Podjela knjievnosti knjievnost se dijeli na stariju i noviju. Granica meu tim dvjema epohama je stavlja u tridesete godine 19.

. stoljea, odnosno u vrijeme Ilirskog pokreta/Hrvatskog narodnog preporoda. U to se vrijeme poinje stvarati jedinstvena hrvatska knjievnost i stvara se jedinstveni hrvatski knjievni jezik na temelju tokavske osnovice. Potom, sredite knjievnog i kulturnog ivota se seli s juga na sjever (tek tada Zagreb postaje sredite nakon Dubrovnika). I tree, granica izmeu starije i novije hrvatske knjievnosti korespondira s najopenitijom periodizacijom europskih knjievnosti, odnosno s knjievnosti romantizma. Starija se knjievnost dijeli na srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu knjievnost. Rani novi vijek traje od otprilike druge polovice 15. stoljea pa sve doprve treine 19. stoljea. Tu knjievnost obiljeavaju regionalne karakteristike i regionalna svijest. Postojale su 4 hrvatske knjievne regije: dubrovaka, dalmatinska, slavonska i knjievnost Banske Hrvatske (kajkavska). Sve su se one razlikovale na barem dvije razine: poetikoj (knjievni jezik, stil, teme) i idejnoj (ideologemi). U dubrovakoj regiji je prevladavalo tokavsko narjeje, u dalmatinskoj akavsko, slavoniji tokavsko a na sjeveru kajkavsko. Junije, u Ozlju, na trodijalektalnoj osnovi u 17. stoljeu razvio se poseban knjievni jezik (Ozaljsko jezino-knjievni krug). Tekstoloko- filoloki pristup Podrazumijeva dva pojma: filologiju i tekstologiju. Filologija prouava sve jezine manifestacije neke kulture (narodni obiaji, usmena knjievnost,...) i odnosi se iskljuivo na prouavanje tekstova s jezinopovijesnoga i knjievnopovijesnoga gledita. Filoloki pristup metoda kojom se na temelju jezika nekog teksta nastoji utvrditi njegovo podrijetlo, starost, autora i mogue utjecaje Tekstologija filoloka disciplina koja prouava tekst nekog djela kako bi rekonstruirala povijest njegova nastanka (od koncepta do konanog oblika) i kako bi utvrdila vjerodostojnost oblika. Osnovna metoda joj je kritika teksta poredbeno-filoloka analiza rukopisnih ili tiskanih varijanata nekog djela. Cilj tekstologije je izrada kritikih izdanja koja donose vjerodostojni oblik nekog djela s kritikim aparatom (biljekama ispod teksta). Za kritino je izdanje vaan autograf rukopis samog autora. Ako nam on nedostaje valja odabrati onaj najpouzdaniji (ne nuno i najstariji!). Tekstolozi: Vatroslav Jagi je uspostavio temelje domaoj filologiji/tekstologiji. On je bilo jedan od pokretaa Akademijine edicije Stari pisci hrvatski (SPH) za koju je odredio tekstoloka naela i priredio prvih 5 knjiga (Marko Maruli, Dore Dri, iko Meneti, Mavro Vetranovi). U toj je ediciji objavljeno kritiko izdanje Ranjinina zbornika.
1

Filolozi su uskoro primijetili da bi bilo dobro okupiti i knjievne tekstove koji su relevantni za povijest knjievne kulture, bez obzira na estetsku vrijednost, dakle grau koja je vana za razumijevanje knjievne povijesti. Tako je 1897. objavljena Graa za povijest knjievnosti hrvatske (GPKH). Milan Reetar je nastavio tamo gdje je Jagi stao. Tomo Mati je takoer izdao svoju knjigu za SPH. Milan Ratkovi. Josip Vonina je zasluio status vodeeg hrvatskog tekstologa koji je ujedno bio i voditelj tima u ediciji Stoljea hrvatske knjievnosti (SHK) to je nasljednica ve ranije edicije Pet stoljea hrvatske knjievnosti (PSHK). Obje su edicije specijalizirane za sveukupnu hrvatsku knjievnost i ne donose kritika izdanja, ali imaju bogate rjenike i pojmovnike. Izdao je posebnu knjigu Tekstoloka naela za pisanu batinu hrvatskoga jezinog izraza. Marulologija sustavno prouavanje ivota i djela Marka Marulia te izdavanje njegovih hrvatskih i latinskih djela prema visokim tekstolokim kriterijima ime se bavi splitski Marulianum. Vrijedan projekt kritikog izdavanja djela hrvatske knjievnosti jest asopis Dunje falievac i Darka Novakovia Hrvatska knjievna batina (HKB). Problem atribucije problem pripisivanja nekog djela autoru jest vaan problem koji spada u domenu tekstologije i filologije. Autorske se odlike najvie uoavaju u jezinom sloju knjievnog djela a manje na kompozicijskom ili idejno-tematskome. Tako mnoga djela nisu ni danas atribuirana poput brojnih pjesama Ranjinina zbornika. Poetoloki pristup Poetika je jedan od sredinjih pojmova znanosti o knjievnosti u 20. stoljeu. Postoje dva razliita znaenja ovog termina: a) Normativna poetika je termin koji se odnosi na tekstove koji normiraju knjievnu proizvodnju i tako uspostavljaju hijerarhiju knjievnih anrova. Ona prua piscu savjete kako dobro napisati neku tragediju, ep ili komediju. Najstarija i najpoznatija normativna poetika jest Aristotelova. Osim nje za europsku je tradiciju znaajna i Horacijeva pjesnika poslanica Ad Pisones (Ars poetica). U Europi najpoznatiji tekst normativne poetike jest L'art poetique Nicolasa Boileaua. U nas normativnih poetika ima slabo i to na latinskom jeziku. najznaajnije su pisali Frane Petri Della poetica i Matija Petar Katani Knjiica o ilirskom pjesnitvu izvedena po zakonima estetike. Na hrvatskom se jeziku ranonovovjekovni tekstovi bave poetikim problemima i to uglavnom u predgovorima knjievnih djela. Najpoznatiji je predgovor Marulieve Judite koja govori o nasljedovanju domae pjesnike tradicije (''zainjavaca'') i o knjievnim postupcima kanoniziranih epskih pjesnika (''zakon starih poet''), najvjerojatnije Vergilija.
2

U taj krug ulazi i predgovor Ignjata urevia u religioznoj poemi Uzdasi Mandalijene pokornice. Imanentna poetika nju ima pjesnik koji normirane knjievne postupke katkad primjenjuje automatski (npr. pjevai narodnih pjesama) b) Deskriptivna poetika nastoji pri prouavanju knjievnosti opisati poetika obiljeja nekog djela, opusa, anra to je uvijek u prvom planu deskriptivne poetike. Poetika su obiljeja sveukupnost knjievnih postupaka koji se mogu iitati iz teksta bez povezivanja s izvanjezinim kontekstom. Deskriptivna je poetika cilj poetolokog pristupa i ona promatra knjievno djelo kao artefakt. Podrazumijeva se postojanje literarnosti kao obiljeje koje razlikuje knjievnost od ostalih diskurza. Kulturnopovijesni pristup Knjievni se tekst ovdje promatra kao izvor za povijest kulture, odnosno, kao graa u kojoj su pohranjeni ideologemi. Nastoji se tumaiti kultura uz pomo knjievnih tekstova. Ovaj pristup obuhvaa kao svoj predmet istraivanja svekoliku knjievnost, a ne samo onu s estetskom funkcijom. Ideologemi pojmovi s izrazitim vrijednosnim/ideolokim potencijalom. Prouavanjem ideologema nastoji se vidjeti kako se knjievnim tekstovima grade predodbe o vlastitoj kulturnoj zajednici (autopredodbe) i o drugim kulturnim entitetima (heteropredodbe). Primjeri ideologema aristokratizam u Osmanu i demokratizam u Ribanju i ribarskom prigovaranju. ''Mi grupe'' atributi ''kransko'', ''slavensko'', ''ilirsko'', ''dubrovako'',... ''Drugo'' atributi ''tursko'', ''francusko'', ''mletako'' Komparativne metode: a) Genetika usporedba utvruju se izravni utjecaji na razini pojedinanih djela (bitno je za razumijevanje samog djela) b) Tipoloka usporedba usporeuju se slinosti i razlike meu djelima koja nisu bila u izravnom utjecaju Epohalni dogaaji koji su utjecali na hrvatsku knjievnu kulturu u 15. i 16. stoljeu: 1. izum tiska omoguio je brzo rasprostiranje knjiga. Tiskalo se u Kosinju, Senju, Rijeci, Nedeliu 2. prodor Turaka jo u polovici 15. stoljea prodor Turaka bio je znaajan a napadi na neke dalmatinske gradove bili su povod nastanku glasovite igorieve antiturske elegije o pustoenju ibenskog polja. Nije ostala neopisana ni Krbavska bitka koja se nalazi u Zapisu popa Martinca u Drugom novljanskom brevijaru. Tek je krajem 15. stoljea poelo intenzivno osvajanje hrvatskih zemalja a sve je trajalo i u 16. stoljeu. Zbog svih tih zbivanja to antitursko raspoloenje odrazilo se i u knjievnom krugu. Od brojnih znaajnih dogaaja posebno se izdvaja Sigetska bitka 1566. u kojoj su preminuli Nikola
3

Zrinski i turski sultan Sulejman Velianstveni. Ta je bitka prikazana u proznom opisu Ferenca rnke a potom i u epu Brne Karnarutia (Vazetje Sigeta grada). O sigetskoj bitci pisao je i Petar Zrinski (Opsida sigecka) i Pavao Ritter Vitezovi (Odiljenje sigetsko). Antun Bratosalji Sasin u svojim Razbojima od Turaka opjevava Dugi rat izmeu Habsburke monarhije i Osmanlija. Meutim, antiturska je tema svoje mjesto posebice nala u latinskim govorima i poslanicama. Najstariji antiturski govor nekog hrvatskog autora pripada Ivanu Vitezu od Sredne (naijenac). Antiturska je tematika osobito cvjetala u 15. i 16. stoljeu i to na podruju jugoistone Europe koje je bilo neposredno izloeno turskim osvajanjima. Pisci su uglavnom bili diplomati, vojni zapovjednici ili visoki crkveni dunosnici a svoje su posalnice slali politikim monicima kranske Europe. U tim se poslanicama Turci i njihova zlodjela prikazuju kao Boja kazna, a razlog njihovog sveopeg napretka je iskljuivo razjedinjenost kranskog svijeta. Turska se tema nalazi i u Marulievoj Molitvi suprotiva Turkom i Tuenju grada Hjerozolima (poziva kranske vladare u prtuturski rat), te u Vetranovievoj Pjesanci slavi carevoj, Tubi grada Budima i drugim. Najpoznatiji tadanji ''turkoloki pisac'' bio je Bartol urevi iji opus ima antiturskoga ali i pohvalnih poisa razliitih aspekata turske kulture. O turskoj povijesti pie i Ludovik Crijevi Tuberon u Komentarima o mojem vremenu gdje esto pohvaljuje organizaciju turske vojske i njihovu hrabrost. Zanimljivo je da se i Marulieva Judita moe tumaiti antiturskom alegorijom. Dubrovnik kao vazalna drava ostaje suzdran od ove teme (iznimka: Vetranovi i Sasin). 3. Protestantizam prvo djelo hrvatskog protestantizma jest Razgovaranje meju papistu i jednim luteran Antona Senjanina. Jo dva istaknuta protestanta: Petar Vergerije i Matija Vlai Ilirik ( Klju svetog pisma jedno od temeljnih djela biblijske hermeneutike) + Stjepan Konzul Ludovik Crijevi Tuberon '' Komentari o mojem vremenu '' - u 11 knjiga - dao komentar o vlastitom vremenu, opisuje dosta turbulentna dogaanja na prostoru JI Europe od 1490. (smrt Matije Korvina) do 1522. (izbor pape Hadrijana VI.) - stilski i sadrajno, jedno od najsjajnijih primjera hrvatskog, ali i europskog latinizma - naziv '' komentari '' > dao je svoja zapaanja, nedotjerane zapise, vie je subjektivan - anr comentarii > historiografski anr utemeljen jo u antici; zapisi o suvremenim zbivanjima koje odlikuje jednostavnost ne doseu stilsku dotjeranost djela koja nose naslov historiae ( povijest ) - komentari = zlatni rudnik imagologije > predodbe o svojim i drugim identitetima ( npr. atribucije Osmanlija )
4

- to je jedno vrijeme bila zabranjena knjiga Tuberon dosta otro komentirao pape i kritizirao iskvarenost crkvenih poglavara - pie o predodbama o Dubrovanima, Turcima, Mleanima - aksioloka ambivalencija = govori i pozitivno i negativno - predodbe o Mleanima > iako ih istie kao pametne, prevladavaju negativne osobine (loi ratnici, pobjeuju zbog neprijateljeve pogreke, a ne zbog hrabrosti, znaju samo trgovati, preputaju se jelu i ljubavnim uicima, kuga meu plemstvom) - autopredodbe o Dubrovanima ( isto postoji aksioloka ambivalencija ) > otvoreni su prema izbjeglicama, odravali su zadanu rije, imali dobrosusjedske odnose s drugima, bahati kad su imali novca, plaaju drugima za svoju slobodu - o Turcima > izdrljivi, ratoborni, hrabri vojnici; nepovjerenje, najvei neprijatelji kranstva Marko Maruli: MOLITVA SUPROTIVA TURKOM - sadraj: > obraanje Bogu > Turci i njihova zlodjela > molba Bogu da se smiluje > grijeh kao uzrok zla > vapaj > katalog sluajeva Boje intervencije > turski zloini > obraanje Gospi kao zagovornici kod sina > zavretak molitve - molitva > oslanja se na srednjovjekovni anr molitve - povezuje se sa srednjovjekovnom pjesmom '' Spasi, Marije, tvojih vernih '' koja je nastala sredinom 15.st., a nalazi se u Tkonskom zborniku, glagoljikom rukopisu iz prve etvrtine 16.st. rije je o molitvi Mariji da oslobodi narod od estoke turske sile - Turci su kazna Boja zbog grijeha i samo Bog moe, po Marijinu zagovoru, spasiti narod - poloaj iskaznog subjekta prema Bogu > obraa se u ime cijele zajednice (kolektivni iskazni subjekt) - sam naslov je molitva > upuuje na poniznost, skrueni zahtjev, iskazni subjekt je nemoan, a Bog je svemogu - kolektivan narod je bespomoan i treba pomo - Turci su pogani > stereotip vjerskog neprijatelja unitavaju crkve , sve to je sveto - strukturom podsjea na biblijski prozbeni psalam ili tubalicu - imamo akrostih (na latinskom): '' Samo Bog moe nas osloboditi od nevolja neprijatelja naih Turaka svojom bezgraninom moi ''
5

