Predgovor

Silva Kalčić Neizvjesnost umjetnosti
udžbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost

Zagreb, 2005.

Urednik Goran Blagus Recenzenti dr. sc. Sandra Križić Roban, Darko Glavan, prof. Likovno-grafičko oblikovanje Damir Bralić, Bojan Sivački Prijelom Jadranko Marjanović, Hrvoje Bielen, Jana Rozman Naslovnica Ivana Franke Grafička urednica Dubravka Rakoci Fotografije Piktoteka Školske knjige, Foto-arhiv autorice Posebno zahvaljujemo hrvatskim umjetnicima na njihovoj spremnosti da ustupe reprodukcije svojih umjetničkih djela koja su u njihovom vlasništvu za objavljivanje u ovome udžbeniku, Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb te Marinku Sudcu za Crveni Peristil. Lektorica Silvija Fiolić Korektor Josip Jelić © ŠKOLSKA KNJIGA, d. d., Zagreb, 2005. Nijedan dio knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova i autorova pismenog dopuštenja. Ministrastvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske odobrilo je uporabu ovog udžbenika rješenjem: klasa: UP/I°-602-09/04-01/083 ur.broj: 533-12/05-01 iz ožujka 2005. Broj odobrenja CIP dostupan u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Zagreb, 440512172 ISBN 953-0-21359-X Tisak Grafički zavod Hrvatske, d. o. o., Zagreb CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica – Zagreb UDK 372.87 (075.3) KALČIĆ, Silva Neizvjesnost umjetnosti: udžbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost / Silva Kalčić. – Zagreb: Školska knjiga, 2005. ISBN 953-0-21359-X 450808077

Silva Kalčić: Neizvjesnost umjetnosti
1 Koncepcija moderne umjetnosti 2 Novo viđenje stvarnosti

udžbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost

Uvod 14, Fin de siècle 17, Svjetske izložbe 17, Umjetnički obrt 18, Arts and crafts 18, Nova umjetnost ili secesija 19, Wiener Werkstätte 20, Deutsche Werkbund 22, Poljubac 24, Arhitektura novog stila 28, Simbolizam 32, Münchenski slikarski krug 35, Naivna umjetnost 40, Hlebinska škola naive 41, Art deco 42

Avangarda 44, Fovizam 44, Individualni umjetnici srodni fovistima 50, Kubizam 51, Analitički kubizam 56, Sintetički kubizam 57, Naslijeđe kubizma 60, Orfizam 60, Rajonizam 61, Futurizam 63, Prije futurizma 63, Poslije futurizma 64, Kubofuturizam 69, Vorticizam 70, Film 70, Redefinicija skulpture 72, Od spomenika do ready-madea 72, Ready-made 74, Arhitektura 75, Od ornamenta do pravog kuta 75

3 Umjetnost kao jezik znakova 4 Margine i odmaci

Protoekspresionizam 80, Ekspresionizam 82, Die Brücke 83, Der Blaue Reiter 84, Nova objektivnost 88, Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemačkoj i Austriji 90, Ekspresionizam na filmu 92, Ekspresionistička arhitektura 94, Politička umjetnost 94, Neoekspresionizam 98

Dadaizam 100, Neodadaizam 105, Prije nadrealizma 107, Nadrealizam 108, Metafizičko slikarstvo 114, Nakon nadrealizma 115, Nadrealizam i nadnaravno 117

5 Jedinstvo forme i sadržaja 6 Klasičnost moderne

Apstraktna umjetnost 120, Suprematizam 121, Konstruktivizam 126, Redukcija i stilizacija kiparske forme 131

Bauhaus 134, Utjecaj Bauhausa 137, De Stijl ili neoplasticizam 138, Moderna arhitektura 141, Purizam 142, Internacionalni stil 143, Urbano planiranje 144, Neboderska gradnja 152, Kuće u zraku 152, Organski funkcionalizam 155

7 Stvarnost, iluzija, fikcija 8 Prisvajanje stvarnosti

Umjetnost kao događanje svijeta 160, Rat i emigracija 160, Socrealizam 160, Socijalni realizam 163, Umjetnost sredine 20. stoljeća — SAD 163, Apstraktni ekspresionizam 164, Slikarstvo akcije 164, Slikarstvo bojenog polja 166, Postslikarska apstrakcija 169, Od skulpture do strukture i konstrukcije 170, Umjetnost sredine 20. stoljeća — Hrvatska 178, Grupa Zemlja 178, Zagrebačka arhitektura moderne 181, EXAT 51 183, Klasični crtani film 186, Umjetnost sredine 20. stoljeća — Europa 187, Spacijalizam 187, Enformel 188, Sirova umjetnost 190, Tašizam 191, Enformel u Hrvatskoj 192, Nakon enformela 194 Povratak figuracije: novi realizam, pop-art 196, Novi realizam 196, Umjetnost otpada 200, Pop-art 202, Andy Warhol 208, Pop-art — Engleska 210, Pop-arhitektura 212, Flower power 213, Poslije pop-arta 214, Nova figuracija 214, Hiperrealizam 215, Umjetničko tržište 216, Kontinuitet pop-arta 217

9 Proširena koncepcija umjetnosti 10 Demistifikacija umjetnosti

Minimalizam 220, Postminimalizam 225, Umjetnost u pejsažu 226, Kinetička umjetnost 231, Četiri glavne grupe kinetičkih skulptura 232, Optička umjetnost 234, Prethodnici optičke umjetnosti 234

Bihevioralna umjetnost 240, Umjetnost tijela 241, Happening 243, Fluxus 244, Joseph Beuys 244, Odjek fluxusa u Hrvatskoj 249, Stari i novi mediji 249

11 Od slike do jezika

Konceptualna umjetnost 252, Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj 258, Gorgona 258, Od društva prema individualnom 261, Nove tendencije 264, Arte povera 266, Lijepo u umjetnosti 269, Fotografija: pamćenje pogleda 270, Portretna fotografija 272, Reportažna fotografija 273, Fotografija u Hrvatskoj 274, Suvremena umjetnost 276, Postmoderna 276, Strip 278, Arhitektura nakon moderne 280, Povratak slikarstva 287 Umjetnost u javnom prostoru 292, Pastiš /aproprijacija 294, Nova skulptura 296, Nova britanska skulptura 298, Umjetnost identiteta 300

12 Moć čitanja umjetnosti

13 Programiranje svijeta

Prošireni mediji 304, Novi mediji 305, Umjetničke manifestacije 307, Provokacija i cenzura 309, Suvremena arhitektura 311, Dizajn 314, Različnost moderne i postmoderne 321, Umjetnost i “napredak” 324, Likovna kritika 325

Cjelinu gradiva ovog udžbenika ne treba memorirati, već razumijevati. (Silva Kalčić)

Predgovor

Predgovor
Neizvjesnost umjetnosti u doba neizvjesnosti

“Relativnost, kvantna teorija, princip neodređenosti: to protresanje nije se zbilo samo u fizici, što je poznato, već i u filozofiji, društvenim znanostima te ekonomiji.” (Bernard Tschumi) “Rat ideja sa samima sobom bio bi istinski poželjan mir.” (Josef Beuys) Svako vrijeme može se razumjeti samo iz vremena, prošlost u konfrontaciji sa sadašnjošću, sadašnjost u konfrontaciji s budućnošću. Trenutak sada, kada je vrijeme u protjeku, očito ne nudi dovoljno osnova za njegovo poimanje jer su zbivanja naprosto u nastanku ili nestanku. Stoga bi svako sadašnje promišljanje o zbivanjima dvadesetog stoljeća, ako pretendira na istinosnost, trebalo biti neka vrsta dijalektike između otvorenih budućih mogućnosti i još uvijek živuće prošlosti. Krajem 9. stoljeća zbilja se je još uvijek činila dobro uređenom cjelinom a znanstvena i filozofska misao kretala se, unatoč pojedinačnim značajnim rezultatima poput Planckova pojma kvanta energije, u okvirima kauzalnosti i determinizma, smatrajući da se događaji u potpunosti mogu objasniti iz svojih tvornih uzroka, pa se time i buduća događanja načelno mogu predvidjeti. A onda su, 905., Einsteinova specijalna teorija relativnosti, teza o ekvivalenciji mase i energije (E = m c²) i uporaba statističko-vjerojatnosnog aparata u tumačenju fizikalnih pojava poput eksplozije skrenule tijek zbivanja drugim pravcem, pokazavši da se znanstveni napredak ne sastoji samo od prikupljanja rezultata koje bi trebalo smatrati nepromjenljivim istinama, već da se radi o permanentnom restrukturiranju odrednica naše spoznaje, pri čemu se subjekt spoznaje vezuje uz predmet svoga znanja. Prostor i vrijeme, do tada, u skladu s kantovskom teorijom, apriorne forme predmetne spoznaje (tj. prethodne, neovisne o iskustveno posredovanoj spoznaji), sada postaju varijable ovisne o parametri-

Predgovor

ma gibanja promatrača – subjekta. Ovaj ishodišni događaj na polju misli dvadesetog stoljeća pokrenuo je lančanu reakciju zbivanja u znanosti koja su u samo dvadesetak godina temeljito izmijenila sliku zbilje. De Broglieva genijalna hipoteza o valnom ekvivalentu čestice u gibanju, Schrödingerova valna jednadžba i konačno Heisenbergov princip neodređenosti po kojem objektivno nema nikakve predodređenosti događaja — odnosno ona je moguća samo u vjerojatnosno-statističkom smislu — razbijaju dotadašnje determinističko shvaćanje svijeta i pojam kauzalnosti kako su ga definirali Descartes, Newton i Leibniz. Zbilja postaje indeterministički kaos koji funkcionira po principu vjerojatnosti, prelazeći povremeno u tzv. uređena stanja i u kojemu je uzrok nerazlučiv od posljedice. Subjekt svojim promatranjem djeluje na objekt i mijenja ga, te stoga svaka naša spoznaja sadrži izvjesnu mjeru neodređenosti, u smislu relativne točnosti spoznatog. Na planu političkih zbivanja dominiraju neriješeni odnosi Francuske i Njemačke, čija kontinentalna hegemonija nakon francuskog poraza kod Sedana 87. te ambicija Velike Britanije da zadrži položaj vodeće svjetske sile, 94. uvlače svijet u ratni sukob čije posljedice ni do danas nisu potpuno sagledive. U ratu koji je odnio oko osam i pol milijuna života, čovječanstvo je po prvi puta počelo nazirati da je doseglo tehničke mogućnosti vlastitog uništenja. Rat se oteo kontroli politike i tako prestao biti ono što je Klausewitz zvao “nastavkom politike drugim sredstvima”, postavši totalnim sukobom do iscrpljenja ili uništenja jedne ili druge strane. Bio je to kraj umjerene konzervativne ideje koja je do tada bila osnovom odnosa među državama. Kataklizma Prvoga svjetskog rata bila je zapravo samo inicijalna eksplozija koja je detonirala druge, od kojih je prva u nizu bila Boljševička revolucija 97., a osvetnički, za poraženu stranu ponižavajući mir kakav je sklopljen 98. bio je polazna osnova za novi rat, još strašniji i sveobuhvatniji. Ali ono što je najviše bolo oči u tom srazu masa i kolektivnim pogibeljima jest iščeznuće pojedinca, heroja s imenom i prezimenom. Tako smo po prvi put dobili neznanog junaka. To je bio kobni predznak jednog razvoja koji će obilježiti dvadeseto stoljeće, a čiji je konačni ishod još uvijek neizvjestan.

Predgovor Boljševičkom revolucijom i usponom ruskih komunista na vlast. to su često i suprotstavljene političke opcije. Fašistički i nacistički režimi kapitulirali su (izuzev u Španjolskoj. Nacionalsocijalistička doktrina razdvaja ljude i pritiska na njihovu slobodu i elementarna prava po rasnom načelu. može se sažeti u zaključku Hannah Arendt: “Utoliko ukoliko su više od animalnog reagiranja i obavljanja funkcija. slijepi je rukavac povijesti — poručuje papa Ivan Pavao II. Stoga su pojave koncentracijskih logora i masovna istrjebljenja čitavih naroda u nacizmu. u svojoj enciklici Laborem exercens krajem 970-ih godina. potrebno je uništiti Neprijatelja (pripadnik druge narodnosti.” U takvim sustavima. u kojem je smrt našlo — po nekim procjenama — preko pedeset milijuna ljudi i koji je zbog iscrpljenja starih . ljudsku bît. ali i sve ono što čini jedinstveni karakter ljudske osobe: spontanost. Totalitarizam ne teži despotskoj vlasti nad ljudima. Ako bît istine ne shvatimo kao slaganje s nečim već kao slobodu. da bi se osigurala vlast jedne volje. Svako suprotstavljanje ljudi na temelju njihove etničke. gdje se frankizam zadržao do smrti svoga tvorca) 945. nepredvidivo i odstupanje od unaprijed zadanog. godine. posebnost i nepredvidivost. te preuzimanjem vlasti u Njemačkoj od strane nacionalsocijalista. fašistička masovna stratišta po Španjolskoj (Guernica) i u Etiopiji te sustavi Gulaga u staljinizmu. Ali Drugi svjetski rat. politički protivnik. a kasnije i fašističkim prevratom u Italiji. vojnim udarom generala Franca u Španjolskoj. postaje jasno da je svaki totalitarizam zapravo sustav bez slobode i bez istine. To šesto osjetilo jest ideologija koja odbija slučajno. fašistička po političkoj a boljševička po klasnoj osnovi. ljudi su totalitarnim režimima posve nepotrebni. klasno nepoćudni element). a koje zanemaruje njihovu zajedničku. “istinitije” zbilje. bili ontološka nužnost. političke ili klasne pripadnosti. Totalitarna misao odbija percipirati zbilju onakvu kakvom se zbiva oslanjajući se na šesto osjetilo koje omogućuje ustroj neke druge. Naizgled različite u svojoj pojavnosti. otvara se poglavlje totalitarnih režima u povijesti. te stoga odvojen od realnosti i nužno osuđen na propast. već sustavu u kojemu su ljudi suvišni. to jest kao puštanje bića da bude (Heidegger). Ali ono što je totalitarizmu zajedničko bez obzira na vrstu.

www postaje. kriterij postojanja nečega. a sada pak samo turisti koji ga posjećuju ili čak i manje — tek radoznalci koji u papučama. postao je i ostao jedina svjetska supersila. što je predstavljalo. a sve više planetaran. nastavljen je hladnim mirom. Informacijska tehnologija omogućava gotovo trenutni pristup skoro svakom entitetu i pojavi. Globalni rat ideoloških takmaca postao je nevjerojatan jer je tehnička i gospodarska sposobnost suprotstavljenih strana odviše očito ukazivala na izvjesnost istrjebljenja ljudskog roda. taj turistički kozmopolitizam ne predstavlja spremnost da . omogućena tehničkim sredstvima. samo produljenje rata političkim sredstvima. zajamčena ljudska prava. jednakost spolova temelji su liberalne demokracije koja je na izvjestan način ozbiljenje ideja 8. Stoga je odabrana strategija iscrpljivanja. provincijski div još krajem 9. Sveopća komunikacija briše granice i razlike. Ono što je uz to osobito važno istaknuti jest utjecaj napretka tehnike i tehnologije. SAD. padom Berlinskog zida i političkim i ekonomskim slomom komunizma. stoljeća (dugo je na to trebalo čekati!). dakle. nekadašnje veze među ljudima — rodbinske. čime su unekoliko poništene i promjene koje je Europi donio Prvi svjetski rat. sa socrealizmom. a sve više digitalan. neovisnost sudstva u odnosu na političku vlast. stoljeća.Predgovor europskih sila potpuno promijenio političku konfiguraciju svijeta. Tako je taj rat stvarno dovršen tek 989. Njegov neposredni okoliš je sve manje lokalan. reducirajući se u svojoj osnovi na pojedinca koji sve češće živi sâm ili u monoparentalnoj obitelji. S druge strane. da parafraziramo Klausewitza. Perestrojka i pokret glasnosti označili su u tom razdoblju prekid s umjetnošću u službi poretka. No je li time što je cijeli svijet postao. reklo bi se da i ne postoji). sažima prostor uklanjajući vremenske barijere i čineći distancu nerealnom. jer skoro sve što postoji ima svoga informacijskog dvojnika (ako nema. Brzina kretanja. Društvo se atomizira. konačno dokinuto ono što je Alain Finkielkraut nazvao le mal du siècle (“zlo stoljeća”)? Tržišno gospodarstvo. obiteljske. Prije smo bili stanovnici teritorija. Suvremeni čovjek je sve manje vernakularan. kako Francuzi (Le Monde Diplomatique) ne bez sjete kažu. pogotovu informacijske. empire americain. sjedeći u svojim sobama slobodno plove informacijskim mrežama i bankama podataka. susjedske i prijateljske nestaju. Drugim riječima. razgledajući mjesta Velikog svijeta. opće izborno pravo.

