FIZIKA II - FORMULE

Jadranko Batista
Mostar
Current address: Mostar
E-mail address: jadranko.batista@sve-mo.ba
URL: http://www.sve-mo.ba/fpmoz
Sadrzaj
Poglavlje 1. TEMPERATURA 1
Poglavlje 2. TERMODINAMIKA 5
Poglavlje 3. MOLEKULARNO - KINETI

CKA TEORIJA TOPLINE 7

Poglavlje 4. ELEKTROSTATIKA 9
Poglavlje 5. ELEKTRI

CNA STRUJA 13
Poglavlje 6. MAGNETIZAM 17
Poglavlje 7. IZMJENI

CNA STRUJA 21
Poglavlje 8. ELEKTROMAGNETSKI VALOVI 23
Poglavlje 9. GEOMETRIJSKA OPTIKA 25
Poglavlje 10. FIZIKALNA OPTIKA 29
Poglavlje 11. ZAKONI ZRA

CENJA I

CESTI

CNA PRIRODA SVJETLOSTI 33

Poglavlje 12. VALNA PRIRODA MATERIJE I OSNOVE KVANTNE
FIZIKE 35
Poglavlje 13. ATOM 37
Poglavlje 14. ATOMSKA JEZGRA 39
iii
POGLAVLJE 1
TEMPERATURA
Temperatura T je mjera za srednju kineticku energiju toplinskog gibanja molekula.
to je kineticka energija gibanja molekula veca, to je temperatura tijela via. Veza
izmeu termodinamicke temperature T izrazene kelvinom temperature t izrazene
u stupnjevima Celzijusa jest
T ( K) = 273.15 +t (

C)

Cvrsta tijela se zagrijavanjem ire, a hlaenjem skupljaju. Kecijent linearnog

irenja c denira se kao
c =
|
T
|
0
|
0
T
=
1
|
0
|
T
(0.1)
gdje je |
0
- duljina tijela (tapa) pri 0

C, |
T
- duljina tijela pri temperaturi T. Iz
(0.1) proizilazi
|
T
= |
0
(1 +cT)
Jedinica za koecijent linearnog irenja jest
_
K
1
_
. Volumno (prostorno) irenje
cvrstih tijela i tekucina racunamo pomocu relacije
\
T
= \
0
(1 +T)
gdje je \
0
- volumen tijela pri temperaturi 0

C, a \ - volumen tijela pri temperaturi

T. Koecijent volumnog irenja za cvrsta tijela mozemo aproksimativno povezati
sa liearnim keocijentom irenja preko izraza
=
\
T
\
0
\
0
T
=
1
\
0
\
T
= 3c
Jednadzba stanja idealnog plina glasi
j\ = :1T =
:
'
1T (0.2)
gdje je : - masa, : - kolicina tvari, a ' - molarna masa plina. Konstanta 1 je
plinska konstanta koja iznosi
1 = 8.31451
J
mol K
Izotermni proces je proces plina pri kojem je T = /o::t., pa jednadzba (0.2)
prelazi u Boyle-Mariotteov zakon
j\ = /o::t. ==j
1
\
1
= j
2
\
2
= = j
n
\
n
Izobarni proces je proces plina u kojem je j = /o::t., pa jednadzba (0.2)
prelazi u Gay-Lusacov zakon
\
T
= /o::t. ==
\
1
T
1
=
\
2
T
2
= =
\
n
T
n
gdje je \ - volumen plina pri termodinamickoj temperaturi T, a \
n
- volumen plina
na termodinamickoj temperaturi T
n
. Ako umjesto termodinamicke temperature T
napiemo Celzijusovu temperaturu t, relacija (0.2) prelazi u
\
|
= \
0
(1 +t)
1
2 1. TEMPERATURA
gdje je \
|
- volumen plina na temperaturi t, \
0
- volumen plina pri temperaturi
0

C i =
1
273
K
1
- toplinski koecijent irenja plina.
Izohorni proces je proces plina u kojem je \ = /o::t., pa jednadzba (0.2)
prelazi u Charlesov zakon
j
T
= /o::t. ==
j
1
T
1
=
j
2
T
2
= =
j
n
T
n
Unutranja energija l je zbroj srednje kineticke i potencijalne energije
molekula nekog tijela. Unutrtanja energija sustava se moze promijeniti na dva
nacina: prijenosom topline i vanjskim radom. Unutranja energija u procesima
prijenosa topline promijeni se za kolicinu topline Q. To je energija koja prelazi sa
toplijeg tijela na drugo hladnije tijelo zbog njihove temperaturne razlike. Jedinica
za toplinu je jednaka jedinici energije dzul [ J]. Pri zagrijavanju primljena toplina,
odnosno pri hlaenju predana toplina tijela jest
Q = c : T
gdje je c - specicni toplinski kapacitet, a : - masa tijela. T je promjena tem-
perature tijela koje je primilo, odnosno predalo toplinu.
Specicni toplinski kapacitet c jest toplina potrebna da se nekoj tvari mase
1 kg promijeni temperatura za 1 K i izrazava se u
_
J
kg K
_
.
Zagrjavanjem pri stalnom volumenu sva se dovedena kolicina topline utroi na
povecanje unutranje energije tijela, pa je
Q = l = : c
u
T, \ = /o::t.
gdje je
c
u
=
1
:
l
T
specicni maseni toplinski kapacitet pri stalnom volumenu. Dovoenjem topline
pri stalnom tlaku tijelo se i grije i obavlja mehanicki rad, pa je dio topline utroen
na rad, pa je Q l. Specicni toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku c

denira se izrazom
c

=
1
:
Q
T
, j = /o::t.
Oba specicna toplinska kapaciteta (c
u
i c

) prakticno su jednaka za tekucine i

cvrsta tijela, a znatno se razlikuju za plinove.
Pri taljenju (ocvrcivanju) temperatura talita ostaje nepromijenjena sve dok
se sva tvar ne rastali. Toplina taljenja (topljenja) je
Q = : 1
|
gdje je : - masa tijela, a 1
|
- specicna toplina taljenja. Jednaku toplinu predaje
i tekucina pri ocvrcivanju.
Slicno je i toplina isparavanja, odnosno kondenzacije (ukapljivanja)
Q = : 1
I
gdje je 1
I
- specicna (latentna) toplina isparavanja tekucine. Pri izgaranju goriva
oslobaa se toplina izgaranja
Q = : 1

gdje je 1

- specicna toplina izgaranja. Specicne topline taljenja, isparavanja i

izgaranja izrazavaju se jedinicom
_
J
kg
_
.
Fourierov zakon za voenje topline glasi
Q = `ot
T
r
1. TEMPERATURA 3
gdje je Q - toplina koja u vremenu t proe sredstvom, ` - koecijent toplinske
vodljivosti materijala, T = T
2
T
1
- razlika temperatura izmeu dvasloja mater-
ijala meusobno udaljenih za r, a o presjek vodica. Taj se zakon moze napisati
i pomocu toplinskog toka =
Q
|
i gustoce toplinskog toka
=

o
=
Q
ot
= `
T
r
Toplinski otpor 1 za voenje topline denira se izrazom
1 =
T

=
r
`o
i izrazava se u jedinicama
_
K
W

.
Prijenos topline konvekcijomracuna se pomocu Newtonova zakona hlaenja
= /
c
(T

T
}
)
gdje je T

- temperatura cvrste plohe uz koju uid struji, T

}
- temperatura uida
dovoljno udaljena od granicne plohe, a /
c
- koecijent konvekcije koji se izrazava
jedinicom
_
W
m
2
K

.
Toplinsko zracenja (radijacija). Kada toplinsko zracenje pada na povrinu
nekog tijela djelomicno se reektira, a djelomicno se apsorbira. Ak je tijelo za to
zracenje prozirno, tada dio zracenja potpuno prolazi kroz tijelo. Omjer apsorbira-
nog i upadnog toka zracenja nazivamo koecijentom apsorpcije
c =

o

u
a omjer reektiranog i upadnog toka zracenja koecijentom reeksije
j =

:

u
Na isti nacin se denira i koecijent transmisije
t =

|

u
Za ukupno zracenje koje pada na tijelo vrijedi
c +j +t = 1
Idealno crno tijelo je ono za koje vrijedi c = 1, j = t = 0.
Energetska (radijacijska) egzitancija je gustoca toka energije emitirane s
povrine o nekog tijela
' =

t
o
Spektralna egzitanciju crnog tijela na temperaturi T daje Planckova formula
'
c|
X
=
2/c
2
`
5
1
c
!c
!J
1
Kirchoov zakon zracenja glasi

t
= -
c|
t
= c
c|
t
gdje je - - koecijent emisije deniran kao omjer emitiranog toka nekog tijela i toka
crnog tijela iste povrine na istoj temperaturi.
Stefan-Boltzmannov zakon daje toplinski tok koji emitira povrina tijela
zagrijana na temperaturu T

t
= - o o T
4
4 1. TEMPERATURA
gdje je o = 5.67051 10
8 W
m
2
K
4
- Stefan-Boltzmannova konstanta. Ako je tem-
peratura T
1
temperatura tijela, a T
2
temperatura okoline, tada je toplinski tok
jednak

t
= -oo
_
T
4
1
T
4
2
_
Wienov zakon daje valnu duljinu kod koje je spektralna gustoca zracenja '
X
maksimalna
`
n
T = / = 2.897756 10
3
mK
Toplinski tok prenesen zracenjem moze se racunati pomocu izraza

:
= /
:
o (T
1
T
2
)
gdje je /
:
- koecijent prijenosa topline zracenjem od jedne povrine temperature
T
1
prema drugoj povrini temperature T
2
. Za dvije paralelne ravnine iznosi
/
:
=
o
_
T
2
1
+T
2
2
_
(T
1
+T
2
)
1
:
1
+
1
:
2
1
ukupni koecijent prijenosa topline (toplinskih gubitaka) / denira se kao
= /T
gdje je - gustoca toplinskog toka, a T - temperaturna razlika. Jedinica za
koecijent prijenosa topline je
_
W
m
2
K

