Vous êtes sur la page 1sur 14

KAKO NAPISATI NAUNI RAD - kratak vodi kroz vrste, tehnike i stilove akademskog pisanja Akademsko pisanje predstavlja

neophodno znanje u bavljenju disciplinama koje se prouavaju na naem fakultetu i zahteva odreene standarde koji se tiu strukture, stila, rasporeda grae i tehnikih odlika teksta. Cilj ovog kratkog uputstva je da se studentima priblie metode i vetine iz ove oblasti da bi ih oni mogli samostalno i samopouzdano koristiti u okviru svojih studija, kao i poboljanje kvaliteta studentskih prikaza, eseja, seminarskih i zavrnih (diplomskih) radova. Vrste naunih radova Studenti tokom osnovnih studija uglavnom imaju obavezu da piu etiri vrste naunih radova prikaze, eseje, seminarske i zavrne (diplomske) radove. To ne znai da se ovim iscrpljuje broj vrsta akademskih radova, ve da su ovo najei anrovi sa kojima se studenti sreu. Osim ovih, postoje i druge vrste, kao to su crtice, komentari, beleke, osvrti, novinski struni tekstovi koje, iako ih ne moemo svrstati u naune, predstavljaju odreeni vid strunih tekstova jer se, sluei se neto jednostavnijim jezikom, obino koriste u popularizaciji nauke i nemaju naune pretenzije. Prikaz: cilj prikaza jeste davanje strune ocene za odreeni nauni tekst treba da sadri osnovne podatke o tekstu i autoru, odredi njegov cilj i kvalitet, dobre strane, nedostatke, znaaj i mesto u naunoj literaturi i strunu preporuku za itanje (ili razloge za neitanje, ukoliko autor prikaza tako smatra). Standardna forma prikaza treba da sadri autorov centralni stav (koji objanjava sutinski problem koji obrauje proitani tekst), argumentaciju (na koji nain i ime autor potvruje svoj centralni stav), prednosti (u emu je vrednost i znaaj proitanog teksta), nedostatke (na koja pitanja autor nije odgovorio, koja pitanja nije pokrenuo, metodoloki i/ili epistemoloki nedostaci i nedoslednosti i sl) i lino iskustvo (uporeivanje stava i argumentacije autora sa sopstvenim iskustvom i stavovima i argumentacijom drugih autora sa kojima ste se sretali tokom studija). Prikaz ne bi trebalo da bude dui od jedne kucane strane. Esej: krai nauni tekst u kome se obrauje jedan ogranien problem ili pogled na pitanja iz raznih oblasti (nauka, umetnost, ivot, moral...). Cilj eseja je da se na malom prostoru da saet pregled odreenih istraivanja, prikaz literature iz neke oblasti i/ili lini utisak/pogled na neko pitanje. Dakle, ovde je potrebno definisati problem kojim se bavite, uputiti na relevantnu literaturu i autore koji taj problem obrauju i izneti miljenje koje o tom problemu imate. Esej ne bi trebalo da ima vie od pet stranica. Seminarski i zavrni (diplomski) rad: ove dve vrste naunih radova su veoma sline po formi i strukturi. Osnovna razlika je u obimu seminarski rad ne bi trebalo da prelazi 10 do 15 strana, dok zavrni radovi obino imaju 50 do 70 strana. Dodatna razlika se tie njihove namene. Seminarski rad obino predstavlja obradu jednog ogranienog problema, prikaz nekog istraivanja ili saimanje i prikaz jednog broja referenci iz literature odreene oblasti, prevashodno sa ciljem uvebavanja pisanja naunih radova (dakle, bez

