Formule iz Matematike II

Mandi Orlic
Tin Perkov
INTEGRALI
NEODREDENI INTEGRALI
Svojstva
1.
_
(f(x) g(x)) dx =
_
f(x) dx
_
g(x) dx
2.
_
af(x) dx = a
_
f(x) dx
Tablica integrala
_
f(x) dx F(x) +C
_
dx x +C
_
x
a
dx
x
a+1
a+1
+C a = 1
_
dx
x
ln |x| +C
_
dx
ax+b
1
a
ln |ax +b| +C
_
e
x
dx e
x
+C
_
a
x
dx
a
x
ln a
+C
_
sin x dx cos x +C
_
cos x dx sin x +C
_
dx
cos
2
x
tg x +C
_
dx
sin
2
x
ctg x +C
_
dx
x
2
+1
arctg x +C
_
dx
x
2
+a
2
1
a
arctg
x
a
+C
_
dx
x
2
a
2
1
2a
ln

xa
x+a

+C
_
dx

1x
2
arcsinx +C
_
dx

a
2
x
2
arcsin
x
a
+C
_
dx

x
2
a
2
ln

x +

x
2
a
2

+C
_
dx

x
2
+a
2
ln

x +

x
2
+a
2

+C
_
x
2
+a
2
dx
1
2
(x

x
2
+a
2
+a
2
ln

x +

x
2
+a
2

) +C
_
x
2
a
2
dx
1
2
(x

x
2
a
2
a
2
ln

x +

x
2
a
2

) +C
_
a
2
x
2
dx
1
2
(x

a
2
x
2
+a
2
arctg
x

a
2
x
2
) +C
2
Integriranje supstitucijom
_
f((x))

(x) dx =
_
t = (x) dt =

(x) dx
_
=
_
f(t) dt
Parcijalna integracija
_
u(x) dv = u(x)v(x)
_
v(x) du
Integriranje racionalnih funkcija
Neka je f(x) =
P(x)
Q(x)
racionalna funkcija.
Ako je stupanj polinoma P(x) manji od stupnja polinoma Q(x), funkciju rastavljamo
na parcijalne razlomke.
Ako je stupanj polinoma P(x) veci ili jednak stupnju polinoma Q(x), tada se P(x)
dijeli polinomom Q(x) i funkciju f(x) mozemo zapisati u obliku
P(x)
Q(x)
= P
1
(x) +
R(x)
Q(x)
Stupanj polinoma R(x) manji je od stupnja polinoma Q(x), pa funkciju
R(x)
Q(x)
rasta-
vljamo na parcijalne razlomke.
Integriranje racionalnih izraza trigonometrijskih funkcija
Koristimo supstituciju:
tg
x
2
= t
cos x =
1 t
2
1 +t
2
sin x =
2t
1 +t
2
dx =
2dt
1 +t
2
3
ODREDENI INTEGRALI
_
b
a
f(x) dx = F(x)

b
a
= F(b) F(a)
Svojstva
1.
_
b
a
(f(x) g(x)) dx =
_
b
a
f(x) dx
_
b
a
g(x) dx
2.
_
b
a
f(x) dx =
_
b
a
f(x) dx
3.
_
b
a
f(x) dx =
_
a
b
f(x) dx
4.
_
b
a
f(x) dx =
_
c
a
f(x) dx +
_
b
c
f(x) dx
5.
_
a
a
f(x) dx = 0
Integriranje supstitucijom
_
b
a
f((x))

(x) dx =
_
t = (x) dt =

(x) dx
_
=
_
(b)
(a)
f(t) dt
Parcijalna integracija
_
b
a
u(x) dv = u(x)v(x)

b
a

_
b
a
v(x) du
4
NEPRAVI INTEGRALI
1. integrali neogranicenih funkcija
(a) na [a, b:
_
b
a
f(x) dx = lim
cb
_
c
a
f(x) dx
(b) na a, b]:
_
b
a
f(x) dx = lim
ca
_
b
c
f(x) dx
(c) na [a, c c, b]:
_
b
a
f(x) dx = lim
c
_

