, nav. dj., str. 422. Ivanov
i Toporov u jednoj sintezi navode kako se u staroruskim vrelima Veles, Volos
javlja kao stoni bog pokrovitelj domaih ivotinja i bog bogatstva. (S.
M. Tolstoj Lj. Radenkovi, Slovenska mitologija, nav. dj., str. 68.)
751
Povest vremenih let. III. izdanje. Redakcija i komentari D. S. Lihaeva. Nau-
ka, Sankt-Peterburg, 2007, str. 153. (Preveo: Nenad Kosovi u: Povijest minulih
ljeta ili Nestorov ljetopis. IKP Nikola Pai. I izdanje, Beograd, 2003, str. 19.)
752
Povest vremenih let. III. izdanje. Nav. dj., str. 170-171. (Preveo: N. Kosovi u:
Povijest minulih ljeta, nav. dj., str. 45.)
284
Iz Nestorova Ljetopisa moe se zakljuiti da je postojala samo nesu-
protstavljenost navedenih poganskih idola pa i zato znanstvenici (koji su
i mitolozi) ne prihvaaju pretpostavke Ivanova i Toporova. Boris Alek-
sandrovi Rybakov, veoma cijenjeni poznavatelj slavenskog pogan-
stva zakljuuje da knjiga V. V. Ivanova i V. N. Toporova, ne ostavlja do-
jam potpune istraenosti problematike. Pojedini sudovi o Perunu Gro-
movniku, o Jarilu, o baltikim usporedbama sami po sebi su zanimljivi,
premda ne uvijek i novi, ali glavna zamisao knjige izraena u zaglavlju
prvog dijela rekonstrukcija fragmenata mita o Bogu Oluje i njegovom
Protivniku rijeena je po mom miljenju nedovoljno dobro... Suprotstav-
ljanje Velesa Perunu kao da se temelji na tekstu Ljetopisa, ali i u Ljeto-
pisu vidimo upravo suprotno... Jedini pravi zakljuak o razliitosti Pe-
runa i Volosa, prema izvodima o dogovoru s Grcima, bio je da su u sa-
stavu ruskih izaslanika 907. i 971. god., bili ratnici koji su se zaklinjali
stranim Perunom, a trgovci bogom bogatstva Volosom, a o suprotstav-
ljanju dvojice bogova nije bilo ni rijei. Nita manje uspjeno nije ni dru-
go pozivanje na Ljetopis... Ali najosjetljivije mjesto u konstrukciji Ivano-
va i Toporova odnosi se na poistovjeivanje Volosa sa zmajem, to niim
nije dokazano, a proturijei materijalima koje su sakupili sami autori...
Obitavalite protivnika koje navode autori (more, jezero, rijeka, izvor,
pilja) podjednako se ne moe pridodati ni bogu stoke Volosu, ni zma-
ju, koji obino leti i riga vatru. Nakon tih zanimljivih opaanja, koja su
zabiljeili autori u odnosu na Peruna,... skrajnje udno izgleda prizna-
vanje Volosa, boga stoke, nepomirljivim Perunovim protivnikom. Cijeli
sklop mita o dvoboju Peruna s Volosom zmijom meni se ini izmiljen i
sasvim neuvjerljiv.
753

753
B. A. Rybakov, Jaziestvo drevnih Slavjan. Nauka, Moskva, 1981, str. 421-437.
(Sve citate u ovoj raspravi s ruskog jezika na hrvatski prevela je Marica Palok,
prof.) Ni neki ugledni istraivai poganstva u slavenskih naroda, ne prihvaaju
iznesene pretpostavke Toporova i Ivanova. U poslednje vreme, poreklo boga
Velesa P. Jakobson otkriva u zajednikom indoevropskom panteonu. Kao argu-
ment za ovu tvrdnju, navodi ime keltskog boga Veleda, a M. Gimbutas nalazi
paralelu izmeu ruskog boga Velesa i Varune, vedskog arobnjaka sa hiljadu
oiju, koji je u vedskoj mitologiji bog neba koji se stara o odravanju kosmi-
kog reda... Ako je Volos (Veles) pripadao indoevropskom, odnosno staroruskom
panteonu, onda je pogrena hipoteza V. N. Toporova i V. V. Ivanova o sukobu
Volosa sa bogom Perunom. (Dragoljub Dragojlovi, Paganizam i hrianstvo
u Srba. Slubeni glasnik-Politika, Beograd, 2008, str. 135.). Detaljnije o proble-
285
Poznati ruski arheolog L. S. Klejn u svojemu djelu o Perunu kao jed-
nom od slavenskih poganskih boanstava koji, prema njemu, umiru i
uskrsavaju kritiki se osvrnuo na koncepciju slavenske mitologije V. V.
Ivanova i V. N. Toporova. Znaajnim dijelom (oni) su se posluili me-
todom Levi Strossa, a ona je uvjetovala takvu slobodu povezivanja i smi-
ljanja, tako da je u konanici rekonstrukcija bila veoma bogata, ali iz-
gubila se dokazivost. Ivanov i Toporov su pretpostavili da je posebno
baltika mitologija starija od slavenske i da njezin iskonski indoeurop-
ski sadraj, makar i u izmijenjenom obliku, treba biti dijelom i slaven-
ske mitologije. Klejn dalje napominje da je Rybakov sasvim opravdano
konstatirao, da je ova rekonstrukcija napravljena nedostatno solidno.
Dvoboj Peruna i Velesa iskljuivo je pretpostavka... On prigovara obo-
jici lingvista (i to s razlogom) da povezuju s imenom Velesa-Volosa ma-
terijale koji se uope ne odnose na predmet obrade Volyn, Vavel i dr.
Meni je, takoer, vrlo neuvjerljiva njihova supstitucija Velesa-Volosa na
mjesto protivnika kojega je pobijedio Perun. Meutim, ak i ono u emu
se Rybakov slae s tim uglednim lolozima, zasluuje, po mom miljenju,
kritiko prouavanje. Veles i Volos, meni izgleda da nisu verzija jednog
te istog imena, nego imena razliitih boanstava, pa su stoga i razliitog
podrijetla. Ona se sasvim sluajno (i priblino) podudaraju u suglasju,
to je proizvelo pomutnju. Pristae poistovjeivanja pozivaju se na to da
su se imena svojedobno koristila naizmjence, ali to govori samo o tome
da je suglasje stvaralo pomutnju jo od davnina. Naime nema u slaven-
skim jezicima takve podudarnosti o izmjeni glasovnih slogova, to je stra-
ni etnonim, koji raznoraznim putovima prelazi iz jezika u jezik. Veles je,
prema Klejnu, iskonsko slavensko i baltiko boanstvo, povezano s kul-
tom mrtvih, dok je Volos bog stoke, i kao to se davno pretpostavlja-
lo istonoslavenska zamjena imena kranskog svetoga Vlasija, kojeg su
Grci i Latini vrlo rano smatrali zatitnikom stoke Ime Vlasij na bugar-
skom podruju pretvorilo se u oblik Vlas, u u ruskim srednjovjekovnim
izvorima esto se koristi u punoglasnom obliku Volos, to je dobro doku-
mentirano... Geografski projicirana kronologija govori nam o putu Vla-
sij - Vlas- Volos iz Bizanta i Bugarske do Rusije, a ne obrnuto. Klejn
nastavlja da su Ivanov i Toporov ignorirali sve potekoe i ukljuili Ve-
lesa/Volosa u temeljni mit kao glavnog neprijatelja gromovnikova, koje-
matici Peruna vidi i u: Henrik Lovmjanjski, Religija Slovena. Naklada: Biblio-
teka XX vek. Posebna izdanja, Beograd, 1996, str. 63-122.
286
mu su iskonstruirali i suprugu, kojoj nije izravno spomenuto ime, ali se
pretpostavlja da bi to mogla biti Moko. Klejn kao potporu toj shemi
Ivanova i Toporova spominje njihove uenike, sljedbenike i oponaate-
lje, a meu njima posebno navodi pira Kuliia i Radoslava Katiia.
Pri takvoj metodi, koja je priloena fragmentiranom, iskrivljenom, po-
brkanom i izoblienom materijalu, kao to su preivjele prie o pogan-
stvu, autori snana talenta i zavidne erudicije (a Toporov i Ivanov su ne-
prijeporno takvi) mogu, naravno, povezati sve sa svime i prikazati to mu
drago. Veliki folklorist, kolega V. V. Ivanova, govorio mi je:Ja sam ushi-
en Kominom (nadimak meu prijateljima) domiljatou i erudicijom,
mislim da je genijalac, ali mu ni rijei ne vjerujem. To je pretjerivanje,
duhovita izreka, ali ipak karakterizira odnos ozbiljnih strunjaka-istra-
itelja prema mitolokoj koncepciji Ivanova i Toporova... I sada je po-
trebno puno posla da bi se od te nagomilanosti svega i svaega mogao
osloboditi onaj dio na koji se moe osloniti s povjerenjem. Sasvim je mo-
gue da takvih izvoda bude vie nego to se na prvi pogled ini, ali te-
ko da se oni mogu utkati u sustav kakvim su ga revnosno sloili Ivanov i
Toporov, a koji su nekritiki prihvatili mnogi mladi slavisti. Klejn istie
i posebnost zmije u slavenskoj poganskoj mitologiji u smislu da se lik
zmaja (zmije) u slavenskoj tradiciji nije uzimalo iskonski kao bezuvjet-
no negativno, i motiv zmaja-pretka, zmaja-pomonika nije zaostajao
po valjanosti znaenja od motiva zmajoborstva. Taj autor dalje napo-
minje da je slavenski gromovnik i sam nastupao u ulozi zmaja. Slaven-
ski je gromovnik, mogue, i bio zmajoborac, ali tko od mitolokih juna-
ka nije imao takvu ulogu?... U slavenskoj demonologiji zmije, za razliku
od vraga, ne boje se gromovnika Ilije... U baltoslavenskoj mitologiji po-
stojao je bog Veles, Veljnjus, vjerojatno povezan s paklom, ali nema ni-
kakvih podataka o njegovom neprijateljstvu s Perunom i pogibiji, a sum-
njivo je i njegovo pokroviteljstvo stoke. U svakom sluaju nema niti jed-
noga podatka da je neko boanstvo aktivni protivnik gromovnika... Nig-
dje se Velesa ili Volosa, ne naziva izravno zmajem (zmijom)... Velesa ni
Volosa nigdje izravno ne nazivaju ni protivnicima, tovie niti oponenti-
ma Perunovim. Kod istonoslavenskih naroda uope ne postoje parovi
bogova koji se nalaze u krvavom sukobu jedan s drugim i unitavaju me-
usobno... Sumnjiva je tvrdnja da je Moko bila Perunova ena... Klejn
zakljuuje da Volos kakav opisuju kao takav na Balkanu i ne postoji...
Ali, zato postoji Vlas. Sveti Vlas pokrovitelj volova za oranje, koji se
287
neobino potovao jo donedavno u Bugarskoj, Vlasov dan (11/27 ve-
ljae) bio je u mnogim regijama Bugarske neradni dan... Vidjeli smo da
je u Bizantu zatitnik stoke bio sv. Vlasij. Prema tome, kad su se muevi
iz kneeve druine zaklinjali Volosom imali su u vidu onoga boga koji se
tovao na podruju Balkana kao Vlasa, sv. Vlasa. U Bizantu je potova-
nje toga sveca poelo u IV. st. Stoga je on mogao prijei Slavenima jo
u vrijeme opeslavenske ekspanzije na Balkan, njihove inltracije u bi-
zantsku sredinu od VI.-VII. st. i istiskivanja na sjever. Na taj nain, od te
dvojice bogova, Peruna i Volosa, Perun je, neprijeporno bio blii knee-
vu dvoru i vlasti u Kijevu.
754
Interdisciplinarna analiza reljefa na crkvi u rnovnici potvruje

