VOJNO-TERITORIJALNA PODJELA I REORGANIZACIJA AUSTROUGARSKE VOJSKE 1867.1890.

Tado OROLI Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru

UDK 355.6(439.5) 18671890 Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 2. XII. 2003.

Jedan od vanih momenata u odrivosti Austro-Ugarske Monarhije ogledao se u njenoj vojnoj mo i i stabilnosti. U tom pogledu odmah pri sklapanju Nagodbe 1867. izme u Austrije i Ugarske, doneseni su temelji na kojima e po ivati cjelokupni ustroj stalne vojske u Monarhiji, ali i kasniji dravni aparat Dvojne Monarhije. Glede pitanja vojnog ure enja, sam vojni vrh uzdrmane vojske Monarhije nakon tekog poraza 1866. morao je hitno mijenjati postoje e stanje i izvriti preustroj cjelokupne vojske. U preustroju se morao uzeti u obzir to postoje i vlastiti vojni sustav, to sustav nekih europskih vojski (naro ito pruski model), da bi se od postoje e trome i neu inkovite vojske napravila funkcionalna i djelotvorna vojska. Nakon potrebne reorganizacije nova zapovjedna, administrativna i vojno-teritorijalna podjela umnogome je poboljala na in funkcioniranja austrougarske vojske. Takav na in ustroja i djelovanja austrougarske vojske ostati e s manjim izmjenama sve do po etka Prvog svjetskog rata, tj. do raspada Monarhije 1918. godine. Klju ne rije i: Austro-Ugarska Monarhija, vojska, ustroj, XIX. st.

Uvod Kako bismo to bolje razumjeli ustroj europskih vojski u XIX. stolje u, a u tom pogledu i vojske Habsburke Monarhije, ukratko emo re i nekoliko rije i o njihovu preustroju iz feudalne u modernu vojsku. Staja a vojska je uglavnom funkcionirala kao pla eni ka vojska koja se popunjavala sustavom vrbovanja. S obzirom na to da je takva vojska zahtijevala velik dravni troak, a broj ano nije udovoljavala potrebama nadolaze ih ratova, nuno se moralo u initi neke konkretne korake u njenom budu em ustroju. Ovdje emo samo spomenuti osnovne razloge koji su doveli do transformacije staja e vojske, ili bolje re eno, puta k transformaciji u modernu vojsku XIX. stolje a. Tri su glavna i temeljna imbenika koja su uvjetovala ove promjene: a) veliki trokovi koje su iziskivale staja e pla eni ke (feudalne) vojske, b) broj ano nedovoljno jake vojske, c) europski i svjetski modernizacijsko-tehnoloki napredak u prvoj polovici XIX. stolje a. Neke europske drave (Rusija, Francuska, Austrija) ve su krajem XVIII. st. 369

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

iznale na in kako da broj ano pove aju svoju vojsku, tako to su uvodile tzv. sustav popisivanja. A to je zna ilo da je svaka pokrajina davala odre eni broj ljudi u vojsku. Ovime su dakako znatno smanjeni vojni trokovi, jer su unova eni slubovali uz minimalna nov ana primanja (pla a je bila dostatna tek za osobne higijenske i druge sitne potreptine). Ovaj nepravedni sustav popisivanja u vojsku, od kojega su mnogi bili oslobo eni (a bogatiji se mogli lako otkupiti), obi no je bio samo privremenog karaktera, tj. samo u slu aju ako je odre ena drava bila u ratu. Me utim, upravo se ovaj sustav nova enja u vojsku ustaljuje u nekim europskim dravama ve za vrijeme Napoleonovih ratova, i uglavnom (osim u Pruskoj) ostaje na snazi sve do uvo enja op e vojne obveze (60-ih i 70-ih godina XIX. st.). Presudni trenutak u ustroju europskih vojski, koji e zauvijek i u nepovrat potisnuti stari feudalni vojni sustav, doga a se jednim velikim (ako ne i najve im) drutveno-socijalnim preokretom na svjetskoj pozornici, a to je Francuska revolucija 1789. godine. Revolucija stvara masovnu vojsku nacionalnog karaktera na ije elo ubrzo (1799.) dolazi Napoleon. Za kratke Napoleonove vladavine u Francuskoj se uvodi op a vojna obveza, mijenja se ustroj, taktika i na in ratovanja; op enito, od tada se mijenja dotadanji na in shva anja vojnog ure enja jedne drave. Govore i uop e o vojnoj strukturi i na inu razvoja europskih vojski u XIX. stolje u, iji temelji su ponikli na francuskoj revolucionarnoj vojsci (narodnoj vojsci), s razlogom se govori o sustavnom vojnom razvoju pojedinih europskih zemalja, premda e neke drave Staroga kontinenta puno kasnije prihvatiti model inovacija i preustroja postoje eg vojnog sustava. Tomu e se naro ito suprotstavljati zatvoreni aristokratski krug asni kog osoblja (generali i vii asnici), koji su inili apsolutnu ve inu visoke zapovjedne strukture kod vojski pojedinih zemalja (naro ito Austrije, zatim Velike Britanije, Rusije i dr.). No, odbijanje prihva anja razvoja vojnoga trenda, dre i se dosljedno konzervativnoga stava i tradicionalnih metoda, u nekim e se slu ajevima u objektivnim okolnostima pokazati ne samo kao pogrean iskorak u vo enju vojne politike nego i kao skupo pla eni ceh u situacijama konkretnih ratnih zbivanja. Nakon pobjede europskih saveznika nad Napoleonovom vojskom, ponovno se nastoji uspostaviti mir i ravnotea me u vode im europskim silama. Za neko vrijeme, a na temelju odluka Be koga kongresa 1815., to je u na elu konkretizirano i u praksi. Odraz politi kih zbivanja koja se manifestiraju u tome periodu (prva polovica XIX. st.), poprima oblik u kojemu dravna unutarnja i vanjska politika od tada preuzima ulogu stvarnog initelja na svjetskoj pozornici. Prema tome, vo enje dravne politike postaje na neki na in interes drave, a ne naroda ili carske dinastije. Stalne politi ke razmirice i tenja da se zadri kakva-takva ravnotea izme u velikih europskih sila, dovodit e do raznih kombinacija me udravnih saveza usmjerenih jednih protiv drugih. Stoga e uvijek ostajati otvorena mogu nost sukoba kojoj e prvo prethoditi diplomatska i politi ka, a zatim i vojna aktivnost. Od tada (a vjerojatno i ranije) e vaiti ona sintagma da rat postaje produena ruka politike ili, kako je to prvotno ustvrdio Klausewitz, da rat nije nita drugo nego produenje politi kih odnosa

370

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

upletanjem drugih sredstava.1 Vojna doktrina koja se od 50-ih godina XIX. stolje a nastoji sustavno prilagoditi uvjetima industrijskog i tehnolokog razvoja, ne e svugdje nai i na odobravanje. Dapa e, samo e Pruska potencirati preobrazbu svojega vojnoga sustava i ustroja. Vrlo brzo, ve 60-ih godina, takav model preustroja i organizacije vojske priskrbit e joj vode u ulogu me u europskim vojnim silama. Kod nekih heterogenih apsolutisti kih drava s izrazitim feudalnim ostatcima kao npr. u Austriji, uglavnom se zagovarao ustroj vojske na temeljima tradicionalnih okvira. Na najviim zapovjednim poloajima takvih drava monarhisti koga ure enja (Austrije) postavljeni su lanovi vladaju e ku e i visokog plemstva bez obzira na njihovu (ne)sposobnost. Zbog tih je injenica stvaranje modernog i jedinstvenog vojnog sustava bilo jako oteano.2 Takav ili sli an pristup, kada je u pitanju modernizacija vojske, nailazio je na podjednake reakcije i kod ostalih europskih drava, npr. Francuske i Rusije. S druge strane, vrlo zna ajan proces koji je uvjetovao razvoj vojnih potencijala bila je svjetska industrijalizacija. Industrijalizacija je imala presudni ekonomski i gospodarski aspekt u ja anju svih dravnih, a time i vojnih elemenata. Pojava parnih strojeva, eljeznice i telegrafa stvorila je novu eru tehnolokih dostignu a u svjetskim razmjerima. Budu i da se sredinom XIX. stolje a politi ka i vojna mo sve vie temeljila na industrijskom potencijalu, tehnolokim mogu nostima i stru nosti, politi ke posljedice ovakvoga vrtoglavog industrijskog razvoja bile su ozbiljnije nego ikada prije. I to se upravo ponajvie odrazilo u ratovima 50-ih i naro ito 60-ih godina XIX. stolje a. Ubudu e se bez ovih osnovnih preduvjeta niti jedna drava ne e mo i odrati u krugu velikih sila.3 Takvu sudbinu doivjela je i Austrija koja je nakon poraza u austro-pruskom ratu 1866., dravnopravnim ugovorom izme u Austrije i Ugarske 1867. ubudu e funkcionirala kao Dvojna Monarhija (Austro-Ugarska Monarhija). Ona je od tada, dodue, jo uvijek tretirana kao velika europska sila, ali vie po dimenzijama i me unarodnoj politi koj tradiciji nego po njenoj stvarnoj mo i. Po etak druge polovice XIX. stolje a, u kojem su vo eni neki ratovi, ve je pokazao i dokazao da se ratovi od sada vode novim takti kim na inom i uporabom nove vrste tehnolokih dostignu a. No, isto su se tako pokazale i odre ene nesposobnosti pojedinih drava u iskoritavanju ve postoje e tehnologije, kao npr. u krimskom ratu (1853.1856.). Krimski rat pa i rat za ujedinjenje Italije (1859.) bili su u stilu vojni kih bitaka u kojima se ljudi jo uvijek masovno bacaju jedni na druge bez vjetine i
E. M. ERL, Tvorci moderne strategije, Beograd, Vojna biblioteka klasici, 1952., str. 120 (naslov originala, Edward Mead EARLE, Makers of Modern Strategy, Military Thought from Machiavelli to Hitler). 2 Petar TOMAC, Ratovi i armije XIX. veka, Vojna biblioteka, Beograd, 1968., str. 9899. Koliko su visoki austrijski asnici podcjenjivali i ironizirali inovacije koje je uvodio pruski glavni stoer, svjedo i i iskaz jednog visokog austrijskog generala kada je uo za pruske ratne igre (u stilu vojnih vjebi). On je pitao u to se igra, a kada su mu rekli da se ne igra u novac, odgovorio je da to onda nema nikakve svrhe. 3 Eric HOBSBAWM, Doba kapitala, kolska knjiga, Zagreb, 1989., str. 6069.
1

