Rudolf Steiner GA 127 IZVORNI GRIJEH1 I MILOST Predavanje odrano u Munchenu, 3. svibnja 1911.

Danas je trebao zapo eti ciklus predavanja u Helsingforsu, no kako nas je umjesto toga karma povezala danas na ovom mjestu, bilo bi korisno govoriti o Duhovnoznanstvenim temama, a potom bi mogle biti izre ene posebne elje u obliku pitanja koja se uzdiu iz naih istraivanja u ovoj neo ekivanoj prilici. Zaokupit emo se mislima koje bacaju svjetlo na pitanja ljudske evolucije u vezi sa evolucijom Zemlje, i kao ve esto u ranijim prilikama, pokuat emo to proiriti na mnoga nam ve poznata pitanja. Mnogo od toga to znamo, to elimo, kao to smo to ve dosada i inili, osvjetlit emo na jedan poseban na in. Moda e vam, ipak esto, poneto od onoga to vam je ostavilo dubok utisak u religioznim ljudskim osje anjima u uobi ajenim pitanjima pogleda na svijet, tako stupiti pred o i da ete se morati upitati: Kako se to odnosi prema naim dubljim pojmovima ivota i Svijeta u svjetlu Duhovne znanosti? Za po etak, elim govoriti o dva bitna pitanja koja se postavljaju pred suvremenu ljudsku duu, iako ovjek moe vjerovati da ih je odavno prerastao. Ova su dva pitanja obi no ozna ena rije ima Grijeh i Milost. Svi znaju da pojmovi Grijeha i Milosti igraju veliku ulogu u kr anskom svjetonazoru. Ima teozofa koji kako tvrde, sa karmi kog gledita ne obra aju panju na pojmove Grijeha i Milosti ili na iri pojam Grijeha i Izvornog Grijeha. Ovaj nedostatak promiljanja ne moe dovesti do ni eg dobrog, budu i im onemogu ava da prodru do dubljih aspekata Kr anstva, kao i do drugih pitanja vezanih sa svjetonazorima o ivotu i svijetu. Pozadina pojmova Grijeha, Izvornog Grijeha i Milosti, beskrajno je dublja od onog to se zamilja. Razlog zbog kojeg ta duboka pozadina nije percipirana u sadanje vrijeme je to su istinske dubine gotovo svih tradicionalnih religija to se odnosi, vie ili manje, na gotovo sve njih u formi u kojoj sada vanjski egzistiraju izgubljene, tako da ustvari vie nijedna od njih u svojim religioznim sistemima ne nudi ono to bi odgovaraju i pojmovi trebali sadrati, zaboravljeno je to bi iza pojedinih pojmova trebalo biti. Ove religijske doktrine su nerjetko sadrale neto iole usporedivo sa onim to je u pozadini pojmova Grijeha, Izvornog Grijeha i Milosti, jer u njihovoj je pozadini sadrana cjelokupna evolucija ljudskoga roda. Nau eni smo ovu evoluciju dijeliti u dvije glavne faze: silaznu, od drevnih vremena do pojave Krista na Zemlji, i uzlaznu koja po inje sa pojavom Krista na Zemlji i nastavlja se u najdalju budu nost. Tako Kristov Dolazak smatramo doga ajem od izuzetnog zna aja, ne samo u evoluciji ovje anstva, ve i u naoj planetarnoj evoluciji.
1

Lat. Peccatum originale originatum, Isto ni grijeh, Prvobitni grijeh, Adamov grijeh grijeh u kojem se nasljedno ra aju svi ljudi, potje u i od Adama, koji ga je po inio neposluhom prema Bogu, a nakon to ga je Eva zavedena zmijom (Lucifer) ponudila jabukom. (op.prev.)