MATO HISPANI - autor mukog roda, iskazni subjekt u pjesmi je enskog roda - svakodnevni motivi umjesti tipinih ljubavnih '' mukih '' NIKOLA DIMITROVI NIKOLI NALJEKOVIU - poslanica nastala 1553.g. - tipini stereotipi o orijentalnim narodima - Dimitrovi pie svog roaku u Dubrovnik - spominje se aleksandrijska trnica obilje svega, sve jeftinije, mjesto bez gladi - ton koji prevladava > aljiv, humoristian ( zato je zanimljiva u 16.st. ) Marin Dri: TRIPE DE UTOLE - tipine stereotipne predodbe o Turcima ( u cijelom opusu ) - lik ovdje: Turin > hvali se sabljom, koristi turcizme ( koristei ih predstavlja se kao uen, eli zavesti djevojku, to je ljubavni govor, ljubavno uzdisanje umjesto uenosti, ispada smijean i neobrazovan ) - predstavlja se kao ratoboran udvara sasjei e glavu sabljom - javlja se i stereotip da su Turci homoseksualci - Dria je vie zanimalo '' periferno drugo '' > dihotomija centar / periferija vana je u Drievu imaginariju > obuhvaa politiki prostor Dubrovake Republike, a realizira se u opreci Dubrovnik / Lopud - '' politiko drugo '' > obuhvaa cijeli prostor preko granica Dubrovake Republike; ukljuuje i Kotor, susjedni grad istog jezinog podrijetla, koji je kao i Lopud, u Drievu knjievnom svijetu ponajprije objekt dubrovakih lokalnih animoziteta Hanibal Luci: U POHVALU GRADA DUBROVNIKA - jedna velika implicitna pohvala dubrovakoj knjievnosti - DU kao konkretan povijesni prostor - zanimanje za politiki poredak u Dub.Rep. i za njezin meunarodni poloaj - na poetku > apostrofa gradu ( on je slobodan, pravedan, razuman, '' ast naeg jezika '' ) - susjedi mu zavide na poloaju - hvali aristokratsku vlast koja je u DU, samostalnost, gostoljubivost, vjeru ( priznaju ga i oni koji nis krani ) - javlja se katalog krajeva koji potuju DU - zavrava blagoslivljanjem grada - u to vrijeme ( po. 16.st. ) > klasne pobune na Hvaru > zato Luci u DU vidi mir, sigurnost > hvali vlast u DU zbog elje za stabilnou i unutarnjim mirom ; projicira DU kao
6

idealni prostor za ivot - opseno pohvaljuje razliite znaajke dub.ivota i politike - iskljuivo iz aristokratske perspektive - grad kao politika injenica - konzervativan, staleki zatvoren - Luci zastupa vlastelinske staleke vrijednosti i interese promotrene iz vlastite komunalne perspektive - Lucieva je fascinacija DU pokazatelj prijepora u njegovoj komunalnoj i stalekoj samosvijesti i identitetu DOMINKO ZLATARI - iz Dubrovnika - svoje djelo posveuje Jurju Zrinskom - uz prijevod Sofoklove tragedije '' Elektra '' ( kraj 5.st.pr.Kr ), Venecija 1597. > pie posvetu Jurju Zrinskom - traktat o vlastitom razumijevanju literature , njezinih zadaa i dosega u matinoj knjievnosti - knjievnost je vana sastavnica u ivotu jednog naroda > ono to on ini u miru, jednako je bitno kao i ono to se ini u boju - uzor dobrog vladara mu je perzijski kralj Hir ( ljubav i strah = zbog toga on dobro vlada ) > takav je i Zrinski - u testu spomine to je on ( Zlatari ) napisao i preveo - ton teksta > nadilazi se prigodni pohvalniki ton upravo time to opisuje vlastito razumijevanje literature i njezinih zadaa - Zlatari uvjeren da '' hrvatskom skladanju '', tj. knjevnosti trebaju klasina djela slijedom ega je i prevodio Sofokla, Ovidija i Tassa - u tom predgovoru on iznosi i poetika stajalita > knji. je proizvod vrline, za nju je potrebna vjetina da bi bila drutveno korisna - Zlataria i Karnarutia povezuje: 1. Ovidijeva metamorfoza o Piramu i Tizbi 2. Vazetje je takoer, kao i ovaj predgovor, posveeno Jurju Zrinskom - Zlatari > iz ugledne dub. obitelji, sudjelovao u ratu SIGETSKA UTVRDA - Sigetska bitka 1566.g. - Siget > jedina preostala utvrda na turskom pohodu prema Beu i zap. Europi ( siget = znai '' otok '' ) - Hrvatska svedena na '' ostatke ostataka ''

Brne Karnaruti: VAZETJE SIGETA GRADA - napisano izmeu 1568. i 1572.g. - objavljeno u Veneciji 1584. - povijesno vergilijanski ep ( dogaaj koji opisuje ep mora biti vaan za zajednicu; dua narativna vrsta; uzor je Eneida; mora biti podjela na pjevanja ili na knjige, visoki stil, podjela na strofe, pripovjeda je sveznajui, obino u 3.licu ) - struktura: 4 pjevanja, 1056 dvostruko rimovanih 12 eraca - svjetovna tema: suvremeni povijesni dogaaj - 1. ep s temom iz nacionalne povijesti u hrvatskoj knjievnosti - za ep obino nije karakteristina suvremenost > ovaj je iznimka = 1.ep koji ima suvremenu temu - temelj za djelo: usmena predaja i kronika koja se pripisuje Ferencu rnku '' Podsjedanje i osvojenje Sigeta '' - posveeno Jurju Zrinskom - svi su u strahu od Turaka - Karnarutieva poetika > naslanja se na stare knjievnike ( poglavit antike, jak i utjecaj Marulia ) - na poetku djela > najava teme, invokacija izostaje - Carigrad Sarajevo Siget > na toj se relaciji odvija radnja - 1. dio: opisuju se gl.likovi ( sultan Sulejman i Nikola ubi Zrinski ) > epski pripovjeda je na poetku objektivan > uvodni kataloki opis djelo legitimiraju kao klasian ep > detaljan opis turske vojske nema hijerarhije > u 1.planu dva ogromna lika, a u pozadini vojska > kad opisuje Sulejmana govori o njegovoj veliini i moi ( to je sve usvojio ) > Zrinski je opisan kao poten i hrabar > turska vojska svatko tono zna gdje mu je mjesto > disciplinirani su - 2. dio: pripreme turske vojske za napad > poinje pripovijedati po rnkovoj kronici > novost = argumentirani napad protivnika - 3. dio: sigetska bitka > objektivni pripovjeda povijesnog dogaaja > pozicija distancirana epskog pripovjedaa > odnos prema povijesti pria jednog svjedoka > govor u kojem Zrinski priprema svoje vojnike na asnu smrt - 4. dio: Siget kao otok, okolo je movara > Siget podijeljen na nekoliko dijelova > sultanova smrt u prostoru pripovjedaeva glasa pohvalan komentar > zavrni govor Nikole Zrinskog - autentinost vjernih i nevjernih
8

- bitka pod Sigetom interpretirana kao epizoda vjerskog rata - kr.vojnici u Sigtu u nekoj vrsti otkupiteljske uloge - poseban naglasak na protestantizam > otra osuda crkvenog razdora Percepcija Drugoga i Drugaijega - neutralan aksioloki ( vrijednosni ) modus - naslje prikazano na obje strane - semantiko polje Snaan ratnik ( junak, golemi car ) i Nevjernik ( poganin, prokletnik ) - junaka ideologija epa > slavi svako junatvo Svjetonazor u Vazetju - ideoloka pozicija pripovjedaa - oblikovanja identiteta i drugosti > prostor vlastitog pozitivne vrijednosti, kranstvo, hrvatstvo > prostor Drugoga neprijateljski: tursko, nekransko - vizija vlastitog prostora = antemuralle Cristianitatis ( predzie kranstva ) Mit o Nikoli Zrinskom - ideologemi nacionalne povijesti i nac.kulture > borba krana i nekrana > broba pravednih i nepravednih > hrv.zemlje kao prostor predzia kranstva > Nikola ubi Zrinski kao karizmatina osoba hrv.povijest - sredite mita > izlazak na posljednji megdan i govor o Bojoj kazni za grijehe - novi junaci u mitu nisu pobjednici - pobjeda osigurana tek u vjenosti - srednjovjekovnu anonimnost autora zamjenjuje individualnost - poetiki samosvjesni autori - poseban drutveni ugled knjievnosti i umjetnosti u 16. st. Antun Sasin: RAZBOJI OD TURAKA - ''razboj''-bitka, boj - stih, osmerac - javlja se vila tri puta u umi kod vode, vila je pripovjeda, glasnik o dogaajima na bojitu nosi dobre glasove o tome kako su ''nai'' pobijedili turke - izvjeuje samo o kranskim uspjesima i zatakava istinu - zato nije objektivna? moral zajednice samouvjerenost u pobjedu nad turcima - prvo epsko djelo u dubrovakoj knjievnosti sa suvremenom politikom tematikom - 9 dijelova (razboja) 1820 stihova, u poetki dvanaesterci (dvostrukorimovani), kasnije osmerci
9

- kompozicija djela je kronikalna - djelo je anrovski atipino: od epske tradicije preuzima stilske i motivske instrumente za opis ratnog zbivanja - antiturska sastavnica - okvir sa bitkom kod Siska - kraj 1595. smrt sultana - atipino odabir vile kao narativni element preuzet iz folklorne knjievnosti - pripovjeda pjesnik koji se predstavlja u svom pravom obliku - nema elemenata vergilijanskog epa - vane bitke spominje bitka kod Budima - datiranje ''prije 15 dana'' - mjerenje uspjeha vojske po broju rtava i blaga - motiv izdaje Matijaa zbog novca - vergilijansko podjela na razboje, popis bitki (tradicija epike), nema junaka, fabule, pjesnik je samo prenositelj vijesti sukcesivno opisivanje POSVETA JUDITE - glavni lik lijepa i hrabra ena - cilj pisanja: zabaviti i pouiti - metatekst (autokomentar), primjer hrvatske proze - malo proze u 15. i 16. st. - zainjavci (domaa), antika, Biblija 3 tradicije koje su upletene u Maruliev opus, posebno u Juditu - osobito vana za nove renesansne poetoloke i estetike koncepcije - eksplikativni iskazi o poetikim programima na koje se Judita naslanja izbor hrvatskog jezika, svijest o dostojanstvu pjesnikog ''ja'' i umjetnikog ina itd. - jedan od prvih autopoetikih, metatekstualnih zapisa u hrv. knjievnoj kulturi - neko su se pisale opsene posvete, danas samo kome se posveuje ( napisana u dativu; nisu toliko vane posvete) - odluka da pie na hrvatskom jeziku povlai i potrebu da itatelju obrazloi Juditu i ire je opie; posveta se nalazi na marginama paratekstovi - anr koji je slian ovoj vrsti proze poslanice!!! na poetku se upuuje na adresata - uputiti recipijenta u tajnu itanja djela - to je poststrukturalistiki pojam parateksta (Genette), slinost poslanice i posvete (imaju adresata) - alje kumu don Dujmu Balistriliu, uobiajena formula poniznosti, i na kraju isto - pozdravlja kuma, pie da u korizmeno vrijeme listajui Stari zavjet nailazi na priu o Juditi,uvodi antitezu Judite i Holoferna (etika i pouna dimenzija), pisanje i kao pokorniki in (djelo pobonosti u korizmenom vremenu) djelo se moe shvatiti kao pokorni in
10

- prevodi na hrvatski iz latinske (talijanske) i dijake (latinske) knjige, ita Vulgatu i svjestan je da je pismenih 1%, a niti oni ba ne znaju strane jezike, ovo djelo kao plod nadahnua ''ulize mi u pamet'' - usporeuje se s dovitljivom djecom, on ne trai vee uzdarje poput njih nego zna da ve od prije u don Dujmu ima ljubav (on je ve financirao ''De imitatione Christi''), od djece s kojom se usporeuje nasljeuje kienje, govori o stilu svog teksta - uglajenje, ulizanje, razlicih masti irsanje ukraavanje teksta (moda po antikim pravilima), tekst je ito (glavno, potrebno), a cvijee je dodatak, ukras, da bi se glavno lake primilo, ukrasi izvanjski i ne mijenjaju priu, promjenio je ukras, ali ne sadraj ukraavanje izvanjskoga ali ne i jezgrenoga - ''prominila je lice'' promijenio je formu prie za razliku od originala - poziva se na zainjavce i stare poete; vraa se na antike uzore - stari poeti Vergilije - zainjavci nai stari pjesnici koji koriste dvanaesterac (latinska djela heksametrom, ali toga kod nas na hrvatskom nije bilo) - nastavlja njihovo stihotvorstvo oni su ve u kasnom srednjem vijeku stvorili stanovite poetike standarde, tradiciju - pjesnici koji su opjevali pobone sadraje, svetake legende, a poslije i svjetovne motive, na svoj nain u prepoznatljivom versificiranju - izgradili su svoj stih dvostruko rimovani 12-erac - hrvatski bezimeni pjesnici Marulievi predasnici i neimenovani suvremenici - pjesnik kao kuhar, a djelo jelo (preuzeta antika metafora) sredinji dio posvete (kulinarstvo -.-) cilj je pobuditi apetit metaforama - sv. Augustin: Onak koji ui je kao onaj koji jede - i kod Dantea djelo ''Gozba'' eljni znanja su kao gladni (zastupljena metaforika jela) - tada se originalnost smatrala nasljedovanjem velikih autora (do romantizma) - odgovornost na tumaenje djela prebacuje na adresata i itateljstvo openito - poziva se na ueniji stil 12-erac umjesto osmerca - zavrni dio odgovornost za interpretaciju djela se prenosti na sve recipijente preko primatelja poruka adresata - pravi adresati su mu svi itatelji, pa ak i nepoznavatelji latinskog i talijanskog - na kraju personalna metafora, izjednauje lik sa osobom, Juditom kao to se ona ureuje za Holoferna, tako Maruli ureuje djelo, ali ne da prevari itatelje kao Holoferna nego da okrjepi u odravanju istoe (moralna dimenzija, moralna svrha) pravda se da dodatno ukraena ljepota lijepe ene ne slui tome da to bude u sreditu, nego je ona primjer za moralni ivot - strahuje da narod krivo ne shvati djelo bitno je u sredite staviti moralnu pouku a ne izvanjsku ljepotu; inzistira na ispravnom shvaanju Judite
11

