Keep your head up princess, if not the crown falls.

"Zna, mislim da su dvije godine tebe previe u mom ivotu. Toliko puta sam stavljala toku, pa na nju dodavala po par njih, e danas na ovaj datum, na datum, stavljam posljednju, kunem ti se. Nema vie, odlaenja, dolaenja. Pogledaj u moje oi, nisu vie to oi naivne djevojice, koja te je voljela, bila spremna na sve, samo radi grama, ake jada, od ljubavi tvoje. Ovo su oi djevojke, koju si nauio to-ta. Da bude hladna, ubre, da joj nije ni do koga stalo, pogotovo tebe! Dokazala sam sebi da sam te preboljela, dokazala, to sam mislila da nikada neu. Sad proem kraj tebe, kao pored sluajnog prolaznika, o kako mi je samo drago, da zna. Bio si, bio, uistinu jesi, neto posebno, ali pazi, bio. Misli da se moe vratiti u moje misli kad poeli, e oko moje, to si mogao, mogao si. Bilo jednom davno. Koliko mi vjeruje, ja duplo mogu glumiti, tako ti je to. Pusti, ivot sam vrati. Hvala ti za hladnokrvnost, to si se igrao samnom, to ti moja osjean ja nisu bila bitna, hvala na svim lekcijama, sad znam kako s takvim poput tebe. Nikada me nisi volio, moda jesi, ne znam ni sama ta je to sve bilo toliko vremena, moja neka zaljubljenost, navika, a tvoj osjeaj da ima nekog tko bi uinio sve za tebe, neko kome se uvijek moe vratiti, obratiti za bilo ta. E, bilo, bilo." Bila je to neka udna vrsta prijateljstva. Zapravo, to nikada nije bilo samo prijateljstvo, ve neto vie. Ne znam kako da nas definiem. Niti smo prijatelji, niti par, neto izmeu. Ali, to izmeu je bilo dovoljno da ne poelim ni jednog drugog. Nikada. Ne, ne znate vi kako je zatvoriti jo jednu knjigu iza sebe, po tko zna koji put. I u njoj ostaviti sve lijepe uspomene, sve drage ljude, sve sretne dane i njega. I lei u krevet, kasno nou, kilometrima daleko i uplakana razmiljati o njemu.. O vaem smijehu, o vaim dugim razgovorima i matanjima o budunosti.. I prisjetiti se da te rekao zaruiti dok budete skakali iz aviona. Ne, ne znate prijatelji. Vjerujte, i bolje. Ma, svaali su se oni, itetako. I nervirali jedno drugo. I mirili se, i pratali, i probijali mozak. I unitavali dane. I uljepavali dane. I prepirali se, i psovali, i grlili.. I lagali, i ljubili. I mazili, i udarali. I sve. Ali, na kraju dana, prije nego to legnu u krevet, uvijek je uslijedilo isto pitanje. Je l' me voli? I uvijek isti odgovori. Nebitno kako je dan proao, jednostavno svako veer su podsjeali jedno drugo koliko se vole. I da, na kraju krajeva, nita osim toga nije vano. Trebam te sada i zauvijek. Nedostaje mi svaka malena sitnica, svaka tvoja nesavrenost, svaka naa glupost, kakljanje dok bi nestala bez daha od smijeha, njeni zagrljaji, oni duboki zaljubljeni pogledi, matanje o budunosti, oni dani kad nisam htjela spavati jer sam znala da je stvarnost ljepa od snova, nae igranje prstima, kraa poljubaca, one slatke rijei, grijanje u tvom krilu, ono "volim te" koje zvui tako savreno iz tvojih usta, sluanje kucanja tvoga srca, tvoj miris na meni, tvoje igranje mojom kosom, tvoje zaustavljanje mojeg previeg prianja poljupcima, onaj osjeaj kad bi se leptirii uzburkali u trbuhu kad bi bio blizu, osjeaj kad bi me dotaknio pa bi mi trnci proli cijelim tijelom, tvoja briga za mene kao da sam malena bespomona djevojica, nedostaje mi osjeaj da si tu uz mene. Nedostaje mi sve, nedostaje mi ti...

