SAVREMENA HISTORIJA Kronologija 1919. SVIJET IZMEU DVA SVJETSKA RATA (1919.-1939.

5-14. 1. U politikim borbama u Berlinu poraena revolucionama radnika ljevica; ubijeni Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht 18. 1. Poetak mirovne konferencije u Versaillesu 19. 1. Izbori za konstituantu u Njemakoj 11. 2. Friedrich Ebert izabran za predsjednika republike u Njemakoj 2. 3. U Moskvi osnovana Komunistika intemacionala (Kominterna) 21.3. Proglaena Maarska sovjetska republika 4. 4. Poetak Sun Jat-senove kulturne revolucije u Kini 7.4. U Mnchenu proglasena Bavarska sovjetska republika 20.-23. 4. U Beogradu osnovana Socijalistika stranka Jugoslavije, 1920. prozvana Komunistikom partijom Jugoslavije 29. 4. Prihvaen Pakt od 26 toaka, Temeljni propis Lige naroda 3. 5. Kraj Bavarske sovjetske republike u Mnchenu 28.6. Njemaka potpisuje Versailleski ugovor (na snazi od 10. 1. 1920.) 6. 8. Antantine intervencionistike ete zauzimaju Budimpetu; kraj Maarske sovjetske republike 16.9. Potpisan mirovni ugovor izmedu sila Antante i Austrije u Saint-Germainu 27. 11. Potpisan mirovni ugovor s Bugarskom u Neuillyju 1920. januar Crvena armija razbija Denjikinovu vojsku na jugu, ime je praktiki skren otpor kontrarevolucije u Rusiji 24. 2. Hitler objav1juje u Mnchenu program Nacionalsocijalistike stranke 13. 3. Wolfgang Kapp organizira monarhistiki pu u Berlinu; neuspio pokuaj restauriranja monarhije 19.3. Ameriki Kongres odbija ratificirati Versailleski mirovni ugovor 23. 3. Maarska proglaena kraljevinom s vakantnim prijestoljem (admiral Horthy regent) 4. 6. Potpisan mirovni ugovor izmedu Antante i Maarske u Trianonu lipanj-srpanj II. kongres Kominterne donosi 21 uvjet za lanstvo 5.-16. 7. Konferencija o njemakim reparacijama u Spau: Njemakoj nametnuta isporuka ugljena i ogranienje snaga Reichswehra 10. 8. Potpisan mirovni ugovor izmedu Antante i Turske u Sevresu 14.-16. 8. Bitka izmedu Crvene armije i poljskih eta pod zapovjednitvom J. Pilsudskog na Visli; pobjeda Poljaka ("udo na Visli") 14. 8. vojni savez.izmeu Jugoslavije i ehoslovake; zajedno s obrambenim savezom izmeu Jugoslavije i Rumunije (7.6. 1921) osnova budue Male Antante (16.2. 1933) 10. 10. Plebiscit u Korukoj; veinom od 59% Koruka pripala Austriji 14. 10. U Tartuu (Estonija) potpisan mirovni ugovor izmedu Finske i Ruske SFSR; Ruska SFSR priznaje nezavisnost Finske (proglaenu jednostrano 6. 12. 1917) 12. 11. Rapalski ugovor izmedu Kraljevine SHS i Italije. Kraljevina SHS prepusta Italiji Trst, Goricu, dio Kranjske, Zadar i otoke Cres, Loinj i Lastovo. Formirana Rijeka drava. 28. 11. Izbori za konstituantu u Kraljevini SHS 30. 12. Dekretom vlade Kraljevine SHS, tzv. Obznanom, zabranjeno propagandistiko

djelovanje Komunistike partije Jugoslavije 1921. 8.-18.3. Pobuna mornara i radnika Krontata protiv boljevizma; Trocki uguuje pobunu 18. 3. U Rigi sklopljen ugovor izmedu Poljske i Ruske SFSR; utvrena poljska granica istono od Curzonove nove linije 21.-25. 3. Neuspio pokuaj Komunistike partije Njemake da revolucionarnom akcijom preuzme vlast (martovska akcija) 5. 5. Sun Jat-sen obrazuje u Kantonu vladu protiv vojnih vlastodraca u Pekingu 28. 6. Narodna skuptina u Beogradu sa svega 53% glasova poslanika prihvaa prvi ustav, tzv. Vidovdanski ustav. KPJ i HRSS odbijaju sudjelovati u donoenju tog centralistikog ustava, koji je prihvaen suprotno odredbama Krfske deklaracije (kojom je predviena dvotreinska veina) juni-juli III. kongres Kominterne zalae se za liniju radnikog Narodnog fronta 1. 8. Narodna skuptina Kraljevine SHS donosi Zakon o zatiti drave kojim zabranjuje Komunistiku partiju Jugoslavije 20. 10. Podjela Gornje leske izmeu Njemake i Poljske, u skladu s rezultatima plebiscita (60:40%) 12.11.-6.2. Washingtonska konferencija (SAD, Velika Britanija, Italija, Japan, Kina); postignut sporazum o ogranienju pomorskog naoruanja i sporazum etiri sile (Francuske, Japana, Velike Britanije i SAD) o ostrvskim posjedima na Tihom oceanu; zagarantovana nezavisnost Kine. 6. 12. Nakon dvogodinjih borbi sklopljen ugovor o miru izmeu Irske i Velike Britanije; Irska dobila status dominiona 1922. 15. 3. Velika Britanija ukida protektorat nad Egiptom; Egipat proglaen nezavisnom kraljevinom 10. 4. Konferencija u Genovi o rjeavanju privrednih problema i pitanja reparacije (bez rezultata) 16. 4. Rapalski ugovor izmeu Njemake i Ruske SFSR (Ruska SFSR se odrie nadoknade ratnih trokova; ponovno uspostavljanje diplomatskih odnosa) 16.9. Grko-turski rat (zapoet 1920.) zavrava porazom Grke 28. 10. Mussolinijev mar na Rim 30. 12. Nakon zavretka graanskog rata slubeno proglaen i osnovan Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika (dotada Ruska SFSR) 1923. 11. 1. Francuske i belgijske trupe zaposjedaju Rursku oblast zbog neispunjavanja njemakih reparacijskih obveza . 24.7. U Lausanni potpisan mirovni ugovor izmeu Turske i Grke (i grkih saveznika u tursko-grkom ratu); Turskoj priznata nezavisnost . 13. 8. Gustav Stresemann postaje njemaki kancelar; nakon povlaenja s poloaja kancelara (22. 1 ministar vanjskih poslova (do 3. 10. 1929) 13. 9. Primo de Rivera uvodi vojnu diktaturu u paniji 29. 10. Turska proglaena republikom; prvi predsjednik Kemal Atatrk 8.-9. 11. Neuspio Hitlerov pu u Mnchenu

1924. 21. 1. Smrt V. I. Lenjina; nakon viegodinje borbe za v1ast Staljin e zadrati poloaj glavnog partijskog i dravnog rukovodioca 1.2. Velika Britanija priznaje SSSR; tokom godine ine to ostale europske velesile 25. 3. Grka proglaena republikom (nakon izgnanstva ure II, koji e se vratiti na prijesto1je 1935) 16.7.-16.8. Londonska konferencija: prihvaen Dawesov plan o nainu plaanja njemakih reparacija 26. 11. Proglaena Mongolska Narodna Republika u Vanjskoj Mongoliji 1925. 28.2. Smrt predsjednika Njemake Eberta; za njegova nasljednika izabran (10. 4.) Hindenburg 12. 3. Umire Sun Jat-sen; na elu Kuomintanga nasljeduje ga ang Kaj-ek 5.-16. 10. Konferencija u Locarnu: sklopljeni Locarnski sporazumi izmeu Njemake, Francuske, Belgije, ehoslovake i Poljske radi miroljubivog rjeavanja sporova. (Zagarantovane njemake zapadne granice, demilitarizacija Rajnske oblasti) 1926. 8. 1. Nakon osvajanja kraljevine Hedasa Ibn Saud se proglaava kraljem svih teritorija pod svojom vlau (od 1932. Kraljevina Saudijska Arabija) 24. 4. Sklopljen ugovor o prijateljstvu i neutralnosti izmeu Njemake i SSSR-a 12. 5. U Poljskoj dravnim udarom dolazi na vlast maral J. Pilsudski; stvaranje novog autoritarnog reima 10. 9. Njemaka primljena u Ligu naroda 19. 10. Britanska imperijalna konferencija u Londonu; izjava o ravnopravnosti dominiona 1927. 8.-12.4. ang Kaj-ek obara radniku revolucionarnu komunu u anghaju 18. 4. U Nankingu obrazovana nacionalna kineska v1ada pod vodstvom ang Kaj-eka; poetak drugog revolucionarnog gradanskog rata (1927-1936) 4.-23. 5. Prva svjetska ekonomska konferencija u enevi 12. 11. Trocki iskljuen iz KPSS; zavretak borbe za vlast izmeu Trockog i Staljina u SSSR-u 1928. 20. 6. Atentat u Narodnoj skuptini u Beogradu: poslanik Punia Rai puca na poslanike HSS-a; ubijeni Pavle Radi i uro Basariek, a Stjepan Radi umire (8. 8.) od pos1jedica ranjavanja juni-juli Poetak agrarne revolucije u pokrajini Hunan pod vodstvom Mao Ce-tunga 27. 8. U Parizu sklopljen Briand-Kellogov pakt o uzdravanju od rata kao sredstva za rjeavanje politikih sporova 1.9. Albanski predsjednik Ahmed-beg Zogu uzirna kraljevski naslov kao kralj Zogu I. 1.10. Poetak prvog petogodinjeg plana u SSSR-u 1929. 6. 1. U Jugoslaviji kralj Aleksandar ukida ustav, rasputa parlament i uvodi osobnu diktaturu (do 1934)

11. 2. Lateranski ugovori izmeu ltalije i Vatikana; ltalija priznaje papin suverenitet u Vatikanskom gradu 7. 6. Potpisan Youngov plan za otplatu smanjenih njemakih reparacija (113 milijardi zlatnih maraka) uz pomo SAD septembar U Njemakoj kancelar Brning poinje v1adati bez parlamenta pomou predsjednikih dekreta 14.9. Neoekivani uspjeh Nacionalsocijalistike stranke Njemake (NSDAP) na izborima za Rajhstag 25. 10. "Crni petak" na njujorkoj berzi: poetak svjetske privredne krize 1930. 1. 1. Indijski nacionalni Kongres (Kongresna stranka) u Lahoreu zahtijeva punu nezavisnost od Velike Britanije 22. 1.-22.4. Londonska konferencija o ratnim flotama (SAD, Velika Britanija, Japan, Francuska, ltalija): odricanje od gradnje novih oklopnjaa do 1936; ogranienje izgradnje podmornica 12. 3. U Indiji poinje pod vodstvom Mahatme Gandhija "Pokret za izbjegavanje graanske poslunosti" pozivajui na neposlunost britanskim vlastima (pasivna rezistencija) 30. 6. Saveznici naputaju Rajnsko podruje 1931. 14.4. Abdikacija kralja Alfonsa XIII. u paniji; panija postaje republikom 17. 6. Pobjeda republikanskih stranaka na izborima za konstituantu u paniji 18. 9. Japanci u1aze u Manduriju 2.2.-14. 10. Konferencija o razoruanju Lige naroda u enevi 18. 2. - Mandurija proglaena samostalnom dravom Mandukuo (pod japanskim protektoratom) 10. 4. Hindenburg ponovo izabran za predsjednika Njemake 30. 5. Brning se povlai s poloaja kancelara Njemake; na njegovo mjesto dolazi Franz von Papen 16.6.-9.7. Konferencija o reparacijama u Lausanni: zakljueno da Njemaka umjesto reparacijskih obveza plati jednokratno obeteenje 31.7. Na izborima za Reichstag nacisti dobivaju 37% glasova i postaju najjjaa njemaka stranka 17.11. Von Papen se povlai s poloaja kancelara u Njemakoj; na njegovo mjesto dolazi general von Schleicher (2. 12.) 1933. 30.1. Adolf Hitler pozvan za kancelara Njemake (nakon Schleicherove ostavke 20. 1.) 4. 3. Inauguracija predsjednika Franklina D. Roosevelta u SAD 15.3. Engelbert Dollfuss ukida ustav u Austriji 24. 3. U njemakom Reichstagu prihvaen Zakon o ovlatenjima, koji znai ukidanje osnovnih ustavnih prava 27. 3. Japan istupa iz Lige naroda 11.4. U Portugalu donesen autoritarni ustav, kojim se ozakonjuje ve postojea diktatura 12.6.-27. 7. Svjetska ekonomska konferencija u Londonu 20.7. Potpisan Konkordat izmeu Njemake i Vatikana 18. 11. U paniji pobjeda desnice na izborima za Cortes 19. 10. Njemaka istupa iz Lige naroda

16. 11. SAD priznaju Sovjetski Savez 1934. 26. 1. Pakt o nenapadanju i prijateljstvu izmeu Njemake i Poljske 9. 2. Balkanski pakt (Jugoslavija, Turska, Grka, Rumunija) 13. 2. ang Kaj-ek zapoinje pohod protiv komunista u Kini (poetak "Dugog mara" Crvene armije kroz Kinu) 30. 6. Po Hitlerovu nalogu ubijen Ernst Rhm, voda SA odreda ("No dugih noeva") 25. 7. Austrijski savezni kancelar Dollfuss ubijen u Beu u nacistikom pokuaju dravnog udara 2. 8. Smrt njemakog predsjednika Hindenburga; Hitler postaje i predsjednik i kancelar septembar-oktobar General Franco krvavo gui masovni radniki ustanak u Asturiji protiv desniarske vlade 18. 9. SSSR pristupa Ligi naroda 9. 10. Marseilleski atentat. Ubijeni jugoslavenski kralj Aleksandar i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou 1.12. U Lenjingradu ubijen S. M. Kirov; poetak Staljinovih istki u SSSR-u 1935. 1.3. Njemakoj vraeno Saarsko podrucje (nakon plebiscita odranog 13. 1., u kojemje 91% stanovnitva glasalo za prikljuenje Njemakoj) 11..14.4. Konferencija u Stresi (Velika Britanija, Francuska, Italija); protest protiv jednostranih akcija Njemake 2. 5. Francusko-sovjetski pakt o uzajamnoj pomoi 18. 6. Njemako-britanski pomorski sporazum (Sporazum o ratnoj floti) juli-avgust VII. kongres Kominterne izrauje program Narodnog fronta 15. 9. U Njemakoj donesen Nrnberki zakon o iskljuivanju Jevreja iz javnog ivota 3. 10. Talijanske trupe ulaze u Etiopiju; poetak talijansko-abesinskog rata 3. 11. U Grkoj nakon referenduma ponovo uspostavljena monarhija 9. 12.-25. 3. Londonska pomorska konferencija: sporazum izmeu SAD, Velike Britanije i Francuske o uzajamnom obavjetavanju o gradnji jedinica ratne flote 1936. januar Osnovan Narodni front u Francuskoj februar Pobjeda Narodnog fronta na parlamentarnim izborima u paniji 7.3. Njemake trupe ulaze u demilitariziranu Rajnsku oblast 9. 5. Ita1ija anektira Etiopiju i ukljuuje je u Talijansku Istonu Afriku 22. 6.-20. 7. Konferencija o morskim moreuzima u Montreuxu: potpisana konvencija o prolazu ratnih brodova kroz Bosfor i Dardanele 18. 7. Pobuna generala Franca protiv vlade Narodnog fronta u Madridu; poetak panskog graanskog rata 25. 10. Sklopljen savez izmeu Njemake i ltalije - "Osovina Rim-Berlin" 25. 11. Antikomunistiki pakt ("Antikominterna-pakt") izmeu Njemake i Japana 1937. 1.4. Burma odvojena od Britanske Indije i postaje posebna krunska kolonija 7. 7. Poetak japansko-kineskog rata (sukob na mostu Marka Pola u Pekingu) 5. 11. Hitler iznosi pred generalima svoj plan o rjeavanju njemakog ivotnog prostora

6. 11. ltalija pristupa Antikominterna-paktu 11. 12. Italija istupa iz Lige naroda 1938. 12. 3. Njemake trupe ulaze u Austriju; 13. 3. prikljuenje Austrije Njemakoj 29.9. Mnchenski sporazum (Njemaka, ltalija, Francuska, Velika Britanija); ehoslovaka prisiljena odstupiti Njemakoj 42000 km2 svoga teritorija (Sudetsko podruje) 2. 11. Prva beka arbitraa (Njemaka, Italija) donosi zakljuak o prikljuenju dijelova ehoslovackog teritorija Maarskoj 9.-10. 11. U Njemakoj organizirani izgredi protiv Jevreja ("Kristalna no") 1939. 14.3. Proglaena nezavisnost Slovake i Karpatske Ukrajine (pod njemakim pokroviteljstvom) 15.3. Hitler zaposjeda esku i Moravsku i (16. 3.) objavljuje svoju odluku o stvaranju Protektorata eke i Moravske 28. 3. Francove trupe ulaze u Madrid; zavretak panskog graanskog rata 31.3. Velika Britanija i Francuska garantiraju nezavisnost Poljske 7. 4. Italija zaposjeda Albaniju (12. 4. personalna unija s Italijom) , 13. 4. Velika Britanija i Francuska daju garancije Grkoj i Rumuniji 28. 4. Njemaka otkazuje njemako-britanski pomorski sporazum od 1935, i njemako-poljski sporazum od 1933. 22. 5. Vojni savez izmeu Njemake i ltalije ("elini pakt") 23. 8. U Moskvi potpisan sovjetsko-njemaki sporazum o nenapadanju 25. 8. Zakljuen vojni sporazum izmedu Velike Britanije i Poljske 25. 8. Njemaka objavljuje potovanje neutralnosti Belgije, Danske, Nizozemske, Luxemburga i vicarske 26. 8. Pod prijetnjom izbijanja rata u Jugoslaviji sklopljen sporazum Cvetkovi-Maek o rjeenju hrvatskog pitanja 1.9. Njemaka bez objave rata napala Poljsku; poetak Drugog svjetskog rata

Versajski mirovni ugovor

Nakon zavretka Prvog svjetskog rata poele su pripreme za odravanje mirovne konferencije i njenim uvjetima. Glavne sjednice konferencije odrane su u Versaju, gdje je 28. juna 1919. godine, tano pet godina nakon Sarajevskog atentata potpisan Versajski mirovni ugovor. Bio je to ugovor o miru izmeu Njemake i sila Antante. Mir sa ostalim poraenim dravama sklopljen je kasnije. U vrijeme u kojem je zasjedala Konferencija u Evropi su se irile socijalne revolucije, najveim dijelom sa socijalnim ciljevima, koje su potresale Evropu od Rusije do Njemake i imale prilian utjecaj na stavove uesnika konferencije. Glavna linost na konferenciji je bio ameriki predsjednik Thomas Woodrow Wilson (Tomas Vudro Vilson), koji je na zasjedanje doao uvjeren da e se rad konferencije odvijati pod zastavom graanske demokratije, koju je on godinu dana ranije usvojio u svojih 14. taaka, koje je Evropa u to doba oduevljeno pozdravila. Osim definisanih politikih koncepata, u koje treba ubrojati i ideju o osnivanju Drutva naroda, Wilsonov je autoritet poveavala i injenica to je nastupao kao predsjednik SAD, koje su krajem rata imale u rukama gotovo polovinu svjetskog kapitala i kod kojih su bile do grla zaduene i najmonije drave Antante. Tekou je predstavljalo ve i pitanje kako organizovati konferenciju na kojoj je sudjelovalo 25 drava sa pet kontinenata, ali bez Sovjetske Rusije. Stvarne odluke donosilo je najprije Vijee desetorice, sastavljeno od po dva predstavnika velikih sila, a potom kad se Japan, poto je bilo udovoljeno njegovim zahtjevima, povukao, Vijee etvorice, tj. predstavnici vlada SAD, Velike Britanije, Francuske i Italije. Uz njih radili su jo i odbori, i povremeno su se odravali povjerljivi razgovori. Najprije je zakljuen mirovni ugovor saveznika sa Njemakom u Verseillesu (Versaju) 28. juna 1919. Versajski mirovni ugovor sadravao je odluke koje su se odnosile na ekonomskofinansijska, vojna i politiko-teritorijalna pitanja. U roku od 30 godina Njemaka je morala da isplati odtetu za tete poinjene ratom. Od toga je trebala isplatiti saveznicima iznos od 20 milijardi zlatnih maraka, u raznoj robi i brodovima i vratiti sva zapljenjena dobra na okupiranim teritorijama. ratu. Donijete su i brojne mjere kojima je trebalo oslabiti vojnu mo Njemake. U njoj je ukinuta vojna obaveza, a armija je mogla imati najvie 100.000 osoba. Ratna flota je bila svedena na mali broj brodova. Istovremeno je Njemakoj bilo zabranjeno da dri podmornice i avijaciju Njemaka je morala isporuiti vei dio svoje trgovake, ratne i ribarske flote. Pored toga, morala je pet godina graditi trgovake brodove za pobjednice u

Ugovor je zapravo bio diktat Antante pobijeenoj dravi, koju su proglasili jedinim krivcem za rat. Njemaka delegacija nije mogla sudjelovati u izradi ugovora, ve su joj uruili gotov ugovor i ostavili joj svega nekoliko dana da ga potpie. Mirovni su uvjeti bili vrlo teki, a na njima je najvie insistirala Francuska. Njemaka nije smjela imati veu vojsku niti uvesti opu vojnu obavezu. Morala je Antanti predati veinu svog tekog naoruanja i obavezati se da e unititi veliki broj puaka. zabranjeno je da ima ratnu mornaricu i gradi podmornice. Mirovnim ugovorom oduzeti su joj Elzas i Lotaringija, koje je ponovo dobila Francuska... Na rok od 15 godina Njemaka je morala ustupiti Saarsku i demilitarizirati Rajnsku oblast, u koje je Antanta poslala svoju vojsku. Ipak je najtea odredba mirovnog ugovora bila velika ratna odteta to ju je Njemaka morala isplatiti saveznikim zemljama... Svojim strogim odredbama mirovni ugovor se usjekao u svijest njemake javnosti kao versajski diktat i ve je nosio u sebi klicu buduih sukoba. Verseilleski mirovni ugovor postao je obrazac za sve daljnje ugovore Antante s ostalim pobijeenim dravama: sa Austrijom u St. Germainu (Sern ermenu), u Trianonu s Maarskom, u Neuillyju (Neiju) s Bugarskom i u Svresu (Sevru) s Osmanskim carstvom. Sistem to ga je stvorila Parika mirovna konferencija (po mjestu zasjedanja nazvan i versailleski (versajski) sistem ) bio je daleko od toga na ta je pretendovao. Posljeratni svijet je isuvie ureivan s gledita pobijeenih i pobjednika a da bi taj svijet mogao ivjeti u miru i bez revanistikih tenji. Tako je versajski sistem od samog poetka nosio u sebi klicu buduih kriza i novoga svjetskog sukoba. U vrijeme odravanja Mirovne konferencije, na inicijativu amerikog predsjednika Wilsona stvoreno je Drutvo ili Liga naroda, sa sjeditem u enevi. Njegovo osnivanje imalo je za cilj da se osigura mir i ojaa meunarodna saradnja. Osnovni dokument Drutva naroda bio je Pakt od 26 lanica, oji je priloen Versajskom mirovnom ugovoru. Na osnovu njegovih odredbi lanice su se obavezale da e potovati nezavisnost i integritet i da e sve sukobe pokuati rijeiti na miran nain. U poetku Drutvo naroda imalo je uspjeha u rjeavanju manjih sukoba i spjeavanju lokalnih ratova. U toku svog djelovanja (1919-1939) Drutvo naroda nije uspjelo u svom glavnom zadatku da ouva mir. Najvei nedostatak drutva naroda bio je u tome to donesene odluke nisu bile obavezne za zemlje koje nisu bile njegove lanice. I pored svih nedostataka, Drutvo naroda je predstavljalo znaajnu etapu u razvoju meunarodne zajednice. Njime su udareni temelji stvaranju efikasnije organizacijeOrganizacije ujedinjenih nacija.

Tri tipa politike scene u svijetu od 1919. do 1939. Razvoj zbivanja u svijetu izmedu dva rata moe se do neke mjere razloiti i ralaniti i prikazati ako se prvenstveno uzme u obzir politiki aspekt i analiziraju prilike u kojima su se razvijale pojedine drave, u tri osnovna politika tipa. Ta tri tipa bili su: graanska parlamentarna demokracija, koja je bila osnova politikog ureenja u SAD, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Weimarskoj Njemakoj, skandinavskim zemljama i ehoslovakoj; faistiki totalitarizam je postao politiki oblik vladavine u ltaliji, Japanu, i nakon 1933. u nacistikoj Njemakoj, dok je Sovjetski Savez bio jedina drava koja je izgraivala socijalistiki sistem. Uzmemo li i etvrti, kombinirani tip izmeu parlamentarne demokratije i faistikog odnosno kakvog drugog totalitarizma, moemo u nj uvrstiti i preostale drave koje su igrale znaajnu ulogu u svijetu. U taj tip moemo svrstati sve drave Srednje i Jugoistone Evrope, te Kinu i paniju. U tim dravama ivot parlamentarne demokratije bio kratkog vijeka, ili pak prava parlamentarna demokratija u njima nikad nije posve ostvarena, ve su je uvijek ugroavale ove ill one diktature i totalitarizmi, a u paniji je godinu dana prije izbijanja Drugog svjetskog rata ak pobijedio otvoreni faizam. Graanski parlamentarno-demokratski tip Izmeu dva rata graanska je parlamentarna demokracija postojala kao politiki oblik u najstarijim i najveim kapitalistikim dravama svijeta, u kojima se ta tradicija posve uvrstila ve u 19. stoljeu. Nakon prvog svjetskog rata i u narednom razdoblju doivjela je, dakako, promjene uvjetovane brzim ekonomskim i drutvenim razvojem. Nakon prvog svjetskog rata su u svim dravama parlamentarne demokracije, osim u SAD, graanske liberalne stranke, koje su ponegdje vladale u ranijem razdoblju, doivjele velik i praktino konaan politiki slom. Doba liberalizma postalo je prolost. Na mjesto tih stranaka stupaju nove graansko-demokratske i konzervativne stranke, ali ne treba previdjeti ni snaan porast snage i utjecaja radnikih stranaka, prvenstveno socijalne demokracije, koja se u mnogim dravama ponaala "konstruktivno" i ponekad sudjelovala u viestranakim vladama. U privredi je, umjesto klasinog liberalizma, sve veu ulogu dobivala graanska drava sa sistemom planiranja i kontrole. U pogledu politikih sistema treba u graanskoj parlamentarnoj demokraciji razlikovati predsjedniku republiku, u kojoj je vlast podijeljena izmedu predsjednika i parlamenta, i strogo parlamentarnu, u kojoj sva vlast proizlazi iz parlamenta.

Sjedinjene Amerike Drave. Izborna borba 1920. bila je u cjelini u znaku odjeka amerikog sudjelovanja u ratu, Predsjednik Wilson vodio ju je uz najvee lino zalaganje za svoju politiku, posebno za Drutvo naroda povezano s djelom mira, ali kao to je pri tome on sam pretrpio fiziki slom koji se gotovo zavrio smru, tako je i Demokratska stranka pretrpjela teak poraz. U tri naredna izborna razdoblja zemljom su uz veliku veinu vladali republikanci, oni su odbili sudjelovanje u Drutvu naroda, a isto tako i potpisivanje Versailleskog mirovnog ugovora, ali su, naprotiv, jednostranom izjavom u martu 1921. sklopili mir s Njemakom, ne uzimajui u obzir naela Drutva naroda iz prvog dijela Ugovora. Zemlja jo nije eljela preuzimati nikakvih opih vanjskopolitikih obveza iz lanstva u meunarodnim organizacijama, nego je, naprotiv, smatrala da se pod tradicionalnom parolom izolacije moe povui na svoj prostrani kontinent. Iza toga stajale su najvee unutranje politike suprotnosti izmeu dviju stranaka. Rat je s isporukama za saveznike i s izgradnjom vlastite armije dao privredi najjai zamah, prodor do najvee industrijske sile sada se ostvario, Ali on je donio i do tada neuobiajeno mijeanje drave u privredni ivot. Sada se teilo ponovnom oslobaanju od takva dravnog upravljanja Zemlja se sa svojim velikim tritem mogla prema neugodnoj vanjskoj konkurenciji ograivati sve viim carinskim zidom. Pod takvim sistemom privredni se uspon nastavljao, na svim su se podrujima pokazivali uinci naglog tehnikog napretka. Stroj je sve vie potiskivao ovjeka, nastajale su nove potrebe i radi njihova su zadovoljavanja rasle nove industrije. Sve vee bogatstvo bilo je, dodue, vrlo nejednako podijeljeno. Veliki koncerni i koporacije mogli su se stvarati bez zapreka i oni su ovladali amerikom privredom. Vie od polovine amerikog dioniarskog kapitala nalazilo se 1933. u rukama 600 dioniarskih drutava, a ostatak se dijelio medu 380000 malih drutava; a iz koncerna strilo je, opet, nekoliko eljeznikih kompanija, trustova elika ili "General Electric". Jedna senatska komisija ustanovila je tada da Morganova banka posredno ili neposredno kontrolira otprilike etvrtinu nacionalnog posjeda u dionicama. Od privrednog zamaha imao je koristi i tzv. nii srednji sloj, pa se tih godina nisu u amerikoj "normalizaciji" koja je pogodovala opem usponu vidjeli razlozi za dublje politiko nezadovoljstvo. Stoga je nedvosmisleno propao, i nije se vie ponovio pokuaj farmera, koji su od napretka imali manje koristi, da zajedno s jednom malobrojnom grupom socijalista osnuju "progresivnu" treu stranku. Dotadanji ministar privrede Hoover izabran je 1928. velikom veinom glasova za predsjednika. On je stupajui na dunost objavio da se Amerika nalazi blie od ijedne drave

u historiji "konanoj pobjedi nad bijedom". Godinu dana kasnije doao je bankovni slom, tzv. "crni petak" 25. oktobra koji se uskoro produbio u veliku privrednu krizu s opadanjem itave proizvodnje i opim rasulom nadnica i cijena. Hooverova vlada sa svojim ekonomskim naelima uope nije umjela stati na put krizi, i potkraj njegova mandata bila je u SAD dvanaest do petnaest miliona nezaposlenih. Dubok potres odrazio se na predsjednikim izborima u jesen 1932. Demokratska stranka najavila je nasuprot vladinoj neaktivnosti velik program saet u zahtjevu da svaka vlada bude trajno odgovoma za blagostanje naroda. Njen kandidat Franklin D. Roosevelt potjecao je iz velike stare obitelji, ujak mu je bio predsjednik poetkom stoljea; ali on je gajio i tradiciju socijalno odgovomog liberalizma, koja je dola do izraaja u pokretu "populizma" devedesetih godina i zatim prije svega u programu Woodrova Wilsona "New Freedom" (nova sloboda). Osnovni ton njegovih izbornih govora bio je usmjeren na to da nacija oekuje neposrednu akciju, i kada je pobijedio veinom glasova gotovo svih saveznih drava, priao je, s krugom odlunih saradnika, ostvarivanju izbomih obeanja. Prilo se mjerama hitne pomoi, zapoljavanju putem velikih javnih radova, stabilizaciji cijena u poljoprivredi, iskoritavanju prirodnih sila (za koje je karakteristina regulacija rijeke Tennessee uz istodobno stvaranje golemih rezervi elektrine energije). To se nastavilo vladinim mjerama za ureenje radnih odnosa, i vrlo se brzo nazreo obiman program socijalnog preobraaja. Konzervativne snage i interesi krupnog kapitala isprva su nalazili oslonac u Vrhovnom sudu, koji je pojedine zakone proglaavao protuustavnima, sve dok poslije nekoliko godina nije nastala promjena u njegovu stavu pa je administracija dobila slobodne ruke. Poslije osjetnog ponovnog privrednog uspona, 1937. godine poela je nova recesija s velikim brojem nezaposlenih. Ipak, krajem tridesetih godina oblikovan i je program koji e ui u povijest kao "New Deal"("nova podjela"), po kojemje trebalo da svoj udio dobiju i do tada zapostavljeni slojevi. Iz djelotvome pomoi poljoprivredi razvio se program preobraaja itave njene strukture, poevi od iskoritavanja tla do uklanjanja sistema zakupa. Openito se priznalo da iskoritavanje kao i uvanje prirodnih bogatstava i tla spada u dunost vlade. Suzbijanje nezaposlenosti dovelo je do naelnog naputanja krajnjeg ekonomskogi liberalizma, do preureenja radnih odnosa, priznavanja sindikata u federalnom okviru kao partnera u pregovorima s poduzetnicima, do uvoenja starosnog, bolesnikog i radnog osiguranja. U Uniji se teite poelo pomicati od pojedinih drava prema federalnoj vladi, znatno se razgranala djelatnost vlade i poveao broj profesionalnog inovnitva.

Socijalnih zadataka koji su se rjeavali uz sudjelovanje javnih organa bilo je sve vie. Drava je u javnom miljenju zauzela novo mjesto, budui da se spoznalo kako zadae tehnolokog razvoja vie ne moe svladavati kruti individualizam koji se prije pretpostavljao dravi. Velika Britanija i njezin Commonwealth. Velika Britanija je u cijelosti postigla svoj ratni cilj da iskljui njemakog suparnika s mora, a pored toga se za due vrijeme osjeala osloboenom i ruskog odnosno sada sovjetskog pritiska na svoj Commonwealth u azijskom prostoru. ivotni osjeaj Britanaca ostao je nakon zavretka rata neizmijenjen, pa su i dalje sebe gledali u sreditu cvatueg Imperija s nepokolebljivom financijskom snagom i industrijom i s vezama rasprostranjenim po cijelom svijetu. Izvanredno razvijena brodogradnja brzo je nadoknadila gubitke u trgovakim brodovima i 1920. britanska je trgovaka mornarica s vie od 18 miliona BRT inila treinu tonae svjetskog brodovlja. Ali u zbilji, ekonomska osnovica vie nije bila onako vrsta kako je izgledala u euforiji svretka rata. I ovdje su nastale nove industrijske grane, poput kemijske industrije i industrije motora; ruralna podruja, iz kojih su do tada ljudi odlazili, s motorizacijom prometa ponovo su se ukljuila u nacionalni ivot. Dotle su glavne industrijske grane, rudarstvo i crna metalurgija, udobno poivale na dostignutom nivou i polagano zastarijevale. I kao to je ugljen bio potpuno potisnut sa svoje pozicije jedinog nosioca energije, tako je tekstilna industrija izgubila svoje nekad nezasitno indijsko trite, na kojemu je nastala domaa proizvodnja - koju je isprva podupirala sama Britanija. Tako se njeno uee u svjetskoj trgovini od druge polovine dvadesetih godina posve smanjivalo u usporedbi s udjelom SAD i ponovo ojaane Njemake. Od 1920. ostrvo se nalazio pred problemom trajne nezaposlenosti, koja je dodue bila razliita u pojedinim regijama i industrijskim granama, ali nikada nije pogaala manje od milion ljudi. Radniki savezi, trade unioni, koji su 1920. imali 8,3 milijuna lanova da bi se otada stalno smanjivali, borili su se za vee nadnice i bolje radne uvjete, ali nipoto za kontrolu ili ak socijalizaciju. U cjelini, Britanci su se drali svoje historijske i politike tradicije da se sve neminovne promjene vre postupno i demokratski preko parlamenta. Nisu bili spremni svoje drutveno-politiko ureenje temeljito i na brzinu mijenjati, pa zato marksistika stranka i eventualna revolucija, usprkos svim prijanjim procjenama, nisu imale nikakvih izgleda. Tako je u toj dravi, koja je 1919. bila industrijski najrazvijenija u Europi i imala najvii postotak nepoljoprivrednog stanovnitva, ruska oktobarska revolucija imala najmanji odjek. Ipak valja napomenuti, da su trade unioni lukih radnika 1919. sprijeili veu vojnu

intervenciju protiv mlade sovjetske drave. Nakon parlamentarnih izbora 1922. Liberalna je stranka izgubila odluujue mjesto na politikoj sceni. Posljednjih pola stoljea liberalizam je stvarao engleski politiki ivot i najvei dio svoje zadae uspjeno obavio. Liberali, koji su vladali tokom rata i u koaliciji s konzervativcima nekoliko godina nakon njega, podijelili su se i izgubili na izborima. Od tada Liberalna stranka nikada vie nee predstavljati veu politiku snagu i njezini politiari nikada vie nisu bili predsjednici vlade, iako je njihov voa Lloyd George cijelo vrijeme izmeu dva rata uivao velik osobni ugled. Potrebe novog vremena bolje su shvatili konzervativci, koji su uvjerljivo pobijedili na izborima i doli na vlast te pokuali sauvati to vie od predratne Britanije. A odluan prostor je izvojevala Laburistika stranka, i tako postala jedina ozbiljna opozicijska stranka i alternativa konzervativcima. U tu stranku s radnikom drutvenom osnovom udruile su se najrazliitije grupe: intelektualci zaokupljeni problemima nacionalne ekonomije i socijalne politike ("fabijevci") te dvije manje socijalistike stranke, koje su u kojeemu nastavile ideje radikala 19. stoljea. Financijsku podrku pruali su joj raznoliko udrueni trade unioni, koji su u ekonomskim sukobima, kao i u praktinom ivotu, zagovarali reformistiku politiku. Laburisti su 1924. prvi put doli na vlast (s manjinom u parlamentu) i vlada je jo iste godine pala, jer parlament nije htio ratificirati vladino priznavanje Sovjetskog Saveza. Ali ni pokuaj konzervativaca da, nakon velikog izbornog uspjeha, pored ostalog, obnovom zlatnog standarda, dokau potpuno vraanje u predratno stanje, vie nije mogao nikoga uvjeriti, i tako su 1929. laburisti sastavili svoju drugu vladu. Ta vlada ni sada nije pokuavala ostvariti dosljedno socijalistiki program, ve je razliitim javnim radovima htjela postupno preusmjeriti privredu i rijeiti pitanje nezaposlenosti. No prije nego je obazriva politika laburista MacDonalda mogla pokazati rezultate, izbila je svjetska privredna kriza, kojaje zahvatila i Britaniju. Koliko je snano potresla zemlju, dokazuje ve i to to ju je uspjela svladati tek 1931. vlada narodne koalicije, koju je najprije vodio MacDonald tako da je posve napustio laburistike planove. Takva koalicijska vlada bila je prihvatljiva samo u krajnjoj nudi, a pokuala je zemlju klasine slobodne trgovine usmjeriti prema politici zatitnih carina. Ali taj protekcionizam nije bio osobito djelotvoran, jer je bio uvjetovan politikoekonomskim jedinstvom velikog Imperija, kojega zapravo vie nije bila, budui da su dominioni ve izvojevali toliku samostalnost da vie nije bilo mogue njima dalje upravljati prema potrebama britanskog otoka. Ipakje koalicija sprijeila da gospodarska kriza razbije parlamentarizam i demokraciju, i njezina je politika djelovala i dalje kad ju je 1935. naslijedila posve konzervativna vlada Stanleyja Baldwina. Britanska vanjska politika izmeu dva rata, koju su uglavnom vodili konzervativci, bila

je prilino kobna za razvoj svijeta. Htjela je nastaviti predratnu politiku apsolutne vladavine na moru i ouvanja svoga Commonwealtha, a na kontinentu politiku ravnotee snaga. U dvadesetim godinama je politikom poputanja i smirivanja (appeasement-politics) pokuavala Njemaku ponovo integrisati u europsku zajednicu i odvratiti je od zahtjeva za revizijom Versailleskog ugovora. Tako je britanska politika bila inicijator sporazuma u Londonu 1924., Locarnu 1925. i napokon u Lausanni 1932., kad je Njemaka osloboena plaanja reparacija. Uprkos stalnim nesporazumima s Francuskom u pogledu provoenja svoje politike prema Njemakoj i na Bliskom istoku, Britanija je vrsto ustrajala na saveznitvu s Francuskom, u kojem je vidjela garanciju sigurnosti i napretka Europe. ak ni u vrijeme prijetee faistike opasnosti Britanci nisu nastupali odluno. U vrijeme panskog graanskog rata zauzimali su se za potpuno nemijeanje, ime su u stvari slabili pansku republiku. A najkobnija je bila vanjska politika Nevilla Chamberlaina od 1937. nadalje, koji se nadao da e teritorijalnim koncesijama u Europi zadovoljiti Hitlera i sauvati mir, kako je to rekao nakon povratka iz Mnchena ujesen 1938. Nakon Prvog svjetskog rata britanski dominioni su se jo vie osamostalili. Godine 1922. i Irska je postala dominionom ime je privremeno okonana dugotrajna borba Iraca za samostalnost. Naglaavajuci potpunu ravnopravnost matine drave i dominiona, koje su nazivali i "slobodni narodi", poetkom dvadesetih godina su i naziv "Imperij", koji je imao prizvuk centralistiki ureene vladavine, izmijenili u "Britanska zajednica naroda" (British Commonwealth of Nations). elja za dobivanjem statusa dominiona probudila se i u Indiji, najvanijoj britanskoj koloniji. Odmah nakon zavretka svjetskog rata Indiju su zahvatili estoki protubritanski nemiri. Godine 1920. vodom indijske Kongresne stranke postao je Mahatma Gandhi, koji je 1922. zatraio autonomiju, a potom poveo politiku pasivne rezistencije protiv Britanaca takozvanom graanskom neposlunou. Indijce je pozvao da bojkotiraju britansku industrijsku robu. Britanci su odvratili otrom represivnom politikom, ali je protubritanski otpor i dalje rastao. Na zasjedanju Indijskog nacionalnog kongresa u Lahoreu 1929. pretena je veina, pod vodstvom Gandhija i Nehrua, zahtijevala potpunu nezavisnost Indije. Britanci su poeli masovno zatvarati nacionalne politike i sindikalne voe. U Londonu su 1930. i 1931. odrane dvije konferencije, na kojima je trebalo izraditi budue ustavno i upravno ureenje Indije. Prvu je konferenciju Kongresna stranka bojkotirala, a na drugoj je sudjelovao pomirljiviji Gandhi kao jedini zastupnik Kongresne stranke, ali do sporazuma nije dolo. Nakon povratka u Indiju britanske su ga vlasti ponovo zatvorile s ostalim prvacima Kongresne stranke, to je i izazvalo novi val trajkova i nemira. Britanski parlament donio je

1935. zakon o Indiji, prema kojem je 1937. Burma odcijepljena od Indije. A sama Indija, i dalje pod britanskom vlau, bila je ureena kao savez pokrajinskih dravica, koje su dobile autonomne lokalne vlade. Usprkos Gandhijevoj i Nehruovoj vjerskoj toleranciji i nastojanju da ostvare saradnju izmeu hindusa i muslimana, u razdoblju od 1937. do 1939. dolo je do krvavih sukoba izmeu pripadnika tih dviju religija, to je u predveerje izbijanja Drugog svjetskog rata onemoguilo dobivanje dravne samostalnosti. Francuska. Kao pobjednik u Prvom svjetskom ratu i glavni strateg Pariske mirovne konferencije, Francuska je dvadesetih godina pa sve do Hitlerova uspona nastupala kao politiki hegemon u Europi. U Srednjoistonoj Europi oslanjala se na niz drava, koje su ispunjavale njene elje. Ali je ta hegemonija bila umjetna, jer se nije zasnivala na dovoljnoj ekonomskoj moi, a s vremenom su joj poela izmicati i politika sredstva da provodi svoje tenje. lzmeu dva rata Francuska je neprestano strahovala od pobijeene Njemake, koja bi se mogla ponovo uzdignuti. U dvadesetim godinama Francuska je ekonomski prilino dobro stajala. Povratkom Lorene (Lotaringija) i Alzasa (Elzas) ojaali su francusko rudarstvo i metalurgija, premda su po apsolutnoj snazi prilino zaostajali za britanskom, a jo vie za njemakom proizvodnjom. Industrijska je proizvodnja tek nakon rata nadmaila poljoprivredu. Nedostatak muke radne snage Francuska je pokrivala snanom migracijom i prilivom sa sela u gradove. Mali natalitet i demografska stagnacija predstav1jali su vie moralni problem. Francuska ekonomska konjunktura u znatnoj je mjeri bila rezultat velikog pada vrijednosti franka. Od ekonomske konjunkture najvie su koristi imali industrijalci i drugi poslovni ljudi, dok su pripadnici srednjih slojeva s fiksnim prihodima (umirovljenici i sitni rentijeri) bili teko pogoeni, jer je vrijednost franka pala na petinu predratne vrijednosti. Zbog centralistikog ureenja drave, u kojem je vlada odlucivala gotovo o svim pitanjima departmana, niim vladinim inovnicima su, vjerojatno zbog njihova velikog politikog znaenja, najvie poveani dohoci. Nacionalni se dohodak u dvadesetim godinama poveao za treinu, a industrijska proizvodnja porasla je za 48%. Uprkos striktno primjenjivanom osmosatnom radnom danu realni su se dohoci radnika poveali za etvrtinu; poraslo blagostanje stvorilo je u bolje plaenih kategorija radnika osjeaj da se uzdiu u srednji sloj. Ekonomski konzervativni srednji slojevi, koje je najvie pogaalo padanje zbog velikih francuskih dugova u inostranstvu i pritiska industrijalaca i sindikata, koji su se plaili opadanja proizvodnje, nije mogao franku vratiti predratnu vrijednost, ve ga je u odnosu prema funti stabilizovao na petini predratne vrijednosti. Decenije nakon Prvog svjetskog rata politiki je bilo jedno od najstabilnijih razdoblja

novije francuske historije. Stare konzervativne monarhistike stranke su nestale. Desnica, a to su bili bogati ljudi koji su branili svoj privilegirani poloaj, prihvatila je demokraciju i parlamentarizam te djelovala unutar sistema. Radnike nemire i trajkove poetkom 1919. doekao je reim desnog radikala Clemenceaua mjeavinom sile i poputanja radnikim zahtjevima. Poboljano je socijalno zakonodavstvo i zakljueni novi kolektivni ugovori izmeu poslodavaca i sindikata. Radniki se pokret, i dalje veinom revolucionarno raspoloen, potkraj 1920. na kongresu u Toursu politiki podijelio na komuniste, koji su bili u veini i prikljuili se Komunistikoj internacionali, i socijaliste (SFIO), koji su trenutano bili u manjini i ostali lanovi Socijalistike radnike internacionale. Uskoro je dolo do cijepanja i u sindikatima. Meutim, socijalisti su do 1924. dostigli komuniste i na svim slijedeim izborima dobivali dvostruko vie glasova od njih, ali su ostali odlune pristalice parlamentarizma i reformistikog puta u socijalizam. U prvim poslijeratnim godinama vladali su mahom desniarski reimi koji su u pogledu Njemake zauzimali kruto i beskompromisno stajalite te traili striktno provoenje odredaba Versailleskog ugovora. Postigli su da 1923. Francuska okupira Ruhr. Ali na izborima 1924. pobijedile su lijeve graanske stranke i SFIO, tzv. "lijevi kartel". Vladu je formirao lijevi radikal E. Herriot. Karakteristino je da su u svim narednim vladama vie od jednog desetljea sjedili radikali, podijeljeni na vse frakcija, od umjerene desnice do ljevice. Radikalna stranka - stranka "republikanizma, demokracije i slobode"; koja je branila naela francuske revolucije, afirmirala se potkraj 19. st. i sada sve vrijeme bila glavni nosilac Tree republike. Predstavljala je, uglavnom, nii srednji sloj i seljake srednjake, inovnike, ljude slobodnih zanimanja, dakle slojeve koji su u to vrijeme bili jo vrlo brojni u Francuskoj. Politiki je bila napredna, a u ekonomskom pogledu konzervativna ili gotovo reakcionarna. Bila je neprijateljski raspoloena prema katolicizmu, krupnom novarstvu i veleposjedu, a nepovjerljiva prema socijalizmu, drei se vrsto puteva demokracije i parlamentarizma. Herriotova je vlada 1924. smanjila napetost u odnosima s Njemakom i priznala Sovjetski Savez, a potkraj dvadesetih godina se dugogodinji ministar vanjskih poslova, proslavljeni Aristide Briand, zauzimao za kolektivnu sigurnost u svijetu, za razoruanje i oivljavanje uloge Drutva naroda. Njemakog ministra vanjskih poslova Stressemanna naveo je da u Locarnu prizna njemako-francusku granicu, a u oktobru 1928. je zajedno s amerikim ministrom vanjskih poslova F. Kelloggom na konferenciji u Parizu predloio tzv. Briand- Kelioggov pakt, kojim su se sve sile potpisnice odrekle upotrebe sile u meusobnim odnosima i sporovima. Potpisale

su ga sve svjetske velesile i veina manjih drava (najprije 15, a potom jo 48 zemalja); godinu dana kasnije paktu je pristupio i SSSR. Poetkom tridesetih godina ekonomska je kriza donijela i politiku krizu. Pojavio se niz radikalno- totalitaristikih organizacija faistikog tipa: kraljevi kameloti, patriotska omladina, francuska akcija i ognjeni krievi (koje je predvodio bivsi pukovnik De la Rocque). One su zahtijevale ukidanje parlamentarne demokracije, okonanje klasne borbe i uvoenje vrstog autoritarnog sistema vladavine. Na izborima 1932. radikali i socijalisti ponovo su dobili veinu, ali radikalskim vladama nikako nije uspijevalo da stanu na kraj ekonomskim potekoama. Poetkom 1934. javnost je saznala za velike financijske skandale, u koje su bili umijeani i neki lanovi radikalske vlade. Faistike organizacije su masovnim demonstracijama svojih pristasa 6. februara 1934. pokuale oboriti reim. Pred prijeteom opasnou od faistikog prevrata, socijalisti su pozvali radnitvo i sve demokratske politike snage na obranu parlamentarizma i demokracije. U julu su francuski komunisti, poto su se najprije posavjetovali s Moskvom, prihvatili ponudu socijalista za saradnju stranakih vodstava i napustili svoj nepomirljivi stav prema socijalistima kao i politiku klasne borbe. Privremeno su odgodili otru borbu za socijalizam u korist obrane demokracije od faizma. Kad je u Radikalnoj stranci prevladala ljevica i odluila se za saradnju sa socijalistima i komunistima, napokon je u januaru 1936. uvren Narodni front. Na izborima u maju 1936. Narodni je front uvjerljivo pobijedio i vladu je obrazovao Leon Blum, voa najjae stranke u koaliciji - socijalista. Komunisti su u parlamentu podravali vladu. U ljeto 1936. Francusku je zahvatio snaan val trajkova kojima su sindikati pokuavali prisiliti vladu da ostvari obeani program. Blumova je vlada doista ozakonila 40satni radni tjedan i radnici su, prvi put u historiji dobili plaeni godinji odmor. Matignonskim sporazumom industrijalaca, sindikata i vlade sklopljeni su novi kolektivni ugovori, kojima su znatno poveane radnike plae; ali je to imalo vie moralni uinak, jer je nagla inflacija ubrzo odnijela to poveanje radnikim slojevima. Kapital se na sve naine opirao vladinim mjerama, kojima se htjelo esto od njegova kolaa otkinuti u korist radnitva. U desniarskoj tampi bjenjela je estoka kampanja protiv Narodnog fronta. A i u vladinoj koaliciji dolo je do razilaenja. Radikali nisu bili skloni mjerama L. Bluma usmjerenim na socijalizaciju, dok su ga s druge strane komunisti estoko napadali zbog izdaje radnikih interesa. Blumova se vlada i u vanjskoj politici nala u tekom poloaju. Blum je elio podrati republikansku paniju, ali se plaio otpora radikala u koaliciji, koji su insistirali na neutralnosti, kao i parlamentarne desnice, koja je bila za Franca. Naposljetku se francuska

vlada pridruila Britancima u komitetu za nemijeanje. Narodni se front u proljee 1938. raspao i do poetka rata vlade su sastavljali predstavnici radikalnog centra (Daladier), i one su dobrim dijelom dokinule tekovine Narodnog franta, dok su se u vanjskoj politici ugledale na Britance, to ih je dovelo do neslavnog potpisivanja Mnchenskog sporazuma, kojim su ostavile na cjedilu svog vjernog saveznika ehoslovaku. Weimarska republika. Glavno pitanje to ga historiografija postavlja o Weimarskoj republici jeste: kako se u razvijenoj dravi s visokim ivotnim standardom i razvijenom strukturom inteligencije demokracija mogla tako rastoiti da je naposljetku vlast preuzeo Hitler i uveo svoju "iracionalnu" diktaturu? Dio odgovora nalazi se ve u samom nastanku te demokracije, kod koje nisu bili dovoljno temeljito podrezani korijeni drutvenih snaga i tradicije starog sustava. Drugi znaajan destruktivni inilac usmjerenosti weimarske demokracije bio je, svakako, versailleski diktat; no ne najmanju ulogu odigrali su i teki ekonomski potresi kojima je bila izlozeni i koji su imali kobne politike posljedice. Privredni temelji Njemake bili su toliko vrsti da ih ni teke odredbe o miru nisu bitno pogodile. Osnovne industrije - rudarstvo, industrija eljeza i elika, radile su prema savremenim metodama, uz neprestanu racionalizaciju pa ak i integraciju. Gotovo monopolni meunarodni poloaj kemijske industrije bio je zbog ugovorom o miru nametnutog izruenja patenata dijelom svakako izgubljen, ali je i dalje bio znaajan. Kapaciteti su se koncentrirali u nekoliko podruja, u Ruhrskoj oblasti i u Srednjoj Njemakoj, pa je ondje bilo i jakih socijalnih napetosti, ali je industrija s mnogim snanim pogonima srednje veliine bila razasuta po itavoj Njemakoj, to je mahom bilo i posljedica stare posebnosti drava prije osnivanja Carstva. Berlin, kao glavni grad Njemake, nije postao samo privrednim sreditem, nego se ve od poetka 20. st., a pogotovu dvadesetih godina, nudio kao sjajan kultumi centar, to ipak nije dovelo do osiromaenja duhovnog ivota u "provinciji". U najveoj je mjeri bila efikasna i poljoprivreda, kao to je to dokazala i u ratu, a u mnogim je krajevirma imala upravo povoljnu veliinu seljakih gospodarstava; opasnog usitnjavanja bilo je samo u nekim dijelovima njemakog jugozapada. Zemljini veleposjedi na istoku Njemake s jedne su strane uz jeftinu radnu snagu proizvodili jeftine trne vikove, a s druge odravali gotovo polufeudalni odnos. Na izborima za konstituantu 19. januara 1919. socijaldemokrati (SPD) nisu dobili apsolutnu veinu, potrebnu da bi mogli sami obrazovati vladu. Zato je izmeu njih i dvije graanske stranke, koje su dobile prilian broj glasova i bile spremne suraivati sa

socijaldemokratima - bile su to Njemaka demokratska stranka (DDP) i Katoliki centar stvorena koalicija, a sporazumno obrazovana vlada bila je tzv. weimarska koalicija. Ljudi koalicije bili su i glavni tvorci Weimarskog ustava, koji je konstituanta donijela 11. oktobra. Tim ustavom drava je ostala decentralizirana i pokrajinske su vlade sauvale svoje politike nadlenosti. Ustav je ostavio netaknutom i Prusku u svoj njenoj veliini, koja je zauzimala 3/5 cijele drave. Opstanak Pruske, gdje su na vlasti stalno bili socijaldemokrati s weimarskom koalicijom, pridonio je stabilnosti nove drave, jer su poetkom dvadesetih godina desniari u Bavarskoj i Ruhru izraavali snaan separatizam. U Weimarskom ustavu bila je jako naglaena ideja o slobodi miljenja i politikog organiziranja, ali ona nije bila dovoljno uspjeno povezana s idejom politike odgovornosti. Taj nedostatak je otvarao mogunost porasta ekstremnih protuparlamentarnih i protudemokratskih stranaka (posebno nacionalista i, kasnije, nacionalsocijalista) i njihove razbijake politike. Uvrenju drave trebao je pridonijeti i jak poloaj predsjednika drave. Taj je poloaj bio jak ve po tomu to je predsjednika plebiscitarno birao itav narod, te je bio nezavisan o parlamentu. Predsjednik je imenovao i otputao kancelara i njegove ministre, zakonske je prijedloge, ak kada su ve i proli kroz parlament, mogao stavljati na referendum, i bio je vrhovni zapovjednik vojske. Napokon, mogao je na temelju ustava objaviti izvanredno stanje protiv saveznih zemalja koje bi povrijedile ustav, a mogao je privremeno staviti izvan snage i slobodarska prava graana. Tako monog predsjednika duhovito su nazivali "nadomjestkom za cara". Prvi predsjednik Ebert na odgovoran je i ispravan nain upotrijebio veliku mo svoje funkcije, i uveliko je pomagao da nova drava prebrodi mnogobrojne krize prvih godina. U martu 1920. desniarski je orijentirani dio berlinskog garnizona izvrio pu i na vodstvo drave doveo Wolfganga Kappa, poznatog poslovnog ovjeka iz doba Carstva. Legalna se vlada najprije sklonila u Dresden, a potom u Stuttgart, dok je radnitvo irom drave spontano zapoelo opi trajk, koji je polarizirao cijelu dravu. Dio rajhsvera ostao je vjeran legalnoj vladi, koju je podravala i Antanta, i pu je za nekoliko dana propao. Ali je taj dogaaj, kao i mnogi kasniji, pokazao kako su jake protudemokratske snage i da one prevladavaju u nekim vanim strukturama, kao to su inovnitvo, sudstvo i vojska. A parlamentarni izbori u septembru 1920. pokazali su ve prilino izmijenjenu politiku situaciju. Stranke weimarske koalicije (SPD i Demokratska stranka) izgubile su velik broj mandata, a time i veinu. Jako je ojaala ljevica (nezavisni i komunisti, kojima je u oktobru 1920. priao vei dio nezavisnih), a jo vie graanska ljevica, podvojena na Njemaku narodnu stranku (DVP) s mnogo nacionalno-liberalistikih tradicija, i Njemaku nacionalnu puku stranku (DNVP), koja je zastupala interese konzervativnog agrarnog i finansijskog

krupnog kapitala s naglaenom nacionalistikom tendencijom. Nakon tih izbora pa sve do 1928. nastaju vlade Centra (demokrati, narodna stranka i centrum) koje su tolerirali pa i podravali i socijaldemokrati i ljeviari. Socijaldemokrati su na vlast doli samo jo 1928-30., ali u to vrijeme praktiki nita nisu mogli uiniti. Tako se nade reformistikog socijalizma u drutveni preobraaj parlamentarnim putem, koje su vodile Ebertove socijaldemokrate u sedmicama prevrata 1918., nisu ostvarile. Radniki sindikati su kolektivnim ugovorima uspjeno titili ekonomske probitke radnika, kao to su ih pojedinano branili i radniki povjerenici koje su odreivali sindikati. Brojano vrlo ojaala Komunistika partija Njemake, koja i dalje ipak nije prevladavala kod radnitva, pokuala je dva puta doi na vlast revolucionarnim prevratom: prvi put tzv. martovskom akcijom 1920., a drugi put oktobarskim ustankom 1923. u Saskoj i Harnburgu. Ali su u tadanjoj drutveno-politikoj konstelaciji ti pokuaji bili osueni na neuspjeh, jer je vojska bila izrazito protusocijalisticki orijentirana i, unato junakom dranju radnika, brzo zauzela ustanika uporita. U Njemakoj je 1923. godina donijela teku ekonomsku i politiku krizu. Velika inflacija 1922. onemoguila je Njemakoj uredno plaanje ratnih reparacija Antanti. Da bi ipak osigurali svoj dio, Francuzi su u januaru 1923. vojniki okupirali industrijski najjae njemako podruje - Ruhr. Nijemci su odgovorili pasivnim otporom - proizvodnja u Ruhru gotovo je obustavljena. U tome otporu cijeli je njemaki narod bio jedinstven. A Njemaka banka pospjeila je inflaciju, marka je izgubila svaku vrijednost, ime su neki njemaki srednji slojevi bili teko pogoeni. Amerikanci i Britanci nisu se slagali s francuskom politikom okupacije, ali su se ograniili samo na otre diplomatske prosvjede, pa se njemaka vlada, da bi izbjegla prijeteu ekonomsku katastrofu, morala odrei pasivnog otpora (u septembru 1923) i pristati da i dalje plaa reparacije. Krajem godine uspjelo je obuzdati inflaciju i ponovo stabilizirati valutu. Meutim, desnica je ipak tu veliku ekonomsku nevolju iskoristila za rovarenje protiv vlade: nova konzervativna desniarska snaga, malobrojna Nacionalsocijalistika stranka, pod vodstvom Adolfa Hitlera, pokuala je u novembru 1923. u Mnchenu izvriti pu i dokopati se vlasti. Bavarska vlada i vojska su pu uguile i nacionalsocijalistiki je pokret za nekoliko godina gotovo zamro. Amerikanci i Britanci su 1924. godine izali sa svojim (Dawesovim) planom plaanja njemakih reparacija. Njemakoj su odobrili vei zajam za stabilizaciju valute. Njemaka je poela otplaivati rate, a francuske ete su se povukle iz Ruhra. U zemlji su nakon 1924., unato izvanredno naglom jaanju privrede, poveanju kapitalistikih profita i prihoda radnih slojeva, jaale desniarske snage i sve vise utjecale na politiki ivot. Skretanje udesno bilo

je najvidljivije prilikom izbora novog predsjednika drave nakon Ebertove smrti, 1925. Oslabljena weimarska koalicija istaknula je za svojeg kandidata politiara centra Wilhelma Marxa, ali ga je porazio kandidat udruene desnice, bivi maral Hindenburg. Usprkos oekivanjima, Hindenburg je potovao ustav i republiku, ali je kasnije, u kritinim trenucima, postao oslonac desnice i na svoj nain mnogo pridonio propasti Weimarske republike. Prvi diplomatski uspjeh Njemake bio je 1922. sklopljeni Rapallski ugovor sa Sovjetskim Savezom, koji je Njemakoj pruio oslonac protiv omrznute Poljske, otvorio sovjetsko trite, pa ak i mogunost da u SSSR-u uvjebava svoju vojsku (tzv. "crni rajhsver"). Ugovorom u Locarnu 1925. Njemaka je priznala francuske granice na zapadu i bila primljena u Drutvo naroda, ali nije htjela priznati istone granice prema Poljskoj - i u tom je pogledu ak i politika njenog najpomirljivijeg ministra vanjskih poslova Stressemana svejednako insistirala na reviziji. Njemaka je i dalje nastojala dobiti olakice za plaanje reparacija. To joj je djelomino i uspjelo u ljeto 1929. na konferenciji u Hagu Youngovim planom, koji je ne samo donio olakice u pogledu njemakih obveza nego i predvidio da strane trupe ponu smjesta naputati Porajnje. I kad je u jesen sve upuivalo na miroljubiv razvoj u Europi, iznenada je izbila velika privredna kriza, koja je u Njemakoj imala izvanredno teke posljedice. Njemaka se industrija, veinom oslonjena na strane zajmove, koji su nakon sloma njujorke berze opozvani, suoila s nedostatkom kapitala, steajevima i velikom nezaposlenou. To je bila pozadina politike krize koja je zbog nestabilnosti demokracije neprestano rasla. Vlada posljednjeg socijaldemokratskog kancelara Mllera pala je 1930. zato to socijaldemokrati nisu mogli prihvatiti zahtjeve kapitala, koje je u vladi zastupala posebno Njemaka narodna stranka, da se smanje izdaci drave za pomo nezaposlenima kako bi se tereti ekonomske krize prebacili, uglavnom, na teret radnika. Time je uklonjena posljednja vlada Weimarske republike koja je imala izrazitu parlamentarnu veinu. Novu graansku vladu Centra obrazovao je Heinrich Brning, bivi sindikalni voa, koji je uivao Hindenburgovo povjerenje. Poto je prijevremeno rasputen parlament, na novim izborima u septembru 1930. ponovo se pokazala nesmanjena snaga socijaldemokracije i istovremeno velika osipanje stranaka umjerene graanske ljevice, za koju su glasali srednji slojevi. Pod udarcima krize oni su se utekli u okrilje ponovo vrlo aktivnih nacionalsocijalista, koji su dobili punih 20% glasova, dok je nezaposleno radnitvo davalo svoj glas komunistima, koji su takoer vidno ojaali. Brning je imao slab poloaj u parlamentu: desnica je bila protiv njega, a socijaldemokati su ga tolerirali odnosno pod- ravali samo iz straha od alternative otvorene desniarske diktature. Svoj je program Brning provodio izvanrednim vladinim odlukama,

primjenom predsjednikovih ovlatenja, tako da je Njemaka u stvari prestala biti parlarnentarna i postala predsjednika republika. Brningova je vlada pokuala privrednu krizu savladati krajnjom tednjom i deflacijskom politikom, ali je to samo povealo broj nezaposlenih, zbog ega se, dakako, poveavala i bijeda irokih, posebno radnikih slojeva. A to je ilo u prilog radikalnim strankama desnice i ljevice. Desnica je prela u ofenzivu i u proljee 1932. oborila Brninga zbog njegovih krajnje opreznih planova kolonizacije radnika na veleposjednikom istoku Njemake. Ljevica nije nudila realnu alternativu i pruala je tek nejak otpor desnici. Radnike stranke bile su meu sobom smrtno zavadene. Komunisti su socijaldemokrate proglasili socijalistima i svojim najljuim neprijateljima. U julu 1932. Njemaka je uspjela da joj Antanta u Lausanni brie sve reparacije i tako je u robi i u novcu platila ukupno samo 23 milijarde maraka po kursu iz 1913. godine. A ni to nije okonalo privrednu krizu u Njemakoj. Krupni kapital odluio se da podri Hitlera, koji je obeavao prestanak klasne borbe. Kancelar Franz von Papen, koji je u proljee 1932. naslijedio Brninga, bio je samo prijelazna figura prije dolaska Hitlera i pomagao unitenju i ono malo weimarske demokracije to je jo preostalo. U junu je raspustio zemaljsku vladu Pruske koju su predvodili socijaldemokrati. Politiki nejedinstveno radnitvo nije prualo otpor. Nacionalsocijalisti su pojaali propagandu i fiziki teror posebno protiv pristalica radnikih stranaka. Na uzastopnim parlamentarnim izborima u julu i oktobru 1932. nacionalsocijalisti su dobilii veoma velik broj glasova: 37,4 odnosno 34%. Na sve su naine pokuavali prigrabiti vlast. Do januara 1933. sporazumjeli su se s ostalim desniarskim strankama i predsjednikom Hindenburgom, i tako je Hitler 31. januara 1933. postao kancelar Njemake. ehoslovaka republika ehoslovaka je republika bila jedina drava Srednje Europe koja je uspjela za sve vrijeme svoga opstanka sauvati demokratsko-parlamentarni oblik vladavine. Razlog tome treba traiti u razmjerno vrlo povoljnom ekonomskom razvoju, naprednoj drutvenoj strukturi, demokratskim politikim tradicijama, a znaajni nosioci takvog razvoja bili su i dvojica najvienijih politikih voa, Masaryk i Bene, koji su bili uvjereni demokrati. ehoslovaka republika uspostavljena je proglasom Narodne skuptine 14. novembra 1918., poto su prije toga esi (28. oktobra) i Slovaci (30. oktobra) proglasili nezavisnost i elju da ive u zajednikoj dravi. Prvim predsjednikom ehoslovake republike postao je Toma G. Masaryk, za vrijeme rata voa eskog Narodnog vijea; njegova je velika zasluga to je utjecao na Antantu da

prihvati ideju o razbijanju Austro-ugarske monarhije. Mlada je republika konane granice dobila mirovnim ugovorom u Versaillesu, Saint-Germainu i Trianonu, a razgranienje s Poljskom u leskoj i Slovakoj izvreno je 1920. pod arbitraom Francuske i Britanije. ehoslovakoj je 1919. prikljuena i Potkarpatska Ukrajina i tako je drava bila etniki veoma heterogena, to je kasnije stvaralo velike nacionalne probleme. ehoslovaka je vojska u proljee 1919. likvidirala Sovjetsku republiku u Slovakoj. Vlada socijaldemokrata V. Tusara je u februaru 1920. izradila ustav, iji je uzor bila francuska parlamentarna demokracija, i provela agrarnu reformu, posebno temeljno na zaplijenjenim posjedima austrijsko-njemakih aristokratskih porodica. Revolucionarno je radnitvo 1920. u vie navrata trajkalo, ali je vlada, u kojoj su kao najjaa stranka bili i socijaldemokrati, uspjela dogovaranjem spasiti situaciju. Lijevo krilo Socijaldemokratske stranke odcijepilo se u maju 1921. i formiralo Komunistiku partiju ehoslovacke (KPC). U vanjskoj politici ehoslovaka se oslanjala na Francusku i 1920. postala inicijator stvaranja "Male antante, saveza izmeu ehoslovake, Rumunije i Jugoslavije, uperenog protiv revizionistikih pokuaja Maarske. ehoslovaka se nakon 1919. brzo i gotovo nesmetano razvijala. Preokret joj je u ekonomskom pogledu ak veoma koristio, jer je kako u zemlji tako i u prijateljskim dravama Jugoslaviji i Rumunjskoj bila osloboena konkurencije austrijskog kapitala. Svojom modernom tekstilnom industrijom i strojogradnjom bila je konkurentna, a u prijateljskim su dravama spremno prihvaali njen kapital i tehnologiju. Ekonomsko blagostanje omoguavalo joj je i velik kulturni polet na svim podrujima. Na izborima 1928. znatno je porastao broj glasova to su ih dobili komunistiki kandidati i reim je KP ehoslovake dopustio slobodno politiko djelovanje. Dravno vodstvo dralo se unitaristikog principa stvaranja "ehoslovakizma" i tako se sve vie sukobljavalo s autonomistikim i separatistikim strujanjima u Slovakoj. Narodne manjine, a meu njima i brojni sudetski Nijemci, imale su kulturnu autonomiju (ak i vlastito sveuilite u Pragu) i njihove su stranke nakon 1926. bile zastupljene i u ehoslovackoj vladi. Nakon Hitlerova dolaska na vlast u Njemakoj, u ehoslovackoj je veoma ojaala nacionalistika stranka sudetskih Nijemaca pod vodstvom K. Henleina, koji sada vie nije bio spreman da surauje s vladom. Godine 1935. povukao se dugogodinji predsjednik Masaryk a naslijedio ga je njegov saradnik i ministar vanjskih poslova Bene, voa Narodnosocijalistike stranke, stranke eke demokratskog sitnog graanstva, koje je gotovo sve vrijeme bilo zastupljeno u vladi. Bene je jo iste godine sklopio sporazum o meusobnoj pomoi sa SSSR-om, ali do

veeg zbliavanja meu dvjema dravama nije dolo zbog Beneove rezerviranosti prema komunistima, pa se ehoslovaka i dalje vanjskopolitiki posve drala Francuske. Njemaki nacizam je od proljeca 1938. poeo prijetei ugroavati ehoslovaku. Po Hitlerovim su uputama sudetski Nijemci poeli zahtijevati autonomiju i pravo na ujedinjenje sa sunarodnjacima u Njemakoj. To je bio prvi nagovjetaj agresije na jednu suverenu europsku dravu, koja je osim toga bila jedan od stupova francuske europske politike. Meutim, toliko slavljena saveznica Francuska kapitulirala je 29. septembra 1938. u Mnchenu pred Hitlerovim diktatom. ehoslovaka je morala evakuirati izvanredno utvreni pogranini pojas i Nijemci su odmah potom okupirali Sudetsku oblast. A tada je dola do izraaja i druga velika pogreka ehoslovake vanjske politike izmedu dva rata - njen spor s Poljskom zbog podruja Tesina, naseljenog Poljacima, koji je ehoslovaka prikljuila 1919. Da su ehoslovaka i Poljska bile vrsto povezane, Hitler ih se vjerojatno 1938. ne bi usudio vojniki napasti, jer se smatralo da te dvije zemlje imaju vrlo jaku vojsku. Meutim, u svom starom sporu sa ehoslovakom Poljaci su gledali kratkovidno i prigodom Hitlerove okupacije Sudeta Tesin pripojili Poljskoj. A ni predsjednik Bene nije htio prihvatiti prijedlog KP ehoslovake da pozove u pomo sovjetske ete i prui otpor Nijemcima; odmah nakon Mnchena podnio je ostavku i predsjednikom republike postao je E. Hacha. Sredinom marta 1939. proglasila je Slovaka klerikalna stranka pod vodstvom J. Tise nezavisnu Slovaku, a njemaka je vojska, pod izgovorom da eli sauvati mir u Srednjoj Europi, zauzela eku i prikljuila je Njemakom rajhu kao eko-moravski protektorat. Socijalistiki sovjetski tip U svijetu se izmeu dva rata razvijao i drutveni sistem koji je u drutveno-politikom razvoju znaio neto posve novo, a to je socijalistiki sovjetski sistem, izrastao iz pobjedonosne oktobarske revolucije u Rusiji. Pobjeda Lenjinove modifikacije marksizma i revolucije u praksi, te iz nje roenog sovjetskog sistema izazvala je u svjetskom marksistikom radnkom pokretu podvajanje na dvije posve odvojene struje: komunistiku, koja je pokuavala provesti u svijetu revolucionarnu Lenjinovu ideju, i socijaldemokratsku, koja je odbacivala Lenjinov koncept i zauzimala se za parlamentarno-reformistiki put u socijalizam. Jo suvie slabom komunizmu nije se ostvarila njegova ideja o svjetskoj odnosno europskoj socijalistikoj revoluciji kao neminovnoj dimenziji socijalistike revolucije uope, i tako je izmeu dva rata Sovjetski Savez ostao jedina drava u svijetu u kojoj je pobijedila

socijalistika revolucija i diktatura proletarijata. Sovjetski se Savez morao sam i vlastitim naporima iz svoje zaostale privredne i drutvene osnovice razvijati usred neprijateljskog kapitalistikog svijeta i pronalaziti odgovarajua ekonomska i politika rjeenja. To je najvie utjecalo na to da sovjetski socijalistiki sistem poprimi i poneko svojstvo koje bismo teko mogli uskladiti s vizijom klasika marksizma. No ipak je ouvao osnovne karakteristike zbog kojih se o nekom drutvenom sistemu kae da je socijalistiki: drutveno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju i nominalnu vlast radnih ljudi, odnosno diktaturu proletarijata. Tako je ve samom svojom egzistencijom, a donekle i planskim usmjeravanjem svjetskog komunistikog pokreta, Sovjetski Savez snano utjecao na socijalistike tendencije u svijetu izmeu dva rata. Boljevici su Brest-litovskim mirom 3. oktobra 1918. dodue osigurali vanjskopolitiki predah, ali su se u zemlji morali sukobiti s brojnim politikim protivnicima, sa sve snanijom kontrarevolucijom, koju je otvoreno podravala Antanta. Zbog suprotstavljanja Brestlitovskom miru sovjetsku su vladu u martu 1918. napustili dotadanji boljeviki saveznici lijevi eseri, koji su se zalagali za nastavljanje neprijateljstava protiv Centralnih sila revolucionarnim ratom. Drugi povod za razilaenje izmeu njih i boljevika bila je agrarna politika. Boljevici su insistirali na ukidanju svake trine privrede, dakle za obvezno predavanje seljakih proizvodnih vikova dravi. Za provoenje rekvizicija uspostavili su tzv. seoske komitete siromanih, kojima su u pomo poslali radnike iz gradova. Nasuprot njima, lijevi su eseri nastupali protiv klasne borbe na selu i zauzimali se za trinu privredu. Na V. kongresu partije poetkom maja 1918. lijevi su eseri nastupili protiv boljevike politike. Istovremeno su u saradnji s drugim eserima podigli gotovo pravi ustanak seljaka u Povolju i u moskovskoj oblasti, te se pobjegli teroru protiv vodeih boljevika; 30. avgusta su u atentatu teko ranili i samog Lenjina. Uz velika portvovanje i disciplinu, boljevici su uguili pobunu, njene voe osudili na smrt, a nakon toga su se lijevi eseri podijelili na vie skupina, od kojih su neke krajem 1919.. prile boljevicima. Ovima je polo za rukom da iz sovjeta potisnu sve protivnike i uvedu vrst i centraliziran jednopartijski sistem vladavine, koji je provodio diktaturu proletarijata. Na periferiji sovjetske drave se u proljee 1918. posvuda organizirala kontrarevolucija i obrazovane su protubljevike vlade. U Samari je u julu osnovan "Komitet lanova privremene skuptine" pod vodstvom ernova u kojem su veinu imali desni eseri, a u Omsku desniarsko-monarhistika "privremena vlada Sibira". Ubrzo nakon toga je u Ufi odrana sveruska konferencija koja je trebala ujediniti sve kontrarevolucioname snage za borbu protiv boljevika. Osnovan je i nekakav petolani direktorij, svojevrsna koalicija umjerenih ljeviara i radikalnih desniara. Glavna linost postao je desniar, bivi carski

admiral crnomorske flote Aleksandar Kolak. Kontrarevoluciju je novcem i orujem poela pomagati Antanta. Britanci su se ve u martu iskrcali u Arhangelsku, Japanci u maju u Vladivostoku, a njima su se potom pridruili i do tada neutralni Amerikanci. Ipak je najvanija podrka kontrarevolucije bila tzv. eka legija, od 50.000 ljudi sastavljena vojna formacija bivih ratnih zarobljenika, koji su se nakon Brest-litovskog mira namjeravali preko Sibira vratiti u Europu i boriti se u redovima Antante. Boljevici su ih 25. maja 1918. pokuali razoruati, to su esi odbili i zapoeli neprijateljstva, zauzeli sibirsku eljeznicu, preli Ural i zaprijetili Povolju. Do jeseni je Crvena armija, koju je od proljea 1918. postavio na noge Trocki, zaustavila nadiranje kontrarevolucionamih armija prema sredinjim predjelima Rusije. Kad je u jesen 1918. zavren prvi svjetski rat i na Zapadu, Antanta je krenula u otvorenu intervenciju u Rusiji protiv boljevika. Kolakovu vladu u Omsku priznala je kao vladu cijele Rusije i uspjela da Kolaka prizna i general Denikin, koji je s pomou Francuza skupio veu kontrarevolucionarnu vojsku u Ukrajini i na Donu. Kontrarevolucija je u proljee 1919. jo jedanput krenula na vojniki mar protiv Moskve i Lenjingrada. Meutim, Antantino je vijee u Parizu na Wilsonov nagovor odluilo da se Antanta vojniki ne angaira u Rusiji. Tako je brojano narasla i disciplinirana Crvena armija u ljeto ij esen 1919. redom razbijala vojsku kontrarevolucije, koja se bez izravnog angairanja Antante nije mogla drati, jer je u narodu gubila svaku podrku zbog potpunog zanemarivanja socijalnih potreba vremena. Do proljea 1920. sovjetska se vlast proirila gotovo na sav teritorij nekadanje drave, ukljuujui i Ukrajinu; izvan nje su ostale kavkaske drave, za koje su se boljevici jo borili, i baltike dravice, kojima su u proljece i ljeto 1920. mirovnim ugovorima priznali samostalnost. Ali je do konanog mira preostala jo jedna etapa. U proljee 1920. Sovjetska se Rusija uplela, zbog pitanja granica, u vojniki konflikt s Po/jacima i njihovim velikim nacionalistikim i imperijalistikim apetitima. Nakon prvih poljskih uspjeha (zauzeli su Kijev i dio Ukrajine), Crvena je armija prodrla do Varave. Meutim je u bitki na Visli 14. kolovoza 1920. Poljacima, uz veliku tehniku pomo Francuske, polo za rukomudo" da pobijede sovjetske trupe. Na to su Poljaci svoju granicu ponovo pomaknuli daleko na istok, to je vlada Sovjetske Rusije mirom u Rigi 18. marta 1921. i priznala, ali je izmeu obiju drava stvorena zatrovana politika klima za sve vrijeme izmeu dva rata. Boljevici su u proljece 1921. osvojili i kavkaske drave, koje su se potom razvijale s ostalom sovjetskom dravom. U prvim godinama nakon revolucije, u razdoblju tzv. "ratnog komunizma", boljevici su nastojali ukinuli trinu privredu, pa su ak pokuali ukinuti i novac, te uvesti robnu razmjenu izmedu pojedinih grana privrede, to je regulirala drava. Za plaanje hrane