a
f(x) dx + lim
c
_
b

f(x) dx
2. integrali s beskonacnim granicama
_

a
f(x) dx = lim
b
_
b
a
f(x) dx
_
b

f(x) dx = lim
a
_
b
a
f(x) dx
_

f(x) dx = lim
a
_
0
a
f(x) dx + lim
b
_
b
0
f(x) dx
5
PRIMJENE ODREDENOG INTEGRALA
Povrsina lika
y=f(x)
x
y
O b a
P =
_
b
a
f(x) dx
y=f(x)
x
y
O
b a
-
P =
_
b
a
f(x) dx
y=f(x)
x
y
O b
a c
+
-
P =
_
c
a
f(x) dx
_
b
c
f(x) dx
y=f(x)
x
y
O
b a
y= (x) g
P =
_
b
a
(f(x) g(x)) dx
6
Volumen rotacijskog tijela
a) rotacija oko osi x
V
x
=
_
b
a
[f(x)]
2
dx
b) rotacija oko osi y
V
y
= 2
_
b
a
xf(x) dx
c) rotacija lika omedenog krivuljama f
1
(x) i f
2
(x) oko osi x
V
x
=
_
b
a
([f
2
(x)]
2
[f
1
(x)]
2
) dx
d) rotacija lika omedenog krivuljama f
1
(x) i f
2
(x) oko osi y
V
y
= 2
_
b
a
x(f
2
(x) f
1
(x)) dx
e) rotacija krivulje zadane parametarski x = (t), y = (t) oko osi x
V =
_
b
a
[(t)]
2

(t) dt
Duljina luka krivulje
a) funkcija y = f(x) zadana pravokutnim koordinatama
s =
_
b
a
_
1 +y
2
dx
b) funkcija zadana parametarski x = (t), y = (t)
s =
_
t
2
t
1
_
[

(t)]
2
+ [(t)

]
2
dt
7
Povrsina rotacijske plohe (oplosje)
a) oplosje rotacijske plohe nastalo rotacijom funkcije y = f(x) oko osi x
P
x
= 2
_
b
a
y
_
1 +y
2
dx
b) funkcija zadana parametarski x = (t), y = (t)
P = 2
_
t
2
t
1
(t)
_
(t)
2
+(t)
2
dt
Primjena integrala u zici
1. Put:
a) zadana brzina v(t) = s

(t) i pocetni polozaj s

0
= s(0)
s(t) =
t
_
0
v() d +s
0
b) zadana akceleracija a(t) = v

(t) i pocetna brzina v

0
= v(0)
v(t) =
t
_
0
a() d +v
0
,
cime se dobije brzina, pa se put dalje rjesava kao pod a).
2. Rad sile:
W =
b
_
a
F(x) dx
8
SUSTAVI LINEARNIH ALGEBARSKIH JEDNAD

ZBI
GAUSSOVA METODA ELIMINACIJE
a
11
x
1
+a
12
x
2
+ +a
1n
x
n
= b
1
a
21
x
1
+a
22
x
2
+ +a
2n
x
n
= b
2
.
.
.
a
m1
x
1
+a
m2
x
2
+ +a
mn
x
n
= b
m
Ako je:
svaki b
i
= 0, i = 1, 2, . . . , m jedno rjesenje je x
1
= x
2
= = x
n
= 0 (trivijalno
rjesenje), imamo dva slucaja:
a) r(A) = n trivijalno rjesenje je jedino rjesenje
b) r(A) < n sustav ima beskonacno mnogo rjesenja
barem jedan b
i
= 0, i = 1, 2, . . . , m, imamo tri slucaja:
a) r(A) = r(A
p
) = n sustav ima jedinstveno rjesenje
b) r(A) = r(A
p
) < n sustav ima beskonacno mnogo rjesenja
c) r(A) = r(A
p
) sustav nema rjesenja
gdje je
n broj nepoznanica u sustavu
r(A) rang matrice A =
_

_
a
11
a
12
. . . a
1n
a
21
a
22
. . . a
2n
.
.
.
.
.
.
a
m1
a
m2
. . . a
mn
_

_
r(A
p
) rang prosirene matrice A
p
=
_

_
a
11
a
12
. . . a
1n
b
1
a
21
a
22
. . . a
2n
b
2
.
.
.
.
.
.
a
m1
a
m2
. . . a
mn
b
m
_

_
9
DIFERENCIJALNE JEDNAD

ZBE
DIFERENCIJALNE JEDNAD

ZBE I. REDA
Separacija varijabli
y

= f(x)g(y)
dy
dx
= f(x)g(y)
_
dy
g(y)
=
_
f(x) dx
Homogena diferencijalna jednadzba
y

