Antika filozofija II a Platon

Platon i Aristotel

Platon (427. 347. pr.Kr.)

Platon je jedan od najveih, najutjecajnijih mislilaca svih vremena Ogoren protivnik demokracije koja je osudila i smaknula njegova uitelja Sokrata Devet godina bio je Sokratov uenik 387. u Akademovu vrtu osnovao svoju filozofsku kolu Akademiju

Platonovi dijalozi
Sokratovsko razdoblje: Apologija, Kriton, Protagora, Ijon, Laket, Drava I knjiga, Lisid Prijelazno razdoblje: Gorgija, Menon, Kratil Djela zrelog razdoblja: Simpozij ili Gozba, Fedon, Drava (II-X) Fedar Djela kasnog razdoblja: Teetet. Parmenid, Sofist, Dravnik, Fileb, Timej, Kritija, Zakoni

OBJEKTIVNI IDEALIZAM
Ono to postoji za Platona su ideje, a pojedine stvari, pojave postoje ukoliko u njima sudjeluju (METEKSA). Sve stvari, bia postoje ukoliko sudjeluju u svojoj ideji. Tako krava postoji jer sudjeluje u ideji krave. Platonove ideje nisu u naim glavama one postoje objektivno, izvan nas.

Dua je prije ulaska u tijelo prebivala u podruju ideja. Ona ima znanje o njima. Zaboravila ga je i treba ga se sjetiti (ANAMNEZA). Sva spoznaja je sjeanje na ideje.

Postoji i najvia ideja. Platone je usporeuje sa suncem. Naziva je idejom onog DOBROG, LIJEPOG i ISTINITOG.
Ideja DOBROG je bitak. Neto jest to to jest ako je dobro. Kirurg je kirurg ako je dobar kirurg, ako nije dobar onda je neto drugo (mesar!?) Onaj tko ne spoznaje najviu ideju ne moe spoznati ideje pojedinih stvari a time ni same stvari. Dua koja ima krive ideje o stvarima ima i krivi odnos prema njima pa je njezina djelatnost (PRAKSA) neautentina

Tri Platonove usporedbe

U VI i VII knjizi Drave Platon izrie svoju ontologiju i gnoseologiju kroz tri usporedbe usporedba o suncu usporedba o crti usporedba o peini

Usporedba o suncu
Svjetlost djeluje i na ljudski vid i na stvari koje se gledaju. Ako nema svjetlosti ne moe se gledati, a da bi stvari bile vidljive, moraju biti osvijetljene. Tako svjetlost sunca daje mo i vidu i stvarima. Ono budi vid iz njegove pasivnosti, a stvarima daje mo da se pokau u svom liku, iz-gledu. Isto tako istina koja isijava iz ideje onog Dobrog daje umu mo da misli, a onom mislivom da bude miljeno .

Usporedba o crti
Sijeci crtu na dva nejednaka dijela i dobit e odnos osjetilnog i mislivog, vremenitog i vjenog

sijeci ponovo svaki od dva odsjeka prema istom razmjeru

Platon nije odredio u kojem to omjeru crta mora biti rezana.

Dakle, to mogu biti bilo koja dva nejednaka dijela. Ali trai da se taj odnos, ma koji god bio, prenese u svaki od dijelova.

U beskonanom mnotvu odnosa na Platonovoj crti postoji jedan koji se od svih drugih razlikuje. Njime se odreuje okret iz svijeta privida u svijet svjetla istine.

Odnos osjetilnog i mislivog u kojem mislivo moe prodrijeti u osjetilno zlatni rez

Ako reemo crtu npr. u odnosu 6 : 3 onda e se unutar osjetilnog uspostaviti odnos 4:2 a unutar mislivog 2:1 Segment predmeta i ideje predmeta e biti jednaki ali segment mislivog se nee moi prenijeti u segment slike predmet 3 nije jednako 4

 Ako pak reemo crtu po zlatnom rezu

onda se isti odnos nee uspostaviti samo unutar osjetilnog i mislivog segmenta ve i unutar segmenta slike predmeta

segment mislivog se moe prenijeti u

segment slike predmeta 1,618 je jednako 1,618

U slici predmeta uspostavit e se ono isto to se dogaa u segmentu mislivog: puni odnos tog predmeta sa idejom dobra, odnosno kruga.