poljoprivredi, u kojoj je jo uvijek prevladavao privatni sektor, drava je slala industrijske i zanatske proizvode posve podravljene industrije, a diobu je regulirao dekret donijet u novembru 1918. Za voenje takve privrede stvoren je veliki birokratski dravni aparat, koji je uz to bio nestruan i nedorastao zadacima. To je izazvalo nezadovoljstvo tvornikih radnika, jer je krajem 1920. poelo nedostajali sirovina, pa i hrane. Ta ekonomska i drutvena nevolja izazvala je u redovima boljevika tzv. lijevu radniku opoziciju, koja je predlagala da sve isto ekonomske poslove industrije samostalno vode sindikati bez partijske birokracije. Meutim Lenjin je na zasjedanju CK boljevika u decembru 1920. odbacio takve poglede. Poetkom 1921. se zbog ekonomskih tekoa nezadovoljstvo dijela radnika i seljaka jo vie povealo i dobilo odreene politike karakteristike: programi esera i menjevika o ustavotvornoj skuptini ponovo su poeli kruiti i isticati zahtjev za vlau sovjeta, koji bi ukljuivali vie stranaka, a ne samo boljevike. Poeo se pojavljivati i anarhizam kao samostalna politika snaga. Poetkom marta izbila je pobuna u lenjingradskoj vojnoj i trgovakoj luci Krontatu: radnici i mornari su zahtijevali odbacivanje "jednopartijske diktature" i uspostavljanje sovjeta bez boljevika. Boljevika vlast se oduprla svom snagom koju je imala, pa i vojskom, te je tu ozbiljnu krizu rijeila juriem suhozemne vojske pod zapovjednitvom Tuhaevskog preko zaleene Neve na Krontat, koji se predao nakon 10 dana ogorene borbe (od 8. do 18. marta 1921). Takvo vrenje medu radnitvom, do kojeg je dolo zbog dravnih rekvizicija i potpune nezainteresiranosti seljaka za poveanje i modernizaciju proizvodnje, navelo je vodstvo boljevika da porazmisli o novom nainu privrede. Na X. kongresu boljevika usvojene su, ba u vrijeme borbi za Krontat, na Lenjinov prijedlog osnove nove ekonomske politike (NEP). Ta se politika zasnivala na dvjema postavkama: socijalistiki program ukidanja privatnog vlasnitva nad veim poduzeima u vanim privrednim granama ne smije se naputati, ali linu zainteresiranost proizvoaa treba poveati razvijanjem trinih odnosa. Kamen temeljac postavili su time to su poboljali poloaj seljaka i u proljee 1921. ukinuli rekviziciju i uveli porez u naturi. Vikove koji bi im preostali seljaci su mogli slobodno prodavati na tritu. Doputena su i manja privatna poduzea i trgovine. Protiv te nove ekonomske politike dizalo se meu boljevicima dosta glasova (Trocki), jer da ona znai odstupanje od revolucionarnog puta u socijalizam, zahtijevajui ustrajanje na ratnom komunizmu - ubrzanoj industrijalizaciji na raun seljaka. CK boljevika je podravao NEP (ekonomski teoretiar Buharin) i u njegovoj se odluci od 12. januara 1922. kae da je NEP ekonomska utakmica izmedu socijalizma u

izgradnji i kapitalizma, koji tei obnovi na osnovi podmirivanja potreba mnogomilionskog seljakog sloja putem trita. Ali dok su u rukama sovjetske radnike drave finansije, teka industrija, sspoljna trgovina, promet i priline poljoprivredne povrine, nema opasnosti od ugroavanja socijalizma. Drava je dopustila uvoz stranog kapitala, potrebnog za brzi razvoj industrijalizacije, i poticala vanjsku trgovinu. Krajem 1922. boljevici su formalno proglasili Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR). Do tada su neprecizno definiranu sovjetsku saveznu dravu tinile pojedine nacionalne sovjetske republike: Ruska Federacija, Ukrajina, Bjelorusija, Zakavkaska Federacija. Horezam i Buhara. Ta je drava nastajala postepeno, s pobjedama boljevika i uvoenjem njihovih sovjeta kod pojedinih naroda biveg ruskog carstva. Narode je udruivala jedinstveno i centralistiki organizirana boljevika stranka. Nakon revolucije ona je priznala i samoopredjeljenje naroda, ali se u praksi zauzimala za povezivanje i suivljavanje naroda u duhu proleterskog intemacionalizma. Federativno povezivanje posebnih nacionalnih sovjetskih republika bila je Lenjinova ideja, za koju se morao boriti u boljevikom vodstvu, jer se boljeviki "ekspert za nacionalno pitanje", Gruzijac Josif Visarionovi DugaviIi - Staljin zauzimao samo za autonomiju pojedinih neruskih naroda u sovjetskoj dravi. SSSR je u ljeto 1923. dobio i svoj ustav. Najvii organ vlasti bio je Svesavezni kongres sovjeta, u koji su sovjeti saveznih republika slali svoje delegate. Sarno su mjesni sovjeti birani izravno opim birakim pravom od 18. godine. Kongres sovjeta je izabrao svoj prezidij i predsjednik prezidija je formalno predstavljao dravu, ali nije imao nikakve vlasti. Savjet narodnih komesara ostao je i nadalje snana izvrna vlast koja je obavljala sve dravne poslove. 21. januara 1924. umro je, nakon vie napadaja kapi od kraja 1922., neosporni voda sovjetske drave Lenjin. Nakon njegove smrti dravu je vodio kolegij trojice - "trojka" Zinovjev, Kamenjev, Staljin, dok naposljetku nije Staljinu, koji je od 1922. bio generalni sekretar partije, polo za rukom da sam izbije na elo zahvaljujui tome to je drao u ruci partijski birokratski aparat. ilavou, odlunim realizmom i "elinom" voljom (otuda mu i pseudonim "Staljin") nadmaivao je sve svoje suparnike, pa i vatrenog revolucionara Trockog te blistavog teoreticara Buharina. lzdavajui se za pravog Lenjinovog interpreta i vjemog sljedbenika njegove ideje, on je prakticki od 1924. sve vie sam upravljao preobraajem zemlje i na samodraki nain. Nasuprot konceptu Trockog, koji je inzistirao na tezi o "permanentnoj revoluciji", dakle o njenom nastavljanju izvan granica SSSR-a, Staljin je objavio uenje o "socijalizmu u jednoj zemiji", koji je veliki Sovjetski Savez sa svojim ljudima i bogatstvima sposoban ostvariti. Tako

je on priao pretvaranju Rusije, sve do tada jo preteno agrarno strukturirane, u industrijsku dravu, pa je u tu svrhu 1927. proglasio prvi veliki petogodinji plan. Taj je plan razbio seljaki privatni posjed i donio potpunu kolektivizaciju, ali i modernizaciju poljoprivrede, putem motoriziranja, elektrificiranja sela i izgradnje velikih industrijskih poduzea. Pri tomu je dobro dolazila pomo u kapitalu i savjetnicima iz inostranstva, iz Njemake, Britanije i SAD. Preobraaj sela vrio se uz besprimjernu bezobzirnost; ogoreni seljaci poklali su svoju stoku i time samo ubrzali svoju propast. U razdoblju 1931-1933. zemljom je krenula jo jedna glad, vea od one u vrijeme graanskog rata, koja je prema ocjenama u doba Hruova odnijela oko 10 miliona ljudskih ivota, od toga ponajvie kulaka i srednjih seljaka elementa koji je bio najsposobniji da podigne i modernizira poljoprivrednu proizvodnju. Najvie je propatila plodna Ukrajina. Ali tada se proces preobraaja afirmirao, i otada je ekonomski uspon SSSR-a oigledan. Drugi petogodinji plan je uz daljnje velike kanale i eljeznice (Moskva-Volga, Bjelomorski kanal, produzetak Turkestansko- sibirske eljeznice, itd.) nagovijetao nastajanje golemih kombinata, u koje bi se udruile razliite industrije cijelih pokrajina, kao i poboljanje kvaliteta proizvoda. Ali usprkos obeanju, potronih dobara nije bilo vie nego prije, jer je, pored ostalog, u prvi plan sve vie stupalo naoruanje i naglo jaanje Crvene armije. Taj strahovito nagli preobraaj trebalo je, openito, plaati najveim rtvama cijelog stanovnitva. Sve brojnijom birokracijom sovjetski sistem nije oslobodio radnog ovjeka, ve ga je posve ukljuio u aparat moderne drave sa svim njezinim pomonim oblicima kontrole. Socijalizacija kapitalistikih poduzea nije neposrednim proizvoaima donijela samoodluivanje, ve samo njihov prelazak pod vodstvo drave, tj. u ruke dravnih opunomoenika postavljenih u ime naroda, koji su se sve vie formirali kao samostalan sloj s vlastitim interesima - tenjom za moi. Postojali su i radniki sindikati, ali ne toliko kao zastupnici radnika koliko kao jo jedna nadzorna organizacija. Protiv svih protivnika reima strogo se postupalo. Osnovani su golemi logori za prisilni rad sve tamo do Dalekog istoka i sjevernog Sibira. I oni su u prvom redu bili namijenjeni ostvarivanju velikih pothvata, pa je od 1935. bilo u njima uvijek vie milijuna zatvorenika; npr. samo za kopanje bjelomorskog kanala dopremljeno je oko 250.000 kanjenika. Staljin je u partijskom vodstvu poeo izvoditi "istku", koja je svoj vrhunac dostigla izmeu 1936. i 1938. godine. Prvo se okrenuo protiv tzv. desne opozicije, koja se opirala prisilnoj kolektivizaciji poljoprivrede, a potom i protiv svih eventualnih suparnika. Na nizu reiranih javnih politikih sudskih procesa osuena je veina vodeih boljevika iz dana

revolucije i potom likvidirana. Trocki je bio prisiljen da emigrira u Meksiko, gdje ga je ubio Staljinov atentator. Kao mogua jezgra opozicije desetkovano je i rukovodstvo Crvene armije sa slavnim Tuhaevskim, tako da je vojska za due vrijeme bila veoma oslabljena. Sa istkom se i u sociolokom pogledu zbio znaajan preobraajni proces. Umjesto ljudi iz doba revolucije, koji su dobro poznavali Europu i bili snano internacionalistiki usmjereni, sada se popela na vrh nova generacija sovjetske inteligencije, koja je odrasla ve u novoj dravi i bila ispunjena ponosom na svoju domovinu. Iskovala se nova svijest, ispunjena i tradicijama velike ruske prolosti, koja je toboe svoj pravi nastavak nala u sada nastaloj socijalistikoj domovini. Ta rije sada se ponovo smjela upot rebljavati, pa su se i u novoj zakletvi sovjetskih vojnika umjesto dotadanjih internacionalistikih izraza nali u sreditu pojmovi kao narod, domovina i drava. A na vrhu drave stajao je ovjek neograniene vlasti, koji je sada i svoje vanjskopolitike odluke donosio samo prema realnoj politikoj raunici, pri emu je imao u vidu prvenstveno velike dravne koristi SSSR-a. A sluio se sovjetskim vanjskopolitikim dravnim aparatom, kao i Komunistikom internacionalom. Od rujna 1934. SSSR je bio lan Drutva naroda i s pomou njega se htio osigurati od opasnosti nacistike agresije. Ali kako nije postignut sporazum sa zapadnim demokracijama, SSSR je napustio tu politiku i u kolovozu 1939. zakljuio s Hitlerom pakt o nenapadanju. Faistiki tip U razdoblju izmedu dva rata u nekim dravama svijeta pojavili su se totalitarni politiki sistemi, koji se zajednikim nazivom oznaavaju kao faistiki. Premda su meu njima postojale i neke znatne razlike, ipak su svima bile zajednike odreene bitne crte. Od najveeg znaenja bila je injenica to su se ti sistemi pojavili u onim modernim kapitalistikim dravama u kojima parlamentarna demokracija u drugoj polovini 19. st. nije bila dovoljno uvrena u politikom ivotu, a to su bile prvenstveno Italija, Japan i Njemaka. Za pojavu tih sistema postojali su vanjskopolitiki i unutranjopolitiki razlozi. Versailleskim mirom te su drave dobile manje nego to su oekivale (Italija) ili ih je pak taj "mir" izuzetno teko pogodio (Njemaka), pa su se zato u njihovim drutvenim strukturama pojavile jake politike, u prvom redu konzervativne snage koje su teile reviziji odredaba mirovnog ugovora a u vanjskoj politici zauzimale agresivna stajalita prema svojim susjedima. Sve su se te snage pothranjivale tekim unutranjo- politikim i ekonomskim stanjem zemlje; posvuda je bio razmjerno brojan srednji sloj za koji se nisu posebno zanimali

ni krupnokapitalistiko liberalno graanstvo ni marksistiki pokret. Tako se taj srednji sloj (seljaci srednjaci, sitno graanstvo, inovnitvo), ekonomski i socijalno konzervativan, oslanjao na novu drutveno- politiku, izrazito konzervativnu doktrinu, koju su, na temelju starijih elitistikih doktrina (Sorel, "Konzervativna revolucija"), nakon Prvog svjetskog rata proglaavali malograanski ideolozi. Ta je doktrina sadravala opiranje liberalnom kapitalizmu i monopolizmu, koji je ugroavao opstanak srednjeg sloja, a s druge strane neprijateljski je odbacivala emancipacijska nastojanja socijalistikog radnikog pokreta i uope svu modernu demokraciju. "Faizam je", kako je 1935. ustvrdio Ernst Bloch, "politika mobilizacija zaostalih sektora drutva, mobilizacija nezadovoljstva modernizacijom, racionalizacijom i drutvenom emancipacijom." Faizam je vidio spas u vrsto autoritarnoj nacionalnoj dravi, koja bi ukinula "truli liberalni parlamentarizam" i, s druge strane, klasnu borbu, na kojoj je inzistirao radniki pokret. Ideal mu je bilo staleki ureeno drutvo, koje bi se oslanjalo na solidarizam, ali bi istodobno sauvalo privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju. Ideolozi faizma naglaavali su brojne "iracionalne elemente", kao to je superiornost vlastite nacije odnosno rase i njezino poslanje. Faistiki pokreti osnivali su vlastite vojnike odrede, koji su mu sluili za vrenje fizikog nasilja nad politikim protivnicima. Veoma su razvili savremene metode masovnog obavjetavanja i politike propagande, pa je zato optika faistikog fenomena izmeu dva rata i dan-danas mnogo primjetnija na to je tada pokazivala njihova historijska teina. Faistiki su se pokreti dokopavali vlasti tako da su se povezivali s tradicionalno vladajuim elitama, koje su u faizmu vidjele dobrodolo sredstvo za obraun s demokratskim i socijalistikim snagama i tendencijama. U toj sprezi, faistiki su pokreti posve napustili svoj dotadanji demagoki antikapitalizam i odano sluili interesima nacionalnog krupnog kapitala. Ukinuli su sve demokratske politike institucije, pogazili veinu ovjekovih osobnih sloboda i uveli najbrutalniju i najnehumaniju diktaturu u suvremenoj ljudskoj povijesti. U vanjskoj politici faistike su se drave, osobito nakon pobjede faizma u Njemakoj, ponaale izvanredno agresivno. Svojim neprestano novim zahtjevima i prijetnjama postale su iskljuivi krivac i izaziva Drugog svjetskog rata. Italija. Na tokove europskog zbivanja Italija nije toliko utjecala svojom

vanjskopolitikom teinom, koliko time to se u njoj razvio nov drutveno-politiki oblik faizam, koji su kasnije prihvatili i u nekim drugim dravama, pa se openito upotrebljava kao oznanica za diktatorske reime razdoblja izmeu dva rata. Zbog velikih obeanja prigodom stupanja Italije u prvi svjetski rat, talijanska je buroazija bila razoarana ratnim

plijenom, premda je dobila znatan dio nekadanje habsburke monarhije. Na toliko uenoj sjevernoj obali Jadranskog mora uspostavljena je naime Jugoslavija, pa se talijanske teritorijalne aspiracije nisu mogle u cijelosti ostvariti. I financijski Italija se nala u vrlo tekom poloaju, a njezina je privredna razvijenost bila posve neujednaena: na sjeveru ona je ve imala modernu krupnu industriju, a na jugu naprotiv posve zaostalu poljoprivredu s feudalnom strukturom i trajnom nezaposlenou. Nakon to je Amerika ograniila useljavanje, izgubljen je i taj "ventil" za poputanje pritiska brzog porasta broja stanovnitva. Ope izborno pravo donijelo je masovne stranke, koje su se nakon rata pridruile ranije vladajuim liberalima, pa se ak i takmiile s njima. Nasuprot katolitiki orijentiranim "popolarima" (Narodna stranka) stajali su socijalisti, koji su se smjesta prikljuili Treoj (komunistikoj) intemacionali, dok poetkom 1921. nije i tu dolo do podjele na socijaliste i komuniste. U ljeto 1920. u Sjevernoj Italiji sve je upuivalo na blisku socijalistiku revoluciju. Revolucionarno raspoloeno radnitvo zaposjelo je tvornice i osnivalo radnika vijea. Ali je za preuzimanje dravne vlasti i dalje bilo suvie slabo, a nainilo je i nekoliko pogreaka u politici prema saveznicima iz srednjeg sloja. Reformisti u sindikalnom radnkom pokretu bili su i za sporazum s vladom, zadovoljivi se poveanjem nadnica i poboljanjem socijalnog zakonodavstva u graanskom drutvu. Ipak je strah od socijalistike revolucije ostao. Te su injenice olakale uspon Benita Mussolinija, u kojem su se ujedinile teja za vlau i znatne demagoke sposobnosti s mnogo realistike politike pronicljivosti. Od borbenog pacifistikog socijalista on se bio pretario u vatrena zagovomika ulaska Italije u rat, a potom je, iskoristivi uznemirenost naroda i nemo vlade, osnovao vlastiti pokret. Borbeni sastavi ("fasci di combattimento") s kojima je zapoeo bitku protiv postojeih politikih stranaka dali su ime cijelom pokretu. Protiv generalnog trajka, koji je ljevica najavila u jesen 1922., Mussolini je svojim borbenim sastavima zapovjedio mar na Rim. Kralj se pokorio i povjerio Mussoliniju da sastavi vladu (premda su faisti imali tek neznatan broj poslanika u parlamentu) te time legalizirao faistiki pokret. U svojem duhovnom konceptu faizam je ujedinjavao sindikalistike ideje Georgea Sorela i teoriju elite Vilfreda Pareta s gorljivim nacionalizmom. Trebalo je stvoriti ope uvjerenje da je talijanska drava prava nasljednica antikog Rima, pa prema tome moe istupiti s imperijalnim zahtjevom za Sredozemljem. Ne dirajui formalno ni monarhiju ni ustav, Mussolini je tijekom nekoliko godina (ne prezajui ni od fizikog terora) uspostavio jednopartijsku vladavinu. Godine 1926. rasputene su sve politike stranke. U parlament, koji je jo postojao, birali su se posluni poslanici, meutim uz njega je obrazovano jo i Faistiko velika vijee, a nad svima odluujuu vlast imao je u svojim rukama voa stranke i drave "duce".

Povelja rada ("Carta di lavoro") iz 1927. depolitizirala je sindikalne radnike saveze i spojila ih s poduzetnicima u poslune korporativne strukovne saveze. Opozicija se nemilosrdno guila, pri emu se nije prezalo ni od politikog ubojstva (poput onoga socijalista Metteotija, kojeg su faisti ubili 1924. godine). Ali neosporni unutranjopolitiki uspjesi, kao to su bili stabilizacija valute, smanjivanje nezaposlenosti, osvajanje novih obradivih povrina i osamostaljenje Italije u pogledu opskrbe itom, uvrstili su faistiki reim i pruzli mu razmjerno iroku drutvenu podrku. Mussolini ju je 1929. poao za rukom jo jedan znaajan unutranjopolitiki podvig pomirenje s Vatikanom zakljuivanjem tzv. Lateranskog ugovora, to mu je donijelo naklonost i podrku katolike crkve. Nepomirljivi politiki protivnici morali su emigrirati. Mogunost djelovanja nisu imali ni liberali ni popolari, a jo manje socijalisti i komunisti. Tako je udaren temelj astoljubivoj vanjskoj politici, koja je u prvom desetljeu jo umijela ocjenjivati granice talijanske moi. Ali se sredinom tridesetih godina u vanjskoj politici upustila u otvorenu agresiju. Iz svoje kolonije Somalije napala je 1935. i zaposjela Etiopiju, lanicu Drutva naroda (talijansko-abesinski rat). Svi prosvjedi Drutva naroda i sve sankcije ostali su bez uspjeha, i Italija je 1936. prikljuila Etiopiju svojem "imperiju". Ohrabren Hitlerovim saveznistvom, Mussolini je potkraj godine objavio jedinstvo njemake i talijanske vanjske politike (tosovina Rim-Berlin"), a uz to je od samog poetka otvoreno pomagao generala Franca, prkosei Francuskoj, koja se opredijelila za nemijeanje. Tako se poetkom 1937. na Francovoj strani borila talijanska armija od 80 tisua ljudi naoruanih najsuvremenijim orujem. elja za prisvajanjem nekih francuskih posjeda dovodila je talijansku politiku sve vie u sukob s Francuskom, a neizravno i s Engleskom, i tjerala je u sve tjenji zagrljaj s Hitlerovom Njemakom, kojoj je u jesen 1938. u Mnchenu vjemo sekundirala. Japan. U deceniji nakon Prvog svjetskog rata u Japanu se povremeno inilo da e moderne politike stranke, zastupljene u parlamentu, dobiti vei utjecaj na odluivanje u zemlji. Ali su od "mandurijske krize" 1931. militaristike i ekspanzionistike grupe sve vie uzurpirale vlast i unitile jo neuvrenu osnovu japanske demokracije. U deceniji uoi Drugog svjetskog rata u Japanu se uvrstio totalitarni sistem, koji je japanski liberalni politiar dvadesetih godina Hozumi Nobusige nazvao teokratsko-patrijarhalnim konstitucionalizmom, a ako bismo ga htjeli nekako komparativno svrstati, mogli bismo ga po njegovim bitnim elementima uvrstiti u faizam.

Japan je u jesen 1918. dobio prvu posve civilnu vladu; sainjavali su je zastupnici politikih stranaka na elu s Takai Harom, voom liberalne stranke Seijukai. Unato najveoj odlunosti, njemu ipak za tri godine nije uspjelo ostvariti demokratski politiki sistem s parlamentu odgovornom vladom. Car je i dalje ostao znaajan izvanparlamentarni inilac s teokratskim atributima. Unato vie-manje pasivnom politikom dranju car je ostao snaan oslonac svih elita prohujalog razdoblja Meidi". A to su bile prije svega zemaljska oligarhija i iz nje proizala vojna elita. Usprkos modernim graanskim reformama, japanska vojska je odrala povlaten drutveni poloaj. Vojska i mornarica nisu bile podreene parlamentu nego izravno caru, i zato su zbog njegove pasivnosti bile potpuno samostalne. Nakon smrti Takaija Haroa (koji je bio rtva desniarskog atentata) 1921., na vlasti su se smjenjivale dvije politike stranke: spomenuta Seijukai - stranka financijsko liberalnog graanstva - i Minsetto - vodea agrarna stranka; neko su vrijeme vladale i u koaliciji. Stranke nisu stvorile iskristalizirani politiki program, ni modemu organizaciju s masovnom bazom, pa zato u dravi nisu ni stekle veu popularnost i autoritet. Ni nakon izborne reforme 1925. godine, kad je uvedeno ope izbomo pravo mukaraca, prilike se nisu mnogo izmijenile. Obje japanske radnike stranke dobile su na izborima za donji dom parlamenta 1928. samo 492000 glasova i 8 mandata, to je predstavljalo svega 3% itavog glasakog tijela. Uz tradicionalno snane patrijarhalne komponente, sindikalni se pokret kod japanskog radnitva nije mogao jae razmahati. Od 4 milijuna industrijskih radnika bilo ih je 1925. sindikalno organizirano 250000, a taj se broj, unato naglom brojanom porastu radnitva, do 1929. popeo samo na 330000. Iako su lijeve radnike stranke bile politiki nemone, ipak je ve njihovo opstojanje u redovima graanskih stranaka pobuivalo strah i uznemirenost. Svjetska privredna kriza 1929-1930. izazvala je i u Japanu vee ekonomske i drutvene potrese. Za nekoliko mjeseci cijena japanske svile i njezin izvoz smanjili su se za 50%. Znatno je pala i cijena rie. To dvoje najtee je pogodilo ionako siromanog japanskog seljaka. Od pet i pol miliona seljakih porodica 68% ih je 1928. moralo unajmljivati zemlju od veleposjednika. Bijedu je poveavao i nagli demografski porast, koji industrija nije mogla apsorbirati. Zato su ameriku zabranu useljavanja Azijaca u SAD Japanci doekali s velikim ogorenjem, i ona je pobudila porast japanskog nacionalizma i rasizma. Odavno tinjajue japansko nezadovoljstvo amerikom politikom u potpunosti je dolo

do izraaja u proljee 1930., nakon zavretka Londonske konferencije o ratnim flotama. Radikalne nacionalistike snage napale su svoju vladu to je prihvatila diskriminatorske odredbe konferencije o doputenoj snazi japanske ratne mornarice u odnosu 3:5:5 prema momarici SAD i Velike Britanije. Na predsjednika vlade Hamaguija (vou civilne vlade stranke Minseito) izvren je atentat. Nacionalistiko-militaristiki i totalitaristiki krugovi preuzeli su vlast i 1931. izvrili otvorenu agresiju u Manduriji. Pobjeda militarizma i nacionalizma dovela je do sve veeg unutranjopolitikog uvrenja totalitamog sistema, koji je ukinuo demokraciju, dakle i politike stranke i sindikate. Suprotno europskim faistikim dravama. Japan je prvo krenuo u vanjsku agresiju, to e potom ubrzati unutranjopolitiki proces faizacije. Pri tome se pokazalo koliki su utjecaj stekli u japanskoj javnosti od 1930. radikalno-nacionalistiki i totalitaristiki politiki pogledi. Najugledniji ideolozi bili su "seljaki" tribun Kita lkki, a iz oficirskih redova potpukovnik Himiato Kingoro, voa pokreta sakuraki (drutvo trenjeva cvijeta). Obojici je, kao i nizu drugih radikalno-nacionalistikih pokreta, bilo zajedniko da su se odluno protivili parlamentarizmu, odbacivali liberalni kapitalizam, a s druge strane dakako i marksizam kao neprimjerene japanskom nacionalnom karakteru. Radikalni Ikki je ak traio zakonsko ograniavanje veliine privatnog posjeda zemlje, kapitalistikih poduzea i drugog imanja. Posjed koji bi prelazio zakonom odreenu granicu preuzela bi i njime upravljala drava. Radikalima su obitelj i seoska zajednica predstavljali praoblik japanskog stila ivota, koji je propao prodorom iskvarenog zapadnjakog utjecaja, ali ga u buduem dravnom i drutvenom ureenju Japana treba ponovo uspostaviti. Za njih su drutveni nosioci preporoda bili seljaci i oficiri. Institucija i kult cara kao sina bojeg predstavljali su emocionalnu i dravnopravnu sr programa svih radikala u obrazlaganju posebnog karaktera i poslanja japanskog naroda, koji ima pravo svoju dravnu vlast proiriti na velika prostranstva Istone Azije. U narodu su propagirali militarizam i vojnike vrline sadrane u japanskom vojnikom kodeksu "buido". Sve je to japanski radikalni nacionalizam prilino pribliilo europskom faizmu. Japanski se faizam od ostalih razlikovao samo po tome to nije imao neku karizmatinu linost na elu velikog efikasno kontroliranog masovnog pokreta, ali je tog zapadnjakog "vou vjerojatno nadomjestala careva linost. U Japanu nisu postojali antitradicionalistiki i antireligijski nazori, kao to nije bilo ni ideja preispitivanja svih vrijednosti u cilju stvaranja

novog tipa ovjeka i drutva. Radikalni nacionalistiki japanski oficiri iskoristili su u septembru 1931. jedan incident u Mukdenu da zauzmu Manduriju, koja je formalno pripadala Kini. Time su zadovoljili neutaivu udnju japanskog imperijalizma za tom sirovinama bogatom zemljom koje su se morali odrei pod pritiskom Amerikanaca i Engleza 1922. na konferenciju u Washingtonu. Potom su Manduriju proglasili samostalnom dravom Mandukuo, koja je dobila vlastitog cara i ugovorom o prijateljstvu povezala se s Japanom. Japansku je akciju Drutvo naroda osudilo i Japan je u veljal 1933. napustio tu organizaciju, to je bio jedan od sudbonosnih dogaaja te godine. Zbog svoje nemoi Drutvo naroda nije poduzelo nikakve sankcije protiv Japana. Uvrstivi svoj poloaj u Manduriji, Japan je, nakon novog incidenta kod Pekinga (u srpnju 1937), poveo pravi rat protiu ang Kaj-e- kove Kine. Nakon nekoliko mjeseci slomio je njezin otpor i zauzeo oko dvije treine kineskog teritorija. Sada Japanci vise nisu teili za teritorijalnom ekspanzijom starog stila kao u doba kolonijalizma. eljeli su, kao to je bilo reeno ve 1934. s objavom neke vrste japansko-azijske Monroeove doktrine, sebi osigurati neiscrpno sirovinsko podruje i trite za svoju industriju, te su u Nankingu ustoliili poslunu vladu. Takvom svojom politikom sve su vie dolazili u spor sa SAD, koje su postajale sve otrije prema Japanu. Japan je ve u studenom 1936. zakljuio s Njemakom i Italijom pakt protiv Komintrne, a 1937. iz Mandurije poveo ratne operacije protiv Mongolije i SSSR-a. Ali poto mu je Crvena armija 1938. nanijela prvi vei poraz, odustao je od tog plana agresije i povukao se, te ak ni u drugom svjetskom ratu nije ponovo napao SSSR. Nakon toga svom se snagom poeo pripremati za bliski obraun sa SAD na Pacifiku. Njemaka pod nacionalsocijalizmom. Uspon Nacionalsocijalistike stranke (NSDAP) i s njom nerazdvojno povezane licnosti Adolfa Hitlera na vlast sasvimje neobian. Od malobrojne mnchenske stranke lumpenproletera i reakcionarnih graana, nastale u poslijeratnom razdoblju krize, koja je svojom prvom znaajnijom politikom akcijom (puem u studenom 1923. u Mnchenu) doivjela pravi slom, izrasla je, nakon godina unutranje konsolidacije zemlje u drugoj polovini dvadesetih godina, masovna stranka koja je znaila sudbonosnu politiku snagu posljednjih godina Weimarske republike te naposljetku tu republiku i unitila. Isto je tako neobino i to to su nacionalsocijaliste i Hitlera u Njemakoj mnogi podcjenjivali dok je jo bilo vremena za protuakciju, premda je Hitler svoje politike ciljeve otvoreno iznio u svojoj knjizi "Mein Kampf" (Moja borba; 1924) i prije svoga politikog

uspona. Knjiga sadri prilino tone poglede na psihologiju masa, iz kojih upoznajemo upravo jezivu Hitlerovu obdarenost za zavoenje naroda. Taj mu je talent omoguio da brzo preraste sve svoje suparnike u stranci. U knjizi je prezrivo odbacivao politiku Weimarske republike iznosei otvoreno svoj vanjskopolitiki cilj da za njemaki narod dobije prostor na Istoku ("Lebensraum"), kako bi Nijemci napokon stekli svjetsku vanost. Ve je program stranke iz 1920., koji je kasnije proglaen nepromjenjivim, u prvoj toki zahtijevao pravo Nijemaca na samoopredjeljenje radi ujedinjenja. U Hitlera se ta ideja povezivala jo i s rasnom ideologijom, s primitivnim biologizmom iz Darwinove borbe za opstanak pretvorenim u politiku. U "Mein Kampfu" on je objavio nadmonost nordijsko-germanskog ovjeka, toboe utjelovljenog u Nijemcu, i njemako gospodstvo kao povijesno poslanje njemakog naroda. Smisao svega politikog ivota on je vidio u dobivanju prostora, zadai kojoj dravnik treba podrediti sve ostalo. Unutranja politika trebala je u osnovi sluiti jedino tome da tvori temelj sile u borbi za opstanak prema vani. Iz njega je izrastalo opravdanje za vou-diktatora i totalitarno-diktatorsku dravu. Stoga se lako moglo provesti gaenje linosti i osobnih prava to su ih u europskom svijetu izgradili klasina filozofija, prosvjetiteljstvo i humanizam: svatko je morao nestati u pokretu koji vodi jedan ovjek, jer ti nisi nita, tvoj narod je sve". I njemaki je narod, kao najbolji historijski izraz germanske rase, mogao druge toboe manje vrijedne narode zgaziti, unititi, protjerati ili u najboljem sluaju pretvoriti u svoje sluge. Ni jedan jedini kamen u zgradi tih predodbi nije originalan, njih susreemo svuda u povijesti i esto ak veoma davno. Svojevrsna je, naprotiv, jeziva dosljednost s kojom su takve misli bile dovedene do kraja i skupljene u ideologiju, a da bi se ona pretvorila u zbilju bio je stav1jen na kocku itav jedan svijet - ukljuivi i v1astiti narod. U vrijeme ekonomske krize Nacionalsocijalistika je stranka svojim demagokim antikapitalizmom i nepomirljivim antiboljevizmom privukla mase srednjih slojeva, koje su rado prihvaale njezinu propagandu da treba tititi onog koji ivi od rada svojih ruku i posteno zaraene imovine. Svi ti ekonomski upropateni slojevi zduno su odobravali nacionalsocijalistima njihove napade na "nepravedni versailleski sistem" i "pogubni kolektivizacijski boljevizam", koje treba unititi. Kad su na vrhuncu ekonomske krize reakcionarni kapitalistiki krugovi shvatili da nee moi lako izai na kraj s politikom ljevicom, osobito objema radnikim strankama, odluili su se da kao orue upotrijebe nacionalsocijalizam.

Tako se od susreta u Bad Harzburgu u jesen 1931. Nacionalsocijalistika stranka sve tjenje povezivala s tim krugovima i, gledano unatrag, bila je samo pitanje vremena i naina kad e formalno doi na vlast. U meuvremenu je krila sebi put i do tada neuobiajenim fizikim terorom svoje naoruane milicije, tzv. udarnih odreda (Sturmabteilungen, SA) nad politikim protivnicima, u prvom redu onima iz radnikih redova. im su nacionalsocijalisti (skraeno: nacisti) uli u vladu, zapoeli su provoditi unutranjopolitike mjere koje su za nekoliko tjedana posve preobrazile lik Njemake i uinile ih apsolutnim gospodarima. Hitler je postigao rasputanje Reichstaga i raspisivanje novih izbora za 5. oujka 1933., vjerujui da e na njima dobiti plebiscitarno ovlatenje za nacistiku vladavinu. Nacistiki je teror sve ee bjesnio. Vec 27. veljae u svijet je baena vijest o paleu Reichstaga. Premda je i tada mnogo ljudi vjerovalo da je to djelo SA, Hitler je taj dogaaj iskoristio za obraun s politikim protivnicima komunistima, koje je optuio za pale. Dan nakon palea vlada je donijela dvije izvanredne naredbe, prvu "O zatiti naroda i drave" i drugu "Protiv veleizdajnikih smutnji", koje su ukidale osnovna ustavna prava i pravo priziva pred sudom. No unato tome izbori nisu Hitleru donijeli eljenu plebiscitarnu potvrdu. Od 647 mandata, nacisti su dobili samo 288, ali su u zajednici s ekstremno desnim nacionalistima (52 mandata) imali veinu; uz njih odrali su se u parlamentu katoliki centrum, socijaldemokrati i komunisti. Ve u oujku 1933. novi parlament, iz kojega su iskljueni komunisti, s pristankom svih graanskih stranaka donosi "Zakon o ovlatenju" (Ermchtigungsgesetz) koji je vladi davao etvorogodinje pravo izdavanja zakona svake vrste bez sudjelovanja parlamenta, ukljuivi i dravni budet i zakljuivanje meunarodnih ugovora. Jedino su socijalisti na usta svojeg predsjednika Otta Welsa otro prosvjedovali i glasali protiv. Rezultat glasanja znaio je parlamentarno samoubojstvo i kraj Weimarske republike. Sada su Hitleru bila irom otvorena vrata do vlasti. Daljnje postojanje funkcije predsjednika drave i parlamenta bile su samo puke opsjene. Jer ve narednih dana vlada je raspustila sve zemaljske parlamente i vlade. U pojedinim zemljama sada je centralna vlada postavila dravne komesare kojima je podijeljena zvuna titula "namjesnika Reicha". Velika ovlatenja dobila je policija. Pored dotadanje, uspostavljena je i "Tajna dravna policija" (Gestapo). Takvo zauzimanje vlasti vrstom rukom pratilo je preformiranje politike svijesti. Potican je mit o "voi" (Fhreru) koji toboe utjelovljuje povijesno poslanje njemakoga

naroda i zato ga stranka i narod moraju bezuvjetno slijediti. Za ministra propagande, koji je za sve vrijeme Treeg Reicha igrao vrlo znaajnu ulogu, Hitler je postavio talentiranog Josepha Goebbelsa, biveg vou berlinske organizacije nacistike stranke. S radnikim sindikatima nacisti su obraunali ve 2. maja 1933., kad su u krvi uguili radnike manifestacije koje su dan ranije bili dopustili. Sindikati su rasputeni, a radnici ulanjeni u "Njemaki front rada" koji su vodili nacisti. Nekoliko tjedana kasnije zabranjena je Socijaldemokratska stranka, a graanske su se stranke same raspustile posljednja meu njima stranka katolikog centra, 5. juna 1933. Sada je NSDAP mogla kazati da izraava politiku volju njemakog naroda. Nenacistike ministre u vladi Hitler je odgurnuo na poloaje gdje nisu imali o emu odluivati ili su pak, kao Hugenberg u lipnju, sami odstupili. Kod daljnjih izbora za parlament postojala je samo Nacionalsocijalistika stranka i narod je na njima smio izraziti samo jo svoje "to brojnije sudjelovanje". Od ljeta 1933. u Njemakoj nije bilo nikakvih ustavnih odredbi koje bi sputavale Hitlerovu samovolju. Prepreke su nastajale jedino u njegovoj vlastitoj stranci. Po vojniku obrazovani udarni odredi (SA) sve su se vie probijali u prvi plan. Brojni od njihovih vodeih ljudi preuzeli su vane poloaje u policiji i upravi, ali kao cjelina bili su posluno orue u rukama Ernsta Rhma, koji ih je i izgradio. U SA se oito nalo dosta ljudi koji su raunali sa socijalno-revolucionarnim dijelom nacistikog programa (Gregor Strasser). Da bi unitio te elemente i umirio njemaki generalitet, koji se plaio suparnitva i ambicija SA, Hitler je odluio da se otrese Rhma i vodstva SA, a to je uinio utoliko lake to je u Rhmu vidio supamika za poloaj voe. U lipnju 1934. su elitni nacistiki zatitni odredi (Schutzstaffel, SS) na elu s Heinrichom Himmlerom likvidirali Rhma i vodstvo SA. Nacionalsocijalistiko vodstvo je razglasilo da je to bilo potrebno fradi dravne sigumosti, jer da je Rhm pripremao pu. Njemaka vojska i politiari gledali su to obraunavanje skrtenih ruku, premda su tada likvidirani i drugi nacistima nepoudni ljudi, kao npr. general Schleicher, konzervativni politicar Kahr i dva bliska suradnika vicekancelara von Papena. Po Njemakoj su nicali koncentracioni logori, u koje su nacisti zatvarali politike protivnike, ponajvie komuniste, a meu njima, odmah u poetku, i vou KP Njemake Ernsta Thlmanna. Poetkom juna 1934. umro je predsjednik drave maral Hindenburg, pa je Hitler prisvojio i predsjedniko mjesto te tako i formalno dobio u ruke vrhovnu komandu vojske, koja se odmah morala zakleti "voi i dravnom kancelaru". Time je na svoju stranu pridobio i vojsku, koja u poetku nije bila oduevljena "lumpenproleterskim kaplarom".

Hitleru je ilo naruku to je vladu preuzeo u trenutku kad je svjetska privredna kriza ve prela svoju najviu toku. Godine 1933. zapoeta nacistika ekonomska politika odgovarala je opem svjetskom kretanju dok je ostajala u granicama crpljenja kredita pod nadzorom predsjednika Dravne banke Hjalmara Schuchta. Ali su nacisti poeli dravu ubrzano naoruavati, a postavili su i opiran program autarkije, da bi drava postala neovisna od uvoza sirovina. Ta je politika za nekoliko godina uklonila nezaposlenost i stabilizirala njemaku marku. No tako brz ekonomski polet, koji je kod njemakih masa izazivao privremeno zadovoljstvo reimom, mogao je trajati samo kratko vrijeme a njegov nuan nastavak bili su vojnika agresija i osvajanja. Zbog kritike takve privrede Schacht je 1939. morao odstupiti, a naslijedio ga je nacistiki novinar Walter Funk. Hitleru je, odmah u poetku vladanja, poao za rukom jo jedan veliki politiki pogodak. Po ugledu na talijanski faizam, u ljeto 1933. zakljuio je konkordat s Vatikanom i tako otupio otricu politikog i kulturnog otpora njemakih katolika i katolike crkve. U tom je pogledu svakako bio uspjeniji od Bismarcka. Ni s protestantskom crkvom nije imao osobitih poteskoa. Nacizam je formalno osiguravao sve eljene slobode za vjerski ivot i pouavanje vjeronauka u kolama, a sam je za mlade uspostavio organizaciju Hitlerjugend ("Hitlerova mlade") u kojoj joj se ulijevalo uenje o "krvi i tlu". Nacisti su ubrzo poeli provoditi svoj program antisemitizma i progoniti njemake idove. Nakon propagandnog jednodnevnog opeg bojkota Jevreja najprije su uklonjeni iz javnih slubi; u julu 1935. oduzeli su im njemako dravljanstvo, a naposljetku su ih, uz oskvrnue njihovih sinagoga i grobova (tzv. "Kristalna no", izmeu 9. i 10. novembra 1935), posve istisnuli iz privrednog ivota. Do izbijanja rata je otprilike polovina od 600000 njemakih idova napustilo Njemaku i tako izbjeglo sudbinu da bude fiziki unitena. U vanjskoj politici je nacizam od samog poetka bio agresivan, premda je najprije svoje zahtjeve jo formalno-pravno i diplomatski opravdavao. Pri tome je pokazao prilino spretnosti u izigravanju svojih protivnika. Ve u jesen 1933. Njemaka istupa iz Drutva naroda, otkazuje "kolektivnu suradnju" i vraa se politici sile. Ubrzo je prekinula sve odnose i ugovore s SSSR-om, zelei demonstrirati svoj programski antiboljevizam. Politiku prema Istoku je, dakle, okrenula za 180 stupnjeva. Poetkom 1934. pribliila se svojoj do tada najveoj protivnici Poljskoj i s njom zakljuila ugovor o nenapadanju i prijateijstvu. Ve u proljee 1935. Hitler uvodi opu vojnu

obvezu. Svjestan engleske tenje za neutralnou, 1936. dovodi vojsku u demilitariziranu Rajnsku oblast. Od 1936. Njemaka je u sve jaem prijateljskom odnosu s Italijom i obje se drave meusobno podupiru u vanjskoj politici. Tako je npr. uz Mussolinijev pristanak Hitleru uspio u proljee 1938. njegov veliki vanjsko- politiki cilj - prikljuenje Austrije (Anschluss) Njemakoj. Otada Hitlerovi ekspanzionistiki apetiti postaju sve vei. U jesen 1938. diktirao je u Mnchenu zapadnim saveznicima sporazum, kojim je u stvari unitena ehoslovaka. Engleska i francuska buroazija nadale su se da e Hitlera ustupcima ipak odvratiti od rata. Ali Hitler se vie nije osvrtao na te ustupke: u ljeto 1939. usmjerio se na posljednje uporite obiju zapadnoeuropskih velesila u Srednjoj Europi - na Poljsku, ime su ove bile politiki vitalno ugroene; do kompromisa vie nije moglo dati. Poto im je u kolovozu uspjelo da potpiu ugovor o nenapadanju i prijateljstvu sa SSSR-om, koji se time elio osigurati od njemake agresije, nacisti su se osjeali sigurnima: Njemakaj e 1. rujna 1939. mogla zapoeti svoj napad na Poljsku, to je bio poetak drugog svjetskog rata. Meutip izmeu parlamentarne demokracije i totalitarizma Pod taj se zajedniki nazivnik moe uvrstiti cijeli niz drava, od Kine na Dalekom istoku, preko Srednjoistone i Jugoistone Europe i panije do Latinske Amerike. Drutvena je struktura u svima njima bila prilino slina. Drave su bile veinom agrarne, dakle optereene svim problemima veleposjeda i, dakako, u skladu s time, socijalnom ugroenou srednjeg i malog seljaka. Moderni kapitalistiki razvoj zapravo je tek poinjao. Politika je demokracija u svima njima bila bez tradicije, a vojska predstavljala vrlo znaajan integracijski faktor u dravi, to joj je osiguravalo poloaj povlatene elite. Istodobno se veina spomenutih drava borila s veoma zaotrenim nacionalnim suprotnostima. Uzmemo li za primjer samo nekoliko drava, recimo Kinu u Aziji, a u Srednjoistonoj i Jugoistonoj Europi kao tipine Poljsku i Jugoslaviju, na kraju emo u paniji posve jasno vidjeti sve karakteristine crte razvoja i problema ovoga tipa drava. Kina. Kina je nakon prvog svjetskog rata zapoela svoju obnovu s ljudima kolovanim na Zapadu, uglavnom na amerikim sveuilitima, i nakon pada posljednjeg cara 1911. godine uspostavljena je republika. U Kini je izazvao velika ogorcnje versailleski diktat kojim je odredeno da Japan zadri nad Kinom vojno-politiku kontrolu (tzv. japanski program od 21 tocke).

Zato kineska vlada nije htjela potpisati Versailleski mirovni ugovor. U Kini su protesti protiv versailleskog diktata znaili poetak procesa obnove pod vodstvom Sun Jat-sena, tzv. kulturne revolucije. Njezini su najvaniji ciljevi bili emancipacija duhovnog i drutvenog ivota zemlje uklanjanjem zloupotreba degenerirane "pravovjernosti" konfucijanskog kulturnog ivota, bezuvjetno ukljuivanje Kine u suvremen razvoj zapadnog svijeta, otkrivanje zanemarenih dostignua kineske narodne kulture, reformu okotalog tradicionalnog knjievnog jezika i uvoenje ivog narodnog govora u knjievnost. Pomocu Amerike i Velike Britanije kineska je vlada u Kantonu uspjela u veljai 1922. sklopiti s Japanom mnogo povoljniji ugovor o meusobnim odnosima. Japanci su se morali odrei programa od 21 take, ali su zadrali vojno-politiku kontrolu kineske Mandurije. Sun Jat-senova vlada je uvidjela da joj s europske i amerike strane dodue vie ne prijeti nikakva opasnost, ali da otuda ne moe oekivati ni pravu pomo; osim toga je spoznala da u drutvu koje je dva tisuljea oblikovalo mandarinstvo (visoka inovnika elita) utemeljeno na konfucijanskoj naobrazbi, u drutvu koje je gotovo posve agrarno i koje dravna organizacija tek slabo povezuje, jo nije dolo vrijeme za demokraciju zapadnog tipa. Zato se na prijelazu 1922. i 1923. godinu obratila Sovjetskom Savezu, i odande su joj poslali svoje savjetnike. Stranka Kuomintang (s tri programske toke: nacionalizam, demokracija, socijalizam), nastala od revolucionarnih grupa prema zapadnom uzoru, sada se preformirala prema ruskom obrascu. Prili su osnivanju moderne vojske - to je bilo utoliko tee to su vojniko zvanje Kinezi tradicionalno prezirali. Sovjetski su savjetnici postupali taktino i u poetku nisu inzistirali na agrarnoj revoluciji, ve su se zauzimali samo za "naprednu" politiku. U sjevernim su pokrajinama, dodue, generali u meusobnom nadmetanju nastupali kao vlastodrci koji nisu priznavali sredinju vladu u Kantonu, ali je konsolidiranje drave iz Kantona sve vie napredovalo. Pa i nakon Sun Jat-senove smrti (u oujku 1925) ono je predano nastavljeno i pod njegovim nasljednikom ang Kaj-ekom. Njemu je uspjelo napredovanje daleko na sjever u dolinu Jangcea. Nakon toga je otpustio sovjetske savjetnike. Na to ga je, s jedne strane, nagnala sama sovjetska politika, jer se u Moskvi radikalno lijevo krilo izjasnilo za prijelaz na jasan komunistiki program u Kini, a s druge su strane u samom Kuomintangu prevagnule desne snage bogatog graanstva, kojem vie nije bilo do suradnje s Komunistikom partijom Kine, koje je mo meu masama siromanog seljatva u dolini Jangcea i kod industrijskog proletarijata u primorskim gradovima znatno porasla.

Radnici u anghaju su u proljee 1927. pod vodstvom komunista proglasili socijalistiku komunu i poetak socijalistike revolucije u Kini. ang Kaj-ek je protiv radnika poslao vojsku reakcionarnih nacionalistikih generala, koja je 12. travnja unitila anghajsku komunu. Odmah nakon toga obrazovao je u Nankingu novu vladu sastavljenju od pristaa desnog krila Kuomintanga. u koju vie nije ukljuio komuniste. U Kini je zapoeo graanski rat izmeu komunista i sve izrazitije buroaskonacionalistikog Kuomintanga. Komunisti su potkraj prosinca 1927., po uputama delegata Kominterne, pokuali uspostaviti sovjetsku komunu u Kantonu, ali se ona odrala samo nekoliko dana - ete Kuomintanga brzo su je slomile. Komunisti su istisnuti iz gradova i obalnog pojasa, pa su teite svojega djelovanja prenijeli na siromane seljake u jugozapadnoj Kini, kojima su poeli dijeliti veleposjedniku zemlju. Iskra socijalistike agrarne revolucije je upaljena, a voa KP Kine postao je ideolog agrarne revolucije Mao Ce-tung, koji je dugo vremena morao ostati u pozadini i sluati kritiku Kominterne. Mao je na granici pokrajina Hunan i Kjangsi poceo izgraivati svoju revolucionarno seljaku sovjetsku republiku i revolucionarnu kinesku Crvenu armiju. Od prosinca 1930. an Kaj-ek je velikim vojnikim snagama (oruje i savjetnike dobivao je od Amerikanaca) pokuavao zauzeti tu oblast i unititi komuniste. Ali su Maove ideje i praksa kod siromanog seljakog stanovnitva ve pustili duboko korijenje. Mao je izradio taktiku partizanskog ratovanja protiv mnogo jaeg i tehniki bolje opremljenog protivnika. Ipak se pred golemom ang Kaj-ekovom silom (milijun vojnika) u listopadu 1934. komunistika Crvena armija morala povui s jugoistoka na sjever Kine. U takozvanom "Dugom maru", koji je trajao 12 mjeseci (do listopada 1935), Crvena armija je prela jedanaest kineskih pokrajina prevalivi ukupno oko 12 tisua kilometara. Pri tome je probila mnoge neprijateljske obrue, izdrala niz ofenziva i naposljetku se zaustavila u pokrajini ensi. Komunisti su, dakle, uspjeli spasiti jezgru svoje Crvene armije koja je, na maru, podjelom veleposjednike zemlje, kod seljakih masa sredinjih i sjevernih kineskih pokrajina stjecala mnogo pristaa. U Jenanu su komunisti prili izgradnji svojeg komunistikog drutvenog sistema (Jenanska republika), dok se u kuomintanskoj Kini uvrivao nacionalistiki autoritarni reim diktatora ang Kaj- eka. Godine 1937. dolo je meutim do otvorenog japanskog napada na Kinu, pa su kineski komunisti i Kuomintang meusobni obraun privremeno odgodili i sklopili sporazum za borbu protiv Japanaca.

Poljska. Nakon Prvog svjetskog rata obnovljena je, nakon vie od stotinu godina, samostalna poljska drava, to je kod poljskog naroda izazvalo prilicnu nacionalnu euforiju, koja je u kojeemu prerasla u naglaeni nacionalizam. Ta pretjerana nacionalistika ambicioznost, koja je uhvatila korijena u razmjerno irokim slojevima poljskog naroda, nije dodue imala nikakvu realnu privrednu i drutveno-politiku osnovicu, ali je vie ili manje determinirala cjelokupnu poljsku politiku izmeu dva rata i u znatnoj mjeri skrivila i poljsku tragediju 1939. godine. Nakon kapitulacije Centralnih sila u prvom svjetskom ratu, u Lublinu je osnovana Privremena vlada, koja je Poljsku proglasila republikom (u toj su vladi bili zastupnici liberalne buroazije, zemljinih veleposjednika i malograanske pristae Pilsudskog). Istodobno je u Krakovu postojao Regentski savjet, koji su jo za vrijeme rata postavili Nijemci i Austrijanci; taj je savjet 14. studenog 1918. svu vlast predao Pilsudskom, koji se iz njemakih zatvora vratio u Varavu. Lublinska i krakovska vlada ubrzo su se sporazumjele i poglavarom drave postao je Jozef Pilsudski. Na izborima za ustavotvornu skuptinu graanske su stranke posebno desne (Nacionaldemokratska i Agrarna stranka) - dobile veinu glasova i za prvog predsjednika vlade izabrale poznatog klavirskog virtouza Ignacyja Jana Paderewskog, koji se vratio iz SAD. Radnike stranke nisu mogle dati do veeg politikog utjecaja. U Poljsku socijalistiku stranku (PSS) Jozefa Pilsudskog, koja je i dalje bila vrlo nacionalistika, ve se masovno ukljuila sitna buroazija, a ona je u tom politikom trenutku bila za demokratsku republiku a protiv sistema sovjeta i protiv Sovjetske Rusije. Ljevica iz PSS i socijaldemokratske stranke Poljske i Litve ujedinile su se krajem 1918. u Komunistiku partiju Poljske, koja se zalagala za uvoenje sovjetskog sistema. Na mirovnoj konferenciji u Parizu odlueno je da se poljska drava uini to snanijom, kako bi postala stup Antantine politike prema Njemakoj i Sovjetskom Savezu. Ustavotvoma skuptina je u julu 1919. za efa drave postavila Pilsudskog i donijela graanskodemokratski ustav po francuskom uzoru s jakom vlau parlamenta. To je u tadanjoj unutranjopolitikoj konstelaciji snaga Poljskoj veoma tetilo jer je parlament postao popritem borbe razliitih graanskih stranaka i njihovih interesa, to je onemoguavalo konstruktivnu politiku i slabilo dravu. Cijelo ljeto 1919. u Poljskoj su se redali trajkovi; uguila ih je tek vojska, koja je uz pomo Antante do jeseni narasla na 60.0000 ljudi. Svjesni svoje velike vojnike moi, Poljaci su se pod antiruski i antiboljeviki raspoloenim Pilsudskim upleli u rat protiv SSSR-a zbog granice. Nakon poraza Crvene armije pred Varavom u oktobru 1920. Poljaci su proirili granice daleko na istok i svojoj dravi prikljuili zapadnu Ukrajinu, dijelove Bjelorusije i Litve

s Vilnom (mir sa SSSR-om u Rigi 18. marta 1921). Potom su na sve te nepoljske narode vrili teak nacionalistiki pritisak. Velikim politikim borbama desniarskih graanskih stranaka s desnim socijalistima Pilsudskog bili su popraeni izbori za parlament (sejm) u novembru 1922. Na tim su izborima ponovo pobijedile graanske stranke, ali nijedna od njih nije dobila dovoljnu veinu da bi sama obrazovala vladu. Tako su se sve do 1926. redale koalicijske vlade desnice i centra, koje su zanemarivale rjeavanje socijalnih problema. Pilsudski se 1922. vie nije htio kandidirati za predsjednika drave, s motivacijom da mu ustav osigurava premalo prava, te se - dodue privremeno - povukao iz politikog ivota. U Poljskoj su izvanredno brzo izrastali razliiti kapitalistiki karteli, a jaali su i veleposjednici. U gradovima je vladala nezaposlenost, a po selima gladovala seljaka sirotinja. Stoga je 1923. i 1924. bilo mnogo trajkova, dok je seoska sirotinja zahtijevala provoenje agrarne reforme. U ukrajinskim i bjeloruskim predjelima pojavio se pokret za prikljuenje Sovjetskom Savezu. U ljeto 1925. zapoeo je estok carinski rat izmedu Njemake i Poljske. U Poljskoj se gomilao neprodani leski ugljen i opadala vrijednost nacionalne valute - zlota. Naredne godine Pilsudski je uz pomo svojih pristaa izvrio dravni udar. Obeavajui "istinsku izvanparlarnentarnu demokraciju", osloboenu stranakih borbi, i "radniko-seljaku vladu", u poetku je dobio podrku seljaka, sitnog graanstva pa i radnitva (ak i Komunistike stranke). Taj reim "sanacije" sejm je legalizirao. Predsjedniko mjesto Pilsudski je ustupio svom prijatelju profesoru Mooecickom, a on je ostao ministar vojske i stvarni diktator sve do svoje smrti 1935. godine. Meutim, ni taj reim nije proveo znaajnije socijalne reforme, pa je stoga sve vie gubio iroku podrku. Djelomino ga je podravalo desno krilo PPS i dio Agrarne stranke, ali mu je najvaniji oslonac bila vojska a u njoj veterani Pilsudskog. U zemlji su se redali trajkovi, a policija je progonila komuniste, osobito nakon izbora 1928., kad je reim od 444 mandata dobio samo 128, dok je Savez radnika i seljaka dobio vie od milijun glasova. U ljeto je Pilsudski raspustio sejm i pozatvarao sve voe opozicije. Novi sejm je u oujku 1932. prepustio vladi sva zakonodavna prava, a potom je jo veu diktaturu donio ustav od travnja 1935., to ga je provodio nasljednik Pilsudskoga E. Rydz-Smigly. Uprkos policijskom teroru, od sredine tridesetih godina KP Poljske bila je veoma aktivna. Nastojala je stvoriti Narodni front za borbu protiv faizacije zemlje i za obranu od izravne njemake opasnosti. Uspjela je pridobiti na suradnju lijevo krilo PPS. Ali je od 1937. Komintrna pokazivala sve vee nepovjerenje prema poljskim komunistima i 1938. raspustila KP Poljske.

Zbog spora sa ehoslovakom Poljska nije htjela postati lanicom Male antante, premda je Francuska na tome inzistirala. Poljaci su dugo bili nepomirljivi protivnik Njemake i na dolazak nacista na vlast namjeravali odgovoriti zaotravanjem odnosa u Gdansku (Danzigu). Ali su se Pilsudski i njegov ministar vanjskih poslova Jozef Beck predomislili i u sijenju 1934. sklopili s Njemakom ugovor o miroljubivom rjeavanju meusobnih sporova. Zbog takve svoje politike Poljska dobrim dijelom snosi krivnju to 1939. nije dolo do sporazuma izmeu Sovjetskog Saveza i zapadnih saveznika. Jugoslavija. Jugoslavenska je drava nastala 1. prosinca 1918., kad su delegacija Narodnog vijea (osnovano je 6. listopada kao zastupnik junoslavenskih naroda nekadanje Austro-Ugarske, koji su mjesec dana bili u samostalnoj Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba bez meunarodnog priznanja) i regent Kraljevine Srbije Aleksandar proglasili ujedinjenje Drve SHS s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ujedinjenje je provedeno nedemokratski, sporazumom izmeu vlade Srbije i nekih buroaskih grupa iz ostalih jugoslavenskih zemalja. Jugoslavenski narodi (a osobito njihove mlade buroazije kao nosioci narodnooslobodilakih tenji) nisu bili zadovoljni takvim ujedinjenjem, koje je Srbiji prualo velike prednosti i mogunosti da namee svoju hegemoniju. U novoj su se dravi ubrzo pojavile nacionalne i socijalne suprotnosti. U travnju 1919. revolucionarno se radnitvo organiziralo u Socijalistiku stranku Jugoslavije (koja je 1920. promijenila ime u Komunistika partija Jugoslavije). Unato oslanjanju na Francusku, Jugoslavija je doivjela vanjskopolitiki neuspjeh. Plebiscitom provedenim 1920. izgubila je slovensku Koruku u korist Austrije, a Rapallskim ugovorom morala je pristati na odredbe Londonskog ugovora, koji je Italiji davao slovenske i hrvatske predjele s vie od pola milijuna stanovnika. Za sve vrijeme opstanka Kraljevine SHS Italija je bila njezin glavni vanjskopolitiki neprijatelj. U novoj dravi srpska je buroazija svoju slabiju ekonomsku snagu i organiziranost htjela nadoknaditi politikim sredstvima dravnog aparata, koji je nadzirala, i stoga se trudila da dravu organizira strogo centralistiki. Glavni zagovornici centralizma bile su Narodno radikalna i Jugoslavenska demokratska stranka. U Ustavotvornoj skuptini, izabranoj u studenom 1920., prevladavale su centralistike stranke, koje su potom donijele tzv. Vidovdanski ustav. Protiv tog ustava izjasnila se veina Hrvata i Slovenaca. Hrvatska republikanska seljaka stran ka (HRSS), iako je na izborima za Ustavotvornu

skuptinu dobila 230590 glasova i 50 poslanikih mandata, bojkotirala je rad konstituante, a Slovenska ljudska stranka (SLS) glasala je protiv ustava. Jo prije donoenja ustava jugoslavenska je buroazija obraunala s revolucionarnim radnikim pokretom. Taj se pokret 1919/20. prilino razmahao, ali je KP Jugoslavije ideoloki bila slaba, njezina gledita o nacionalnom i agrarnom pitanju bila su pogrena, pa je stoga brzo podlegla udarcima buroazije. Takozvanom "Obznanom" u prosincu 1920. zabranjen joj je rad, kao i djelatnost sindikata, a u kolovozu 1921. je "Zakonom o zatiti drave" rasputena pa je tako sve do 1941. djelovala ilegalno, a iz raznih uzroka dugo vremena nije imala ni veeg politikog utjecaja. Dio demokrata s Lj. Davidoviem uvidio je neodrivost unitarizma i od ljeta 1922. poeo traiti sporazum s Hrvatskom republikanskom seljakom strankom, to je dovelo do razilaenja demokrata i radikala. Na parlamentarnim izborima 1923. Radikalna je stranka ojaala na raun demokrata, a ojaale su i protucentralistike HRSS, SLS i Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO). Ove su obrazovale federalistiki blok, kojem su se poeli pribliavati i demokrati. Meutim, tome se opirao demokrat Svetozar Pribievi, glavni zagovornik unitarizma, i poetkom 1924. odcijepio svoje krilo Demokratske stranke te osnovao Samostalnu demokratsku stranku, kojom je podravao radikale. Pai-Pribieviev reim nastupio je protiv HRSS policijskim terorom i Radi je s hrvatskom buroazijom morao popustiti. Odmah nakon izbora 1925. pristao je na Vidovdanski ustav, dravno jedinstvo i dinastiju te zakljuio sporazum s radikalima i uao u vladu. Time je Paicu uspjelo razbiti federalistiki blok, ali su problemi - centralizam ili federalizam; a s tim i problem normalnog ekonomskog razvoja svih jugoslavenskih naroda ostali i dalje otvoreni. Radikali i kralj Aleksandar, koji je sve vie teio za osobnom vlau, ubrzo su napustili sporazumijevanje s Hrvatima i Radia istisnuli iz vlade. Na vlast su dolazile vlade sastavljene od radikala i dijela demokrata koji su podilazili dvoru. Taj je reakcionarni reim 1927. naao saveznike u slovenskim klerikalcima dra Koroca i u JMO. Ubojstvo prvaka HSS u Narodnoj skuptini u lipnju 1928. predstavljalo je samo uvod u kraljevu diktaturu. Kralj je 6. sijenja 1929. ukinuo ustav, parlament i sve politike stranke i sam postavio vladu s generalom ivkoviem na elu. Mase su u poetku taj korak pozdravile (ak i u Hrvatskoj) , oekujui rjeenje nacionalnih sporova i sreivanje ekonomskog i socijalnog ivota, ali su u njemu ubrzo prozrele diktaturu velikosrpske buroazije.

Reim je poeo propagirati integralno jugoslavenstvo ("tri plemena jednog naroda") i promijenio upravnu podjelu drave: umjesto dotadanje 33 oblasti uvedeno je devet banovina, koje se nisu poklapale ni s kakvim etnikim ili povijesnim granicama. I Jugoslaviju je 1931. zahvatila privredna kriza, pa je kralj u rujnu 1931. izdao oktroirani ustav. Doputao je nekakav kvaziparlamentarizam s jednom svedravnom strankom, od 1933. nazvanom Jugoslavenska nacionalna stranka (JNS). Diktatorski reim je nemilosrdno nastupio protiv revolucionarnog radnikog pokreta, a progonio je i graansku opoziciju (osobito HSS i SLS), koja je traila obnovu parlamentarne demokracije. Uza sve to reim JNS je sve vie slabio i nakon smrti kralja Aleksandra (atentat u Marseilleu u listopadu 1934) odrao se samo do rujna 1935. Novi reim "kneza namjesnika Pavla" i stranke JRZ sa Stojadinoviem na elu podrali su slovenski klerikalci, dio radikala i JMO. Stojadinovi se pokuao nagoditi s Hrvatima i rijeiti tzv. "hrvatsko pitanje", a u vanjskoj politici se preusmjerio prema sve monijoj Njemakoj. Protiv tog reima, koji je pokazivao elemente totalitarizma, obrazovala se jaka graanska opozicija u Srbiji i Hrvatskoj ("ujedinjena opozicija"), a rastao je i otpor demokratskih i naprednih narodnih masa, koje je preporoena KPJ, to ju je od 1937. vodio Josip Broz, pokuavala organizirati u Narodni front. Izmeu srpske i hrvatske buroazije nije dolo do sporazuma, poetkom 1939. pao je Stojadinovi, a dvor se sam nagodio s Hrvatima - nakon viemjesenih pregovora 26. kolovoza sklopljen je sporazum Cvetkovi-Maek, kojim je stvorena relativno autonomna Banovina Hrvatska. Tako se sva krupna jugoslavenska buroazija ujedinila u reakcionarnom reimu. panija Glavna tema panjolske povijesti u razdoblju izmeu dva rata bio je u doba republike promaeni pokuaj ostvarenja razumnog slobodnog politikog sistema, koji bi ukinuo uzroke zaostalosti i bijede velikog dijela stanovnitva. U panjolskoj je od 1918. teoretski vladala parlamentarna monarhija, ali praktiki vlada i parlament (cortes) nisu zastupali najvanije i najbrojnije drutvene slojeve. Izborima je i dalje manipulirala oligarhija proizala iz gornjeg i srednjeg sloja. Radnici i seljaci bili su odgurnuti na politiku periferiju. Politikim su stremljenjima davali oduka u idejama socijalizma i anarhizma, osobito u socijalistikim (UGT) i anarhistikim (CNT) sindikatima. Kod socijalista bio je snano ukorijenjen reformizam, a panjolska specificnost bio je anarhizam, koji je nailazio najak odjek kod najbrojnijeg panjolskog drutvenog sloja agrarnog proletarijata i siromanih seljaka Andaluzije i Aragonije, kao i kod industrijskog radnitva Katalonije.

Anarhosindikalisti iz CNT teili su za spontanou i cilj im je bio ukidanje svake dravne prisile i atomiziranje vlasti. Nasilje eksploatatora namjeravali su doekati silom i generalnim trajkom, koji bi sruio postojei autoritet drave i omoguio nastanak "carstva slobodnih linosti", udruenih u manja udruenja povezana meusobno dobrovoljnim sporazumima. Tako je 1927. osnovana Organizacija pravih anarhista (FAI) s ciljem da sprijei razvoj CNT u organizaciju moskovskog tipa. Gornji sloj panjolskog srednjeg stalea bio je socijalno i ekonomski tijesno povezan s agrarnom aristokracijom. Razvoj industrije u predjelima Bilbaoa, u Asturiji i oko Barcelone vodila je klasa bogatih industrijalaca. Ti su ljudi, zajedno s agrarnom oligarhijom, kontrolirali novane zavode, pri emu su bogati zemljoposjednici svoj novac ulagali u industriju. U vladajuim strukturama panjolske bila je izvanredno utjecajna katolika crkva, koja je posjedovala goleme zemljoposjede, kao i nekretnine u gradovima. Brojila je 80 tisua sveenika, redovnika i redovnica. Ljudi su bili duboko religiozni, osobito ene gornjeg i srednjeg sloja. Svojim zavjerenikim oficirskim organizacijama u politiku se mijeala i vojska. Openito nije bila dobra plaena, ali su sinovi iz obitelji srednjeg sloja, koji su sainjavali oficirski zbor, u vojsci stjecali materijalni oslonac, drutveni ugled i osjeaj pripadanja eliti. Tako je vojska vjerovala u "dobru tradiciju 19. stoljea" da je pozvana da se brine za red, iskorjenjivanje korupcije, koju potiu liberalni parlamentarni reimi, pa je 1923. sporazumno s kraljem preuzela vlast. General Primo de Rivera suspendirao je parlament i uveo diktaturu koja je nastojala stvoriti konzervativni sistem staleke solidarnosti. ak je donijela i neke socijalne zatitne zakone u korist radnitva. Ali nije ni pokuala provesti agrarnu reformu, te je zemljini veleposjed, to najvee zlo panjolske, ostao netaknut. Zbog velikog politikog nezadovoljstva u zemlji Primo de Rivera je u proljee 1931. dopustio odravanje opinskih izbora, koji su republikancima donijeli tako odlunu pobjedu da su i Rivera i kralj morali napustiti zemlju. U lipnju iste godine odrani su izbori za ustavotvomu skuptinu i jo jedanput dati isti rezultat: republikanska veina u parlamentu proglasila je republiku. Tu Drugu panjolsku republiku najprije su podravali ili je barem prihvaali svi najvaniji slojevi panjolskog drutva. Povijest narednih godina, od 1931. do 1936., zapravo je povijest propadanja tog jedinstva, to je predstavljalo sudbonosno zbivanje u novijoj panjolskoj povijesti. Prvim predsjednikom republike postao je napredni katoliki republikanac Alcala Zamora, a predsjednikom vlade radikalni lijevi republikanac Manuel Azana.

Socijalistiki kandidati su poduprli vladu i njihov je voda Largo Caballero postao ministar rada. Republikanska se vlada predano latila rjeavanja mnogobrojnih problema. Kataloniji je priznala autonomiju sa samostalnom vladom, a isto je obeala i Baskima, pa je tako te dvije pokrajine i njihova stanovnstvo (ak i konzervativno) pridobila za republikanski reim. Nadalje, ozakonila je dravni kolski sistem i time zadrla u podruje veoma znaajno za Crkvu. Za dvije godine otvorila je blizu deset tisua kola. Isto je tako odluila da Crkvi vie ne isplauje nikakva sredstva iz dravnog budeta. Godine 1932. izdala je Zakon o agrarnoj reformi, koji je omoguio oduzimanje vie milijuna hektara veleposjednike zemlje i njezinu podjelu zadrugama ili seljakim obiteljima. No zbog nedostatka novca za plaanje odtete, stvarno je podijeljeno manje zemlje no to se to moglo po zakonu. Caballero je izdao zakon o osiguranju protiv nesree i za poljoprivredne radnike, zakon o plaenom godinjem odmoru, osmosatnom radnom vremenu i minimalnim nadnicama, uvrstio zastupstvo radnika u mjeovitim odborima u poduzeima; ti su odbori djelovali pod nadzorom delegata koje je postavljalo ministarstvo rada. Svjestan opasnosti to je republikanskom reimu prijetila od vojske, Azana ju je pokuao reformirati. Dajui im visoke penzije, umirovio je konzervativne oficire, a unaprijedio je republikanske, ali je vojska kao cjelina ostala i dalje nepovjerljiva. Republikanski je reim uspostavio svoju miliciju (Guardia del Asalto). Azanin se kabinet naao izmeu dvije vatre: s jedne strane su ga napadali konzervativni reakcionarni krugovi, zajedniki s katolikom crkvom, a s druge libertinistiki anarhisti, smatrajui da je ve kucnuo njihov trenutak, i u proljee 1931. izazivali su velike nerede i uspostavljali svoje komune u Kataloniji i Andaluziji. Naoruani anarhistiki odredi sukobljavali su se s reakcionarnom "civilnom gardom". Republikanski asalti pokuali su sauvati mir i u sijenju 1933. u Barceloni su pucali na anarhiste, meu kojima je tom prigodom bilo dosta mrtvih. Vojska i civilna garda pripremaju pu, ali ga je vlada sprijeila; ipak je u ljeto 1933. odstupila. Na novim parlamentarnim izborima u studenom 1933. pobijedili su desnica i centar. Osobito se istakla nova katolika desniarska organizacija (CEDA) pod vodstvom Gila Roblesa, koja se, kao i druge kranske socijalne stranke u Europi, zalagala za katoliki konzervativno parlamentarni sistem. Plaei se anarhistikog egalitarizma, srednji se sloj sitnih posjednika utekao stranci Centra - Lerrouxovim radikalima. Anarhisti su bojkotirali izbore i tako je Azanina lijeva republikanska stranka pretrpjela velik poraz. Nova vlada

radikala i CEDA je provodila posve suprotnu politiku. Ukinula je autonomni status Katalonije i nastupila protiv Baska. Obustavila je provoenje agrarne reforme, dopustila rad katolikim crkvenim redovima i nastavila plaati Crkvi doprinos iz budeta, prestala podizati dravne i ponovo dopustila otvaranje crkvenih kola, a u vojsci opet poticala desniarske oficire. Svojim proturadnikim mjerama izazvala je otpor sindikata. U reformistikim sindikatima UGT je, u meuvremenu, pod vodstvom L. Caballera dolo do velikog preokreta - postali su revolucionarni i bili spremni za oruanu borbu protiv reakcije. U jesen 1934. izbio je u Asturiji, sreditu rudarstva i metalurgije, trajk koji je ubrzo dobio sva obiljeja revolucionarne klasne borbe. Socijalistika i anarhistika sindikalna centrala sporazumijevaju se o suradnji, a prikljuili su im se i do tada gotovo beznaajni komunisti, te je tako stvoren jedinstveni Radniki front. U Asturiji je dva tjedna vladao radniki komitet koji je organizirao ak i panjolsku "Crvenu armiju". Vlada je protiv radnika poslala vojsku (legiju stranaca i marokanske ete) koja je po zapovjednitvom generala Franciska Franca de Bahamondea krvavo uguila pobunu. Ustanak u Asturiji predstavljao je generalnu probu za graanski rat. Potkraj 1935. predsjednik Zamora nije htio popustiti desniarskim zahtjevima Gila Roblesa i raspustio je parlament. Za nove izbore u veljai 1936. lijeve stranke stvaraju narodnofrontovski blok i glatko pobjeuju sa 278 zastupnika prema 134 zastupnika desnice i 55 zastupnika Centra. U Narodnom frontu snage su bile rasporeene ovako: socijalisti 99, Azana 87, katalonski i baskijski saveznici i manje lijeve grupe 75 te komunisti 17 mjesta. U svibnju 1936., poto je Zamori istekao mandat, predsjednikom republike postao je Azana, a predsjednikom vlade njegov prijatelj Quiraga. Socijalisti nisu uli u vladu, ali su je u parlamentu poduavali. U tome se oitovala njihova podvojenost. Naime, nakon asturijskog ustanka I. Prieto se vratio umjerenoj reformistikoj politici, dok je voa sindikata L. Caballero otvoreno propagirao revoluciju udruene radnike klase. Slijedei politiku Narodnog fraota, KP panjolske se protivila bilo kakvim revolucionarnim koracima i povezivala se sa socijalistikom desnicom. Zbivanja 1936. godine tekla su gotovo jednako kao 1931. pod Azaninom vladom. Quiragina je vlada vodila slinu politiku kao tada Azanina. Anarhisti, s kojima su se sada solidarizirali i socijalistiki sindikalisti, ponovo poinju uspostavljati svoje komune. U jugozapadnoj panjolskoj seljaci su zaposjeli neobraenu veleposjedniku zemlju i prisilili vladu da ubrza provoenje agrarne reforme. Radnici su trajkali. Svaki je lan donosio nova nasilja anarhista i reakcionarne desnice. Desnicu je obuzeo strah od socijalnih nemira, te je

stala izraavati nezadovoljstvo Azaninim reimom. Desniarske organizacije, od monarhista Calva Sotela do falange, koju je obrazovao Antonio de Rivera, imale su sve vei utjecaj. Reakcionarni kapital se odluio da sve stavi na njih i njihova nastojanja za autoritarnom konzervativnom neparlamentarnom dravom. Otkad je u proljee 1936. u falangu stupio Serrano Suner, voa omladinskog pokreta CEDA, sa svojim pristalicama, falanga je prihvatila posve faistiki program talijanskog tipa. Desniarske su organizacije osnivale svoju vlastitu miliciju i provodile teror protiv ljeviara i republikanaca. Ali je za republikanski reim ipak glavnu opasnost predstavljala vojska. Reim je ispremjetao poprilino desniarskih generala i tako za neko vrijeme sprijeio put. No 17. srpnja 1936. ipak je irom drave zapoeo put protiv republikanske vlade. Puite su podravali oficiri i civilna garda. U nekim krajevima, zbog kolebanja vojnika, put nije uspio. U Madridu je prilian broj oficira ostao vjeran vladi, a puu su se takoer suprotstavili i asalti. Pu je posvuda naiao i na odluan otpor organiziranog radnitva. Vlada je 19. srpnja podijelila oruje civilnom stanovnitvu, i time je zapoeo graanski rat. panjolska se narednih dana geografski podijelila na dva dijela: na dio gdje su pobijedili puisti i dio koji je ostao lojalan republikanskoj vladi, a taj je obuhvaao vie od dvije treine drave. Granica izmeu njih tekla je otprilike linijom od portugalske granice juno od rijeke Tajo planinama izmeu Stare i Nove Kastilije, sjeverno od Madrida i dalje prema jugoistoku do Teruela i otuda na sjeveroistok na Pireneje po sredini francusko-panjolske granice. Juno od te granice puisti su drali Sevillu, Cordobu i Cadiz, a na sjeveru su republikancima ostale vjerne Asturija i baskijske pokrajine, koje su bile odsjeene od ostalog republikanskog teritorija. Potom su puisti pokuali svoj teritorij proiriti vojnim operacijama. Rat nije tekao samo kao pobjedniki mar pucistikih nacionalista, nego su i republikanci izvojevali vei broj vojnikih pobjeda. U cjelini, mogao bi se podijeliti na etiri faze: 1) od poetka pua do oujka 1937; u to vrijeme su puisti (Francove marokanske trupe) osvajali jugozapad panjolske i probili se preko Toleda do Madrida; potkraj 1936. republikanci su uspjeno obranili Madrid, a u oujku 1937. izvojevali veliku pobjedu kod Guadalajare, dok su puisti u meuvremenu osvojili Malagu; 2) do listopada 1937; puisti su osvojili sjeverne pokrajine, a republikanci u srpnju dobili veliku bitku kod Eruneteja, koju nisu iskoristili; 3) od listopada 1937. do prosinca 1938; republikanci su dobili bitku kod Teruela, u prosincu 1937. i na Ebru u srpnju 1938., ali je u proljee te godine nacionalistima uspio prodtor do sredozemne obale juno od Ebra, ime su republikanski teritorij presjekli na dva dijela, i 4) od prosinca do kraja oujka 1939.