- primanje Judite znai itati ju i pravilno razumjeti, adresat treba drugima prenijeti pravilno tumaenje djela - blagoslov i datacija povezanost s poslanicama!!! - 22.4. - ogoljava djelo, otkriva im kod, nagovara na itanje - je li Maruli svjestan artificijelnosti svoga djela? Svjestan je! istie sve razine funkcija svoga djela i nagovara svoje itatelje da uu u svijet djela te da ga pravilno razumiju RENESANSA Renesansa je periodizacijska kategorija kojom je obuhvaena sveukupnost zbivanja u omeenom povijesnom razdoblju. Termin renesansa se u ovom konkretnom sluaju odnosi na knjievnost na hrvatskom jeziku od kraja 15. do kraja 16. stoljea i obiljeava je tematsko anrovski odmak u odnosu na knjievnu kulturu srednje vijeka. Ono to je najvie obiljeava jest okretanje antikim modelima i openito antikoj tradiciji kao to je i u humanizmu. Cilj je uspostaviti antike estetike ideale. Dok humanisti piu na latinskome, renesansni pisci piu na hrvatskome jeziku. Renesansna je knjievnost raznolika a knjievnici tematiziraju ponajvie ljubav prema eni (zemaljska ljubav) koja se u lirici idealizira a u drugim se anrovima razliito oblikuje. Potom slijedi tema politike suvremenosti koju obrauje Maruli u svojim ''turskim'' djelima (Molitva suprotiva Turkom i Tuenje grada Hjerozolima), Luci (Robinja, U pohvalu grada Dubrovnika), Zorani (Planine), Karnaruti (Vazetje). Tema domoljublja, odnosno konstrukcija vlastitog kolektivnog identiteta javlja se u Planinama, Ribanju i Robinji. Novi pjesniki/lirski anrovi su: ljubavna lirika, satirika lirika, pjesnie poslanice, maskerate. Od dramskih anrova postoje: eruditna komedija, pastirska drama, tragedija i mitoloka igra. U epici se po prvi puta javljaju povijesni i biblijski ep. Iz srednjeg se vijeka prenose religiozna lirika i crkvena prikazanja, no srednji vijek ipak prednjai u zastupljenosti fikcionalne proze (vizije, svetake legende, apokrifi) u odnosu na renesansu (ona ima samo jedno takvo djelo Planine). Autori vie nisu anonimni ve su individualizirani i poetiki samosvjesni (primjerice, Maruli je u svojoj posveti Judite demonstrirao tu samosvijest pisci svjesni da stvaraju neto novo i umjetniko). Oni svoja djela uglavnom posveuju nekim uglednicima od kojih dobivaju novanu naknadu. Svi hrvatski stihovi u renesansi pripadaju silabikom sustavu versifikacije a to su dvostruko rimovani dvanaesterci sjevernog i junog tipa, simetrini osmerac i petnaesterac. Izostanak soneta se objanjava time to su se oni smatrali kao produkt tue, tonije, talijanske knjievne tradicije stoga su se soneti svjesno izbjegavali.
12

HUMANIZAM Humanizam je kulturni fenomen koji se javio unutar renesanse i koji traje oko 250 godina (1350. 1600.). Javljaju se interesi koji se koncentriraju na izabrana studijska podruja (studia humanitatis: povijest, pjesnitvo, gramatika, retorika i moralna filozofija). Inzistiralo se na dobrom poznavanju klasinih jezika na to se moglo ugledati samo kod antikih uzornih pisaca i upravo je to presudno obiljeje humanizma okretanje antici. Za humaniste je antika, kao rudnik gramatikih i stilskih znanja, bila ideal kojem su teili jer su vjerovali kako antika tradicija i klasini jezici omoguuju dopiranje do znanja koja osnauju ovjekovo dostojanstvo. to se tie poetike humanizma vaan je izbor stiha, duljina djela, originalnost kao imitacija (dosljedno sljeenje izvora, vano postojanje predloka). Povijesne okolnosti uvjetovale su i razlike meu humanistima na sjeveru i jugu. Sjeverni je humanizam bio kurijalni humanizam gdje su predstavnici bili crkveni dostojanstvenici i viskoa vlastela, dok je juni bio komunalni humanizam gdje su predstavnici bili svjetovnjaci. U humanizmu se knjievnost ostvaruje na latinskom jeziku ali i na hrvatskome (renesansa). To su dva ravnospravna izraza hrvatske knjievnosti i meusobno se tumae i nadopunjuju. Zbog latinskog jezika po prvi su puta politike teme hrvatske knjievnosti postale dostupne internacionalnim itateljstvu. Od zastupljenih vrsta postoje: a) ep reprezentativna vrsta hrvatskog humanizma; rije je o pravoj visokoj epici na vergilijanski nain; najstariji ep je Otmica Kerbera Jakova Bunia; valja spomenuti i Somaliadu (Pjesma o Jeruzalemu) Ivana Polikarpa Severitana; kao podvrsta epa javlja se i lokalni ep stihovana zaviajna povijest (povijest grada od legendarnih vremena do suvremenosti (Crijevi O Epidauru; Ivan Bona Bolica Opis grada Kotora) b) elegije svaki izmjenini slijed daktilskih heksametara i pentametara neovisno o sadraju; uglavnom se tematiziraju potresni dogaaji, smrt, domoljublje i reflektivne teme; epicedij humanistika alobna elegija; postoje jo i autobiografska i ljubavna elegija c) lirika ljubavna (Damjan Benei Amoru) - religijska ( igori Pjesma Kristu) - oda (Crijevi Oda Dubrovniku) d) epigram svaki kratki sastavak u stihu; popularan zbog kratkoe i zbog saetog izraza te neoekivanog zakljuka koji iznenauje itatelja; epitafi su nadgrobni natpisi

Predstavnici humanizma:
13

Jakov Buni: OTMICA KERBERA - najstariji ep hrvatske knjievnosti - najstarije vee tiskano djelo jednog dubrovakog latinista - ukljuuje se u dugu tradiciju zapadno europske alegorijske epike - kompozicija: 1 006 heksametara podijeljenih u 3 pjevanja podjednake duine - svako se pjevanje zove po jednoj hariti ( = 3 sestre gracije, boice draesti i ljepote: Aglaia, Thalia, Eupharosyna ) - tema: Herkulov silazak u podzemni svijet, da Euristeju dovede Kerbera - Herkul > najvei junak grkih mitova; najprikazivaniji Grk - Kerber > troglavi pas koji uva ulazak u Had Alegoriko znaenje Bunieve '' Otmice Kerbera '' - najvee pitanje znaenja alegorije u humanistikom epu
14

- alegorizacija nije jednoznana; alegorijski je smisao koncentriran oko motiva Herkulova silaska u podzemlje jedino taj motiv moe izdrati usporedbu s Kristovim silaskom u limb - algorija lika oslanja se na usporedbu Herkul / Krist, ali ne i alegorija cjelokupnog fabularnog tijeka epa

EPSKI JUNAK - u antikoj knji. epski je junak shvaen kao osoba koja stoji mentalnim i fizikim snagama izmeu ljudskoga i nadljudskoga - u kr.literaturi, epski je junak morao biti samo ovjek HERKUL : KRIST - hrv.srednjovjekovna knjievost lik Herkula nije poznavala - lik Herkula je kristijaniziran - ideal ep.junaka, postao temeljem mnogih alegorinih tumaenja - junak koji u sebi saima i tradicionalni ideal antikog ep.junaka i novi, kristijanizirani ideal ep.junaka koji se bori protiv zla BUNI : MARULI - oboje pisali o Heraklu - Marulievo djelo dovodi se u vezu s 1. izdanjem Bunia, Buni je u 2. izdanju unio neke promjene pod utjecajem Marulia - kod Marulia je Herkul jedini mitoloki lik, inzistira na kr.sadraju - Marko Maruli > Glasgowski stihovi - otkriveni 1995.g. u Glasgowu, na latinskom jeziku - to je Hunterov kodeks naen u Glasgowu LJUBAVNA LIRIKA O raanju ljubavne lirike u posljednjoj etvrtini 15. stoljea svjedoe i velik broj pjesama Ranjinina zbornika. Taj je zbornik najstariji izvor najstarije dubrovake lirike. Najstariji ljubavni lirici su Dore Dri i iko Meneti koji u knjievnost unose posve novu tematiku i njoj primjeren pjesniki jezik. Ljubavna je lirika najzastupljeniji anr hrvatske knjievnosti 16. stoljea. Plodni pisci ovog anra su Hanibal Luci, Nikola Naljekovi, Dinko Ranjina, Dominko Zlatari. Ljubavna se tematika svojim znaenjem proima i u druge anrove kao tematizacija muko-enskog odnosa kako bi se iskazala enska ljepota i mukarevi osjeaji zaljubljenosti (npr. Judita, Planine). Ljubavna lirika nije homogena kako ju je prije doivljavala knjievna historiografija. Nju, naime, proimaju razliiti diskurzi, odnosno, pluralizam amoroznih koncepcija: petrarkizam, srednjovjekovna semantika dvorske ljubavi, hedonistiki diskurzi, neoplatonizam, pastoralna ljubavna lirika te koncepcija ljubavnog odnosa karakteristina za folklornu knjievnost. Bitno je naglasiti
15

kako petrarkizam kao najvaniji ljubavni diskurz ne podrazumijeva ljubavnu liriku openito to je samo jedan tip ljubavnog pjesnitva. On je utemeljen na semantici ljubavnog odnosa karakteristinog za Petrarkin Kanconijer. Obiljeja su: a) neostvaren muko-enski ljubavni odnos predstavlljen iz muke perspektive i uvjetovan eninim neuzvraenim osjeajima b) mukarevi proturjeni osjeaji, njegov slatko-gorak doivljaj ljubavi c) zaljubljenikovo ustrajanje u ljubavnoj patnji Da bi se neko djelo smatralo petrarkistikim ono mora sadravati ova obiljeja, inae djelo pripada nekom drugom tipu ljubavnog pjesnitva. Semantika dvorske ljubavi podrazumijeva pjesnika kao slugu koji inzistira na zasluenosti svoje nagrade zbog ljubavne slube; zastupanje pravednosti u ljubavi. U hedonistikim ljubavnim diskurzima nalazi se senzualiziranje ljubavnih odnosa to je nezamislivo u petrarkizmu (tako npr. iko Meneti). U neoplatonizmu lirski subjekt ne zna za ljubavnu patnju; ljubav doivljava kao radost (tako npr. Dominko Zlatari). U naoj se ljubavnoj lirici nijedan pjesnik ne moe nazvati petrakristom jer nijedan njihov opus nije u potpunosti petrarkistian. Poetika ljubavne lirike je poprilino konvencionalna, stoga se iskazi lirskog subjekta ne bi trebali smatrati ''iskrenim'' prikazom osjeajnosti. Dominantan stih je dvostruko rimovani dvanaesterac i esta je uporaba akrostihova. Dominira tip izjavne pjesme pjesnik se izravno obraa nekoj osobi ili stvari na poetku pjesme. najvie se tematiziraju ljubavni jadi, bol, senzualnost. Antologijske ljubavne pjesme su Jur nijedna na svit vila i Odiljam se. RANJININ ZBORNIK ( 1507. ) - Dubrovaki kanconijer - najstariji izvor najstarije dubrovake ljubavne lirike - vie od 820 pjesama - poetak nove knjievne mode > . Meneti ( najvie pjesama, preko 500 ) D. Dri ( veina ostalih pjesama ) Marin Kristievi, M. Vetranovi i Mate Paskvalov Hispani D. Dri > tendencija da bude kompatibilan s petrarkistikom lirikom; u opusima manje elemenata srednjovjekovne semantike dvorske ljubavi od Menetia; ali lirski subjekt nikad se ne buni zbog izostanka nagrade za ljub.slubu; lirski subjekt kao analitiar ljubavne problematike, ali slabo spominjanje enskim intimnih dijelova tijela nego kod Menetia i ostalih kasnijih pjesnika . Meneti > slobodnije pristupao Petrarkinoj i ostalim idealistikim koncepcijama; nekad i agresivnost prema nezahvalnoj gospoji; protagonist prolazi kroz brojna amorozna stanja prvi pogled na gospoju, zaljubljivanje,
16

razoaranje (mizoginija ak); zaljubljenik gospoju nagovara na ljubavni odnos ili inzistira an nagradi za svoju ljubavnu slubu osvetoljubiv u suprotnome!! Zaljubljenik ponekad uiva u tjelesnim nasladama koje su nepoznate petrarkistikoj poetici (intimni dijelovi enskog tijela) Dolce stil nuovo pjesnika kola u Toscani. Koncepcija ljubavi dobiva novu neoplatonistiku podlogu ljepota ene je boanskog podrijetla, ona je izraz Boje milosti stoga je plemenita ljubav prema toj eni analogna ljubavi prema Bogu BEBMIZAM termin za tip ljubavne lirike Pietra Bemba zastupao je pjesnitvo na talijanskom jeziku s toskanskim narjejem kao osnovom, te pa povratak izvornom Petrarki (obnova njegova kulta i sljed njegovih motiva i izraza) RELIGIOZNA LIRIKA U srednjem vijeku religiozna je lirika bila sveprisutna i gotovo su sve pjesme pripadale tom anru. U 16. stoljeu ona je manje zastupljena od svjetovne lirike, ali i dalje ostaje vaan anr na vrhu piramide lirskih anrova. O tome svjedoi i prva tiskana autorska knjiga hrvatskoh pjesama Nikole Dimitrovia Sedam salam pokornjijeh kralja Davida. On i Mavro Vetranovi bili su vodei pjesnici religiozna lirike ovoga razdoblja. Postoje znaajni poetiki odmaci u renesansnoj religioznoj lirici u odnosu na srednji vijek: a) djela su autorska, nisu vie anonimna b) dominantan je stih dvostruko rimovani 12-erac, a ne 8-erac c) jezik vie nije prejednostavan ni doslovan ve je proet pjesnikim figurama d) tematizira se zemaljski ivot, prolaznost, ljudski grijesi e) dok se srednjovjekovno religiozno pjesnitvo motivski dotie sa crkvenim prikazanjima u renesansi su to prigodne pjesne nagrobnice (pjesme ''u smrt'' nekih osoba) f) najbitniji odmak je taj to u renesansi religiozna lirika nema vie iskljuivo liturgijsku ulogu ve je namijenjena individualnom prakticiranju i prouavanju Plodni pjesnici ovog anra su iko Meneti sa svojom zbirkom Pjesni o Isusu, Dore Dri sa svojim pjesmama Salve Regina i Ave Maria. Srednjovjekovnoj poetici je bio najblii Maruli ija se dijela od srednjeg vijeka razlikuju samo u 12-ercu! Zasigurno najplodniji bio je Mavro Vetranovi u ijem se opusu nalaze i starozavjetne (Pjesanca o Jobu) i novozavjetne (Pjesanca Isusu) tematike. Pisao je i religiozno reflektivne teme: Pjesanca smrti, Pjesanca razmiljanja o smrti. Za njegov je opus karakteristino ispreplitanje religioznih, moralistikih i politikih tema.
17

U ovom se anru istie i Naljekovi svojom zbirkom Pjesni bogoljubne (mijea se srednjovjekovno i renesansno). IKO MENETI - ''Uzmona gospoe, tko milost ku udi'' > pjesniki subjekt je m.roda, na koljenima ( ima dakle i elemenata ljubavnog pjesnitva unutar religioznog ) - ena je velianstvena, moe sve - jaki enski subjekt > uvijek Marija usliava one koje vole ( nema frustriranosti pjesnikog iskaza, nema tube zato to nije uslian ) MARKO MARULI - 1450. 1524. - najblii srednjovjekovnoj poetici - pjesma '' Divici Mariji '' > ena kao ljiljan prebijeli, metaforika svijetla ( naziva Mariju presvijetlom Danicom ) MAVRO VETRANOVI - pjesnike parafraze starozavjetnih sadraja ( Pjesanca o Jobu, Tuba kralja Davida vrhu Absalona ), pjesme o smrti i nadgrobnice, esto u obliku tube, lamentacije, molitve, direktnog apostrofa, zazivanja, pjesme izgraene oko odreenog kranskog grijeha, parafraza Oenaa, Vjerovanja, parafraze psalama - ton je izrazito subjektivan - naglaene moralno didaktine tendencije - '' Pjesanca Isusu '' > obraa se izrazvo Isusu; odnos lirskog subjekta prema Isusu = obraa mu se s ljubljeni, slatki ( vrlo intiman odnos, prisan ) > emocionalan, vrlo subjektivan ton > nosivi elemnt u pjesmi: usporedba Marije Magdalene i njega kao grenika ( vana je Marijina preobrazba poela se mijenjati zbog ''pogleda ljuvenog'', nakon ljubavnog pogleda u njoj se neto dogodilo i odluila se promijeniti ) > naglasak u zavrnom dijelu pjesme: pokajanje zbog grijeha, naglasak na suzama > funkcija traenja pravog puta; kad se pokaje, doi se blie Isusu ( ako se Marija mogla obratiti, moi se i lirski subjekt ) NIKOLA DIMITROVI - '' Pjesan 22. '' > objavljena u zbirci '' Sedam psalama kralja Davida '' - vedrija pjesma, lirski subjekt nije toliko optereen grijehom - nizanje svega '' nemogueg '' > niz imposibilia ( nemogue stvari ) = ovdje ima funkciju da pokae boju ljubav prema ovjeku ( prije e se sve to dogoditi, nego to e bog prestati voljeti ovjeka ) DINKO RANJINA - 1536. 1607.
18