.
POGLAVLJE 2
TERMODINAMIKA
Prvi zakon termodinamike (zakon odrzanja energije) glasi
dl = dQd\
gdje su dl - promjena unutranje energije, dQ - dovedena (odvedena) toplina i
d\ = jd\ - obavljeni rad sustava. Unutranja energija idealnog plina iznosi
l =
i
2
:1T
gdje je i - broj stupnjeva slobode gibanja molekule. Za jednoatomne plinove
(cije molekule posjeduju samo translacijske stupnjee slobode) imaju i = 3, dok
za vieatomne plinove treba uzeti u obzir i rotaciju i vibraciju molekule.
Entalpija sustava denira se relacijom:
H = l +j\
Pri izobarnom procesu (j = /o::t.) vrijedi
dH = dl +jd\ = dQ
pa se specicni toplinski kapacitet pri stalnom tlaku moze denirati kao
c

=
1
:
dH
dT
a specicna latentna toplina pri izobarnoj promjeni agregatnog stanja (ili faze)
1
|
=
1
:
H
|
Specicni toplinski kapacitet pri stalnom volumenu denira se pomocu un-
utranje energije
c
u
=
1
:
dl
dT
Za idealni plin vrijedi
c

c
u
=
1
'
te adijabatska konstanta
i =
c

c
u
koja za jednoatomne plinove iznosi i = 1.66, a za dvoatomne i = 1.4.
Rad plina pri promjeni volumena jednak je
\ =
\
2
_
\
1
jd\
i pri izobarnoj promjeni taj rad iznosi
\ = j (\
2
\
1
)
5
6 2. TERMODINAMIKA
Za izotermni proces jednak je
\ = Q = :1T ln
\
2
\
1
= :1T ln
j
1
j
2
Pri adijabatskom procesu (dQ = 0) tlak, volumen i temperatura idealnog plina
povezani su Poissonovim jednadzbama (jednadzbe adijabate):
j
1
j
2
=
_
\
2
\
1
_
r
,
T
1
T
2
=
_
\
2
\
1
_
r1
,
T
1
T
2
=
_
j
1
j
2
_
1

rad idealnog plina pri adijabatskom procesu odreujemo pomocu izraza

\ =
:1
i 1
(T
1
T
2
) =
j
1
\
1
i 1
_
1
T
2
T
1
_
Najcece se termodinamicki procesi prikazuju u j, \ dijagramu. U tom je
slucaju rad prikazan povrinom ispod krivulje. Rad pri Carnotovu kruznom
procesu jest
\ = Q
1
+Q
2
= [Q
1
[ [Q
2
[ = Q
1
_
1
T
2
T
1
_
gdje je Q
1
toplina dovedena radnom uidu (idealnom plinu), a Q
2
toplina
predana hladnijem spremniku, a T
1
temperatura toplijeg i T
2
tempeatura hlad-
nijeg spremnika. Korisnost toplinskog stroja denira se omjerom iskoritenog rada
i ulozene energije
j =
\
Q
1
=
[Q
1
[ [Q
2
[
Q
1
Za Carnotov kruzni proces (koji od svih mogucih procesa ima najveci stupanj
iskoritenja) koecijent iskoritenja je zadan izrazom
j
c
= 1
T
2
T
1
Koecijent hlaenja rasladnog stroja denira se omjerom topline Q
2
uzete iz pros-
tora i ulozenog rada \
- =
Q
2
\
Promjena entropije pri reverzibilnoj promjeni stanja jest
o
2
o
1
=
2
_
1
do =
2
_
1
dQ
T
Drugi zakon termodinamike kaze da za sustav koji je termicki izoliran od
okoline o _ 0, gdje znak jednakosti vrijedi za reverzibilne, a znak nejednakosti
za ireverzibilne procese unutar zadanog sustava.
Unutranja energija, entalpija i entropija su funkcije stanja sustava dok
su j, \, T promjenjive velicine stanja sustava.
POGLAVLJE 3
MOLEKULARNO - KINETI

CKA TEORIJA
TOPLINE
U kinetickoj teoriji, tlak plina na stijeke posude, objanjava se elasticnim su-
darima molekula plina i stijenke posude i zadan je izrazom
j =
1
3

\
:
n

2
=
1
3
j
2
t}}
gdje je broj molekula plina u volumenu \ , :
n
masa molekule plina,
2

srednja vrijednost kvadrata brzine i j gudtpca plina.

Srednja kvadraticna (efektivna) brzina molekula plina iznosi

t}}
=
_

2
=
_
3j\
:
n
=
_
3j
j
=
_
3/T
:
n
=
_
31T
'
gdje su ' molarna masa plina, / Boltzmannova konstanta i 1 plinska kon-
stanta. Jednadzba stanja idealnog plina u mikroskoposkom obliku glasi
j\ = /T
Srednja kineticka energija translacijskog gibanja molekula idealnog plina propor-
cionalna je s apsolutnom temperaturom
1
|
=
:
n

2
t}}
2
=
3
2
/T
Unutranja energija idealnog plina (zbroj kinetickih energija molekula) jed-
naka je
l =
i
2
/T =
i
2
:1T
gdje je i broj stupnjeva slobode gibanja molekula. Za jednoatomne plinove i = 3,
za dvoatomne, ovisno o temperaturi (odnosno o tome jesu li aktivirani rotacijski
stupnjevi slobode), moze biti i = 5 ili i = 7, a za vieatomne plinove i = 6 ili i = 8.
Maxwellova raspodjela molekula po brzinama zadana je sa

u
=
d
d
=
4
_

_
:
n
2/T
_3
2

2
c

r
r
r
2
2!J
gdje su :
n
masa molekule plina,
u
broj molekula koje se gibaju brzinama
izmeu i +d, ukupan broj molekula.
Najvjerojatnija brzina
n
je ona za koju funkcija
u
ima maksimum i jed-
naka je

n
=
_
2/T
:
n
=
_
21T
'
Srednja brzina (aritmeticka sredina) jednaka je
=
_
8/T
:
n
=
_
81T
'
7
8 3. MOLEKULARNO - KINETI

CKA TEORIJA TOPLINE

uocimo da vrijedi

n
< <
t}}
Maxwell-Boltzmannova raspodjela po energijama za translacijsko gibanje
molekula idealnog plina glasi

J
=
d
d1
=
2
_
/
3
T
3

_
1 c

1
!J
Maksimum raspodjele je na energiji
1
n
=
1
2
/T
a srednja energija je
1 =
3
2
/T
Molarni toplinski kapacitet prema molekularno-kinetickoj teoriji topline
glasi
C
\
=
i
2
1, C

=
i + 2
2
1, i =
C

C
\
=
i + 2
i
gdje je i broj stupnjeva slobode gibanja molekula.
Van der Waalsova jednadzba za realne plinove glasi
_
j +:
2
a
\
2
_
(\ :/) = :1T
gdje su a, / konstante karakteristicne za odreeni plin i mogu se odrediti iz kri-
ticnih konstanti plina:
a =
27
64
1
2
T
2
c
j
c
, / =
1T
c
8j
c
Frekvencije sudara u plinu prema molekularno-kinetickoj teoriji iznosi
. =
4
3
:d
2

gdje je : koncentracija molekula i d promjer molekule.

POGLAVLJE 4
ELEKTROSTATIKA
Elektricni naboj je jedno od osnovnih svojstava elementarnih cestica. Je-
dinica za elektricni naboj je kulon (Coulomb) ( C = As). Svaki naboj moze se
izraziti kao cjelobrojni umnozak elementarnog naboja koji iznosi
c = 1.60217733 10
19
C
tako svaki naboj elektricno nabijenog tijela, koji moze biti pozitivan i negativan,
mozemo izraziti kao Q = :c, gdje je : Z. Elektricno neutralno tijelo ima jednak
broj pozitivnih i negativnih elementarnih naboja.
zakon elektrostatske sile - Coulombov zakon glasi: sila izmeu dva
tockasta naboja Q
1
i Q
2
, koji su meusobno udaljeni za r, zadana je izrazom

1
12
= /
Q
1
Q
2
r
2

r
0
=
1
4-
Q
1
Q
2
r
2

r
0
gdje je

r
0
- jedinicni vektor na spojnici naboja usmjeren prema naboju na koji
djeluje sila, a - - elekricna permitivnost (dielektricnost) dielektrika u koje se nalaze
naboji. Dielektricna permitivnost u vakuumu iznosi
-
0
= 8.854187817 10
12
F
m
a u dielektriku je
- = -
0
-
:
gdje je -
:
- relativna permitivnost sredstva. Konstanta / u vakuumu, a priblizno i
u zraku iznosi
/ =
1
4-
0
= 8. 987 5 10
9
m
F
- 9 10
9
Nm
2
C
2
Jakost elektricnog polja u nekoj tocki prostora se denira kao omjer sile na
taj naboj i naboja u toj tocki

1 =

1
Q
Jedinica za jakost elektricnog polja je
N
C
=
V
m
. Jakost elektricnog polja tockastog
naboja Q na udaljenosti r od naboja iznosi

1 = /
Q
r
2

r
0
=
1
4-
Q
r
2

r
0
Ako u prostoru koji razmatramo postoji vie naboja koji uzrokuju elektricno polje,
rezultantno polje dobije se vektorskim zbrajanjem polja pojedinih naboja. Ako
je prostor ispunjen izotropnim dielektrikom, tada deniramo vektor elektricnog
pomaka

1 izrazom

1 = -

1 = -
0
-
:

1
9
10 4. ELEKTROSTATIKA
Elektricni tok kroz povrinu S denira se plonim integralom

1
=
__
S

1 d

o
Gaussov zakon kaze da je ukupni elektricni tok kroz zatvorenu plohu S jednak
algebarskom zbroju elektricnih naboja koji se nalaze unutar volumena kojeg ta
ploha omeuje
_
S

1 d

o =

I
Q
I
Rad elektricne sile pri pomjeranju naboja Q iz tocke A u tocku B u elektricnom
polju jakosti

1 jednak je
\
.1
= Q
1
_
.