Opraštajući se od mitskih i povijesnih sadržaja prošlog svijeta umjetnost se reducira na svoju čistu bît. sentimentalnosti i uklanjanje tradicionalne razlike između blizoga i dalekoga. a konkretnu ljudsku sućut nadomješta humanitarnim djelovanjem. ponavljanje već poznatih riječi i izraza a ne traženje riječi za ono što se doista predmnijeva. kako prigovara Finkielkraut. Od promatrača se stoga očekuje da prihvati apstrakciju svega prepoznatljivog. i ne može se odvojiti od cjeline trenutka u kojem je nastala. Prikriva. kojom bi trebao naučiti povlačiti i razaznavati crte smisla oblikovanog djela. sve do potpunog odricanja od prepoznavanja predmetnog. i novi estetski osjećaj? Ne stječe li umjetnost novi rang. Ali ta alternativa. ili pak deformaciju onog bliskog. nad zajedničkim svijetom različitih ljudi. i stoga radikalno raskida s predmetnošću. upravo stoga što više nije sjajni dekor dobro uređene cjeline zbilje? Ne prisiljava li nas razvoj umjetničkog stvaranja u dvadesetom stoljeću da posumnjamo čak i u pojam umjetnosti i umjetničkog djela te im suprotstavimo nove mogućnosti promišljanja? Svaka umjetnost je umjetnost vlastita vremena. konačnu pobjedu svjetskog razgovora istih. Istodobno se apelira na njegovu kooperativnost. pod krinkom borbe za napredak. već je u potrazi za novom mitologijom koja pretpostavlja novi. Idejni promicatelji tog novog društva uvjeravaju nas da se time suzbijaju nečovječnost i stari povijesni animoziteti. s razlikama među ljudima? Informacijske mreže i globalni prometni tokovi danas grade planetarno društvo. slobodni tijek imaginacije. Umjetnost se u dvadesetom stoljeću ne ograničava više na samorazumljive sadržaje grčko-židovsko-kršćanske tradicije koji su joj do tada bili okvirom. Gdje je u svemu ovome umjetnost? Ne nudi li nova beskonačnost svemira i nova društvena stvarnost. je li se u idejnoj sferi odista dogodilo pomirenje s raznovrsnošću ljudskog roda. sveopćim turizmom prikriva nestanak prijateljstva. kako kaže Gadamer. Jer kada bi se suvremeno likovno stvaranje i željelo poslužiti klasičnim likovnim sadržajima to bi po Gadameru bilo kazivanje naizust. No.Predgovor se svijet živi s drugim ljudima. nego naprosto napuhavanje subjektiviteta i hedonistički užitak mondijalizacije. .

patnje. već u tome da se izumi. njegovoj auri. kao i kod čovjeka (prema Michelu Foucaultu). Takozvana razvijena društva danas konzumiraju slike a ne. privatni i intimni život. kauzalnosti. Temeljna misao na kojoj se zasniva novo promišljanje bîti umjetnosti je kritika pojma djela. u današnjim formama akcionizma i antiumjetnosti. stremljenja. nije danas riječ o tome da krene u potragu za vlastitim bićem. vjerovanja (vidjeti u značenju vjerovati). Kako primjećuje Barthes: mi živimo prema poopćenom imaginarnom. Snimke prodiru u svakodnevni. Puni volumen. te koherentne cjelovitosti zbilje. nema znanstvene istine već samo privremenih. mi razvijamo novi senzibilitet brzo nestajućih.Predgovor Eksperimentalna odvažnost oblikovanja postavlja se apsolutno. bez ikakvog ograničenja. a pojam same umjetnosti i umjetničkog djela se povlači u produkcijske forme koje čine bespredmetnim čak i govor o autorstvu. parcelizacija. osim u odnosu kolizije (B. stoljeće bilo je vrijeme stabilne slike. stalno ubrzavajućih sekvenci reprezentacija. načini. ljuskama i opnastim ovojnicama koje predstavljaju superpoziciju svjetla i materijala. sâma proizvede. dislokacije i dekonstrukcije. manje fanatična ali i “lažnija” (manje “autentična”). Einstein. U našim gradovima nema više osi niti antropomorfne simetrije već umjesto toga vlada fragmentacija. čvrstoća i kamen zamijenjeni su rasterima i modularnim sustavima. Tschumi). disjunkcije. kontinuiteta. 9. stoga su liberalnija. gdje je energija baš kao i tvar diskontinuirana struktura i. Povijesne jezgre gradova ipak ostaju očuvane. jasnih granica između pojmova. televizija. kako kaže A. restaurirane poput simbola — elegantnih školjki ispražnjenih od svoga izvornoga ži- . postaju življe od ljudi a javnost privatnog postaje novom društvenom vrijednošću. gdje umjetnost izlazi iz muzeja i galerija i utapajući se u svijet akcije negira Hegelov nauk da umjetnost ima karakter prošlosti. video instalacije. kompjutorski generirane slike. a u arhitekturi sekvence. posreduju čovjekove želje. U doba industrije umjetnosti reproduktibilnost postaje gotovo savršenom. Sjetimo se. Danas kada naseljavamo razlomljeni prostor sastavljen od slučajnosti gdje nema više određenosti. nepostojanih slika: film. kontinuiteta. poput negdašnjih. Izgleda da kod umjetnosti. djelu i njegovoj jedinstvenosti. atomizacija kao i slučajno nizanje slika koje nisu ni u kakvom odnosu jedna prema drugoj.

Čovjek je još krajem 9. u 20. istina je povijesno otvoreno događanje smisla koje se nikakvom metodom ne može dovesti u jedan dovršeni oblik. a u suvremeno doba i elektroničkih digitalnih? Pitanje ostaje bez odgovora jer. différance) koju nije moguće pojmovno odrediti. Ušli smo u doba neizvjesnosti. prepuštajući turistima i poslovnim ljudima skupi boravak u osuvremenjenim i nadasve prestižnim povijesnim zdanjima. niti funkcija formu. Ni filozofsko mišljenje nije više utemeljeno na logocentrizmu već otvara poglavlje destrukturalizma u kojem je polazište izvorna razlika (franc. pate i raduju se u njima. a i noćni klubovi se pokatkad pretvaraju u crkve. uopće. zatim usmenih pa likovnih i pisanih. povijest čovjeka promatrati kao povijest stvaranja. Virtualizacija zbilje omogućuje njezinu dekonstrukciju na proizvoljne sastavnice i njihovo slobodno kombiniranje primjenom tehnike filmske montaže. a turisti neumitno počinju tražiti druge destinacije.Predgovor vog sadržaja. kako kaže Gadamer. rade. mogli govoriti o motilnom čovjeku čije se kretanje uglavnom svodi na pokrete gornjeg dijela tijela i pokoji korak. Ne mijenja se samo prostor već i ljudi koji ga nastanjuju. stoljeća bio mobilan. željezničke postaje u muzeje likovnih umjetnosti (Muzej d’Orsey u Parizu). banke se pretvaraju u restauracije. Na koncu. pohrane i prijenosa informacija — u početku čisto genetičkih. mogli bi se i upitati što je smisao svog ovoga slučajnog gibanja. urinali su već odavno postali umjetnička djela (Marcel Duchamp. Crkvena zdanja postaju zgrade kina. skulptura postaje objekt. Prijašnje autohtono pučanstvo uglavnom se iselilo u manje atraktivne dijelove grada. kako kaže Virilio. rezova. označeno — kako kaže Jacques Derrida — nema više nužne veze sa svojim označiteljem. postaje sve više svijet proizvoljno manipuliranih sekvenci virtualnih reprezentacija. Forma više ne slijedi funkciju. sekvenci pogodnih za manipulaciju. a danas bi već. ukinućem koncepta trajnosti i kolapsom pojma distance kao vremenski značajnog faktora. video kadrova. ovi živopisni ostaci prošlosti ostaju samo goli simboli u mrtvom krajoliku. Ali ideolozi turističkog tržišta i neograničenog prometa nekretnina čini se namjerno previđaju da bez ljudi koji stvarno žive. skokova itd. stoljeću postaje motoriziran. kako materijalnog tako i duhovnog? Smije li se. koristeći uglavnom snagu svoga tijela za kretanje. rasplinutih prijelaza. i obratno. Naša stvarnost. položen horizontalno umjesto da se uspravno uzdiže). .

.

13 1 Koncepcija moderne umjetnosti Koncepcija moderne umjetnosti Uvod 14 Fin de siècle 17 Svjetske izložbe 17 Umjetnički obrt 18 Arts and crafts 18 Nova umjetnost ili secesija 19 Wiener Werkstätte 20 Deutsche Werkbund 22 Poljubac 24 Arhitektura novog stila 28 Simbolizam 32 Münchenski slikarski krug 35 Naivna umjetnost 40 Hlebinska škola naive 41 Art deco 42 .

umjesto da reproduciraju vidljivi svijet. koju će 960-ih postupno zamijeniti drugačiji svjetonazor i stvaralačka koncepcija. raznih pokreta ili -izama (stampedo “izama”).” (grupa Cobra) “Treba se baviti nepoznatim da bi se došlo do nečega novog. Zbog toga dolazi do izražaja likovna kritika. snove. oblika. i 20. boje i procesa kao glavnog i samodostatnog sadržaja djela — očekivanje od publike da aktivno sudjeluje u dogradnji djela vlastitom interpretacijom.14 Koncepcija moderne umjetnosti Uvod “Umjetnost je od pamtivijeka sredstvo za kojim čovjek poseže ne bi li prevladao svoju sudbinu smrtnika. ono ima oblik vlaknastih svežnjeva. koja posreduje upravo u razumijevanju umjetnosti uz uvijek prisutan problem subjektivnosti i kriterija prosudbe. “Umjetničko stvaranje je fizički čin koji materijalizira misao. pomnim promatranjem nadopunjenim dodatnim informacijama o koncepciji djela. tj. maštarije. Prema Kublerovoj teoriji protoka vremena.” (Catherine Millet) Dvadeseto stoljeće je doba “razlistavanja neobuzdane različitosti”. stoljeća javlja se moderna umjetnost. Netko je rekao da je pokušati razumjeti modernu umjetnost isto kao i slijediti zaplet radnje u zdjeli juhe s tjesteninom u obliku slova. Moderni pokret u umjetnosti namjerno prekida s tradicijom koristeći se novim izražajnim formama i iskazujući interes za novìne: — nove vrste boja i neumjetničke materijale — apstrakciju umjesto realizma — odbacivanje prirodnog kolorita — poimanje linije. umjetnikovim objašnjenjem djela i svoje namjere — što nam je zapravo želio reći svojom umjetnošću. Umjetnici moderne žele u svojim radovima izražavati vlastite osjećaje. a da se međusobno ne isključuju. Na prijelazu 9. a svako vlakno može biti jedan stil ili pravac u umjetnosti koji mogu supostojati. ideje. sustava ili teorija koje označavaju neki umjetnički pokret ili stil.” (pjesnik Rimbaud) . iako postoji mišljenje da moderna umjetnost opstaje i do današnjih dana kao neomoderna. također doktrina.

Dolazi do “otvorenog pojma umjetnosti” (termin Wernera Hoffmanna). Neki umjetnost smatraju igrom. Za hrvatsku su umjetnost važni ovi događaji: 895. 903. utemeljen je Hrvatski proljetni salon kao likovna manifestacija bez jedinstvene ideje i estetske osnove. Umjetnost 20. 897. 898.– 928. “primitivnoj” umjetnosti. nezavisni umjetnici nalaze načine da se organiziraju u težnji za totalnom transformacijom umjetnosti. osnovana je Škola za umjetnost i obrt — kao Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt. no i u tom slučaju moramo upoznati njezina pravila jer likovni je jezik konvencija: “Svaka igra zasniva se na pravilima i što su pravila stroža. 96. 965. tzv. bez oštrih granica — tako. novim tehnikama i izumima toga vremena. paljenje zastave monarhije na Trgu bana Jelačića u povodu otvorenja hnk. Koncepcija moderne umjetnosti . 896. osnovan Hrvatski salon. primijenjenoj umjetnosti te arhitekturi. mijenja naziv u Proljetni salon. godišnja manifestacija koja se i danas održava posvećena naizmjenično likovnoj umjetnosti.15 Sve do Prvoga svjetskog rata javlja se snažna tenzija između onih koji se pokoravaju diktatima starih akademizama i onih koji otvaraju nova kreativna područja zasnovana na eksperimentu. utemeljen je Zagrebački salon. primjerice. i nadstrešnica za bicikl može biti arhitektonsko djelo i kao takva dobiti “društveni pristanak”. što je u doba fotografije i kinematografije postalo suvišno: ti su mediji prirodu oponašali puno vjernije. održan je prvi Jesenski salon (Salon d’Automne) u Parizu i potom 904. stoljeća morala je pronaći novu ulogu za sebe kada se odrekla prijašnjih funkcija odražavanja stvarnosti ili narativne (pripovjedačke/didaktične). Salon dekorativnih umjetnika (Salon des Artistes Décorateurs). 99. Milenijska izložba u Budimpešti: nastup Vlahe Bukovca. Već 880. a i sama fotografija je od dokumenta postala umjetničkom i estetskom formom. kao i na potpuno suprotnom. Odnosno. Impresionizam i potom neoimpresionizam nameću pitanje treba li se umjetnost i dalje pokoravati ustaljenim modelima servilnog oponašanja prirode. fotografija je donekle oslobodila umjetnost od uloge oponašanja stvarnosti otvorivši joj tako polje apstrakcije. osnovano Društvo hrvatskih umjetnika. igra je bolja” (prema češko-francuskom piscu Miroslavu Kunderi). promocija Zagrebačke šarene škole. 907.– 99.