obaveze da sadri neka nova saznanja). U zavrnom radu se obrauju sloeniji problemi i daju detaljnije, kritike analize istraivanja ili literature, sa ciljem da se rei jedan nauni problem. Naravno, ovo nisu vrsta pravila i od njih se esto odstupa, ali ono to bi se trebalo potovati jeste struktura ovih radova. Kako se piu seminarski radovi: od ideje do realizacije Izbor teme i definisanje problema : Budui da je cilj pisanja rada uvoenje u samostalni struni i nauni rad, idealno bi bilo da student sam odabere temu ili barem aktivno uestvuje u njenom odabiru (saglasno vlastitim eljama i sklonostima). Kako bi se studentima pomoglo prilikom izbora tema, u okviru kurseva predavai obino nude popis moguih tematskih podruja i tema i daju posebna uputstva koja studentima mogu pomoi u blioj specifikaciji teme svoga rada. Naravno, studenti mogu i sami osmisliti temu koja bi se bazirala na linom istraivanju ili koja predstavlja prikaz literature koja se ne obrauje u okvirima kursa, ali je srodna njegovoj tematici. Treba izbegavati teme koje su preiroko odreene, a nije preporuljivo ni izabrati temu koja je usled estog korienja do te mere iscrpljena da je studentu teko da bez ponavljanja da svoj lini doprinos njenoj obradi. Korienje tuim seminarskim radovima i prepisivanje ili prepriavanje njihovog sadraja je zabranjeno i ne doprinosi osnovnom cilju pisanja seminarskih radova uenju akademskog pisanja. Student treba sam da definie problem koji eli da obradi, dakle da jasno odredi temu svog istraivanja. Ovo nije lak posao, jer zahteva ozbiljnu pripremu, pre svega kroz upoznavanje sa relevantnom osnovnom literaturom koja se datim problemima bavi. Ukoliko se radi o istraivanju neophodno je upoznati se i sa sekundarnom literaturom koja vam pomae da se upoznate sa krajem u kome istraivanje radite ili sa korienjem odreene vrste materijala kao izvora u etnologiji/antropologiji. Na primer, ukoliko ste odluili da se bavite problemima rodnih stereotipa unutar seoske populacije na primeru nekog odreenog sela, potrebno je da se, osim sa literaturom koja se teorijski bavi problemima stereotipa, roda, identiteta i sl. upoznate i sa postojeom literaturom o tom selu ili regionu i svime to bi moglo biti od znaaja za va rad (recimo sa radom organizacija koje se datom tematikom bave na tom podruju). Sa druge strane, ukoliko je vaa tema analiza rodnih stereotipa u savremenom srpskom filmu, potrebno je da se upoznate sa literaturom koja se bavi korienjem filma kao izvora ili predmeta prouavnja drutvenih nauka, kao i sa svim raspoloivim materijalom koji se tie filmova koje u istraivanju koristite (kritike, intervjui sa autorima ili glumcima, prikazi, reagovanja itd). Nakon upoznavanja sa literaturom i definisanja problema idealna opcija je pisanje predloga seminarskog rada, koji bi trebalo da u najkraim crtama odgovori na nekoliko pitanja, kao to su: ta je problem rada, ta e on sadrati (nacrt sadraja), koje metode ete koristiti (i zato smatrate da su ti metodi odgovarajui za va rad), koji su predvidivi rezultati rada (ta oekujete da ete iz vaeg istraivanja saznati), kako va rad moe pomoi naunom saznanju / kakva je epistemoloka vrednost znanja koje proizvodite (kao to je reeno, u seminarskim radovima ova stavka nije obavezna) i koju ete (i zato) literaturu koristiti. Ovaj predlog ne bi trebalo da bude dui od jedne kucane strane i on slui da jasno odredite cilj i znaaj vaeg istraivanja. to se tie poslednje stavke, literature, korisno je napisati tzv. anotiranu bibliografiju, koja e vam znatno olakati

posao u objanjavanju potrebe za odreenom literaturom. Pisanje anotirane bibliografije, koja treba da sadri sve reference koje ete u radu koristiti uz kratki opis datih referenci i isticanje njihovog znaaja za va rad, posebno je korisna veba ukoliko nameravate da kolovanje nastavite na nekom od evropskih ili amerikih univerziteta, gde je ona obino obavezna u pisanju zavrnih radova. Struktura seminarskog rada: uobiajena je praksa da se seminarski i zavrni radovi sastoje od sledeih elemenata naslov, sadraj, apstrakt, kljune rei, uvod, definitorni deo, opisni deo, analitiki deo, zakljuak, rezime, prilozi/dodaci i spisak literature. Naravno, ovo je idealni oblik od koga ete ponekad ak biti prinueni da odstupite, ali je neophodno da rad sa ovakvom strukturom nauite da napiete. Sada emo pogledati svaki od ovih delova rada ponaosob. 1. naslov ovo je izuzetno bitan deo rada jer vam na samom poetku daje okvir u kome ete se kretati tokom pisanja i odreuje vau temu. Pogreno je miljenje da naslov dolazi na kraju pisanja. Neophodno je naslov smisliti pre poetka pisanja, ali nakon odreivanja problema i upoznavanja sa literaturom. Kao to je reeno, to e vam pomoi da se tokom rada drite u okvirima teme koju ste sebi zadali i spreiti mogunosti rasplinjavanja teme i problematike rada. Naslov treba da bude odreen po pravilu polje:predmet. To znai da treba da se sastoji iz dva dela prvog, koji odreuje polje u okviru koga se izuava dati problem i drugog, koji specifinije prikazuje ta je tema vaeg rada. Na primer, ukoliko rad nazovete Tradicija tradicije od svakodnevnog do naunog diskursa: rasprava o savremenoj grkoj ideologiji u procesu razvoja , vi ste itaocima odmah dali do znanja o emu govori va rad, odnosno, ukazali ste im da je polje vaeg rada politika antropologija/sociologija prouavanje tradicije unutar svakodnevnih i naunih diskursa, a da je vaa ua tema unutar ovog polja odreivanje mesta tradicije u savremenoj grkoj ideologiji u procesu razvoja. Ipak, sve ovo ete morati da objasnite detaljnije u uvodu i ostalim delovima rada; 2. sadraj sadraj je neophodan u veim radovima, dok se u manjim moe i izostaviti. Ukoliko su podnaslovi u radu nazvani jednostavno uvod, materijal, analiza itd, sadraj se ini nepotrebnim. Meutim, ovakve podnaslove treba izbegavati, jer oni ne govore mnogo o onome ime se vi u poglavljima zaista bavite i dozvoljeni su samo kod manjih radova. Najbolje je podnaslove shvatiti isto kao i naslov rada, te ih osmisliti tako da itaocima daju predstavu o tome ta e u pojedinim poglavljima itati; 3. apstrakt apstrakt se pie na samom poetku rada, dakle pre glavnog teksta, i ne bi trebalo da ima manje od 100 niti vie od 300 rei. Treba ga napisati tako da itaocima odmah bude jasno o emu e biti rei u vaem radu, da bi mogli na osnovu toga odluiti hoe li va rad itati ili ne. Dakle, u apstraktu je neophodno istai ta je problem vaeg rada, kojim se metodom sluite, koji materijal koristite, ta je cilj vaeg rada i sl. Apstrakt ne treba da sadri rezultate vae analize niti nepotrebne informacije koje mogu zbuniti itaoce. Pie se na kraju, kada zavrite rad i njegov cilj je iskljuivo da informie o vaem radu. esto se apstrakti koriste i u arhivama, da bi potencijalnim itaocima olakali selekciju tekstova koje e itati. Dobra veba za pisanje apstrakta je njihovo pisanje za tekstove koje ste proitali, a koji ih nemaju (prilog 1);