1 d

: = 1

r
.
) 1

r
1
) = Q(,
.
,
1
) = Q l
.1
gdje je d

: - pomak naboja, ,
.
,
1
= l
.1
- razlika potencijala (napon) izmeu
tih tocaka. Potencijalna energija naboja Q u tocki A elektricnog polja jakosti

1
jednaka je
1

r
.
) = Q
.
_
.
r

1 d

:
a potencijal te tocke
,
.
=
1

r
.
)
Q
=
.
_
.
r

1 d

:
gdje je
:
referentna tocka u kojem je prema deniciji potencijal jednak nuli. To je
obicno tocka u beskonacnosti (za raspodjele naboja), tocka na povrini Zemlje (u
vecini primjena), ali moze biti i neka druga proizvoljno odabrana tocka
1
. Jedinica
za elektricni potencijal je volt
_
V =
J
C
_
. Uzajamnapotencijalna energija dvaju
tockastih naboja Q i Q na udaljenosti r jest
1

=
1
4-
Q Q
t
r
Za veci broj nabijenih cestica potencijalna energija jednaka je zbroju potencijalnih
energija svih parova cestica, pricemu treba obratiti paznju da se potencijalna en-
ergija svakog pojedinog para racuna samo jedanput. Potencijal tockastog naboja
Q na udaljenosti r od naboja jest
, =
1
4-
Q
r
Kad polje ovisi samo o r (tj. polje je funkcija udaljenosti 1 = 1 (r)), jakost
elektricnog polja i elektricni potencijal mozemo povezati relacijom
1 (r) =
d,
dr
pa za tockasti naboj jakost elektricnog polja iznosi
1 =
1
4-
Q
r
2
1
Uporediti sa odabiranjem referantnog nultog nivoa potencijalne energije u gravitacijskim
poljima.
4. ELEKTROSTATIKA 11
Ako imamo homogeno elektricno polje jakost polja iznosi
1 =
,
.
,
1
d
=
l
d
gdje je d - razmak ekvipotencijalnih ploha ciji su potencijali ,
.
i ,
1
.
U opcem slucaju jakost elektricnog polja zadana je vektorom gradijenta poten-
cijala ,(r, j, .) :

1 = grad, = \,
gdje je vektor gradijenta deniran kao
grad, = \, =
0,
0r

i +
0,
0j

, +
0,
0.

/ =
_
0
0r

i +
0
0j

, +
0
0.

/
_
. .
=grad
,
Elektricni dipol cine dva naboja suprotna predznaka a jednaka iznosa, meu-
sobno udaljena za |. Vektor

j = Q

|
nazivamo dipolnimmomentom, a ima smjer od negativnog ka pozitivnom naboju.
Za vie naboja dipolni moment se denira kao

j =

I
Q
I

r
I
gdje je

r
I
- vektor polozaja i-tog naboja. Jedinica dipolnog momenta je ( Cm).
Moment para sila na dipol u homogenom elektricnom polju je

' =

1
a potenialna energija elektricnog dipola u elektricnom polju jakosti

1 iznosi
1

1
Elektricni kapacitet vodica s nabojem Q i na potencijalu , jednak je
C =
Q
,
dok je kapacitet dvaju vodica koji cine kondenzator
C =
Q
l
gdje je Q - naboj na jednoj od ploca, a l = ,
1
,
2
razlika potencijala izmeu
ploca. Kapacitet plocastog kondenzatora iznosi
C = -
0
-
:
o
d
gdje je S povrina ploca, d - razmak izmeu ploca, a -
:
- relativna elektricna
permitivnost dielektrika kojim je ispunjen prostor izmeu ploca kondenzatora.
Paralelni spoj niza od n kondenzatora, daje kondenzator kapaciteta
C =
n

I=1
C
I
a za serijski spoj vrijedi
1
C
=
n

I=1
1
C
I
12 4. ELEKTROSTATIKA
Energija uskladitena u elektricki nabijenom kondenzatoru kapaciteta C s nabojem
Q i naponom U iznosi
\ =
Cl
2
2
=
Q
2
2C
=
Ql
2
Gustoca energije elektrostatkog polja je
n =
\
\
=
1
2
-
0
-
:
1
2
=
1
2-
0
-
:
1
2
=
1
2
11
Vektor elektricnog pomaka moze se denirati i kao

1 = -
0

1 +

1
gdje je

1 - vektor polarizacije dielektrika. Elektricna polarizacija

1 ukupni je
dipolni moment jedinicnog volumena dielektrika, a njezina normalna komponenta
iznosom je jednaka plonoj gustoci naboja na povrini dielektrika koji se nalazi
u elektricnom polju:
o

:
gdje je

: - jedinicni vektor normalan na plohu dielektrika.
POGLAVLJE 5
ELEKTRI

CNA STRUJA
Jakost struje (Ohmov zakon): Elektricna je struja usmjereno gibanje nositelja
naboja, s jednog mjesta na drugo, kroz odreeni poprecni presjek vodica. Nositelji
naboja u metalima su elektroni, a u tekucinama i plinovima to su pozitivni i nega-
tivni ioni dok su u poluvodicima elektroni i elektronske upljine. Jakost elektricne
struje denira se izrazom
1 = lim
|0
Q
t
=
dQ
dt
[ =
C
:
]
gdje je Q naboj koji proe kroz poprecni presjek vodica u vremenu t. Gustoca
struje

J u nekoj tocki vodica denira se kao vektor u smjeru gibanja pozitivnoga
naboja pomocu
d1 =

J d

o
gdje je d

o element povrine u smjeru normale na povrini poprecnog presjeka. Ako

je tok kroz presjek na povrinu konstantan, gustocu struje deniramo kao
J =
1
o
U metalnim vodicima jakost struje proporcionalna je naponu - Ohmov zakon
1 =
l
1
Otpor vodica R iskazuje se u ohmima
_
=
V
A
_
. Reciprocna vrijednost otpora
je vodljivost G i iskazuje se u simensima
_
S =
A
V
=
1

_
.
Otpor homogenoga omskog vodica u obliku zice duljine |, poprecnoga presjeka
o, izraenoga od materijala otpornosti j jest
1 = j
|
o
Elektricna otpornost materijala j iskazuje se u ommetrima ( m). Reciprocna
vrijednost otpornosti materijala je elektricna provodnost materijala koja se iskazuje
u simensima po metru
_
S
m
=
1
m
_
. Uocimo da otpor i vodljivost ovise o vrsti i
obliku materijala, dok elektricna otpornost i provodnost materijala ovise samo o
vrsti materijala od kojeg je vodic izraen.
Ovisnost otpornosti materijala o temperaturi aproksimativno je opisana izra-
zom
j = j
0
[1 +c(t t
0
)]
gdje je j
0
otpornost na temperaturi t
0
(obicno 0

C), j otpornost na temperaturi t,

a c temperaturni koecijent otpora materijala. Gustocu struje u metalima mozemo
izraziti kao

J = :c

J
13
14 5. ELEKTRI

CNA STRUJA
gdje je

J
drift-brzina elektrona, : koncentracija slobodnih elektrona (broj elek-
trona po jedinici volumena vodica) i c elementarni naboj. Gustoca struje propor-
cionalna je jakosti elektricnoga polja u svakoj tocki vodica, pa piemo

J = :cj
t

1 = i

1 = j

J
gdje je j
t
pokretljivost elektrona, a i provodnost materijala. Ovo je Ohmov zakon
u mikroskopskom obliku.
Kirchoova pravila. Ohmov zakon za zatvoreni strujni krug u kojemu se
nalazi izvor elektromotorne sile - i unutarnjega otpora 1
u
te vanjskog otpora 1
jest
1 =
-
1 +1
u
gdje je 1 jakost struje u tom krugu. Napon izvora prikljucenoga u strujni krug
smanji se zbog pada napona na unutarnjem otporu izvora i iznosi
l = - 11
u
Za slozenije strujne krugove vrijede dva Kirchoova pravila:
I. Kirchoovo pravilo - algebarski zbroj jakosti struja u nekom cvoritu
jednak je nuli
n

I=1
1
I
= 0
pri cemu struje koje ulaze u cvorite racunamo pozitivnima, a koje izlaze iz cvorita
negativnima.
II. Kirchoovo pravilo - u svakoj zatvorenoj petlji zbroj svih elektromo-
tornih sila jednak je zbroju svih padova napona na otporima
n

I=1
1
I
1
I
=
n

I=1
-
I
Pri primjeni Kirchoovih pravila prvo proizvoljno odaberemo smjer struja i
smjer obilazenja petlji, zatim elektromotornu silu uzimamo pozitivnom ako bi dala
struju u odabranome smjeru kada bi bila sama u tome strujnome krugu. Pad
napona 11 je pozitvan ako je smjer struje kroz taj otpor jednak smjeru obilazenja
petlje, inace je negativan. Ako u rezultatu dobijemo negativnu vrijednost za jakost
struje u nekom dijelu strujnoga kruga, potrebno je u pocetku odabrani smjer za tu
struju promjeniti.
Ukupni (ekvivalentni) otpor serijski spojenih vodica jednak je
1 = 1
1
+1
2
+ +1
n
=
n

I=1
1
I
a za paralelni spoj vodica vrijedi
1
1
=
1
1
1
+
1
1
2
+ +
1
1
n
=
n

I=1
1
1
I
Rad i snaga elektricne struje. Rad elektricne struje za vrijeme t u dijelu
strujnoga kruga odreen je izrazom
\ = l 1 t
gdje je l napon izmeu krajeva promatranoga dijela strujnoga kruga, a 1 jakost
struje. Snaga elektricne struje je
1 = l 1
5. ELEKTRI