371

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

rukovo enja.4 U ratovima 60-ih godina ve dolazi do ire uporabe novih tehnolokih sredstava, naro ito eljeznice.5 Povezanost eljeznicom se pokazala kao presudni imbenik u mobilizaciji vojske te prebacivanju postrojbi i transportiranju potrebnog vojnog arsenala. Telegrafska veza je omogu avala brz na in komunikacije i proslje ivanja zapovijedi i uputa. U to se vrijeme pojavljuju prvi oklopni ratni brodovi i teka artiljerija (haubice 150 mm i 160 mm, olu eni topovi do 120 mm), a zatim i masovna proizvodnja vatrenog oruja (strojna puka od 1861.) i modernih eksploziva. Naro ito se usavrava pukarska tehnika. Najpoznatije su puke sustava Lorenz (Austrija), Enfield (Engleska), Chassepot M 66 (Francuska), te izolu ena puka ostragua sustava Dreuyse (Pruska), koja je za austro-pruskog rata pokazala svu svoju nadmo , a nakon ega sli an sustav uvode i sve ostale europske vojske. Ratom iz 1866. ve se nazirala budu nost modernih masovnih ratova. Od tada to vie nisu bili ratovi neizvjebanih masa koje se bacaju jedna na drugu bez vjetine i rukovo enja te bez podrobno razra ene strategije i taktike. S erom industrijalizacije i tehnolokog razvoja mijenjaju se i osnove vojnih principa te na ini ratovanja. Organizacija formacijskog ustroja vojnih postrojbi u XIX. stolje u kod svih europskih drava uglavnom je bila sli na ili ista. Vojska jedne drave naj e e se dijelila na sljede e ustrojene postrojbe: zborove (uvodi ih Napoleon), divizije (pjea ke ili konjani ke) i brigade, pukovnije, bojne (ili bataljune), satnije (sukladno satniji u konjanitvu eskadroni, u topnitvu baterije) i vodove (kasnije i desetine).6 U vrijeme revolucije 1848./49. u Habsburkoj Monarhiji osnivaju se etiri vojske ili armije (Armee) kao najve e vojne formacije ustrojene do tada. U sklopu jedne armije nalazilo se nekoliko zborova i divizija koje su potpadale pod jedno jedinstveno zapovjednitvo doti ne armije (o formacijskoj podjeli austrijske vojske dalje u radu). U reformi europskih vojski, u organizacijskom i formacijskom smislu, tada (polovica XIX. st.) se postavljalo temeljno pitanje kakvog ustrojenog karaktera treba biti vojska i po kom sustavu treba provesti reformu. Naime, izme u ostaloga, nametala se dvojba treba li vojska biti staja a pla eni ka (koja se popunjavala vrbovanjem i prisilnom, tzv. zakonskom vojnom obvezom) ili narodna (nacionalna vojska u smislu op e vojne obveze, koja je nastala pod utjecajem Francuske revolucije). Dok su ovaj
A. J. P. TAYLOR, Borba za prevlast u Evropi 1848.1918., Veselin Maslea, Sarajevo, 1986., str. 38. U Krimskome ratu 1853.1856. Rusiji je najprije rat najavila Turska 4. listopada 1853., a zatim Francuska i Engleska 27. oujka 1854. godine. Iako su anglo-francuske snage uspjele osvojiti Sevastopolj (najvanije strateko uporite oko kojega su vo ene naje e borbe), pokazalo se da nisu pravovremeno i u potpunosti upotrijebljena nova tehnoloka dostignu a kao to su parobrodi, oklopnja e (ratni brodovi), telegrafi i logistika. Upravo u ovome ratu saveznici su djelomi no i upotrijebili tu tehnologiju, ali tek kada su operacije ve dobrano otpo ele. 5 Primjera radi, dok su u vrijeme mobilizacije austro-pruskoga rata 1866. Austrijanci za prebacivanje svoje vojske u Moravsku mogli upotrijebiti samo jednu eljezni ku prugu, dotle je general Moltke (na elnik glavnog stoera pruske vojske) iskoristio ak pet eljezni kih pruga za prebacivanje pruskih postrojbi iz cijele Pruske koja se koncentrirala na jedan prostor. 6 P. TOMAC, nav. dj., str. 103.
4

372

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

zadnji na in vojne obveze (op u vojnu obvezu i Landwehr domobranstvo) Prusi uveli jo 1814. (iako e stvarna funkcionalnost vojske pod takvim uvjetima zaivjeti tek vojnom reorganizacijom iz 1852.), dotle su sve ostale europske drave za popunu svoje vojske zadrale sustav konskripcije ili popisivanja (zakonsko kupljenje potrebnog broja novaka drijebanjem) i vrbovanja (pla eni ka vojska).7 U Habsburkoj Monarhiji se od 1845. uvodi vojna obveza po sustavu popisivanja (Conscripiton-System) koja je trajala osam godina. Od 1852. godine taj zakon je protegnut i na Dalmaciju, u kojoj do tada nije bilo nikakve vojne obveze sluenja u kopnenoj vojsci (nova enje vreno samo u mornaricu, i to od 1830. godine).8 Me utim, ovaj na in vojne obveze pokazao se nedovoljno u inkovitim i napose nepravednim, zbog toga jer su prema vojnom zakonu mnogi bili oslobo eni od slube, a i zbog toga jer se sluba mogla otkupiti od drave. Sve do 50-ih godina vojna se obveza mogla otkupiti, najprije za 120, a kasnije za 500 700 fjorina, to su mogli platiti samo oni imu niji. Osim toga, ako se uvede op a vojna obveza iji bi osnovni kriterij bilo dravljanstvo, time bi se na neki na in stvorile vojske nacionalnog karaktera. To bi zna ilo da narod iz ijega se dijela uzimaju ljudi za vojsku, ima pravo traiti zauzvrat i neka politi ka prava. No, upravo protiv toga su se najvie borile razne apsolutisti ke i monarhisti ke vlade. Me utim, najamni ka vojska sada vie nije bila dostatna za obranu dinasti kih i dravnih interesa. Upravo se tu Habsburka Monarhija nala u patpoziciji, na relaciji izme u politi kih prava naroda koji ive u njoj i dunosti sluenja u vojsci i, uop e, reformi koje je trebalo provesti u vojsci. Koliko je konzervativan bio car Franjo Josip I. u svezi s vojnom organizacijom i poslovima vezanim uz vojsku, svjedo i i njegov iskaz iz 1861. (dva dana nakon Velja kog patenta). On je tada izri ito zatraio od svojih ministara da se Carevinskom vije u ne smije dopustiti mijeanje u vanjsku politiku, u organizaciju vojske ili u poslove visoke komande.9 Ovime je on ustvari formulirao svoje politi ko stajalite od kojega nije odstupio do svoje smrti. Njemu je i pri nagodbi s Ugarskom 1867. bilo jedino vano da zadri vlast nad vanjskim poslovima i vojskom.10 Unato kakvom takvom financijskom ulaganju u vojsku, Austrija je kao jedna od tada najja ih europskih vojnih sila bila ustvari samo ogromni tromi vojni stroj koji
ISTO, str. 85. Vrlo je interesantna konstatacija da je u svjetlu reformi iz 1839. Turska me u prvima pokuala izvriti reorganizaciju vojnoga ustroja (to joj je samo djelomi no uspjelo) po uzoru na pruski sustav ustroja vojske. Jedna od tih karakteristika je i duina vojne obveze koja je ukupno iznosila dvanaest godina, i to pet godina u aktivnom sastavu i sedam godina u pri uvi. Regularna vojska je podijeljena na aktivne (nizame) i pri uvne (redife) zborove. 8 Alphons WREDE, Geschichte der K. und K. Wehrmacht, Band I., Be , 1898., str. 107 (Von 1830 an hatte Dalmatien auch fr die Ergnzung der Kriegs-Marine beizutragen.); Oznanjenje Vlade od 15 Velja e 1852, List zakonah i dilopisah Vlade za Kraljevinu Dalmaciju (list od 1867. nosi naslov: List dravnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u Carevinskom vije u), komad V., br. 18, Zadar, 1852., str. 165. 9 A. J. P. TAYLOR, Habsburka Monarhija, Zagreb, Znanje, 1990., str. 134. 10 ISTO, str. 165.
7

373

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

se nije mogao pravovremeno mobilizirati i koji je u tehnolokom i organizacijskom smislu nedovoljno ure en. Kolika je bila stvarna snaga austrijske vojske, najbolje se pokazalo na terenu u ratu 1859. (Francuska i ostale talijanske kraljevine, vojvodstva i drave predvo ene Pijemontom protiv Austrije) i austro-pruskom ratu 1866. (Austrije protiv Pruske i Italije). Porazom u ratu 1859. do izraaja je dola sva neu inkovitost austrijske vojske u kojemu je zakazala takti ka odgovornost, pokazala se operativna nesigurnost, te zapovjedna nesposobnost generala i austrijskog glavnog stoera. U ovakvim okolnostima zapovijedanja vojskom moralo je do i do neizbjenog sloma i poraza na bojnom polju. Umjesto da ova lekcija bude pou na za daljnju budu nost, gotovo na istim pogrjekama uslijedio je i drugi ratni poraz samo nakon sedam godina. U ratnom srazu izme u austrijske i pruske vojske 1866. scenarij se ponavlja. U ovom je ratu zaista pobijedila bolja strategijska, operativna i nadasve tehni ka spremnost pruske vojske. Presudni imbenici u pobjedi pruske vojske nad austrijskom bili su: brza i u inkovita takti ka efikasnost vojnih postrojba, izvo enje potpune mobilizacije u vrlo kratkom vremenu, prednost puke ostrague Dreyse nad austrijskom sprednja om Lorenz, stvarna kontrola glavnog stoera (u odnosu na kraljev vojni ured i ratnog ministra) nad vojnim postrojbama, op enito bolja vojna organizacija i naposljetku maksimalno iskoritavanje novih tehnolokih dostignu a, napose eljeznice.11 S druge strane nedostatci vienacionalne austrijske vojske bili su: nedovoljno dobro organiziran glavni vojni stoer (pri emu je glavnu rije imao carev vojni kabinet), neposlunost aristokratskih asnika, sporo kretanje postrojbi i mobiliziranje, defenzivna taktika i na kraju tehnoloki nedostatci kao jedan od bitnih imbenika.12 Nadmo pruske vojske koja se pokazala na bojnom polju, bila je alarm upu en austrijskim vojnim krugovima, caru i vladi, koji su netom poslije poduzeli hitne mjere usavravanja i reorganiziranja vojnog ustroja u Monarhiji. Vjerojatno jedan od razloga to se ranije nije ilo u reorganizaciju vojnog korpusa lei u tome to je ve 1811. Monarhija bila u nezavidnoj financijskog situaciji bankrota drave, iji je vanjski dug rastao i do 1847. dosegao krajnju to ku zaduenosti (u visini od 1.249.000.000 guldena).13 Nune promjene su se morale izvriti, a izravni poticaj reformi vojske bio je uzrokovan porazom austrijske vojske u ratovima 1859. i 1866., u kojima su se pokazali svi njeni nedostatci, te potrebom razgrani enja nadlenosti nad vojskom u vrijeme pripremanja i nakon usvajanja Austro-ugarske nagodbe 1867. U tom pravcu novoga poboljanja ustroja vojske pristupit e se kapitalnim izmjenama i dopunama vojnoga
P. TOMAC, nav. dj., str. 371399. ISTO. 13 K. UHLIRZ M. UHLIRZ, Handbuch der Geschichte Oesterreichs und seiner Nachbarlnder Bhmen und Ungarn, Band II., erste Teil, Graz Wien Leipzig, 1935., str. 570.
12 11