Steiner traži najjednostavniji izraz crtanja. Što. neograničenu slobodu. a još više zvuk. uvijek jednako velik napor i da je u kiparstvu. a slici ili kipu namećemo ograničenu i nedostojnu zadaću veličanja tog osjećanja. . prikazuje ova slika: činjenice prikazanoga urbanog prostora ili atmosferu. Svatko ili gotovo svatko misli da je slika sam predmet i zadovoljan je ako se predmet na slici može prepoznati. Slijedeći zasade impresionizma. 1918. prodire njezin ledeni hlad u tijelo…” (G. lijepi se i za haljine i za dušu. osjećaj vlage i tmurnosti? Umjetnost 20. maštovita. Gamulin). Svatko ili gotovo svatko zna da riječ. Oko traži od nas da stvorimo vlastito mišljenje. Spremno priznajemo da je za razumijevanje matematike i glazbe potrebna prethodna izobrazba jer se one izražavaju simboličnim znakovima koji su utvrđeni dogovorom i koji pružaju mogućnost bezbrojnih kombinacija. Gusta je ta vlaga. što ga može izraziti i najpovršniji simbolizam. apstraktna. upravo onaj isti kojemu je dovoljno da zna razlikovati slona od kišobrana. “Osjeća se težina atmosfere koja je morala poput vlage tištiti dogorjela pluća umjetnikova. “Likovne su umjetnosti od svih umjetnosti najmanje shvaćene i najteže shvatljive. a još više u slikarstvu.16 Koncepcija moderne umjetnosti Milan Steiner: Kiša. Uhom primamo mišljenje nekih drugih ljudi. I zato mi ne vjerujemo u odgoj vidom i rado nagonski uzmičemo pred tim odgojem jer on traži od nas osobni napor kojemu mnogi od nas nisu dorasli. dva-tri zelenkasta naglaska i jedna žućkasta točka — ali ipak kiša. Nitko ili gotovo nitko i ne sluti da neprekidna kontrola likovnog svijeta s pomoću stvarnog svijeta zahtijeva neprekinut. i to kakva kiša”. ekonomičnost sredstava: “nekoliko sivih mrlja. a to ne zahtijeva gotovo nikakav osobni napor. stoljeća je: ekspresivna. samo neizravno predstavljaju predmet i to daje pjesniku. točka ravnoteže između subjekta i objekta osobito nestabilna” (Élie Faure). a pogotovo glazbeniku. No dovoljno je da umijemo razlikovati slona od kišobrana i već smo uvjereni da je odgoj oka završen. prema vašem mišljenju. Tada se slijepo prepuštamo nekontroliranom osjećaju.

u Londonu u arhetipskoj Kristalnoj palači Josepha Paxtona. Staklena palača je prvi objekt napravljen serijskom proizvodnjom i montažom dijelova. Koncepcija moderne umjetnosti Fin de siècle Svjetske izložbe Prva svjetska izložba održana je 85. probija široke avenije Berlina i organizira grandiozne parade u čast Führeru). (franc. “Činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što će na toj izložbi biti prikazano” (neke su od napisanih izjava koje umjetnik izlaže na izložbi).u. termin koji označava prijelaz iz 9. Pokret moderne arhitekture postaje široko prihvaćen upravo na svjetskim izložbama u Parizu (937. a sama izložba utjecala je na razvoj dizajna i primijenjene umjetnosti.r. efekta staklenika. paviljonskoj metalnoj konstrukciji sa staklenim zidovima (to je “najveći staklenik koji je ikada sagrađen”) koja je snažno utjecala na razvoj arhitekture. u 20. Svjetske izložbe važnije su kao kulturni nego politički događaj. No zbog staklene kutije dolazi do problema akumulacije sunčane topline tj. kao reakcija na klasicističke forme fašizma (u isto doba Mussolini gradi novu grandioznu četvrt Rima e. također kao uzdizanje konzumerizma i trgovine na razinu poželjne vrijednosti. kraj stoljeća. Picasso u španjolskom paviljonu izlaže Guernicu) i u New Yorku (939.). stoljeća: “Umjetnik je onaj kome drugi za to daju priliku”. Joseph Paxton: Kristalna palača. st.17 Manifestni radovi suvremenoga hrvatskog umjetnika Gorana Trbuljaka iz ranih 970-ih ključni su za razumijevanje umjetnosti 20.) .) i nacizma (Albert Speer gradi Parlament. za Svjetsku izložbu u Parizu (i sljedećih 40 godina ostaje najviša zgrada na svijetu). 1851. Jedinstvo inženjerskog umijeća i umjetnosti postiže se Eiffelovim tornjem sagrađenim 889. koji ne smiju biti teži od tone radi lakše prenosivosti.

– 1905. koji ne teži iluzionizmu i prvi put nakon rokokoa ne nastaje imitiranjem motiva iz prošlosti. patentirao tzv. umjetnosti i obrti) 880. već visokog obrta. kao da nije napravljen prema predlošku iz prirode. Dok je stil Arts and craftsa ornamentom blizak secesiji (linearnost i priroda kao jedini izvor inspiracije).–905. često imitiran i interpretiran. William Morris: Detalj tapeta s uzorkom cvijeta bedrinica. “kvalitetnog rada” čovjeka koji se raduje zbog onog što radi. koja nije izraz inspiracije. zidnim tapetama koje su tada bile u modi.–90. cvijeća ili ptica na tepisima. Želi se vratiti dignitet ručnog rada i obrtničkih tehnika. . a ne služiti mu. 900. Emile Gallé i Rene Lalique su još neki od poznatih proizvođača stakla novog doba. Pritom on mora biti “gospodar stroja”. tkanini. Jasan i čist crtež zasnovan je na ozbiljnoj studiji procesa rasta u prirodi. 1876. oblikovanjem namještaja blizak je pokretima zasnovanim na geometriji 920-ih. favrille (od lat. stoljeća zanimljivo dvosmislenih šara pri vrhu pera (u obliku očiju koje trebaju otjerati predatore). Mandarin je vrsta favrilla s uzorkom lotosova cvijeta. Omiljeni je motiv paunova pera (dame toga doba njime kite šešire). sinonim za ljepotu i hedonizam kraja 9. koristiti se njime poput alata. Britanija. Američki proizvođač stakla Tiffany je 1880. Favrille je postao sinonim za secesijsku dekoraciju.18 Koncepcija moderne umjetnosti Umjetnički obrt Arts and crafts Pokret Arts and crafts nastaje kao reakcija na dehumanizirajući učinak industrijalizacije. a umjetnik oblikuje “obične” predmete poput stolice. Plošni uzorci s motivom voća. motiva krajnje reduciranog tako da izgleda apstraktno. ručno proizvedeno staklo površine koja se prelijeva u duginim bojama. Za Morrisa kuća običnog čovjeka postaje idejni zadatak arhitekta. u skladu s “istinom materijala”. Vijugava linija potpuno novog ornamenta. Louis Comfort Tiffany: Mandarin lampa (Lotosov cvijet). bronca i staklo spajano olovom. 1900. nastalih izlaganjem zagrijanog stakla metalnom dimu i oksidu. faber — obrtnik). SAD. Ideja “društvene odgovornosti umjetnika”: arhitekturu i namještaj treba projektirati u skladu s prirodom materijala i proizvodnog procesa. (engl.

bajki…). naglašava se individualnost prema uzoru na romantizam. prošlosti. osnovana je bečka secesija. flowing line (krivulje. u sebi sjedinjujući umjetnost i industrijsko oblikovanje. odmah ima 9 članova s Gustavom Klimtom na čelu. ornament gubi na značenju kao dodatak funkcionalno oblikovanom predmetu. Odnosno. Dok pokret Arts and crafts slijedi socijalne ciljeve. Aubrey Beardsley. koji iz nadstrukture postaje strukturom… Oscar Wilde napominje da su strojni proizvodi lijepi samo ako nisu ukrašavani. Progres: više = bolje? . Koncepcija moderne umjetnosti Secesija je prvi pravi internacionalni pokret. Ta se linija. pojavljuje svugdje — na slikama. Njemačka. cvijeće i posebno omiljeni motiv — vinovu lozu.) Novi stil je bio izrazito internacionalni stil. stoljeća) smatrao da je poezija arhitekture sva u ornamentu jer samo bez funkcije korisnosti može nastati duhovna vrijednost. i 20. Češka. osnovan je Jungendstil u Münchenu. odvajanja (lat. mladost. Hrvatska preuzima naziv “secesija” jer se u to doba nalazi u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. stoljeća. kao i njihovi austrijski kolege. Godine 889. jer se sam predmet uobličava kao ornament. Francuska. Godine 897. U povijesnom razvoju novog stila. novost: Jungendstil (“mladi stil”). otprilike u isto vrijeme. na prijelazu 9. Godine 892. koja može predstavljati i lišće. osnovan je berlinski Jungendstil. biomorfni ornament). secesija je vrsta neoromantizma jer je sklona eklekticizmu (“posuđivanju” iz drugih kulturnih tradicija.” (engleski leksikograf Samuel Johnson. Austrija. Španjolska (arhitekt). nastaje u različitim krajevima Europe. Engleska (slikari i grafičari). Secesija u smislu odcjepljenja. no za razliku od prethodnih pokreta isključuje svaku mogućnost imitiranja pravaca iz prošlosti. međutim. zagrebačko se Društvo hrvatskih umjetnika odijelilo ili “razdružilo” (“secesioniralo”) od hrvatskog Društva umjetnosti. style nouille (nouille — knedl). Sezessionstil. katkad pretjerano dekorativan stil ornamenata izvedenih iz prirodnih oblika (najčešće vegetativni — tzv. tzv. Arhitekt Louis Sullivan tvrdi da je ukras luksuz. Antonio Gaudí. secessio) Predstavnici: Alfons Mucha. vodi ga Max Liebermann. zavojite vriježaste konture i biljne arabeske. Stile Floreale ili Liberty. pod različitim nazivima koji prizivaju pojmove sloboda. Franz von Stuck. i 20. Karakteristična linija novog stila je nemirna. 18. novi je stil zasnovan na ideji “umjetnost radi umjetnosti”. predstavnici su: Max Liebermann. Ornamentika secesije zasniva se na dodavanju hedonističkog elementa nekom korisnom predmetu: već je Ruskin (teoretičar umjetnosti na prijelazu 9. st. vrtložaste linije…). poslije se pridružuje Max Pechstein.19 Nova umjetnost ili secesija “Radije bih gledao portret psa kojega poznajem nego alegorijske slike. Godine 897. a ne potreba ljudskog duha. Italija. Vrlo. Lovis Corinth. folklora.

anorganski oblici omekšali su miješanjem s organskim. nova umjetnost) — po kojemu je stil dobio ime u Francuskoj (glasoviti Bing iz romana Alan Ford). umjetničkom obrtu: “izdužena. francuski arhitekt art nouveaua prema kojemu se taj stil u Francuskoj još naziva i stilom “Guimard”). nije mogao odgovoriti zahtjevima masovne proizvodnje. Wiener Werkstätte je odgovor na industrijalizaciju i modernu tehnologiju.– 933. arhitekti ne oblikuju samo građevine nego i opremu interijera. tržnica i željezničkih postaja. koja glatko i nepravilno prekriva sve plohe” (Nikolaus Pevsner). . Wiener Werkstätte Wiener Werkstätte je osnovan kao ceh obrtnika (osnivači su Josef Hoffmann i Koloman Moser). čas na ticalo nekog kukca. (njem. od koje se zapadna civilizacija otuđila prolazeći kroz industrijsku revoluciju: “priroda je velika knjiga u kojoj tražimo inspiraciju” (Hector Guimard. Visokom obrtničkom kvalitetom i socijalnim programima poput gradnje radničkih četvrti i humanizacije urbanog života secesija prije svega zagovara povratak k prirodi (i obrnuto. ručno proizvedeni. pa čak i kandelabre — urbani namještaj). uglat oblik. u ilustracijama i opremi knjiga. Primjenjuje se na fasadama. služi izgradnji mostova. Metalni predmeti. Teži se cjelovitoj umjetnini prema ideji Gesamtkunstwerka. Novi stil je pokušaj pomirenja umjetnosti i industrije. Evolucija primjene željeza: lijevano – kovano – čelik. koja podsjeća čas na stabljiku ljiljana. ulazak prirode i prirodnih motiva i materijala u čovjekovu svakodnevicu). bečka radionica) 903. a gdjekada na plamen koji suklja uvis… valovita krivulja. i namještaj. imali su reduciran. no s obzirom na to da je to primarno umjetnički pokret. senzibilna krivulja. Victor Horta dalje razvija organske forme stila korištenjem kovanog željeza kojim je oblikovao i pročelje pariškog dućana Samuela Binga pod nazivom L’Art Nouveau (franc. Gesamtkunstwerk je ideja totalnog umjetničkog djela koje zadire i u najmanje detalje svakodnevnog života (npr. biljnim motivima. tipični uglati. prašnike cvijeta. a oko 95.20 Koncepcija moderne umjetnosti arhitekturi.

Izrazito atektonski. stabilno — poput geološke formacije. linearni element su metalni spojni šavovi mramornih ploča kojima je obložena fasada. monumentalno. Belgija. Bruxelles. Obrnuto značenje ima atribut atektonsko. 1906.– 1910.21 Koncepcija moderne umjetnosti Josef Hoffmann: palača Stocklet. osjećaj da zidovi nisu čvrste. Tektonsko je nešto čvrsto. . Atektonska konstrukcija — što podrazumijeva negiranje strukture i mase zgrade. nego da se sastoje od velikih ploča tankog materijala. pune konstrukcije. masivno.

tipografija. izvijanje) formi biljaka i ljudi u dekorativne svrhe — geometrijski raspored tipografije — uglatost novih oblika namještaja prema uzoru na Japan — naglasak na linearnom u arhitekturi. radi simbolike isticanja zajedništva radnika i poljoprivrednika. Behrens je bio osnivački član secesije u Münchenu i osnivač Deutsche Werkbunda. svojevrstan je hram njemačke proizvodne moći. — ostavljene su vidljive vodovodne cijevi i plinski (njem. Godine 894. U njegovu oblikovanju interijera frizerskog salona Fabym u Berlinu 90. Berlin. Peter Behrens: Tvornica turbina AEG. zbog čega je stekao nadimak “laboratorij modernizma”. njemačko udruženje) osnovano 907. a sredstva kojima se postiže su revolucionarna. Novine koje uvodi novi stil (secesija) u umjetnosti i dizajnu (pokućstvo. . U njegovu uredu radili su Walter Gropius. 1908. u jedinstvu svih umjetničkih medija: “Ljepota je oružje. Tvornica turbina (njem. Logotip tvrtke istaknut je na zabatu koji oblikom podsjeća na završetak tradicionalnoga seljačkog hangara.22 Koncepcija moderne umjetnosti Deutsche Werkbund Tipiziranje proizvoda i arhitekture. građevina oblika klasičnog hrama napravljena je suvremenom tehnologijom od čelika i stakla. kamen u uglovima služi naglašavanju težine i snage čvrsto poduprte građevine. fasada je načinjena od čelika i armiranog betona koji je sakriven opekom slaganom u rustikalni uzorak — jasno je vidljiv čelični okvir. moda) — distorzija (iščašenje.” No dok je cilj ornamentalnosti Jungendstila sam ornament — kod Van der Veldea služi naglašavanju funkcije predmeta. To je prvi potpuno integrirani korporativni identitet neke tvrtke. Mies van der Rohe i Le Corbusier. Njemačka. arhitekt Henry van der Velde predlaže ornament kao integralni dio arhitekture. propisivanje ukusa koji bi vrijedio za sve u suprotnosti je s idejom i zagovaranjem individualnosti umjetnika./09. Turbinenfabrik).