drevnu poljiku predaju da taj reljef prikazuje svetoga Jurja koji ubija
zvijer (zmaja). Na tom reljefu nije ni mogao biti prikazan takozvani bo-
anski boj Peruna s Velesom jer nema ni najmanje potvrde u cijelom
slavenskom svijetu, a takoer ni na Balkanu, da je takvo vjerovanje bilo
kada postojalo. Pokuaj rekonstrukcije perunovske problematike, poput
one u jezikoslovaca Ivanova i Toporova kao i njihovih sljedbenika, osta-
je samo nedokazano zamiljanje njihovih autora, a njihovo prouavanje
mitova stvarno prerasta u mitotvorstvo.
754
L. S. Klejn, Voskreenie Peruna. Evrazija, Sankt-Peterburg, 2004, str. 58-65,
146-147, 394-395.
BIBLIOGRAFIJA
291
I.
VRELA
Adam, von Bremen. Hamburgische Kirchengeschichte. Phaidon, Essen
Stuttgart, 1986, str. 359.
Banaevi, Nikola. Letopis Popa Dukljanina i narodna predanja. Srpska
knjievna zadruga, Beograd, 1971, str. 301.
Bartolini, Elio. I barbari : testi dei secoli IVXI. (Scelti, tradotti e com-
mentati da Elio Bartolini). 2. ed. Longanesi, Milano, 1982, str. 1456.
Bratuli, Josip (preveo i protumaio). itja Konstantina irila i Metodi-
ja i druga vrela. Kranska sadanjost, Zagreb, 1985, str. 199.
Belke, Klaus Peter Soustal (prijevod i tumaenja). Die Byzantiner und
ihre Nachbarn (De admininistrando imperio). Verlag Fassbaender,
Wien, 1995, str. 358.
Bratuli, Josip (preveo i protumaio). itja Konstantina irila i Metodi-
ja i druga vrela. Kranska sadanjost, Zagreb, 1985, str. 199.
Constantinus Porphyrogennitus. Die Byzantiner und ihre Nachbarn : die
De administrando imperio genannte Lehrschrift des Kaisers Kon-
stantinos Porphyrogennetos fr seinen Sohn Romanos. (bersetzt,
eingeleitet und erklrt von K. Belke, P. Soustal). Fassbaender, Wien,
1995, str. 358.
Constantinus Porphyrogennitus. De administrando imperio. Dumbarton
Oaks Center for Byzantine Studies, Washington D.C., 1967, str. IX
+ 341.
Constantinus Porphyrogennitus (Konstantin Porrogenet). O upravlja-
nju carstvom. (Prijevod i komentari Nikola Tomai /hrvatski/, R.
J. H. Jenkins /engleski/; prireiva grkog izvornika Gyula Morav-
csik). Dom i svijet, Zagreb, 2003, str. XVII + 407.
292
Constantinus Porphyrogennitus. Ob upravljeniji imperijej. Nauka, Mo-
skva, 1989, str. 494.
Delonga, Vedrana. Latinski epigraki spomenici u ranosrednjovjekovnoj
Hrvatskoj. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 1996, str. 607.
Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Co-
dex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae). Sv. I: Li-
stine godina 7431100. (Uredio Marko Kostreni). JAZU, Zagreb,
1967, str. 285.
Eugippius. Das Leben des Heiligen Severin. Phaidon, Essen Stuttgart,
1986, str. 127.
Ferluga, Jadran Manfred Hellmann Frank Kmpfer Herbert Ludat
Klaus Zernack. Glossar zur frhmittelalterlichen Geschichte im
stlichen Europa. Beiheft Nr. 2. Franz Steiner Verlag, Wiesbaden,
1982, str. XVIII + 150.
Foreti, Vinko. Korulanski kodeks 12. stoljea i vijesti iz doba hrvatske
narodne dinastije u njemu. Starine, knj. 46, Zagreb, 1956, str. 23-44.
Gindin, L. A. S. A. Ivanov G. G. Litavrin (sastavili). Svod drevnejih
pismenih izvestij o Slavjanah (Corpus testimoniorum vetustissimo-
rum ad historiam slavicam pertinentium). Tom 1. Akademija nauka
SSSR, Moskva, 1991, str. 472.
Grasshoff, Helmut (Hrsg.). Rauchspur der Tauben. Radziwill-Chronik.
Gustav Kiepenheuer, Leipzig Weimar, 1986, str. 480.
Gregorius, Turoniensis. Historia Francorum. Akademija nauka SSSR,
Moskva, 1987, str. 461.
Grmek, Mirko Draen, Dva lozofa, Gottschalk i Hasdai ibn apru, o
Hrvatima u vrijeme narodnih vladara. Prilozi za istraivanje hrvat-
ske lozofske batine, 20/1994, 1/2(39/40), str. 435-448.
Haarmann, Harald (Hrsg.). Die Erforschung arabischer Quellen zur mit-
tellterlichen Geschichte der Slaven und Volgabulgaren. Helmut
Buske Verlag, Hamburg, 1976, str. 577.
Helmold. Chronik der Slaven. Phaidon, Kettwig, 1990, str. 310.
Hermann, Joachim (Hrsg.). Griechische und lateinische Quellen zur
Frhgeschichte Mitteleuropas bis zur Mitte des I. Jahrtausends u. Z.
293
I: Von Homer bis Plutarch. Akademie-Verlag, Berlin, 1988, str. 657;
II: Tacitus, Germania. Akademie-Verlag, Berlin, 1990, str. 291;
III: Von Tacitus bis Ausonius. Akademie-Verlag, Berlin, 1991, str.
723; IV: Von Ammianus Marcellinus bis Zosimos. Akademie Verlag,
Berlin, 1992, str. 656.
Hewsen, Robert H. (preveo, napisao uvod i komentar). The Geography of
Ananias of Sirak. Ludwig Reichert, Wiesbaden, 1992, str. XII + 467.
Isidor. Geschichte der Goten, Vandalen und Sueven. Phaidon, Essen
Klai, Nada. Historia salonitana maior. SANU, Beograd, 1967, str. 142.
Klai, Nada. Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. kolska knjiga,
Zagreb, 1972, str. XII + 386.
Kos, Franc. Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku. Leonova
druba, Ljubljana. Knj. 1: (l. 501. 800.), 1902, str. LXXX + 416;
Knj. 2: (l. 801. 1000.), 1906, str. LXXXIV + 516.
Kos, Milko. Conversio Bagoariorum et Carantanorum. (Razprave Znan-
stvenega drutva v Ljubljani, 11, Historiki odsek, 3). Znanstveno
drutvo, Ljubljana, 1936, str. 157.
Kriman, Mate. Antika svjedoanstva o Istri. 2. preraeno i dopunjeno
izd. Zaviajna naklada akan Juri, Pula, 1997, str. 462.
Lambot, Cyrille. Oeuvres thologiques et grammaticales de Godescalc
dOrbais. Universit catholique, Louvain, 1945, str. XXIV + 684.
Lihaev, D. S. M. B. Sverdlov (priredili). Povest vremenih let. III. iz-
danje. Nauka, Sankt-Peterburg, 2007, str. 668.
Marui, Juraj. Sumpetarski kartular i poljika seljaka republika. Knji-
evni krug, Split, 1992, str. 187.
Meyer, Carolus Henricus. Fontes historiae religionis slavicae. De
Gruyter, Berolini, 1931, str. 112.
Mihalji, Rade (Bearb.). Namentragende Steinschriften in Jugoslawi-
en vom Ende des 7. bis zur Mitte des 13. Jahrhunderts. (Glossar zur
frhmittelalterlichen Geschichte im stlichen Europa, Beiheft 2).
Franz Steiner Verlag, Wiesbaden, 1982, str. XVIII + 150.
294
Morovi, Hrvoje (priredio). Anonimna splitska kronika. Muzej grada
Splita, Split, 1962, str. 20.
Moin, Vladimir (priredio, napisao uvod i komentar). Ljetopis Popa Du-
kljanina. Matica hrvatska, Zagreb, 1950, str. 105.
Mui, Ivan (priredio). Hrvatska kronika 547. 1089. 5. izd. Marjan ti-
sak, Split, 2002, str. 260 + [64] str. s tablama.
Novak, Viktor Petar Skok. Supetarski kartular. JAZU, Zagreb, 1952,
str. 314 + 31 tabla.
Paulus Diaconus. Historia Langobardorum. Hahnsche Buchhandlung,
Hannover, 1987, str. 268.
Pertz, Georgius Heinricus (edidit). Monumenta Germaniae historica.
Tomus II. Hannoverae, 1829, str. XIV + 840.
Plinio Secondo, Gaio. Storia naturale. Giulio Einaudi, Torino. I, 1982,
str. 966; II, 1983, str. 705; III/1, 1984, str. 996; III/2, 1985, str. 907;
IV, 1986, str. 624; V, 1988, str. 966.
Povijest minulih ljeta ili Nestorov ljetopis. (Preveo Nenad Kosovi). 1.
izdanje. IKP Nikola Pai, Beograd, 2003, str. 204.
Procopius Caesariensis. De bellis libri VVIII (Bellum Gothicum). B. G.
Teubneri, Leipzig, 1963, str. 699.
Raki, Franjo. Documenta historiae chroaticae periodum antiquam.
Academia scientiarum et artium Slavorum meridionalium, Zagrabi-
ae, 1877, str. XXXV + 544.
Rau, Reinhold (Hrsg.). Quellen zur karolingischen Reichsgeschichte.
Teil 1, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1993, str.
484; Teil 2, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1992,
str. 400.
Reisinger, Jutta Gnter Sowa (Bearb.). Das Ethnikon Sclavi in den la-
teinischen Quellen bis zum Jahr 900. (Glossar zur frhmittelalterli-
chen Geschichte im stlichen Europa, Beiheft 6). Franz Steiner Ver-
lag, Stuttgart, 1990, str. 233.
Rotkovi, Radoslav. Najstarija crnogorska drava Kraljevina Vojislav-
ljevia XIXII vijeka. Izvori i legende. Print, Podgorica, 1999, str.
462.
295
anjek, Franjo. Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (1315.
st.). Barbat, Zagreb, 2003, str. XLVI + 397.
ii, Ferdo (priredio). Letopis Popa Dukljanina. (Posebna izdanja
SANU, knj. 67. Filosofski i loloki spisi, knj. 18). Zaklada tiskare
Narodnih novina, Beograd Zagreb, 1928, str. X + 480.
ii, Ferdo. Prirunik izvora hrvatske historije. Kr. hrvatsko-slavon-
sko-dalmatinska zemaljska vlada, Zagreb, 1914, str. XIV + 653.
Thietmar, von Merseburg. Chronik. Phaidon, Kettwig, 1990. I, str. 255;
II, str. 240.
Toma Arhiakon (Thomas Archidiaconus). Historia Salonitana. (Prire-
dio F. Raki). JAZU, Zagreb, 1894, str. 225.
Toma Arhiakon. Historia Salonitana : povijest salonitanskih i splitskih pr-
vosveenika. (Predgovor, latinski tekst, kritiki aparat i prijevod na hr-
vatski jezik Olga Peri). Knjievni krug, Split, 2003, str. XXII + 530.
Toma Arhiakon. Kronika. akavski sabor, Split, 1977, str. 426.
Tomai, Nikola (preveo i priredio). ivot i djela cara Konstantina VII.
Porrogenita. Constantini Imp. Porphyrogeniti de administrando
imperio liber. Vjesnik kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga Ze-
maljskog arkiva, XX, sv. 1-2, Zagreb, 1918, str. 1-22 (uvod); str. 23-
91 (prijevod s komentarima).
Tschiewskij, Dmitrij (uvod i komentar). Die Nestor-Chronik. Otto
Harrassowitz, Wiesbaden, 1969, str. IX + 325.
Vego, Marko. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine. I,
Zemaljski muzej, Sarajevo, 1962, str. 72; II, Zemaljski muzej, Sara-
jevo, 1964, str. 61; III, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1964, str. 63; IV,
Zemaljski muzej, Sarajevo, 1970, str. 175.
Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom I. (Obradili Fra-
njo Barii et al.). (Posebna izdanja, Srpska akademija nauka, knj.
241. Vizantoloki institut, knj. 3). Nauna knjiga, Beograd, 1955, str.
XXII + 328.
Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom II. (Obradio Boidar
Ferjani). (Posebna izdanja, Srpska akademija nauka, knj. 323. Vi-
zantoloki institut, knj. 7). Nauno delo, Beograd, 1959, str. XII + 98.
296
Weiss, Gnter. Das Ethnikon Sklabenoi, Sklaboi in den griechischen Qu-
ellen bis 1025. Franz Steiner Verlag Wiesbaden, Stuttgart, 1988, str.
176
Wolfram Herwig Andreas Kusternig Herbert Haupt. Quellen zur Ges-
chichte des 7. und 8. Jahrunderts. Wissenschaftliche Buchgesellsc-
haft, Darmstadt, 1994, str. XIV + 567.
297
II.
VANIJA KORITENA LITERATURA
A
Abrami, Mihovil. Barelijef Sv. Jurja (?) u rnovnici. Starohrvatska pro-
svjeta, nova ser. I, br. 1-2, Zagreb Knin, 1927, str. 77-83.
Abrami, Michele (Mihovil). Gli Ostrogoti nellantica Dalmazia. U: I Goti
in Occidente. Settimane di studio del Centro italiano di studi sullalto
Medioevo, III, 29 marzo 5 aprile 1955. Spoleto, 1956, str. 37-41.
Agapkina, T. A. L. N. Vinogradova V. J. Petruhin S. M. Tolstaja (re-
dakcija). Slavjanskije drevnosti. Ruska akademija nauka, Moskva.
Tom I, 1995, str. 577; Tom II, 1999, str. 697.
Alfldy, Gza. Bevlkerung und Gesellschaft der rmischen Provinz
Dalmatien. Akademiai Klado, Budapest, 1965, str. 233.
Alfldy, Gza. Die Personennamen in der rmischen Provinz Dalmatia.
Carl Winter-Universittsverlag, Heidelberg, 1969, str. 400.
Alimov, Denis Jevgenjevi. Neka opaanja u vezi s problematikom
oblikovanja hrvatske kneevine u Dalmaciji. Hrvatska obzorja,
XIV/2006, 1-4, str. 95-117.
Alimov, Denis Jevgenjevi. Pereseljenije i kreenije. K probleme
formirovanija horvatskoj etninosti v Dalmaciji. Studia Slavica et
Balcanica Petropolitana, br. 2(4), Sankt-Peterburg, 2008, str. 94-116.
Alinei, Mario. Letnogenesi ladina alla luce delle nuove teorie sulle ori-
gini dei popoli indoeuropei. Rivista italiana di dialettologia. Lingue,
dialetti, societ, 25, Bologna, 2001, str. 23-64.
Anastasijevi, Dragan. Ostrogotski odlazak sa Balkana u Italiju. Prilozi
za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, I, Beograd, 1921, str. 216-223.
Aneli, Pavao. Doba srednjovjekovne bosanske drave. U: Kulturna
istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih
298
zemalja pod osmansku vlast. Preraeno i dopunjeno izd. Veselin Ma-
slea, Sarajevo, 1984, str. 435-579.
Aneli, Pavao. Studije o teritorijalno-politikoj organizaciji srednjo-
vjekovne Bosne. Svjetlost, Sarajevo, 1982, str. 242.
Antoljak, Stjepan. Hrvati u Karantaniji. (Prilog seobi Hrvata iz Dalma-
cije u prekosavske krajeve i u 7. stoljeu). Godien zbornik Filozof-
skog fakulteta Univerziteta u Skoplju, 1956, str. 23-29.
Antoljak Stjepan. Hrvati u prolosti. Knjievni krug, Split, 1992, str. 948.
Antoljak, Stjepan. Hrvatska historiograja. 2. dopunjeno izd. Matica hr-
vatska, Zagreb, 2004, str. 906.
Antoljak, Stjepan. Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Sla-
vena-Hrvata u Istri. Starine JAZU, 48, Zagreb, 1958, str. 47-83.
Antonijevi, Dragoslav. Obredi i obiaji balkanskih stoara. (Posebna
izdanja. Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanoloki institut,
knj. 16). SANU, Beograd, 1982, str. 194 + 22 s tablama.
Aquilina, Giorgio. San Giorgio, il santo della Palestina. U: San Gio-
rgio e il Mediterraneo. Atti del II Colloquio internazionale per il
XVII centenario, Roma, 2830 novembre 2003. (A cura di Gugliel-
mo deGiovanni-Centelles. Citt del Vaticano), 2004, str. 21-40.
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Zemaljski muzej Bosne i Her-
cegovine, Sarajevo, 1988. T. 1, str. 242, 23 ; T 2: Arheoloka nala-
zita regija 1-13, str. 206, 14 ; T. 3: Arheoloka nalazita regija 14-
25, str. 388.
B
Babi, Anto. Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Svjetlost, Sarajevo, 1972,
str. 325.
Babi, Anto. Uvod u istoriju srednjovjekovne bosanske drave. U: Pri-
lozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Knj. I: Drutvo i privreda sred-
njovjekovne bosanske drave. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1987, str. 21-83.
Badurina, Anelko (uredio). Leksikon ikonograje, liturgike i simbolike
zapadnog kranstva. Liber Kranska sadanjost Institut za po-
vijest umjetnosti, Zagreb, 1979, str. 621.
299
Badurina, Anelko. ivotinje u iluminiranim rukopisima u Hrvatskoj. U:
Kulturna animalistika. Zbornik radova sa znanstvenog skupa odra-
nog 29. rujna 1997. god. u Splitu. Knjievni krug, Split, 1998, str.
138-146.
Bandi, Duan. Narodna religija Srba u 100 pojmova. Nolit, Beograd,
1991, str. 366.
Barada, Miho. Hrvatska dijaspora i Avari. Starohrvatska prosvjeta, III
ser., sv. 2, 1952, str. 7-17.
Basler, uro. Bosanska crkva do 1203. godine. Pregled, LXIII/1973,
2-3, str. 297-304.
Basler, uro. Die Bosnische Kirche im frhen Mittelalter. U: Vita religi-
osa morale e sociale ed i Concili di Split (Spalato) dei sec. X-XI. An-
tenora, Padova, 1982, str. 363-373.
(Basler, uro). Kujundi, Juraj (pseudonim). Crkvene prilike u Bosni za
vrijeme ranog srednjeg vijeka. Nova et vetera, 30, 2, Sarajevo 1980,
str. 181-185.
Basler, uro. Kranska arheologija. Crkva na kamenu, Mostar, 1986,
str. 140.
Basler, uro. Tragovi kranstva od VII. do IX. stoljea u zaleu Dalma-
cije. U: Poeci hrvatskog kranskog i drutvenog ivota od VII. do
kraja IX. stoljea. Radovi Drugog meunarodnog simpozija, Split,
30. rujna 5. listopada 1985. Crkva u svijetu, Split, 1990, str. 55-60.
Bauch, Kurt. Das mittelalterliche Grabbild. Figrliche Grabmler des
11. Bis 15. Jahrhunderts in Europa. Walter de Gruyter, Berlin New
York, 1976, str. VIII + 388.
Bechcicki, Jerzy. Wokol problematyki etnogenezy Bialej Chorwacji. Pa-
mietnik Slowianski 36/37, 1986/1987, Warszawa, 1989, str. 247-257.
Beck, Heinrich Detlev Ellmers Kurt Schier. Germanische Religion-
sgeschichte. Walter de Gruyter, Berlin New York, 1992, str. VIII
+ 751.
Becker, Gerhold. Die Ursymbole in den Religionen. Verlag Styria, Graz
Wien Kln, 1987, str. 532.
300
Behn, Freidrich. Rmertum und Vlkerwanderung. Phaidon Verlag Aka-
demische/Athenaion, Stuttgart, 1984, str. 259.
Beigbeder, Oliver. Lessico die simboli medievali. Jaca Book, Milano,
1989, str. 304.
Beissel, Steph[an]. Zur Geschichte der Thiersymbolik in der Kunst des
Abendlandes. Zeitschrift fr christliche Kunst, 14/1901, 9, str. 275-
286; 15/1902, 2, str. 51-62.
Belamari Joko, Studije iz srednovjekovne i renesansne umjetnosti na
Jadranu. Knjievni krug, Split, 2001, str. 607.
Beloevi, Janko. Materijalna kultura Hrvata od 79. stoljea. Liber,
Zagreb, 1980, str. 209.
Beloevi, Janko. Starohrvatsko groblje na drijacu u Ninu. Arheoloki
muzej, Zadar, 2007, str. 606.
Benac, Alojz. Jedan istorijski pogled na izuavanje steaka. U: Bogo-
milstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. Mate-
rijali od simpoziumot. Makedonska akademija na naukite i umetno-
stite [etc.], Skopje, 1982, str. 195-206.
Benac, Alojz. O problematici srednjovjekovnih nadgrobnih spomeni-
ka. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Arheologija,
nova ser., tom 44, Sarajevo, 1989, str. 201-208.
Benkovi, Ambrozije. Naselja Bosne i Hercegovine sa katolikim sta-
novnitvom. Katolike upe Bosne i Hercegovine i njihove lijale od
XII. vijeka do danas. Vl. naklada, akovo, 1966, str. 123.
Bernhard, Wolfram. Die Ethnogenese der Germanen aus der Sicht der
Anthropologie. U: Bernhard, Wolfram Anneliese Kandler-Palson
(Hrsg.). Ethnogenese europischer Vlker. Aus der Sicht der Anthro-
pologie und Vor- und Frhgeschichte. Gustav Fischer Verlag, Stutt-
gart New York, 1986, str. 257-284.
Bernt, Alois. Die Germanen und Slawen in Bhmen und Mhren. Gra-
bert-Verlag, Tbingen, 1989, str. 336.
Belagi, ek. Leksikon steaka. Svjetlost, Sarajevo, 2004, str. 304.
Belagi, ek. Steci kultura i umjetnost. Veselin Maslea, Sarajevo,
1982, str. 638.
301
Beumann, Helmut Werner Schrder (Hrsg.). Frhmittelalterliche Ethnoge-
nese im Alpenraum. Jan Thorbecke Verlag, Sigmaringen, 1985, str. 246.
Bianchi, Carlo Federico. Zara cristiana. Vol. I. Zara, 1877, str. VI + 547.
Bierbrauer, Volker. Die Ostgotischen Grab- und Schatzfunde in Italien. Cen-
tro Italiano di Studi sullAlto Medioevo, Spoleto, 1975, str. XV + 378.
Birnbaum, Henrik. Auf der Suche nach den Ursprngen der Slaven. U:
Ars philologica slavica : Festschrift fr Heinrich Kunstmann. Verlag
Otto Sagner, Mnchen, 1988, str. 29-42.
Boba, Imre. Novi pogled na povijest Moravie. Crkva u svijetu, Split,
1986, str. 166.
Boba, Imre. Saint Methodius and the archiepiscopal see of Sirmium in
Slavonia. U: Poeci hrvatskog kranskog i drutvenog ivota od
VII. do kraja IX. stoljea. Radovi Drugog meunarodnog simpozi-
ja, Split, 30. rujna 5. listopada 1985. Crkva u svijetu, Split, 1990,
str. 307-318.
Bogovi, Mile. Sveti Juraj i Senj. Senjski zbornik, 19/1992, str. 25-34.
Boguslawski, Eduard. Einfhrung in die Geschichte der Slaven. Verla-
gsbuchhandlung von Hermann Costenoble, Jena, 1904, str. 135.
Boguslawski, Eduard. Methode und Hilfsmittel der Erforschung der vor-
historischen Zeit in der Vergangenheit der Slaven. Verlag von Her-
mann Costenoble, Berlin, 1902, str. VI + 144.
Bojanovski, Ivo. Bosna i Hercegovina u antiko doba. Akademija nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988, str. 432.
Bomman, Gianantonio. Storia civile ed ecclesiastica della Dalmazia,
Croazia e Bosna. T. I. Venezia, 1775, str. XVI + 372.
Bosl, Karl. Franken um 800. Verlag C. H. Beck, Mnchen, 1969, str. XII
+ 210.
Bokovi, ure. O poreklu kompozicije sa predstavom lova na jelene u
Lipcima. Starine Crne Gore, 3-4, Cetinje, 1965, str. 13-21.
Botos, Imre. Die Frage der glagolitischen Buchstaben der ungarischen
Kerbschrift. Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae, 38,
3-4, Budapest, 1993, str. 311-316.
302
Bratani, Branimir. Uz problem doseljenja junih Slavena. Zbornik Ra-
dova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1, Zagreb, 1951, str. 221-250.
Brodolom svetog Pavla u vodama hrvatskog otoka Mljeta. Zbornik rado-
va Znanstvenog skupa Ignjat urevi i dubrovaka tradicija sve-
topavlovskog brodoloma u vodama hrvatskog otoka Mljeta, Du-
brovnik Mljet, 10.13. studenog 2008. Dubrovaka biskupija
Matica hrvatska, Dubrovaki ogranak, Dubrovnik, 2009, str. 418.
Bromme, Erich R. Grundlagen der Siedlungsforschung. Erich Bromme
Verlag, Berlin, [1982], str. 480.
Brckner, Aleksander. Mitologia slava. Nicola Zanichelli, Bologna,
1923, str. VIII + 282.
Buconji, Nikola. ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni Herce-
govini. Daniel A. Kajon, Sarajevo, 1908, str. 125.
Bu, Stjepan. Problemi etnogeneze Hrvata. Hrvatska revija, XX/1970,
4(80), str. 919-959.
Budanova, Vera Pavlovna. Goti v epohu Velikogo pereselenija narodov.
Aleteja, Sankt-Peterburg, 1999, str. 231.
Budimir Milan, Nota linguistica. Jugoslovenski istoriski asopis, II/1936,
1-4, str. 127-134.
Budimir, Milan. Snaci Coloni regionis montuosae. Jugoslovenski isto-
riski asopis, V/1939, 1-2, str. 185-191.
Buli, Frane Josip Bervaldi. Kronotaksa solinskih biskupa : uz dodatak
Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. Zagreb, 1912, str. 176 + XXIX.
Buri, Toni. Boce, ae i vrevi kao grobni prilozi u kasnom srednjem
vijeku na sjeverozapadnom i sredinjem Balkanu. Histria antiqua,
14, Pula, 2006, str. 225-237.
Buri, Toni. Odnos sveti Vid Svantovid na istonoj obali Jadrana. Hi-
stria antiqua, sv. 13, Pula, 2005, str. 461-468.
Buturac, Josip Antun Ivandija. Povijest Katolike crkve meu Hrvati-
ma. Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb, 1973,
str. 381.
303
Buzov, Marija. Prikaz jelena na ranokranskim mozaicima prema sred-
njovjekovnoj umjetnosti. Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 21, Split,
1991, str. 55-86.
Buzov, Snjeana. Vlako pitanje i osmanlijski izvori. Povijesni prilozi,
sv. 11, Zagreb, 1992, str. 39-60.
C
Cambi, Nenad Heinrich Kusch Ingrid Kusch Ivan Mui. Mjesec u Hr-
vata i Zmajeva peina. 2. izd. Naklada Bokovi, Split, 2004, str. 179.
Cenov, Gano. Vidi: Tzenoff, Gantscho.
Cermanovi-Kuzmanovi, Aleksandrina Srejovi, Dragoslav. Leksikon
religija i mitova drevne Evrope. 2. dopunjeno izd. Savremena admi-
nistracija, Beograd, 1996, str. XLII + 610.
Challet, Jean. Bogumili i simbolika steaka. Nae starine godinjak Za-
voda za zatitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, 10, Sa-
rajevo, 1965, str. 19-38.
Champeaux, Gerard Sebastien Sterck. I simboli del medioevo. Jaca
Book, Milano, 1981, str. 490.
Charbonneau-Lassay, L. Le Bestiaire du Christ. De Brouwer et Cie, Bru-
ges, 1940, str. 997.
Chavrak, Zdenko. Lovne scene kamenih spomenika srednjeg vijeka Ju-
goslavije. Lovaka knjiga, Zagreb, 1954, str. 37.
Coleti, Jacopo. Accessiones et correctiones allIllyricum sacrum del P.-
D. Farlati. Manoscripto inedito pubblicato dal Fr. Buli. Narodna ti-
skara, Spalato, 1910, str. 339.
Comsa, Maria. Romanen Walachen Rumnen. U: Herrmann, Joach-
im (Hrsg.). Welt der Slawen. Verlag C. H. Beck, Mnchen, 1986, str.
128-142.
Congar, Yves. Arriana haeresis come dsignation du nomanichisme
au XIIe sicle. Revue des sciences philosophiques et thologiques,
43/1959, str. 449-461.
304
Couliano, Ioan P. I miti dei dualismi occidentali : dai sistemi gnostici al
mondo moderno. Jaca Book, Milano, 1989, str. 326.
Cumont, Franz. Recherches sur le symbolisme funraire des Romains.
Librairie Orientaliste Paul Geuthner, Paris, 1966, str. IV + 543.
Curta, Florin. Etnicitet u ranosrednjovjekovnoj arheologiji: primjer ra-
noslavenskih nalaza u jadranskoj regiji. Starohrvatska prosvjeta, ser.
III, sv. 37, Split, 2010, str. 17-50.
Curta, Florin. The making of the Slavs. History and archaeology of the
lower Danube region, c. 500700. University Press, Cambridge,
2001, str. XXV + 463.
Czarnecki, Tomasz. Gotisches im Wortschatz des Polnischen. Studia
Germanica Gedanensia, 11, Gdask, 2003, str. 5-25.
ajkanovi, Veselin. O vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji. Srpska

knjievna zadruga Beogradski izdavako-graki zavod Prosve-
ta Partenon, Beograd, 1994, str. 397.
ajkanovi, Veselin. Renik srpskih narodnih verovanja o biljkama.
(Rukopis priredio i dopunio Vojislav uri). Srpska knjievna za-
druga Beogradski izdavako-graki zavod Prosveta Partenon,
ajkanovi, Veselin. Stara srpska religija i mitologija. Srpska knjievna
zadruga Beogradski izdavako-graki zavod Prosveta Parte-
non, Beograd, 1994, str. 438.
ajkanovi, Veselin. Studije iz srpske religije i folklora 19101924. Srp-
ska knjievna zadruga Beogradski izdavako-graki zavod Pro-
sveta Partenon, Beograd, 1994, str. 474.
ajkanovi, Veselin. Studije iz srpske religije i folklora 19251942. Srp-
ska knjievna zadruga Beogradski izdavako-graki zavod Pro-
sveta Partenon, Beograd, 1994, str. 548.
ausidis, Nikos. Mitskite sliki na Junite Sloveni. Misla, Skopje, 1994,
str. 547.
305
remonik, Gregor. O imenu Snaci. Jugoslovenski istoriski asopis,
V/1939, 1-2, str. 182-184.
remonik, Gregor. Oko bogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni. Prosve-
ta, 31/1937, 1, str. 10-16.
remonik, Irma. Narodna simbolika na rimskim spomenicima u naim
krajevima. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sara-
jevu, n. s., sv. XII, 1957, str. 217-234.
remonik, Irma. Nonja na rimskim spomenicima u Bosni i Hercegovi-
ni. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Ar-
heologija, n. s., sv. XVIII, Sarajevo, 1963, str. 103-120.
uli, Zorislava. Prilog prouavanju elemenata starobalkanske kultur-
ne tradicije u narodnim nonjama Bosne i Hercegovine. Godinjak
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za bal-
kanoloka ispitivanja, knj. IV, 2, Sarajevo 1966, str. 173-184.
irkovi, Sima Rade Mihalji (priredili). Leksikon srpskog srednjeg

veka. Knowledge, Beograd, 1999, str. XI + 833.
orovi, Vladimir. Historija Bosne. Knj. 1. Srpska kraljevska akademi-
ja, Beograd, 1940, str. 658.
orovi, Vladimir. Prilog prouavanju naina sahranjivanja i podizanja
nadgrobnih spomenika u naim krajevima u srednjem vijeku. Nae
starine godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kultu-
re i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, 3, Sarajevo 1956,
str. 127-147.
orovi, Vladimir. Teritorijalni razvoj Bosanske drave u srednjem veku.
Glas Srpske kraljevske akademije, CLXVII, Drugi razred, knj. 85,
Beograd, 1935, str. 5-47 + 3 karte.
ovi, Borivoj. Od Butmira do Ilira. Veselin Maslea, Sarajevo, 1976,
str. 333.
306
D
Dabinovi, Antun. Hrvatska dravna i pravna povijest. NZ Matice hrvat-
ske, Zagreb, 1990, str. 571.
Delonga, Vedrana Prilog arheolokoj topograji Mokrog polja kod Kni-
na. Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 14/1985, str. 259-283.
Demisch, Heinz. Erhobene Hnde Geschichte einer Gebrde in der bil-
denden Kunst. Urachhaus, Stuttgart, 1984, str. 410.
Demo, eljko (uredio). Od nepobjedivog sunca do sunca pravde. Rano
kranstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj. Arheoloki muzej u Zagrebu,
Zagreb, 1994, str. 209.
Demo, eljko. Ostrogothic coinage from collections in Croatia, Slove-
nia and Bosnia & Herzegovina. Narodni muzej u Ljubljani, Ljublja-
na, 1994, str. XV + 323.
De Palol, Pedro Gisela Ripoll. I Goti. Jaca Book, Milano, 1988, str. 302.
Derolez, R. L. M. Gtter und Mythen der Germanen. VMA Verlag, Wi-
esbaden, 1963, str. 334.
Ditten, Hans. Bemerkungen zu den ersten Anstzen zur Staatsbildung
bei Kroaten und Serben im 7. Jahrhundert. U: Vavrinek, Vladimir
(Hrsg.). Beitrge zur byzantinischen Geschichte im 9.-11. Jahrhun-
dert. SAV, Kabinet pro studia eck, msk a latinsk, Praha, 1978,
str. 441-462.
Dbler, Hanns. Die Germanen. Wilhelm Heyne Verlag, Mnchen, 1979.
I, (A-G), str. 272; II, (H-Z), str. 272-629.
Dopua, Jelena. Narodne igre u vezi sa smrti. (Primjeri iz Bosne i Her-
cegovine). U: Rad XI. kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u No-
vom Vinodolskom 1964. Zagreb, 1966, str. 360-374.
Draganovi, Krunoslav. Katolika crkva u sredovjenoj Bosni. U: Povi-
jest Bosne i Hercegovine : od najstarijih vremena do godine 1463.
Knj. 1. Drugo izd. HKD Napredak, Sarajevo, 1991, str. 685-766.
Dragojlovi, Dragoljub. Krstjani i jeretika crkva bosanska. (Posebna
izdanja SANU, Balkanoloki institut, 30). Srpska akademija nau-
ka i umetnosti, Beograd, 1987, str. 281.
307
Dragojlovi, Dragoljub. Paganizam i hrianstvo u Srba. Slubeni gla-
snik, Beograd, 2008, str. 418.
Dragojlovi, Dragoljub. Srednjovekovne dualistike jeresi i arijanstvo.
Balcanica, 7, Beograd, 1976, str. 91-92.
Draki, Miroslav. Narodna kultura ue Srbije u svetlosti etnikog mea-
nja poromanizovanog (vlakog) i slovenskog stanovnitva. U: Rado-
vi XI. savjetovanja etnologa Jugoslavije. Zenica, 1970, str. 87-104.
Dvornikovi, Vladimir. Problem preslovenskog starobalkanskog ele-
menta u naem muzikom folkloru. U: Rad kongresa folklorista Ju-
goslavije na Bjelanici 1955. i u Puli 1952. Savez udruenja folklo-
rista Jugoslavije, Zagreb, 1958, str. 91-97.
Dzino, Danijel. Novi pristupi izuavanju ranog hrvatskog identiteta. Ra-
dovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveuilita
u Zagrebu, knjiga 41, Zagreb, 2009, str. 33-54.
D
Daja, Miroslav. Sa Kupreke visoravni. Otinovci Kupres, 1970, str. 547.
Daja, Sreko M. Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske kru-
ne, grba i biskupije. Juki, 15, Sarajevo, 1985, str. 81-102.
orevi, Tihomir. Na narodni ivot. Prosveta, Beograd, 1984, str. 334.

