Aproksimacija i

interpolacija
Mr. sc. Tatjana Stanivuk Pomorski fakultet u Splitu
Opi problem aproksimacije

Ako su poznate neke informacije o funkciji f,
definiranoj na nekom skupu , na osnovu tih
informacija elimo f zamijeniti nekom drugom
funkcijom na skupu X, tako da su f i bliske u
nekom smislu. Skup X je najee interval oblika
(moe i neogranien), ili diskretni skup toaka.

Problem aproksimacije javlja se u dvije bitno razliite
formulacije:


X R _

| |
, a b
Opi problem aproksimacije

a) Poznata je funkcija f (npr. analitiki), ali je njena
forma prekomplicirana za raunanje. U tom sluaju
odabiremo neke informacije o f (koje emo koristiti) i
po nekom kriteriju odredimo aproksimacijsku funkciju
. Jednako tako, moemo ocijeniti greku dobivene
aproksimacije, obzirom na pravu vrijednost funkcije f.

Opi problem aproksimacije

b) Funkcija f nije poznata, ali su poznate samo neke
informacije o njoj, npr. vrijednosti na nekom skupu
toaka. Zamjenska funkcija odreuje se iz
raspoloivih informacija, koje, osim samih podataka,
ukljuuju i oekivani oblik ponaanja podataka, tj.
funkcije . U ovom se sluaju ne moe napraviti
ocjena pogreke bez dodatnih informacija o
nepoznatoj funkciji f .
Varijanta (b) je puno ea u praksi. Najee se
javlja kod mjerenja raznih veliina, jer, osim
izmjerenih podataka, pokuavamo aproksimirati i
podatke koji se nalaze izmeu izmjerenih toaka.

Opi problem aproksimacije

Primijetimo da se kod mjerenja javljaju i pogreke
mjerenja, pa postoje posebne tehnike za ublaavanje
tako nastalih greaka.
Funkcija bira se prema prirodi modela, ali tako da
bude relativno jednostavna za raunanje. Ona obino
ovisi o parametrima , koje treba
odrediti po nekom kriteriju,


tzv. opi oblik aproksimacijske funkcije.
, 0,...,
k
a k m =

( ) ( )
0 1
; , ,...,
m
x x a a a =
Opi problem aproksimacije

Oblike aproksimacije funkcije moemo (grubo)
podijeliti na:
a) linearne aproksimacije funkcije ,
b) nelinearne aproksimacije funkcije.

Linearne aproksimacije
funkcije

Opi oblik je
,
gdje su poznate funkcije koje znamo raunati.
Primijetimo da se linearnost ne odnosi na oblik
funkcije , ve na njenu ovisnost o parametrima
koje treba odrediti. Prednost ovog oblika
aproksimacijske funkcije je da odreivanje
parametara obino vodi na sustave linearnih
jednadbi.

( ) ( ) ( ) ( )
0 0 1 1
...
m m
x a x a x a x = + + +
0
,...,
m

k
a
k
a
Linearne aproksimacije
funkcije

Najee koriteni oblici linearnih aproksimacijskih
funkcija:
1. Algebarski polinomi, tj.
.
Funkciju nije nuno zapisati u standardnoj
bazi obinih potencija . esto je neka
druga baza pogodnija, npr. tzv. ortogonalnih
polinoma ili baza ,
gdje su zadane toke.
( )
, 0,...,
k
k
x x k m = =
( )
x
{ }
1, ,...,
m
x x
( )
0 1
...
m
m
x a a x a x = + + +
( ) ( )( )
{ }
0 0 1
1, , ,... x x x x x x
0 1
, ,... x x
Linearne aproksimacije
funkcije


2. Trigonometrijski polinomi, pogodni za
aproksimaciju periodikih funkcija, npr. u modeliranju
signala. Za funkciju uzima se m+1 funkcija iz
skupa
3. Po dijelovima polinomi, tzv. splajn funkcije. Ako
su zadane toke , onda se splajn funkcija na
svakom podintervalu svodi na polinom odreenog
fiksnog (niskog) stupnja, tj.

a su polinomi najee stupnjeva 1, 2, 3 ili 5.
k

{ }
1, cos ,sin , cos2 ,sin2 ,... x x x x
0
,...,
n
x x
| |
1
,
, 1, 2,...,
k k
k
x x
p k n