4. kljune rei slino kao i apstrakt, kljune rei slue prevashodno za potrebe arhiviranja u cilju olakanog naknadnog traganja za tekstovima koji se bave tematikom koja vas zanima. Dakle, ovde bi trebalo da stavite sve one rei koje bi, ukoliko neko eli da sazna neto o temi kojom se bavite, uputile na va tekst (prilog 2), 5. uvod uvodno poglavlje treba da sadri detaljnije objanjenje problema kojim se u radu bavite, tj. da odgovori na pitanja kao to su: ta je problem vaeg rada, zato smatrate da je to relevantan etnoloki/antropoloki problem, zato ste se vi zainteresovali za tu temu, koja je teorijska/epistemoloka pozicija iz koje piete, koji su vai uzori (autori, tekstovi, teorijske pozicije i sl), kako vi vidite mesto vaeg istraivanja u naunom diskursu u kome se nalazite, koji su relevantni izvori za problem kojim se bavite, ta je o tom problemu do sada pisano i sl. Naravno, postoji jo dosta pitanja na koja moete pruiti odgovor u ovom poglavlju, ali je ovo okvirna slika kako bi uvod trebalo da izgleda. Bitno je da itaoci nakon uvoda imaju jasnu sliku o vaoj naunoj poziciji i kontekstu u kome treba itati va tekst; 6. definitorni deo ovde je potrebno prezentovati i definisati kljune koncepte i metode koje ete u radu koristiti. Ako uzmemo za primer rad sa naslovom Rodni stereotipi u filmu: reprezentacija tradicionalnih rodnih uloga u srpskom filmu od 1984. do 1995. godine, u ovom poglavlju bi trebalo da definiete pojmove roda i rodnih uloga u srpskom tradicionalnom drutvu, stereotipa, reprezentacije i svih drugih kljunih pojmova u onim okvirima u kojima ete ih koristiti u radu (uz obavezno objanjenje zato prihvatate jednu a odbacujete drugu definiciju istog pojma) i da objasnite sa kog teorijskog polazita posmatrate (i opravdavate) korienje filma ili zato ba tog perioda u srpskoj kinematografiji. Ovo poglavlje treba itaocima da prui jasan uvid u vaa teorijska polazita i da im omogui lake itanje rada. Naravno, to znai da u daljem tekstu morate potovati definicije koje ste usvojili i kretati se u okvirima konteksta koji ste sebi odredili; 7. opisni deo u ovom delu rada potrebno je izloiti sav prikupljeni materijal koji je od znaaja za va rad. Prezentacija materijala ne sme sadrati nikakve analize niti komentare autora teksta ve, naprotiv, treba da bude to preciznija i objektivnija. Tako omoguavate itaocima vaeg teksta da preko uvida u va materijal i sami provere pouzdanost vae analize koja e uslediti u sledeem poglavlju; 8. analitiki deo poto ste odredili vae teorijsko polazite, definisali kljune pojmove kojima se koristite i izneli vau grau, u ovom poglavlju dajete analizu iznetog materijala, iskljuivo kroz pojmove i metodologiju koju ste najavili. Ovde, dakle, prikupljeni materijal razvrstavate i analizirate u skladu sa vaim planom. U ovom stadijumu potrebno je i proveriti prikupljenu grau (tj. proveriti jesu li prikupljene informacije dovoljna i reprezentativna podloga za verodostojan odgovor na bitna pitanja iz teme, jesu li svi delovi plana dovoljno pokriveni i sl). Analiza treba da bude jasna i funkcionalna shodno vaoj temi, tako da itaoci mogu jasno razumeti vau argumentaciju i zakljuke. Ukoliko ova konciznost i funkcionalnost izostane, bez obzira to su vam ostali delovi rada dobri, vi ste napisali lo rad. Analiza je najbitniji deo teksta jer izraava vae

