31.

Egzodinamika je znanost koja prouava procese i pojave koji su nastali utjecajem vanjskih sila na povrinski dio litosfere i njenih dubljih dijelova. Faktori su: insolacija, voda, snijeg i led, vjetar, organizmi Insolacija je proces kojim suneve zrake djeluju direktno na stijene litosfere. Zbog utjecaja insolacije povisuje se temperatura stijene, koliina vode. Brzina vodnih tokova ovisi o mnogim faktorima, a ponajprije o nagibu terena, znaajkama stijena, koliini vode i hrapavosti povrine korita. 32. Voda se u prirodi nalazi u zranom omotau Zemlje, na njenoj povrini i u podzemlju, pa razlikujemo atmosfersku, povrinsku i podzemnu vodu. Najvea koliina vode u podzemlju nakuplja se infiltracijom oborina. To je meteorska ili vadozna voda. Manji dio nastaje kondenzacijom vodenih para, uz mjestimino direktno spajanje vodika i kisika (juvenilna voda), a u nekim se stijenama od vremena njihova postanka nalaze neznatne koliine vode (konatna voda). 33. Poroznost je determinirana odnosom volumena pora i upljina u stijeni prema njezinu ukupnom volumenu. A ukupni volumen pora i upljina, kao i njihova veliina, ovisi o veliini zrna i njihovu rasporedu te o vezivu koje ispunjava prostor izmeu zrna. Vrste pozornosti: primarna, sekundarna, ukupna i efektivna poroznost. Stijena moe proputati vodu, to se naziva propusnou ili permabilnou. Propusnost ovisi o veliini pora u stijeni. Vea je efektivna poroznost jer definira odnos izmeu volumena slobodne vode u stijeni i njezina volumena. Permabilnost zavisi o efektivnoj poroznosti. 34. To su: arteki vodonosnik, subarteki vodonosnik, krki... Podzemna voda u kru moe se pojaviti kao koncentrirani vodni tok, kao podzemna voda sa slobodnim vodnim licem ili bez njega te kao arteka krka voda. U kru su podzemne vodne komunikacije brojnije i bolje razvijene od povrinskih. Voda u podzemlju kra tee razvijenim pukotinskim sustavima, pri emu postojee pukotine modelira i iri. 35. Ponori su pukotine ili udubine koje povrinski dio terena u kru povezuju s podzemnim vodnim tokovima. Estavele - Ima krkih vrela koja su u vezi s nekim podzemnim vodotokom pa izbacuju vodu samo za vrijeme jakih oborina, i to samo onaj suviak vode koji ne moe protei podzemljem. Izvor ili vrelo je mjesto izlaenja podzemne vode na povrinu. Vrulja je vrelo koje izbija na morskom dnu, ispod razine morske vode. Razlikuju se dva tipa izvora: silazni i uzlazni. Kod silaznog izvora voda se izlijeva pod utjecajem gravitacije, a kod uzlaznih na povrinu izlazi pod tjecajem hidrostatskg tlaka. Dijelimo na krape, jame, oilje, uvale, krka polja. 36. U priobalnom podruju i na otocima, uz uvjet postojanja vodopropusnih naslaga, slatka voda dolazi u kontakt s morskom. Prirodu tog kontakta prouili su i interpretirali u terenima s meuzrnskom poroznou Ghybcn i Herzberg. Uoili su da je granicno podruje izmeu slatke i morske vode u takvim terenima pravilno i da ovisi samo o visini vodnog lica i razlici u gustoi tekuina. Iz matematikog izraza (nazvanog Ghybcn Herzbergov zakon), moe se za idealne uvjete dobiti podatak da se na svaki metar nadvienja slatke vode iznad razine mora, nalazi ispod razine mora lea slatke vode do dubine priblino 40 m, to e u mnogome ovisiti o gustoi morske vode. 37. Dinamika mora i oceana uvjetovana je odnosima u Sunevu sustavu, razlikama u temperaturi, odnosno koncentraciji morske vode, promjenama u atmosferi, potresima i aktivnostima podmorskih vulkana, a manifestira se pojavama plime i oseke, morskih struja i valova. Morska doba (plima i oseka) nastaju zbog djelovanja privlane sile Mjeseca i rotacije Zemlje. Morske struje nastaju djelovanjem vjetra, plime, oseke i razliite gustoe morske vode uzrokovane nejednakom temp. i koncentracijom. Valovi nastaju zbog utjecaja vjetra, odnosno zranog strujanja iznad morske povrine. Ali, oni mogu lokalno