= =
k
p
Nelinearne aproksimacije
funkcije

Najee koriteni oblici nelinearnih aproksimacijskih
funkcija:
1. Eksponencijalne aproksimacije,
, koje imaju
n=2r+2 nezavisna parametra, a opisuju npr. procese
rasta i odumiranja u raznim populacijama s
primjenom u biologiji, ekonomiji i medicini.
2. Racionalne aproksimacije

koje imaju mnogo bolja svojstva aproksimacije nego
polinomi, a pripadna teorija je relativno nova.
( )
0 1
0 1
...
r
b x b x b x
r
x c e c e c e = + + +
( )
0 1
0 1
...
...
r
r
s
s
b b x b x
x
c c x c x

+ + +
=
+ + +
Kriteriji aproksimacije

Aproksimacije funkcije biraju se tako da najbolje
zadovolje uvjete koji se postavljaju na njih. Najei
su zahtjevi da graf aproksimacije funkcije prolazi
odreenim tokama tj. da interpolira funkciju u tim
tokama ili da je odstupanje aproksimacijske od
polazne funkcije u nekom smislu minimalno, tj. tada
se minimizira pogreka.

Kriteriji aproksimacije

INTERPOLACIJA

je zahtjev da se vrijednosti funkcija f

i
podudaraju na nekom konanom skupu argumenata
ili krae toaka, koje obino nazivamo vorovima
interpolacije. Ovom zahtjevu se moe, ali i ne mora
dodati zahtjev da se u vorovima, osim funkcijskih
vrijednosti, poklapaju i vrijednosti nekih derivacija.

Kriteriji aproksimacije

Drugim rijeima, u najjednostavnijem obliku
interpolacije, kad traimo samo podudaranje
funkcijskih vrijednosti, od podataka o funkciji f koristi
se samo informacija o njenoj vrijednosti na skupu od
(n+1) toaka, tj.podaci oblika , gdje je
za k = 0, ... ,n.
Parametri (kojih mora biti tono onoliko
koliko i podataka!) odreuju se iz uvjeta
to je nelinearni
sustav jednadbi. Ako je aproksimacijska funkcija
linearna, onda za parametre dobivamo sustav od,
tono, n+1 linearnih jednadbi i n+1 nepoznanica.
( )
,
k k
x f
( )
k k
f f x =
0
,...,
n
a a
( )
0 1
; , ,..., , 0,..., ,
k n k
x a a a f k n = =

k
a
Kriteriji aproksimacije

Matrica tog sustava je kvadratna, to bitno olakava
analizu egzistencije i jedinstvenosti rjeenja za
parametre interpolacije.

MINIMIZACIJA POGREKE

Funkcija bira se tako da se minimizira neka
odabrana norma pogreke
u nekom odabranom vektorskom prostoru funkcija
definiranih na nekoj domeni X. Ove aproksimacije,
esto zvane i najbolje aproksimacije po normi,dijele
se na diskretne i kontinuirane, ovisno o tome
minimizira li se norma pogreke e na diskretnom ili
kontinuiranom skupu podataka X.

( ) ( ) ( )
e x f x x =
Kriteriji aproksimacije
Standardno se kao norme pogreke koriste 2-norma i
-norma.
Za 2-normu pripadna se aproksimacija zove
srednjekvadratna, a metoda za njeno nalaenje
zove se metoda najmanjih kvadrata. Funkcija , tj.
njeni parametri, trae se tako da bude minimalna
na X.
Za -normu pripadna se aproksimacija zove
minimaks, a parametri se biraju tako da bude
minimalna.

2
e

e

Kriteriji aproksimacije

Osnovni matematiki problemi u teoriji
aproksimacije koje treba rijeiti:
a) egzistencija i jedinstvenost rjeenja problema
aproksimacije, to ovisi o tome koje funkcije f
aproksimiramo kojim funkcijama i kako mjerimo
greku.
b) analiza kvalitete dobivene aproksimacije
vrijednost najmanje pogreke i ponaanje funkcije
greke e,
c) konstrukcija algoritama za raunanje najbolje
aproksimacije
d) dokaz efikasnosti i tonosti algoritma, a ako je
proces beskonaan njegovu globalnu i asimptotsku
konvergenciju.