nacionalisti su skrili otpor republikanaca. Puisti su odmah u poetku pokazali da ele obraniti povlastice armije, agrarnih veleposjednika, krupnog kapitala i Crkve. Taj jasan cilj nisu mnogo zamagljivali ideolokim ukrasima. Voa puista je, naime, u rujnu 1936. postao konzervativni general Franco, koji nije osjeao neke naroite simpatije prema suvremenim ideologijama, ali je zato dobro uviao smisao i potrebu politike stranke kao oslonca reima. U tu svrhu upotrijebio je falangu, koju je uspio ujediniti s posve drukije usmjerenim monarhistima. Potom je falanga propagirala uskogrudni konzervativizam na elu s vodom (caudillom) - slino talijanskom faizmu. Franco i nacionalisti su svoj rat nazivali "marem protiv crvenih", ali je u stvari to bio vie izgovor, jer Azaninu i Quiraginu vladu nije bilo mogue nazivati "crvenima". Njihove su vlade zapravo bile umjereno napredni demokratski reim. Tom istom reimu prijetila je socijalna revolucija i sa strane anarhista i lijevih socijalista L. Caballera. A vojni put otvorio je vrata upravo toj revoluciji: kad je izgubila dio armije i policije, republikanska vlada vie nije mogla sprijeiti revoluciju. U prvim mjesecima rata u republikanskom je dijelu panjolske nestalo autoriteta centralne vlade i vlast u zemlji stvarno su preuzeli odbori u kojima su prevladavajua snaga bili sindikalisti. Revolucionarni komiteti kontrolirali su opskrbu namirnicama, komunalne uslune djelatnosti, i organizirali miliciju za borbu protiv puista. Po gradovima su, osobito u Barceloni, socijalizirali industrijska poduzea i trgovine, a po selima zaplijenili veleposjede i zemlje davali zadrugama ili seljacima. U toku tri mjeseca od izbijanja pua republikanska je panjolska doivjela najopseniju i najuspjeniju "spontano socijalistiku revoluciju odozdo to ih je ikada bilo. To je bila prva istinska alternativa boljevikoj oktobarskoj revoluciji. Imala je mnoga obiljeja dostojna divljenja: ponegdje je vladala do tada nepoznata briga o ljudskom dostojanstvu, slobodi i tenja za materijalnom jednakou. S druge strane bilo je dosta nasilja prema protivnicima - pristalicama puista koji su ostali na republikanskom teritoriju. Najvie je stradala Crkva i njezini predstavnici, u kojima su revolucionarne mase s pravom gledale najjai oslonac reakcije. Ali je revolucija malopomalo, otkako je u rujnu 1936. predsjednikom vlade postao L. Caballero, svedena u odredene granice. Caballero je meu radnicima uivao izvanredni autoritet. Ubrzo je uvidio da bez discipline u republikanskoj armiji nee biti mogua uspjena borba protiv sve jaih nacionalista. A to je znailo da vlada mora doista vladati. Zato je u studenom 1936. pozvao u vladu etiri predstavnika anarhistikog CNT -a, to je znailo velik preokret u anarhistikim

nazorima. Za uspostavljanje reda najvie su se zauzimali panjolski komunisti; zalagali su se za ukidanje svih revolucionarnih tekovina iz ljeta 1936. i prema uputama Kominterne inzistirali samo na borbi protiv faizma. U republikanskoj panjolskoj komunisti su malo-pomalo poeli dobivati sve vei ugled kao izvanredno aktivni i disciplinirani ljudi, kojima treba zahvaliti to su osigurali pomo Sovjetskog Saveza, jedine drave koja je Republici slala oruje i instruktore. Posljednjih mjeseci 1936. radniki naoruani odredi ukljueni su u redovitu republikansku vojsku. Nastala je neobina situacija da su komunisti pri povratku k liberalno-demokratskoj vladi iz vremena prije rata preuzeli vodstvo. Jos nije posve razjanjeno koliko su to bili samo vanjskopolitiki interesi protufaistike alijanse a koliko ideoloko ustrajanje na "lenjinistikom" modelu revolucije i socijalizma. injenica je da su komunisti nastupili protiv svih revolucionarnih ljeviara sluei se i vladinim i svojim vlastitim aparatom. Komunistiko likvidiranje anarhista u Malagi i kasnije, 1937., anarhista i trockista u Barceloni, oslabilo je revoluciju i otpornu snagu Republike protiv nacionalista. Pod pritiskom komunista i njihovih intriga u proljee 1937. odstupio je Caballero, a njegovim je nasljednikom postao desni socijalist Juan Negrin, koji je djelovao vie po komunistikim direktivama. Takvim razvojem u svojim redovima republikanski je tabor bio osuen na poraz. Nije ga vie mogla spasiti ni pomo meunarodnih brigada, dobrovoljaca-antifasista koji su od kraja 1936. stizali u panjolsku i pokazivali veliku disciplinu i odvanost. (U vrijeme kad su bile najjae imale su oko 35 tisua ljudi; od toga 1600 Jugoslavena; iz njihovih je redova u jugoslavenski NOB doao prilian broj darovitih i iskusnih partizanskih boraca i komandanata, meu kojima su prevladavali komunisti.) Zapadne su demokracije svojom neutralnou Republici vie kodile nego koristile. Francuska joj nije htjela poslati ve plaene avione, dok su s druge strane faistike sile od samog poetka pomagale Franca orujem, a i politiki mnogo pridonijele njegovu uspjehu. panjolska republika izdahnula je u oajnickim borbama. Znanost, tehnologija i ekonomija, koje su u krajnjoj liniji osnova ovakvom ili onakvom politikom sistemu, razvijale su se u vremenu izmeu dva rata tako naglo da su u kojeemu daleko nadizale postojee politike sisteme i u znatnoj mjeri udarile temelje drutvenopolitikom i kultumom poletu nakon drugog svjetskog rata. U filozofiji dvadesetih godina neokantovstvo i intuicionizam, koji je prije rata do najvieg stupnja bio razvio Francuz Henri Bergson, ve su preivjeli. Prevladavaju Husserlov

fenomenologizam i egzistencijalizam, Nijemci M. Heidegger i K. Jaspers, panjolac M. Unamuno, Francuzi G. Marcel i, kasnije, J. P. Sartre. U Indiji je s Gandhijem i njegovim prijateljima doivio renesansu hinduizam, a u Japanu zen budizam. I marksistika je filozofija takoer bila plodna, ali samo izvan Sovjetskog Saveza. Treba spomenuti G. Lukacza ("Povijest i klasna svijest", 1923; nakon te godine posvetio se u prvom redu estetici) i vjerojatno najveeg marksistikog filozofa izmeu dva rata, Nijemca Ernsta Blocha (glavno djelo "Princip nada", 1954-59). U poetku tridesetih godina bio je izvanredno napredan frankfurtski marksistiki krug (Max Horkheimer, H. Marcuse, E. Fromm, Th. Adorno i drugi), koji je, osim u filozofiji, imao znatnih zasluga i za marksistiku sociologiju i politiku ekonomiju (Henryk Grossman, "Zakon akumulacije i propadanja kapitalistikog sistema"; 1929). U Sovjetskom je Savezu u prvoj polovini dvadesetih godina voena iva i zanimljiva ekonomska diskusija, prvenstveno izmeu teoretiara ljevice Preobraenskoga (koji je zastupao miljenje da komunistika privreda mora nastaviti borbu za ubrzanu industrijalizaciju na raun seljaka) i zagovornika NEP-a Buharina (koji je predlagao postupnu industrijalizaciju i skladno suivljavanje grada i sela te kombiniranje sitne privatne robne proizvodnje s planskom dravnom u postupnom ostvarivanju socijalisticke privrede). Graanska sociologija stvarala je mnotvo teorija koje su nastojale negirati neminovnost klasnog antagonizma i njegovo nuno uklanjanje socijalizacijom. Engleski graanski teoretiar politike ekonomije Keynes ve je dvadesetih godina upozoravao na granice liberalno-kapitalistike ekonomije i predviao instrumentarij dravne intervencije za spreavanje kriza i opstanak kapitalizma. Kasnije je prema njegovim teoretskim receptima ameriki predsjednik Roosevelt dobrim dijelom izgraivao svoj New Deal. Povijesna znanost je usavravala sliku ljudske prolosti. Indijski arheolozi otkrili su 1921. i potom istraili najstariju indijsku civilizaciju u Mohendo Daru. Englez H. Carter je 1922. otkrio Tutankhamonov grob, koji je potvrdio dotadanje pretpostavke o profinjenom umjetnikom ukusu i religioznim obiajima Egipana. Francuska kola analista je u tridesetim godinama obogatila spoznaje o europskom feudalnom drutvu, a istodobno su G. Lefebvre i njegova kola, potujui osnove historijskog materijalizma, stvorili najpotpuniju sliku velike francuske revolucije i njenog svjetskopovijesnog znaenja. U psihologiji je doba izmeu dva rata znailo konaan prodor psihoanalize Beanina S. Freuda i vicarca K. Junga, iako su se protiv frojdizma ve javljali opravdani prigovori. Medicina se obogatila nizom novih lijekova meu kojima je svakako bio najvaniji antibiotik penicilin (pronalaza Englez Fleming, 1928), koji e dodue pokazati svu svoju djelotvornost

tek desetak godina kasnije (od 1940., kada je izoliran u istom obliku) i u kratkom vremenu svladati jednu od najteih bolesti - tuberkulozu. Epohalan i upravo revolucionaran je bio napredak matematike, fizike i kemije, koji je udario temelje kasnijoj tehnolokoj revoluciji. Neposredno prije prvog svjetskog rata je Danac N. Bohr s pomou Planckove kvantne teorije otkrio novu strukturu atoma - "vodikov spektar", razbio "ljusku" atoma i dopro do atomske jezgre, koju je valjalo dalje analizirati. Time se potom bavio niz znanstvenika: Englez Chadwick otkrlo je 1932. neutron, a onda su Francuzi F. Joliot i njegova ena I. Curie otkrili neke radioaktivne izotope i time dali medicini dragocjeno oruje. Talijan E. Fermi je 1934. prvi neutronima bombardirao atomsku jezgru i time nagovijestio mogunost nuklearne fisije koju e 1938. u laboratoriju izvriti Nijemci O. Hahn i L. Meitner. ovjeanstvo je suoeno s pronalaskom koji mu je omoguavao oslobaanje goleme energije. Ali je tu energiju najprije upotrijebilo u razorne svrhe s atomskom bombom to su je u toku drugog svjetskog rata, zahvaljujui navedenim dostignuima, uspjeli proizvesti u SAD. No u svemu ovom napretku, dakako, ne smijemo zaboraviti najveeg znanstvenika i najvee otkrie, koje takoer spada u ovo razdoblje (1916), a to su A. Einstein i njegova opa teorija relativiteta, koja, premda u poetku otro napadana, ubrzo postaje osnovom moderne fizike i astronomije, a time ijedan od meaa modernog doba. Einstein je bio velik jo u jednoj stvari, koja je trebala da prome svijet, a to su njegova etika i humanizam, koje je posvjedoio i time to je 1933. emigrirao iz nacistike Njemake i upozoravao ovjeanstvo da ne iskoritava znanost u ruilacke svrhe. U razvijenim su dravama izmeu dva rata razvoj i iroka primjena novih tehnikih tekovina izvanredno utjecali na promjenu naina ivota. Na prvom mjestu treba spomenuti brzi razvoj automobila. No jo je dalekosenije posljedice imalo usavravanje aviona. Amerikanac Ch. Lindberg je 1927. prvi preletio Atlantik na relaciji New York-Pariz. Ve sredinom dvadesetih godina uveden je avionski potanski i putniki promet, ali je sve do drugog svjetskog rata odravan samo na kraim relacijama, s relativno malim brojem putnika. Veliko olakanje ovjeku i doprinos brem razvoju privrede znaila je iroka elektrifikacija. Radiofonija je povezala svijet, uinila ga manjim i pridonijela brem i boljem informiranju ljudi te tako postala i snano sredstvo politike propagande. Prema broju radioprijemnika u odnosu na broj stanovnika ocjenjivali su se izmeu dva rata tehnika razvijenost i ivotni standard pojedine drave. Izvanredno je napredovala i kemijska industrija, koju su, zbog oskudice u sirovinama,

naroito stratekih, najvie razvijali Nijemci. Proizvodila je niz novih sintetikih spojeva primjenjivih u privredi, meu kojima su osobito znaajno mjesto zauzimala umjetna gnojiva. Ve u to vrijeme nasluivalo se upravo izvanredno i svestrano znaenje nafte za budunost. Velik napredak postignut je i u metalurgiji (elektroliza). Nova tehnika sredstva u poljoprivredi upotrebljavala su se prvenstveno u razvijenim zemljama. Europa se poela ugledati u SAD i naveliko proizvoditi moderne poljoprivredne strojeve: traktore, motorne kosilice i vrilice. Uvoenje takve mehanizacije kao i uzgoj novih i oplemenjenih sorti unaprijedili su agrarnu proizvodnju, tako da je podmirivala potrebe sve veeg broja stanovnitva i sve vee urbanizacije. Sve nove i nove tehnike tekovine i porast kapitalizacije, koja je izazvala efikasnije gospodarenje, naglo su poveali nacionalni bruto proizvod u razvijenim zemljama, osobito u prvom deceniju, do gospodarske krize. Tako se npr. u SAD nacionalni proizvod od 62,5 milijarde dolara 1919. poveao na 93 milijarde 1928. godine, a veoma se poveao i u Njemakoj i Japanu. Usporedno s time brzo se poveavala i meunarodna trgovina. Ali je, razumije se, u svjetskoj privredi dolazilo i do velikih pomicanja. Nove ekonomske sile, u prvom redu SAD i Japan, poele su konkurirati starijima i potiskivati ih, lako npr. Veliku Britaniju, koja je u kojeemu stagnirala. Uoi prvog svjetskog rata vodea, engleska je tekstilna industrija, zbog snane konkurencije novih sila i razvijanja tekstilne industrije u novonastalim dravama Srednjoistone i Jugoistone Europe, izgubila velik dio trita. Britanski izvoz pamune pree i pamunih tkanina pao je od 576000 tona 1913. na 377000 tona 1925. godine i na svega 135000 tona 1938.,dok se u isto vrijeme japanski izvoz popeo od 3000 na 234000 tona; Britanci su, naime, nakon 1930. godine izgubili kinesko i indijsko trite. Dodue, kvalitetne engleske vunene tkanine odrale su svoje mjesto u svijetu, Engleska je ouvala i svoje vodee mjesto u trgovakoj mornarici, ali je zato vrlo mnogo izgubila u prodaji proizvoda svoje strojogradnje: tu se u poslijeratnim godinama brzo uzdigla Njemaka - njoj je, naime, bilo otvoreno istonoeuropsko, u prvom redu sovjetsko trite. U dvadesetim godinama Europa se razvijala sporije nego SAD ili Japan: tako su 1929. SAD izvozile tri puta vie automobila nego V. Britanija, Njemaka, Francuska i Italija zajedno. Izvoz strojeva iz SAD se u razdoblju od 1913. do 1919. poveao za dva i po puta dok se izvoz iz Zapadne Evrope poveao samo za oko 20%. Poloaj Evrope e se tek tridesetih godina donekle popraviti. Sve se to odraavalo i u meunarodnoj trgovini, u kojoj je udio Evrope izmeu dva rata opao: dok je 1913. izvoz iz Evrope u ostali svijet iznosio 30 % cjelokupnog svjetskog izvoza, u razdoblju od 1925. do 1937. spao je na 25%. Sve to vrijeme ni trgovaka razmjena medu evropskim silama nikada

vie nije dostigla predratni nivo. Najjae industrijske drave sudjelovale su izmeu dva rata u svjetskoj proizvodnji gotovih proizvoda sa slijedeim postocima: SAD 1929: 3,3 1937: 2,7 *. Podatak za Sovjetski Savez, koji je 1937. ve preao dvije petoljetke, moda je malo previsok. Svi su podaci uzeti iz "Fischer Weltgeschichte", sv. 34, R. A. C. Parker. Das Zwanzigste Jahrhundert 1918-45, str. 110. Uz neosporan napredak, ekonomski razvoj je donosio sa sobom i velike drutvene probleme, u prvom redu sve veu nezaposlenost, a ponegdje socijalne napetosti izmedu vlasnika kapitala i slojeva ovisnih o nadnici. A uz to, ve je otvarao pitanje kolonijalizma i njegova opstanka. Ekonomske krize u svijetu izmeu dva rata Slom na berzama 1929. i svjetski finansijski krah koji je slijedio, bili su samo manifestacija dubljih slabosti svjetske ekonomije. Bilo je nekoliko uzroka nestabilnosti. Prvi svjetski rat izazvao je dramatian porast proizvodnih kapaciteta, posebno vojnih, u veoj mjeri izvan Europe, ali nije bilo odgovarajueg porasta potranje. Osim toga postojao je veliki nesklad izmeu poljoprivrede i industrije. Rezultati razvoja su se nagomilavali u industrijskim zemljama, a unutar tih zemalja na industrijskom i finansijskom polju. Poveana proizvodnja omoguila je pad cijena hrane i sirovina tokom dvadesetih godina, pogoravajui uslove trgovine u zemljama koje su zavisile o izvozu tih artikala, te smanjujui njihovu sposobnost da kupuju industrijske proizvode iz Evrope i SAD. Plae su u SAD zaostajale za profitima, ugoavajui razvoj domaeg trita i ograniavajui potencijal novih industrija, kao to je automobilska, da zamijeni one koje su nazadovale kao to je tekstilna. Meunarodne finansije se nikada nisu oporavile od poremeaja uzrokovanih Prvim svjetskim ratom. Predratni sistem vrstih valutnih kurseva i potpune konvertibilnosti zamjernjen je kompromisom- zlatnodeviznim standardom- koji nikada nije dostigao stabilnost potrebnu za obnavljanje svjetske trgovine. 35,7 14,1* 11,4 9,4 4,5 3,5 43,3 SSSR 5,0 Njemaka 11,1 Vel. Britanija 9,4 Francuska Japan 6,6 ltalija 2,5

Prva ekonomska kriza trajala je od 1921-1923., a zahvatila je uglavnom zaraene zemlje, posebno Japan, Italiju, Njemaku... Poslije 1922. poelo je opadanje trgovine i industrije, to je dovelo do nezaposlenosti u vodeoj tekoj industriji... Nakon rata SAD su postale glavni kreditor i zauzele su nekadanje mjesto Britanije. Veliki dio svjetskih zlatnih rezervi bio je skupljen u Fort Noksu, osiguravajui tako Americi osnovu za iroku ekspanziju proizvodnje. Porast kredita i potronje na bazi ovih zlatnih rezervi, doveli su do velikog porasta industrijske proizvodnje. Sjedinjene Drave su dvadesetih godina doivljavale veliki prosperitet. Sa oputanjem do koga je dolo u posljeratnim godinama to je stvorilo grozniavu atmosferu l udih dvadesetih. Isto to, samo u manjoj mjeri, osjetilo se i u Evropi krajem te decenije, kada je oivljavanje privrede doprinijelo popularizovanju amerike muzike, igara i filma. Zlatne dvadesete godine (fabulous twenties) nisu bile posljednja faza kapitalizma na vrhuncu uspona ve posljednja faza reprezentativnog privatnokapitalistickog big businessa sa simbolikom uspjeha u zvanju i idealom potroakog drutva. Obilje u tim godinama predstavljaju automobili, hladnjak i radio, zabavljaka filmska industrija, komercijalizirani sport, dez i ilustrirani visokotirani asopisi. Od 1921. do 1929. godine industrijska proizvodnja se udvostruuje, pri emu najvii porast postie proizvodnja artikala iroke potronje, graevinarstvo i automobilska industrija (1926 god. 26 miliona automobila). Jaka horizontalna i vertikalna koncentracija preduzea, naroito automobilske industrije i industrije potronih dobara, banaka i trgovakih kua dovodi do poznatog problema savladavanja trita putem oligopola. Dok prinosi kapitala i profiti poduzetnika izmeu 1923. i 1929. rastu za 65%, porast plaa radnika i slubenika iznosi samo 11%, a prihodi farmera stagniraju. Samo 29% od svih amerikih obitelji ima godinji prihod iznad slubeno priznatog egzistencijalnog minimuma od 2500 $ Kao najvaniji dogaaj u zakonodavstvu toga vremena valja zbog njegovih dalekosenih posljedica spomenuti na prvom mjestu uvoenje prava glasa za ene 28. augusta 1920. (19. Ustavni amandman) koje vodi rauna o izmijenjenom poloaju ene u industrijskom drutvu. Za razliku od 1914. god., kada je u SAD-u bilo zaposleno 2 miliona ena, godine 1930. radilo ih je 10 miliona. Zabrana prodaje alkohola (prohibicija) od 1. januara 1920., pa sve do ukidanja toga zakona 5. decembra 1933. podijelila je narod u dry i wet, u suhe i u mokre, pa je s krijumarenjem i potajnim pecerama, igrom na sreu i korupcijom komunalnih inovnika pojaala razvoj gangsterstva. Meusobne borbe gangstera u Chicagou (Al Capone), o kojima se jo i danas snimaju filmovi, postale su uvene i zloglasne Opu ekonomsku krizu pokrenula je finansijska kriza. Velike pekulacije na berzi

1928. otvorile su put naglom padu cijena akcija u oktobru 1929. U trci za likvidnou kapital je tekao natrag iz Evrope u Ameriku i nestabilni evropski prosperitet se slomio. U maju 1931. austrijski Kredit Anstalt vie nije izvravao svoje obaveze. I kada je V. Britanija u junu 1933 napustila zlatni standard doputajui da funti padne vrijednost, praktino je cijeli svijet bio pogoen. Neto optimistikija ekonomska klima krajem dvadesetih godina okonana je krahom Volstrita u oktobru 1929. Bum koji je Amerika doivljavala poeo je da jenjava u ljeto te godine. Opadanje privrednih pokazatelja i pad akcija izazvali su paniku. U Americi je dolo do velike nezaposlenosti kada su krediti presahli: potronja je opala, a bankrotstva i neprodate zalihe postali su opa pojava. Za vrijeme velike krize cijene poljoprivrednih proizvoda u mnogim dijelovima zemlje su katastrofalno opale. U toku jedne godine nezaposlenost u svijetu se udvostruila: u SAD je broj nezaposlenih krajem 1930. dostigao est miliona. Kriza je za dvije godine zahvatila cijeli industrijalizirani svijet. U SAD je 1932. bilo vie od 12 miliona nezaposlenih; u mnogim naseljima je sve bilo u zastoju. Veliki krah je porazno djelovao i na evropsku privredu, jer su mnoge zemlje zavisile od amerikih kredita. Tadanji ekonomski strunjaci su smatrali da se ekonomska kriza moe prebroditi samo strogom deflacijom koja bi izbalansirala budete, smanjila viak kapaciteta i omoguila da se savladaju tekoe. U Njemakoj je vlada Franza von Papena primjenila jo jau dozu deflacije, a taj primjer su slijedile Britanija i SAD. U mnogim industrijskim zemljama otputeno je vie od etvrtine radnika. Industrijska proizvodnja u Njemakoj i SAD pala je na 53 % u odnosu na proizvodnju iz 1929., a svjetska trgovina je pala na 35 % vrijednosti iz 1929. inilo se da privredna depresija nema kraja. Sve do 1939. svjetski prosjek nezaposlenosti je bio iznad 11 %. Efekti ekonomske krize nisu bili jednaki u svim podrujima svijeta. ekonomije brzo oporavile, dok su neke posrtale itavu deceniju. Gotovo jedina zemlja koju je ekonomska kriza mimoila bio je SSSR. Uoi pojave krize on je preao na plansku proizvodnju, dok su osnovna sredstva za proizvodnju bila u drutveniom vlasnitvu. Osim toga SSSR je bio izolovan od svjetske privrede, jer su svjetske sile vrile ekonomsku blokadu. Problem nezaposlenosti nije postojao, pa dok je u veini zemalja proizvodnja stagnirala u SSSR-u je zabiljeila znatan napredak. Tridesetih godina desile su se u ekonomiji znaajne strukturalne promjene. Nove industrije su i dalje napredovale, promjenili su se obrasci potronje, periferne oblasti poveale su proizvodnju industrijskih dobara, a realne zarade su porasle. Raao se novi svjetski ekonomski poredak, iji su se sredita nalazila u Wall Streetu i Neke su se

Detroitu. Meutim, ni 1939. okosnica tog novog sistema nije dostigla nivo industrijske proizvodnje iz 1929., i tek je Drugi svjetski rat izvukao SAD iz depresije. Prva reakcija vlada pogoenih zemalja bila je deflacija i pokuaj ouvanja vrijednosti valuta. Uskoro su kobne posljedice krize navodile vlade da pokuaju stimulirati domau ekonomiju reflacijom (javni radovi), devalvacijom, nadajui se poveanju izvoza, zatitnim i preferencijalnim carinskim aranmanima. Depresija je imala znaajne politike posljedice . U SAD se nezadovoljstvo radom predsjednika Huvera i njegovim rjeavanjem ekonomske krize odrazilo u pobjedi Franklina D. Ruzvelta, koji je obeao Nju Dil. U Britaniji je laburistika vlada Remzija Mekdonalda zbog posljedica sve vee depresije 1930. doivjela finasijsku i politiku krizu. Narodna vlada je obrazovana nakon opih izbora 1931., s velikom veinom konzervativaca, ali pod vostvom Mekdonalda i male grupe laburista. U Njemakoj su rastua nezaposlenost i strah od drutvenog sloma doveli do podrke Njemakoj SDP i podrili temelje Vajmarske republike. Francuska je bila pogoena kasnije od ostale Evrope, jer je nezaposlenost bila manje izraena zbog razvijene poljoprivrede, a industrijska osnova joj je bila manja nego u ostalim zemljama. Iako je tridesetih godina depresija dominirala Evropom i Sjedinjenim Dravama, 1933. otpoelo je oporavljanje, tako da je pred Drugi svjetski rat naglo porastao ivotni standard, naroito zaposlenih. U tom razdoblju SAD su doivjele u unutranjosti konfliktni razvoj koji je od euforije big businessa i potroake industrijske kulture u zlatnim dvadesetim godinama, puno gorkih iskustava masovne nezaposlenosti, u debaklu liberalno - kapitalistikog sistema za velike svjetske gospodarske krize od 1929. do 1932, vodio do dravnih zahvata u gospodarski i drutveni ivot Roosveltova New Deala. Koncentracija i birokratska koordinacija svih gospodarskih snaga u rukama vlade, odnosno u rukama institucija ovisnih o vladi, u ratnoj su proizvodnji prvi put pokazale prednosti i mane planiranog i dirigiranog ekonomskog i drutvenog ustrojstva kakav Amerikanci dotad nisu smatrali ni moguim ni poeljnim. Uspjeh tih stimulansa zavisio je o izdrljivosti i vrstoi s kojima su se oni primjenjivali, i to je jo bitnije, kako se brzo i koliko provodilo ponovno naoruanje. Njemaka i Velika Britanija su se rano naoruale, stimuliui i svoju i privredu Commonwealtha, Skandinavije i istone Europe. Ekonomska kriza imala je u Njemakoj katastrofalne razmjere i posljedice. Ona je zahvatila cijelu privredu, a posebno industriju, ija je proizvodnja prepolovljena, zatim trgovinu, finansije i poljoprivredu. Nastala je inflacija, a broj nezaposlenih je preao 6 miliona. nadnice su opadale a porezi rasli.

Francuska i SAD su se naoruale kasnije, zbog ega su bile mnogo otrije pogoene recesijom 1937-38. U meunarodnim okvirima slubene mjere su dovele do pada i nazadovanja trgovine. Vei dio svijeta bio je do 1935. podijeljen na pet moneratnih blokova: podruje funte i dolara, podruje zlata i podruje jena te valutno podruje pod pod njemakom kontrolom. Te grupacije uglavnom su odgovarale novom obrascu trgovine i utjecaja. Oivljavanje ekonomskog nacionalizma pratilo je novi intenzitet u meunarodnoj politici. Japanska izvozna ofanziva imala je svoj politiki odraz u vojnoj agresiji na Kinu. Hitler, Musolini i Japanci iskoristili su poremeaje nastale ekonomskim slomom, pa se svijet polarizirao u dva oruana tabora: sile Osovine, (Njemaka, Italija i Japan), i demokracije predvoene V. Britanijom, Francuskom i SAD. Izmeu njih stajao je SSSR, jedina zemlja koja je, izolirana od svjetskog trita, uspjela odrati ekonomski rast 30-ih godina, i koju su obje strane pokuavale pridobiti za saveznike ili je izolirati. Malo zemalja je iz ekonomske krize izalo bez veih unutranjih promjena. Budui da je ekonomska kriza radikalizovala gradski proletarijat, siromane seljake i bezemljae, nacionalistiki i revolucionarni pokreti u Africi, Aziji i Latinskoj Americi dobili su nove pristalice. Razvijeni svijet ravnao se prema ova dva obrasca: prvi je bio liberalan i demokratski, simboliziran u Rooseveltovom New Dealom u SAD i vladom narodne fronte u Francuskoj. U obe zemlje je izbor lijevih ili liberalno orijentisanih vlada uzrokovao veliki talas trajkova i sindikalnih organizacija i potaknuo pokuaj reformi. Ekonomska kriza imala je znaajne posljedice na socijalne i politike promjene u Evropi 1929-1939. Protestni pokreti ljevice i desnice javili su se u gotovo uu svim zemljama, kao odgovor na ekonomsku krizu. S pokuajem reformi faistiki pokreti su se proirili po Evropi, dovodei na vlast Hitlera u Njemakoj i dva mjeseca kasnije Dollfussa u Austriji. Veliki dio istone Evrope je ubrzo proao istim putem. Faistiki pokreti su se ak javili u Francuskoj, V. Britaniji i SAD, vrei pritisak na vladu s desna i ometajui reformne pokrete. Velika ekonomska kriza dovela je do sloma ne samo ekonomskog liberalizma ve i liberalnih politikih institucija. Razvoj nauke i tehnike. Kultura i sport izmeu dva rata. Iako se nakon Prvog svjetskog rata razvija ljudsko stvaralatvo na svim naunim podrujima, evropski umjetnici i pisci osjeali su se zarobljeni kulturnom krizom,

nasljednicima bolesnog drutva, nesigurni u pogledu ovjekove prirode... Prvi svjetski rat doveo je do traginog razdoblja stvaralakog eksperimentisanja u umjetnosti i nadu u drutvenu regeneraciju s kojom je stoljee poelo. Potresao je evropsko drutvo do samih njegovih temelja i izvrgavao ruglu ono to je ostalo od tradicionalnih vrijednosti. Razbio je skupinu umjetnika, pisaca i muziara koji su se poznavali i zajedniki radili. Premda je Pariz ostao magnet koji je privlaio umjetnike i pisce na svoju Lijevu obalu, slika grada svjetla polagano je tamnjela. Od vremena Prvog svjetskog rata dalje evropski umjetnici i pisci osjeali su se zarobljeni kulturnom krizom, nasljednicima bolesnog drutva, nesigurni u pogledu ovjekove prirode ali suoeni sa stranim dokazima njegove iracionalnosti. Izvan zapadne Evrope, naroito u Sjevernoj i Junoj Americi, zemlje koje su ostale kulturno ovisne, dugo nakon toga to su stekle politiku nezavisnost, izale su iz kulturnog kolonijalizma tokom tih godina. Potres to ga je donio rat i evropska kriza potakli su tendencije koje su ve postojale u Sjedinjenim dravama i zemljama Latinske Amerike da istrauju i izraavaju bogatstvo svoje zemlje, svoje povijesne tradicije i kvaliteta novih nacionalnih kultura. Duboka nesigurnost bila je na zapadu Evrope dominantna nota od dvadesetih godina nadalje. Malo je umjetnika i pisaca nalo nain da se povee s glavnim strujama savremenog ivota. Ali u svom izraavanju sukoba, besmislenosti i kaosa esto su oitovali pometnju i tjeskobu koja je muila njihove savremenike. Njihovo je potenje raskrinkavalo lanu slavu, uskrauivalo podrku i pripremalo tlo za novo raslinje. Na pozadini estoke i drastine promjene, prouzrokovane ratom i Oktobarskom revolucijom, predratni napadi umjetnika na konvenciju, koji su tada izgledali smioni,i radikalni, sada su se inili krotki i njihovi su oblici sada prihvaani ili su ak postali popularni. U desetljeu nakon rata, romani, drame i pjesme, upirui se u nepobjedivo dostojanstvo obinog vojnika, otkrivali su krenje svih ljudskih vrijednosti koje je izvrio rovovski rat i ustali su protiv onog ratom izazvanog rascjepa volje u toboe civilizovanim ljudima zahvaenim tim ratom. Tridesetih i etrdesetih godina, makar kakva i u kom smislu bila usmjerenost to ju je sadravala poslijeratna provala izraaja, sve je ponovo razoreno krizom kapitalistikih privreda, pojavom totalitarnih drava i uasima i poremeajima Drugog svjetskog rata. Pisci i umjetnici, baeni na smetljite nezaposlenosti ili bjeei pred nacistikim terorom ili diktaturom u Italiji ili paniji, nali su da je drutvo s kojim su suoeni jo zbrkanije i nesnosnije i njihova izolacija od njega jo potpunija; sve vie glasova zapadnoevropskih umjetnika i pisaca bili su glasovi prognanika.

... Stvaraoci su napadali rascjepkanost i zbrku gradskog ivota i prikazivali masovnu proizvodnju i strojeve kako dokidaju svako majstorstvo, podvrgavajui radnika neprirodnom, ubitanom ritmu i pretvarajui ljude u robote. : usmjeravali su svoje strelice na rafiniranu gornju klasu i samozadovoljno drutvo: s ironijom i uasom su gledali na izgled Novog dobrog svijeta koji je otvorila nauka. U klasinom prikazu bolesti evropskog drutva Thomass Mann je izabrao sanatorij za tuberkulozne kao sredinu u kojoj e izvriti svoju dijagnozu., da ukae na neosjeajan, materijalistiki lik inenjera kao novog diktatora budunosti. Mnogi su se umjetnici i pisci osjealim ugroenim sredstvima komunikacije radijom, filmom, telekomunikacijama, snimcima, popularnom tampom koja su stvarala veliku novu publiku i probila granice izmeu ozbiljne i popularne umjetnosti... Period izmeu dva svjetska rata bio je prebogat dogaajima iz svih sfera ljudskoga djelovanja. Velika znanstvena otkria, progres, biznis, industrija, ekonomija, mediji, umjetnost, kultura, sport itd., oblasti su koje su doivjele amplitudu ubrzanog rasta. To doba moe se odrediti kao vrijeme velikog kulturno-naunog progresa i velikog moralno-politikog pada. Svaku ruilaku ideologiju pratila je potreba za njenim ostvarenjem u pogledu umjetnosti, nauke i tehnike. Ono to je specifinost, ako izuzmemo prirodni tok civilizacijskog napretka, jeste brojnost znaajnih linosti koje su obiljeile ovo doba, kao period modernosti i kao razdoblje dominacije individualiteta. Slavne linosti postajale su slavne jer su u velikoj mjeri bile potpomognute drutvenom i medijskom potrebom za stvaranjem ikona karizmatine aure, zapravo su vie isticane zbog onoga to rade jer je njihovo djelovanje bilo pod stalnom lupom javnosti. Posebno se to odnosilo na profitabilnu filmsku industriju, ali i na knjievnu, likovnu, muziku, sportsku, pozorinu, fotografsku, novinarsku, modnu, te posebno, na politiku svjetsku scenu. Iz tih irokih drutveno potvrenih sfera lansirane su linosti koje se danas spominju i dre za one bez kojih XX stoljee ne bi bilo onakvo kakvim ga historijske itanke predstavljaju. To je vrijeme novotarija, dinamike, naunog rasplamsaja, stalnih promjena, velikih umjetnikih djela, sportskih rekorda vrijeme pomjeranja granica ljudskih mogunosti. Zvjezde su roene izmeu dva svjetska rata. Zvjezda postaje idolom kojeg mase oboavaju i ije se lice smije sa naslovnica visokotiranih asopisa. U periodu izmeu dva rata, nauka i tehnika su doivjele veliki napredak i omoguile veliki ekonomski prosperitet. Najvei napredak ostvaren je u fizici, kemiji, matematici, biologiji, medicini, te tehnikim naukama ija su istraivanja po brojnosti, opirnosti i dubini znatno nadmaila ranije periode.

Fiziari otkrivaju talasno kretanje atoma (1924.), postojanje pozitrona, antielektrona i neutrona (1932.). Nastavljena su istraivanja na polju nuklearne fizike. Godine 1938. naunici su u laboratoriji izveli prvu atomsku fisiju bombardovanjem izpotopa urana neutronima. To otkrie otvorilo je put stvaranju atomske bombe i koritenju nuklearne energije u radija. Kemija je svoja istraivanja usmjerila prema tehnikoj primjeni. Svoja dostignua biljeila je na planu organske kemije, to je omoguilo otkria mnogih je proizvodnja najlona i perlona i vjetakih vlakana. Tehnika svoje napore usmjerava u unapreivanju kvaliteta materijala, usavravanju tehnologija, a najvei uspjeh doivljava u stvaranju avionske industrije i usavravanju aviokonstrukcija. Znaajan napredak postigla je biologija. Naunici su pronali encime, vitamine i hormone. Usavravanje mikroskopa omoguilo je bri razvoj mikrobiologije. Razvila se i genetika, nauka o pojavama i zakonitostima nasljeivanja kod biljaka, ivotinja i ovjeka. Na podruju medicine postignut je znaajan napredak. Godine 1928. Aleksander Fleming sluajno pronalazi penicilin, za kojeg utvruje efikasno lijeenje infekcija (zaraznih bolesti). Napredak biljee i drutvene nauke. U ovom periodu arheologija ostvaruje kapitalna otkria to utjee i na razvoj historijske nauke. Mada su arheoloka otkria imala meunarodni znaaj, veina drutvenih nauka imala je prvenstveno nacionalno obiljeje. Tako indijski arheolozi otkrivaju prastaru civilizaciju Mohendo Daro 1921., dok u Egiptu H. Karter otkriva 1922. Tutankamonovu grobnicu Francuska lkola analista je je tridesetih godina obogatila saznanja o evropskom feudalnom drutvu,; istovremeno su Lefevr i njegova kola, uzimajui u obzir osnove historijskog materijalizma, stvorili najpotpuniju sliku o velikoj francuskoj revoluciji i njenom doprinosu svjetskoj historiji. U periodu izmeu dva rata konano je uvaena psihoanaliza, Austrijanca Sigmunda Frojda i vajcarca Junga, mada su se protiv frojdizma ve javili osnovani prigovori. U filozofiji dvadesetih godina prevazien je neokantizam i intuicionizam, koji je prije rata najvie razvio Anri Bergson. Preovladali su Huserlov fenomenologizam i egzistencijalizam. Njegovi predstavnici su bili Nijemci Martin Hajdeger i Karl Jaspers. Hinduizam je doivjeo renesansu u Indiji, sa Gandijem i njegovim sljedbenicima, a u Japanu vrsta sintetikog materijala ( bakelita, celuloida, celofana, vjetake svile i gume...). Od 1938. godine poela privredne svrhe. Istraivanja fiziara bila su usmjerena na podruje elektromagnetnih talasa Ta istraivanja omoguila su upotrebu televizije i usavravanje

zen budizam. Bila je plodna i marksistika filozofija. Treba spomenuti era Lukaa, koji se prvenstveno posvetio estetici, kao i najveeg marksistikog filozofa izmeu dva rata, Nijemca Ernsta Blocha. Nakon zavretka Prvog svjetskog rata u umjetnosti su se javili novi pogledi i pravci. U likovnoj umjetnosti prevladavala su velika imena apstraktnog slikarstva, Pablo Pikaso, Vasilij Kandinski, Mark agal. Javljaju se i novi pravci kao to su nadrealizam i ekspresionizam. Salvador Dali u nadrealistikim slikama prikazuje svijet iracionalnih vizija, a nadrealista Maks Ernst obogauje slikarstvo tehnikama kolaa i fotomontae. Meu brojnim piscima koji su djelovali nakon Prvog svjetskog rata, poseban znaaj imali su Andre Breton, glavni teoretiar nadrealizma, G. Bernard o kao najznaajniji dramatiar i an Pol Sartr, zaetnik francuskog egzistencijalizma. Od svih umjetnosti meuratnog perioda najvei uspon je zabiljeen u filmskoj. U tom periodu je snimljeno mnogo filmova vrhunske kvalitete. Od 1927. snimaju se zvuni filmovi. Al Donson je prvi glumac koji je progovorio i propjevao u historiji kinematografije, naminkan i obojen kao crnac u prvom zvunom filmu Pjeva deza iz 1927. Prve rijei koje je izgovorio Jo nita niste uli, postale su besmrtne, kao prvi razgovor koji se uo na filmu. Velika popularnost pjesama i nekoliko dijaloga ubjedili su holivudske biznismene da e dodatni troak oko opreme za proizvodnju zvuka biti nuan i finansijski isplativ. Prvi potpuno ozvueni film bio je Vornerov svjetlosti Njujorka,(1928.). Zvuk je doveo do revolucije u filmu, ali je prolo nekoliko godina dok je tehniki napredak dostigao umjetnike vrijednosti postignute u eri nijemog filma. Komedija, koja je potekla iz cirkusa, razvila se posredstvom filmskih glumaca nadarenih za upotrebu simbolikih predstava. arli aplin stvorio je od nijemog filma izraajno sredstvo velike preciznosti. To je bila, po njegovim rijeima poezija pokreta. Kao glumac i reiser, podigao je film do velike komedije koja izraava bol i gorinu svijeta i donosi olakanje putem smijeha. On je bio malena skitnica arlo s polucilindrom i tapom, koji je uvijek upadao u neoekivanu nevolju i uvijek je doekivao dobrotom i ljubaznou. On je imao potpuno izgraen karakter slab je i blag, lukav je ali uvijek dobronamjeran. Postao je sveopi junak svoga vremena, na kraju uvijek odlazei cestom, s netaknutim dostojanstvom, ma kakav bio poraz ili gubitak. aplin je reagirao na krize svoga vremena. U filmu Potraga za zlatom parodirao je filmove o pionirima, u filmu Moderna vremena nain proizvodnje na pokretnoj traci... U filmu Veliki diktator (1940.) porugom je razotkrio sliku Hitlera. Prikazivali su se i crtani filmovi - niz slika ili crtea likova u raznim pozama slikanih na pokretnoj pozadini. Godine 1923. poeo ih je stvarati Volt Dizni, a upotrebljavao ih je u

irokim okvirima komedije; njegovi Mika Mi (Miki Maus) i Popaj postali su popularni u cijelom svijetu. Njegov prvi prikazani cjeloveernji film je bio Snjeguljica i sedam patuljaka ( 1938. ). Poznati glumci iz meuratnog perioda su bili Rudolf Valentino, Greta Garbo, Klerk Gejbl, Vivijen Li..( Prohujalo s vihorom).. Marlene Dietrich, glumica Ovu Njemicu zanosnoga pogleda Hollywood je napravio divom. Kada se 1930. pojavila u filmu Plavi aneo svi su joj putevi ka slavi bili otvoreni. Marlene Dietrich nikad nije bila samo objekt neije panje nego i principijelna linost, koja je u toku Drugog svjetskog rata odbila biti dio njemakog nacistikog miljea, a pjevala je i glumila za amerike marince koji su se borili na strani antifaistikih snaga. Od 1930. godine u SAD se poeo dodjeljivati Oskar za filmska dostignua. Na podruju muzike izmeu dva rata isticali su se kompozitori Dor Gervin, Alban Berg i Moris Ravel. Gervin je svojim djelom Rapsodija u plavom uveo u muziku umjetnost simfonijski dez. A. Berg je bio predstavnik muzikog ekspresionizma, dok su se u djelima Ravela nalazili klasicistiki i impresionistiki motivi. Njegovo djelo Bolero jedno je od najpoznatijih muzikih djela XX stoljea. Sredinom tridesetih godina afirmisala se dez muzika. To je razdoblje poznato u muzici pod imenom sving. Novi momenat historije muzike predstavljala je pojava deza, koji je nastao u crnakim etvrtima Nju Orleansa, a u Europu stigao za vrijeme Prvog svjetskog rata. U tridesetim godinama dez muzika je poela da osvaja cijeli svijet i da se emancipuje kao samostalna muzika. U principu dez je kolektivna improvizacija: njegove ope oznake su naglaeni ritam, agresivna zvunost i oprenost izmeu solistikog i grupnog izvoenja. Od znaajnih stilskih perioda treba spomenuti Diksilend, Nju Orleans, i ikago dez, Sving eru i Be bop do 1945. Od interpretatora muzikih djela poznati su pjeva i svira deza Luj Armstrong Samo, francuska ansonjerka Edit Pjaf i violinist Jehudi Menjuhin. Sport izmeu dva rata Nakon Prvog svjetskog rata nastavljena su meunarodna sportska takmienja. Od 1920. godine ponovo se odravaju Olimpijske igre, na kojima se biljee sve vei broj

sportista i takmiarskih disciplina. Izmeu dva svjetska rata Olimpijske igre odrane su pet puta: 1920. u Anversu, u Parizu (1924.), Amsterdamu (1928.), Los Anelesu (1932.) i Berlinu (1936.) Od 1924. godine, organizuju se Zimske olimpijske igre. U sportu su se izmeu dva rata posebno isticali finski atletiari, trkai na duge staze. Najpoznatiji meu njima bio je Pavao Nurmi. Osvojio je ukupno devet zlatnih olimpijskih medalja, od toga u Parizu 1924. godine ak pet, a u razmaku neto duem od jednog sata ak dvije. U Finskoj je bio toliko cijenjen da su mu Finci jo za vrijeme ivota podigli spomenik. Godine 1923. utemeljene su Meunarodne studentske igre Univerzijada, te Zimske olimpijske igre (1924.) i ahovska olimpijada (1927.). U meuratnom periodu na popularnosti je posebno dobio fudbal. Godine 1930. u Montevideu je odrano prvo svjetsko prvenstvo u nogometu, na kojem je pobjednik bio domain, Urugvaj. Hitlerova olimpijada Jedanaeste Olimpijske igre i IV. zimske Olimpijske igre odrane su u Njemakoj. One su davale Hitleru mogunost da prikae svoju ideologiju i pokae ponovno uzdizanje Njemake, te pretpostavljenu nadmo arijevske rase kroz jaku propagandnu kampanju. Po prvi put niz trkaa, sveukupno 3.075 donijeli su olimpijsku baklju iz Olimpije u Grkoj. da bi se zapalio olimpijski plamen u Berlinu. Unato nadama nacista, neprikosnovena zvijezda igara nije Nijemac, nego Desi Ovens, crnoputi Amerikanac. On je osvojio zlato na 100 m, 200 m, tafeti 4x100 i skoku u dalj. Hitler je napustio stadion da ne bi morao dodijeliti medalje crnom atletiaru.

Indija i Kina izmeu dva rata U toku 19. stoljea pokret za oslobaanje Indije je dobio na snazi. Znaajan momenat bilo je stvaranje Indijskog nacionalnog kongresa. Tu organizaciju stvorili su Englezi u cilju lakeg upravljanja zemljom. Meutim, on je postao glavna politika snaga pokreta za oslobaanje Indije. Na elo kongresne stranke 1920 godine doao je Mahatma Gandi, koji je stranku vodio narednih 30 godina. Vodio je borbu za nezavisnost Indije na poseban nain, dajui peat cijelom pokretu. Cilj borbe je bila samouprava a nain borbe pasivan otpor. Na nasilje Engleza nije se odgovaralo istom mjerom, revolucionarnom borbom, nego graanskom neposlunou, bojkotom engleske robe i Engleza uopte. Ni u zatvoru nije prestao da se bori na svoj nain, trajkom glau. U toku 1927. i 1928. godine dole su u Kongresnoj stranci do izraaja radikalne struje na ijem je elu stajao Devaharlal Nehru, koji je nakon Gandijeve smrti doao na elo pokreta. Te struje vodile su i traile oruanu borbu, za dublje drutvene promjene i bile za saradnju sa seljatvom i radnitvom. Jo 1920. stvoren je Sveindijski kongres sindikata kojim je rukovodila Kongresna stranka. Radnici su esto trajkovali, u borbi za svoja prava. Najvei talasi trajkova bili su 1921, i od 1932. do 1934., kada je trajkovalo oko 500.000 radnika. Izmeu dva rata pojavile su se komunistike grupe koje stiu utjecaj meu radnitvom. Konano, 1934. stvorena je i KP Indije, koja ipak nije imala znaajnijeg udjela u oslobodilakom pokretu, zbog odbijanja saradnje sa Kongresnom strankom. Na takav stav je utjecala Kominterna, odnosno Staljin, koji nije vodio rauna o specifinostima borbe indijskih komunista. Englezi su na razne naine nastojali da ugue indijski pokret. Oni su koristili i vjerski antagonizam izmeu Hindusa i muslimana, pa su jo 1906. stvorana Sveindijska muslimanska organizacija, koja je bila protivnik Kongresnoj stranci. To je najzad dovelo nakon II svjetskog rata do rascjepa Indije i izdvajanja Pakistana. Da bi zadrala Indiju na svojoj strani, za vrije II svjetskog rata Engleska je nudila indijskim voama da Indija postane dominion, ali su oni to odbili. Nakon rata borba i pregovori su nastavljeni. Ipak, 1947. od Indije su stvorene Indijska unija, Pakistan i Cejlon. Indija je dobila nezavisnost, Ona je postala lanica Komonvelta, ali je ta veza sa Engleskom bila formalna. nezavisnost su dobili i Pakistan i Cejlon. Kina U razvoju kineske revolucije mogu se izdvojiti etiri perioda 1. od 1921. do 1926

2. 1927. do 1936. 3. 1937-1945 4. 1946.-1949. Prvi period je poeo snanim revolucionarnim pokretom radnika i studenata pod vostvom KP Kine i bio je ispunjen saradnjom sas Kuomintangom. Reorganizovana je revolucionarna vojska june Kine, koja je krenula na sjever, u cilju ijedinjenja zemlje. U toku 1926. i 1927. dolo je do velikih borbi. Vojska june Kine pod vostvom generala ang Kaj eka u vie mahova je potukla vojsku reakcionarne sjeverne Kine. Time je zavrena prva faza revolucije. Nakon smrti Sun Jat Sena 1925. na elo Kuomintanga je doao ang Kaj ek, koji se za kratko vrijeme pokazao kao predstavnik reakcionarnih krugova u zemlji, tj. kao izdajnik revolucije. Ve 1927. izvrio je pokolj komunista, u velikim gradovima i formirao novu vladu u Nankingu, koji je postao novi centar kontrarevolucije. U Kuomintangu su vostvo preuzele reakcionarne snage, dok je revolucionarne elemente ang Kaj ek potiskivao. Meutim, Staljin je po svaku cijenu nastojao da ouva saradnju KP Kine i Kuomintanga, iako ovaj vie nije bio demokratska organizacija kao u vrijeme Sun Jat Sena. U toku 1927. dolo je do ustanka u gradovima pod vostvom KP Kine, ali su oni

uskoro ugueni. I tu je do izraaja doao Staljinov stav koji je KP Kine nametao iskustva i obrasce oktobarske revolucije. Sve je to dovelo do sukoba unutar KP Kine. Jedan od njenih osnivaa Mao Ce Tung tvrdio je da borbu treba prenijeti na selo, i u revoluciju uvui saveznike radnika, revolucionarno seljatvo. Po njemu je trebalo stvoriti Crvenu arniju, i sovjete kao novu revolucionarnu vlast i izvriti agrarnu reformu radi stvaranja saveza radnika i seljaka. nakon to je otputen iz KP Kine sa svojim saradnicima je otiao u unutranjost zemlje, pozivajui seljake na borbu. Organizovao je jedinice Crvene armije od seljaka. Naredne 1928. godine njemu su prili razbijeni revolucionarni odredi na elu sa u Deom, koji je postao politiki komesar Crvene armije. Za kratko vrijeme rebvolucionarna armija je poveana. Njoj su masovno pristupali seljaci kojima je <Mao Ce Tung dijelio zemlju. Revolucionarna armija je stvarana kroz mareve u borbi. Istovremeno, ona je stvarala i slobodnu teritoriju i vlast na njoj. Nakon to se pokazala ispravnost njegovog stava Mao Ce Tung ponovo je primljen u

KP KIne, gdje je postao generalni sekretar. Stvaranje i uspjesi Crvene armije uplaili su ang Kaj eka i reakcionarne krugove. Od 1930. do 1934. ang Kaj ek je je vodio nekoliko pohoda protiv Crvene armije, koju, uprkos nekim uspjesima, nisu doveli do njenog unitenja. U toku 1937. poeo je i napad Japana na Kinu. Period od 1937. do 1945. ispunjen je borbom protiv Japanaca, a istovremeno se vodio i graanski rat. Nakon napada Japana zakljuen je novi sporazum izmeu Kuomintanga i KP Kine, a zbog spoljne opasnosti sporazum je prihvatio i ang Kaj ek. Prestala je meusobna borba i poela je zajednika borba protiv Japana. Crvena armija je ula u sastav jediinstvene vojske, u kojoj su postojale dvije posebne revolucionarne jedinice, IV i VIII armija. Japanske trupe su bile bolje opremljene i prodrle su duboko na kineski teritorij. ang Kaj ek je bio nedovoljno aktivan u borbi, protiv Japana i od 1945. otpoeo je i napad na IV i VIII armiju. Obnovljen je graanski rat. Glavni teret borbe sa Japanom je pao na revolucionarne armije. ang Kaj ek je vee snage slao protiv revolucionarne vojske nego protiv Japana, iako je za ovu borbu dobijao pomo od saveznika, tj. SAD. Revolucionarna vojska je morala da se bori na dva fronta. Ipak, u avgustu 1945. Japan je bio poraen a veliki doprinos pobjedi dale su IV i VIII armija. Time je zavrena trea faza revolucije. U etvrtoj i posljednjoj fazi, kineska revolucija se zavrila nakon estokih borbi i velikih tekoa. Nakon zavretka rata sa Japanom nastalo je kratkotrajno primirje izmeu KP Kine i Kuomintanga. Meutim, ve oktobra 1945. ang Kaj ek prelazi ponovo u napad. On je dobio materijalnu pomo od SAD, a ak i moralnu pomo od Staljina s obzirom da je avgusta 1945 sklopljen savez izmeu SSSR i Kine. Revolucionasrne snage su odbile napad. Podsredstvom saveznika poetkom 1046. dolo je do novog primirja ali ga je ang Kaj ek pogazio i u julu 1946. preao ponovo u napad. Sve do jula 1947. njegove trupe su imale uspjeha. Tada je revolucionarna Kine prela u odluujuu protivofanzivu i poetkom 1948. nanijela potpuni poraz ang Kaj eku, iako su borbe sa ostacima njegove vojske trajale sve do 1951. kada su se oni sklonili na Formozu. Nakon vojnike pobjede dolo je 1. oktobra 1949. do proglaenja NR Kine.

Put u Drugi svjetski rat Zbivanja u svijetu izmeu 1931. i 1939. godine oznaila su slom meunarodnog sistema sigurnosti, koji je uspostavljen nakon 1919. Taj sistem sa Drutvom naroda kao sreditem, trebao je sprijeiti da spor izmeu dviju drava ne preraste u opi rat. Sistem se nije mogao osloniti na pomo SAD, a SSSR, iako lan Drutva, od 1934.-1939. nikada nije igrao veu ulogu. Stoga je vostvo pripalo V. Britaniji i Francuskoj. injenica da je Njemaka za vrijeme vladavine Hitlera iracionalno teila ili svjetskoj prevlasti ili propasti, utjecala je da se sama Italija ili Japan nisu odvratili od ekspanzionistikih namjera. Kada su se sve tri udruile u paktu protiv Kominterne (Antikominterna pakt) u novembru 1936., a potom u Trojnom paktu, demokratske snage su natjerane u defanzivu. Japanski ekspanzionizam poticali su iskljuenje sa vitalnih trita, i osjeaj rasne diskriminacije. Japanska ekspanzija u Manduriji i sjevernoj Kini do 1936. bili su sraunati na kontrolu kineskih potencijala i eliminisanje britanskog, amerikog i sovjetskog utjecaja. Ekspanzija Japana poela je pritiskom na sjevernu Kinu, a nastavila se otvorenim osvajanjem centralne Kine i obalnog pojasa 1937. 39., a zatim se proirila na sjevernu Indokinu. Po evropskom poimanju, Japan se nije nikada pretvorio u faistiku dravu. Nije imao ni firera, ni jednopartijski sistem. Meutim, u njemu je kao i u Njemakoj, sa kojom je Japan sklopio savez 1936., postojao brutalni i agresivni nacionalizam, i ubjeenje da je parlamentarna demokracija nespojiva sa nacionalnom veliinom. Opravdanje koje je Japan isticao za svoju osvajaku politiku u Aziji, bilo je isto kao ono kojim je sebe opravdavala Njemaka u Evropi: da dobije Lebensraum, ivotni prostor. Bez ekspanzije, smatrali su japanski krugovi, Japansko ostrvo bi uskoro postalo pretjesno za japansko stanovnitvo, kojeg svakim danom ima vie. Snana privredna ekspanzija Japana nakon Drugog svjetskog rata ( kao i Njemake), nepobitan je dokaz netanosti ovog njihovog argumenta. U periodu izmeu dva svjetska rata pojavili su se u nekim dravama totalitarni politiki sistemi ili tzv. faistiki reimi. Oni su se pojavili u zemljama u kojima se parlamentarna demokracija nije bila uvrstila. U vrijeme porasta revolucionarnog pokreta radnitva pod utjecajem Oktobarske revolucije, obrazuju se stranke iz kojih su se razvile faistike organizacije. U Italiji se javljaju ve 1921. godine, pod nazivom Camicie nere ( Kamicie Nere ) po crnim kouljama koje su nosili. Oni su pohodom na Rim u oktobru 1922. godine omoguili dolazak na vlast Benita Musolinija. Nezadovoljni vanjskopolitikim statusom Italije nakon Prvog svjetskog rata, faisti su odluili silom ostvariti hegemoniju na Mediteranu i Balkanskom poluostrvu

Talijanski ekspanzionizam inspirisan je Musolinijevom potrebom da ispuni nacionalistike ambicije i odri ugled svjetskog dravnika. To ga je inspirisalo da ojaa poloaj Italije u srednjoj Evropi i pokua stei kolonijalno carstvo u Etiopiji 1935. Britanski i francuski otpor te pobjeda antifaistike Narodne fronte u Francuskoj naveli su ga na intervenciju u paniji i na okretanje Hitleru osovinom Rim - Berlin 1936. Hitlerov ekspanzionizam bio je u skladu sa njemakim nacionalistikim eljama da se nadoknade gubici iz 1919. i tenjom za hegemonijom u Evropi, ukljuujui evropski dio Rusije, te za kolonijalnim carstvom u Africi i dalje. Poeci dvadesetih godina pokazali su da je nacistima bila potrebna privredna kriza da bi doli na vlast. Godine 1923., dok su vladale posljedice posljeratne inflacije, nacisti su dobili 32 poslanika mjesta na prvim slobodnim izborima. Ali, na sljedeim izborima, kada je privredna situacija poela da se stiava, drali su samo 15 poslanikih mjesta. Dok god je to blagostanje trajalo, nacisti su bili osueni da ostaju na marginama njemake politike. u kratkom vremenskom roku velika ekonomska kriza je nakodila njemakoj privredi die nego i jednojn drugoj u Evropi. Do 1932. industrijska proizvodnja se skoro prepolovila, i 6 miliona osoba, treina njemake radne snage bilo je nezaposleno. Zahvaljujui ekonomskoj krizi nacisti su prvi put postali glavna politika snaga . na prvim izborima poslije kraha Vol strita 1930., broj nacistikih poslanika popeo se sa 12 na 127. U julu 1932., na vrhuncu krize, nacistika stranka je dobila 30 % glasova i 230 poslanikih mjesta vie nego i jedna partija u historiji Vajmarske republike. Hitler je 30. januara 1933 postao kancelar, uz podrku katolike partije centruma, koja mu je sa svojih 8 % glasova pomogla da dobije veinu 52 %. Kasnije e Hitler dobijati sve vie glasova. On je uveo klasinu diktaturu i serijom zakona, odredbi i sl. je rekonstruisao Reich, pretvarajui ga u unitaristiku Njemaku, ukidajui podjelu na protestante i katolike i sl., a proglaavajui arijevce i u skladu sa time progonei Jevreje. 30. januara 1934. donio je Zakon o omoguavanju voenja vlade, ime je ukinut federativni karakter njemake drave, tj. landovi. Poslije smrti Hindenburga u avgustu 1934. Hitler je postao i poglavar drave. Dunosti kancelara i predsjednika sjedinjene su u njegovoj linosti. Kao predsjednik Hitler je automatski postao vrhovni komansant njemake vojske od koje je od tada zahtijevano da se zaklinje na vjernost ne otadbini, nego Hitleru lino. Hitler je teio ratu, ali nije oekivao da e to biti rat takvih razmjera. U njegovoj tzv. Drugoj knjizi objavljenoj nakon rata,govori se o teorriji prostora, pri emu Hitler kae da njegov pokret mora da odredi rast naroda koji je prvi na svijetu. On ima ideju o tome da Njemaka bude hegemon hegemona, tj. da Europa bude hegemon svijeta, a Njemaka njen hegemon.

Po Hitlerovom miljenju zemlja je boija i pripada onome ko je prvi stavi pod plug. To Njemaka mora da uradi kao najsposobnija za to, pa je prema tome rat opravdan. Teorija prostora ima dvije varijante: ujedinjenje austrijskih Nijemaca, sudetskih Nijemaca, njemakih manjina u Poljskoj, osvajanje Rusije s tim da ona postane njemaka Indija. Njemaka je teila prikljuenju sjeverne Francuske zbog rudnika, Belgije, zatim Poljske i Ukrajine, sklapanju carinske unije sa Austrijom i svoenju Rusije na predpetrovske granice, to znai da Rusija nebi izlazila na Baltiko i Crno more. Ribentrop je podijelio Evropu na 7 velikih prostora i shodno tome na 7 velikih sila. im je Hitler doao na vlast, Njemaka je poela da se ponovo naoruava. Zahtijevan od vas Nijemaca, rekao je u januaru 1933., da nama , poto ste drugima dali 14 godina, date 4 godine. Na zboru u Nirnbergu 1936. Hitler je podnio izvjetaj ta je uinjeno za te etiri godine: nijedan dotadanji premijer nije bio u stanju da prikae tako pobjedonosni rekord uspjeha. nezaposlenost je pala u toku etiri godine sa 6 na manje od 1 miliona, a industrijska proizvodnja se podigla do nivoa koji je imala prije velike krize. Hitler je tada mogao tvrditi da je stvorio koliko veliku toliko i uspjenu Njemaku. Sar se 1933. referendumom izjasnio za pripajanje Njemakoj, a u martu 1936. njemaka vojska je umarirala u demilitarizovanu Rajnsku oblast. Njemaka vlada vie nije priznavala ogranienja Versaja i zapoela je obiman program naoruavanja. Prvi put nakon Prvog svjetskog rata, Njemaka je ponovo postala najvea sila na evropskom kontinentu, od koje se strahovalo i iji se glas sluao. Izmeu 1933. i 1938. trokovi za odbranu Njemake su se upetostruili. Ova akcija posebno je uzela maha nakon 1936. godine, nakon okupacije Rajnske oblasti. Tada je usvojen etvorogodinji plan za ponovno naoruanje koji je, vie nego i u jednoj drugoj evropskoj zemlji, vei dio privrede usmjerio na ratne potrebe. Trei Rajh je bio zasnovan na nakim politikim i ideolokim stavovima neposredno naslijeenim iz XIX stoljea, koje je Hitler razradio u politiku teoriju i pretvorio u praksu, a Rozenberg nazvao mitom XX stoljea. U ljudskom drutvu i ovjekovoj historiji, glasi sutina tih stavova, kljunu ulogu imaju rase, a zadatak je XX stoljea da osigura rasnu istou. Nacionalsocijalistiki pokret je to ispisao na svoj barjak i, doavi na vlast, poeo da ostvaruje drutvo i dravu rasne istote. Osnovu njegovog rasizma inio je antisemitizam, pa je namjera da se ideologija pretvori u politiku stvarnost otvorila pitanje mnogobrojnih Jevreja, sraslih s njemakim drutvom, ija je uloga u drutvu, privredi i kulturi bila veoma istaknuta, a od kojih su mnogi nosili u sebi duboko ukorjenjeno njemako nacionalno osjeanje. Ali, upravo je ovo srastanje Jevreja u njemaku naciju budila posebna ogorenja

antisemita, naroito nacionalsocijalista... Pravne osnove rasnoj dravi postavljene su Nirnberkim rasnim zakonima, od kojih je jedan zvanino nosio ime Zakon o zatiti Rajha, a drugi Zakon o zatiti njemake krvi i njemake asti. ... Prva meu tim naredbama od 14. novembra 1935. utvrdila je slijedei princip: Jevrejin ne moe biti dravljanin Rajha. On ne raspolae sa pravom glasa u politikim pitanjima; on ne moe vriti javne funkcije. Hitler je teio da Jevreje odvoji od ostalog njemakog naroda, i da ih pripremi za eventualnu likvidaciju. Jevreji su bili iskljueni iz dravne slube, odvojeni od svojih zanimanja, sportova i umjetnosti. Organizovani su bojkoti jevrejskih radnji i isticane su crne liste onih domaica koje su se usudile da se oglue o bojkot. Godine 1935. po Nirnberkom zakonu o rasi, postalo je nezakonito sklapanje brakova ili odravanje seksualnih odnosa izmeu Jevreja i ostalih Nijemaca. ... Iznenada je doao nov snaan talas antisemitizma, koji je dotad stalno jaao, a doao je i kraj privrednoj sigurnosti Jevreja. Povod je bio atentat jednog sedamnaestogodinjeg Jevrejina na nekog njemakog diplomatskog slubenika pri ambasadi u Parizu; slubenik je podlegao povredama, Mladi je pucao u znak osvete zbog nacionalsocijalistikog antisemitizma, ali je jedino uspio da prui povod za neviene pogrome u XX stoljeu. Atentat u Parizu dao je priliku koju je Gebels odavno ekao. Na godinjicu pokuaja pua iz 1923., uveer, 9. novembra 1938. nacistiki prvak je iskoristio komemorativnu akademiju svojevremeno izginulih drugova i pozvao na antisemitsku akciju okupljene voe partije, SS i SA odreda. Tako je poela zloglasna kristalna no u kojoj su nacionalsocijalisti organizovali i predvodili spontani revolt njemakog naroda. irom cijele zemlje jurini odredi su se ustremili na jevrejske bogomolje, kole, trgovine, preduzea i kue. Paljevine, ruenja i demoliranja ipak nisu ostali jedini zloin noi izmeu 9. i 10. novembra 1938: bilo je ubijeno najmanje nekoliko desetina ljudi. Od tada su Jevreji konano iskljueni iz drutvenog ivota u cjelini i nad njima je poela lebdjeti sjenka smrti. Poetkom 1939. Hitler je u jednom govoru obeao budunost bez Jevreja, ali je u tom trenutku masa njih jo ivjela u Njemakoj. Godine 1940. stvarani su planovi da Jevreji budu iseljeni na ostrvo Madagaskar poslije Njemake pobjede u ratu, meutim, od ljeta 1941. pristupilo se planskom istrebljenju, masovnom ubijanju, to je eufemistiki nazvano konanim rjeenjem jevrejskog pitanja. Rasistika, antisemitska Njemaka poela je ivot kao totalitarna drava, koja ima dvije kategorije stanovnitva, punopravnu i bespravnu, ali je zavrila kao kriminalna ustanova koja sistematski vri masovna ( milionska ) ubijanja itavih naroda.

Drava nacionalsocijalista nije bila samo antisemitska; ona je za nie rase proglasila i neke druge etnike grupe, pa ak i porodice naroda. Rasna strogost je bila usmjerena i na Cigane, sa kojima nije ni moglo biti pravih problema, jer su oni i onako ivjeli na rubu civilizacije, u nekoj vrsti dobrovoljnog geta, i bili bez ikakvog znaajnijeg mjesta u drutvenom ivotu. Ipak je totalitarna mainerija poela da progoni Cigane i alje ih u logore ve od decembra 1938; u Drugom svjetskom ratu su i za njih doli dani masovnog unitavanja. U pogledu drugih evropskih naroda, Sloveni su smatrani za niu rasu, to nije bilo bez najtjenje veze sa namjerama da se njemaka drava proiri na ehoslovaku, Poljsku, Sovjetski Savez. Za ljude nie rase smatrani su i svi Nijemci sa uroenim tekim psiho fizikim manama, pa ni oni nisu smatrani lanovima zajednice. Kada su otpoeli eksperimenti na ivim ljudima, uz logorae su kao zamorii sluile i osobe sa uroenim tekim manama. panski graanski rat Nakon Prvog svjetskog rata u paniji se razmahao pokret Katalonije za autonomiju, demokratske snage su jaale te ubrzo proglasile autonomiju. Ali, jaka reakcija s klerom na elu i nejedinstvenost demokratskih snaga omoguile su diktaturu Prima De Rivere 19231930. Godine 1931. Katalonija je postala autonomna, demokratske snage ujedinile su se u Narodni front, koji je 1936. godine dobio veinu na izborima. Nakon uspjeha Narodnog fronta na izborima u paniji 1936. godine, vojna hunta pokuala je da puem preuzme vlast u zemlji. Iste godine general Franco ( Franko ) poeo je krvavi graanski rat, koji su potpomogle faistike sile, Italija i Njemaka. Antifaistiki pokret Jugoslavije ispoljio je meu prvima solidarnost s borbom panskog naroda protiv generala Franciska Franka. U panskom graanskom ratu uestvovalo je preko 1.600 Jugoslavena, koji su se borili u redovima internacionalnih brigada. Graanski rat 1936. 1939. godine postao je meunarodni problem. Francuska i Velika Britanija su zastupale politiku nemijeanja, dok je SSSR snabdjevao republikance sa ratnim materijalom. Iz cijelog svijeta hiljade dobrovoljaca borilo se u internacionalnim brigadama na strani republikanaca. Njemaka i Italija pruile su punu podrku pobunjenicima pod vostvom generala Franca ( Franka ). Njemaka ih je snabdijevala orujem, tehniarima i pilotima, a Italija sa vie desetina hiljada dobrovoljaca. Tri godine kasnije republikanci su poraeni i u zemlji je je uspostavljena faistika diktatura.

Anschlus Austrije Prva na udar Hitlerove politike je dola Austrija. U njoj su kranski socijalisti preuzeli dominantnu ulogu od socijaldemokrata i postepeno evoluirali ka faizmu. Nacisti su 15. marta 1933. u Austriji bili u ilegali, oko ega je bilo sukoba Hitler-Dolfus. U februaru 1934. izbija ustanak radnika u Beu, a 1. maja Austrija se proglaava faistikom korporativnom dravom, po ugledu na Italiju. Dolfus je 25. jula ubijen, a naslijedio ga je unig, na koga Hitler vri veliki pritisak. unig poputa i pristaje na plebiscit ali je Hitler bio svjestan da ima dosta onih koji su bili protiv anlusa, pa jo nije htio plebiscit. Nakon unigove ostavke na vlast dolazi Zeis-Inkvart, voa austrijskih nacista. Ubrzo Hitlerove trupe ulaze u Austriju, koja je proglaena istonom markom. Nakon Hitlerovog dolaska u Be, organizuje se plebiscit, na kome se 99,8 % stanovnika izjasnilo za anlus. Slijedea je na redu bila ehoslovaka. esi i Slovaci su imali unitarnu dravu, u kojoj se smatralo da su Slovaci eko pleme. U Slovakoj se razvio nacionalni pokret za federaciju i samostalnost, a daljnji razvoj situacije im je omoguio da se proglase najprije autonomnim, a zatim nezavisnim. Od 1933. Konrad Henlajn je vodio Domovinski front sudetskih Nijemaca, a od 1935. se pokret zvao Partija sudetskih Nijemaca. Hitler mu je davao instrukcije kako da djeluje u cilju pripajanja eke. Bene je pokuavao angaovati Francusku i Englesku diplomatskim putem, ali uzalud. U maju 1938. dolazi do prve eke krize, a u septembru do druge, to je vodilo ka Minhenskom sporazumu. Pomirljiva politika zapadnih drava prema Hitleru dovodi 1938. godine do kapitulacije zapadnih demokracija. Na sastanku u Minhenu 1938. Francuska i Velika Britanija su popustile pred Hitlerovim zahtjevima, smatrajui da e to spasiti svjetski mir. Sastanak dvojice diktatora sa predsjednicima vlada Britanije i Francuske, poeo je u 12 sati i 45 minuta ... Hitler je bio blijed, uzbuen. Budui hendikepiran zbog nepoznavanja i jednog stranog jezika, on se najvie oslanjao na Musolinija. I zaista je izgledalo da je Musolini bio u boljem raspoloenju od sviju ostalih i da je odigrao vodeu ulogu na toj konferenciji i to definitivno i zbog toga to je poznavao jezike ostalih... Konferencija je bila tako brzo improvizovana da joj je nedostajala svaka organizovanost. Zapisnici se uope nisu vodili, delegacije su sjedile u udobnim naslonjaima, razbacanim u velikom krugu. Poslije odmora za ruak, u sobu su nagrnuli ambasadori, slubenici i autanti, koji su sainjavali publiku, poredanu du zidova. Zajednika diskusija bila je esto prekidana u upadicama ili razgovorima pojedinaca a to je bilo olakano tekoama oko prevoda. Kad

god bi lanovi ove ili one delegacije ulazili ili izlazili radi pripremanja nacrta, nastajao je prekid u radu. G. emberlen, bivi ministar finansija, bio je naroito uporan u pitanjima kao to je naknada za svojinu; Hitler je to pitanje odbacio ljutito i ravnoduno. Najzad je postignut sporazum u ranim jutarnjim asovima, 30. septembra. Dvojica diktatora prepustili su Britancima i Francuzima odvratan zadatak da saope esima uslove pod kojima e se izvriti kasapljenje njihovih zemalja. ... One noi kada je odravana Minhenska konferencija napisao je general Jodl u svom dnevniku i ovo: Potpisan je Minhenski sporazum. ehoslovaka kao sila vie ne postoji... Hitlerov genije i njegova odlunost da se ne prikloni ak ni pred svjetskim ratom, opet su odnijeli pobjedu bez upotrebe sile. Ostaje nada da su nevjerni, slabi i sumnjalice promjenili svoje miljenje i da e kao takvi i ostati. Hitlerov presti u Njemakoj uzdigao se ovim jo vie; olakanje zbog izbjegnutog rata bilo je udrueno sa oduevljenjem zbog tako jeftinog dobitka... Za est mjeseci Austrija i Sudetska oblast predstavljali su trijumf onih metoda politikog rata koje je Hitler tako briljivo pripremao posljednjih godina. Time je sjajno odbranjena i njegova postavka o slabosti zapadnih demokratija, kao i o meunarodnoj pocjepanosti koja nije doputala stvaranje jedinstvenog fronrta protiv njega. Pet godina poslije dolaska na vlast, on je Njemaku uzdigao sa najnieg poloaja na kome se nalazila u itavoj svojoj historiji na poloaj vodee sile u Evropi, a sve to ne samo bez rata, nego i uz pristanak Britanije i Francuske. Taktika zakonitosti donijela je velike dividende, kako u inostranstvu tako i kod kue. injenica da je predsjednik vlade Velike Britanije dolazio dva puta u Njemaku da posreduje kod njega i da je u treem sluaju urio urio preko Evrope, zajedno sa efovima vlade Francuske i Italije, da se poslije najsitnije mogue primjedbe sastane s njim, sadravala je u sebi razloge za Hitlerovo lino trijumfovanje. On je svakako bio svjestan znaaja injenice da je dvadeset godina poslije zavretka Prvog svjetskog rata diktirao uslove pobjednikim silama iz 1918. u onome istom gradu u kome je poeo svoju karijeru kao nepoznati agitator. Poslije Minhena, izvan Njemake je zavladalo miljenje da je Hitler cijelo vrijeme blefirao, da je uvijek imao na umu Minhen i da se podrugljivo smjeka kada emberlen nije mogao prozrijeti njegov blef i kad je ozbiljno shvatio njegove prijetnje. Ovo miljenje u najveoj mjeri karakterie diskusija za vrijeme Minhenske krize, ak i danas. Meutim, ono ne odgovara utiscima onih koji su poznavali Hitlera u to vrijeme. Ako se ti utisci uporede, dobiva se potpuno razliita slika Hitlerovog duevnog stanja. Najvjerovatnije je da je Hitler bio potpuno neodluan da li da rizikuje rat ili ne, sve do podne 28. septembra, kada je primio

poruku od Musolinija. Prema miljenju emberlena, Hitler nije oklijevao u pitanju da li da dobije Sudetsku oblast pomou sile ili pregovora, nego da li e dobiti Sudetsku oblast a uz to i cijelu ehoslovaku. Kritika Minhenskog sporazuma, koja je poela da se pojavljuje u Britaniji i Francuskoj, i injenica da je Britanska vlada predloila poveanje, a ne smanjenje svog programa naoruanja, ubrzo je izazvala Hitlerov bijes. Poslije razmiljanja Hitler je ostavio stvari da miruju za neko vrijeme, ali njegova namjera da krene jedan stepen dalje nije nikada dolazila u pitanje, pa je 21. oktobra izdata oruanim snagama nova direktiva koja je predviala, neposredno poslije mjera za odbranu Njemake, pripreme za likvidaciju ehoslovake... U martu 1939. godine, njemake trupe su ule u ehoslovaku, okupirale je i raskomadale. Na njenoj teritoriji stvoreni su eki Protektorat, pod njemakom vlau, a Slovaka je postala satelitska drava. Naredni agresivni akt Njemake bio je usmjeren prema Poljskoj, od koje je Hitler traio Gdansk ( Danzig Dancig ). Britanski i francuski stav prema Hitleru bio je do 1939. daleko od jedinstvenog. Hitlerova autokratija, antiboljevizam i antisemitizam bili su cijenjeni, a u veem dijelu Evrope nije bilo otpora saradnji sa nacistikom Njemakom. Nakon neuspjeha Drutva naroda u sluaju Etiopije, Belgija i druge manje evropske drave pokuavale su ouvati svoju samostalnost, pridruujui se 1938. Kopenhagenskoj deklaraciji. To je bio uzaludan pokuaj jer su do 1939. samo granice panije, Portugala, Turske, vajcarske i vedske ostale nepovrijeene. Britanija i Francuska su pokuavale izbjei sukob smirujui Hitlera. Nakon rtvovanja ehoslovake u Minhenu 1939. to vie nije bilo mogue. zakljuujuim Ugovorom o nenapadanju. Drugi svjetski rat KRONOLOKA TABLICA DRUGOG SVJETSKOG RATA 1939. 1. 3. 9. 9. Njemaki Velika napad Britanija na i Poljsku; poetak drugog svjetskog rat rata Zbog neodlune politike zapadnih zemalja, Sovjeti su se u avgustu 1939. godine nagodili sa Hitlerom,

Francuska

objavljuju

Njemakoj

17.9. Sovjetske trupe ulaze u istonu Poljsku 28.9. U Moskvi potpisan sporazum izmeu Njemake i SSSR-a o podjelii Poljske; Estonija

potpisuje sa SSSR-om ugovor o pomoi i ustupa mu uporita 5. 10. Letonija potpisuje sa SSSR-om ugovor o pomoi i ustupa mu uporita 6. 10. Svretak ratnih operacija protiv Poljske; od podruja koja je okupirala Njemaka (nakon to su neki dijelovi pripojeni Reichu) osnovan "Generalni guvernman" 10. 10. Litva potpisuje sa SSSR-om ugovor o pomoi i ustupa mu uporita 30. 11. Poslije neuspjeha pregovora o teritorijalnim zahtjevima, SSSR napada Finsku 14. 12. Drutvo naroda proglaava SSSR agresorom i iskljuuje ga iz svojih redova 1940. 12. 3. Potpisan finsko-sovjetski ugovor o miru u Moskvi; Finska odstupa SSSR-u Karelijsku prevlaku, a poluotok Hanko ustupa mu na 30 godina 9. 4. Njemaka bez borbe zaposjeda Dansku 9. 4.-8. 6. Njemaka osvaja Norveku 10. 5. Njemaka napada na Zapadu i ulazi u Nizozemsku i Belgiju (kapituliraju 15. 5. odnosno 18. 5.); u Velikoj Britaniji Winston Churchill postaje predsjednik vlade 10. 6. Italija objavljuje rat Velikoj Britaniji i Francuskoj 14.6. Njemake trupe ulaze u Pariz 16. 6. U neokupiranom dijelu Francuske predsjednik vlade postaje Petain i trai primirje od Njemake 18. 6. General de Gaulle sastavlja u Londonu "Nacionalni komitet slobodne Francuske" 22. 6. Petainova vlada potpisuje u Compiegneu primirje s Njemakom 28. 6. Sovjetske trupe zaposjedaju dio Sjeverne Bukovine i Besarabiju 10.7- lipanj 1941. Njemaki zrani napadi na Veliku Britaniju ("Bitka za Englesku"); 14.-15. 11. 1940. njemako zrakoplovstvo sravnjuje sa zemljom engleski grad Coventry 3. 5. i 6. 8. Litva, Letonija i Estonija pripojene Sovjetskom Savezu, u skladu s njemakosovjetskim ugovorom 30. 8. "Druga beka arbitraa" odreuje da Rumunjska ustupi Maarskoj sjevernu Transilvaniju 27. 9. Njemaka, Italija i Japan potpisuju u Berlinu Trojni pakt ("osovina Rim-Berlin-Tokio") 28. 10. Talijanske ete napadaju iz Albanije Grku 20. 11. Maarska pristupa Trojnom paktu 23. 11. Rumunjska pristupa Trojnom paktu

1941. 22. 1. Kapitulacija talijanske vojske u Tobruku 25. 3. Jugoslavija pristupa Trojnom paktu 27.3. U Jugoslaviji udar protiv kneza Pavil i otkazivanje pristupa Trojnom paktu 31.3. Prva ofenziva njemakog afrikog korpusa u Libiji; prodor doEgipta 5. 4. Englezi zauzimaju Adis Abebu 6. 4. Potpisan sovjetsko-jugoslavenski ugovor o prijateljstvu; poetak njemako-talijanskih ratnih operacija protiv Jugoslavije (kapitulacija jugosl. vojske 17.4.) i Grke (do 11.5. zauzeta itava Grka s otocima) 13.4. U Moskvi potpisan japansko-sovjetski ugovor o nenapadanju i prijateljstvu 20.5.-1.6. Nijemci zauzimaju Kretu 22. 6. Njemaka napada bez objave rata SSSR; Komunistika partija Jugoslavije prvi put poziva na oruani ustanak (drugi put 4.7.) rujan-listopad Nijemci zauzimaju Kijev, Kalinin, Odesu, Taganrog, Harkov rujan-studeni Britanije (Atllantska povelja) 28. 11. Nijemci prodiru preko Volge; Crvena armija oslobaa Rostov 6. 12. Poetak sovjetske protuofenzive pred Moskvom 7. 12. Japanci napali ameriku flotu u Pearl Harboru 8. 12. SAD i Velika Britanija objavljuju rat Japanu 11.12. Njemaka i Italija objavljuju rat Sjedinjenim Dravama 22. 12. U Jugoslaviji formirana 1. proleterska udarna brigada kao prva regularna jedinica JNA (u Rudom) 29. 12. Sovjetske ete oslobaaju Ker; zaustavljena njemaka ofenziva u Sovjetskom Savezu 1942. sijeanj-veljaa U Jugoslaviji druga neprijateljska ofenziva na osloboeni teritorij (u Bosni) sijeanj-svibanj Japan osvaja Singapur, Nizozemsku Indiju, Burmu, Filipine i velik broj otoka Prva neprijateljska ofenziva na osloboeni teritorij u Srbiji 14.8. Churchill i Roosevelt potpisuju program zajednikih politikih naela SAD i Velike

na Pacifiku 20. 1. Konferencija nacionalsocijalistikih prvaka u Berlinu (Berlin-Wannsee) donosi odluku o "konanom rjeavanju" idovskog pitanja travanj U Jugoslaviji trea neprijateljska ofenziva na osloboeni teritorij (prodor u Bosansku Krajinu, listopad bitka na Kozari) 4.-7.6. Pomorska i zrana bitka kod otoja Midway na Pacifiku; odluna pobjeda amerikih snaga nad Japanom 7.6.-4.7. Nijemci osvajaju Krim sa Sevastopolom 30. 6. Kod EI Alameina zaustavljeno njemako napredovanje u Sjevernoj Africi 16. 7. Poetak velike talijanske "roke ofenzive" u Sloveniji 7. 8. Amerikanci se iskrcavaju na Guadalcanalu (najveem u skupini Salomonskih otoka) 1. 8. Njemake planinske jedinice stiu na vrh Elbrus na Kavkazu 23. 10.-20. 11. Britanska protuofenziva u Sjevernoj Africi; Montgomery probija njemakotalijanske poloaje kod El Alameina 7.-8. 11. Britanske i amerike trupe iskrcavaju se u Maroku i Aliru 11. 11. Njemake ete ulaze u viijsku Francusku 19.-21. 11. Crvena armija opkoljava Nijemce kod Staljingrada 26.-27. 11. U Bihcu odrano 1. zasjedanje AVNOJ-a 1943. 14.-26. 1. Konferencija u Casablanki (Churchill, Roosevelt, de Gaulle); silama osovine postavljen zahtjev za bezuvjetnom kapitulacijom 14. 1.-17.2. Crvena armija probija front na Donu 20. 1. do travnja U Jugoslaviji etvrta neprijateljska ofenziva na osloboeni teritorij (prijelaz narodnooslobodilake vojske i Vrhovnog taba preko Neretve i Drine) 31. 1. i 2. 2. Kapitulacija njemake 6. armije u Staljingradu; feldmaral von Paulus predaje se sa 90000 vojnika 13. 5. Kapitulacija njemako-talijanskih trupa u Sjevernoj Africi 15.5.-15.6. U Jugoslaviji peta neprijateljska ofenziva na osloboeni teritorij (bitka na Sutjesci) 10.7. Anglo-amerike trupe iskrcavaju se na Siciliji 12.7. Poetak sovjetske ljetne ofenzive; njemake trupe povlae se preko Dnjepra 25. 7. U ltaliji svrgnut Benito Mussolini i interniran na Gran Sassu

od rujna do sijenja 1944. U Jugoslaviji esta neprijateljska ofenziva na cjelokupni osloboeni teritorij 3.9. U Siracuzi na Siciliji tajno potpisano primirje izmeu Italije i Saveznika 8. 9. Kapitulacija ltalije 9. 9. Amerikanci se iskrcavaju kod Salerna 12. 9. Nijemci padobranskim desantom oslobaaju Mussolinija iz internacije; nakon toga Mussolini osniva u Sjevernoj Italiji .Socijalnu Republiku Italiju" 13. 10. ltalija objavljuje rat Njemakoj 6. 11. Crvena armija oslobaa Kijev 8. 11-1. 12. Teheranska konferencija (Roosevelt, Staljin, Churchill); dogovorena podjela Njemake, odreene istona i zapadna granica Poljske, odlueno da se pomae NOP u Jugoslaviji 29. 11. U Jugoslaviji Drugo zasjedanje AVNOJ-a (u Jajcu) 27. 12. Libanon postaje nezavisan od Francuske 1944. 1. 1. Sirija dobiva nezavisnost 14. 1. Crvena armija zapoinje ofenzivu kod Lenjingrada i Novgoroda 21. 1. Amerikanci se iskrcavaju kod Nettuna (juno od Rima) 4. 3. Poetak velike sovjetske ofenzive protiv njemakog junog krila (do 12. 5. osloboeni Krim i Odesa) od travnja do lipnja U Jugoslaviji sedma neprijateljska ofenziva na osloboeni teritorij (u sklopu ofenzive njemaki zrani desant na Drvar 25. 5.) lipanj-srpanj Poetak velike americke ofenzive na junom Pacifiku 4. 6. Amerike ete zauzimaju Rim 6. 6. Iskrcavanje anglo-amerikih trupa u Normandiji pod zapovjednitvom generala Eisenhowera (poetak tzv. druge fronte) 22. 6. Poetak sovjetske ofenzive protiv njemake armijske grupe Centar"; napredovanje sovjetskih trupa prema Narevu i Visli 20. 7. Neuspio atentat na Hitlera u Rastenburgu 25. 7. Na Zapadu Amerikanci probijaju njemaku frontu kod Avranchea 26. 7. Crvena armija dolazi na Vislu