Magritte: Condicio humana I

Magritte: Condicio humana II

Magritte: Condicio humana I Prostor u sobi moemo protumaiti kao nau unutranjost, nau svijest. A prostor van sobe kao svijet van nas. Ne vidimo razliku izmeu svijeta kakav jest neovisno od nas i svijeta koji doivljavamo u sebi. Magrrite nam hoe rei da se probudimo, da se trgnemo, da se oslobodimo jedne velike zablude. Svijet i na doivljaj svijeta nisu jedno te isto. To posebno vrijedi za na doivljaj ljudskog djelovanja.

Magritte: Condicio humana II Slika se ne prostire samo uz otvor na zidu, ve i uz zid. Slika kao da probija zid sobe i i prodire do onog to prikazuje. Dio slike uz otvor na zidu poistovjeen je s onim to slika prikazuje. Vidimo, ne samo kako su slika i predmet koji ona prikazuje jedno te isto, ve i to da su oni razliiti.

Prispodoba o peini
Ljudska se narav, s obzirom na obrazovanost i neobrazovanost, moe usporediti sa udesom ljudi koji su od djetinjstva okovani nogama i ijama u peini. Ta peina ima uzduni ulaz kroz koji dopire difuzno svjetlo sunca, a svijetlo vatre gori odozgo, pozadi, podaleko od njih. Onako okovani moraju na istom mjestu ostajati i u ono sprijeda jedino gledati; zbog okova ne mogu glave u krug naokolo voditi. Izmeu vatre i okovanih vodi povieni put uz kojeg se vidi pregraen zid.

Uza taj zid skriveni su neki ljudi koji okovane zasljepljuju iluzijama nosei svakojake kamene i drvene naprave, ljudske i ivotinjske kipove i to tako da one nadvisuju zid. Neke od tih figura, prema volji iluzionista, kao da se oglaavaju a druge kao da ute. Od vatre padaju sjene na dio peine nasuprot okovanima i oni mogu gledati samo te sjene. Meusobno razgovaraju o tome to gledaju uvjereni da glasovi koje uju pripadaju tim sjenama.

Kad bi tko bio osloboen od okova i nerazumnosti pa bi iznenada ustao, okrenuo vrat i poeo koraati, te spram svjetla gore gledati, trpio bi bol, a zbog bljeskanja ne bi mogao osmotriti one predmete ije je sjene do tada gledao. Kad bi mu netko rekao da je do sada gledao trice i da sada ispravnije gleda budui da je blie okrenut onome to jest i onome to jest vie, istinitije od sjena, on se ne bi s time sloio. Ono prethodno bi i dalje smatrao istinitijim od onoga to sada gleda. Ako bi ga netko prinuivao spram samog svjetla gledati, trpio bi bol u oima i bjeao bi, nazad se okreui spram onog to moe promatrati.

Ako bi ga tko silom odande vukao kroz sve neravni i strmenitosti uzlaska, i ne bi ga pustio prije no to ga do svjetla sunca ne izvue, muio bi se i srdio na svog oslobodioca, a kad bi do svjetla sunca dospio, ne bi mogao gledati nita od onog za to bi mu se sada reklo da je istinito, jer bi mu oi bile prepune sjaja. Trebao bi se naviknuti na svjetlo sunca. Najprije bi mogao gledati sjene ljudi, ivotinja i svega ostalog, nakon toga njihove slike u vodi, a kasnije i njih same. Nakon toga bi mogao promatrati nebeska tijela i nebo samo, najprije nou uz svjetlo zvijezda i mjeseca.