23 Walter Gropius i Adolf Meyer: Tvornica cipela Fagus. stoljeća Rikard Benčić preuređuje u novi Muzej moderne i suvremene umjetnosti prema projektu Saše Randića i Idisa Turata. Troetažna gradnja s čeličnom konstrukcijom i nenosivom staklenom ovješenom fasadom (zid kao zavjesa). Naglašena je prozirnost i lebdeći. poglavlje). željeznička postaja Orsay u Parizu preuređena je u muzej umjetnosti 9 stoljeća. Godine 909. koje se onda mogu ugraditi u više proizvoda. uz maksimalno iskorištenje postojeće strukture. standardizaciji i masovnoj izgradnji malih stambenih kuća. Njemačka.” (Walter Gropius) Koncepcija moderne umjetnosti i električni kabeli. (vidi 8.). vrućine i buke. Walter Gropius će izdati memorandum o tipiziranju. a u Rijeci se napuštena tvornica duhana iz 9. “Zidovi imaju ulogu ekrana koji pružaju zaštitu od kiše./11. .– 99. jer je postala prekratka za suvremene kompozicije vlakova. Alfeld an der Leine. član udruženja. zbog neprimjerenosti takvog onečišćivačkog sadržaja u širem središtu Londona.– 977. rješenje primijenjeno na centru Pompidou u Parizu 97. Peter Behrens. 1910. Stara industrijska i komunalna arhitektura učestalo se prenamjenjuje u muzejske prostore i kulturne centre — npr. Elektrana Battersea. U Zagrebu je stara kožara preuređena u Gliptoteku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. preuređena je u novu Galeriju moderne umjetnosti Tate (učinili su to Švicarci Herzog i De Meuron 995. što poslije postaje osnovna ideja Bauhausa. zalaže se za standardizaciju komponenti. prividno bez ikakvog potpornja. Osobito su dobro riješeni uglovi zgrade. svaku umjetnost poimajući kao “građenje”. bestežinski efekt zidova.

stoljeća i ekspresionizam 20. monolitna masa je volumen posve ispunjen materijom. primevalizma (engl. a oslikao je i svod riječkog HNK. a volumen ne prodire u prostor. simfonije u bečkoj kući secesije. prostor je istisnut iz volumena. stoljeća. kao i ljubav. Gamulin). Strastveni poljubac muškog i ženskog lika simbolički isklesanih iz jednog — monolitnog komada kamena (dva spola kao dvije polovice cjeline. bez suvišne dekorativne obrade površine kamena. “potpunog” čovjeka). Constantin Brancusi: Poljubac. Različitost muške i ženske naravi prikazana je razlikom u dekoraciji odjeće: muški lik nosi odjeću smirenih. osim modeliranih glava i ruku.24 Koncepcija moderne umjetnosti Poljubac “Umjetnost je. “Stari stilovi pozadina su na koju slikar projicira sliku modernog čovjeka” (G. Oblik je zbijen. Primjer tzv. ravnih linija zatvorenih u pravokutnike. Njegov rad povezuje simbolizam kasnog 19. primitivan). Odjeća likova je iznimno dekorativna./08. Par se ljubi na livadi punoj cvijeća. zatvoren. Jaje. Stilizirani i geometrizirani likovi. a pozadina prizora je zlatna pod utjecajem bizantskih mozaika i srednjovjekovnog slikarstva (sve do kasne gotike nebo je prikazivano u simboličnoj zlatnoj boji. kakvim ga vidimo i u naravi): eklekticizam. primeval — iskonski. na ženskom liku su zaobljene linije i krugovi. Statičan je odnos volumena i prostora: prostor ne prodire u volumen. strahovito nekorisna i strahovito važna. 1907.” (Faure) Gustav Klimt: Poljubac. Klimt je naslikao mural s temom Beethovenove 9. 1907. . kamen ili krumpir primjeri su apsolutne mase u prirodi. Prostor samo kruži i obavija volumen. Monolit. Figure naslikane plošno. Giotto je prvi naslikao plavo nebo. Alegorijska scena.

nadrealizam)? Peter Behrens: Poljubac. Objasnite zašto ovaj prizor. Mramorna skulptura nastala na kraju razdoblja romantizma. Usporedite ovu grafiku u obojenom drvorezu s prethodnim djelima iste tematike. poglavlje. samo je treba osloboditi “viška”. po vašem mišljenju? Koncepcija moderne umjetnosti René Magritte: Ljubavnici. kako se mogu povezati te nesrodne teme. 1928. Zašto. iako je figurativan. Naknadno je Rodin skulpturu namijenio za Vrata pakla (vidi: simbolizam). možemo očitati i kao ornament. Što je neobično na ovoj nadrealističkoj slici (vidi: 4.25 Auguste Rodin: Poljubac. načinjena prema Michelangelovoj ideji da je skulptura sastavni dio kamena. 1900. Odredite kompozicijsko načelo (simetrija). 1886. .

Rutina prikazivanja motiva. Zagreb. valovita linija. litografija. neutralne. public art. stilizirani cvjetni motivi) i stilu (biomorfni. Plakat možemo smatrati umjetnošću u javnom prostoru. Likovno-tematski elementi redovito su stilizirani. Njegov najpoznatiji model (Mucha se proslavio kazališnim plakatima u tehnici litografije u boji) je Sarah Bernhardt. 1915. nacionalno-romantični). geometrijsko-dekorativni. Tehnika litografije u boji — grafika je omiljena tehnika secesije: bakropis. Mucha slika putene žene s viktorijanskim figurama ukrašenim cvijećem. ekscentrična francuska kazališna glumica koja je navodno spavala u lijesu. Usporedite Krizmanov i Muchin plakat — koje su njihove zajedničke osobine? Alfons Mucha: Gismonda. tzv. Godine 1901. odnosno reducirani na bitno. Pozadina slike je ukrašena biljnim motivima. Zadržana su sva obilježja hrvatske secesije. Boje su blijede. uvođenje folklornih motiva. lavirani tuš. prema tipološkom određenju (ornament. crtež. izrazita stilizacija. boje puti.26 Koncepcija moderne umjetnosti Tomislav Krizman: Plakat za koncert Tkalčić-Gruss. a u primjeni boja teži se za što jačim kolorističkim efektom radi privlačenja pozornosti. crtana. krpica) je pisana. udrugu Muchinih obožavatelja. drvorez… Kazališni plakat — umjetnost u službi dizajna. Japanci su osnovali prvi fun club na svijetu. . kao idealizirane vizije ženstvenosti. Plakat (od riječi plak — mrlja. prvi Muchin plakat za Sarah Bernhardt. grafički umnožena obavijest nalijepljena ili izvješena na javnim mjestima. 1894.

Figurica izvijenih oblika od kromirane bronce. Sam hladnjak formom podsjeća na pročelje antičkog hrama. motor koji je simbol najvišega tehničkog dostignuća i poslovične pouzdanosti. 68. Na koji je način predočen pokret. nalazi se na hladnjaku automobila Rolls-Royce. Iako se radi o predmetu u funkciji logotipa (dizajna).27 Koncepcija moderne umjetnosti Sir Charles Sykes: Duh ekstaze (Srebrna dama). načinjena od krivulja nejasnih obrisa. 1933. . brzina? Usporedite skulpturicu s djelima na str. Iza metalnih šipki (koje podsjećaju na bar kod dućanskih cijena) hladnjaka nalazi se savršen mehanizam stroja. Skulptura u službi dizajna korporativnog identiteta. Usporedite model i lijevanu skulpturu s obzirom na svojstva materijala. napravljen je kao skulptura malog formata.

Bruxelles. Protumačite tu ideju. Sullivan) Victor Horta: Maison du peuple (zgrada za Belgijsku radničku socijalističku stranku). SAD. Spletovi vlati trave i izrezuckanog lišća. Sullivan: Robna kuća Carson-Pirie-Scott.” (L. možete li “prevesti” te pojmove u jezik arhitekture? . linearne izražajnosti arhitektonskih elemenata. Arhitektura otvorene konstrukcije (tj.– 1900. Belgija. gdje su meso i mišić organski vezani uz kost.– 1904. Arhitektonski stil mora biti proizvod tla (lokalni materijali) i vremena u kojemu nastaje (inače je kič).28 Koncepcija moderne umjetnosti Arhitektura novog stila “Oblik proizlazi iz funkcije. prema idealu ornamenta organskih motiva obrubljenih širokim. vidljiva je njezina željezna konstrukcija). 1899. Louis H. a ne kamuflirane. Chicago. “Tekući” (uklesan ili izbočen) ornament u suprotnosti je s jednostavnosti osnovnih kubičnih linija zgrade. pročelje je klasično (staro). Građevina je analogna ljudskom tijelu. Oplata od opeke oblikovana je tako da prihvaća kamen. Prva zgrada napravljena prema načelu teoretičara arhitekture Viollet-le-Duca koji se zalaže za istinitost arhitekture. Istinitost arhitekture znači uporabu materijala u skladu s njihovim kakvoćama. Željezna konstrukcija (novo). tako da su konstruktivne metode očite. 1897. a kamen tako da prihvaća željezo i staklo. teškim linijama.

. Dekorativni motiv glava meduza i sova simbolizira mudrost. plošne mase strogih formi. umjetnosti njezina sloboda”./98. Dominira motiv lovora. Austrija. s “krunom” od lovorova lišća u pozlaćenoj bronci (Bečani su kupoli nadjenuli nadimak “glavica kupusa”). Najtipičnija zgrada secesije: ravne. lebdi na četiri kratka stupa. Kupola je šuplja. aksijalnost i simetrija arhitektonskih elemenata. Josef Maria Olbrich (prema Klimtovim nacrtima): Kuća bečke secesije. zidovi su puni. atribut boga nadahnuća Apolona.29 Koncepcija moderne umjetnosti Josef Hoffmann. Iznad ulaza je pozlaćeni natpis: “Državi njezina umjetnost. masivni. 1897. Beč.

Ritmičko ponavljanje identičnog ili variranog uzorka. Obje su secesijske — opišite ornament. životinjskog. biljnog ili tipografskog uzorka. racionalizam koji dolazi nakon nje zagovara kolektivitet i međunarodnu suradnju na zajedničkim projektima. Pretjeranu dekorativnost kakvu promiče secesija Adolf Loos će poslije kritički nazvati “delirijem ornamenta” (“dekorativna bolest” prema Walteru Craneu).30 Koncepcija moderne umjetnosti Henry van der Velde razlikuje ornamentaciju (nije fizički poveza. Austrija. Smatrate li je prekićenom za svoju “banalnu” svrhu ili bi željeli da su i danas utilitarni objekti tako dekorativni? . Ostvarivanje magijske. Za razliku od secesije koja je osobni stil umjetnika. Otto Wagner: Ulaz u postaju metroa na Karlsplatzu. skog. Beč. simbolične i dekorativne funkcije.Obilježja ornamenta Postojanje elementarnoga geometrijna s objektom) i ornament (ugrađen je u objekt). što stvara obrazac. Usporedite ovu zgradu s Olbrichovom. 1898.

ima li ga na drugoj? Kakav je odnos strukture i ornamenta na secesijskoj knjižnici? U kojoj mislite da je ugodnije čitati? 3. 1911. raspala za 14 godina). Usporedite dva predstavljena Wagnerova djela. Davor Mance. Velimir Neidhardt: Nacionalna i sveučilišna knjižnica. U povijesti umjetnosti bijeli zid se prikazuje na razne načine. 1904. Jedinstvo arhitekture. Austrija. 4. Vrhunac stila na europskoj razini. uz uvijek isto postavljanje pitanja — treba li bijeli zid uistinu naslikati bijelim? Pokušajte odgovoriti na ta pitanja. 1978. a kakvi druge? Koja je modernija prema vašemu mišljenju? Zašto? 2. sa staklenim stijenkama umjesto zidanih zidova. Opišite tu zgradu (vidite je uživo ili na fotografiji). Pronađite primjere iz različitih razdoblja. čime je omogućena prirodna rasvjeta i dojam prozračnosti tog prostora za klijente. Zagreb. pronađite na njoj secesijske elemente. Zagreb. Strukture ulaze jedna u drugu. Usporedite dvije zagrebačke knjižnice — kakav je tretman zidne mase i površine na jednoj. kakav na drugoj? Od kojih su materijala sagrađene? Kakav je status ornamenta na jednoj. ukrasa i opreme. Marijan Hržić. Koje je starije? Postoji li kakva promjena u načinu oblikovanja prve i druge zgrade? Kakvi se elementi nalaze na pročelju jedne. Zgrada za birokratski aparat države koja je trebala vječno trajati (AustroUgarska Monarhija se. . Varijacija osnovnog motiva kocke. međutim. glatkim. Zvonimir Krznarić. Koncepcija moderne umjetnosti Rudolf Lubinski: Nacionalna i sveučilišna biblioteka (danas Državni arhiv).– 1913. Zgrada se doima kao simbolični “trezor” znanja.) na uglu Jurišićeve ulice i Trga bana Jelačića u Zagrebu.31 Otto Wagner: Poštanska štedionica. Ornament u obliku sove. 1. simbola mudrosti. Beč. Peter Behrens je autor redizajna pročelja poslovno-stambene zgrade Stern (1929. Veliki stakleni foaje koji se proteže cijelom visinom zgrade omogućuje prirodnu rasvjetu u čitaonicama. Opišite građevinu. ulaštenim pločama od bijelog mramora. zatvorenih i otvorenih formi prozirnim i neprozirnim zidovima. To je golema metalna kutija čija je opna obložena tankim.– 1995. Ploče su na fasadu učvršćene aluminijskim zakovicama. Velika središnja dvorana sa šalterima ima stakleni svod.

nevidljive realnosti. . stoljeća pa do Prvoga svjetskog rata. Modeliranje formi svjetlom i sjenom. postimpresionizmu i secesiji. Mislilac je inspiriran Danteovim likom. To je “literalna umjetnost”. simboli proistječu iz kolektivnog nesvjesnoga. od polovice 9. a simbolika vrata Danteovom Božanskom komedijom. Pojavljuje se kao jezik u impresionizmu. Simbolizam je suprotan empirizmu: to je vjerovanje da je vidljiva priroda simbol druge. Simbolična metafora.32 Koncepcija moderne umjetnosti Simbolizam Prema Carlu Jungu. umjetnost alegorija.– 1917. Auguste Rodin: Vrata pakla. ono što oko vidi nije samo to već i nešto drugo. meka “tekuća” morfologija. 1880.

točkicama i crticama. Vidović je “najbolji hrvatski slikar vode. Eiffel. prikaz opće tišine. plošne strukture. 1886. sagledali bismo je kao alegoriju pravde. Skulptura je poklon francuskog naroda SAD-u na prvu godišnjicu Deklaracije o nezavisnosti. dojma napuštenosti i tuge.. i njegova je radost melankolija. Matoš). Voda je tiha i djelomično već u sutonskoj sjeni. Tehnika slikanja izvedena je iz impresionizma./07. i zatim nestaje. . 1914. od rođenja do smrti. odnosno “štimunga” sumraka (krepuskularizam — slikarstvo zalaska sunca).. radi i pati. Neodredivo je razdoblje prikazano na slici i “prošlosti i sadašnjosti”. Slikar-pjesnik. s ribarskim kućicama i razapetim jedrima u pozadini. Monumentalni ženski lik kao metafora svjetla — svjetionika. otok Bedloe. nebo je zarumenjeno suncem na zalazu. SAD. predmeti i likovi su stilizirani. Kompozicija slike je izvedena jasno vidljivim potezima kista. Njegovo more je uvijek tužno. kada bi u ruci držala vagu umjesto baklje. glavna tema slike je svjetlo. Kao Michelangelova. kao prijenos ideje u sliku. Čovjek i pejsaž su neraskidivo povezani: pejsaž je “pozornica na kojoj čovjek živi. promjene na predmetu izazvane svjetlom: slika je monokromna (tj. do kojeg vozi lift. u čistim. Frederic-Auguste Bartholdi: Kip slobode. zraka i duše” (A.” Emanuel Vidović: Angelus. nepomiješanim bojama.33 Koncepcija moderne umjetnosti Emanuel Vidović: Chioggia. Pejsaž kao simbol. kao medij melankolije. Slika prikazuje pejsaž iz okolice Venecije.– 1918. opisivanje ugođaja. G. reducirane kromatike) površina obojena točkama. Sve kod njega diše. žalosno. beznadnoj atmosferi koja ih obavija. New York. Kip koji je ujedno arhitektura — u glavi Slobode je vidikovac i restoran. Stiliziran i pojednostavnjen. Likovi na Vidovićevim slikama uvijek djeluju izgubljeno u hladnoj. G. 1906. Antropomorfni prikaz ideje! Kip od bakra na čeličnom kosturu koji je projektirao A. Umjesto motiva. sve je puno pare.

Formalna obilježja djela tipična su za slikarstvo Zagrebačke šarene škole. slobodan potez kistom (eksplozivni duktus ili potez kista koji odaje slikarov rukopis i izraz je njegova i temperamenta i stila). Slika je prikaz ne stvarne. 1907. u vezi sa simboličnim značenjem stare hrvatske književnosti koja aktivno sudjeluje u formiranju nacionalne svijesti u doba preporoda. glorifikacije Ilirskog preporodnog pokreta. pokret koji prati dominantan Bukovčev stil: otvorena paleta na način plenearizma (ponovite slikarstvo impresionizma). nego alegorijske scene. svijetla paleta boja. Bukovac je primjer umjetnika čiji je umjetnički razvoj zagušen malom sredinom.34 Koncepcija moderne umjetnosti Vlaho Bukovac: Gundulićev san. reljefnome namazu boje (tzv. . Široke mrlje boja koje se difuzno usitnjavaju prema pozadini nanesene su u debelom. Umjetnost secesije je kod nas prisvojila oznake nacionalnog izraza — služi nam da se prisjećamo herojske prošlosti i pomaže nam u gradnji nacionalnog identiteta. neoimpresionizam. Bukovac dobiva narudžbu za izradu zastora s temom Slava njima. secesija.. Odrednice: simbolizam. Posljednje 24 godine provodi u Pragu podržavajući ideju panslavenizma. impasto). čija gradnja započinje u lipnju 1895. Za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu.