Pojam interpolacije

Sam pojam INTERPOLACIJE znai da se iz dvije
zadane vrijednosti funkcije odnosno dva argumenta
koja se nalaze na osi apcisa nae vrijednost funkcije
koja je meuvrijednost ova dva argumenta. Ako traimo
vrijednost funkcije za nivo argumenta izvan zadanih
vrijednosti varijabli onda govorimo o
EXSTRAPOLACIJI.
Problem interpolacije se sastoji u tome da se odredi
funkcija koja to preciznije aproksimira zadanu
funkciju prema tablinim vrijednostima, no moramo
obratiti panju da nova funkcija takoer treba prolaziti
tokama kojima prolazi i zadana funkcija prema
tablinim podacima.

Pojam interpolacije

Neka je orginalna funkcija f(x) te neka je
aproksimira funkcija . Ta se aproksimacija
formulira dvjema nejednadbama:
, gdje je prozvoljno mali
pozitivan broj
( )
x
( ) ( ) ( )
x f x x c c s s + c
Interpolacija
Na intervalu odredimo n+1 toku ,
koje se zovu vorne toke ili vorovi interpolacije, u
kojima je
Traimo funkciju (funkcija interpolacije) koja
poprima iste vrijednosti u vornim tokama tj.

Ako je neki polinom, zadatak je jednoznano rjeiv.
Dakle, kad su zadane funkcijske vrijednosti u
razliitim tokama moemo iskazati teorem koji u
potpunosti rjeava prvo kljuno pitanje egzistencije i
jedinstvenosti rjeenja problema polinomske
interpolacije u njegovom najjednostavnijem obliku.

| |
, a b
0 1 2
, , ,...,
n
x x x x
( ) ( ) ( )
0 0 1 1
, ,..., .
n n
y f x y f x y f x = = =
( )
x
( ) ( ) ( )
0 0 1 1
, ,..., .
n n
x y x y x y = = =
( )
x
Egzistencija i jedinstvenost
interpolacijskog polinoma
Teorem:
Neka je Za zadane toke
gdje je za postoji jedinstveni
(interpolacijski) polinom stupnja najvie n

za koji vrijedi

U praksi je zabranjeno koristiti interpolacijske
polinome stupnja veeg od 3, jer mogu imati vrlo velike
greke. U tim sluajevima koristimo se splajnovima ili
metodom najmanjih kvadrata.
( ) ( )
0 1
: ...
n
n n
x p x a a x a x = = + + +
0
. n N e ( )
, , 0,..., ,
k k
x y k n =
i j
x x = , i j =
( )
, 0,..., .
n k k
p x f k n = =
Interpolacija
Konkretizirajmo:
Pretpostavimo da smo uzeli samo 2 toke
One jednoznano odreuju
polinom 1. stupnja tj. pravac. Njegova jednadba
glasi

Tu jednadbu moemo lako prikazati u obliku koji slijedi
i u kojem je y zamijenjen sa :

( ) ( )
0 0 0 1 1 1
, , . T x y i T x y
( )
1
p x
( )
1 0
0 0
1 0
.
y y
y y x x
x x

( )
1
p x
( )
0 1
1 0 1
0 1 1 0
.
x x x x
y p x y y
x x x x

= = +

Interpolacija

Uzimajui za x od do umijesto vrijednosti
funkcije vrijednosti toga polinoma , tj. vrijednosti
linearne funkcije odnosno ordinate pravca, vrimo
linearnu interpolaciju, koja nam je dobro poznata iz
raunanja s logaritamskim tablicama.
Ako su nam poznate 3 toke i
uzimamo u meutokama ordinate parabole
tj. vrijednosti polinoma 2.stupnja, koji glasi:





1
x
2
x
( )
1
p x
( ) ( )
0 0 0 1 1 1
, , , T x y T x y
( )
2 2 2
, , T x y
( )
( )( )
( )( )
( )( )
( )( )
( )( )
( )( )
0 2 1 2
2 0 1
0 1 0 2 1 0 1 2
0 1
2
2 0 2 1
.
x x x x x x x x
y p x y y
x x x x x x x x
x x x x
y
x x x x

= = +


+

Interpolacija

Taj polinom prolazi trima zadanim tokama jer
uvrtavanjem daje
To je parabolina interpolacija koja se uvijek
primjenjuje kada druge tabline razlike nisu jednake,
npr. pri raunanju s logaritamskim tablicama od 10
decimala.