1.-2. 8. Crvena armija prodire do Varave i zaustavlja se pred Pragom, predgraem Varave na desnoj obali Visle; ustanak u Varavi, koji e trajati 60 dana 12. 8. Sastanak Tito-Churchill u Caserti 15. 8. Saveznici se iskrcavaju u junoj Francuskoj 21. 8. Crvena armija zauzima Bukuret 21. 8.-7. 1 O. Konferencija u Dumbarton Oaksu (SAD, Velika Britanija, SSSR, Kina) odluuje da se umjesto Drutva naroda osnuje Organizacija ujedinjenih naroda 2 25. 8. Rumunjska objavljuje rat Njemakoj; osloboen Pariz 14. 9. Sovjetske ete zauzimaju Pragu, predgrae Varave, u kojoj jo traje ustanak 16. 9. Crvena armija zauzima Sofiju 2. 10. Nijemci uguuju ustanak u Varavi 19. 10. do 3. 5. 1945. Amerikanci ponovo zauzimaju Filipine 20. 10. Jedinice prve armijske grupe NOVJ i Crvene armije oslobaaju Beograd 28. 10. Bugarska potpisuje primirje sa SSSR-om, Velikom Britanijom i SAD 16.-24. 12. Bezuspjena njemaka ofenziva u Ardenima 31. 12. Maarska objavljuje rat Njemakoj 1945. 12. 1. Sovjetske trupe probijaju njemaku frontu na Visli; do kraja sijenja napreduju do Odre 15. 1. Sovjetske trope zauzimaju Varavu 4.-11. 2. Konferencija u Jalti (Roosevelt, Staljin, Churchill); odlueno je da se Njemaka podijeli na etiri okupacione zone; SSSR se obvezuje da e ui u rat protiv Japana 7. 3. Amerikanci prelaze Rajnu kod Remagena; slom njemake zapadne fronte 18. 3. U Beogradu sastavljena vlada Federativne Demokratske Republike Jugoslavije 22. 3. U Kairu osnovana Arapska liga 1.4.-21.6. Amerikanci osvajaju japanski otok Okinawu 13. 4. Smrt amerikog predsjednika Roosevelta; na njegovo mjesto dolazi dotadanji potpredsjednik Harry S. Truman; sovjetske trupe zauzimaju Be 16. 4. Sovjetska ofenziva preko Odre i Nise prema Berlinu 19. 4. Amerikanci ulaze u Leipzig 21. 4. Francuzi zauzimaju Stuttgart 25. 4. Amerike i sovjetske ete sastaju se kod Torgaua na Labi

25. 4.-26. 6. Konferencija u San Francisku; osnivanje Organizacije ujedinjenih naroda 30. 4. Hitler izvrava samoubojstvo; njegov nasljednik postaje admiral Donitz 30. 4.-1.5. Jugoslavenska armija oslobada Trst 2. 5. Kapitulacija Berlina, koji su osvojile sovjetske trupe 7.5.,9. 5. U Reimsu i u Berlinu potpisana bezuvjetna kapitulacija Njemake; osloboena Ljubljana 8. 5. Jedinice 1. i 2. jugosl. armije oslobaaju Zagreb 15. 5. Kapitulacija svih njemakih trupa najugoslavenskom teritoriju 17. 7.-2. 8. Potsdamskakonferencija; 26. 7. donesena deklaracija o Japanu 6. 8. Amerikanci bacaju atomsku bombu na Hiroimu 8. 8. SSSR objavljuje rat Japanu 9. 8. Amerikanci bacaju atomsku bombu na Nagasaki 30. 8. Iskrcavanje amerikih snaga u Tokijskom zaljevu 2. 9. Kapitulacija Japana; potpisana na amerikom brodu "Missouri" u Tokijskom zaljevu Izbijanje rata Dok se u vezi s izbijanjem prvog svjetskog rata jo i moglo govoriti o "podjeli" krivnje, o pitanju krivnje za drugi svjetski rat nikad se nije raspravljalo. Za 1939. godinu more se uzeti kao nepobitno da su Hitler i njegovi pomagai rat planski pripremali i naposljetku tano odredili dan i sat u koji e zapoeti neprijateljstva. Pri tome valja ponovo naglasiti da poetkom godine Hitler jo nije bio siguran da e rat poeti onako i protiv onog neprijatelja kako se na kraju dogodilo, ali je odluio da u svakom sluaju - iskoristivi poloaj Njemake u Srednjoj Europi postignut 1938. pripajanjem Austrije i razbijanjem ehoslovake - stavi u pokret u meuvremenu izgraenu ratnu mainu radi ostvarenja svojih pravih ciljeva, u prvom redu "dobivanja prostora" na Istoku. Nekoliko tjedana poslije Mnchena povedeni su isprva oprezni razgovori s poljskom vladom da se ispita bi li ona moda htjela nastaviti politiku iz 1934. godine i pripomoi ostvarenju tih planova. Jer Varava je ak sudjelovala pri razbijanju ehoslovake i tom prilikom dobila od svretka prvog svjetskog rata sporni komad industrijskog podruja oko rijeke Olse (gradove Cieszyn, esky Tein). Ali ovoga puta Poljaci su ipak prozreli to im prijeti, a osjeali su se i dovoljno snanima da brane svoju samostalnost; pravilnost te odluke doivjela je svoju potvrdu kad je Hitler u oujku 1939. likvidirao i ostatak ehoslovake, koji je netom u Mnchenu i sam prizano, i

kad je 21. oujka zatraio da Poljska odstupi Njemackoj Gdansk (Danzig) i dopusti joj da kroz koridor izgradi auto-cestu koja e biti pod njezinim suverenitetom. U ehoslovakom sluaju Hitler je "dopustio" da se stvori marionetska Slovaka, dok su krajevi naseljeni esima doli kao "eko-moravski protektorat" pod takozvanu zatitu Njemake. To oito krenje rijei i meunarodnog prava izazvali su radikalan zaokret u britanskoj politici. Sada je naime i Chamberlainu postalo jasno da su Hitlerovi ciljevi mnogo dalekoseniji no to je uklanjanje nacionalnopolitikih "nepravdi" iz versailleskog poretka. Otvorenom izjavom premijera pred Donjim domom London je ponudio svoju pomo svakoj dravi koja bi svoju nezavisnost smatrala ugrorenom. Time se Velika Britanija angairala u Istonoj Europi, premda je to do tada uvijek izbjegavala, a to je bio znak da je uvidjela kako i nju samu ugroava nacistika ekspanzionistika politika. U meuvremenu. Italija je u travnju zaposjela Albaniju i mjesec dana kasnije sklopila s Hitlerom "elini pakt". Hitler je pak 28. travnja 1939. istodobno otkazao i ugovor s Poljskom zakljuen na deset godina i ugovor o floti zakljuen s Engleskom, pa je prema prokuanom receptu iskoristio njemake albe zbog Gdanska kako bi zaotrio meunarodnu krizu. Poela je diplomatska utrka za manje europske drave, pri emu je Njemaka, ve i geografski u prednosti, neke od njih ugovorima o nenapadanju uljuljala u iluzije da e njihov prostor ostati neutralan (Danska, Estonija, Letonija). Pri tome mu je Litva morala vratiti podruje Memela (litv. Klaipeda), a s Rumunjskom, neko gorljivom zagovornicom Drutva naroda i Male antante, sklopila je trgovaki ugovor o eksploataciji nafte, tako vane za voenje rata. Odluno je, razumije se, moralo biti stajalite SSSR-a. Propagandni aparat Treeg Reicha bio je do tada uperen protiv njega, i upravo je zato Staljin, koji je godinama nastojao voditi vanjsku politiku u okviru Drutva naroda i u sporazumu sa Zapadom, vidio u tome to su ga zaobili pri sklapanju Mnchenskog sporazuma neku zakulisnu prijetnju, sporazumijevanje etvorice na raun SSSR-a. Pa kad su u ljetu 1939. London i Pariz pokuali tu pogreku ispraviti i u obrambeni front protiv njemake agresije ukljuiti i Moskvu, ona je u tome, jo uvijek nepovjerljiva, vidjela u prvom redu pokuaj da je gurnu u prvu borbenu liniju. A njezino je nepovjerenje bilo utoliko vee to Poljska, precjenjujui svoje snage, nije htjela sovjetskim trupama dopustiti prolaz ni u sluaju rata niti sklopiti ugovor o uzajamnoj pomoi. Tako su se pregovori otegnuli, dok ih odjednom nije prekinula vijest o njemako-sovjetskom Paktu o nenapadanju (23. kolovoza), koja je zaprepastila svijet. Staljin se nadao da e s takvim ugovorom moi ostati izvan rata, koji je oito bio pred vratima. Hitler je moda ak

oekivao da e time zadrati Zapad da ne ispuni svoja obeanja o pomoi Poljskoj, jer joj sada stvarna pomo nije mogla ni stii, i da e izoliranu poljsku dravu brzo pregaziti. S moskovskim paktom bioje povezan i tajni sporazum u kojemu su obje sile meusobno razgraniile interesne sfere, pri emu je Baltik i poljski istok du Visle i Nareva pripao sovjetskoj sferi. Tako se zapravo jo prije poetka rata izvrila etvrta dioba Poljske, a sovjetsko vodstvo, koje se zbog ureenja nakon prvog svjetskog rata moralo zadovoljiti "socijalizmom u jednoj zemlji", dobilo je osnovicu za svoju kasniju vanjsku politiku. Osvajanje Poljske U ratu, koji je zapoeo 1. rujna. Hitler je brzo svladao i zaposjeo Poljsku. Ali zapadne su sile ipak stupile u rat, a i SSSR je takoer uputio svoje trupe u poljske krajeve koji su ugovorom s Hitlerom bili priznati. I tri su baltike drave bile primorane sklopiti s njim "ugovore o pomoi" i svoja uporita ustupiti Crvenoj armiji. Baltiki Nijemci, koji su bili naseljeni u tim zemljama ve oko 600 godina, preseljeni su na temelju njemako-sovjetskog ugovora "o granicama i prijateljstvu" od 27. rujna 1939. "kui u rajh". A u pobijeenoj Poljskoj Nijemci su zapoeli krvavo barbarstvo, koje je trebalo unititi poljski narod. Nekadanje pruske pokrajine - jo neto poveane - proglaene su njemakim okrujima (Reichsgau) i tu su se nacionalsocijalistiki funkcionari morali prihvatiti ponovne germanizacije. U preostalom dijelu Poljske (takozvanom "Generalnom guvernmanu"), u koji je doao za generalnog guvernera - gotovo kao gorka karikatura same ideje - dotadanji predsjednik Akademije za njemako pravo, poeli su odredi SS ili SD hapsiti i masovno strijeljati ljude, ne tedei ni ene ni djecu, da bi unitili vodei politiki i intelektualni sloj i, u Poljskoj tada veoma brojne, idove. Dio oficira koji se nije slagao s tim nasiljima zadovoljavao se time da svoje ete dri po strani od svega toga, ograniavajui se na isto vojne zadatke. Ali u vrhu vojnog vodstva bilo je nekoliko ljudi iz kole biveg efa generaltaba Becka, koji je u ljetu 1938. iz protesta prema Hitlerovoj ratnoj politici podnio ostavku, kojima je, kao i tadanjem efu generaltaba Halderu, bilo jasno da vojska snosi moralnu i politiku suodgovomost pa su razmiljali kako da uklone Hitlera. inilo se da je jo mogue sprijeiti veliki svjetski poar, budui da se zasad na Zapadu vodio samo pozicijski rat. Englesko-francuske trupe ule u izgraeni obrambeni sistem i ekale, a Chamberlainova je vlada jo uvijek traila nekakav izlaz i nadala se da e blokada efikasno

djelovati na njemaku ratnu privredu, kojoj su bile potrebne sirovine. Slaba njemaka opozicija uspostavila je neke dodire s engleskim izaslanicima, ali se ubrzo pokazalo da ona zapravo ne zna to bi mogla uiniti. Rat na Zapadu U proljee 1940. zapoele su velike ratne operacije. Najprije su zahvatile dravu koja je u prvom svjetskom ratu jo bila uspjela sauvati neutralnost, Norveku. Tu su se izravno sukobili zapadni i njemaki interesi. Njemaki su se brodovi jo uvijek mogli probijati kroz blokadu time to su plovili du norveke obale, dakle neutralnim teritorijalnim vodama; tuda se preko Narvika prije svega dovozila vedska ruda, koja je bila od ivotne vanosti za njemako naoruavanje. Sada je vodstvo njemake ratne mornarice htjelo pod svaku cijenu taj opskrbni put i vojniki osigurati, dok je Zapad htio, upravo suprotno, zatvoriti taj posljednji slobodni prolaz u Sjevernom moru. Obje vojnike operacije to su ile za ostvarenjem tih ciljeva bile su planirane za isti dan, ali je njemaka bila pripremljena temeljitije i obuhvatnije, jer je Njemaka htjela vojniki zauzeti sve kljune poloaje u itavoj zemlji. U sukobu do kojeg je dolo njemaka je flota dodue izgubila sve svoje moderne razarae, ali se englesko-francuski ekspedicijski korpus morao povui iz Narvika, i vojniki slaba Norveka morala se poslije kratkotrajnog otpora pokoriti njemakoj okupaciji. Pri tome je ve i njemako ratno zrakoplovstvo pokazalo svoje znaenje u suvremenom ratovanju kao transportno i borbeno sredstvo, a potvrdila se i njemaka premo u zraku. 10. svibnja poeo je njemaki napad na Zapadu, i opet, kao u prvom svjetskom ratu, s jakim desnim krilom, koji je ovoga puta uvukao u podruje operacija ak i Nizozemsku, ali uz odluujui udar u sredini. Upravo ondje gdje je na belgijskoj granici prestajao vrst obrambeni sistem Maginotove linije, njemake su udarne divizije krenule u munjeviti napad kako bi razdvojile neprijateljske armije. "Plan zahvata srpom"urodio je potpunim uspjehom zahvaljujui i koncentriranoj snazi oklopnog naoruanja i neprestanoj njemakoj nadmoi u zraku. Dvije neutralne drave, Nizozemska i Belgija, bile su pregaene i brzo prisiljene da kapituliraju, a engleski ekspedicijski korpus opkoljen kod Dunkerquea: ali zahvaljujui akciji engleske flote uspjelo mu je, iako uz gubitak cjelokupnog ratnog materijala, da se spasi na otok. Otpor preostalih francuskih trupa du Seine brzo je skren i Francuska primorana na kapitulaciju u Compiegneu (22.lipnja 1940). Ako je - govorei to je mogue objektivnije - velik dio Nijemaca prihvatio poetak rata tek s

lojalnom odanou, a nova osvajanja na Istoku ve s pravim zadovoljstvom, nakon ovog trijumfalnog esttjednog pohoda Hitler se naao na vrhuncu slave. Mussolini, njegov partner u "osovini", jo se sjeao prvog svjetskog rata. pa se u poetku, iako su taj savez nazivali "elinim paktom", radije drao politike "suzdravanja od rata", dakle opreznog ekanja. Ali sada, kad se inilo da je rije samo jo o podjeli plijena, on nije htio izostati, pa je 10. lipnja navijestio rat i Engleskoj i Francuskoj. A Hitler se ve u srpnju bavio milju da jo iste godine poalje svoje trupe na SSSR. V. Britanija i SAD Jedino se Engleska jo uvijek nije predavala. Chamberlain je 10. svibnja morao odstupiti zbog svojega prijanjeg politikog stajalita i zbog poraza u Norvekoj, pa je vodstvo kabineta preuzeo Winston Churchill. U tadanjoj situaciji on je svojoj zemlji mogao obeati samo "krv, znoj, rtve i suze", ali se takoer obvezao da e rat nastaviti svom energijom i iz svakog poloaja. Kad je Hitler (19. srpnja) pred njemakim Reichstagom u pozi svemonog pobjednika ponudio okonanje rata, Engleska se na to nije ni osvrnula. Njemaka invazija Engleske, planirana pod ifrom "Operacija morski lav", bila je jo i sada vrlo rizina zbog jake engleske flote, a nije se mogla ni zapoeti dok se ne izbori njemaka prevlast u zraku. Ali ona nije bila ostvarena: u nizu zranih bitaka njemako je zrakoplovstvo trpjelo sve vee gubitke. Tako je britanska otona sila dobila na vremenu da se ponovo naorua. Pri tome su je sve otvorenije podupirale Sjedinjene Amerike Drave. Njihov predsjednik F. D. Roosevelt je ve godinama otrim izjavama osuivao politiku totalitarnih agresora ("karantenski" govor u listopadu 1937) i htio je da Amerikance izvede iz njihova izolacionizma, da se njegova zemlja pokae kao oslonac demokratskog svijeta. U poetku rata Amerikaje jo formalno ostala neutralna, ali je Zakonom o zajmu i najmu osigurala djelotvornu pomo ratnoj privredi zapadnih sla. U rujnu 1940. SAD su u zamjenu za uporita na zapadnoindijskim otocima prepustile Velikoj Britaniji 50 svojih razaraa, pa je tako ona dobila dragocjeno oruje protiv sve veih prijetnji njemakih podmornica. Planovi ujesen 1940. Tako se Hitler naao pred pitanjem kako nastaviti rat koji nije mogao okonati na uobiajen nain, a koji je ve preao uobiajene europsko-kontinentalne razmjere.

Druga polovina 1940. bila je ispunjena politikom ispipavanja i strategijskim utvrivanjem poloaja. Odredbama primirja Francuska je bila podijeljena na okupirano podruje (koje je obuhvaalo sjever i istok zemlje ukljuivi prijestolnicu Pariz i uz to jo pojas du atlantske obale) i "neokupirani" dio. Tu je maral Petain, novi poglavar drave, koji je nakon svretka rata osuen zbog veleizdaje, pokuavao uspostaviti "novi", konzervativno-katoliki usmjereni dravni poredak, ali prije svega ouvati jedinstvo francuskog kolonijalnog posjeda pod svojom vlau. Manji broj francuskih boraca uspio se iz tog brodoloma spasiti i prebaciti na britanski otok, a kao njihov zapovjednik brigadni je general de Ga ulle objavio, kao i prije Churchill, bezuvjetno nastavljanje borbe, te takoer pokuao privui na svoju stranu francuske kolonije. U poetku uspjelo mu je pridobiti samo posjede u Ekvatorijalnoj Africi, dok je velika sjevernoafriko podruje, kao i Sirija, i dalje slualo upute Petaina. Tako je Petainova Francuska sa svojim glavnim gradom Vichyjem i usprkos porazu ostala barem formalno jo znatna snaga. Gradei na tomu, sada je admiral Raeder, koji je bio na elu njemake ratne mornarice, pokuao potaknuti Hitlera da rat premjesti na Sredozemno more i u Sjevernu Afriku, kako bi ondje napao engleske pomorske veze i poloaje. inilo se da je general Franco sklon sudjelovati pri protjerivanju Engleza iz Gibraltara, ali je on postavljao zahtjeve i za francuskim Marokom, kao to je, s druge strane, Mussolini bacio oko na francuski Tunis. U razgovorima s Petainom u Montoireu i s Francom na dravnoj granici u mjestu Hendayeu (u listopadu 1940) Hitleru nije uspjelo ukloniti te meusobne antagonizme, a sam nije htio davati nikakva vrsta obeanja za budunost, pa su se oba ta razgovora zavrila s potpunim neuspjehom i nije se mogla stvoriti zajednika protubritanska fronta. Naprotiv, Petainu je ak uspjelo da u tajnim pregovorima s Engleskom dobije stanovita obeanja o odranju francuskog kolonijalnog imperija zauzvrat za francusku neutralnost. Tako se on, usprkos Lavalu i neko vrijeme admiralu Darlanu, koji su se zalagali za suradnju s Hitlerom, drao politike "attentisma" (ekanja). Pored toga se i Italija pokazala slabim saveznikom. U itavom ratu talijanska flota nije igrala ulogu koja bi odgovarala njezinoj stvarnoj snazi. Mussolini se elio barem na kopnu izjednaiti sa svojim partnerom, pa je bez pravog razloga napao Grku (20.listopada 1940), ali je u tom ratu doivio sramotan neuspjeh. S druge se strane Englezima pruila prilika da ojaaju svoj poloaj u istonom Sredozemlju, da razbiju talijansku kolonijalnu vlast u Etiopiji i prodru iz Egipta ak do Tripolisa. Pogledi su i opet bili usmjereni na Sovjetski Savez, koji je dotada u potpunosti ispunjavao

sva utanaenja s Berlinom i svojim isporukama objektivno gledano podupirao njemako ratovanje, ali je pri tom, u skladu s odredbama ugovora, poveao i svoje podruje pripojivi Besarabiju, istonu Poljsku i baltike drave. U "zimskom ratu" s Finskom (1939/40) uz to je stekao jo i Karelijsku prevlaku (teritorij izmedu Lenjingrada i Viborga). Usprkos tome to rat s Engleskom nije mogao okonati (ili upravo zato) u Hitlera je od srpnja sve vie jaala misao da udari na istoni prostor. U rujnu 1940. sklopile su sile "osovine" s Japanom "Trojni pakt" kojim su tri sile potvrdile svoj zahtjev za vodeim poloajem pri uspostavljanju novog svjetskog poretka: uz obeanja o uzajamnoj pomoi, taj je pakt bio uperen protiv SAD, da bi ih zastraio i to dulje odvraao od stupanja u rat,. a SSSR je bio izrijekom izuzet iz odredaba ugovora. Tako je eto Hitler mogao pokuati da - u pregovorima sa sovjetskim ministrom vanjskih poslova Molotovom, oslanjajui se na to to je Trojni pakt ipak omoguavao i opkoljavanje Sovjetskog Saveza - pridobije Kremlj da se pridrui osovinskoj kombinaciji s prodorom iz srednjoazijskog prostora prema jugu. No Molotov je ustrajao na tome da se moraju osigurati sovjetski vitalni interesi na Balkanu i turskim tjesnacima (Bospor i Dardaneli), i razgovori su propali. Na to je 18. prosinca Hitler naredio da se izradi plan napada na Sovjetski Savez, "plan Barbarossa"; napad je bio predviden ve za svibanj naredne godine. Pripreme za rat protiv Sovjetskog Saveza Ali termin se morao malo odgoditi. Najprije je valjalo stabilizirati talijanski front u Tripolitaniji, to je dobio u zadatak afriki korpus pod generalom Rommelom, kojem je 1942. uspjelo prodrijeti ak do ulaza u dolinu Nila. Zatim je Engleze 'koji su pritekli u pomo Grkoj trebalo potisnuti s kopna i egejskih otoka. Engleska je avijacija mogla s Krete ugroavati ivotno vana naftonosna polja u Rumunjskoj, pa su Nijemci zauzeli otok, ali su pri tome njemaki padobranci pretrpjeli teke gubitke. A kad su se male podunavske drave Maarska, Rumunjska, Bugarska i satelitska Slovaka prikljuile Trojnom paktu a s time i Hitlerovoj hegemoniji, u Jugos laviji je nastala politika i drutvena kriza: kada je vlada Cvetkovi-Maek pristupila 25. III. 1941. Trojnom paktu; izbile su, pod vodstvom KPJ, masovne demonstracije u mnogim gradovima zemlje, a oficiri zavjerenici svrgli su kneza Pavla i vladu te postavili vladu generala Simovia i proglasili nepunoljetnog Petra II. Karaorevia kraljem. Zbog toga je i tu Njemakoj bila potrebna vojna intervencija, kako bi u zaleu imala potpun

mir - i zato je bilo potrebno odgoditi napad na Sovjetski Savez. Jugoslavenska je vojska kapitulirala za 11 dana, drava se raspala: Sloveniju su podijelili Nijemci i Talijani, vei dio Dalmacije, otoke i Boku Kotorsku okupirali su Talijani, Makedoniju Bugari, dio Kosova i Crnu Goru Talijani, Baku, Baranju, Meimurje i Prekomurje Maari. Sva vlast, vojna uporita i komunikacije bili su pod kontrolom njemake i talijanske vojske. Pohod na Sovjetski Savez Ma koliko da su tekle glatko, te su akcije oduzele mnogo dragocjenog vremena. Napad na Sovjetski Savez - bez objave rata - poeo je tek 22. lipnja1941. Taktiko iznenaenje potpuna je uspjelo (usprkos tome to su Staljina vie puta upozoravali na njemake planove) , napredovanje je teklo brzo. njemake ete, koje su napadale u tri velike armijske grupe, nekoliko su puta opkolile velike protivnike snage i u tim obruima zarobile golemo mnotvo vojnika (oko 3 milijuna) i tekog naoruanja. Ali Rusima je uspijevalo dovoditi svejednako nove jedinice, i napad na Moskvu mogao je poeti tek poetkom listopada, neposredno prije poetka razdoblja kia i blata. Sada su ve i njemake snage bile veoma iscrpljene i nisu mogle postii svoj cilj prije zime. Sovjetska vlada povukla se iz Moskve na istok, u Kujbiev, a i velike tvornice otpremile su svoje strojeve da bi nastavile proizvodnju s onu stranu Urala. Sam Staljin rukovodio je obranom iz Moskve, pozivajui se i na ruski patriotizam. U njemakom vojnom vodstvu nastala je teka kriza, razilaenje u pogledu Hitlerovih stratekih ciljeva, koji su ocjenjivani kao usitnjavanje snaga. Zavrilo se time da je Brauchitsch podnio ostavku, vodei generali (Rundstedt, Bock, Leeb i drugi) bili su smijenjeni, a Hitler je preuzeo neposredno vodstvo kopnene vojske (19. prosinca 1941), kako bi odsada sa tabom "vrhovne komande oruanih snaga", koji mu je bio posluan, provodio svoju volju esto do najsitnijih taktikih odluka. im je zapoeo njemaki napad, Churchill je ponudio SSSR-u saveznitvo, ne obazirui se na ideoloke suprotnosti. Ve 8. srpnja 1941. u Moskvi je potpisan englesko-sovjetski ugovor u kojem se obje sile obvezuju da e rat okonati jedino u meusobnom sporazumu. Ubrzo poslije toga poele su Sovjetskom Savezu isporuivati ratni materijal i Sjedinjene Amerike Drave. A u kolovozu britanski se premijer prvi put sastao na palubi ratnog broda "Prince of Wales" u zaljevu Placentia na sjevernom Atlantiku s predsjednikom Rooseveltom, koji je zbog kritine svjetske situacije suprotno svim amerikim tradicijama bio i po trei put izabran na tu najviu dunost. Oni su tu potpisali "Atlantsku povelju(14. kolovoza), koja je na temelju anglo-amerike

politike tradicije, i osobito ideje prava na samoopredjeljenje koje je toliko naglaavao Wilson, istaknula u programu od 8 toaka bitna naela za pravedno novo ureenje svijeta u trajnom sistemu ope sigumosti "poslije konanog razbijanja nacistike tiranije". Ulazak Amerike u rat bio je samo jo pitanje vremena, jer su pojedine njemake mjere za proirenje podmornikog rata s jedne strane, a amerika zatita konvoja i borba protiv podmornica s druge strane ve bili ratna aktivnost. U studenom je u ameriki program o zajmu i najmu bio ukljuen i SSSR. Daleki istok U Japanu, rasprave u dravnom i vojnom vodstvu o pravoj politici koja bi osigurala industrijsku mo i udarnu snagu vojske nisu bile zavrene ni poslije uvrenja u Kini. I poslije izgradnje mandurske industrije bile su nuno potrebne sirovine iz SAD, ali prije svega nafta za flotu i ratno zrakoplovstvo iz Nizozemske Indije (Indonezije), jer se njezin dovoz s Filipina mogao sprijeiti. Tako su se u najuem vodeem krugu rasprave kretale oko toga da li da se Japan uzdri od ekspanzionistike politike, da li da se pokua izjednaiti s Amerikom, da li da se prikljui borbi protiv SSSR-a ili da iznenada udari protiv anglo-amerikih poloaja na Pacifiku, kako bi zatim svoju daljnju politiku mogao voditi s pozicija prevlasti nad tim prostranim podrujem. Pri tomu se pokazalo da je "osovina Rim- Berlin- Tokio" samo propagandno oruje bez istinski usklaene politike strategije. Jer kad su se ve jasno nazirale Hitlerove intencije na istoku, Japan je sa Sovjetskim Savezom zakljuio sporazum o neutralnosti (13. travnja 1941), pa su trupe dovedene iz Sibira, ak i dalekoistona armija, uvelike omoguile uspjean sovjetski otpor pred Moskvom. Tijekom ljeta Tokio je vodio pregovore s Washingtonom. Pri tome su Roosevelt i njegov ministar vanjskih poslova Cordell Hull nastupali sve otrije i otrije da bi doveli do prekida za koji bi prema vani mogli odgovornost prebaciti na suprotnu stranu, to je dovelo do japanske odluke o ekspanzionistikom ratu na Pacifiku. Amerikanci su bili deifrirali japanski tajni kod pa su bili tono upueni u razvoj zbivanja. Ali japanski zrani napad na Pearl Harbor na Havajima (7. prosinca 1941) ipak je bio potpuno uspjean i nanio je amerikoj ratnoj momarici veoma teke gubitke. Japancima je uspjelo proiriti svoju prevlast, zauzeti Filipine i Singapur, zaposjesti Nizozemsku Indiju, Francusku Indokinu, Tajland i Burmu, prodrijeti pred vrata Indije i, ugrozivi Australiju, takoer i na Novu Gvineju. Tek u viednevnoj pomorskoj bitki kod otoja Midway (u lipnju 1942) Amerikancima je uspjelo potapanjem etiriju nosaa aviona slomiti

kimu japanske flote i zatim u dugotrajnom ratu na Pacifiku poeti opet osvajati ono to su bili zauzeli Japanci. Ali temelj amerike strategije bioje da prednost mora imati rat u Europi. Tu je njemakoj armiji na Istoku uspjelo, nakon to je izdrala strahovito otru zimu, u ljeto 1942. jo jednom preuzeti inicijativu. Ipak nije mogla zauzeti ni Lenjingrad ni Moskvu, a napredovanje na jugu razdvojilo se, prema Hitlerovoj uputi, u dva pravca udara na Kavkaz i na donju Volgu, da bi tu, u Staljingradu, zapelo. A u pozadini trupa to su se borile poeo je na velikom prostoru partizanski rat. Staljin je ve pri povlaenju aktivne vojske naredio da se rat nastavi na taj nain, ali je domae stanovnitvo pruilo punu podrku partizanskim odredima tek nakon grozota njemake okupacijske politike. Njemaka okupacijska politika Isprva su njemake trupe nerijetko pozdravljali kao osloboditeljice od Staljinova sistema vladavine, pa se time moe dijelom protumaiti i velik broj zarobljenika u 1941. godini (vie od tri milijuna): Ali u osvojenim se podrujima ubrzo razmahalo nacistiko nasilje. Za te krajeve novoosnovano Ministarstvo za Istok pod Alfredom Rosenbergom razvilo je i odgovarajuu ideologiju o germanskom gospodstvu i rasnoj superiomosti "arijske rase". Pored Rosenbergovih opunomoenika nametnuli su se u osobnoj borbi za vlast, koja je u zavrnoj fazi poprimila osobito surove oblike, "komesari Reicha" za velike dijelove podruja, pogotovu dotadanji pruski gaulajter Erich Koch kao nasilniki gospodar Ukrajine. A napokon je sve to natkrilio program germanizacije jedinica SS pod Himmlerom, koji se, kao to su i divizije SS naporedo s armijom postajale sve brojnije, uzdignuo do najmonijeg ovjeka pored Hitlera. Himmler je htio pretvoriti u zbi-lju Hitlerove davne fantazije o Istoku naseljavanjem njemakih seljaka, koji bi asimilirali "po krvi srodan" dio stanovnitva (povolke Nijemce), dok bi drugi bili iseljeni. Tako se i tu provodilo plansko istrebljivanje idova i Slavena koje je pripremilo i po pojedinim zemljama redom provodilo jedno odjeljenje "Glavnog ureda dravne sigurnosti". Ono se izvravalo nad mukarcima, enama i djecom, isprva strijeljanjem, a kasnije u plinskim komorama i peima za spaljivanje u logorima za unitavanje. Na taj nain poubijano je najmanje 6 milijuna europskih idova. Dok je tako na Istoku rat dobio najbrutalniji oblik modernog osvajanja, i u Srednjoj se Europi provodilo ukljuivanje "srodnih" naroda u Hitlerov novi poredak potlaivanjem i terorom. Pokuaji da se s pomou pokreta slinih nacizmu uspostave o Njemakoj ovisni reimi (u

Nizozemskoj pod Mussertom i u Norvekoj pod Quislingom) propali su zbog jednodunog odbijanja najirih slojeva stanovnitva. Stanovnitvo tih zemalja odgovorilo je najprije odbijanjem svih zamamnih ponuda, a kasnije i akcijama sabotae to su ih organizirali pokreti otpora, vlade u emigraciji i posebna organizacija britanske tajne slube. Preokret u ratu U jesen 1942. poeo je na Zapadu preokret u svjetskom ratu. Anglo-amerike jedinice iskrcale su se 7. studenog 1942. pod vrhovnim zapovjednitvom Eisenhowera u Maroku i Aliru i ubrzo pridobile na svoju stranu te francuske kolonije to su do tada bile pod upravom Vichyja. Ujedno je s Nila krenula jedna britanska oklopna divizija pod Montgomeryjem protiv Rommelova afrikog korpusa (bitka kod El Alameina), a u lipnju 1943. morale su kapitulirati preostale njemako-talijanske trupe u Tunisu. Ratnim materijalom dobra opskrbljenim Saveznicima uspjelo je da se odande prebace na Siciliju i da se ve u rujnu iskrcaju kod Salerna. Talijanska je buroazija reagirala na taj preokret ratne sree ponajprije driavnim udarom (25. srpnja 1943) u kojemu je fasistiki reim bio uklonjen a Mussolini uhapen. Poslije pregovora, koji su se vodili kriomice od premonog njemakog prijate1ja, zakljuili su separatno primirje. Nijemci su na iskrcavanje u Sjevernoj Africi odgovorili zaposjedanjem itave Francuske, a isprva su bili gospodari situacije i u Italiji. Pod maralom Kesselringom uspostavili su vrst obrambeni front od jedne do druge obale talijanskog poluotoka, a desantom padobranaca oslobodili Mussolinija, koji je bio zatvoren na Gran Sassu. U sjevernom dijelu zemlje, kojim su jo gospodarili Nijemci, Mussolini je uspostavio nekakvu "socijalnu republiku" (Republica Sociale Italiana), marionetsku faistiku dravu. Borba je ovdje i na drugim ugroenim oblastima Sredozemlja vezala sve vie njemakih snaga; ali 1943. godine Saveznici jo nisu otvorili drugu frontu koju je Staljin neprestano zahtijevao radi rastereenja SSSR-a. Pa ipak je napadaeva snaga na Istoku klonula. Od rascjepkanih armija koje su najugoistoku fronte previe daleko napredovale, Mansteinove su napadake trupe uspjele u pravi as umaknuti s Kavkaza. esta armija pod van Paulusom bila je, naprotiv, kod Staljingrada (dananjeg Volgograda) opkoljena, i kad je obrambena bitka postala beznadnom, posljednja treina armije (90 od 330 tisualjudi) zajedno s 22 generala i feldmasalom von Paulusom se predala. Staljingradska bitka (bitka na Volgi, 13. 7. 1942. do 2. 2. 1943) postala je tako jednom od

najvanijih prekretnica u drugom svjetskom ratu. Ni slijedee ljeto nije donijelo novu njemaku inicijativu; posljednji takav pokuaj bio je razbijen u tenkovskoj bitki kod Kurska (4-5.7. 1943). Sada se mogla voditi samo jo to ustrajnija obrana uz to sporije povlaenje, dok je Hitler, to je poloaj postajao beznadniji, to tvrdoglavije zahtijevao da se grevito dri svaki pedalj zemlje, a time je samo oteavao obranu. Tog ljeta morao se obustaviti i podmorniki rat, jer su saveznicki razarai i avioni sve bolje kontrolirali mora, ali prije svega zbog toga to je bio pronaen radar. Amerikanci su ojaali svoje ratno zrakoplovstvo lovcima velikog radijusa kretanja i tekim bombarderima, "leteim tvravama", taka da su postigli potpunu premo u zraku i mogli usmjeriti svoje masovne zrane napade i na sredinje krajeve Njemake. Europa pod vlau nacionalsocijalizma postala je opsjednutom tvravom iji su se bastioni jedan za drugim ruili. Politiki razgovori Saveznika Godina 1943. donijela je na strani Saveznika ve i najvanije politike odluke. Poelo je to u sijenju konferencijom izmeu Churchilla i Roosevelta u Casablanki o nastavku rata nakon ponovnog osvajanja Afrike. Kao neposredan cilj borbe protiv Osovine bila je proklamirana njezina bezuvjetna kapitulacija. Time se htjelo predusresti psiholoke pogreke iz prvog svjetskog rata a ujedno utjeiti Staljina to te godine "jo nije bilo mogue" otvoriti drugu frontu iskrcavanjem u Francuskoj. to su Saveznici bivali svjesniji svoje konane pobjede, to su vie razmiljali o onome to e biti poslije rata, pa su se meu njima poele nazirati i trajne suprotnosti interesa. Osobito je Churchill izraavao zabrinutost da e Rusi zadobiti prvlast koja e dosezati daleko na zapad. To je namjeravao predusresti time da stvori sporedno ratite na Balkanu, taka da bi se saveznike ete iskrcale na Jadranu i nakon rata ostale prisutne na tom prostoru. Staljin je ve u prosincu 1941., kad je u Moskvi bio engleski ministar vanjskih poslova Eden, nagovijestio da njegov poslijeratni program sadri slabljenje Sredinje Europe, moda komadanjem Njemake, ali i inzistirajui na sovjetskim granicama s poetka rata, dakle na smanjivanju Poljske. Amerikanci su isprva eljeli izbjei svaku raspravu a time i svaki nesporazum. Zatim je u njihovoj diplomaciji sve vie jaala nada da e politiku sile uobiajenu u starom svijetu zamijeniti miroljubivi dogovori i ope priznate pravne norme u okviru sveobuhvatne svjetske organizacije i da e biti mogue pridobiti za to i SSSR. Ve i sadanji ratni planovi ne bi smjeli pobuivati nikakvo nepovjerenje. Na temelju takva

razmiljanja amerika je strana uporno odbijala sve britanske planove za rat na Balkanu, a Roosevelt je uope bivao sve spremniji na popustljivost prema Staljinu. A to je bila voda na mlin sovjetskoj strategiji, koja je htjela prodrijeti u meupojas europskog Istoka i Jugoistoka. Sovjeti su uspjeli nametnuti to svoje stajalite na prvoj zajednikoj konferenciji trojice efova vlada u Teheranu u studenom 1943. Tu je bilo zakljueno da se granica budue poljske drave pomakne na zapad do Odre, a zauzvrat za Staljinov pristanak da sudjeluje u buduoj organizaciji svjetske sigurnosti komunistikim je strankama u pojedinim dravama priznato pravo da budu primljene u koalicije. Kako je veina komunistkih stranaka bila zbog jedinstvenog nastupanja protiv nacizma pod utjecajem Krem1ja, time je dana Staljinu vea mogunost utjecaja, a da pri tome Churchill nije postigao eljeni cilj, tj. da se Sovjetski Savez pismeno obvee u pogledu predviene podjele Europe. Iskrcavanje u Francuskoj U lipnju 1944. Anglo-Amerikanci su se napokon iskrcali u Francuskoj na poluotoku Cotentinu. Uz izvanredne napore i goleme koliine ratnog materijala u nekoliko su dana iskrcane na obalu dvije armije, odsjeena je tvrava Cherbourg i probijena fronta to su je iza nje izgradili Nijemci (kod Avranchea, 25. 7.) Iskrcavi se istodobno i u junoj Francuskoj, Saveznici su potvrdili svoju nadmo, i oslobodilake su trupe 26. kolovoza ule u Pariz. Na Istoku je njemaku frontu zadesila slina katastrofa kad su Sovjeti probili njezino sredite i napredovali sve do Varave. Poto su oslobodile Francusku, saveznike su se armije isprva bile zaustavile i dopustile njemakom vodstvu da na starom zapadnom bedemu (Westwall) ponovo izgradi povezanu bojnu liniju. I tu je Hitler u prosincu 1944. jo jednom naredio ofenzivu u Ardenima, koja se nakon kratkotrajnog poetnog uspjeha slomila. U posljednjim mjesecima bili su svladani svi njemaki saveznici, rat je sada poeo pustoiti i samu Njemaku, civilno je stanovnistvo bjealo pred ruskim divizijama na istoku, zapadno ratno zrakoplovstvo bombardiralo je premda je to ve bilo bez znaenja za vojnu odluku - njemake gradove, a vrhunac strahote bilo je bombardiranje Dresdena, prepunog izbjeglica. Bilo je to unitavanje njemakog naroda koje je sada, u zavrnoj fazi, i sam Hitler smatrao opravdanim pred povijeu,jer se taj narod "nije pokazao vrijednim" njegovih velikih ideja. U ruevinama Kancelarije Reicha on je, kao i Goebbels, 30. travnja poinio samoubojstvo, imenovavi oporuno svojim nasljednikom admirala Donitza.

7. svibnja potpisao je general Jodl u Reimsu bezuvjetnu kapitulaciju njemakih oruanih snaga, koju je sutradan, 8. 5., pred Sovjetima, ratificirao general Keitel u berlinskoj etvrti Karlshorst. Odluke drugog svjetskog rata Saveznika poslijeratna politika odvijala se najprije putem utrtim u Teheranu. Gotovo itav Balkan dospio je bar formalno gotovo potpuno pod utjecaj SSSR-a, osim Grke, za koju je Staljin sporazumom u listopadu 1944. priznao da pripada u britansku interesnu sferu. Amerikanci su pokazivali sve manje zanimanja za pojedinosti europskog ureenja i svoju su panju sada usmjerili prema ratu na Pacifiku. U borbama "preskakanja s otoka na otok" ondje je sve vie dolazila do izraaja njihova premo na moru i u zraku, pa su na prijelazu iz 1944. u 1945. godinu ponovo zauzeli Filipine. No jo ih je uvijek zabrinjavala otporna snaga japanske vojske na azijskom kopnu, pa su je eljeli brzo slomiti time da u rat na Dalekom istoku stupi i Sovjetski Savez. Zato su, ne obazirui se na zabrinutost Velike Britanije, bili spremni poputati Sovjetima u Europi, pa su doista dobili od njih obeanje da e dva do tri mjeseca nakon pobjede u Europi Sovjetski Savez ui u rat na Dalekom istoku. Sovjetska taktika proirivanja utjecaja uz ameriku privolu najoiglednije je dola do izraaja prilikom uspostavljanja Poljske. Staljin sada vie nije priznavao izbjegliku vladu u Londonu, nego je predstavnike te vlade uveo u novu vladu sastavljenu u Lublinu, u kojoj su veinu imali komunisti i koja je imala doista demokratski predstavljati poljski narod; u toj vladi su naposljetku svu vlast preuzeli komunisti. Slian je bio razvoj u Rumunjskoj, Maarskoj i Bugarskoj, koje su do dolaska Crvene armije imale domae faistike reime. "Izjava o osloboenoj Europi", koju je objavila saveznika konferencija, paualno je govorila o pravu svakog naroda da sam izabere oblik svoje vladavine. Samo u jednom sluaju to je uinjeno u skladu s tom izjavom, ali samostalno i neovisno o njoj, u Jugoslaviji. Jugoslavenska narodnooslobodilaka vojska je do listopada 1944. oslobodila oko polovine jugoslavenskog teritorija, a u listopadu i sam Beograd, pri emu su uz doputenje jugoslavenske vlade sudjelovale i jedinice Crvene armije, koja je potom lake prodirala prema Budimpeti. Na konferenciji u Jalti u veljai 1945. "sile pobjednice" bile su jedinstvene u gleditu da Njemaku valja posve oslabiti i obvezati je da nadoknadi ratnu tetu, ali nisu bile jedinstvene u pogledu pojedinosti njezine teritorijalne podjele i u pogledu naplaivanja ratne tete iz

njezine privrede: da li demontiranjem tvornica, ili radnom snagom, ili tekuom proizvodnjom. Stoga je, pored namjere da se Njemaka podijelii, bilo objavljeno jedino to da e poslije kapitulacije Saveznici preuzeti svu vlast u Njemakoj. U pogledu istonih granica konferencija se ponovo izjasnila za liniju na Odri, i ubrzo nakon toga nova je poljska vlada preuzela upravu na svim tim podrujima - osim Knigsberga (Kalinjingrada), koji je SSSR zadrao za sebe kao luku koja se zimi ne smrzava. I spomo pitanje o tome koja je Nisa (Neisse) miljena kao produetak linije na Odri, da li njezin istoni krak Kladska Nisa (Glatzer Neisse) ili daleko zapadniji Luika Nisa (Grlitzer Neisse), bilo je rijeeno u prilog Poljske, tj. linija se nastavljala zapadnim krakom rijeke. Tako su ve u Jalti bili odreeni najvaniji rezultati rata u Europi. Sovjeti su, zauzvrat, na konferenciji koja se bavila pitanjem svjetske organizacije drava poduprli stajalite: na konferenciji je dogovoreno da se stvore Ujedinjeni narodi. U toj organizaciji trebali su se u duhu Atlantske povelje ujediniti svi "slobodni narodi". Sredinje tijelo trebalo je biti Vijee sigurnosti u kojemu e velike sile biti stalni lanovi - kao to su bile i u Vijeu Drutva naroda - ali bi i male drave imale u njemu vie utjecaja. Na lan kad su se ruske i amerike trupe sastale na Labi, 25. travnja 1945., u San Francisku je bila otvorena formalna osnivaka konferencija 46 drava lanica (meu njima bila je i Jugoslavija). Nakon kapitulacije Njemake savezniko je Kontrolno vijee 5. lipnja preuzelo vrhovnu upravnu vlast nad bivom Njemakom u granicama od 1937. godine, izuzevi istone pokrajine s onu stranu linije Odra-Nisa. U to Kontrolno vijece bio je na zahtjev Velike Britanije primljen i predstavnik Francuske, kako bi se poveala protutea nasuprot Rusiji, budui da se oekivalo skoro povlaenje Amerikanaca. I Francuzi su, pored drugih triju sila, dobili vlastitu okupacionu zonu kojom su neposredno upravljali. Konferencija pobjednika nad Njemakom, koja je sjedala od 17. srpnja do 2. kolovoza 1945. u Potsdamu, mogla je samo sve to potvrditi. Premda su sada - iako iz dijametralno suprotnih politikih i ekonomskih pobuda - zemlje sudionice vie eljele da se odri jedinstvo Njemake, ipak se nije mogla postii potpuna jednodusnost oko realnih prilika u takvoj dravi. Stoga je daljnji razvoj odreivala podjela na okupacione zone. Osim Berlina, koji je dobio poseban status, Rusi su zaposjeli Srednju Njemaku od Odre do Labe ukljuivi Sasku i Tiringiju, Englezi sjeverozapad, Francuzi jugozapad, a Amerikanci Hessen, Wurttemberg i Bavarsku. Na Dalekom istoku Rusi su 8. kolovoza uli u rat protiv Japana, upravo jo na vrijeme da bi mogli sudjelovati u diobi plijena. Japance, koji su poslije gubitka otoka Okinave i velikog

dijela svoje flote ve od sredine lipnja tragali jedino jo za nacinom kako da asno izau iz rata, uvjerile su atomske bombe baene na Hiroimu (6. 8) i Nagasaki (9. 8) da moraju smjesta kapitulirati (2. 9. 1945). S okonanjem rata oni su izgubili sve to su bili osvojili, cak i ono to su bili stekli u prijanjim ratovima protiv Kine i Rusije na kontinentu. U drugom svjetskom ratu, koji je izazvao nacizam, nije se samo sruila zamisao da se stvori svjetsko carstvo sa sreditem u Europi, nego je pored SAD iz njega izaao kao svjetska velesila i SSSR. Europa je u cjelini izgubila svoj poloaj to ga je imala kao politiko sredite svijeta, i zato su i pojedine njezine drave morale napustiti kolonije koje su dijelom stoljeima posjedovale. I u britanskom Imperiju, za koji se neposredno nakon zavretka rata jo inilo da e se odrati pored dviju velesila, brzo se nastavio proces raspadanja. Poto su se osamostalili dominioni, taj je proces zahvatio i dragulj kojim se britanska kruna osobito ponosila, Indiju, a zatim i afrike posjede. U tom svjetskom procesu preobrazbe koji je brzo napredovao, pokuala je Organizacija ujedinjenih naroda, u koju su ule i sve novostvorene drave, ouvati red i afirmirati politiki moral koji bi bio svima zajedniki. No ipak nije mogla sprijeiti da izbiju u prvi plan interesi dviju velikih sila, SAD i SSSR-a, i one su se ubrzo sukobile u "hladnom ratu u koji e na ovaj ili onaj nain biti uvuene sve zemlje na kugli zemaljskoj. Pokreti otpora u drugom svjetskom ratu Ratni vihor drugog svjetskog rata zahvatio je gotovo sve evropske drave i tako velik broj izvanevropskih zemalja i drava da se s pravom moe govoriti o ratnom sukobu svjetskih razmjera. Narodi uvueni u rat, primorani da budu njegovi aktivni sudionici, reagirali su na ratna zbivanja na razliite naine, u skladu sa svojim tenjama i ciljevima. Dok je hitlerovska Njemka teila za osvajanjem "ivotnog prostora" na Istoku i uvoenjem "novog poretka" u Europi, faistika Italija sanjala o obnovi nekadanjeg Rimskog imperija na Mediteranu, a Japan elio zavladati itavim dalekoistonim prostorom, u narodima pogoenim tim agresivnim tenjama, esto ak i bioloki ugroenim, pojavili su se razliiti pokreti otpora ne samo okupaciji nego i ostvarenju tih tenji. U Europi, taj je pokret poprimio oblik borbe protiv hitlerovske Njemake i njezinih saveznika i imao je u okviru ope borbe protiv faizma ne samo veliko politiko nego i vojno znaenje. U Aziji, pokreti otpora bili su u prvom redu usmjereni protiv japanskog zavojevaa, premda je ondje zbog specifine situacije i postojanja kolonijalnih imperija taj pokret dobivao ponekad i karakter borbe protiv kolonijalizma odnosno tenje ugnjetenih kolonijalnih naroda da u

nastalom ratnom vihoru borbom izvojuju dugo prieljkivanu slobodu. Od zemalja zahvaenih ratom, u 22 zemlje razvio se oruani pokret otpora, a u 18 zemalja partizanski rat. Svi ti pokreti i otpori, veui desetke faistikih divizija (samo jugoslavenska NOB u nekim je razdobljima vezala i do trideset neprijateljskih divizija), proirili su dimenizije drugog svjetskog rata i pokazali se kao znaajan problem u politici i strategiji agresora i okupatora, a kao pozitivan inilac u saveznikoj strategiji. Neosporna je injenica da su svi oni dati velik prilog opoj pobjedi antifaistike koalicije, no isto je tako neosporno da su se iz njih ili po njihovu uzoru ubrzo nakon rata razvili i drugi narodnooslobodilaki i revolucionarni pokreti, koji su ubrzali ope raspadanje svjetskog kolonijalnog sistema. Povjesniar koji prouava razvoj pokreta otpora dolazi do osnovnog zakljuka da su se svi europski narodi za vrijeme drugog svjetskog rata u veoj ili manjoj mjeri odupirali faistikoj okupaciji i diktaturi (ak i u Njemakoj pojavili su se stanoviti oblici pokreta otpora). Meutim, oblik, sadraj, intenzitet i uspjenost otpora bili su uvjetovani raznim subjektivnim i objektivnim okolnostima. Od subjektivnih okolnosti najvanije je bilo to tko je pokret vodio i kakvu je ulogu u njemu imao. Od objektivnih okolnosti, na prvom je mjestu pitanje je li pokret otpora nastao u zemlji koju je faizam okupirao ili u zemlji koja je sauvala nekakav privid samostalnosti i barem ostatke svoga dotadanjeg oblika vladavine. Ako se gleda sa stajalita borbe protiv okupacije, ne vodei rauna o drugim dalekosenim ili ak revolucionarnim ciljevima koje su pojedini pokreti otpora imali, razumljivo je da je otpor u okupiranim zemljama bio jai, sveobuhvatniji i beskompromisniji nego u zemljama koje su sauvale svoje stare politike strukture. Napokon, uspjesi odnosno neuspjesi Saveznika na svjetskim frontama takoer su mogli utjecati na razvoj oslobodilake borbe pojedinih europskih naroda. Meutim, upravo jugoslavenski primjer pokazuje da to nije moralo biti od presudnog znaenja. U ranu zimu 1941. stanje na istonoj fronti bilo je izrazito nepovoljno po Sovjetski Savez, ali to nije utjecalo na razvoj narodnooslobodilake borbe u Jugoslaviji, koja je u to vrijeme ve bila toliko jaka da je okupator unato svim pokuajima nije vse mogao uguiti i sprijeiti njezino daljnje irenje. Upravo nam jugoslavenski primjer pokazuje da narodnooslobodilaka borba moe biti i potpuna samostalna, jer se bez obzira na uspjehe na svjetskim frontama razvijala posve neovisno, premda je od samog poetka bila dio velike antifaistike koalicije. I tako dok je velika pobjeda Crvene armije kod Staljingrada i Kurska s jedne strane doista ulila nove nade u skori svretak rata, s druge je strane jedna od najveih politikih pobjeda NOB, Drugo

zasjedanje AVNOJ-a. izazvala ak i Staljinovo negodovanje. Povijesno gledano, pokreti otpora nisu bili nita novo, ali je okvir drugog svjetskog rata njihovu sadraju dao ponekad posve nove elemente, koji se nisu mogli obuhvatiti u dotadanjim nazivima. Nazivi kao ustanak, narodni ustanak, oruani ustanak naroda, pokret otpora, narodnooslobodilaka borba, u prvom nam redu govore da se nijedan narod ne miri s dugotrajnim nacionalnim a samim tim i socijalnim ugnjetavanjem i da e prije ili kasnije pruiti otpor ugnjetau, ak ako su njegova vojska i dravno vodstvo kapitulirali. Ali ti mnogobrojni nazivi nita ne govore o sadraju i konanim ciljevima tih pokreta (osim o njihovoj komponenti oslobaanja od ugnjetaa): je li im cilj da svojoj zemlji osiguraju daljnji razvoj u smjeru koji je prekinut okupacijom, ili im je cilj da usmjere razvoj drave u novom ili ak revolucionarnom smjeru. Pokreti otpora u drugom svjetskom ratu pokazali su, s jedne strane, da je za uspjeh svake takve borbe, bez obzira na njezin puni sadraj, potrebno dobrovoljno i aktivno sudjelovanje najirih masa i da je naoruana partizanska vojska najefikasnije oruje naroda u borbi za slobodu, a s druge strane da je za uspjean razvoj pokreta bitna organiziranost s kojom se pokret otpora vodi odnosno jedinstvenost rukovodstva koje mu je na elu. A itavim nizom primjera moe se dokazati da su se kao najbolji organizator pokreta pokazale komunistike partije: u svim zemljama u kojima su postojale, upravo su one poele organizirati borbu protiv okupatora, uglavnom traei podrku i suradnju ostalih naprednih i demokratskih snaga. S druge strane, injenica je da su konzervativne drutvene strukture ne samo u zemljama koje su sauvale formalnu nezavisnost nego ak i u okupiranim zemljama vrlo lako nalazile zajedniki jezik s okupatorom, prilagodujui se novim uvjetima i nastojei da u njima sauvaju svoj poloaj i svoje interese. Meu najznaajnije pokrete otpora u Europi svakako spadaju narodnooslobodilaki rat u Jugoslaviji, za koji je karakteristina njegova samostalnost, njegova jedinstvenost i dosljednost, zatim partizanski rat u Sovjetskom Savezu, pokret otpora u Poljskoj i Francuskoj, pokreti otpora u ehoslovakoj, u kojoj je zbog podijeljenosti zemlje postojala specifina politika situacija, te narodnooslobodilaki rat u Albaniji, koji se razvijao uz neposrednu pomo jugoslavenske NOB i u kojemu su primjenjivana jugoslavenska iskustva u borbi protiv okupatora. Jugoslavija. 1941-1943. Hitlerov napad na Jugoslaviju, u kojem su sudjelovale i sve sus jedne zemlje potpisnice Trojnog pakta, zapoeo je bez objave rata 6. travnja 1941. bombardiranjem Beograda i koncentrinim prodorima neprijateljskih vojski iz nekoliko

smjerova. Jugoslavenska je vojska, loe opremljena i razjedinjena zbog meunacionalnih sukoba u centralistikoj dravi, kapitulirala za 11 dana (9.4. zauzeti su Ni i Skoplje; 10. 4. Zagreb; 12. 4. Ljubljana; 13. 4. Beograd; 15. 4. Sarajevo; 17. 4. Dubrovnik; 17.4. u tabu njemake 2. armije opunomoenici jugoslavenske Vrhovne komande A. Cincar-Markovi i general R. Jankovi potpisuju bezuvjetnu kapitulaciju, koja stupa na snagu 18. 4.), a ve u samim ratnim operacijama zapoelo je komadanje drave. Sloveniju su meusobno podijelili Nijemci i Talijani, prepustivsi jedan manji dio Maarima. Vlast u Hrvatskoj Hitler je predao Mussolinijevu tieniku "poglavniku" Paveliu: uspostavio je Nezavisnu Dravu Hrvatsku kojoj je prikljucen dio Bosne i Hercegovine, kao i manji dio Dalmacije, dok su ostalu Dalmaciju s veinom otoka i Bokom Kotorskom okupirali Talijani; sva vojna uporita i komunikacije u NDH bili su, dakako, pod kontrolom njemake i talijanske vojske. Nekadanju Srbiju zauzela je njemaka vojska; osim u Banatu, njemaki je general civilnu upravu predao generalu Nediu, koji je obrazovao civilnu vladu. Makedoniju su okupirali Bugari, a dio Kosova Talijani, koji su ga prikljuili Albaniji. Crnu Goru takoer su okupirali Talijani, a Maari Baku, Baranju, Meimurje i Prekomurje. Nekadanje Jugoslavije vie nije bilo, a kralj i vlada pobjegli su u inozemstvo, ostavivi jugoslavenske narode na milost i nemilost okupatorima. Vec prije okupacije CK Komunistike partije Jugoslavije zapoeo je opsene i temeljite pripreme za oruanu borbu, i nakon njemakog napada na SSSR pozvao je (22. 6. i 4. 7.) jugoslavenske narode na oruani ustanak. Kod CK osnovanaje vojna komisija na elu s Titom, od koje je 27. lipnja 1941. obrazovan Glavni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije. Prve politike i vojne uspjehe jedinstveno voene NOB jugoslavenskih naroda pokazalo je ve savjetovanje Glavnog taba s predstavnicima pokrajinskih rukovodstava ustanka odrano 26. rujna 1941. u Stolicama kod Krupnja. Na tom savjetovanju odlueno je da se vojna rukovodstva po pokrajinama organiziraju kao glavni tabovi, a Glavni tab NOPOJ preimenovan je u Vrhovni tab. Posebna je panja posveena osnivanju narodnooslobodilakih odbora (NOO); ti odbori bili su prvi revolucionarni organi narodne vlasti i na osloboenim teritorijima poeli su zamjenjiva ti organe vlasti stare jugoslavenske drave. S narodnooslobodilakom borbom zapoeo je i revolucionarni proces, koji je znaio da vie ne moe biti povratka na stari reim, na ponovno uspostavljanje nekadanje centralistiki ureene jugoslavenske monarhije.

S time u vezi morao se u Stolicama odrediti i odnos prema Drai Mihailoviu, koji se sa svojim etnicima pojavio na rubu osloboenog teritorija sa sreditem u Uicu. Do tada su lanovi Vrhovnog taba vie puta pregovarali s Mihailoviem, ali je uskoro postalo jasno da taj bivi pukovnik jugoslavenske vojske uope nema namjeru boriti se protiv okupatora i da ga je jugoslavenska vlada, odlazei u inozemstvo, ostavila u domovini zato da uini sve to je mogue kako bi se nakon osloboenja ponovo uspostavila monarhija. Due vrijeme etniki su vrhovi ili s parolom stvaranja "Velike Srbije", koja bi obuhvaala itav teritorij Jugoslavije iskljuujui samo podruja koja su nastanjena iskljuivo hrvatskim stanovnitvom. Zbog toga Mihailovi nije htio suraivati s partizanskim odredima i odluio se za taktiku "ekanja", koja se u danim okolnostima neminovno morala pretvoriti u suradnju s neprijateljima i domaom kontrarevolucijom. Tako je Mihailovieva "jugoslavenska vojska u otadbini", radei po direktivama izbjeglike vlade u Londonu, postala suradnik okupatora i izdala interese naroda. Zbog pritiska premonih njemakih i nedievskih snaga Vrhovni je tab napustio Uice i s glavninom partizanske vojske prebacio se iz zapadne Srbije u istonu Bosnu, gdje je 21. prosinca 1941. obrazovana Prva proleterska brigada. Time je u partizanskim jedinicama pod neposrednom komandom Vrhovnog taba zapoeo revolucionarni proces prerastanja vojnih odreda (vezanih za odredeno podruje) u regularnu vojsku, kojoj e operativno podruje biti itava Jugoslavija; ubrzo nakon toga do tog je prerastanja dolo i u drugim dijelovima Jugoslavije. Odredi dobrovoljake vojske ubudue su stvarani samo od onog dijela ustanikih masa koje jo nisu bile spremne da stupe u regularne jedinice, no osnovna udarna snaga postale su brigade, koje su u studenom 1942. udruene u divizije (8 divizija) a ove u korpuse. Na kraju su, uoi osloboenja itave Jugoslavije, od divizija (kojih je tada bilo 27) i korpusa obrazovane etiri armije NOV. U sijenju 1942. Vrhovni je tab pravovremeno izvukao 1. proletersku brigadu ispod udara njemakih kolona u drugoj neprijateljskoj ofenzivi (Igmanski mar) i stvorio vei osloboeni teritorij na prostoru Bosne i Hercegovine i Crne Gore sa sreditem u Foi. Tu su tada izdane Upute za rad i organizaciju narodnooslobodilakih odbora (izradio ih je Moa Pijade), poznate kao Foanski propisi. Tim je propisima regulirana organizacija narodne vlasti na osloboenom teritoriju. U lipnju 1942. Vrhovni je tab, poto je ve izdrao niz dobra smiljenih neprijateljskih udaraca, sastavio udarnu grupu od etiri brigade, s kojom se uputio prema Bosanskoj Krajini. Tako je postupno, usprkos snanom neprijateljskom otporu, do jeseni 1943. nastao velik osloboeni teritorij sa sreditem u Bihau.

To je (uz istodobna velika zbivanja na svjetskim bojitima) suoilo CK KPJ (Vrhovni tab) s novim zadacima. Narodnooslobodilaka i dobrovoljaka vojska Jugoslavije je (20. 11.) pretvorena u Narodnooslobodilaku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije (NOV i POJ). U takvoj situaciji, Vrhovni je tab dao inicijativu da se stvori jedno centralno oslobodilako narodno predstavnitvo koje e povezati sve oslobodilake napore u zemlji i inozemstvu. Tako je 26. i 27. studenog 1942. u Bihau stvoren A VNOJ (Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije), kao privremena vrhovna vlast na osloboenom teritoriju, koji su izabrali izaslanici svih jugoslavenskih naroda. Za prvog predsjednika AVNOJ-a izabran je Ivan Ribar. Meutim, zbog Staljinova otpora i da bi se sauvalo jedinstvo velike antifaistike koalicije, koje je znaajan lan bila i NOB Jugoslavije, AVNOJ se pred javnou nije proglasio privremenom vladom, ve - kako je tada rekao Tito - vrhovnim politikim tijelom koje e okupljati sve jugoslavenske narode i zajedno s Vrhovnim tabom voditi ih u daljnjoj borbi. To su dakle bili poeci posve samostalnog puta jugoslavenske NOB, a novostvoreni zajedniki organ jugoslavenskog oslobodilakog fronta dobio je odmah u poetku velike zadatke na organiziranju narodne vlasti i angairanju svih potencijalnih snaga jugoslavenskih naroda za borbu protiv okupatora i domaih izdajnika. Razumije se, veliki osloboeni teritorij u Bosanskoj Krajini nije mogao ostati stalan, i NOV ga nije pokuavala braniti pod svaku cijenu, naroito ne frontalnim borbama. Neprijateljski plan o unitenju tog teritorija sastojao se upravo u tome da primora NOV na frontalne borbe, u kojima bi dola do izraaja njegova tehnika premo, da potisne njezine jedinice prema Neretvi i ondje ih uniti. Tom planu Vrhovni je tab suprotstavio svoj plan: sve partizanske jedinice u Jugoslaviji treba da maksimalno poveaju svoje akcije, to e okupatora primorati da razvije snage to ih je pripremio za ovu (ve etvrtu) ofenzivu, koja je voena pod zapovjednitvom general-pukovnika Lhra, glavnog njemakog komandanta na Jugoistoku (Grka, Bugarska, Srbija i NDH), i talijanskog generala Roatte. Jedinicama pod svojim neposrednim rukovodstvom (koje su bile izvan neprijateljskog obrua) Vrhovni tab je naredio da osiguraju prijelaz preko Neretve a zatim da krenu prema Crnoj Gori i Sandaku. Proleterske divizije dobro su obavile taj zadatak, ali je zakasnio transport 4000 ranjenika koji su se lijeili u bolnicama na osloboenom teritoriju, pa je neprijatelj u meuvremenu ponovo zatvorio Neretvu. Tako je dolo do uvene bitke za ranjenike. Uz teke gubitke jedinice NOV su ponovo probile put, a potom nastavile ofenzivu prema Cmoj Gori i Sandaku. etvrta neprijateljska ofenziva zapoela je 20. sijenja i trajala je, ukljuujui i bitku na Drini, nakon koje su jedinice N OV prodrle u Crnu Goru, do konca travnja 1943.

Videi da je propao pokuaj "unitenja Titove drave", Nijemci ve u travnju obavljaju uurbane pripreme za novu ofenzivu (peta ofenziva, svibanj-lipanj 1943). U prvoj polovini svibnja otpoinju s pokretima trupa kojima su htjeli stvoriti iri obru oko osloboenog teritorija u Sandaku i Crnoj Gori. Cilj im je bio da unite opkoljene jedinice u dolini Tare i Pive; Tada se Vrhovni tab odluio za proboj preko Sutjeske, to je uz teke gubitke i ostvario, a potom je NOV odmah prela u protuofenzivu i oslobodila svu Podromaniju do blizu Tuzle. Kad se ve mogla oekivati kapitulacija Italije, Vrhovni je tab poeo prebacivati svoje jedinice u zapadnu Bosnu i prema Dalmaciji, da bi zajedno s partizanskim snagama Hrvatske i Slovenije sprijeio povlaenje talijanskih eta u Italiju. Taj je plan u potpunosti uspio, i prigodom kapitulacije Italije u ruke jedinica NOV palo je gotovo sve talijansko naoruanje, a nekoliko talijanskih jedinica ak joj se i pridruilo. Nakon toga postojao je neko vrijeme veoma velik osloboeni teritorij, koji se protezao od Istre do zapadne Makedonije. Talijanskim orujem naoruano je novih 80 tisua boraca, tako da se sada broj boraca NOV i POJ poveao na 300 tisua, ukljuenih u 9 korpusa s 27 divizija, koji su vezali 24 njemake, 9 bugarskih i 3 maarske divizije sa oko 450 tisua vojnika i oko 180 tisua vojnika domaih kvislinkih vojski. 1943-1945. Nakon kapitulacije Italije na velikim osloboenim teritorijima svi su jugoslavenski narodi birali narodna zastupstva i delegacije koje e u njihova ime izabrati i najvie jugoslavensko zastupniko tijelo AVNOJ. Tako su 29. i 30. studenog 1943. u prisutnosti 142 vijenika iz itave Jugoslavije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a postavljeni temelji nove Jugoslavije. AVNOJ je postao najvie jugoslavensko zakonodavno predstavniko tijelo, a izvrnu vlast delegati su povjerili Nacionalnom komitetu osloboenja Jugoslavije (NKOJ), sa svim pravima i dunostima nove privremene jugoslavenske vlade. Jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi u Londonu oduzeto je pravo da se predstavlja kao zakonita vlada Jugoslavije, a kralju Petru II. zabranjen je povratak u domovinu. O obliku nove jugoslavenske drave (republika ili monarhija) trebalo je da u duhu "Atlantske povelje" odlue sami jugoslavenski narodi nakon potpunog osloboenja itave drave. Nadalje, odlueno je da se nova Jugoslavija izgradi na demokratskoj osnovi kao dravna zajednica ravnopravnih naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine, a za vrhovnog komandanta NOV i POJ uveden je naslov maral Jugoslavije. Zatim je Predsjednitvo AVNOJ-a, dobivi sva ovlatenja za popunjavanje AVNOJ-a izmeu dva zasjedanja, donijelo etiri odluke: odluku o dodjeljivanju naziva marala Jugoslavije Josipu Brozu Titu; odluku o imenovanju NKOJ-a; potvrdu odluke Slovenske Osvobodilne

Fronte o prikljuenju Slovenskog primorja i svih anektiranih dijelova Slovenije slobodnoj Sloveniji u Federativnoj Jugoslaviji te odluke ZAVNOH-a o prikljuenju Istre, Rijeke, anektiranih dijelova Hrvatske i hrvatskih jadranskih otoka slobodnoj Hrvatskoj u Federativnoj Jugoslaviji; i napokon, odluku o obrazovanju Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa. Novo dnavno rukovodstvo je uz neprestanu borbu s okupatorom i njegovim domaim suradnicima moralo povesti i borbu za meunarodno priznanje tekovina NOB, izraenih zakljucima i odlukama AVNOJ-a. Staljin i Churchill zahtijevali su sporazum s jugoslavenskom izbjeglikom vladom, u kojoj je Draa Mihailovic bio ministar vojske. Iako zbog toga nikako nije moglo dati od sporazuma, Churchill je uskoro priznao NOV i POJ kao sastavni dio saveznike vojske u Sredozemlju. Tek poto je na inicijativu britanske diplomacije reorganizirana izbjeglika vlada u Londonu i na njezino elo doao Ivan ubai dolo je napokon 16.1ipnja 1944. na Visu do sporazuma izmeu predsjednika NKOJ-a i ubaia (Sporazum Tito-Subai). Sporazum nije opozvao nijednu tekovinu NOB, ve je londonsku vladu obvezao da osudi etniki pokret i Drau Mihailovia i da uini sve za pomaganje NOV te da olaka to bre osnivanje jedinstvenog narodnog predstavnitva. (2. studenog 1944., takoer na Visu, bit e postignut i drugi sporazum izmeu Tita i ubaia, koji je predviao odgaanje konanog ureenja zemlje do poslije rata, imenovanje kraljevskog namjesnitva i zajednike vlade.) Nakon kapitulacije Italije Nijemci su, razumije se, pokuavali zauzeti bar vane komunikacije preko jugoslavenskog teritorija. 25. svibnja 1944. izvrili su ak i desant na Drvar (operacija "Konjiev skok"), gdje se tada nalazio Vrhovni tab s Titom. Njihov cilj da likvidiraju Vrhovni tab nije uspio, jer su se lanovi Vrhovnog taba s Titom uspjeli probiti iz Drvara. Nekoliko dana nakon toga Vrhovni tab, Predsjednitvo AVNOJ-a i NKOJ preselili su se na slobodni otok Vis, gdje su ostali do osloboenja Beograda. Vrhovni tab je na Visu odluio da teite ratnih operacija to prije prebaci u Srbiju. Tri velike grupe NOV i POJ napale su iz Crne Gore i Sandaka i ve potkraj rujna dosegle liniju RudnikSuvobor-Cer. Odatle su zapoele borbe za osloboenje Beograda, istone i june Srbije i Makedonije. Prema sporazumu izmeu NKOJ i komande Sovjetske armije dio sovjetskih snaga izvrio je poetkom listopada prodor u istonu Srbiju, gdje se sastao s partizanskim jedinicama. Sredinom listopada zapoele su u suradnji sa sovjetskim jedinicama estoke borbe za Beograd, koji je osloboen 20. listopada. Nijemci su se morali povui preko Save u Srijem, gdje su stvorili vrstu obrambenu liniju. Na prijelazu 1944/1945. bile su osloboene itava Srbija, Makedonija, Crna Gora i Dalmacija.