- svoju zbirku uglavnom lirskih pjesama zavrava religioznom pjesmom ( ''Sad poznam kroz moj trud, o gorka ljubavi'' ) POLITIKO I SATIRIKO PJESNITVO U renesansi politike teme nisu bile u sredinjem mjestu u pjesnitvu. Tu su funkciju obavljali protuturski govori i poslanice. Protuturske se teme javljaju ve u humanistikom latinskom pjesnitvu (igori, Panonije, Andreis). Politika se tema u hrvatskoj knjievnoj kulturi razvija kao ''turska tema''. Od onih na hrvatskom jeziku valja spomenuti Marulievu Molitvu suprotiva Turkom gdje pjesnik moli da im Bog pomogne u obrani od Turaka. Tu dominira antiturski ton to je bio ondanji stereotip kulture kranskog Zapada. Zasigurno najznaajniji pjesnik ovog anra u 16. stoljeu jest Mavro Vetranovi a najvie referancija na suvremenu politiku ima njegoa Pjesanca slavi carevoj gdje govori o turskim osvajanjima. I u ostalim njegovim pjesmama proimaju se politike teme sa stereotipima o kranskoj neslozi i Turcima kao Bojoj kazni. Politika satira je pjesnitvo kojim se osuuje politika neke drave ili nekog njezinog dijela. Vetranovi je napisao nekoliko pjesama (satira morala i obiaja) gdje napada i osuuje oholost, tatinu, istie prolaznost svega zemaljskoga i osuuje svemo novca. Jedini pravi predstavnik literarne satire u dubrovakoj/hrvatskoj knjievnosti jest Dinko Ranjina. U njegovoj zbirci Pjesni razlike ima i satirikih pjesama. Najveu knjievno-povijesnu vrijednost ima njegova pjesma Jednomu, ki nito ne uini, a tue sve huli tu se vidi njegov stav o zastarjelosti pjesnikog jezika prve generacije dubrovakih ljubavnih lirika. MARIN KABOGA: Pjesan o dinaru - opisuje kako je dinar pokvario svijet - dinar > metonimijska oznaka za gomilanje novca, kapitala = uzrok tome da razum vie nije na cijeni, vlada ludost - antiteze razum, mudrost / ludost, vjera / nevjera i sl. - tema: dinar je pokvario svijet - niu se argumenti na koji je to nain svijet pokvaren - sve je izvrnuto naglavake > stvara se slika naopakog svijeta ( posebno popularno bilo i srednjovjekovlju ) - satiriki kaziva > trevbao bi biti nepristran; on je doista objektivan, ne iznosi izravno vrednovanje, oslanja se na impersonalne tvrdnje - na kraju pomalo komina uvreda drutvu > zlatan magarac koji nita ne radi, bit e hvaljen kao neto mudro MAVRO VETRANOVI - ''Pjesanca gospodi krstjanskoj '' - ima izrazito zanimanje i za suvremena dogaanja > to je tipino za Vetranovia
19

- ova pjesma odreena je naslovom > adresati su suvremeni vladari koji su odgovorni za politiku ratnu situaciju ( adresati = zapadnoeuropski vladari ) - gospoda krstjanska > metonimija za te vladare - 1. dio > refleksivan, navodi katalog ivotinja koje simboliziraju vladare ( smrt je jaa od svega ) = svaki od tih egzempla zavrava smru, smrt je neizbjena - smrt sve izjednaava, sve dostie, opis smrti je personificiran - 2. dio > apelativan apostrofira vladare, prvo proziva istonog cara ( zbog tada suvremenih dogaanja, odnos prema Turcima, konkretan ratni odnos ) - subjekt pjesme postavlja retorika pitanja > udi se takvoj ratnoj situaciji, zato se prolijeva tolika krv kad e ionako svi umrijeti ( subjektivan, vrlo angairan stav ) - kaziva, lirski subjekt > promatra iz univerzalne kranske perspektive, pokuava implicirati neke moralne osobine i meu pogane i meu krane - iz propovjedake, kranske perspektive pokuava promijeniti vladare ( ima utopistiko stajalite ) - zauzima stranu onih koji pate, koji stradaju ( a ne u ideolokom smislu ) > osuuje rat kao ljudska patnje, bez obzira tko pati - kaziva pjesme je pesimistian > stalno se poziva na smrt kao na jedinu slamku za koju se moe uhvatiti = sve oko njega pati suvremena konkretna situacija je ratna ZAKLJUAK ZA VETRANOVIEVO POLITIKO SATIRINO PJESNITVO: - prvo koji eksplicitno uvodi u svoje djelo aktualnu politiku situaciju - oblikuje poprilino zaokruenu sliku suvremene mu politike - kransko islamska podijeljenost svijeta - samorazumljiv prokranski stav - univerzalno kranske ideje nadreene onim politikim - vrlo esto zagovara sveopi mir - nema izravnih poziva na opekranski ''sveti'' protuturski rat - meukranski ratovi prikazani kao grijeh, to ga boja pravda kanjava turskim osvajanjima - uvodi promjenu u slici Turaka ( hvali tursku vjetinu, divi se monom sultanu ) - opravdava dubrovako oslanjanje na Osmansko Carstvo kao nacionalnu politiku - na povrini vie protumletako, nego protutursko politiko pjesnitvo PJESNIKE POSLANICE Pjesnike su poslanice izrazito renesansni anr pisan preteito 12-ercima a rjee 8-ercima. TO je anr antike provenijencije. Javlja se u stihovima i prozi. Osim
20

o knjievnoj komunikaciji unutar jedna sredine one pruaju izravne dokaze o tome kako je knjievnost prelazila komunalne/politike granice. Ta se komunikacija odvijala u dvama krugovima: a) oko Naljekovia na relaciji Dubrovnik-Hvar-Korula b) oko Hanibala Lucia i Jeronima Martinia na relaciji Hvar-Split Svojim stilom poslanice odgovaraju viem stilu renesansne ljubavne i religiozne lirike. U hrvatskih pjesnika prevladava pohvalniko-panegiriki ton a izostaju satirinost i polemika. Tipini motivi koji su zastupljeni skromnost, hvaljenje adresata, usporedbe koje se grade na antikoj mitologiji. Ponekad se na poetku ili zavretku naznaluje ime poiljatelja ili datum. One vie djeluju kao javna pisma a ne kao neka privatna, osobna. Pjesnike su poslanice svojevrsne riznice podataka kojih nema u drugim izvorima (npr. podaci o nekim piscima ija se djela nisu sauvala te o piscima koji su se okuali u nekim anrovima a ista im se ta djela nisu sauvala). One izravno svjedoe o statusu pojedinih knjievnika te o onodobnom knjievnom ukusu. Tako na primjer nepostojanje poslanike komunikacija na relaciji M. Dri Naljekovi daje do znanja da su svjetonazori tih dvaju pisaca razliiti. Nikola Naljekovi je najplodniji pisac pjesnikih poslanica u starijoj hrv. knjievnosti. Uglavnom pisao Dimitroviu, Hektoroviu i Ranjini. Hanibal Luci upuuje ljubav Milici Luci. Hektorovi Naljekoviu pie o svom bijegu pred Turcima. Dimitrovi Naljekoviu pieo izgledu Aleksandrije i orijentalnoj prljavtini i obilju + stereotipni opisi turskih krajeva. Ranjina. MASKERATE Maskerate su renesansne pokladne pjesme u kojima pjeva maskirani mukarac ili skup mukaraca. Maske obino predstavljaju obrtnike ili stanovnike dalekih zemalja koji na ulicama pozivaju gradske ene na ljubav lascivno ili alegorijski. Osim ovih ulinih maskerati nema onih profinjenijih, salonskih, kakve su bile u talijanskoj knjievnoj tradiciji. Maskerate se za razliku od ostalih anrova ne nastavljaju na antiku tradiciju nego na kasno-srednjovjekovnu karnevalsku praksu. Cingareska je vrlo popularna podvrsta maskerate u kojoj se pojavljuje maska Ciganke koja gata. Ona pria o svojoj nesretnoj sudbini i lutanjima to se temelji na legendi o prokletstvu Cigana (jer nisu pruili utoite svetoj obitelji). Ciganka se koristi ljekovitim travama i arobnim mastima, bavi se bijelom i crnom magijom i esto joj se pripisuju obiljeja vjetice. Iako su maskerate ukorijenjene u kasno srednjovjekovlje one se doivljavaju kao ''najrenesansniji'' anr. Ipak, maskerate nisu isti lisrki anr jer pretpostavljaju izvedbu, dakle, sadre dramske elemente i u maskeratama se pretpostavlja fizika prisutnost adresata.
21

1599. tiskana je prvi puta hrvatska maskerata Jeupka koja se u poetku pripisivala Andriji ubranoviu da bi se na kraju ispostavilo da je to djelo Mike Pelegrinovia. Jeupka je zapravo zbirka pokladnih pjesama koje su se izvodile pojedinano u karnevalu. Najdua verzija sadri 80 uvodnih stihova i 18 ''srea'' (Cigankinih gatalakih pretkazivanja gospojama). u ''sreama'' se tematizira ljubavni ivot ena kojima se gata te im se daju ljubavni savjeti. Jeupku je pisao i Sabo Bobaljevi Gluac, a takoer i Horacije Maibradi. Pokladne pjesme u kojima se javljaju druge uloge (ne Ciganke) pisali su Vetranovi, Naljekovi i Sasin. M. PELEGRINOVI: '' Jeupka '' - Tomo Budislavi > svojim novcem u Veneciji objavio prvih 6 srea Jeupke - ima 20 srea - ciganka daje konkretne savjete gospoama - ispod te maske ciganke je sam zaljubljenik ( nagovara enu da ga odabere ) BIBLIJSKA I POVIJESNA EPIKA Biblija i politika povijest (suvremeni ratovi) dominantne su teme u hrvatskoj naraciji u stihu/epici u 16. stoljeu. Kanonska djela 16. stoljea su od Marca Vida Christias (preveo Junije Palmoti Kristijada) i od Jacopa Sannazzara De partu Virginis (preveo Paskoje Primovi Pjesan od upuenja rijei vjena i od poroda Djevikoga) Djela hrvatskih autora u 16. stoljeu: Ivan Polikarp Severitan Somaliada (Pjesma o Jeruzalemu) o stvaranju svijeta, istonome grijehu. Marko Maruli Davidijada (objavljena 1954.); David kao alegorija Krista; invokacije; pripovjeda je tuma; odstupanje od predloka: Maruli isputa neke dijelove koji su u Bibliji, red epizoda nije identian, iri tekst tako to uvodi vlastite komentare, dodaje moralno-didaktike sentencije i vidi se prestilizacija predloka elementima karakteristinim za antiko epsko pjesnitvo - Judita - Istorija od Suzane Jakov Buni Kristov ivot i djela linearan opis Kristova ivota Damjan Benei O smrti Kristovoj novozavjetna tema o Isusovoj muci Biblijsko-vergilijanska epika biblijska tematika i kranska ideologija te kompozicijski antiki postupci (npr. Judita): 1. Invokacija 2. Vremenske perifraze 3. Produene poredbe 4. Katalozi 5.Dugaki opisi epskih scena
22

6. Podjela na pjevanja i stalni epiteti Odnos epa prema biblijskom predloku: 1. ekscizija izbacivanje grae u veem obimu 2. kontrakcija kraenje i saimanje 3. neutrum priblino isti opseg 4. ekspanzija amplifikacija: stilistiko proirenje teksta; manji tematski dodaci 5. adjekcija vei dodaci rije je o dodacima koji se ne temelje na biblijskim tekstovima Dua povijesno-epska djela: Brne Karnaruti Vazetje Sigeta grada (epski postupci: stihinost, podjela na pjevanja, opisi epskih scena...) Anton Sasin Razboji od Turaka tematizacija prve tri godine Dugog rata; opisuju se ratni dogaaji jedan za drugim; svaki razboj slinu kompoziciju: opis susreta pjesnika i vile, vilin izvjetaj i rastanak pjesnika i vile (vilini izvjetaji su stereotipni opis borbe, bjeanje Turaka i turski plijen); pripovjeda je naivan, na jednoj je strani; estetizacija teksta opisi zore, vile. Postoje i brojna djela epske pjesme s povijesnom tematikom ali anonimnih autora. One su vezane uz kransko turske ratove, vrlo su informativne i ne odstupaju od osnovne povijesne okosnice, stil je na razini pukog govora, nije poetiki normiran anr (niski anr). Marko Maruli: JUDITA Lik Judite - ''Judita'' ''idovka'' - esto se posezalo za likom Judite to je intrigantan lik jer predstavlja hrabrost ene koja se izlae smrtnoj opasnosti kako bi spasila narod koristi ljepotu kao oruje (eros) to je ujedno i problematina tema ljepota je u tom razdoblju bila i enina zamka, klopka - Judita je dugo percipirana kao heroina koja je spasila svoj grad - poetkom 16. stoljea njezin je lik transformiran u lukavu i prepredenu zavodnicu koja koristi svoju seksualnost da zavede i uniti neprijatelja mukarca - lik ne bi bio zanimljiv da nije imala ljepotu kao oruje - zanimljivost - vojska je bila spremna na fiziki obraun, ali nikako nije bila spremna na ovakvo oruje (ljepotu) - smrtonosni eros povezivanje sfere erotskoga sa smru ena kao nositeljica ina ubojstva moralna apatija umorstvo s predumiljajem - Maruli tvrdi da Juditin in nije grijeh jer je doao iz moralne sfere
23