0 1 2
, x x x x i x x = = =
0 1 2
, . y y i y
Interpolacija
Openito, kada je dan niz toaka
, vrimo interpolaciju pomou polinoma
koji glasi:

( ) ( )
0 0 0 1 1 1
, , , ,... T x y T x y
( )
..., ,
n n n
T x y
( )
n
p x
( )
( )( ) ( )
( )( ) ( )
( )( ) ( )
( )( ) ( )
( )( ) ( )
( )( ) ( )
1 2
0
0 1 0 2 0
0 2
1
1 0 1 2 1
0 1 1
0 1 1
...
...
...
...
...
...
... .
...
n
n
n
n
n
n
n
n n n n
x x x x x x
y p x y
x x x x x x
x x x x x x
y
x x x x x x
x x x x x x
y
x x x x x x

= = +


+ +


+


To je Lagrangeovog interpolacijskog polinoma
koji moemo zapisati i ovako:




(PAZI: u brojnik svakog lana formule ne smije doi x s
indeksom koji ima y toga lana, ve svi ostali x-evi, dok je
prvi lan svakog faktora u nazivniku uvijek onaj x koji
nismo smjeli pisati u brojniku, a ostali se x-evi
jednostavno prepisuju prema brojniku)



Lagrangeov interpolacijski
polinom

Primjeujemo da vorovi interpolacije ne moraju
biti ekvidistantni kod
Ako funkcija f koju interpoliramo ima (n+1)-u
neprekidnu derivaciju onda smo interpolacijom napravili
greku


pri emu je

Ova ocjena greke vrijedi i za Newtonov oblik
interpolacijskog polinoma.
( )
.
n
L x
Lagrangeov interpolacijski
polinom
Zadatak 1.
Nai Lagrangeov interpolacijski polinom za tablino
zadane podatke
.
Rj.
Primijetite da greku ne moete ocjenjivati, jer nije
zadana funkcija iz koje su uzeti ti podaci.
Kako u tablici imamo 3 vora, a n+1=3, imamo
interpolacijski polinom 2. stupnja.

Zadatak 2.
a) Nai interpolacijski polinom koji funkciju
interpolira u tokama s x-koordinatama:

b) Ocijeniti greku tako dobivene iterpolacije;
c) Izraunati vrijednost dobivenog interpolacijskog
polinoma u toki
d) Ocijeniti greku iterpolacije u toj toki;
e) Nai pravu greku.



0 1 2
1 1
0, ;
6 2
x x i x = = =
0.4; x =
( ) ( )
sin ; f x x t =
Zadatak 2.
Rj.
a) Uvrtavajui u funkciju
dobijamo redom
Kako imamo 3 podatka, moemo nai interpolacijski
polinom koji ima stupanj manji ili jednak 2.
Raunajui dobivamo Lagrangeov interpolacijski
polinom 2. stupnja koji glasi:

b) Za ocjenu greke treba nam


( )
2
2
7
3 .
2
p x x x = +
( )
x e
0 1 2
1
0, , 1.
2
y y y = = =
( )
2
p x
( ) ( )( )( )
3 2
0 1 2
2 1
...
3 12
x x x x x x x x x x e = = = +
( ) ( )
sin f x x t =
0 1 2
1 1
0,
6 2
x x i x = = =
Zadatak 2.
i trea derivacija funkcije f:



Tada imamo





jer je

( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( )
( )
( ) ( )
`
3
`` 2 3
f x sin f x cos
f x sin f x cos .
x x
x x
t t t
t t t t
= =
= =
( )
( ) ( )
3
3
3
1 1
0, 0,
2 2
max max cos
x x
M f x x t t
( (
e e
( (

= = =
( )
3 3
1
0,
2
max cos ,
x
x t t t
(
e
(

= =
1
0 0, cos 0 1.
2
i
(
e =
(

Zadatak 2.
Prema tome, ocjena greke za proizvoljnu toku iz
intervala glasi


c) Interpolacija u zadanoj toki:


d) Ocjena greke (budui da je ):






( ) ( )
3
3 2
2
2 1
.
3! 3 12
f x p x x x x
t
s +
1
0,
2
(
(

( ) ( )
2
2
7
0.4 3 0.4 0.4 0.92.
2
p = + =
1
0.4 0,
2
(
e
(

( ) ( ) ( ) ( )
3
3 2
2
2 1
0.4 0.4 0.4 0.4 0.4
3! 3 12
0.04823198604.
f p
t
s + =
=
Zadatak 2.
e) Prava greka je

I ona je, naravno, po apsolutnoj vrijednosti manja ili
jednaka ocjeni greke.