374

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

zakona. Treba tako er naglasiti da je provedba vojnih reformi u Habsburkoj Monarhiji (osim spomenutih ratova) uzrokovana op enitim tehnoloko-modernizacijskim razvojem, kao to su eljeznica, telegrafi, parni strojevi i sl., te drutvenim promjenama u Europi zbog kojih je u nekim europskim dravama ve bila provedena reforma vojske i uvedena op a vojna obveza (dodue samo u Pruskoj).14 Op enito o ustroju i organizaciji vojske Nakon to je Austrija u prusko-austrijskom i talijansko-austrijskom ratu 1866. izala kao gubitnik (presudan poraz austrijske vojske zbio se kod Kniggrtza-Sadove), ona zauvijek biva istisnuta iz njema kog saveza drava. S obzirom na njen vrlo nepovoljan politi ki i geostrateki poloaj, na neki je na in bila prisiljena dogovoriti se s Ugarskom o budu em ure enju njihovih odnosa. Sporazumom izme u Austrije i Ugarske, tj. Austro-ugarskom nagodbom 1867. sklopljen je dravnopravni ugovor izme u Austrije (predstavnik Austrije bio je ministar unutarnjih poslova F. Beust) i Ugarske (pod vodstvom F. Deaka). U skladu s Nagodbom, Habsburka Monarhija se od tada slubeno zvala Austro-Ugarska Monarhija. Od tada se Dvojna Monarhija dijelila na dvije cjeline: austrijski dio Monarhije (ili zemlje Cislajtanije: Donja i Gornja Austrija, tajerska, Koruka, Kranjska, leska, eka, Moravska, Tirol i Vorarlberg, Gorica i Gradika, Bukovina, Galicija i Vladimirija, Trst s kotarom, Istra i Dalmacija) i ugarski dio Monarhije (ili zemlje Translajtanije: Ugarska, Hrvatska i Slavonija, Erdelj i Rijeka s kotarom). Vojna krajina je do 1873., kada je razvoja ena, kao integralni dio carske vojske stajala pod izravnim nadzorom cara, a tek je 1881. priklju ena Banskoj Hrvatskoj. Nakon zaposjedanja 1878., a onda i aneksije 1908., Bosna i Hercegovina ulazi u zajedni ki sustav Dvojne Monarhije. U zajedni ke poslove Austro-Ugarske, osim zajedni ke krune i Dvora, ulazili su jo: vanjski poslovi (diplomacija), vojska (ratni poslovi) i zajedni ke financije (porez, carine, trgova ki poslovi). S tim u svezi utvr eni su i zajedni ki ministri: ministar dvora, ministar vanjskih poslova, ministar rata i ministar financija.15 Austro-ugarskom nagodbom 1867. izvren je preustroj vojske Monarhije te ustrojena zajedni ka stalna vojska i ratna mornarica Austro-Ugarske te dva domobranstva austrijsko i ugarsko (ugarsko-hrvatsko). Zajedni ka austrougarska vojska nalazila se izravno pod subjekcijom Dravnog ratnog ministarstva (Reichskriegsministerium) i carevog ratnog kabineta u Be u, kao vrhovnim vojnim tijelima zajedni ke vojske. Dva domobranstva, austrijsko i ugarsko (ugarsko-hrvatsko),
Carl GLCKMANN, Das Heerwesen der sterreichisch-ungarischen Monarchie; fr den Unterricht und das selbst Studium dargestellt, II. Auflage, Be , 1891., str. 2. 15 Jaroslav IDAK Mirjana GROSS Igor KARAMAN Dragovan EPI , Povijest hrvatskog naroda 1860 1914, kolska knjiga, Zagreb, 1968., str. 30; Rudolf HORVAT, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb, Matica Hrvatska, 1906., str. 256257; I. JURAS, nav. dj., str. 7; Reichsraths-Almanach, Be , 1867., str. 92. U to ki 9. donesen je zakon o ure enju zajedni ke obrane, tj. vojnih poslova izme u Austrije i Ugarske.
14

375

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

imala su posebna domobranska ministarstva i zapovjednike domobranstva. U smislu vojnog ure enja Dvojne Monarhije u razdoblju 1868./69., 1881.1883. i 1889. godine izvrene su izmjene i dopune zakona o vojnoj slubi, kao i kompletan vojni preustroj, koji e u ve oj mjeri vaiti kroz itavo postojanje Monarhije, sve do njene propasti 1918. S obzirom na novonastalu situaciju, Dvojna Monarhija je u skladu s postoje im vojnim (i politi kim) promjenama, vezanim uz Austro-ugarsku nagodbu 1867. i Ugarsko-hrvatsku nagodbu 1868., doivjela preinake takve vrste da je cjelokupna kopnena i pomorska austrougarska vojska podijeljena na: a) zajedni ku carsko-kraljevsku vojsku i ratnu mornaricu s jedinstvenim zapovjednim i slubenim njema kim jezikom, podre enu Dravnom ratnom ministarstvu u Be u; b) kraljevsko ugarsko (ugarsko-hrvatsko) domobranstvo (honvd) s ma arskim zapovjednim i slubenim jezikom, tj. hrvatskim zapovjednim i slubenim jezikom; oba su bila podre ena Ministarstvu za zemaljsku obranu u Budimpeti; c) austrijsko carsko-kraljevsko domobranstvo s njema kim zapovjednim i slubenim jezikom, podre eno Ministarstvu za zemaljsku obranu u Be u; d) narodni ili zemaljski ustanak Landsturm (die se samo u slu aju rata, tj. op e mobilizacije, a posebno je ustrojen tek 1886.).16 S obzirom na svoju ratnu (u slu aju izbijanja rata s drugim zemljama) i mirnodopsku formaciju (vrijeme mira), cjelokupna austrougarska vojska se po sastavu (formaciji) dijelila na: a) mirnodopski (Friedens-) i b) ratni sastav (Kriegsformation). U skladu s vojnim sastavima, odnosno op enito, oruana snaga Monarhije dijelila se na jednoj strani u vojne rodove (Waffengattungen) s razli itim vojnim postrojbama (Heereskrper ili Truppengattungen), a na drugoj strani na vojne ustanove (Heeresanstalten).17
Zakon od 5 Prosinca 1868, kojim se za kraljevine i zemlje zastupane u vie u carevinskom, uredjuje na in, dako e u budu e izpunjavat se dunost vojena, Zakon vojeni, List dravnih zakona, kom. 13, br. 150, Zadar, 1868., str. 458; Zakonski lanak (XLI. 1868.) O domobranstvu, Sbornik zakonah i naredabah valjan za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, komad IV, Zagreb, 1869., l. 26, str. 150151. (dalje u tekstu naziv ovog lista, Zbornik zakona i naredaba); Istvn DEK, Der k. (u) k. Offizier 1848 1918, Be Kln Weimer, 1991., str. 72. Autor kae: Oba zakona predvi aju zajedni ku vojsku i mornaricu pod injenu dravnom ratnom ministru, te tri domobranstva, naime austrijsko, ugarsko i hrvatsko-slavonsko (Die beiden Wehrgesetze sahen ein gemeinsames Heer und eine gemeinsame Marine unter einem Reichskriegsminister sowie drei Landwehren, nmlich eine strreichische, eine ungarische und eine kroatisch-slawonische, vor.). 17 Dienst-Reglement fr das kaiserlich-knigliche Heer, Erster Theil, (drugo izdanje), Be , 1886., str. 4; C. GLCKMANN, nav. dj., str. 910; Ferdinand SCHMID, Das Heeresrecht der sterreichisch-ungarischen Monarchie, Be Leipzig, 1903., str. 159. Ovdje se ukratko moramo osvrnuti na zna enje pojmova Waffengattungen, Truppengattungen tj. Heereskrper. Naime, kada se radi o podjeli vojske, onda se u to doba uzima za jedno ime vie sinonima. Tako npr. za izraz oruane snage (bewaffnete Macht), C. GLCKMANN, nav. dj., str. 1, kae da se za isto upotrebljavaju i sinonimi Kriegsmacht, Wehrmacht, das Heerwesen te Armee ili das Heer. U istoj knjizi C. Glckmann dijeli oruane snage u tzv.
16