“slučajni kadar” preuzet iz filma odsijeca predmet slijeva. svjetska bol) ih poima romantičarski. ali još uvijek bivanja dijelom tradicije. Prikazivanje ljudskog lika. gesta… Redukcija boja i volumena. obično s obzirom na mjesto njihova školovanja: München i Pariz. njihove obitelji očajavaju jer ne rade neki korisni posao. tu su se sklapali poslovi. crveni akcenti). Široke mrlje strukturirane geometrijski. razaranja organizma neimaštinom. Dvojica od njih umiru vrlo mladi. 1908. 1907. tvrdoglavošću. Izlaze u javnost kao grupa nastupom na Drugom proljetnom salonu u Zagrebu 99. gleda nas odozgo. Na kasnijim Račićevim slikama boja je otvorenija. Oskar Herman. Oblik je čvrsto modeliran i zatvoren. vrijednost svjetlosti. Smjelo suprotstavljene mase (teglenica). a ne bojom. Predstavnici: Josip Račić. “prosijavanje” žutog. a stvarnost je manje doslovno prikazana. lik koji zrači istodobno plemenitošću i oštrinom. Račić se zbog neizlječive bolesti (vjerojatno sušice) ustrijelio u pariškom hotelu — bile su to dvije u nizu “velikih smrti” uzrokovanih TBC-om i drugim bolestima. pretvorena u široke mrlje boja. osobito lica i ruku. Vladimir Becić. Svjetlo je statično. . glavne su osobine njihovih djela. Početkom stoljeća dva su izvora utjecaja na hrvatske umjetnike. modeliranje oblika chiaro-scurom. sumarnim potezima kista. Protiv “kolorističke ekstaze” impresionizma. Odlikuje ih duhovni “dendizam”: uživaju u pariškome noćnom životu. Čvrste forme i struktura slike. druže se s polusvijetom. Manetovo preispitivanje tradicije. münchenska škola vraća se na Maneta. 99. pijanstvom ili boemskim načinom života. bez suvišnih pojedinosti. Kraljević od sušice. otkriva humanizam i inteligenciju umjetnika koji pomno promatra druge ljude i sebe. Rad nastaje za petomjesečnog boravka u Parizu gdje nastaju brzi. Crno i bijelo i boje puti (inkarnata). element forme. a Weltschmerz (njem. organizacija elemenata slike je slobodnija. vodila politika i događao intenzivni društveni život. Potez kistom je ujedno ploha. skiciozni radovi malog formata u kojima umjetnik pokazuje izrazito oslobođenje stila slikanja. Na geometrijski konstruiranoj slici detalji su prikazani “štedljivim” stilom. reducirana ljestvica boja (modrikasto sa sivim i srebrnastim. dimenzija prostora. Miroslav Kraljević. Koncepcija moderne umjetnosti Josip Račić: Pont des Arts.35 Münchenski slikarski krug “Revolucija” kao “povratak na staro”. Josip Račić: Autoportret. U to su doba kavana i kabare bili mjesta umjetničke inspiracije. posebno u uporabi boja. bez efekta vibriranja tipičnog za impresionizam.

karakteristične za Račića. Krajolik “bez motiva”. Taj dojam pojačava siguran potez kistom. oblici gube “predmetnost” i konzistentnost. izmjenjuju se s lazurnim namazima. Miroslav Kraljević: Autoportret sa psom. prenosi se i na gledatelja. Mirna poza. . slika na zidu. boja sugerira ozračje neke neodređene misli ili događaja koji se “mogao dogoditi”. stolica. Dubina prostora sobe sugerira se postavom naslikanih oblika: pas. bolesno. nabijenoj skrivenim značenjima. impasto. otvorena šaka simbol je prijateljskih namjera. Nova nije samo boja nego i prostor ritmiziran drvoredom. odsječenim kadrom slike —“maštoviti pejsaž”. 1963. otklon od modeliranih oblika (tipičan za ranog Hermana) prema jarkoj. neutralne pozadine. 1910. plemenito lice slikara u gotovo praznom.36 Koncepcija moderne umjetnosti Oskar Herman: Pejsaž s tri stabla. Pastozni namazi boja pridonose “gustoj”. umjetnik. atmosferi slike… Slika predstavlja raskid s praksom prikazivanja plošne. Crtež je nevažan. oslobođenoj boji toplih preljeva tipičan je za kasno umjetnikovo razdoblje. sepijastom prostoru. maženja i označavanja kao “svojeg”. Slojevi boja prst debeli. vrč. Čovjekova gesta umirivanja psa. tzv.

37 Miroslav Kraljević: Veliki ženski akt (Olimpija). . 1907. iako su je žestoko kritizirali suvremenici akademskog ukusa. Koncepcija moderne umjetnosti Vladimir Becić: Akt djevojke kod stola. Manetovu Olimpiju. Egzotični ugođaj prizora naglašen je raskošnim aranžmanom draperija i jastuka. razreda. Po prvi puta umjetnički medij je važniji od subjekta slike! Manetova tehnika poznata pod nazivom “čisto slikarstvo” (franc. Umjetnik slika neprofesionalne modele. Ponovite gradivo iz 3. prikazana je djevojčica u prostoru koji je sveden na osnovne. kao i tijelo djevojčice — slika “apsolutne jednostavnosti”. sjedeći sam sa slikarom. Slika priziva i nadovezuje se na drugu. koje izabire na temelju “slikarske” pojave: “Sklonjen u taj slikarski separe. ali s određenom distancom. 1970. egzotičnih crta lica i nakita (naušnice). Umjetnik prikazuje život polusvijeta. kao u povjerljivom razgovoru. Larry Rivers: Volim crnu Olimpiju. Eduard Manet: Olimpija. model se oslobađa svega neslikarskog što ga zastire…” (Matko Peić). no dok je kod Maneta atmosfera hladna i suzdržana. ova nas žena gleda opušteno. u kojemu i sam sudjeluje. samopouzdano i zavodljivo. 1863. 1912. uvijek uz blagu ironiju. peinture claire) utjecala je na impresioniste. sumarne oblike. Slika malog formata.

Kič je pretjerivanje. 1925. 1808. Fotografija kao način preispitivanja “principa stvarnosti”. svjesno prihvaćen i afirmiran od umjetnosti. Le Violon d’Ingres). neumjestan). Raysse). Jean Auguste Dominique Ingres: Kupačica. a budući da je prema Paracelsusu “otrov pitanje količine”. absurdus: neskladan. Jasna i jednostavna kompozicija velikih ploha boje koje stvaraju ortogonalnu napetost u reljefnoj plošnoj slici. no u svakom pretjerivanju mora postojati metoda kako bi bilo uspješno. Izvanredna modulacija ženskih leđa.. D. težina tijela. Izborom teme. svojevrstan otrov. Edward Weston: Mexico. antički mislioci savjetovali su ljudima život u skladu s prirodom smatrajući da je čovjek posljedica “igre” nužnosti i apsurda. dakle ostao je apsurd. Henri Matisse: Odaliska (crtež) Kič je nazoviumjetnost koja podilazi popularnom. praznom pozadinom. Iako je tretirano gotovo apstraktno. 1964. obijeljeno oko… “Želio bih da je svaka stvar na mojim slikama privlačna i da izgleda najnovije” (M.38 Koncepcija moderne umjetnosti Jozo Ćetković: Akt Usporedite ovu fotografiju s drugim radovima s motivom akta na ovoj stranici. “preobilje bez mjere” (Sløterdijkov termin). kič je. simetrični oblik leđa izoliran pred crnom. Djelo nazvano prema “federalnom distriktu” gdje je umjetnik živio u vrijeme nastanka fotografije. Preinaka klasicističke Ingresove slike koju je Raysse uzeo za primjer “dobrog ukusa”. Jednostavni. Čak je i naziv djela neukusna kombinacija engleskog i francuskog jezika. cvjetna “tapeta”. Man Ray: Ingresova violina (franc. 1924. fotografija predstavlja umjetnikov komentar na zadaću vjernog prikazivanja stvarnosti tradicionalne umjetnosti. Umjetnik se igra stvarnošću. pretjerivanje. nezgrapno “izrezane” konture ploha. osjeća se volumen. često i lošem ukusu. Pretjerivanje (“karnevalizacija”) dovodi do apsurda (lat. Martial Raysse: Made in Japan en Martialcolor. F. neskladne kombinacije kolorita. dakle. na koji primjenjuje sve konvencije slika “lošeg ukusa”— drečave industrijske boje. Kič je loš ukus (estetski ukusi se uvijek potiru po suprotnosti). U suvremeno doba nema nužnosti. .

prostitutki. djece. a čime se razlikuju (duktus. Sierra na taj način preispituje odnose moći u kapitalističkom sustavu i “zonu napetosti koju stvara ovisnost Trećeg svijeta o takozvanom prvom” u postkolonijalno doba pokušavajući naći odgovore. umjetnik platio 50 USD (oko 300 kn) u zamjenu za pristanak da na leđima ostatak života nosi tetovažu. Je li najveći stupanj realizma upravo na fotografiji — s obzirom na to da nastaje izravnim reproduciranjem stvarnosti. vertikalnu. Sierra se u svojim projektima doslovno koristi tijelom — manualnih radnika. Usporedite Kraljevićevu sliku Olimpije s Manetovom i Riversovom iste teme i Matisseovim crtežom. Westonovu.). imigranata.. Opišite tretman tijela. Rayovu. prikaz ljudske puti u Ingresovu. boja. makar i cinične. Jesu li otisci dlana na stijenkama špilje također autoportreti neolitskog čovjeka? 2. U galeriji Acceso u Ciudad de Méxicu. 1998. Usporedite stupanj realizma u tretmanu motiva. a ostali su držali zid i za to bili plaćeni ukupno oko 65 USD. kompozicija. Što mislite o opravdanosti Sierrine metode rada? Čini li on njima svijet boljim tako da skreće pozornost na probleme koje se svi prave da ne vide ili je to samo okrutno iživljavanje? Koncepcija moderne umjetnosti . 1. a u čemu se ta djela razlikuju? 3. gradu s agresivnim ritmom i za mnoge okrutnim uvjetima života. na pitanja definicije smisla i vrijednosti ljudskog rada i posebno tjelesnog napora te moralnih kriterija koji pritom (ne)vrijede. liniju dugu 30 cm. U čemu je sličnost. po čemu su slični. pritiskom na okidač foto-aparata? 4. nezaposlenih… Jednom je mladom muškarcu iz Ciudad de Méxica koji je očajnički trebao novac. Pokušajte objasniti tako često nagnuće umjetnika da promatra i likovno prikazuje vlastiti lik (koristite pojam komunikacija).. Raysseovu. asimetrično smještenu duž leđa. Sierra pet dana plaća pet radnika za apsurdan i neproduktivan rad — da za radnog vremena galerije poput živih skulptura pridržavaju demontirani pregradni zid pod kutom od 60 cm od poda — jedan od radnika je pritom stalno provjeravao nagnuće.39 Santiago Sierra: 30 cm duga linija na koži tetovirane osobe. Usporedite Račićev i Kraljevićev autoportret. Sierrinu radu. Navedite još neke autoportrete koje poznajete iz povijesti umjetnosti.

bijeli mjesec i gola žena koja se odmara na viktorijanskome naslonjaču: prizor je nadrealan. svježih. naslikan pleneristički (izravno u prirodi). Kasniji slikari. instinktivna umjetnost. svjesno su radili na naivan način želeći “zaboraviti sve što znaju o slikanju” i stvarati naivno i iskreno. Carinik (franc. Objasnite na koji način je doživljavate. prostor ima dubinu. sunday painters). gustiša tropskog zelenila detaljiziranih krošnji. poslužili su kao predložak za prizor džungle. poput djeteta. vrstu stvaralaštva koju odlikuje primarna spontanost i iskrenost. Iako su svi elementi slike tretirani frontalno i plošno. 1910. Le Douanier) po zanimanju.40 Koncepcija moderne umjetnosti Naivna umjetnost Drugi nazivi: primitivna umjetnost. “vikend slikari”. Primat boje na kompoziciji slike označava prekid s impresionističkom opsesijom motivom — pejsaž nije stvaran. već izmišljen. “slikari nedjeljom” (engl. Djelo Carinika označava začetak naivne umjetnosti. životinje i drveće koje je promatrao u zoološkom vrtu. bezazlenom naivnošću amaterski je slikao alegorične pejsaže. poput Kleea. životinja koje vire iz grmlja — a lavovi zure u nas. Henri Rousseau zvan Le Douanier: San. naiva. primarnih boja. mrtve prirode i portrete dječje nesigurnom konstrukcijom prizora. fantastičan. Lišće koje je Carinik skupljao. . bez formalne slikarske naobrazbe (autodidakt ili samouk). Tu je i tamnoputi flautist.

Josip Generalić. koncentracija naslućivanja prema filozofu Sörenu Kierkegaardu. u hlebinski pejsaž smješta Beatlese. dramatični lirizam uskovitlanih krošnji toliko dominira prikazima da prerasta u glavnu temu slika. uvijek kao zrcalne slike jer se tkati započinje od poleđine — vidi Rafaelove kartone za tapiserije u Vatikanskim muzejima). Koncepcija moderne umjetnosti ruralnom krajoliku na slikama kolinja i sajmišta. prizivaju kasni srednji vijek. stoljeća uočena je sklonost likovnom izražavanju kod stanovnika podravskog sela Hlebine. Josip Generalić. teških cilindričnih formi (podsjećaju na stil Pietera Bruegela starijeg). 1942. Mirko Virius. Ivan Večenaj. nego u pučkom drvorezbarstvu. sloj po sloj. Sofiju Loren i druge medijske zvijezde — kao nemoguće i nadrealno u službi realnoga. po zanimanju zemljoradnik. . Prirodni element (smrknut krajolik. crne smrti koja i sama ispod maske krije svoje lice… Djela su izrađena u tehnici ulja na staklu. Bez formalnoga likovnog obrazovanja. njegov sin. hlebinska skupina naivnih slikara doživjela je međunarodno priznanje. doba kuge. Ljudski likovi su robusni. a tu je i rasporena svinja u snježnom Predstavnici: Ivan Generalić. na poleđini stakla. stvaralački uzor ne nalazeći u akademskoj umjetnosti. Od svakodnevnih. Ivan Generalić: Pod kruškom. zastrašujućih krabulja s ovnujskim i kravljim rogovima koje zaumnim ponašanjem prizivaju plodnost. Franjo Mraz. Druga odrednica: ruralizam. Krležine Balade Petrice Kerempuha.41 Hlebinska škola naive Tijekom 20-ih godina 20. težački. svjetovnih motiva na slikama naive prevladavaju scene pučkih svečanosti. Središnja figura hlebinske škole. kao zrcalna slika originala koji će vidjeti promatrač djela (na isti se način rade predlošci za tapiserije. hladno svjetlo i nepoznate prirodne sile). Groteskni pučki prikazi.

Tamara deLempicka: Autoportret (Tamara u zelenom Bugattiju). U rukama drži mač. britanska serija o detektivu Herculeu Poirotu. što simbolički garantira objektivnost izbora laureata. Okvir slike je odrezao motiv: čvrst. umjetnica je razmažena. Dvaput se udavala za bogataše. Ženska je odjeća vrećaste linije. odlučan lik slikarice isječen je. Scena iz serije — primjer neformalne ili ležerne (engl. u SAD. 1939. Poirot Agate Christie. Pozlaćeni kipić čija je vrijednost simbolička. koji je podrijetlom crnački ples. Poljakinja koja je živjela u Rusiji i nakon Revolucije pobjegla u Pariz. karakterističnog uglađenog dizajna. a potom. što svjedoči o početku stvarne emancipacije žene i oslobođenju ljudskog tijela do nesputanih pokreta. a težak 2. a ne materijalna. 1925. Slika je bila izložena na prvoj izložbi art decoa u Parizu 1925. Zlatna boja kipića sugerira hollywoodski glamour. Stil je poprimio izrazito futuristički (vidi sljedeće poglavlje) look. S postoljem je visok 34 cm. casual) odjeće u doba art decoa. Slikarstvo je studirala privatno. iz dokolice. 2004. noge su otkrivene. Cedric Gibbons: Oscar. . 1928. prvi put se ne pleše u paru. važan na području primijenjene umjetnosti.90 kg. figuri pridaje iluziju kretanja (vožnje automobilom).42 Koncepcija moderne umjetnosti Art deco Stil između dva svjetska rata. što slici daje dojam dinamične energije — odnosno. pa se može reći da su njezine slike zrcalo vlastitog života. zauzimajući cijelo platno. U modi to je razdoblje nazvano prema plesu čarlstonu. atribut pravde. Kao i cijeli stil. osobito u SAD-u. živjela je bezbrižno. Njezin rad balansira na rubu umjetnosti i dizajna. nosila modnu odjeću i vozila skupe automobile. predana hedonizmu. svjetlost reflektora… Uručuje se dobitnicima godišnjih nagrada američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti.