Konano bi mogao vidjeti i sunce, a ne samo njegovu sliku u vodi ili suncu stranome stanitu, ve sunce samo po sebi na njegovom mjestu i to onakvo kakvo ono uistinu jest. Nakon toga bi zakljuio da sunce upravlja svime u vidljivoj oblasti i da je na neki nain uzrokom svega onoga to je on gledao. Kad bi se prisjeao onog svog prvog obitavalita i one tamo mudrosti i onih ondje skupa okovanih, bio bi sretan zbog prevrata, a njih bi saalijevao.

Okovani sunji se u peini takmie u to otrijem sagledavanju onih sjena to po stijeni jedna iza druge prolaze; prate njihov slijed. Pogaaju koja je prva, a koja potonja, koje se meu njima pojavljuju zajedno; koje e se sjene ubudue pojaviti i u kojem redoslijedu. Zbog uspjeha dijele pohvale i asti jedni drugima. Osloboenik vie za tim ne udi. On se nee povoditi za onima u peini aenima i gospodujuima. Sve drugo bi bio spreman pretrpjeti samo da ne mora na njihov nain gledati i ivjeti.

I kad bi se taj osloboeni ponovo u peinu vratio, i u isto se sjedite posjeo, imao bi oi mrakom ispunjene jer je u tren od sunca doao. Ne bi se odmah mogao sa okovanima nadmetati nego tek kad mu se oi ustale. Na poetku ovi bi mu se rugali i smijali, jer se evo gore uspevi, pokvarenih oiju vratio. Tako bi se jo jae uvjerili da nije ni vrijedno gore ii. Zato to ih hoe osloboditi i gore odvesti, spremni su ga pogubiti. Osloboeni iz peine nisu voljni baviti se s onima koji su jo uvijek u okovima. Njihove due ude vazda gore boraviti.

Sada, ponovo u pilji, jo nenaviknuti na mrak, bivaju prinueni u sudnici ili negdje drugdje natezati se oko sjena onog pravednog, ili pak naprava kojih su to sjene, i pravdati se oko toga kako zapravo to biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli nisu. Ali oni se tamo moraju spustiti i naviknuti se osmatrati ona mrana. Jer, kad naviknete, gledat ete tisuu puta bolje od onih ondje i spoznat ete svaku pojedinu sliku, koja je i ega, zbog toga to ste ona istinita o svemu lijepome, pravednome i dobrome sagledali.

DIJALEKTIKA KAO NAJVII STUPANJ SPOZNAJE I METODA MILJENJA

postojanje bitak

nagaanje

imaginacija mnijenje vjerovanje osjetilna spoznaja

razum um poimanje predoivanje znanje geometrija

DIJALEKTIKA

Za voenje dijaloga potrebno je kvalitativno uzdizanje razine . argumentacije, pri emu je potrebno braniti napadnute teze pomou obrazloenja koja seu jo dublje

TEZA i ANTITEZA dva meusobno suprotstavljena aspekta istine koji su zbog svoje ogranienosti ujedno i lani
SINTEZA odbacivanje onog ogranienog i lanog u tezi i antitezi; podizanje istinitosti teze i antiteze na viu razinu (sublimacija) Dijalektiar suvereno upravlja razgovorom i vodi sebe i svog sugovornika do spoznaje ideja

. Istinsko filozofiranje jest prije svega ljubav EROS demon (sin Penije i Pora): posrednik izmeu bogova i ljudi, bogatstva i bijede, istine i privida, ljepote i runoe. Demon ono to se ne smiruje, ono to ne moe biti to to jest

ovjek ima demonsku narav

Posredujui izmeu neznanja i mudrosti, Eros je ona snaga koja omoguuje raanje filozofije Bogovi su mudri, nerazumni su sami sebi dovoljni

Platonova sistematizacija vrlina

Francis Fukuyama, Kraj povijesti i posljednji ovjek

Fukuyama je profesor politike ekonomije na sveuilitu "Johns Hopkins" u Baltimore-u, Maryland, SAD.

Svjetskoj je javnosti postao poznat kao autor kontroverznih bestselera iz podruja politike filozofije, futurologije i, openito, kao analitik i prognostik globalnih drutvenih zbivanja. svoj prikaz filozofije povijesti temeljen na interpretaciji Platonove psihologije kakvu nalazimo u "Dravi".