376

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

To zna i da se vojska Monarhije u ustrojenom pogledu, prema zada i (osnovnoj funkciji), naoruanju, odori i opremi dijelila na vojne rodove. Glavni vojni rodovi bili su: pjeadija, konjanitvo, artiljerija (topnitvo) i tehni ka sluba (inenjerija, pionirska sluba, eljezni ka i telegrafska sluba). U vojne postrojbe ubrajane su pukovnije, bojne i baterijske divizije.18 Sakupljanjem razli itih postrojbi iz razli itih vojnih rodova i ustanova u svrhu vojnih operacija (u ratu, tijekom vojnih vjebi i sl.), nastajale su velike takti ke postrojbe (koje su nazivane jo i armijske postrojbe Armeekrper), a to su (od niih na vie): brigade, divizije, zborovi i armije.19 Ovakve vojne postrojbe bile su jedinice vojske koje su imale sve potrebne elemente za samostalno djelovanje. Na elu postrojbe stajao je zapovjednik postrojbe, npr. zapovjednik pukovnije je obi no pukovnik ili dopukovnik, bojnama i baterijskim divizijama zapovijedali su u pravilu dopukovnici ili bojnici. Svaka postrojba je imala svoj stoer (Stab) na ijem elu je stajao zapovjednik, a njemu su kao pripomo pridodani pomo ni organi (Hilfsorgane), npr. pobo nik, opskrbni asnik, lije nik, ra unovo a itd.20 Nie vojne postrojbe su ozna ene kao pododjeli (Unterabtheilung), i to: satnije (Compagnien) kod pjeadije i tvr avske artiljerije, a eskadroni kod konjanitva i vozarstva te baterije kod poljske artiljerije.21 Vojne postrojbe inili su sljede i rodovi: pjeadija, lovci (strijelci); konjanitvo: draguni (tal. dragone vojni konjanik), husari (lako naoruani konjanik), ulani (kopljanici, konjanici);22 artiljerija: poljska i tvr avska artiljerija; tehni ke slube:
Waffengattungen i Truppengattungen. Ova podjela nije u potpunosti jasna budu i da u Waffengattungen rodove vojske (Waffengattungen sind: die Infanterie) ubraja pjeadiju, a u Truppengattungen (Als Truppengattungen: gelten. Infanterie) tako er pjeadiju. Nekoliko godina kasnije F. SCHMID, nav. dj., str. 150, se koristi samo izrazom Waffengattungen, dakle vojni rodovi, u koje ubraja pjeadiju, konjanitvo, artiljeriju itd., dok uvo enjem novog izraza Heereskrpern vojne postrojbe (kao Truppengattungen) podjela postaje jasnija (Hierbei sind zunchst die Waffengatungen mit den verschiedenen Heereskrpern zu unterscheiden). Pod vojnim postrojbama on podrazumijeva razne postrojbe kao to su pukovnije, bojne i dr., to ovisi o vojnom rodu. Ako je npr. vojni rod pjeadija, onda e njene postrojbe biti druga ije nego u konjanitvu. U rje niku Duden Deutsches Universalwrterbuch, 1989., str. 1702, navodi se da je Waffengattung pojam vojni kog zna enja koji se prije nazivao Truppengattung (die Waffengattung, milit. frher Truppengattung). Pod Truppengattung isti rje nik navodi razli ite rodove vojske, ve prema njihovom zadatku, naoruanju i opremi. Prema tome, moglo bi se kona no zaklju iti da je vojska u Monarhiji bila podijeljena prema Waffengattungen oruanim rodovima (pjeadija, konjanitvo itd.), a da se onomad pod izrazom Truppengattungen, tj. Heereskrper moralo razumjeti vojne postrojbe. Sada postaje jasnije kada C. Glckmann i pod Waffengattung i pod Truppengattung navodi pjeadiju. Kada se pjeadija (Infanterie) ubraja u oruani rod (Waffengattung), onda se tu misli na naoruanje ljudi, njihov zadatak, njihovu opremu, dok pjeadija ubrojena u vojnu postrojbu (Truppengattung) zna i ustrojstvo postrojbe (npr. pjea ka pukovnija, bojna itd.). C. GLCKMANN, nav. dj., str. 10; F. SCHMID, nav. dj., str. 160. F. SCHMID, nav. dj., str. 160; Pomo nik za pod asnike c. i kr. vojske (tre e popunjeno izdanje), Zagreb, 1894., str. 110111; Dienst-Reglement fr das kaiserlich-knigliche Heer, str. 3. C. GLCKMANN, nav. dj., str. 12. ISTO, str. 15. Izme u ovih konjani kih, naizgled razli itih postrojbi zapravo nije bilo zna ajnijih razlika, osim u

18 19 20 21 22

377

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

inenjerija, pionirske pukovnije (Pionnier-Regiment), eljezni ke i telegrafske pukovnije (Eisenbahn und Telegraphen-Regiment), sanitet, vozarstvo (Train-truppe).23 Od navedenih su kao pjeadija (Futruppen) ozna eni: pjeadija, lovci, inenjerija, pionirske pukovnije, eljezni ke i telegrafske pukovnije. Postrojbe (pukovnije i bojne) su bile obiljeene brojevima, npr. Leopold (kao Inhaber vlasnik pukovnije) pjea ka pukovnija br. 22, husarska (konjani ka) pukovnija br.13, domobranska bojna Zadar (domob. bojne obi no su nazivane po gradu ili pokrajini) br. 79 itd. U stalnoj zajedni koj vojsci (Heer) su zastupljeni svi oruani rodovi i vojne postrojbe, dok su u domobranstvu i narodnom ustanku samo pjeadija i konjanitvo.24 Cjelokupna pjeadija vojske Monarhije sastojala se ukupno od 80, a od 1883. od 102 pukovnije. U mirnodopsko vrijeme vojne postrojbe su imale minimalni sastav aktivnih vojnika. Tako je od 1869. npr. jedna pjea ka pukovnija u vrijeme mira brojila samo 1532, dok je ratni sastav pukovnije iznosio 6068, a ratni sastav bojne oko 800 do 1000 vojnika i vojnih slubenika.25 Mirnodopska formacija bojne iznosila je 380, a satnije 95 ljudi. 26 Svaka se pjea ka pukovnija dijelila na etiri bojne s ukupno etiri satnije i jednu, odnosno od 1889. dvije dopunske bojne (Ersatzbataillons) s po etiri satnije (kod dopunskih bojni u miru samo asni ki kadar). Od ove etiri bojne iz jedne pukovnije, tri, odnosno od 1883. samo jedna bojna je mobilna i ona je mogla biti premjetena u druge pokrajine Monarhije. Sve mobilne bojne koje su razmjetane po drugim pokrajinama Monarhije nalazile su se pod vojnim zapovjednitvom doti ne pokrajine. To zna i da su se one mobilne bojne koje su premjetene u druga podru ja (izvan svojega podru ja gdje je njihovo glavno zapovjednitvo) nalazile izravno pod glavnim zapovjednitvom tog zbornog podru ja. Nadalje, cjelokupno konjanitvo vojske Monarhije podijeljeno je u 42 pukovnije od kojih je 16 husarskih, 15 dragunerskih i 12 ulanskih. Svaka konjani ka pukovnija dijelila se na dva diviziona (u konjanitvu je divizion ili odjel manja postrojba od pukovnije), a svaki divizion se sastojao od triju eskadrona. Konjani ka pukovnija je imala stalan sastav (u ratu i miru) i brojila oko 170 ljudi.27 U austrougarskoj vojsci
tradicionalnim nazivima. Ustrojstvo je bilo jednako, osim to je bilo razlika u samoj tradicionalnoj odori (zbog ega su i imale razli ite nazive) i eventualno u naoruanju. C. GLCKMANN, nav. dj., str. 9; Pomo nik za pod asnike c. i kr. vojske, str. 110111; Obznana Namiesnitva od 31 prosinca 1869 Br. 15348, Naputak za izvrbu zakona o naoruanju, List dravnih zakona, kom. VII, br. 15, Zadar, 1870., str. 171 (dalje skra eno Naputak za izvrbu zakona o naoruanju). ISTO. Adam WANDRUSZKA Petar URBANISCH, Habsburgermonarchie 18481918, Band V, Die bewaffnete Macht, (dalje skra eno Die Habsburgermonarchie 18481918), Be , Verlag der sterreichische Akademie der Wissenschaften, 1987., str. 205. Od 1857. do 1869. mirnodopska formacija pjea ke pukovnije iznosila je 2837, a ratna formacija ak 6886 ljudi. ISTO, str. 431; DAZd, Spisi registrature Namjesnitva, 1882., fasc. V B, poz. 449, br. 9814. Domobranska satnija, koja je prispjela u Benkovac trae i smjetaj, brojala je ukupno 98 ljudi. Pomo nik za pod asnike..., str. 113114.

23

24 25

26 27

378

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

postajale su dvije vrste artiljerije: poljska i tvr avska artiljerija. Poljska artiljerija je brojila ukupno 14 zbornih (koje su u zboru) i 42 divizijske (u diviziji) artiljerijske pukovnije. Tvr avska artiljerija brojala je ukupno est pukovnija i tri samostalne bojne. Svaka artiljerijska pukovnija (poljska i tvr avska) se dijelila na etiri baterije s po osam topova.28 Artiljerijska pukovnija je u mirnodopskom stanju brojila 1551, a u ratu 3603 ljudi.29 U slu aju rata, tj. op e mobilizacije, oruane snage Monarhije nazivale su se vojska na ratitu (Armee im Felde), a ustrojene su na sljede i na in: armija (Armee), ja ine 140.000 200.000 ljudi, obi no je sastavljena od nekoliko zborova ili vojnih divizija; vojni zbor (Armeekorps) je ukupno brojio 45.000 60.000 ljudi, a sastavljen je od dviju do triju pjea kih divizija, jedne zborne artiljerijske pukovnije i ostalih tehni kih postrojbi; pjea ka vojna divizija (Truppen-Division) ukupne ja ine oko 15.000 20.000 ljudi, sastavljena je od dvije pjea ke brigade, 3 do 4 eskadrona konjanitva i jednog diviziona artiljerijske pukovnije; zatim, brigada ja ine 6.000 8.000 ljudi sastojala se od dvije pukovnije; pukovnija ja ine 3.000 4.000 ljudi sastavljena od etiri bojne (i jedne dopunske bojne); bojna je brojila oko 800 ljudi, sastavljena iz etiri satnije, te satnija (Kompanie) sastavljena od 200 do 300 i vod 50 ljudi.30 Vojne ustanove (Heeresanstalten) su organizirana vojna tijela ija je zada a obavljanje razli itih potreba za vojsku u ratu i miru, u smislu nabavljanja (vojnog
ISTO, str. 114. Habsburgermonarchie 18481918, str. 443. 30 I. DEK, nav. dj., str. 28 (Tablica E. 3); Ustrojene ustanove za opremljenu ugarsko-austrijsku vojsku, I. dio, Ustrojeni propisnik, Zagreb, 1873., str. 5; J. RZIHAUZEK, Soldaten-Lesebuch, Behelf fr Unteroffiziers-und Mannschaftsschulen zur Hebung und Pflege des militrischen Geistes, Be , 1896., str. 100111; J. Rzihauzek o ja ini armije na str. 111 kae:Im Allgemeinen schwankt die Strke einer Armee zwischen 140.000 bis 200.000 Mann. (Uop e ja ina jedne armije kretala se izme u 140.000 do 200.000 ljudi.) Isti autor navodi na str. 109, o ja ini zbora sljede e Die Strke eines Corps im Kriege, wechselt je nachdem es aus 2 oder 3 Infanterie-Truppen-Divisionen besteht, zwischen 45.000 bis 60.000 Mann (Ja ina jednog zbora u ratu varira, ovisno o tome sastoji li se od dvije ili tri pjea ke divizije, izme u 45.000 do 60.000 ljudi.) G. C. von WIDDERN, Befehlsorganisation. Befehlsfhrung. ArmeeAufklrungsdienst, Gera, 1876. str. 38. Tu se opet za pjea ku diviziju kae: Sie hat eine NormalGefechtsstrke von 12,000 Mann Infanterie, im Fall der Zutheilung eines Jgerbataillons von 13,000 Mann, 600 Pferden, 24, Geschtzen, ohne die zugetheilten Kolonnen. (Ona je imala propisanu bojnu ja inu od 12.000 ljudi pjeadinaca, u slu aju dodjeljivanja lova ke bojne 13.000 ljudi, 600 konja, 24 topa, bez dodijeljenih postrojbi.) Navedeni autor pak za ja inu mobilnog vojnog zbora kae Das mobile Armee-korps hat eine Normal-Gefechtsstrke von 25.000 Mann Infanterie, 1200 Pferden (Mobilnom vojnom zboru propisana je bojna ja ina od 25.000 ljudi pjeadinaca, 1200 konja) Ovdje uo avamo oscilacije broj anog stanja vojnih postrojbi, koje su se, o ito po potrebi, mijenjale (pove avale). Na prethodnoj strani smo tako er vidjeli da je ja ina jedne pjea ke pukovnije iznosila 6068 ljudi, a na temelju prikazanog vidimo da je jedna pukovnija brojila 3000 4000. Svi ovi podatci o broj anom stanju postrojbi ne trebaju zbunjivati jer se s vremenom broj ano stanje pojedinih postrojbi mijenjalo ve prema potrebi. Budu i da se ja ina postrojbi postupno mijenjala, podatci o ratnome stanju postrojbi u gore navedenom tekstu kona na su verzija njihova ustroja do 1890.
29 28