urevi, Ignjat. Sveti Pavao apostol brodolomac. Biskupija Dubrovaka
Dubrovake knjinice, Dubrovnik Opina Mljet, Mljet, 2008, str. 360.
E
Eggers, Martin. Das Erzbistum des Method Lage, Wirkung und Nachle-
ben der Kyrillomethodianischen Mission. Verlag Otto Sagner, Mn-
chen, 1996, str. 176 + karte.
Eggers, Martin. Das Grossmhrische Reich. Realitt oder Fiktion?
Anton Hiersemann, Stuttgart, 1995, str. IX + 525.
Eliade, Mircea. Immagini e simboli. Jaca Book, Milano, 1984, str. 157.
308
Engler, Rudolf. Die Sonne als Symbol. Helianthus Verlag, Zrich, 1962,
str. 302.
Erdelyi, Istvan. Slawen, Awaren, Ungarn. U: Welt der Slawen. Urania-
Verlag, Leipzig Jena Berlin, 1986, str. 143-160.
F
Fancev, Franjo. O najstarijem bogosluju u Posavskoj Hrvatskoj. U:
Zbornik kralja Tomislava. JAZU, Zagreb, 1925, str. 509-550.
Farlati, Daniele. Illyrici sacri. T. 1: Ecclesia Salonitana. Apud Sebastia-
num Coleti, Venetiis, 1751, str. LII, 780.
Farlati, Daniele. Illyrici sacri. T. 2: Ecclesia salonitana. Apud Sebastia-
num Coleti, Venetiis, 1753, str. XII + 636 + XLVIII.
Ferjani, Boidar. Dolazak Hrvata i Srba na Balkansko poluostrvo.
(Osvrt na nova tumaenja). Zbornik radova Vizantolokog instituta,
knj. XXXV/1996, str. 117-150.
Filipovi, Milenko S. Traki konjanik. Studije iz duhovne kulture. Pro-
sveta, Beograd, 1986, str. 348.
Foreti, Vinko. Studije i rasprave iz hrvatske povijesti. Knjievni krug,
Split Matica hrvatska, Dubrovnik, 2001, str. 550.
Frstemann, Ernst. Altdeutsches Namenbuch. Bd. 1: Personennamen.
Nachdruck der 2, vllig umgearb. Au. Wilhelm Fink Verlag, Mn-
chen, 1966, str. XII + 1699.
Forstner, Dorothea. Die Welt der christlichen Symbole. Tyrolia-Verlag,
Innsbruck Wien Mnchen, 1982, str. 461.
G
Gabrievi, Branimir. Studije i lanci o religijama i kultovima antikog
svijeta. Knjievni krug, Split, 1987, str. 321 + table.
Garaanin, Milutin (priredio). Iliri i Albanci. Srpska akademija nauka i
umetnosti, Beograd, 1988, str. 375.
309
Garaanin, Milutin. Pogrebni obiaji kod Ilira u rimsko doba. U: Sim-
pozijum Duhovna kultura Ilira. (Herceg Novi, 4-6. novembra 1982).
(Posebna izdanja ANUBiH, knj. 47, Centar za balkanoloka ispiti-
vanja, knj. 11). Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1984, str. 153-165.
Garaanin, Milutin Jovan Kovaevi. Pregled materijalne kulture Junih
Slovena u ranom srednjem veku. Prosveta, Beograd, 1950, str. 239.
Gashi, Sknder. Albansko-vlaka simbioza u svjetlu onomastike. Onoma-
stica jugoslavica, knj. 10, Zagreb, 1982, str. 47-62.
Gasparini, Evel. Gli astri nella mitologia e nelle credenze popolari dei
Balto-Slavi. Etnoloki pregled, br. 6-7, Beograd, 1965, str. 21-38.
Gasparini, Evel. Questioni di mitologia slava. I dio, Slovenski etnograf,
god. XIII, Ljubljana, 1960, str. 91-114; II. dio, Slovenski etnograf,
god. XIV, Ljubljana, 1961, str. 91-114.
Gavazzi, Milovan. Batina hrvatskoga sela. Otvoreno sveuilite, Za-
greb, 1991, str. 135.
Gavazzi, Milovan. Kulturna analiza etnograje Hrvata. Narodna stari-
na, knj. VII, Zagreb, 1928, str. 115-144.
Gavazzi, Milovan. Svastika i njezin ornamentalni razvoj na uskrsnim
jajima Balkana. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena,
JAZU, XXVII, 1, Zagreb, 1929, str. 1-24.
Gavela, Branko. Iz dubine vekova. Tehnika knjiga, Zagreb, 1977, str. 328.
Gavela, Branko. Predanja i znanja o starom Balkanu. Nolit, Beograd,
1978, str. 225.
Giadrini, Flavia. Morlacchi e morlacchismo. (Tesi di laurea. Universit
degli studi di Padova, Facolt di lettere e losoa). Padova, 1986/1987,
str. 125.
Giesecke, Heinz-Eberhard. Die Ostgermanen und der Arianismus. Teub-
ner, Leipzig Berlin, 1939, str. 222.
Glaser, Franz. Frhes Christentum im Alpenraum. Wissenschaftliche
Buchgesellschaft, Darmstadt, 1997, str. 203.
310
Goehrke, Carsten. Frhzeit des Ostslaventums. (Unter Mitwirkung von
Ursel Klin). Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1992,
str. XI + 73 + karta.
Golther, Wolfgang. Handbuch der germanischen Mythologie. Magnus-
Verlag, Stuttgart, [s.a.], str. 668. (Pretisak izdanja iz 1908.).
(I) Goti in occidente. Problemi. Settimane di studio del Centro italiano
di studi sullalto Medioevo, III, 29. marzo 5. aprile 1955. Presso la
sede del Centro, Spoleto, 1956, str. 695.
Grafenauer, Bogo. Hrvati u Karantaniji. Historijski zbornik, god. XI-XII
za 1958-59, str. 207-229.
Grafenauer, Bogo. Pitanje srednjovekovne etnike strukture prostora ju-
goslovenskih naroda i njenog razvoja. Jugoslovenski istorijski aso-
pis, br. 1-2, 1966, str. 5-36.
Grafenauer, Bogo. Stjepan Antoljak, Hrvati u Karantaniji. Historijski
zbornik, god. XI-XII za 1958-59, str. 313-319.
Gregoire, Henri. Lorigine et le nom des Croates et des Serbes. Byzanti-
on, sv. 17 za 1944-1945, str. 88-118.
Grimal, Pierre Eckart Peterich. Gtter und Helden. Die Mythologie der
Griechen, Rmer und Germanen. Wissenschaftliche Buchgesellsc-
haft, Darmstadt, 2000, str. 365.
Grimm, Jacob. Deutsche Mythologie. Ullstein, Frankfurt Berlin
Wien, 1981. I, str. XLII + 537; II, str. 1044; III, str. XII + 540.
Grnbech, Wilhelm. Kultur und Religion der Germanen. Primus Verlag,
Darmstadt, 1997, str. 428.
Gruber, Dane. Smjetenje Hrvata u novoj postojbini poslije seobe. Hr-
vatsko kolo, knj. 5, Zagreb, 1909, str. 3-54.
Grubii, Clement. In originem et historiam alphabeti sclavonici glago-
litici vulgo hieronymiani disquisitio. Apud Jo. Baptistam Pasquali,
Venetiis, 1766, str. 115.
Greti, Nikola. O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i prase-
mita (Mythologia comparativa Slavorum), na temelju starih hroni-
sta, narodnih obiaja, starih pjesama, mjestnoga, linoga i obitelj-
skoga nazivlja. Mostar, 1900, str. XXIII + 217.
311
Guberina, Ivo. Dravna politika hrvatskih vladara. I, Knjiara Velebit,
Zagreb, 1944, str. 190; II, Knjiara Velebit, Zagreb, 1945, str. 211.
Gubernatis, Angelo. Die Thiere in der indogermanischen Mythologie.
Sndig Reprint, Walluf-Nendeln, 1978, str. 675. (Pretisak izdan-
ja iz 1874.).
Guldescu, Stanko. History of Medieval Croatia. Mouton, The Hague,
1964, str. 351.
Gumplowicz, Ludwig. Die politische Geschichte der Serben und Kroa-
ten. Politisch-anthropologische Revue, I/1903, 10, str. 779-789.
Gunjaa, Stjepan. Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji. I, kol-
ska knjiga, Zagreb, 1973, str. 462; II, kolska knjiga, Zagreb, 1973,
str. 447; III, kolska knjiga, Zagreb, 1975, str. 485; IV, kolska knji-
ga, Zagreb, 1978, str. 478.
Gura, Aleksandar. Simbolika ivotinja u slovenskoj narodnoj tradiciji.
Brimo Logos Aleksandrija, Beograd 2005, str. 645.
Gui, Branimir. Wer sind die Morlaken am adriatischen Raum? Balca-
nica, IV, Beograd, 1973, str. 453-464.
H
Hachmann, Rolf. Die Goten und Skandinavien. Walter de Gruyter & Co,
Berlin, 1970, str. XIII + 584.
Hadijahi, Muhamed. Hipoteza o tzv. Treoj slavenskoj seobi na Balkan.
(Rukopis). Str. 47. (Kopija u I. M.)
Hadijahi, Muhamed. O jednom manje poznatom domaem vrelu za
prouavanje crkve bosanske. Prilozi Instituta za istoriju, X, II, Sara-
jevo 1974, str. 55-109.
Hadijahi, Muhamed. Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom
polju. Godinjak Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercego-
vine, Centar za balkanoloka ispitivanja, god. VIII, knj. 6, Sarajevo,
1970, str. 201-261.
Hadijahi, Muhamed. Povijest Bosne u IX i X stoljeu. BZK Preporod,
Sarajevo, 2004, str. 336.
312
Hadijahi, Muhamed. Das Regnum Sclavorum als historische Quelle
und als territoriales Substrat. Sdost-Forschungen, XLII, Mnchen,
1983, str. 11-60.
Haendler, Gert. Geschichte des Frhmittelalters und der Germanenmissi-
on. (Von Gert Haendler). Geschichte der slavenmission. (Von Gunther
Stokl). 2. erg. Au. Vandenhoeck & Ruprecht, Gttingen, 1976, str. 93.
Hamm, Josip. Postanak glagoljskoga pisma u svijetlu paleograje. U: Ta-
fra, Robert (priredio). Hrvati i Goti. Iberia, Split, 1996, str. 173-196.
Hamm, Josip. ber den gotischen Einuss auf die altkirchenslavische
Bibelbersetzung. Zeitschrift fr vergl. Sprachf, LXVII/1942, 1-2,
str. 112-128.
Hansen, Walter. Die Verbreitung und Bedeutung der Schalensteine im Glaube
und Brauch der Vorzeit. (Disertacija obranjena na Sveuilitu u Hambur-
gu dne 22. II. 1929; dio radnje tiskan je u Hamburgu god. 1937., str. 52).
Hauptmann, Ljudmil. J. Rus, Kralji dinastije Svevladiev. Povijesni pri-
kaz. Nastavni vjesnik, knj. XLI za 1932/33, sv. 1-3, str. 76-79.
Hauptmann, Ludmil. Kroaten, Goten und Sarmaten. Germanoslavica,
III/1935, 1-2, str. 95-127; III/1935, 3-4, str. 315-353.
Hauptmann, Ljudmil. Podrijetlo hrvatskoga plemstva. Rad HAZU, knj.
273 Razreda povijesno-jezikoslovnog i lozofsko-pravnoga, knj.
123, Zagreb, 1942, str. 79-112.
Hauptmann, Ljudmil. Seobe Hrvata i Srba. Jugoslovenski istoriski a-
sopis, III, sv. 1-4, Ljubljana Zagreb Beograd, 1937, str. 30-61.
Haussig, Hans Wilhelm. Gtter und Mythen im alten Europa. II. Ernst
Klett Verlag, Stuttgart, 1973, str. XXIII + 876.
Hautecoeur, Louis. Le soleil et la lune dans les crucixions. Revue Ar-
chologique, 14, Paris, 1921, str. 13-32.
Heinz-Mohr, Gerd. Lessico di iconograa cristiana. Istituto propaganda
libraria, Milano, 1984, str. VII + 363.
Herrmann, Joachim. Welt der Slawen. Verlag C. H. Beck, Mnchen,
1986, str. 332.
Hirtz, Miroslav. Rjenik narodnih zoologikih naziva. Knj. I. JAZU, Za-
greb, 1928, str. XV + 197.
313
Holthausen, Ferdinand. Gotisches etymologisches Wrterbuch. Carl Win-
ters Universittsbuchhandlung, Heidelberg, 1934, str. XXIII + 133.
Horvat, Anela. Nastavak teme o stecima u Slavoniji. Bulletin Zavoda za
likovne umjetnosti JAZU, god. XIV, br. 1-3, Zagreb, 1966, str. 76-84.
Horvat, Anela. O stecima na podruju Hrvatske. Historijski zbornik,
IV, 1-4, Zagreb, 1951, str. 157-163.
Horvat, Anela. O stecima u Slavoniji. Bulletin Zavoda za likovne
umjetnosti JAZU, god. XIII, br. 1-3, Zagreb, 1965, str. 111-138.
Horvat, Anela. Prilog rasprostranjenju steaka u Liki i Baniji. Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 15, Split, 1963, str. 26-35.
Hrabak, Bogumil. Diskusija. Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku (Sara-
jevo, 13-16. XI 1973.). Radovi Akademija nauka i umjetnosti Bo-
sne i Hercegovine, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 73(22), Saraje-
vo 1983, str. 149-152.
Hrabak, Bogumil. Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knj. 1, Vlas-
tita naklada, Beograd, 2003, str. 417; Knj. 2, Arhivar, Beograd, 2003,
str. 403; Knj. 3, Arhivar, Beograd, 2004, str. 404; Knj. 4, Arhivar,
Beograd, 2008, str. 415; Knj. 5, Arhivar, Beograd, 2008, str. 457;
Knj. 6, Arhivar, Beograd, 2009, str. 429; Knj. 7, Arhivar, Beograd,
2010, str. 432.
Hrabak, Bogumil. Prilog datovanju hercegovakih steaka. Glasnik Ze-
maljskog muzeja, n. s., 8, Sarajevo, 1953, str. 29-39.
Hrabak, Bogumil. Razgranavanje katuna i stvaranje grupe katuna odno-
sno plemena u nekadanjoj Hercegovini (XII-XV vek). U: Predmet i
historijski izuavanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji. (Crno-
gorska akademija nauka i umjetnosti, Nauni skupovi, knj. 7, Odje-
ljenje drutvenih nauka, knj. 3). Titograd, 1981, str. 181-201.
Hrabak, Bogumil. Vlaka i uskoka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI
stoleu. U: Benkovaki kraj kroz vjekove. 2. Narodni list, Zadar,
1988, str. 107-258.
Hrvatsko srednjovjekovno pjesnitvo. Pjesme, plaevi i prikazanja na
starohrvatskom jeziku. (Tekstove kritiki priredili i osvrte na teksto-
314
ve sastavili: Amir Kapetanovi, Dragica Mali, Kristina trkalj Des-
pot). Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010, str. 882.
I
Imamovi, Enver. Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i
Hercegovine. Veselin Maslea, Sarajevo, 1977, str. 518.
Istorija Crne Gore. Knj. 1: Od najstarijih vremena do kraja XII vije-
ka. (Autori: Zarije Bei, Draga Garaanin, Milutin Garaanin, Jo-
van Kovaevi). Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1967, str.
XIII + 508.
Ivandi, Ljudevit. Puko praznovjerje kod Hrvata katolika u Bosni. Hr-
vatski nakladni zavod Domovina, Madrid, 1965, str. 118.
Ivanievi, Frano. Poljica. Narodni ivot i obiaji. Knjievni krug, Split,
1987, str. XXIII + 731. (Pretisak izdanja JAZU iz 1906. i neobjav-
ljena graa)
Ivanievi, Milan. Salonitanski biskupi. Vjesnik za arheologiju i histori-
ju dalmatinsku, sv. 86 za 1993. god., Split, 1994, str. 223-252.
Ivanov, Vjaeslav Vsevolodovi Vladimir Nikolajevi Toporov. Issle-
dovaniya v oblasti slavyanskikh drevnostey. Nauka, Moskva, 1974,
str. 343.
Ivanov, Vjaeslav V. V. Toporov. K voprosu o proishodeniji etnonima
Valahi. U: Etnieskaja historijski vostonih Romancev. Akademija
nauka SSSR, Moskva, 1979, str. 61-84.
J
Jacobus de Voragine. Legenda aurea. Verlag Philipp Reclam, Stuttgart,
2007, str. 280.
Jacobus de Voragine. Legenda aurea. Die Heiligenlegenden des Mitte-
lalters. Anaconda Verlag, Kln, 2008, str. 288.
Jankovi, ore. Srpske gromile. Sveslovenski savez Knjievna re,
315
Jankovi, ore. Srpsko pomorje od 7. do 10. stolea. Srpsko arheolo-
ko drutvo, Beograd, 2007, str. 263.
Jankovi, Milica ore Jankovi. Sloveni u jugoslovenskom podunav-
lju. Muzej grada Beograda, Beograd, 1990, str.149.
Jankovi, Nenad . Astronomija u predanjima, obiajima i umotvorinama
Srba. (Srpski etnografski zbornik, knj. LXIII. ivot i obiaji narodni,
knj. 28). Srpska akademija nauka, Beograd, 1951, str. VI + 206.
Japundi, Marko. Hrvatska glagoljica. Hrvatska uzdanica, Zagreb,
1998, str. 100.
Japundi, Marko. Koji je bio predloak najstarijeg glagoljskog misala?
U: Hrvatska revija. Jubilarni zbornik 19511975. Mnchen Bar-
celona, 1976, str. 552-567.
Japundi, Marko. Il problema dellorigine delle antiche chiese croate
in Dalmazia. Rivista di archeologia cristiana, anno XLV, n. 1-4, Va-
ticano, 1969, str. 73-87.
Japundi, Marko. Tragom hrvatskoga glagolizma. Provincijalat franje-
vaca treoredaca u Zagrebu Kranska sadanjost, Zagreb, 1995,
str. 209.
Jarak, Mirja. O porijeklu solinskog biskupa i muenika Domnija. Ra-
dovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdioba povijesnih znanosti,
37(24), Zadar, 1998, str. 41-50.
Jarak, Mirja. Povijest starokranskih zajednica na tlu kontinetalne Hr-
vatske. U: Demo, eljko (urednik). Od nepobjedivog sunca do sunca
pravde. Arheoloki muzej, Zagreb, 1994, str. 17-39.
Jarnut, Jorg. Geschichte der Langobarden. Verlag W. Kohlhammer, Stu-
ttgart Berlin Kln Mainz, 1982, str. 163.
Jeleni, Julijan. Povijest Hristove crkve. I. Zagreb, 1921, str. XLVIII,
194.
Jelovina, Duan. Glavne znaajke starohrvatske materijalne kulture od
7. do 12. stoljea na podruju izmeu rijeke Zrmanje i Cetine. Staro-
hrvatska prosvjeta, III, sv. 16, Split, 1986, str. 25-50.
Jelovina, Duan. Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeka Zr-
manje i Cetine. akavski sabor, Split, 1976, str. 176 + XCI.
316
Jireek, Konstantin. Vlasi i Mavrovlasi u dubrovakim spomenicima. U:
Zbornik Konstantina Jireeka. I. Nauno delo, Beograd, 1959, str.
193-204.
Jovi, Momir. Rano hrianstvo na Balkanu. Prosveta, Ni, 1994, str.
214.
Juri, Ivan. Genetiko podrijetlo Hrvata, 2. izd. Slobodna Dalmacija,
Split, 2005, str. 270.
Jurii, Karlo. Nepoznati steak u upi biokovskoj i legenda o svetom
Jurju. Kai zbornik franjevake provincije Presv. Otkupitelja,
VIII, Split, 1976, str. 227-233.
Jurii, Karlo. Sveti Juraj u povijesti i legendi. Poljica list Poljikog
dekanata, god. II, br. 1(2), Gata, 1977, str. 9-17.
Jurki, Vesna. Kontinuitet ilirskih kultova u rimsko doba na podruju
Istre. Jadranski zbornik, 1979/1981, sv. 11, str. 147-171.
Jurkovi, Miljenko Tugomir Luki (uredili). Starohrvatska spomenika
batina. Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa. Muzejsko-ga-
lerijski centar Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1996, str. 395.
K
Kaer, Pietro. San Doimo vescovo e martire di Salona nellarcheologia e
nellagiograa. Consorzio tipograco Ugo Fosco, Sebenico, 1908,
str. 280.
Karaman, Ljubo. Biljeka o rijetkim spomenicima starohrvatskog doba u
Lici. Peristil, sv. 3, Zagreb, 1960, str. 103-106.
Karaman, Ljubo. Odabrana djela. Knjievni krug, Split, 1986, str. 372.
Kaser, Karl. Hirten, Kmpfer, Stammeshelden: Ursprnge und Gege-
nwart des balkanischen Patriarchats. Bhlau, Wien Kln We-
imar, 1992, str. 462.
Kati, Lovre. Rasprave i lanci iz hrvatske povijesti. Knjievni krug,
Split, 1993, str. 495.
317
Keel, Othmar. Die Welt der altorientalischen Bildsymbolik und das Alte
Testament. Benziger Verlag Neukirchener Verlag, Zrich Kln,
1980, str. 390.
Kelemina, Jakob. Goti na Balkanu. asopis za zgodovino in narodopi-
sje, XXVII, Ljubljana, 1932, str. 121-131.
Kelemina, Jakob. Popa Dukljanina Libellus Gothorum (IVII). Etno-
log, sv. 12, Ljubljana, 1939, str. 15-35.
Klai, Nada. Historia salonitana maior. SANU, Beograd, 1967, str. 142.
Klai, Nada. O problemima stare domovine, dolaska i pokrtenja dalma-
tinskih Hrvata. Zgodovinski asopis, 38/1984, 4, str. 253-270.
Klai, Nada. Poganska stara ili vela Hrvatska cara Konstantina Porro-
geneta. Croatica christiana periodica, XII/1988, 21, str. 49-62.
Klai, Nada. Poloaj Vlaha u XIV i XV stoljeu u hrvatskim zemljama (pre-
ma tampanoj grai i novim podacima iz Zadarskog notarskog arhiva).
Radovi Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjelje-
nje drutvenih nauka, knj. LXXIII, 22, Sarajevo, 1983, str. 107-113.
Klai, Nada. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. kolska knjiga,
Zagreb, 1975, str. XI + 595 + IX.
Klai, Nada. Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Globus, Zagreb, 1990,
str. 468.
Klai, Nada. Srednjovjekovna Bosna. Graki zavod Hrvatske, Zagreb,
1989, str. 344.
Klai, Nada. Vinodol : od antikih vremena do Knezova krkih i Vinodol-
skog zakona. (Posebna izdanja Historijskih arhiva u Pazinu i Rijeci).
Pazin Rijeka, 1988, str. 143.
Klai, Vjekoslav. Crtice iz hrvatske prolosti. Matica hrvatska, Zagreb,
1928.
Klai, Vjekoslav. Crvena Hrvatska i crvena Rusija. Hrvatsko kolo, knj.
VIII, Zagreb, 1927, str. 112-134.
Klai, Vjekoslav. Duvanjsko polje. Hrvatsko kolo, knj. III. za 1907, Za-
greb, 1906, str. 47-90.
318
Klai, Vjekoslav. Hrvati i Hrvatska. Ime Hrvat u povijesti slavenskih na-
roda. Matica hrvatska, Zagreb, 1930, str. 73.
Klai, Vjekoslav. Porieklo banske asti u Hrvata. Vjesnik kr. hrv.-slav.-
dalm. Zem. arkiva, I, Zagreb, 1889, str. 21-26.
Klai, Vjekoslav. Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zagreb, 1982, str.
352.
Klai, Vjekoslav. Regnum Croatiae et Dalmatiae (10591359). U: Sve-
slavenski zbornik : spomenica o tisuugodinjici hrvatskoga kraljev-
stva. Zajednica slavenskih drutava, Zagreb, 1930, str. 79-89.
Klai, Vjekoslav. Slike iz slavenske prolosti. Matica hrvatska, Zagreb,
1903, str. 177.
Klein, L. S. Voskreenije Peruna. Evrazija, Sankt-Peterburg, 2004, str.
480.
(Der) Kleine Pauly Lexikon der Antike. (Hrsg. von Konrat Ziegler, Wal-
ther Sontheimer, Hans Grtner). Bd. 5. Deutscher Taschenbuch Ver-
lag, Mnchen, 1979, str. 1651.
Kneevi, Srebrica. Lik zmije u narodnoj umetnosti i tradiciji Jugoslove-
na. Glasnik Etnografskog muzeja, t. 22-23, Beograd, 1960, str. 57-98.
Koji, Soja. Jedan prilog prouavanju religije Ilira u rimsko doba. Sta-
rinar, n. s., knj. XIII-XIV/1962-1963, Beograd, 1965, str. 223-229.
Konar, Simeon. Goti i njihov vladika Ulla. Brankovo kolo, (Sr. Karlov-
ci), XVI/1910, 7, str. 104-105; XVI/1910, 8, str. 120-121; XVI/1910,
9, str. 137-139; XVI/1910, 10, str. 153-155; XVI/1910, 11, str. 170-
171.
Kopa, Viktor. Kultni simboli na antikom novcu s ilirskog teritorija.
Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, XXXI, br. 1-2, Zagreb,
1982, str. 28-29.
Koroljuk, V. D. Termin Voloskaja zemlja v ranesrednevekovnih pisme-
nih istonikah. U: Etnieskaja istoria vostonih Romancev. Akade-
mija nauka SSSR, Moskva, 1979, str. 5-17.
Koak, Vladimir. O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom sredn-
jem vijeku. Historijski zbornik, 37/1984, str. 211-234.
319
Kovaevi, Jovan. Avarski kaganat. Srpska knjievna zadruga, Beograd,
1977, str. 239.
Kovaevi-Koji, Desanka. Uee Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom
XIV i XV vijeka. Radovi Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. LXXIII, 22, Saraje-
vo, 1983, str. 79-85.
Kovai, Slavko. Sveti Dujam salonitanski biskup. U: Duplani, Arsen
Milan Ivanievi Slavko Kovai. Sveti Dujam: tovanje kroz
vjekove. (Katalog izlobe u Nadbiskupskom sjemenitu od 3. svibnja
do 10. lipnja 2004). Crkva u svijetu, Split, 2004, str. 11-23.
Krefting, Achim. St. Michael und St. Georg in ihren geistesgeschichtli-
chen Beziehungen. Eugen Diederichs Verlag, Jena, 1937, str. 97.
Kronsteiner, Otto. Gab es unter den Alpenslawen eine kroatische Grup-
pe? Wiener Slavistischen Jahrbuch, XXIV/1978, str. 137-157.
Kukuljevi Sakcinski, Ivan. Izabrana djela. Matica hrvatska, Zagreb,
1997, str. 707.
Kukuljevi Sakcinski, Ivan. Prvovjenani vladaoci Bugara, Hrvata i
Srba i njihove krune. Rad JAZU, knj. LVIII, Zagreb, 1881, str. 1-52.
Kulii, piro. Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovni-
tvu dinarske oblasti. Godinjak Akademija nauka i umjetnosti Bo-
sne i Hercegovine. Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 5, 3, Sa-
rajevo, 1967, str. 233-241.
Kulii, piro. O etnogenezi Crnogoraca. Pobjeda, Titograd, 1980, str.
100.
Kulii, piro Petar . Petrovi Nikola Panteli. Srpski mitoloki re-
nik. 2. dopunjeno izd. Etnografski Institut SANU Interprint, Beo-
grad, 1998, str. XX + 485.
Kulii, piro. Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraivanja po-
sebno balkanolokih. (Djela ANUBiH, knj. LVI, Centar za balkano-
loka ispitivanja, knj. 3). Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Her-
cegovine, Sarajevo, 1979, str. 246.
320
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine : od najstarijih vremena do pada
ovih zemalja pod Osmansku vlast. (Alojz Benac et al.). 2. preraeno
i dopunjeno izd. Veselin Maslea, Sarajevo, 1984, str. 589.
Kunstmann, Heinrich. ber den Namen der Kroaten. Die Welt der Sla-
ven, 27/1982, str. 131-136.
Kunstmann, Heinrich. Wer waren die Weisskroaten, des byzantinischen
Kaisers Konstantinos Porphyrogennetos? Die Welt der Slaven,
XXIX, 8, Mnchen, 1984, str. 111-122.
Kuripei, Benedikt. Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju
1530. igoja tampa, Beograd, 2001, str. 62.
Kurtz, Donna C. John Boardman. Thanatos. Tod und Jenseits bei den
Griechen. Verlag Philipp von Zabern, Mainz am Rhein, 1985, str.
480.
Kutzli, Rudolf. Langobardische Kunst. Verlag Urachhaus, Stuttgart,
1974, str. 256.
Kuzmi, Martin. Gotomanija. Nastavni vjesnik, knj. XXXIX /1930, 1-4,
str. 10-26.
Kuzmi, Martin. Krsno ime. Nastavni vjesnik, knj. XXXV/1926-27, Za-
greb, 1927, str. 202-204; knj. XXXV/1927, str. 334-345.
Kuzmi, Martin. Povijesne crtice. Bijela Hrvatska. Velika Hrvatska. Na-
stavni vjesnik, knj. XXXVIII, Zagreb, 1930, str. 203-216.
L
Lago, Valentino. Memorie sulla Dalmazia. Arnaldo Forni, Sala Bologne-
se, 1978. Vol. I, 613 str. ; Vol. II, 528 str. ; Vol. III, 410 str. (Pretisak
izdanja: Venezia, 18691971).
Lasi, Vinko D. Pleterni ukras od najstarijih vremena do danas : njegov
likovni oblik i znaenje. ZIRAL, Chicago, 1995, str. 918.
Laszlo, Gyula. Ungarn und Slawen. U: Berichte ber den II. Internatio-
nalen Kongre fr Slawische Archologie. Bd. II. Berlin, 1973, str.
103-121.
321
Laszowski, Emilije. Prilog k hrvatskoj sfragistici. II. Vjesnik arheolo-
kog drutva, nova ser., sv. V/1901, str. 8184.
Lavanin, Nikola. Ljetopis. (Priredio, latinske i talijanske dijelove pre-
veo, uvod i biljeke napisao dr. fra Ignacije Gavran). Synopsis, Sara-
jevo Zagreb, 2003, str. 369.
Lenard, L.[Leopold]. Stari Srbi i srpska praotabina. Beograd, 1927,
str. 87.
Leonhard, Franz. Falsche Slawengtter. Rudolf M. Rohrer Verlag, Brnn
Mnchen Wien, 1943, str. 81 + slike.
Le Roux, Francoise Jan de Vries Frans Vyncke. Le religioni dellEuropa
centrale precristiana. Laterza, Roma Bari, 1988, str. 178.
Lexikon der christlichen Antike. (Hrsg. von Johannes B. Bauer und Man-
fred Hutter unter Mitarb. von Anneliese Felber). Krner, Stuttgart,
1999, str. XXXI + 387.
Lexikon des Mittelalters. Deutscher Taschenbuch Verlag, Mnchen,
2002. Bd. 2, str. VIII + 2222; Bd. 6, str. 2219.
Lilek, Emilian. Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemalj-
skog muzeja, VI/1894, 1, str. 141-166; VI/1894, 2, str. 259-281;
VI/1894, 3, str. 365-388; VI/1894, 4, str. 631-674.
Litavrin, Genadij Grigorevi. Vizantija i Slavjane. 2. izd. Aleteja, San-
kt-Peterburg, 2001, str. 607.
Lonar, Milenko. O Porrogenetovoj Dalmaciji. Diadora, sv. 12, Zadar,
1990, str. 391-399.
Lonar, Milenko. Porrogenetova seoba Hrvata pred sudom novije lite-
rature. Diadora, sv. 14, Zadar, 1992, str. 375-448.
Lonar, Milenko. Porrogenetovi Avari pripovijest i povijest. U: Sta-
rohrvatska spomenika batina. Raanje prvog hrvatskog kulturnog
pejsaa. (Urednici: Miljenko Jurkovi i Tugomir Luki). Odsjek za
povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nakladni za-
vod Matice hrvatske, Zagreb, 1996, str. 121-126.
Lopai, Radoslav. Biha i Bihaka krajina. II. Matica hrvatska, Zagreb,
1943, str. 292.
322
Lopai, Radoslav. Hrvatski urbari. I. (Monumenta historico-iuridica Sla-
vorum meridionalium, vol. V). JAZU, Zagreb, 1894, str. VIII + 484.
Lwe, Heinz. Ein literarischer Widersacher des Bonifatius Virgil von
Salzburg und die Kosmographie des Aethicus Ister. Verlag der Aka-
demie der Wissenschaften und der Literatur, Mainz Steiner in Ko-
mmision, Wiesbaden, 1952, str. 90.
owmiaski, Henryk (Lovmjanjski, Henrik). Religija Slovena. Slovo-
graf, Beograd, 1996, str. 315.
Luci, Ivan. Povijesna svjedoanstva o Trogiru. Sv. 2. akavski sabor,
Split, str. 723-1220.
Lucio, Giovanni (Ivan Lui). Storia del regno di Dalmazia e di Croazia.
Edizioni LINT, Trieste, 1983, str. VIII + 703.
Ludat, Herbert. Slaven und Deutsche im Mittelalter. Bhlau Verlag, Kln
Wien, 1982, str. IX + 418.
Luft, R.[Robert]. Die Goten unter dem Kreuz. Adolf Klein Verlag, Leip-
zig, 1935, str. 56.
Lukarevi, Jakov (Giacomo di Pietro Luccari). Copioso ristretto degli
annali di Ragusa. Ragusa, 1790, str. 176.
Lukei, Irvin. O kultu svetoga Vida. Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka,
sv. 3536, Rijeka, 1994, str. 133-144.
Lurker, Manfred. Adler und Schlange. Tiersymbolik im Glauben und Welt-
bild der Vlker. Rainer Wunderlich Verlag, Tbingen, 1983, str. 296.
Lurker, Manfred. Der Kreis als Symbol im Denken, Glauben und kn-
sterlichen Gestalten der Menschheit. Rainer Wunderlich Verlag, T-
bingen, 1981, str. 199.
M
Majorov, A. V. Velikaja Horvatija: etnogenez i rannjaja istorija Slavjan
Prikarpatskogo regiona. Izdateystvo Sankt-Peterburgskogo Univer-
siteta, Sankt-Peterburg, 2006, str. 208.
Maksimovi, Ljubomir. Severni Ilirik u VI veku. Zbornik radova SANU,
knj. XIX, Beograd, 1980, str. 17-51.
323
Mandi, Dominik. Bosna i Hercegovina : povjesno-kritika istraivanja.
2. izd. Sv. 1: Dravna i vjerska pripadnost sredovjene Bosne i Her-
cegovine. ZIRAL, Chicago Roma, 1978, str. 605 ; Sv. 2: Bogomil-
ska crkva bosanskih krstjana. ZIRAL, Chicago Roma Zrich
Toronto, 1979, str. 620 ; Sv. 3: Etnika povijest Bosne i Hercegovine.
ZIRAL, Chicago Roma, 1982, str. 706.
Mandi, Dominik. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. The
Croatian Historical Institute, Chicago, 1957, str. XVI + 280.
Mandi, Dominik. Herceg-Bosna i Hrvatska. Hrvatska revija, XIII, sv.
4(52), Buenos Aires, 1963, str. 423-462.
Mandi, Dominik. Hrvati i Srbi dva stara razliita naroda. II. izd. ZI-
RAL, Chicago Roma Zrich Toronto, 1980, str. 419.
Mandi, Dominik. Povijest Hrvata u srednjem vijeku u sveu. predava-
njima prof. N. Klai u Zagrebu. Hrvatska revija, XVII/1967, 3-4, str.
278-299.
Mandi, Dominik. Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Hrvatski
povijesni institut, Rim, 1963, str. XLIII + 631.
Mandi, Dominik. Vlaka teza o B.-H. stecima. Hrvatska revija,
16/1966, sv. 2/4(62/64), str. 237-246.
Marasovi, Tomislav. Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno
graditeljstvo u Dalmaciji. I. Knjievni krug Muzej hrvatskih arhe-
olokih spomenika, Split Arhitektonski fakultet Sveuilita u Za-
grebu, Zagreb, 2008, str. 498.
Marasovi, Tomislav. Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno
graditeljstvo u Dalmaciji. II. Knjievni krug Muzej hrvatskih arhe-
olokih spomenika, Split Arhitektonski fakultet Sveuilita u Za-
grebu, Zagreb, 2009, str. 594.
Mareti, Toma. Slaveni u davnini. Matica hrvatska, Zagreb, 1889, str. 256.
Margeti Lujo, Konstantin Porrogenet i vrijeme dolaska Hrvata. Zbor-
nik Historijskog zavoda JAZU, vol. 8, Zagreb 1977, str. 5-88.
Mari, Rastislav. Antiki kultovi u naoj zemlji. Izdanja zadubine Luke
elovia-Trebinjca, Beograd, 1933, str. 116.
324
Mari, Zdravko. Problem razdvajanja panonskog od ilirskog etnosa.
Pregled, LXII, 7-8, Sarajevo, 1972, str. 1039-1044.
Marjanovi, Damir Dragan Primorac Rifat Hadiselimovi. Naselja-
vanje Bosne i Hercegovine. U: Mui, Ivan. Vjera Crkve bosanske.
Muzej Hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 2008, str. 105-119.
Markovi, Mirko. Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu.
Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, 48, Zagreb, 1980,
str. 5-140.
Markovi, Miroslav. Studije o religiji antike. Srpsko drutvo za helensku
losoju i kulturu, Niki, 2001, str. 151.
Matkovi, Petar. Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka. Rad
JAZU, LVI, Zagreb, 1881, str. 141-232.
Maupas, Pietro Doimo. Prospetto cronologico della storia della Dalma-
zia. Seconda edizione. Spiridione Artale, Zara, 1878, str. 429.
Mayer, Anton. Rus Joe Kralji dinastije Svevladiev. Nastavni vjesnik,
XLI/1932-33, 1-3, str. 79-88.
Mazzuoli Porru, Giulia. Documenti Slavi premetodiani e missione Bava-
rese. U: Studi slavistici in ricordo di Carlo Verdiani. Giardini, Pisa,
1979, str. 216-227.
Maurani, Vladimir. Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik. In-
formator, Zagreb, 1975. I, str. XIX + 885; II, str. 886-1756 + XV +
74. (Pretisak izd: JAZU, Zagreb, 1908-1922).
Medini, Julijan. Autohtoni kultovi u razvoju antikih religija u rimskoj
provinciji Dalmaciji. Dometi, XVII/1984, 5, str. 7-33.