Dok nam erotika ukazuje na putove kojima dolazimo do ''objekata'' koji nam nedostaju i ijim se posjedovanjem ili blizinom osjeamo dopunjeni, timotika nas upuuje na to kako da izrazimo ono to imamo, ono to moemo, ono to jesmo i to elimo biti. ovjek mora uvati svoje dostojanstvo da zavrijedi potovanje drugih i samoga sebe u svjetlu visokih mjerila.

Dobar se dio ljudskog ponaanja moe objasniti kombinacijom prvih dvaju dijelova, elje i uma: elja potie ljude da ude za stvarima izvan sebe, dok im razum ili proraunatost govore kako da do tih stvari dou na najbolji mogui nain. Ali, osim toga, ljudi trae priznanje vlastite vrijednosti, odnosno priznanje ljudi, stvari ili naela koje smatraju vrijednima. Sposobnost da se vlastitome ja dodijeli odreena vrijednost i da se zahtijeva priznanje te vrijednosti danas se obino naziva ''samopotovanjem''.

Thymos je dio due koji stvara osjeaj samopotovanja. On je poput uroenog ljudskog osjeaja za pravdu. Ljudi vjeruju da imaju odreenu vrijednost, a kada se drugi ljudi ponaaju prema njima kao da su manje vrijedni, tada osjeaju bijes [srdbu]. I obrnuto, kada ljudi ne uspijevaju ivjeti onako kako ima nalae osjeaj vlastite vrijednosti, tad osjeaju stid, a kada ih se vrednuje ispravno u odnosu spram vlastite vrijednosti osjeaju ponos. elja za priznanjem i pratee emocije bijesa, srama i ponosa osobine su koje odluujue utjeu na politiki ivot. Prema Hegelu, upravo one pokreu cijeli povijesni proces.

Prema Hegelovu miljenju, elja da budemo priznati kao dostojanstvena ljudska bia potaknula je ljude na poetku povijesti na krvavu i smrtnu bitku za presti. Rezultat te bitke bila je podjela drutva na klasu gospodara voljnu da ivot stavi na kocku i klasu robova koja se predaje zbog straha pred smru. Ali odnos gospodstva i ropstva koji se na raznovrsne naine pojavljivao u svim neravnopravnim drutvima to ine glavninu povijesti nije zadovoljio elju za priznanjem ni gospodara ni robova. Rob, naravno, ni na koji nain nije priznat kao ljudsko bie. Ali priznanje koje uiva gospodar takoer je nepotpuno jer njega ne priznaju drugi gospodari, nego samo robovi ija je ljudskost dosad ionako nepotpuna.

Platon i Aristotel o demokratskom i aristokratskom obliku vlasti

Naziv DEMOKRACIJA potjee od grkih rijei demos narod/puk i kratein vladati - nositelj vlasti je narod U ARISTOKRATSKOME PORETKU vladaju najbolji, dio drutvene elite Platon i Aristotel nisu pretjerano hvalili demokraciju. ivei u malim gradovima-dravama, u kojima se odluivalo nesposrednim izborom, a na politike se funkcije postavljalo kockom vladavina puka pretvarala se u vladavinu sviju protiv svih.

PLATON je uvidio da je svjetina neobrazovana, podlona manipulaciji i obmani, tjerana svojim vlastitim strastima prije nego idejom dobra i vrlinom pravednosti

ARISTOTEL je prouavajui empirijski razliita ureenja doao do zakljuka da se demokracija uas pretvara u anarhiju, jer je puk politiki i drutveno nepostojan i teko odrava izabrani poredak.
U grkim dravicama kao i u razdoblju rimske drave republikansko ureenje se pretvaralo u monarhistiko, u apsolutnu vlast jednoga,

Bosch: Brod luaka

(alegorija demokratskog poretka)