379

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

materijala, ivenih namirnica i sl.) i upravljanja poslovima ustanova, zatim vo enje vojnoznanstvenih ustanova ili pak preuzimanje ostalih (opskrbnih i sli nih) zada a i poslova za vrijeme trajanja rata.31 Prema tome, vojne ustanove su podijeljene na stabilne, ve u miru postoje e, te na mobilne koje su osnivane u slu aju rata kao tzv. pri uvne ustanove. Tako su npr. stabilne ustanove bile: vojne obrazovne ustanove, vojni geografski institut, ratni arhiv, inenjerijska direkcija, sanitetske ustanove, vojne kase itd., dok su pri uvne ustanove pak podijeljene prema odgovaraju im rodovima, npr. artiljerijske pri uvne ustanove, inenjerijske pri uvne ustanove itd.32 Na elu ovih ustanova stajali su asnici ili slubenici s titulama zapovjednika, upravitelja ili ravnatelja.33 Ovako ustrojen formacijski sustav vojske ispunjavao je sve uvjete potrebne za primjereno funkcioniranje austrougarskog vojnog stroja. Me utim, o ito je na temelju postoje ih podataka da se broj pojedinih postrojbi austrougarske vojske pravovremeno i po potrebi mijenjao. U svakom slu aju, moemo zaklju iti da se ratna formacija bojne (broj ano ustanovljeno prema ostalim europskim vojnim standardima jo po etkom XIX. st.) uvijek kretala izme u 800 i 1000 ljudi.34 Uglavnom su se sve europske sile u pitanju vojne organizacije i ure enja temeljile na op em vojnom standardu. Tako er, ratna prava su gra ena na temeljima me unarodnog ratnog kodeksa, kojega su se manje-vie trebale pridravati neke europske drave.35 Novije vojne standarde, u smislu ustroja, organiziranja i usavravanja vojske uop e, nesumnjivo je prva u inila po etkom XIX. st. Francuska (Napoleonova vojska), a zatim za jedno due razdoblje Pruska (Njema ka), koja je bila jedna od najmodernijih (u tehnolokom) i najorganiziranijih u (takti kom pogledu) vojski tijekom XIX. i po etkom XX. stolje a. Ve im smo dijelom u uvodnom dijelu kazali koji su to bili osnovni razlozi preustroja carske vojske (modernizacijsko-tehnoloki napredak i drugo), ali naravno da je uzroku op enite reorganizacije vojske prethodila i politi ka inicijativa s austrijske i ma arske strane. Premda je car Franjo Josip I., vladar staroga kova, teio potpunoj vojnoj dominaciji u smislu zapovjedne instance, to je nedvojbeno i postigao (ve kod sastavljanja same Nagodbe to je izri ito i navedeno), ipak je odvojenost domobranskih ministarstava i tenje ma arske strane za izjedna enjem zapovjednog jezika u c. i kr. stalnoj vojsci dovela po etkom 90-ih godina XIX. st. do nesuglasja na relaciji izme u carskog dvora i ugarskog sabora. Svejedno, nakon razrijeenih kriza (koje e se od tada
F. SCHMID, nav. dj., str. 150; C. GLCKMANN, nav. dj., str. 18. ISTO. 33 ISTO, str. 19. 34 P. TOMAC, nav. dj., str. 103; Kolmar von GOLZ, Naoruani narod. Vojna organizacija i ratovanje naeg vremena, Beograd, 1904., str. 4041. 35 O vojnim ratnim pravima i propisima me unarodnog ratnog prava u humaniziranju rata vidi u: J. ANDRASSY, Vojna potreba i ratno pravo, Rad JAZU, knj. 321, Zagreb, 1960., str. 163197.
32 31

380

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

e e pojavljivati), a koje su bile vie politi kog nego zaista vojnoga karaktera, mnogonacionalna vojska Monarhije nastavila je funkcionirati u nepromijenjenom obliku, iako vidno uzdrmana, to e se najbolje pokazati tijekom Prvog svjetskog rata. Vrhovna zapovjedna i upravna tijela Vrhovna zapovjedna struktura prije 1848. bila je vrlo sli na onoj nakon 1848. godine. Dakle, u zapovjednom, ali i upravnom smislu, vrhovni zapovjednik vojske je car, tj. carev vojni kabinet. S druge strane Dvorsko ratno vije e (Hofkriegsrat) radilo je na neki na in kao pomo ni organ careva vojnog kabineta, koje je opet imalo svoje odre ene manje ili ve e ovlasti. Dvorsko ratno vije e je zapravo, ako bismo tako mogli re i, proireni carski kabinet, odnosno njegova desna ruka. lanovi Dvorskog ratnog vije e mogli su biti stalni ili promjenjivi. Uglavnom su birani kao oni koji e razmatrati i davati prijedloge op enito oko ustroja i imenovanja asnika i dr., te donositi odluke za neka od vrhovnih zapovjednitava vojske odre ene pokrajine. Svaku njihovu odluku morao je obvezno sankcionirati sam car. Zapravo se tu stvarao odre eni zastoj zato to je samo jedna ustanova (carski vojni kabinet, odnosno Dvorsko ratno vije e kao careva desna ruka) rjeavala sve potrebne upravne i zapovjedne ve e ili manje odluke. Tu se ogledala sporost i neu inkovitost vrhovnih vojnih organa u brzini rjeavanja pristiglih predmeta u zapovjednim, upravnim i administrativnim poslovima. Istovremeno, vrhovna zapovjednitva divizija odre ene vojno-teritorijalne oblasti imala su vrlo male i neznatne ovlasti. I u vojnome, ba kao i u politi kom pogledu sve je bilo centralizirano. Kako bi se uklonila takva zapreka, nakon 1867., a napose 1883., izvrena je decentralizacija vojne hijerarhije, naravno samo utoliko ukoliko se to nuno moralo odraziti na bolju funkcionalnost samoga vojnog korpusa Monarhije. Tako se kona no postavlja nova podjela vrhovnih zapovjednih instanci i vri preraspodjela vojno-teritorijalnih okruja sa zapovjednim sreditima koja imaju i ve e administrativne i zapovjedne ovlasti. Sada je opet, i nakon po etnog preustroja, na vrhu zapovjedne strukture Dvojne Monarhije car i kralj kao vrhovni zapovjednik zajedni ke vojske i tu e ostati sve do svoje smrti. Njemu je podre ena cjelokupna zapovjedna, upravna, administrativna ili bilo koja druga oblast austrougarske vojske. Na toj razini uspostavljaju se Vrhovno vojno zapovjednitvo (Allerhchster Oberbefehl na elu s carem i kraljem kao vrhovnikom), u koje su ulazili: a) carev vojni kabinet (glavni carev a utant i na elnik vojnog kabineta), b) glavni inspektor vojske (imenovan je od strane cara 1870., a u slu aju rata je postavljen kao glavni vojni zapovjednik zajedni ke vojske), c) na elnik vrhovnog stoera austrougarske vojske.36 Vrhovno vojno zapovjednitvo kao carski slubeni organ od 1849. prakti no je vodilo sve zapovjedne i upravne poslove, dok je Ministarstvo rata (do 1848. zvalo se
36

Podjela izvrena prema: Walter WAGNER, Geschichte des K. K. Kriegsministeriums, 18661888, knjiga II., Be Kln Graz, 1971., str. 261267.

381

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

Hofskriegsrath Dvorsko ratno vije e) samo formalno (s ograni enim ovlatenjima) obavljalo svoju funkciju kao vojno upravno tijelo. Me utim, od 1868. (zajedni ko) Dravno ratno ministarstvo (do 1867. Kriegsministerium, a od 24. prosinca 1867. kaiserliches-knigliches Reichskriegsministerium37) je na temelju Austro-ugarske nagodbe 1867. i zakona o obrani zemlje (koji je car i kralj sankcionirao) preuzelo, ali samo u mirnodopsko vrijeme, funkciju vrhovne zapovjedne i upravne institucije u svim oblastima zajedni ke austrougarske vojske i ratne mornarice.38 Jedino se car, u zapovjednom i upravnom smislu, nalazio iznad ove institucije. Dravnom ratnom ministarstvu su pridrueni na elnik glavnog stoera, vrhovni inspektor artiljerije, konjanitva i inspektori tehni kih slubi, pod kojima su stajali mnogi zavodi i uredi. Dravno ratno ministarstvo je podijeljeno na sljede i na in: a) dravni ratni ministar, b) dodijeljeni generali (zamjenik ministra te upravitelji vojnotehni kih i ekonomskih poslovnih odjela), c) 15 poslovnih odjela, d) presidijalna kancelarija, e) vrhovni vojni sudski senat, f) pomo ni organi (na elnik vrhovnog stoera i glavni inspektori svih rodova vojske).39 Podjela nadlenosti vojnih ovlasti bila je takva da je Dravno ratno ministarstvo od 15. sije nja 1868. carskom naredbom preuzelo dunosti Vrhovnog vojnog zapovjednitva te obnaalo ulogu vrhovnog vojnog tijela austrougarske vojske, ali samo u mirnodopsko vrijeme.40 Ovom carskom naredbom trebalo se posti i odvajanje i razgrani enje djelovanja izme u Vrhovnog vojnog zapovjednitva i Dravnog ratnog ministarstva (do tada je sva glavna vojna pitanja rjeavalo Vrhovno vojno zapovjednitvo). Iako je Dravno ratno ministarstva preuzelo vode u ulogu u rjeavanju gotovo svih vojnih pitanja, ipak je moralo u svim vanim vojnim odlukama konzultirati (Generalstab) glavni stoer (kao pomo nu vlast ratnog ministarstva), tj. na elnika glavnog stoera i glavnog inspektora vojske. Doti ni su mogli na donesene odluke ministarstva staviti svoje primjedbe ili nadopune i imali su poprili nog utjecaja u tome.41 Glavni stoer, tj. na elnik glavnog stoera zajedni kih oruanih snaga (Chef des Generalstabes) i glavni inspektor vojske bili su neposredno podre eni caru. Oni su bili odgovorni za operativni dio zajedni ke vojske i domobranstva (u slu aju ve ih vojnih vjebi i u ratu za izvo enje ratnih operacija).42 Kako bi ova vojna hijerarhija, koja je sloena i komplicirana, bila to jasnija,
37

38 39 40 41 42

ISTO, str. 36; W. WAGNER, nav. dj., str. 261; Od 1890. carsko-kraljevsko Dravno ratno ministarstvo (kaiserliches-knigliches Reichskriegsministerium) naziva se carsko i kraljevsko Ratno ministarstvo (kaiserliches und knigliches Kriegsministerium). J. RZIHAUZEK, Soldaten-Lesebuch, str. 112113. W. WAGNER, nav. dj., str. 261267. ISTO, str. 36. ISTO, str. 1 i 36. I. DEK, nav. dj., str. 31.