CNA STRUJA 15
to mozemo izraziti i kao
\ = 1
2
1t =
l
2
1
t
1 = 1
2
1 =
l
2
1
U izrazavanju rada elektricne struje upotrebljava se jo i jedinica ( kW/ = 3.6 MJ).
Elektricna struja u tekucinama i plinovima. Kad se u elektrolit stave
pozitivna elektroda (anoda) i negativna elektroda (katoda), potece struja, a ioni se
taloze na pripadnoj elektrodi. Masa : izlucene tvari na svakoj elektrodi je
: = / Q = / 1 t
gdje je Q preneseni elektricni naboj, 1 jakost struje, a t vrijeme, dok je / elek-
trokemijski ekvivalent tvari zadan relacijom
/ =
1
1
'
.
gdje je . cijeli broj koji oznacava omjer naboja ina i elementarnoga naboja (valen-
cija), ' molarna masa tvari, a 1 Faradayeva konstanta jednaka umnoku elemen-
tarnoga naboja i Avogadrove konstante
1 = c
.
= 1.60217733 10
19
C 6.0221367 10
23
mol
1
= 96485
As
mol
(0.3)
Plinovi vode elektricnu struju ako u njima postoji dovoljan broj iona i do-
voljno jako elektricno polje. Ioni u plinu nastaju primarnom i sekundarnom ion-
izacijom. Primarnu ionizaciju izazivaju vanjski uzroci (elekrtomagnetsko zracenje
i dr.). Sekundarnu ionizaciju izazivaju sudari iona s atomima i molekulama plina,
te ona omogucava samostalno voenje struje.
Energija ionizacije je energija koju je potrebno dovesti atomu ili molekuli
plina da bi se od nje otrgnuo elektron. Elektricna struja moze prolaziti i kroz
vakuum i vrlo razrijeene plinove ako se negativnoj elektrodi (katodi) zagrijavanjem
dovede dovoljna kolicina energije. Ta se pojava naziva termionskom emisijom, a
energija koju je potrebno dovesti elektronu da bi napustio metal naziva se radom
izlaza.
POGLAVLJE 6
MAGNETIZAM
Magnetska sila

1 na naboj Q koji se giba brzinom

u magnetskom polju
indukcije (gustoce magnetskog toka)

1, jest

1 = Q

1
1 =

= Q1sin
_
^

1
_
= 11sinc
Jedinica za magnetsku indukciju je tesla
_
T =
kg
A s
2
_
. Na element duljine vodica
d

: , kojim tece struja jakosti 1, magnetsko polje indukcije

1 djeluje silom
d

1 = 1 d

1
Ako je polje homogeno, tada je sila na ravni vodic duljine |

1 = 1

1
1 = 11| sinc
gdje je c - kut izmeu smjera kojim tece struja kroz vodic i smjera vektora mag-
netske indukcije

1. Sila kojom dva ravna paralelna vodica djeluju jedan na drugi
iznosi
1 = j
0
j
:
1
1
1
2
2r
|
gdje su 1
1
, 1
2
- jakosti struja u vodicima, | - duljina vodica, r - njihova meusobna
udaljenost, a j
:
- relativna permeabilnost sredstva. Konstanta
j
0
= 1.2566370614 10
6
N
A
2
= 4 10
7
Tm
A
je apsolutna permeabilnost vakuuma. Ako struje u vodicima imaju isti smjer tada
je sila privlacna, ako je smjer suprotan sila je odbojna.
Magnetsko polje
Za opisivanje magnetskog polja koristimo tri zikalne velicine i to: vektor mag-
netske indukcije (gustoca magnetskog toka)

1, vektor jakosti magnetskog polja

H
i vektor magnetizacije

'. Magnetsku indukciju B i jakost magnetskog polja H
povezujemo relacijom
1 = j
0
j
:
H = jH
Veza izmeu vektora

1,

H i

' jest

1 = j
0
_

H +

'
_
Jedinica za jakost magnetskog polja, kao i magnetizaciju je
_
A
m

. Najcece je mag-
netizacija

' srazmjerna jakosti magnetskog polja

' =
n

H
gdje je
n
- magnetska susceptibilnost materijala

n
= j
:
1
17
18 6. MAGNETIZAM
Magnetski tok je ploni integral vektora magnetske indukcije

1
=
_
S

1 d

o
jedinica za magnetski tok je veber [ Wb]. Ako je polje homogeno, u odnosu na
neku ravnu povrinu (

1 je konstanta koju mozemo izvuci ispred integrala), pa je

magnetski tok

1
=

o = 1o cos
_
^

1,

o
_
= 1o cos c
Biot-Savartov zakon: Magnetska indukcija, koju proizvodi diferencijalni el-
ement struje 1 d

: iznosi
d

1 =
j
4
1 d

r
0
r
2
gdje je

r - radijus-vektor od elementa vodica do polozaja tocke u kojoj racunamo
magnetsku indukciju

1, a

r
0
=

:
:
- jedinicni vektor, 1 jakost struje i d

: - vektor
duljine diferencijalnog elementa vodica. Magnetska indukcija na udaljenosti a od
ravnog vodica kojim tece struja jakosti I iznosi
1 =
j1
2a
Struja jakosti 1 koja tece kruznim zavojem polumjera 1, uzrokuje u sreditu zavoja
magnetsku indukciju
1 =
j1
21
a unutar zavojnice duljine |, sa zavoja
1 =
j1
|
gdje ovaj izraz vrijedi tocno za prstenastu zavojnicu (toroid), a priblzno za valjkastu
zavojnicu (solenoid), to bolje to je polumjer zavojnice manji u odnosu na duljinu
zavojnice |.
Ampreov zakon glasi: Cirkulacija (linijski integral po zatvorenoj krivulji)
vektora jakosti magnetskog polja jednaka je zbroju jakosti struja obuhvacenih tom
krivuljom
_
1

H d

: =
n

I=1
1
I
Induktivitet - Faradayev zakon indukcije: Inducirana elektromotorna sila
u zavoju jednaka je negativnoj brzini promjene magnetskog toka kroz zavoj
-
I
=
d
dt
Giba li se vodic duljine | brzinom u homogenome magnetskom polju indukcije 1,
inducirana elektromotorna sila je
-
I
= 1| sin
_
^

1
_
= 1| sinc
Magnetski tok kroz povrinu omeenu nekim zavojem proporcionalan je jakosti
struje 1 kroz taj zavoj
= 1 1
6. MAGNETIZAM 19
gdje je 1 - koecijent samoindukcije (induktivitet). Jedinica za induktivitet je
_
H =
Wb
A
=
Vs
A

. Za zavojnicu duljine |, poprecnog presjeka o koja ima zavoja,

induktivitet je
1 = j
0
j
:

2
o
|
Elektromotorna sila samoindukcije uzrokovana je promjenom jakosti struje 1
-
J
=
d
dt
= 1
d1
dt
Ako su dvije zavojnice induktivno povezane, tada ce promjena jakosti struje 1
1
u primarnoj zavojnici inducirati elektromotornu silu u sekundarnoj
-
2
= 1
12
d1
1
dt
gdje je 1
12
- koecijent uzajamne indukcije.
Energija magnetskog polja zavojnice induktiviteta 1, kroz koju tece struje
jakosti 1, jest
\ =
1
2
11
2
a gustoca energije magnetskog polja je
n =
1
2
j
0
j
:
H
2
=
1
2j
0
j
:
1
2
=
1
2
1H
POGLAVLJE 7
IZMJENI

CNA STRUJA
Ako se tanka zavojnica (okvir) od N zavoja povrine S jednoliko vrti kutnom
brzinom . = 2) =
2t
T
u homogenome magnetskom polju indukcije B, inducira se
sinusoidalna izmjenicna elektromotorna sila:
- =
d
dt
= 1o. sin.t = -
n
sin.t
Ovisnost izmjenicnoga napona i struje o vremenu opisuje se izrazom
n = l
n
sin(.t +,)
i = 1
n
sin.t
gdje su l
n
, 1
n
maksimalne vrijednosti (amplitude) napona i struje, a , je fazni
kut izmeu napona i struje.
Efektivna vrijednost 1 denira se kao jakost koju bi morala imati istosmjerna
struja konstantne jakosti 1, koja bi u jednakom vremenskom intervalu proizvela isti
toplinski ucinak na nakom omskom otporu kao i promatrana izmjenicna struja.
1 =
1
n
_
2
Analogno deniramo i efektivnu vrijednost napona
l =
l
n
_
2
Ohmov zakon za izmjenicnu struju glasi:
1 =
l
7
gdje je 7 ukupni otpor (impedancija) u krugu izmjenicne struje i denirana je
izrazom
7 =
_
1
2
+ (A
J
A
c
)
2
gdje je 1 - radni otpor, A
J
= 1. - induktivni otpor, a A
c
=
1
c.
- kapacitivni otpor.