2 Novo viđenje stvarnosti 43 Novo viđenje stvarnosti Avangarda 44 Fovizam 44 Individualni umjetnici srodni fovistima 50 Kubizam 51 Analitički kubizam 56 Sintetički kubizam 57 Naslijeđe kubizma 60 Orfizam 60 Rajonizam 61 Futurizam 63 Prije futurizma 63 Poslije futurizma 64 Kubofuturizam 69 Vorticizam 70 Film 70 Redefinicija skulpture 72 Od spomenika do ready-madea 72 Ready-made 74 Arhitektura 75 Od ornamenta do pravog kuta 75 .

— konstruktivne stilske odrednice (npr.Avangarda 44 Novo viđenje stvarnosti (franc. Žestina boja koje “skaču u lice” gledatelja uspoređena je s kavezom za zvijeri (cage aux fauves. inovativna i eksperimentalna. tako da su neke pariške novine savjetovale čitateljima da ne vode svoju djecu na izložbu “tih kantica s bojom bačenih u lice publici”. izvan pameti) na”. André Derain.” (Henri Matisse) Nastaje pod utjecajem divizionizma. Ionako ga nikada nećete postići. uglavnom u suprotnosti s uvriježenim vrijedno. “garde” (“straža”). Fovizam je prvi u nizu avangardnih pokreta koji su potpuno promijenili europsku umjetnost. tj.avangarde čine: — niječne stilske odrednice (npr. Predstavnici: Henri Matisse. 905. prethodnica) Avangardni su umjetnici koji svojim djelima predvode pokret ili Stilsko jedinstvo raznih pokreta uvode nove ideje. međusobni utjecaj primarnih boja supostavljenih točaka ili sitnih poteza kistom metodički nanošenih na platno. vjera u povijesnu vertikalu. U suvremeno doba. franc. Jedan je likovni kritičar vidio neorenesansni kip izložen među agresivnim novim slikama i uzviknuo: “Donatello među divljim zvijerima!” (Donatello au milieu des fauves!). Avangardna je umjetnost “ispred svoga vremeka zauma. . Maurice Vlaminck. međutim. često primijenjenih neprirodno (antinaturalistički).” (nadrealistički slikar Salvador Dalí) Fovizam “Boja je oblik. kao alternativa službenom Pariškom salonu). Termin “avangarda” zapravo — “optimalna projekcija”.– 909. tako da ljudska put može biti naslikana zelenim ili plavim pigmentom. Ključno je za stil pokreta korištenje ekstremno živih boja. a odnosila se na vojnu (borbenu) predhodnicu. dolazi od franc. povijest koja je militantne etimologije. “avant” (“naprijed”) i ide prema smislenom ispunjenju. kako bi se opisala djela grupe slikara koji su izlagali na Jesenskom salonu (Salon d’Automne utemeljen je 903. za-uma. izlazak umjetnosti u život) avangarda gotovo da nije moguća jer etabliranih vrijednosti i buržuja koje je moguće šokirati — nema. Podrijetlo naziva: Termin “fovizam” nastaje 905. poetistima i tradicijom. prije svega djela Georgesa Seurata: simultani kontrast. fauve — zvijer). “Ne bojte se savršenstva.

Umjesto toga. “Slika.” (Maurice Denis) To znači da gledatelj treba biti svjestan boje kao fizičkog dijela slike. Model je podređen boji.” (Eugene Delacroix. prije nego što postane borbeni konj. nanošenjem boje izravno iz tube na platno. slikar romantizma koji je prvi naslikao šarene sjene.” Za Matissea umjetnost je udoban naslonjač u kojemu se možete odmoriti nakon psihičkog napora. Na slici trebaju vladati red i ekspresivnost: red je sadržan u jasnoj formi. Matisse je istraživao mogućnosti i domete slikanja samo čistim bojama.” (André Derain) “Boje toliko utječu na duh. na primjer more.” (H. omiljene su mu teme ples i francuski prozor. koji povezuje unutarnji i vanjski prostor: “Ako sam u stanju povezati ono vanjsko. akt ili anegdota — u svojoj je biti ravna površina pokrivena bojama raspoređenih prema određenome načelu.) 45 Novo viđenje stvarnosti . da je dovoljno da čovjek gleda neko vrijeme jednu boju da bi se prepustio razmišljanju posve različitom od onoga u kojemu se nalazio prije toga. stvorena je nova stvarnost. “Ako na slici vladaju red i jasnoća. omiljenu zbog vibrantnih boja i obilja svjetlosti. “Slikarstvo je ritmično raspoređivanje linija i boja na ravnoj površini.Fovisti su najčešće slikali krajolike. a ekspresija u čistoći senzacija. Matisse) Maurice de Vlaminck uvodi značajnu novìnu — slikanje bez kista. Rezultat je površina slike “koja pleše”. bez miješanja s drugim i bez toniranja (nijansiranja) dodavanjem crne i bijele neboje. a ne tada uobičajene tamne sjene dodavanjem crne neboje osnovnoj boji motiva. uvijek isto: obalu Normandije ili Mediterana. to je zato što je atmosfera krajolika i sobe zapravo jedna te ista…” Ljudska figura je ipak u središtu njegove slikarske pozornosti. na taj način uništena je koncepcija reprezentacije stvarnosti. Njegova metoda postaje tipična za impresionizam. Matisse gradi vlastiti repertoar oblika. to znači da red i jasnoća misli vladaju u umjetnikovoj glavi. s interijerom na svojoj slici. obično neko “domaće” mjesto. “Boje su svežnjevi dinamita koji će eksplodirati sa svjetlošću. dodavanjem druge boje.

Svjetlost-prostor kao način gradnje slike zamijenjen je bojom-prostorom: konstrukcija forme preko boje. Marino Tartaglia: Autoportret. gotovo karikaturalno. . prikazujući gospođu bez laskanja. Matisse je naslikao zelenu liniju koja naglašava nos raspolovljujući ga po dužini.46 Novo viđenje stvarnosti Henri Matisse: Portret Madame Matisse. topla boja. Zelena boja na jednoj i narančasta na drugoj polovici lica daju kontradiktorne prostorne efekte: zelena je hladna boja i vizualno se povlači u dubinu. prema mišljenju suvremenika. Usporedite ovu sliku hrvatskog umjetnika s prethodnom. obratite pozornost na tretman boje i razgradnju forme koloritom. 1906. dok se narančasta. prema promatraču. 1917. prividno kreće naprijed. Portretirajući vlastitu suprugu.

osjećaju. 1906. Slika plesa kao “života i ritma”. No. Hedonizam motiva odgovara vizualnom “užitku” promatranja čiste boje. tj. prije svega afričkih naroda). Svježina. Motiv plesa — stilizirane noge plesača — ponavlja se u dekorativnim biomorfnim krivuljama (s uzorkom cvijeta dragoljuba) žutog stolnjaka. primitivnu skulpturu. već su izabrane na temelju svoje komplementarnosti — interpretacija umjesto kopiranja prirode. na osobnom senzibilitetu” (Matisse). iza naizgled dječjeg načina rada krije se izvrsno poznavanje ljudskog tijela. u kojemu se na štafelaju nalazi slika kao dvodimenzionalni predmet prepolovljen kadrom slike. već na promatranju. Mrtva priroda sa slikom Radost življenja: gornji rakurs. naznaka dubine prostora postignuta je kolorističkom i geometrijskom perspektivom. svedeni na piktogram čovjeka. tj. U jednom se trenutku kolo prekida zbog snažnog dojma vrtnje plesača. spontanost kompozicije. Probajte sami naslikati ili nacrtati isti motiv — uvjerit ćete se u jedinstvenost umjetničkog rukopisa! Pozivanje na “primitivnu intuiciju” (Matisse je skupljao tzv. Ipak. “Izbor mojih boja ne počiva ni na kakvoj znanstvenoj teoriji. kao način prikazivanja pokreta ili radnje. Nedeskriptivna uloga boje — objasnite značenje te odrednice. stilizirani likovi. Izduženi. omekšavanja mase i volumena njihovim zaobljavanjem. 47 Novo viđenje stvarnosti Henri Matisse: Mrtva priroda s plesom. dok su ostali plesači tako prozračni da se čini da lebde. neprekinute konture. Boje nisu prirodne. Površina slike je polje sila gdje treba izazvati napetost.Henri Matisse: Radost življenja (franc. arabeska je istodobno tehnika slikanja i ornament. La Joie de vivre). a ne izravno promatranje stvarnosti. 1909. pretvaranjem u krivulje. Arabeska je linearna. predugih ruku. Podrijetlo motiva su slikarije na grčkim vazama. fragmentiran. Plošnost slike naglašena je izostankom geometrijske perspektive i perspektivnog skraćenja likova (odnosno veličina likova je proizvoljna) koji su svi iste veličine. naglašena tekstura (reljefnost površine) slike. . jedino je figura lijevo “čvrsta”. dekorativna koncepcija orijentalnog podrijetla.

figure su pojednostavnjene. afirmacija plohe. Poslijepodne jednog fauna). Matisse je “pojednostavnio slikarstvo” jer “detalji umanjuju čistoću linija i izražajnost kompozicije slike”. 1908. “Ovo je istina u potrazi za apsolutom. neartikulirani jezik slikarstva. Pa ipak. u čudnoj kontradikciji. s kromatičnom sintaksom (što znači da se prostor slike gradi bojom). zasićene boje — sveprisutna crvena u ravnoteži je s komplementarnom zelenom. Novi. plastičnost formi i sve tehnike oponašanja prirode naslijeđene iz 19. Oblici sugerirani arabeskama zamjenjuju perspektivu. Stolnjak se slaže s tapetama. . stoljeća. apsolutno je ograničeno najrelativnijom stvari na svijetu: osobnim osjećajem” (Maurice Denis o jednoj Matisseovoj slici). ne bez sličnosti s muzičkom kompozicijom (poslušajte: Claude Debussy. Harmonija iz naslova se odnosi na harmoniju kromatskih tonova.48 Novo viđenje stvarnosti Henri Matisse: Harmonija u crvenom.

Eskimi. Oceanija. 1913. ./14. Iz serije kasnih Matisseovih kolaža: papir obojen u plavo u tehnici gvaša izrezan je i nalijepljen na bijeli papir — izjednačene su linija i boja kako bi se razriješio “vječni sukob boje i crteža”. dugi rep kose spušta se niz leđa. nezavisnog od stvarnosti. U Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku je ujesen 96. odbacuju kontrapost i usvajaju koncept umjetničkog djela autonomnog. Etnografska izložba plemenske umjetnosti (Afrika. Indija) u Parizu 1907. Udovi postaju ukočena “debla”. 1914. oslanjanje figure na jednu nogu. a da to nitko nije zamijetio — od organizatora izložbe i stručnjaka do posjetitelja. 1929. Tijelo je svedeno na vodoravne i okomite linije. 1952. nudi alternativu akademskim kanonima skulpture. Pravilo kontraposta klasične Grčke. možda je prirodni položaj dok se čeka autobus — ali umjetnici nakon 1907. oslobođenje od Leđa III. Matisseova serija leđa u plitkom reljefu (bareljefu). Henri Matisse: Kosa. Le Bateau).49 Novo viđenje stvarnosti Leđa I. 1909. Leđa IV. Matisse reže glinu umjesto da je modelira. tj. tj. punih mjesec i pol dana bila obješena naopako slika Henrija Matissea Lađa (franc. naslijeđa verizma grčke skulpture. primjer je postupne redukcije i stilizacije figurativnog motiva tijekom razdoblja od 20 godina. ukinula podjela na slikarstvo i grafiku. Leđa II. izvijanje tijela u krivulju u obliku slova S.

Mislite li da je cirkus preslikovit motiv da bi se s takvim motivom mogla napraviti dobra slika? Ili nije? 3. Naziv slike je njezin sastavni dio. ornamentalne siluete. već stvara vrstu privatnih simbola slikajući plošne slike s likovima snažne konturne linije i razigrane.” Prikazana je Bogorodica s Kristom djetetom. Godine 1906. upotrijebite primjere iz ovog udžbenika. 2. panteističko “neiskvareno” mjesto: “Ja sam divljak. slično kao u stripu protagonistica scene nam se predstavlja putem napisanog teksta (lettering).– 1909. Ponovite kolorističku perspektivu.) i RUŽIČASTOJ (1904.Individualni umjetnici srodni fovistima 50 Novo viđenje stvarnosti Paul Gauguin: Ia Orana Maria (Zovem se Marija). Gauguin napušta posao državnog činovnika i obitelj u Francuskoj te bježi na otoke Tahiti i La Domenica kao idealističko. Matisse je organizirao Gauguinovu retrospektivnu izložbu. 1. Boje su žive. Pejsaž je tropski. 1891. ali je objasnio da “on ne može biti uvršten među foviste jer umjesto da bojom konstruira prostor na slici.– 1904. Gauguin za razliku od impresionista ne slika prema načelu izravnog promatranja niti realizma. Oni su Tahićani. Upoznajte njegovo rano stvaralaštvo i usporedite s kubističkom “revolucijom” u sljedećem poglavlju. arabeskni uzorak pridonosi dojmu plošnosti slike. on njome izražava emocije”. I oni civilizirani to mogu osjetiti u mojim slikama. Pronađite podatke o Picassovoj PLAVOJ (1901. dijete je golo prema domorodačkom običaju. Koje elemente prepoznajete. žena je omotana crvenom draperijom. Opišite i analizirajte Gauguinovu sliku.) fazi. usporedbom s ilustrativnim primjerima u prethodnim poglavljima? .

klarinet. To ja je sunce s tisuću zraka u njegovu trbuhu.) sugerirajući uživanje u glazbi. mixed media). koji označava kombiniranje različitih medija. Georges Braque. Kubizam nastaje pod utjecajem Paula Cézannea koji slika geometrizirana tijela: forma je konstruirana kroz prostor slike širim. Slave se jednostavne. animacija ili video. blago zakošenim ravninama. materijala i tehnika kod stvaranja umjetničkog djela. Treća dimenzija postignuta je potpuno plošnim. No to nije isto što i multimedia.– 90. fasete. prijelazni kubizam.Kubizam “U biti. sve što čovjek ima to je svoje ja. mandolina. analitički kubizam — proces dekonstrukcije. Pariz. Jacques Villon (skulptura) “Predsoblje apstraktne umjetnosti” 51 Novo viđenje stvarnosti Kubisti su prvi otkrili nesklad između perspektivne slike stvarnosti i same stvarnosti. visokokvalitetan zvuk. kavanskim ili domaćim ambijentima. crvena – zelena). violina. Treća faza kubizma. Sintetički kubizam uvodi Juan Gris. male stvari i užici slikama mrtve prirode u svakodnevnim. Na primjer. linija (ravne linije – krivulje). dimenzija vremena/kretanja). cijepanja figura u prostoru. tinte i pastela ili slike i kolaža koje tvore jedinstvenu kompoziciju. Pobuna protiv geometrijske perspektive očituje se u pokušaju prikazivanja predmeta kao da je odjednom viđen sa svih strana (uključena je četvrta dimenzija. 90. Kontrast boja (npr. uvijek druga slika naslikana s potpuno istim i prilično banalnim. Slikarstvo kao sustav znakova (pod utjecajem semiotike).” (Picasso) 907. dosad- 907. mirnijim (u odnosu na impresioniste) plohama boje — to su tzv. Jedinstveno očište na slici bogatijih boja u odnosu na modeliranje svjetlom analitičkog kubizma. 92. “Jedina je mogućnost slikanjem izraziti odnos između slikara i vanjskog svijeta…” (Juan Gris). sintetički kubizam — ponovno izravan “prodor” stvarnosti u formi papiers collés (kaširanog papira) i drugih stvarnih. . Francuska Predstavnici: Pablo Picasso. Prva faza kubizma tzv.– 94. Slikarstvo se potpuno oslobađa zakonitosti geometrijske perspektive. a zatim na njoj “razmještao” oblike. običnih materijala fiksiranih na platno (“kolažni kubizam”. presjeci valjaka) i plohe (pozadina slike). koji bi prvo isplanirao strukturu slike. a motiv je potpuno nevažan (serija Kartaši. Druga faza kubizma.– 92. termin koji se rabi u kompjutorskom rječniku za softver i aplikacije gdje se kombinira tekst. koje vladaju od doba renesanse. Juan Gris (slikarstvo). volumena (npr. često se prikazuju glazbeni instrumenti (španjolska gitara.– 94. utjecaj Cézannea i primitivne umjetnosti. Ostalo je ništa.. izokretanje konvencionalnog imaginarija i zakona perspektive. Geometrijska perspektiva je samo jedna od mogućih koncepcija prostora slike. Mixed media je termin preuzet iz engleskog jezika. uglatim..