( ) ( ) ( )
2
0.4 0.4 sin 0.4 0.92 0.0310565164, f p t = =
Zadatak 3.

Da se odredi dozvoljeno optereenje eljeznih
lanaca, kojima su karike krunog presjeka promjera d ,
bilo je pokusnim putem odreeno dozvoljeno
optereenje P. Za lance sljedeih promjera
, dobiveno je

Treba sastaviti tablicu dozvoljenih optereenja za lance
kojima je promjer d karika
1 2 3
8 , 16 20 d mm d mm i d mm = = =
1 2 3
400 , 1600 2500 . P kg P kg i P kg = = =
6 , 11 , 13 , 18 , 25 30 . mm mm mm mm mm i mm
Zadatak 3.

Rj.


d

6 8 11 13 16 18 20 25 30
P 225 400 756 1056 1600 2025 2500 3906 5625
Interpolacija
Lagrangeov oblik interpolacijskog polinoma nije
pogodan kad elimo poveati stupanj interpolacijskog
polinoma da bismo, eventualno, poboljali
aproksimaciju i smanjili greku, zbog toga to
interpolacijski polinom moramo raunati od poetka.
Zato se on uglavnom koristi u teorijske svrhe (za
dokaze), dok se u praksi koristi neto bolji Newtonov
oblik interpolacijskog polinoma .

Newtonovi interpolacijski polinomi
Naime, iz teorema o egzistenciji i jedinstvenosti
interpolacijskog polinoma, imamo interpolacijski
polinom stupnja n koji glasi:

Za odreivanje koeficijenata moemo se
posluiti sistemom n+1 linearnih jednadbi

No, takav put izraunavanja koeficijenata ima 2
nedostatka:
1. Dug je.
2. Ne omoguuje ocjenjivanje greke i zaustavljanje
rada samo na potrebnom broju toaka, pri
priblinom izraunavanju.
( ) ( )
0 1
: ...
n
n n
x p x a a x a x = = + + +
0 1
, ,...,
n
a a a
2
0 1 2
... 0,1, 2,...,
n
j j j n j
y a a x a x a x j n = + + + + =
Newtonovi interpolacijski polinomi
Postoji drugi nain interpolacije, zasnovan na obrascima
izraenim ne pomou samih funkcija ve pomou
tzv. razlika.

RAUN PODIJELJENIH (KONANIH) RAZLIKA
Ako je zadana funkcija y = f(x) i , prirast
nezavisne varijable kojeg zovemo korak, onda za
prvu razliku ili razliku prvog reda imamo

x h =
y
( ) ( )
.
h
y f x h f x A = +
Newtonovi interpolacijski polinomi
Ako je za razliku imamo

Ako sad obrazujemo razliku
izmeu naredni vrijednosti funkcije, moemo staviti

Razlika, izmeu dviju uzastopnih prvih razlika
ini drugu razliku ili razliku drugog reda, i oznaava
se Dakle,
Ako u ovu jednadbu uvrstimo vrijednosti prvih razlika,
dobijemo





2 1
, y y
( ) ( )
0 1
, , f x y f x h y = + =
1 0 0 1 0 0
. y y y y y y = A = + A
2 1 1
. y y y = A
1 0
y y A A
2
0
. y A
2
0 1 0
. y y y A = A A
( ) ( )
2
0 2 1 1 0 2 1 0
2 . y y y y y y y y A = = +
Newtonovi interpolacijski polinomi
Ako zatim uvedemo treu razliku ili razliku treeg reda,
ona se pomou ordinata izraava:

Nastavljajui postupak, dobili bi etvrtu razliku, ... .
Vidimo da svaka razlika moe biti izraena pomou
osnovnih ordinata i da su koeficijenti jednaki
koeficijentima Newtonova binomnog obrasca.
Za izraunavanje podijeljenih razlika koriste se tablice
podijeljenih razlika: horizontalna i dijagonalna. One
sadre identine podatke, samo je njihov nain
prikazivanja razliit. Pri tome vrijedi da je:

3 2 2
0 1 0
, y y y A = A A
( ) ( )
3
0 3 2 1 2 1 0 3 2 1 0
2 2 3 3 . y y y y y y y y y y y A = + + = + +
1 1
1
; , 1 0,1,..., .
h h h
j j j
y y y h j n

+
A = A A + =
Tablica 1. Horizontalna tablica razlika







Newtonovi interpolacijski
polinomi
Tablica 2. Dijagonalna tablica razlika

Newtonovi interpolacijski
polinomi

Direktno nalazimo
...

tj.