Oprostila je to sam je uvao kao rezervu, a hvatao se loeg drutva, kafane i one druge vrste djevojaka. Oprostila mi je to sam ljubio druge, znala je da samo nju volim. Oprostila mi je sve pijane noi, sve te kafane, znala je da u joj se, opet, kad - tad vratiti. Oprostila mi je svaku poruku koju joj nisam poslao, svaki poziv kojem se nadala, a nije ga bilo. Znala je, jo je ima u meni. Oprost ila mi je to sam je mijenjao za lude noi, lude provode, dok me je u suzama ekala drei telefon u ruci. Opratala mi je uvrede, psovke. ekala je, kao niko ona je znala da eka. Dok sam bio daleko, stotinama kilometara, s nekim djevojkama za jednu no - bila je sama. esto pitam za nju, jesu li me kilometri i moje ponaanje izbrisali iz njenog srca, ljube li je neke tue usne. Kau, jo je sama. Ona za mene ne pita, a znam je. Ludica mala, ne bi priznala ni za ta na svijetu da sam jedino emu se moli, da sam bio i ostao jedini razlog onih zlih suza to joj svakodnevno kvase ono lijepo, umiljato lice. Pustila me je, ne zove vie, ne da da joj ute minute unite sve to je zapoela bez men e. I neka je, neu je dirati. Neu da joj sreu opet pokvarim. A samo kad bi znala .. volim je, prijatelju, volim kao prvog dana. ubre sam bio godinama, godinama je ubijao. U jednom trenutku stvorio bih joj sve, u drugom sve uzeo, vratio na samo dno. Sada se kajem, ali natrag nema. ta bih sve dao, da tu moju malu garavu opet uinim najsretnijom na svijetu, ta sve ne bih dao za jedan osmijeh, a da sam ja tome razlog. Fali mi, prijatelju, i ona, a i ja onakav kakvim me samo ona uspijevala uiniti. Nikada nee saznati, to sam gori bio - vie sam je volio.

Jebiga prijatelju. Imala je priliku. Imala je priliku biti njegova. Ponasao se prema njoj najbolje, a ona je uvijek bila tvrdoglava i hladna. Nije mu htjela dati do znanja da i ona ima srce. Vatru u njegovim ocima nekako bi uvijek nadjacao led u njenim. Ponos joj nije dopustao da mu se obrati. Mislila je da ce on uvijek biti tu, uz nju, da nikad nece otici niti naci ikog drugog. Ali prijatelju ne ide to tako. Ma kolika ljubav to bila nije ni on bio budala. Nasao je drugu. Cak i bolju, ali nikad istu. Srce od leda pocelo se topiti. Sve je vise kopnila i kopnila. Neslomljiva je bila slomljena. Stalno je govorila: nikada vie. A opet bi mu se nakon nekog vremena vratila. Stalno je plakala zbog njega, al nakon samo jednog osmijeha koji bi on izazvao, sve bi zaboravila. Patio je i on zbog nje, da se razumijemo. Bili su toliko slini, isti inat, isti ponos, ista osjeanja. I stalno su se vraali jedno drugome, nisu mogli zajedno, ali nisu mogli ni razdvojeni. Takva je ljubav, valjda.

To nije bila obina ljubav. Bila je sve, samo ne obina. A ni mi nismo bili obini ljubavnici koji troe svoje dane uzalud. Ne, mi smo uivali u svakom danu i u svakom satu provedenom zajedno. Uivali smo u dodirima, pogledima i neizgovorenim rijeima. Kako majka voli svoje dijete, pas svog vlasnika, jesen kiu, tako sam i ja voljela tebe. U tvom zagrljaju sam traila sebe i sklonite od straha iboli, u tvom osmijehu sam traila svoju sreu i pronala je. Pronala sam je u malim rupicama na tvojim obrazima. Sakrio si je tu i uvao samo za mene. Ali, vrijeme nas je pregazilo i ubilo u nama zadnje tragove djeije ljubavi i radosti kada nam se pogledi sluajno sretnu. Nestali su i oni jaki otkucaji srca i osmijeh krajikom usne kada te neko spomene. Sve je nestalo sa hladnom, novembarskom kiom. Ponekad mi doe u snove, pomuti razum i opet nestane. Ali navikne ovjek... Navikla sam i ja. Nema vie nas. Ostali smo samo ti i ja, samo jedna fotografija na kojoj smo nasmijani i poneka stara poruka koja mi uvijek budi iste osjeaje. Ostavljam uspomene i idem dalje, briem suzu koja je klizila niz moj obraz pri samoj pomisli na tebe. Briem je ba onako kako si i ti obrisao nas. Idem dalje, ali voljela sam te.