Cesto se struja, napon i impedancija simbolicki prikazuju kompleksnim brojevima

radi lakeg racunanja
i = 1
n
c
.|
n = l
n
c
(.|+,)
7 = 1 +, (A
J
A
c
)
gdje je , =
_
1 - imaginarna jedinica (matematicki i ali zbog oznake jakosti struje
po dogovoru koristimo oznaku ,).
Pri paralelnome spajanju otpora prakticnije je racunati s vodljivostima. Ukupna
vodljivost 1 =
1
2
jednaka je
1 =
_
G
2
+ (1
J
1
c
)
2
gdje je G- omska vodljivost, 1
J
- induktivna vodljivost i 1
c
- kapacitivna vodljivost.
21
22 7. IZMJENI

CNA STRUJA
Ako trenutnu vrijednost jakosti struje u krugu oznacimo sa i = 1
n
sin.t, tada
ce trenutna vrijednost napona biti n = l
n
sin(.t +,), gdje je fazni pomak ,
napona u odnosu prema struji izrazen sa
tan, =
A
J
A
c
1
=
1.
1
c.
1
Srednja vrijednost snage izmjenicne struje iskazuje se izrazom
1 = l1 cos ,
Produkt
1

= l1
naziva se prividnom snagom i izrazava se u voltamperima ( VA). Reaktivna (jalova)
snaga je
1
:
= 1

sin,
Jedinica za reaktivnu (jalovu) snagu izmjenicne struje jest ar ( VA = ar = W).
Prividna snaga jednaka je korijenu zbroja kvadrata radne i reaktivne snage
1

=
_
1
2
+1
2
:
Za idealni transformator (bez gubitaka) vrijedi
l
1
l
2
=
1
2
1
1
=

1

2
gdje su l
1
, 1
1
,
1
i l
2
, 1
2
,
2
napon, jakost struje i broj zavoja primarne odnosno
sekundarne zavojnice.
Naponi pojedinih faza trofaznog sustava jesu
n
1
= l
n
sin.t
n
s
= l
n
sin
_
.t
2
3
_
n
:
= l
n
sin
_
.t
4
3
_
dok je napon nul-voda jednak nuli jer je taj vod uzemljen.
POGLAVLJE 8
ELEKTROMAGNETSKI VALOVI
Vlastita frekvencija titrajnoga kruga s kapacitetom C i induktivitetom L te
zanemarivim omskim otporom opisuje se Thomsonovom formulom:
) =
1
2
_
1C
U slucaju postojanja omskog otpora
) =
1
2
_
1C
_
1
1
2
C
1
Zakoni elektromagnetizma mogu se napisati u cetiri Maxwellove jednadzbe koje
u integralnom obliku glase:
(1)
_
S

1 d

o = Q
(2)
_
S

1 d

o = 0
(3)
_
1

1 d

: =
J
J|
__
S

1 d

o
(4)
_
1

H d

: = 1 +
J
J|
__
S

1 d

o
Iz Maxwellovoh jednadzbi moze se kombiniranjem dobiti valna jednadzba za
irenje elektromagnetskih valova. Na primjer, ako se val iri u proizvoljno odabra-
nom smjeru, recimo osi z, jednadzbe su:
0
2
1
r
0.
2

1

2
0
2
1
r
0t
2
= 0
0
2
1

0.
2

1

2
0
2
1

0t
2
= 0
gdje je = (-j)

1
2
- brzina irenja elektromagnetskog vala. U vakuumu ta brzina
iznosi
= c = 2.99792458 10
8
m
s
- 3 10
8
m
s
Rjeenje valnih jednadzbi inaju oblik

1 = [1
0
) (. t)]

1 = [1
0
) (. t)]

,
gdje je ) - proizvoljna funkcija. Vektori elektricnoga i magnetskoga polja u elek-
tromagnetskom valu uvijek su meusobno okomiti, a okomiti su i na smjer irenja
23
24 8. ELEKTROMAGNETSKI VALOVI
vala. Najjednostavniji oblik valnog gibanja je harmonicki ravni val kji opisujemo
jednadzbama:
1
r
= 1
0
sin
_
.
_
t
.

__
= 1
0
sin(.t /.)
1

= 1
0
sin
_
.
_
t
.

__
= 1
0
sin(.t /.)
gdje je / =
2t
X
=
.
u
- valni broj, a . = 2) - kruzna frekvencija vala. Kao i za
mehanicke valove i ovdje vrijedi
= `) =
.
/
U elektromagnetskom valu veza izmeu elektricnog i magnetskog polja jest
1 =
1

Gustoca toka energije elektromagnetskog vala iskazuje se Poyntingovim vektorom

o =

H =
1
j

1
i predstavlja energiju koju elektromagnetski val prenese u jedinici vremena kroz
jedinicnu povrinu. Za monokromatski sinusoidalni val srednja vrijednost iznosa
Poyntingova vektora iznosi
o =
1
2
1
0
H
0
POGLAVLJE 9
GEOMETRIJSKA OPTIKA
Geometrijska optika se bavi irenjem svjetlosti, ali istrazuje samo one pojave u
kojima nije bitno izrazena valna priroda svjetlosti. Pritom se smatra da se svjet-
lost u homogenome sredstvu iri pravocrtno i da se njegovo irenje moze prikazati
zrakama. Pojave koje promatra geometrijska optika, obicno se ogranicavaju na
vidljivi dio elektromagnetskog zracenja, odnosno za spektar u granicama valnih
duljina izmeu
380 nm _ ` _ 780 nm
Najvazniji zakoni geometrijske optike su zakon reeksije i zakon loma sv-
jetlosti. Prema zakonu reeksije, pri upadu na granicnu ravninu izmeu dva
opticka sredstva upadna zraka ce se reektirati, a reektirana zraka ce lezati u
onoj ravnini koju deniraju upadna zraka i okomica na ravninu. Kut reeksirane
zrake je pri tome jednak kutu upadne zrake u odnosu na okomicu ravnine. Ploha
koja reektira cjelokupno upadno zracenje naziva se zrcalom. Zakon reeksije vri-
jedi i u slucaju da je ploha zrcala zakrivljena, tada se pod granicnom ravninom
podrazumjeva ona ravnina koja je tocki upada tangencijalna na plohu zrcala.
Ravno zrcalo daje sliku koja je jednake velicine kao i predmet, a zrcalno mu je
simetricna. Ta je slika virtualna, to znaci da slika nastaje tako da se ne presijecaju
stvarne zrake (kao pri nastajanju stvarne slike) vec njihova produljenja.
Sferno zrcalo ima reektirajucu ravninu kao dio povrine kugline plohe. Pri
malome otvoru zrcala, tj. za paraaksijalne zrake (zrake koje upadaju pod malim
kutom u odnosu na opticku os) vrijedi jednadzba konugacije za sferno zrcalo
1
a
+
1
/
=
1
)
=
2
1
gdje su a - udaljenost predmeta od zrcala, / - udaljenost slike od zrcala, a ) -
zarina daljina zrcala koja je jednaka polovini polumjera zakrivljenosti zrcala 1.
Za konkavno zrcalo zarina je daljina pozitivna, a za konveksno je negativna. Ako
je / negativan slika je virtualna, a ako pozitivan slika je realna. Uvecanje zrcala je
denirano kao
: =
j
t
j
=
/
a
gdje je j
t
- velicina slike, a j - velicina predmeta.
Prilikom konstrukcije slike kod sfernog zrcala posluziti cemo se trima karakter-
isticnim zrakama:
(1) Zraka koja pada na zrcalo paralelno s optickom osi, a reektira se kroz
zarite (fokus),
(2) Zraka (ili njezino produljenje) koja prolazi kroz fokus, a reektira se
paralelno s optickom osi i
(3) Zraka koja pada u tjeme zrcala i reektira se pod istim kutem pod kojim
je upala.
Prema zakonu loma svjetlosti, zraka koja upada iz jednog opticki prozirnog
sredstva na drugo opticki prozirno sredstvo mijenja svoj smjer. Kut upada c mjeren
25
26 9. GEOMETRIJSKA OPTIKA
prema okomici i kut loma ,, takoer mjeren prema okomici pvezani su relacijom
koju nazivamo Snellov zakon loma svjetlosti
sinc
sin,
=
:
2
:
1
= :
21
gdje su :
1
, :
2
indeksi loma sredstva, a omjer :
21
=
n
2
n
1
naziva se relativnim indeksom
loma. Indeks loma sredstva su vrijednosti konstante koje su karakteristicne za
svaki pojedini materijal. Indeks loma nekog optickog sredstva povezan je s brzinom
irenja svjetlosti u tm sredstvu relacijom
: =
c

Ako zraka koja dolazi iz opticki guceg sredstva (:

2
:
1
) i pada na granicu
sredstva (:
1
) pod kutom vecim od granicnog kuta ,

, doci ce do totalne reeksije.

Granicni kut odreen je izrazom
sin,

=
:
1
:
2
Opticka prizma sastoji se od dvaju ravnih dioptara (ploha koja dijeli dva
opticka sredstva) pod nekim kutom A. Pri upadu na prizmu zraka se otklanja za
kut devijacije
c = c +c
t

pri cemu su c - kut upada na prizmu gledano prema okomici upadne strane, a c
t
-
kut pod kojim, gledano prema okomici izlazne strane, zraka izlazi iz prizme. Kut
devijacije je minimalan kada je c = c
t
, a tada je
: =
sin
o
min
+.
2
sin
.
2
Za mali kut prizme devijacija iznosi c
min
(: 1) . Pri lomu svjetlosti na
sfernom dioptru vrijedi jednadzba:
:
1
a
+
:
2
/
=
:
2
:
1
1
gdje su a, / - udaljenost predmeta, odnosno slike od sredita kugle, a :
2
, :
1
- indeksi
loma prvog odnosno drugog sredstva.
Tanka leca dobiva se izrezivanjem dijela optickog sredstva pomocu dvaju sfer-
nih dioptara.

Zarina duljina ) tako dobivene lece povezana je sa indeksom loma

materijala od kojeg je leca izraena i s polumjerima kruznih ploha, pri cemu tre-
bamo imati na umu predznak koji je negativan za konkavnu, a pozitivan za
konveksnu plohu. Tada vrijedi izraz
1
)
= (: 1)
_
1
1
1

1
1
2
_
dodatni predznak () dolazi zbog toga to druga zraka upada iz opticki guceg
sredstva. Za tanku lecu vrijedi jednadzba konjugacije
1
a
+
1
/
=
1
)
te jednadzba uvecanja lece
: =
/
a
=
j
t
j
Slika koju daje leca moze biti virtualna, a tada je udaljenost / negativna, i
realna, kada je / pozitivan.