I dobijemo Newtonov interpolacijski polinom stupnja
najvie n koji interpolira podatke





Newtonovi interpolacijski polinomi
( ) ( ) ( ) ( )( )
( )( ) ( )
2
0 0
0 0 0 1
2
0
0 1 1
...
2
... ... .
!
n
n
n
y y
y x x y x x x x x x
h
h
y
x x x x x x
n h

A A
~ = + + +
A
+
1 0 0
0 0 1
1 0
, ,
y y y
a y a
x x h
A
= = =

( )( )
2
2 1 0 0
2
2
2 0 2 1
2
,
2!
y y y y
a
x x x x
h
+ A
= =

0
, 0,1,...,
!
j
j
j
y
a j n
j h
A
= =
( )
, , 0,1,..., :
j j
x y j n =
To je prvi Newtonov interpolacijskog polinoma
koji moemo zapisati i ovako:





Napisani Newtonov interpolacijski polinom ponekad se
izraava i u drugom obliku.

Prvi Newtonov interpolacijski
polinom
( )
( ) ( ) ( )( )
( )( ) ( )
2
1
0 0
0 0 0 1
2
0
0 1 1
...
2
... ... .
!
n
n
n
n
y y
N x y x x x x x x
h
h
y
x x x x x x
n h

A A
= + + +
A
+
Naime, zbog pojednostavljenja, umjesto vrijednosti x
uvedemo broj q, . Budui da nam treba izraz
oblika , izraen u funkciji od q, bit e:



Sa ovim vrijednostima za razlike, prvi Newtonov
interpolacijski polinom postaje

Prvi Newtonov interpolacijski
polinom
0
x x
q
h

=
j
x x
h

Nainom formiranja, , predodreen je za

procjenjivanje vrijednosti funkcije u okolini .
Prvi Newtonov interpolacijski polinom moe se
upotrebljavati i u okolini samo to e onda greka
biti vea.
Greka interpolacije kod prvog Newtonovog
interpolacijskog polinoma:


gdje je , a znamo da je




Prvi Newtonov interpolacijski
polinom
x x =
0
x
n
x
( )
1
n
N
Drugi Newtonov interpolacijski
polinom
Potraimo sada interpolacijski polinom od vora u
obliku


Nepoznate koeficijente odreujemo iz
interpolacijskog svojstva

Zamjenom u gornju
formulu dobivamo


tj. .


n
x
j
b
( )
2
n
N x
U ovom sluaju je
to nam daje zakljuak o vrijednosti


Uvrtavajui sve vrijednosti zajedno sa gore izraunatim
transformiranim prirastima u dobivamo drugi
Newtonov interpolacijski polinom:




Drugi Newtonov interpolacijski
polinom
j
b
( )
2
n
N x
Zbog naina formiranja , jasno je da ovaj polinom
koristimo za procjenivanje vrijednosti sa kraja
interpolacijskog intervala tj. za procjenu vrijednosti
funkcije u okolini .
Greka interpolacije kod drugog Newtonovog
interpolacijskog polinoma:


gdje je ,

a znamo da je .




Drugi Newtonov interpolacijski
polinom
n
x
( )
2
n
N
Gaussovi interpolacijski polinomi
U Newtonovim formulama koriste se samo vrijednosti
koje se nalaze na jednoj strani izabrane poetne
vrijednosti. Sada, neka je zadano 2n+1 ekvidistantnih
vorova gdje je


i

Gaussovi interpolacijski polinomi koriste se za sredinu
tablice razlika, i to:

Prvi Gaussov interpolacijski
polinom

Ako je

koristimo prvi Gaussov polinom koji glasi


0
0
x x
q
h

= >
Drugi Gaussov interpolacijski
polinom
Ako je

koristimo drugi Gaussov polinom koji glasi






0
0
x x
q
h

= <
Greka kod oba polinoma je



gdje je , a onaj argument u kojem
procjenjujemo nepoznatu vrijednost funkcije.