Medini, Julijan. Provincia Liburnia. Diadora, vol. 9, Zadar, 1980, str.
363-441.
Menghin, Wilfried. Frhgeschichte Bayerns. Rmer und Germanen
Baiern und Schwaben Franken und Slawen. Konrad Theiss Verlag,
Menghin, Wilfried. Die Langobarden. Konrad Theiss Verlag, Stuttgart,
1985, str. 236.
Menis, Gian Carlo (redaktor). I Longobardi. Electa, Milano, 1990, str. 492.
325
Mensching, Gustav. Gut und Bse im Glauben der Vlker. Ehrenfried
Klotz Verlag, Stuttgart, 1950, str. 131.
Michel, Paul. Tiere als Symbol und Ornament. Mglichkeiten und Gren-
zen der ikonographischen Deutung, gezeigt am Beispil des Zr-
cher Gromnsterkreuzgangs. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden,
1979, str. 173 + VII tabli.
Migotti, Branka. Arheoloka graa iz ranokranskog razdoblja u kon-
tinentalnoj Hrvatskoj. U: Demo, eljko (urednik). Od nepobjedivog
sunca do sunca pravde. Arheoloki muzej, Zagreb, 1994, str. 41-70.
Miki, ivko. Antropoloka struktura stanovnitva Srbije. Odeljenje za
etnologiju Filozofskog fakulteta, Beograd, 1988, str. 136.
Miki, ivko. Antropoloki prikaz srednjovekovnih stanovnika Riica.
U: Riice : nekropole steaka. Regionalni zavod za zatitu spomeni-
ka kulture, Split, 1983, str. 45-59.
Miki, ivko. Antropoloki prol srednjovjekovne nekropole u Mravin-
cima kod Splita. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 83,
Split, 1990, str. 225-232.
Miki, ivko. Beitrg zur Antropologie sptrmischer bis sptmittelal-
terlicher Bevlkerungen Jugoslawiens. Godinjak Akademija nau-
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispiti-
vanja, knj. XXII, 2, Sarajevo, 1984, str. 5-109.
Miki, ivko. Dinaridi srednjovekovne nekropole Pavlovac kod Sara-
jeva. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu,
Arheologija, 37/1982, str. 207-216.
Miki, ivko. Dinarski antropoloki tip sa srednjovekovne nekropole
Raka Gora Steci kod Mostara. Godinjak Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitivanja,
knj. 17,15, Sarajevo 1978, str. 223-280 + X.
Miki, ivko. Die Ethnogenese der Illyrer in Jugoslawien aus der Si-
cht der Anthropologie. U: Bernhard, Wolfram Anneliese Kandler-
Palson (Hrsg). Ethnogenese europischer Vlker. Aus der Sicht der
Anthropologie und Vor- und Frhgeschichte. Gustav Fischer Verlag,
Stuttgart New York, 1986, str. 75-87.
326
Miki, ivko. Novi antropoloki prilozi istraivanju tumula na glasina-
kom podruju. Godinjak Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. XVII, 15, Sa-
rajevo, 1978, str. 37-49 + 3.
Miki, ivko. O antropolokoj istraenosti ilirskog stanovnitva. U: Sa-
hranjivanje kod Ilira. (Zbornik radova prikazanih na naunom sku-
pu Srpske akademije nauka i umetnosti i Balkanolokog instituta
SANU, Zlatibor, 10 12. m 1976). Beograd, 1979, str. 187-204.
Miki, ivko. O zikoj antropologiji u Srbiji i rezultatima istraivanja.
Glasnik Srpskog arheolokog drutva, br. 10, Beograd, 1995, str. 45-51.
Miki, ivko. Prilog antropolokoj strukturi skeleta iz nekropola sa ste-
cima u Jugoslaviji. Godinjak Akademija nauka i umjetnosti Bo-
sne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 23, 21,
Sarajevo, 1985, str. 55-68 + 4.
Mileti, Maja. I krstjani di Bosnia alla luce dei loro monumenti di pie-
tra. Pont. Institutum Orientalium Studiorum, Roma, 1957, str. 185.
Mileti, Nada. Nakit i oruje IX-XII veka u nekropolama Bosne i Herce-
govine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, XVIII,
Sarajevo, 1963, str. 155-176.
Mileti, Nada. Steci. Jugoslavija, Beograd Spektar, Zagreb Prva
knjievna komuna, Mostar, 1982, str. 166.
Mileti, Nada. Steci arheoloki i likovni aspekt. U: Bogomilstvoto na
Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. (Materijali od sim-
poziumot). Makedonska akademija na naukite i umetnostite [etc.],
Skopje, 1982, str. 233-240.
Miloevi, Ante. Steci i Vlasi : steci i vlake migracije 14. i 15. sto-
ljea u Dalmaciji i jugozapadnoj Bosni. Regionalni zavod za zatitu
spomenika kulture u Splitu, Split, 1991, str. 63.
Mirdita, Zef. Vlasi starobalkanski narod (od povijesne pojave do danas).
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2009, str. 350.
Mirdita, Zef. Vlasi u historiograji. Hrvatski institut za povijest, Zagreb,
2004, str. 562.
327
Mittelalterliche Grabmler aus Bosnien. Ausstellung des Landesmuseums
von Bosnien und der Herzegowina in Sarajewo vom 1. September bis
5. November 1967 im Rmisch-Germanischen Zentralmuseum Ma-
inz. (Katalog izlobe). Verl. Des Rmisch-Germanischen Zentralmu-
seums, Mainz Habelt in Komm., Bonn, 1967, str. VIII, 39 + 8 tabli.
Mladenovi, Olivera. Kolo u Junih Slovena. Srpska akademija nauka i
umetnosti, Beograd, 1973, str. 198 + XXXII.
Modestin, Joseph. Historisch-onomatologische Untersuchungen. Agra-
mer Tagblatt, XXVI/1911, 294, str. 1-4.
Modestin, Josip. Imena petorice brae i dviju sestara na poetku hrvat-
ske povijesti. Nastavni vjesnik, knj. VIII. za 1912, str. 605-608.
Modestin, Josip. Imena petorice brae i dviju sestara na poetku hr-
vatske povijesti. Nastavni vjesnik, knj. XXXIV za 1925-26, Zagreb,
1926, str. 9-14.
Modestin, Josip. Imena petorice brae i dviju sestara na poetku hrvat-
ske povijesti. Nastavni vjesnik, knj. XXXVI/1928, str. 288-296.
Modestin, Josip. Zastupa li Kosentzes Kasege? Nastavni vjesnik, knj.
XXXIV. za 1925-26 godinu, Zagreb, 1926, str. 115-117.
Molsdorf, Wilhelm. Christliche Symbolik der mittelalterlichen Kunst. 2.,
wesentl. Au. Akademische Druck-u. Verlagsanstalt, Graz, 1984, str.
XV + 294 + XI tabli.
Moszyski, Leszek. Die vorchristliche Religion der Slaven im Lichte
der slavischen Sprachwissenschaft. Bhlau Verlag, Kln Weimar
Wien, 1992, str. 144.
Mller, Ludolf (Hrsg.). Handbuch zur Nestorchronik. Band I. Nestor-
chronik Text. Wilhelm Fink Verlag, Mnchen, 1977, str. VIII + 577.
Musset, Lucien. Le invasioni barbariche. Le ondate germaniche. Mur-
sia, Milano, 1989, str. 343.
Mui, Ivan. Hrvati i autohtonost. VII. izdanje. Knjigotisak, Split, 2001,
str. 582.
Mui, Ivan. O slavenskoj pismenosti na dananjem teritoriju Hrvata
u antiko i ranosrednjovjekovno doba. Kai. Zbornik Franjeva-
ke provincije presvetoga otkupitelja. Sv. 25, god. 25, Split, 1993, str.
328
385-403. (Isto na talijanskom: La lingua parlata nella Dalmazia ro-
mana. La cultura nel mondo /Roma/, XLV/1991, 1, 7-16.)
Mui, Ivan. Sklavini-Sklabenoi i formirovanije horvatskogo naroda na
Balkanah. Studia Slavica et Balcanica Petropolitana. Sankt Peter-
burg, broj 2(4)/2008, str. 73-93.
Mui, Ivan. Vjera Crkve bosanske. Muzej Hrvatskih arheolokih spo-
menika, Split, 2008, str. 183.
Mui, Ivan (priredio). Vlasi u starijoj hrvatskoj historiograji. Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 2010, str. 318.
N
Naumov, E. P. Etnike predstave na Balkanu u epohi ranog srednjeg
vijeka. (Po materijalima Ljetopisa popa Dukljanina). Dijalog, br.
1-2, Sarajevo, 1989, str. 234-246.
Naumov, E. P. K voprosu o znaeniji termina Vlahija v hronike tak
nazivaemogo Ansberta. U: Etnieskaja istoria vostonih Romancev.
Akademija nauka SSSR, Moskva, 1979, str. 191-203.
Newman, John Henry. Gli Ariani del quarto secolo. Jaca Book Morcelli-
ana, Milano, 1981, str. XLII + 372.
Nikevi, Vojislav. Kroatistike studije. Erasmus naklada, Zagreb, 2003,
str. 508.
Nikolajevi, Ivanka. Kasnoantika i srednjovekovna utvrenja u Bosni
i Hercegovini. Radio Sarajevo, Trei program, VII/1978, 21-22, str.
439-444.
Nikolajevi, Ivanka. Salona christiana u VI i VII veku. Vjesnik za ar-
heologiju i historiju dalmatinsku, LXXII-LXXIII, Split, 1979, str.
151-169.
Nikoli, Danica. Konj u vjerovanjima naih naroda. iva antika, god.
IX, Skoplje, 1959, str. 271-283.
Nodilo, Natko. Stara vjera Srba i Hrvata. Logos, Split, 1981, str. 703.
Novak, Grga. Morlaci (Vlasi) gledani s mletake strane. Zbornik za na-
rodni ivot i obiaje, JAZU, knj. 45, Zagreb, 1971, str. 579-603.
329
Novak, Viktor. Sitni prilozi. De iis qui Snaci nominantur. Jugoslovenski
istoriski asopis, II, 1-4, Ljubljana Zagreb Beograd, 1936, str.
106-127.
Novakovi, Relja. Baltiki Sloveni u Beogradu i Srbiji. Narodna knjiga,
Novakovi, Stojan. Legenda o sv. Gjurgju u staroj srpsko-slovenskoj i u
narodnoj usmenoj literaturi. Starine JAZU, knj. XII, Zagreb, 1880,
str. 129-163.
O
Olshausen, Eckart. Einfhrung in die Historische Geographie der Alten
Welt. Wissenschaftliche buchgesellschaft, Darmstadt, 1991, str. X +
232 + karte.
Oluji, Boris. Japodski svijet mrtvih. U: Znakovi i rijei. Hrvatska sveu-
ilina naklada, Zagreb, 2002, str. 63-83.
Oluji, Boris. Povijest Japoda: pristup. Srednja Europa, Zagreb, 2007,
str. 299 + [16] s tablama.
Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine. (Obradili Fehim D.
Spaho, Ahmed S. Alii; priredila Behija Zlatar). Orijentalni institut,
Sarajevo, 2007, str. XXII + 470.
Orbini, Mauro. Il Regno degli Slavi. (Besorgt von Sima irkovi u. Peter
Rehder). Sagner, Mnchen, 1985, str. 23, 473.
Ostoji, Ivan. Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima. Sv. II:
Benediktinci u Dalmaciji. Split, 1964, str. 655.
Ostoji, Ivan (iz Krapine). Prilog onomastici ibenskog kraja. I: Antro-
ponimi. Vl. Naklada, Krapina, 1980, str. 197 ; II: Zemljopisna imena
i dopune prvom dijelu. Vl. Naklada, Krapina, 1982, str. 94.
Ostoji, Ivan (iz Krapine). Vjerodostojnost sadraja IX glave Ljetopisa
Popa Dukljanina. Krapina, 1968, str. 103.
Ostoji, Ivan (iz Krapine). Vlasi u Hrvatskoj. Vl. Naklada, Krapina,
1974, str. 204.
330
Otri, Olga. Tragovi ilirske kulturne batine u narodnoj kulturi naeg
primorskog podruja. U: Predslavenski etniki elementi na Balkanu
u etnogenezi junih Slavena. (Simpozijum). (Posebna izdanja ANU-
BIH, knj. XII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 4). Akademi-
ja nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1969, str. 245-
281.
Ovsec, Damjan J. Slovanska mitologija in verovanje. Zaloba Domus,
Ljubljana, 1991, str. 538.
P
Pajakowski, Wlodzimierz. Wer waren Illyrii proprie dicti und wo siedel-
te man sie an? Godinjak Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. XVIII, 16, Sa-
rajevo, 1980, str. 91-162.
Palavestra, Vlajko. Narodna predanja o starom stanovnitvu u dinarskim
krajevima. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sara-
jevu, Etnologija, nova. ser. 20-21/1965-1966, str. 5-86.
Paleobalkanska plemena izmeu Jadranskog i Crnog mora od eneolita
do helenistikog doba. I. Iliro-traki simpozijum. Akademija nauka i
umjetnosti BiH, Sarajevo Srpska akademija nauka i umetnosti, Be-
ograd, 1991, str. 229.
Palol, Pedro de Gisela Ripoll. Die Goten. Bechtermnz Verlag, Au-
gsburg, 1999, str. 305.
Panteli, Stjepan. Die Urheimat der Kroaten in Pannonien und Dalma-
tien. Verlag Peter Lang, Frankfurt/M Berlin Bern New York
Paris Wien, 1997, str. 284.
Papazoglu, Fanula. Poreklo i razvoj ilirske drave. Godinjak Akade-
mija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanolo-
ka ispitivanja, V, 3, Sarajevo, 1967, str. 123-144.
Pascal, Carlo. La morte e laldila nel mondo pagano. Fratelli Melita, Mi-
lano, 1987, str. 401.
331
Pakvalin, Veljko. Kranstvo kasne antike u zaleu Salone i Narone :
arheoloka istraivanja kasnoantikog kranstva u Bosni i Herce-
govini. Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 2003, str. 379.
Pakvalin, Veljko. Kultovi u antiko doba na podruju Bosne i Hercego-
vine. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Arheologi-
ja, XVIII, Sarajevo, 1963, str. 127-151.
Patsch, Carl (Karl). Historische Wanderungen im Karst und an der
Adria. Verlag des Forschungsinstitutes fr Osten und Orient, Wien,
1922, str. 169.
Patsch, Karl. Lika u rimsko doba. Biblioteka Like upe, Gospi,
1990, str. 122.
Pavan, Massimiliano. DallAdriatico al Danubio. Editoriale Program-
ma, Padova, 1991, str. XXII + 657.
Pavii, Stjepan. Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji. JAZU, Zagreb,
1953, str. 356.
Pavii, Stjepan. Seobe i naselja u Lici. JAZU, Zagreb, 1962, str. 330.
Pavi, Armin (sredio i preveo). Cara Konstantina VII. Porrogenita De
administrando imperio. Glave 2936. Novo izdanje. Kralj. zemalj-
ska tiskara, Zagreb, 1909, str. 86.
Pavi, Matija. Arijanstvo u Panoniji Sriemskoj. akovo, 1891, str. 46.
Pecik, Mechtild. Der Tod im Dasein des Menschen. Der Tod und sein
Umfeld untersucht und dargestellt am Beispiel: Kroatien. Disert.
Tbingen, 1985, str. XI + 267.
Peisker, Jan. Koje su vjere bili stari Sloveni prije krtenja? Starohrvats-
ka prosvjeta, nova ser., II, br. 1-2, Zagreb Knin, 1928, str. 54-86.
Pejakovi, Mladen. Omjeri i znakovi. Ogledi iz starije hrvatske umjetno-
sti. Matica hrvatska, Dubrovnik, 1996, str. 541.
Pejakovi, Mladen. Starohrvatska sakralna arhitektura. NZ Matice hr-
vatske Kranska sadanjost, Zagreb, 1982, str. 311.
Peut, Damjan. Goti koji su i Slaveni (Gothi qui et Slavi). Migracijske
teme, XIII/1997, 4, str. 310.
332
Petkovi, Danijel. Hrvatsko ime u srednjovjekovnoj Slavoniji prema
nekoliko primjera u diplomatikim izvorima od 13. do 15. stoljea.
Starohrvatska prosvjeta, sv. 33, Split, 2006, str. 243-281.
Petricioli, Ivo. Umjetnika batina Zadra. Matica hrvatska, Zagreb,
2005, str. 322.
Petri, Mario. O pitanju porijekla obiaja tatuiranja kod balkanskih na-
roda. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, vol. 39-40, Beo-
grad, 1976, str. 219-237.
Petrinec, Maja. Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjo-
vjekovne hrvatske drave. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika,
Split, 2009, str. IX + 663.
Petrinec, Maja. Nalazi u grobovima ispod steaka. U: Steci. (Katalog
izlobe). Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2008, str. 246-263.
Petrovi, Petar . Motiv ljudskih oiju kod balkanskih Slovena. Glasnik
Etnografskog muzeja, t. 22-23, Beograd, 1960, str. 33-56.
Petrovi, Sreten. Srpska mitologija. Knj. 1: Sistem srpske mitologije.
Prosveta, Ni, 1999, str. 404. ; Knj. 2: Mitoloke mape sa pregledom
junoslovenskog prostora. Prosveta, Ni, 2000, str. 312 + mape.
Petruhin, V. J. T. A. Agapkina L. N. Vinogradova S. M. Tolstaja.
Slavjanskaja mitologija. Ellis Lak, 1995, str. 414.
Pettazzoni, Raffaele. La religione pagana dei popoli slavi secondo le
testimonianze medievali greche e latine. Edizioni Italiane, Roma,
[s.a.], str. 124.
Pilar, Ivo. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i zna-
enju. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knj.
XXVIII/1931, sv. 1, str. 1-86.
Pohl, Walter. Das Awarenreich und die kroatischen Ethnogenesen. U:
Die Bayern und ihre Nachbarn. (Hrsg. von Herwig Wolfram und
Andreas Schwarcz). I. Verlag der sterreichischen Akademie der
Wissenschaften, Wien, 1985, str. 293-298.
Pohl, Walter. Die Awaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuropa 567-822 n.
Chr. Verlag Beck, Mnchen, 1988, str. IX + 529.
333
Pokorny, Julius. Indogermanisches etymologisches Wrterbuch. Bd. I,
Francke Verlag, Bern Stuttgart, 1989, str. 1183 ; Bd. II, Francke
Verlag, Bern Stuttgart, 1989, str. 495.
Popovi, Duan. Prilozi itanju i razumevanju raznih starina. Beograd,
1957, str. 1226.
Porru, Giulia Mazzuoli. Documenti slavi premetodiani e missione bava-
rese. U: Studi slavistici in ricordo di Carlo Verdiani. Giardini, Pisa,
1979, str. 216-227.
Posavec, Vladimir. Prilog poznavanju ostrogotskog razdoblja u Dalma-
ciji. Historijski zbornik, 49, Zagreb, 1996, str. 1-15.
Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena
do godine 1463. I. Napredak, Sarajevo, 1942, str. VII + 853.
Praistorija jugoslavenskih zemalja. V: eljezno doba. ANUBiH, Cen-
tar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo, 1987, str. 1006 + LXXX-
VIII table.
Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi junih Slovena.
(Simpozijum odran 24 26 oktobra l968. u Mostaru). (Posebna iz-
danja ANUBiH, knj. XII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 4).
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1969,
str. 310.
Prijatelj, Kruno. Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog doba. Sta-
rohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 3, Zagreb, 1954, str. 65-91.
Pritsak, Omeljan. Kroatien und Kroaten whrend des Neunten Jahrhun-
derts: das Entstehen einer Christlichen Nation. U: Poeci hrvatskog
kranskog i drutvenog ivota od VII. do kraja IX. stoljea. Rado-
vi Drugog meunarodnog simpozija, Split, 30. rujna 5. listopada
1985. Crkva u svijetu, Split, 1990, str. 23-37.
Pritsak, Omeljan. The Slavs and the Avars. U: Gli Slavi occidentali e me-
ridionali nellalto Medioevo. Settimane di studio del Centro italiano
di studi sullalto Medioevo, XXX, 15-21 aprile 1982, vol. 1. Spole-
to, 1983, str. 353-432.
Pudi, Ivan. Rerum Illyricarum Ignjata urevia. ANUBiH, Sarajevo,
1967, str. 367.
334
Pudi, Ivan. Seoba i iezavanje istonih Germana. Anali Filolokog fa-
kulteta, knj. VII, Beograd, 1967, str. 111-131.
Pui, Ilija. Preistorijski crtei na stijeni u Lipicima. Godinjak Akade-
mija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanolo-
ka ispitivanja, knj. IV, 2, Sarajevo, 1966, str. 187-191 + 4.
Putanec, Valentin. Ubikacija klasinih toponima Sisopa i Soroga u Za-
greb i pitanje prisutnosti Slavena na Balkanu u 1. st. nae ere. Vla-
stita naklada, Zagreb, 1992, str. 16.
Q
Quinones, Ana Maria. Panzensymbole in der Bildhauerkunst des Mitte-
lalters. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1998, str. 293.
R
Raki, Franjo. Biela Hrvatska i biela Srbija. Rad JAZU, knj. LII, Zagreb,
1880, str. 145-181.
Raki, Franjo. Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljini obseg i na-
rod. Rad JAZU, knj. LVI, Zagreb, 1881, str. 63-140. ; [II. dio], Rad
JAZU, knj. LVII, Zagreb, 1881, str. 103-149.
Radau-Ribari Jelka. Kieni biljac i nordijski Ryij srodni pred-
meti kune opreme u tradicijskoj kulturi stanovanja. Zbornik za na-
rodni ivot i obiaje Junih Slavena, JAZU, knj. 49, Zagreb, 1983,
str. 515-527.
Radenkovi, Ljubinko. Simbolika sveta u narodnoj magiji junih Slavena.
Prosveta, Ni Balkanoloki institut SANU, Beograd, 1996, str. 386.
Rahner, Hugo. Griechische Mythen in christlicher Deutung. Herder, Ba-
sel, 1984, str. XXI + 396.
Randi, Oscar. Il fenomeno degli Aromuni. La rivista dalmatica, XX/1939,
2, str. 21-33.
Rapani, eljko. La costa orientale dellAdriatico nellalto Medioevo.
U: Gli Slavi occidentali e meridionali nellalto Medioevo. Settimane
335
di studio del Centro italiano di studi sullalto Medioevo, XXX, 15-
21 aprile 1982. Spoleto, 1983, str. 831-869.
Rapani, eljko. Predromaniko doba u Dalmaciji. Logos, Split, 1987,
str. 239.
Rapani, eljko. Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u saloni-
tanskom ageru u ranom srednjem vijeku. Vjesnik za arheologiju i hi-
storiju dalmatinsku, LXXIV, Split, 1980, str. 189-217.
Raunig, Branka. Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda. Akademi-
ja nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2004, str. 301.
Rech, Photina, Inbild des Kosmos. Otto Mller Verlag, Salzburg Frei-
lassing, 1966. Bd. I, str. 610. ; Bd. II, str. 605.
Reichert, Hermann. Lexikon der altgermanischen Namen. Bd. 1, Verlag
der Oesterreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien, 1987,
str. XXXI + 843 ; Bd. 2, Verlag der Oesterreichischen Akademie der
Wissenschaften, Wien, 1990, str. XI + 661.
Rendi-Mioevi, Duje. Antika batina u kulturi jugoslavenskih naro-
da. Zbornik Zagrebake slavistike kole, god. III, 3, Zagreb, 1975,
str. 292-301.
Rendi-Mioevi, Duje. Iliri i antiki svijet. Knjievni krug, Split, 1989,
str. 926 + XCII table.
Reneo, Ivan. Novci bosanskih banova i kraljeva. Glasnik hrvatskog dr-
avnog muzeja, LV/1943, Sarajevo, 1944, str. 237-292.
Renfrew, Colin. Archeologia e linguaggio. Editori Laterza, Bari, 1989,
str. VIII + 368.
Renfrew, Colin. Der Ursprung der indoeuropischen Sprachfamilie.
Spektrum Akademischer Verlag, Heidelberg Berlin Oxford,
1994, str. 56-64.
Restelli, Giuseppe. Goti Tedeschi Longobardi. Paideia, Brescia, 1984,
str. 200.
Reuter, Otto Sigfrid. Germanische Himmelskunde. Faksimile-Verlag-
Versand, Bremen, 1982, str. XVI + 766.
336
Richer, Jean. Iconologie et tradition. Symboles cosmiques dans lart
chretien. G. Tredaniel, Paris, str. 255.
Ries, Julien. I simboli delle grandi religioni. Jaca Book, Milano, 1987,
str. VII + 271.
Rihtman, Cvjetko. Die Hauptemerkmale der konstatierten Schichten
in der traditionellen Musik und in den Musikinstrumenten Bosni-
ens und Herzegowina. Radovi Nauno drutvo Bosne i Hercegovi-
ne, Odjeljenje istorijsko-lolokih nauka, knj. XXVII, 9, Sarajevo,
1965, str. 213-224.
Rihtman, Cvjetko. O ilirskom porijeklu polifonih oblika narodne muzike
Bosne i Hercegovine. U: Rad Kongresa folklorista Jugoslavije : na
Bjelanici 1955. i u Puli 1952. Zagreb, 1958, str. 99-104.
Rogoi, Roko. Veliki Ilirik (284395) i njegova konana dioba (396
437). Zagreb, 1962, str. 219.
Rth, Erich. Sind wir Germanen? Erich Rth Verlag, Kassel, 1967, str.
348.
Roth, Helmut. Die Ornamentik der Langobarden in Italien. Rudolf He-
belt Verlag, Bonn, 1973, str. XV + 306.
Rotkovi, Radoslav. Odakle su doli preci Crnogoraca. Onomastika
istraivanja. MontEdit, Podgorica, 2000, str. 365.
Rungg, Josef. Ortsnamen der Goten, Rmer, Franken in Rtien, Nori-
cum, besonders Tirol. Universittsverlag Wagner, Innsbruck, 1963,
str. 207.
Rus, Joe. Kralji dinastije Svevladiev. Najstareji skupni vladarji Hrva-
tov in Srbov 454-614. Ljubljana, 1931, str. 207.
Rus, Joe. Krst prvih Hrvatov in Srbov. Nova poglavlja o zgodovini kra-
ljev Svevladiev 614-654. Ljubljana, 1932, str. 87.
Rybakov, Boris Aleksandrovi. Jaziestvo drevnih Slavjan. Nauka, Mo-
skva, 1981. str. 607.
337
S
Sachs, Hannelore Ernst Badstbner Helga Neumann. Erklrendes
Wrterbuch zur christlichen Kunst. Dausien, Hanau, [1983], str. 384.
Saka, Stjepan Krizin. Otkuda Hrvatima Ban? ivot, XX/1939, 7, str.
388-400.
Saka, Stjepan Krizin. Pravo znaenje naziva bijela i crvena Hrvat-
ska. ivot, XIX/1938, 6, str. 332-338.
San Giorgio e il Mediterraneo. Atti del II Colloquio internazionale per il
XVII centenario, Roma, 2830 novembre 2003. (A cura di Gugliel-
mo deGiovanni-Centelles). Citt del Vaticano, 2004, str. 345.
Scardigli, Piergiuseppe. Die Goten Sprache und Kultur. Verlag C. H.
Beck, Mnchen, 1973, str. VI + 399.
Schferdiek, Knut. Die Kirche in den Reichen der Westogoten und Su-
ewen bis zur Errichtung der westgotischen katholischen Staatskir-
che. Walter de Gruyter, Berlin, 1967, str. VIII + 286.
Schejbal, Berislav. Nova razmatranja o Aquae Balissae i narodu Jatza.
Opuscula archaeologica, sv. 27, Zagreb, 2003, str. 393-404.
Schlosser, Wolfhard Jean Cierny. Sterne und Steine. Theiss, Stuttgart,
1997, str. 178 + X tabli.
Schlott, Urlike. Vorchristliche und christliche Beziehungen bei Kelten,
Germanen und Slawen. Verlag Dr. Kova, Hamburg, 1997, str. XII
+ 259.
Schmidt, Heinrich Margarethe Schmidt. Die vergessene Bildersprache
christlicher Kunst. Beck, Mnchen, 1982, str. 337.
Schramm, Gottfried. Eroberer und Eingesessene. Verlag Anton Hierse-
mann, Stuttgart, 1981, str. X + 467.
Schrcke, Helmut. Germanen, Slawen. Panorama-Verlag, Wiesbaden,
1999, str. 466.
Schubert, Gabriella. Der Heilige Georg und der Georgstag auf dem Bal-
kan. Zeitschrift fr Balkanologie, 4, Wiesbaden, 1985, str. 80-105.
338
Schubert, Hans. Das lteste germanische Christentum oder der sogen.
Arianismus der Germanen. Verlag von J. C. B. Mohr (Paul Sie-
beck), Tbingen, 1909, str. 36.
Schwarz, Ernst. Germanische Stammeskunde. Carl Winter Universitts-
Verlag, Heidelberg, 1956, str. 248.
Sedov, V. V. Oerki po arheologii Slavjan. Institut za arheologiju Ruske
akademije nauka, Moskva, 1994, str. 128.
Sedov, V. V. Slavjane. Institut za arheologiju Ruske akademija nauka,
Moskva, 2002, str. 622.
Seebold, Elmar (preradio). Kluge Etymologisches Wrterbuch der deuts-
chen Sprache. 24. Au. Walter de Gruyter, Berlin New York, 2002,
str. LXXXIX + 1023.
Seel, Otto. Der Physiologus. Artemis, Zrich Mnchen, 1983, str. 103.
Sergejevski, Dimitrije. Iz problematike ilirske umjetnosti. Godinjak
Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispiti-
vanja, III, knj. 1, Sarajevo, 1965, str. 119-152.
Siebs, Benno Eide. Die Personennamen der Germanen. Sndig, Schaan/
Liechtenstein, 1983, str. 177.
Simonetti, Manlio. La crisi ariana nel IV secolo. Institutum patristicum
Augustinianum, Roma, 1975, str. VII + 598.
Simonetti, Manlio. Studi sullarianesimo. Editrice Studium, Roma,
1965, str. 200.
Simpozijum o teritorijalnom i hronolokom razgranienju Ilira u prai-
storijsko doba. Nauno drutvo SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1964, str. 293.
Skok, Petar. Dolazak Slovena na Mediteran. Split, 1934, str. 141.
Skok, Petar. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. JAZU,
Zagreb. Knj. I, 1971, str. XXXVIII + 788; knj. II, 1972, str. 700; knj.
III, 1973, str. 703.
Skok, Petar. Kako bizantinski pisci piu slovenska mjesna i lina imena.
Starohrvatska prosvjeta, nova ser. I, 3-4, Zagreb Knin, 1927, str.
161-196.
339
Smiljani, Franjo. O poloaju i funkciji upana u hrvatskim srednjovje-
kovnim vrelima od 9. do 16. stoljea. Povijesni prilozi, god. 26, sv.
33, Zagreb, 2007, str. 33-102.
Sokol, Vladimir. Panonija i Hrvati u 9. stoljeu. U: Arheoloka istrai-
vanja u Podravini i Kalniko-Bilogorskoj regiji. (Znanstveni skup).
Zagreb, 1990, str. 193-195.
Soloviev, Alexandre. Saint Grgoire, patron de Bosnie. Bizantion, XIX,
Bruxelles, 1949, str. 263-279.
Sparavalo, Ljubo. Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na podruju
ume Trebinjske. Tribunia, br. 5, Trebinje, 1979, str. 53-137.
Spitzing, Gnter. Lexikon byzantinisch-christlicher Symbole : die Bil-
derwelt Griechenlands und Kleinasiens. Diederichs, Mnchen,
1989, str. 344.
Srejovi, Dragoslav. Iliri i Traani. O starobalkanskim plemenima. Srp-
ska knjievna zadruga, Beograd, 2002, str. 350.
Srejovi, Dragoslav. Jelen u naim narodnim obiajima. Glasnik Etno-
grafskog muzeja u Beogradu, XVII, Beograd, 1955, str. 231-236.
Srejovi, Dragoslav. Prerimske forme sahranjivanja na rimskim nekro-
polama ranog carstva u Jugoslaviji. U: Materijali I. VI kongres ar-
heologa Jugoslavije, Ljubljana, 1963. Arheoloko drutvo Jugosla-
vije, Beograd, 1964, str. 89-93.
Steller, Walther. Grundlagen der deutschen Geschichtsforschung. Teil
I, Volkstum Verlag Wilhelm Landig, Wien Mnchen, 1973, str.
270; Teil II, Verlag Karl Werner, Wien, 1975, str. 280 + 8 karata.
Sterckx, Sebastian Gerard de Champeaux. I simboli del medio evo.
Jaca Book, Milano, 1981, str. 491.
Stipevi, Aleksandar. Arte degli Iliri. Edizioni del Milione, Milano,
1963, str. LX + 75.
Stipevi, Aleksandar. Iliri. kolska knjiga, Zagreb, 1974, str. 246.
Stipevi, Aleksandar. Kultni simboli kod Ilira. (Posebna izdanja, knj.
LIV, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 10). Akademija nau-
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1981, str. 204 + 36.
340
Stipii, Jakov. Corona Venetorum. Radovi Instituta za povijest umjetno-
sti Sveuilita u Zagrebu, I/1972, br. 1-2, str. 128-135.
Stojkovi, Marijan. Oposun, naoposun i trokratno naoposuno okre-
tanje. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, XXVI, 1,
Zagreb, 1929, str. 25-42.
Stkl, Gnther. Geschichte der Slavenmission U: Haendler, Gert. Ges-
chichte des frhmittelalters und der germanenmission. 2. erg. Au.
Vandenhoeck & Ruprecht, Gttingen, 1976, str. 77-93.
Stoi, Krsto. Sv. Juraj muenik vitez. Rukopis. Muzej Grada ibenika,
str. 38.
Stoi, Krsto. Sveti Juraj u povijesti, legendi i umjetnosti. Obitelj, IX, 17,
Zagreb, 1937, str. 303-304.
Stoyanov, Yuri. Laltro Dio : religioni dualiste dallantichit alleresia
catara. Morcelliana, Brescia, 2007, str. 470.
Strgai, Ante Marija. Kranstvo u rimskoj provinciji Dalmaciji do mi-
lanskog edikta 313. Inauguralna disertacija. Tiskara Kai, ibenik,
1941, str. 70.
Strohal, Rudolf. Zbirka starih hrvatskih crkvenih pjesama. Sabrao iz sta-
rih hrvatskih glagolskih rukopisa od 14.18. vijeka Rudolf Strohal.
Naklada pieva, Zagreb, 1916, str. 64.
Strm, ke Haralds Biezais. Germanische und Baltische Religion.
Verlag W. Kohlhammer, Stuttgart Berlin Kln Mainz, 1975,
str. 391.
Strzygowski, Josef. Die altslavische Kunst. Benno Filser Verlag, Au-
gsburg, 1929, str. XIV + 296.
Sui, Mate. Dalmaticum mare. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 29-30,
Zadar, 1983, str. 5-20.
Sui, Mate. Granice Liburnije kroz stoljea. Radovi Instituta JAZU u
Zadru, II, Zagreb, 1955, str. 273-297.
Sui, Mate. Illyrii proprie dicti. Godinjak Akademija nauka i umjet-
nosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj.
XIII, 11, Sarajevo, 1976, str. 179-196.
341
Sui, Mate. Liburnia Tarsaticensis. U: Adriatica praehistorica et an-
tiqua. (Zbornik radova). Arheoloki institut Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, Zagreb, 1970, str. 705-716.
Sui, Mate. Marafor Maricus upan. U: Arheoloka istraivanja
u Kninu i Kninskoj krajini. Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb,
1992, str. 51-53.
Sui, Mate. Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etno-
sa. Nae teme, XXIII/1979, 2, str. 361-374.
Sui, Mate. Nekoliko pitanja u vezi s antikim Japodima. U: Arheoloka
problematika Like. (Znanstveni skup). Hrvatsko arheoloko drutvo,
Split, 1975, str. 109-117.
Sui, Mate. Nekoliko spojnica i razdjelnica izmeu Nina i Knina. Iz sta-
rije hrvatske povijesti. U: Starohrvatska spomenika batina. Raa-
nje prvog hrvatskog kulturnog pejsaa. (Urednici Miljenko Jurkovi
i Tugomir Luki). Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakul-
teta u Zagrebu Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1996, str.
165-171.
Sui, Mate. Ocjena radnje L. Margetia: Konstantin Porrogenet i vri-
jeme dolaska Hrvata. Zbornik Historijskog zavoda JAZU, 8, Za-
greb, 1977, str. 89-100.
Sui, Mate. Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske. Ogranak Mati-
ce hrvatske u Zadru Arheoloki muzej Zadar, Zadar, 1996, str. 928.
Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. (Deifrirao i sa
osmansko-turskog jezika preveo, nauno obradio i za tampu pri-
redio Ahmed S. Alii). Islamski kulturni centar, Mostar, 2008, str.
XXVIII + 315.
Szabo, Gjuro. Starosjeditelji i Hrvati. (Priredio Ivan Mui). Laus Ku-
pola, Split, 2002, str. 167.
afarik, Pavel Jozef. O poreklu Slovena po Lorencu Surovjeckom. Arhiv