- latinska verzija djela je spaljena jer opravdava grijeh/la! - dolce crudelta oksimoron slatka okrutnost - lik Judite je transformiran, ovisno o vremenu kojem pripada svako vrijeme ima svoju Juditu - Judita napisana 1501. a tiskana 1521. Kako je Maruli prikazao Juditu? - uosobljenje svega naroda kojeg spaava - bespomoan izraelski narod utjelovljen u Juditu nasuprot poganske premoi i prijetnje Holoferno Intertekstne veze Biblija/Judita: 1. ekscizija izbacivanje grae u veem obimu 2. kontrakcija kraenje i saimanje 3. ekspanzija amplifikacija: stilistiko proirenje teksta; manji tematski dodaci 5. adjekcija vei dodaci rije je o dodacima koji se ne temelje na biblijskim tekstovima - Judita je PRVI EP na hrvatskom jeziku to se time generiki stigmatizira? postavljaju se odreena pravila prema kojima e se sljedei epovi oblikovati! - ta anrovska odrednica odreuje da ep ne moe biti bilo to ep mora biti vaan za narod ima knjievne i ire drutvene funkcije - po emu je Judita ep: na papirima!!! - 6 pjevanja podjednake duljine - jedinstven stih vaan je za ivot zajednice - dvostrukorimovani dvanaesterac da se djelo pisalo na latinskome posegnulo bi se za daktilskim heksametrom! - na poetku imamo najavu teme: govorit e se o njezinim hrabrim podvizima a ne o samoj Juditi u sreditu hrabra junaka djela, a ne ena! - invokacija: moli Boga sa mu pomogne s nadahnuem, hvali veliinu Boga - otklon od antike korektura korekcije on ne spominje muze (3x3); ne obraa se muzama niti Apolonu, nego kranskome Bogu (za razliku od njegova uzora Vergilija!!!) - razvedene poredbe ('prilike') esto na marginama opisi vojske i osoba su vrlo bitni (stalna su mjesta) zadan sadraj! - novost opis ene; izlazi i zalazi Sunca - BIBLIJSKO-VERGILIJANSKA EPIKA: - biblijsko: tematika, kranska ideologija
24

- vergilijansko: sama stilska kompozicija zadana od antike; u posveti ''po zakonu starih poet'' - utjecaj srednjovjekovnog molitve, didaktiki dodaci, zahvalnice - pripovijedanje treba biti u treem licu, ali se javlja prvo lice u invokaciji i zahvalnicama - kako se na kraju zahvaljuje? metafora brodarstva, navigacija (??? ja neam pojma na ta je tu ona mislila -.- ) - odstupanje kod pripovjedaa objektivnost daje svoje miljenje, komentare npr. u petom pjevanju komentira pijance!!! - funkcija tih komentara utjecaj na itatelja da se poue - te margine govore o pievoj samosvijesti ipak je to njegovo prvo djelo - glavni junaci: Judita opisana u renesansnom stilu tie se unutarnje i vanjske ljepote - lijepa, dobra, milosrdna, javlja se na kraju treeg pjevanja - itekako je svjesna svoje ljepote i zbog toga je odgovorna za spas - molitva moli se da bude jo ljepa da bi ta ljepota omamila Holoferna - zanimljivo ona ni u jednom trenutku ne sumnja u uspjenost svoga djela - prigovara narodu da mole Boga samo onda kad im to treba, a ne misle na to kad On moe pomoi Holoferno suprotstavljen Juditi rumeno lice, prosijed, ''obao kao ovan'', usporedba s konjem negativni opisi vanjtine kako bi odgovarala unutarnjem stanju: ''oholi Holoferno'' - opisi vojske funkcija dvije suprotstavljene vojske potpuno razliito opremljene (isticanje nadmoi Holofernove vojske) - apostrofira se itatelj i to na nekoliko mjesta: ''Sluaj!'', ''Pogledaj!'' - funkcija figura u epu: 1. generika signalizira se da je rije o epu 2. persozivna uvjeriti u istinitost prie 3. aksioloka vrednovanje junaka vanjski opisi govore o njihovoj unutranjosti 4. pokazivaka slike o izlascima i zalascima sunca 5. intertekstualna dijalog s tradicijom epske poetike 6. svjetonazorna kroz djjelo se oituje i svjetonazor - odstupanje od epskog pieva svjesna intervencija; nain na koji kranski ureuje epski svijet Judita kao spasiteljica princip egzemplarnosti
25

- razliito poimanje vremena biblijski (budunost), vergilijanski (prolost) - treba li Juditu tumaiti alegorijski? Je li Maruli mislio na Turke? - Turci se ne spominju, ali ep nastaje 1501- kada je Split pod opsadom Turaka; tiskano je 1521. kada je Split takoer pod opsadom - sam izbor teme je politiki motiviran junatvo treba tumaiti alegorijskim znaenjem - aluzije na Turke vide se u dijelovima gdje se javlja Maruli to je ono to nije biblijsko opisi asirske vojske (opisana kao turska vojska: crvena zastava, sviraju leut) ali opet, ti opisi vojske mogu biti tek tako poetiki, a ne politiki - javljaju se i turcizmi prodiru u leksik - opisi zlodjela Holofernove vojske slino kao i u Molitvi suprotiva Turkom - posveta sugerira doslovno-naboni kod Maruli govori da alje Juditu ''svetu istou'' zbog svoje istoe ona ide Holofernu; Judita nastala u korizmeno vrijeme - djelo je poznato prepoznata je vrijednost djela - prisutne su univerzalne poruke - antiturska perspektiva koja se podrazumijeva - naglasak na moralnoj obnovi zajednice koja e pomoi pri obrani od turaka - Judita primjer kakvi bi trebali biti svi krani - Holoferno predstavlja sve ono to krani trebaju pobijediti - bitna univerzalna kategorija Treba li Judita alegorijsko tumaenje? - interpretacije Judite su uvijek bile motivirane vladajuim knjievnoznanstvenim i ideoloko-svjetonazornim smjerovima -namjerno se isticao renesansni karakter Marulieva djela - namjerno se zanemarivao njegov kranski srednjovjekovni sloj odnosno srednjovjekovni korijeni Marulieva opusa - Maruli Juditom zagovara bezuvjetnu vjeru u Boju mo - potreba duhovne obnove - Judita kao alegorija militis Christi: idealizirani lik svete, potene, plemenite heroine - exemplum koji utjelovljuje ideal kreposti, pobonosti i junatva - snaan psiholoki uinak egzempla Komparatistiki argument povijest Judite i Holoferna kao knjievnu temu pronalazimo u poljskoj, ekoj i maarskoj knjievnosti 16. stoljea uvijek s protuturskim tendencijama
26

- Bog kanjava narod zbog ovjeka; sugerira se da e bogobojazna i moralno ista zajednica pobijediti pogansku nadmo Slojevi znaenja u Marulievu epu: - biblijski - kranski moralno-didaktiki - alegorijski izraz protuturskih refleksija i stanja splitskog drutva Znaenje djela - hrvatski jezik - domaa, biblijska i antika tradicija - supostojanje srednjovjekovne i renesansne paradigme - kulturoloki: ena kao junakinja u mizoginom svijetu NARATIVNA PROZA; ALEGORIJSKI I PUTOPISNI EP Jakov Buni O otmici Kerbera Brne Karnaruti Piram i Tizba Dominko Zlatari Ljubav i smrt Pirama i Tizbe Petar Hektorovi Ribanje i ribarsko prigovaranje Mavro Vetranovi Pelegrin Ludovik Crijevi Tuberon Komentari Petar Zorani Planine Ferenc rnko Podsjedanje i osvojenje Sigeta M. VETRANOVI: '' Piligrin '' - najvee njegovo djelo - jedno od najzagonetnijih i najoriginalnijih djela starije hrvatske knjievnosti - kruna Vetranovieva stvaralatva - djelo je nedovreno, autograf nije sauvan - problem naslova > Vetranovi ga nije dao - do 1.izdanja iz 1872.g. ( SPH ) naslov '' Viator '' ( = Putnik ) > sugerira kransku tradiciju pojma peregrinatio = tema hodoaa prikazana u formi putovanja - naslov > tema hodoaa u srednjem vijeku postaje alegorijska (nema povijesnih i zemljopisnih konkretnosti) hodoae = ljudski ivotni put peregrinus = sveovjek, fikcija ljudske due alegorija = reprezentativni anr srednjovjekovlja peregrinacijski spjev = anr u srednjovjekovnoj knjievnosti zapadnoga - generiko odreenje: alegorijski ep / alegorijsko peregrinacijski ep - osjeaj izgubljenosti, putovanje u znaku trajne i duge nesree
27

- svevremenski opis i vrijeme - vrijeme radnje: Badnja no blagdan Nepobjeenog Sunca; Krist je u sebi utjelovio poloaj hodoasnika Klju itanja: > Piligrinovo hodoasniko putovanje put ljudskog ivota od grijeha i nesree, do iskupljenja i blaenstva > slinost poetka Piligrina s '' Ispovijestima '' Aurelija Augustina - odstupanje od tradicionalne ideje peregrinskog lika: utjecaj zvijezda na sudbinu, fatalistiki ton, osjeaj izgubljenosti, labirintsko lutanje - suhi javor = vaan lik, on je iskusio ivot, razgovara s Piligrinom; upoznaje ga sa svijetom kojim se zaueno kree; govori mu o naopakom svijetu alegorijskim jezikom svijet bez sredita, ljudi ivotinje, vlada ludost Topos obrnutog svijeta: - svijet koji se vie ne odvija prema uobiajenoj logici - karikaturno fantastina i iskrivljena slika - groteskni elementi > izraz otuena i apstraktna svijeta - funkcija grotesknosti > pokuaj umjetnika da ovlada demonskim u svijetu - fantastino > izraz enje za apsolutnim, transcedentnim stanjem koje ukida nevolje, strah i smrt Estetika runoga - nestaje razlikovanje proporcije i neproporcije, oblika i bezoblija, vidljivog i nevidljivog - prikazivanje ljepote postaje sve sloenije, vee se vie za matu, nego za razum, stvarajui nova pravila - strah > ovjek je izgubio sredinje mjesto u svijetu - svijet nije stvoren po ljudskoj mjeri > ovjek nije niti njegov stvaratelj niti gospodar - runo > duhovno, moralno runo - svako bie s ovog svijeta bilo ono ivotinja, biljka ili kamen, ili moralno znaenje > pouava o vrlinama i porocima; alegorijsko znaenje, simbolizira natprirodnu stvarnost Piligrin > sazdan na poetici u kojoj dominiraju elementi groteskno kominog i fantastinog prikazivanja svijeta > jedino znaajno i smislovima bogato epsko djelo dubrovake renesanse > alegorijom putovanja slijedi srednjovjekovne uzore Poetak djela odstupa od tradicije nema invokacije, Piligrinovo putovanje stoji u znaku trajne i nepopravljive nesree
28

- stalno je prisutan fatalistiki ton, osjeaj izgubljenosti, labirintsko lutanje to je zbog ''obrnutog'' svijeta u kojem se nita vie ne dogaa po logici Piligrinov lik figura lude JEDINO ZNAAJNO I SMISLOVIMA CJELOVITO BOGATO EPSKO DJELO DUBROVAKE RENESANSE; spjev koji alegorijom putovanja slijedi medievalne peregrinacijeskevizije i dantesknu temu o ienju due i moguem spasu - razabire se srednjovjekovna tradicija ali ovo je djelo na posebnom i izuzetnom mjestu u kontekstu rane novovjekovne epike jedina vrsta epa koja nije normirana po antikim uzorima - otvoren problem kraja djela: je li djelo nedovreno zbog pieve smrti ili je dovreno (lik dospio do zlatnih vrata ali nije kroz njih proao) P. ZORANI: '' Planine '' - Petar Zorani ( 1508. prije 1569. ) Opus: Planine ( tiskane 1569. ) izgubljeni tekstovi > Ljubveni lov i Vilenica ( spominju se u 20.dijelu Planina ) vjerojatno je pisao i ljubavne pjesme - ''Planine '' > djelo posveeno Mateju Matijeviu - 1. i jedini hrvatski pastoralni roman ( datiran 1536., tiskan 1569. ) - nastao pod utjecajem: a) Arcadie Jacopa Sannazzara (izmjena stiha i proze, pjesnik govori o svojoj prolosti i ljubavi) b) G. Boccaccio Ninfale fiesolano i Ninfale d' Ameto (mijeanje stiha i proze, ljubavna tematika) c) Dante Boanstvena komedija (isti alegorijski okvir ovjek dolazi do spoznaje boanske Istine) d) Ovidijeve Metamorfoze (podudarnost Zoranievih ''pritvora'') e) Petrarca Kanconijer - pastirsko alegorijski roman, ljubavni, autobiografski, povijesno drutveni itd. - 1. opsenije autorsko prozno djelo - 24 poglavlja > narativni dijelovi ( proza ) > '' pritvori '', metamorfoze ( proza ) > pjesme pastira ( stihovi ) - mjesta gdje putuju sve napisano na papirima Tematski svjetovi: - kvazimitoloki
29

- pastoralni - realni - eshatoloki Perivoj od Slave - vila Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica > imaju jabuke koje rastu na drvu znanja ( tih jabuka ima najmanje vila Hrvatica ) Klju itanja: - doslovna razina > pria o putovanju u kojem gl.junak ispovijeda svoju nesretnu ljubav > o svojoj obitelji i drugim povijesnim osobama > o nacionalnoj knjievnosti i kulturi, o jeziku > o '' rasutoj baini '' i prijeteoj turskoj opasnosti - alegorijsko itanje > putovanje kao proces spoznaje > oslobaanje oe poetne ljubavne boli i spoznaja najvie vrijednosti u idealnoj duhovnoj ljubavi, tj. u Istini Klju povijesnog znaenja: > cilj = proslaviti domovinu > ukazati na opasnost od Turaka > uputiti na vanost hrvatskog jezika i knjievnosti Intertekstualne veze: Zorani fikcije gradi na knjievnoj tradiciji: J. Sannazzaro ( Arkadija ), Dante ( Boanstvena komedija i Novi ivot ), Vergilije ( Ekloge ), Petrarca, Ovidije ( Metamorfoze ), Boccaccio, Biblija ( psalmi ), petrarkistika literatura ( sv. Augustin ) Domai izvori: Marko Maruli pjesme na narodnu = najrodoljubnije djelo hrvatske renesanse - vana briga za batinu - problem nacionalnog jezika, knjievnosti, prostora - '' nepomnja od kriposti '' > zanemarivanje sposobnosti - imena pastira neki njegovi suvremenici, ne zna se koji - Planine = domovina - ovce = ugroen narod - vuci = turska vojska - vile = nosioci ideja i putokaza

30

P. HEKTOROVI: '' Ribanje i ribarsko prigovaranje '' = ribarenje i ribarski razgovor - prvo putovanje hrvatske knjievnosti koje dokumentiranim opisom tvori otklon od srednjovjekovne alegorijske paradigme - autor je istodobno protagonist, pripovjeda i komentator - Petar Hektorovi: Hvar ili Stari grad o. 1487. Stari grad 1572. - trodnevno putovanje brodom s ribarima Nikolom Zetom i Paskojem Debeljom - poslanica Jeronimu Bartueviu - napisano 1556., objavljeno u Veneciji 1568.g. - kompozicija: 3 dijela = 3 dana, Hvar Bra olta Hvar - nema detaljnih opisa krajolika ( samo neki zalazak sunca i sl. ) - 1. dan > uputnica Bartueviu, opis Tvrdlja, pripreme za putovanje, ribolov - 2. dan > pjevaju bugartica 1. ZAPIS BUGARTICE, uz njega imamo i notni zapis; bugare o kraljeviu Marku i bratu Andrijau, na Brau jeli, hvali Marulia - 3. dan > mudrovanje, Hektorovi pouava moralu, kranstvu i filozofijom, susret s galijom iji gospodar hvali Tvrdalj; pjesnici koje spominje: Vetranovi, Maruli, Meneti anr: - ribarska ekloga - pjesnika poslanica - putopis / autentian izvjetaj s putovanja - autobiografski spjev - pohvalnica Naslov ribarenje i razgovor tipian za trediciju ribarske ekloge Ekloka graa: - dijalog i monolog - pitalice, zagonetke, mudrolije - Paskojeva pripovijest o ''Solinskoj rici'' - bugarice Uzori: - ekloga > Teoklit, Vergilije ( modifikacija pastirske ekloge ) - Sannazzaro HRVATSKA PASTORALNA I MITOLOKA DRAMA Hrvatski kazalitni ivot renesansnoga razdoblja pregledni je i posve zaokrueni odsjeak nae glumine povijesti. Temeljni oblici naeg kazalita su se oblikovali u Dubrovniku i Hvaru. Poetkom renesansnog kazalita smatra se povratak Ilije Crijevia u rodni Dubrovnik prije 1490. godine. Kraj podrazumijevaju izvedbe Drieve Hekube i Benetovieve Hvarkinje prije 1600. godine.
31