Zarina daljina ) je pozitivna za konvergentnu lecu, a
negativna za divergentnu lecu. Pri konstrukciji slike za tanke lece pojavljuju se tri
karakteristicne zrake i to: prva pada paralelno s optickom osi a lomi se kroz zarite;
9. GEOMETRIJSKA OPTIKA 27
druga pada na lecu kroz zarite (ili je usmjerena prema njemu) a lomi se paralelno
s optickom osi; treca zraka prolazi sreditem lece i ne mijenja smjer.
U geometrijskoj optici susrecu se pojave pri cemu ne mozemo zanemariti valnu
prirodu svjetlosti. Naime, ustanovljeno je da indeks loma ovisi o valnoj duljini
svjetlosti. Tako se pri prolazu kroz prizmu zraka bijele svjetlosti razlaze na niz
obojenih zraka - spektar vidljive svjetlosti. Priblizna veza valne duljine i indeksa
loma moze se izraziti Cauchyjevom formulom:
:
2
= +
1
`
2
+
Ovu pojavu nazivamo disperzija svjetlosti.
POGLAVLJE 10
FIZIKALNA OPTIKA
Ako se elektromagnetski val iri sredstvom tada je njegova brzina
=
c
:
=
c
_
-
:
j
:
gdje je : =
_
-
:
j
:
- indeks loma sredstva. Brzina svjetlosti c, valna duljina ` i
frekvencija i povezani su relacijom c = `i. Pri prijelazu iz vakuuma u sredstvo,
kada se mijenja brzina irenja elektromagnetskog vala, mijenja se takoer i valna
duljina, dok frekvencija vala ostaje nepromijenjena. Indek sloma za zrak vrlo je
dobro aproksimiran vrijednosti : = 1, koja vrijedi i za vakuum.
Fizikalna optika proucava iroko podrucje elektromagnetskih valova. irenje
elektromagnetskog vala amplitude u smjeru r opisujemo izrazom
: = sin2
_
it
r
`
_
= sin(.t /r)
Interferencija svjetlosti nastaje kad postoje dva ili vie koherentnih izvora sv-
jetlosti. Intezitet rezultantne svjetlosti odreuje opticka razlika hoda dvaju valova,
koja je za sredstvo indeksa loma : jednaka
c = : = :(r
1
r
2
)
odakle vidimo da je za vakuum (priblizno i za zrak) opticka razlika hoda jednaka
geometrijskoj razlici (: = 1). Pripadnarazlika u fazi izmeu dvaju valova jednaka
je
, = 2
c
`
Ako se svjetlost reektira na opticki gucem sredstvu, nastaje skok u fazi za ,
dakle razlici faza treba dodati . Interferencija dvaju zraka je konstruktivna kad
je opticka razlika hoda jednaka
c = :`, : Z
a destruktivna
c =
_
:+
1
2
_
`, : Z
Dva koherentna izvora svjetlosti, meusobno udaljena za d daju na zastoru,
udaljenom za 1 od izvora, ekvidistantne paralelne pruge interferencije. Ako vrijedi
1 d intezitet svjetlosti 1 na zastoru ovise o kutu 0, odnosno o udaljenosti j od
sredita zastora
1 = 1
0
cos
2
_
d sin0
`
_
- 1
0
cos
2
_
dj
1`
_
gdje je 1
0
- intezitet za kut 0 = 0

, uz pribliznu jednakost sin0 - tan0. Svjetle

pruge pojavljuju se kad je
j = :
1`
d
, : Z
29
30 10. FIZIKALNA OPTIKA
Razmak izmeu dvije susjedne pruge jednak je
j =
1`
d
Za intezitet od koherentnih tockastih izvora svjetlosti, udaljenih meusobno
za d, intezitet rezultantne svjetlosti je
1 = 1
0
_
sin
_
tJ
X
sin0
_
sin
_
tJ
X
sin0
_
_
2
to daje izrazite maksimume za
d sin0
n
= :`, : Z
Izmeu njih nalazi se jo po 2 maksimuma i 1 minimuma inteziteta. Kad
postane vrlo velik, intezitet je znatan samo za kutove 0 koji zadovoljavaju ovu
relaciju, a priblizno je nula za sve ostale kutove.
Newtonovi klobari nastaju interferencijom svjetlosti reektirane na plohama
plankonveksne lece i planparalelne ploce. Opticka razlika hoda pri tome iznosi
c = 2a: +
`
2
=
r
2
1
: +
`
2
gdje je 1 - polumjer lece, a a - udaljenost tih ploha, kojaje jednaka
a =
r
2
21
Polumjer m-tog tamnog kolobara je
r =
_
:
_
1`
:
a polumjer m-tog svjetlog kolobara je
r =
_
:
1
2
_
1`
:
Pruge interferencije mogu nastati i pomocu klina. Ako je kut klina c, a izmeu
ploha klina sredstvo indeksa loma : i debljia klina na mjestu gdje pada zraka
svjetlosti d, tamne se pruge dobivaju za
j =
d
c
=
:`
2:c
, : Z
dok je razmak izmeu susjednih pruga
j =
`
2:c
Ogib (difrakcija) svjetlosti opaza se kada val nailazi na prepreku (ili otvor)
dimenzija uporedivih s njegovom valnom duljinom. Kod Fraunhoferove se difrakcije
pretpostavlja da su upadne zrake paralelne, te da se ogibna slika promatra navelikoj
udaljenosti od prepreke. Kod Fresnelove difrakcije upadne zrake dolaze iz tockastog
izvora ili se otklonjena svjetlost promatra u jednoj tocki.
Fraunhoferova difrakcija na uskoj pukotini irine a daje na zastoru karakteris-
ticne ogibne pruge. Intezitet otklonjene svjetlosti pod kutom promatranja 0, iznosi
1 = 1
0
_
sin
_
to
X
sin0
_
to
X
sin0
_
2
= 1
0
_
sinj
j
_
2
gdje je
j =
a
`
sin0
10. FIZIKALNA OPTIKA 31
Tamne pruge (minimumi inteziteta) dobivaju se za
a sin0 = :`, : Z,0
Svjetle pruge dobivaju se za
a sin0 =
_
[:[ +
1
2
_
`, : Z
Intezite svijetlih pruga drasticno opada sa :.
Moc razlucivanja pukotine jednaka je najmanjem kutu za koji se ogibne
slike mogu razlikovati. Za pukotinu irine a to je
0 =
`
a
Za ogib na tankoj niti debljine d vrijede isti rezultati kao za interferenciju dvaju
koherentnih izvora na udaljenosti d. Fraunhoferova difrekcija na dvije pukotine
udaljene za d, od koji svaka ima irinu a, daje raspodjelu inteziteta
1 = 1
0
_
sin
_
to
X
sin0
_
to
X
sin0
_
2
cos
2
_
d
`
sin0
_
to predstavlja interferentnu sliku dvaju izvora, moduliranu ogibnom slikom svake
pukotine.
Ogibna reetka je niz od N paralelnih jednako udaljenih pukotina irina a.
Uzajamna udaljenost pukotina d naziva se konstantom reetke. Intezitet svjet-
losti iskazuje se izrazom
1 = 1
0
_
sin
_
to
X
sin0
_
to
X
sin0
_
2

_
sin
_
tJ
X
sin0
_
sin
_
tJ
X
sin0
_
_
2
Za vrlo veliki broj N maksimumi inteziteta pojavljuju se za kutove 0 za koje vrijedi
d sin0
n
= :`
gdje je : Z - i zove se red ogibne slike. to je veca valna duljina veci je otklon
za zadani red spektra.
Disperzija ogibne reetke denira se kao
1 =
d0
d`
=
:
d cos 0
Ogibna reetka koristi se za spektralnu analizu ne samo vidljivog dijela spektra nego
irokog podrucja elektromagnetskog zracenja.
Kristali predstavljaju prostorne reetke za rendgenske (rntgen) zrake. Smjer
otklona rendgenskih zraka pokazuje Braggova jednadzba:
2d sin0 = :`, : Z
gdje je d razmak dviju mreznih ravnina kristala, 0 - polovina kuta otklona, a ` -
valna duljina rendgenskih zraka.
Polarizacija svjetlosti odreena je ravninom titranja elektricnog polja u elek-
tromagnetskom valu. Pri linearnoj (totalnoj) polarizaciji ravnina titranja je
konstantna. Pri cirkularnoj plarizaciji ravnina titranja jednoliko kruzi oko smjera
irenja vala. Nepolarizirana svjetlost je ona pri kojoj se smjer titranja elektricnog
polja neprestano mijenja, te ravnina titranja poprima sve moguce polozaje. Zraku
svjetlosti moguce je polarizirati reeksijom. Ako su lomljena i reektirana zraka
meusobno okomite, reektirana zraka je totalno polarizirana. Upadni kut c
1
dobije se pomocu Brewsterova zakona:
tanc
1
= :
21
=
:
2
:
1
32 10. FIZIKALNA OPTIKA
Opticka aktivnost je pojava zakretanja ravnine plarizacije karakteristicna za
neke tvari, a posljedica je kristalne ili molekularne strukture tvari. U otopini kut
zakretanja c ravnine polarizacije proporcionalan je koncentraciji j opticki aktivne
tvari u otopini i duljini puta |;
c = c
n
j|
to daje mogucnosti ekperimentalnog odreivanja koncentracije.
POGLAVLJE 11
ZAKONI ZRA

CENJA I

CESTI

CNA PRIRODA
SVJETLOSTI
Elektromagnetsko zracenje istoremeno posjeduje valna i cesticna svojstva. U
cesticnoj slici (Einstein) snop svjetlosti sastoji se od nedjeljivih cestica fotona -
kvanata elektromagnetskog zracenja - kojima je masa jednaka nuli, a gibaju se
brzinom svjetlosti. Kao svaka cestica, tako i foton ima cesticna svojstva: energiju
i kolicinu gibanja. Poznajemo li valnu duljinu `, odnosno frekvenciju i zracenja,
energiju i kolicinu gibanja odreujemo pomocu relacija
1 = /i =
/c
`
j =
/
`
=
/c
i
gdje je / = 6.6260755 10
34
J s - Planckova konstanta. Sva tijela ugrijana na
neku temperaturu zrace kontinuirani (neprekidni) niz valnih duljina koji nazivamo
toplinskim zracenjem.
Intezitet roplinskog zracenja za neku temperaturu iskazuje se izrazom
1 =
o
_
0
_
d1
d`
_
d` =
o
_
0
1
X
d`
gdje je
J1
JX
= 1
X
dio inteziteta koji pripada na zracenje izmeu valnih duljina ` i
` +d`. Funkciju
) (`, T) =
_
d1
d`
_
c.|.
za crno tijelo nazivamo spektralnom gustocom zracenja. Ova funkcija ima
maksimum za vrijednost valne duljine `
n
koja je povezana s temperaturom pomocu
Wienova zakona:
`
n
T = / = 2.897756 10
3
mK
gdje je / - Wienova konstanta.
Opci izraz za spektralnu gustocu zracenja u ovisnosti o valnoj duljini i temper-
aturi poznat je kao Planckov zakon zracenja koji glasi
) (`, T) =
2/c
2
`
5
1
c
!c
!J
1
gdje je / = 1.3806568 10
23 J
K
- Boltzmannova konstanta. Spektralna gustoca
zracenja moze se izraziti i pomocu frekvencije zracenja:
) (i, T) =
2/
c
2
i
3
c
!:
!J
1
Najbolji nacin da se dobije idealno crno tijelo, tj. tijelo koje apsorbira svo
upadno zracenje, i to za sve valne duljine jeste da se nacini mali otvor na stijenki
33
34 11. ZAKONI ZRA