Prema sporazumu postignutom izmeu Tita i ubaia na Visu prilo se obrazovanju jedinstvene vlade od lanova NKOJ i londonske vlade, a kraljeva prava preuzelo je namjesnitvo, dok je AVNOJ proiren lanovima posljednje jugoslavenske narodne skuptine (izabrane 1938) koji se za vrijeme okupacije u zemlji ili inozemstvu nisu kompromitirali. Nova vlada, privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ), obrazovana je u Beogradu 7. oujka 1945., a njezinim je predsjednikom postao Tito. U to vrijeme vrhovni je komandant NOV ve izradio plan potpunog oslobaanja Jugoslavije: neprijatelja treba potisnuti uz Karavanke i ondje unititi. Zato je III. armija JA prodirala iz istone Bosne prema Karlovcu, a IV. armija iz Bosne prema Trstu. Ta velika ofenziva zapoela je 20. oujka i zavrila se tek sredinom svibnja na teritoriju Slovenije: tu su voene posljednje borbe drugog svjetskog rata u Europi. IV. armija je ve 16. travnja 1945. prodrla na nekadanju jugoslavensko-talijansku granicu i zapoela borbu za Rijeku, koja je trajala sve do 5. svibnja. Istodobno se dijelom jedinica i uz punu podrku slovenskihjedinica 7. i 9. korpusa probila preko Gorskog Kotara i Snenika na Pivku (27. 4. 1945) i potom sudjelovala u oslobaanju Trsta, koji je osloboen 1. svibnja, jo prije dolaska saveznike vojske koja je prodirala iz Italije. U oslobaanju Trsta znaajnu su pomo pruili IV. armiji ilegalna komanda grada, koja je Trane digla na ustanak, i vojni nastup 9. slovenskog korpusa NOV. Poto je oslobodila Trst, IV. armija prodrla je u Koruku te se u Celovcu susrela s engleskom vojskom, dok je 29. hercegovaka divizija krenula prema Ljubljani i oslobodila je 9. svibnja. U meuvremenu je III. armija prodirala Podravinom i preko Maribora u Koruku, dok su I. i II. armija nakon tekih borbi na srijemskoj fronti 8. svibnja oslobodile i Zagreb. Sovjetski Savez. Pokret otpora u Sovjetskom Savezu bio je jedan od rijetkih za koji su unaprijed izvrene sve organizacione pripreme. Polit- biro CK SKP(b) obvezao je ve 29. travnja sve partijske, dravne, sindikalne i komsomolske organizacije da se, u sluaju rata, organiziraju za partizanske borbe na zaposjednutom podruju iza neprijateljske linije. Nakon njemakog napada, Staljin je 3. srpnja u ime sovjetske vlade i CK SKP(b) uputio poziv svim sovjetskim narodima na podrujima to su ih zauzeli Nijemci da stvaraju partizanske odrede i zaponu iroko zasnovani partizanski rat protiv okupatora. No usprkos tome u poetku rata partizanski se pokret iz razliitih razloga (s jedne strane objektivnih kao to su nedostatak oruja i odjee, a s druge politikih, pri emu Staljinovo iskrivljavanje marksistike doktrine nije igralo najmanju ulogu) nije ire razmahao. No budui da su Nijemci do jeseni 1942. okupirali 1795000 km2 sovjetskog teritorija, podruje na kojem je prije rata ivjelo vie od 80 milijuna stanovnika i na kojem je bilo

smjeteno 47% sovjetske industrije, razvoj partizanskog ratovanja na okupiranom podruju postao je od izvanredne vanosti ne samo zato da bi se sprijeilo ekonomsko iskoritavanje zauzetih teritorija ve i zato da se pritiskom na njemake snage, u prvom redu na njihove prometne veze, olaka razvoj vojnih operacija Crvene armije. Njegovu irenju od jeseni 1942. mnogo je pridonijelo i provoenje Hitlerovog programa prema ruskim i drugim sovjetskim narodima, prema kojem je europski Istok trebao postati ne samo njemaka privredna kolonija nego i zemlja iste njemake krvi. Dok su prvi napadi partizanskih odreda bili tek napadi iz zasjede i pojedinane diverzantske akcije, od 1942. sustavno su organizirane diverzantske akcije velikih razmjera na komunikacije i transporte, a partizanske su jedinice, sada povezane s Crvenom armijom, prodirale sve dublje u pozadinu neprijatelja i zadavale mu sve tee udarce poinjui stvarati i osloboene teritorije. Prvo veliko slobodno partizansko podruje, iroko oko 170 a duboko oko 70 kilometara, stvoreno je dodue ve zimi 1941/42. na velikom prostranstvu iza sredinje njemake fronte, ali partizansku jezgru na tome podruju sainjavale su snage sto ih je Crvena armija ostavila u njemakoj pozadini kako bi ugroavale eljezniku prugu Smolensk-Vjazma. Nakon savjetovanja sa komandantima veih partizanskih jedinica u rujnu 1942. utvren je jedinstveni organizacijski oblik: pododred, odred, bataljon, pukovnija, divizija. Najvei je razmah partizanski rat dosegao 1943. godine, kada je nastao itav niz osloboenih teritorija (Minsk-Mogilev, Gomel-Brjansk itd). U tom razdoblju partizani su izvrili oko 3 tisue napada na njemake jedinice, digli u zrak 3500 mostova, unitili oko 15 tisua njemakih vozila, oko 900 skladita, 1200 tenkova, 400 aviona, itd. nanosei tako esto nenadoknadive gubitke njemakim jedinicama. Prema sovjetskim podacima, u okupiranim podrujima Ruske SFSR borilo se do kraja rata u partizanskim jedinicama 260 tisua ljudi, u Bjelorusiji 374 tisue, u Ukrajini - gdje je razvoj partizanskog pokreta tekao relativno najnepovoljnije - 175 ooo000 a ukupan broj partizana na cjelokupnom okupiranom podruju SSSR-a je iznosio 1,5 miliona. Poljska. Nakon uspostavljanja dvostruke njemako-sovjetske okupacije, njemaki su okupatori otprilike polovicu okupiranog poljskog teritorija ukljuili u sastav Njemakog Reicha, a ostatak pretvorili u Generalni guvernman sa sjeditem u Krakovu. S druge strane, Sovjeti su svoj dio pripojili pojedinim sovjetskim republikama, kojima je prema njihovu miljenju bio nepravedno oduzet nakon prvog svjetskog rata. Pokret otpora koji se u oba njemaka podruja pojavio jo prije 22. 6. 1941. nikada nije imao jedinstveno vodstvo, jer su i ciljevi pojedinih grupacija u otporu bili razliiti i kretali

se u rasponu od antifaizma do otvorenog antikomunizma. Vremenski, pokret otpora organiziran je najprije iz Pariza i Londona, gdje je djelovala poljska izbjeglika vlada generala Sikorskog. No ona ne usmjerava pokret u oslobodilaku borbu poljskog naroda protiv okupatora ve na organiziranje poljske vojske u inozemstvu i stvaranje tajne podzemne vojske u zemlji koja bi imala stupiti u akciju tek pri zavretku rata i u tim trenucima odigrati odlunu ulogu u ponovnom uspostavljanju integralne poljske drave. Vlada u izbjeglitvu zasnivala je svoju politiku na ocjeni da je Sovjetski Savez podjednak neprijatelj poljskog naroda kao i Njemaka. Uvjerena najprije da e Njemaka potisnuti sovjetsku vojsku do Urala, ona je stvarala Armiju Krajowu s namjerom da digne ustanak u asu kad se anglo-amerike snage priblie Poljskoj. Ali nakon njemakog neuspjeha na istonoj fronti taj je strateki plan izmijenjen, jer je postalo jasno da e Crvena armija stii u Poljsku prije anglo-amerikih snaga. Prema tom novom planu jedinice Armije Krajowe trebalo je da provedu lokalne ustanke prema pomicanju fronte, tako da se u svim poljskim podrujima uspostavi dravna vlast prije dolaska Crvene armije. (U tom kontekstu valja promatrati i odbijanje Sovjeta da pomognu ustanak u Varavi). Poto je 1942. ponovo osnovana KP Poljske, ona postaje jezgrom oruanog oslobodilakog pokreta poljskog naroda i nosilac suprotnih tendencija. Neto kasnije osnovana je u SSSR-u vojska sastavljena od poljskih zarobljenika, pod zapovjednitvom generala Andersa, koja je iz SSSR-a ubrzo otila u sastav zapadne saveznike vojske, i poljska vojska koja je ostala u SSSR-u i kasnije ukljuena u Crvenu armiju. Uza svu zamrenost situacije u takvim uvjetima ipak je dolazilo do zajednikih akcija razliito opredijeljenih frakcija u pokretu otpora, no ubrzo se pokazalo da to saveznitvo nije nimalo vrsto. U meuvremenu su Nijemci, da bi paralizirali barem jednu struju u pokretu otpora, pripremili veoma uspjenu politiku akciju. Rije je o tzv. "katinskoj aferi", zbog koje je i sam Churchill izrazio svoju zabrinutost. Nijemci su naime objaviIi da su u oujku 1943. na dva mjesta ( jedno je bilo u Katinskoj umi nedaleko od Smolenska) iskopali masovno groblje poljskih oficira i podoficira pobijenih nakon sovjetske okupacije istone Poljske. To je potaknulo poljsku vladu u izbjeglitvu da prekine diplomatske odnose sa SSSR-om i poniti ugovor o prijateljstvu, saveznitvu i vojnoj suradnji sklopljen u kolovozu 1941. Nakon toga dolo je do potpunog rascjepa izmeu Poljske radnike partije (komunista) i izbjeglike vlade odnosno njezinih snaga u domovini. Otada je Poljska radnika partija odricala vladi u izbjeglitvu svako pravo da govori u ime

poljskog naroda. Sredinom prosinca 1943. ona izdaje proglas o demokratskom ureenju poslijeratne Poljske, koji je potpisalo etrnaest organizacija, meu njima i vojno i politiki snana radikalna seljaka stranka. 21. srpnja 1944. odrano je u Varavi tajno zasjedanje Poljskog narodnog vijea, na kame je ono proglaeno privremenim saborom i donijeta odluka o osnivanju Poljskog komiteta nacionalnog osloboenja sa sjeditem u Lublinu (Lublinska vlada). U to vrijeme prosovjetska Armija Ludowa imala je 50 tisua boraca, a u partizanskim odredima 12 tisua ljudi koji su vodili aktivnu partizansku borbu protiv Nijemaca. Borbe protiv Nijemaca vodila je i Armija Krajowa, ali se ona drala svog utvrenog plana pa je zbog toga dolazila u sukob i s odredima Crvene armije to su prodirali na poljski teritorij. Ruske jedinice prele su poljsku granicu 20: kolovoza 1944., a ve 22. kolovoza Komitet nacionalnog osloboenja donosi odluku da preuzima svu vlast na osloboenom teritoriju i osniva Poljsku narodnu armiju. Za prvog predsjednika republike imenovan je B. Bierut, dotadanji predsjednik Vijea. Tim je praktiki bilo onemogueno ostvarivanje plana londonske izbjeglike vlade. U meuvremenu zbila se jedna od najveih tragedija u povijesti poljskog naroda. Prema direktivama vlade u izbjeglitvu, podzemna Armija Krajowa digla je ustanak u Varavi. Ustanak je izbio 1. kolovoza, u vrijeme kad se Crvena armija ve posve pribliila varavskom predgrau Pragi (na desnoj obali Visle) i bio je izvrsno organiziran, pod vodstvom generala Bor-Komorowskog, te su ustanici ve prvih dana postigli znatne uspjehe i zauzeli velike dijelove grada. Premda je bila oigledno da je organiziran u skladu s planovima izbjeglike vlade, u njemu su se prvi put okupile sve snage pokreta otpora ukljuujui i Armiju Ludowu. Borbe su potrajale 65 dana i za to vrijeme ustanici su unitili preko 200 njemakih tenkova, a itave su gradske etvrti unitene bombardiranjem. No kako je vrijeme prolazilo ustanicima niotkuda nije stizala pomo, herojski otpor graana Varave postao je uzaludan. Nijemci su doveli u grad svoje rezerve (meu njima i zloglasnu ukrajinsku SS-diviziju "Galicija") i nakon mjesec i pol estokih borbi uguili ustanak. 2. listopada Bor-Komorowski je potpisao proglas o kapitulaciji. Za tih 65 dana ustanka u obrani Varave poginulo je 250 tisua ljudi, a sam grad bio je na kraju potpuno razoren. Apeli saveznika na Staljina da potpomogne ustanak ili da bar omogui saveznikim avionima slijetanje na sovjetskom teritoriju kako bi ustanike opskrbljivali orujem i hranom ostali su uzaludni. Time je i sam ustanak bio osuen na neuspjeh. Premda nije imao jedinstvenog rukovodstva, poljski je pokret otpora svakako bio jedan od

najjaih u Europi. Francuska. Ako se za pokret otpora u Poljskoj moe kazati da je bio veoma zamren zbog razliitih ciljeva pojedinih njegovih sudionika, za francuski se pokret otpora mirno moe kazati da je bio jedan od najsveobuhvatnijih ali i najzamrenijih od svih pokreta otpora u okupiranoj Europi. Dok se nejedinstvenost poljskog pokreta otpora polarizirala izmeu izbjeglike vlade u Londonu i Moskve, francuski je pokret otpora imao barem tri centra: Pariz-London, Moskvu i de Gaullea, koji ipak nisu obuhvaali cjelokupni pokret otpora u Francuskoj, jer je postojao itav niz samostalnih grupa koje su djelovale bez ikakve suradnje s tim centrima. No bez obzira na mnotvo stranaka u francuskom pokretu otpora, okupator nije uspio iskoristiti njihovu nejedinstvenost i njihova meusobna nesuglasja i mogao je uspostaviti dodir samo s krajnje desniarskim elementima, kojih je ideologija bila ili istovjetna ili veoma blizu faistikoj. Osnovno razilaenje u pogledu pruanja otpora bilo je u tome da li da taj otpor bude aktivan ili pasivan. A i oni koji su se zalagali za aktivnost pokreta, nisu uvijek bili jedinstveni u pogledu oblika te aktivnosti. U prilog aktivnog otpora prvi se javio jo 18. listopada 1939. general de Gaulle iz Londona: "Francuska nije poraena iako je izgubila bitku". Francuska komunistika partija, koja se defetistikim parolama "za koga? ...za to?" kompromitirala u danima objavljivanja rata Njemakoj, zbunjena njemako-sovjetskim ugovorom i Staljinovim direktivama, uskoro se pribrala i ve u srpnju 1940. pozvala narod na obranu Pariza, trudei se da obnovi narodni front, u koji je pozivala sve napredne snage i radei na osnivanju partizanskih jedinica. Graanske stranke - narodni demokrati, socijalisti, itd. - takoer su se aktivno ukljuile u pokret otpora, ali je njihova djelovanje bilo u irokom rasponu od "otpora aputanjem" do oruanog suprotstavljanja. General de Gaulle, koji je sporazumom s Churchillom 7. kolovoza priznat kao ef slobodnih Francuza, usmjerio je svoju aktivnost na organiziranje borbe protiv Nijemaca izvan Francuske, nastojei u prvom redu da na stranu Saveznika pridobije francuske kolonijalne trupe odnosno da organizira vojne jedinice od francuskih izbjeglica, smatrajui da je najvanije da se Francuzi nau kao vojna snaga u redovima Saveznika. U oslobodilaki pokret u domovini nije se mnogo pouzdavao, a naroito je zazirao od komunista. Ipak su pod njegovim utjecajem bile i neke skupine pokreta otpora u samoj Francuskoj, koje su imale zadatak da pripremaju teren za iskrcavanje Saveznika. U samoj Francuskoj ve 1941. formirana su tri sredita otpora: Pariz, Normandija i Bretanja.

Naredne godine pokret se razvio i na jugu, gdje je dolo ak i do povezivanja komunistikih i nekomunistikih partizanskih grupa, a poslije njemake okupacije itave Francuske u jesen 1942. inilo se da e biti postignuto barem formalno jedinstvo cjelokupnog pokreta otpora. No ve 1943. opet su postojala tri oslobodilaka pokreta izmeu kojih je suradnja bila nikakva ili minimalna, a naredne godine njihov je broj narastao ak na osam (ne raunajui manje samostalne skupine). Zato je za francuski pokret otpora karakteristina masovnost sabotaa i diverzija s jedne, a veoma polagano stvaranje operativnih partizanskih jedinica s druge strane. Prema nekim podacima, u Francuskoj je 1943. ivjelo 20 do 25 posta ljudi ilegalno ili s lanim ispravama, a izvreno je blizu etiri tisue sabotaa. Tek poslije iskrcavanja Saveznika u Normandiji oruane snage francuskog pokreta otpora naglo jaaju te daju znaajan vojni doprinos osloboenju zemlje. Procjenjuje se da su u to vrijeme snage makije brojile 300000 boraca, a sve snage FFI (Francuske snage unutranjeg otpora), u koji su u veljai 1944. napokon ujedinjene gotovo sve politike organizacije i skupine francuskog pokreta otpora, oko pola milijuna ljudi. U opoj ofenzivi nakon iskrcavanja Saveznika partizanske su snage u pozadini njemake fronte samostalno oslobodile dvadesetak veih gradova prije dolaska Saveznika, a Parisko oslobodilako vijee, koje se jo od travnja 1944. spremalo za osloboenje Pariza i u kojemu su prevladavali komunisti, diglo je 18. kolovoza ustanak, za koji je bila pripremljena milicija od 50 tisuca ljudi. U etiri dana, do 21. kolovoza, Pariani su pod vodstvom komunista gotovo potpuno oslobodili svoj grad iz kojega se glavnina njemakih jedinica povukla jo prije dolaska francuske oklopne divizije generala Leclerca (25. kolovoza). ehos1ovacka. Poto je 15. oujka 1939. njemaka vojskaokupirala eku i Moravsku. Hitler je od te dvije zemlje stvorio eko-moravski protektorat, dok je Slovaka proglaena nezavisnom dravom u sklopu Hitlerova "novog poretka". Stoga su i pokreti otpora u ekoj i Slovakoj imali razliite karakteristike. U eko-moravskom protektoratu stvoren je u rujnu 1941. od predstavnika razliitih grupa pokreta Centralni nacionalni revolucionarni komitet, koji je djelovao na razliite naine, od pasivne rezistencije i bojkota okupatora do brojnih demonstracija i sabotaa. Prve partizanske jedinice nastale su u Moravskoj i u proljee 1942. tu se partizanska borba ve prilino razmahala. No poslije atentata na "protektora' Heydricha, u svibnju 1942., to su ga izveli pripadnici jedne emigrantske grupe otpora sputeni u eku, kad su Nijemci u znak represalija postrijeljali sve muko stanovnitvo Lidica i Bela Leaky (24. lipnja) te oba mjesta

sravnili sa zemljom, iz Londona je sugerirano da se ofenzivne partizanske akcije obustave. Partizanske su se jedinice povukle u defenzivu. Preostale su samo dvije vrste aktivnosti: sabotae u tvornicama i napadi na komunikacije. ak i iz Moskve su tijekom 1943. savjetovali da se vre samo pripreme za openarodni ustanak, koji bi u danom trenutku olakao prodiranje Crvene armije. Bilo je to kritino razdoblje, jer pokret otpora nije imao nikakvih veza sa svojim rukovodstvima, pa ga je jesenji ustanak u Slovakoj zatekao gotovo nespremna. Tek u kasnu jesen, odnosno na prijelazu 1944/45. partizanski su se napadi iz Moravske opet rairili sve do Praga. U proljee 1945. partizanski je pokret zahvatio sav teritorij ehoslovake koja je jos bila okupirana od Nijemaca. 5. travnja u Kosicama je sastavljena privremena vlada narodne fronte, a predsjednikom republike postao je Bene. 1. svibnja u zemlji je planuo opi ustanak, koji je 5. svibnja zahvatio i Prag, ali su glavni grad ipak oslobodile jedinice Crvene armije tek nekoliko dana kasnije. U Slovakoj vee i organiziranije akcije poinju tek poslije 22. lipnja 1941., kad su malim partizanskim jedinicama poeli prilaziti dezerteri iz slovake vojske. U pozadini cijelog kompleksa pokreta otpora u prvo je vrijeme bilo pitanje poloaja slovakog naroda u odnosu na nekadanju zajednicu s esima. KP Slovake, koja je dodue dosljedno isticala samobitnost slovakog naroda ali je irila parole o sovjetskoj Slovakoj teko je"mogla proiriti svoj utjecaj na ire slojeve naroda. Tek poto je 5. ilegalni Centralni komitet KP Slovake raskrstio s tim parolama i izgradio platformu za novu ehoslovaku u kojoj e slovaki narod biti potpuno ravnopravan s eskim narodom, oko KP Slovake poeli su se okupljati iroki narodni slojevi. U tim uvjetima dolo je do sklapanja Boinog sporazuma (25. prosinca 1943) izmeu predstavnika KP Slovake, lijevih socijaldemokrata i onih graanskih politikih struja koje su traile da slovaki narod samostalno odluuje o svojim buduim odnosima sa ekim narodom. Prema tom sporazumu osnovano je Slovako narodno vijee, u iji je sastav usao podjednak broj predstavnika KP Slovake i tzv. graanskog bloka. Prema zamisli KP Slovake, koju je prihvatilo i Slovako narodno vijee, trebalo je u dogovoru s partizanskim jedinicama i jedinicama slovake vojske izvriti sve pripreme da se podigne ustanak u asu kad jedinice Crvene armije prijeu Karpate i uu u Slovaku. To je trebalo omoguiti Crvenoj armiji da preko ve osloboene Slovake brzo prodre pod sam Be i tako ugrozi bok njemakih eta. To je zapravo znailo usklaivanje djelovanja slovake redovite vojske s operacijama Crvene armije, pri emu su partizanske akcije imale samo pomonu ulogu u dizanju opeg ustanka kojim bi slovaki narod sam ostvario svoju slobodu.

Prema tom dogovoru, iz ukrajinskog taba partizanskog pokreta u Kijevu poelo se ubrzavati razvijanje partizanske aktivnosti u Slovakoj ubacivanjem "organizatora", pa su se zbog opeg raspoloenja naroda partizanske jedinice naglo poveavale i razvijale sve vee oruane akcije. Tako je u kolovozu izbio ustanak. i 27-28. kolovoza ustanici su oslobodili mjesto Sklabinu u srednjoj Slovakoj, na to su njemake trupe, 29. kolovoza, odgovorile okupacijom cijele Slovake. To je navelo Slovako narodno vijee da pozove slovake jedinice da prue otpor Nijemcima, na to je izbio opi oruani ustanak, u kojem je sudjelovalo 20 tisua partizana i 60 tisua vojnika slovake vojske. Na velikom osloboenom teritoriju (oko 15000 km2) osnovano je drugo Slovako narodno vijee, ukinuta marionetska administracija slovake drave i nadomjestena narodnooslobodilakim odborima. U rujnu je osnovan slovaki glavni partizanski tab u koji su delegate poslali i ukrajinski partizani. Na konferenciji KP Slovake i Socijaldemokratske stranke u Banskoj Bystrici donesen je jednoglasni zakljuak da oba naroda u novoj ehoslovakoj moraju imati jednaka prava. Poetkom listopada Crvena je armija doista prela ehoslovacku granicu, ali se zaustavila prije no to su dvije slovake divizije u Karpatima uspjele doi u dodir s njom, kako je planom bila predvieno. Nijemci su razoruali te dvije divizije, nakon ega su, poslije dvomjesenog ustanka, ustanike snage bile razbijene i 28. listopada Nijemci su zauzeli Bansku Bystricu, sredite ustanka i posljednje uporite ustanika. Preostali partizani i dio slovake vojske povukli su se u planine i nastavili borbu do konanog osloboenja, dok je stanovnitvo bilo izloeno strahovitom teroru. Grka. Poto je (28. 10. 1940) Grka odbila Mussolinijev ultimatum kojim je Italija traila da joj se ustupe uporita na grkom teritoriju, talijanske su trupe iz Albanije zapoele vojne operacije protiv Grke. Nakon poetnih uspjeha talijanskih jedinica, grka se vojska konsolidirala, prela u protuofenzivu i zauzela dobar dio albanskog teritorija. U oujku 1941., poto su prebacili iz Italije nove snage, Talijani zapoinju novu ofenzivu, a u isto vrijeme u grkim se lukama iskrcava britanski korpus, dok Njemake trupe ulaze u Bugarsku da bi odande intervenirale u Grkoj. U aprilskom ratu protiv Jugoslavije i Grke Nijemci su jednim krakom uspjeli zaobii Metaxasovu liniju a drugim preko jugoslavenskog teritorija prodrli u sjevernu Grku. Premda grka vojska time praktiki nije bila poraena, njezino je vodstvo, procjenjujui da je poloaj strateki neodriv, 24. travnja potpisalo kapitulaciju. Kralj i vlada pobjegli su iz zemlje, a Nijemci su okupirali Grku i strateki veoma vaan otok Kretu. Istog dana kad je potpisana kapitulacija i britanske su se snage poele evakuirati iz Grke.

No grki narod, koji je pola godine hrabro odolijevao nasrtajima faizma, premda naputen i od svoga politikog vodstva i od Saveznika, nije se pomirio s okupacijom. Ubrzo se javljaju pojedine grupe otpora. KP Grke pozvala je 1. srpnja 1941. grki narod u borbu za osloboenje i odmah poela uspostavljati veze s drugim strankama i vojskom, te je ve 27. rujna 1941. stvoren Vrhovni organizacioni komitet EAM-a (Narodnooslobodilake fronte) u koji su uli predstavnici KP, Nezavisne zemljoradnike stranke, Saveza narodne demokracije, Socijalistike stranke a kasnije i drugih manjih stranaka. 28. listopada EAM je izdao svoj prvi proglas, a u sijenju 1942. osnovao i svoju vojsku ELAS, kojoj su na elu bile etiri predstavnika EAM -a i etiri via oficira bive vojske s generalom Grigorijadisom na elu. Nekako u isto vrijeme predstavnici desniarskih stranaka, koje nisu ule u EAM, osnovali su Grku nacionalnu demokratsku vojsku, EDES, pod zapovjednitvom pukovnika Zervasa. Uz republikanski ELAS i monarhistiki EDES postojala je i trea vojska, EKKA, ali e njezina uloga u daljnjim zbivanjima biti bez veega znaenja. Partizanski rat s obiljejem gerilskog ratovanja ubrzo je zahvatio gotovo itavu Grku. No istovremeno su, uz poneke zajednike vojne akcije, poele izbijati politike i ideoloke nesuglasice, koje su esto dovodile i do otvorenih sukoba. Usprkos tome u Grkoj su 1943. postojale dvije drave - slobodna partizanska, koje je najvei dio kontrolirao EAM, i okupirana Grka u kojoj je stvorena kvislinka vojska. Na inzistiranje Engleza 7. lipnja 1943. potpisan je sporazum o ujedinjavanju svih snaga otpora i osnovan zajedniki Vrhovni tab ustanike vojske u koji je uao i pukovnik Zervas. Tim sporazumom EAM je priznao jedinice EDES-a kao snage koje se bore protiv okupatora, premda su one dotada prikriveno suraivale s njime. Kako su Churchill i Roosevelt odluili da u Grkoj obnove monarhiju, nastojali su da u partizanskom pokretu prevlada desno krilo, tj. EDES. S jedne strane pod tim pritiskom, a s druge zbog pogrene procjene KP Grke da je u borbi protiv okupatora najvanije pitanje narodnog osloboenja a da e se pitanje demokratskih i socijalnih sloboda rjeavati poslije rata, potpisao je vojni zapovjednik ELAS-a pukovnik Sarafis 18. lipnja deklaraciju kojom je cjelokupna partizanska vojska Grke, dakle sve njezine grupacije, priznata kao dio saveznike vojske na Bliskom istoku. Time je ELAS s jedne strane osiguravao obilatiju pomo od saveznike komande, ali je s druge doao pod britansku kontrolu. Saveznika je komanda na Bliskom istoku pruala dodue materijalnu pomo i ELAS-u, ali je davala prednost EDES-u i obilatije ga pomagala, nastojei tako to vie ojaati njegov utjecaj unutar pokreta. Tako je politika nejedinstvenost i dalje ostala prisutna. Zbog toga 9. listopada 1943. ponovo dolazi do otvorenog sukoba izmeu ELAS-a i EDES-a, nakon ega Saveznici uskrauju pomo ELAS- u, premda je on znatno pridonio uspjesima

saveznike vojske na Sredozemlju. Nakon kapitulacije Italije (9. 8. 1943) snage ELAS-a jo su vie ojaale, ali se i politiko razilaenje izmeu ELAS-a i EDES-a sve vie poveavalo i produbljivalo. Iako slabo naoruan, ELAS se uporno i beskompromisno borio protiv Nijemaca (samo od proljea 1943. pa do povlaenja Nijemaca u rujnu 1944. njegove su jedinice vodile s njima 570 veih borbi), dok su kudikamo bolje naoruane jedinice EDES-a uglavnom izbjegavale sukobe s Nijemcima. O intenzitetu borbi ELAS- a protiv okupatora najbolje govori podatak da su se njemake snage u Grkoj kretale oko 300 tisua ljudi. Uza sve to, Saveznici su i dalje pruali snanu podrku EDES-u. U rujnu 1944., neposredno pred povlaenje Nijemaca s juga zemlje, sklopljen je novi sporazum kojim su partizanske snage dole pod vrhovno zapovjednitvo komandanta saveznikih snaga u Grkoj, generala Scobiea. 18. listopada izbjeglika se vlada vratila iz Londona u Atenu i oslanjajui se na jedinice EDESa i saveznike ete poela otvoreno likvidirati EAM. General Scobie postavio je 1. prosinca 1944. EAM-u ultimativan zahtjev da se jedinice ELAS-a razoruaju, a ve sutradan britansko je zrakoplovstvo zapoelo napade na poloaje ELAS-a. Bio je to uvod u novu fazu borbe i stvarni poetak graanskog rata. Dodue, 12. veljae 1945. potpisan je, usprkos protivljenju jednog dijela rukovodstva EAM-a, u Varkizi sporazum s vladom, koji je sadravao 9 toaka. Ali od tih 9 toaka u djelo je provedena samo jedna: razoruanje ELAS-ovih snaga. Nakon toga zapoela je prava hajka na pristae EAM-a, koji su se, izvrgnuti progonima, poeli ponovo povlaiti u planine i organizirati partizanske grupe. Do kraja 1946. te su se grupe povezale i 8. prosinca osnovale Vrhovni partizanski tab. U meuvremenu, protiv partizanskih odreda upotrijebljena je andarmerija, ali se ona pokazala nesposobnom da izie na kraj s partizanskim odredima pa je za akcije ienja angairana vojska, koja nije postigla nita vei uspjeh. Do kraja 1946. jedinice Demokratske vojske stvorile su osloboeni teritorij koji je obuhvaao 2500 naselja, to je prisililo vladu da u proljee 1947. zapone veliku ofenzivu. Premda su u tim borbama imale 10 tisua mrtvih, vladine trupe nisu uspjele osvojiti osloboeni teritorij. tovie, 23. prosinca 1947. obrazovana je na njemu Privremena demokratska vlada s generalom Markosom na elu. Tada, u opoj atmosferi hladnog rata, Amerikanci preuzimaju od Britanaca kontrolu nad grkom vojskom i stvaraju novu strategiju borbe, ali se i ova pokazala bezuspjenom: umjesto da bude potisnuta, Demokratska vojska zauzima nove teritorije a njezina djelatnost dopire nadomak same Atene. Zbog toga monarhisti organiziraju od travnja do kolovoza dvije

iroko zasnovane ofenzive, kojima je bio cilj da potpuno unite Demokratsku vojsku. Da bi se to postiglo, iseljeno je 500 tisua stanovnika, kako bi se izmeu partizana i vladinih snaga stvorila "mrtva zona". Demokratska vojska, ije su snage u to vrijeme narasle na 9 divizija, poinje primjenjivati novu taktiku: izbjegava frontalne borbe i organizira uspjene napade na manje jedinice i neprijateljske komunikacije. U takvoj situaciji, zapoela je Staljinova kampanja protiv Jugoslavije, to je dovelo do pomutnje u vodstvu grkog oslobodilakog pokreta, koja je dosegla svoj vrhunac u oujku 1949. kad je CK KP Grke iz dosad neobjanjenih razloga uklonio Markosa s poloaja predsjednika Privremene vlade i ministra vojske. Vladine snage to su smjesta iskoristile i u velikoj ofenzivi u Rumeliji i Peloponezu razbile i dobrim dijelom unitile Demokratsku vojsku, nakon ega je Privremena vlada bila primorana (u listopadu 1949) objaviti prekid otpora. Tako je tek pune etiri godine nakon zavretka rata slomljen jedini europski pokret otpora koji je, zapoet kao oslobodilaki rat protiv faistikog okupatora, nastavljen i nakon njegova poraza poprimivi oblik borbe koja je bila usmjerena na obaranje omraene monarhistike vladavine i imperijalizma. Albanija. Partizanski pokret u Albaniji, koji je uivao trajnu potporu narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije, poevi od osnivanja KP Albanije 8. studenog 1941. pa do prenoenja iskustava u formiranju jedinica i izgradnji narodne vlasti, razvio se iz diverzantskih grupa to su djelovale ve 1941. i 1942. godine. Poetkom 1942. pojavljuju se prve partizanske ete, a 16. rujna iste godine odrana je na poticaj KP Albanije skuptina jedinstvene narodnooslobodilake fronte. Potkraj 1942. Talijani su za borbu protiv NOB osnovali poluvojniku bjelogardijsku organizaciju Balli Kombtar ("Narodna fronta"). Akcije irih razmjera partizanske su jedinice zapoele ljeti 1943. nakon osnivanja glavnog taba i 1. udarne brigade (organiziranih po uzoru na jugoslavenske). Poslije kapitulacije Italije albanska se narodnooslobodilaka vojska znatno poveala. No sada umjesto Talijana u Albaniju dolaze Nijemci, koji pokuavaju zemlju umiriti demagokim parolama da su je oslobodili od Talijana. Kako im je Albanija bila veoma vana zbog komunikacija s Grkom i sa otocima, poduzeli su na prijelazu 1943/44. prvu veliku ofenzivu, na koju je albanska NOV odgovorila protuofenzivom i stvorila nove slobodne teritorije. Potkraj svibnja zasjedao je Prvi antifaistiki kongres nacionalnog osloboenja, na kame je izabrano Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Albanije, kao predstavniko i zakonodavno tijelo, i Antifaistiki komitet narodnog osloboenja, koji je imao funkciju privremene vlade.

Na tom je kongresu kralju Zoguu zabranjen povratak u zemlju. (Odluke su, dakle, bile sline odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a). U studenom 1943. Nijemci su, potpomognuti balistima, zapoeli drugu veliku ofenzivu, koja je trajala do veljae 1944. Njemake jedinice u jaini od tri divizije vodile su za to vrijeme ofenzivne operacije protiv osloboenih teritorija srednje i june Albanije. U tim borbama imali su 700 mrtvih, a partizanske snage razbile su obru i same prele u protunapad oslobaajui dijelove srednje Albanije, tako da su do listopada 1944. oslobodile tri etvrtine albanskog teritorija. 24. listopada, na Drugom zasjedanju antifaistikog vijea Komitet narodnog osloboenja proglaen je za privremenu vladu. Konana bitka za osloboenje Albanije zapoela je poetkom studenog (u to vrijeme Nijemci su jo drali pojas uz more), a 17. studenog, nakon upornih borbi u kojima su Nijemci imali 1500 poginulih, osloboena je Tirana. Do kraja mjeseca osloboena je itava zemlja, a dvije divizije NOV Albanije prelaze na jugoslavenski teritorij da bi zajedno s jedinicama Jugoslavenske armije gonili njemake jedinice koje su se povlaile iz Grke i Albanije. Ostale europske zemlje. U Italiji, pokret otpora napredovao je vrlo sporo, premda je KP Italije ve 1940. i 1941. u svojim brojnim proglasima traila obaranje faizma, prekidanje veza s Njemakom, itd. Zemlju su 1943. potresali veliki trajkovi kojih su zahtjevi bili vie politike negoli ekonomske naravi. No poslije kapitulacije Italije (9. rujna) stao se razvijati i partizanski pokret, koji je vodio borbu protiv okupatora i nove Mussolinijeve republike u sjevernoj Italiji. Do kraja rata taj se pokret toliko rairio da je bio vjerojatno najsnaniji u itavoj Zapadnoj Europi. Na taj razvoj utjecali su s jedne strane iskrcavanje saveznikih snaga na jugu Italije, s druge Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije koja je oslobodila velik dio Slovenskog primorja i Istre, te napokon sama injenica da se dotadanja talijanska vojska raspala, to je antifaistiki raspoloenim oficirima i vojnicima omoguilo da se s orujem prebace u planinske krajeve i ukljue u partizanski pokret. U tim uvjetima nastale su dakako politiki razliito obojene partizanske grupacije (pod vodstvom komunista stvarane su garibaldinske brigade) protiv kojih su Nijemci formirali posebne lovake jedinice, a povremeno mora li angairati i jae snage. Oruani pokret bio je najjai sjeverno od Apenina, gdje su nastajali veliki osloboeni teritoriji. Ljeti 1944. partizanske su snage dostigle broj od 100 tisua ljudi, koji e potom, s napredovanjem Saveznika u proljee 1945., toliko narasti da e u velikim industrijskim centrima na sjeveru planuti opi ustanak, to e saveznikim trupama omoguiti da u posljednjoj fazi borbi napreduju veoma brzo i ve 29. travnja 1945. prisile njemaku vojsku u

Italiji na kapitulaciju. U Norvekoj, koju su Nijemci napali bez objave rata 8. travnja 1940. i zauzeli je do 10. lipnja, vojne su akcije pokreta otpora imale gotovo iskljuivo sabotani karakter, ali su bile izvanredno dobra organizirane i esto veoma velikih razmjera: od ruenja mostova, potapanja brodova do dizanja u zrak tvornikih postrojenja. Najznaajnija sabotaa izvrena je u proljece 1943. protiv postrojenja ratne industrije kod Rjukana, gdje su Nijemci proizvodili teku vodu potrebnu za dobivanje atomske energije. Prema nekim miljenjima, to je onemoguilo Nijemcima da na vrijeme izrade atomsku bombu, na kojoj su svakako radili. Kao odgovor na sve uestalije omladinske antifaistike akcije kvislinka je vlada po nalogu Nijemaca zatvorila sveuilite u Oslu a 1500 studenata odvedeno je u koncentracione logore u Njemakoj. U Danskoj, koju je Hitler morao okupirati kako bi najkraim putem dopro do Norveke, i koja je pod okupacijom zadrala svoju administraciju, vojsku, policiju pa ak i kralja, pokret otpora ostao je u okvirima sabotaa sve do kolovoza 1943. godine, kad je razoruana danska vojska, u zemlji uvedeno opsadno stanje a kralj zatoen. Godine 1944. osnovane su ilegalne danske brigade, ali do partizanskih borbi irih razmjera nije dolo. Slino se razvijao pokret otpora u Belgiji, premda u irim razmjerima. Iako se belgijska vlada povukla u London, dravna je administracija ostala belgijska. Otpor je zapoeo sabotaama u tvornicama, koje je pratilo irenje mnogobrojnih ilegalnih listova: 1943. godine izlazilo ih je vie od tri stotine. Uz to se pojavio i specifian oblik partizanske djelatnosti usmjeren prvenstveno na sabotae i atentate na pripadnike njemakih oruanih snaga. U Luksemburgu, koji se nije ni pokuao oduprijeti njemakoj okupaciji, Nijemci su uspostavili poseban oblik vlasti kojem je bio cilj da prikljui zemlju Njemakoj. Otpor je dodue ostajao uglavnom u granicama pasivne rezistencije, ali je i to bila dovoljno da velik broj ljudi, naroito intelektualaca, bude odveden u koncentracione logore. Pokret otpora u Nizozemskoj, nastao od lijevih stranaka i povezan s vladom u izbjeglitvu, bio je dodue iri nego u Belgiji ali se kretao u istim okvirima: od ilegalnih publikacija do atentata na okupatore i njegove suradnike te sabotaa. Najznaajniji pothvat bio je generalni trajk eljezniara u kolovozu i rujnu 1944., koji je paralizirao cijelu eljezniku mreu upravo u vrijeme kad su Nijemci pokuavali uspostaviti novu frontu u junoj Nizozemskoj. Za odmazdu, Nijemci su obustavili opskrbu naroda hranom ("gladna zima 1944/45) te je u zapadnom dijelu zemlje oko 15 tisua ljudi umrlo od gladi. U Maarskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj, koje formalno nisu bile okupirane, pokreti otpora razvijali su se drukije nego na Zapadu. U sve te tri zemlje vodeu su ulogu u pokretu imale

komunistike partije. U Maarskoj je na inicijativu CK KP Maarske 1941. osnovana Maarska narodna franta, koju su sainjavali komunisti, lijevi socijaldemokrati i stranka malih posjednika. Delegati Fronte pregovarali su s Horthyjevim izaslanicima i 11. listopada u Moskvi potpisali sporazum o razoruanju maarske vojske, ali je Horthy odbio da to prihvati i pristao samo na proglaenje primirja sa SSSR-om, to je bio znak za opi ustanak. Nijemci su meutim ustanak u zametku uguili i obrazovali novu vladu. Organizator otpora u Rumunjskoj takoer je bila komunistika partija, koja je 1941. organizirala i prve partizanske grupe sa zadatkom da vre sabotae u ratnoj industriji i industriji nafte. 1943. osnovanje Domovinski antihitlerovski blok, koji je u svom prvomajskom proglasu 1944. zatraio obaranje Antonescuova reima i savez sa SSSR-om. Poto je 20. lipnja 1944. osnovan Demokratski narodni blok i obrazovani partizanski odredi sa svojim glavnim tabom, zapoele su brojne partizanske akcije po gradovima i selima. Kad je u kolovozu 1944. Crvena armija zapoela veliku ofenzivu na moldavsku frontu, grupa oficira je (23. 8. 1944) uhapsila vladu i Antonescua, a Crvena je armija do kraja mjeseca uz podrku rumunjskih antifaista oslobodila zemlju. I u Bugarskoj je prvi poziv narodu da otpone borbu protiv profaistike diktature uputila komunistika partija. Sredinom srpnja 1941., na poticaj komunista, objavljen je preko tajne radio-stanice "Hristo Botev" program za osnivanje Otaestvene fronte, u koju su osim komunistike partije ule i druge antifaistike politike skupine. Partizanski pokret ipak je ostao prilino dugo u uskim okvirima i poeo se znatnije iriti tek pod utjecajem zbivanja na istonoj fronti. Vladin aparat ulagao je mnogo napora da likvidira partizanski pokret, ali mu to nije uspijevalo, dobrim dijelom i zato to je dobro organizirana partizanska vojska bila tijesno povezana s NOV Jugoslavije, koja joj je pruala svestranu pomo. U ljeto 1944. bugarske su partizanske brigade izvrile mnogo akcija i tako pripremale zemlju za openarodni ustanak. Poto je potkraj kolovoza 1944. Rumunjska objavila Njemakoj rat a Crvena armija prodrla na bugarsku granicu te 5. rujna objavila Bugarskoj rat, u Sofiji su (6. rujna) izbile demonstracije u kojima se trailo da se sva vlast preda Otaestvenoj fronti; te su demonstracije bile tako estoke da je policija pucala u masu. 8. rujna Crvena je armija prela bugarsku granicu, a u Sofiji su jo istog dana na stranu Otaestvene fronte preli dijelovi bugarske vojske. Istog dana obrazovana je i vlada Otaestvene fronte, a partizanske jedinice ukljuene su u bugarsku vojsku, koja je na temelju sporazuma izmeu jugoslavenske vlade i nove bugarske vlade sudjelovala u zavrnim operacijama protiv Nijemaca u Makedoniji i Srbiji.

DRUGI SVJETSKI RAT 1939. - 1945. Kronologija 1. septembar 1939- napad na Poljsku 1940. formiran pakt Njemaka-Italija-Japan 1940- Njemaka vojska osvojila Dansku, Norveku, Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg i Francusku 22. juni 1941- Njemaka napala SSSR avgust 1941. Potpisana Atlantska povelja 7. decembar 1941.- Japanski napad na Pearl Harbur 1942.- bitka kod Midwaja na Pacifiku Pobjeda saveznika kod El-Alameina februar 1943.- zavrena bitka kod Staljingrada juli 1943.- desant saveznika na Siciliji 8. septembar 1943.- kapitulacija Italije 29. i 30. novembar 1943.- konferencija u Teheranu 6. juni 1944.- iskrcavanje saveznike vojske u Normandiji 4-11. II 1945- Jaltska konferencija 2. maj 1945.- pad Berlina 8. maj 1945.- kapitulacija Njemake juli 1945.- konferencija u Potsdamu 6. i 9. avgust 1945. baene atomske bombe na Hiroimu i Nagasaki avgust 1945. - osnovan Meunarodni sud za ratne zloine 2. septembar 1945.- kapitulacija Japana 29. oktobar 1945.- usvojena Povelja Ujedinjenih nacija Antifaistika koalicija. Na poetku rata poeli su se stvarati savezi koji su imali za cilj zajedniko suprostavljanje faistikim silama. Sporazum izmeu SSSR i Velike Britanije potpisan je 12. jula 1941. godine. Njime su se potpisnice obavezale da e jedna drugoj pruiti svaku pomo u ratu. Ovaj sporazum bio je prvi korak za obrazovanje antifaistike koalicije. Kasnije je SSSR sklopio savez i sa SAD, Francuskom, Kinom i drugim zemljama koje su uestovale u ratu sa silama osovine. Pored toga, ove zemlje sklopile su i niz meusonih ugovora kojima je stvoran moni savez-antifaistika koalicija, u kojoj su glavnu ulogu imale tri velike sile, SSSR, SAD i Velika Britanija. Nakon napada na SSSR poinje se stvarati jedinstven front. U avgustu 1941. na britanskom

ratnom brodu Princ od Welsa na Atlantiku, sastali su se predstavnici SAD i Velike Britanije i objavili Atlantsku povelju. Tim dokumentom sile potpisnice su se odrekle da se ne bore za osvajanje tuih teritorija. U njemu je naglaeno pravo svakog naroda da bira sistem svog drutvenog ureenja, te ouvanje mira nakon sloma faizma i obnova poruenog svijeta putem ekonomske saradnje meu dravama. Zaloili su se za slobodnu plovidbu morima i za razvoj meunarodnog sistema sigurnosti. U Moskvi je od 29. septembra do 1. oktobra 1941. odrana konferencija predstavnika SAD, SSSR i Velike Britanije, na kojoj su te zemlje odluile da zajednikim snagama ratuju do konane pobjede protiv faistikih sila. Poetkom 1942. Atlansku povelju je potpisalo 26 drava i to je bio znaajan korak u stvaranju antifaistike koalicije. U toku rata odrani su vie puta sastanci efova zemalja antifaistike koalicije, sa ciljem da se usklade vojne akcije i donesu vane politike odluke. Nakon iskrcavanja saveznika u Africi sredinom januara 1943 sastali su se Churchill i Roosevelt u marokanskom gradu Casablanci. Na konferenciji je odlueno da se nakon to istjeraju sile Osovine iz Afrike, amerike i britanske snage iskrcaju na Siciliji. Ameriki predsjednik Roosvelt (Ruzvelt) je iznio zahtjev za bezuvjetnom kapitulacijom sila Osovine, Njemake, Italije i Japana. Od 28. novembra do 1. decembra 1943. godine dolo je do sastanka Roosevelta, Staljina i Churchilla u glavnom gradu Irana Teheranu, radi usklaivanja operacija za konanu likvidaciju faizma. Na konferenciji je dogovoreno otvaranje drugog fronta u zapadnoj Evropi. Od 4. do 11. februara 1945. dodine u Jalti, na poluostrvu Krimu, odrana je konferencija saveznika, gdje je postignut sporazum o poloaju Poljske i Njemake i o Dalekom istoku. Dogovoreno je da e Njemaka biti podjeljena u etiri okupacione zone- ameriku, britansku, sovjetsku i francusku. Na konferenciji Staljin je obeao da e SSSR, tri mjeseca nakon zavretka rata u Evropi ui u rat protiv Japana. Na konferenciji u Jalti na kojoj postavljeni su temelji Organizacije ujedinjenih nacija. Nakon kapitulacije Njemake, novi ameriki predsjednik Harry Truman (Hari Truman) sastao se sa Staljinom i novoizabranim predsjednikom vlade Velike Britanije Clementom Atleejem (Klementom Etlijem) koji je tokom konferencije zamjenio Churchilla, sastali su se na konferenciji u Potsdamu kod Berlina o denacifikaciji Njemake i okonanju Drugog svjetskog rata. Postignut je dogovor o podjeli Njemake i Austrije i njihovih glavnih gradova Berlina i Bea u etiri okupacione zone kojima e upravljati SAD, SSSR, Velika Britanija i Francuska.

Prvi period rata

Napad na Poljsku Napadom Njemake na Poljsku, 1. septembra 1939. poeo je Drugi svjetski rat. Nakon toga V. Britanija i Francuska su 3. septembra objavile rat Njemakoj. Nakon to je poljski otpor savladan, zemlja je okupirana i raskomadana. zapadni dio pripao je Njemakoj a istoni dio SSSR-u. Nastojei da iskoristi novonastalu situaciju, SSSR je pripoji tri baltike drave, Estoniju, Litvu i Letoniju. Zatim je ratom prisilio Finsku na teritorijalne ustupke. Nasilno je izmjenjena i granica prema Rumuniji. Nakon kapitulacije Poljske, Nijemci su prebacili velike vojne snage na zapadni front. U aprilu 1940. bez objave rata njemake snage napale su skandinavske zemlje. Danska je kapitulirala gotovo bez borbe, a u junu i Norveka. Munjevitim prodorom, uz razorna bombardovanja i desante, Nijemci su prisilili na kapitulaciju Belgiju, Nizozemsku i Luxemburg i okupirali njihov teritorij. Na liniji prema Njemakoj Francuska je imala izgraenu odbrambenu liniju (maginotovu liniju (maino), koju su nijemci zaobili upadajui u Francusku preko Belgije. U francuskoj vojsci zavladala je velika panika, posebno nakon to su njemake snage osvojile Pariz bez borbe. Nakon kratkog otpora krajem juna 1940. kapitulirala je i Francuska. Najvei dio njenog teritorija su okupirale njemake snage, dok je manjim dijelom upravljala nova francuska vlada sa maralom Ptainom (Petenom). Jedini otpor njemakim snagama pruala je jo Velika Britanija. Ona se nala na udaru njemakih snaga u ljeto 1940. godine. Njemaka avijacija je trebala da prvo uniti britansku industriju i saobraajnice,. Nakon toga trebalo je uputiti njemaku kopnenu vojsku. U ljeto 1940. Nijemci su izvrili snane zrane napade na Britaniju, u kojima su pretrpjeli velike gubitke. To je prisililo Nijemce da odustanu od svog prvobitnog plana. U to vrijeme izvan domaaja Njemake nalazila su se britanska ostrva i strateke baze koje je drala u Sredozemlju. Nakon toga Hitler se odluio da napadne Sovjetski Savez. On je bio uvjeren da Velika Britanija nije u stanju da preduzme ozbiljnije napade dok se Njemaka bude bavila sa SSSR. On se ak zanosio miljenjem da e uspjeti pridobiti zapadne sile za napad na SSSR, pod parolom borbe protiv komunizma. Meutim, one su stale na stranu SSSR-a, uvidjevi kolika opasnost prijeti od faizma. Nakon neuspjenog talijanskog napada na Grku, Njemaka je pruila pomo saveznici. Ona je 6. aprila napala Grku i do poetka jula je uspjela da zauzme njen teritorij.

Pripremajui se za novi pohod protiv SSSR-a Hitler je nastojao da se vre poveu agresivne sile. U jesen 1940. godine Njemaka, Italija i Japan su su u Berlinu zakljuile Trojni savez. Njime su se obavezale da e jedna drugoj pomoi u sluaju ako ih napadne neka zemlja koja jo nije bila u ratu. Budui da su se izvan ratnih sukoba nalazile samo SAD, jasno je da je pakt bio usmjeren protiv njih. Od prvih dana rata Njemaka je na istoni front usmjerila ogromne vojne snage opremljene najsavremenijom ratnom tehnikom. Uz njemake vojne snage sudjelovale su i snage Italije, Rumunije, Maarske, Finske i nekih drugih njemakih saveznika (meu njima su i jedinice NDH...) U prvih dvadeset dana ofanzive Nijemci su izvrili prodor na svim frontovima. Crvena armija, iznenaena i nepripremljena, doivjela je velike ljudske i materijalne gubitke. Brzim prodorom oklopnih snaga Nijemci su opkolili brojne jedinice, a zatim ih postepeno unitavale. Do kraja 1941. Nijemci su uspjeli da zauzmu Litvaniju, Estoniju, Moldaviju, Bjelorusiju, dio Ukrajine, Krim. Zatim su opkolili Lenjingrad, i upravili sve svoje snage prema Moskvi, mislei da e njenim osvajanjem biti odluen rat, ali su tu doivjeli svoj prvi veliki poraz u Drugom svjetskom ratu. Brzi uspjesi Japana na aziskom prostoru ukazali su na opasnost od faizma. Vlada SAD zahtjevala je od Japana da se povue sa zauzetog kineskog teritorija i iz Indokine. Odmah zatim SAD su uvele vojnu obavezu, i sklopljen sporazum sa Velikom Britanijom radi zatite njihovih politikih i ekonomskih interesa. Odgovor Japana bio je napad na SAD. Bez objave rata japanske snage su napale ameriku pomorsku baza Pearl Harbour (Perl Harbur) na Havajskim otocima 7. decembra 1941. Iznenaene i nespremne amerike snage doivjele su teak poraz. Narednog dana SAD su objavile rat Japanu, a nakon toga Njemaka i Italija SAD, a Japan Velikoj Britaniji. Preokret u Drugom svjetskom ratu Tokom Drugog svjetskog rata ratna tehnika je znatno napredovala. Rat je voen na kopnu, u zraku i na moru. Posebno su do izraaja dole podmornice, koje su potapale ratne brodove ali i putnike i trgovake. Od ljeta 1942. saveznici su uspjeli da ostvare premo u zraku. Munjeviti rat omoguio je Japanu velike uspjehe. Velika ratna mornarica, avijacija i dobro naoruana kopnena vojska omoguili su Japanu da posjedne teritorije na Dalekom istoku i Tihom okeanu. Nastojei da uniti ostatke amerike flote japanska mornarica je

krenula prema ostrvu Midweyu (Midveju). pomorskoj i zranoj bazi SAD. Amerike snage su ovaj napad doekale spremne, nanosei Japancima poetkom jula u velikoj pomorskoj bici teak poraz. U toj bici unitena su etiri japanska nosaa aviona, a japanska mornarica se od ovog poraza nije oporavila do kraja rata. Poraz u bici kod Midwaja japanske premoi na Tihom okeanu. Nastojei da osvoje naftna polja na Kavkazu i unite Crvenu armiju, Nijemci su poetkom 1942, godine pokrenuli veliku ofanzivu na istonom frontu. Ta ofanziva trajala je od ljeta 1942. do proljea 1943 godine. Dolo je do najkrvavijih bitaka u kavkaskim planinama i pred Staljingradom. Grad je postao poprite ogorenih borbi, koje su se vodile za svaku ulicu i kuu. Njemake vojne snage pretrpjele su veliki poraz, izgubivi oko 330.000 vojnika, a ostatak je bio prisiljen na predaju. Nakon staljingradske bitke dolo je u ljeto 1943. godine do velike sovjetske ofanzive, uz masovnu upotrebu artiljerije i avijacije. Kod Kurska odigrala se od 5. jula do 23. avgusta najvea tenkovska bitka u historiji. Poto je razbila 30 njemakih divizija Crvena armija je otpoela opu ofanzivu na irokom frontu do Crnog mora. U stalnim naapadima oslobodila je Ukrajinu i Bjelorusiju, a zatim prela sovjetsku granicu i ula u Poljsku. U Varavi je u ljeto 1944. izbio ustanak koji su Nijemci uguili nakon dva mjeseca. Ustanici su raunali na pomo sovjetske armije, koju im je Staljin uskratio. Varava je za osvetu gotovo potpuno unitena a u ustanku je stradalo oko 200.000 Poljaka. U toku avgusta 1944. godine Crvena armija je izvrila prodor prema Rumuniji, koja je uskoro kapitulirala. Poetkom septembra u Bugarskoj je izvren prevrat, zbaena je faistika vlada i objavljenm je rat Njemakoj. Iskrcavanje saveznika na Siciliji i kapitulacija Italije. Zavrna faza Drugog svjetskog rata. Kapitulacija Njemake i Japana. Rezultati i posljedice Drugog svjetskog rata. Na afrikom ratitu britanske snage pod zapovjednitvom generala Montgomeryja (Montgomeri) u jesen 1942. pobjedile su njemako-talijanske snage kod El Alamaina u Egiptu. Nakon toga ameriko-britanske snage su zaposjele Sjevernu Afriku (Maroko, Alir i Tunis), odakle su se iskrcale u junu Italiju, na Siciliju. Prodor saveznika izazvao je pad Musolinijevog reima. Krajem avgusta 1943. Musolini je bio smjenjen a na elo talijanske vlade postavljen je general Badoglia (Badoljo). Ta vlada je 8. septembra potpisala kapitulaciju Italije. Iako je ona izila iz rata, borbe na njenom teritoriju su voene i dalje. Amerike i britanske vojne snage su u proljee 1944. godine pokrenule veliku ofanzivu u Italiji. Nakon to su razbile njemake snage zauzele su Rim i nastavile ofanzivu u pravcu sjevera. je oznaio kraj

Iskrcavanje saveznika u Normandiji Nakon dugih vojnih i politikih priprema 6. juna 1944. godin iskrcavanje britanskoamerikih snaga na zapadnoj obali Francuske u Normandiji. To je bila uvena operacija Overlord (Gospodar). Saveznici su izvrili snana bombardovanja a zatim je poelo iskrcavanje iz vazduha i sa desantnih brodova . U operaciji je uestvovalo 10.000 aviona i 4.000 brodova., a saveznike snage brojale su oko 3 miliona vojnika. Bila je to najvea kombinovana vojna operacija u historiji. Uprkos snanom otporu njemakih snaga saveznici su prvog dana operacije uspostavili nekoliko mostobrana. Brz prodor saveznika poeo je tek sredinom septembra, nakon novog iskrcavanja na jugu Francuske. Ubrzo je osloboen Pariz, a Nijemci su se povlaili do rijeke Sene. Do jeseni 1944. godine osloboene su Francuska, Belgija, Luxemburg i Nizozemska. U januaru 1945. godine poela je sovjetska ofanziva pravcem Varava-Berlin. Nakon tri sedmice borbi Crvema armija je napredovala oko 400 km i dola na 80 km od Berlina. Istovremeno je poela sovjetska ofanziva u Maarskoj. Crvena armija je uskoro ula u Budimpetu i nastavila nastupanje prema Beu koji je poetkom aprila opkoljen i uskoro osvojen. Sredinom aprila poeo je sovjetski napad na Berlin, u kojem je uestvovalo 140 divizija sa oko 22.000 topova. Ubzo je izvren proboj fronta i poele su uline borbe. Berlin je konano kapitulirao 2. maja. Jo u toku aprila 1945. godine saveznici su se sastali na rijeci Elbi i do 8. maja vodili zajedniki borbe. Tog dana Njemaka je kapitulirala pred zapadnim saveznicima a 9. maja pred sovjetskim trupama. Poetkom 1945. godine poela je ofanziva saveznika na Dalekom istoku. Japanci su imali velike gubitke, ali su se fanatino borili upotrebljavajui svoje kamikaze. Japan je nastavio borbu i nakon kapitulacije Njemake. Budui da su amerike trupe imale velike gubitke Amerikanci su donijeli odluku o upotrebi atomske bombe. Ona je baena 6. avgusta na Hiroimu i 9. avgusta na Nagasaki. Po dogovoru sa saveznicima Sovjetski Savez je 9. Nakon poraza Japanci su 2. avgusta objavio rat Japanu i izvrio prodor u Manduriju. septembra potpisali bezuvjetnu kapitulaciju. Rezultati i posljedice Drugog svjetskog rata Drugi svjetski rat je po surovosti, intenzitetu i obimu nadmaio sve ranije ratne sukobe. Borbenim dejstvima zahvaeno je 40 zemalja, od 61 koliko je uzelo uea u ratu. Mobilisano

je oko 110.000 osoba, a na frontu je angaovano preko 100 hiljada tenkova, 80.000 aviona, 500.000 artiljerijskih orua i preko 5 miliona mitraljeza. Rauna se da je za nepunih est godina ivot izgubilo preko 50 miliona osoba, od ega 19 miliona vojnih osoba i 31 milion civila. Gubici naoruanja, materijalnih dobara i privrede prevazili su sve ratove u historiji. Mirovna konferencija Nakon zavretka Drugog svjetskog rata u Parizu je od jula do oktobra 1946. godine odrana mirovna konferecija. Na njoj su prisustvovali predstavnici oko 20 drava- pobjednic i pet poraenih zemalja, Italije, Rumunije, Maarske, Bugarske i Finske, sa kojima je 10. februara 1947. godine sklopljen mirovni ugovor. Sa Austrijom, Japanom i Njemakom mirovni ugovor je sklopljn kasnije, i sa Prijedlog mirovnog ugovora dale su velike sike- SAD, SSSR, Francuska i Velika Britanija. Izmeu njih vodile su se otre diplomatske borbe, zbog kojih neki problemi nisu rjeeni ugovorima koji su sklopljeni. Italija je morala da vrati oblasti koje je otela Jugoslaviji, osim Trsta. Morala je vratiti neka ostrva oteta od Grke, kao i da se odrekne Albanije i kolonija u Africi. Rumuniji je vraen dio teritorija koje su joj otele Bugarska i Maarska. SSSR i Poljska su se proirile na raun Njemake, to je bilo konano regulisano u mirovnom ugovoru sa njom.

SVIJET PODJELA I INTEGRACIJA

(1945-2000)

Kronologija 1945- osnivanje UN 1946- nirnberki proces 1947- Maralov plan 1949- dvije Njemake 1950- korejski rat 1955- varavski pakt 1961- berlinski zid prva Konferencija nesvrstanih, Jurij Gagarin-prvi ovjek u svemiru 1962- kubanska kriza 1966 presaivanje srca 1968- studentski nemiri 1969- prvi ovjek na mjesecu 1975- KESS (Konferencija o evropskoj sigurnosti i saradnji) 1977- prvo dijete iz epruvete 1986- nesrea u ernobilu 1989- pad berlinskog zida 1998- klonirana ovca Dolly

SVIJET PODJELA I INTEGRACIJA Kronologija 1945. - osnivanje Organizacije Ujedinjenih nacija (OUN) 1946. - Nirnberki proces 1947. - Maralov plan 1949. uspostava dvije Njemake 1950. - Korejski rat 1955. obrazovan Varavski pakt 1961. gradnja Berlinskog zida

(1945.-1992. )

prva Konferencija nesvrstanih, Jurij Gagarin-prvi ovjek u svemiru 1962. - Kubanska kriza 1966. - presaivanje srca 1968. - studentski nemiri 1969. - prvi ovjek na Mjesecu 1975. - KESS (Konferencija o evropskoj sigurnosti i saradnji) 1977. - prvo dijete iz epruvete 1986. - nesrea u ernobilu 1989. - pad berlinskog zida 1998. - klonirana ovca Dolly

Nirnberki proces Proces u Nrnbergu je u historiji prvi primjer suenja ratnim zloincima pred javnim meunarodnim vojnim sudom. Prvi put jedan takav forum je proglasio agresiju najteim meunarodnim zloinom i prvi put se sudilo najviim dravnim, politikim i vojnim funkcionerima jedne drave za masovne ratne zloine, zloine protiv ovjenosti i zloine genocida. Po prvi put osuene su i zloinake organizacije: vostvo Nacionalsocijalistike partije, Tajna dravna policija (Gestapo) sa Slubom sigurnosti (Sicherheitsdienst), SS jedinice i SA odredi, koji su vrili zloine kao dravna akta po nareenju njemake drave, s tim da svaki lan tih organizacija moe biti suen pred sudovima zemalja ili okupacionih sila u Njemakoj. Potvren je i realizovan princip line odgovornosti za zloine takve vrste, bez obzira na zvanini poloaj i rang krivca, na zakonitost njegovog djelovanja po unutranjem pravu i na nareenja pretpostavljenih. Nirnberki proces potvrdio je da je najvei dio krivinih djela iz optubi poinjen pa je 12 osoba proglaeno krivim i pogubljeno: Hans Gering, Joachim Ribentrop, Von Keitel, Ernst Kaltenbrunner, Alfred Rosenberg, Hans Frank, Wilhelm Frick, Julius Streicher, Fritz Sauckel Alfred Jodl, Arthur Seyss Inquart i Martin Bormann. Trojica su osuena na kaznu doivotnog zatvora: Rudolf Hess, Walter Funk, i Erwin Raeder, a etvorica na vremenske kazne zatvora u trajanju od 10 do 20 godina. Karl Dnitz, Baldur Schirack, Albert Speer, i Konstantin Neurath. Od optube su bili osloboeni Hjalmar Schacht, Franz Papen i Hans Fritsche, dok je Robert Ley izvrio samoubistvo prije poetka suenja, a industrijalcu Alfredu Kruppu prekinuto je suenje zbog starake oronulosti. Sovjetski sudija Meunarodnog vojnog suda general Nikienko izdvojio je minjenje zbog oslobaanja od optube Schachta, Papena i Fritschea, osude Hessa na doivotnu robiju umjesto smrtne kazne i odluke kojom vlada Reicha, Generaltab i Vrhovna komanda nisu proglaeni zloinakim organizacijama. U zoru 16. oktobra 10 od 11 na smrt osuenih prestupnika prema zakonu je objeeno. Gring je izbjegao vjeala tako to je u prethodnoj noi sebi oduzeo ivot kapsulom cijanida. Njegovo tijelo izloeno je u sportskoj sali zatvora zajedno sa tijelima ostalih da bi se nainila fotografska dokumentacija. Zatim su sva tijela bila spaljena i pepeo razasut na nekom nepoznatom mjestu. Pored velikog procesa pred Meunarodnim vojnim sudom Nirnberkim, tzv. naknadnim procesima nazivaju se i 12 Amerikim vojnim sudom procesa voenih od avgusta 1946. do aprila 1949. pred u Nrnbergu na osnovu Zakona br. 10 Kontrolnog savjeta za

Njemaku i Naredbe br. 7 komandanta amerike okupacione zone u Njemakom. Na tim procesima pred sud je izvedeno 185 funkcionera Treeg Rajha, od kojih su 24 osuena na

smrt, 126 na zatvorske kazne, dok je 35 osoba osloboeno optube. Nekoliko smrtnih kazni naknadno je preinaeno u zatvorsku kaznu, a u vie sluajeva kazne zatvora su djelimino oprotene. Statut Meunarodnog vojnog suda, materijali nirnberkog procesa i Nirnberki principi znatno su utjecali na materijalno i formalno pravo po kojima su odrana suenja ratnim zloincima u raznim zemljama. Proces protiv glavnih japanskih ratnih zloinaca odran pred drugim Meunarodnim vojnim sudom u Tokiju od maja 1946. do do novembra 1948. voen je u osnovi po slinim principima i propisima. Oni su nali odraza i u meunarodnoj Konvenciji o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida kao i u etiri enevske konvencije iz 1949. o zatiti rtava rata. U skladu sa konvencijama krivino zakonici mnogih zemalja sadravali su te odredbe. Osnivanje Organizacije Ujedinjenih Nacija (OUN) 1945. godine Na zavretku Drugog svjetskog rata ovjeanstvo je raspolagalo organizacijom namjenjenom odravanju i zatiti mira i sigurnosti u svijetu, razvijanju prijateljskih odnosa meu narodima i ostvarenju meunarodne saradnje na osnovu drutvenih, kulturnih i humanitarnih odnosa. Ve 1942. godine saveznici su se obavezali Deklaracijom Ujedinjenih nacija da stvore sistem koji e osiguravati mir i kolektivnu sigurnost u svijetu nakon rata. Principi na kojima e poivati Organizacija Ujedinjenih nacija ( OUN ), definisani su u Washingtonu ( Vaingtonu ) 1944. godine. Prije zavretka Drugog svjetskog rata predstavnici pedeset zemalja sastali su na skupu od 25. aprila do 26. juna 1945. u San Francisku i prihvatili Povelju Ujedinjenih nacija, osnovni dokument te maunarodne organizacije. Povelja je stupila na snagu 24. oktobra 1945. i taj dan obiljeava se kao Dan Ujedinjenih nacija. Ciljevi organizacije Ujedinjenih nacija su ouvanje mira i sigurnosti u svijetu, te razvijanje saradnje i prijateljskih odnosa na temelju ravnopravnosti i uzajamnog potovanja. Mi, narodi ujedinjenih nacija, rijeeni da spasimo budua pokoljenja nemani rata, koji je ve dva puta u toku naeg ivota nanio ovjeanstvu neopisive patnje, i da ponovo potvrdimo vjeru u osnovna prava ovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ljudskih linosti, u ravnopravnost ljudi i ena i nacija, velikih i malih, i da uspostavimo uslove pod kojim se mogu ouvati pravda i potovanje obaveza koje proistiu iz ugovora i drugih izvora meunarodnog prava, i da pomaemo socijalni napredak i poboljanje ivotnih uvjeta u slobodi...

Glava I Ciljevi i naela lan 1. Organizacija ujedinjenih nacija ima sljedee ciljeve: 4. Da ouva meunarodni mir i sigurnost i u tu svrhu: da poduzima efektivne kolektivne mjere radi sprjeavanja i otklanjanja svega to ugroava mir, i suzbijanja akata agresije i drugih povreda i da ostvari mirnim sredstvima, mogle dovesti do povrede mira; 5. Da razvija prijateljske odnose meu nacijama, zasnovane na potovanju naela ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda i da poduzima druge odgovarajue mjere za uvrenje sveopeg mira 6. Da ostvari meunarodnu saradnju rjeavanjem meunarodnih problema, privredne, socijalne, kulturne i humanitarne prirode i razvijanjem i podsticanjem potovanja prava ovjeka i osnovnih sloboda za sve bez razlike rase, spola, jezika ili vjere: 7. Da bude sredite odakle e se dovoditi u sklad rad nacija, na postizanju ovih opih ciljeva. lan 2 Organizacija ujedinjenih nacija i njeni lanovi, u sprovoenju ciljeva izloenih u lanu 1, radie shodno slijedeim naelima: 4. Organizacija poiva na naelu suverene jednakosti svih svojih lanova 5. Svi lanovi organizacije ispunjavaju savjesno obaveze preuzete po ovoj Povelji, kako bi svakom od njih osigurali prava i povlastice koje proistiu iz lanstva 6. Svi lanovi rjeavaju svoje meunarodne sporove mirnim sredstvima, na takav nain da meunarodni mir, sigurnost i pravda ne budu dovedeni u opasnost 7. Svi lanovi u svojim meunarodnim odnosima, uzdrae se od prijetnje silom, ili od upotrebe sile koja bi bila uperena protiv teritorijalnog integriteta ili politike nezavisnosti ma koje drave ili koja bi na ma koji drugi nain bila u suprotnosti sa ciljevima Organizacije ujedinjenih nacija... Izvor: Ujedinjene nacije. Zbirka dokumenata 1941.-1945., Beograd 1947. Sjedite OUN je u New Yorku. Njeni glavni organi su Generalna skuptina, Vijee u skladu sa naelima pravde i meunarodnog prava, poravnanje ili rjeenje meunarodnih sporova, ili situacija koje bi

sigurnosti, Sekretarijat, Ekonomsko-socijalno vijee, Starateljsko vijee i Sud pravde. Generalnu skuptinu OUN ine svi lanovi Ujedinjenih nacija. Ona moe raspravljati o meunarodnim problemima, ali nema pravo nametnuti odluke. Vijee sigurnosti ima zadatak ouvanja mira i sigurnosti u svijetu. Ovlateno je da poduzme sve potrebne mjere u meunarodnom sporu ili situaciji koja moe da ugrozi mir. U te mjere ubrajaju se sankcije (ekonomske, trgovake, kulturne...), kojih se moraju pridravati sve lanice Ujedinjenih nacija. Vijee sigurnosti ima pet stalnih zemalja lanica (SAD; Rusija, V. Britanija, Francuska i Kina) koje imaju pravo veta na odluke i 10 lanica koje se mjenjaju svake dvije godine. Ekonomsko- socijalno vijee rukovodi svim ekonomskim i socijalnim djelatnostima Ujedinjenih nacija. Starateljsko vijee upravlja teritorijama koje nemaju punu samoupravu i nalaze se pod nadzorom Ujedinjenih nacija. Meunarodni sud pravde je glavni sudski organ UN. Najvie upravno tijelo UN je Sekretarijat, kojeg ine Generalni sekretar, koji je glavni administrativni slubenik UN i potrebno osoblje. Osim tih organa Ujedinjene nacije imaju niz agencija i organizacija. Visoko povjerenitvo za izbjeglice (UNHCR) brine se za izbjegle ili prognane u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) brine se za poboljanje i odravanje zdravstvenih standarda u svijetu. brine se UNICEF, a o zatiti svjetske kulturne batine UNESCO. Djelovanjem svojih agencija UN su u velikoj mjeri unaprijedili zdravstvenu zatitu u mnogim zemljama. Pomogli su velikom broju izbjeglica u svijetu, posebno za vrijeme ratnih zbivanja. Unaprijedili su ljudska prava u svijetu i doprinijeli zatiti kulturne batine ovjeanstva. Istovremeno, Vijee sigurnosti je stalno bilo podvojeno razdorom izmeu komunistikih i nekomunistikih zemalja i svaka bi akcija bila sprijeena vetom, na koji je imao pravo svaki stalni lan i kojim se u prvih deset godina djelovanja UN SSSR posluio ak 77 puta. Iz ope deklaracije o pravima ovjeka usvojenoj 10. januara 1948. godine Sva ljudska bia raaju se slobodna u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svijeu i trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva. Svakom pripadaju sva prava i slobode proglaene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, spola, jezika, religije, politikog i svakog miljenja, nacionalnog ili drutvenog porijekla, imovine, roenja, ili drugih okolnosti. Niko ne smije biti dran u ropstvu ili potinjenosti, ropstvo i O pravima djece u svijetu

trgovina robljem zabranjeni su u svim oblicima. Nitko ne smije biti podvrgnut muenju, ili okrutnom, neovjeanskom ili poniavajuem postupku ili kazni. Svi su ljudi pred zakonom jednaki, i imaju pravo bez ikakve razlike da ih zakon titi. Niko ne smije biti proizvoljno uhapen, pritvoren niti protjeran.

Svijet podijeljen na dvoje. Period hladnog rata Politike krize i ratovi Hladni rat oznaava stanje zaotrenih odnosa i napetosti izmeu dvije ili vie zemalja, odnosno suprotstavljenih blokova. Naziv dobija nakon II Svjetskog rata, oznaavajui stanje u meunarodnim odnosima, a posebno izmeu blokova. Razvio se oko nerijeenih pitanja nakon Drugog svjetskog rata (Njemaka, Berlin, Koreja, Vijetnam, Srednji i Bliski istok). Ispoljio se u svim podrujima meunarodnog ivota- u politici, ekonomiji, kulturi, nauci i tehnici... Njegovo glavno obiljeje bili su propagandni i psiholoki rat, trka u naoruanju, stvaranje vojnih i politikih saveza... Nakon zavretka Drugog svjetskog rata meunarodni odnosi su se razvijali u znaku sukobljavanja dvaju velikih sila- SAD i SSSR. Kada se zavrio Drugi svjetski rat SSSR je u istonoj Evropi uspostavljao komunistike reime u nizu zemalja (Poljska, Istona Njemaka, ehoslovaka, Maarska, Rumunija, Bugarska). Razvoj u istonoj Evropi izazivao je zabrinutost kod zapadnih zemalja sa SAD na elu, zbog irenja komunizma. One su prile stvaranju vojne organizacije, koja je to trebala sprijeiti. U ljeto 1949. u Washingtonu je osnovan Sjevernoatlantski pakt (NATO). U njemu su se okupile SAD, Velika Britanija, Kanada, Francuska, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Island, Danska, Norveka, Portugal i Italija. Savezu su kasnije pristupilin i SR Njemaka, Turska i Grka. Kao realcija na stvaranje NATO pakta slijedilo je stvaranje Varavskog pakta, vojno-politikog saveza koji su 1955. u Varavi potpisale vlade NR Albanije, NR Bugarske, NR Maarske, DR Njemake, NR Poljske, NR Rumunije, SR ehoslovake i SSSR. bilateralne sporazume o prijateljstvu i meusobnoj pomoi. Odredbe Varavskog ugovora OUN predviale su uzajamnu vojnu i drugu pomo u sluaju oruanog napada ili pritiska na jednu ili vie lanica potpisnica. U skladu sa Poveljom Varavski ugovor je naglaavao obavezu razumnog rjeavanja svih meunarodnih sporova bez upotrebe ili prijetnje silom. Raspadom komunizma u SSSR i istonoj Evropi Varavski pakt je 1991. godine rasputen. Politike krize i ratovi Nastojei da onemogui Njemaku da ponovo ugrozi svjetski mir, pobjednike saveznike sile su nakon rata podijelile njen teritorij na etiri okupacione zone, a grad Berlin u etiri okupaciona sektora. Zapadni saveznici SAD, Velika Britanija i Francuska su ujedinili svoje okupacione zone i u njih uveli centralnu upravu. Tri bive okupacione zone su 1949. godine proglaene za Saveznu lanice su potpisale i

Republiku Njemaku (Zapadna Njemaka), a za glavni grad je odreen Bonn. Nakon toga sovjetska okupaciona zona proglaena je za Njemaku demokratsku Republiku (Istonu Njemaku-DDR). U Zapadnoj Njemakoj je uspostavljen demokratski viepartijski sistem, dok je Istona Njemaka ureena po sovje3tskom modelu. Berlin je podjeljen na dva dijela, Zapadni i Istoni Berlin, koji su 1961. godine odvojeni Berlinskim zidom. Nakon Prvog svjetskog rata odlukom Drutva naroda uprava nad Palestinom povjera ne Velikoj Britaniji, koja je dozvolila naseljavanje Jevreja. To je dovodilo do sukoba doseljenika sa Arapima koji su se suprostavljali toj odluci. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata Velika Britanija se odrekla uprave nad Palestinom, pa je problem iznesen pred Ujedinjene nacije, gdje je predloena podjela na jevrejski i arapski dio. Jevrejsko nacionalno vijee je 1948. godine proglasilo Republiku Izrael, sa glavnimm gradom Tel Avivom. Tada su okolne arapske zemlje napale Izrael. Nakon vojnih uspjeha izraelske vojske i osvajanja novih teritorija uz posredovanje UN rat je zavren. Napetosti izmeu arapskih zemalja i Izraela dostigle su vrhunac 1967. godine. Nakon to su Egipat, Sirija i Jordan nagomilali svoju vojsku prema Izraelu, njegova vojska je preduhitrila njihovu vojsku i u estodnevnom ratu je porazila. Izrael je tada zauzero arapski dio Jeruzalema, Golansku visoravan i poluostrvo Sinaj. Novi sukobi izbili su 1973. godine, kada je egipatska vojska napala izraelsku na Sueckom kanalu. U ovaj sukob umjeala se i Sirija. Nakon to je izraelska vojska porazila egipatsku i sirijsku, u sukob se umjeao Sovjetski savez i zaprijetio nuklearnim ratom. SAD su na to odgovorile podizanjem borbene spremnosti svoje vojske. Arapske zemlje su odgovorile tako to su poveale cijenu nafte za etiri puta, pa je izbila naftna kriza. Izrael je bio primoran da obustavi dalje vojne operacije, a mirovni sporazum sa Egiptom potpisan je 1978. godine. Uprkos svim mirovnim dogovorima sukob Izraela i arapskih zemalja traje i danas. Slina podjela provedena je i na Dalekom istoku. Sjeverni dio Koreje okupirale su sovjetske, a juni dio amerike vojne snage. U sjevernom dijelu je 1949. godine proglaena Demokratska Narodna Republika Koreja a na jugu Republika Koreja. Sve ei sukobi du granice dviju Koreja doveli su 1950. godine do rata, u koji su se ukljuile i velike sile. Nakon jednog graninog sukoba vojska Sjeverne Koreje, uz pomo SSSR-a i Kine, prodrla je u junu 1950. u Junu Koreju. U poetku sukoba vojska Sjeverne Koreje je zauzela gotovo cijelu Junu Koreju. Vijee sigurnosti UN je tada proglasilo Sjevernu Koreju agresorom i pod zastavom UN 16 zemalja je poslalo svoje snage u odbranu June Koreje. Najvei dio tih snaga dale su SAD. One su uspjele potisnuti sjevernokorejsku vojsku sve do korejsko-kineske

granice. Tada je Kina poslala pomo Sjevernoj Koreji, pa se rat rasplamsao novom estinom. Nakon tri godine ratovanja sukob je okonan a granica je ponovo uspostavljena na 38 paraleli sjeverne geografske irine. U ratu je ivot izgubilo oko tri miliona osoba. U Sjevernoj Koreji ostao je na vlasti komunistiki sistem koji se temeljio na kultu linosti Kim Il Sunga, kojeg je 1994. godine zamjenio Kim Il Jong. Diktatorski sistem vlasti u Junoj Koreji, koji se temlji na politikoj eliti, doputao je ekonomske slobode, pa se zemlja razvila u vodeu industrijsku zemlju na Dalekom istoku. Ratni sukobi u junoj Aziji Sporazumom iz 1947. godine Britanija je priznala nezavisnost Indije. Zemlja je podjeljena na dva dijela, na Indiju i Pakistan. Na indijskom potkontinentu Indija, Pakistan i Kina su se sukobljavali zbog granica. Izmjeanost stanovnitva i razliita vjerska pripadnost predstavljali su glavni problem u uspostavi granica izmeu Indije i Pakistana. Podruje na kome su se posebno sukobljavali bio je Kashmir (Kamir) u sjeverozapadnim planinskim predjelima. Zbog toga je izmeu njih vie puta dolazilo do vojnih sukoba. Najozbiljniji sukob izmeu Indije i Pakistana izbio je 1971. godine, kada je Istoni Pakistan elio da proglasi nezavisnost. U sukob se umjeala Indija i porazila pograninu pakistansku vojsku. Tada se Istoni Pakistan proglasio nezavisnim pod imenom Banglade. Indija i Pakistan sukobljavali su se oko granice u Himalajima. U vrijeme kubanske krize Kina je napala Indiju i porazila njene pogranine trupe. Meutim, zbog povlaenja sovjetskih trupa sa Kube, bila je primorana da obustavi dalje vojne operacije. Vijetnamski rat Nakon povlaenja francuskih trupa iz Indokine, SAD su nastojale da zaustave irenje komunistikog utjecaja na Dalekom istoku. Radi rjeavanja budunosti Vijetnama nastale su 1954. godine dvije vijetnamske drave Sjeverni i Juni Vijetnam, sa razliitim unutranjim ureenjem. Sjeverni Vijetnam se obrazovao kao socijalistika, a Juni Vijetnam kao kapitalistika drava. Poetkom 1955. godine u Junom Vijetnamu poela je aktivnost Vietkonga, komunistikog pokreta koji se zalagao za ujedinjenje Junog i Sjevernog Vijetnama u jedinstvenu dravu. Plaei se uvoenja socijalistikog poretka, Juni Vijetnam nije prihvatao

ujedinjenje, to je dovelo do graanskog rata. Sjevernui Vijetnam je pruio pomo Vijetkongu, dok su SAD aktivno sudjelovale u ratu na strani Junog Vijetnama. U tom ratu poginulo je oko 2,5 miliona Vjetnamaca i nekoliko desetina hiljada Amerikanaca. Amerike trupe su se 1973. godine povukle iz Vijetnama. Nakon tri godine, 1076 godine Vijetnam. Kubanska kriza Kada je Sovjetski Savez 4. oktobra 1957. godine objavio da je u zemljinu orbitu lansiran prvi vjetaki satelit ki satelit Sputnik svijet je bio iznenaen. Time je pokrenuta svemirska utrka izmeu SAD-a i SSSR-a, u kojoj je ovjeanstvo postiglo ogroman nauni i tehnoloki razvoj, ali je potaklo i utrku u u naoruanju, koja je svijet dovela na ivicu kataklizme. Ameriki odgovor na lansiranje Sputnika je uskoro uslijedio. SAD su ubrzale razvoj raketa sa nuklearnim bojevim glavama. Poela je nova utrka u naoruanju, u kojoj su svijet ugroavale interkontinentalni balistiki projektili sa dometom od nekoliko hiljada kilometara, koje su se mogle lansirati iz podzemnih silosa, podmornica na nuklearni pogon, eljeznikih kompozicija... Svaki sukob izmeu SAD-a i SSSR-a izazivao je strah od upotrebe atomskog oruja, pa se svijet naao na ivici kataklizme. Jedna od takvih kriza bila je kubanska kriza, koja je zaprijetila nuklearnim ratom. Kada su kubanski revolucionari sa Fidelom Castrom (Fudel Kastrom) 1959. godine preuzeli vlast na Kubi, uslijedila ja reakcija SAD, koja nije mogla dozvoliti da se na amerikom kontinentu pojavi zemlja sa komunistikom vlau. Pokuaj SAD-a da svrgne Castra nije uspio a u sukob se umjeao SSSR koji je Kubi poslao vojnu pomo, posebno nuklearne rakete. Kada su ameriki izviaki avioni snimili lansirne rampe i skladita raketa, SAD su zahtijevale da se rakete uklone sa Kube i objavile pomorsku blokadu. Vojske SAD-a i SSSR-a bile su u stanju pune ratne pripravnosti a svijet se naao na ivici nuklearnog rata. Kriza je rijeena dogovorom amerikog predsjednika Johna Kennedyja i efa sovjetske drave Nikite Hruova. SSSR je povukao svoje raketne projektile sa Kube, a SAD je odustao od pokuaja da ukloni tamonji reim. Nakon zavretka kubanske krize traene su mogunosti za poboljanje amerikosovjetskih odnosa, u prvom redu ogranienje nuklearnog oruja. Utrka u naoruanju trajala je sve do poetka 70-ih godina, kada je zapoela politika detanta (poputanja nepetosti u dva Vijetnama su se ujedinila u Socijalistiku republiku

odnosima izmeu dviju velesila). Dolo je do potpisivanja prvog sporazuma izmeu SAD i SSSRo ogranienju nuklearnog oruja. Ameriki predsjednik Richard Nixon (Riard Nikson) i sovjetski voa Leonid Brenjev potpisali su u maju 1972. godine u Moskvi sporazum o ogranienju nuklearnog oruja (SALT I). Iako su 1979. godine ameriki predsjednik Jimmy Carter (Dimi Karter) i Leonid Brenjev potpisali novi sporazum trka u naoruanju je i dalje nastavljena. Ratovi sa Irakom Nakon dolaska na vlast 1979. godine iraki diktator Saddam Husein nastojao je da ovlada Persijskim zaljevom, gdje se nalaze najvee svjetske zalihe nafte. Koristei teku situaciju u Iranu Irak ga je napao 1980. godine. Rat, u kojem su obe drave imale velike gubitke, zavren je 1989. godine, uz posredovanje UN. Naredne godine iraka vojska je zauzela Kuvajt. Nakon to iraka vojska nije napustila zauzeto podruje, u januaru 1991. zapoela je vojna operacija oslobaanja Kuvajta, Pustinjska oluja, u kojoj su sudjelovale vojne snage SAD i arapskih i evropskih zemalja. Nakon etrdesetodnevnih zranih udara po stratekim ciljevima irake vojske saveznike snage su uspjele da oslobode Kuvajt. Dekolonizacija i Trei svijet Dekolonizacija Borei se na strani zemalja Antifaistike koalicije, neke kolonije su u toku Drugog svjetskog rata stekle nezavisnost. Na poetku 1941. godine osloboena je Etiopija. Iste godine nezavisnost je proglasila Sirija. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata zapoeo je proces osamostastaljivanja kolonija dekolonizacija. Problemom kolonija bavila se organizacija Ujedinjenih nacija. Nakon razmatranja stanja u kolonijama, Opa skuptina Ujedinjenih nacija je 1960. godine u skladu sa prihvaenim naelima u Povelji izglasala Deklaraciju o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima. Kolonijalne sile su pokuale i orujem da brane svoje posjede, ali bezuspjeno. Do sredine 60-ih godina oslobodila se veina azijskih zemalja, a u ezdesetim godinama afrikih. Dok su 1946. godine samo 4 afrike zemlje bile lanice UN, 1975. godine ih je bilo 47. Veina bivih kolonija nisu ekonomski i politiki bile spremne za samostalnost, to su nekadanje kolonijalne sile iskoristile su tu injenicu za privredno, politiko i vojno mijeanje

(neokolonijalizam). Borba za prevlast u bivim kolonijama vodila je novoj zategnutosti u svijetu i sukobima meu blokovima sila. Velika Britanija se je odluila da se dekolonizacija izvri na miran nain. Bive kolonije povezane su u Britansku zajednicu naroda (Commonwealth of Natiion), koja povezuje privredno, politiki i jeziki nekadanje britansko kolonijalno carstvo. Mnogo tei je bio proces oslobaanja kolonijalnih oblasti koje su Francuzi proglasili za dio francuske drave. Snaan nacionalno oslobodilaki pokret u francuskim kolonijama, prije svih u Aliru, prisilio je francusku vlast da prizna njihovu nezavisnost. Dekolonizacijski proces najtee je proao u kolonijama tekih oruanih sukoba. Radi unutranje nerazvijenosti da bi ouvale svoju nezavisnost bive kolonije su bile prisiljene da odravaju tijesne politike i ekonomske odnose sa bivim gospoene prodavati svoje sirovine i otvoriti svoje trite za njihove industrijske proizvode. Takav oblik iskoritavanja, neokolonijalizam dobio je velike razmjere. Neokolonijalne sile su se mijeale u unutranjopolitike razvoj novoobrazovanih drava, to je u nekih afrikim i azijskim dravama dovelo do vojnih sukoba. Trei svijet- Nesvrstani Drave, koje su se suprostavile blokovskoj podjeli svijeta i neokolonijalizmu, povezale su se u pokret nesvrstanih. Pokret se formirao 1955. godine na konferenciji u Bandungu, na kojoj su uestvovale 23 azijske i 6 afrikih drava. U svojstvu promatraa na konferenciji je bila je prisutna Jugoslavija. Drave, u kojima je ivjelo milijarde stanovnitva, poele su se suprostavljati politici velikih sila. Nakon Bandunke konferencije inicijativu za povezivanje nesvrstanih preuzela je Jugoslavija, a podrale su je Indija i Egipat. U decembru 1961. u Beogradu je odrana prva Konferencija nesvrstanih, na kojoj je uestvovalo 25 punopravnih lanica. Konferencija se zauzela za dekolonizaciju, mir i sigurnost u svijetu, kao i za rjeavanje privrednih tekoa u zemljama u razvoju. Pokret nesvrstanih drava je na poetku 60-ih godina imao veliki zamah. Na njihovu inicijativu UN su ustanovile konferenciju za trgovinu i razvoj (UNCTAD). Zbog meunarodnih sukoba pokret je doao u krizu (rat u Vijetnamu, kinesko-indijski sukob, bliskoistona kriza...). Iako su u UN lanice pokreta nesvrstanih imale veinu, nisu imale znaajnijeg utjecaja na meunarodner odnose, pa su se uglavnom posvetile manjih kolonijalnih sila, npr. Portugala. Njene dvije kolonije Angola i Mozambik osamostalile su se 1975. godine, nakon

ekonomskim pitanjima. Nakon to se pokret nesvrstanih proirio na oko 100 drava, ponovo je dolo do krize. Na jednoj strani su poeli ratni sukobi lanica pokreta (Vijetnam-Kampuija, Irak-Iran), dok je na drugoj strani Kuba eljela da pokret stavi pod okrilje istonog bloka. Na konferenciji na Kubi 1979. Tito je uspio da sprijei takav razvoj. Iako je pokret nesvrstanih ostao do danas, njegov utjecaj je vrlo slab. Integrativni procesi u Evropi nakon 1945. Iako je sredinom XX stoljea svijet bio otro podjeljen, upravo ta podvojenost je stvorila uvjete koji su zahtijevali organiziranje svjetske zajednice. Nakon Drugog svjetskog rata javile su se ideje o evropskom povezivanju. Jo u ljeto 1946. britanski premijer Vinston eril je pozvao na osnivanje Sjedinjenih evropskih drava kako bi ojaala sigurnost u svijetu. Nosilac tih udruivanja trebale su biti Njemaka i Francuska. Evropske zemlje suoile su se sa potrebom da postave nove temelje na kojima e sa uspjehom izgraditi svoj daljnji ivot, svoju stabilnost, sigurnost i svoj utjecaj u svijetu. Prvi korak uinjen u pravcu evropske ekonomske integracije bila je Evropska zajednica za ugljen i elik. Robert Schuman, ministar vanjskih poslova Francuske, predstavio je 9. maja 1950. godine plan o ujedinjenju resursa uglja i elika Francuske i Velike Britanije u okviru meunarodne organizacije, koja bi bila otvorena za sve zainteresovane zemlje. SR Njemaka, Belgija, Francuska, Italija, Luxemburg i Nizozemska potpisale su Pariki sporazum kojim se uspostavlja prva Evropska zajednica uglja i elika. Iste zemlje potpisuju u Rimu 1957. godine sporazum kojim je uspostavljena Evropska ekonomska zajednica ( EEZ ). predviao da se saradnja iz proizvodnje elika proiri i na druge grane privrede. Iste zemlje su 1957. godine osnovale Euratom, radi iskoritavanja novih izvora. Od 1973. lanice EEZ postaju Danska, Velika Britanija i Irska, a od 1981. godine i Grka. Od 1986. godine EEZ su se pridruile panija i Portugal. Ti koraci su oznaili poetak nove Evrope, koja se vie ne sastoji od konkurentskih kolonijalnih sila nego Evrope kao tehniki napredne i i meusobno povezane jedinice unutar savremenog svijeta. Sporazum je

Potpisivanjem 1992. godine Sporazuma iz Mastrihta o Evropskoj uniji ( EU, koja je zamjenila EEZ) otvorena su vrata Ekonomskoj i monetarnoj uniji. To su vani faktori i za vre politiko povezivanje. januara 1993. Od 1995. godine nove lanice Evropske unije postale su Austrija, Finska i vedska, dok je Norveka na referendumu odbila da pristupi Uniji zbog otvorenih pitanja oko ribarenja i eksploatacije nafte i plina. Od 1. januara 2002. stupila je na snagu jedinstvena valuta EUEURO u 12 zemalja lanica, koje ine tzv. Euro zonu. Izvan zone ostale su Velika Britanija, zbog tradicionalne vezanosti Britanaca za svoju valutu funtu, koja je simbol britanske snage i nezavisnosti i Danska i vedska iz unutranjih razloga. Vanost uvoenja zajednike valute Eura je velika. Stanovnici EU su dobili mogunost da prilikom poslovanja i putovanja u druge zemlje Unije koriste prednosti Odluka o jedinstvenom tritu EU stupila je na snagu 1.

zajednike valute. Iza vrijednosti Eura stoji snana privreda zemalja lanica Evropske unije, tako da je ova valuta vrlo brzo zauzela svoje mjesto na glavnim svjetskim novanim tritima i uvrstila svoj odnos prema dolaru i jenu. Planirano je i dalje proirenje Evropske unije novim lanicama. Sporazumom iz Nice iz 2001. predvieno je reforma institucija EU u vidu proirenja na istok Evrope. To predstavlja vaan sporazum za deset lanica kandidata za prijem u EU.

