ERWIN PANOFSKY

Povijest umjetnosti kao humanistika disciplina

1. put objavljeno 1940., a kod nas u ivot umjetnosti, 13/1971.

Erwin Panofsky (1892. 1968.)

Pojam humanitasa kao vrednote formuliran je u krugu oko Scipiona Mlaeg, sa Ciceronom, kao njihovim iako kasnijim - najistaknutijim tumaem. Taj je pojam oznaavao ono svojstvo koje ovjeka razlikuje od ivotinje i to je jo vanije od onih koji dodue pripadaju vrsti homo, ali ne zasluuju ime homo humanus: barbara i vulgarnog ovjeka kojem nedostaju pietas1 i gravitas2. U srednjem vijeku pojam humanitas se razmatra u suprotnosti prema divinitetu, i to u smislu slabosti i prolaznosti: humanitas fragilis. Tim dvama meaima odreen je humanizam: traenjem ljudskih vrednota i svijeu o postojanju ljudskih ogranienja, iz ega rezultiraju postulati ODGOVORNOSTI i TRPELJIVOSTI. Taj stav su napali deterministi (vjeruju u socijalnu i drugu predestinaciju), autoritaristi i ljubitelji masa (nacije, klase, rase i sl.), kao i liberali koji negiraju ogranienost u ime intelektualnog ili politikog slobodarstva, esteticisti, vitalisti, intuitisti i oboavatelji heroja (za stavove takvih o potrebi irenja pojma umjetnosti na neumjetnost i antiumjetnost vidi Sedlmayra). Sa stajalita determinizma, humanist je izgubljena dua ili zanesenjak; sa stajalita autoritarizma on je heretik ili revolucionar, sa stajalita ljubitelja masa, on je beskoristan individualist; sa stajalita slobodarstva, on je bojaljivi buruj. Humanist odbacuje autoritarnost, ali potuje tradiciju.3 S humanistikog je stajalita nuno da se definira sfera prirode naspram kulture, tj. priroda kao cjelokupan svijet dostupan osjetilima, osim djela koja je ostavio ovjek. Kada humanist ispituje neko djelo, on se mora sluiti dokumentima koji su nastali u tijeku procesa kojeg eli prouiti. Humanist se tijekom svojeg prouavanja najee nalazi u organikoj situaciji: pojedinani se spomenici mogu ispitivati samo u okvirima opeg povijesnog shvaanja, a ono se opet moe izgraditi samo na pojedinanim spomenicima.
1 2

Pietas (lat.) - odlika ovjeka da vri svoje dunosti prema bogovima i prema ljudima. Dostojanstvo, dignitet. 3 Dakle suprotno idealu Novog svjetskog poretka i titanskog ovjeka nacizma (oboavatelji heroja).

Ako se bavi oltarnom palom iz 1571., povjesniaru umjetnosti ona e biti primarni materijal, a ugovor o njoj sekundarni materijal. Za paleografa ili povjesniara bit e obrnuto, ugovor e mu biti primarni, a pala sekundarni materijal. Povjesniar umjetnosti je dakle humanist iji se primarni matertijal sastoji od umjetnikih djela. Ali, to je umjetniko djelo? Do Poussina pisci su smatrali da je umjetnost, iako se u njoj moe uivati, takoer u nekom smislu korisna. Poussin je pak doslovno rekao: Svrha umjetnosti je uitak. Umjetniko djelo je ono djelo koje trai da bude doivljeno estetski.4 One predmete, koji pak ne trae da budu doivljeni estetski, nazivamo praktinima. To je razlog zbog kojeg humanist (povjesniar umjetnosti) - za razliku od prirodoslovca koji se odmah moe poet bavit analizom predmeta svojeg prouavanja najprije mora razmisliti (esto subjektivno: jer ljestvica vrijednosti je pitanje tradicije i osobne reakcije) da li je predmet njegova interesa uope umjetniko djelo. On dakle najprije mora intuitivno analizirati svoj materijal, kao to obian ovjek gleda sliku ili slua simfoniju, ali s tom razlikom da on zna da e moi ispravno ocijeniti konkretno djelo, jer za to ima predznanje koje mu omoguuje da razumije djelo (itao je stare mitoloke ili vjerske knjige i slino) i da se na taj nain priblii izvornoj namjeri djela. No koja je korist od svega toga tj. od humanistike (vita contemplativa) kao takve? Odgovor je: spoznati, ili konkretnije: spoznati sadanjost tj. stvarnost. Sadanjost je naime vrlo relativan pojam. Ovaj tekst je prije 1 sata pripadao budunosti, a za 4 minute e pripadati prolosti. Prouavanjem povijesti mogue je zahvatiti mnogo negdanje sadanjosti, i na temelju toga zakljuiti na koji nain stvarnost funkcionira. Idealan cilj humanistike je dakle neto poput mudrosti5

Bitan je dakle NAUM umjetnika. Zato Sedlmayr i smatra da postoji 1 ispravno tumaenje umjetnikog djela, to je mogue jedino obzirom na izvornu intenciju tj. naum umjetnika (vidjeti o tome ovdje str. 41) 5 Panofsky je tu vjerojatno u krivu: mudrost je cilj filozofije (=ljubav prema mudrosti), dok je cilj humanistike ovjenost, tj. ostvarenje punog ljudskog potencijala, do ega se dolazi (i) mudrou. Herder tako kae: Razvijanje ovjenosti se mora stalno nastaviti, inae emo pasti natrag u sirovu animalnost i brutalnost.