CENJA I

CESTI

CNA PRIRODA SVJETLOSTI

izotermne povrine u kojoj vlada toplinska ravnoteza. Tada je gustoca energije u
upljini povezana sa spektralnom gustocom zracenja iz otvora relacijom
. (`, T) =
4
c
) (`, T)
Ukupna snaga koju zraci crno tijelo povrine o i temperature T iznosi
1 = ooT
4
gdje je o = 5.67051 10
8 W
m
2
K
4
- Stefan-Boltzmannova konstanta.
Foton moze predati ili primiti energiju u meudjelovanju s elektronom i drugim
cesticama.
Fotoelektricni efekt je pojava koja nastaje kada metalnu katodu osvijetlimo
elektromagnetskim zracenjem, te tada iz nje izlaze elektroni. Energija fotona /i
se pri tome raspodijeli na kineticku energiju elektrona 1
|
, a dio se utroi na rad
izlaza \
I
, tj. energiju potrebnu da elektron izae iz metala. Vrijedi relacija
/i = 1
|
max
+\
I
pri cemu je najmanja energija koju moraju imati fotoni da bi izbili elektron iz
metala jednaka radu izlaza \
I
(to je najmanja energija pri kojoj mozemo opaziti
ovaj efekt), tako postoji i najniza frekvencija i

- prag fotoelektricnog efekta, za

koju je pojava moguca.
\
I
= /i

i vrijedi
1
|
max
= /(i i

)
Ak je frekvencija veca od frekvencije praga, a zelimo zaustaviti snop elektrona
koji izlazi iz katode, primjenjujemo napon zaustavljanja, koj je odreen konetickom
energijom fotoelektrona.
l =
1
|
max
c
=
/
c
(i i

)
Comptonov efekt je pojava pri kojoj foton nalijece na mirni elektron i pri
tome mu predaje dio svoje energije. U tom procesu vrijede zakoni ocuvanja kolicine
gibanja i energije. Nakon sudara fotona valne duljine ` s elektronom, elektron
dobije kolicinu gibanja pod nekim kutom c prema smjeru upadnog zracenja, a
foton smanjenje energije, sada vece valne duljine `
t
, otklanja se pod kutom 0 prema
pocetnom smjeru. U eksperimentu se, uz zracenje prvobitne valne duljine `, opaza i
zracenje nove valne duljine `
t
, a promjena valne duljine ovisi o kutu otklona prema
zakonu
` = `
t
` =
/
:
t
c
(1 cos 0)
Velicinu `
c
=
|
n
c
c
= 2.427 10
12
m nazivamo Comptonovom valnom duljinom za
elektron. Ako snop elektrona ubrzamo visokim naponom i usmjerimo ga na jezgre
ili atome tezih elemenata, elektron se u sudaru moze zaustaviti i svu svoju energiju
ili jedan njezin dio predaje tekoj cestici, pri cemu nastaje foton velike energije. To
je proces zakocnog zracenja tipican za nastajanje rntgenskih zraka (ili zraka
jo krace valne duljine).
POGLAVLJE 12
VALNA PRIRODA MATERIJE I OSNOVE
KVANTNE FIZIKE
Materija, kao i svjetlost posjeduje istodobno i valnu i cesticnu prirodu.

Cestici
mase :, koja se giba po pravcu brzinom i ima ukupnu energiju 1, odgovara ravni
val kojemu su valna duljina ` i frekvencija i dane de Broglievim ralacijama
` =
/
j
i =
1
/
pri cemu su j i 1 relativisticki izrazi
j =
:
_
1
_
u
c
_
2
1 =
:c
2
_
1
_
u
c
_
2
=
_
(:c
2
)
2
+ (cj)
2
Heisenberg je 1927. godine izrekao da je nemoguce tocno i istovremeno odred-
iti oba clana odgovarajucih parova zikalno promjenjivih koji opisuju ponaanje
sustava. Heisenbergove relacije glase
r j _ ~
, J
2
_ ~
t 1 _ ~
pri cemu je / = 6.6260755 10
34
J s Planckova konstanta.

Cestica omeena u prostoru prikazana je valnim paketom koji se giba grupnom

brzinom:

=
d1
dj
=
Vjerojatnost nalazenja cestice u intervalu od r do r+dr iznosi 1 (r) dr:qd,c,c
1 (r) = [(r)[
2
gustoca vjerojatnosti odreena valnom funkcijom (r). Za cesticu koja je opisana
valnom funkcijom, valna funkcija mora zadovoljavati uvjet normiranosti
+o
_
o
[(r)[
2
dr = 1
35
36 12. VALNA PRIRODA MATERIJE I OSNOVE KVANTNE FIZIKE
Vjerojatnost da se cestica nae u nekom intervalu na pravcu r izmeu tocaka r = a
i r = / odreuje se integralom
1 (a < r < /) =
b
_
o
[(r)[
2
dr
Valne funkcije
n
(r) nekog zickog sistema dobivaju se kao rjeenja Schrdingerove
jednadzbe
^
H
n
(r) = 1
n

n
(r)
gdje je
^
H - operator energije (hamiltonijan)
^
H =
~
2
2:
d
2
dr
2
+1

(r)
gdje smo pretpostavili da je c. Prvi clan dobije se zamjenom
^ j i~
d
dr
u klasicnom izrazu za kineticku energiju
1
|
=
j
2
2:
a drugi clan je potencijalna energija sistema i za konzervativne sisteme ovisi samo
o polozaju cestice r. Ovdje su 1
n
- energija stacionarnog stanja opisanog valnom
funkcijom
n
(r). Slicne jednadzbe svojstvenih vrijednosti mogu se napisati i za
neke druge zicke velicine
^
(r) = (r)
gdje je
^
- operator koji pripada nekoj zickoj velicini, a - vrijednost te zicke
velicine u stacionarnom stanju opisanom valnom funkcijom (r). Za jednodimen-
zionalni harmonicki oscilator mase :, kojemu je konstanta harmonicke sile jednaka
/ = :.
2
, a potencijalna energija
1

=
1
2
/r
2
energije stacionarnih stanja su
1
n
=
_
: +
1
2
_
~., : = N
0
Za razliku od klasicne cestice, u kvantnoj zici cestica kineticke energije 1 moze
proci kroz potencijalnu barijeru (prepreku) visine 1
0
i debljine 1 cak i ako joj
je energija manja od barijere (1 < 1
0
). Racunajuci valnu funkciju za taj slucaj,
vjerojatnost prijelaza s jedne na drugu stranu prepreke jednaka je tzv. koecijentu
proboja, cija vrijednost priblizno iznosi
T = c
2oJ
gdje je
c =
_
2:(1
0
1)
~
POGLAVLJE 13
ATOM
Atom je kvantnomehanicki sistem u kojem jezgra, koja je pozitivni elektricki
nabijena nabojem +7c i 7 elektrona uzajamno djeluju elektrostatskim silama.
Ovakav sistem je elektricki neutralan. Ostane li u elektronskom oblaku samo jedan
elektron, govorimo o jednoelektronskom atomu. Neka svojstva jednoelektronskog
atoma (kao to su atom vodika H ili ioni helija Hc
+
, te litija 1i
++
), mogu se objas-
niti poluklasicnim Bohrovim modelom atoma. U Bohrovu modelu atoma elektron
se giba oko jezgre po kruznici polumjera r brzinom . Pri tome je centripetalna sila
gibanja elektrona jednaka elektrostatskoj privlacnoj sili izmeu jezgre i elektrona:
:
t

2
r
= /
7c
2
r
2
Ukupna energija elektrona je zbroj kineticke i potencijalne energije
1 =
:
t

2
2
/
7c
2
r
gdje su moguce samo one kruznice koje zadovoljavaju Bohrov kvantni uvjet za
moment kolicine gibanja 1:
1 = :
t
r = :~, : N
Polumjer kruzne staze odreen je kvantnim brojem : :
r
n
=
a
0
7
:
2
a brzina elektrona u toj stazi

n
=
~7
:
t
a
0

1
:
gdje smo sa a
0
oznacili polumjer prve staze u vodikovu atomu, koji se naziva
Bohrov radijus
a
0
= 0.529177249 10
10
m
Energije stacionarnih stanja (kruznih staza) takoer su kvantizirane i opisane
su izrazom
1
2
n
= 1
1

7
2
:
2
gdje je energija osnovnog stanja atoma vodika jednaka
1
1
=
:
t
c
4
8-
2
0
/
2
= 2.18 10
18
J = 13.6 eV
Prijelazom iz stanja vie energije u stanje nize energije atoma emitira se foton
energije
1 = /i = 1
2
n
2
1
2
n
1
= 1
1
_
1
:
2
1

1
:
1
2
_
7
2
Frekvencija i tog zracenja jednaka je
i =
1
/
37
38 13. ATOM
a valna duljina pomocu relacije
1
`
=
i
c
=
1
1
/c
_
1
:
2
1