i regionalno nastati i od podmorskih erupcija vulkana, podmorskih klizanja i potresa. Eustazija je promjena morske razine Zemlje zbog klimatskih promjena tijekom geoloke prolosti. 38. Pojam erozija oznauje mehaniko razaranje stijena djelovanjem vanjskih, egzodinamskih sila, a moe biti: erozija vodom, koja se manifestira kao: - regionalna ili pluvijalna (kiom) i fluvijalna (vodenim tokovima) erozija ledom i snijenim lavinama (glacijalna erozija) erozija vjetrom (eoloska erozija). Denudacija jr proces kod kojeg egzodinamski faktori djeluju mehaniki i kem. na povrinski dio stijena, to rezultira njihovim ogoljavanjem, a time i zaravnavanjem i sniavanjem reljefa. Glacijalna erozija oznauje proces mehanikog razaranja i prenoenja stjenovitog materijala kao rezultat rada ledenjaka. Eolska erozija nastaje mehanikim radom vjetra, a izrazita je u podrujima bez vegetacije. 39. Klizita su pojave pomicanja povrinskih dijelova terena na padinama vee ili manje dubine, zbog ega su veoma opasna za sve graevine. Do klizanja dolazi zbog poputanja kohezijskih sila meu esticama stijena i nedovoljnog trenja izmeu njih. Odroni su labilni dijelovi stijena nastali odronjavanjem. Do tog procesa dolazi u sluajevima kad su diskontinuiteti u stijeni blae nagnuti od nagiba padina. Na formiranje klizita utjeu promjene u nagibu padine, promjene optereenja na padini, udari i vibracije, promjene u sadraju vode u terenu, djelovanje podzemnih voda, promjene u vegetaciji, troenje stijena. Klizanje je kretanje mase tla to nastaje posljedicom sloma materijala velikom brzinom. Puzanja su polagano kretanje sloja paralelno s podlogom, malom brzinom. 40. Prirodnu stabilnost padina odreuje vegetacija, vrstoa tla i podzemne vode. Mogunost aktiviranja klizita dolazi najee aktivnou ovjeka kod zasijecanja padina pri izgradnji, te zbog poremeene prirodne statike ravnotee i poremeene cirkulacije podzemnih voda. 41. Glavni suvremeni egzodinamski procesi su denudacija, erozija, akumulacija, abrazija, klizanje u stijenama, odronjavanje, osipanje, sufozija i likvefakcija. Asekventna klizita su nastala u istovrsnom materijalu s priblino kruno cilindrinim oblikom klizne plohe; Konsekventna klizita su nastala u stijenskim masama razliitih fiziko - mehanikih znaajki, ili u istovrsnom materijalu po slojnim plohama Insekventna klizita su nastala u stijenskim masama razliitih fiziko-mehanikih znaajki, a klizna ploha sijee vie slojeva. Osnovni razlozi formiranja klizita promjene u nagibu padine, promjene optereenja na padini, udari i vibracije, promjene u sadraju vode u terenu, djelovanje podzemnih voda, promjene u vegetaciji i troenje stijena. Saniranje ureenjem povrinske odvodnje, potpornim konstrukcijama, poveanjem vrstoe materijala, promjenom oblika padine, dreniranjem podzemne vode, zamjenom materijala, poumljavanjem. 42. Sufozija - proces koji se odvija u koherentnim i inkoherentnim stijenama, a rezultira ispiranjem sitnih estica radom tekuih podzemnih voda u terenu. Likvefakcija je proces koji nastaje u nekoherentnim (nevezanim) sedimentima zasienim vodom. Manifestira se potpunim gubitkom vrstoe zbog naglog porasta pornih tlakova (pod utjecajem dinamike pobude) i njihovim prijelazom u tekue stanje. Nagli porast pornih tlakova podzemne vode uzrokuje fiziko razdvajanje estica nekoherentnih tala, pri emu se izgubi meu zrnski kontakt i trenje izmeu zrna, a posmina vrstoa tei nuli. Pri tome se teren deformira, a graevine se naginju i rue. Sufozija i likvefakcija spadaju u suvremene egzodinamske procese. 43. Teorija tektonike ploa poiva na tome da su kontinenti nastali raspadom super kontinenta Pangea to dokazuje da je Zemlja dinamina. Razlika izmeu fiksistike i mobilistike koncepcije formiranja i poloaja kontinenata je u tome da fiksistika koncepcija polazi od nepromjenjivosti