odnosno da je Braque slikanje sveo na geometrijsku shemu (objavljeno u časopisu Gil Blas. Kubizam nije umjetnička grupa koliko je to susret i međusoban utjecaj dviju osobnosti: Picassa i Braqua. od fovističkog načina sli- . Snažno je utjecao na umjetnike svoga doba. 1904. Paul Cézanne: Planina Sainte Victoire. napravio veliku stilsku transformaciju.52 Novo viđenje stvarnosti nim motivom. započinje seriju slika s motivom lopoča iz vlastitog vrta u Givernyju) — s namjerom dekonstrukcije pojavnog svijeta. stošca i valjka (i on te oblike primjenjuje u strukturi svojih slika bez obzira na motiv i temu). Georges Braque je 907. cube — kocka) termin koji je prvi spomenuo Matisse u razgovoru s Vauxcellesom. a bojama se treba koristiti u njihovu obilju: “Želim slikati predmete tako da ih neki inženjer može konstruirati prema mojim slikama” (Cézanne).). koji je potom napisao da “Braque slika male kocke”. “Čvrsta stijena je razbijena u kocke” (teoretičar umjetnosti Herbert Read). a ponajprije na Picassa. tako i Claude Monet 906. Paul Cézanne je tvrdio da je sve u prirodi oblikovano prema geometrijskim likovima kugle. 908. “Kocka” je riječ koja prije podrazumijeva trodimenzionalni predmet nego naslikano platno. Podrijetlo naziva kubizam (franc.

kao da vidimo njihov odraz u mozaiku sastavljenom od komadića zrcala. umjesto bojom. Alexander Archipenko. Iz nekog drugog kuta stol će biti debela vodoravna vrpca. nju je prvi naslikao Pieter Bruegel stariji. Francis Picabia. Gertrude i Leo Stein. Sjetimo se: Giotto sjenčanjem (tzv. podignut ćete ga na plohu slike i izjednačiti s njezinom površinom — i tada ćete dobiti savršen pravokutnik. mreža crnih linija. simultano (npr. koji je tako brz na revolveru da ga njegova sjena ne može pratiti. kartaši. slike izgledaju kao fragmentirane. gotovo arhitektonska ekonomija (racionalizacija sredstava). Kubističko prikazivanje predmeta u prostoru Stol naslikan u geometrijskoj perspektivi (na slici koja odgovara točno onome što vide vaše oči) postaje trapezoid. osnovana je grupa Ploveća kupaonica (Bateau-Lavoir) na Montmartreu. međutim ako želite naslikati ideju stola. centru umjetničkog i boemskog života u Parizu u to doba (poslije tu ulogu preuzima Montparnasse. Izostanak boja na slikama daje skulpturalni efekt. na pariškom Salonu nezavisnih kada su kubistički radovi bili izloženi u dvorani 4 (salle 4). konture ploha raspršene nepostojanjem jedinstvenog izvora svjetlosti na slici. Glavna obilježja kubizma — Mali broj tema: mrtve prirode. pridružuju im se Robert Delaunay. između ostalih. Iako je kubizam nastao kao slikarski stil.kanja prešao je na geometrijske i analitičke forme. uglate skulpture. Godine 908. tamo izlaze Sartre i egzistencijalisti): članovi su Braque. Böhringer) Strip produkcija nudi kao primjer lik Luckyja Lukea iz serijala Morrisa i Goscinnyja. S Pablom Picassom smatramo ga začetnikom kubizma: umjesto prikazivanja objekta iz jedne. — Ograničena kromatska ljestvica: zeleno. glazbenici. — Umnažanje očišta na slici. ubrzo se proširio na skulpturu. Picasso i Braque odbacuju kolorizam. 53 Novo viđenje stvarnosti Chiaro-scuro: modeliranje svjetlošću i sjenom. izvedenu) koje tijelo baca na okolni prostor. Kubizam je figurativan stil. Arhetipski kubistički motiv je mrtva priroda. iako ih ima šest). Guillaume Apollinaire. na kocki nikada ne vidimo više od tri njezine stranice. . neprozirni bijeli i sivi finalni namazi. svakodnevno umjetnikovo okružje kao česta tema slike — gostionica. i modulaciju slika postižu tehnikom chiaro-scura: svjetlom i sjenom. ispijanje pića… “kavana je njihov atelijer”. javno predstavljen 9. sivo. krajolici. portreti. fiksirane točke gledanja. izvornom sjenom) stvara iluziju trodimenzionalnosti svojih likova. oker. objekt je prikazan kao da je viđen s više strana istodobno. Juan Gris. ali njegova je figuracija antinaturalistička: stvara novu vrstu stvarnosti umjesto da imitira pojavni svijet: geometrizacija objekta slike. ali zanemaruje sjenu (tzv. plavo. tj. kubizam se formira kao stil. “Svijet je svjetlotaman” (H. Likovi na Caravaggiovim slikama imaju duge sjene zbog progresivnog svjetlosnog mlaza s visokog “podrumskog” prozora ili emitiranog od nadnaravnog bića. literaturu i glazbu. Zahvaljujući radu u grupi. Picasso.

54 Novo viđenje stvarnosti

— Dekompozicija i pojednostavnjivanje oblika — uglavnom u trokute, segmente kruga i krivulje; pomaci koji razlažu predmete, efekti prozirnosti predmeta (kao da se kroz jedan predmet vidi drugi); “razgradnji” predmeta pridonosi i tretman svjetlosti. — Simultanizam — objekt je predočen kao da je viđen istodobno s različitih strana. Struktura kubističke “slike” Materijalnost, tj. taktilna dimenzija djela — korištenje izrezaka iz novina, tapeta s imitacijom teksture drveta, skica, razglednica, poštanskih maraka, igraćih karata… nalijepljenih na platno slike: sve su to konkretne (preuzete iz svakodnevnog života), ali relativno ravne površine. “Možete slikati čime god želite” (Picasso). Korištenje “ekstremnog, arogantnog siromaštva materijala”, prodiranje industrijske reprodukcije u slikarstvo — imitacija imitacije. Boja je jasno odvojena od forme i ta je nezavisnost boje vrlo očita — npr. ne mora se nužno poklapati s obrisnom linijom prikazanog predmeta. Dominantno je korištenje tipografije, tzv. lettering (engl. letter — slovo); slova, nerazumljivi fragmenti slova ili rečenica izrezani su iz novina i nalijepljeni na platno. U kasnijoj fazi kubizma to je isto jednostavno naslikano. Slova, slikana kroz šablone, imitiraju tiskarsku tipografiju. Ističu ravninu, plošnost slike. Picasso je poznat po svom mačističkom odnosu prema ženama. Među njima posebno mjesto zauzima njegova “muza” Dora Maar. “Nijedan slikar nije toliko mrzio žene i bojao ih se, nikada nije bio toliko opsjednut njima i nije uložio toliko žestine da ih uništi” (André Fermiger). Slika Gospođice iz Avignona kao da potvrđuje takvo mišljenje. Slažete li se s tom tvrdnjom?

55 Novo viđenje stvarnosti

Pablo Picasso: Gospođice iz Avignona, 1907. Slika koja označava početak kubističkog pokreta, revolucionarnog u smislu raskida s tradicionalnom kompozicijom i perspektivom. Podnaslov slike je Filozofski bordel. Avignon je grad u francuskoj Provansi, ali i naziv ozloglašene četvrti Barcelone, a groteskni elementi su vjerojatno metafora straha od zaraze sifilisom (autor je naziva “egzorcističkom” slikom). Prema sačuvanim prvim skicama, na slici su uz razodjevene žene trebala biti dva odjevena muška lika. Slika je nastala pod utjecajem pojednostavnjenih formi afričke umjetnosti i Cézannea (1907. održana je postumna pariška izložba njegovih slika). Neočekivana sloboda pokreta prikazanog dinamiziranim, izlomljenim formama poput

“razbijenog stakla”; slika je namjerno nedovršena, tu je metodu prvi primijenio Michelangelo u svojim skulpturama (neki su dijelovi visoko uglačani i detaljizirani, drugi su obrisno, grubo klesani, kao da nisu završeni, tal. non-finito). Različiti stupnjevi stilizacije lica, sve do skulpturalnog intenziteta bliskog izgledu i nepomičnosti afričke maske; Georges Braque je komentirao sliku kada ju je prvi put vidio: “Imao sam osjećaj da netko pije benzin i igra se vatrom.” Uglati likovi, deformirana lica različitih stupnjeva stilizacije; namjerna nedovršenost djela, ukinut je chiaro-scuro. Čini se da je Picasso prošetao pola kruga (180 stupnjeva kruga) oko motiva i sve što je vidio sažeo je u jednu sliku: “simultani” pogled, fuzija različitih vizura objekta u jedinstvenu sliku kao da su svi likovi na slici zarotirani. Glave dviju

središnjih figura prikazane su sprijeda, ali s nosovima kao da su viđeni u profilu; glava prve žene koja odmiče zavjesu prikazana je u profilu, ali oči kao da su gledane sprijeda, en face (ponovite egipatsko slikarstvo). Najvažniji je lik krajnje desno, posljednji naslikan i uz istu primjenu optičke sinteze: tročetvrtinski lik je prikazan straga, a glava se neprirodno okreće i zuri u promatrača. Dva lika desno na kompoziciji naslikana su naknadno i razlikuju se od ostalih; njihova lica nastala su pod utjecajem afričkih maski, dok tri preostale figure nalikuju na skulpturu prastanovnika Iberijskog poluotoka. Mrtva priroda u dnu kompozicije, kriška dinje para zrak poput kose za sijeno. Slika poništava tradicionalno razlikovanje lijepoga i ružnoga.

Analitički kubizam
56 Novo viđenje stvarnosti

Pablo Picasso: Portret Ambroisea Volarda, 1909./10. Portretirana osoba okrenuta je prema nama, s rupčićem u zapučku; kraj njega je stol, na stolu je odložena boca i knjiga. Zadržane su konvencije portretnog žanra. Novìna je: rastvaranje ili atomizacija objekta (disjunkcija), postupno smanjivanje čitljivosti slike iako su zadržani tragovi figurativnog motiva slike.

Albert Gleizers: Pejsaž s osobom, 1911. Fasete (male, paralelne jednobojne plohe, možemo ih usporediti s pikselima na kompjutorskom zaslonu) boja, umjesto geometrijskom perspektivom dubina prostora sugerirana je natiskivanjem planova prema gornjem rubu slike, kao “špilovi igraćih karata”: kuće, stijene, drveće postavljeni su jedni na druge, umjesto “jedni iza drugih”; prostor slike je potpuno popunjen, sve do gornjeg ruba platna. Oblici su drastično pojednostavnjeni. Ljudski lik je statist. Atmosferska i tonalna perspektiva, tj. koloristički perspektivni efekti, namjerno su izostavljeni; antiperspektivna umjetnost. Gotovo monokromna paleta boja koja slici daje izgled skulpture.

Georges Braque: Čovjek s gitarom, 1914. Abrazivna površina, granulirana, u slikarsko ulje umiješan je pijesak. Slika koja izgleda kao kolaž; slika-puzzle. Braque je razvio tehniku slikanja predmeta isprekidanih kontura kako bi se okolni prostor, tj. pozadina slike “prelila” u motiv. “Razbijeni” prostor platna pod utjecajem je tada nove Einsteinove teorije relativnosti. “Volim pravila koja korigira umjetnikov osjećaj” (G. Braque).

57 Novo viđenje stvarnosti

Sintetički kubizam
Juan Gris: Čaše, novine i boca vina, 1927. Kolaž napravljen od gvaša, akvarela, krede u boji i ugljena na papiru. Prikazani predmeti su stisnuti, fragmentirani, omeđeni okomitim paralelnim plohama tipičnim za sintetski kubizam. Novi tip stvarnosti slike ne postiže se chiaro-scuro efektima, već simultanim prikazivanjem odsječaka istog predmeta, iz različitih kutova. “Veličanstvena, vertikala je kralježnica života u prostoru, osovina svake konstrukcije… Horizontala… je drugi način da se izrazi tišina” (František Kupka, češki kubistički slikar). Svaki predmet sadržava nekoliko različitih vizura, odnosno prikazan je kao da je istodobno viđen s više strana: čaša, otvor čaše i nožica prikazani su odozgo ili s niže, pozicije “oči u oči”— varijabilno očište slike. Nerazrješivi prostor slike, kvadratura kruga. Protumačite ovu tvrdnju.

Kolaž (franc. collage — naljepljivanje) je dodavanje bilo kojega stranog materijala na površinu slike ili crteža, čime se dobiva učinak reljefa bez posezanja za tradicionalnim iluzionizmom u slikarstvu (npr. geometrijskom perspektivom). Nalijepljeni materijali imaju dvostruku funkciju: da prikazuju (da budu dio slike) i da predstavljaju (da budu ono što jesu). Podvrsta kolaža: “papier collé”— “iskrojene” vrpce ili fragmenti papira aplicirani su na površinu slike ili crteža; katkad su kubističke slike naslikane tako da imitiraju “papier collé” i tada govorimo o iluzionizmu.

58 Novo viđenje stvarnosti

Dok su se Braque i Gris kolažem koristili naturalistički, odnosno logički — npr. cvjetne tapete su predstavljale zid, Picasso se njima koristio paradoksalno, mijenjajući njihov smisao — novinski papir predstavljao bi violinu, a tapeta s cvjetnim uzorkom stolnjak. Oblik i boja kolaža nalaze se u međusobnoj interakciji, djeluju jedno na drugo: ako slikar naslika bocu preko komada zelenog papira, papir se počinje odnositi baš na bocu. Obavještava nas o boji boce i daje joj osjećaj težine i mase — prema analogiji papir postaje boca. Ali budući da konture papira ne odgovaraju u potpunosti nacrtanom predmetu, papir istodobno ostaje ravna, apstraktna površina boje, neizmijenjena formom boce i nezavisno sudjeluje u kompozicijskoj i kolorističkoj harmoniji slike. Ako u mislima pomaknemo komad zelenog papira u stranu, boca nastavlja postojati, ali na lošiji, manje informativan način (ne znamo više kakve je boje), dok komad papira ponovno postaje samo apstraktni slikovni element. Picasso okuplja apstraktne oblike da bi stvorio sliku: na način afričke umjetnosti dvije okrugle školjke predstavljaju oči, okomita drvena daščica predstavlja nos, a vodoravna usta… Kolaž je igra zamjene praznine puninom, i obratno: npr. Braque je izrezao oblik lule iz novinskog lista, bacio izrezani oblik lule i ostatak novinskog papira dodao kompoziciji mrtve prirode, tako da gledatelj vidi lulu u njezinu izostanku, u praznini u obliku lule. To je metoda često primjenjivana u kubističkoj skulpturi. Kolažna slika se u sintetskom kubizmu razvija u objekt (franc. tableau-objet) — koncepcija slike kao sagrađenog, konstruiranog predmeta, koji ne imitira ili odražava vanjski svijet, već stvara vlastiti, samodostatni.
Pablo Picasso: Mrtva priroda s pletenom stolicom, 1912. Prvi primjer upotrebe kolaža; korištenje nesrodnih i neslikarskih elemenata šokiralo je suvremenike. Slika ima format položenog ovala (što postaje tipičan format kubističke slike): okvir je optočen konopcem, nalijepljeno voštano platno sugerira sjedalicu, a ostalo je naslikano — na slici istodobno postoje razne razine stvarnosti.