382

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

razlu it emo osnovnu zapovjednu i upravnu strukturu austrougarske vojske. Naime, kao vrhovni zapovjednik sveukupne austrougarske vojske, u ratu i miru, bio je sam car i kralj Franjo Josip I.43 On je postavljao vrhovne zapovjednike, u ratu imenovao vojskovo e i zapovjednike armija, zbora, divizije itd., odnosno imenovao vie asnike (od VIII. klase, tj. od bojnika pa nanie, imenovanja je moglo vriti Dravno ratno ministarstvo), vrio preustroj vojske itd., jednom rije ju, njegova je odluka uvijek bila zadnja. U miru Dravno je ratno ministarstvo imalo vrhovnu upravnu i zapovjednu funkciju (samo car je iznad njega). Glavni stoer vojske funkcionirao je kao pomo ni organ koji se nalazio u sastavu Dravnog ratnog ministarstva. Me utim, na elnik glavnog stoera, kao i glavni inspektor vojske, nije bio podre en dravnom ratnom ministru nego osobno caru.44 Tako je na elnik glavnog stoera obavljao dvostruku ulogu, s jedne strane kao carski organ, a s druge strane kao pomo ni organ Dravnog ratnog ministarstva.45 Glavni stoer se u slu aju rata bavio svim operativnim i pripremnim poslovima kao to su: strategijsko-operativno raspore ivanje snaga, organizacijsko-mobilizacijski poslovi, obrana utvr enih linija, raspore ivanje eljezni kih i drugih prijevoznih sredstava za potrebe rata te svim ostalim zada ama koje su se odnosile na borbenu spremnost, organizaciju, naoruanje i opremljenost vojske. Glavni stoer se sastojao od administrativnog odjela (za poslove personalne slube i opskrbe), operativnog odjela (za izradu ratnog plana, organizaciju i borbenu obuku, za putovanje zapovjednika, ratne vjebe i ispite), vojnozemljopisnog odjela, obavjetajnog odjela (za obavjetajno i protuobavjetajno djelovanje te prikupljanje podataka o stranim vojskama), odjela za promet, telegrafskog odjela (sluba veze) i pozadinskog odjela.46 Kao to vidimo, glavni stoer je obnaao vrlo vanu upravnu i zapovjednu funkciju u sastavu austrougarske vojske. Ako bi se tako moglo re i, on je neslubeno bio zasebna vojna institucija usporedna s Dravnim ratnim ministarstvom, premda je slubeno ozna en kao pomo ni organ ministarstva. Dravnom ratnom ministarstvu podre eno je svih 16 vojno-teritorijalnih podru ja Monarhije. Ovih 16 vojno-teritorijalnih podru ja podijeljeno je u 15 zbornih i jedno vojno podru je (kao Militr-Bezirk je Dalmacija). U svakom vojno-teritorijalnom podru ju postavljeno je po jedno zborno (Korps-), tj. vojno zapovjednitvo u Zadru
F. SCHMID, nav. dj., str. 210. Die oberste militrische Leitung kommt dem Kaiser zu, ali car je tako er i na elu vojne uprave An der Spitze der Militrverwaltung steht der Kaiser. 44 Hasburgermonarchie 18481918, str. 363. U Austriji i dandanas postoji funkcija glavnog inspektora vojske, koji slui samo kao savjetodavni organ predsjedniku drave. Predsjednik drave je glavni zapovjednik vojske, a ministarstvo obrane vrhovna zapovjedna i upravna vojna institucija. 45 Franz HLAVAC, Die Armeereorganisation der Jahre 18811883 in der Donaumonarchie, Mitteilung des sterreichischen Staatsarchivs, br. 27, Be , 1974., str. 273 (dalje F. HLAVAC, Die Armeereorganisation). 46 ISTO, str. 267; Habsburgermonarchie 18481918, str. 374376.
43

383

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

(Militrkommande), na ijem elu su stajali zapovjednici zbora, tj. vojni zapovjednik. Sva zapovjednitva, postrojbe, vojne ustanove i pripadnici vojske koji su se nalazili na podru ju navedenih zbornih zapovjednitava (ili vojnog zapovjednitva) bili su podre eni zbornom, tj. vojnom zapovjedniku. Ova zborna zapovjednitva (ili vojno zapovjednitvo) su kao vrhovna vojna tijela u svojemu podru ju ustrojavala vojsku, vodila i nadzirala vojnu slubu, ratno osposobljavala i obrazovala vojsku, skrbila za borbenu spremnost vojske i vojnih ustanova te pripremala i izvravala mobilizaciju. 47 U sklopu ovih zbornih zapovjednitava (ili vojnog zapovjednitva) nalazili su se stoeri (zbora, divizije), u kojemu su postavljeni tzv. dodijeljeni generali (zugeteilte Generale) iz glavnog stoera vojske. Ovi dodijeljeni generali su u slu aju rata obi no preuzimali zapovjednitvo (ili netko drugi koga bi ve car imenovao) nad teritorijalnim podru jem koje je pokrivalo odre eno zborno ili vojno zapovjednitvo. Daljnja podjela je bila takva da su zbornom zapovjednitvu podre ena divizijska zapovjednitva. Zatim, divizijskom zapovjednitvu brigadna zapovjednitva, ovome opet pukovnijska, bojna i ostala zapovjednitva. Na elu ovih zapovjednitava kao zapovjednik stajao je general ili asnik odre enog ranga.48 Kako smo ve naveli, u sastavnom dijelu gore navedenih zapovjednitava postavljeni su stoeri koji su vodili razli ite poslove i vrili specijalne vojne zada e (sve to se odnosi na operativni dio). Me utim, osim zbornih i divizijskih stoera ustrojeni su jo i brigadni stoeri, pukovnijski stoeri i bojni stoeri.49 Uz navedena zapovjednitva, postojala su u posadnim mjestima jo postajna zapovjednitva (Militrstationskommanden) i u mjestima gdje su se nalazile tvr ave, zapovjednitvo tvr ave (Festungskommando). Ova zapovjednitva (postajna i tvr avska) u miru su podre ena zbornim zapovjednitvima (ili vojnom zapovjednitvu), a u ratu neposredno armijskom zapovjednitvu.50 U slu aju izbijanja rata sva zborna, divizijska, brigadna i ostala zapovjednitva koja su na bojitu podre ena su armijskim zapovjednitvima (Armeekommanden) ili eventualno armijskom vrhovnom zapovjednitvu (Armeeoberkommando kao stoeru svih vojski Monarhije).51 Dakle, u slu aju izbijanja rata osniva se vrhovno vojno zapovjednitvo na ijem elu se nalazi car. Armijsko zapovjednitvo je vrhovno vojno zapovjedno i upravno tijelo jedne armije, u ijem sklopu se nalazi vie vojnih zborova ili divizija. Ovo armijsko zapovjednitvo dijeli se u dvije osnovne grupe: armijski glavni stoer (Armeehauptquartier) koji je zaduen za operativna djelovanja, te

F. SCHMID, nav. dj., str. 219. ISTO, str. 221. 49 ISTO, Zur Fhrung, deren Gesamtheit als Stab (Divisions-, Brigade-, Regiments- und Bataillonsstab) bezeichneten wird. 50 ISTO, str. 221222. 51 C. GLCKMANN, nav. dj., str. 1920.
48

47

384

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

armijsko glavno zapovjednitvo koje je zadueno za intendantske poslove.52 Na elu armijskog zapovjednitva stoji visoki general koji prima zapovijedi od vrhovnog armijskog zapovjednitva. Zapovjednik operativne armije u svojim operativnim djelatnostima direktno je podre en caru, a u ostalom Dravnom ratnom ministarstvu.53 U upravnom smislu najvia institucija zajedni ke austrougarske vojske je Dravno ratno ministarstvo, koje je neposredno podre eno caru.54 Ina e su vojne upravne institucije zajedni ke vojske Monarhije podijeljene u tri osnovne grupe: centralne oblasti (Zentralbehrden), srednje oblasti (Mittelbehrde), nie oblasti (Unterbehrde). Centralne oblasti su bili Dravno ratno ministarstvo i dva ministarstva za zemaljsku obranu (jedno za austrijski i jedno za ugarski dio Monarhije).55 Kao srednje oblasti ozna eno je 16 vojno-teritorijalnih oblasti (Militrterritorialbehrden), koje su ujedno bile i zapovjednitva (zborna i vojno) u tih 16 vojno-teritorijalnih podru ja. Prema tome, zborna zapovjednitva i vojno zapovjednitvo u Zadru (za Dalmaciju) imali su ujedno i upravnu i zapovjednu funkciju. U upravnom i administrativnom pogledu njima su podre ene (ukoliko posebnom carskom naredbom nije druga ije ure eno) sve vojne oblasti, postrojbe, vojne ustanove kao i sve osobe koje su se nalazile pri vojsci u tom teritorijalnom podru ju.56 Kao nie upravne oblasti, koje su zapovijedale (upravljale) razli itim vojnim postrojbama ili vojnim ustanovama, bile su ozna ene direkcije (Direktionen) ili zapovjednitva (Kommanden).57 Tako je npr. nia oblast bila artiljerijska direkcija u Zadru, direkcije ili ravnateljstva raznih ustanova, kao to su vojnoobrazovne, sanitetske ustanove, vojnozemljopisni institut, ratni arhiv i dr., zatim zapovjednitva brigada, pukovnija, bojni, zatim mjesna i tvr avska zapovjednitva itd. Sukladno prethodnoj podjeli domobranstva, postavljena su dva ministarstva obrane i dva vrhovna zapovjednitva za domobranstvo, jedno u Be u, a drugo u Budimpeti. U administrativnom pogledu u ratu i u miru, navedena domobranstva podre ena su svojim ministrima za obranu zemlje. U vojni kom (zapovjednom) smislu sveukupno je domobranstvo u mirnodopskom razdoblju podre eno vrhovnim zapovjednitvima domobranstva u Be u (za austrijski dio) i Budimpeti (za ugarski dio). U vrijeme rata cjelokupno domobranstvo Monarhije je stajalo pod zapovjednitvom
52 53 54

55 56 57

ISTO; F. SCHMID, nav. dj., str. 222223. ISTO; Habsburgermonarchie 18481918, str. 394. Der Armeekommandant war in operativer Hinsicht dem Kaiser verantwortlich, im brigen dem Reichskriegsministerium untergeordnet F. SCHMID, nav. dj., str. 228. Das Reichskriegsministerium ist die oberste Militrverwaltungsbehrde fr das gemeinsame Heer und die bosnisch-herzegowinischen Truppen. (Dravno ratno ministarstvo je vrhovna vojnoupravna oblast za zajedni ku vojsku i bosansko-hercegova ke postrojbe.) ISTO. ISTO, str. 232; Gustav BANCALARI, Beitrge zur Geschichte des sterreichischen Heerwesens, II. Heft: Quellen der sterreichischen Kriegs und Organisation-Geschichte, Be , 1872., str. 89. F. SCHMID, nav. dj., str. 234.