Izvori pastirske drame nalaze se u antici: TEOKRIT napisao 30 idila, a desetak ih je pastirskog sadraja bukolske idile; potom VERGILIJE sa svojim eklogama gdje je izraena alegorinost; pastirski svijet ima oznake uenosti i uglaenosti. Dore Dri: RADMIO I LJUBMIR - pastirska ekloga u stihu - napisana u 15.st., pronaena tek 60-ih godina 20.st. u Dublinskom rukopsiu - 316 dvostruko rimovanih dvanaesteraca - 6 replika dvojice pastira - najstarije svjetovno dramsko djelo hrvatske knjievnosti - prva autorska drama na hrvatskom jeziku - pastoralni i petrarkistiki diskurs - dijalog Radmia i Ljubmira > Ljubmir je zaljubljen u vilu, eli sve napustiti da ju pornae, Radmio ga odgovara od toga, na kraju ipak zavrava tako da Ljubmir odlazi i kae Radmiu da ne zna kada e se ponovno sresti - vila nije lik > nema tekst ni sl., o njoj saznajemo iz Ljubmirova prianja - scena je postavljena u gradu, na nekim mjestima ima obraanja gospoama ( koje su u publici ), odmah na poetku spominju se i knezovi koji su takoer dio publike - odnos prema publici > na kraju imamo '' opratanje od publike '' - prostori u djelu: gradski, ruralni, idilini pastoralni - motiv edi > zbog toga je Ljubmir iao do vode i tamo se zaljubio u vilu - ekloga = dijaloki oblik, uvjeravanje - fabularna linija = nagli susret ( oaranost ) > ljubavna izjava > bijeg vile > potraga > susret s prijateljem > daljnja potraga - protagonist trai vrijednost, usput mu se javljaju prepreke = na tome se temelje sve pastorale - sredinja vrijednost istodobno je i nedostina - knjievna tradicija izvora / vode / jezera i sl. > signalizira mogunost simbolikog shvaanja teksta - vila je koncipirana kao simbol vjene, neprolazne ljepote; javlja se ljubav kao traganje za tom ljepotom - uz visoki stil, prisutan je i niski stil ( trivijalni elementi iz seljakog ivota ) - problem alegorijskog itanja ekloge je li tekst komian ili ozbiljan Marin Dri: TIRENA - pastirska ekloga u stihu - jedno od rijetkih Drievih djela koje imamo sauvano - cjelovito su sauvana samo 3 djela ( zato to su samo ona objavljena za ivota ): Tirena, Novela od Stanca, Venere i Adon
32

- Pjesni ljuvene, 1551. ljubavne pjesme, Novela od Stanca, Venere i Adon > to je objavljeno u toj knjizi - Tirena je objavljena posebno ( to se tek nedavno saznalo ), ali isto 1551.g. - praizvedba Tirene 1548., druga izvedba 1549.g. ( prije toga je vjerojatno od Drievih djela izveden samo Pomet > izgubljen ) - 1. PROLOG > govore Vueta i Obrad = oni funkcioniraju kao posrednici izmeu publike i scene ( na kraju se javlja teatar u teatru ) - 2. PROLOG > dosta autoferencijalnih optubi - radnja se dogaa u umi kod jezera, u Dubrovniku - likovi: pastirski i mitoloki svijet - plemeniti pastiri: Radmio, Ljubenko, Ljubmir - mitoloki likovi: Tirena, satir, vile - svijet Vlaha: Radat, Dragi, Vueta - postoje elementi petrarkistikog u pastoralnom - vrhunac pastoralne drame - Ljubmir > predstavnik plemenitog pastira i zato Tirena ne moe biti s njim - kroz cijelo djelo javlja se diskrepancija izmeu visokog i niskog - djeo zavrava simboliki Kupidovim obraanjem publici > trijumf ljubavi Marin Dri: GRIULA ili PLAKIR - destrukcija pastoralnog anra - mijeanje proze i stiha - izvedena 1556. na piru Vlaha Sorkoevia ( jedno od zadnjih Drievih djela ) - 5 inova - Plakir > Kupidov sin ( znaenje imena: donijeti veselje, radost > to nije tako, u ovom djelu ne donosi uitak ) - nema likova plemenitih pastira - likovi: Plakir, Dradi, Gruba, Rade, Miona, Griula, Omakala, Dijana, Kupido - 1. PROLOG: vila ima ulogu oblikovati idilini pastoralni ugoaj, ljubav - Griula > zaljubljeni starac, smijean, primjer poruge, zaljubljen u vilu - nema idilinog pastoralnog krajolika > pustinja, pusto u koju dolaze oni koji bjee - prevladava osjeaj straha - Rade i Miona razlikuju se od drugih parova > za njihov odnos karakteristino je to to su oni jedini u realnom svijetu, nema upletanja vile - ispreplitanje visokog i niskog stila > prevladava niski ( komina svrha ) - mitoloki dio fabule > sukob izmeu vila, i s druge strane Kupido i Plakir ( pokree ih mo ljubavi, svemo vladanja ) Mavro Vetranovi Lovac i vila (motiv o prodaji otete robinje Naljekovi Komedija I, III, IV Marin Dri Venere i Adon (pir Vlaha Dria); Duho Kerpeta Anton Sasin Filide, Flora
33

Dominko Zlatari Ljubmir Mitoloke drame Mavro Vetranovi: ORFEO - Orfejski mit > jedna od najpoznatijih tema starije europske knjievnosti - najoriginalniji i najpoleminiji fragment starije hrvatske knjievnost - razlika: sad se Euridika okrenula, a ne Orfej; i nakon toga se govori o njoj, a ne o Orfeju - mitoloka ekloga, ima i pastoralnih elemenata > interpolacije petrarkistikog i pastoralnog diskursa - jedina ista mitoloka ekloga u dubrovakoj knjievnosti 16.st. - kristijanizacija mita Razlozi Euridikina kobna osvrta: 1. Vetranovi pogreno shvatio priu 2. htio je naglasiti poslovino ensku radoznalost psiholoka razrada lika 3. Orfeo je iza sebe imao vrata pakla pa se nije moga osvrnuti 4. mizogini razlozi primjer ludosti ena - Orfeo = figura Christi - Euridika = Eva koju e Krist otkupiti u sceni otvaranja dveri paklenih - ena > predmet iskupljenja, aktivni grenik - Orfeo = boanski pjesnik - Euridie = utjelovljenje karnalnih udnji, prirodne poude - Vetranovi enske likove ini aktivnim: > Euridie je ta koja se kree kroz scenski prostor > ona je nositeljica dramske krivnje - istu priu obrauju Eshil, Vergilije, Ovidije, Dante - tradicija srednjeg vijeka mnotvo likova a pozornici Mavro Vetranovi Istorija od Dijane ne obrauje mitoloku temu, ali su mitoloki likovi nositelji apstraktnih ideja, motiv robinje Naljekovi Komedija II RELIGIOZNE DRAME (CRKVENA PRIKAZANJA) CRKVENA PRIKAZANJA - vezana uz dramatizaciju Isusove muke, uskrsnua i roenja
34

- druge biblijske teme - dramatizacija svetakih legendi - srednji vijek > anonimna - rano novovjekovlje > autorska ( najvaniji Vetranov ) VETRANOVIEV CRKVENI TEATAR: - biblijska drama > Suzana ista - crkvena prikazanja: 1. Uskrsnutje Isukrstovo - 1.tekst crkvene inspiracije sauvan u Dubrovniku - dvostruko rimovani 12-erci 2. Kako bratja prodae Jozefa - veliko fabularno prikazanje, puno likova; pastoralni elementi - dvostruko rimovani 12-erci - nastalo je dramatizacijom motiva iz starozavjetne Prve knjige Mojsijeve 3. Prikazanje od poroda Jezusova - 1. poznato dubrovako glazbeno scensko djelo izvedeno uz solistiko i zborno pjevanje i sviranje - prikazuje put ljudske sudbine kroz povijest - o Boiu 1537. izvedeno u crkvi Male brae u Dubrovniku 4. Posvetilite Abramovo - 5 varijanata - prikazano 1546. pred Kneevim dvorom - jedna varijanta tisakan je u Nauku krstjanskome iz 1616. Matije Divkovia pod nazivom Veri kako Abram hotijae prikazati Iaka Mavro Vetranovi: SUZANA ISTA - biblijska drama, 4 ina i daljnja podjela na prizore - prolog > najava teme, bit e rije o Suzani i sveenicima koji e zgrijeiti - predloak za djelo > iz Starog zavjeta, Knjiga o proroku Danijelu - 1. in > Izak i Ilijakin su dva sveenika, starca i suca, razgovaraju o zaljubljenosti u Suzanu, odlue otii do nje i odlue ju natjerati da spava s njima; ona se kupa u svome perivoju, oni e doi k njoj, rei da su zaljubljeni; u sluaju da ona odbije, optuit e ju da je bludnica - 2. in > dolaze do nje, Suzana bjei, uhvate je, kau joj svoj plan, ona ih odbija, odluuje da e biti vjerna i estito umrijeti - 3. in > pred sudom, Izak se obraa puku i osuuje Suzanu, ona mora biti kamenovana; javlja se prorok Danijel koji eli da se sve to bolje istrai, ispituje suce, oni razliito odgovaraju na pitanje pored kojeg su drveta vidjeli da je Suzana bludnica
35

- 4. in > odvjetnik Batuel trai da se sucima oprosti, odvetnik Fanuel pita zato bi se njima moglo oprostiti, a Suzani nije; ipak odluuju da suci budu kamenovani - cijeli ritualn suenja djeluje realistino, sve je u skladu s onodobnim sustavom i sudstvom - aluzije na dubrovaku stvarnost > na vie mjesta se spominje dubrava kritika onodobne vlasti i sudstva, proziva one na vlasti pravda je samo za neke - Suzanin mu Joakim > vjeruje joj da nije kriva, idealizira se brak, naglaena je brana vjernost i brane vrijednosti - pravednost je personificirana u liku Danijela > on je '' starac dijete '', ima mudrost starca i nevinost djeteta; jako je mlad, govori u ime boga, kao boji poslanik > nastupa kao Suzanin branitelj - Suzana i Danijel > alegorijski likovi: Suzana = primjer istoe ( ime na hebrejskom ljiljan = bjelina, istoa ) Danijel = primjer pravednog ovjeka !!! Razlika izmeu Marulieve '' Suzane '' i Vetranovieve '' Suzane iste '': - Maruli je napisao biblijsku poemu ili epilij, Vetranovi je napisao biblijsku dramu ( razlika u anrovima ) - Maruli puno stihova posveuje opisu perivoja, detaljno opisuje Suzaninu ljepotu, kod Vetranovia je naglasak na sudskom procesu i na pravednosti Vetranovieva dramska obrada biblijske pripovijesti istaknula je: - sukob tjelesnog i duhovnog, to je svojevrsni dramski kontrast due i tijela - Suzana svoju ljepotu rabi pasivno inom odbijanja pohotna grijeha titi moralni sustav zajednice - kranska '' virtu '' u suglasju s neoplatonistikom i petrarkistikom divnizacijom ene - pobjeuje razum i pravednost ( pretpostavljene u Danijelu ), ljepota i estitost ( to krasi Suzanu ) - osuda nepravde, poroka, pohote, lai - u sreditu dogaaja je sudite i suenje, organizirano kao stvarni proces voen prema proceduri onoga doba Mavro Vetranovi: USKRSNUE ISUKRSTOVO - anrovska odrednica komedije (ne misli se na aristotelovsku definiciju komedije) postoje komini elementi, sretan zavretak a poinje od ozbiljnih tema - radnja nema podjele na inove; tie se spasenja dua
36

- opis Krista opisan je kao vitez; samouvjereno nastupa sam, dolazi pred sve njih bez straha ili nedoumica, zna da e pobijediti; spaava sve starozavjetne oce - funkcija paklenih duhova komika! tuku se, svaaju se, imaju smijena imena kako bi zabavili publiku - ironina pukotina Luciferovo komentiranje Kristova dolaska u Pakao Krist naruava hijerarhiju izbavlja one koji su trebali biti u Paklu - dramaturgijska odrednica razlika izmeu Uskrsnua i Suzane Suzana ima podjelu na inove i prizore Juraj uveti Sud pokonji TEMA ROBINJE U HRVATSKOJ DRAMI 16. STOLJEA Najpoznatije djelo koje tematizira robinju i njezinu sudbinu jest djelo Hanibala Lucia Robinja. Najvie se raspravljalo o podrijetlu motiva robinje. S jedne strane vjeruje se da je motiv preuzet iz narodnog pjesnitva (tonije iz bugarica), a s druge se strane smatra da je Robinja utjecala na narodno stvaralatvo. Starija od Lucieve drame je svakako pjesma Dore Dria udan san koja se motivski i izraajno podudara sa Lucievom Robinjom (mjesto radnje, robinjina odjea, usporedba nekadanjeg slobodnog i sadanjeg ropskog ivota, evociranje trenutka zarobljivanja, motiv razoarenja u nekadanje udvarae). Odreene se motivske slinostu dadu nai i u Vetranovievoj drami Dvije robinjice (maskerata; cijena 3000 dukata; zarobljivanje, gusari); Lovac i vila; Istorija od Dijane. naljekovieva Komedija III sigurno je mlaa od Lucieve Robinje. Zajedniko svim ovim tekstovima je: a) tema slobode koja se vee za Dubrovnik b) pastoralni prostor zarobljivanja ene/vile + opis toga c) prostor prodaje ene trgovite cijena 2000 3000 dukata Tema se nala u puno anrova (narativnoj pjesmi, maskerati, dramskom prizoru, drami). Uvijek se pretpostavlja vie tematskih svjetova i semantiki razliitih prostora. Hanibal Luci: ROBINJA - Skladanja izvarsnih pisan razlicih = Mleci, 1556. = knjigu je objavio sin Antun 3 godine nakon oeve smrti = sadre: prijevod Ovidijeve heroide Pari Eleni Pjesni ljuvene ( kanconijer od 22 pjesme ) drama Robinja Razlike pisni i poslanice ( U pohvalu grada Dubrovnika, pjesnike poslanice, nadgrobnice )
37