Zato Kristovom doga aju mora biti dodijeljeno ovo centralno mjesto u kozmi koj evoluciji? Zbog jednostvnog razloga to se ovjekovo bi e spustilo iz duhovnih visina u dubine materijalnog postojanja, te mu predstoji uspeti se nazad do visina duha. Dakle imamo posla sa silaskom i uzlaenjem ovjeka. U odnosu na ivot ljudske due, kaemo: U drevno doba ljudi su bili sposobni voditi duhovni ivot puno blii Boanskom nego to je to danas slu aj. Bili su blie boansko-duhovnom i boanskoduhovni ivot sjao je ve om snagom u ljudsku duu. Ne smije, dodue, biti zaboravljeno da je ovaj silazak u materijalno-fizi ki svijet bio nuan, jer dok su ljudi bili blie boansko-duhovnom, njihova je svijest bila tuplja, vie snena; bila je manje jasna, no u isto vrijeme utkana u boansko-duhovne misli, osje aje i impulse volje. ovjek je bio blie boansko-duhovnom, no vie kao sanjaju e dijete nego potpuno probu eno svjesno ljudsko bi e. Koliko je siao toliko je zadobio sposobnosti potrebnog prosu ivanja u fizi kom ivotu, prije svega razuma. Zbog toga se udaljio od boanskoduhovnih visina, ali je postao jasnije sebe-svjestan, naavi vrsto uporite u sebi samom. Ali sada se on mora, da bi se ponovno pribliio toj unutranjoj to ci svog duevnog ivota, ispuniti onim to je nastalo kroz Kristov impuls. I to je vie njegova dua ispunjena Kristovim impulsom, vie e se ponovo uspeti u boansko-duhovni svijet, dosegnuvi ga ne vie kao bi e snene, mutne svijetsi, ve kao bi e koje gleda u svijet sa budnom, jasnom svijesti. Mi smo ve esto ovo rasvjetljavali sa razli itih strana. Blie istraivanje procesa ljudske evolucije objavljuje da je ljudsko JA to koje je omogu ilo sticanje sposobnosti jasne, budne svijesti, inteligentne percepcije fizi kog svijeta ula, no i da je JA bio posljednji lan ljudskog bi a koji se razvio; astralno tijelo razvilo se ranije, jo ranije eteri no tijelo, i jo ranije prvi za eci fizi kog tijela. Podsjetit emo se pogotovo danas da su prvi za eci razvoja astralnog tijela prethodili razvoju JA. Ako obuhvatimo neke stvari koje smo tijekom vremena ve uli, moramo prije svega re i: mora nam biti jasno da je, prije nego to je ovjek mogao pro i kroz fazu razvoja JA, on morao pro i kroz fazu u kojoj se sastojao samo od tri lana: fizi kog, eteri nog i astralnog tijela. No usprkos tome ve je tada bio poloen u proces razvoja JA; ivio je unutar procesa evolucije, ekaju i, takav kakav je bio, na kasnije zaprimanje JA. Ako to ispravno razumijemo, to nam omogu uje da pojmimo da su ovjeka i cijeli proces njegovog razvoja trebali zadesiti neki doga aji prije nego je dobio JA lan. Ovo je od klju nog zna aja, jer ako je ovjek prolazio kroz fazu evolucije koja je prethodila razvoju JA, ono to se u toj fazi desilo ne moe se pripisati njemu u istom smislu kao ono to se ono to se desilo nakon darivanja JA njemu pripisuje. Ima bi a koja o ito ne sadre JA- lan u ljudskom smislu, naime, ivotinje. Ta se bi a sastoje isklju ivo od fizi kog, eteri nog i astralnog tijela. Svatko tko to racionalno sagledava raspoznaje neto u vezi ivotinja. Bez obzira na to koliku estinu iskae lav, npr., ne emo za lava re i ono to bi rekli za ljudsko bi e: on moe biti zao, on moe biti grean, on moe po initi nemoralna djela. Ne emo nikada spominjati nemoral u vezi sa ivotinjskim djelovanjem. Ovo je veoma zna ajno jer ak ako na to ne mislimo, mi priznajemo da je razlika izme u ovjeka i ivotinje sadrana u injenici da se ivotinja sastoji samo od fizi kog, eteri nog i astralnog tijela, dok ovjek dodatno ima i JA- lan. Ljudi su proli kroz fazu evolucije u kojoj je astralno tijelo bilo najvii lan njihovog bi a. Da li im se u toj razvojnoj etapi neto desilo na to moramo gledati u drugom 2