Raspad komunistikog svijeta Godina 1989. bila je udesna godina koja je nakon etiri decenije zbrisasla istonoevropske komunistike vlasti. velike promjene desile su se u vrijeme kada je na vlast u SSSR-u doao Mihael Gorbaov. On je shvatio da je dolo vrijeme promjena postojeeg modela. Te promjene u SSSR-u potaknute su perestrojkom. U Poljskoj i Maarskoj liberalizacija je poela prije 1989. godine; u Istonoj Njemakoj poela je u toku ljeta i trajala nekoliko mjeseci; u ehoslovakoj i Rumuniji revolucija je bila sasvim spontana i za nekoliko dana postojei reim je sruen. Poljaci su prvi krenuli na put u slobodu. Nezavisni sindikat Solidarnost s Lechom Walesom ( Lehom Walesom ) u relativno kratkom roku postigao je sporazum sa vladom o odravanju slobodnih izbora. Solidarnost je na izborima u junu 1989. odnijela ubjedljivu pobjedu i dola na vlast. Poljska je od tada imala prvu nekomunistiku vladu u Istonoj Evropi. U ehoslovakoj je uveden viestranaki sistem s Vaclavom Havelom na elu i uspostavljena nova demokratska vlada. Slovaka se odvojila od eke u nezavisnu dravu. U Maarskoj se partijski kongres izjasnio za trinu privredu u demokraciju. U Istonoj Njemakoj i ehoslovakoj promjene su bile mnogo bre nego u Poljskoj i Maarskoj: odluka je donesena na ulici a ne u partijskom tabu, niti u sali za konferencije. Tokom jula i avgusta 1989. hiljade mladih iz Istone Njemake okupiralo je zapadnonjemake ambasade u Budimpeti, Pragu i Varavi traei azil. Poslije kraeg oklijevanja Maari su ih pustili da preu na Zapad, a isto su uinile esi i Poljaci. Od tog dana rijeka izbjeglica na zapad se nije smanjivala. Glavne demonstracije protiv reima odrane su u Lajpzigu ( Lajpcigu ). Svakog ponedeljka uveer, poslije slube u Nikolajevskoj crkvi, odravane su demonstracije na kojima se broj uesnika poveavao iz nedelje u nedelju. U septembru ih je bilo samo nekoliko stotina, popetkom oktobra ve 10.000 a sredinom mjeseca 200.000. Prekretnica se desila 17. oktobra kada je predsjednik Erich Honecker ( Erih Honeker ) podnio ostavku, a do 8. novembra to su uinili i Politbiro i vlada. Gradonaelnici Zapadnog i Istonog Berlina sreli su se na Potsdamskom trgu 12. novembra i dogovorili se o raznim oblicima saradnje: ponovno ujedinjenje Njemake poelo je na administrativnom nivou. Godine 1990. potpisan je sporazum o monetarnoj i socijalnoj uniji, a u oktobru proglaeno je ujedinjenje Njemake. U decembru iste godine odrani su svenjemaki izbori. Komunizam u Rumuniji i diktatorski reim N. Ceausescua ( aueskua ) sruen je

nakon demonstracija u Temivaru i Bukuretu u decembru 1989. N. Ceausescu je pokuao sa suprugom da pobjegne iz zemlje, ali su uhvaeni. Vojni tribunal osudio ih je 25. decembra na smrt i odmah su pogubljeni. I u Bugarskoj je dolo do demokratizacije politikog ivota, iako nije revolucija provedena do kraja. Na prvim slobodnim izborima 1990. godine Socijalistika partija ( bivi komunisti ) osvojila je 47 % glasova i tako ostala na vlasti. Politika borba za vee slobode je i dalje nastavljena. Godine 1990. u Albaniji se uvode reforme i viestranaki sistem. Na izborima 1992. godine reformirani komunisti ( Socijalistika stranka ) Demokratskoj stranci. Od 1989. do 1992. godine sren je u Evropi politiki i drutveni sistem nametnut od SSSR-a. narodima od Baltika do Egeja. su izgubili vlast i prepustili je

Nauka, tehnika i kultura u drugoj polovini 20 stoljea Jedan od najznaajnijih dogaaja koji je obiljeio XX stoljee je nauna revolucija. Do sredine XX stoljea nauni i kulturni razvoji koji su se odigrali u prolih 50 godina iz temelja su izmjenili ivot ovjeanstva, a kretanja koja su se tada pojavila ila su prema novim revolucionarnim promjenama. Veliki napredak naunog znanja i njegova primjena u svakodnevnom ivotu, vrili su sve jai utjecaj na privredni, drutveni i politiki ivot ovjeka, kao i njegov kulturni i moralni razvoj. U roku od pedeset godina ovjekovo poznavanje svemira povealo se preko svega prijanjeg iskustva; energija iz mnogih izvora je ukroena, a nuklearna energija jo dalje je poveala ovjekovu mo. Ljudi su putovali brzinom veom od brzine zvuka, izbacili su satelite u putanju oko Zemlje, i poslali rakete da krue oko Sunca i spustili se na Mjesec. Tokom pedesetih godina iz nuklearnih centrala se poela dobivati energija. Od 1947. izumljen je tranzistor, to je omoguilo razvoj kompjuterske tehnologije. Do sedamdesetih godina kompjuteri postaju sastavni dio naunih, poslovnih, komunikacijskih i vojnih sistema, a od osamdesetih dio svakodnevnog ivota. Tehnika djelatnost na polju komunikacija do sredine XX stoljea se najveim dijelom temeljila na potrebi da se ovjeku neto saopi, glasovi da ih uje, slika da je vidi i tampa da je moe itati. Sredinom XX stoljea ovjek je mogao poslati telegram u bilo koji dio svijeta: mogao je neku poiljku uputiti morskim ili kopnenim putem, automobilom, eljeznicom ili zranim putem avionom. Mogao je uti poruke upuene radiom, iz bilo kojeg mjesta na Zemaljskoj kugli. Nakon Drugog svjetskog rata usavrila se televizija. U deceniji nakon Drugog svjetskog rata vie od trideset zemalja uvelo je redovnu televizijsku slubu, a 1955. godine bilo je u upotrebi oko 45 miliona televizora. Od 1949. godine ostvarena je televizijska slika u boji, to je potisnulo crno - bijele televizijske aparate. Veliki broj ljudi mogao je na televizijskim ekranima pratiti dogaaje koji su se zbivali stotine pa i hiljade kilometara daleko. Dnevna tampa je itaocima pruala natpise i slike primljene teleprinterom i telefotom. Veliki napredak zabiljeen je na podruju prenosa zvuka. Pojavili su se stereoureaji, videorekorderi, kasete, kao i kompakt disk ( CD), ploa za laserski gramofon, ili elektronski raunar u kojem je tonski zapis u digitalnom obliku ( 1979.). Iste godine izumljen je i prenosni stereoureaj valkman ( vokmen ). Zabava, znanje, muzika i film doli su do miliona ljudi posredstvom masovnih

komunikacija. One su bile sredstvo koje je proirilo masovnu kulturu. Iako je Njena vrijednost postala predmetom rasprava, uloga novih sredstva komuniciranja u njenom stvaranju i proirenju bila je neosporna. Razvoj fizike, kemije i biologije pomjerio je granice ljudskih znanja. Genetski inenjering omoguio je intervenciju u razvojni proces i stvaranje ivih organizama. Napredak nauke posebno je zabiljeen na podruju medicine, donosei nova i mona sredstva za suzbijanje bolesti i potpuno iskorjenjivanje kuge, malarije, boginja i kolere. Preventivna medicina smanjila je smrtnost dojenadi, produila trajanje ivota i podigla njegov nivo kakav nije imalo nijedno drutvo ranije. Pedestih godina pronaena je vakcina protiv djeje paralize, pri pregledu trudnica koristi se ultrazvuk. Od 1956. godine koriste se kontracepcijske tablete ( antibebi pilule). Znaajni rezultati postignuti su u kirurgiji, gdje se od 1967. godine uspjeno izvode transplantacije pojedinih organa ( srce, bubrezi...). SIDA, kravlje ludilo ... prisiljavaju naunike na nova istraivanja. Primjena naunih tekovina na sredstva razaranja prela je u nauno natjecanje da se stvori oruje za potpuno unitenje i da se izgrade sredstva koja e se uputiti da razore cijelo protivnikovo drutvo. U stoljeu nakon Drugog svjetskog rata borba za nadmo u pogledu razornog oruja i sredstava za izbacivanje projektila i njihovo hvatanje sama po sebi je bila oblik ratovanja. U sreditu nove borbe bio je problem da se pronae to bre sredstvo otkrivanja, kako bi se sprijeilo iznenaenje. Vojnoj avijaciji polo je za rukom da probije zvunu barijeru i da postigne rekorde sve veih i veih brzina. Dalekometni projektili postali su jo bri, tako da su put od jednog kontinenta do drugog mogli prevaliti u svega nekoliko minuta. Savremeni nain ratovanja je malo pruao prilike za vojnike vrline, kao to je junatvo i sranost. U asu kada rat vie nije znaio natjecanje u vjetini borbe, nego je sva njegova teina stavljena na razaranje, on je poao smjerom dehumanizacije onih koji su ga vodili. Zahtjevi totalnog rata ugrozili su sve drutvene vrijednosti. Veliki napredak zabiljeen je u razvoju saobraaja. Razvili su se novi tipovi automobila. Veliki napredak zabiljeen je u eljeznikom saobraaju, poveanje udobnosti i brzine prevoza putnika. izgradnju velikih brodova za prevoz razliite robe. Primjena izuma u proizvodnji ubrzala je razvoj kibernetike kao posebne nauke. Ona je omoguila automatizaciju ( robotizaciju ) proizvodnje. Knjievnost i umjetnost vie nisu bile kulturno nasljee obrazovane elite. Kulturni izraz je po cijelom svijetu dobivao karakter univerzalnosti. Novost u razvoju muzike predstavljala je upotreba elektronike. Oko 1965. godine to je omoguilo Napredak brodogradnje omoguio je U lijeenju karcinoma ( raka ), poela je primjena kemoterapije. Nove bolesti ( embola, AIDS ili

javlja se pop muzika, kao mjeavina bluza, roka i pjesme. Proizvodnjom kaseta i CD-a pop muzika stie sve vie poklonika. Britanski vokalno instrumentalni sastavi Bitlsi i Roling Stonsi dajli su toj muzici konanu formu. Muzika je brzo prelazila granice kontinenata, spajajui cijeli svijet. etvoricu mladia iz Liverpula, Dona Lenona, Pola Mekartnija, Dorda Harisona i Ringa Stara sluale su rado sve generacije i sve nacije. Zvijezda rok en rola bio je Elvis Prisli. U knjievnosti posljeratnog svijeta stvaraju mnogi vrhunski autori: Jean Pau Sartr ( an Pol Sartr), Aleksandar Solenjicin, Boris Pasternak, William Faulkner ( Viljem Folkner), Ernest Hemingwaj ( Ernst Hemingvej) ... Filmska umjetnost doivjela je u posljeratnom razdoblju znaajan napredak. Nakon rata razvio se talijanski neorealizam. U svijetu se snimaju filmovi razliitog anra ( ratni, kriminalistiki, vesterni, muziki, nauno fantastini, erotski, kao i filmski spektakli sa historijskim temama. Zvijezde filmske umjetnosti su bili Humphrey Bogart ( Hemfri Bogart ), James Dean ( Dems Din), Merilyn Monroe ( Merlin Monro ), Ingrid Bergman, Brigitte Bardot ( Briit Bardo ) ...

Linosti koje su obiljeile XX stoljee Dvadeseto stoljee bilo je prebogato dogaajima iz svih sfera ljudskoga djelovanja. Velika znanstvena otkria, progres, biznis, industrija, ekonomija, mediji, umjetnost, kultura, sport itd., oblasti su koje su doivjele amplitudu rasta posebno u meuratnom razdoblju i u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata. Cijelo XX stoljee moe se determinirati kao vrijeme velikog kulturno-znanstvenog progresa i velikog moralno-politikog pada. Svaku ruilaku ideologiju pratila je potreba za njenim ostvarenjem u pogledu umjetnosti, nauke i tehnike. Ono to je specifinost XX stoljea, ako izuzmemo prirodni tok civilizacijskog napretka, jeste brojnost znaajnih linosti koje su obiljeile ovo stoljee kao vijek modernosti i kao razdoblje dominacije individualiteta. Slavne linosti postajale su slavne jer su u velikoj mjeri bile potpomognute drutvenom i medijskom potrebom za stvaranjem ikona karizmatine aure, zapravo su vie isticane zbog onoga to rade jer je njihovo djelovanje bilo pod stalnom lupom javnosti. Posebno se to odnosilo na profitabilnu filmsku industriju, ali i na knjievnu, likovnu, muziku, sportsku, pozorinu, fotografsku, novinarsku, modnu, te posebno, na politiku svjetsku scenu. Iz tih irokih drutveno potvrenih sfera lansirane su linosti koje se danas spominju i dre za one bez kojih XX stoljee ne bi bilo onakvo kakvim ga historijske itanke predstavljaju. Dakle, kao vrijeme novotarija, dinamike, naunog rasplamsaja, stalnih promjena, velikih umjetnikih djela, sportskih rekorda vrijeme pomjeranja granica ljudskih mogunosti. Sve od prvog leta avionom, upotrebe telegrafa i telefona, ili izuma pokretnih slika, pa do leta na Mjesec i pune komjuterizacije, u slubi je svjedoenja o XX stoljeu kao stoljeu ovjeka. Slavnih linosti koje su markirale put napretku ili koje su uinile da industrija zabave preko velikog ekrana i televizora ue nae domove, ima toliko da bi cijeli jedan udbenik bio malo samo da ih nabrojimo. Zvjezde su roene u XX stoljeu. Zvjezda postaje idolom kojeg mase oboavaju i ije se lice smije sa naslovnica visokotiranih asopisa. Moderna umjetnost ne moe se zamisliti bez genijalnih Pabla Picassoa, Salvadora Dalija, Jacksona Pollocka, Peeta Mondriana, Vasilija Kandinskog, koji su inicirali poglede i pravce kao to su apstraktna umjetnost, nadrealizam, kubizam, ekspresionizam. Sredinom 60-tih godina jedan je novi vid umjetnosti preplavio svijet popartizam, iji je najistaknutiji predstavnik Andy Warhol, koji je preoblikovao stvarnost dajui joj motive nove pop-kulture. Tih godina pojavljuje se konceptualna umjetnost koja preferira idejnost djela ne apostrofirajui njegovo

puno ostvarenje i insistirajui na poruci, angamanu, konceptu. Filmska umjetnost postala je udo XX stoljea. Od svih umjetnosti film dosee najvei uspon. Vrhunska filmska djela izlazila su iz rediteljskih vizija Roberta J. Flaherta, Sergeja Mihajlovia Ejzentajna, Federica Fellinija, Ingmara Bergmana, Orsona Wellesa, Johna Hustona, Alfreda Hitchcocka, Francisa Forda Coppole, Stanleyja Cubricka, Martina Scorsesea i drugih velikana svjetske kinematografije. U glumakom smislu, roene su mnoge zvijezde, koje su postale simboli Hollywooda, najvee radionice za film ikad stvorene. Od nijemog filma i njegovih statusnih simbola Rudolfa Valentina i Charlija Chaplina do Grete Garbo, Vivien Leigh, Marlene Dietrich, Clark Gablea. Sredinom XX stoljea filmski festivali u Cannesu, Veneciji, Berlinu te glamurozna i prestina ceremonija dodjele Oscara u Hollywoodu, utjecali su na jo veu ekspanziju filmskih zvijezda Merilyn Monroe, Elizabeth Taylor, Ava Gardner, Brigitte Bardot, Sophia Loren, Marlon Brando, James Dean, Humphrey Bogarta, Ingrid Bergman, Simon Signoret, Laurence Olivier, Jean Gabina. Sedamdesetih godina prolog stoljea palicu su od ovih zvijezda preuzeli Robert de Niro, Al Pacino, Dustin Hoffman i drugi. U animirano filmu postiu se vrhunske kreacije, a na tom polju se posebno istie Walt Disney koji je stvorio svevremene junake crtanih filmova i fimove koji se pamte ( Alisa u zemlji udesa, Petar Pan, Snjeguljica i sedam patuljaka i drugi). Sportska takmienja, posebno olimpijske igre, predstavljale su pregled najboljih rezultata ostvarenih u razliitim disciplnama. Linosti koje e se u tom pogledu pamtiti svakako su oni koji su ruili svjetske rekorde. Atletiari Paavo Nurmi i Jesse Owen (Desi Oven, osvoja etiri zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Berlinu), pliva Johny Weissmuler, u meuratnom periodu bili su nosioci sportskih uspjeha. U drugoj polovini XX stoljea tu su atletiarske legende Emil Zatopek zvani eka lokomotiva zbog izdrljivosti na dugim stazama i sprintaica Wilma Rudolph, zatim, Muhamed Ali, devet puta svjetski bokserski ampion u tekoj kategoriji, Sergej Bubka, prvi ovjek koji je u skoku s motkom prebacio est metara, veliki teniser Bjorn Borg, koarka Magic Johnson, Micheal Schumacher u utrkama Formule 1, Carl Luis u atletici i mnogi, mnogi drugi. U muzikom smislu, XX stoljee bilo je izuzetno razueno, od klasine muzike do jazza, od modernog pop i rock zvuka do sintetizirane muzike. Kao ikone XX stoljea ostat e upameni Elvis Presley koji je dobio nadimak Kralj rock 'n' rolla, Beatlesi koji su napravili pravu senzaciju, Rollingstonsi kao njihov ameriki pandan, Micheal Jackson, Madonna... Francusku ansonu je proslavila Edith Piaf, jazz poiva na ingenioznosti Louisa Armstronga, dok Enrico Caruso, postaje 1903. prvim tenorom njujorke Metropoliten opere i otvara vrata opere u svijet popularnosti. enski Caruso bila je Maria Callas, kraljica opere, koja se 1965. oprostila zauvijek od operne scene.

Na prijelazu

XX stoljee teatarska umjetnost imala je jednu Saru Bernhardt, veliku

dramsku umjetnicu kojoj se cijeli svijet klanjao. Jedna druga umjetnica osnovala je plesnu akademiju Rusiji. Bila je to Isidora Duncan, prva koja je izvodila moderni ples. U domenu modne industrije prednjaila je Coco Chanel, kreatorka iji su modeli otvorili nove je davne 1924. dizajnerske vizije u pogledu projektiranja savremene enstvenosti, dok Yves Saint Laurent oblai enama pantalone i tako unosi revoluciju u modu. Coco Chanel dizajnirala popularni parfem Chanel 5. Charles Lindberg 1927. preletio je Atlantk avionom Duh svetog Ludovika, a 35 godina poslije, Jurij Gagarin 1961. prvi je ovjek u svemiru. Osam godina nakon njega posada Apolla XI ( Neil Armstrong, Edwin Aldrin i Micheal Collins) sletjeli su na Mjesec. Meu najpopularnije mislioce proteklog stoljea svrstavaju se egzistencijalista Jean -Paul Sartre, utemelitelj psihoanalize Sigmund Freud, Martin Heidegger, Herbert Marcuse, Bertrand Russel... Ipak, napredak bez granica, pripada znanstvenicima Nikoli Tesli, Mihajlu Pupinu, Mariji i Pierru Curieju, Albertu Einsteinu, Alexandru Flemingu... Nauka nikad nije toliko napredovala kao u XX stoljeu. U knjievnosti djeluju mnoge literarne veliine poput Aleksandra Solenjicina, Borisa Pasternaka, Williama Faulknera, Ernesta Hemingwayja, Milaa Kundere, Georgea Orwela, Umberta Eca, Gintera Grassa, G.G. Marqueza i dr. Albert Einstein, naunik Albert Einstein (1879.-1955.) roen je u Njemakoj dok je svoj stvaralaki vijek proveo u Americi. Ovaj fiziar 1905. formulirao je teoriju relativiteta (E=mc2) kojom je revolucionirao modernu nauku to je omoguilo nove predstave o vremenu, materiji i prostoru. Takvo shvatanje dovelo je do dubljeg poznavanja sastava atoma. Utemeljitelj je i kvantne teorije. Einstein je dobio Nobelovu nagradu 1921. Maria Callas, operna diva Najvea operna diva svih vremena Maria Callas roena je 1923. u New Yorku, od roditelja grkih emigranata. Njena je kompletna ivotna storija, i karijeristiki i porodino, izazivala svojom kontroverzijom medijsku panju pa se moe rei da je upravo Maria Callas uvela show business u opernu svakodnevnicu.

Majka Tereza, redovnica Jedna od najhumanijih osoba XX stoljea je Majka Tereza. Ova Albanka, roena u Skoplju, cjeli je svoj ivot posvetila humanitarnom radu, pomoi i skrbi za siromane. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir za svoj humanitarni rad u Indiji. Ana Frank, spisateljica Dnevnik Ane Frank izuzetno je knjievno tivo koje je uinilo mladu Jevrejku najpoznatijom spisateljicom na svijetu post mortem. Ova 15-godinja Nizozemka ubijena je samo zato to je Jevrejka u nacistikom logoru Burgen-Belsen Ona je autorica potresnog Dnevnika, jednog od najupeatljivijih svjedoenja o uasima holokausta. Lady Diana, princeza Lady Diana, princeza od Walesa, ostat e upamena ka istinska tragina ikona kraja XX stoljea. Bila je humanist, zagovornik potivanja ljudskih prava i borac za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovni i drugdje u svijetu. Poginula je u saobraajnoj nesrei 1997. godine u Parizu. Elvis Presley, kralj rock 'n'rolla Elvis Prisli (Presley) napravio je pravi bum u poimanju muzike. Kada je 1957. godine na originalan nain i u ljateoj odjei otpjevao pjesmu Jailhouse Rock vinuo se u samo muziko astralno nebo. Otvorio je put rock'n'rollu i zauvijek ostao njegov kralj. Bitlsi - The Beatles Muzika je prelazila brzo granice kontinenata spajajui cijeli svijet. etvoricu mladia iz Liverpula, Dona Lenona, Pola Mekartnija, Dorda Harisona i Ringa sluale su rado sve generacije i sve nacije.

Marlene Dietrich, glumica Ovu Njemicu zanosnoga pogleda Hollywood je napravio divom. Kada se 1930. pojavila u filmu Plavi aneo svi su joj putevi ka slavi bili otvoreni. Marlene Dietrich nikad nije bila samo objekt neije panje nego i principijelna linost koja je u toku Drugog svjetskog rata odbila biti dio njemakog nacistikog miljea, a pjevala je i glumila za amerike marince koji su bili na strani antifaistikih snaga.

Muhamed Ali, bokser Muhamed Ali devet je puta bio svjetski bokserski prvak u tekoj kategoriji. Zvali su ga brbljivcem; svoju je prvu titulu ponio 1964. godine. Brbljivac je, meutim pokazao i svoje antiratno ubjeenje kada je odbio sluiti vojsku ii u Vijetnam. Proglaen je najboljim sportistom XX stoljea

RASIZAM U VRIJEME NACIONALSOCIJALIZMA OSNOVE FAISTIKE IDEOLOGIJE Rasizam je rije koja se u dananje vrijeme vrlo esto upotrebljava, iako se prvi put navodi u Larusu XX stoljea 1932. godine, u kojemu je znaenje rijei dao kao "opredjeljenje, uenje rasista, a za rije " rasista" kae se da je to naziv dat njemakim nacionalsocijalistima to tvrde da predstavljaju istu njemaku rasu iz koje su iskljueni Jevreji. U malom ilustriranom Larusu iz 1848. godine, definicija rase je glasila: Teorija kojom se nastoji ouvati istoa rase u nekoj naciji. Ova definicija je 1960 promijenjena u novu definiciju po kojoj je rasizam sistem kojim se ustanovljuje nadmo neke rasne grupe nad ostalima, pri emu se naroito zahtijeva razdvajanje rasnih grupa unutar neke zemlje (rasna segregacija).injenica da je pojam rasizma danas ope poznat, zasniva se prvenstveno na svirepostima koje su poinili nacisti tokom 2. svjetskog rata. Prvobitni oblici rasizma poznati su ve iz antikih vremena, kada postoje svjedoanstva o pridavanju panje boji koe. Grci su ime barbari davali svima koji su ivjeli izvan kruga Helade. Herodot je primijetio da Egipani zovu barbarima sve one koji ne govore istim jezikom kao oni. Kod Aristotela se vide elementi jedne teorije o prirodnoj utemeljenosti ropstva. esto se kod antikih autora nailazi i na razmiljanja koja otkrivaju egoizam, neprijateljstvo prema onome to je drugaije od uobiajene i bliske stvarnosti, ali izgleda da malo ima tragova ideje prema kojoj bi neki ljudi-zbog toga to pripadaju nekoj rasi jednom zauvijek i sutinski bili inferiorni u odnosu na druge. Krajem 19. i poetkom 20 stoljea poznata je i od nacista dobro iskoritena emberlenova rasna teorija. Hjuston Stjuart emberlen je unuk engleskog diplomate i sin admirala, roen u Portsmautu 1855.godine. Djetinjstvo proveo u Versaju, studirao u eltnen Koleu ,potom u vicarskim kolama i najzad na jednom njemakom univerzitetu. Oenivi se kerkom Riharda Vagnera zauvijek se nastanio u Njemakoj. Njegovo najznaajnije djelo je Die Grundlagen des neunzehnten Jahrhundertst ( 1899).Njegova osnovna misao u tom djelu je da treba ouvati germansku krv borei se protiv elemenata koji su tui rasnom germanstvu ; a to znai protiv rimokatolikog duha i protiv judaizma.emberlen je vjerovao u pobjedu Njemake u Prvom svjetskom ratu. Sreo se 1927 godine u Bajrotu sa Hitlerom i predosjetio kakva e biti sudbina biveg slikara. emberlen u svojoj teoriji o rasi ne uzima u obzir oigledne osobine ( plavu boju kose, opi oblik lica), kao to ne uzima u obzir ni antropoloka mjerenja. Istinski kriterijum kojim se

odreuje rasa bie iskljuivo psiholoke prirode. emberlenov zadatak je bio da istrai prolost da bi osvijetlio budunost. Po njemu propadanju rase ima lijeka, da se istoa krvi u nekoj ljudskoj grupi moe obnoviti pod uslovom da se zato nae pravi nain. Dakle za obnovu rase po emberlenu treba primijeniti pet prirodnih zakona od kojih svaki predstavlja preduslov za nastanak plemenitih rasa. To su: a) Sirovina izvrsnog kvaliteta je osnovni preduslov za nastanak plemenitih rasa, ali embrlen ni sam ne zna kako pronai tu sirovinu. d) Praktikovanje englogamije u duem trajanju : potomstvo treba da nastaje samo iz odnosa meu najbliim srodnicima iz iste rase, pa e se rasa umnoiti unutar sebe same. f) Selekcija - njome se elementi koje treba reprodukovati odvajaju od onih koje treba uloniti. g) Neophodnost mijeanja koje emberlen poredi sa ukrtanjem pasa. i) Mijeanje rasa mora biti odreeno i ogranieno jer on se boji da moe doi i do unitenja rase uslijed okolnosti koje moraju biti tano i strogo utvrene . Jer dugotrajno mijeanje vodi jadnu rasu u propast, pa stoga ukrtanjem moraju biti vremenski ograninena) to se tie Jevreja , emberlen se divi njihovoj umjenosti kojom koriste zakon krvi da bi proirili svoju prevlast : "Osnovni korijen ostaje bez mrlje, u njega ne moe da prodre ni jedna kap tue krvi." Keri Jevreja mogu se udati za nekoga ko nije Jevrej , ali sinovi se ne mogu eniti kerima stranaca. Jevreji su po emberlenu nastali iz ukrtanja meu sasvim razliitim ljudskim vrstama. Postojanje jevrejskog naroda samo po sebi je grijeh, njegovo postojanje je zloin protiv svetih zakona ivota , itav narod, a ne pojedinac trebalo bi da bude opran od greke koja nije poinjena svjesno, ve ne svjesno. Jevreji su predstavljeni kao narod koji pripada jednoj rasi a ne jednoj religiji. Manje od deset godina poslije emberlenove smrti ustoliena je jedna rasistika religija. Ove emberlenove ideje pruile su nacistikim glaveinama osnovu za njihovu politiku akciju .

FAIZAM Faizam je totalitarni, krajnje reakcionarni politiki sistem koji se prvo javio u Italiji. Naziv potjee od latinske rijei fasces (sveanj prutova). Iako je faizam nosio u sebi mnoge karakteristike reakcionarnog nacionalizma i konzervativnih diktatorskih reima, imao je i izrazite posebne karakteristike, koje su potjecale od odbacivanja individualistikog liberalizma XIX stoljea. Faizam je nastao kao sinteza socijalnih zahtijeva ljevice i nacionalistikih programa desnice. Svoju doktrinu je zasnovao na idejama Fridriha Niea ( 1844. 1900.) o dinaminom nadovjeku. Nie je pisao da narod kome se pripisuje neka kultura treba u istinu samo da bude neko ivo jedinstvo, a ne da se tako jadno raspada na spoljanost i unutranjost, na sadraj i oblik. Takoer treba razmiljati kako se kroz historiju narueno zdravlje jednog naroda moe povratiti, kako taj narod moe ponovo nai svoje instikte, a time i svoje potenje. Nie zamjera Nijemcima to se ugledaju na druge narode i ponaaju se konvencionalno. Nijemca se moe mjeriti na osnovu njegovih misli i osjeanja, koja on izrie u svojim knjigama. Prema Nieu Njemako jedinstvo u najviem smislu rijei, kome oni tee, i vatrenije tee nego ponovnom ujedinjenju, jedinstvo Njemakog duha i ivota poslije unitenja suprotnosti forme i sadraja, duevnosti i konvencije. Po miljenju J. G. Fichtea ( 1762 1814 ) drava bi trebala biti planski, racionalno regulirana organizacija, u kojoj je svakome radom osiguran udoban ivotni poloaj. Fihte smatra da itav gospodarski, ekonomski ivot treba staviti u tane i vrsto vezane okvire. Ideja o stvaranju ovakve drave predstavlja neku vrstu nacionalne autarhine drave. Fihte je zastupao kozmopolitske nazore, ali u njemu se razvio jak nacionalni osjeaj romantiarske varijante. Nacionalna svijest je po njemu nuni polazni stadij, po kome se pojedinci preko nacije uvrtavaju u kozmopolitiku cjelinu. Sve su to osnove za nastanak faistike ideologije. FAIZAM OD FEUDALIZMA DO IMPERIJALIZMA U historiji i tradiciji nacionalizma ogleda se historija evropske buroazije. Nacionalizam je u svom nastanku bio oruje buroazije u borbi protiv feudalizma i apsolutizma. U okviru same faistike ideologije do ekstrema je razvijena nacionalizmu svojstvena tendencija da se racionalni odnosi svedu na organske, da se humanistika problematika zamjeni biolokom, da se ljudskim pravima suprotstavi socijalni darvinizam. Nacionalizam se ne zadovoljava historijskom neizvjesnou, ve je nastoji produbiti

u njenoj vitalnoj biolokoj egzistenciji. Teorijska i funkcionalna osnova faistike ideologije je rasna teorija. Na ime jedna od bitnih funkcija nacionalizma od njegovog nastanka do danas je da prikrije i ukloni iz drutvene svijesti klasne suprotnosti i klasnu borbu, i da ih zamjeni borbom protiv nekog unutranjeg ili spoljanjeg opeg neprijatelja naroda. Stvarni mehanizam ove strategije je buenje u irokim narodnim slojevima primitivnih nagona unutar grupnog i vangrupnog ponaanja tj., mobilisanje ovog borbenog entuzijazma koji ljudske grupe pokazuju, kada svoju grupu treba braniti od svoje bioloke ugroenosti radi samoodranja. Historija njemakog faizma see duboko u srednji vijek. Jedan od najznaajnijih dogaaja iz tog vremena je guenje seljakog ustanka iz 1525 godine. Trijumf feudalne reakcije nad demokratskorevolucionarnim seljakim pokretom uvrstio je u Njemakoj za dug vremenski period feudalizam i apsolutizam, i time oteao konstituiranje buroazije. Njemaka je ujedinjena kroz lanac ratova od 1848 godine, pa se tako stvarao militaristiki duh. Njemaka je morala rijeiti politiko konstituiranje nacije, buroasku revoluciju i industrijalizaciju. Politiko podinjavanje buroazije najvioj pruskoj dravnoj vlasti, uslovilo je preuzimanje vrlina feudalne klase; autoritarizam, poslunost, oboavanje domovine. Njemako drutvo nije postalo buroasko ve kvazifeudalno. Industrijalizacija u Njemakoj nije stvorila klasno svjesnu buroaziju, ve je dovela do politike identifikacije buroazije sa bonapartistikim sistemom Vilhema II. Tek poetkom XX stoljea Njemaka postaje vodea evropska imperijalistika drava, koja je hrlila novoj podjeli svijeta. Dugo pripremana erupcija izbila je tek 1914 godine, kada industrijski feudalizam polazi na osvajanju novog ivotnog prostora. Ponovo uskrsava stari pangermanizam u tradicionalnoagresivnoj formi > Drang nach Osten<. ivotni prostor mogao se nadoknaditi samo na raun Rusije. Vojni poraz Njemake u Prvom svjetskom ratu je doprinio padu monarhije i uspostavljanju demokratske republike. Godine 1918. izgubila je politiku osnovu jedna od najumjenijih klasa moderne historije, autoritarna elita njemakog carstva. Ratni slom dovodi do Hindenburgove i Ludendorfove vojne diktature, a tek u jesen 1918 godine sa prvim revolucionarnim talasom poelo se razmiljati o parlamentarizmu, koji je zvanino proklamiran Vajmarskim ustavom od 31.jula 1919. godine. Prvi republiki koraci Njemake odvijali su se u atmosferi straha od proleterske revolucije i ako u njoj nije u potpunosti bila ostvarena ni buroaska. Nestabilnost i dilema prve Njemake Republike se utemeljuje u njenoj drutveno politikoj strukturi. Nova drava zasnovana je ne itavom nizu isforsiranih prividnih kompromisa izmeu starog i novog ( carske armije i parlamentarizma ), monih koncerna kapitala koji su se

oporavljali od ratnog potresa i narasle klasne svijesti sindikata), centralistikih i federalistikih tendencija izmeu gotovo nepokretnih i po tendenciji i politikom programu i interesima suprotstavljenih politikih partija. Na njenom elu se nije nalazio civilni politiar, ve carski feld maral. Mlada Republika se uslijed opstrukcije i ljevice i desnice, od poetka nalazila u odbrambenom poloaju. Republika vlada je morala da snosi nezadovoljstvo zbog potpisivanja kapitulacije, a potom i uslova mira. Za ogorene i bezobzirne bilo je lako da izopae ovo u la, da su socijaldemokrati i republikanske stranke hotimino potpisale kapitulaciju, izdale Njemaku i zabole no u lea armije, s ciljem da se popnu na vlast. Za vrijeme tih dogaaja Hitler je prvi put dobio obiljeje politiara. Poslijeratnu krizu poraene Njemake pratila je grevita aktivnost militantnih saveza i antidemokratski nastrojenih borbenih udruenja, to je vodilo opoj vojnoj militarizaciji drutveno politike afere. Ope antikomunistiko dranje buroaskih drutava, kontrarevolucionaran stav prisutan irom Evrope u sprezi sa specifinim Njemakim drutveno ekonomskim razvojem, stvorili su tendenciju spremnosti posjednikih buroaskih slojeva za povezivanje sa pretkapitalistikim, feudalnim, militaristikim i antisemitskim pokretima i partijama protiv zajednikog neprijatelja, proletarijata. itav splet uslova, od poslijeratnog nezadovoljstva irokih narodnih masa do nezadovoljstva imperijalistikih tenji krupnog kapitala, uslovio je snaan Njemaki desni zaokret. Bez obzira na razliite nazive, postoje zajednike crte faistikih diktatura a to su da: faizam mora imati milenijumsku ideologiju (o hiljadu godinjem carstvu ), da faizam bude klasina diktatura jer se oslanja na masovnu bazu i elitno vodstvo vezano za dravnu birokraciju (pri emu se rukovodstvo postavlja odozgo), zatim da ima monopol medija i informacija, monopol oruja, teroristiku unutarnju policiju. Postoji i teorija o kultu voe, kultu mladosti itd. Trea teorija je postojanje nacionalne batine kao izvora ideologije, za organizaciju drutva, zatim stvaranje krute birokratske drave (na bazi koncepta velike nacionalne teritorije), potom kult voe kao olienja pokreta. Averzija prema demokraciji , pa i kapitalizmu sa pokuajem da se sauva privatno vlasnitvo kao baza drutva, nacionalizacija privrede, aktivna spoljna politika sa tendencijom pretvaranja u rat, te baziranja na podrku crkve. A crkva je zastupala miljenje daje faizam pokuaj stvaranja nove religioznosti. Faizam je pokret zaostalih industrijskih drutava prema najrazvijenijim kapitalistikim zemljama pri emu je drava morala intervenirati i nadoknaditi ono to je slobodno trite davalo u razvijenim kapitalistikim zemljama. Svakako da je faizam nastavak ve postojeih nacionalizama. Nacionalsocijalizam kao duhovna sila djelo je nekih sjevernonjemakih

intelektualaca, a kao ivi politiki cilj on je nasljednik ogromne domovinske partije Sjevernonjemakog saveza, a samostalan rad poinje 1919. Nacionalsocijalistika partija (NSDAP) se od poetka predstavljala kao istinska narodna partija, koja ravnopravno zastupa interese svih drutvenih slojeva. Poslije 1920. godine NSDAP pod vodstvom Adolfa Hitlera razvija u jednu iskljuivo kontrarevolucionarnu antisemitsku i nacionalistiku partiju. ANTISEMITIZAM Antisemitizam je krajnje nacionalistiki, napose rasistiki pokret koji je Jevreje smatrao stranim i manje vrijednom rasom, iji gospodarski, politiki i kulturni napredak treba omoguiti. Neprijateljstvo i mrnja prema Jevrejima, progoni koji se esto pretvaraju u okrutne pogrome idovskog stanovnitva, poznati su ve u starom vijeku. Od kako su raspreni po svijetu Jevreje su ostali narodi osjeali kao strano tijelo u svojoj zajednici, pripisujui im razorno, destruktivno djelovanje. Antisemitizam prati Jevreje od samog poetka njihove povijesti . I u srednjem vijeku su postojale izrazite antisemitske struje. Njemaki Jevreji (akenazi ) su u XII stoljeu proli nevolje kriarskih ratova i preivljavali zahvaljujui milosti njemakih careva i feudalnih gospodara. Postojala je velika zavidnost krana zbog jevrejske trgovine i zanatstva, kojom su oni sebi obezbjeivali opstanak. Jevreji su optuivani da ubijaju kransku djecu, da koriste kransku krv za pravljene hljeba ta vrijeme Pesaha. Dakle optuivani su za kako to krani zovu; >Ritualna ubojstva<. Tokom XIV stoljea Jevreji su optuivani da su krivi za pojavu kuge. I u XVI stoljeu je nastavljeno optuivanje i osuivanje Jevreja. Dakle oko 1880.godine u Njemakoj je nikao novi oblik mrnje prema Jevrejima, antisemitizam. Prve voe ovog pokreta su novinar Mar, kapelan teker, pruski historiar Trajke, te slijepi filozof Diring. Oni su stvorili antisemitsku ligu, pa su na javnim skupovima u Berlinu drali vatrene govore o jevrejskoj opasnosti. Liga je skupljala potpise za peticiju kancelaru Bizmarku, kojom se traila zabrana useljavanja Jevrejima u Njemaku, zatim zabrana primanja Jevreja u slubu. Bizmark nije javno odgovorio na peticiju, ali ju je vlada nesmetano provodila u ivot. Antisemitski pokret postajao je sve ei, i narodni poslanici neprijateljski raspoloeni prema Jevrejima esto su u parlamentu drali govore u kojima su ih poniavali. Ovaj pokret kulminirao je u Drugom svjetskom ratu. Nacionalsocijalizam (nacizam ; njem. Nationalsozialismus) to je politika doktrina i praksa najreakcionarnijeg dijela monopolistike buroazije zasnovana na ideologiji Nacionalsocijalistike partije Njemake (NSDAP). Poraena soldateska i fanatini militaristi

svih boja u internacionalnim i Njemakim razmjerima ine jezgro nacistikih i faistikih kadrova. Nacionalsocijalistika partija je osnovana u jeku razoaranja i ekonomskog haosa koji je zavladao poslije Prvog svjetskog rata. Osnovana je u Minhenu 05.01.1919.godine, a godinu dana kasnije objavljuje svoj politiki program u 25 taaka, iji je autor Adolf Hitler. On je u ovu partiju stupio u jesen 1919 godine, a njenim predsjednikom postao 1921. godine. U tom programu je dana ideoloka i praktina platforma nacionalsocijalizma; uenje o nadmonosti arijevske rase, antisemitizam, podvrgavanje svih dravnih i upravnih funkcija pod vlast partije, uguenje svih individualnih sloboda, zasnovano na potpunoj koncentraciji vlasti u rukama jednog voe, izgradnji hijerarhije zapovijedanja od vrhovnog Firera do najniih nositelja vlasti, princip nacionalne ekspanzije itd. Nacionalsocijalisti su 1923. godine pokuali izvriti dravni udar na bavarsku vladu u Minhenu. Pu je bio lako osujeen, a nacionalsocijalistika stranka je dola pod udar Zakona o zatiti Republike. Ali, neuspjeli pu od 1923. godine zauzima jo vanije mjesto u historiji nacistikog pokreta zbog pouka koji je Hitler izvukao iz njega a pomou kojih je on uobliio politiku taktiku u narednim godinama. Hitler je ve na procesu, 1924. postavio temelje svoje politike. U svojoj zavrnoj rijei on je nastojao da izbjegne meusobna optuivanja i obnovio staru ponudu armiji. Voe pua su pohapeni, a rad stranke zabranjen. Februara 1924. godine je poelo suenje voama pua, koji su optueni za veleizdaju. Presuda je izreena 01.04.1924. godine, a kao jedan od voa osuen je i Adolf Hitler na pet godina zatvora, u kojemu je boravio samo nekoliko mjeseci. Za vrijeme boravka u zatvoru Hitler je napisao svoj politiki programski spis, Mein Kampf (Moja borba). Odmah na poetku ovoga djela Hitler govori o svome mjestu roenja, koje lei na granici dviju njemakih drava, i smatra to predodreenom sudbinom i svojim ciljem o njihovom ponovnom ujedinjenju, jer ista krv pripada zajednikom carstvu. I tek onda kada se svi Nijemci ujedine u zajedniku dravu imat e pravo na stjecanje stvarnog tla i teritorije. Hitler uoava dvije velike opasnosti po njemaki narod, Marksizam i Jevrejstvo. On kae da je u djetinjstvu vrlo malo znao o Jevrejima, i tek u petnaestoj godini u politikim razgovorima vie saznaje o njima, te osjea odbojnost. Jevreji su se toliko evropeizirali i uljudili tako da ih je bilo teko razlikovati. Za vrijeme svog boravka u Beu, Hitler je sve vie primjeivao Jevreje, irio svoja saznanja o njima, o njihovo cionistikom pokretu, o nainu njihova ivota, i sve vie se zgraavao. Hitler je kako kae otkrio da socijaldemokratsku tampu preteno vod Jevreji. udio se njihovoj rjeitosti ili vjetini laganja, i malo po malo poeo ih mrziti, a sve vie je u njemu rasla ljubav za njegov vlastiti narod, te on postaje fanatini antisemit. On je vjerovao

da postupa u smislu svemogueg stvoritelja: Time to se brani od Jevreja bori se za djelo Gospodina. Hitler poinje govoriti o univerzalnosti rase regulirane zakonom prirode, i navodi primjere ivotinjskih vrsta (koje se pare sa sudrugom iste). Zakon prirode mogu sprijeiti samo izuzetne prilike, prisila zarobljenitva ili neka druga sprijeenost parenja u okviru iste vrste, ali onda se priroda poinje opirati. Svako krianje nejednakih visokih bia, daje kao proizvod neko srednje stvorenje izmeu visina oba roditelja. To znai: da e mladune svakako biti vie nego rasno nia polovica roditeljskog para, ali ne i tako visoka kao via polovica roditeljskog para. Znai mijeanjem Arijaca s niim rasama kao uinak proizlazi kraj nositelja kulture. Uinak svakog rasnog krianja je: a) opadanje razine vie rase b) tjelesni i duhovni nazadak, a time i poetak jedne jako polagane a ipak sigurno napredujue dugotrajne bolesti. ovjekovo djelovanje protiv prirode dovodi do njegove vlastite propasti. Znanost, umjetnost, tehnika, pronalazatvo je proizvod malog broja naroda ili samo jedne rase. Sve velike kulture prolosti propadale su, jer su stvaralake rase izumrle od trovanja krvi. ovjek koji ne poznaje ili ak prezire rasni zakon stvarno si ubija sreu koja e mu zasigurno doi. On proputa posljednji vlak najbolje rase, a time i preduslov cjelokupnog ljudskog napretka. Slijedom toga on kree optereen ljudskom osjeajnou u podruje bespomonih ivotinja. Na pitanje, koja je rasa prvobitni obnaatelj ljudske kulture, odgovor je jednostavan, Arijac (on je utemeljiva kulture). Za stvaranje viih kultura bili su potrebni nii ljudi, radi nadomjeska pomonih tehnikih sredstava. Arijac je pokorio nie rase i uredio njihovu praktinu djelatnost pod svojim zapovjednitvom, prema svojoj volji za svoje ciljeve, i time ak uinio dobro djelo za pokorene rase. Mijeanje krvi, a time i prouzroeni pad rasne razine, jedini su uzrok odumiranja svih kultura, jer ljudi ne propadaju zbog izgubljenih ratova, ve zbog gubitka one sile otpora koja je svojstvena smo istoj krvi. Kod Arijaca je najjaa elja za rtvovanjem i zalaganjem linog rada, pa ak i vlastitog ivota za druge. Arijac nije najvei samo zbog svojih duhovnih osobina, ve i po spremnosti da sve svoje sposobnosti stavi u slubu zajednice. Jer predanost vlastitog ivota opstanku zajednice kruna je svega portvovanja. Pod pojmom idealizam podrazumijeva se

sposobnost rtvovanja pojedinca za cjelinu, za svoje blinje. Najvea suprotnost Arijcu je Jevrej, jer je kod njih nagon za samoodranjem jako razvijen. Po Hitlerovom miljenju Jevreji su narod koji su kroz svoje postojanje doivjeli malo promjena, unutarnje nadarenosti karaktera itd. Oni nikad nisu imali vlastitu kulturu a osnove njihovog duhovnog rada su uvijek davali drugom, a njihov intelekt se razvijao u svijetu drugih kultura. Kod Jevreja elja za rtvovanjem ne prelazi goli nagon za samoodranjem pojedinca. Njihov prividno jak osjeaj pripadnosti zasnovan je na primitivnom instinktu opora, i taj nagon za zajednikim potpomaganjem postoji dok postoji opasnost. Dakle elja za rtvovanjem kod Jevreja je samo prividna i postoji samo dok je opstanak svakog pojedinca upitan. Kad ne postoje opasnosti prestaje i prividna harmonija Jevreja, jer Jevrej se ujedinjuje samo u sluaju zajednike opasnosti ili u sluaju interesa za zajednikim plijenom. Ali ako ove opasnosti ne postoje do izraaja dolazi njihov ekstremni egoizam, i od slonog naroda nastaje gomila zaraenih takora. Svoju dravu Jevreji vide kao ivi organizam za ouvanje i uveanje rase-teritorijalno je potpuno neograniena. Oni su paraziti na tijelu drugih naroda. Jevreji povremeno naputaju svoj ivotni prostor, jer budu protjerani od narod ije su gostoprimstvo zloupotrijebili jer oni su paraziti koji se ukorjenjuju i zato ih je teko protjerati. Tamo gdje se Jevreji nasele vremenom domai narod odumire. Tako je Jevrej svih vremena ivio u dravama drugih naroda i tamo stvarao vlastitu dravu, koja je obiavala jedriti maskirana pod oznakom >Religiozna zajednica<, tako dugo dok vanjske prilike nisu doputale da se potpuno iskae njegovo pravo bie. Ako se nekada osjeao dovoljno jakim da moe biti bez zatitnog plata, putao je da koprena padne, i od jednom bi opet postao ono to drugi ranije nisu htjeli vjerovati i vidjeti, Jevrej. Oni su sposobni svojim velikim laima ubijediti narod da su ioni pripadnici tog naroda ali posebne vjere. Za Hitlera je Talmud knjiga za praktian i podnoljiv ovozemaljski ivot a ne priprema ovjeka za zagrobni ivot. Jevrejski vjeronauk je uputstvo za odranje istoe jevrejske krvi, te reguliranje meusobnog ophoenja Jevreja, a takoer i ostalim svijetom ne-Jevrejima. Velika jevrejska la je i jezik, jer ga ne koristi kao sredstvo da njime izrazi svoje misli, ve da ih skrije, jer dok govori drugi jezik misli jevrejski. I sve dok ne postane gospodar drugih naroda, Jevrej govori njihovim jezikom, a prvi Jevreji u Njemaku su stigli tokom prodora Rimljana. Osnivanjem prvih naselja Jevrej dolazi kao trgovac i u poetku pridaje malo vanosti prikrivanju svog narodnog porijekla. Za kratko vrijeme on se aktivira u gospodarstvu kao posrednik i iskoriuje svoju trgovaku sposobnost i postaje prijetnja da trgovina postane njegov monopol. Takoer Jevrej poinje pozajmljivati novac uz zelenake kamate.

On se stalno nastanjuje, u gradovima naseljava posebne kvartove i sve vie gradi dravu u dravi. Novani poslovi i trgovina postaju njegov monopol, njegove zelenake kamate izazivaju otpor a bogatstvo zavist. Ne naklonost spram Jevreja je sve vie rasla. Oni se sve vie pribliavaju vlasti, novcem i ulagivanjem. Sve vie se Jevreji pribliavaju kneevskoj vlasti, i uz male novane nadoknade dobivaju razne dozvole i privilegije. Hitler krivi ponaanje njemakih kneeva, jer se zbog njihovog odnosa prema Jevrejima, njemaka nacija nije mogla osloboditi jevrejske opasnosti. Dakle Jevrej eli postati domaim narodom odnosno Nijemcem, a od tog naroda on samo zna jezik i to svoje nijemstvo temelji na jeziku. Po Hitleru rasa nije u jeziku ve iskljuivo u krvi, a Jevreji su ti koji malo znaaja pridaju ouvanju jezika a svu vanost pridaju ouvanju svoje krvi. Jevrej moe govoriti hiljadu jezika, ali on ipak ostaje Jevrej. Razlog jevrejske tenje da postane Nijemac lei u osjeaju opadanja kneevske vlasti, jer ele da ovladaju graanskim pravima, i to je razlog emancipacije iz geta. On i dalje ostaje u blizini visoke gospode i nastoji se uvui u njihov krug, a preostali dio jevrejske rase pribliava se ljubljenom narodu. Jevrej sebe predstavlja kao portvovanog, dobroinitelja, skromnog, i ak i rtvom da bi pridobili narod. On ak postaje i liberalan i poinje misliti o napretku ovjeanstva. Jevrej radi jaanja svoje politike sigurnosti pokuava sruiti rasne i graanske granice, koje ga steu na svakom koraku. Za ostvarenje svojih ciljeva on se slui tampom u kojoj sebe prikazuje kao bezgranino eljnog znanja. Svako znanje i svaki razvoj procjenjuje samo prema mogunosti pospjeivanja svojega nacionalnog obiljeja. Svako znanje primljeno u koli drugih primjenjuje samo u slubi svoje rase. Dok se ini preplavljen prosvijeenou i napretkom, slobodom ovjeanstva itd. strogo zatvara svoju rasu. Svoje ene oni daju uglednim kranima a svoje muko pleme odravaju istim. Znai Jevrej truje krv drugih, ali uva svoju vlastitu. Jevrej se takoer pribliava i radniku, licemjerno suosjeajui sa njegovom sudbinom, bunei se to radnik ivi u bijedi i siromatvu , a sve to samo da bi pridobio povjerenje radnika . Oni rado prihvaaju ugnjetene radnike koji ive u izuzetno tekim prilikama preputeni nemaru od meunarodne zajednice i drave . Jevrejski cilj nije uklanjanje socijalnih nepravdi , ve stvaranje jedne slijepo privrene borbene trupe za uguenje nacionalne gospodarske neovisnosti. Jevrej uz pomo sindikata rui osnove nacionalnog gospodarstva, i usporedo s time napreduje politika organizacija koja djeluje zajedno sa sindikalnim pokretom, jer taj pokret priprema mase za politiku organizaciju. Sindikat je stalni financijski izvor iz koga politika organizacija hrani svoj enormni aparat. Stvaranjem tampe iji je sadraj prilagoen duhovnom obzoru najslabije

obrazovanih ljudi, politike i sindikalne organizacije konano dobivaju svoju podsticajnu instituciju, kroz koju najnii slojevi nacije sazrijevaju za najodvanija djela. Ova tampa napada sve karaktere koji se ne ele podvri jevrejskoj vlasnikoj drskosti ili ija se genijalna sposobnost Jevreju sama po sebi ini opasnou. Jevrejska vlast u dravi je jaka i on se smije zvati Jevrej i priznaje svoja nacionalna i politika razmiljanja. Hitler kae Jevreji lau da ele osnovati svoju dravu u Palestini, , jer oni ele organizaciju , centralu svoje meunarodne svjetske prevare. Jevrej svim sredstvima pokuava pokvariti rasne osnove naroda kojeg pokorava, jer oni su da bi unitili bijelu rasu, na Rajnu doveli Crnca. Narod koji je svjestan svoje istoe krvi Jevrej nee pokoriti. Jevrej takoer dravu potresa i gospodarski, dovodi dravna preduzea do propasti i onda ih stavlja pod svoju financijsku kontrolu. I posljednja faza je revolucija kad Jevrej osvaja politiku vlast i postaje krvni Jevrej i narodni tiranin. NIRNBERKI RASNI ZAKONI Doavi na vlast nacionalsocijalistiki pokret je poeo da ostvaruje drutvo i dravu rasne istoe, a osnovu njegovog rasizma inio je antisemitizam. Ovim inom otvoreno je pitanje mnogobrojnih Jevreja, ija je uloga u drutvu, privredi i kulturi bila veoma istaknuta. Srastanje Jevreja u Njemaku naciju je posebno izazvalo ogorenje antisemita, naroito nacionalsocijalista. Prvi otvoreni nasrtaji na Jevreje poeli su sredinom marta 1933. godine, Jevreji su maltretirani, razbijani su izlozi na njihovim radnjama, deavale su se paljevine jevrejskih robnih kua i upadi u sinagoge irom Njemake. Takoer su mnogobrojni Jevreji otputani iz dravne slube. Od prvog aprila poinju sve ee akcije antisemita, koji Nijemce pozivaju da bojkotuju Jevreje, njihove usluge i robu. Od tada ivot Jevreja u Njemakoj postaje sve tei. Jevreji su prisiljavani da naputaju dravnu slubu, bolnice su iene od jevrejskih ljekara, jevrejski profesori su udaljavani iz kola i univerziteta, pravosue je ieno od Jevreja sudija, tuitelja i advokata, i time je Njemaka dobila kategoriju niih graana. Pravne osnove rasnoj dravi postavljene su Nirnberkim rasnim zakonima iz 1935. godine koji su doneseni na dravnom partijskom zasjedanju. To su izrazito rasistiki zakoni kojima je cilj da se Jevreji uklone iz javnog ivota. Prvi zakon zvanino je nosio ime Zakon o graanstvu Rajha, a drugi Zakon o zatiti njemake krvi i njemake asti. Dakle oba ova zakona je jednoglasno donio ranije plebiscitarno izabran nacionalsocijalistiki Rajhstag na zasjedanju u Nirnbergu 15.09.1935.

godine. Graanin Rajha-jeste onaj dravljanin koji je njemake ili srodne krvi, a koji svojim ponaanjem dokazuje da je spreman i sposoban da vjerno slui njemakom narodu i Rajhu. Samo takav graanin je jedini nositelj punog politikog prava. Drugi zakon predstavlja dopunu prvog i razrauje antisemitsku sutinu nacistikog prava. Njime se pod prijetnjom zatvora zabranjuje brak izmeu Jevreja i dravljana koji su njemake ili srodne krvi. U cilju provoenja ovih zakona doneseno je vie naredaba kojima su regulirana posebna pitanja ili precizirana naela rasistikog prava. Prva meu tim naredbama je od 14.11.1935. godine koja je utvrdila slijedei princip: Jevrej ne moe biti dravljanin Rajha, on ne raspolae pravom glasa u politikim pitanjima, i ne moe vriti javne funkcije. Tako je nacionalsocijalistika drava postala staleka, jer je na rasnoj osnovi stvorila zakonsku razliku izmeu graana prvog i drugog reda. Odnos prema Jevrejima je postajao sve suroviji, ograniavano im je kretanje, maltretiranja su se sve vie mnoila i postajala surovija, a zbog ljubavnih veza sa Arijcima kanjavani su ak i smrtnim presudama. Njemice koje su optuivane za ljubavni grijeh poinjen s Jevrejima, voene su sa tablama sramote na kojima je pisalo da su imale seksualne odnose s Jevrejima. Bogatstvo, sposobnost, poznavanje poslova i meunarodne veze u privrednom smislu inili su Jevreje dragocjenim graanima Njemake. Meutim ubrzo je stigao jo vei val antisemitizma i doao je kraj privrednoj sigurnosti Jevreja. Povod za ova deavanja je atentat mladog Jevreja na njemakog slubenika pri ambasadi u Parizu. On je izvrio atentat u znak osvete nacionalsocijalistikog antisemitizma, ali je uspio da prui povod za neviene pogrome Jevreja u XX stoljeu. Krajem aprila 1938. godine Jevreji su pozvani da prijave vlastima svu svoju imovinu, a Gebels je javno govorio da se pripremaju zakoni kojima e biti iskljueni iz privrednog ivota pripadnici nie rase. Na godinjicu pokuaja pua iz 1923. godine, u vee 09.11.1938. godine, Gebels je iskoristio komemorativnu akademiju svojevremeno izginulim drugovima i pozvao na antisemitsku akciju voe partije, SS i SA odrede. Tako je poela zloglasna >kristalna no< u kojoj su nacionalsocijalisti organizirali i predvodili revolt njemakog naroda. irom cijele zemlje jurini odredi ustrijemili su se na jevrejske bogomolje, kole, trgovine, preduzea i kue. Pored paljevina, ruenja i demoliranja u noi izmeu 09. i 10. 11.1938. godine ubijeno je nekoliko desetina ljudi i na taj nain Jevreji su iskljueni iz drutvenog ivota. Poinjena teta iznosila je stotine miliona njemakih maraka a ipak su Jevreji bili oni koji su nacistikom reimu imali platiti 1,25 miliona maraka. I pored unitenih

7500 jevrejskih trgovina i stanova, i unitenih 250 sinagoga, i ljudskih gubitaka, to je bio poetak masovnog pogroma Jevreja. Nakon kristalne noi konfiscirana je na posljetku sva jevrejska imovina a Jevreji se potpuno iskljuuju iz gospodarskog ivota. Poetkom 1939. godine Hitler je u svom jednom govoru obeao budunost bez Jevreja. Godine 1940. Nijemci su planirali poslije pobjede u ratu iseliti Jevreje na otok Madagaskar, meutim od ljeta 1941. godine se pristupilo planskom istrebljenju i ubijanju, nazvanom >konano rjeenje jevrejskog pitanja<. Drava nacionalsocijalista nije bila samo antisemitska, ona je za nie rase proglasila i druge etnike grupe. Takvima su proglaeni Romi, koji nisu imali znaajno mjesto u drutvenom ivotu, oni su progonjeni i odvoeni u logore. I Slaveni su smatrani niom rasom, a takoer i Nijemci sa uroenim tekim psihofizikim manama. Dakle nacionalsocijalistika stranka je prije svega neprijateljska prema svom krvnom protivniku marksizmu, netolerantna prema svim drugim graanskim i nacionalistikim grupacijama. Ona je pod firmom revolucije proglasila novi red stvari u Njemakoj koji predstavlja poetak nove ere za cjelokupno ovjeanstvo. Kao jedan od najvanijih momenata voe nacionalsocijalizma naglaavaju potrebu novog duhovnog pravca, novog pogleda na svijet. U borbi izmeu dva osnovna veltanaunga (graanskog i marksistikog) nacionalni socijalizam ne koleba ni asa. Veltanaung nacionalsocijalizma ne predstavlja nikakvu novu tekovinu, nego samo komplikaciju starih ideja, povezanih i organiziranih politiki, borbeno zaotrenih i tendenciozno formiranih. Novi veltanaung u rjeniku nacionalsocijalizma ima isti smisao kao i rije revolucija. Pojam rase je fundamentalan u veltanaungu hitlerizma, on je stup felkikog shvaanja prirode i historije, vrhovni princip njene filozofije, tako je pojam rase postao najopija nauna i kulturna pretpostavka hitleristike akcije. ODNOS CRKVE PREMA NACISTIMA Papa Pio XII je bio prijateljski naklonjen Njemakoj jer je tamo slubovao dugo godina. U jesen 1933. godine nacisti poinju gaziti klauzule konkordata sklopljenog s crkvom, tada jo uvijek kao kardinal Paceli (kasnije Pio XII) sprijeio je Papu Pia IX da protestira, i drao se veoma naklono prema nacistima Po izboru za papu Paceli odnosno Papa Pio XII otvoreno prihvata Hitlerov reim. Kada su Nijemci okupirali ehoslovaku nije osuivao taj postupak, a Poljacima je poruivao da Nijemcima predaju Dancing i Pomeraniju. U Rimu se Papa sastao sa Ribentropom ministrom vanjskih poslova rajha, i

razgovarali o produbljivanju odnosa nacionalsocijalista i crkve. Napadom Njemake na Belgiju, Holandiju, i Luksemburg, Papa izraava svoje suosjeanje s narodom jer su tu veinom ivjeli katolici. Kada su napadnute Norveka i Danska Papa se uzdrao jer je u Norvekoj ivjelo tek 2000 katolika. Crkva takoe i Italiju potie da ue u rat. Bilo bi uzalud traiti u kanonskom pravu, u bogoslovlju ili papinskim spisima bilo kakav skup odredaba koji bi imao karakter obaveznih propisa o jevrejstvu i jevrejskoj vjeri. Kao prvo i najizvjesnije javlja se naelo prema kojemu u oima crkve Jevrej koji je valjano pokrten prestaje biti Jevrej i postaje dio Kristova stada. Crkva ne smatra da Jevreji tvore samoduhovnu porodicu koju sainjavaju katolici i reformirani krani. Crkva priznaje da u karakteristina svojstva izraelitske zajednice idu ne dodue rasne ali zato etnike osobitosti. Crkva to razlikuje od davnina i uvijek je o tome vodila rauna. Poznato je iz povijesti da je crkva esto zatiivala Jevreje od bezakonja i nasilja njihovih progonitelja, ali i to da ih je istodobno satjerivala u geta. HOLOKAUST im je Adolf Hitler doao na vlast koncentracioni logori uvode se u

nacionalsocijalistikoj Njemakoj za ljude >neiste krvi<, pogotovo Jevreje, zatim za politiki nepodobne, kriminalce i asocijativne tipove, homoseksualce i takoer pripadnike vjerskih sekti, sveenike i druge. Prvi logori u Njemakoj otvoreni su poetkom 1933. godine, a otvorio ih je SA i bilo ih je 50-ak. U prvo vrijeme u te logore SA je dovodio politike protivnike i tamo muio i ubijao. Zbog protesta i zahtjeva veina logora je 1934. godine zatvorena, jer se bojalo da se ne narui ugled i popularnost nacionalsocijalistike partije. Ostali su otvoreni samo logori Oranienburg i Dahau. Iste 1934. godine Hajdrih je osnovao >ured inspektora koncentracionog logora<. Godine 1939. Ured inspektora koncentracionog logora bio je pridruen glavnom uredu SS-a za privredu, a kasnije 1942. godine po zapovjednitvu Pola uao u SS-WVHA (koji je upravljao cijelom privrednom i finansijskom autonomijom SS-a. Pol je osnovao posebnu uredsku grupu D, koja je upravljala logorima i izdavala sve centralne naredbe (nita se u logorima nije moglo dogoditi bez ope naredbe ili odobrenja Odjela D). SS-WVHA stvorio je tri stupnja koncentracionih logora. Prvi stupanj je radni logor (predstavljao najblai oblik logora), Drugi stupanj je pootrenje ivotnih i radnih uslova, a Trei stupanj je najgori tzv. >mlinovi za kosti<. U logore treeg stupnja trebalo je zatvoriti kriminalce, homoseksualce, Jevreje i druge.

Godine 1939. u Njemakoj je bilo preko 100 logora i u njima se nalazilo oko 20 000 ljudi preteno kriminalaca. Najezda nacionalsocijalizma u Evropu donijela je pravi graanski bum koncentracionih logora. Nastali su svjetski ozloglaeni logori poput: Auvica, LublinMajdaneka, Rige, tuthofa kraj Dancinga i mnogi drugi. Po miljenju Gestapoa u koncentracione logore su spadale etiri grupe osoba: politiki protivnici, pripadnici manje vrijednih rasa i rasno-bioloki manje vrijedni, te kriminalci i asocijativni. Drugoj grupi su pripadali Jevreji i Romi. Asocijativni zatvorenici su: skitnice ,depari, varalice, pijanice, svodnici i verceri. Politiki zatvorenici su lanovi stranaka protivnih nacionalsocijalizmu te prestupnici unutar partije. Kao antinacionalsocijalistika opozicija smatrani su i crkveni slubenici, posebno Jehovini svjedoci, kojih je 1938. godine u Buhenvaldu bilo 450. Postojala je i posebna grupa homoseksualnih zatvorenika koji su uniteni. Svi zatvorenici su morali nositi vanjske oznake: Broj i obojeni trokut na lijevoj strani prsiju i na nogavici. U Auvicu su brojevi zatvorenicima utetovirani na podlakticu. Jevreji su nosili i popreno poloen uti trokut od ega je nastala estokraka zvijezda, jer su tzv. Oskrvnitelji rasa Jevreji koji su prekrili Nirnberki zakon o zatiti krvi, dobili bi pored postojeeg jo jedan trokut. Za vrijeme Drugog svjetskog rata silno je porastao broj koncentracionih logora kojih je do kraja rata bilo preko 400; za mukarce 395 i 17 za ene. Broj zatvorenika je mnogo porastao. Prema Nirnberkim dokumentima iz 01.10.1944. godine bilo je u nacionalsocijalistikim logorima 524 277 zatvorenika. Od 1942. godine logori su u slubi vojne industrije, jer su zatvorenici upotrebljavani za rad u vojnoj industriji. Poseban oblik koncentracionih logora predstavljali su logori smrti koji su u duhu konanog rjeenja jevrejskog pitanja sluili za istrebljenje jevrejskog naroda. Do oktobra 1941. godine otpremljeno je oko 537 000 Jevreja sa podruja Rajha i 30 000 iz velikog protektorata u koncentracione logore na istoku. Jevreji su upotrebljavani za prisilni rad a veina ih je zvjerski ubijana ili guena u gasnim komorama. Najozloglaeniji logori su bili Dahau, Buhenvald, Belzen, Saksenhauzen, Ravenzbrik, Mathauzen, Auvic, Treblinka, i Majdanek. Pored koncentracionih logora postojao je drugi oblik zatvorenosti tzv. zazidani geto, kada je u Poljskoj 500 000 zatvoreno u malom kvartu Varave, zazidano visokim zidom gdje su Jevreji ivjeli na rubu smrti u izuzetno tekim uslovima. U junu 1942. godine nacisti su donijeli odluku da unite geto, pa je 310 000 Jevreja prebaeno u logore smrti. Drugi svjetski rat donosi krajnju eskalaciju antisemitizma, potpuno unitenje Jevreja u koncentracionim logorima. Godine 1941. izdan je i zakon koji zabranjuje Jevrejima

da se u javnosti pokazuju bez >jevrejske zvijezde<. estokraka zvijezda je morala biti velika poput dlana, od ute tkanine na crnoj podlozi s oznakom Jevrej. Morali su je nositi vrsto priivenu na lijevoj strani grudi. O najezdi antisemitizma u svome dnevniku pisala je Ana Frank djevojica iz Amsterdama. Pisala je o poetku rata, kapitulaciji, dolasku Nijemaca, o odnosu prema Jevrejima kojima je postalo veoma teko. Oni su postali obiljeeni, morali su nositi zvijezdu, predati svoje bicikle, nisu se smjeli voziti tramvajem, nakon 8 sati navee nisu se smjeli kretat, mogli su kupovati samo izmeu 3 i 5 sati samo u jevrejskim radnjama dok ih je bilo, nisu smjeli ii u pozorite kino itd. I na kraju su morali bjeati ili se kriti, i tako preivljavati ,ili bi bili odvoeni u logore i nisu se vraali . DOPREMANJE U LOGORE Hapenja su vrena obino nou upadom u kuu. Uhapeni su otpremani u policijske zatvore, gdje su znali ostajati danima, pa ak i mjesecima . Nakon detaljnih ispitivanja zatvorenik bi ispunivi formulare bivao upuen u koncentracione logore. Transport je trajao dugo; dvanaest sati ili ak po nekoliko dana. U jedan transportni vagon bilo bi nagurano 100,120,150 i vise ljudi, tako da je ta prenapuenost izazivala veliki broj smrtnih sluajeva. Zatvorenici su ak bili vezani jedan za drugog tako da nisu mogli bjeati prilikom silaska s vozova na putu do logora. Poslije dolaska slijedila je prijemna ceremonija kada su esesovci navalili na novajlije tukui ih i udarajui nogama, bacali su kamenje na njih, polijevali ih hladnom vodom itd. Ako bi manji transporti stigli kasno naveer, ve bi tokom noi po 10-12 ljudi bilo zatvoreno u prostorije ne vee od 1,20 x 2 m. Sutradan su novajlije odlazile u Politiki odjel na prvo uzimanje osobnih podataka. Poslije dugog sasluanja i esesovskih prijetnji odlazilo se na kupanje, uz to je ilo brijanje i ianje. Nakon toga se ilo do spremita sa odjeom, gdje su esto zatvorenici satima goli ekali na red. Oni su u spremitu dobivali: gae, koulju, hlae, bluzu, kapu, arape i par cipela. Slijedea postaja bila je komora za vrijednosti- gdje su zatvorenici odlagali preostale osobne sitnice ( novac, zlato itd. ) koje su donijeli sa sobom. U zatvorenikoj pisarnici doljak je istoga dana bio upisan u kartoteku i upuen u odreeni blok. Drugi dan uslijedio je zdravstveni pregled, ispunjavanje velikog upitnog arka za zdravstvenu kartoteku zatvorenike bolnice. DAN U KONCENTRACIONOM LOGORU- u logoru se budilo u svanue, ljeti izmeu etiri i pet, a zimi izmeu est i sedam sati. Za trideset minuta moralo se umiti, obui, dorukovati i zategnuti krevet.