= (
y
x
)
koristi se supstistucija
u =
y
x
y = ux, y

= u +u

x
Linearna diferencijalna jednadzba
y

+f(x) y = g(x)
opce rjesenje:
y(x) = e

_
f(x) dx
__
g(x) e
_
f(x) dx
dx +C
_
10
DIFERENCIJALNE JEDNAD

ZBE II. REDA

Snizavanje reda obicne diferencijalne jednadzbe
a) y

= f(x, y

)
koristi se supstitucija:
y

(x) = p(x) y

(x) = p

(x) p

(x) = f(x, p(x))

b) y

= f(y, y

)
koristi se supstitucija:
y

(x) = p(y) y

(x) = p

(y) y

(y) p(y) = f(y, p(y))

Linearna diferencijalna jednadzba II. reda s konstantnim koecijentima
y

(x) +p y

(x) +q y(x) = f(x)

opce rjesenje:
y(x) = y
H
(x) +y
P
(x)
gdje je y
H
(x) opce rjesenje pripadne homogene jednadzbe, a y
P
(x) jedno partikularno
rjesenje polazne jednadzbe.
Imamo tri slucaja opceg rjesenja:
a) r
1
= r
2
realna rjesenja y
H
(x) = C
1
e
r
1
x
+C
2
e
r
2
x
b) r
1
= r
2
= r realno rjesenje y
H
(x) = C
1
e
rx
+C
2
xe
rx
c) r
1,2
= i y
H
(x) = e
x
(C
1
cos x +C
2
sin x)
gdje su
- C
1
, C
2
konstante
- r
1
i r
2
rjesenja karakteristicne jednadzbe r
2
+pr +q = 0
11
Ako je funkcija f(x) oblika
f(x) = e
x
[P
s
(x) cos x +Q
t
(x) sin x] ,
partikularno rjesenje trazimo u obliku
y
P
= x
p
e
x
[M
n
(x) cos x +N
n
(x) sin x] ,
pri cemu su:
- s i t stupnjevi polinoma P
s
(x) i Q
t
(x)
- n = max{s, t}
- M
n
(x) i N
n
(x) polinomi stupnja n
- p visestrukost rjesenja i u karakteristicnoj jednadzbi.
Imamo sljedece posebne slucajeve:
a) = = 0:
f(x) = P
s
(x) y
P
= x
p
M
s
(x)
b) = 0, = 0:
f(x) = P
s
(x) e
x
y
P
= x
p
M
s
(x) e
x
c) = 0, = 0:
f(x) = P
s
(x) cos x
f(x) = Q
t
(x) sin x
f(x) = P
s
(x) cos x +Q
t
(x) sin x
y
P
= x
p
[M
n
(x) cos x +N
n
(x) sin x]
d) , = 0:
f(x) = P
s
(x) e
x
cos x
f(x) = Q
t
(x) e
x
sin x
f(x) = e
x
[P
s
(x) cos x +Q
t
(x) sin x]
y
P
= x
p
e
x
[M
n
(x) cos x +N
n
(x) sin x]
12
NUMERI

CKE METODE
NUMERI

CKO RJE

SAVANJE JEDNAD

ZBI
Osnovni problem: rijesiti jednadzbu f(x) = 0.
Metoda polovljenja
Ako imamo priblizna rjesenja x
n1
i x
n
, onda je x
n+1
=
x
n1
+x
n
2
i imamo sljedece
slucajeve:
f(x
n+1
) = 0 x
n+1
je tocno rjesenje
f(x
n1
)f(x
n+1
) < 0 x
n+2
=
x
n1
+x
n+1
2
f(x
n+1
)f(x
n
) < 0 x
n+2
=
x
n+1
+x
n
2
Ocjena greske: za a = x
0
, b = x
1
i s tocno rjesenje, vrijedi:
|x
n
s|
1
2
n1
(b a)
Newtonova metoda
Priblizna rjesenja trazimo pomocu formule
x
n+1
= x
n

f(x
n
)
f

(x
n
)
Postupak se provodi dok se ne dobije
|x
n+1
x
n
| =

f(x
n
)
f

(x
n
)