svjetlu od onog sa kojim gledamo ivotinjsko djelovanje? Uistinu jest! Stoga mora biti jasno shva eno da iako je ovjek bio bi e koje se sastojalo od fizi kog, eteri nog i astralnog tijela, njegova priroda nikada nije bila identi na onoj ivotinja kakve danas poznajemo. ovjek nikada nije bio ivotinja, no u drugim epohama proao je razvojne faze u kojima je imao samo ta tri tijela faze u kojima jo nije bilo ivotinja u sadanjim formama i kada su uvjeti postojanja na Zemlji bili itekako druga iji. ta se u biti ovjeku desilo u navedeno vrijeme? Kako jo nije bio obdaren sa JA, ne moemo mu pripisati ono to sada inimo razlikuju i ga od ivotinja. Onome to se kroz njega uzdiglo ne moemo suditi kako bi to danas mogli, kada raspolae svojim JA. U posljednje prijelazno doba, kada je ovjek bio pred primanje JA, odigrao se Luciferski utjecaj. U to doba svoga razvoja ovjek nije bio bi e kakvo je danas, no ne moe se identificirati niti sa ivotinjama. Lucifer mu je priao. U to vrijeme ovjek nije mogao djeluju i iz pune moralne odgovornosti izabrati da li slijediti Lucifera ili ne; tavie mogao je biti uvu en u Luciferovu mreu na druga iji na in od onog koji je primjenjiv za ivotinje danas. Ovo Lucifersko iskuenje odigralo se u isto vrijeme kada je ovjek bio na to ci pred primanje JA- lana. Ovo iskuenje bilo je djelo za koje je ovjek sazrio prije faze razvoja JA, ali koje ja bacilo svoju sjenu na cjelokupan njegov razvoj. Tko je onda, u pravom smislu, bio grenik? Ne ovjek kao bi e obdareno sa JA. Kroz Lucifera, ljudi su postali greni sa jednim dijelom svoga bi a dijelom u kojem, ispravno govore i, ne mogu vie danas biti greni. U to je vrijeme, stoga, ovjek zgrijeio svojim astralnim tijelom. To je korjenita razlika izme u grijeha kojem smo sada kao ljudi izloeni i grijeha koji je u ono vrijeme ugmizao u nau ljudsku prirodu. Kada su ljudi podlegli Luciferovom iskuenju, podlegli su mu sa astralnim tijelom. To je, stoga, in koji pripada epohi koja je prethodila razvoju JA i potpuno je u svojoj biti druga iji od bilo kojeg ina za koje je ovjek bio sposoban od kada je obdaren sa JA makar u za ecima. Stoga je to ljudski in koji je prethodio ulasku JA, no bacio je svoju sjenu u naredne vremenske epohe. ovjek je morao podle i Luciferskom iskuenju prije zaprimanja JA, ali kroz svo kasnije vrijeme bio je pod utjecajem posljedica toga ina. U kom smislu izloen posljedicama? Posljedica krivnje koja je ula u ovjekovo astralno tijelo prije obdarivanja sa JA bila je ta to je on u svakoj narednoj inkarnaciji morao dublje tonuti u fizi ki svijet. Navedeni doga aj, taj in koji je obiljeio astralno tijelo, dao je zamah tom silasku. ovjek se naao na stepenici nie, i sa JA se sada uzdie od sila vlastite prirode koje proizlaze iz faze evolucije koja je prethodila razvojnoj fazi JA. Kako su te sile utjecale na evoluciju ovje anstva? One su izvrile utjecaj na slijede i na in. Znamo da se otprilike do sedme godine ivota razvija fizi ko tijelo, od sedme do etrnaeste godine eteri no, od etrnaeste do dvadesetprve astralno, itd. Kada je dovren razvoj eteri nog tijela, ovjek dosee fazu u kojoj je sposoban razmnoavati se. (Ne emo sada razmatrati koje to forme poprima u ivotinjskom carstvu.) Kada se u cijelosti razvije eteri no tijelo, ljudsko je bi e sposobno nastaviti svoju vrstu. Svatko tko obrati na to malo panje ne treba biti vidovit, ve samo to sagledati re i e: kada je razvoj eteri nog tijela upotpunjen, za ljudsko je bi e mogu e iznijeti bi e svoje vrste u punom smislu rije i. To zna i, kako on raste prema dvadesetim godinama, on vie ne moe razvijati progresivne snage. Ne moe se re i da ovjek od 30 godina ita nadodaje svojim sposobnostima produenja vrste; on ih u cjelosti posjeduje im je razvoj njegovog eteri nog tijela potpun. ta se nadodaje kasnije? Nita ta on sam naknadno zadobiva ne nadodaje se, budu i on ve u cjelosti raspolae snagom prokreiranja im je 3