385

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

vojskovo e kojega je imenovao osobno car i kralj.58 Svi poslovi domobranstva podre eni su ministru za zemaljsku obranu, koji je pritom odgovarao vladi i parlamentu. Ministri su svoje naredbe i odredbe slali u domobranska okruja, i to preko vrhovnog zapovjednika domobranstva. Tako er, vrhovni je zapovjednik domobranstva preko ministra za zemaljsku obranu i posebne delegacije izvjetavao zajedni kog dravnog ratnog ministra u Be u o svim poslovima domobranstva, tj. koliko ima domobranstva, kako je isto oboruano i gdie porazmieteno, kako je u vojni kom obziru obrazovano i kakova je pri njem disciplina.59

I. DEK, Der k. (u) k. Offizier 18481918, tabela E. 5, str. 32; Razdioba oruanih snaga Austro-Ugarske Monarhije 1900. (ustanovljena u razdoblju do 1890.)

Kriegsmacht Oesterreichs, II. Theil, Be , 1876., str. 2930; DAZd, Miscellanea, sv. 19, poz. 44, Upute o rekrutiranju Dalmatinaca i Istrana u c. k. ratnu mornaricu i domobranstvo (okrunice Ratnog ministarstva 22. XII. 1868.), Statut fr die kniglich ungarische Landwehr, l. 7, str. 2 (dalje DAZd, Statut fr Landwehr). 59 Zakon od 5 Prosinca (Zakon vojeni)..., l. 48, str. 458.

58

386

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

Zapovjedna i teritorijalna podjela Pravilna teritorijalna podjela bila je od velikog zna enja za funkcionalnost glomaznog austrougarskog vojnog aparata. Budu i da je vojna organizacija djelomi no zadirala u pore drutvenog i politi kog ivota, time se morao uskladiti rad civilnih i vojnih lica, tj. civilne i vojne uprave. U tu svrhu je bilo najbolje da se na neki na in vojna podjela poklapa s upravnom, odnosno politi kom podjelom (na temelju ega e se izvriti sli na vojno-teritorijalna podjela). Iako treba naglasiti da se vojnoteritorijalna podjela nije isklju ivo ravnala prema politi ko-teritorijalnim pokrajinskim granicama. Pritom imamo slu ajeva da je vie politi ko-teritorijalnih pokrajina inilo jedno zborno podru je (vidi kartu Vojno-teritorijalna okruja u Monarhiji). Svrhovitost jedinstvenog djelovanja zapovjednitava i vojne uprave u nekom teritorijalnom podru ju ogledala se u tome to bi se na taj na in omogu ilo izvjesno samostalno djelovanje doti nih vojnih podru ja u upravnom i zapovjednom smislu. Iz ovakvih podru ja su se nova ili i mobilizirali vojnici te dizala potrebna koli ina konja ili tegle e stoke za vojne svrhe. U njima su se nalazila skladita, magazini, zatim vrhovna teritorijalna zapovjednitva i administrativna uprava. Upravni i zapovjedni vojnoteritorijalni organi su tako mogli u odre enim granicama donositi i rjeavati sve nune poslove, a da prethodno nisu morali traiti odobrenje viih zapovjednih instanci. Ova izvjesna samostalnost teritorijalnih okruja ne samo da bi olakavala i ubrzavala cjelokupni tijek svih vojnih poslova (time i ratnu spremnost vojske), nego bi davala prije svega odre enu samostalnost u djelovanju vojnih zapovjednitava. Uvi aju i prednosti takve teritorijalne podjele, vrhovna vojna tijela austrougarske vojske pristupila su reorganizaciji postoje e vojno-teritorijalne ra lambe. U smislu reorganizacije postoje e teritorijalne zapovjedne i upravne strukture, tadanji ratni ministar (Kriegsminister) podmaral (Feldmarschalleutnant) barun Franz Kuhn von Kuhnenfeld predloio je novu temeljnu reorganizaciju teritorijalnih podru ja. Nakon to je car odobrio prijedlog dravnog ratnog ministra o novoj teritorijalnoj organizaciji, a ministarstvo slubeno objavilo 13. listopada 1868., AustroUgarska je u vojnoteritorijalnom i zapovjednom pogledu (u smislu modifikacije sustava i decentralizacije vojnih zapovjedi i administracije, a sve radi lakeg i jednostavnijeg funkcioniranja vojske) podijeljena na sljede i na in:60 glavna zapovjednitva (Generalkommandos) sa sjeditima u Be u (za donju Austriju), Brnu (za Moravsku i lesku), Grazu (za tajersku, Koruku i Kranjsku), Pragu (za eku), Budimpeti (za Ugarsku), Lavovu (za isto nu Galiciju i Bukovinu) i Zagrebu (za Hrvatsku i Slavoniju te za hrvatsko-slavonsku Vojnu krajinu); od 1869. i Sibinju (za podru je Transilvanije); vojna zapovjednitva (Militrkommandos) u Innsbrucku (za Tirol i Vorarlberg), Zadru (za Dalmaciju) i Petrovaradinu za (banatsku Vojnu krajinu). Navedena vojna zapovjednitva neposredno su podre ena Dravnom ratnom ministarstvu i samostalno su
60

W. WAGNER, nav. dj., str. 58.

387

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

vodila vojnoadministrativne poslove u svojem teritorijalnom podru ju;61 vojna divizijska zapovjednitva (Truppendivisionskommandos) u Linzu (za gornju Austriju i Salzburg, ali pod vojnom ingerencijom zapovjednitva u Be u), Trstu (za Trst, Primorje, Goricu i Gradiku, pod zapovjednitvom u Grazu), Krakovu (za zapadnu Galiciju, pod zapovjednitvom u Lavovu) i Bratislavi, Koicama i Temivaru (u Ugarskoj, pod zapovjednitvom u Budimpeti).62 Glavna zapovjednitva (kojima su zapovijedali generali u rangu zapovjednika zbora) zapravo su bila nadre ena u zapovjednom smislu svim ostalim niim nabrojenim teritorijalnim zapovjednitvima, koja su bila u rangu divizije.63 Tako su vojna zapovjednitva u Innsbrucku, Zadru, Sibinju i Petrovaradinu u vojni kom zapovjednom odnosu podre ena zapovjednim generalima u Be u, Grazu, Lavovu i Budimpeti.64 Ovakva teritorijalna podjela uglavnom e potrajati sve do 1883. U ovome razdoblju dolazi i do nekih promjena, to nije 1877. vojno zapovjednitvo za Dalmaciju, koje se nalazilo u Zadru, sada je u cijelosti podre eno glavnom zapovjednitvu u Be u.65 Vjerojatno je ovaj takti ki potez izveden iz razloga pripreme skorog zaposjedanja BiH, to je idu e godine ve i u injeno. Do kona ne vojno-teritorijalne podjele dolazi 1883. i takva e ostati sve do aneksije BiH 1908. (kada je dolo do osnivanja esnaestog zbornog podru ja). Od tada (1883. do 1908.) e se u vojnom smislu cjelokupna Austro-Ugarska dijeliti na 16 vojno-teritorijalnih podru ja (Militr-Territorialbezirke) u kojima e se nalaziti 15 zbornih zapovjednitava i jedno vojno zapovjednitvo za Dalmaciju.66 Zborna zapovjednitva nalazit e se: za prvo zborno podru je u Krakovu (zapadna Galicija), za drugo zborno podru je u Be u (Donja Austrija, Gornja Austrija i Salzburg), za tre e zborno podru je u Grazu (tajerska, Kranjska Koruka, Trst, Istra, Gorica i Gradika), za etvrto zborno podru je u Budimpeti (Ugarska), za peto zborno podru je u Bratislavi (Ugarska), za esto zborno podru je u Koicama (Ugarska), za sedmo zborno podru je u Temivaru (Ugarska), za osmo zborno podru je u Pragu ( eka), za deveto zborno podru je u Josefovu (Josephstadt) ( eka), za deseto zborno podru je u Brnu (Moravska i lezija), za jedanaesto zborno podru je u Lavovu (isto na Galicija i Bukovina), za dvanaesto zborno podru je u Sibinju (Transilvanija), za
61 62 63 64 65

66

Militr-Schematismus 1876, Be , 1876., str. 99. Ona su bila ozna ena npr. Militr- und XVIII. Infanterie-Truppen-Divisions und Militr-Commando zu Zara (fr Dalmatien). ISTO; Habsburgermonarchie 18481918, str. 390. ISTO, str. 390391. ISTO. ISTO, str. 392. Schlie lich folgte im Juli 1877 Zara, whrend in Linz schon mit Ende Mrz 1876 das Militrkommando gnzlich aufgelst und mit dem Wiener Generalkommando vereinigt worden war. (Kona no e slijediti u srpnju 1877. Zadar, a za to vrijeme je vojno zapovjednitvo u Linzu ve krajem oujka 1876. bilo u cijelosti razrijeeno i zdrueno s be kim glavnim zapovjednitvom.) F. HLAVAC, Die Armeereorganisation, str. 266; Gilbert ANGER, Ilustrierte Geschichte der k. k. Armee, III. dio, Be , 1887., str. 1431.