stavove o datom problemu i prua najvie mogunosti za diskusiju i razmiljanje, to je i svrha pisanja i bavljenja naukom; 9. zakljuak u ovom poglavlju treba da na najjednostavniji mogui nain date zakljuke vaeg istraivanja ta je to do ega ste vi tokom istraivanja doli i kako nam to moe koristiti u daljim istraivanjima slinog tipa. Takoe je korisno, mada nije i obavezno, u zakljuku izneti i one probleme koje vi niste analizirali, jer nisu bili primarni za vau temu, ali kojih ste se tokom rada dotakli i time uputiti na ire kontekste prouavanja vaeg problema; 10. rezime obino se pie na nekom stranom jeziku, najee engleskom ili francuskom i u njemu se u najkraim crtama iznosi vae istraivanje. Po formi je slian apstraktu, sa tom razlikom da ovde iznosite i rezultate vae analize i zakljuke. Ovaj deo nije obavezan, ali moe biti izuzetno koristan vaim potencijalnim itaocima. Treba napomenuti i to da mesto ovog poglavlja u tekstu nije striktno odreeno pre priloga i spiska literature dolazi obino u veim radovima, dok se u manjim tekstovima koji se objavljuju u zbornicima najee stavlja na sam kraj rada, nakon spiska literature; 11. prilozi/dodaci u ovaj deo rada stavljate sve ono za ta smatrate da je korisno u dodatnom razumevanju vaeg teksta, a to iz raznih razloga (prostor, nepotrebno irenje teme, nefunkcionalnost itd) nije moglo da se kae u prethodnim poglavljima. Tu svrstavate razna dodatna objanjenja, fotografije, dokumentaciju, iseke iz novina i sl, naravno uz upuivanja koja se nalaze u glavnom tekstu (na primer v.prilog br.1); 12. spisak literature ovo je poslednje poglavlje vaeg rada i tu treba da prezentujete svu literaturu koju ste koristili u tekstu. Moete je svrstati po azbunom ili abecednom redu ili po redu po kome ste navodili u tekstu. Takoe je mogue ovde uputiti na predloge za dalje itanje, dakle literaturu koju vi niste koristili u vaem radu, ali koja je usko vezana za probleme koje ste analizirali ili probleme na koje ste uputili a nisu bili deo vae najue teme. U navoenju literature obino prvo ide ime i prezime autora, zatim naslov knjige ili teksta, naslov i urednik zbornika (ako je tekst iz zbornika radova), izdava, mesto i godina izdanja. Postoje i drugi naini navoenja, zavisno od toga da li ste odabrali oksfordski ili harvardski sistem citiranja, o emu e biti rei u daljem tekstu. Pristup i stil: postoje tri osnovne pozicije iz kojih moete pisati rad pisanje u prvom licu (Ja smatram...), pisanje u treem licu (Mi smatramo...) i neutralno ili bezlino pisanje (Smatra se...). Nije vano koji ete od ova tri pristupa u radu koristiti, jer su sva tri u potpunosti legitimna u nauci i zavise samo od razliitih kola pisanja, ali je veoma bitno da se, kada ste se ve odluili za jedan pristup, njega striktno drite. Meanje ovih autorskih pozicija je nedopustivo u naunom ili bilo kom drugom tekstu. Takoe, rad ne treba da sadri nikakve emotivne i line stavove, osim kada su oni relevantni za temu. Istina, u anglosaksonskoj koli je veoma prisutan stil pisanja tzv. refleksivne analize (posebno u okvirima cultural studies), u kome su lini stavovi dozvoljeni, ali to nikako ne znai da ak i kada primenjujete ovakav stil treba itaoca upoznavati sa sopstvenim emotivnim stanjima, strahovima ili eljama. Osnova refleksivne analize jeste jasno samopozicioniranje unutar navedenih problema i/ili