eteri no tijelo potpuno razvijeno. ta se, dakle, dodaje? to se ti e puno e snage za produenje vrste, jedina sposobnost koju ovjek nadodaje je da ju pokvari, da ju oslabi. To ta moemo jo zadobiti nakon punog razvoja eteri nog tijela, ne moe obogatiti postoje u snagu produenja vrste, moe ju samo osiromaiti. injenica je da kvalitete koje se sti u nakon nastupanja spolne zrelosti ne doprinose usavrenju ljudskoga roda ve samo njegovom propadanju. To je posljedica utjecaja impulsa koji je prethodio grijehu nastalom u astralnom tijelu. Nakon razvoja eteri nog tijela, to zna i, oko etrnaeste godine, razvija se astralno tijelo. Da, no utjecaj Lucifera je usa en u astralno tijelo! To povratno djeluje u funkcioniranje eteri nog tijela i moe imati utjecaj oslabljenja snaga eteri noga tijela, koji onemogu uje ovjeku da produi vlastitu vrstu. Drugim rije ima: ono to je astralno tijelo postalo Luciferovim iskuenjem permanentan je uzrok degeneracije i nazadovanja ljudskoga roda. To je ono to se doista desilo. Prisutno je kontinuirano ljudsko propadanje tijekom inkarnacija. to idemo dalje prema Atlantskoj epohi, to vie u fizi kom mirazu ovjeka nailazimo na vie sile koje su bile djelatne u kasnija vremena. Gdje je bio onda ugra en impuls aktiviran u astralnom tijelu Luciferovim iskuenjem? Ugra en je u naslje e, uzrokuju i pove ano propadanje u tom procesu. Grijeh kojem se ovjek izloio sa svojim JA moe povratno djelovati na astralno tijelo i moe se samo kroz karmu razrijeiti; no grijeh kojem se izloio prije nego je imao JA, nosi u sebi stalno djeluju u degeneraciju, propadanje ljudskog roda u cjelini. Ovaj je grijeh postao naslje e. I kao to je istinito da nijedno ljudsko bi e ne moe neto naslijediti od svojih predaka u viem, duhovnom smislu jer nitko nije bistar zato to ima bistrog oca, ve zato to savladava ono to je potrebno da bi bio bistar (nitko nije jo naslijedio matemati ke principe ili sli ne pojmove od svojih predaka) kao to te sposobnosti ne moemo naslijediti, ve ih sti emo kroz obrazovanje, isto je tako istinito da ono to djeluje u eteri nom tijelu iz astralnog tijela, doprinosi samo iscrpljivanju sposobnosti unutar ljudskoga roda. I to je Izvorni Grijeh. Tu imamo istinsko zna enje pojma Izvornog Grijeha. Izvorni Grijeh koji jo uvijek istrajava u ovjekovom astralnom tijelu, postepeno se ucjepio i vezao uz nasljedne kvalitete koje su tako er uklju ene u proces fizi ke degeneracije kao faktor u ljudskom silasku iz duhovnih visina u fizi ku degeneraciju. Stoga je naslje e Luciferovog utjecaja bilo u kontinuiranom impulsu koji u najistinitijem smislu mora biti nazna en kao Izvorni Grijeh; jer ono to je ulo u ljudsko astralno tijelo kroz Lucifera, prenosi se od generacije do generacije. Nema termina koji bolje odgovara stvarnom uzroku ovjekovog pada u materijalno-fizi ki svijet od izraza: Izvorni Grijeh, Nasljedni Grijeh. No na pojam Izvornog Grijeha mora se razlikovati od pojma drugih grijehova obi nog ivota, koji se u cjelosti moraju pripisati nama samima: Izvorni Grijeh moramo smatrati ljudskom sudbinom, kao neto to nam se neizbjeno name e sa strane Vodstva Svijeta, jer ovo Vodstvo Svijeta bilo nas je duno voditi nadolje ne kako bi nas pokvarilo, ve kako bi u nama probudilo unutranje snage kojima se ponovo moemo uzdi i. Stoga ovaj Pad imamo za smatrati ne im utkanim u ljudsku sudbinu u cilju oslodo enja ljudskoga roda. Nikada ne bismo postali slobodna bi a da nismo bili gurnuti nadolje; bili bi upleteni u mreu Vodstva Svijeta koje bi morali slijepo slijediti. Ono to nam je initi je ponovo se uzdi i. Ne postoji nita to je bez suprotnog pola. Kao to ne moe postojati Sjeverni pol bez Junog, tako ne moe postojati ovaj grijeh astralnog tijela bez njegovog suprotnog pola. Bez da moemo u uobi ajenom smislu govoriti o naoj moralnoj krivnji, naa je 4