Daljina. Mrzim tu rije. Ispod istog smo neba, udiemo isti zrak, gledamo isto sunce i isti mjesec. Tako blizu, a tako daleko.. Vremenom e navii na rastajanje. Nauie da se sea. A seanje je isto kao i susret. I pomalo e navii da voli mnoga bia u uspomeni. Kao to deo sebe daje prijateljima, tako e i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju e videti da si ti pomalo svi koje si nekad volela. Jednom e morati da da sve i da te ne boli. Nauie da sanja. Da lei dodirom. Da zadaje mali, da bi ublaila ve liki bol. ''Daljina tako malo znai, kada se neko voli. - Moda, ali opet znai. To je vjerojatno rekla neka budala, koja ni ne zna kako je kada je neko daleko, nije pored tebe. Kada ne moe osjetiti njegov miris,dodir, ne moe ga poljubiti, pogledati ga u oi, ili se smijati zajedno s njm. Kada ne moete etati zajedno i drati se za ruke, ili se glupirati u nekom parku. Jednostavno ti fali, fali ti sve to s tom osobom, a najvie, fali ti ona. Pa zato, daljina ne znai, ona ubija. I hajde, doi mi ve jednom. Isuvie dugo gorim od elje da te osjetim kraj seb e. Ugasi telefone, zaboravi adresu da se nikad ne vrati tamo odakle dolazi. Doi i ponesi tvoj osmijeh i ljubav koju mi iz dana u dan dokazuje. Doi da se smijemo zajedno. Da se ljubimo na kii. Doi da etamo gradom zagrljeni. Doi da osjetim miris tvoje kose. Doi da ti kaem koliko je bolio svaki dan ekanja... A ona je kriva za sve, samo ona. Ona je ta koja je naa tijela rastavila hiljadama kilometara, ona je ta koja je naa srca vukla za sobom. Ona je unitila onu jaku ljubav, onu za koju smo se kleli da e je samo smrt moi rastaviti. Nismo bili upravu, nismo shvatali da ivot nosi toliko prepreka. Prokleta bila, daljino.