388

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

trinaesto zborno podru je u Zagrebu (Hrvatska i Slavonija), za etrnaesto zborno podru je u Innsbrucku (Tirol i Vorarlberg), za petnaesto zborno podru je u Sarajevu (okupirano podru je BiH) i za esnaesto vojno podru je, vojno zapovjednitvo u Zadru (Dalmacija).67 Zapovjednici vojnih zborova (Korpskommandanten) i zapovjednik vojnog zapovjednitva u Zadru (Militrkommandant) bili su neposredno podre eni Dravnom ratnom ministarstvu.68 Zapovjednici 2., 3., 4., 8., 11. i 15. zbornog podru ja imali su uz naslov zapovjednik zbora (Korpskommandant) jo i naslov zapovijedaju i general.69 Zapovjednim generalima, zbornim zapovjednicima i vojnom zapovjedniku u Zadru dodijeljeni su generali s naslovom zamjenika, koji su, ako budu pozvani u slu aju mobilizacije, preuzimali zapovjednitvo nad zbornim zapovjednitvom.70 Ve smo spomenuli da se vojno-teritorijalna podjela na zborna podru ja nije mijenjala sve do 1908. (aneksijom BiH) , kada se mostarsko s dijelom travni kog okruja i s cjelokupnim podru jem Vojnog zapovjednitva Zadra ujedinjuju u jedno jedinstveno 16. zborno podru je sa sjeditem u Dubrovniku.71 Radi lake popune vojske u zborove svako se zborno podru je dijelilo na popunidbena okruja (Ergnzungsbezirke).72 Iz ovih popunidbenih okruja vrilo se nova enje novaka vojnika u vojne postrojbe koje su se nalazile u tom podru ju. U ugarskom dijelu nalazilo se 47 popunidbenih okruja za vojsku i jedno za ratnu mornaricu (u Rijeci), a u austrijskom dijelu Monarhije 56 popunidbenih okruja za vojsku i dva za mornaricu (u Trstu i Zadru).73 U smislu jednostavnijeg na ina nova enja i evidencije vojnika, popunidbena okruja su se dijelile na stavne kotare (kotare nova enja). Stavne kotare je odre ivao i mijenjao ministar za zemaljsku obranu.74 U pravilu su stavni kotari bili i politi ki kotari koji su neposredno pod injeni politi koj pokrajinskoj Oblasti (za Dalmaciju, Namjesnitvu u Zadru) i sami za sebe su inili jedan kotar nova enja. Ovakva teritorijalnoupravna podjela izvrena je iz razloga da se rasterete sredinja
67 68 69 70 71 72

73 74

DAZd, Spisi registrature Namjesnitva, god. 1883., sv. 3070, fasc. V. A, poz. 1587, br. 11343; F. HLAVAC, Die Armeereorganisation, str. 266; Habsburgermonarchie 18481918, str. 395 i Karte 2. F. HLAVAC, Armeereorganisation, str. 266. Die Korpskommandanten und die Militrkommandanten unterstehen unmittelbar dem Reichskriegsministerium. ISTO; Habsburgermonarchie 18481918, str. 396; G. ANGER, nav. dj., str. 14301431. F. HLAVAC, Armeereorganisation, str. 267. Habsburgermonarchie 18481918, str. 398. Kako bismo razlikovali podru je od okruga, kod upotrebe sinonima Territorialbezirk prevodimo s teritorijalno podru je, a kod upotrebe Ergnzungsbezirk s popunidbeno okruje, zbog toga jer su se u okviru Territorialbezirk nalazila Ergnzungsbezirk, pa smo pojam podru je uzeli kao ve i teritorijalni opseg u odnosu na okruje. Obranbeni zakon i na provedbu istoga odnose i se naputak, dio prvi, Popunitba zajedni ke vojske te bojnog pomorstva i domobranstva, Budimpeta, 1889., str. 63. C. GLCKMANN, nav. dj., str. 32.

389

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

dravna vojna tijela, da se zatim postigne bolji stupanj organizacije vojske na razini okruja a onda i Monarhije, i da se, to je jako bitno, maksimalno uzdigne mobilizacijska i borbena spremnost vojnih postrojbi. Zbog toga su vojnoteritorijalna zapovjednitva preuzela vanu ulogu u radu vojnih podru ja. Poslovi koji su bili pod nadleno u vojnoteritorijalnog okruja su: a) vojni, vojnoadministrativni i tehni koadministrativni poslovi, b) ekonomskoadministrativni i nadzorni poslovi, c) briga oko ratne spremnosti vojske i nova enje, te priprava i izvrenje mobilizacije.75 Zborna podru ja, osim to su skrbila za borbenu spremnost vojske i vojnih ustanova te pripremala i izvravala mobilizaciju, imala su i ingerenciju nad ustrojem vojske, u vo enju i nadziranju vojne slube (obveze), te su ratno osposobljavala i obrazovala vojsku. Uz to, u njima su se obavljali gotovo svi administrativni, tehni ki i ekonomski poslovi. Podjelom na vojna teritorijalna podru ja, popunidbena okruja i kotare nova enja te uspostavom zapovjednitava u njima, postigla se u inkovitija i bra mobilizacija vojske, manja ovisnost od vie zapovjedne instance, a napose jednostavnija i bolja funkcionalnost vrhovnog vojnog tijela. Zaklju ak U Europi od prvog desetlje a do kraja 70-ih godina XIX. stolje a op enito dolazi do zna ajnih politi kih i revolucionarnih promjena koje su je zahvatile, uzimaju i pritom ponajprije u obzir Francusku revoluciju i napoleonsku epohu, a zatim i revolucionarne 1848./49. kao uvod u ratove koji su uslijedili, tj. rat za ujedinjenje Italije 1859. i austro-pruski rat 1866. godine. Nakon dvaju poraza iz prethodno spomenutih ratova (1859. i 1866.), Habsburka Monarhija ne samo da doivljava nepovratnu preobrazbu iz drave tipi no monarhisti kog oblika u gra ansku dravu dvojnoga saveza (nakon Nagodbe 1867. godine), nego je nuno morala u initi i kapitalne izmjene u redovima oruanih snaga. U ekonomskom i tehnolokom pogledu zaostaje za vode im europskim dravama. Ona samo fiktivno ostaje takmac ostalim europskim silama, ali vie zbog svog tradicionalnog postojanja na europskoj politi koj sceni negoli zbog svoje stvarne mo i. Habsburka Monarhija se nije vie mogla oporaviti od prethodno spomenutih doga aja koji su je u kratkom razdoblju od 1848. do 1866. nepovratno doveli u poloaj nune odrivosti. Unato tekoj financijskoj situaciji, Dvojna Monarhija je morala koliko-toliko pratiti vojni trend razvoja ostalih europskih drava; ne samo kako bi se odrala na europskoj politi koj sceni nego i da bi ponajprije veliki tromi vojni stroj stavila u funkciju. Zato je bilo nuno izvriti vojnu reorganizaciju. Na tom je polju trebalo krenuti ponajprije od zapovjedne i administrativne reorganizacije, a zatim i do moderniziranja u tehnolokom obliku, mobilizaciji, gradnji eljeznica i dr. Prijanji sustav podjele na vojna podru ja nije omogu avao brzo i samostalno djelovanje. S novom podjelom na vojna teritorijalna podru ja, u kojima su
75

F. HLAVAC, Die Armeereorganisation, str. 267.

390

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

raspore eni vojni korpusi i divizije, doti na su zapovjednitva u administrativnom i zapovjednom smislu postigla ve e ovlasti i mogu nosti samostalnog obavljanja vojnih operacija (najbolji primjer primjene takve funkcionalnosti pokazao se prilikom zaposjedanja BiH 1878. kada je XVIII. vojna divizija pod zapovjednitvom FM Jovanovi a samostalno vodila operacije iz Dalmacije prema Hercegovini). Vojnoteritorijalne oblasti tako postaju samostalna vojska u malome, imaju i sve potrebne vojne preduvjete (logistiku, inenjeriju, sanitet, topnitvo itd.), to im daje sposobnost za svako samostalno operativno vojno djelovanje i brzo mobiliziranje potrebnih snaga (ljudi, a zatim i za transport potrebitih konja i stoke). Po toj novoj vojnoj teritorijalnoj raspodjeli Austro-Ugarska se dijelila na 16 vojno-teritorijalnih podru ja i jedno vojno zapovjednitvo u Zadru, od kojih je est u ugarskome, a deset u austrijskom dijelu Monarhije. Time je zapovjedna i upravna, tj. administrativna teritorijalna podjela na doti na vojna podru ja imala je za cilj ne samo rastere enje glavnog vojnog tijela Dravnoga ratnoga ministarstva nego, dapa e, bolju organiziranost i pokretljivost vojske uop e. Ve im smo dijelom u uvodnom dijelu kazali koji su to bili osnovni razlozi preustroja carske vojske (modernizacijsko-tehnoloki napredak i drugo), ali naravno da je ovakvom na inu ustroja vojske prethodila i politi ka inicijativa s austrijske i ma arske strane. Premda je car Franjo Josip I., vladar staroga kova, teio potpunoj vojnoj dominaciji u smislu zapovjedne instance, to je nedvojbeno i postigao (ve prilikom sastavljanja same Nagodbe to je izri ito i navedeno), ali su ipak odvojenost domobranskih ministarstva i tenje ma arske strane za izjedna enjem zapovjednog jezika u c. i kr. stalnoj vojsci dovele (po etkom 90-ih godina) do nesuglasja na relaciji izme u carskog dvora i Ugarskog sabora. Svejedno, nakon razrijeenih kriza, koje su vie bile politi kog nego zaista vojnoga karaktera, mnogonacionalna vojska Monarhije nastavila je funkcionirati u nepromijenjenom obliku, iako vidno uzdrmana, to e se najbolje pokazati tijekom Prvog svjetskog rata. Koliko god je ovaj model reorganizacije austrougarske vojske bio doista na razini ostalih vode ih europskih vojski, jedan od osnovnih nedostataka stabilnosti te iste vojske, koji je uvijek bio kamen spoticanja, jest njezina mnogonacionalnost. Osnovna razlika se ogledala prije svega u upotrebi jezika i zastupljenosti nema arskih i neaustrijskih viih i visokih asnika u carskoj i kraljevskoj redovnoj vojsci. Odrivost tako ustrojene vojske zbog neuvaavanja realne zastupljenosti ostalih visokih asnika iz slavenskih naroda u mnogonacionalnoj vojsci, zbog upotrebe zapovjednog i slubenog jezika, te zbog politi kih nesuglasja na relaciji ponajprije Austrije i Ma arske, a zatim i unutar austrijskog i ugarskog dijela Monarhije, nije nikako mogla jam iti sigurnost opstanka Dvojne Monarhije.

391

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

Sl. Ia. Podjela Austro-Ugarske Monarhije na vojno-teritorijalna podru ja 1883. godine Die Habsburgermonarchie 18481918, Karte 2.

392

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

Sl. Ib. Podjela Austro-Ugarske Monarhije na vojno-teritorijalna podru ja 1883. godine Die Habsburgermonarchie 18481918, Karte 2.

393

T. OROLI , Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija austrougarske vojske 1867.1890., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 369394.

Tado OROLI : THE MILITARY-TERRITORIAL DIVISION AND REORGANIZATION OF THE AUSTRO-HUNGARIAN ARMY BETWEEN 1867 AND 1890 Summary One of the important factors for the viability of the Austro-Hungarian Monarchy was its military power and stability. Because of this, immediately after the settlement between Austria and Hungary in 1867, foundations were laid on which the whole structure of the standing army in the Monarchy was to stand as well as the later state apparatus of the dual Monarchy. As far as the structure of the army was concerned, the military leadership of the shaken army of the Monarchy itself, after the heavy defeat in 1866, had to change the state of things and restructure the entire army. The restructuring had to take into consideration the existing military system of the Monarchy as well as the systems of some other European armies (particularly the Prussian model) in order to transform the existing sluggish and ineffective army into a functional and effective army. After the necessary restructuring, the new commanding, administrative and military-territorial division greatly enhanced the way the Austro-Hungarian army functioned. This structure and mode of functioning of the Austro-Hungarian army will remain with slight changes up to the beginning of WW I, that is, up to the dissolution of the Monarchy in 1918.

394