diskursa i, samim tim, zauzimanje odreenog stava koje imate o problemu koji obraujete, ali ne i intimizacija sa itaocima. Takoe je neophodno izbegavati nejasnu i polovinu argumentaciju, kao i pozivanje na bilo kakve stavove koje smatrate opteprihvaenim, jer treba imati u vidu da to mogu biti, bez obzira na vaa uverenja, samo vai stavovi. Za svaku tvrdnju koju ste u tekstu izneli neophodno je izneti i argumentaciju kroz pozivanje na postojee teorije, koncepte ili tvrdnje, naravno uz objanjenje zato ste ih izabrali kao relevantne. Tekst mora biti logiki i sadrinski ispravan i baviti se temom koju ste sebi zadali. Stil pisanja mora biti jasan, precizan, jer je osnovna funkcija naunog teksta informativna i itaocima morate omoguiti da iz vaeg teksta neto saznaju. Poeljno je izbegavati duge reenice, fraze i floskule, strane rei (osim kada je neophodno), tautologije i sl. Uputi na literaturu i citiranje: postoje dva opteprihvaena sistema citiranja i uputa na literaturu oksfordski i harvardski. Oba su podjednako zastupljena i legitimna u nauci i samo je na vama izbor koji ete od dva ponuena sistema koristiti. Jedino je bitno da se odluite samo za jedan sistem i da ga se striktno pridravate . Oksfordski sistem je stariji i ei je u Evropi i neengleskim govornim podrujima, dok je harvardski zastupljeniji u SAD i engleskim govornim podrujima. 1. oksfordski sistem u ovom sistemu se uputi na literaturu i citiranje vre preko fusnota koje se dodaju u deo teksta odakle elite da uputite itaoce na literaturu ili izvor citata. Najee se oznaavaju brojevima (1, 2, 3...) i reference se nalaze na dnu strane, kraju poglavlja ili na kraju itavog teksta (posle priloga/dodataka ali pre spiska literature). U fusnoti se ispisuje redom ime i prezime autora, naziv knjige ili teksta, naziv zbornika (ukoliko je tekst preuzet iz zbornika) i njegovog prireivaa, izdava, mesto i godina izdanja . Primer za oksfordski sistem navoenja se nalazi u prilogu 3; 2. harvardski sistem uputi se nalaze u samom tekstu, u zagradama, a u istoj formi se piu na kraju itavog teksta, u spisku literature. Obino se u zagradama navodi prezime autora, zatim prvo slovo imena, godina izdanja i stranica, i to u sledeoj formi (Ruby, J. 2000:142), a zatim se u spisku literature referenca navodi kao prezime, ime, godina izdanja, naslov ... Ukoliko koristite vie tekstova ili knjiga jednog autora koji su objavljeni iste godine, pored godine piete i mala slova abecednim redom (a, b, c), tako da bi navedeni primer za drugu knjigu izdatu iste godine izgledao (Ruby, J. 2000b:158), dok bi se na prvi primer moralo dodati malo slovo a. Primer za navoenje po harvardskom sistemu se nalazi u prilogu 4. Najee skraenice koje se koriste u naunim radovima, a koje su na srpskom ili latinskom jeziku, jesu: - vidi v. (srpski) / v. (latinski-videre): ako autor upuuje na identine stavove koje imaju drugi autori ili se direktno poziva na stav drugog autora; - uporedi up. (srpski) / cf. (latinski-confer): ako se u tekstu upuuje na stav koji je sadrinski slian, ali ne sasvim identian, pa bi stoga uporeivanje sa stavovima autora bilo potencijalno zanimljivo;

- isto isto (srpski) / ibid, ibidem (latinski): ako se autor poziva na delo koje je poslednje citirao, da se ne bi ponavljala itava referenca; - isti isti (srpski) / id. (latinski-idem): ako se autor poziva na novo delo poslednjeg citiranog autora; - gore/ispod gore/ispod (srpski) / sup./inf. (latinski-supra/infra): ako se upuuje na stavove iznesene na drugom mestu u radu; - na navedenom mestu l.c., loc.cit. (latinski-loco citato): ako se autor poziva na isto delo i stranicu ve citiranog autora; - u navedenom delu o.c., op.cit. (latinski-opere citato): ako se autor poziva na delo autora koje je ve citirao, ali koje nije poslednji citat pie se samo ime autora i dati znak; - bez godine izdanja s.a. (latinski-sine anno): ako autor nema godinu izdanja; - bez mesta izdanja s.l. (latinski-sine loco): ako autor nema mesto izdanja; - kod rei, pojma (kod korienja renika) s.v. (latinski-sub voce): ako autor koristi objanjenje pojma iz renika. Navoenje literature: ve je reeno da se literatura navodi na kraju rada i to azbunim (ukoliko rad piete irilicom) ili abecednim (ukoliko rad piete latinicom) redom, ili redom kojim je navoena u tekstu. Pri sastavljanju spiska literature posebno je bitno da li ste pisali po oksfordskom ili harvardskom sistemu citiranja, jer se i bibliografija donekle razlikuje u ovim sistemima. Pravilo je da se kod primene oksfordskog sistema najpre pie ime i prezime autora, zatim ostali podaci o tekstu i na kraju godina izdanja. Kod primene harvardskog sistema se najpre navodi prezime, zatim ime i godina, a tek onda naslov i ostali podaci. Bitno je da dela navodite onako kako su pisana u originalu, bez ikakvih izmena. Ukoliko ste koristili literaturu na stranim jezicima koju niste itali u originalu, ve u neijem prevodu (a delo morate navesti u originalu ukoliko ne postoji zvanini, objavljeni prevod) obavezni ste i da navedete ime prevodioca teksta. Ukoliko navodite delo koje ste pronali internet pretragom, to se sve ee deava, potrebno je da navedete i internet adresu na kojoj se tekst nalazi i datum preuzimanja sa interneta (jer je mogue da kasnije ta internet stranica bude ugaena). Posebna pravila vae i za navoenje novinskih lanaka, koji se u bibliografiji navode u zasebnom odeljku. Primer za ispravno navoenje u oba sistema nai ete u prilogu 5. Formatiranje teksta i naslovna stranica: uobiajeno je pravilo da se seminarski radovi piu na raunarima, najee u programima kao to su Microsoft Word (Windows) i Open Word (Linux). Najei font je Times New Roman, veliine 12 taaka, mada se od toga moe odstupiti. Jedino naelo koga se treba drati jeste da je tekst lako itljiv. Imajte u vidu da vai predavai, kada zahtevaju odreen broj stranica za prikaze, eseje ili seminarske radove obino oekuju korienje navedenog fonta i veliine. Korienje drugih fontova i veliina moe doprineti tome da isti broj rei zauzme vie stranica, zbog ega i kod nas sve vei broj predavaa zahtevanu veliinu teksta odreuje prema broju rei u tekstu.