<
pri cemu je trazena tocnost.
13
APROKSIMACIJA FUNKCIJE
Osnovni problem: odrediti polinom koji najbolje aproksimira funkciju f s poznatim
vrijednostima u tockama x
1
, x
2
, . . . , x
n
.
Lagrangeov interpolacijski polinom
P(x) = f(x
0
)L
0
(x) +f(x
1
)L
1
(x) +f(x
2
)L
2
(x) +. . . +f(x
n
)L
n
(x)
pri cemu je:
L
k
=
(x x
0
)(x x
1
) (x x
k1
)(x x
k+1
) (x x
n
)
(x
k
x
0
)(x
k
x
1
) (x
k
x
k1
)(x
k
x
k+1
) (x
k
x
n
)
Ocjena greske:
|f(x) P(x)|
M
n
(n + 1)!
|x x
0
| |x x
1
| . . . |x x
n
|
M
n
= max
x[a,b]

f
(n+1)
(x)

Metoda najmanjih kvadrata

Zadane su tocke (x
1
, f(x
1
)), (x
2
, f(x
2
)), . . . , (x
n
, f(x
n
)).
Koecijente polinoma g(x) = x + odredujemo iz sustava:

n

k=1
x
2
k
+
n

k=1
x
k
=
n

k=1
f(x
k
)x
k

n

k=1
x
k
+n =
n

k=1
f(x
k
)
gdje je n broj zadanih tocaka.
14
NUMERI

CKA INTEGRACIJA
Osnovni problem: izracunati integral
I =
_
b
a
f(x) dx
Trapezna formula
I
h
2
{f(a) +f(b) + 2 [f(x
1
) +f(x
2
) + +f(x
n1
)]}
pri cemu je:
- h =
ba
n
- x
0
= a, x
n
= b, x
k
= a +k h
Ocjena greske G:
G
(b a)
3
12n
2
M
M = max
x[a,b]

(x)

Simpsonova formula
I
h
3
{f(a) +f(b) + 2 [f(x
2
)+f(x
4
)+ +f(x
n2
)] + 4 [f(x
1
)+f(x
3
)+ +f(x
n1
)]}
pri cemu je:
- n paran broj
- h =
ba
n
- x
0
= a, x
n
= b, x
k
= a +k h
Ocjena greske G:
G
(b a)
5
180n
4
M
M = max
x[a,b]

f
iv
(x)

15
NUMERI

CKO RJE

SAVANJE DIFERENCIJALNIH JEDNAD

ZBI
a) Diferencijalne jednadzbe I. reda
Osnovni problem: rijesiti diferencijalnu jednadzbu I. reda
y

(x) = f(x, y(x))

na segmentu [a, b] uz pocetni uvjet y
0
= y(a) = .
Eulerova metoda
Vrijednosti y
1
, y
2
, . . . , y
n
racunamo pomocu formule:
y
i+1
= y
i
+h f(x
i
, y
i
)
pri cemu je:
- h =
ba
n
- x
0
= a, x
n
= b, x
i
= a +h i
Metoda Runge-Kutta
Vrijednosti y
1
, y
2
, . . . , y
n
racunamo pomocu formule:
y
i+1
= y
i
+ y
i
, y
i
=
1
6
(k
1
+ 2k
2
+ 2k
3
+k
4
)
gdje je
k
1
= h f(x
i
, y
i
)
k
2
= h f(x
i
+
h
2
, y
i
+
k
1
2
)
k
3
= h f(x
i
+
h
2
, y
i
+
k
2
2
)
k
4
= h f(x
i
+h, y
i
+k
3
)
pri cemu je:
- h =
ba
n
- x
0
= a, x
n
= b, x
i
= a +h i
16
b) Diferencijalne jednadzbe II. reda
Osnovni problem: rijesiti diferencijalnu jednadzbu II. reda
y

(x) +p(x)y

(x) +q(x)y(x) = f(x)

na segmentu [a, b] uz zadane rubne uvjete y
0
= y(a) = , y
n
= y(b) = .
Metoda konacnih diferencija
Pri racunanju vrijednosti y
1
, y
2
, . . . , y
n1
koristimo aproksimacije derivacija:
y

i

y
i+1
y
i
h
aproksimacija s desna
y

i

y
i
y
i1
h
aproksimacija s lijeva
y

i

y
i+1
2y
i
+y
i1
h
2
pri cemu je:
- h =
ba
n
- x
0
= a, x
n
= b, x
i
= a +h i
17