poloaja kontinenata uz koje iz geosinklinalnih prostora nastaju i prirastaju novi mladi borani gorski lanci dok mobilistika koncepcija ima osnovu u mijenjanju poloaja dijelova litosfere tijekom razvoja Zemlje. Glavni dokazi u prilog mobilistike teorije: Kretanja u litosferi objanjavaju se i privlanim silama Sunca, Mjeseca i drugih svemirskih tijela. Ona izazivaju kretanja magme, to rezultira velikim valovitim izvijanjem, oscilacijama i lomovima u Zemljinoj kori, te kretanju njezinih odvojenih dijelova. 44. Astenosfera je podruje Zemlje koje se protee izmeu 100 i 200 km ispod povrine a lei neposredno ispod litosfere. Pokreti u njoj rezultiraju pomicanjem ploa du granica. Granice litosfernih ploa mogu biti divergentne(konstruktivne ili akrecijske), konvergentne (destrukcijske ili konzumacijske) i transformne (neutralne ili konzervativne). Zone subdukcije ili konvergentne granice su mjesta na kojima se ploe pribliavaju. Zone prirasta ili divergentne granice su kada se ploe udaljavaju, a mjesta udaljavanja popunjavaju se novom oceanskom korom bazaltnog sastava. Transformni rasjedi(neutralne ili konzervativne granice ploa) su granice markirane dubokim rasjedima s horizontalnim kretanjem pri emu pomak po pruanju moe naglo prestati na obje strane ili promijeniti oblik i smjer kretanja. Nastaju kada se ploe horizontalno pomiu jedna uz drugu te ne dolazi do nastanka nove kore ni do unitavanja postojee. 45. Postvulkanske pojave: - fumarole su postvulkanske pojave u kojima prevladavaju vodena para i neki plinovi razliitog sastava - solfatare su specifian oblik fumarola u kojima prevladava sumporovodik (H2S), - mofete su pukotine kroz koje izlazi ugljik-dioksid (CO2), a obino su predznak prestanka intenzivnije vulkanske aktivnosti - gejziri su izvori koji povremeno izbacuju vruu vodu i paru u obliku vodoskoka. Prisutnost postvulkanskih pojava ukazuje na to da magma u nutrini litosfere jo nije posve ohlaena. 46.Potresi su kratkotrajne vibracije Zemljine kore koje, iako traju svega nekoliko sekundi, na povrini litosfere mogu izazvati katastrofalne posljedice. Prema novim postavkama globalne tektonike potresi nastaju pomicanjem litosferskih ploa. Potresi po podrijetlu su potresi tektonskog podrijetla, vulkanski potresi i uruni potresi. Pojave potresa i vulkanizma su povezane tako to izljev magme na povrnu moe izazvati potres. Hipocentar je mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje, a epicenter je mjesto vertikalne projekcije hipocentra na povrini, u kojem se osjeti najjai udar. Potresni P-valovi ili longitudinalni valovi su najbri, vibriraju u smjeru irenja potresnog udara, izazivaju stezanje i rastezanje stijenske mase, ire se konveksno prema sreditu zemlje, a brzina im raste s dubinom. Potresni S-valovi ili transverzalni valovi su sporiji od P-valova za oko 1.7 puta, a vibriraju okomito na smjer irenja, Potresni L-valovi ili dugi valovi se ire samo kroz litosferu, paralelno s njezinim lupinama i najsporiji su, a imaju i najmanju vanost. Plitka potresna arita nastaju u podruju oceanskih hrptova i transformnih rasjeda, a duboka potresna aritima u zonama subdukcija(na mjestima na kojima se ploe pribliavaju) 47S obzirom na opisane znaajke intenziteta potresa, Ijestvica MSK-64 najpotpunija je (i za graevinarstvo najprihvatljivija) jer polazi od vrste graevina te vrste i koliine oteenja nastalog potresom odreenog stupnja. Polazi do tipova zgrada, koliinske znaajke, klastifikacije oteenja i grupiranja obiljeja ljestvice. 48. I. Tipovi zgrada: Tip A - zgrada od neobraenog kamena, seoske zgrade od nepeene opeke, kue oblijepljene glinom. Tip B - obine graevine od peene opeke, zgrade od blokova i montane zgrade od prirodnog obraenog kamena, kao i one s djelomino drvenom konstrukcijom. Tip C - armirano-betonske zgrade i dobro graene drvene zgrade. II. Koliinske znaajke Pojedine - do 5% Mnoge do 50% Veina - priblino 75%