Navedeni editori tekstova vam omoguavaju i korienje masnih slova, podvuenih slova i kurziva. Masna i podvuena slova se obino koriste za isticanje naslova i podnaslova, ali retko i u samom tekstu. Kurziv se najee koristi za isticanje delova teksta koje smatrate posebno bitnim. Naslovna stranica treba da bude formatirana tako da u gornjem levom uglu stoji naziv ustanove u okviru koje piete tekst, na sredini se pie vrsta rada i naziv kursa i ispod toga, podebljanim slovima, naslov rada. Na dnu, u levom uglu stoji ime mentora a u desnom vae ime i broj indeksa (prilog 6). *** Ovaj vodi, naravno, nije ni blizu toga da vam da potpuna uputstva za pisanje naunih radova njegov cilj je samo da vas uputi na osnovna pravila koja se tiu tehnika akademskog pisanja. U savlaivanju ovih tehnika e vam svakako najvie pomoi veba i bilo bi dobro da se tokom studija i pisanja vaih seminarskih radova pridravate ovih pravila, jer ete tako najbolje savladati ovaj nimalo jednostavan zanat. Kada budete u potpunosti savladali ovakav, kolski nain pisanja bie vam neuporedivo lake da od ovog modela odstupate shodno vaim potrebama i idejama. Ukoliko imate bilo kakvih nejasnoa i pitanja vezanih za probleme akademskog pisanja moete kontaktirati autora ovog teksta ili bilo kog od vaih predavaa. Takoe bih vas uputio na knjigu The students writing guide for the arts and social sciences Gordon Taylor-a koju moete nai u biblioteci odeljenja. Ivan ivi i.zivic@beotel.yu

Prilozi 1. i 2. Apstrakt i kljune rei:

Irina Novikova ena i rat/rod i anr/autobiografija i istorija u Dalekoj tutnjavi Elene Revske Apstrakt: tekst polazi od feministikih tumaenja autobiografije kao rodno obeleenog knjievnog anra, u kojem sus pecifinosti pozicije enskog subjekta izrazitije ilake uoljive nego u drugim oblicima knjievnog diskursa. Samim tim autobiografije mogu biti i anr koji deluje subverzivno u odnosu na drutveno prihvaene stereotipe o rodnim ulogama, briui granice izmeu privatnog i javnog. Ove teze ispituju se na tekstu Daleka tutnjava Elene Revske, koja autobiografskom priom o svojim iskustvima ene u ulozi vojnog tumaa u istonoj Evropi neposredno posle rata, oblikuje i jedno drugaije itanje istorije Staljinovog vremena od onog koje je bilo zvanino kodifikovano. Kljune rei: ena, autobiografija, rod, rat *** Milo Milenkovi Margaret Mead, Derek Freeman i laovke sa Samoe: O znaaju antropoloke polemike o Samoi za studije kulture i roda u Srbiji

Apstrakt: Ideja o antropologiji kao "uiteljici ivota", inae karakteristina za ameriku tradiciju kulturne antropologije i vei deo opusa njenog mitskog pretka Frantza Boasa, dobila je 1928. godine, objavljivanjem doktorata Margaret Mead ("Sazrevanje na Samoi") lagvort. Intervencija Dereka Freemana (1983) lansirala je polemiku o Samoi u sam centar rasprava o relevanciji primene modela proizvedenih u okvirima filozofije drutvenih nauka pri pisanju istorije ili de/konstruisanju metoda kulturne antropologije. Tekst komentarie pouke koje studije kulture i roda mogu da izvuku iz sudbine polemike o Samoi, u smislu uenja na grekama. Ovde se pod grekom podrazumeva Freemanov pokuaj da se jedna humanistika disciplina - u ovom sluaju kulturna antropologija autoritativno zasnuje nasuprot problemima njenih kontekstualizovanih proizvodnji i primena. Kljune rei: poleminost u antropologiji, spor oko kriterijuma naunosti, epistemiki status etnografije u antropologiji, teorije etnografije, kljune informantkinje, antropologija/studije kulture i roda kao kulturna propedevtika u SAD i Srbiji