Vojvodine Novi Sad Slovenski institut Novi Sad, Novi Sad, 1998,
str. XVI + 158.
342
ael, Jaroslav. Opera selecta. Narodni muzej, Ljubljana, 1992, str. 872.
egvi, Kerubin. Borba za hrvatsko bogosluje i Grgur Ninski ili skima
u Hrvatskoj i Dalmaciji 1059 1075. Zagreb, 1930, str. 119. (Preti-
skano iz Bogoslovske smotre).
egvi, Kerubin. Die gotische Abstammung der Kroaten. Nordische
Welt, 9-12, Berlin, 1935, str. 1-56. (Separat).
egvi, Kerubin. Hrvat, Got, Slav u djelu Tome Splianina. Nastavni
vjesnik, knj. 40/1931-32, str. 18-25.
egvi, Kerubin. J. Rus Krst prvih Hrvatov in Srbov. Nastavni vjesnik,
41/1932-33, 1-3, str. 88-92.
egvi, Kerubin. Oko roenja Hrvatske. Po Tomi Splianinu i narodnoj pje-
smi. Hrvatsko kolo, za god. 1927. i 1928. Zagreb, 1928, str. 207-226.
egvi, Kerubin. Toma Splianin : dravnik i pisac 12001268. Matica
Hrvatska, Zagreb, 1927, str. 165.
ehi, Zijad Ibrahim Tepi. Povijesni atlas Bosne i Hercegovine : Bo-
sna i Hercegovina na geografskim i historijskim kartama. Sejtarija,
Sarajevo, 2002, str. 350.
emudvarac, Marin. Narodna vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata. Zagreb,
1945, str. 199. (Kopija disertacije u I. M.).
emudvarac, Marin. Ostatci narodnog vjerovanja o mjesecu kod Hrva-
ta u Bakoj. Klasje naih ravni, VI, br. 1-2, Zagreb, 1944, str. 61-66.
eper, Mirko. Starohrvatska umjetnost i hrvatska seljaka ornamentika.
Hrvatska smotra, IX, br. 7, Zagreb, 1941, str. 384-387.
eparovi, Tomislav. Nove spoznaje o nalazima ranosrednjovjekovnog
novca u junoj Hrvatskoj. Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 30,
Split, 2003, str. 127-137.
eparovi, Tomislav. Skupni nalaz novca iz 5. i 6. stoljea na lokalitetu
Klapavice Crkvina kod Klisa. Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv.
36, Split, 2009, str. 27-34.
ercer, Marija. Staro oruje na motki. Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb,
1972, str. 120 + XXXV table.
343
etka, Jeronim. Hrvatska kranska terminologija. 2. izmijenjeno, po-
pravljeno i upotpunjeno izd. Vjenceslav Gliboti, Split, 1976, str.
366.
imundi, Mate. Nepoznata hrvatska osobna imena do polovice 11. sto-
ljea. Onomastica jugoslavica, knj. 10, Zagreb, 1982, str. 229-236.
imundi, Mate. Nepoznata i manje poznata hrvatska osobna imena IX,
X, i XI. stoljea. Filologija asopis Razreda za lologiju JAZU u
Zagrebu, knj. 11/1982-1983, str. 159-194.
ii, Ferdo. Genealoki prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. Vje-
snik Hrvatskoga arheolokoga drutva, nova ser., sv. XIII. za 1913. i
1914, Zagreb, 1914, str. 1-93.
ii, Ferdo. Ime Hrvat i Srbin, i teorije o doseljenju Hrvata i Srba. Ide-
ja slovenske pradomovine u Podunavlju. Godinjica Nikola upia,
XXXV, Beograd, 1923, str. 1-49.
ii, Ferdo. Nova miljenja o pravijeku Slavena, o seobi Hrvata i o po-
stanku glagolice. Hrvatsko kolo, knj. 6, Zagreb, 1910, str. 110-119.
ii, Ferdo. Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovia (11021301).
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1944, str. 202.
ii, Ferdo. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925,
str. XVI + 735.
kobalj, Ante. Obredne gomile. Vlastita naklada, Sveti Kri na iovu,
1970, str. VIII + 683.
krivani, Gavro A. Oruje u srednjovjekovnoj Srbiji, Bosni i Dubrovni-
ku. (Posebna izdanja, SAN, knj. CCXCIII, Odeljenje drutvenih na-
uka, knj. 24). Nauno delo, Beograd, 1957, str. 226.
laus, Mario. Kraniometrijska analiza srednjovjekovnih nalazita sre-
dinje Europe: novi dokazi o ekspanziji hrvatskih populacija tijekom
10. do 13. stoljea. Opuscula archaeologica, Zagreb, sv. 23-24/1999-
2000, str. 273-284.
laus, Mario. Kraniometrijska analiza srednjovjekovnih populacija sre-
dinje Europe s posebnim osvrtom na poloaj hrvatskih nalazita.
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 25, Split, 1998, str. 81-107.
344
onje, Ante. Svetovidov kult na otoku Pagu. Dometi, V/1995, 7-12, str.
107-118.
vob, Drislav. Pripis Supetarskog kartulara o izboru starohrvatskog
kralja i popis onodobnih banova. Historijski zbornik, IX, 1-4, Za-
greb, 1956, str. 101-115.
T
Tafra, Robert (priredio). Hrvati i Goti. Iberia, Split, 1996, str. 284.
Tagliavini, Carlo. Le origini delle lingue neolatine. Patron editore, Bolo-
gna, 1982, str. XLII + 681.
Tasi, Nikola. Jugoslovensko podunavlje od indoevropske seobe do pro-
dora Skita. Matica srpska, Novi Sad Balkanoloki institut SANU,
Teillet, Suzanne. Des Goths a la nation Gothique. Les belles lettres, Pa-
ris, 1984, str. 687.
Teodorico il Grande e i Goti dItalia. Atti del 13. Congresso internazio-
nale di studi sullalto Medioevo, Milano, 2-6 novembre 1992. Vol.
I, Centro italiano di studi sullalto Medioevo, Spoleto, 1993, str. VI
+ 449; Vol. II, Centro italiano di studi sullalto Medioevo, Spoleto,
1993, str. 452-854.
Testa, Emmanuele. Il simbolismo dei giudeo-cristiani. Franciscan Prin-
ting Press, Jerusalem, 1981, str. XXXII + 590 + 47 tabli.
Testini, Pasquale. Archeologia cristiana. Edipuglia, Bari, 1980, str. XVI-
II + 840.
Testini, Pasquale. Il simbolismo degli animali nellarte gurativa pale-
ocristiana. U: Luomo di fronte al mondo animale nellalto Medio-
evo. Centro Italiano di Studi sullAlto Medievo, Spoleto, 1985, str.
1107-1168 + XLIV table.
Thoby, Paul. Le crucix des origines au Concile de Trente. Bellanger,
Nantes, 1959, str. XIV, 287, CLXXXIX.
Thunmann, Johann. ber die Geschichte und Sprache der Albaner und
der Wlachen. Helmut Buske Verlag, Hamburg, 1976, str. 366.
345
Tolstoj, Svetlana M. Ljubinko Radenkovi (redaktori). Slovenska mi-
tologija. Enciklopedijski renik. Zepter book world, Beograd, 2001,
str. XXXV + 593.
Toynbee, J.[Jocelyn] M. C. Tierwelt der Antike. Verlag Philipp von Za-
bern, Mainz am Rhein, 1973, str. XV + 489.
Traci : arte e cultura nelle terre di Bulgaria dalle origini alla tarda romanit.
(Katalog izlobe, Venezia, Palazzo Ducale, 13.V.1989 30. XI.1989).
Art World Media, Milano, 1989, str. 347.
Trbuhovi, Leposava. Prilog prouavanju stranih etnikih elemenata u
avarskim nekropolama. Starinar Arheoloki institut, sv. XXX. za
1979, Beograd, 1980, str. 123-129.
Trojanovi, Sima. Vatra u obiajima i ivotu srpskog naroda. Srpska kra-
ljevska akademija, Beograd, 1930, str. IX + 339 + table.
Troelj, Mira. Ukrasi i simboli na junovelebitskim mirilima na podru-
ju Starigrada-Paklenice. I, Senjski zbornik, IX/1981-1982, str. 115-
148; II, Senjski zbornik, X-XI/1983-1984, str. 59-82.
Trubaov, O. N. Etnogeneza i kultura starih Slavena. Nauka, Moskva,
1991, str. 270.
Truhelka, iro. Jo o testamentu gosta Radina i o patarenima. Glasnik
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XXV/1913, 3-4, str. 363-381.
Truhelka, iro. Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u prehistoriko
doba : voa kroz prehistoriku zbirku Bos.-Herc. zemaljskog muze-
ja. Zemaljski muzej, Sarajevo, 1914, str. 167 + [9] listova s tablama.
Truhelka, iro. Les Restes illyriens en Bosnie. Paris, 1900, str. 15.
Truhelka, iro. O porijeklu bosanskih muslimana. Hrvatska smotra, II,
7, Zagreb, 1934, str. 249-257.
Truhelka, iro. Sredovjeni spomenici bosanske Hrvatske. Hrvatsko
kolo, XXIII, 1942, str. 1-13.
Truhelka, iro. Starokranska arheologija. HKD sv. Jeronima, Zagreb,
1931, str. 222.
Truhelka, iro. Studije o podrijetlu. Matica hrvatska, Zagreb, 1941, str. 136.
346
Truhelka, iro. Testamenat gosta Radina. Glasnik Zemaljskog muzeja u
Sarajevu, XXIII/1911, 3, str. 355-375.
Truhelka, iro. Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini. Glasnik Ze-
maljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, VI/1894, 2, str. 241-257.
Turchi, Nicola. Le religioni dei misteri nel mondo antico. Fratelli Melita
Editori, Genova, 1987, str. 220.
Tzenoff, Gantscho. Die Abstammung der Bulgaren und die Urheimat der
Slaven. Eine historisch-philologische Untersuchung ber die Ges-
chichte der alten Thrakoillyrier, Skythen, Goten, Hunnen, Kelten.
Walter de Gruyter, Berlin Leipzig, 1930, str. X + 358.
Tzenoff, Gantscho. Geschichte der Bulgaren und der anderen Sdsla-
ven. Walter de Gruyter, Berlin Leipzig, 1935, str. XV + 272.
Tzenoff, Gantscho (Cenov, Gano). Krovatova Bulgarija. Zlaten lav,
Plovdiv, 1998, str. 250.
U
Udolph, Jrgen. Studien zu slavischen Gewssernamen und Gewsserbezei-
chnungen. Carl Winter Universittsverlag, Heidelberg, 1979, str. 640.
Uglei, Ante. Nazonost istonih Gota u jugoistonoj Europi u svijetlu
arheoloke i povijesne izvorne grae. (Disertacija. Filozofski fakul-
tet u Zadru). Zadar, 1996, str. 198.
Urech, Edouard. Lexikon christlicher Symbole. Christliche Verlagsan-
stalt, Konstanz, 1985, str. 256.
V
Vana, Zdenek. Einfhrung in die Frhgeschichte der Slawen. Karl Wa-
chholtz Verlag, Neumnster, 1970, str. 144.
Vana, Zdenek. Mythologie und Gtterwelt der slawischen Vlker. Ura-
chhaus, Stuttgart, 1992, str. 327.
Vasi, Pavle. O nekim vidovima srednjovjekovne nonje u Bosni i Herce-
govini. U: Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska
kultura. Izdanja Muzeja grada Zenice. III. Zenica, 1973, str. 245-266.
347
Vasiljev, M. A. Jaziestvo vostonih Slavjan. Ruska akademija nauka,
Indrik, Moskva, 1999, str. 325.
Vasiljev, Spasoje. Slovenska mitologija. Arion, Smederevo, 1986, str. 197.
Vasmer, Max. Schriften zur slavischen Altertumskunde und Namenkun-
de. Otto Harrassowitz, Wiesbaden Berlin, 1971. Band 1, 197l, str.
X + 534; Band 2, 1971, str. VIII + 535-1033
Vego, Marko. Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Svje-
tlost, Sarajevo, 1980, str. 501.
Vego, Marko. Kultna mjesta u topograji stare Hercegovine u srednjem
vijeku. Starine JAZU, 57, Zagreb, 1978, str. 93-110.
Vego, Marko. Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca. U: Ra-
dovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura.
Muzej grada Zenice, Zenica, 1973, str. 307-335.
Vego, Marko. Naselja bosanske srednjevjekovne drave. Svjetlost, Sara-
jevo, 1957, str. 184.
Vego, Marko. Predslovenski epita u svjetlu srednjovjekovnih nadgrob-
nih natpisa u Bosni i Hercegovini. Pregled, LXIV, 4, Sarajevo, 1974,
str. 409-412.
Veleckaja, Natalija Nikolaevna. Mnogoboaka simbolika slovenskih ar-
hajskih rituala. Prosveta, Ni, 1996, str. 246.
Veljovska, Fanica. Srednjovjekovni skeleti sa zapadne nekropole Salo-
ne. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 83, Split, 1990,
str. 233-256.
Vinaver, Vuk. Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovni-
ku. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 2/1953, str. 125-147.
Vinski, Zdenko. Archologische Spuren ostgotischer Anwesenheit heuti-
gen Bereich Jugoslawiens. U: Problemi seobe naroda u Karpatskoj
kotlini. Matica srpska, Novi Sad, 1978, str. 33-48.
Vinski, Zdenko. Autohtoni kulturni elementi u doba doseljenja Slavena
na Balkan. U: Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnoge-
nezi junih Slovena. (Simpozij. Posebna izdanja ANUBiH, knj. XII,
Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 4). Akademija nauka Bosne
i Hercegovine, Sarajevo, 1969, str. 171-200.
348
Vinski, Zdenko. Betrachtungen zur Kontinuittsfrage des autochtonen
romanisierten Ethnikons im 6. und 7. Jahrhundert. U: Problemi de-
lla civilt e delleconomia longobarda. Giuffr Editore, Milano,
1964, str. 101-116.
Vinski, Zdenko. Kasnoantika batina u grobovima ranog srednjeg vije-
ka kao injenica i kao problem. U: Materijali I. VI kongres arheo-
loga Jugoslavije, Ljubljana, 1963. Arheoloko drutvo Jugoslavije,
Beograd, 1964, str. 101-115.
Vinski, Zdenko. O nekim zajednikim znaajkama slavenskih nekropola
s podruja Dalmatinske Hrvatske, Blatnoga jezera i Moravske u 9.
stoljeu. Peristil, 2, Zagreb, 1957, str. 71-79.
Vinski, Zdenko. Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine.
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 5/1971, str. 47-75.
Vinski, Zdenko. Razmatranja o poslijekarolinkim maevima 10. i 11. sto-
ljea u Jugoslaviji. Starohrvatska prosvjeta, 13, Split, 1983, str. 7-64.
Vinski-Gasparini, Ksenija. Neke pojave kontinuiteta s podruja arheolo-
gije u naim krajevima. Peristil, 1, Zagreb, 1954, str. 119-127.
Vitez, Zorica Aleksandra Muraj (uredile). Hrvatska tradicijska kultura
na razmeu svjetova i epoha. Barbat Galerija Klovievi dvori In-
stitut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2001, str. 477.
Vonderach, Andreas. Anthropologie Europas. Vlker, Typen und Gene vom
Neandertaler bis zur Gegenwart. Ares Verlag, Graz, 2008, str. 406.
Vries, Jan. Altgermanische Religionsgeschichte. I. Walter de Gruyter,
Berlin Leipzig, 1935, str. 335.
Vries, Jan. Keltische Religion. W. Kohlhammer Verlag, Stuttgart, 1961,
str. XI + 270.
Vukanovi, Tatomir. Etnogeneza Junih Slovena. Vranjski glasnik, knj.
X, Vranje, 1974, str. VIII + 370.
Vukevi, Nikola. Etimologija pojma Vlah i njegova razna znaenja.
U: Predmet i metod izuavanja patrijarhalnih zajednica u Jugosla-
viji. CANU, Titograd, 1981, str. 315-342.
Vulpius, Christian August. Handwrterbuch der Mythologie. Fourier
Verlag, Wiesbaden, 1987, str. XIV + 350.
349
W
Walter, Hans. Griechische Gtter. Ihr Gestaltwandel aus den Be-
wutseinsstufen des Menschen dargestellt an den Bildwerken. R.
Piper&Co. Verlag, Mnchen, 1971, str. 402.
Weissgerber, Klaus. Ungarns wirkliche Frhgeschichte. Mantis Verlag,
Grfelng, 2003, str. 319.
Wenzel, Marian. Bosanski stil na stecima i metalu. Sarajevo-Publis-
hing, Sarajevo, 1999, str. 312.
Wenzel, Marian. Bosnian and Herzegovinian tombstones who made them
and why. Sddost-Forschungen, 21, Mnchen, 1962, str. 103-143.
Wenzel, Marian. Lisnati krst na stecima s podruja Neretve. Zbornik
Muzej primenjene umetnosti, 8, Beograd, 1962, str. 42-48.
Wenzel, M.[Marian]. A mediaeval mystery cult in Bosnia and Herzego-
vina. Journal of the Warburg and Courtauld Institutes, 24, 1-2, Lon-
don, 1961, str. 89-107.
Wenzel, Marian. O nekim simbolima na dalmatinskim stecima. Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 14, Split, 1962, str. 79-94.
Wenzel, Marian Ljubinka Koji. Osvrt na tri inostrane knjige o steci-
ma. Austro-Ugarska i nauka o bogumilskim stecima. Starinar, n.
s., knj. 31, Beograd, 1980, str. 203-212.
Wenzel, M.[Marian]. Some notes on the iconography of St. Helen. U: Ac-
tes du XII
e
Congres International des tudes Byzantines. III. Belgra-
de, 1964, str. 415-421.
Wenzel, Marian. Ukrasni motivi na stecima. Veselin Maslea, Saraje-
vo, 1965, str. 459.
Wienecke, Erwin. Untersuchungen zur Religion der Westslawen. Otto
Harrassowitz, Leipzig, 1940, str. XXVIII + 327 + 19.
Wild, Georg. Bogumilen und Katharer in ihrer Symbolik. Teil I. Franz
Steiner Verlag, Wiesbaden, 1970, str. XIII, 236 + 31 tabla.
Wilke, Georg. Der Mondkultus bei den indogermanischen Wlkern in
Sage und Kunst. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und
350
der Herzegowina. Bosnich-Herzegowinischen Landesmuseum in
Sarajevo, XI-II, Wien, 1916, str. 137-174.
Wilke, Georg. ber die Bedeutung einiger Symbole an den Bogumilen
Denkmlern. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini,
XXXVI, Sarajevo, 1924, str 27-37.
Wilkes, John. Iliri. Laus, Split, 2001, str. 368.
Wittkower, Rudolf. Allegorie und der Wandel der Symbole in Antike und
Renaissance. DuMont Buchverlag, Kln, 1983, str. 418.
Wolfram, Herwig. Etnogenesen im frhmittelalterlichen Donau und
Ostalpenraum (6. bis 10. Jahrhundert). U: Beumann, Helmut Wer-
ner Schrder (Hrsg.). Frhmittelalterliche Ethnogenese im Alpenra-
um. Jan Thorbecke Verlag, Sigmaringen, 1985, str. 97-151.
Wolfram, Herwig. Die Geburt Mitteleuropas. Siedler Verlag, Berlin,
1987, str. 584.
Wolfram, Herwig. Die Goten. 3. neubearb. Au. Beck, Mnchen, 1990,
str. 596.
Wrede, Ferdinand. ber die Sprache der Ostgoten in Italien. Karl J.
Trbner, Strassburg, 1891, str. VII + 208.
Z
Zacher, Julius. Das gothische Alphabet Vullas und das Runenalpha-
bet. Sandig Reprint Verlag Hans R. Wohlwend, Vaduz-Liechtenste-
in, 1984, str. XIV + 120.
Zagiba, Franz. Das Slavische als Missionssprache. Die Welt der Slaven,
Bd. 12, 1967, str. 1-18.
Zaninovi, Marin. Ilirsko pleme Delmati. Politika povijest i teritorijal-
na rasprostranjenost Delmata. I. dio, Godinjak Akademija nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitiva-
nja, knj. IV, 2, Sarajevo, 1966, str. 27-84 ; II. dio, Godinjak Aka-
demija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkano-
loka ispitivanja, knj. V, 3, Sarajevo, 1967, str. 5-101.
351
Zaninovi, Marin. Japodi, Histri, Liburni i konzul Tuditan 129. prije Kri-
sta. U: Arheoloka istraivanja u Lici. Hrvatsko arheoloko drutvo,
Zagreb Muzej Like, Gospi, 2008, str. 141-145.
Zaninovi, Marin. Od Helena do Hrvata. kolska knjiga, Zagreb, 1996,
str. 434.
Zaninovi, Marin. tovanje Libera na istonom Jadranu. U: Simpozijum
Duhovna kultura Ilira. (Herceg Novi, 4-6. novembra 1982). (Poseb-
na izdanja ANUBiH, knj. 47, Centar za balkanoloka ispitivanja,
knj. 11). Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sara-
jevo, 1984, str. 245-252.
Zeevi, Slobodan. Igre naeg posmrtnog rituala. U: Rad XI-og kongre-
sa Saveza folklorista Jugoslavije u Novom Vinodolskom, 1964. Za-
greb, 1966, str. 376-383.
Zeevi, Slobodan. Kult mrtvih kod Srba. Vuk Karai Etnografski
muzej, Beograd, 1982, str. 124.
Zeevi, Slobodan. Ljeljenovo kolo. Narodno stvaralatvo Folklor,
9-10, Beograd, 1964, str. 702-710.
Zeevi, Slobodan. Mitska bia srpskih predanja. Vuk Karadi Etno-
grafski muzej, Beograd, 1981, str. 223.
Zeevi, Slobodan. Srpske narodne igre. Vuk Karadi Etnografski
muzej, Beograd, 1983, str. 186.
Zehren, Erich. Das Testament der Sterne. F. A. Herbig Verlagsbuchhan-
dlung, Berlin Grnewald, 1957, str. 415.
Zeli-Buan, Benedikta. lanci i rasprave iz starije hrvatske povijesti.
HKD sv. Jeronima (sv. irila i Metoda), Zagreb, 1994, str. 271.
Zeli-Buan, Benedikta. Takozvana prva seoba u Dalmaciju injenica
ili pretpostavka? Maruli, XVI, 6, Zagreb, 1983, str. 613-621.
Zeller, Otto. Der Ursprung der Buchstabenschrift und das Runenalpha-
bet. Biblio Verlag, Osnabrck, 1977, str. XI + 197.
Zippel, Gustav. Die rmische Herschaft in Illyrien. Scientia Verlag Aa-
len, 1974, str. 312.
352
Zore, Luko. Bosanski grobovi. Program C. K. Velikog dravnog gimna-
zija u Dubrovniku za k. god. 1880-81. Dubrovnik, 1881, str. 1-20.
Zotovi, Ljubica. Promene u formama sahranjivanja zabeleene na teri-
toriji Jugoslavije u vremenu od I. do VI. veka. Leskovaki zbornik,
X, 1970, str. 19-24.
Zovko, Ivan. Vjerovanja iz Herceg Bosne. Zbornik za narodni ivot i obi-
aje Junih Slavena, JAZU, IV, Zagreb, 1899, str. 132-150.
ivkovi, Tibor. Juni Sloveni pod vizantijskom vlau (600-1025). Isto-