sudbina kao ljudi da budemo proeti Luciferskim snagama. U odre enom smislu, nita u vezi navedenoga ne moemo poduzeti, zaista, ustvari trebali bismo biti zahvalni to se to tako odigralo. Zaista, mi tu ne moemo nita poduzeti. Stoga smo bili prisiljeni izloiti se bremenu za koje ne moemo u punom smislu biti smatrani odgovornima. U ljudskoj evoluciji postoji neto to se prema tome odnosi kao to se Sjeverni pol odnosi prema Junom. Taj grijeh koji se u svojim posljedicama naslje uje, koji predstavlja grijeh u ovjeku za kojeg on u pravom smislu nije kriv, mora imati protuteu u mogu nosti uspinjanja, tako er bez ljudske zasluge. Kao to je bez njegove krivice, ovjek bio prisiljen na pad, tako on mora biti sposoban uspeti se ponovo bez vlastite zasluge to zna i, bez vlastitog truda. Pali smo bez da smo bili krivi i stoga moramo biti osposobljeni uzdi i se bez nae zasluge. To je nuna polarnost. U protivnom bi bili prisiljeni ostati dolje u fizi ko-materijalnom svijetu. Kao to na po etak nae evolucije postavljamo krivnju kojoj se nisu ljudi sami izloili, tako na kraj evolucije stavljamo dar koji je u njih utkan bez njihove zasluge. Ove dvije stvari pripadaju jedna drugoj. Najbolji na in za razumijevanje zato je to tako je sagledati slijede e. Ljudsko djelovanje u svakodnevnom ivotu proizlazi iz impulsa njegovih osjeta, njegovih osje aja, njegovih prirodnih potreba, njegovih elja; on se razbjesni i u bijesu ini to ini; ili pak voli na svakodnevni na in i njegovo je djelovanje ponukano tim osje ajem. Samo jedna rije moe odgovaraju e izraziti ta ovjek na taj na in ini. Svi ete priznati da u onom to ovjek ini iz strasti, iz bijesa, iz svakodnevne ljubavi, postoji neto to ne moe biti obuhva eno svim apstraktnim definicijama. Samo prozai an, u eni mozak pokuao bi definirati ono to je zaista u pozadini nekog odre enog djelovanja ljudskog bi a. Ipak postoji rije koja upu uje na ovo ta prethodi odre enom djelovanju ovjeka u svakodnevnom ivotu to je rije Osobnost2. Ova rije sadri sve ono to se ne moe definirati. Kada zaista razumijemo ljudsku osobnost, tada smo sposobni razlu iti zato je netko razvio ovu ili onu strast, ovu ili onu elju, ili ma ta drugo. Sve to je poduzeto iz ovih impulsa nosi osobni karakter. Kako smo samo dovedeni materijalnom ivotu kada djelujemo iz tih impulsa, elja i strasti! Nae je JA potopljeno u oceanu fizi ko-materijalnog svijeta, sve je samo ne slobodno kada slijedi ono to mu name e bijes, ili strast ili ak ljubav u svakodnevnom, obi nom smislu. JA je neslobodno, jer je zarobljeno u klopku bijesa, strasti i sl. Ako sagledamo sadanje doba, na i emo neto to jednostavno nije postojalo u drevno doba. Samo oni kojima nije poznata povijest i koji oskudno vide dalje od vlastitog nosa, izjavit e da je u ranijim epohama, stare Gr ke npr., postojalo ono to mi danas izraavamo sa rije ima koje su poznate vie od jednog stolje a rije ima poput slobode, jednakosti me u ljudima, i sl. Ove rije i ukazuju na moralne i eti ke ideale, kao u prvodefiniranom cilju Teozofskog Drutva: Oblikovati jezgru Univerzalnog ljudskog Bratstva bez obzira na rasu, vjeru, kastu i spol. Za nas, ljude suvremenog doba, to je ideal. Uop e nije bilo tako me u drevnim Egip anima, drevnim Perzijancima, ili uop e me u ostalim ljudima drevnih vremena. U suvremeno doba ljudi slijede takve ideale i u ve ini slu ajeva, ono to ine u ime slobode, bratstva, itd. ima apstraktan karakter. Za ve inu ljudi, ono to oni mogu shvatiti od slobode, bratstva, itd.