Neu vie da budem ta" djevojka. Neu da budem patetina i ekam da se javi onako kao sluajno, u pola noi. Ne elim da me svaka pjesma podsjea na tebe. Neu mrziti tvoje nove djevojke. Ti ne zasluuje to. I koliko god boljelo, lijepo je napokon biti iskren prema sebi. Sve to mi treba ovoga trenutka je tvoj zagrljaj. Onaj zagrljaj u kojem se osjeam sigurna. Kao da mi nitko nita ne moe. Onaj zagrljaj koji ve dugo nisam osjetila. Za koji bi sve dala. Nikada se ne osjeam toliko sigurna kao kada me zagrli. A najvie volim kada mi prie onako s lea,i svojim rukama obuhvati moj struk i poljubi me,onako njeno u vrat. Tada se osjeam kao da mogu sve. Kao da mogu preplivati svaki ocean,popeti se na najvii planinski vrh. Tada sam tvoja... Te tvoje oi,taj tvoj pogled kada mi prilazi. Onaj sjaj u njima kada me zagrli. Ona enja za poljupcem. Uz tebe mogu sve. Mislim,mogla bih kada bi bio moj. Uao je u njen ivot mirno, neprimjetno poput prve ljubiice u martovskim danima. Nije se trudio privui panju na sebe, a opet je svaki njen pogled bio usmjeren na njega. Nije bio od onih koji su traili neije povjerenje, a ona mu je vjerovala kao nikome prije. Nije traio osmijeh, a ona mu ga je nesebino poklanjala. Nije je zvao, a ona je uvijek bila tu. Nije traio ljubav, a ona ga je beskrajno voljela. Nedavno, prije nego to e ui u moj ivot, mislila sam da nikad neu upoznati nekog poput tebe. Mislila sam da e zauvijek biti samo momak o kojem sanjam, koji samo postoji u snu. Ali tog dana kada sam te vidjela shvatila sam da sam pogrijeila. Malo prije nego to e se pojaviti mislila sam da niko nee moi slomiti u meni prolost koja je bila unutar velikih zidova, prolost koje je bila tako dobro zatiena. Iako osjeanja iz prolosti su izblijedila, nestala, uspomene su ostale, i samo mi je trebao neko poput tebe da ue u moj ivot i da uspomene nestanu, odu u zaborav. Sanjala sam nekog poput tebe, momka koji e me zagrliti dovoljno jako da slomi uspomene u meni. Upravo ti si uspio zacijeliti rane koje su ve odavno bile tu. Mislila sam da je sva ona pria o ljubavi i o srei samo jedna obina bajka i san. A vidi... Dobila sam i ja svoju bajku, svog princa, a snovi su postali realnost. Sluala sam prie o tome kako u ljubavi realnost postaje ljepa od snova, bile su to za mene samo prazne prie. Ti si mi dokazao suprotno . Pokazao si mi jedan divan svijet, na svijet, pun ljubavi i mate. Plaila sam se ljubavi, ali eto, kau da se mora suoiti sa svojim strahom , taj strah je bio naljepi poklon zahvaljujui tebi. Bili smo na razliitim putevima, dok se oni nisu spojili i poelo je sve jednostavno, ali znala sam od poetka da nas eka velika ljubav. Zavoljela sam nain na koji se smije, nain na koji me gleda i kae da me voli, a onda mi objasni kao malom djetetu koliko. I onda kada si me pozvao van, imala sam leptirie u stomaku i nakon dugo vremena iskren osmijeh na licu. Onda su svi leptirii otili prema srcu i od tada nisam vie ista. Pojavila su se osjeanja, iskrena osjeanja. ekala sam ih toliko dugo. Matala noima kako pokazujem svu svoju ljubav jednoj osobi, osobi koja je poput tebe. A prije tebe imala sam nebo, tmurno i mrano nebo bez zvijezda, samo sitni traci svjet losti, a onda si se ti pojavio i donio mjeseevu svjetlost u moj ivot. Svaki tvoj lijep gest uinio je da se stvori jedna zvijezda i sreo moja sada imam svoje nebo, zahvaljujui tebi. I kao dar od Boga, dobila sam tebe. Dragocjenog i paljivog momka koji e sve uraditi kako bi se osjeala sretnom i sigurnom. Podario mi je osobu koja mi se prva pojavi u mislima kada ujutru oi otvorim i na koju posljednju pomislim kada ih zaklopim kada krenem da spavam.

I kada te pogledam, svijet oko nas zastane, i sve to tada postoji jesi samo ti. Nita vie. Nema buke,

ostalih ljudi, loih misli, briga, nema jue, nema sutra. Svijet zastane i onda se pojavi prekrasno mjesto u kojem postoji samo ti. I taj svijet je obojen u ljubavne boje, ispisan naim datumima, reenicama, ispunjen naim trenutcima, slikama. Vidim u tvojim oima ljubav koju osjea prema meni. Volim osjeaj koji dobijem svaki put kada me pogleda. Osjeaj koji me tjera da vjerujem u sebe i budem jaa osoba. A tek koliko volim tvoje zagrljaje. One jake koji su slomili svu prolost u meni, koji mi pokazuju koliko me voli i uva od svega loeg. U tvom zagrljaju se osjeam sigurno, zatieno od ostatka svijeta i zlih dua. Ti si me od svih jedino pravo razumio, i kada ta loe se dogodi znaj da uvijek u da te volim i da za mene si jedini. ini moj ivot ljepim i unosi u njega svijetlost i nikada ne bih mogla traiti vie i bolje od Boga, jer dobila sam najbolje. Osjeam se ispunjeno otkada si uao u moj ivot. Kau da istinska ljubav traje vjeno, p a tako da nikada ne odlazi i poveava se svaki dan. Ba kao i moja ljubav prema tebi. Zamisli samo veliinu svemira koji se svaki dan, sat, sekund poveava, i tada si zamislio samo djeli moje ljubavi prema tebi koja e trajati vjeno...