- Robinja > izvedena prije 1530. - jedan od najranijih hrvatskih dramskih tekstova sa svjetovnom tematikom - motiv robinje > 4 teorije o porijeklu ( u tekstu predavanja ) - je li motiv robinje Luci preuzeo iz usmene knjievnosti ( paka robinja ) ili se on 1. pojavio u njegovoj drami?! Robinja i dubrovaka knjievna tradicija: - Dore Dri: udan san > monolog Robinje koji ini jezgru Lucieve drame u motivima se slae s ovom pjesmom > slinosti na razini izraza - M. Vetranovi: Dvije robinjice > motivske slinosti: djevojke su plemenita roda, gusari ih napadaju u idilinu krajoliku ( perivoj kraj jezera ), dovedene su na trg gdje opisuju svoju nesreu, mole trgovce da ih otkupe, mjesto radnje je Dubrovnik, cijena robinje 3 000 dukata - M. Vetranovi: Historija od Dijane i M. Vetranovi: Lovac i vila > mjesto radnje je dubrovaka Placa > povijesna konkretizacija prostora drame > apostrofiranje Dubrovnika i slobode Izvori i poticaji Robinji: - prisutna obiljeja nekoliko dramskih vrsta > svojevrstan dramski amalgam > antika drama: Menandrov fragment > talijanska drama: sienska I prigioni > hrvatska srednjovjekovna prikazanja > hrvatske dramske robinje - petrarkistika tradicija: > sredinji ljubavni motiv u drami > retorika i frazeologija ljubavne lirike 16.st. ( Petrarca i petrarkisti, D. Dri, . Meneti itd. ) Posveta Robinje - upuena Francisku Paladiniu - poetiki komentar o drutvenoj funkciji anra drame kao poticaj za razmiljanje o vlastitom ivotu i ponaanju - nada da e djelo biti poznato i izvan Hvara Isklad = prolog - najava radnje, robinja ostala sama s bratom, otac im je umro, zarobili su je Turci, ugarski kralj obeao je blago onome tko je vrati
38

- radnja > dubrovaki trg, na trnici robljem - sredinji motiv > istraga = Derenin ispituje Robinju, eli saznati da li ona njega voli ( ona ne zna da je to on ) - ima posvetu, prolog i 3 ina - dramska radnja: nakon to ju je naao, Derenin otkupljuje Robinju od gusara; sredinji dio je iznuivanje priznanja o ljubavi; na kraj vjenanje - narativnost - pokreta radnje > ljubavna sumnja - sredinji motiv > nevinost = mogua interpretacija svjetlu falocentrine manipulacije = inverzija tipine petrarkistike situacije: nemilosna djeva umjesto petrarkistikog zaljubljenika moli za milost - svi znaju vie od Robinje Derenin ju je ve kupio, to znaju i gusari i njegove sluge - 3. in > Mara, Pera i Anica razgovaraju > priaju o prepoznavanju Derenina i kako je Robinja bila nevina = naturalistiki, vulgaran opis = taj in obavjetava publiku, tako se publika moe poistovjetiti s Dereninom ( Robinja je nevina i prema tome je podobna za vjenanje s Dereninom ) - likovi > pseudopovijesni: napostojei unuci povijesno potvrenih linosti - Robinja = otac je ban Vlasko, njegov otac bio je Bla Majer, a on u stvarnosti nije imao mukih potomaka - Derenin = djed Derenin predvodio je vojsku na Krbavskoj bitci Tematski svjetovi - povijesno mogui svijet > pseudopovijesni glavni likovi > ostali likovi: povijesno potvreni entiteti ( martolosi / gusari, sluge ugarskih vitezova, dubrovaka vlastela i graani ) > dogaaji u drami mogue ih je staviti u povijesni kontekst ( zarobljavanje i prodaja Robinje ) - literalni pastoralni svijet > locus amoenus idilini krajolik kraj vode gdje je Robinja zarobljena Povijesni prostori u Robinji: - Dubrovnik > mjesto radnje - hrvatsko ugarski prostor i likovi Derenina i Robinje - turski prostor i martolosi ( turski graniari kranskog prostora ) Predodbe povijesnog prostora
39

- Turci > prisutni u Robinji u oba dramska plana: - u onom koji se retrospektivno otkriva preko govora likova kao dramska pretpria ( npr. Robinjina perspektiva Turci su otimai, nasilnici i muitelji ) - u radnji na pozornici na razini aktantskih funkcija Dereninovi pomagai - hrvatsko ugarski prostor - prostor nemira, borbi, rata - prostor junaka i boraca protiv Turaka - Dubrovnik - prostor mira, slobode - omoguuje miran susret likova iz dvaju neprijateljskih prostora - OD SVIH DRUGIH KOJI SU TEMATIZIRALI ROBINJU JEDINO JE LUCIEVA DRAMA IZGRAENA OD TEMATSKIH KONSTITUENATA KOJI NE IZLAZE IZ OKVIRA POVIJESNO MOGUEG SVIJETA SVI NJEZINI PROSTORI PRIPADAJU STVARNOM SVIJETU, OSIM PROSTORA ZAROBLJIVANJA KOMEDIOGRAFIJA KOMEDIJA - Aristotel: oponaanje ljudi manje vrijedna karaktera, ali ne loih u svakom pogledu - svrha komedije > smijeh ( izaziva ga neka pogreka ili runoa koja ne izaziva bol niti ne vodi u propast ) - ironina relativizacija ljudskih slabosti - veleslo raspoloenje i smijeh, veseli zavretak - eruditna = uena komedja ( razvila se u Italiji u 16.st. ) > 5 inova + prolog, dogaaji iz svakodnevnog ivota, velik broj likova, sloeni zaplet - kontrastni odnosi: mladost starost, nae tue, razum ludost, selo grad, mo nemo - nii anr od tragedije > zbog vie utjecaja pukog, groteska, humor, ironija - Plaut i Terencije > rimski komediografi; uzori za nae komediografe - pozornica obino trodimenzionalna ( trg, neki balkon, gostionica itd. ) - likovi: izgubljeni starac, krti starac, sluge, hvalisavci, rasipni mladii, prevrtljivci itd. - Marin Dri = utemeljitelj hrvatske dramatike i komediografije FARSA - u srednjem vijeku dramsko scenski anr koji se izvodio unutar veih scenskih oblika, posebice crkvenih prikazanja - u ranom novovjekovlju se osamostaljuje, postaje zasebni anr - specifina gruba komika na granici groteske i lakrdije
40

- humor proizlazi iz karakterizacije protagonista, njihovih mana i tjelesnih nedostataka - razne aluzije na spolnost i muko enske odnose, vulgarna komika situacije, razliiti oblici jezine karakterizacije ( psovke, kletve, puki humor ) - radnja smjetena u svakodnevici - mali broj likova > sveukupno od 3 do 6 - prve farse kod nas > Nikola Naljekovi: V. i VI. Komedija Nikola Naljekovi > SEDAM KOMEDIJA - nazvane su '' komedijama '' prema srednjovjekovnoj poetici = prie sa sretnim zavretkom - prve etiri komedije > dramske pastorale - 5. i 6. komedija > farse - 7. komedija > jedina ima elemente renesansne komedije !!! FARSA = u naoj knjievnosti moemo je povezati samo s Naljekovievim opusom Nikola Naljekovi: KOMEDIJA VI. - opisuju se svajkodnevna dogaanja u jednoj dubrovakoj kui - prolog > najavljuje radnju; starac ima mladu enu, svejedno ju vara ( ima tri trudne ljubavnice ) > vana je moralizatorska perspektiva u prologu se osuuje ono to je pogreno - farsa - jednoinka - pisana u stihu dvostruko rimovani dvanaesterac - niski stil > ismijava se kroz grena dogaanja - jednostavna i jednosmjerna fabula - nemoralni karakter gospodara kue = pokreta dramske radnje - jezik: svakodnevni, vulgarizmi, psovke, kletve, puki humor - odnos glavnih likova ( gospodar kue i gospoa ) > grubo se odnose jedno prema drugome, nema potovanja, sarkazam - vjerojatno je rije o vlastelinskoj obitelji > brak je tada funkcionirao kao poslovna transakcija pa od tud valjda problemi - prostori prikazani u djelu: kua, spominju se prostori oko Dubrovnika - kad gospoa saznaje da e joj mu dobiti djecu s tri druge ene, pravi se bolesna; muu je to drago, ona se razljuti; to vidi pop, misli da je opsjednuta, na kraju se sve objanjava i zavrava pirom - ne zavrava javnim skandalom to bismo mogli oekivati, ve zajednikim slavljem > tipini sretni zavretak za farsu Komedija erudita: Naljekovieve Komedija V i VI (FARSE); Komedija VII (komedija)
41

Marin Dri Dundo Maroje Skup Tripe de Utole Arkulin (Novela od Stanca) Antun Sasin Malahna komedija od pira Komedija od Raskota Martin Benetovi Hvarkinja (commedia ridiculosa smijenica) MARIN DRI - oslanja se na tradiciju farse ( jezina karakterizacija, njihove mane, tjelesni nedostaci ) - poziva se na antiku komediju M. Dri: DUNDO MAROJE - 1551.g. izvedena prvi put, vjerojatno u Vjenici - izvela ju je '' Pomet druina '' - nema zavretka, nije sauvan u rukopisu - dopunjavali M. Kombol, R. Marinkovi, A. oljan - tipina plautovska komedija, 5 prologa + 5 inova - pisana je u prozi ( sve Drieve komedije pisane u prozi ) - Draieve komedije: Dundo Maroje, Skup, Arkulin, Tripe de Utole - radnje je smjetena u Rimu 1550.g. > to je jubilarna godina u smislu da svi koji dou u Rim imaju potpuni oprost grijeha - te godine je i Dri sigurno bio u Rimu - prolog Dugog Nosa > otkriva podjelu ljudi na nazbilj i nahvao - ljudi nazbilj = sve pozitivne osobine - ljudi nahvao = sve negativne osobine - kritika > sav Dubrovnik kao trgovaki grad karakterizira krtost - veina knjievnik povjesniara sve do novijih istraivanja povezivala je ovaj prolog s Drievim urotnikim pismima; ona su nastala 16 g poslije Dunda Maroja i nemaju nikakve veze s njim - scena: prikazuje se u Dubrovniku, a publika '' vidi '' Rim > trodimenzionalan prostor scene > reorganizirana pozornica: na trgu su gostionica i javna kua = bitno drugaija od Naljkovieve i Vetranovieve > doslovno Dubrovnik preobraen u Rim - Rim = rajsko mjesto uivanja, utopijski grad ( rasko, prostitucija ) - primarni muki likovi: > Maro ( mladi, zaljubljen i rastroan ), semantika opozicija Dundo Maroje ( otac, krti
42

starac, mrzovoljan ) > Pomet ( kompetentan, spretan sluga, donosi uspjeh svom gospodaru Ugu ), semantika opozicija Popiva ( nekompetentan, nespretan sluga ) - Dundo Maroje je, osim sa sinom, u paru i sa slugom Bokilom ( uvijek gladan i edan ) - Dundu Maroju su drai dukati od sina - sluge > najaktivnija skupina kominih likova - Pomet > sluga Uga Tudeka ( zaljubljen u Lauru, Nijemac, uvijek pijan = kljuni stereotip renesanse o Nijemcima ) > sposoban, razuman, mudar, srtpljiv, kae da je '' fortuna prevrtljiva '', sve e doi na svoje > vano: FORTUNA i VRLINA ( vani filozofski pojmovi u renesansnoj filozofiji Machiavelli ) - Pomet kae da bi se vladalo svijetom da se treba milovati fortunu i enu, a ne krotiti je ( ironizacija Machiavellijeva opisa vladar ) - Pometovi monolozi > izrie filozofske misli, daje funkciju i viu dimenziju takvim mislima; oni dobro funkcioniraju da zabave publiku i da poue, da izazovu optimizam '' slatkog smijeha '' nasuprot '' gorkom smijehu '' koji izaziva komedija - monolog Tripeta iz Kotora > dijelu ljude na bestije ( zle ) i na dobre ljude - Tripeta pripada sekundarnim likovima ( vjeni student ili uitelj, gradski parazit ) > ime je dobio po sv. Tripu koji je kotorski svetac - umeci pjesmica, stihova > iz puke, folklorne sfere - Pera > Marova zarunica, primarni enski lik; u opoziciji je Laura > kurtizana > aktivan lik, preobuena u mukarca, da bi dola u Rim moala je ukrasti teti novac - Laura > kurtizana, pravo ime joj je Mandalijena, ona je konkurencija Peri; vezana uz raskalaenog lika; eli novac, nakit, ali i udaju ( to je jako vano ) > ime Laura mogue ironiziranje petrarkistikog diskursa; tada i moderno ime > Manda, Mandalijena, Magdalena moda ironija ( biblijsko ime ) - Sadi > idov, draguljar; trgovac Lessandro to su sekundarni likovi, likovi lihvara - Ugo i Divo Lopuanin > lik hvalisavog vojnika - Pavao Novobranin > lik koji predstavlja novost kod Dria - ideoloka podloga: Machiavellijev traktat O vladaru, neoplatoniari ( filozof Erazmo vaan u to vrijeme ) - likovi se vode vrlo pragmatinim razlozima, a to skrivaju '' hodoaem '' ( 1550.g. )
43

- u sreditu cijele komedije = dukati

M. Dri: SKUP - u prologu > kae da uzima grau iz Plautove '' Aulularije '' - Crijevi studirao u Rimu = uveo Plauta u humanistiku naobrazbu u Dubrovniku, pretpostavlja se da je Crijevi bio uitelj Driu - takoer nedostaje zavretak djela - prikazana na piru Sabe Gajiina - vjerojatno ju je izvela druina '' Njarnjas '' - vaan je prolog > saznajemo gore navedeno, predloak je Plautovas '' Aulularija '' > obraa se enama da ne budu alosne to ne e gledati pastoralu, nego komediju - scena > Satir u prologu kae da je ona prikazana kao Njarnjas grad koji su sazidali Njarnjasi - radnja se temelji na Skupovom pronalasku blaga i njegovom strahu da mu netko ne uzme to blago - mladii Kamilo i Pjeri; nasuprot njima starci Skup, Zlatikum i Niko - Skup znai '' krt '', ne izlazi iz kue samo da uva svoje blago > kad rrazgovara s drugima: bezobrazan, vie, nareuje, posve je nesposoban za komunikaciju; o njemu najvie saznajemo iz monologa - Skup ima ker za udaju > to predstavlja opasnost za njegovo blago, morat e dati miraz - izlaz mu daje Zlatikum, Kamilov ujak ( od majke Dobre brat ) > eli se oeniti bez miraza da bude on '' glavni '', da ne bude ena bolja od njega - '' Amor nije amor, zlato je amor '' - na kraju djela dolo je do zabune > Kamilo govori o svom zlatu ( Andrijani ), a Skup misli da govori o njegovom blagu, zlatu i novcu = tako se izrie nakaznost opsjednutou s blagom - topos krtosti i pokuaj da se stekne i zadri blago > na tome je graena cijela komedija - po toj opsesiji, Skup je jedinstveni lik u Drievu opusu - primarni enski likovi: > Andrijana vrlo pasivan lik, na sceni se uope ne pojavljuje, samo govori iz kue; ima predstavnika na sceni, Varivu stereotipno = stalno plae > Variva slukinja, ona prenosi sve to Andrijana eli - lik Divo > dijeli ljude na nazbilj i nahvao; on je razumni ovjek, ima vano mjesto = govori o temeljnoj opoziciji koja zanima Dria
44