rijski institut, Beograd, 2002, str. 512.
ivkovi, Tibor. Sloveni i Romeji. Istorijski institut SANU, Beograd,
2000, str. 203.
353
KAZALO OSOBA
A
Agaton, papa 198
Alarik, gotski vladar 110
Aleksandar II., papa 212
Aleksije I. Komnen 220
Amiko, knez 213
Andrija II., kralj 263
Andrija Kretski, biskup 259
Asen, bugarski vladar 221
August, car 31-33
B
Bajan, avarski kagan 119, 132
Balderik, markgrof 158
Bazilije, bizantski car 180, 181,
187
Bela III., kralj 263
Bela IV., kralj 235
Bladin 124-128
Boris Mihajlo, bugarski vladar
167, 172, 173
Borna 137, 149-153, 155, 156
Branimir 13, 53, 91-94 184-191
Budimir, kralj 111-113, 146, 161
C
Cededa 212
D
Danilo, arcibiskup 225
David, Samuilov brat 220
Dioklecijan, car 11, 30, 31, 266
Domagoj, hrvatski ban 13, 175,
176, 179-182
Dragomu 152
Druak (Druec) 158, 180
Driha, opat 17
F
Franievi, Ivan 343
Frankopan, Han, ban 228
G
Gebizon, papinski poslanik 14
Gerard, papinski poslanik 213
Grgur I. Veliki, papa 45, 124, 253
Grgur VII., papa 213
Grgur IX., papa 235
Grgur XI., papa 235
H
Heliodor 39
Heraklije, car 101
I
Ivan, nadbiskup 193
Ivan, sveenik 180, 187, 188
Ivan IV., papa 121, 146, 198
Ivan VIII., papa 175, 180, 183,
185, 187-189
354
Ivan Ravenjanin, splitski
nadbiskup 201, 266
J
Jelena, hrvatska kraljica 174, 176
Jozi, Luka 276
Julijan Apostat 11
Jurii, Mikula 235
Jurjevii, humski knezovi 230
Justin, nadbiskup splitski 164
Justinijan, car 12, 46, 197
K
Kaligula, car 29
Kamilo Skribonij 29
Kandijan Petar, dud 186
Karlo I. Robert, kralj 114
Karlo Veliki, car 105, 143, 147,
150, 203, 207
Karlovi, Ivan, ban 235
Katzianer, Ivan, general 235
Keglevii, plemika obitelj 228
Kocilis, franaki arhont 159
Kolumban, irski opat 199
Konstancijan, bizantski
vojskovoa 45, 46, 123
Konstantin (iril, Konstanc) 112,
128, 129
Konstantin I. Veliki, car 31
Konstantin IV., car 198
Kotromanii, bosanska dinastija
223
Kreimir, hrvatski kralj 12, 13,
170, 173, 175-177, 185
Kris, kagan 125, 127
Kulin, ban 223
Kuvrat (Kubrat, Krovat, Krobat)
53, 54
L
Ladislav, kralj 195, 211
Ladislav IV. Kumanac, kralj 114
Lav V. Armenac, bizantski car 143
Lotar, kralj 162-164
Lucije III., papa 263
Ludovik (Ljudevit, Ludwig), car
127, 180, 181
Ludovik II., kralj 164
Ludovik Poboni, car 143, 151,
155, 162
LJ
Ljudemisl, Bornin ujak 156, 157
Ljudevit Posavski, knez 137, 149,
151, 152, 155, 156
Ljudevit Veliki, kralj 227
M
Maksim, solinski biskup 124
Maksimin, gotski biskup 205
Marcela, sv. 200
Margarito, Paola 202
Marin, nadbiskup 190
Marmont, August Frederic, maral
276
Martin, opat 120, 121, 198
Marua (Marija), ena kneza
Branimira 184
Metodije, sv. 129
Mihajlo, car 209
Mihajlo, bugarski vladar, v. Boris
Mihajlo
Mihajlo II. (Mucavi), bizantski car
159, 172
Milutin, kralj 225
Miroslav, hrvatski kralj 13, 170,
174-177, 185
355
Mojslav (Mislav), hrvatski vladar
157-159, 162, 174, 180, 192,
267
Munari, Angela 202
Mutimir (Muncimir), hrvatski
vladar 13, 95, 173, 177, 192,
193
N
Narzes, bizantski vojskovoa 41
Nelipi, Ivan 227
Nepot, Julije, car 40
Niceta, patricij 180
Nicifor, carski poslanik 143
Ninoslav, bosanski ban 230
O
Odoakar, kralj 29, 40, 110
Oton I. 99, 100, 145
P
Particijak, Ivan, dud 181, 182
Particijak, Urso (Orso Badoario),
dud 169, 179-182
Pavao, ninski biskup 201
Petar, bugarski vladar 221
Petar, splitski nadbiskup 164
Petar Crni Gumajev 280, 281
Petar Kreimir IV., hrvatski kralj
175, 194, 222
Pipin, kralj 203
Pribina (Pribunja), ban 168, 170,
173-177
Prvan, Ljubo 9
R
Radegast, gotski voa 40
Radoslav 127
Rankovi, Aleksandar 9
Ratimir 124, 127, 161
S
Samo 101
Samuilo, makedonski vladar 221
Satimir (Satamir) 128, 161
Se, Nikola, ban 227
Sigiswulf, gotski voa 205
Silimir 124, 125, 128, 161
Stefan Nemanja 212
Stefan Nemanji (Prvovjenani)
212
Stjepan, kralj 164
Stjepan V., papa 190
Stjepan VI., papa 112
Stroil 123, 125, 127, 128
Svatopluk, moravski vladar 112
Sviolad 123, 125
karica, Petar 281