Bashm4n223

Bog je stvorio razmake izmeu prstiju, da bi jednog dana dola savrena osoba za vas i popunila tu prazninu, drei vas za ruku zauvijek. Najgora stvar koja se mukarcima moe dogoditi je da se zaljube u mene, osim jednom. Njemu bih sve dala, jo dan danas sam cela njegova. Iz istog razloga pate ovi prvi. Ne itam ti ja misli, ja te samo poznajem. Istina je, da mogu da biram s kim da budem, opet bih tebe izabrala. udno je to, moj Boe, da pored toliko ljudi ona voli mene. Ali, jo udnije je, esto pomislim da od svih ovih lepih devojaka ja volim nju. I kau da deli sekunde ne postoji! Kako ne postoji, kad sam je ba u tom deliu sekunde ukrao svima. Tune ene imaju najljepi osmijeh. One se smiju da prikriju tugu. Taj osmijeh je uvijek ljepi, jer je u njega uloen veliki trud. Moda zatvaram oi za sve te potencijalno prave, ali zato ekam tebe, definitivno pogrenog. Volim nenametene krevete. Pijane ljude koji plau i u tom trenutku ne mogu nita osim da budu iskreni. Pogled u oima ljudi kada shvate da su zaljubljeni. Volim nain na koji ljudi gledaju tek kad se probude i ne znaju gde su. Volim uzdahe koje ljudi ispuste kada njihov omiljeni junak umre. Volim kad ljudi zatvore svoje oi i odlutaju negde u oblake. Zaljubljujem se u ljude i njihove iskrene mom ente stalno. Zaljubljujem se u njihove padove, razmazanu minku i sanjarenja. Iskrenost je prelepa da bi mogla da stane u rei. Daljina je nita, daljina je igra. Naui igrati. Najbolje veze su oduvijek poinju s rijeima: "Ma nema anse da ja budem s njim". A fali mi. Fali mi vie nego to e ikada to znati. Znam, unitila sam sve, pokvarila nau sreu, prelomila na pola... alim zbog toga. Volim te, ni sam ne zna koliko. Sve bih dala da mogu vratiti sve na poetak, da vratim cijelu godinu unazad i da zaponemo ispoetka, da promijenimo sve i da pokuamo imati ba ono neto, onu dugu i savrenu vezu, a ne natezanja i

prekide... Zato, mili? Zato nismo uspjeli? Ja nisam htjela pokuavati, nisam se htjela vezati, a vezala sam se, itekako. I znam da smo se za kraj dogovorili za prijateljstvo, ali, anele, rado bih jo jednom pokuala neto vie. Obuci se pristojno, pa probaj da privue mukarca. Ne ide? Pa dobro, ne moe svaka da bude dama. A ti si i dalje moja najvea greka. Greka koju bih, bez oklevanja, ponovila milion puta. Mislim da samo jednom u ivotu nekoga voli onako ludo, istinski. I da je samo jedan onaj pravi. Samo je jedan zagrljaj u koji se savreno uklapa, samo je jedan poljubac koji ti moe oduzeti dah. I kada jednom izgubi tu osobu, zauvek e je traiti. Imae milion prokockanih ansi, ali ne i pravu ljubav. Jednog dana zastat ete negdje na sred neke dobro poznate ulice, pogledat ete u nebo i razumjeti ete zato se sve ba tako desilo. Nisu se ba slagali o puno stvari. Ustvari, rijetko su se slagali oko iega. Prepirali su se neprestano i izazivali meusobno svaki dan. Ali unato svojim razliitostima, imali su jednu stvar zajedniku: bili su ludi jedno za drugim. I onda shvati, da su samo jedne najdrae oi, koje u meni mogu probuditi hiljadu i jedan otkucaj srca, drhtaj ruku i ubrzan govor u kojem se ni sama ne snalazim, samo jedan zagrljaj u koji se savreno uklapa. Jedan osmijeh kojem se uvijek obraduje. Svaka ena zasluuje mukarca koji e uiniti da njen bivi poludi to ju je ikada pustio.. elim biti ona ena u tvom ivotu koju eli onda kad sve ostale ele tebe.