- problem krtosti, opsjednutost materijalnim bogatstvima > na tome se temelji cijela radnja i to opet govori o odnosu ljudi nazbilj i ljudi nahvao - krtost dokida temeljne osjeaje kao to je roditeljska ljubav M. Dri: ARKULIN - temelj radnje: Arkulin ne eli dati protumiraz za Anicu - Arkulin = starac - Anica = mlada djevojka - od Anice otac ne eli dati miraz i trai ptorumiraz > 100 dukata - tako se do krajnosti ismijava lik Arkulina - Arkulin: krti starac, jo je i pohotni zaljubljenik i hvalisavi razmetljivac, svadljivac; tipini lik iz plautovske komedije > blago je stekao trgovinom ( kao i Dundo Maroje, zaradio ga; Skup ga je naao ) > strah ga je da e biti nasamaren i da e mu uzeti novac iracionalan strah - razlika od prethodnik komedija gdje nedostaje kraj > u '' Arkulinu '' nedostaje prolog i vei dio prvog ina - na poetku > diskurz iz farse - Arkulin pria makaronski, mijea hrvatski i talijanski jezik - vanu ulogu imaju sekundarni likovi koji su kreacija renesansne komedije > negromant ( on se uspijeva suprotstaviti Arkulinovom naelu posjedovanja = preuzeo je Arkulinovo oblije i oenio se Anicom ) - negromant je Arkulina preplaio, uinio ga nepokretnim pa on nije mogao nita uiniti, a vidio je sve to se dogaa - jedno od kljunih obiljeja eruditne komedije > preruavanje - na kraju je sve rijeeno bez Arkulina, on to prihvaa > dobio je nazad kuu, enu koju je htio > on je gradio svoj identitet poistovjeivanjem s kuom, vlastelinstvom negromant mu je ranije uinio kuu nevidljivom, no kad je ponovno vraen kui = sretan i zadovoljan - satirina otrica komedije > usmjerena i prema bogaenju koje je Arkulin stekao i prema krtosti TRAGEDIJE Hrvatske tragedije su: a) sve dubrovake b) sve su prijevodi c) autori su ueni, kolovali se u Italiji d) sve se odlikuju polimetrijom
45

e) u svima je glavni lik ena f) sve su izravno politiki aluzivne osim Elektre u svima je vaan ideologem prolaznosti zemaljske sree g) anr ivi u drugoj polovici 16. stoljea h) nasljeuje ga opera i isusovaka tragedija Marin Dri Hekuba (Euripidova tragedija) Sabo Gueti Dalida Frano Burina Atamante Dominko Zlatari Elektra (Sofoklova tragedija) LEKSIKON HRVATSKIH PISACA JAN PANONIJE - 1434. Medvedgrad kraj Zagreba 1472. - humanist, latinski pjesnik - Ivan esmiki, Ivan Vitez Panonac - bio u Ferrari, studirao pravo u Padovi - bio je peuki biskup - bio je i na dvoru u Budimu ( tako je htio kralj Matija Korvin ) - Poemata ili Heroica - Elegiae - Epigrammata - Borba vjetrova - Pjesma za uspostavu mira u Italiji - 35 elegija ( npr. De morte Barbarae, Ad animam suam ) - vie od 400 epigrama > uzor je Marcijal, sebe u jednom stihu naziva '' Marcijalovim majmunom '' - najvei pjesnik ranog hrvatskog humanizma JURAJ IGORI - ibenik oko 1445. ibenik oko 1509. - studirao pravo u Padovi - bio je sveenik - autor najstarije hrvatske pjesnike inkunabule Tri knjige elegija i lirskih pjesama > 1477., posveena ibenskom patriciju Petru Taveliu 62 pjesme - prozna rasprava O smjetaju Ilirije i o gradu ibeniku MARKO MARULI - Split 1450. Split 1524. - latinski i hrvatski pjesnik, prozaist i prevodilac - neke vrijeme boravio u Neujmu na olti
46

- stvarao na 3 jezika: latinski, hrvatski, talijanski - Judita - biblijska poema Suzana - preteno nabone i moralistike pjesme: Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, Utiha nesrie - domoljublje, protuturske teme > Molitva suprotiva Turkom Tuen' je grada Hjerozolima - zabavno poune satire: Spovid koludric od sedam smartnih grihov Anka satira Poklad Korizma - najvee djelo > Upuivanje u estit ivot po primjerima svetaca ( u 6 knjiga ) - Evanelistar > najvanije moralno teoloko djelo ( rasprava u 7 knjiga ) - O poniznosti i slavi Kristovoj - Tuma starih natpisa - ivot sv. Jeronima > prozna djela na latinskom jeziku - Pedeset pria - O Kristovu posljednjem sudu - latinski ep Davidijada IKO MENETI - Dubrovnik 1457. Dubrovnik 1527. - pjesnik - knez na ipanu, knez Dubrovake Republike - umro od kuge - pjesme u Zborniku Nike Ranjine - mnotvo ljubavnih pjesama - 11 pjesama o Isusu ( zamiljene kao iskazi vjernika pred likom razapetog Isusa ) KARLO PUCI - Dubrovnik valjda 1458. Dubrovnik 1522. - latinski pjesnik - bio je knez u Slanom - 2 epigrama - Knjiica elegija o pohvalama djevojke Gneze ( 1499., Vicenza ) > 3 elegije + zavrna pjesma DORE DRI - Dubrovnik 1461. Dubrovnik 1501. - pjesnik i dramatiar; stric Marina Dria - u Italiji studirao pravo
47

- sveenik - pjesme u Zborniku Nike Ranjine ( petrarkizam ) - pastoralna drama Radmio i Ljubmir - uz Menetia, najstariji poznati svjetovni lirik iz Dubrovnika - mnoge pjesme imaju autorski akrostih ILIJA CRIJEVI - Dubrovnik 1463. Dubrovnik 1520. - latinist - nita se pouzdano ne zna o kolovanju - 1484.g. u Rimu u Akademiji Pomponija Leta okrunjen lovorovim vijencem za svoje '' njene ljubavne pjesme '' ( poeta laureatus ) - kasnije se zaredio - ismijavao je materinski hrvatski jezik - 4 epigrama ( samo su oni tiskani za ivota ) - 11 pisama ( upuene razliitim velikodostojnicima i dubrovakim prijateljima ) - 20 ak govora - 240 pjesama ( himne, ode, epigrami, elegije, epiliji ) > nabone i svjetovne teme - nedovreni epilij o osnutku Dubrovnika ( De Epidauro ) JAKOV BUNI - Dubrovnik 1469. Dubrovnik 1534. - plemi, trgovac, epski pjesnik latinist - vjerojatno studirao u Padovi i Bologni - epilij Otmica Kerbera ( mladenako djelo, oko 1490. ) > 1 006 heksametara u 3 pjevanja, svako se zove po jednoj Hariti ( Aglaia, Thalia, Euphrosyna ) > tema: Herkulov silazak u podzemlje > najstarija epska pjesma hrvatske knjievnosti - ep Kristov ivot i djela MAVRO VETRANOVI - Dubrovnik 1482. Dubrovnik 1576. - nadimak avi - benediktinac ( samostan na Mljetu ) - Pjesni razlike ( 6 knjiga, od toga su 3 izgubljene ) - nije sauvan nijedan autograf - pastirske igre ( nepotpune ): Istorija od Dijane Pastirsko prikazanje ili Lovac i vila - mitoloka drama Orfeo - spjev Piligrin ( nedovren ) - crkvena prikazanja: Prikazanje od poroda Jezusova Kako bratja prodae Jozefa
48

Posvetilite Abramovo - 132 pjesme ( od toga je 5 maskerata ), 8 drama, nedovreni spjev Piligrin HANIBAL LUCI - Hvar oko 1485. Hvar 1553. - lirski pjesnik, dramatik i prevoditelj - imao je posjede na Hvaru i Visu - nijedno svoje djelo nije tiskao, unitio jedan dio opusa - sin Antun poslije njegove smrti objavio djelo Skladanje izvarsnih pisam razlicih ( 1556., u Veneciji ) > 21 ljubavna pjesma, jedna alegorina pjesma, drama Robinja, pjesma U pohvalu grada Dubrovnika, 8 poslanica, 2 epitafa i prijevod Ovidijeve heroide Pari Eleni - najvee pjesniko dostignue, a ujedno i remek djelo hrvatske renesanse poezije je pjesme Jur nijedna na svit vila PETAR HEKTOROVI - Stari Grad na Hvaru 1487. Stari Grad 1572. - prevodio klasine autore - slutei tursku opasnost, oko 1520. poeo je u rodnom gradu zidati Tvardalj ( neobinu utvrdu sa svim obiljejima humanistike arhitekture ) - pohvalnice i poslanice - prepjev Ovidijeva djela Remedia amoris s naslovom Od lika ljubenoga - Ribanje i ribarsko prigovaranje, 1555. ( putovanje s ribarima do Braa i olte ) > 2 bugartice: o Kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau; te o Radosavu Siverincu i Vlatku, udinskom vojvodi > 3 lirske pjesme ( zdravice i poasnice ) + notni zapis MIKA PELEGRINOVI - Hvar oko 1500. Zadar 1562. - pjesnik - studirao pravo u Padovi - glavno djelo je Jeupka ( sauvano u dvije varijante problem autorstva, kraoj verziji je kao autor naveden Andrija ubranovi ) - jedna poslanica > Pelegrin Sabu Mietiu NIKOLA NALJEKOVI - Dubrovnik oko 1500. Dubrovnik 1587. - lirik i dramatiar, znanstvenik ( matematika i atronomija ) - ljubavni kanconijer Pjesni ljuvene ( tiskan tek 1876. u Zagrebu ) - 12 pokladnih pjesama ( Pjesni od maskerate ) - 7 komedija
49

- Komedija sedma > 1. put u hrvatskoj knjievnosti u djelo je unijeti i prostor renesansne komedije ( trg i ulica ) - velik broj poslanica, nadgrobnice, nabona lirika PETAR ZORANI - Zadar, valjda 1508. prije 1569. ( ne zna se gdje ) - Planine > jedno sauvano djelo > posveta Mateju Matijeviu > proza i stih > 1. hrvatski pastoralni roman > 24 poglavlja > strukturno, anrovski i kulturoloki najzanimljivije i najkompleksnije djelo hrvatske renesansne knjievnosti MARIN DRI - Dubrovnik, valjda 1508. Venecija 1567. - nadimak Vidra - dramatik i lirik; neak Dore Dria - orgulja - studirao u Sieni ( vjerojatno pravo ); bio i u Beu i Carigradu - pie 4 pisma Cosimu Mediciju i jedno njegovom sinu Francescu > trai da se svrgne vlast u Dubrovniku ( nikad nije dobio odgovor ) - izgubljena komedija Pomet - pastoralna drama u stihu Tirena - farsa u stihu Novela od Stanca - mitoloka drama u stihu Venere i Adon - komedija u prozi Dundo Maroje - komedija Duho Krpeta - komedija u prozi Skup - mitoloka drama u prozi i stihu Griula ( ili Plakir ) - tragedija Hekuba - komedija Tripe de Utole - Arkulin - Pjerin ( komedija sauvana fragmentima ) NIKOLA DIMITROVI - Dubrovnik oko 1510. Kreta 1553. - lirik - trgovac > putovao Balkanom i Sredozemljem, na jednom od trgovakih poslova nenadano umire - za ivota objavio samo Sedam salama pokornijeh kralja Davida, 1549. > 1. na hrvatskom jeziku tiskana knjiga nekog dubrovakog knjievnika
50

> prepjev 7 Davidovih psalama + 14 religioznih pjesama - u rukopisu: Priice izete iz Sv. pisma i filozofa Tumaenje od Oenaa 4 poslanice ( upuene Nikoli Naljekoviu ) BRNE KARNARUTI - Zadar, izmeu 1515. i 1520. Zadar, valjda 1573. - epski pjesnik - studirao pravo u Padovi - sauvana su 2 djela: Izvarsita ljubav i napokom nemila i nesrina smrt Pirama i Tibe, 1586. Vazetje Sigeta grada, 1584. > 1. hrvatski povijesni ep, opjevava sigetsku bitku iz 1566. - unio je u hrvatsku knjievnost dva vana renesansna anra: ljubavni epilij ( stihovanu ljubavnu pripovijetku ) i svjetovni, nacionalnopovijesni ep iz suvremene povijest ANTUN SASIN - Dubrovnik oko 1525. Ston, valjda 1595. - lirski i epski pjesnik, dramski pisac - pjesme: Drugi san U pohvalu pjesnika dubrovakijeh - maskerata Muika od crevljara - Robinjica - poema Mrnarica > najuspjenije Sasinovo djelo - Razboji od Turaka - Malahna komedija od pira - pastirske igre: Flora Filide SABO BOBALJEVI - Dubrovnik 1529. ili 1530. Dubrovnik 1585. - lirik - rano je bio u sukobu sa zakonom ( progon iz Republike ) - imao je sifilis, od bolesti je ogluio > nadimak Gluac - poslanice i nadgrobnice > spominje Pelegrinovia, Maibradia, Vetranovia, D. Ranjinu, M. Dria, neke Talijane - njegovu smrt opjevali su M. Monaldi i D. Zlatari - pisao na talijanskom i hrvatskom jeziku - braa su mu posmrtno tiskala talijanski kanconijer Rime amorose e pastorali e satire
51

( 1. dio petrarkistiki opjevao Donnu, 2. dio je pastoralni, a 3. dio su autobiografske satire ) - i on je napisao Jeupku DINKO RANJINA - Dubrovnik 1536. Dubrovnik 1607. - lirski pjesnik - bio u Messini, Rimu, Firenzi - u Rimu je odlikovan vitekim kriem - u Firenzi je primljen u red vitezova Sv. Stjepana - 7 puta je bio knez Republike - Pjesni razlike ( 1563., Firenza ) > 27 soneta, petrarkizam ANTUN VRAMEC - tajerska 1538. Varadin 1588. - kroniar i vjerski pisac; najvaniji kajkavski pisac - studirao na Teolokom fakultetu u Beu - bio je i u Rimu > tamo je dobio doktorat - Kronika vezda znovi spravlena kratka slovenskim jezikom - Postila po nedelne i po godovne dni na vse leto MARTIN BENETOVI - Hvar oko 1550. Venecija 1607. - komediograf, slikar i orgulja - petoina prozna komedija Hvarkinja ( objavljena tek 1915. ) > u tzv. trogirskom rukopisu naziva se prema glavnom liku Komedija od Bogdana DOMINKO ZLATARI - Dubrovnik 1558. Dubrovnik 1613. - pjesnik i prevoditelj - studirao na Sveuilitu u Padovi ( govornitvo, filozofija, graansko pravo ) - Mletaka Republika imenovala ga zlatnim vitezom - divio se renesansnoj ljepotici Cvijeti Zuzori - pisao je hrvatskim i talijanskim jezikom - pasitrska igra Ljubmir - Ljubav i smrt Pirama i Tizbe - Elektra - puno epitafa ( npr. Nadgrobje Dinku Ranjini )

52