Logorski doruak sastojao se od komada kruha ( koji je vaio kao dnevni obrok ), i od pola litre rijetke juhe ili kafe bez mlijeka i eera. Potom se odlazilo na jutarnju prozivku gdje su morali prisustvovati svi zatvorenici logora. Slijedila je naredba koje su se plaili svi zatvorenici > narueni zatvorenici na kapiju <. To je bila prozivka puna neizvjesnosti i vrlo esto je vodila u smrt. Radilo se od ujutro do kasno naveer sa polusatnim odmorom. Nakon svretka rada slijedio je povratak u petoredovima na veernju prozivku. Veernje prozivke su za zatvorenike bile pravi uas jer se esto satima stajalo na hladnom i kinom vremenu. Na prozivci su se morali pojaviti svi, i ivi i mrtvi, i prebijeni, i ranjeni, svi do reda. Mrtve su morali dovlaiti na prozivke. Poslije prozivke uslijedilo bi kanjavanje pojedinaca, a nakon toga kratkotrajno spavanje do novog radnog dana. RAD U KONCENTRACIONOM LOGORU Rad u konclogorima je bio prisilan. Po dolasku u logor novopridoli bi pred firerom rada iskazivali o svojoj strunosti. Struni radnici su upuivani u radionice, a ostali u radne ete koje su traile radnu snagu za najtee poslove, kao to su bili kamenolomi i jamski radovi. U logoru je bilo smislenih radovi, a bilo je i potpuno besmislenih, koji nisu imali nikakvu drugu svrhu osim muenja. Ovim besmislenim poslovima esto su mueni Jevreji kada su morali graditi pa onda ruiti. Da bi dobili lake poslove zatvorenici su velike svote novca davali podmitljivim kapoima i predradnicima. Znai rad u unutranjim logorskim etama je bio laki, jer se radilo u kuhinji, magazinu, komori za vrijednosti, spremitu odjee i alata, postolariji, krojanici, krpaonici arapa, stolariji, bravariji, i cijelom nizu drugih radionica, kao to su skladite drva, svinjac, vrtlarija, zatim zatvorenika bolnica sa odjelom za patologiju, pisarnica, radna statistika, zatvorenika straa, eta za odravanje logora itd. U Buhenvaldu je 09. 09. 1938 godine otvorena praonica rublja. Pored tekog rada vrtlarske ete, jo zloglasnije je bilo raditi u eti istaa latrina. Ova eta je bila rezervirana samo za Jevreje. I vanjske logorske ete su radile pod izuzetno tekim uvjetima. Kamenolomi su bili najgore ete, a jamske su bile odmah do njih po teini poslova. Izgladnjeli zatvorenici su radili najtee poslovi i uz to bili zlostavljani, i vrlo esto bezrazlono ubijani od strane esesovaca. Npr. 01. 05. 1943 godine u Buhnvaldskom kamenolomu su se esesovci kladili o est cigareta ili o dvije ae piva kome e uspjeti da baenim kamenom ubije nekog zatvorenika. Poto su uzalud bacali kamenje jednostavno su poeli nasumice pucati po zatvorenicima. Veliki broj zatvorenika je bio ubijen , za koje su

esesovci naznaavali > pokuao pobjei <. KAZNE U KONCENTRACIONOM LOGORU Sam rad u logoru je bila teka kazna, ali naravno esesovci se nisu time zadovoljavali, pa na putu do krematorija bile su i kazne: jarac, bunker, vjeanja, strijeljanja, smrzavanja, gladovanja, ubijanja i svakovrsna muenja. Kao povod za kaznu SS je uzimao dranje ruku u epovima hlaa ako je bila zima, podignut okovratnik ako je padala kia ili puhao vjetar: najsitnije nedostatke na odjei ( mrlja, otpalo dugme ili najmanja poderotina ). Kanjavalo se i za nepotpuno oiene cipeli unato blatu, za previe ulatene cipele jer se tada smatralo da zatvorenik izbjegava poslove. Kanjavalo se sluanje strane radio stanice i politike propagande meu zatvorenicima. Kazne su se sastojale i u uskrati jela, stajanju, kaznenom vjebanju, kaznenom radu, premjetanja u teu radnu etu, batinanju i bievanju, vjeanje na drvo ili gredu zatvora, strijeljanje i mnotvo izuzetnih muenja. Kazna batinanjem izvravala se na tzv. jarcu (posebno izgraenom i udeenom drvenom stalku slinom stolu ), na kojem bi prestupnik bio privren kopama, leei na trbuhu s glavom na dolje s visoko isturenom stranjicom i podvijenim nogama. Jarac je u svim logorima bio poznat instrument egzekucije. Jo stranije od jarca bilo je vjeanje od drvo; zatvoreniku bi se ruke vrsto privezale za njegova lea, zatim tijelo podiglo i karikom objesilo na avao zabijenim dva metra visoko u drvo ili gredu, tako da su mu noge visile slobodno u zraku.Cijela tjelesna teina opteretila bi zglobove savinute prema natrag. SPECIJALNE USTANOVE U KONCENTRACIONIM LOGORIMA Svaki koncentracioni logor imao je unutar svoga pogona, ili tako rei na njegovu rubu, ustanove koje su sluile odreenim posebnim ciljevima. Ponekad su se i postojee barake ili pogoni koristili za prigodne posebne akcije. a) krematorij u niz koncentracionih logora SS je radi racionalizacije smaknub) a , koja bi naredio Himler izvravao samom ili u neposrednoj blizini. Zatvorenik bi po pravilu bio zadavljen, ubijen ili objeen. U krematoriju su bili ubijani ljudi bez obzira na dob, spol, poloaj i nacionalnost. Nije poznat taan broj rtava ovom metodom. Ipak

zatvorenid) ka pisarnica u Buhenvaldu potajno je vodila spisak smaknutih zatvorenika za Buhenvald od 28.03.1944 godine do 30.01.1945 godine (deset mjeseci ), a za koncentracioni logor Dora kod Nordhausena koji je do tada pripadao Buhenvaldu, spisak je voen od 28.01.1944 godine do 11.10. 1944 godine. On je sadravao i sae) danu smaknua g) Plinske komore je imao rijetko koji logor. U koncentracionom logoru Auvicu esesovci su bili za to specijalizirani. Velika plinska komora u Auvicu, tah) nije u Birkenau ( Brzezinki ) izgledala je ovako: etiri krematorija imala su u zemlju ugraeni bunker, u koji je moglo stati 1200 1500 ljudi. rtve bi bile poredane gole a esesovci bi ih strijeljali tako da su leevi padali ravno u plamen. Ureaj za trovanje plinom bio je jednostavan, izgledao je kao kupaonica i rtvama je tako i prikazivan. U svlaionici bilo je ispisano na svim glavnim evropskim jezicima: da odjeu treba uredno odloiti zajedno s cipelama, poslije kupke dobit e se topla kafa. Iz svlaionice je put vodio ravno u > kupku < gdje je im su se zatvorila iz tueva i ventilatora prostrujao bi plin cijanove kiseline. Smrt je nastupala obino 4-5 minuta zavisno od broja rtava i koliine plina. esto su zbog pretrpanosti djeca ubacivana kroz otvore. Iz kupaonice su dopirali strani krici ljudi, ena i djece. Samo za vrijeme komandanta logora Hosa od 1942 godine do 1944 godine bilo je u Auvicu prema njegovom vlastitom priznanju, plinom ubijeno oko 2,5 miliona ljudi. r) Stanice za pokuse meu specijalnim ustanovama u velikim logorima (kojih su se zatvorenici osobito bojali), bili su izolirani blokovi za tzv. naune eksperimente, ali ti eksperimenti izvoeni su na ruku lijenika, deavali su se i u zatvorenikim bolnicama i posebnim ustanovama unutar logora. Svi eksperimenti su izvoeni uz znanje i izriito odobrenje Himlera.Najstraniji eksperimenti na ljudima izvravani su u logorima, Dahau, Buhenvaldu, Sahsenhausenu, Ravensbriku i Auvicu. U Buhenvaldu su vreni pokusi sa pjegavim tifusom, pokusi s malarijom u Dahau, sa sulfonamidima u Ravensbriku, pokusi sa visokim tlakom i podvodni pokusi u Dahau, pokusi sa sterilizacijom u Auvicu. U koncentracionim logorima Buhenvaldu i uvao sva imena zatvorenika ako su bila poznata, s brojevima, podacima o roenju, zanimanju, nacionalnosti i

Nojengamenu vreni su pokusi za uklanjanje homoseksualiteta umjetnim lijezdama i sintetskim hormonima. U koncentracionom logoru Zahsenhauzenu razni pokusi s razliitim bojnim otrovima od 1943. do 1945. godine. U logoru Dahau 1942. i 1943. godine vreno je umjetno izazivanje gnojnih upala radi ispitivanja alopatskih i biohemijskih lijekova. Pokusi s regeneracijom miia i presaivanjem kostiju izvoeni su u Ravensbriku. Postojali su i mnogi drugi naini ubijanja i unitavanja Jevreja i drugih naroda. NIRNBERKI PROCES Po zavretku Drugog svjetskog rata dolo je vrijeme da odgovaraju oni koji su odgovorni za poinjena zvjerstva, pokolje, ubistva, progone. Jo u vrijeme rata saveznike sile su na konferenciji u Moskvi 31.10.1943 godine obeale da e progoniti hapsiti i osuditi krivce. Na osnovu sporazuma od 08.08.1945. godine u Londonu, izmeu SAD-a, Francuske, SSSR-a, i Velike Britanije, kojima se pridruile mnoge zemlje, ustanovljen je Meunarodni vojni sud ( MVS ). Ovaj sud je imao zadatak da sudi zloincima Hitlerovog Treeg Rajha. MVS je poeo raspravu u Nirnbergu 20.11.1945 godine, a svoj rad zavrio 01.10.1946 godine. Proces u Nirnbergu je u historiji prvi primjer suenja ratnim zloincima pred javnim Meunarodnim vojnim sudom. Prvi put je agresija proglaena najteim meunarodnim zloinom i prvi put se sudilo najviim dravnim politikim i vojnim funkcionerima jedne drave za masovne ratne zloine, zloine protiv ovjenosti i zloine genocida. Osuene su i zloinake organizacije: vostvo Nacionalsocijalistike partije, Tajna dravna policija (Gestapo), SS jedinice i SA odredi. Potvren je i realizovan princip line odgovornosti za zloine takve vrste, bez obzira na zvanini poloaj i rang krivca, na zakonitost njegovog djelovanja po unutranjem pravu i na nareenja pretpostavljenih. etiri pobjednike sile ustanovile su meunarodni vojni tribunal za koji je svaka vlada imenovala po jednog sudiju i zamjenika kao i branioca optuenih. lanovi tribunala izabrali su britanskog lorda pravde Defrija Lorensa za predsjednika. On je vodio sjednice koje su odravane od novembra 1945 do oktobra 1946 godine. Optueni, koji su se na procesu pojavili sa svojim braniocima, bili su tako izabrani da budu zastupljene sve velike upravne oblasti Rajha. Pravnici i javnost koncentrirali su se, neizbjeno, na ljudski aspekt Nirnberga kao procesa protiv poraenih efova nacista i kao svjedoanstvo o patnjama rtava. Vie od

polovine optuenih teretili su se za sve etiri take optunice. Amerika grupa koncentriralase na prvu taku optunice >planiranje ili zavjeru za poinjene u narednim takama navedene zloine <, dok su Britanci naglasili > zloine protiv mira < navedene u taki 2 . Take 3 i 4 >ratni zloini < i > zloini protiv ovjenosti pripali su sovjetskim i francuskim pravnicima. Zavrnu rije optueni su dobili 31 augusta. Neki su jo uvijek pokazivali prkos, neki samo rezignaciju u oekivanju presude. Narednih sedmica lanovi Tribunala zavrili su svoja savjetovanja na zatvorenim sjednicama. Javno itanje presude uslijedilo je 30. septembra 1946 godine. Ono je zavreno narednog dana poslije podne sa objavom presuda, koje su donesene prostom veinom, uprkos postojanja razlika u miljenju. Nirnberki proces potvrdio je da je najvei dio krivinih dijela iz optubi poinjen, pa je dvanaest osoba proglaeno krivim i pogubljeno: Hans Gering, Joakim Ribentrop, Fon Kajtel, Ernst Kaltenbruner, Alfred Rozenberg, Hans Frank, Vilhelm Frik, Julius trajher, Frids Saukel, Alfred Jodl, Artur Seis Inkvart i Martin Borman. Trojica su osuena na kaznu doivotnog zatvora: Rudolf Hes, Valter Funk i Ervin Reder, a etvorica na vremenske kazne zatvora u trajanju od deset do dvadeset godina- Karl Denic, Baldur irak., Albert per i Konstantin Nojrat. Osueni na kazne zatvora upueni su u zatvor pandau, koji se nalazio pod zajednikom upravom SSSR-a, SAD, V. Britanije i Francuske. Od optube su bili osloboeni Hjamlar aht, Franc Papen i Hans Frie, dok je Robert Lej izvrio samoubistvo prije poetka suenja, a industrijalcu Alfredu Krupu prekinuto je suenje zbog starake oronulosti. Sovjetski sudija Meunarodnog vojnog suda general Nikienko izdvojio je miljenje zbog oslobaanja od optube ahta, Papena i Friea, osude Hesa na doivotnu robiju umjesto smrtne kazne i odluke kojom vlada Rajha, Generaltab i Vrhovna komanda nisu proglaene zloinakim organizacijama. U zoru 16. oktobra, 10 od 11 na smrt osuenih prestupnika prema zakonu je objeeno. Gering je izbjegao vjeala tako to je u prethodnoj noi sebi oduzeo ivot kapsulom cijanida. Njegovo tijelo izloeno je u sportskoj sali zatvora, zajedno sa tijelima ostalih da bi se naznaila fotografska dokumentacija. Zatim su sva tijela bila spaljena i pepeo razasut na nekom nepoznatom mjestu. Pored velikog procesa pred Meunarodnim vojnim sudom nirnberkim, tzv. naknadnim procesima nazivaju se i 12 procesa voenih od augusta 1946. do aprila 1949. pred Amerikim vojnim sudom u Nirnbergu na osnovu Zakona br. 10 Kontrolnog savjeta za Njemaku i Naredbe br. 7 komandanta okupacione zone u Njemakoj. Na tim procesima pred sud je izvedeno 185 funkcionera Treeg Rajha, od kojih su 24 osuena na smrt, 126 na zatvorske kazne, dok je 35 osoba osloboeno optube. Nekoliko smrtnih kazni je naknadno preinaeno u zatvorsku kaznu, a u vie sluajeva kazne zatvora su djelomino oprotene.

Statut Meunarodnog vojnog suda, materijali Nirnberkog procesa i Nirnberki principi znatno su utjecali na materijalno i formalno pravo po kojima su odrana suenja ratnim zloinima u raznim zemljama. Proces protiv glavnih japanskih ratnih zloinaca odran je pred drugim MVS. U Tokiju od maja 1946 do novembra 1948. voen je u osnovi po slinim principima i propisima. Oni su nali odraza i u meunarodnoj Konvenciji o sprjeavanju i kanjavanju zloina, genocida kao i u etiri enevske konvencije iz 1949. zatiti rtava rata. U skladu sa konvencijama krivini zakonici mnogih zemalja sadravali su te odredbe. I pored toga to su Nirnberki principi priznati od svih saveznikih zemalja iz Drugog svjetskog rata kao i od OUN, veliki broj ratnih zloinaca ostao je nekanjen. Sa Londonskim sporazumom, statutom MVS-a i Nirnbekim procesom, ojaana je meunarodna zakonitost i dati su snani impulsi za dalji razvoj meunarodnog krivinog prava i pravosua. Njihov znaaj je veliki i za kriminalistiku i kriminologiju a posebno za historiografiju. Pred svjetskom javnou osvijetljene su na procesu mnoge vane injenice za politiku, vojnu, diplomatsku i drutvenu historiju perioda izmeu dva svjetska rata kao i u toku Drugog svjetskog rata. Glavni ratni zloinci, kao i pripadnici optuenih organizacija bili su podvrgnuti brojnim sudsko-medicinskim, morfolokim, psiholokim, psihopatolokim, grafolokim, karakterolokim i mnogim drugim posmatranjima, mjerenjima i prouavanjima. Na osnovu njih dobivena su nova saznanja za prouavanje tipologije zloinaca uope i zloinaca ponaosob, kao i uslova i utjecaja na njihovo formiranje. Za proces su prikupljeni brojni materijali koji su u znatnoj mjeri doprinijeli razumijevanju unutranjopolitikog razvoja Njemake, aktivnostima pojedinih politikih stranaka i grupacija, prodiranju njemakog kapitala i privrednoj penetraciji u druge zemlje, diplomatskim potezima nacistike diplomacije u pripremanju agresije, planova za naoruanje, vojnih operativnih i njihovog izvoenja, mirnodopske i ratne pijunae, tehnike i rada ideoloke indokrinacije, mirnodopske i ratne propagande Veliki dio tog materijala koriten je na samom procesu, dok je znatan dio nekoritenog materijala bio pristupaan naunoj i strunoj javnosti. Generalna skuptina OUN jednoglasno je potvrdila rezolucijom od 11.12.1946. principe meunarodnog prava, priznate statutom MVS. Ujedno je pozvala Komisiju OUN za kodifikaciju meunarodnog prava da, kao predmet od prvorazredne vanosti, formulie te principe i da im odredi odgovarajue mjesto u okviru ope kodifikacije zloina protiv mira i sigurnosti ovjeanstva ili meunarodnog krivinog kodeksa. Rezolucijom od 11. Generalne skuptine OUN od 21.11. 1947. zadatak je prenesen

na novoosnovanu Komisiju OUN za meunarodno pravo, koja je formulirala 7 nirnberkih principa koji su se u osnovi podudarali sa osnovnim principima Statuta MVS i njegovim pravnim interpretacijama (svako lice koje uini meunarodnopravni zloin odgovorno je i podlijee kanjavanju; injenica da unutranje pravo ne kanjava za djelo koje je meunarodnopravno zloin ne oslobaa u meunarodnom pravu odgovornosti lice koje ga je poinilo; ako je lice uinilo meunarodnopravni zloin u svojstvu efa drave ili odgovornog funkcionera vlade, ne oslobaa ga odgovornosti u meunarodnom pravu, ako je imalo mogunost moralnog izbora; kanjavaju se kao meunarodnopravni zloini: zloini protiv mira, ratni zloini i zloini protiv ovjenosti: suuesnitvo u nekom zloinu protiv mira, u ratnom zloinu ili zloinu protiv ovjenosti je meunarodno pravni zloin. Time su oni postali dio meunarodnog prava Ujedinjenih nacija, a kasnije su unijeti u iru kodifikaciju meunarodnog krivinog prava. Znaaj meunarodnog sudskog procesa u Nirnbergu je izmeu ostalog to je za due vrijeme stavio taku na jedan faistiki sistem i bar simbolino zadovoljio pravdu miliona stradalih od te ideologije. ZAKLJUAK Rasizam kao tema naunih rasprava o istoi pojedinih rasa, kao npr. Kod emberlena, posluilo je kao temelj ideji o istoi arijevske krvi i arijevaca kao vie rase.Takve spoznaje su inicirale Adolfa Hitlera da svoje faistoidne tenje najneumjesnijim metodama i milionskim stradanjima ljudskih bia ostvari i sprovede u praksi. Bilo je rijei o razvoju faizma kroz historiju o problemu konstituiranja njemake nacije, buroaske revolucije i industrijalizacije. Kada je Njemaka poetkom XX stoljea postala vodea imperijalistika drava hrlila je novoj podijeli svijeta. Za ostvarenje svojih namjera izuzetna je prilika bila zapoeti rat 1914. godine. Meutim ishod Prvog svjetskog rata je bio nepovoljan, jer je donio pad monarhije i uspostavljane demokratske Republike. Republika je egzistirala u nestabilnosti, jer je bila na udaru ljevice i desnice, optuivana zbog potpisivanja kapitulacije i uslova mira. U tom uzbudljivom vremenu prvi put se pojavio Hitler kao politika linost. Dakle itav niz okolnosti od poslijeratnog nezadovoljstva irokih narodnih masa do nezadovoljstva imperijalistikih tenji krupnih kapitalista uslovio je snaenje Njemakog desnog zaokreta. Govorilo se o nacionalsocijalizmu kao duhovnoj sili, dijelu nekih sjevernonjemakih intelektualaca, o korijenima nacionalsocijalizma, o poetku rada ove partije. Ova partija se u

poetku predstavljala kao istinska narodna partija svih slojeva. Poslije 1920. godine, NSDAP pod vodstvom Adolfa Hitlera razvija se u kontrarevolucionarnu, antisemitsku, nacionalistiku partiju. Hitler poinje sa kursom konzekventnog pribliavanja krupnim industrijalcima i sklapanju politikog saveza sa partijama nacionalne desnice. to se tie faistike ideologije do ekstremizma je razvijena nacionalizmu svojstvena tendencija da se nacionalni odnosi svedu na organske, da se humanistiki problem zamijeni biolokim, da se ljudskim pravima suprotstavi socijalni darvinizam. Teorijska i funkcionalna osnova faistike ideologije je rasna teorija. to se tie antisemitizma o njemu se govori kao o krajnjem nacionalistikom, posebno rasistikom pokretu prema Jevrejima, smatrajui ih stranim i manje vrijednim. Ve od srednjeg vijeka Jevreji su stradavali irom Evrope, a antisemitski pokret osnovan je 1880. godine u Njemakoj, a svoju kulminaciju doivio je u Hitlerovoj nacionalsocijalistikoj Njemakoj. A sam Hitler je u svom kapitalnom djelu Mein Kampf pisao o manje vrijednim Jevejima, o istoi i visini arijske rase, o njenom znaaju za nauku, kulturu itd., o univerzalnosti svoga naroda. Nasuprot Arijcu Hitler spominje Jevreje koji su nekulturni, podmukli, prljavi, sebini i to je narod koji nema u sebi portvovanja i jedinstva. Jevreji su paraziti, trovai krvi, razarai kulture i svih ljudskih dostignua. Oni su razarai drava i naroda. Doavi na vlast Hitler svoje ideje realizira kao zakone koji Jevrejima ograniavaju ili ak zabranjuju osnovna ljudska prava. Oni su proglaeni graanima drugog reda. Crkva na sva ova deavanja ne reagira uno ve pregovara i dogovara s rukovodstvom Treeg Rajha. Nacionalsocijalisti su odmah poeli sprovoditi donesene rasne zakone. Otvorili su logore u kojima su muili i ubijali Jevreje i druge pripadnike niih rasa. Ova politika je rezultirala najveem zloinu XX stoljea. Jevreji su doivjeli zloin nevienih razmjera i u tim strahotama nacistikog reima stradalo ih je oko 6 miliona. Ipak na kraju rata zloinci nisu proli nekanjeno, sueno im je kao zloincima koji su planirali i provodili muenja, ubijanja i pljakanja. LITERATURA 1. BALOK ALAN, HITLER SLIKA JEDNE TIRANIJE, BEOGRAD 2. CAROLINE F. WARE, K. M PANIKKAR, J. M. ROMEIN, HISTORIJA OVJEANSTVA DVADESETO STOLJEE SVEZAK IV, ZAGREB 1969. 5. DNEVNIK ANE FRANK (OD 12 JUNA 1941 DO AUGUSTA 1944), BEOGRAD 1964. 6. DUBNOV SIMON, KRATKA HISTORIJA JEVREJSKOG NARODA, BEOGRAD 1986.

7. ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA V, ZAGREB 1961. 8. FILIPOVI VLADIMIR, KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM, ZAGREB 1979. 10. FRIEDLANDER SAUL, PIO XII I TREI REICH, ZAGREB 1966. 11. HITLER ADOLF, MEIN KAMPF, ZAGREB 1999. 12. HISTORIJA 2, ILUSTROVANA ENCIKLOPEDIJA, BEOGRAD 1986. 13. KOGON EUGEN, DRAVA SS-a, ZAGREB 1982. 14. KULJI TODOR, FAIZAM, BEOGRAD 1977. 15. MITROVI ANDREJ, VREME NETRPELJIVIH, BEOGRAD 1974. 16. NIE FRIDRIH, O KORISTI I TETI ISTORIJE ZA IVOT, BEOGRAD 1979. 18. PRIRUNI LEKSIKON, ZAGREB 1959. 20. SUVREMENI SVET ILUSTROVANA HISTORIJA SVETA, TOM IV, BEOGRAD 1984. 21. VELIKA ILUSTROVANA POVJEST SVIJETA, RIJEKA 1978. 22. NAJDER MARCEL, RATNI VELTANAUNG HITLERIZMA, POLITIKE RASPRAVE, SARAJEVO 1983.

EVROPA OD 1945. DO 1992. GODINE I Dio Poslijeratni period Stanje u Evropi nakon zavretka Drugog svjetskog rata . 5 Procesi protiv ratnih zloinaca i saradnika okupatora . 7 Hladni rat i podjela Evrope .. 9 Formiranje Evropske ekonomske zajednice 11 II Dio Period konsolidacije i otopljavanja odnosa Sovjetski Savez u vrijeme vladavine Nikite Hruova 13 Znaaj 1955. godine u odnosima Istok Zapad .. 14 Pobune u Poljskoj i Maarskoj 1956. godine .. 16 Pregovori Istok Zapad 1957-1961 18 Berlinska kriza . 19 Studentski protesti 1968. godine . 20 Sovjetski upad u ehoslovaku 1968. godine 21 III Dio period savremenog doba Problem separatizma i terorizma . 22 Zatita ivotne sredine i pokreti zelenih .. 24 Sporazumi o smanjenju nuklearnog oruja .. 25 irenje i razvoj Evropske ekonomske zajednice . 27 Raspad Sovjetskog Saveza . 29 Pad komunizma u zemljama Istonog Bloka .. 31 Ujedinjenje Njemake . 34 IV Dio Privreda i kultura Oporavak i razvoj industrije u Zapadnoj Evropi . 36 Privreda Sovjetskog Saveza i istonoevropskih zemalja . 38 Razvoj evropskog saobraaja .. 40 Razvoj nauke i kulture . 41

Kultura u Sovjetskom Savezu i istonoevropskim zemljama .. 43 Zakljuak . 45 Izvori i literatura .. 47

Nakon zavretka Drugog svjetskog rata Evropa se nala u tekoj situaciji i sa neizvjesnom budunosti. Svi su se samo pitali kakva ih eka budunost. Narodi Evrope nisu htjeli da tapkaju u mjestu i prepuste se optoj letargiji. Oni su imali elju da krenu u jednu noviju i svjetliju budunost. Tokom istorije podsticaj za obnovu Evrope, odnosno Zapadne Evrope, doao je spolja iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Tome je sigurno doprinijela Staljinova politika prekrajanja Istone Evrope. Staljin je mislio da e time pojaati sovjetsku bezbjednost, a za narode Zapadne Evrope bila je podstrek da se probude iz poslijeratne letargije i krenu u zajedniku budunost. Istorija poslijeratne Evrope nije ujednaena. Ona esto izmie uoptavanjima, jer nije u pitanju samo istorija jednog kontinenta ve istorija mnogih drava. To su prije svega istorije mnogih drava unutar njega. Postojale su zajednike crte i pravci evropske istorije u periodu od 1945. do 1992. godine. Samim tim tema ovog rada, Evropa od 1945. do 1992. godine, zahtjeva da se obrade zajedniki pravci i crte evropske istorije u tom periodu. Zajednika karakteristika ovog perioda je pojava dva antagonistika bloka koji su doveli do hladnog rata i podjele Evrope. Hladni rat je u ovom periodu omoguio egzistiranje ta dva bloka. Kad je 1989. godine dolo do pada komunizma u Sovjetskom Savezu i istonoevropskim zemljama, automatski se raspao i Varavski pakt, jedan od instrumenata hladnog rata. Raspadom Varavskog pakta prestao je period haldnog rata iji su tamni oblaci imali stalan uticaj na evropske istorijske tokove. Tema ovog rada, Evropa od 1945. do 1992, odnosi se na nedavno zavreni istorijski period u Evropi koji je obiljeen hladnim ratom. Moe se uoiti da je hladni rat bio borba za prevlast i vei uticaj nad dravama evropskog kontinenta, koji su vodile Sjedinjene Amerike Drave i Sovjetski Savez. Znaaj ove teme je to ona obrauje i prati razvoj nove Evrope, koja se raa poslije zavretka Drugog svjetskog rata. Naime, prije Drugog svjetskog rata nekoliko evropskih drava je imalo bitan uticaj u svijetu. No iz rata su izrasle dvije supersile Sovjetski Savez i Sjedinjene Amerike Drave, dok su ostale evropske drave oslabljene ratom izgubile svoj raniji uticaj. Evropa se 1945. godine nala na svojoj prekretnici istorijskog razvoja. Pod tekim bremenom hladnog rata u Zapadnoj Evropi e se kroz integrativne procese tokom ovog perioda stvoriti jaki temelji dananjoj modernoj i jakoj Evropksoj Uniji,

odnosno ujedinjenoj Evropi, ija je politika da integrie sve evropske drave koje to ele. Zbog duine vremenskog perioda, kojeg ova tema obrauje, a ujedno i njene sloenosti, njena obrada u ovom radu, radi to boljeg prikazivanja zajednikih karakteristika evropske istorije u ovom periodu, neophodno zahtjeva da se podjeli u vie dijelova. to se tie same naune obraenosti ovog istorijskog perioda, smatramo da jo nije u potpunosti istraen. To je razumljivo i opravdano, jer se radi o tek nedavno zavrenom istorijskom periodu. Prvi autor, koji je obradio ovaj period evropske istorije od 1945. do 1992. godine, je poznati anglosaksonski istoriar Volter Laker. On je profesor moderne istorije i direktor Meunarodnog istraivakog savjeta Centra za strateke i meunarodne studije na Dordtaun univerzitetu u Vaingtonu i direktor je Instituta za savremenu istoriju u Londonu. U svojoj knjizi '' Istorija Evrope 1945-1992'', on posmatra Evropu kao jedinstvenu cjelinu uprkos politikim i ideolokim podjelama, toliko prisutnim u njenoj istoriji tokom ovog perioda. Drugi autor koji se bavio ovom temom je takoe britanski istoriar Piter Calvocoresi. On u svom djelu ''Svijetska politika nakon 1945.'', Evropu posmatra i istrauje njen politiki razvoj odvojeno u dva antagonistika bloka. Vano je napomenuti da je Laker za razliku od Calvocoresija obradio privredni i kulturni ivot Evrope. Osim Lakera i Calvocoresija u svom radu sam koristio i djela ostalih autora. To su Usud Europe od Darka Dukovskog i Centralna i Istona Evropa 1944-1993 od Ivana Berenda. Knjiga Usud Europe obrauje istoriju Evrope u 20. vijeku. Istorijska slika Evrope, koju Dukovski prikazuje u svom djelu, je tuna slika evropske civilizacije u 20. vijeku, s tek ponekim ljepim naznakama. Knjiga Ivana Berenda Centralna i Istona Evropa 1944-1993 pokriva istorijski period ovog evropskog regiona, od trenutka uspostavljanja komunistikih reima u tim zemljama do njihovog pada i poetak perioda tranzicije. Ova knjiga nesumnjivo daje veliki doprinos prilikom obrade istorije Evrope poslije Drugog svjetskog rata. Da bi to objektivnije mogli sagledati hladnoratovske odnose u Evropi izmeu dva antagonistika bloka, neophodnu pomo u tome prua nekoliko znaajnih djela. To su knjige Svet posle Drugog svetskog rata i Povijest svijeta od poetka do danas. Tu je i neizbjeno djelo Gavre Altmana Varljivi spokoj Evrope. U svom djelu, Altman govori o hladnom ratu i ponaanju SAD i Sovjetskog Saveza u meunarodnim odnosima. Stanje u Evropi nakon zavretka Drugog svjetskog rata Drugi svjetski rat zavren je u Evropi predajom Njemake 7. maja 1945. godine. Dokument o predaji potpisali su u Remsu feldmaral Alfred Jodl u ime Vermahta i generalpukovnik Bedel Smit u ime amerikih i britanskih snaga. Francuski i ruski oficiri su bili

svjedoci ovom inu. Kasnije je odrana slina ceremonija u Berlinu izmeu Rusa i Nijemaca i sva neprijateljstva su okonana 8. maja. Najdui i najrazorniji rat savremene istorije bio je konano zavren na tlu Evrope, ali jo nije bio okonan na Dalekom istoku. Naime, Drugi svjetski rat je zavren kapitulacijom Japana 2. septembra 1945. godine. Na dan pobjede u cijeloj Evropi bilo je parada, smijeha, veselja na ulicama,a ve slijedeih dana Evropljani su poeli da prave bilans ratnih posljedica. Bio je to stravian zavrni raun. U Prvom svjetskom ratu Evropa je izgubila 9-10 miliona ljudi, a sada se broj ljudskih rtava poveao za etiri puta toliko. Francuska sa 620 hiljada i Velika Britanija sa 260 hiljada poginulih izgubile su manje u Drugom svjetskom ratu, ali je zato broj izgubljenih ivota u Srednjoj i Istonoj Evropi bio ogroman. Poljska je zajedno sa milionima ubijenih Jevreja izgubila vie od 20% ukupnog stanovnitva, a Jugoslavija 10%. Sovjetski gubici su bili 20, a njemaki vie od 5 miliona. Materijalni gubici Evrope su bili neuporedivo vei nego u Prvom svjetskom ratu. Gotovo nijedan evropski grad nije proao neoteen, a mnogi su bili razoreni do te mjere, da se nisu mogli prepoznati. Politiki karta Evrope poslije rata bila je izmijenjena. Nekoliko drava koje su u ratu prestale da postoje, kao Poljska, Austrija i Jugoslavija, sada su obnovljene. Najvei dobitnik je bio Sovjetski Savez, koji je zauzeo baltike zemlje Litvaniju, Latviju i Estoniju. Od Finske je oduzeo oblast Petsamo i Karelski zaliv, od ehoslovake Potkarpatsku oblast, a Besarabiju i Bukovinu od Rumunije, te je okupirao istoni dio Poljske. Poljska je za uzvrat dobila veliki dio nekadanjih njemakih oblasti na liniji Odra-Nisa. Ona je doslovno pomjerena u svojim granicama za vie od 300 kilometara na zapad. Francuska je ponovo dobila pokrajine Alzas i Lorenu, a Jugoslavija dio Julijske krajine. Rumunija je morala da preda junu Dobrudu Bugarskoj. Sve se ovo deavalo postepeno. Mirovni sporazumi s Italijom, Rumunijom, Bugarskom, Maarskom i Finskom potpisani su tek 1947., a s Austrijom 1955. godine. Njemaka je bila podijeljena na okupacione zone, kao to je dogovoreno na Konferenciji u Potsdamu od 17. jula do 2. avgusta 1945. godine. Sovjeti su kontrolisali istone oblasti Saksoniju, Tiringiju, Brandenburg i Meklenburg. Britanci su preuzeli Rajnsku oblast, Rur, Donju Saksoniju i sjevernu Njemaku. Amerika i francuska zona bile su u junoj Njemakoj. Berlin je ostao cio u sovjetskoj zoni, ali je i sam grad podijeljen na etiri sektora slino kao i sama Njemaka. Poslije podjele Njemake njen status nije bio rijeen i nesuglasice su postale nepremostive oko jedinstvenog njemakog ekonomskog prostora. Amerikanci, Britanci i Francuzi udruili su svoje zone i 1948. godine u njima uveli reformisanu zapadnonjemaku valutu. Sovjetski Savez je na to odgovorio blokadom Berlina, koja je trajala trinaest mjeseci. Bio je to prelomni trenutak za Njemaku. Umjesto jedinstvene Njemake nastale su dvije drave. Zapadni saveznici dali su svojim zonama odreeni

suverenitet i u maju 1949. godine od njih formirali Saveznu Republiku Njemaku. Samo nekoliko dana poslije toga proglaena je i Njemaka Demokratska Republika. Velika je razlika izmeu mape Evrope iz 1919. godine i ovih podjela po okonanju Drugog svjetskog rata. Naime, u prvom sluaju bilo je dosta pogaanja oko teritorija, te oko etnikih i lingvistikih granica. Poslije Drugog svjetskog rata etniki problemi nisu uzimani u obzir. Niko se nije trudio da sazna ta lokalno stanovnitvo eli. Prevagu su odnijela pitanja ravnotee snaga i odnosa Istok -Zapad. Kad je postalo jasno da e Sovjetski Savez imati odluujui uticaj u Istonoj Evropi, bilo je sasvim svejedno da li granica izmeu Poljske i ehoslovake ili izmeu Maarske i Rumunije prati etniko ili neko drugo razgarnienje. Sovjetski Savez bi se pobrinuo da se ovakvi sukobi brzo rijee. Sve do 1939. godine u Evropi je postojala tradicionalna ravnotea. Kraj rata donio je potpuni slom i unitenje nacizma. U tom procesu unitenja je i tradicionalna ravnotea snaga u Evropi. Britanija, Francuska i druge evropske zemlje su oslabljene. Osovina Berlin Rim pobjeena je zahvaljujui vojnom angaovanju supersila SAD i Sovjetskog saveza. Sovjetski Savez je zahvaljujui ratu zaao duboko u srce Evrope. Britanija, Francuska, Njemaka i Italija godinama e zavisiti od amerike pomoi. Stara evropska ravnotea zamijenjena je ukupnom ravnoteom snaga izmeu SAD i Sovjetskog Saveza. Evropa je platila cijenu svoje razjedinjenosti. Podijeljena je na mnotvo nacionalnih drava suprotstavljenih interesa. O sudbini starog kontinenta sad je odluivano u dva glavna centra svjetske politike u Moskvi i Vaingtonu. Procesi protiv ratnih zloinaca i saradnika okupatora Pobjednici su bili suoeni s veoma hitnim problemom. ta uraditi s onima koji su zapoeli rat u Evropi i nanijeli neuvenu patnju? Krajem rata saveznici su se sloili da otvore proces protiv glavnih ratnih zloinaca i da ih kazne. Brzo su shvatili koliko je to komplikovan posao. Lako je bilo usatnoviti ko su bili glavni ratni zloinci, ali ta je s onim mnogobrojnim koji su izvravali nareenja svojih voa? Kazniti one koji su najodgovorniji za zloine bilo pitanje najosnovnije pravde. Najuveniji od svih procesa protiv ratnih zloinaca bio je Ninberki proces. Sud u Ninbergu je bio Meunarodni vojni sud za gonjenje i kanjavanje glavnih ratnih zloinaca sila osovine. Formiran je na osnovu saveznikog dogovora u Londonu od 8. avgusta 1945. godine. Dakle, glavni zadatak suda bio je suditi zloincima Treeg rajha. Sud je bio iskljuivo sastavljen od amerikih, engleskih, sovjetskih i francuskih pravnika. U nadlenost suda spadali su slijedei zloini: 1) zloini protiv mira, 2) ratni zloini, 3) zloini

protiv ovjenosti, 4) planiranje navedenih zloina. Stotine ljudi je pripremalo suenje, a materijal je iznosio vie od pet miliona kucanih strana. Sud je poeo sa radom 20. novembra 1945. i itav Ninberki proces je zavren 1. oktobra 1946. godine. Na ovom procesu je sueno dvadesetetvorici glavnih preivjelih nacistikih voa. Najistaknutiji od njih bili su Hitlerov zamjenik i komandant vazduhoplovnih snaga Treeg rajha Herman Gering, ministar inostranih poslova Joakim fon Ribentrop, ideolog Alfred Rozenberg, vojni komandanti Wilhelm Kajtel i Alfred Jodl, te admiral Karl Denic. Veina optuenih nije se kajala, niti se inatila. Tvrdili su da je u Treem rajhu samo firerova rije bila bitna. Vie od polovine optuenih su se teretili za sve etiri take optube. Dvanaest osoba je proglaeno krivim i pogubljeno 1. oktobra 1946. godine. Trojica su osueni na doivotnu kaznu zatvora meu kojima je bio najistaknutiji Rudolf Hes. On je od 1966. godine bio jedini zatvorenik zatvora u pandau. Preminuo je 1987. godine u devedesetprvoj godini ivota. etvorica su osueni na zatvorske kazne u rasponu od 10 do 20 godina, dok je nekoliko osoba osloboeno kazne. U Ninbergu je od avgusta 1946. do aprila 1949. godine voeno jo nekoliko manjih procesa na kojima su jo pogubljena dvadeset etiri nia funkcionera. Kasnije su odrani jo mnogi procesi vojnim komandantima optuenim za ratne zloine i onima koji su rukovodili policijom i specijalnim jedinicama, ukljuenim u progon pet miliona Jevreja. Ovi su procesi trajali vie godina. Neki osumnjieni su tragom nestali, da bi se poslije nekoliko godina pojavili u nekoj drugoj zemlji. Meutim, njemaka pravna maina je radila, bez obzira na nedostatke, s velikom upornosti i doslijednosti, ali denacifikacija nije sprovedena do kraja. Naime, esto bi neki nii oficir bio kanjen, dok bi njegov nadreeni proao bez kazne. Sav uas logora smrti objelodanjen je tek poslije suenja odranih krajem pedesetih godina, ukljuujui uveno suenje Adolfu Ajhmanu. Jedan od najznaajnijih procesa protiv osoblja Auvica zapoet je tek 1963. godine. Proces Majdanek poeo je 1975. godine, a presuda je izreena est godina poslije. Suenje Klausu Barbiju, lionskom koljau, odrano je tek 1987. godine. Ostale evropske drave su bile suoene s istim problemom. istke su se razlikovale po surovosti. U Belgiji je otvoreno vie od 600 hiljada sluajeva to je ogroman broj za zemlju od osam miliona stanovnika. Na kraju je samo 87 hiljada izvedeno pred sud, a 77 hiljada kanjeno. U Nizozemskoj je uhapeno vie od 150 hiljada, a u Norvekoj ak 18 hiljada iako je tamo saradnja s okupatorom bila rijetka pojava. Optube su podizane samo zato to je neko bio u restoranu s Nijemcem ili je bio pretplaen na kolaboracionistike novine. Najradikalnije istke su bile u Francuskoj. Bilo je oko 170 hiljada sluajeva. Doneseno je oko 120 hiljada presuda. Smrtnih presuda je bilo oko 4700 od kojih je izvreno oko 2 hiljade.

Meu pogubljenima je bilo pisaca i novinara. Najuveniji procesi su voeni protiv predsjednika drave Anrija Petena i Pjera Lavala, ministra inostranih poslova iz Viija. Laval je osuen na smrt i pogubljen, a Peten je, s obzirom na starost, osuen na zatvorsku kaznu. Italija i Austrija bile su najpopustljivije prema faizmu i nacionalsocijalizmu. Budui da je veliki broj graana bio umjean, smatrali su da iz javnog ivota treba iskljuiti samo one koji su se najvie istakli. U Austriji je oko 9000 ljudi izvedeno pred sud i samo je izreeno 35 smrtnih kazni. U Italiji je bilo samo nekoliko znaajnih procesa. Najvaniji su bili protiv vojnih voa Rudolfa Gracijanija i Roate. Meutim, ono to je propustilo uraditi talijansko pravosue nadoknadili su talijanski partizani. Oni su nekoliko sedmica poslije osloboenja Sjeverne Italije pogubili Benita Musolinija i oko 1700 faista. U Istonoj Evropi i okupiranim dijelovima Sovjetskog Saveza nije bilo velikih izdajnika. Na tim prostorima Nijemci nisu traili saradnike, kao u Zapadnoj Evropi. Naime, direktno su nametali vlastiti nadzor onima koje su smatrali manje vrijednim. Bilo je sluajeva sitnije saradnje s okupatorom, ali nijedan istaknuti politiar ili intelektualac nije kompromitovan. Nije bilo lokalnog nacistikog pokreta, ije bi lanove trebalo goniti. Izuzeci su bili Maarska i Rumunija, ali ak ni tamo istka nije predstavljala problem. Neki od vodeih saradnika okupatora i nacistikih agenata uspjeli su pobjei i nikada nisu bili uhvaeni. Najpoznatiji meu njima su bili Hrvat Ante Paveli i Belgijanac Leon Degrel. Paveli je preminuo u Madridu 1959. godine, a Degrel je posljednji put vien u panskom ljetovalitu Kosta del Sol 1988. godine. Mnogi nisu bili zadovoljni nainom na koji je istka obavljena. Negdje je bilo pretjerano, a negdje nedovoljno temeljito. Meutim, rat je bio tek zavren i pred novim vladama, ija vlast nije bila jo uvrena, bilo je mnogo hitnih poslova. Svi su se sloili da nacizam treba iskorijeniti, a saradnike okupatora kazniti. No, u datim okolnostima, s jo uvijek razbuktalim strastima, niko nije mogao da oekuje primjerenu pravdu. Hladni rat i podjela Evrope Hladni rat je predstavljao osnovu za podjelu Evrope poslije Drugog svjetskog rata. On je posljedica suparnitva dvije svjetske velesile, Sjedinjenih Amerikih Drava i Sovjetskog Saveza. Kao istorijska kategorija hladni rat je oznaavao odnos izmeu dva atagonistika bloka i razliita drutveno-politika i ekonomska sistema. Rasjep meu saveznicima dogodio se jo prije kraja rata. Ratnu alijansu na okupu je drala zajednika opasnost od faizma. Prema tome nije bilo nikakvog razloga da se antifaistika alijansa ouva i poslije rata. Tako ne iznenauje to su se prve zategnutosti

javile im je pobjeda antifaistike koalicije bila izvjesna. Naime, to su japanske i njemake armije postajale slabije, time su potrebe saveznika da budu zajedno bile sve manje. Inae je Hitlerova posljednja elja bila da se saveznici raziu. Igrom sudbine ili ne elja mu se ostvarila, ali na sreu ovjeanstva on nije doekao da to vidi. Pogreno je procjenio trenutak, jer raspad anifaistike koalicije nije mogao da spasi njegov poredak. Korjeni hladnog rata nalaze se u posljednjoj ratnoj godini, a on e se razbuktati tek poslije poraza Njemake i Japana. Razlike izmeu zapadnih saveznika i Sovjetskog Saveza bile su duboke. Kada bi donosili odluku o ''demokratskom preobraaju neke zemlje'', Amerika i Britanija su smatrale da se to odnosi na parlamentarnu demokratiju zapadnog stila. Moskva je u tom procesu elila uvesti komunizam. Demokratija zapadnog stila je podrazumijevala kapitalizam, to Staljin nije mogao da prihvati bar to se tie njegove sfere uticaja, jer su kapitalizam i faizam po sovjetskoj doktrini pripadali istom jatu. Zapadni saveznici su veliki znaaj pridavali slobodnim izborima u osloboenim zemljama. Sovjetski Savez je to smatrao imperijalistikom varkom, jer bi takvi izbori neminovno na vlast doveli antisovjetske elemente. Komplikacije su poele kad je Konferencija u Jalti zavrena. Na osnovu sovjetskog ultimatuma, u Rumuniji je uspostavljena vlada pod nadzorom komunista. Ruzvelt je preminuo 12. aprila 1945. godine, a njegov nasljednik Hari Truman je nastavio istu politiku. Polovinom jula 1945. godine u Potsdamu je sazvana saveznika konferencija radi razmatranja najhitnijih poslijeratnih problema. Hari Truman je tada prvi put predstavljao Sjedinjene Amerike Drave. Usred sastanka, poslije pobjede laburista na izborima u Britaniji, dolo je i do promjene u britanskoj delegaciji. Naime, Klement Atli, novi britanski premijer, i Ernest Bevan, novi sekretar inostranih poslova, zamijenili su erila i Idna. Razgovori su voeni o mnogim pitanjima. Dva problema su od samog poetka izazivala razmirice. To su bile granice nove Njemake i pitanje ratne odtete. Kao osnov za razgovor posluila je linija Odra-Nisa. Meutim, postoje Istona i Zapadna Nisa, koje su udaljene jedna od druge oko sto kilometara. Posljednji ustupak Amerikanaca bila je granica na Istonoj Nisi, a Sovjeti i Poljaci nisu htjeli da uzmaknu od Zapadne. Na kraju je Zapad popustio kao i ranije u Jalti. Poljaci i Sovjeti su bili zadovoljni konferencijom. U toku prve godine poslije rata Sovjetski Savez je optuio svoje nekadanje saveznike zbog imperijalistikog nadiranja i pripremanja novog rata. S druge strane, mnogi politiari na Zapadu su smatrali da policijske vlasti ustanoviljene u Istonoj Evropi ne predstavljaju osloboenu Evropu za koju su se borili. Mnogi od njih su poeli da misle kao predsjednik Truman: ''Ako Sovjetski Savez ne bude zaustavljen, on e svakako pregaziti Evropu, proirti se u Aziji i ta bi se ekspanzija mogla iriti i trajati itav vijek''.

Bilo je sasvim prirodno da se nekadanji saveznici ne slau ba u svemu i da postoji borba interesa. Meutim ko je mogao da pomisli da e poslije zavretka neprijateljstava Evropa biti podijeljena ''gvozdenom zavjesom'', na dva neumoljivo neprijateljska tabora i da e ivjeti u strahu od novog rata. Evropa je podijeljena ''gvozdenom zavjesom'', koja se protezala od Baltika do Trsta. ''Gvozdena zavjesa'' je trebala da zapadni ''demokratski i slobodni svijet'' titi od ''unitavajue vatre komunizma''. S druge strane ''zavjesa'' je trebala da titi novonastale socijalistike zemlje i Sovjetski Savez od ''kapitalistike zaraze''. Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez bili su uvjereni da su njihovi politiki sistemi i njihove ideologije pravi put ka napretku. Sovjetski Savez je socijalizam kao oblik drutvenog ureenja uvodio tako to je do 1952. godine sve drave koje su bile pod njegovim uticajem preoblikovao u drave narodne demokratije. To su bile Jugoslavija, Albanija, Bugarska, Rumunija, ehoslovaka, Maarska i Poljska. Sjedinjene Drave, koje su bile uvjerene da je Sovjetskom Savezu stalo do daljeg zaotravanja odnosa i da u Evropi treba uvesti njihovo ureenje, izrradile su globalnu strategiju odnosa prema Sovjetskom Savezu i socijalistikim zemljama. To je poznata ''Trumanova doktrina''. Uvrivanje socijalistikih drava proglaeno je velikom opasnosu koju na svaki nain treba ukloniti. Amerika politika obezbijedila je vojno-politiko orue, kojim bi kontrolisala za nju veoma vano podruje Zapadne Evrope. To je bio Maralov plan. Na osnovu njega Sjedinjene Drave su poele u privrednom pogledu pomagati sve zapadnoevropske drave, a posebno zapadne okupacione zone Njemake. Antifaistika koalicija se i formalno raspala, kada je 4. aprila 1949. godine u Vaingtonu formiran vojni savez zapadnih drava, NATO-pakt. U NATO su ule sve zemlje Beneluksa, Velika Britanija, Francuska, Italija, Portugalijaija, Danska, Norveka, Island, Kanada i SAD. Godine 1952. lanovi NATO-pakta postali su Turska i Grka, SR Njemaka 1955. i panija 1981. godine. Na vojno povezivanje Zapada, Sovjetski Savez je odgovorio tek 15. maja 1955. godine, kada je formirao svoj vojni savez, nazvan po mjestu nastanka, Varavski pakt. lanice Varavskog pakta su bile Bugarska, Rumunija, Maarska, Poljska, Njemaka Demokratska Republika, ehoslovaka i Sovjetski Savez. Prilikom osnivanja lanica je bila i Albanija, koja je poslije sukoba sa Sovjetskim Savezom 1961. godine istupila iz pakta. Dva dijela Evrope sada su bila hermetiki odvojena, a Berlin je bio jedini otvor na ''zavjesi''. Izmeu Istoka i Zapada nije bilo fizikog kontakta. Trgovina je spala na minimum. Turizma nije bilo ni u jednom pravcu. Zemlje Istonog bloka potresli su unutranji nemiri. Komunistike voe su nestajali preko noi, a ni njihovi nasljednici nisu znali koliko su sigurni

na novim poloajima. Ni unutar samog Kremlja nije bilo stabilno, jer je bilo naznaka politikih istki. Iznenada, 6. marta 1953. godine, Staljin je preminuo. Tada jo niko nije oekivao Staljinovu smrt, iako je posljednjiih godina bio promjenjivog zdravlja. Poslije Staljinove smrti polako je poelo dolaziti do poputanja zategnutosti u odnosima izmeu Istoka i Zapada. Ipak jo nije bilo najave kraja hladnog rata, ve je samo zavrena prva i najtea etapa. Formiranje Evropske ekonomske zajednice Pokret za evropsko ujedinjenje dobio je odluujui podstrek poslije Drugog svjetskog rata. Evropsko ujedinjenje nije bilo nita novo. Naime, vijekovima su se filozofi i dravnici zalagali za evropsku ideju. Romantiari su se u svojim djelima prisjeali dobrih starih dana, kada je cijela hrianska Evropa bila jedan narod. U 20. vijeku panevropski pokret je do detalja razradio ogromne prednosti koje bi se dobile ako bi se Evropa ujedinila. Kada je rat zavren, ideja evropske federacije imala je brojne pristalice. Bili su sloni u uvjerenju da se poslije razaranja, koja su prouzrokovala dva rata, Evropa moe izgraditi samo zajednikim naporima. Evropske drave su imale mnogo zajednikih ideja i interesa. Postojalo je i sve snanije uvjerenje, da u modernom svijetu mala nacionalna drava vie ne moe da opstane kao nezavisna drava. U svom govoru u Cirihu, septembra 1946, Vinston eril je predlagao osnivanje Sjedinjenih Drava Evrope. On je smatrao da samo sjedinjena Evropa moe da prevazie svoje potekoe i postane ponovo velika svjetska sila. Prva znaajna inicijativa u pravcu evropskog ujedinjenja se zbila na ekonomskom polju. Godine 1947. osnovana je Organizacija za evropsku ekonomsku saradnju (OEES). U nju je ulo sedamnaest evropskih zemalja. Ciljevi ove organizacije bili su odreeni: premostiti jaz u odnosu na dolar i libealizovati evropsku trgovinu. Sve je postignuto u vrlo kratkom roku. Za est godina trgovinska razmjena meu evropskim dravama je udvostruena, a povoljan trgovinski bilans premostio je jaz prema dolaru. Meutim, odmah je dolo do rascjepa izmeu maksimilista, koji su htjeli iri obim i sve to smatrali samo poetnom fazom i minimalista, koji su se pozivali na tekoe i bili protiv novih inicijativa. U meuvremenu, pod oblacima hladnog rata, preduzeti su i prvi koraci ka jaanju evropske odbrane, to je dovelo do nastanka NATO-pakta. Te zajednike ekonomske i vojne mjere, koje su preduzete krajem etrdesetih godina, bile su strogo namijenjene rjeavanju neposredene opasnosti i problema. No tim koracima nisu bili zadovoljni zagovornici politikog jedinstva. Oni su u Hagu, maja 1948. godine, odluili da u Strazburu ustanove stalnu evropsku skuptinu-Vijee Evrope. Ovo strogo nezvanino tijelo imalo je samo savjetodavnu

ulogu. Bavilo se uglavnom ljudskim pravima i kulturnim odnosima, bez ovlatenja da namee svoje odluke. Do 1950. godine bilo je jasno da OEES nee moi da napreduje. Sada je bila potrebna nova inicijativa, koja e prevazii OEES. Rjeenje evropskih problema moglo se nai samo unutar zajednikog trita, koje bi usklaivalo fiskalnu i monetarnu politiku. Prva inicijativa stigla je maja 1951. godine od Francuza ana Monea i Roberta umana. Prvo je 1951. godine osnovana Zajednica za ugalj i elik SR Njemake i Francuske. Tvorci ovog pilotprojekta smatrali su da je to prvi korak ka zajednikom privrednom sistemu. Evropska zajednica za ugalj i elik roena je 1953. godine, kada su u nju, pored Francuske i SR Njemake ule Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg. Duhovni otac ovog projekta, an Mone, je tada rekao: '' To je prvi glas Evrope koja se raa ''. Ova zajednica je u toku narednih pet godina postigla dobar uspjeh. Proizvodnja elika je porasla za 42%, a trgovina izmeu est lanica je procvjetala. Ovo je ostavilo dubok utisak na prvobitne protivnike zajednikog trita. Poslije nastanka Evropske zajednice za ugalj i elik, zemlje Beneluksa su podnijele novi prijedlog da se ukinu carine i uskladi monetarna politika. Na konferenciji u Rimu 15. marta 1957. godine, odlueno je da se osnuje Evropska ekonomska zajednica (EEZ). Osnovni zadatak nove organizacije bio je da se odri visok nivo zaposlenosti, podigne ivotno standard, stabilizuju cijene i sprijei poremeaj platnog bilansa. Evropska ekonomska zajednica je roena 1. januara 1958. godine. lanice, osnivai, bile su Francuska, SR Njemaka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg. Zajednica je zasnovana na konfederalnoj strukturi. Nadzorni organi Evropske zajednice su bili Evropski parlament, Vijee ministara, Centralna komisija i Visoki sud. Dokument o osnivanju, pozant kao Rimski ugovor, predviao je hitno smanjenje carinskih stopa i potpuno ukidanje carinskih barijera do 1967. godine. Carina na uvoz izvan Evropske zajednice trebalo je da ostane i to je postalo glavna meta napada nelanica. Carine su bile uglavnom manje nego ranije. Zajedniko trite je u mnogome dalo svoj doprinos optoj liberalizaciji meunarodne trgovine. U roku od pet godina Evropska zajednica je postala najvea trgovinska sila svijeta, najvei izvoznik i kupac sirovina. Bila je drugi po veliini svjetski uvoznik i druga po proizvodnji elika odmah iza Sjedinjenih Drava. U periodu od 1950. do 1960. godine proizvodnja lanica je poveana za 70%. No pojedine vlade su bile sumnjiave prema toj nacionalnoj vlasti, koja moe da ojaa i postane nezavisna, koja e biti vjerna Evropi, a ne svojoj sopstvenoj zemlji. Na osnovu toga pretpostavljalo se da e se zanaj i obim centralnog odluivanja u Evropi narednih godina uveati. Evropska zajednica je od samog poetka bila optereena zategnutim i stresnim

odnosima. No bilo je i svjeeg duha, neophodne dinamike i prvih znakova novog evropskog patriotizma. Iako su granice ostale, njihov znaaj je bio smanjen. Jedina ozbiljna kriza s kojom je Evropska zajednica suoena bila je ishod njezina uspjeha. Britanija i ostale zemlje, koje su u poetku bile protiv Zajednice, shvatile su svoju greku i sa zakanjenjem traile da budu primljene. No tada su vrata nove Evrope za njih bila privremeno zatvorena. Naime, Francuska je pod De Golom ezdesetih godina postala vodea sila Evropske zajednice. Ona je iskoristila svoje pravo veta da Britaniji onemogui ulazak u Zajednicu. Tako je sada De Gol bio glavna prepreka irenju Zajednice i evropskom jedinstvu. De Gol je vodio sutinski protivrjenu politiku. On je elio da umanji evropsku zavisnost od Amerike, ali je iz tog svog plana izostavio pola Zapadne Evrope i protivio se svim naporima da zajednica postane tijesno povezano tkivo. Ono to je postignuto nije bilo ni blizu nekadanjim snovima federalista. Za njih je to bila samo prelazna faza ka ostvarivanju mnogo ambicioznijeg cilja. Poslije odlaska De Gola s vlasti u Francuskoj, Evropska Zajednica se iri i 1973. godine lanice postaju Velika Britanija, Danska i Irska. Godine 1981. lanica postaje i Grka, a 1986. godine u Evropsku Zajednicu ulaze panija i Portugalija. Sovjetski Savez u vrijeme vladavine Nikite Hruova Odmah poslije smrti Josifa Visarionovia Staljina, 6. marta 1953. godine, politika vlast prelazi u ruke male grupe njegovih najbliih politikih saradnika. Meu njima je ubrzo dolo i do politike borbe, u kojoj su i neki alnovi politbiroa, poput Lavrentina Berije, koji je optuen da je kapitalistiki agent, pogubljeni ili prisiljeni da napuste partiju. Kao najjai takmac za Staljinovog nasljednika izbija Nikita Sergejevi Hruov. Sam Hruov nije bio meu glavnim takmacima za vlast ni za Staljinova ivota, a i prvih mjeseci poslije njegove smrti drao se u pozadini. To njegovo samodranje u pozadini donijelo mu je politiku prednost i u septembru 1953. godine izabran je za prvog sekretara partije. Njegova frakcija se brzo uvrstila u partijskom aparatu i ubrzo je postao predsjednik Sovjetskog Saveza. Nakon Staljinove smrti nije bilo lako uspostaviti politiku ravnoteu. Kolektivno rukovodstvo nije dobro funkcionisalo, jer je vladavina jednog ovjeka predugo bila jedina norma i ostavila je dubokog traga na svim nivoima sovjetskog drutva. Oni koji su vjerovali da e poslije Staljinove smrti doi do stvarne demokratizacije reima, ubrzo su se uvjeravali da e to biti dug proces. To je dokazao i sam Hruov, koji je za samo nekoliko godina povratio nadzor nad Centralnim komitetom. Time je automatski veliki broj kljunih i regionalnih pozicija dospio pod njegovu kontrolu. Do velikih sukoba dolo je na sjednici

Predsjednitva partije u junu 1957. godine. Tada je stara garda sasvim rastjerana. U antipartijskoj grupi, kako su ih poslije poraza zvali, bili su Vjaeslav Molotov, Gregorij Maljenkov, Nikolaj Bulganjin, te Kaganovi, Voroilov i Saburov. Svi su lieni zvanja i inova, ali nije bilo hapenja i pogubljenja. rtve ovih novih istki premjetene su na nie poloaje. Bio je to kraj kolektivnog rukovodstva. Sovjetskim Savezom je ponovo vladao jedan ovjek, ali je vano spomenuti, da je Hruov imao mnogo ogranienja za razliku od Staljina. Za vrijeme Hruovljeve vladavine uklonjen je najvei dio stare staljinistike garde. Ugled Hruova mnogo je naruen Kubanskom krizom. Protiv njegovih poteza bili su i vojnici i partijski funkcioneri. Ljudi su bili nezadovoljni njegovom neproduktivnosti u radu. Razdraljivost i nestrpljenje doprinjeli su njegovom padu. Dok je Hruov bio na odmoru, zavjerenici su iskoristili njegovo odsustvo i proglasili Leonida Brenjeva prvim sekretarom partije, a Andreja Kosigina sovjetskim premijerom. Dana, 16. oktobra 1964. godine objavljeno je da je drug Hruov podnio ostavku zbog svojih godina i naruenog zdravlja. I pored svojih nedostataka i nedoslijednosti, Hruov je poslijeratnom Sovjetskom Savezu donio odreene slobode i napredak. Napadao je Staljina, ali sistem koji je stvorio istog Staljina nije elio da napada, jer je i on sam bio, za vrijeme svoje vladavine, jedna od kljunih karika istog sistema. Znaaj 1955. godine u odnosima Istok-Zapad Poslije Staljinove smrti, 4. marta 1953. godine, i postepenog nestanka najgorih oblika njegove vladavine, Zapad se ponadao da se i hladni rat blii kraju. Takav optimizam je bio sasvim prirodan, jer je meunarodna klima morala da se pobolja, poto je do 1952. godine dostigla svoju najniu taku. Optimizam koji se osjeao u glavnim gradovima na Zapadu nije bio u potpunosti opravdan. Nove voe u Sovjetskom Savezu osporavale su mnoge Staljinove metode. Oni su imali elju da poboljaju odnose sa Zapadom. Bolje od Staljina su shvatili posljedice eventualnog nuklearnog rata, i stoga su nastojali da postignu sporazum o zabrani koritenja nuklearnog naoruanja. Meutim, oni su bili Staljinovi aci, dobri komunisti i sovjetski rodoljubi. Strijepili su od irenja zapadnih ideja u zemlje narodne demokratije, a odatle u Sovjetski Savez. Nije se moglo znati da li e moi da vode politiku miroljubive koegzistencije, a da ne ugroze svoj sopstveni sistem. Ipak, Staljinovi nasljednici su elili primirje, ali je novom kolektivnom rukovodstvu trebalo da usaglasi oblik i sutinu pristupa. Ubrzo poslije Staljinove smrti se javila ideja o sastanku na vrhu, koji bi mogao dva bloka da izvede iz orsokaka u koji su zapali. Ta ideja o sastanku na vrhu potekla je sa

Zapada. im se malo stiala borba za mo u Politbirou, komunistike Partije Sovjetskog Saveza, spremno ju je prihvatio maral Nikolaj Bulganjin. On je tada bio na elu sovjetske vlade. Rezultat ove ideje bio je sastanak u enevi od 27. oktobra do 16. novembra 1945. godine. U enevi se Bulganjin tada sastao sa predsjednikom SAD-a Dvajtom Ajzenhauerom, britanskim premijerom Entonijem Idnom i francuskim premijerom Edgarom Forom. Glavne teme razgovora u enevi bile su nadzor nad nuklearnim naoruanjem i Njemaka. Sovjeti su elili da se iz Evrope uklone sve amerike vojne baze, koje su im predstavljale vojnu opasnost. Osim toga Sovjeti su elili da sprijee naoruavanje Njemake. S druge strane, zapadne sile su insistirale na njemakom pitanju. One su smatrale da bez ujedinjenja Njemake u Evropi nema trajnog mira. Bili su uvjereni da, bez prisustva amerikih snaga i bez velikog udjela Njemake u NATO-paktu, Zapadna Evropa ne bi mogla da se odupre pritisku Sovjetskog Saveza. Sovjeti nisu bili oduevljeni idejom ujedinjenja Istone i Zapadne Njemake. Bili su protiv svenjemakih izbora, jer bi mogli dovesti do pada komunizma. S druge strane, sami su iznijeli dalekosean prijedlog zabrane nuklearnog naoruanja. Zapadnim silama nije odgovaralo da o tome raspravljaju, jer su bili svjesni prednosti Sovjetskog Saveza u konvencionalnim vojnim snagama. Sastanak u enevi je zavren, a njegovi uesnici su i dalje jedni druge smatrali neprijateljima. Ipak, sama injenica, da je to bio prvi sastanak na vrhu, od poetka hladnog rata, predstavnika Istoka i Zapada, nagovjetava nadolazei period otopljavanja odnosa na relaciji Istok-Zapad. Takoe vaan dogaaj u 1955. godini bila je posjeta njemakog kancelara Konrada Adenauera Moskvi od 9. do 13. septembra. Sovjetski Savez je elio normalne odnose sa Zapadnom Njemakom, ali zato nije bio spreman platiti visoku cijenu. Adenauer je pristao na posjetu, mada bez oduevljenja, samo zato da bi zadovoljio domae kritiare. Rezultat ove posjete bilo je obnavljanje normalnih diplomatskih i trgovakih veza izmeu dvije zemlje. to se tie samih sovjetsko-njemakih odnosa, nije bilo nekih znaajnih promjena. Jedini opipljivi rezultat, ove posjete, bio je povratak njemakih ratnih zarobljenika iz Sovjetskog Saveza. Prema tome, Adenauerova posjeta Moskvi nije doprinijela rjeenju njemakog problema i on je i dalje ostao najznaajnije pitanje odnosa Istoka i Zapada na tlu Evrope. Ne moe se rei da su ovi sastanci bili potpun promaaj. Naime, oni su pokazali veu spremnost nego ikad, da se nae zajedniki stav. Samim tim je vana 1955. godina, jer dolazi do prvog sastanka na vrhu od poetka hladnog rata i nagovjetaja otopljavanja odnosa Istoka i Zapada. Zbog antisovjetske revolucije u Maarskoj 1956. godine, pregovori su izvjesno vrijeme bili prekinuti.

Pobune u Poljskoj i Maarskoj 1956. godine Taka nezadovoljstva dostignuta je najprije u Poljskoj. Privredne i drutvene posljedice staljinizma dovele su do nepodnoljive napetosti u svim oblastima ivota. im je politiki nadzor malo oslabio, u vrijeme novog kursa u Sovjetskom Savezu, dolo je do otvorenih razgovora o nedostacima komunistikog reima. Situacija u Poljskoj kulminirala je u ljeto 1956. godine kada je podjeljeno partijsko rukovodstvo. Mjesto sekretara Poljske Komunistike Partije je upranjeno kada je, za vrijeme svoje posjete Moskvi, iznenada preminuo Boleslav Bjerut, koji je istovremeno bio i predsjednik vlade. Liberali su bili u manjini u partijskom rukovodstvu, ali su zato imali podrku obinih lanova partije. Osim toga, studenti su odigrali glavnu ulogu u oblikovanju izraza nezadovoljstva masa. Na ulicama Varave i drugih poljskih gradova dolo je do masovnih demonstracija. U toj kritinoj situaciji Vladislav Gomulka je prvi put pomenut kao kandidat za najviu partijsku funkciju, to je doekano s oduevljenjem. Osmi partijski plenum sazvan je 19. oktobra 1956. godine. Glavne take dnevnog reda bile su izbor Gomulke i trojice njegovih pristalica u Centralni komitet i imenovanje Gomulke za prvog sekretara partije. Sovjetski lideri su bili zabrinuti razvojem dogaaja u Poljskoj i na dan otvaranja plenuma doli su nenajavljeni u Varavu. Bilo je tekih optubi. Hruov i Molotov su optuili poljski Politbiro za antisovjetsku propagandu. Meutim, Poljaci su se drali svoga i nisu dozvolili da se iko mjea. Organizovane su i masovne demonstracije podrke Gomulki. Tako se on u jednom trenutku naao u veoma nezavidnoj situaciji. Naime, Gomulka je da bi sprijeio eventualnu vojnu intervenciju Sovjetskog Saveza, ubjeivao Sovjete da e Poljska i dalje biti odani lan komunistikog bloka. S druge strane se morao oduprijeti sve eim zahtjevima naroda da se sovjetske trupe povuku iz Poljske. Na kraju su gosti iz Moskve, mada nedovoljno, ipak dali svoj blagoslov novom poljskom rukovodstvu. Poljacima je na ruku ila i situacija u Maarskoj, koja je bila mnogo tea nego u Poljskoj, a Moskvi je vie odgovaralo da u jednom trenutku ima samo jedan hitan posao. Gomulka i njegove pristalice su ispratili staljinistiku struju iz Politbiroa i proglasili su poljski put u socijalizam. Samim tim su i politiki ivot stavili pod svoj nadzor. Poljacima je objanjeno da treba da budu zadovoljni postignutim, jer je geografski poloaj odreivao granice njene slobode djelovanja. Savez sa Sovjetima je i politiki bio neophodan i zbog teritorija dobivenih poslije rata, a koje su ranije pripadale Njemakoj. Dakle, sa promjenom snaga u Evropi morala se prihvatiti sovjetska nadmo. Neophodno je naglasiti da je Gomulkin reim, za deset godina od oktobra 1956. godine, bio jedno vrijeme najnapredniji po istonoevropskim standardima.

Situacija u Maarskoj je sasvim bila drugaija nego u Poljskoj. Komunizam u Maarskoj nije uspio da dobije masovniju podrku. ivotni standard je opao i to je povealo nezadovoljstvo stanovnitva. im je popustio strah od terora, moralo je doi do revolucionarnog stanja. Kada su otkrivena sva nedjela poinjena u Staljinovo vrijeme, staro rukovodstvo je izgubilo samopouzdanje. Najozloglaeniji lanovi vlade, poput Rajka Rakoija, smijenjeni su jula 1956. godine. To je dalo snaan polet revolucionarnom pokretu. Revolucionarna uzburkanost dostigla je svoj vrhunac polovinom oktobra. Ve 23. oktobra zabranjene su sve politike demonstracije, a kad niko tu naredbu nije potovao, tajna policija je otvorila vatru na mase. Borbama su se pridruili i radnici irom Maarske, a trupe koje su poslane da brane reim otkazale su poslunost i stale na stranu pobunjenika. Revolucijom je sruena stara vlada i formirana je nova koaliciona vlada. U njoj je bilo i predstavnika nekih tradicionalnih stranaka, a na njenom elu je bio liberalni komunista Imre Na. On je zahtjevao da se sovjetske trupe povuku, da se Maarskoj dopusti da izae iz Varavskog pakta i da joj se prizna neutralni status izmeu Istoka i Zapada. Moskva nije mogla da prihvati toliku nezavisnost svog satelita, donijela je odluku o napadu na Maarsku. Sovjetski tenkovski napad je izvren 4. novembra. Maarski revolucionari su jo nekoliko dana poslije napada pruali otpor, ali je to bila neravnopravna borba. lanovi maarske vlade priznali su poraz i zatraili su azil u jugoslovenskoj ambasadi u Budimpeti. Sovjeti su lako dobili vojnu bitku, ali je tee bilo postii politiki cilj intervencije. Na staru staljinistiku gardu nije se vie moglo raunati. Sada su bili potrebni umjerenjaci, koji su spremni na saradnju sa Sovjetskim Savezom. Takvog ovjeka su nali u starom komunisti Janou Kadaru. On je napustio Naovu vladu, izvrio kontrarevoluciju i formirao je kontravladu. Poslije uguenja ustanka pred Kadarom je stajao nezavidan posao. Poto su ga na vlast dovele sovjetske trupe on je izgubio podrku naroda. U oima veine svojih sunarodnika bio je izdajnik, koji je prodao svoju zemlju Sovjetima. Kadar je vladao po vojnim zakonima. Politika policija je ponovo drala vlast. Vodei pisci osuivani su na zatvorske kazne. Na je sa lanovima svoje vlade, poto je dobio obeanje da im se nita loe nee dogoditi, napustio jugoslovensku ambasadu. Odmah po izlasku iz ambasade oni su uhapeni. Suenje je bilo tajno. Tek nekoliko godina kasnije saznalo se da je veina, ukljuujui i Naa, pogubljena. Sovjetski napad i kontrarevolucija izazvali su talas negodovanja irom Evrope. Strasti su uzavrele i tokom vie mjeseci izgledalo je da je sovjetska vojna intervencija u Maarskoj unitila mogunost pribliavanja Istoka i Zapada. Poslije prikladne pauze zapadni dravnci su obnovili kontakte sa Moskvom. Oni su na kraju zauzeli stav da je to unutranja stvar sovjetske interesne sfere. Niko od zapadnih dravnika nije ozbiljno ni shvatio apel za pomo, koji je poslala Naova vlada. Naime, niko od njih nije htio zbog Maarske novi svjetski rat.

Na Zapadu je ipak primljeno 180 000 Maara, koji su napustili svoju zemlju poslije sovjetskog napada. Pregovori Istok-Zapad 1957-1961 Poslije sastanka na vrhu 1955. godine i kriza u Istonoj Evropi, dolo je do prekida pregovora izmeu Sovjetskog Saveza i Zapada. Bulganjin je ponovo poeo da se dopisuje sa Ajzenhauerom u martu 1957. godine. On je tada predloio novi pristup zabrani nuklearnih proba u obliku moratorijuma do tri godine i pod nadzorom meunarodne komisije. Poljski ministar inostranih poslova Adam Rapacki je podnio plan za demilitarizovanu zonu Srednje Evrope. To je odgovaralo Sovjetima, jer su u meuvremenu snage NATO-pakta u Evropi opremljene novim nuklearnim naoruanjem, tako da je pitanje razoruanja postajalo sve hitnije. Strunjaci sa Istoka i Zapada sreli su se u enevi jula 1958. godine, na prvoj u nizu konferencija koje e se baviti kontrolom nuklearnih proba. Pregovori su trajali vie godina. Godina velikog optimizma bila je 1959. Stalno se putovalo iz jednog glavnog grada u drugi. U Moskvu je doputovao Riard Nikson, tadanji podpredsjednik Sjedinjenih Drava, a zatim i britanski premijer Harold Mekmilan. U Vaingtonu su bili Frol Kozlov i Anastas Mikojan, dvojica znaajnih lanova Politbiroa. U septembru je Hruov prvi put stigao u ''bastion kapitalizma'' i u Kemp Dejvidu u vie navrata razgovarao sa predsjednikom Ajzenhauerom. Atmosfera je bila srdana, ali razgovori nisu donijeli nita znaajno, sem da se novi samit o smanjenju nuklearnog naoruanja odri u Parizu maja naredne 1960. godine. Pariskom samitu je predhodio jedan dogaaj koji je nepovoljno uticao na sam samit. Naime, 1. maja, uoi samita nad sovjetskom teritorijom oboren je U-2, ameriki izviaki avion, koji leti na velikim visinama. Amerika vlada nije ni pokuala sve da porekne, ve naprotiv pokuala je da opravda akciju. Sam Ajzenhauer je poslije nekoliko dana svu odgovornost pruzeo na sebe. Ve i prije samog poetka samit u Parizu je bio osuen na propast zahvaljujui aferi U-2. Hruov je odmah po dolasku u Pariz izjavio da e napustiti sastanak ako se Ajzenhauer ne izvini, ne kazni one koji su odgovorni i ne obea da e prestati s takvim letovima. No, Ajzenhauer nije htio da se izvini. Tako je poslije nekoliko dana, usred estokih optubi, samit u Parizu zavrio totalnim neuspjehom. Ponovo je dolo do kraeg prekida pregovora izmeu Istoka i Zapada, jer je naredne 1961. dolo do krize oko Berlina i Kubanske krize 1962. godine. Led je iznenada probijen u avgustu 1963. godine kada je potpisan sporazum o zabrani nuklearnih proba. Najupeatljivija odlika odnosa Istok-Zapad tokom pedesetih i poetkom ezdesetih

godina dvadesetog vijeka, jeste injenica da je Sovjetski Savez tokom tog cijelog perioda imao inicijativu. Sovjetski rukovodioci su vodili dinaminu politiku u nepovoljnim uslovima. Oni su predlagali nove poteze, izazivali krize i postavljali ultimatume. Prema njima zapadni dravnici izgledali su tromi. Ponekad bi ivnuli na sovjetske poteze, ali sami nisu preduzimali bilo ta znaajno. Berlinska kriza Krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina Berlin je bio u ii napetosti izmeu Istoka i Zapada u Evropi. Poslije podjele Njemake, Zapadna Njemaka je smtrala Berlin jednom od svojh pokrajina. S druge strane Istona Njemaka je Berlin smatrala dijelom sovjetske zone i prekrivi etvorozonski status grada, proglasila ga je glavnim gradom. Napetosti oko Berlina zapoele su u novembru 1958. godine. Sovjeti su uputili ultimatum zapadnim saveznicima. Oni su zahtjevali da se okona okupacioni status Zapadnog Berlina i da zapadne sile priznaju istononjemaku vladu. U drugoj polovini 1960. godine Sovjeti su pojaali pritisak i kriza oko Berlina dostigla je svoju kulminaciju u ljeto naredne godine. U jednom govoru, u julu 1961. godine, na moskovskoj Vojnoj akademiji, Hruov je objavio da e, zbog sve vee meunarodne napetosti biti povuena odluka o smanjivanju brojnog stanja sovjetske armije i da e vojni budet biti povean za jednu treinu. Na sastanku NATO-pakta, nekoliko dana kasnije, dat je jasan odgovor da Zapad nee odustati do svog poloaja u Berlinu. Kenedi je na pregovore u Moskvu poslao svog linog izaslanika Dona Makoja. Iz razgovora sa Hruovom je bilo vidljivo da nije mogue postii dogovor. Nakon toga Hruov je odluio da stupi u akciju. Na sastanku zemalja Varavskog pakta odlueno je da se zatvori granica izmeu Istonog i Zapadnog Berlina. Bio je to rizian korak, ali to se tie Istone Njemake bio je hitan i neophodan. Naime, Njemaka Demokratska Republika trebala je cijeloj Njemakoj da pokae socijalistika dostignua. No, naprotiv ne samo da nije privukla Zapadne Nijemce, ve je svake sedmice gubila hiljade svojih graana. Za Istonu Njemaku to vie nije bilo pitanje izgubljenog prestia, jer ako se rijeka izbjeglica ne zaustavi istononjemaka privreda bit e paralisana. Berlinska kriza dostigla je svoj vrhunac u noi 13. avgusta, kada su jedinice istononjemake armije zatvorile sve prilaze iz Istonog u Zapadni Berlin. Nakon toga narednih dana podignut je zid du sovjetske zone. Bilo je to krenje etvorozonskog statusa grada po kojem je prilaz svim dijelovima grada bio slobodan. Stanovnici Zapadnog Berlina i Zapadne Njemake bili su u oku. Odmah su zahtjevane protivmjere. Sve se zavrilo na

verbalnim protestima. Istoni Berlin je bio dio sovjetske uticajne zone, u kojoj komunisti imaju svu slobodu djelovanja. Tako zapadne sile nisu eljele pruzeti na sebe rizik mogueg vojnog sukoba. Komunistike voe s razlogom su bili zadovoljni ishodom krize. Nisu postigli sve to su eljeli, ali je podizanje zida mnogo doprinjelo konsolidovanju istononjemakog reima. Meutim, dugorona politika dobit bila je ogromna. Prije svega zaustavljen je masovni odliv i prebjeg. Istona Njemaka je prebrodila privredne probleme izazvane masovnom seobom i vlasti su postale jo samouvjerenije. S druge strane u Zapadnoj Njemakoj posijano je sjeme nepovjerenja prema zapadnim saveznicima. Oni su se zapitali ako Amerika nije mogla da se odupre Sovjetima, kad su posegli za Berlinom, hoe li biti voljna da brani Zapadnu Njemaku u sluaju eventualnog napada. Poslije Berlinske krize, naredne 1962. godine, izbila je Kubanska kriza. Ona je predstavljala vododijelnicu , kojom je oznaen kraj kritinog razdoblja hladnog rata i poetak novog doba detanata. Studentski protesti 1968. godine Poetkom ezdesetih godina studenti su bili apolitini i mirni. Kod njih nije bilo revolucionarnog poriva. Politiki posmatrai su tada govorili da su sve ideje iscrpljene. Ta nagaanja da su sve politike ideje iscrpljene, izazvao je talas studentskih protesta, koji je 1968. godine zahvatio cijelu Evropu. Prvi studentski protesti izbili su najprije u Francuskoj. Meu francuskim studentima, koji su se probudili iz faze apolitine letargije, poela se razvijati ozbiljna politika aktivnost. Prvi protest desio se novembra 1967, kada su stupili u trajk profesori i studenti sociologije na Univerzitetu Nantera, u blizini Pariza. Februara 1968. godine pobunili su se i pariski studenti koji su zahtjevali da se ukine zabrana slobodne komunikacije izmeu mukih i enskih studentskih domova. Nakon toga je dolo do zahtjeva za reformom univerziteta. Poetkom maja studentski pokret je dobio masovnu podrku i dolo je do novih nemira i sukoba s policijom. Voe studentskog pokreta su mislili da e namjernim provociranjem nasilnikog ponaanja policije pokazati stvarno brutalno lice reima. Kroz nekoliko dana pokazalo se da ih ne interesuje reforma univerziteta. Obrazovanje su smatrali sporednim problemom, a osnovno pitanje postala je revolucija. Na njihovu stranu stali su i mnogi intelektualci. Stotine hiljada Pariana demonstriralo je 13. maja protiv degolistikog reima. Studenti su zauzeli Sorbonu, a za etiri dana i deset miliona radnika bilo je u trajku. Degolistike voe su bile zaprepatene reakcijom. Sam De Gol je izjavio: '' Reforme da-

neredi ne!'' De Gol je 19. maja pozvao graane da brane republiku od prijetee komunistike diktature. U veoma kratkom roku milion degolistkih pristalica izalo je na ulice. Za samo nekoliko sati pokret je izgubio svu svoju snagu. Radnici su polako izali iz fabrika, a studenti su napustili zauzete fakultete. Radikalne studentske grupe bile su zabranjene. Meutim, mnogi su osjeali da je De Golova pobjeda slaba, naime, studentski pokret je pokazao sve slabosti degolistikog reima i veliki broj Francuza je vjerovao da se vlasti nee oporaviti od tog udarca. Dogaaji u Francuskoj dali su podstrek studentskim pokretima u mnogim zemljama Evrope, ali nigdje studentski pokret nije pokrenuo mase. Studentske grupe u Njemakoj su protestovale protiv Aksela pringera, vlasnika najveeg novinskog koncerna u Njemakoj. Naime, pringerove novine bile su estoko protiv studentskog pokreta i svega za ta su se studenti zalagali. Talijanski studenti su traili vie stipendije i bolje uslove na univerzitetima. No, kao i u ostalim evropskim zemljama, protest je prerastao u revolt protiv sistema. U paniji su studenti predvodili borbu protiv Frankove diktature. to se tie britanskih studenata, oni za svoje ciljeve nisu dobili podrku javnosti, osim kada su demonstrirali oktobra 1968. protiv rata u Vijetnamu. Osnovni motivi studentskog pokreta bili su poznati. Naime, broj studenata od zavretka rata do ezdesetih godina je utrostruen. Univerziteti su bili pretrpani, a uslovi su postali neadekvatni. Administracija i profesori su se ponaali autokratski, tako da studentski pokret nije bio bezrazloan. Studentski pokret bio je suoen sa bitnom dilemom, jer zahtjev studenata za apsolutnom slobodom nije bio u skladu sa sloenom ekonomskom i politikom stvarnosti, koja je ograniavala slobodu i demokratiju. Studenti nisu bili u sukobu samo s neokapitalizmom ve i sa modernim drutvenim sistemima, jer su u njima bili sadrani jaki elementi represije. Na kraju pokret se izborio za reforme univerziteta. Sovjetski upad u ehoslovaku 1968. godine Tokom veeg dijela svoje novije istorije ehoslovaka je bila okrenuta Zapadu, to se uopte nije kosilo s osjeanjem slovenske solidarnosti. Iako je ta zapadna tradicija bespotedno potisnuta 1948. godine nije sasvim iskorjenjena i poslije poputanja politikog nadzora poetkom ezdesetih godina ponovo je izbila na povrinu. Naime, dolo je do razoarenja u komunizam i to u zemlji u kojoj je Komunistika partija u jednom momentu uivala veliku popularnost. Policija je na surov nain uguila studentske demonstracije, koje su organizovane zbog loih uslova u studentskim domovima i time izazvala pokret podrke studentima. Sam po

sebi, studentski protest bi ostao nedjelotvoran, ali se poklopio s krizom u partijskom rukovodstvu. Naime, sva mo je bila u rukama Antonjina Novotnog, dugogodinjeg prvog sekretara partije i predsjednika Republike. Liberali, koji su bili u manjini u Centralnom komitetu, iskotistili su studentske proteste za otvoren i direktan napad na struju Novotnog, koja je stalno krila unutranju partijsku demokratiju. Sredinom januara 1968. godine Novotni i njegovi saradnici su smijenjeni. Uspostavljeno je novo partijsko rukovodstvo na elu sa Aleksandrom Dubekom. Novo rukovodstvo je objavilo novi politiki program pod imenom ''Socijalizam u slobodi''. Njime je bila predviena sloboda pojedinca. Ovaj program je dobio veliku podrku naroda. Zatim je dolo do zahtjeva da Narodna skuptina donosi odluke, a ne samo da ih formalno ratifikuje. U martu 1968. godine ukinuta je cenzura i dolo je do slobode izraavanja dotad nepoznate ijednom komunistikom reimu. U Sovjetskom Savezu se javila bojazan da e se slobodarski duh iz Praga rairiti po drugim istonoevropskim zemljama i na taj nain ugroziti politiki sistem. Tokom juna i jula 1968. godine Sovjeti, Poljaci i istoni Nijemci pojaali su propagandu protiv ehoslovake politike reforme. Rukovodioci komunistikih zemalja pokuavali su da zaplae eko rukovodstvo. ehoslovaci nisu pokleknuli, ve naprotiv zahvaljujui pritiscima nacionalno jedinstvo je bilo jae nego ranije. Zato je sa gledita Moskve ehoslovaki put bio toliko opasan i donijeli su odluku o okupaciji ehoslovake. Okupacija je izvrena 21. avgusta 1968. godine. Sovjetske trupe su za osam sati pregazile ehoslovaku teritoriju. Uhapsili su Dubeka i ostale rukovodioce, ali je predsjednik Ludvik Svoboda odbio da ih smijeni i postavi novo rukovodstvo, koje mu je pripremio sovjetski ambasador. Nakon toga Svoboda je pozvan u Moskvu, Dubek i ostali uhapeni, nisu bili spremni da se odupru Brenjevu, koji je prijeto da e strane posljedice trpjeti oni i njihova zemlja, ako se ne prihvate sovjetski zahtjevi. Mada su protiv volje prihvatili sovjetske zahtjeve, sovjetske trupe se nisu povukle iz ehoslovake. Ponovo je uspostavljena jaka komunistika vlast i vraena je cenzura. U Varavi i Istonom Berlinu okupacija ehoslovake je doekana kao veliko olakanje. Okupaciju su osudile i komunistike zemlje Kina, Jugoslavija i Albanija. Zapad je otro osudio Sovjete, ali po njegovom miljenju , kao i ranije, bila je to isto unutranja stvar Sovjetskog Saveza i jednog od njegovih saveznika. Zvanini Vaington i Pariz pokazali su da dugoronih posljedica ove invazije nee ni biti. im se stiala bura, sovjetski rukovodioci su zapoeli novu diplomatsku ofanzivu da bi ubjedili Zapad da ono to se dogodilo u ehoslovakoj ne predstavlja prepreku normalizaciji odnosa izmeu Istoka i Zapada. Sada je postalo jasno da samo od Moskve moe da potekne inicijativa o promjenama unutar samog komunizma. Upad u ehoslovaku potvrdio je da je sovjetska netrpeljivost prema drugaijem politikom sistemu i dalje ista.