kender, Jakov 243
ubi, Juraj II. 226
ubi, Mladen II., ban 226
ubi, Pavao 68
T
Teodorik, gotski kralj 40, 41, 51,
110
Teodorik, hrvatski biskup 201
Teodozije, biskup 112, 188-191
Tiak, Pera 244
Tomislav 177
Totila, gotski kralj 41, 44, 123,
125, 133
Tradonik (Trandenik), Petar, dud
157, 158, 179, 180
356
Trpimir, hrvatski vladar 13, 89,
161, 162, 164-170, 172-174,
176, 177, 185, 192
Tvrtko I., kralj 226
U
Ulla (Wulla) 198, 210
V
Valerijan, car 11
Vieslav 204
Vitiges, gotski kralj 40
Vladislav, hrvatski vladar 155,
156
Vojsali, Juraj, vojvoda 230
W
Witagowo, karantanski grof 168
Wulla, v. Ulla
Z
Zdeslav, hrvatski vladar 13, 182-
184
Zvonimir (Dmitar Zvonimir),
hrvatski kralj 12, 14, 15, 17,
168, 175, 183, 213, 214
igmund 229
Sastavila: Nada Vrsalovi
357
KAZALO AUTORA
A
Abrami, Mihovil 41, 46, 131,
270-274, 276
Alaevi, Josip (Giuseppe
Allacevich) 10, 249
Alajbeg, Zoran 89, 91-97
Alfldy, Gza 30, 37
Alii, Ahmed S. 236
Alimov, Denis 78, 214
Alinei, Mario 57, 58
Ana Komnen 221, 225
Anastazije 54
Androvi, Ivan (Giovanni) 107
Anonimni Kozmograf, iz Ravenne
30, 42-44
Antoljak, Stjepan 41, 56, 108,
153, 155, 156, 177, 201
Antonijevi, Dragoslav 217, 220,
225, 238
Aquilina, Giorgio 260
B
Babi, Anto 110, 111, 223
Badstbner, Ernst 259, 260
Badurina, Anelko 262
Bakari, Lidija 64
Balen-Letuni, Dubravka 33, 85
Banaevi, Nikola 109, 110, 125
Bandi, Duan 247-249, 274
Barada, Miho 104, 162, 164, 210
Bari, Henrik 50
Barii, Franjo 119
Bartolini, Elio 39, 41, 45, 123
Basler, uro 34, 77, 78
Batovi, ime 22, 26, 27, 31, 33,
57, 61, 65
Batui, Nikola 270
Bechcicki, Jerzy 102
Beldiceanu, Nicoara 221, 222
Beldiceanu-Steinherr, Irne 221
Belke, Klaus 102, 105, 146, 193
Beloevi, Janko 48, 65, 117, 135,
136, 203
Benac, Alojzije 22-24, 27-29, 32,
213
Bernhard, Wolfram 21, 48, 74
Bernt, Alois 154
Bervaldi, Josip 164, 183, 203
Bei, Zarije 40
Belagi, ek 275
Beusan, Filip 93
Bezlaj, Franc 58
Bianchi, Carlo Federico 200-202
Bihalji Merin, Oto 213
Bjelovui, Nikola Zvonimir 69
Boba, Imre 105, 108, 198
Bogovi, Mile 52, 53, 263
Boguslawski, Eduard 51
Bomman, Gianantonio 242
358
Borelli, Salvatore 260
Bosl, Karl 203
Bowker, John 260
Brandt, Miroslav 250
Brani, Mijo 183
Bratani, Branimir 57
Brato, Rajko 168
Brckner, Aleksander 134
Brukner, Olga 75
Buconji, Nikola 258
Bu, Stjepan 214
Budanova, V. P. 47
Budimir, Milan 37, 115, 134
Budimir, Milojko 42
Bulat, Petar 237
Buli, Frane 27, 61, 144, 164,
165, 174-176, 183, 196, 203
Buljevi, Zvonimir 138
Buri, Toni 63
Bury, B. 99, 100
Buturac, Josip 203
Buzov, Snjeana 218
C
Cambi, Nenad 197, 262
Cazacu, Matei 221
Champeaus, Gerard de 206
Chavrak, Zdenko 275, 276
Comsa, Maria 220
Coon, Carleton 234
Crnkovi, Nikola 245, 250
Curta, Florin 59, 60
Cuscito, Giuseppe 203
Czarnecki, Tomasz 217
ae, Slobodan 27, 28, 33