Opis slike:
fratar i dvije asne sestre okrueni seljacima; luda dri konop za jarbol; jedan mukarac povraa preko palube dva gola plivaa na mjestu jarbola nalazi se drvo a kao kormilo slui slomljena grana

poganstvo simbolizirano sa ruiastom zastavom i s turskim polumjesecom sova sjedi visoko na grani jarbola aluzije na poudu (svirka asnih sestara i fratara) tanjur s trenjama i metalni lonac s vinom

prodrljivost seljak se penje na jarbol da bi skinuo peenu gusku; velika kutlaa koja slui kao veslo

Platonova usporedba o kormilaru

Pomisli, naime, da se ovako dogaa s vie laa ili s jednom. Vlasnik lae nadmauje sve ostale u lai veliinom i snagom, ali je nagluh, te isto tako slabo vidi i slabo razumije pomorstvo. Laari se meu sobom svaaju za kormilarenje, svaki misli da ima on biti kormilar, a nikada to umijee nije uio i ne moe oznaiti svog uitelja ni vrijeme uenja; osim toga vele da se to umijee i ne moe nauiti, pa su spremni sasjei onoga koji veli da se moe.

Samo se neprestano kupe oko vlasnika broda, mole i svata ine da kormilo njima preda, a ako ga sami ne mogu nagovoriti, nego ih preteknu u tome katkada drugi, ili ih ubijaju i bacaju iz lae, a plemenitog vlasnika lae omame mandragorom, piem ili im drugim, pa laom upravljaju sami raspolaui svime to je u njoj, te plove pijui i gostei se kao to se uostalom od takvih ljudi moe samo oekivati. Osim toga, onoga koji moe pridobiti i svladati vlasnika broda, kako bi oni onda milom ili silom bili gospodari, hvale kao sposobna laara i kormilara i vjetaka na lai, a koji nije takav, kude ga da je beskoristan.

O pravom kormilaru nemaju ni pojma: da mu treba paziti na doba godine, vrijeme, nebo, zvijezde, vjetrove i sve to tome umijeu pripada, ako hoe da zaista bude upravlja lae; naprotiv, to se tie pravog umijea kormilarenja, bilo to milo nekima ili ne, dre da nije mogue stei i umijee za to i uvjebati se u tome i u isti mah dobiti posao kormilara. (Platon, Drava)

U demokraciji dolazi do izravnanja pojedinanih sposobnosti i njima odgovarajuih postignua kao i zanemarivanju drutvenog statusa i moi pojedinaca. Aristotel je rekao da su u demokraciji ljudi izjednaeni ne po asti i dostojanstvu, ve samo brojano. Oni koji su neobrazovani i nevjeti, kao i nesposobni za obavljanje drutvenih funkcija, osjeaju se jednakovrijednima obrazovanima i sposobnima. Jednakost se shvaa kao sravnjivanje razlika, pa je prema tome i pravednost raspodjeljivanje vlasti na sve graane. Voe se mijeaju s gomilom i nastoje joj omiljeti dodvoravanjem.

Demokracija razvija lani osjeaja jednakosti moi i zadovoljstva, bez obzira na stvarne djelatne moi pojedinca.
Ta jednakost zadovoljstva demotivirajua je, a vlast svjetine s vremenom se razvija u nepotivanje obiaja, autoriteta i zakona, to dovodi do nestabilnih poredaka. Lana sloboda pretvara se u krajnje podjarmljivanje, pa stoga demokracija lako prelazi u oligarhiju (vlast nekolicine) ili diktaturu.

Platon vjeruje da demokracija treba poivati na vlasti obrazovanih i da je mogue nauiti vladati kao to je mogue nauiti umijee kormilarenja. Njegovo djelo Drava jest zapravo prikaz konstitucije dravnoga ureenja prema naelu dobra i spoznaje dobra u odgojnome sustavu koji obuhvaa dijalektiki vjebanje svih dijelova due i koritenje duevnih moi svaki dio due i svaki drutveni stale djeluju prema svojoj moi, preputajui drugima djelovanje prema njihovoj posebnoj moi.