Osobnost, li nost, personalnost (lat. persona; gr . : maska). U svom izvornom zna enju maska, krinka, obrazina, krabulja, prekrivalo lica, glave ili cijeloga tijela, kostim kojeg obla i nae Nie JA kao sredstvo za svoje izraavanje. (op.prev.)
2

moe biti jedino apstraktno definirano, jer oni osobno premalo od toga shva aju. Strasti se mogu naduti, za sve to, no brojni nam ljudi daju dojam da se nalazimo pred ne im istroenim i isuenim. Ti ideali ne mogu biti nazvani osobnima; to su apstraktne ideje, kojima nedostaje punokrvna snaga ivota osobnosti. Ipak pripisujemo veli inu individualnostima u kojima ideja slobode, npr., postane poput elementarne izvorne sile, kao da ni e iz bijesa, ili obi ne ljubavi. U mnogo emu danas ideje koje se smatraju visokomoralnima mogu zavarati; no te ideje su za etak jednog velikog nastajanja. Jednako kao to je ovjek svoje JA zaronio u fizi ko-materijalni svijet, ime je razvio osobnost djeluju i pod utjecajem strasti, impulsa i elja, jednako tako se mora uzdi i, ne samo sa apstraktnim pojmovima ve sa osobnosti do visina ideja koje su jo danas apstraktne. Kada do toga do e, duhovni ideali biti e nadahnuti istom elementarnom silom koja se moe percipirati u djelovanju proizalom iz mrnje ili ljubavi u obi nom smislu. Ljudi e se vremenom uzdi i u vie sfere sa osobno u. No jo je neto potrebno. Dok ljudsko bi e sa vlastitim JA roni oceanom fizi ko-materijalnog ivota, ono nalazi svoju osobnost, ono nalazi svoju toplu krv, ono nalazi pulsiraju e impulse i elje u svom astralnom tijelu ukratko, ono se utapa u svojoj osobnosti. No sada se mora uzdi i u carstvo moralnih ideala koje vie nesmije biti apstraktno carstvo. Mora se uzdi i ka Duhovnome, i tamo mu ususret priti e jedna u svakom smislu osobna stvarnost poput one stvarnosti koja mu struji ususret dok roni sa JA u svojoj toploj krvi i pulsiraju im strastima. Sada se mora uspeti u visine bez padanja u apstrakciju. Kako, onda, dok se uzdie u Duhovno, on moe u i u neto kao osobnu stvarnost? Kako on moe razviti te ideale na na in da budu odjeveni karakterom osobnosti? Samo je jedan na in na koji se to moe posti i. U tim visinama duhovnog ivota ovjek mora biti sposoban privu i Osobnost3 kao unutranje stvarnu, kao to je donja osobnost u mesu stvarna. Tko je ta Osobnost koju ovjek mora privu i u sebe kako bi se mogao uzdi i u Duhovno? Ta Osobnost nije nitko drugi nego Krist! Netko tko se izraava suprotno smisu Sv. Pavla mogao bi re i: Ne JA, nego moje ASTRALNO TIJELO ali Sv. Pavle kae, Ne JA, nego Krist u meni ukazuju i na to da kada Krist u nama ivi, apstraktne ideje bivaju odjevene osobnim karakterom. U tome lei zna aj Kristovog Impulsa. U Kristovom Impulsu ovje anstvo e dose i te apstraktne ideale, apstraktne ideje moralnosti i sl., opisane kao ideje koje djeluju u povijesti od mnogih povjesni ara danas, no koje kao takve niti mogu ivjeti niti umrijeti, jer ne posjeduju stvarala ku snagu. U odnosu na ulogu ideja tijekom povijesti, treba razumjeti da su to mrtvi, apstraktni pojmovi, nesposobni ostvariti prevagu nad civilizacijskim epohama. Jedino ivot tu prevagu moe ostvariti. Pred ovjekom je zadatak razvoja vie Osobnosti. To je Krist Osobnost koja biva privu ena, primljena u ovjeka. Ljudi se ne mogu uzdi i prema Duhovnome samo pri aju i o Duhu ve samo prihvativi Duh u sebe, u njegovom ivu em, Osobnom obliku kakav je prikazan Doga ajima u Palestini, Misterijom na Golgoti. Tako se ovjek ponovo uzdie pod djelovanjem Kristovog Impulsa. Nema drugog na ina da se u apstraktne ideje uloi snaga osobnosti osim proimaju i Kristovim Impulsom cjelokupnog naeg duhovnog ivota. Ako smo se sa jedne strane, kroz krivicu nastalu prije razvoja JA, opteretili onim
3

Ovdje je rije o Individualnosti (lat. individuus: nedjeljiv), izraaju vje ne, boanske, nedjeljive, istinske jezgre, naeg Vieg Duhovnog JA. (op.prev.)