III. Klasifikacija oteenja: 1. Prvi stupanj - laka oteenja: sitne pukotine u buci, osipanje komadia i ljuskica morta i boje sa zidova i stropova; 2. Drugi stupanj - umjerena oteenja: manje pukotine u zidovima, opadanje krupnih komada buke, padanje crijepa s krova, pojava pukotina na dimnjacima i padanje dijelova dimnjaka; 3. Trei stupanj - tea oteenja: vee i dublje pukotine u zidovima, ruenje dimnjaka; 4. etvrti stupanj - razaranje: pucanje zidova, otvorene pukotine, djelomino ruenje zgrada, razaranje konstruktivnih veza, ruenje unutranjih zidova; 5. Peti stupanj - totalna oteenja: potpuno ruenje zgrada. IV. Grupirana obiljeja Ijestvice: a) Ljudi i okolina koja ih okruuje; b) Graevinske konstrukcije; c) Prirodne pojave 49. Eruptivne stijene nastale su kristalizacijom magme ili ovrivanjem lave; Sedimentne stijene nastale su u vodi ili na kopnu kao rezultat taloenja materijala koji potie od razaranja povrinskih dijelova litosfere; Metamorfne stijene nastale su metamorfozom eruptivnih, sedimentnih i ve postojeih metamorfnih stijena. Geolozi predviaju promjene u terenima i njihov odraz na graditeljski objekt. Istrauju vrstou i stabilnost stijena, stabilnost izvedenih kosina zasjeka i usjeka na povrinu. Provjeravaju stupanj opasnosti o suvrem. egzodinaminih i endodinaminih procesa. 50. RQD je indeks kvalitete jezgre, njime dobivamo globalan uvid u kvalitetu stijenske mase. Izraava se u postocima. Najpozantije su: NATM klasifikacija, a zamijenila je Lauferovu klasifikaciju. Njome je stijenska masa podijeljena na skupine. Koristile su se jo Terzaglijeva klasifikacija i RSR koncept. Temelji se na: jednosnoj vrstoi na tlak, RQD indeks, razmaku diskontinuiteta(pukotina), orijentaciji diskontinuiteta, stanja diskontinuiteta(pukotine) i stanju podzemne vode. Primjenjuju se pri rjeavanju inenjerskih problema u mehanici stijena. 51. To su: pretkambrij, paleozoik, mezozoik i kenozoki. Promjene tijekom pretkambija odazirale su se na povrinu i unutranjost Zemlje, ali isto tako i u njezinoj atmosferi. Za pretkambrij se vee i zaetak ivota. Palezoik poinje kambrijem, nastavlja se ordovicijem, nakon kojih slijede silur i devon, te zavrava karbonom i permom. Vrlo buran ivot u vodi, a sve vie razvija ivot na kopnu. Razvijaju se papratnjae i golosjemenjae. ivotinjski organizmi su brojni i raznoliki (kukci, rakovi, puevi, vodozemci, gmazovi). Mezozoik je znakovit po velikim promjenana u geolokom smislu i u razvitku ivota. Dijeli se na 3 razdoblja: trijas, jura i kreda. Pojavljuju se prvi sisavci. Prevladavaju gmazovi. Pojavljuju se i prve ptice. Klima je topla s hladnim pojasevima na polovima. Nastaju minerali, sirovine, nafta, ugljen, boksit, sol, te zlato, srebro i rude olova. Kenozoik je najmlaa era. Dogaaju se velike promjene u odnosima kontinenata i oceana, ali i u oblicima flore i faune. Dijeli se na 2 razdoblja: tercijar i kvartar. Na kopnu prevladavajuhrast, breza, topola i kesten, a na moru i dalje alge. Naglo i intenzivno se razvijaju sisavci. Izleg Zemlje postaje gotovo jednak dananjem. 52. Geoloka karta je grafiki prikaz grae terena, starosti stijena, njihova sastava i meusobnih odnosa te ostalih vanih geolokih pojava, nacrtana geolokim kartiranjem na terenu, kabinetskih radova, labaratorijskih ispitivanja.Ona mora sadravati legendu kartiranih jedinica i oznaka koji su ucrtane na njoj. Starosti i vrste stijena se oznaavaju bojama, brojevima i slovima. Starije stijene se boje tamnijim (smeatamno zelena, plava, tamno ljubiasta) dok mlae svijelijim bojama (uta, roza, naranasta, crvena). Sadraj se takoer pie arapskim pismom, te grkim slovima (gama). 53. RNK - metoda (metoda referentnog nivoa korelacije) je cjelovito razraena metoda prostornog inenjerskogeolokog i/iligeotehnikog modeliranja, primarno namijenjena istraivanjima prirodne stabilnosti kosina (u tlima i mekim stijenama) ili graditeljskimzahvatima naruenim ravnotenim uvjetima. Sastavni dio RNK-metode je, inae, i novi nain procjene stanja pijezometrijskih nivoa podzemnevode u tlu.