ajkanovi, Veselin 237, 246, 251
ausidis, Nikos 282
eli, Demal 34
ovi, Borivoj 21, 23, 25, 28
remonik, Gregor 115
remonik, Irma 66
rni, Ivan 201
uli, Zorislava 66
irkovi, Sima 134, 168

uk, Juraj 132
D
Dabinovi, Antun 10, 133, 150,
154, 157
Dadi Nikoloska, Elizabeta 219
Dandolo, Andrea 182, 187, 203
Danii, uro 126
Davidovi-ivanovi, Soja 38,
75, 76
De Giovanni-Centelles,
Guglielmo 260
Delonga, Vedrana 17, 53, 161,
184, 192, 256
Demo, eljko 48
Dini, Mihailo 182, 183
Dobrescu, Valerian 222
Dragojevi, D. 134
Dragojlovi, Dragoljub 233, 284
Draki, Miroslav 221
Drechsler-Bii, Ruica 32, 33
Drossler, Rudolf 206, 207
Du Cange, Charles 167
Duchesne, L. 133, 203
Dujmovi, Frano 256
Dukljanin, pop 13, 47, 108-111, 113,
125, 126, 136, 146, 158, 213,
214, 224
359
Dmmler, Ernst 149, 151, 174
Dvornikovi, Vladimir 71
Dyggve, Ejnar 60, 61, 200
Dzino, Danijel 22, 30
D
Daja, Miroslav 232
orevi, Dobrivoje 219

uri, Vojislav 246
E
Efremovska, Ljudmila 218
Eggers, Martin 87, 105, 177
Einhard (Eginard) 137, 149-153,
155, 249
Elmar, Seebold 133
Erdelyi, Istvan 118
Erdeljanovi, I. 69
F
Fancev, Franjo 210, 211
Farlati, Daniele 123, 138, 201,
266-268, 277
Faulmann, Karl 52
Ferjani, Boidar 56, 99, 105, 122,
142, 144, 146, 172, 174, 187,
209, 225
Ferluga, Jadran 120, 256
Filipovi, Milenko 68, 233, 235
Fine, John 213
Fiskovi, Cvito 256, 258
Foreti, Vinko 133
Frstemann, Ernst 53
Fortis, Alberto 242
Fui, Branko 258, 274
G
Gabrievi, Branimir 26
Gacovi, Slavoljub 220
Gahs, Aleksandar 241, 242
Garaanin, Draga 40
Garaanin, Milutin 25, 40, 64, 73
Gashi, Skender 222
Gavazzi, Milovan 69
Gavela, Branko 217, 219
Gavran, Ignacije 103
Giadrini, Flavia 221
Gimbutas, M. 284
Gindin, L. A. 50
Goldstein, Ivo 167
Gottschalk 13, 165-170, 172, 177,
185
Grafenauer, Bogo 137, 145, 155
Grgec, Petar 267
Grmek, Mirko Draen 165, 166,
169
Grosso, Orlandi 274
Grot, Konstantin 146
Gruber, Dane 143, 150, 173, 174,
179, 180
Grubii, Klement 242
Guberina, Ivo 10, 121, 143, 167,
170, 179-181, 187-189
Gura, Aleksandar 237, 238, 274
Gui, Branimir 200, 225
Gui, Marijana 199
H
Haarmann, Harald 55
Hadijahi, Muhamed 109, 110,
113, 126, 182
Hadiselimovi, Rifat 235
Hamm, Josip 52, 212
360
Hans, Georg 218
Hauptmann, Ljudmil 48, 104, 128
Helmold 252
Herodot 23
Herrmann, Joachim 31, 36
Hewsen, Robert 54
Hirtz, Miroslav 245
Hodi, Milan 63
Hofller, Viktor 241
Holthausen, Ferdinand 50
Honijat, Niketas Akominatos 221
Horvat, Anela 199, 200
Horvat, Rudolf 164, 192
Hrabak, Bogumil 218, 219, 221,
226-228, 231-233, 235-238
Hraban Maur 200
Hvostova, K. V. 154
I
Ifrah, Georges 64
Imamovi, Enver 25
Ipsiroglu, M. S. 260, 261
Ivan akon 157, 158, 169, 179,
181-184, 186, 187
Ivandi, Ljudevit A. 277
Ivandija, Antun 203
Ivanievi, Frano 269, 276, 277,
281
Ivanievi, Milan 273, 274, 280
Ivanov, S. A. 50
Ivanov, Vjaeslav Vsevolodovi
282-287
Ivanovi, Boina M. 75
Ivi, Stjepan 204
J
Jacobus de Voragine 262
Jagi, Vatroslav 79, 125
Jakobson, P. 284
Jaki, Nikola 204
Jankovi, ore 126, 135, 145,
218
Jankovi, Nenad . 241
Japundi, Marko 34, 206, 209,
210
Jarak, Mirja 63, 159
Jeleni, Julijan 203
Jeli, Luka 204
Jellinek, M. H. 205
Jelovina, Duan 61, 63, 65
Jenkins 174
Jeronim, sv. 36, 39, 197, 209
Jireek, Konstantin 125, 219
Jona iz Suze (Jonas von Bobbio)
199
Jordan (Jordanes) 110
Juri, Ivan 76, 77, 218
Juri, Radomir 16, 42
Jurii, Karlo 259, 268
Jurkovi, Miljenko 122
K
Kalinka, E. 239
Kandler-Palson, Annelise 21, 48,
74
Kaniki, Tomislav 83, 86-88
Kapetanovi, Amir 264, 266
Kapitanovi, Vicko 198
Karaman, Ljubo 63, 276
Kaser, Karl 217, 218
Kai, Bartol 228
Kai, Ivan 200
Katii, Radoslav 37, 77, 282, 286
Kati, Lovre 165, 166, 168, 169,
192, 200, 274
Kedren (Georgios Kedrenos) 225
361
Kelemina, Jakob 46, 48, 126
Keune 239
Klai, Nada 43, 49, 58, 60, 119,
120, 129, 130, 135, 141, 142,
146, 152, 158, 162, 167, 168,
173, 174, 186, 190, 192, 193,
203, 211, 223, 225, 227-229
Klai, Vjekoslav 69, 106, 111,
132, 133, 150, 173, 176, 177,
194
Klejn, L. S. 285-287
Knezovi, Oton 110
Knezovi, Pavao 165
Konstantin VII. Porrogenet 13,
54, 99, 100, 102-106, 108,
110, 111, 119, 121, 122, 126,
129, 139, 141, 143, 147, 150,
157, 158, 167, 173-177, 183,
193, 209, 211
Koroljuk, V. D. 217
Kos, Franc 145, 147, 149, 151,
153, 156, 157, 165
Kos, Milko 224
Kosovi, Nenad 106, 283
Kostreni, Marko 10, 157, 194,
222
Koak, Vladimir 169, 188, 190
Kovaevi, Jovan 39, 40, 45, 50,
64, 73, 119-122, 124, 130,
131
Krahe, Hans 37
Krefting, Achim 260
Kreki, Baria 119
Kronsteiner, Otto 121, 122, 132,
134
Khnau, Richard 251
Kukuljevi Sakcinski, Ivan 113,
270
Kulii, piro 73, 74, 219, 220,
222, 224, 230, 236, 241, 253,
286
Kunstmann, Heinrich 50, 105,
129, 130, 133
Kunti-Makvi, Bruna 246
Kurelac, Miroslav 108, 109
Kuripei, Benedikt 233, 234
Kusch, Heinrich 262
Kusch, Ingrid 262
Kuar, Marcel 241, 274
Kuzmi, Marin 67, 105, 106, 111,
197, 198
L
Lambot, Cyrille 165, 166
Lasi, Vinko Dionizije 208
Laskin 146
Laszowski, Emilij 262
Lavanin, Nikola 103
Latkovi 125
Leger, Louis 249
Lenard, Leopold 55
Lihaev, D. S. 106, 283
Litavrin, G. G. 50, 148, 220, 225
Lonar, Milenko 122, 143
Lopai, Radoslav 228, 235
owmiaski, Henryk 285
Lozo, Marijan 228
Lui (Luci, Lucius), Ivan 157,
162, 164, 176, 222, 226
Ludwig, Uwe 168
Lukenda, Marko 247
Lukei, Irvin 248-251
Luki, Tugomir 122
362
LJ
Ljubi, ime 184
Ljubinkovi, Nenad 237
M
Machek, Vaclav 134
Madijev, Miha 226
Majorov, A. V. 107
Mali, Dragica 263, 264, 266, 268
Mandi, Dominik 27, 29, 41, 107,
110, 114, 123, 124, 146, 150,
194, 198, 217, 226, 227, 230,
231, 234
Mandi, Mihovil 110
Manojlovi, Gavro 99, 175, 176
Marasovi, Tomislav 206, 255
Marasovi-Alujevi, Marina 256
Marciki, Mladen 76
Mareti, Toma 103, 104, 126, 252
Marevi, Jozo 205
Margeti, Lujo 10, 50, 141, 142,
162, 169
Mari, Rastislav 239
Mari, Zdravko 77
Marin, Emilio 249
Marinov, V. 230
Marjanovi, Damir 76, 235
Marovi, Ivan 120
Martene, Edmond 211
Martinet, Andre 41
Maruli, Marko 125
Marun, Lujo 242, 243
Marui, Juraj 114
Matijevi-Sokol, Mirjana 121, 191
Matkovi, Petar 234
Mayer, Antun 128, 239, 241
Maurani, Vladimir 57, 245, 253
Medini, Julijan 29, 30, 33, 41, 44,
46
Mela, Pomponije 22, 23
Menandar Protektor 118
Menghin, Wilfried 102
Meyer, Karl Heinrich (Carolus
Henricus) 252, 253
Migne, Jacques Paul 259
Mihalji, Rade 134, 168
Mijukovi, Slavko 125
Miki, ivko 74, 75, 234, 235
Mikloi, Franc 134, 157
Mileti, Maja 108, 109
Mileti, Nada 268
Mileti, Zdenka 67
Milievi, M. Dj. 69
Miloevi, Ante 278-280
Miljanov 69
Mirdita, Zef 230, 235
Mladenovi, Olivera 71
Moaanin, Nenad 228
Modestin, Josip 139-141, 157
Mommsen, Theodor 133
Monticolo, Giovanni 182
Morin, Germain 46, 165
Moin, Vladimir 111, 124, 127
Mrnavi, Ivan Tomko 228
Mller, Ludolf 55
Mui, Ivan 9-17, 36, 77, 79, 111,
112, 125, 127, 133, 211, 212,
218, 224, 235, 239, 250, 252,
262, 272, 280
N
Naumov, E. P. 127, 220
Nazor, Anica 258
Nazor, Ante 172, 276
Neritan, Ceka 36
363
Nestor 55, 56, 104, 106, 107, 283,
284
Neumann, Helga 259, 260
N Chathin, Prinsas 199
Nicefor 54
Niederle, Lubor 253
Nikevi, Vojislav 58, 59
Nikolajevi, Ivanka 120
Nodilo, Natko 241, 243-245, 247,
281
Novak, Grga 197, 203
Novak, Viktor 114, 115, 201, 202
Novakovi, Relja 137, 152
Novakovi, Stojan 263
O
Oluji, Boris 32
Orbini, Mavro 125
Ostoji, Ivan (iz Krapine) 222,
223, 227
Ostoji, Ivan (sveenik) 256
Otir, K. 134
Otri, Olga 57, 61, 65
P
Pahimeros, Georgios 221, 225
Palok, Marica 284
Panteli, Nikola 241
Panteli, Stjepan 59, 205
Paterkul, Valej 30
Patsch, Carl (Karl) 34, 35
Pavii, Stjepan 150
Pavii, Tomislav 257
Pavi, Armin 99, 102, 103
Pavi, Matija 197
Pavlinovi, Mihovil 250
Peisker, J. 251
Pejakovi, Mladen 206, 207
Pera, Miroslav 223
Peri, Vittorio 205
Perii, Eduard 109
Peri, Olga 185
Perini, Melkior 204
Perojevi, Marko 202
Pertz, Georg Heinrich 148
Petkovi, Danijel 194
Petrievi, Ivan 228
Petri, Mario 67
Petrinec, Maja 63, 135
Petrovi, urica 64
Petrovi, Leo 68
Petrovi, Petar . 241
Petrovi, Sreten 240, 245
Pilar, Ivo 10, 249-251
Plinije Stariji 22, 23
Poeta Saxo 147
Pohl, Walter 118
Popovi, Duan 54, 120, 144
Popovi, Ivan 58, 139
Popovi, Ljubinko 34
Popovi, Miodrag 249
Posavec, Vladimir 30, 45, 156
Praga, Giuseppe 213
Prijatelj, Kruno 276
Primorac, Dragan 76, 235
Priskus 117, 118
Prokopije iz Cezareje 41, 42, 45,
56, 75, 119, 123, 126, 143
Proi-Dvorni, Mirjana 64
Prvanovi, Svetislav M. 152
Putanec, Valentin 58, 168, 253
R
Raki, Franjo 102, 105, 107, 121,
143, 147, 152, 155, 157-159,
364
169, 179-182, 184, 185, 187,
193, 198, 203, 212, 281
Radenkovi, Ljubinko 274, 282,
283
Radoji, Nikola 108, 128
Rajkovi, Mila 119
Rajmund od Agilesa 223
Rajnhart, Johanes Mihael 102
Rapani, eljko 15, 60, 61, 162,
185, 200
Rau, Reinhold 152
Raukar, Tomislav 163, 164, 191
Raunig, Branka 84
Ravenski anonim, v. Anonimni
Kozmograf
Reichert, Hermann 50, 51
Rendi-Mioevi, Duje 14, 21, 23,
24, 66, 72, 73, 239
Rendi-Mioevi, Ivo 34
Riceputi, Filip 155
Richter, Michael 199
Riehl, Berthold 259, 274
Rihtman, Cvjetko 69, 71
Rismondo, Vladimir 164
Rodi, Nikola 51
Rotkovi, Radoslav 105, 112, 113,
125, 134
Rungg, Josef 148
Rus, Joe 126, 205
Rybakov, Boris Aleksandrovi
284, 285
S
Sachs, Hannelore 259, 260
Saka, Stjepan Krizin 106, 132,
250
Sareik, U. 206
Saria, Balduin 241
Saxo Grammaticus 252, 253
Schejbal, Berislav 246
Schmidt, Heinrich 262
Schmidt, Horst 218
Schmidt, Ludwig 45, 48
Schmidt, Margarethe 262
Schneider, Reinhard 165
Schramm, Gottfried 191
Schubert, Hans von 205
Schwarz, Monika 260
Semino, Ornella 76
Sergejevski, Dimitrije 120
Siebs, Benno Eide 53
Simokata Teolakt 118-120
Skari, Vladislav 69
Skok, Petar 57, 105, 114, 134,
140, 147, 202-204, 219, 224,
246, 280
Smiiklas, Tadija 157, 192
Smiljani, Franjo 134
Smodlaka, Josip 131
Sokol, Vladimir 191
Soldo, Josip Ante 159
Soustal, Peter 102, 105, 146, 193
Spitzing, Gnter 259
Srejovi, Dragoslav 20, 24
Steffen, Uwe 259
Sterckx, Sebastien 206
Stipevi, Aleksandar 24, 25, 37,
239
Stipii, Jakov 157, 179
Stoi, Krsto 255, 268, 274, 276
Strabon 25, 31, 36, 59, 67, 103
Strohal, Ivan 10
Strohal, Rudolf 263, 265
Strzelczyk, Jerzy 199
365
Sui, Mate 23, 26, 31-33, 36, 41,
43, 44, 48, 78, 131, 143, 150,
179, 193, 204, 246
Sverdlov, M. B. 106
Swoboda, H. 239
Szabo, Gjuro 133
farik, Pavel Jozef 102

amalovi, Miljen 157
egvi, Kerubin 9, 77, 78, 115,
137, 201, 202, 210, 213, 247
eparovi, Tomislav 46, 186
ercer, Marija 275
idak, Jaroslav 149, 153, 155, 181
imundi, Mate 37, 38, 153, 192,
252
imunovi, Petar 247
ii, Ferdo 26, 30, 31, 39, 51, 52,
99, 100, 107, 109, 114, 118,
124, 127-131, 140, 150, 151,
155-159, 164, 168-170, 173,
174, 176, 177, 180, 183, 184,
188-194, 203, 204, 212-214,
229
kobalj, Ante 250, 280
krivani, Gavro A. 275
laus, Mario 56, 57
onje, Ante 245
tih, Peter 121, 122, 132, 134
trkalj Despot, Kristina 264, 266
ufay, Milan 10, 40, 250
T
Tacit, Publije Kornelije 36
Teofan (Theophanes) 53, 54, 126
Testini, Pasquale 236
Tkali, Ivan Krstitelj 158
Tolstoj, Svetlana M. 274, 282, 283
Toma Arhiakon 9, 13, 77, 114,
115, 121, 127, 136, 137, 147,
164, 185, 193, 195, 198, 211,
212, 225
Tomai, Nikola 10, 54, 100-102,
146, 174, 193
Tomi, Lidija 119
Toporov, Vladimir Nikolajevi
282-287
Torsy, Jakob 199
Trbuhovi, Leposava 118
Trifunovi, Stanko 77
Trkanjec, eljko 165
Trojanovi, Sima 57
Trpkoski-Trpku, Vangel J. 218
Trubaov, Oleg Nikolajevi 58
Truhelka, iro 67-69, 232, 259
Tschiewskij, Dmitrij 55, 106
Tzenoff, Gantscho 117, 118
U
Uglei, Ante 42, 45
Ujevi, Mate 234
V
Vali, Vinko 183
Vasi, Miloje M. 208
Vasmer, Max 48
Vego, Marko 98, 231, 236
Vidov, Boidar 165
Vidovi, Domagoj 255
Vilim Tirski 223
Vinski, Zdenko 15, 39, 41, 45, 47,
48, 64, 74
Vinski-Gasparini, Ksenija 65
Virag, Aleksandar 51
Vlai, Danko 281
366
Volbach, Wolfgang Fritz 262
Vrani, Faust 16
Vukanovi, Tatomir P. 64, 102,
140
Vukevi, Nikola 221
Vukovi, Jovan 58
Vukovi, Vice 268
W
Waldmller, Lothar 205
Wasilewski, Tadeusz 110, 167
Weigang, Gustav 229
Weissgerber, Klaus 117
Weitershaus, Friedrich Wilhelm
248
Wenzel, Marian 213
Wetzel, Christoph 275
Wilkes, John 21
Wolfram, Herwig 154, 185
Wrede, Ferdinand 51
Z
Zaninovi, Marin 25, 27-30, 37
Zeevi, Slobodan 247
Zekan, Mate 190, 214
Zeli Buan, Benedikta 59, 78, 79,
211
Zeuss, Kaspar 149, 252
ivkovi, Tibor 47, 59, 99, 108,

123, 134, 167, 172
Sastavila: Nada Vrsalovi
367
KRATICE
ANUBiH Akademija nauka Bosne i Hercegovine
CUS Crkva u svijetu
CCP Croatica Christiana Periodica
KS Kranska sadanjost
GZM Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu
HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HI Historijski institut
HPI Hrvatski povijesni institut u Rimu
JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
JI Jugoslovenski istorijski asopis
MH Matica hrvatska
MHAS Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
NZ MH Nakladni zavod Matice hrvatske
SANU Srpska akademija nauka i umetnosti
SKA Srpska kraljevska akademija
Priprema ACME Split
Tiskanje dovreno u lipnju 2011.
u tiskari Dalmacija papir u Splitu
CIP - Katalogizacija u publikaciji
SVEUILINA KNJINICA U SPLITU
UDK 94(497.5)"08"
MUI, Ivan, povjesniar
Hrvatska povijest devetoga stoljea / Ivan Mui ;
<povijesne karte izradio Tomislav Kaniki>. - Split :
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 2011.
Str. 9-17: Predgovor / Marin Zaninovi. - Bibliograja.
ISBN 978-953-6803-27-9
I. Hrvatska -- Povijest -- 9. st.
131204054
HRVATSKA
POVIJEST
devetoga stoljea
Ivan Mui
I
v
a
n

M
u
H
R
V
A
T
S
K
A

P
O
V
I
J
E
S
T

D
E
V
E
T
O
G
A

S
T
O
L
J
E
A
ISBN 978-953-6803-27-9
C
i
j
e
n
a

2
5
0

k
u
n
a

Hrvatska Povijest Mužić 3izd

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Hrvatska Povijest Mužić 3izd

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

HRVATSKA

Gotska batina u Hrvata nije zanemariva, a moe se prepoznati i tije-

U bizantskim vrelima posebno se spominju upadi skupina, koje se

Sva multidisciplinarna istraivanja nedvojbeno dokazuju da je na

Postojanje Bijele Hrvatske i to samo na Balkanu (u srednjovjekov-

Postojanje jedne drave, koja se opisuje u Libellus Gothorum, po-

Navedeni teritorij banske Hrvatske, kako se oituje u DAI i u Libellus

Dovoenje Hrvata u neposrednu vezu s avarskim etnikim elemen-

Hrvatska povijest 3izd_14.indd 138 9.5.2011 8:37:15

U Trpimirovoj ispravi stoji: Tripimirus dux Chroatorum,

U Hrvata postoji mnogo spomena o borbi u kojoj sveti Juraj ubi-

Svetojurjevska problematika sadri u sebi i dugostoljetno predanje

Interdisciplinarna analiza reljefa na crkvi u rnovnici potvruje

ajkanovi, Veselin. O vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji. Srpska

irkovi, Sima Rade Mihalji (priredili). Leksikon srpskog srednjeg

orevi, Tihomir. Na narodni ivot. Prosveta, Beograd, 1984, str. 334.

afarik, Pavel Jozef. O poreklu Slovena po Lorencu Surovjeckom. Arhiv

ivkovi, Tibor. Juni Sloveni pod vizantijskom vlau (600-1025). Isto-

karica, Petar 281

ae, Slobodan 27, 28, 33

irkovi, Sima 134, 168

orevi, Dobrivoje 219

farik, Pavel Jozef 102

ivkovi, Tibor 47, 59, 99, 108,

Vous aimerez peut-être aussi