to je nazvano Izvorni Grijeh, ako je u tome sadrano neto za to nas se ne moe smatrati u potpunosti odgovornima, tako isto nismo odgovorni ni zasluni za injenicu da smo sposobni privu i Krista u sebe. Ono to inimo ili nastojimo initi kako bi se pribliili Kristu to pripada naem JA, i tu zaista i moemo govoriti o zaslugama. No injenica da je Krist prisutan, da ivimo na planeti kojom je On hodao i to ivimo u vremenu koje slijedi nakon Njegovog doga aja to nije posljedica nikakve nae zasluge. Tako ono to izvire iz Kristovog ivota kako bi nas ponovo uzdiglo u duhovni svijet, dolazi iz pozadine sfere JA i povla i nas tako neodoljivo nagore kako je neodoljivo nastala krivica bez nae krivnje. Kroz Kristov boravak na Zemlji imamo snagu ponovo se uzdi i u duhovni svijet bez nae zasluge, kao to smo za eli krivnju bez naeg grijeha. Nijedna od te dvije injenice nema nikakve veze sa naom osobnosti u kojoj ivi JA, no obe su povezane sa zbivanjima koja su prethodila i uslijedila dolasku JA. ovjek je evoluirao iz stadija postojanja u kojem je imao samo fizi ko tijelo, eteri no tijelo i astralno tijelo i dalje se razvija kroz preobrazbu svog astralnog tijela u Manas (Duh sam). Kao to se ovjekovo astralno tijelo pokvarilo kroz Izvorni Grijeh, tako ono biva popravljeno (iscijeljeno) Kristovim Impulsom. Jedna ulijevaju a snaga iscijeljuje astralno tijelo u istoj mjeri u kojoj je ono bilo ote eno. To je Iskupljenje, koje se u pravom smislu naziva Milo u. Milost je komplementarna Izvornom Grijehu. Tako je Kristov Impuls omogu io ovjeku da postane jedno sa Kristom, kako je kroz Sv. Pavla re eno: Ne JA, nego Krist u meni, to izraava sve ono to ozna ava Milost. Stoga govoriti o postojanju Izvornog Grijeha i Milosti ne ozna ava nerazumijevanje ideje karme. Jer govore i o karmi mi govorimo o reinkarnaciji JA kroz razne zemaljske ivote. Karma je nezamisliva bez postojanja JA: Izvorni Grijeh i Milost, impulsi su koji lee ispod povrine karme, u astralnom tijelu. Zaista moemo re i da je ljudska karma nastala kada je ovjek bio optere en Izvornim Grijehom. Karma te e kroz inkarnacije, a prije i poslije su zbivanja koja ju prvo uvode i naknadno pro i avaju. Prije karme Izvorni Grijeh; i poslije pobjeda Kristovog Impulsa, punina Milosti. Stoga si moemo re i: sa ove to ke promatranja, Duhovna znanost ima veliku i zna ajnu misiju, posebno u nae vrijeme. Jer kao to je istinito da je ovje anstvo tek u posljednje vrijeme po elo razaznavati u apstraktnoj formi, po elo razvijati apstraktne ideje slobode, bratstva i sl., tako je istinito da je pred nama budu nost u kojoj se te ideje vie ne mogu pred nama javljati kao apstrakcije, ve nam moraju pri i kao ivotne sile. Kao to je istinito da su ljudi proli kroz tranzicijsku fazu formiranja apstraktnih ideja, tako je istinito da one moraju napredovati do faze u kojoj dolaze do osobnog ispunjenja u njima samima; moraju napredovati do vratiju novog Hrama. To nam predstoji. Ljudi e nau iti da ono to djeluje iz duhovnih visina nije samo apstrakcija, ve je to neto ivotno. Kada po nu djelovati nove vidovite sposobnosti koje e se javiti u slijede oj fazi evolucije, kada ljudi odustanu od misli, Kako dobro napredujem!, ve sa eteri nom vidovito u sagledaju ivu u snagu Krista koji e se otkriti u eteri nom tijelu kako znamo, nekima e se to desiti do sredine stolje a kada po nu sagledavati ivog Krista, oni e znati da su ono to im je svojevremeno bljesnulo u formi apstraktnih ideja zaista iva bi a unutar nae evolucije. Jer ivi Krist koji se prvo pojavio u fizi koj formi u kojoj je u to vrijeme jedino mogao ljudima donjeti dar da ak oni koji nisu bili Njegovi suvremenici mogu u Njega vjerovati ivi Krist otkrit e se u novoj formi. injenica da On ivi ne e traiti dokaze, jer tada e postojati svjedoci ljudi koji i sami 7