Prilog 3. Oksfordski sistem citiranja i uputa na literaturu: Odstupanje od idealnih tipova koji subjekte prikazuju kao rodove konstituisane na osnovu materijalnog, prirodnog pola u okviru dominirajue heteroseksualne matrice je, naravno, mogue, ali ono vodi u konstituisanje ne-subjekata koji se ne uklapaju u drutvene norme. Ti ne-subjekti (kako sam ih nazvao da bih istakao sutinsku opoziciju koja izmeu njih i subjekata moe1 postojati) jesu odbaena bia o kojima Batlerova govori. To su ona tijela koja se ne uklapaju niti u jedan rod i ne pripadaju ljudskom, dapae ine podruje dehumaniziranog, bjednika protiv kojih je konstiruirano samo ljudsko2. Iz navedenog sledi da se heteroseksualna matrica, odreena drutvenim normama, koja zapravo pokree tu prvu jaku asimetrinu podelu na mukarce i ene namee kao osnova za dalje kreiranje identiteta osobe i njeno konstituisanje kao subjekta. Svoj rodni identitet, dakle, formiramo u opoziciji sa suprotnim rodom sa kojim delimo slinu, ali suprotstavljenu unutarnju povezanost izmeu spola, roda i udnje 3 i sebe odreujemo pre kao ono to nismo nego kao ono to sutinski jesmo. Rod predstavlja injenje, neprestanu proizvodnju performativnog karaktera kroz koju se nameu rodne regulacijske prakse. Budui da Dudit Batler veruje da subjekt pre Zakona ne moe postojati, bitno je napomenuti da subjekt nije taj koji odreuje delovanje, ve samo onaj koji deluje, jer delovanje pre onoga ko deluje drugaije ne bi moglo da postoji. Delovanje, dakle, odreuje Zakon i namee ga subjektu koji ga neprestano ponavlja da bi sebe potvrdio kao subjekt, dok odbijanje ove aktivnosti dovodi do izoptenja osobe iz sfere subjekta. Koncept performativnosti koji Batlerova koristi moda je najbolje objasniti i razumevati preko pojma delovanja, ali ne delovanja koje zavisi od volje subjekta, jer ga ono nadilazi i ograniava4. Ono je nametnuto od strane drutvenih normi i ispoljava se kao neprestano citiranje tih istih normi, kroz ponavljanje usvojenih pravila. Da bi jedna osoba preivela kao subjekt prinuena je da neprestano citira normu ime druge (ali i sebe) podsea da je svrstana u odreene kategorije koje norma podrava. Time daje Zakonu legitimnost a sebe liava rizika svrstavanja u odbaena bia 5. U tom delovanju je mo, to znai da ne moemo govoriti o moi koja postoji nezavisno od subjekta i njegovih inova. Mo se konstituie upravo kroz delovanje subjekta, kroz to neprestano ponavljanje, jer bez njega nema ni subjekta ni inova. To citiranje, neprestano ponavljanje jeste performativnost koja odreuje osobe, bilo pozitivno, kao subjekte, bilo negativno, kao odbaena bia. Budui da ovakvo objanjenje moe uputiti (i suvie liiti) na Gofmanov koncept izvedbi uloga koje nam drutvo namee, potrebno je izrei jednu bitnu ogradu Dudit Batler striktno razdvaja pojmove izvoenja i performativnosti (performance/performative) iako je teatralnost nezbeni element performativnosti ona sama nije teatralna.
1

Napomena moe je bitna jer Dudit Batler pokazuje da i odbaena bia, kao i subjekti, nastaju u okvirima drutvenih normi, tj. da su norme te koje ih konstituiu 2 Dudit Batler, Nevolje s rodom: feminizam i subverzija identiteta, enska infoteka, Zagreb, 2000, 115, kurziv moj 3 Ibid, 35 4 cf. Branislav Jakovljevi, Prostrelne rane diskursa: premetanje performativa Judith Butler, Re no.62/8, jun 2001, 402-405 5 v. Dudit Batler, op.cit, 143-149

Prilog 4. harvardski sistem citiranja i uputa na literaturu: Odstupanje od idealnih tipova koji subjekte prikazuju kao rodove konstituisane na osnovu materijalnog, prirodnog pola u okviru dominirajue heteroseksualne matrice je, naravno, mogue, ali ono vodi u konstituisanje ne-subjekata koji se ne uklapaju u drutvene norme. Ti ne-subjekti (kako sam ih nazvao da bih istakao sutinsku opoziciju koja izmeu njih i subjekata moe1 postojati) jesu odbaena bia o kojima Batlerova govori. To su ona tijela koja se ne uklapaju niti u jedan rod i ne pripadaju ljudskom, dapae ine podruje dehumaniziranog, bjednika protiv kojih je konstiruirano samo ljudsko (Batler, 2000: 115, kurziv moj). Iz navedenog sledi da se heteroseksualna matrica, odreena drutvenim normama, koja zapravo pokree tu prvu jaku asimetrinu podelu na mukarce i ene namee kao osnova za dalje kreiranje identiteta osobe i njeno konstituisanje kao subjekta. Svoj rodni identitet, dakle, formiramo u opoziciji sa suprotnim rodom sa kojim delimo slinu, ali suprotstavljenu unutarnju povezanost izmeu spola, roda i udnje (Batler, 2000: 35) i sebe odreujemo pre kao ono to nismo nego kao ono to sutinski jesmo. Rod predstavlja injenje, neprestanu proizvodnju performativnog karaktera kroz koju se nameu rodne regulacijske prakse. Budui da Dudit Batler veruje da subjekt pre Zakona ne moe postojati, bitno je napomenuti da subjekt nije taj koji odreuje delovanje, ve samo onaj koji deluje, jer delovanje pre onoga ko deluje drugaije ne bi moglo da postoji. Delovanje, dakle, odreuje Zakon i namee ga subjektu koji ga neprestano ponavlja da bi sebe potvrdio kao subjekt, dok odbijanje ove aktivnosti dovodi do izoptenja osobe iz sfere subjekta. Koncept performativnosti koji Batlerova koristi moda je najbolje objasniti i razumevati preko pojma delovanja, ali ne delovanja koje zavisi od volje subjekta, jer ga ono nadilazi i ograniava (cf. Jakovljevi, 2001: 402-405). Ono je nametnuto od strane drutvenih normi i ispoljava se kao neprestano citiranje tih istih normi, kroz ponavljanje usvojenih pravila. Da bi jedna osoba preivela kao subjekt prinuena je da neprestano citira normu ime druge (ali i sebe) podsea da je svrstana u odreene kategorije koje norma podrava. Time daje Zakonu legitimnost a sebe liava rizika svrstavanja u odbaena bia (v. Batler, 2000: 143-149). U tom delovanju je mo, to znai da ne moemo govoriti o moi koja postoji nezavisno od subjekta i njegovih inova. Mo se konstituie upravo kroz delovanje subjekta, kroz to neprestano ponavljanje, jer bez njega nema ni subjekta ni inova. To citiranje, neprestano ponavljanje jeste performativnost koja odreuje osobe, bilo pozitivno, kao subjekte, bilo negativno, kao odbaena bia. Budui da ovakvo objanjenje moe uputiti (i suvie liiti) na Gofmanov koncept izvedbi uloga koje nam drutvo namee, potrebno je izrei jednu bitnu ogradu Dudit Batler striktno razdvaja pojmove izvoenja i performativnosti (performance/performative) iako je teatralnost nezbeni element performativnosti ona sama nije teatralna.