Inae kod Gaussovih interpolacijskih polinoma
moemo imati i paran broj ulaznih vorova u zadanom
skupu. Ako nije odreeno gdje se nalazi sredinji vor
, sami odreujemo sredinju vrijednost, tako da uvijek
moemo koristiti ili prvi ili drugi Gaussov
interpolacijski polinom.

Gaussovi interpolacijski polinomi
0
x x
q
h

= x
0
x
Zadatak 4.
Izraunati brojeve log 1.7, log 2.5, log 3.1 i log 4.6,

Napomena: vrijednosti logaritama zaokruiti na 3
decimale
Rj.
log1 = 0,000
log2 = 0,301
log3 = 0,477
log4 = 0,602
log5 = 0,699

( )
log f x x =
Formirajmo tablicu podijeljenih razlika:









Zadatak 4.
Kako se x = 1.7 nalazi na poetku tablice podijeljenih
razlika, za raunanje koristimo prvi Newtonov
interpolacijski polinom, pa za
, on glasi
Zadatak 4.
0
1.7 1
0.7
2 1
x x
q
h

= = =

( )
( )
( )
( )
( )( )
( )( )( )
( )
1
4
0.7 0.7 1
1.7 0 0.7 0.301 0.125
2
0.7 0.7 1 0.7 2
0.074
6
0.7 0.7 1 0.7 2 0.7 3
0.051 0.228
24
N

= + + +

+ +

+ =
Za x = 4.6 sa kraja tablice koristimo drugi Newtonov
interpolacijski polinom. Sada je
a polinom je oblika
Zadatak 4.
4.6 5
0.4 ,
1
q

= =
Za x = 2.5 , x = 3.1 koji su nalaze na sredini tablice
podijeljenih razlika, koristi emo Gaussove interpolacijske
polinome. Koji emo od njih koristiti ovisit e o q.
Za x = 2.5 ,

Tablica razlika izgleda ovako:


Zadatak 4.
2.5 3
0.5 0
1
q

= = <
pa koristimo 2. Gaussov interpolacijski polinom koji
glasi:
Zadatak 4.
Za x = 3.1 ,
pa koristimo 1. Gaussov interpolacijski polinom koji glasi:
Zadatak 4.
3.1 3
0.1 0
1
q

= = >
( )
1
4
G
Funkcija zadana je tablino na 3 decimale






Nai vrijednost i ocijeniti greku. Nai i pravu
greku.
Zadatak 5.
3
x
3
1.15
1.0 1.1 1.3 1.5 1.6
1.000 1.032 1.091 1.145 1.170
k
x
k
f
Rj.
Formirajmo tablicu podijeljenih razlika






Zadatak 5.
Budui da imamo 5 podataka, interpolacijski je polinom 4.
stupnja i glasi




Njegova vrijednost za x = 1.15 je
Za ocjenu greke treba nam 5-ta derivacija:







Zadatak 5.
( )
4
1.047295313 1.047 p x = ~
Nadalje,



Naimo jo i :


= (broj je najvei ako mu je nazivnik najmanji, a to je 1) =


Zadatak 5.
5
M
( ) ( )( )( )( )( )
4
1.15 1.15 1.0 1.15 1.1 1.15 1.3 1.15 1.5 1.15 1.6
... 1.771875 10
e

= =
=
| |
( )
( )
| | | |
5
14/ 3
5
5 5
3
14
1,1.6 1,1.6 1,1.6
880 880 1
max max max
3 3
x x x
M f x x
x

e e e
= = =
5
880
.
3
=
Ocjena greke u 1.15 je



Izraunajmo jo pravu greku


Primjetimo:
Poto smo poli od podataka zaokruenih na 3 decimale,
dobili smo da je prava greka vea od ocjene. Dakle, prava
greka bi bila manja od ocjene greke da smo radili s vie o 6
znamenaka, jer je ocjena greke reda veliine




Zadatak 5.
( ) ( )
( )
4
4 5
5
6
1.15
1.771875 10 880
1.15 1.15
5! 120
3
5.347222213 10 .
f p M
e

s =
=
( ) ( )
3
4
1.15 1.15 1.15 1.047689553 0.000394240. f p = =
6
10 .