doivljavaju, ak bez posebnog razvoja ve sa sazrijelom vidovito u, da su moralne snage naeg svjetskog poretka ivu e realnosti, a ne samo apstraktne ideje. Nae nas misli ne mogu ponjeti u istinski duhovni svijet, jer one nemaju ivota. Tek kad te misli prestanemo smatrati naim kreacijama, ve svjedo anstvima ivoga Krista koji e se ukazati ljudima, tek tada emo za njih imati istinsko razumijevanje. Tada, kao to ovjek postaje osobnost siavi sa JA u nie sfere, tako e on biti Osobnost pri uspinjaju u duhovne visine. To materijalisti ko razmiljanje ne moe razumijeti. Materijalizam razumije, spremno razumije, samo postojanje apstraktnih ideala, ideala Bogova, Ljepote, itd. Da postoje ive Sile koje nas uzdiu svojom Milosti to tek ima za biti shva eno. U tome je zna aj obnovljenog Kristovog Impulsa. Kada nae ideale vie ne smatramo pukim idealima ve kroz njih pronalazimo put do Krista, tada pomaemo napredak Kr anstva kroz duhovnu znanost; tada e Kr anstvo prerasti u novu fazu i prestati biti samo priprema. Kr anstvo e samo po sebi ukazati da sadri najve i od svim impulsa sa sva nadolaze a vremena. I oni koji vjeruju da govoriti o razvoju Kr anstva Kr anstvo dovodi u opasnost, vidjeti e koliko su samo bili u zabludi. Ima malovjernih, koji se uzbune kada se kae da Kr anstvo krije mnogo ve u slavu od do sada otkrivene. Oni za koje Kr anstvo zaista ozna ava veli ina, to su ljudi koji znaju da su Kristove rije i sa vama sam do kraja vremena istinite i da zna e da je On neprekidni Objavljiva Novoga i u isto vrijeme njegova po etna to ka i izvor. Time Kr anstvo ivi kao neto mnogo ve e od onog to mu je priznato, jer ono iz svoga njedra iznjedruje uvijek nove i ive kreacije. Oni koji uvijek govore: to ne pie u Bibliji, to nije istinsko Kr anstvo i oni koji to podravaju su heretici, moraju biti podsje eni da je Krist rekao i: Imam vam jo mnogo toga za re i, ali vi to sada jo ne moete nositi (razumjeti). On to nije rekao kako bi ukazao da eli neto zadrati od ljudi, ve da ukae da e od epohe do epohe donositi nove Objave. I to e on initi kroz one koji su ga voljni razumijeti. Oni koji nije u mogu nost novih objava, ti ne razumiju Bibliju kao ni Kr anstvo. Je oni nemaju ui za ono na ta je upu eno u Kristovom ukoru: Imam vam jo mnogo toga za re i no pripremite se kako bi bili sposobni to podnjeti i razumijeti. Istinski Kr ani budu nosti biti e oni koji su voljni uti ono to Kr ani koji su bili Kristovi suvremenici nisu bili sposobni razumjeti. Oni koji dopuste Milosti Kristovoj da se ulije u njihova srca u rastu em obilju biti e istinski Kr ani. Oni tvrdog srca odupirat e se toj Milosti govore i: Vratite se Bibliji, doslovnom tekstu Biblije, jer samo je taj istinit. To je poricanje rije i koje u samom Kr anstvu donose svjetlo, rije i koje emo primiti u svoja srca: Imam vam jo mnogo toga za re i, ali vi to sada jo ne moete nositi. Za ljude e biti dobro kada e mo i podnjeti sve vie i vie u smislu pripreme za uzlazak u duhovne visine. I u te duhovne visine Kr anstvo otvara Put.
Prevela sa engleskog Korina Korade Usporedila sa njema kim Brigita Milovac Tekst nije lektoriran Korizma 2010. godine