Napomena moe je bitna jer Dudit Batler pokazuje da i odbaena bia, kao i subjekti, nastaju u okvirima drutvenih normi, tj. da su norme te koje ih konstituiu

Prilog 5. bibliografija: Oksfordski sistem: Kevin Mos, Jugoslovenski transseksualni heroji: Virdina i Marble Ass, Re no.67/13, septembar 2002. Irene Kostera Mejer & Baukje Prins, Kako su tela postala vana: intervju sa Dudit Batler, u rukopisu, prevod Adriane Zaharijevi; izvornik: Signs: Journal of Women in Culture and Society, vol.23, no.2, 1998. Judith Butler, Sexual Inversions, in: Feminist Interpretations of Michel Foucault, ed. by Susan J.Hekman, The Pennsylvania State University Press, University Park, Pennsylvania, 1996. Dudit Batler, Potinjavanje, otpor i promena znaenja, Re, decembar 1999. Dudit Batler, Nevolje s rodom: feminizam i subverzija identiteta, enska infoteka, Zagreb, 2000. Dudit Batler, Tela koja neto znae: o diskurzivnim granicama pola, Samizdat B92, Beograd, 2001. John L.Austin, Performatives and Constatives, in: The Communication Theory Reader, ed. by Paul Cobley, Routledge, London, 1996. Sam Vaknin, Althusser A Critique: Competing Interpellations and the Third Text, http://samvak.tripod.com/althusser.html, 20.mart 2004 Dinko Tucakovi, Cenzura najopasnija kada je nema, Borba, 26.februar 1993. Harvardski sistem: Mos, Kevin (2001), Jugoslovenski transseksualni heroji: Virdina i Marble Ass, Re no.67/13, septembar 2001. Kostera Mejer, Irene & Prins, Baukje (2004), Kako su tela postala vana: intervju sa Dudit Batler, u rukopisu, prevod Adriane Zaharijevi; izvornik: Signs: Journal of Women in Culture and Society, vol.23, no.2, 1998. Butler, Judith (1996), Sexual Inversions, in: Feminist Interpretations of Michel Foucault, ed. by Susan J.Hekman, The Pennsylvania State University Press, University Park, Pennsylvania Batler, Dudit (1999), Potinjavanje, otpor i promena znaenja, Re, decembar 1999.

Batler, Dudit (2000), Nevolje s rodom: feminizam i subverzija identiteta, enska infoteka, Zagreb Batler, Dudit (2001), Tela koja neto znae: o diskurzivnim granicama pola, Samizdat B92, Beograd Austin, John L. (1996), Performatives and Constatives, in: The Communication Theory Reader, ed. by Paul Cobley, Routledge, London Vaknin, Sam (2004), Althusser A Critique: Competing Interpellations and the Third Text, http://samvak.tripod.com/althusser.html, 20.mart 2004 Tucakovi, Dinko (1993), Cenzura najopasnija kada je nema, Borba, 26.februar 1993.

Prilog 6. naslovna strana za seminarski rad FILOZOFSKI FAKULTET UNIVERZITET U BEOGRADU

Seminarski rad iz predmeta NACIONALNA ETNOLOGIJA SOCIJALNA KULTURA PERFORMATIVNE KARAKTERISTIKE RODA: subverzija identiteta u filmu Marble Ass elimira ilnika

Mentor: mr Slobodan Naumovi Student: Ivan ivi, EN990013

Beograd, 2004.

Vous aimerez peut-être aussi