1
:
1
2
_
7
2
= 1
o
_
1
:
2
1

1
:
1
2
_
7
2
gdje je 1
o
= 1. 097 4 10
7
m
1
- Rydbergova konstanta.
U kvantnoj mehanici problem jednoelektronskog atoma rjeava se racunanjem
valnih funkcija poocu Schrdingerove jednadzbe s efektivnom potencijalnom energi-
jom. Ona ovisi o udaljenosti r elektrona od jezgre prema zakonu
1
t}}

(r) = /
7c
2
r
+
1
2
2:
t
r
2
Drugi clan, koji sadrzi moment kolicine gibanja 1, dolazi zbog centrifugalne sile koju
osjeca elektron pri vrtnji oko jezgre. Valne funkcije vodikova atoma karakteriziraju
kvantni brojevi :, |, : a ovise o udaljenosti r te o polarnim koordinatama 0, ,.
Valna funkcija za elektron u stanju opisanome kvantnim brojevima :, |, : ima oblik
c
l,n,n
(r, 0, ,) = 1
n,l
(r) 1
n
l
(0, ,)
Pri cemu su radijalne valne funkcije za : = 1, 2, 3
: | 1
n,l
(r) ,
_
j =
22:
no
0
_
1 0 1
10
(r) = 2
_
2
o
0
_3
2
c

,
2
2 0 1
20
(r) =
1
2
_
2
_
2
o
0
_3
2
(2 j) c

,
2
2 1 1
21
(r) =
1
2
_
6
_
2
o
0
_3
2
jc

,
2
3 0 1
30
(r) =
1
9
_
3
_
2
o
0
_3
2

_
6 6j +j
2
_
c

,
2
3 1 1
31
(r) =
1
9
_
6
_
2
o
0
_3
2

_
4j j
2
_
c

,
2
3 2 1
32
(r) =
1
9
_
30
_
2
o
0
_3
2
j
2
c

,
2
Energija atoma ovisi samo o glavnome kvantnom broju : i ima iste vrijednosti
kakve predvia Bohrov model.
Kutna ovisnost izrazena je kuglinim funkcijama 1
n
l
(0, ,) koje imaju eijednosti
za | = 0, 1, 2
| [:[ 1nt:a oi::o:t ato::/c or/ita|c
0 0 : =
_
1
4t
1 0 j
:
=
_
3
4t
cos 0
1 1

o
=
_
3
4
sin 0 cos ,

=
_
3
4
sin 0 sin ,
2 0 d
3:
2
:
2 =
_
5
16t
_
3 cos
2
0 1
_
2 1
J
oz
=
_
15
4
sin 0 cos 0 cos ,
J
z
=
_
15
4
sin 0 cos 0 sin ,
2 2
J
o
2

2=
_
15
4
sin
2
0 cos 2,
J
o
=
_
15
4
sin
2
0 sin 2,
gdje je : cijeli brij u intervalu
| _ : _ |
POGLAVLJE 14
ATOMSKA JEZGRA
Jezgra atoma sastoji se od nukleona koji se dijele na protone i neutrone. Uku-
pan broj nukleona u jezgri oznacavamo sa A (A - atomski maseni broj), dok broj
protona oznacavamo sa Z (Z - redni broj atoma u periodnom sustavu elemenata),
a neutrona sa N. Dakle vrijedi
= 7 +
U oznaci nuklida uz naziv kemijskog elementa, A stoji kao gornji lijevi indeks, Z
stoji kao donji lijevi indeks, a ukoliko je potrebno kao donji desni indeks ubacujemo
i broj neutrona N. Kemijski element tada oznacavamo na sljedeci nacin:
.
2
1 ili
.
2
1

. Razliciti nuklidi s istim brijem Z protona nazivaju se izotopima, nuklidi s

istim brojem N neutrona nazivamo izotonima, a nuklidi s istim ukupnim brojem
A nukleona su izobari.
Vecina jezgri ima priblizno sferican oblik, pa se uz tu pretpostavku polumjer
jezgre R moze racunati relacijom
1 = r
0

1
3
gdje je vrijednost r
0
= 1.4 10
15
m. Masa atoma uvijek je manja od zbroja masa
protona i neutrona od kojih je ta jezgra sacinjena. Razlika mase
: = 7 :
1
+ :

:
.
=
1
1
c
2
nazivamo defektom mase, gdje je :
1
- masa atoma vodika, :

- masa neutrona,
a :
.
- masa atoma za ciju jezgru racunamo defekt mase. Treba naglasiti da ovje
racunamo sa masama atoma, a ne masama jezgara. U periodnom sustavu elemenata
je uobicajeno navedena i masa atoma izrazena u atomskim jedinicama. Atomska
jedinica mase jednaka je masi od
1n = 1.6605402 10
27
kg
Energija vezanja jezgre
1
1
= (:) c
2
je energija koja bi se oslobodila kada bismo poedinacne nukleone spojili u jezgru,
odnosno, za neke jezgre energija koju bismo trebali utroiti da jezgru rastavimo na
pojedinacne nukleone. Masi od jedne atomske jedinice odgovara ekvivalent energije
1n c
2
= 1.6605402 10
27
kg
_
2.99792458 10
8
m
s
_
2
= 1. 492 4 10
10
J = 931.49432 MeV
Neki su nuklidi radioaktivni. Oni se spontano raspadaju (zbog svoje nestabil-
nosti) emitirajuci pritom c-cestice (jezgre
4
Hc), ,

-cestice (elektrone, odnosno

pozitrone) ili -kvante, tj. kvante elektromagnetskog zracenja velikih energija
(1
~
= /i 1 MeV). Nakon c i , raspada mijenja se tip nuklida, a broj nukleona
39
40 14. ATOMSKA JEZGRA
i elektricni naboj ostaju pri tome sacuvani. Raspade mozemo pisati u obliku
.
2
A
.4
22
1 +
4
2
Hc c ra:jad
.
2
A
.
21
1 +c
_
+
i
t
i
t
(, ra:jad)
.
2
A
+

.
2
A + ( ra:jad)
Kolicina pocetnog broja nuklida (broj jezgara) u radioaktivnom uzorku ekspo-
nencijalno se smanjuje prema zakonu
=
0
c
X|
gdje je
0
- broj radioaktivnih jezgara u trenutku t = 0, a njihov broj u trenutku
t, a ` - je konstanta raspada. Ona je povezana s vremenom poluraspada (poluziv-
otom nuklida) izrazom
T1
2
=
ln2
`
Vrijeme poluraspada T1
2
je vrijeme koje je potrebno da se kolicina jezgara
radioaktivnog nuklida u nekom uzorku smanji na polovicu. Aktivnost radioaktivne
tvari denira se izrazom
=
d
dt
= (`
0
) c
X|
=
0
c
X|
=
0
c

tln 2
J
1
2
gdje je
0
- pocetna aktivnost i daje brzinu kojom se nuklid raspada. Jedinica za
aktivnost radioaktivne tvari je bekerel
_
Bq = s
1
_
.
U nuklearnim reakcijama dvije (ili vie) jezgara meudjeluju. Rezultat meud-
jelovanja su dvije nove jezgre (ili vie njih). Nuklearne reakcije su procesi u
kojima vrijede mnogi zakoni ocuvanja; posebice ocuvanje energije (koja ukljucuje i
energiju mirovanja), kolicine gibanja, elektrocnog naboja i broja nukleona. Najceci
tip reakcije mozemo prikazati kao
a +A 1 +/ ili a (A, 1 ) /
gdje je a - upadna cestica (projektil) kojom se bombardira meta A, pri cemu nastaje
jezgra 1 i cestica /. Energija koja se oslobaa ili utroi u nuklearnoj reakciji naziva
se Qvrijednocu reakcije i ona iznosi
Q =
_

I
:
I
1

I
:
I
2
_
c
2
gdje je

I
:
I
1
- zbroj masa cestica (jezgara) prije reakcije, a

I
:
I
2
- njihov zbroj
poslije reakcije. Q-vrijednost moze biti pozitivna i negativna, jer da bi se neke reak-
cije uopce i dogodile treba dovesti energiju, dok se neke interakcije mogu dogoditi
spontano, gdje se energija oslobaa.
Osim ovih cestica koje smo upoznali (elektron, proton i neutron) u prirodi
postoji mnotvo drugih cestica. Jedna od njih je i foton. Foton je kvant elektro-
magnetskog zracenja, cija je masa mirovanja jednaka nuli, ali ima kolicinu gibanja i
energiju. Svaka cestica ima svoju anticesticu, ako cestica posjeduje elektricni naboj,
anticestica ima suprotan naboj jednakog iznosa. Npr. anticestica elektrona naziva
se pozitron i ima naboj +c, dok joj je masa jednaka masi elektrona. U procesima
meudjelovanja izmeu cestica zakoni ocuvanja su od izrazite vaznosti. U takvim
procesima neke cestice mogu nestati i pri tome natati nove cestice. Npr. elektron i
pozitron se mogu uzajamno ponititi pri cemu bi nastala dva kvanta:
c

+c
+
2
14. ATOMSKA JEZGRA 41
Da bi se mogla dogoditi tvorba jednog para anticestica npr. elektron-pozitron,
upadni foton mora imati minimalnu energiju jednaku ekvivalentu tih cestica
1
~
= 2:
t
c
2
= 2 9.1093897 10
31
kg
_
2.99792458 10
8
m
s
_
2
= 1. 637 4 10
13
J = 1. 022 MeV
a proces se mora dogaati blizu jezgre koja preuzima razliku energije i razliku
kolicine gibanja.
Nuklid T1
2
Nuklid T1
2
1
0
: 10.5 :i:
90
38
or 28.8 qod.
3
1
H 12.3 qod.
131
53
1 8.04 d
14
6
C 5730 qod.
143
56
1a 15 s
15
8
O 122 s
147
61
1: 2.6 qod.
43
19
1 22.3 /
266
88
1a 1590 qod.
43
21
oc 3.89 /
235
92
l 7.1 10
8
qod.
43
22
Ti 0.2 s
238
92
l 4.5 10
9
qod.
90
36
1r 32.3 /
239
94
1n 2.4 10
4
qod.