Problem separatizma i terorizma Nova Evropa, koja je nastala poslije 1945. godine, etniki je postala hegemonija nego ranije, jer su povuene nove granice i stanovnitvo je raseljeno. No, ako se uzmu u obzir raniji istorijski periodi, vidi se da potpuna homogenost nikada nije bila mogua. vicarska, Belgija, Jugoslavija i ehoslovaka su primjeri drava u kojima ivi vie naroda. I veina ostalih evropskih drava nije etniki homogena, jer u njima ive nacionalne manjine. Tokom prve dvije decenije poslije rata separatizmi i nacionalizmi nisu bili primjetni, ali je sedamdesetih i osamdestih godina dolo do njihovog buenja u nekim dravama. Povodom buenja nacionalistikih zahtjeva mogu se nai razliita objanjenja. S jedne strane, to su sve vea demokratizacija Evrope i odreene politike slobode u paniji, Jugoslaviji i Sovjetskom Savezu. Nacionalna svijest je i ranije postojala meu Slovencima, Baskijcima i Azerbejancima, ali su pod Titom, Frankom i sovjetskim reimom problemi rjeavani po kratkom postupku. U Zapadnoj Evropi obnova nacionalizma meu manjinama bila je dio opteg procesa, koji ima ekonomske i kulturne razloge. To je oigledan primjer nacionalizma u kotskoj, gdje je uzrok otpor prema vlasti iz Londona. Naime, sa slabljenjem ekonomske situacije u Engleskoj sve je vei bio zahtjev za odcjepljenjem. Tako je na referendumu, odranom 1979. godine u kotskoj 32% glasaa glasalo za odcjepljenje. U drugim sluajevima, pored siromatva, uzrok separatizma je bila tradicionalna vjerska i meunacionalna netrpeljivost. Najoigledniji primjer svega tog je situacija u Sjevernoj Irskoj, panskoj pokrajni Baskiji i na Kosovu. Takoe veliki problem u Evropi, pored separatizma, sedamdesetih godina postao je terorizam, koji je aktuelan i dan danas. Terorizam u Evropi sedamdesetih godina usko je bio povezan sa tenjama separatista u pojedinim evropskim zemljama. Najvee dvije teroristike organizacije u Evropi su postale baskijska ETA i Irska Republikanska Armija IRA. Ove dvije organizacije su najizdrljivije i one nisu djelovale izvan granica panije, odnosno Sjeverne Irske i Velike Britanije. Pored njih u Zapadnoj Evropi je bilo nekoliko manjih teroristikih grupa sedamdesetih godina. Najpoznatije od njih su italijanske Crvene brigade i zapadnonjemaka Bader-Majnhof grupa. One su izvodile manje teroristike napade i ubistva bankara, visokih dravnika i veeg broja njemakih industrijalaca. Najzlokobniji su bili sluajevi terorizma onih koji su radili za Iran, Libiju i Siriju. Ti napadi su prije svega bili usmjereni protiv politikih emigranata iz tih zemalja, ali su im mete ponekad bile u Zapadnoj Evropi, ukljuujui i civilno vazduhoplovstvo, to je odnosilo velike rtve. Kada bi zapadnoevropske vlasti uhvatile i osudile teroriste, njihovi sponzori bi odgovorili otimanjem talaca i drugim napadima. Mnoge zapadnoevropske drave nisu bile

dovoljno odlune po pitanju terorizma. Stalno su se nadale da se protjerani teroristi nee vratiti. Takvo poputanje ilo je na ruku teroristikim napadima i u nekoliko sluajeva neposredno je odgovorno za teroristike operacije velikih razmjera. Uestalost teroristikih napada se smanjila poslije amerikog vazdunog napada na Libiju. Problemi separatizma i terorizma nisu nikada do kraja rijeeni. Oni i danas, ali u manjem obimu, prate savremenu Evropu. U nekim sluajevima razdori su lokalizovani, a u drugim vjerovatno nikada nee biti postignuto zadovoljavajue rjeenje. Naime, pravda prema jednoj grupaciji neminovno e izazvati veliku nepravdu prema drugoj. Samim tim sasvim bi bilo nerealno oekivati da e ujedinjena Evropa rijeiti sve protivrjene zahtjeve tolikog broja razliitih etnikih grupa. Zatita ivotne sredine i pokreti zelenih Najzanimljivija nova politika snaga, koja se u Evropi pojavila sedamdesetih godina bile su partije ''zelenih''. Ove su se partije bavile ekolokim pitanjima, koja su uveliko prevazilazila politike i hladnoratovske granice. Kroz partije zelenih ekologija je tek sedamsedetih prerasla u politiku silu, to je bilo prouzrokovano sve veim zagaivanjem vazduha i vode, a time ujedno cjelokupne ivotne sredine. Iako je ekologija tek sedamdesetih godina prerasla u politiku silu, ona se javila mnogo ranije. Naime, termin ''ekologija'' je sredinom 19 vijeka prvi uveo njemaki filozof Ernest Hekel, koji se bavio prirodom. U sve veim dijelovima Evrope vazduh vie nije bio prijatan ni zdrav, zbog koliine azota i sumpora u izduvnim gasovima motornih vozila, fabrikih dimnjaka i elektrana. Ova zagaenja su uzrokovala pojavu kiselih kia i rupe na ozonskom omotau. Postalo je nezdravo piti vodu, a mnoge rijeke i jezera postali su bioloki mrtvi i u njima je bilo zabranjeno kupanje. Objavljeno je da su najvee evropske rijeke Dunav, Rajna, Volga i Visla zagaene do te mjere, da se voda iz njih ne moe koristiti ni za industrijske svrhe. Sjeverno, Baltiko, posebno Sredozemno more, sadravali su dosta azota i opasnih metala, da su u jednom trenutku bili opasni po zdravlje. Neka jezera u Sovjetskom Savezu vie nisu mogla ni biti spaena. U Zapadnoj Evropi stanje je bilo loe, a mnogo gore na istoku gdje je isparenje sumpor-dioksida bilo etiri puta vee nego na zapadu. Najvea teta poinjena je evropskim umama. Sedamdesetih godina svima je bilo jasno da ume umiru i da se umska flora i fauna smanjuje. U Poljskoj i ehoslovakoj oko etvrtina uma je bila ve mrtva ili u procesu izumiranja. Jedino je neto vei procenat oteenih uma bio u Finskoj i Zapadnoj Njemakoj, mada u odreenom stepenu nijedna zemlja nije bila poteena. Razvoj partija zelenih obino je bio uslovljen raznim problemima koji nisu imali veze sa

zatitom ivotne sredine. Najvei broj partija zelenih preuzeo je tradicionalna uvjerenja ljevice i bili su u opoziciji u odnosu na sve ostale. Svi su poeli rad lokalno, potom su se aktivnosti proirile na oblasti i regije, da bi u krajnjem ishodu prerasli u nacionalnu stranku. Najuspjeniji su bili njemaki zeleni. Oni su poeli kao grupa graana. Godine 1979. postali su politika stranka, a prvi put parlamentarna stranka 1983. godine. U Bundestagu su imali etrdeset dva predsatvnika, a na regionalnom nivou, u oblasti Hesen i Zapadnom Berlinu bili su koalicija na vlasti. Uspjeha su imali i u vedskoj, vicarskoj i Austriji. ak i u zemljama, gdje nisu uli u parlament, kao u Velikoj Britaniji i Francuskoj, moralo se s njima raunati kao sa lokalnom snagom. U Istonoj Njemakoj i ehoslovakoj, koje su estoko bile pogoene unitavanjem ivotne sredine, ekoloke grupe su imale znaajnu ulogu u dogaajima, koji su doveli do pada komunistikog reima. Istorijska zasluga zelenih je velika. Oni su uvidjeli posljedice zagaenja i insistirali su da se zatite prirodna bogatstva i natjerali su sve da razmiljaju o granicama razvoja. Zeleni nisu imali ideolokih predrasuda i sama ta injenica im je olakala djelovanje kako na Zapadu kao politikih partija, tako i na Istoku kao ekolokih pokreta. Osamdesetih ekoloka svijest je bila jaka i bili su vidljivi prvi rezultati. Naime, donijete su zakonske odredbe o smanjenju zagaenosti voda i vazduha. Tako je tokom osamdesetih zagaenje vazduha u Velikoj Britaniji smanjeno za 20%. Oien je jedan dio sredozemne obale, a znaajan napredak u smanjenju zagaenosti postignut je i u Sjevernom moru. Dakle, uz pritisak zagovornika zatite ivotne sredine, partija i pokreta, sedamdesetih i osamdesetih godina postignut je znaajan napredak u ouvanju ivotne sredine u naknadi ve poinjene tete. Sporazumi o smanjenju nuklearnog oruja Razvoj nuklearne tehnologije bio je popraen sa uznemirenosti zbog razvoja i irenja nuklearnog naoruanja. Pitanja kako sprijeiti ulazak drugih drava u nuklearnu elitu, bili su vidovi ireg problema kontrole naoruanja koji su zamijenili pristupe naoruanju ezdesetih godina. I u Vaingtonu i u Moskvi oivjelo je ponovno zanimanje za meusobnom komunikacijom. Razgovori o ograniavanju stratekog oruja SALT poeli su krajem 1969. godine. Na pregovorima 1970. u Beu, a zatim i na Konfernciji u Helsinkiju, Amerikanci su preuzeli inicijativu predloivi potpunu zabranu pokretnih kopnenih lasirnih rampi. Godine 1971. postignut je dogovor o morskom dnu, koji je zabranjivao postavljanje nuklearnog oruja na morsko dno. Sporazum o ofanzivnim raketama SALT, potpisan je 1972. godine i imao je rok vanosti do 1977. godine. On je predviao samo zamrzavanje izgradnje novih kapaciteta, ali

je doputao zamjenu zastarjele opreme na kopnu i podmornicama modernijom opremom. Sovjetski Savez i Sjedinjene Amerike Drave su se dogovorili da e nastaviti pregovore o SALT-u. Novi sporazum trebao je sadravati sve to je isputeno iz sporazuma iz 1972. godine. Sjedinjene Amerike Drave su ostale pri svom zahtjevu, koji su Sovjeti odbacili o potpunoj zabrani pokretnih kopnenih lansirnih rampi. Sovjeti su bezuspjeno pokuali ukljuiti u sporazum odredbe o bombarderima velikog dometa, koji su inili znaajan dio amerikog arsenala. Amerikanci su imali vie od 500 takvih aviona, dok su ih Sovjeti imali svega 140. najvei problem su bile rakete MIRV, koje su nosile vie bojevih glava. Sovjetski Savez do tada nije imao MIRV-e, ali su Sovjeti imali vei broj interkontinentalnih raketa velikog dometa. Do pomjeranja s mrtve take u pregovorima o sporazumu SALT 2, dolo je sredinom 1974. godine, kada je tadanji predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, Riard Nikson, posjetio Moskvu. Na tom sastanku je izraena politika volja da se postigne sporazum. No, sama sloenost pitanja i tehniki aspekti, koji su se neprestano mijenjali, bili su jai od pregovaraa. Rasprave su prekinute poetkom 1977., ali je novi predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, imi Karter, kasnije iste godine iznio nove prijedloge, a zatim zaustavio razvoj neutronske bojne glave i bombardera velikog dometa B-1. Nakon toga, 1979. godine, potpisan je sporazum SALT 2. Glavna odredba SALT-a 2 bilo je smanjivanje sistema za lansiranje nuklearnog naoruanja. Bilo je predvieno da se broj sistema na svakoj strani od 2400 smanji na 2250 u 1985. godini. SALT 2 nije ratifikovan zbog protesta javnosti u Sjedinjenim Amerikim Dravama i sovjetske invazije na Afganistan. Nove korake u pregovorima o razoruanju uzrokovala je promjena na elu Sovjetkog Saveza i promjena raspoloenja u Vaingtonu. Mihailu Gorbaovu je bilo potrebno smanjenje trokova kako bi spasio Sovjetski Savez od ekonomske katastrofe, a Ronald Regan da li sluajno ili ne, odluio je zamjeniti ulogu ''velikog bia'' ulogom ''velikog mirotvorca''. Dva su se lidera sastala prvi put u enevi 1985. godine. Nije dogovoreno nita vano, ali su obje sile shvatile da se njihov superstatus u svijetu smanjio, pa su morale priznati potrebu za razoruanjem. Nakon viegodinjih pregovora 1991. godine zakljuen je sporazum START 1, koji su potpisali predsjednici Dor Bu i Mihail Gorbaov. Naredne, 1992. godine, uslijedio je START 2, koji su potpisali Dor Bu i Boris Jelcin. Prema START-u 2 Sjedinjene Amerike Drave su trebale smanjiti svoje arsenale nuklearnog oruja s 12 600 na 3 500, a Sovjetski Savez s 11 000 na 3 000. Obje strane su trebale eliminisati rakete tipa MIRV. Provoenje ovih sporazuma postalo je sloeno poto se Sovjetski Savez raspao na vie drava, od kojih su Rusija, Ukrajina, Bjelorusija i Kazahstan na svom teritoriju imali oruje predvieno sporazumom. Ukrajina, Bjelorusija i Kazahstan zasebno su se obavezale na provoenje

sporazuma i na uklanjanje sveg relevantnog oruja sa svoje teritorije u narednih sedam godina. Sporazumi START 1 i START 2 izazvali su velike, skupe i praktine probleme unitavanja nuklearnog oruja. Naime, oruje izumljeno za masovno unitenje nije bilo lako unititi. Kraj hladnog rata razotkrio je injenicu, da su hladni rat i nuklerano oruje dvije zasebne pojave, koje su se povezale i odravale stalnu dozu napetosti u Evropi tokom cijelog perioda hladnog rata. Hladni rat je zavrio, ali su problemi sa irenjem nuklearnog oruja i danas aktuelni. Naime, tokom hladnog rata nuklearne drave su pokuavale sprijeiti irenje nuklearnog oruja stalno obeavajui da e smanjiti vlastite nuklearne arsenale. Meutim, nisu uspjele sprijeiti irenje, jer nisu ispunile obeanja. Padom komunizma i nestankom Varavskog pakta istovremeno je dolo i do kraja hladnog rata, koji je ostavio NATO bez dotadanjeg ''neprijatelja'' i strategije. NATO je razradio novu strategiju i nastavio je da se iri prema granicama Rusije ukljuujui u svoje lanstvo zemlje, koje su bile lanice Varavskog pakta i drave koje su nastale raspadom biveg Sovjetskog Saveza. irenje i razvoj Evropske ekonomske zajednice Velika Britanija i zemlje koje su u poetku bile protiv projekta Evropske ekonomske zajednice shvatile su svoju greku i tokom ezdesetih godina su zahtjevale da se prikljue. No, miljenja o prijemu novih lanica unutar same Zajednice su bila razliita. Francuska je tokom ezdesetih godina postala vodea zemlja Evropske zajednice. De Gol je iskoristio svoje pravo veta da ne dozvoli Velikoj Britaniji ulazak u Evropsku zajednicu. Klima po pitanju prijema novih lanica u Evropsku zajednicu se poboljala nakon odlaska De Gola s vlasti u Francuskoj sredinom 1969. godine. Na predsjednikom poloaju ga je naslijedio or Pompidu, ovjek koji je bio drugaijih vidika od svog predhodnika. Istovremeno je dolo i do promjena u britanskoj vladi. Novi britanski premijer postao je Edvard Het, koji je inae i ranije bio zagovornik britanskog lanstva u Evropskoj zajednici. U decembru 1969. godine predsjednici vlada est zemalja lanica Evropske zajednice opredjelili su se na sastanku u Hagu za prijem Velike Britanije i novih zemalja u lanstvo Evropske zajednice. Nakon toga su zapoeli pregovori o prijemu novih lanica, koji su zavreni sredinom 1972. godine potpisivanjem sporazuma o prijemu. Velika Britanija, Irska i Danska zvanino su postale lanice Evropske zajednice od 1. januara 1973. godine. Norveka je takoe vodila pregovore s Evropskom zajednicom, ali je odluka njezine vlade o ulasku u lanstvo odbijena na referendumu. Broj lanova Evropske zajednice bilo je otvoreno pitanje od njenog osnivanja. Prijem

novih lanica 1973. godine nije ugrozio njenu djelotvornost. Osamdesetih godina dolazi do novog irenja Evropske zajednice. Prvo u lanstvo Zajednice 1981. godine ulazi Grka, a zatim i nove lanice 1986. godine postaju panija i Portugalija. Turska je molba odbijena s izgovorom kako je Zajednica ne moe razmatrati, jer je zauzeta dovravanjem jedinstvenog trita do 1993. godine. No, nije javno objavljeno da je Zajednica bila nevoljna primiti dravu ije potovanje ljudskih i osnovnih naela graanskog ponaanja nije bilo uzorno. Tako je osamdesetih godina Evropska ekonomska zajednica brojala dvanaest lanica. To je irenje stvorilo probleme administrativne i politike sloenosti. Pritisci za dalje irenje dolazili su od drava, koje su mijenjale svoje ranije odluke o rezervisanosti prema Evropskoj zajednici i od bivih komunistkih zemalja, koje su se nadale da e u Evropskoj zajednici nai bri put za svoj ekonomski oporavak. Uporedo sa teritorijalnim irenjem, izgraivani su elementi vreg povezivanja zemalja lanica Zajednice. Prvo je juna 1968. godine uspostavljena carinska unija. To znai da su se raspustile carinske slube nacionalnih drava i da je uspostavljena zajednika carinska sluba prema treim dravama. Briselskim ugovorom iz 1975. godine osnovan je Evropski finansijski sud, kao i prenoenje veih nadlenosti, vezanih za zajedniki budet na Evropski Parlament. Godine 1976. uvedeni su direktni izbori za Evropski Parlament. Prvi direktni izbori za zajedniki Parlament su odrani 1979. godine i odziv glasaa na tim izborima je bio neto vie od 60%. Iste godine je zaivio Evropski monetarni sistem. Funkcija toga sistema je bila odravanje fiksnog meusobnog odnosa valuta. Evropski monetarni sistem bio je prelazni korak ka Evropskoj monetarnoj uniji s jednom valutom. Osamdesetih godina izvrena je modifikacija i dopuna postojeih modusa odluivanja unutar organa Zajednice. Tu pripada uvoenje novog procesa odluivanja, koji je predviao da se odluke u Vijeu ministara donose kvalifikovanom veinom. Evropski Parlament, koji je do tada imao samo savjetodavnu funkciju, dobio je vei uticaj. Time su uspostavljeni bitni temelji za budui razvoj Zajednice. Decembra 1991. godine evropsko vijee je na konferenciji u Mastrihtu donijelo odluku o prihvatanju ugovora o Evropskoj Uniji. Ovaj ugovor je potpisan u februaru 1992. godine, a stupio je na snagu 1. novembra 1993. godine. Mastrihtkim ugovorom roena je Evropska Unija u koju je automatski integrisana Evropska ekonomska zajednica sa svim svojim pravnim organima. Pored toga temelji Unije su bili zajednika spoljna i bezbjedonosna politika, te saradnja u oblasti pravne i unutranje politike. Sve to predstavlja elemente vrste meudravne saradnje unutar Unije. lanice Evropske unije su na svom tritu proglasile ''etiri velike slobode''. To su:

1) sloboda kretanja roba 2) sloboda pruanja usluga 3) sloboda cirkulacije kapitala 4) sloboda kretanja ljudi Evropska Unija je federacija u svemu osim u imenu. Nacrt ugovora je priznao tu injenicu, ali je rije da je federacija izbaena iz potovanja prema britanskoj osjetljivosti. Svi graani Unije su, pored svojih nacionalnih drava, dobili zajedniko dravljanstvo Evropske Unije. Evropska Unija je dvadesetih godina poela pripreme za svoje proirenje. Godine 1995. lanice Unije su postale Austrija, Finska i vedska. Poto ima jo mnogo drava zainteresovanih za lanstvo u Uniji, Unija je 1995. godine objavila Bijelu knjigu, popis uslova i reformi, koje zemlje kandidati moraju ispuniti da bi se mogle integrisati u Zajednicu. Raspad Sovjetskog Saveza Nakon odlaska Hruova s vlasti 1964. godine na elo Sovjetskog Saveza je doao Leonid Brenjev, koji je vladao sve do svoje smrti 1982. godine. Pod njegoovom vlasti sovjetske trupe su okupirale ehoslovaku 1968. i Afganistan 1980. godine. Njegovo vrijeme biljei vrhunac detanta. Prvi dio njegove vladavine obiljeio je vrijeme privrednog rasta i produktivnosti. Tako su sedamdesetih godina podignute hiljade novih fabrika. Krajem sedamdesetih situacija se mijenja i dolazi do zastoja u produktivnosti i proizvodnji, to automatski rezultira loim ivotnim standardom veine stanovnitva. Glavni uzrok tome je pojava korupcije i zloupotrebe vlasti. Tako je poetkom osamdesetih godina sve vie ljudi u Sovjetskom Savezu vjerovalo da je sistem zastario, da je pogrean i da e dovesti do propasti. Stanje apatije masa nastavilo se i za vrijeme kratkotrajne vlasti Jurija Andropova, koji je preminuo 1984. i njegovog nasljednika Konstantina ernjenka, koji je preminuo 1985. godine. Godine 1985. generalni sekretar partije postao je Mihail Gorbaov. Sovjetski Savez je tih godina dostigao vrhunac krize. Njegova prevlast nad Istonom Evropom nije se mogla vie odrati, a samom Sovjetskom Savezu je prijetio raspad. Izuzetno politiki hrabar Gorbaov je krenuo revolucionarnim putem ekonomskih i politikih reformi pod dvostrukom parolom glasnosti i perestrojke. Perestrojka je znaila preureenje cjelokupnog privrednog sistema. Gorbaov je uporno tvrdio da se perestrojka ne moe postii bez glasnosti i da glasnost namee ne samo ukidanje cenzure i pokoravanja, nego i reformu cijelog politikog sistema, ukljuujui ukidanje monopola Komunistike partije i njene kontrole nad dravnim institucijama. Koliko god bila nekima neugodna, glasnost se lako shvaala. No perestrojka je

bila nejasna koncepcija, jer je nagovjetavala promjenu ne navodei njen tempo niti definiui novi sistem koji bi trebao zamijeniti stari. Zato je razvoj perestrojke tekao nesigurno i neorganizovano. Mnogi su je osporavali. Opstruisale su je hiljade ljudi, ije je poloaje mogla ugroziti. Komplikovalo ju je i ekonomsko stanje, koje je i dalje nazadovalo. Uz to je privreda doivjela udare padom cijena nafte i havarije nuklearne elektrane u ernobilu 1986. godine. Sve je to dovelo do opteg nezadovoljstva i neuspjeha perestrojke. Na politikom polju reforma je bila mnogo djelotvornija. Glavna prekretnica u tom procesu je bila 19. partijska konferencija, koja je odrana juna 1988. godine. Na ovoj konferenciji donijeta je odluka da se ustavom utvrdi neprikosnovena vladavina zakona koja treba da postane ivotna norma. Da bi se to postiglo trebalo je izvriti velike promjene u zakonodavnom sistemu zemlje. U tom je procesu 1990. godine ukinut lan 6 Ustava Sovjetskog Saveza prema kome je Komunistika partija zvanino bila vladajua politika snaga. Gorbaov je 1988. godine izvrio partijski udar i istku u Centralnom komitetu, iskljuivi sve lanove, koji su mu mogli ometati planove. Njihova mjesta popunio je podobnim lanovima, koji su ga u septembru 1988. godine izabrali za predsjednika Sovjetskog Saveza umjesto Andreja Gromika, koji je usluno dao ostavku. Poto je potisnuo Komunistiku partiju u drugi plan, morao je dati republikama istaknuto mjesto. U tu svrhu osnovao je Savjet Federacije, u koji je pored njega ulazilo i svih petnaest predsjednika sovjetskih republika. Ukinuo je i Ministarsko vijee i zamijenio ga neprestinim kabinetom strunjaka. Politiku i privrednu reformu Sovjetskog Saveza istovremeno je ometalo izbijanje nacionalnih pokreta, koji su poeli perastati u separatizme. Sve do 1987. godine, nain na koji je Sovjetski Savez rijeio nacionalno pitanje istican je kao uzor za ovjeanstvo. Spolja je isticana slika sklada i saradnje, a u stvari je bilo drugaije, jer ostali narodi Sovjetskog Saveza nisu voljeli dominantan narod Ruse. Vrenja je bilo i ranije, ali su iz raznih razloga rijetko izbijali na povrinu. Jedan od tih razloga bila je i policijska prinuda. Pojava novog ruskog nacionalizma izazvala je slina kretanja i u neruskim republikama. Naime, pritisak, koji su Rusi vrili u pogledu kulturne asimilacije, bio je u sukobu sa nacionalnim potvrivanjem neruskih etnikih grupacija. Od petnaest republika Sovjetskog Saveza samo su Rusija, Bjelorusija i Ukrajina preteno slavenske. Ukrajina se istorijski kolebala izmeu podlonosti Moskvi i svoje nezavisnosti. I ostale republike su gajile sline osjeaje nepravde i separatistike tenje. Budui da je toliko razliitih naroda trailo potvrivanje svojih istorijskih zahtjeva, Rusi su poeli tvrditi da su sve vrijeme bili eksploatisani da im niko nije zahvalan i da na kraju hoe da budu gospodari u vlastitoj dravi. Bilo je nemogue utvrditi da li je Ruse iskoriatvao preostali dio Sovjetskog Saveza ili je bilo obratno. U svakom sluaju, injenica je

da su Rusi na silu zauzeli veliki broj republika, a ne da su one svojom voljom ule u zajednicu. Sve je ukazivalo da je raspad Sovjetskog Saveza neminovan. Putem nezavisnosti prve su poetkom 1990. godine krenule baltike republike Letonija, Estonija i Latvija. Na tom putu im se neto kasnije pridruila Ukrajina i ostale republike. Gorbaov je, da bi pokuao oivjeti veze, koje su bile u Sovjetskom Savezu, osnovao Zajednicu Nezavisnih Drava. Meutim, ona je samo bila rjeenje za blai i postepeni raspad SSSR-a.U Rusiji je sredinom 1990. godine na predsjednikim izborima pobjedio Boris Jeljcin, koji je bio opredjeljen za nezavisnost Rusije. Kljuni ljudi Komunistike partije, vojske i KGB-a su izveli u Moskvi , avgusta 1991. godine, neuspjeli dravni udar. Time je obiljeen kraj komunizma u SSSR-u i ubrzo je dolo do konanog raspada Sovjetskog Saveza. Gorbaov je dovoljno osigurao da se poslije njegovog pada 1990. ne vrati stari poredak. Pad komunizma u zemljama Istonog bloka U istoriji novije Evrope, kljuna je bila 1989. godina, koja je obiljeena padom komunistikih reima, koji su bili pod sovjetskim patronatom u zemljama Istone Evrope. Pad komunizma u istonoevropskim zemljama usko je povezan sa promjenama u Sovjetskom Savezu. Naime, dogaaji iz 1956. i 1968. godine su dokazali da do promjena nee doi sve dok taj proces ne krene iz samog Sovjetskog Saveza. To se i dogodilo kada je Mihail Gorbaov doao na vlast u Sovjetskom Savezu. On je zapoeo proces reformi u Sovjetskom Savezu i odrekao se sovjetske dominacije nad zemljama Istone Evrope. U svim istonoevropskim zemljama, osim Rumunije, komunistiki reimi su pali mirno. Samo je u Rumuniji reim odgovorio silom, ali je ubrzo doivio krah. Prva promjena reima u Istonoj Evropi dogodila se je Poljskoj. Jo 1986. godine bilo je jasnih naznaka da se vlada Vojceha Jaruzelskog klima. U septembru iste godine amnestirani su svi protivnici reima. Privredna situacija se pogoravala i dolo je do niza dugotrajnih trajkova. U takvoj situaciji javio se opozicioni pokret Solidarnosti. Ne obazirui se na protivljenje vojske i tvrde partijske frakcije, Jeruzelski je legalizovao Solidarnost u aprilu 1989. godine i pristao je na uvoenje viestranaja. Na izborima, koji su odrani u junu iste godine Solidarnost je dobila 99 od 100 mjesta u Parlamentu. Nakon toga formirana je vlada, iji je predsjednik postao Tadeu Mazovjecki. Tako je Poljska postala prva zemlja u Istonoj Evropi, koja je dobila nekomunistiku vladu nakon vie od etrdeset godina. Imenovanje ove vlade podrao je i sam Gorbaov. U januaru 1990. godine odrani su i predsjedniki izbori, na kojima je pobjedio Leh Valensa, lider Solidarnosti. Sada je bilo jasno da je komunizam definitivno pao u Poljskoj i njezin tok istorije je krenuo novim putem.

U maju 1988. godine na elo Komunistike partije Maarske, poslije smrti Janoa Kadara, doao je Karolj Gros. Proces promjene reima u Maarskoj je krenuo i junu 1989., kada je u Budimpeti vraeno tijelo Imre Naa, pogubljenog 1956. godine. Njegova sahrana pretvorila se u velike demonstracije protiv reima. Tada je i partijsko rukovodstvo odalo poast Nau. Nakon toga se partija sredinom ljeta transformisala u Socijalistiku stranku, pokuavajui sebe predstaviti u novom svjetlu i tako sauvati svoju mo. Uveden je viestranaki sistem, a najjae opozicione stranke su postale Savez slobodnih demokrata i Demokratski forum. Na izborima odranim poetkom 1990. godine najvie glasova je osvojio Demokratski forum. Predsjednik Maarske postao je Joef Antal, koji je bio lan Stranke desnog centra. Pad reima u ehoslovakoj bio je najbri. Kljuni datum je bio 17. novembar 1989. godine, kada su sazvane demonstracije u znak sjeanja na pedesetu godinjicu pogubljenja devet ekih studenata od strane njemakih okupatora. Demonstracije su se pretvorile u protesni mar protiv reima i traene su hitne promjene. Dvadesetog novembra formiran je Graanski forum za kordinaciju opozicionih aktivnosti, na ijem elu je bio dramski pisac Vaclav Havel. Od tada su svakodnevno odravane masovne demonstracije. Nakon toga, 24. novembra, Politbiro je podnio kolektivnu ostavku i komunistiko rukovodstvo je pod pritiskom naroda odstupilo. Aleksandar Dubek ponovo je vraen na poloaj predsjednika parlamenta, s kojeg je smijenjen poslije sovjetskog upada 1968. godine. Umjesto Gustava Husaka novi predsjednik ehoslovake postao je Vaclav Havel. Njegov poloaj je ovjeren i na izborima odranim naredne godine. Nakon pada komunizma u ehoslovakoj ona se raspala na dvije drave, koje su u budunost krenule samostalno. Bugarska je jedina zemlja istonog bloka u kojoj su dravni udar izveli lanovi Politbiroa. Naime, u Bugarskoj je Todor ivkov vladao ak due nego Jano Kadar u Maarskoj. Na sjednici Centralnog komiteta, koja je odrana 10 novembra 1989. godine, ivkov je iznenaeno sluao kako njegovi dotadanji saradnici itaju tekst njegove ostavke. Na mjestu predsjednika naslijedio ga je Petar Mladenov. U frakciji protiv ivkova bili su mlai ljudi, svjesni da su neophodne neke reforme. Poto ivkov nije bio spreman da se povue, kojem je bilo skoro osamdeset godina, bio je sklonjen. Na slobodnim izborima, koji su u Bugarskoj odrani u junu 1990. godine, bivi komunisti kao Socijalistika partija osvojili su 47% glasova i tako reformisani jo neko vrijeme uspjeli opstati na vlasti. No, partija je protiv sebe imala veinu stanovnitva. Politika borba za vee slobode se nastavljala i predsjednik Mladenov je podnio ostavku. Njega je 1992. godine zamijenio lider Saveza demokratskih snaga eljo elev. U Rumuniji je pad komunistike diktature ostvaren uz velike rtve. Nikolaj auevski je

vjerovao da je najbezbjednije ustolien od svih istonoevropskih vladara. On je iskoristio Komunistiku partiju za svoju zloudnu tiraniju. Sve to mu je omoguio obimni sistem potkazivanja, dobro opremljena privatna vojska i posebno okrutna policija. Rumunska revolucija je karakteristina po tome to nije imala svoje istaknute voe, ve je bila djelo irokih narodnih masa, koje su ustale protiv tiranije. Kap koja je prelila au punu gnjeva, bilo je proganjanje protestantskog sveenika Maara Lasla Tokea u Temivaru. Zbog toga su 17. decembra 1989. godine u Temivaru izbile demonstracije, koje su uguene uz mnogo rtava. U znak solidarnosti sa Temivarom izbile su masovne demonstracije u Bukuretu i drugim rumunskim gradovima. Sve se odvijalo velikom brzinom i demonstracije su se pretvorile u sveoptu borbu protiv auevskove tiranije. auevsku je naredio 22. decembra da vojska otvori vatru na demonstrante. No, ta naredba nije potovana. Ministar odbrane je izvrio samoubistvo, a vojska se suprotsatvila tajnoj policiji. Bio je to kraj diktature. auevsku je pokuao pobjei sa svojom suprugom, ali su uhvaeni. Vojni sud ih je 25. decembra osudio na smrt i odmah su pogubljeni. Nekoliko sedmica poslije pada diktature, u Rumuniji su se javile stare tradicionalne stranke. Bivi komunistiki lideri, koji su kovali zavjeru protiv auevskog, osnovali su Nacionalni front spasa, kao prelaznu vladu. Na optim izborima, odranim u maju 1990. godine, Nacionalni front spasa je odnio pobjedu, a njegov lider Jon Iliesku je postao predsjednik Rumunije. U Rumuniji je dolo do pada diktature, ali nije dolo do radikalne promjene, kao u Poljskoj, Maarskoj i ehoslovakoj. Godina 1989. je bila godina revolucija. Bile su to revolucije protiv diktature i korupcije. S obzirom da su komunistike partije bile na vlasti u zemljama Istone Evrope, one su bile odgovorne za te probleme. Samim tim su revolucije bile usmjerene protiv tih partija i time ujedno protiv samog komunizma. Glavni faktori koji su doprinijeli padu komunizma i sovjetske prevlasti nad zemljama Istone Evrope su slabija privredna situacija nego na Zapadu, dugogodinji protesti intelektualaca i sam Gorbaov. Potrebno je istaknuti da istonoevropske revolucije 1989. godine nisu izbile naglo ve su bile nastavak neuspjelih pobuna 1956. i 1968. godine. Revolucije nisu rijeile ekonomske probleme u zemljama koje su se nale u tranziciji. Prema poreenju sa zemljama Zapadne Evrope materijalno stanje u tim zemljama je loe. Ipak veina stanovnika tih zemalja je bila materijalno imunija od stanovnika Azije ili Afrike. Uz sav trud da uhvati korak za Zapadnom Evropom Istona Evropa je jo vie osiromaila. Najvanija posljedica istonoevropskih revolucija i raspada Sovjetskog Saveza bio je automatski nestanak Varavskog pakta. Njegovim nestankom prestao je i hladni rat, iji su tamni oblaci vie od 40 godina prekrivali nebo savremene Evrope, koja e sada krenuti ponovo ljepim putem u zajedniku budunost.

Ujedinjenje Njemake Njemaka je poslije Drugog svjetskog rata imala prvorazredni znaaj za Evropu. Naime, Zapadna Njemaka je bila zemlja s najveim brojem stanovnika u zapadnoj Evropi, a njena privreda najjaa. Cjelokupna Njemaka bila je znaajna zbog svog geopolitikog poloaja. Hladni rat je izmeu ostalog izbio i zbog Njemake, jer bez nje Zapadna Evropa nije mogla da se brani. Tokom cijelog perioda hladnog rata oba suprotstavljena bloka imali su razliite poglede na rjeenje njemakog pitanja. Zapad je teio ujedinjenju Njemake, koja bi bila pod njegovom kontrolom. Sovjetski Savez je teio da izbori neutralni status za Zapadnu Njemaku. Tako bi je izvukao iz Zapadnog bloka i time automatski uveliko oslabio njegove pozicije u Evropi. Do konanog rjeenja njemakog pitanja nije se moglo doi sve do slabljenja jednog od suparnikih blokova u Evropi. To se i dogodilo 1989. godine, kada je dolo do previranja u Sovjetskom bloku, a tako i u samoj Istonoj Njemakoj. Time su omogueni uslovi za rjeenje njemakog pitanja. Previranja u Istonoj Njemakoj su krenula tokom avgusta 1989. godine, kada su hiljade Istonih Nijemaca okupirale zapadnonjemake ambasade u Budimpeti, Varavi i Pragu traei azil. Maari su poetkom septembra odluili da ih puste da preu na Zapad. Isto su poslije toga uinili esi i Poljaci. Vlasti u Istonoj Njemakoj su zahtjevale da vozovi sa izbjeglicama iz Praga i Varave preu preko njene teritorije. To je izazvalo nove demonstracije i prebjege u Zapadnu Njemaku. Od tada je svakodnevno iz Istone u Zapadnu Njemaku znalo prebjei oko dvije hiljade ljudi. Oni koji su odluili da ostanu u Istonoj Njemakoj ni u kom se sluaju ne smiju smatrati pristalicama vladajueg reima. Ni teoretski nije bilo mogue zamisliti, a kamoli izvesti kolektivan prebjeg na Zapad miliona Istonih Nijemaca. Ulje na kljualu situaciju dolila je i odluka istonoberlinskog Politbiroa, koji je dao svoju podrku masakru na trgu Tjenammen u Pekingu. Najvie demonstracija protiv reima odrano je u Lajpcigu. One su se odravale svakog ponedeljka uvee. Broj njihovih uesnika se poveavao iz sedmice u sedmicu. Od samo nekoliko stotina demonstranata u septembru njihov broj je 16. oktobra dostigao oko 200 hiljada. I u Berlinu je istog dana izalo oko pola miliona ljudi. Policija je pokuala da rastjera demonstrante, ali zbog velikog otpora nije uspjela u tome. Slijedeeg dana, 17. oktobra, predsjednik Istone Njemake, Erik Honeker, podnio je ostavku i svoju dunost predao Egonu Krencu. No, Krenc, Politbiro i vlada su podnijeli neopozive ostavke 8. novembra. Predsjednik privremene prelazne vlade postao je Hans Modrov. Tih novembarskih dana 1989. godine dolo je i do ruenja berlinskog zida, koji je i fiziki podijelio Berlin 1961. godine. Ukinuta su ogranienja u putovanju i milioni Istonih

Nijemaca su sada mogli da iskoriste to pravo, koje im je bilo ukinuto. Na prvim slobodnim izborima, odranim u martu 1990. godine, u Istonoj Njemakoj najvie glasova osvojila je Kransko Demokratska Unija (CDU). Pad komunistikog reima u Istonoj Njemakoj izbacio je u prvi plan pitanje ponovnog ujedinjenja Njemake. Sa sigurnou se moe tvrditi da je to bila elja svakog Nijemca, bilo da je bio stanovnik Zapadne ili Istone Njemake. Veina Istonih Nijemaca smatrala je da Njemaka Demokratska Republika ne moe da opstane kao nezavisna drava. U Istonoj Njemakoj elja veine je bila da ujedinjenje bude brzo. Pregovori izmeu dvije Njemake trajali su tokom cijelog proljea i ljeta 1990. godine. Uopte nije bilo sporno teritorijalno integrisanje Njemake demokratske Republike u Saveznu Republiku Njemaku. To je rijeeno tako to e se teritorija Istone Njemake podijeliti u pet tradicionalnih pokrajina, koje e biti ukljuene u Saveznu Republiku Njemaku. Glavna tema pregovora je bilo pitanje integracije istononjemake privrede. Zapadnonjemaka vlada je obeala da e istononjemaku valutu konvertirati u njemku marku po kursu jedan za jedan. Ipak nita nije moglo zaustaviti kolaps istononjemake industrije. No, Helmut Kol je obeao da e podii standard istonih Nijemaca na nivo prosperiteta zapadnih Nijemaca. Ponovno ujedinjenje Njemake nalo se i na meunarodnom dnevnom redu. Poslije jednog perioda oklijevanja, zapadni saveznici su prihvatili neizbjenu realnost. Meutim, ta ideja nije bila ba popularna meu susjedima na Istoku. Gorbaov je nakratko pokuao osigurati neutralnost novoproirene drave, ali nije uspio. Na sastanku s Kolom prihvatio je lanstvo poveane Njemake u NATO-u. Za uzvrat je dobio dozvolu da se ruska vojska zadri u bivoj Istonoj Njemakoj do kraja 1995. godine. Dobio je i obeanje da njemake jedinice u NATO-u niti bilo koja druga jedinica NATO-a nee biti rasporeene u bivoj Istonoj Njemakoj. Sveano ujedinjenje Njemake obavljeno je 1.oktobra 1990. godine. Novoujedinjena Njemaka je bila teritorijalno manja od predratne Njemake. Naime, teritorija Istone Pruske ostala je u sastava biveg Sovjetskog Saveza, a teritorija iza linije Odra-Nisa je ostala u sastavu Poljske. Da nije dolo do pada komunizma i nestanka Varavskog pakta, vjerovatno jo neko vrijeme ne bi dolo do ujedinjenja Njemake. Meutim, injenica je da je ponovno ujedinjenje Njemake ponitilo jedan od rezultata poslijeratne hladnoratovske podjele Evrope.

Oporavak i razvoj industrije u Zapadnoj Evropi Posljedice Drugog svjetskog rata bile su katastrofalne po privredu cjelokupne Evrope. Naime, rat je donio velika razaranja i potpunu paralizu privrednih aktivnosti. Tako je industrijska proizvodnja u Zapadnoj Evropi 1946. godine bila na 20% nivoa proizvodnje iz 1939. godine. Jedino je Britanija, koja je imala manje direktne tete nego ostale zemlje kontinenta, uspjela povratiti predratni nivo proizvodnje ve 1946. godine. Veliki podsticaj oporavku zapadnoevropske privrede bio je Maralov plan. Iako je to bilo politiko orue usmjereno protiv komunizma u Evropi, plan je dao podrku zapadnoevropskoj industriji i ubrzao njen oporavak u jeku najjaeg perioda hladnog rata. Od 1947. do juna 1950. godine Maralovim planom u najugroenije zemlje Zapadne Evrope uloeno je oko 14 milijardi amerikih dolara. Najvei dio tog kolaa je dobila Savezna Republika Njemaka, ija je industrija bila najrazorenija. U njemaku industriju nije uloeno najvie samo zato to je bila najvie razorena, ve zato to je Njemaka bila obavezna platiti veliku ratnu odtetu, a to nije mogla bez jake privrede. Tako je nakon 1947. godine oporavak zapadnoevropske privrede bio bri od oekivanog i tako je proizvodnja 1950. godine za 35% procenata bila vea od predratne. Najupeatljiviji pomaci zabiljeeni su u proizvodnji elika, ija je proizvodnja izmeu 1947. i 1950. godine porasla za 70%, zatim cementa 80%, motornih vozila 150%, a naftnih proizvoda za 200%. U industriji su se poslije Drugog svjetskog rata, dogodile velike strukturne promjene. Naime, ugalj i elik bili su u osnovi nosioci industrijskog razvoja. Sve do 1945. godine ugalj je bio primarni izvor energije u industrijskoj proizvodnji. Ve tridesetih godina poela se osjeati nestaica uglja u Evropi. Tu nestaicu su uzrokovale sve vee energetske potrebe evropskog trita. Ta situacija se mijenja poslije 1945. godine. Od tada je ugalj postepeno zamijenjen naftom i njenim derivatima. Kako je nafta sada postala primarni izvor energije, automatski se razvila i naftna industrija. Tako su zapadnoevropski kapaciteti za preradu nafte porasli sa predratnih 4% na 20% u 1960., kada su podignute velike rafinerije u Roterdamu, Sautemtonu i Hamburgu. Takoe je u tom periodu izgraena i velika mrea naftovoda. Sve to nam ukazuje da je vie od 50% energetskih potreba u Zapadnoj Evropi ezdesetih godina pokrivala nafta. To dokazuju egzaktni podaci o uvozu nafte u Evropu. Naime, 1929. godine uvezeno je 17 miliona tona sirove nafte, a 1967. godine 450 miliona tona. Meutim, zavisnost od samo jedne vrste energije stvarala je nove probleme. Iako je nafta bila mnogo jeftinija od uglja, postojale su opasnosti od privremenih prekida u njenom snabdjevanju prije svega zbog politikih kriza na Bliskom Istoku. Evropske drave su pokuale da preduhitre ove nepovoljnosti istraivanjem drugih izvora energije, posebno nuklearne i prirodnog gasa.

Velike koliine prirodnog gasa pronaene su u Sovjetskom Savezu, Nizozemske i jo nekim zapadnoevropskim zemljama. Primjena nuklearne energije u proizvodnji elektrine energije zaostajala je zbog skupog tehnolokog procesa, ali je od osamdesetih godina postala jedan od najznaajnijih energetskih izvora u velikom broju evropskih zemalja. Veliki procvat poslije rata je doivjela hemijska industrija, koja je pedesetih godina utrostruila svoju proizvodnju. Tada je mnogo novih sintetikih sirovina zamijenilo prirodne sirovine poput prirodnih vlakana, drveta i ostalih sirovina u petrohemijskoj i farmaceutskoj industriji. Osim to su bile suoene sa meusobnom konkurencijom na kontinentu, evropske hemijske industrije nadmetale su se protiv divovskih amerikih koncerna, koji su plasirali svoje konkuretske proizvode na zapadnoevropsko trite. Evropska automobilska industrija dostigla je svoj veliki procvat ezdesetih godina. Njemaka je tih godina imala godinju proizvodnju oko tri miliona motornih vozila, a u isto vrijeme Velika Britanija i Francuska su proizvodile jedan i po milion vozila, a Italija milion vozila godinje. Tokom osamdesetih godina Italija, Francuska i velika Britanija su proizvodile oko dva miliona vozila godinje. to se tie vazduhoplovne industrije njen razvoj je bio sporiji poslije rata. Ni francuska, ni britanska avio industrija, sve do razvoja konkorda, nisu mogle da izdre trku sa amerikim proizvoaima aviona. Najvei evropski proizvoai elektrinih aparata su postali njemaki Simens, britanski Engli Elektrik i nizozemski Filips. Njemake firme su se specijalizovale za proizvodnju teke opreme, kao to su elektrine turbine i transformatori. Filips se bavio prije svega proizvodnjom televizora, radio-aparata i drugih kuanskih aparata. Jednom rijeju slobodno se moe rei da je industrijski razvoj u Zapadnoj Evropi poslije Drugog svjetskog rata bio snaan. Pored finansijske pomoi iz SAD-a, koja je dola u vidu Maralovog plana, sigurno je da do tako snanog razvoja ne bi dolo bez razvoja nauke i tehnologije, koji je takoe krenuo krupnim koracima poslije rata. To je bio napredak bez premca. Napredak u Zapadnoj Evropi je njenim stanovnicima omoguio vii ivotni standard, nego stanovnicima zemalja Istone Evrope i Sovjetskog Saveza. Privreda Sovjetskog Saveza i istonoevropskih zemalja Sovjetska privreda se brzo oporavila od ratnih razaranja. Industrijski oporavak Sovjetskog Saveza krenuo je krupnim koracima poslije rata. Poljoprivreda je slabije napredovala. Za slabije napredovanje poljoprivrede u Sovjetskom Savezu nisu bile samo loe etve ve i zato to joj u cjelokupnom sovjetskom privrednom sistemu nije dat odgovarajui znaaj.

Pod Staljinom je privredni sistem bio pod najstroijom kontrolom. Osnovno pravilo privredne politike u Sovjetskom Savezu je bio prednost teke industrije nad poljoprivredom, lakom industrijom i proizvodnjom robe iroke potronje. Stoga su sovjetska teka industrija i industrija oruja postizale velike rezultate. Taj uspjeh ne bi bio mogu bez prinude i velikih ljudskih odricanja. Sovjetski Savez je pod Staljinom predstavljao klasini primjer prinudno brze industrijalizacije. Naime, desetine miliona Sovjeta premjeteno je iz poljoprivrede u industriju i na druge nepoljoprivredne poslove. Staljiniki ekonomisti su tvrdili da baziranost na teku industriju stvara preduslove za opti privredni razvoj i poveanje ivotnog standarda. Neosporno je da je Sovjetski Savez u vrijeme Staljina postao druga industrijska sila svijeta. Sjenku na to baca injenica da je ivotni standard u Sovjetskom Savezu, iako je rastao, bio daleko na niem nivou nego u zemljama Zapadne Evrope. Staljinovi nasljednici su se suoili sa potrebom hitne reorganizacije pojloprivrede i industrije. Teka industrija je i dalje zadrala svoj prioritet, ali se od tada mnogo vie poelo ulagati u poljoprivredu, stambenu izgradnju i proizvodnju robe iroke potronje. Rezultati nove politike bili su brzi i pozitivni. Na to ukazuju podaci o koliini ponjevenog ita. Godine 1956. ponjeveno je 127 miliona tona, a ve 1958. godine 141 milion tona ita. Rekordna etva je bila 1966. godine i iznosila je 170 miliona tona. Proizvodnja elika porasla je sa 54 miliona tona u 1958. godini na 84 miliona u 1964. godini. U tom periodu j udvostruena i proizvodnja nafte od 113 na 225 miliona tona. Ovo razdolje do sredine ezdesetih obiljeeno je velikim privrednim rastom, ali poslije tog perioda dolazi konsatntni period usporavanja i vidnog zaostajanja privrede. Uzroci opadanja sovjetske privrede od sedamdesetih godina bili su razni. Prije svega ponovo je bio baen akcenat na razvoj teke industrije na utrb svega ostalog. Naime, rukovodstvo Sovjetskog Saveza istovremeno je pokualo da postigne veliki uspjeh na vie razliitih projekata, to je bilo veoma pogreno i destruktivno se odrazilo na budui razvoj sovjetske privrede. Ni da su imali veu koliinu kapitala ne bi postigli eljeni efekat. Pored velikih izdataka za odbranu nastojali su da prate i svemirski program Sjedinjenih Amerikih Drava, to je dodatno vrilo veliko optereenje za sve slabiju privredu. Osim svih tih inilaca niskom privrednom rastu doprinijela je i tehnoloka zastarjelost proizvodnih pogona i cjelokupne infrastrukture. Desetkovanoj sovjetskoj privredi osamdesetih godina vie nije mogla pomoi ni Gorbaovljeva Perestrojka. Privredni razvoj komunistikih zemalja istone Evrope uglavnom je imao model kao i Sovjetski Savez. Poto su komunisti preuzeli vlast industrija je nacionalizovana i preduzete su mjere za kolektivizaciju poljoprivrede. Sovjetski Savez je insistirao da istonoevropske zemlje svu svoju vanjsku trgovinu usmjere prema njemu. Da bi Sovjetski Savez mogao kontrolisati

privredu istonoevropskih zemalja u januaru 1949. osnovan je Komekon. To je bio Savjet za meusobnu ekonomsku pomo. Meutim, to nije bila zajednica ravnopravnih. Naime, sovjetske izvozne cijene za sirovine i maine bile su mnogo vee od cijena na svjetskom tritu, a istonoevropske zemlje su bile primorane da svoju robu jeftino prodaju Sovjetima. Sovjetski model, koji je primjenjivan u privrednom razvoju istonoevropskih zemalja, imao je iste refleksije na privredu tih zemalja, kao i u samom Sovjetskom Savezu. Nagli porast industrijske proizvodnje pedesetih godina doveo je do zastoja poetkom ezdesetih godina. Krajem ezdesetih godina dolo je do ponovnog uzleta proizvodnje. Sedamdesetih godina zemlje Istone Evrope imale su velike dugove na Zapadu, koje njihove privrede nisu bile u mogunost isplaivati. To je izazvalo, osamdesetih godina, slabljenje tih privreda, a potom njihov sunovrat. Tokom ovog cijelog perioda, slino kao i u Sovjetskom savezu, istonoevropske zemlje davale su prednost tekoj industriji i sve su imale velikih potekoa sa poljoprivredom. Tako je poljoprivredna proizvodnja Istone Njemake, Maarske i ehoslovake, u periodu od 1960. do 1963. godine, bila manja nego u periodu prije rata. Svi ti inioci nepovoljno su se odrazili na ivotni standard stanovnitva istonoevropskih zemalja. Kako se pribliavala 1989. godina ubrzano je opte propadanje istonoevropske privrede. Komekon vie nije ni postojao, jer su privredna kretanja tih zemalja krenula u razliitim smjerovima, pribliavajui se Zapadnoj Evropi, a raspadom Sovjetskog Saveza njegovo se trite smanjivalo. Nakon pada komunizma i raspada Sovjetskog Saveza bive komunistike zemlje i novonastale drave prolaze kroz period tranzicije. Sav taj period privredne tranzicije je obiljeen velikom nezaposlenosti i jo niim ivotnim standardom. Razvoj evropskog saobraaja Za vrijeme rata evropski putevi i pruge su pretrpili velika razaranja. Njihov oporavak je bio bri nego to je oekivano 1945. godine. Poslijeratni oporavak i razvoj saobraaja u Evropi zasigurno je ubrzao oporavak i procvat njene industrije i poljoprivrede. eljeznika mrea u Velikoj Britaniji, za razliku od francuskih i njemakih, nije imala velikih ratnih oteenja. eljeznika mrea, koja je zajedno u Francuskoj i Njemakoj imala vie od 70 hiljada kilometara pruge, brzo je osposobljena. Nakon rekonstrukcije oteenih pruga u Evropi dolazi period napretka u evropskom eljeznikom saobraaju. Uskotrane pruge zamjenjuju se normalnim kolosjekom. Odmah poslije toga uvode se lokomotive na dizel pogon. Krajem pedesetih godina poinje modernizacija eljeznikog saobraaja. Naime, tada se zapoinje sa elektrifikacijom eljeznike mree i ukidaju se nerentabilne eljeznike linije. U tom periodu prevoz tereta i putnika eljeznicom bio je za 60% vei nego u predratnom periodu. Iako su eljeznici konkurisala druga prevozna sredstva, poveavanje broja drumskih vozila uzrokovalo je esta zaguenja evropskih puteva. To je davalo

odreenu prednost eljeznikom nad drumskim saobraajem. Tehnoloki napredak je osjetan i u razvoju eljeznice. Tako se u nekim zapadnoevropskim dravama osamdesetih godina, na glavnim prunim pravcima uvode brzi vozovi, koji mogu razviti brzinu oko 200 kilometara na sat. Veliki napredak napravljen je u vazdunom saobraaju. U periodu izmeu 1948.-1965. godine obim vazduhoplovnog saobraaja povean je za deset puta i nastavio je da se poveava. U blizini svih velikih evropskih gradova sagraeni su savremeni aerodromi. Veina avio-prevoznika u Evropi je drala monopol, tako da su cijene letova bile mnogo skuplje nego u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Sovjetskom Savezu. Krajem pedesetih godina prvi put je vie putnika preko Atlanskog okenana prevezeno avionima nego brodovima. Poslije toga plovidba je postala privilegija bogatih turista, lagodnija ali i mnogo skuplja od estosatnog leta. Takoe je veliki napredak postignutu razvoju drumskog saobraaja. U Ratu su uniteni mnogi automobili i kamioni. Godine 1948. u Zapadnoj Evropi je bilo u upotrebi oko pet miliona vozila. Do 1957. godine broj motornih vozila je utrostruen. Svake se godine proizvodnja motornih vozila poveavala i poetkom osamdesetih godina na evropskim drumovima je bilo vie od sto miliona vozila. Automobil je rijeio mnoge probleme,ali je stvorio druge. Pokretljivost je postala vea. Tako su milioni radnika i slubenika dolazili na posao u velike evropske gradove. To je uzrokovalo este sabraajne paralize evropskih puteva i gradova. Da bi se to sprijeilo krenulo se sa izgradnjom novih super-autoputeva i modernizacijom postojeih, pa se tako kilometraa puteva neprestano uveavala. Razvoj saobraaja u Evropi poslije Drugog svjetskog rata bio je usko povezan sa oporavkom i procvatom evropske industrije. Saobraaj je arterija svake privrede i ako on iz nekog razloga zaostaje automatski e dovesti i do pada privrede neke zemlje. Saobraajni razvoj u Evropi i svijetu poslije 1945. godine bio je revolucionaran i uveliko je olakao i ubrzao prevoz roba i putnika na bilo koju destinaciju nego to je to bilo ranije. Revolucionarni razvoj saobraaja zasigurno ne bi bio mogu bez stalnog napretka nauke i tehnologije. Razvoj nauke i kulture U svim evropskim zemljama poslije rata je dolo do opte revolucije znanja, koja se osjetila u svakoj oblasti. To se odnosilo i na reformu kolstva u pravcu demokratizacije koja se osjetila u svakoj oblasti kao i na bum u visokom obrazovanju. Veina univerziteta je proirila svoje kapacitete, a pedesetih i ezdesetih osnivani su novi univerziteti. Nauka i

tehnologija dobile su znaajnu ulogu u drutvu i dravi i postale su osnovni pokreta razvoja. U mnogim evropskim dravama uspostavljena su ministarstva za nauku i tehnologiju i dio nacionalnog dohotka odvajao se za nauna istraivanja. Predratni i ratni napredak nauke poslije rata je koriten za civilne potrebe. U oblasti medicine na tritu se pojavila nova grupa lijekova protiv infektivnih i duevnih bolesti. Tako je tuberkuloza, bolest koja je u prolosti nosila ljudske ivote, svedena na minimum. Bio je to poetak napretka u medicini. Hirurgija se razvila do te mjere da je nekada to se inilo nestvarnim, poput presaivanja organa i ugradnje sranih pesmejkera, sada postalo stvarnost. U potrazi za tajnama genetskog koda biomehaniari su ustanovili nove oblasti poput molekularne biologije. Sada je bioloka manipulacija postala realna mogunost. Nova tehnoloka revolucija krenula je sa pronalaskom poluprovodnika 1948. godine, a zatim integralnih kola, lasera, sistema za navoenje, te sistema za obradu i kontrolu podataka. Bilo je to vrijeme velikog uzbuenja meu naunicima i tehnolozima. U poreenju sa prirodnim naukama, drutvene su neko vrijeme poslije rata stagnirale. Dok za fiziare nacionalne granice nisu mnogo znaile, one su za veinu filozofa, knjievnika i pjesnika imale veliku vanost. Tako su u Evropi postojale mnoge filozofske kole, koje nisu imale nita zajedniko, tj. ni temu kojom su se bavile, niti jezik koji su koristile. Odmah poslije rata poraslo je interesovanje za sociologiju i politike nauke. Na Zapadu je i dalje bilo veliko inetresovanje za istoriju. Savremena istorija dobila je veliki znaaj. Znaajna sporna pitanja tog doba bila su rasprava njemakih istoriara o poetku Prvog svjetskog rata, a kasnije osamdesetih godina i debata o nacizmu. U poetku je bilo teko odrediti posebne pravce u knjievnosti. Pedesetih godina mnogi intelektualci su poeli da ustaju protiv drutva, koje je, kako su tvrdili, ''samozadovoljno, konzervativno, nepoteno i lieno kulturnih vrijednosti''. Kasnije su se u knjievnim krugovima pojavile jake primjese antiamerikanizma, to je imalo jak uticaj na univerzitete. To je zasigurno bilo opravdano, jer su esto predsjednici Sjedinjenih Amerikih Drava tokom hladnog rata imali veliki uticaj na politiku zapadnoevropskih lidera. Drutvo je odgovaralo na te kritike proglaavajui knjievnike ''neodgovornim, destruktivnim u svom kritikom stavu i nesvjesnim osnovnih inilaca drutvenog, privrednog i politikog ivota''. Dok su knjievnici i dalje osuivali drutvo, njihovi kritiari su tvrdili da je u mnogim novim filmovima, dramama i romanima sa politikim temama stvarnost prikazana u potpuno drugaijem svjetlu. Ove rasprave su trajale sve do poetka osamdesetih godina, kada je opta klima u drutvu postala mnogo umjerenija. U svakom sluaju ovakva uzbuenja bila su ograniena na samo odreene knjievne, intelektualne i politike krugove i bila su dio tadanjih optih evropskih kretanja. Razvoj filma tridesetih godina ugrozio je pozorinu umjetnost. Poslije rata, u nekim

momentima, i film je doivio slinu sudbinu zbog naglog razvoja televizije. Tako je u Britaniji i nekim evropskim zemljama u periodu izmeu 1957. i 1967. godine dolo do zatvaranja znatnog broja kina, zbog naglog razvoja televizije. Uticaj televizije postepeno je rastao pratei njeno irenje sa poveanjem broja pretplatnika. Televizija je privlaila mnogo brojniju publiku od njenog starijeg brata, masovnog medija radija i stoga je stekla mnogo vei uticaj na ire drutvene slojeve. Kroz njen uticaj na ire drutvene slojeve, ona ima veliko dejstvo i na politiku. Kulturni uticaj televizije je bio problematian. Osnovni zadatak novog medija bio je razonoda. Televizijski programi su esto pravljeni da zadovolje sve gledaoce. Mnogi intelektualci su imali odbojnost prema televiziji, koja je postajala novi stil ivota. Televizija je sa svojim uticajem odreivala dnevni raspored gotovo cijele nacije i imala je znaajan uticaj i na nacionalne lidere. Ona je postavljala nove i guila stare kulturne vrijednosti. Sa pojavom i razvojem televizije javila se masmedijalna kultura, koja pored svojih prednosti ima i jako lo uticaj na ire mase. Poslijeratni razvoj nauke i tehnologije bio je revolucionaran. Najvei napredak postignut je u prirodnim naukama. On je koriten za civilne potrebe i dobrobit cjelokupnog drutva. Poslije 1945. godine broirana izdanja knjiga i gramofonske ploe pribliile su knjievnost i muziku irim masama to u prolosti nije bilo. Potom su ploe zamijenjene audio kasetama, a ove su zamijenjene kompakt diskovima. Dolo je i doba raunara koji su od velike pomoi u daljem razvoju i pribliavanju nauke i kulture masama. Tu je sa razvojem televizije i neizbjean razvoj masmedijalne kulture sa veoma loim uticajem na odgoj mladih generacija. Sve je to postignuto u ivotnom vijeku jedne generacije. Kultura u Sovjetskom Savezu i istonoevropskim zemljama Dok je trajao rat mnogi sovjetski intelektualci su se nadali da e poslije rata doi do poputanja politikog nadzora i veih kulturnih sloboda. Prvih poslijeratnih godina stanje se nije ni malo promijenilo na bolje i oni su bili razoarani. Naime, poslije rata svaki vid kulturnog ivota je bio pokriven itavim nizom dekreta i time je izvedeno strogo kontrolisanje kulture. Kultura je u poslijeratnom Sovjetskom Savezu morala da se dri partije. uvena parola tog vremena je bila ''socijalistiki realizam''. Meutim, to uopte nije znailo da sovjetski pisci i slikari trebaju prikazati stvarnost realno, ve naprotiv da postojee stanje uljepaju. Sovjetski istoriari, filozofi i ekonomisti su morali stalno da citiraju Marksa, Lenjina i Staljina. Romani, pozorine predstave i knjige napisane u tom periodu morali su iskljuivo da prikau napredno stanje drutva sa pozitivnim junacima. Stvarni sukobi su bili tabu, jer prema

zvaninoj politikoj doktrini sukoba u sovjetskom drutvu nije bilo. Za zvaninu politiku postojao je samo sukob izmeu dobrih i boljih. Pravi veliki umjetnici su estoko napadani i njihova djela niko nije smio da tampa niti da izlae. Mnogi od njih su ivjeli u tekim uslovima, jer su faktiki bili bez posla, a neki su izgubili i ivot. I mnoge naune discipline u tom periodu su prestale da postoje, a broj snimljenih filmova bio je zanemarljiv. Postepeno poboljanje u kulturnom ivotu dogodilo se poslije Staljinove smrti. Do poetka ezdesetih godina dosegnute su granice novih sloboda. Za vrijeme tog perioda otopljavanja, smanjen je postojei jaz izmeu parola i stvarnog stanja. Veini pisaca i umjetnika, koji su u poslijeratno doba potisnuti, sada je dozvoljeno da objavljuju i izlau svoje radove. U knjievnosti, pozoritu i filmu tada su obraivane teme, koje su u poslijeratno vrijeme bile zabranjene. Tih godina pojavile su se dvije razliite struje. Na jednoj strani su se liberali borili za vee kulturne slobode, a na drugoj je bio na sceni neostaljinistiki konzervatizam, koji se borio protiv intelektualaca i Zapada. Iako je dozvolio odreene kulturne slobode, Hruov je u pogledu kulture bio na strani konzervativaca. '' Vie puta je jasno naglasio da nikada nee podrati objavljivanje kojetarija u kjnievnosti i umjetnosti, koje bi bile ideoloki tetne ''. Koliko je bio ogranien prostor novih sloboda pokazalo se u sluajevima velikih ruskih pisaca Borisa Pasternaka i Aleksandra Solenjicina. Pasternak je 1958. godine dobio Nobelovu nagradu za roman Doktor ivago, koji je prethodne godine tampan u Italiji, a ne u Sovjetskom Savezu. On je bio primoran da se odrekne nagrade,a sovjetski mediji su ga estoko napadali nazivajui ga izdajicom svoje domovine. Solenjicinov roman Jedan dan u ivotu Ivana Denisovia, nije bio samo veliki knjievni dogaaj ve i politika senzacija. To je bio prvi opis ivota u nekom sovjetskom logoru za prinudni rad. I on je dobio Nobelovu nagradu 1970. godine, a kod kue su ga napadali da iskrivljuje stvarnost i bavi se marginalnim dijelom ivota Sovjetskog Saveza. Nakon toga Solenjicin je protjeran iz Sovjetskog Saveza. Slinu sudbinu doivio je veliki broj sovjetskih pisaca, slikara, kompozitora i filmskih umjetnika. Progon je u odnosu na staljinovo doba predstavljao veliki napredak, jer bi tada ovi ljudi u najboljem sluaju zavrili u gulagu. Poslije odlaska Hruova s vlasti nadzor nad sovjetskom kulturom ponovo je zaotren. Takoe su i naune oblasti bile pod strogom kontrolom. Najgore su prolazile takozvane partijske nauke filozofia, istorija i ekonomija. Takoe su i prirodne nauke pretrpile veliku tetu od uplitanja politikog aparata. Period prve poslijeratne decenije donio je razdoblje veih kulturnih sloboda u istonoevropskim zemljama, nego u Sovjetskom Savezu. Sovjetska ideologija je podravana verbalno, ali je opte raspoloenje bilo okrenuto ka Zapadu, a intelektualci su se bavili nacionalnim temama. Poslije 1955. godine kulturne prilike istonoevropskih zemalja e

postati razliite. Najvie sloboda je bilo u Poljskoj. Poljski intelektualci su mogli slobodnije da putuju na Zapad, za razliku od njihovih kolega iz drugih istonoevropskih zemalja. Poslije sovjetske vojne intervencije 1968. godine u ehoslovakoj su uslijedile dvije decenije kulturne represije. Vodei liberalni intelektualci izgubili su posao i mogunost da rade u struci. I u Maarskoj je bilo kultune represije. Maarske su vlasti, za razliku od svojih ekih kolega, bile popustljivije prema intelektualcima i postigli su s njima nevoljan kompromis. Naime, stvorena je zona kulturnog rada, koju vlasti nisu podravale, a nisu je ni zabranjivale. Istona Njemaka je u kulturnom pogledu postala pustinja sa samo nekoliko oaza. Uzrok tome su bile masovne emigracije, sedamdesetih i osamdesetih, pisaca i umjetnika u Zapadnu Njemaku. Od svih ovih zemalja najrepresivniji reim u kulturnom pogledu imala je Rumunija. Kulturni ivot Sovjetskog Saveza i komunistikih istonoevropskih zemalja bio je u velikoj mjeri samoizolovan od ostatka svijeta. Mnogo stvaralakog rada i potencijala je ugueno raznim politikim zabranama. Ni u kom sluaju se ne smije posumnjati da su sovjetski i istonoevropski pisci, umjetnici i naunici bili manje vrijedni od svojih zapadnih kolega. Njihov veliki hendikep je bio u tome to nisu imali prilike da pokau svoja djela i znanja. Tako je bilo sve do kraja osamdesetih godina. Zato su intelektualci dali svoj veliki doprinos pokretima za vee politike slobode, koji su konano doveli do politikih promjena u Istonoj Evropi 1989. godine. Zakljuak Drugi svjetski rat je bio najvei ratni sukob u istoriji ovjeanstva. On je ostavio velike posljedice u Evropi. Evropa je u njemu pretrpila velike gubitke. Ljudski gubici su iznosili oko 40 miliona ljudi. Mnoge drave su pretrpile ogromne tete u svim granama privrede odnosno industriji, poljoprivredi i saobraaju. Veliki broj gradova je bio razoren do te mjere da se nisu mogli prepoznati. Evropa se 1945. godine nala u pepelu i pred neizvjesnijom politikom budunosti nad kojom su se nadvili mrani oblaci hladnog rata. Period istorije Evrope od 1945. do 1992. godine bio je hladnoratovski. To je period podijeljene Evrope na dva antagonistika bloka. U Drugom svjetskom ratu izmjenjen je dotadanji odnos politikih snaga. Sovjetski Savez je zahvaljujui svom velikom doprinosu u borbi protiv faistikih snaga izaao iz rata kao znaajna politika sila. Prisutnost njegovih vojnih snaga u istonoevropskim dravama omoguili su mu uvoenje komunistikih reima u te zemlje. Ti njegovi potezi su bitno uticali na razvoj odnosa u Evropi i svijetu. Naime, zapadni saveznici su se zabrinuli za svoje pozicije. Ako su u ratu prihvatili Staljinovu politiku

sada vie nisu bili obavezni. Tako je dolo do hladnog rata. Uzrok hladnom ratu bilo je opte nepovjerenje i veliki strah meu bivim saveznicima. Meu zapadnim kapitalistikim dravama nastale su znaajne promjene. Sjedinjene Amerike Drave su zahvaljujui svojoj vojnoj sili, politikoj i ekonomskoj snazi postale apsolutni hegemon zapadnog svijeta. Velika Britanija i Francuska, koje su ranije bile velike sile, iz rata su izale dosta oslabljene. Na slabljenje njihove sile, pored ratnih gubitaka, posebno je uticao i proces raspadanja njihovog kolonijalnog sistema. S druge strane poraene faistika Njemaka i Italija prvih poslijeratnih godina nisu imale nikakve mogunosti djelovanja u vrhu kapitalistikog svijeta. Tako je sudbinom Evrope sve manje upravljano iz njenih metropola, a sve vie iz Moskve i Vaingtona. Smrt Josifa Visarionovia Staljina 1953. godine je prekretnica u istoriji Evrope pedesetih godina. Meutim, odnosi izmeu dva antagonistika bloka nisu poboljani koliko se oekivalo. Ni Staljinovi nasljednici Sergej Hruov i Leonid Brenjev nisu elili da oslabe svoj uticaj na Istonu Evropu. Oni ak nisu bili spremni ni da dopuste liberalni komunistiki reim, to su Maarska 1956. i ehoslovaka 1968. godine osjetile na vlastitoj koi. Miljenje Hruova i Brenjeva bilo je da komunistiki sistem dobro funkcionie i da e odnijeti prevagu u nadmetanju sa Zapadom, pa prema tome nije bilo nikakvog razloga za reformu. Na Zapadu je tada postalo jasno da do promjena unutar komunistikog sistema nee doi ako one ne krenu iz Moskve. Da bi povratile svoj ugled u zapadnom svijetu, a ujedno ubrzali procvat svoje obnovljene poslijeratne privrede, est zapadnoevropskih drava je u Rimu 1957. godine osnovalo Evropsku ekonomsku zajednicu. Prve lanice Zajednice su bile Francuska, SR Njemaka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg. U poetku je to bio prostor zajednikog trita. Kako je Zajednica bila prosperitetna stalno su se javljale nove zemlje sa eljom da uu u Zajednicu, a koje su u poetku bile rezervisane prema njoj. Tako je 1973. godine dolo do prvog proirenja Evropske ekonomske zajednice. Tada su u lanstvo ule Velika Britanija, Irska i Danska. Godine 1981. lanica postaje Grka, a 1986. godine panije i Portugalija. Uporedo sa njenim irenjem tekao je i njen razvoj odnosno vre povezivanje zemalja lanica. Tako je 1968. godine osnovana jedinstvena carinska unija. Uvedeni su i direktni izbori za zajedniki Parlament. U februaru 1992. godine potpisan je Mastrihtki ugovor, kojim je roena Evropska Unija. Dakle, osnivanjem Evropske ekonomske zajednice uspostavljeni su temelji dananjoj modernoj Evropi. Najznaajnija prekretnica osamdesetih godina bila je pobjeda reformskih snaga u Sovjetskom Savezu na elu sa Mihailom Gorbaovom i desovjetizacija Istone Evrope. Ve odavno je prije toga komunistiki sistem prestao da funkcionie. Privredna situacija u

Sovjetskom Savezu i istonoevropskim zemljama bila je teka. Sve je to uzrokovalo krize u Istonoj Evropi 1989. i 1990. godine. Posljedice tih kriza bile su pad komunizma, raspad Sovjetskog Saveza i ponovno ujedinjenje Njemake. Padom komunizma i raspadom Sovjetskog saveza automatski je dolo i do nestanka Varavskog pakta sa istorijske scene. Varavski pakt je bio jedan od instrumenata odravanja stalne napetosti u hladnom ratu. Time je okonann i hladni rat, iji su tamni oblaci gotovo pola vijeka prekrivali Evropu. Iako su se evropske privrede odvojeno razvijale, odnosno u dva suprotstavljena sistema, bilo je i nekih slinosti izmeu poslijeratnog razvoja Istone i Zapadne Evrope. Privredni oporavak bio je brz i u jednom i u drugom dijelu Evrope. Meutim, pogreno upravljanje privrednim kapacitetima u Istonoj Evropi dovelo je do zaostajanja u daljem razvoju istonoevropske privrede za zapadnom. Posljedica zaostajanja privrede bila je nizak ivotni standard stanovnitva u odnosu na zapadni. Velika greka u upravljanju privredom istonoevropskih zemalja bila je prednost, koja je data tekoj industriji na tetu ostalih privrednih grana. Veliki napredak je postignut u nauci i tehnologiji u proteklom periodu. To je bio period revolucije znanja u svakoj naunoj oblasti. Kulturni ivot Evrope takoe se razvijao odvojeno u dva antagonistika bloka. Pisci i drugi umjetniki i kulturni stvaraoci su na Zapadu uivali velike slobode, a na istoku Evrope je bilo suprotno. Kulturni ivot Sovjetskog Saveza i istonoevropskih zemalja bio je samoizolovan od ostatka Evrope i svijeta. Taj samoizolovani kulturni ivot neprestano je bio pod kontrolom komunistike partije i mnogo progresivnog stvaralakog rada je ugueno politikim zabranama. Zajedniko u svakom istorijskom periodu Evrope od 1945. do 1992. godine je promocija ugroenosti. To podrazumijeva promociju straha od drugog antagonistikog bloka, razliitog ekonomsko-politikog sistema te u vojnom pogledu jaeg ili jednako snanog. Takoe ovaj period karakterie neuravnoteenost ekonomski razvijenog i bogatijeg Zapada u odnosu na Istok, koji je u stalnom privrednom zaostatku za Zapadom. U takvoj situaciji Evropljani poinju meusobno da se integriu u jednu Zajednicu i taj proces se nastavlja poslije zavretka hladnog rata. Evropa u tom procesu eli sauvati svoje bogatstvo, koje se ogleda, u jedinstvu razliitih kultura, tradicija i obiaja. Dakle, pad komunizma u Istonoj Evropi otvorio je puteve novoj, svijetlijoj, evropskoj budunosti. Otvorio je i vrata zajednikog evropskog doma to su mnogi stalno prieljkivali. Konano je zavren poslijeratni, hladnoratovski politiki poredak, koji je vie od etrdeset godina dijelio Evropu i uzrokovao stalnu napetost. Evropa je od 1992. godine krenula u novu budunost bez napetosti, koje su je pratile u njenom istorijskom periodu od 1945. do 1992. godine.

Izvori i literatura 1. Altman, Gavro: Varljivi spokoj Evrope, Dnevnik, Novi Sad, 1985. 2. Berend, Ivan: Centralna i Istona Evropa 1944-1993, CID Podgorica, 2001. 3. Calvocoresi, Peter: Svijetska politika nakon 1945., Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2003. 4. Dukovski, Darko: Usud Europe, C.A.S.H., Pula, 1999. 8. Historija ovjeanstva, 20. stoljee, I-IV, IKP Naprijed, Zagreb, 1969. 6. Istorija 2, IRO Vuk Karai, Beograd, 1985. 7. Istorijski atlas, Zavod za kartografiju Geokarta, Beograd, 1997. 8. Kenedi, Pol: Uspon i pad velikih sila, CID, Podgorica, 1999. 9. Laker, Volter: Istorija Evrope 1945-1992, IP Clio, Beograd, 1999. 10. Povijest svijeta od poetka do danas, IKP Naprijed, Zagreb, 1977. 11. Savremeni svet, IRO Vuk Karai, Beograd, 1984. 12. Svet posle Drugog svetskog rata, IP Sloboda, Beograd, 1975. 13. The Times, Narodi Europe, Naklada Zadro, Zagreb, 1997. 14. The Times, Povijest Svijeta, Henacom, Zagreb, 2002. 15. www.dadalos-europe.org 16. www.projuris.org