Pablo Picasso: Gitara, 1912. Označava početak moderne skulpture: asemblaž. Konstrukcija (od lima i žice: termin “konstrukcija” prikladniji je od “skulpture”) koja nalikuje na gitaru, ali i na masku plemenske umjetnosti. Nalikuje na kolaž, objekt, plastičnu reprezentaciju gitare, a istodobno ima treću dimenziju (odnosno izlazi u stvarni prostor). Čini vidljivom unutrašnjost muzičkog instrumenta: “Umjetnost je laž koja nas čini svjesnima istine, barem one istine koju smo u stanju razumjeti. Umjetnik mora naći sredstva da uvjeri druge u istinitost svojih laži” (Picasso). Skulptura je poput slike obješena na zid, baš kao i prava gitara kada se na njoj ne svira. Kubističko načelo dekompozicije: isprepleću se mnoge razine stvarnoga, nanosima bijele neprozirne boje ujednačavaju se razni prikazani oblici. Kubistički eksperiment doseže svoj vrhunac apliciranjem žileta stršeće oštrice na platno.

59 Novo viđenje stvarnosti

Asemblaž (franc. assemblage — grupiranje, skup, montaža) je proširenje kolaža u treću dimenziju. Negiranjem okvira kao granice i zauzimanjem okolnog prostora dovodi se u pitanje načelo frontalnog prikazivanja, kao i razlikovanje podloge i aplikacije — sve je jedno te isto. Jedinstvena forma sastavljena je od različitih sadržaja prema logici gomilanja, često na humoristični način. Može se reći da je asemblaž i skulptura i slika, iako tradicionalne podjele umjetničkih medija ne vrijede u potpunosti u umjetnosti 20. stoljeća. Asemblaž je obično načinjen od otpadaka i korištenih stvari. Otpaci su tako spašeni od propadanja i tvore nove slike koje su komentar umjetnika na potrošačku industriju i društvo koje je te otpatke proizvelo.

Boja kao i oblik i sadržaj. Simultani kontrasti boje. František Kupka. 92. spirale i pravca.). sukob suprotstavljenih sila osnovnih formi kruga (obojeni rotirajući disk).” Pariz. Slika (akvarel) nema realističnu strukturu. možemo identificirati prizor: elisa aviona. Čin gledanja pridonosi izgradnji čovjekove svijesti o svijetu koji ga okružuje. Francis Picabia. poput Orfejeve glazbe čiji je utjecaj na ljude postao arhetipom umjetničke snage. Prepoznaju se oblici iz realnog svijeta. avion na kotačićima koji guraju dva ljudska lika. Sonya Delaunay-Terk. Robert Delaunay: U počast Blériotu. suprotno “glavnoj struji” kubizma koji oblike modelira svjetlom i sjenama. segmenta kruga i kružnice. a orfizam je slikarstvo koje zahtijeva takvo “čisto” gledanje i uranjanje “jastva” gledatelja u “drugost” slike. tvrde orfisti. već ih je u potpunosti stvorio sam autor”. Eiffelov toranj… Zapravo je na slici ispričana cijela priča: Louis Blériot se sprema iz Pariza preletjeti La Manche (što je i učinio 1909. kružnice. već pokušava vizualizirati dinamizam. Predstavnici: Robert Delaunay. Pravac u slikarstvu kojemu je ime nadjenuo Guillaume Apollinaire definiravši ga “umjetnošću slikanja novih struktura iz elemenata koji nisu uzeti iz sfere vidljivog. Supostavljanjem kontrastnih ploha boja (“simultani kontrast”) ritmizira se kompo- .Naslijeđe kubizma 60 Novo viđenje stvarnosti Orfizam “Umjetnost je mogućnost harmonije u kaosu svijeta. Orfizam je “instinktivni” kubizam čije je osnovno izražajno sredstvo boja. 1914.

nabijen emocijama. dinamični potezi crne i bijele boje koje sugeriraju refleksiju svjetlosti od mačjeg krzna podsjećaju na futurizam. Predstavnici: Natalija Gončarova. Mačke i njihova okolina su “isprepleteni”. Brzi. Natalija Gončarova: Mačke. a dominira dijagonala koja dinamizira prostor slike (vidi: barokno slikarstvo). Zrak se na površini stvari prikazuje linijom boje. . Osjećaj za ritam i geometrizam tipični su za tradicionalnu nefigurativnu islamsku umjetnost. Mihael Larionov. Boje prizme ili kaleidoskopske boje. Boje su slagane u geometrijski uzorak. Majakovski ovaj stil interpretira kao “kubističko (sugestijom kretanja. linija i oblika na platnu. utječu na slikarstvo ubuduće. 1913. 61 Novo viđenje stvarnosti Rajonizam Slikanje kao pronalaženje konfliktnih prostornih formi koje bi zaista mogle nastati presijecanjem zraka svjetlosti reflektiranih od različitih predmeta. uspijevamo stvoriti plohe. Kružni oblici sugeriraju cikličnost svijeta. dubinu i perspektivu” (Sonya Delaunay-Terk). Slika se doima “neuhvatljivo”. Istraživanja orfista na području kontrastiranja boja i oblika i simultanog kontrasta boja. Rusija. Prikazane su dvije crne mačke na tkanini moare efekta (prelijevajućih šara). a to je čista boja. “Jednim jedinim elementom. Snopovi kosih linija stvaraju efekt dinamičke energije. četvrte dimenzije) tumačenje impresionizma (s obzirom na važnost i tretman svjetlosti)”. izbjegavaju se okomita i vodoravna linija. realan motiv samo je predložak za istraživanje mogućnosti kombinacija boja.zicija i stvara iluzija pokreta. 93. forme. materijaliziranja inače nevidljive zrake svjetlosti (usporedite: forma obeliska u staroj egipatskoj umjetnosti također je opredmećena Sunčeva zraka) kako bi se izrazila živa ljepota (ne)vidljivog svijeta.

470. tzv.). Uvriježeno je mišljenje da se Matisse izražava BOJOM. Vozar. ekstremno izduljene i vitke čime se postiže efekt prodora tijela u prostor. Grčka. Pokušajte obrazložiti takvu podjelu. Opišite i usporedite tri umjetnička rada reproducirana na ovoj stranici. Picasso je zamislio da takve konstrukcije budu izvedene u velikom formatu. Matisse i Picasso smatraju se najvažnijim umjetnicima prve polovice 20. čak skroman — zadržava potpunu kontrolu nad osjećajima. Sipke ljudske figure od lijevane bronce napravljene prema modelima od gipsa sa željeznom armaturom. svedene su na ideogram za čovjeka. vladalo je prijateljsko natjecanje.62 Novo viđenje stvarnosti Pablo Picasso: Konstrukcija (figura za spomenik Guillaumeu Apollinaireu). Alberto Giacometti: Vozar. 2. “prostorne kaveze” prema ideji definiranja prostora žičanim okvirom. skulpture kao mase. Usporedite takav lik s inkarnatom Rubensovih figura. na linearnu skulpturu: korištenje željezne žice prema konstruktivističkoj koncepciji nematerijalnosti: “crtanje u prostoru”. 1950. u međuvremenu izgubljene. a protiv tradicionalnih skulptorskih vrijednosti poput čvrstoće i solidnosti. tako da u taj prostor omeđen žicom može ući čovjek (i arhitektura je umjetnost šupljina). Delfi. stilski označava prijelaz u umjetnosti od arhajskih konvencija (stilizirana geometrizirana figura) ka klasičnom idealiziranom realizmu. Krista Primjer tzv. 1. “ozbiljnog stila” u antičkoj grčkoj skulpturi. a Picasso OBLIKOM. Umjetnik preispituje fenomenologiju percepcije stvarajući likove nalik na crtež u prostoru. Moderna parodija Vozara iz Delfa. pr. 1928. stoljeća. Među njima. g. vozar je suzdržan. kao kritika monumentalne i monolitne skulpture. svjesnima te činjenice. već kako stoji iza kočije. Skulpture od žice Picasso je radio prvi (od 1930. Noge vozara su neproporcionalno izdužene u odnosu na tijelo jer figura nije zamišljena da je se sagleda cijelu. Prijelaz od čvrste forme. . Iako pobjednikom Pitijskih igara. davanje volumena (određivanjem rubova tijela) i strukture prostoru.

Futurizam Ljepota brzine: dinamični ritam + vibracije pokreta. što svojim ispupčenim prsima sijeku zrak. industrijski najrazvijenijem gradu u toj zemlji. 9. nažalost. 1844. Italija. Podrijetlo naziva: pokret se razvio u Italiji. a o njemu svjedoči i anegdota da je dok je cijeli London svu noć gasio požar u Parlamentu. kupači mašu iz Temze i s obale. arhitektura strojeva. “Tu je nova. usvaja fašizam. on taj prizor slikao sa svoga prozora. pod metalnim omotačem. Antonio Sant’Elia (arhitekt). elektricitet — što govori o preokupacijama pokreta: “rađanje umjetnosti budućnosti (tal. vidi se ribarska luka. osobito Milanu. para i brzina. pjesnik i idejni začetnik pokreta dvoumio se između naziva futurizam. Jedan je Turnerov suvremenik iskritizirao djelo: “Ovo nije slika. ovo je obojena para.” Neidentificirana i kaotična vizualna oluja. . a između dva svjetska rata futurističke ideale. Slikarev grozničavi temperament očit je iz načina na koji povlači kistom. 63 Novo viđenje stvarnosti Prije futurizma William Turner: Kiša. dinamizam. Futuristički pokret završava s Prvim svjetskim ratom. Filippo Tomasso Marinetti.– 94. a u svojim skrovitim trbusima. zapravo je prikazana lokomotiva koja prelazi most Maidenhead. futura) označava kraj umjetnosti prošlosti”. kriju utrobu s plamenim krvotokom. Carlo Carrà. Giacomo Balla (slikari). danas jedina živa arhitektura. Predstavnici: Umberto Boccioni. te su nemani sastavljene kao životinjski kosturi i u njima je u isti mah sadržan i skupljen i strastveni život životinjskih organizama i stroga točnost hladnog računa” (Faure). Futurizam je umjetnički pokret u kojemu je ideja prethodila stilu preispitujući ne samo tradicionalne vrijednosti već i estetske kvalitete onodobne avangardne umjetnosti.

Za razliku od neposrednih prethodnika. stoga ne začuđuje što je stroj i sam postao simbol — snage. odnosno slika je kolektivnog života. Rosso utječe na futuriste koji njegov rad uzimaju kao primjer dinamizma u umjetnosti. međutim. Namjerno zanemarivanje detalja lica. Ono se. vrlo mekomu materijalu: impresionistički tretman nekonvencionalnoga (nekiparskog) materijala. svjetlo. Sinkretizam (nerazdvojivost) osjeta: pokret. ne predstavlja kretanje od točke A do točke B. Omiljeni motiv futurista je parna željeznica u pokretu. za simbolima. energija. brzine — svega onoga čemu teže moderni ljudi i kako i sami žive. boje povezani su u isti doživljaj.64 Novo viđenje stvarnosti Medardo Rosso: Evo dječaka (lat. Rosso ne radi monumentalna djela. nastavlja veličati i u suvremeno doba. 1906. Čovječanstvo oduvijek ima potrebu za ikonama. kao simbola napretka u 20. Poslije futurizma Futurističkom umjetničkom stvaranju prethodile su teorije zasnovane na filozofskoj ideji Nietzschea i Bergsona. umjetnici razvijaju senzibilitet za vlastito doba stroja i brzine. Futuristi su slavili poetiku grada. za metaforama. iako se više ne ostvaruje izgaranjem ugljena./07. stoljeću. bljeskovima prostora u pokretu doživljenim pri vožnji automobila. Primarni cilj futurista je prikazivanje pokreta. dinamizma. dominantan je OBRIS. . urbani načini zabave. mase ljudi… Kako bi skinuli sa sebe breme grandiozne talijanske tradicije. koja utjelovljuje početak doba vjere u stroj koji omogućuje brže prevaljivanje puta. mirisi. mehanički pokret i buka. svjetlima i zvukovima. socijalno grupiranje i osjetilnu senzaciju. i prilagođavaju mu se. znakovima. obožavana je slika “obojene pare” Williama Turnera. Ecce Puer). Putovanje vlakom. Osnovne teme futurizma su megalopolis. glorifikaciji stroja i brzine. Skulptura malog formata u vosku. dinamizmu velikoga grada i njegovoj pulsirajućoj energiji. već i događanje. preokupacija futurističkih slikara je kako naslikati električno svjetlo. brzinu i stroj — vrhunskim postignućem svoga doba smatrali su trkaći automobil.

i čini se da plješću u znak odobravanja kao uzbuđena gomila… (iz Futurističkog manifesta).). shvaćenoj kao čuvarici vrijednosti prošlosti koje futuristi u svome mačizmu odbacuju.Kazimir Malevič: Crveno konjaništvo. Crvena boja konja i konjanika poput vatrenih plamenova pridonosi sugestiji brzog kretanja. ne može biti remek-djelo… Pjevat ćemo nokturalni. a odobravaju rat kao “jedinu higijenu svijeta” (u Prvome svjetskom ratu poginuli su Sant’Elia i Boccioni). njihovih propelera koji se okreću na vjetru poput zastava. veljače iste godine u francuskom dnevnom listu Figaro: “Trkaći automobil je ljepši od grčke skulpture Nike sa Samotrake”. kao i vodoravne žarke linije stiliziranog pejsaža. 1928. Futuristički manifest objavljen je kao predgovor Marinettijevoj zbirci pjesama u siječnju 909. Trkaći automobil.– 1932. proždrljivih stanica koje gutaju svoje dimne zmije… lokomotiva širokih prsa koje kopaju zemlju pod svojim tračnicama. i glatkog leta zrakoplova. 65 Novo viđenje stvarnosti “Noć u sebi ima puno više boja od dana. vibrirajući sjaj arsenala i brodogradilišta. Objavljujemo da se veličanstvenosti svijeta pridružila nova ljepota: ljepota brzine. njegovo tijelo ukrašeno golemim cijevima koje nalikuju na zmije eksplozivnog daha… vrišteći automobil koji čini se da juri poput sačme. a 20. ljepši je od krilate Nike sa Samotrake… Ljepota danas postoji samo u borbi. Djelo koje po svojoj prirodi nije agresivno. nerealnih boja. . kao golemi konji od čelika opremljeni cijevima. Interpretacija srednjovjekovne vertikalne perspektive (ponovite gradivo)! Slika je naslikana prema istoimenom književnom djelu Isaaka Babela (koji je umro u koncentracijskom logoru u Sibiru 1941. a “pokret i svjetlo uništavaju materijalnost tijela”… Manifest poziva na prijezir prema ženi. u Milanu.” (slikar postimpresionizma Van Gogh) S futurizmom počinje moderna tradicija manifesta. zapaljenih agresivnim električnim mjesecom.

1912. Oblici su reducirani na vibracije koje se šire prostorom i prelijevaju izvan okvira slike. Svjetlost uništava materijalnost tijela. Slika nastaje pod utjecajem poentilističke tehnike. u Manifestu futurističke arhitekture (Sant’Elia): predlaže se nova vrsta metropole projektirane bez osvrtanja na povijesne stilove. Slika poput sukcesivnog niza brzih snimaka koje hvataju djelić pokreta. Studija električnog svjetla. 1909. blještavih boja. pustimo da njegov okoliš uđe u njega i postane njegov sastavni dio…” (Boccioni) Godine 94. opeke i kamena. objavljen je Drugi tehnički manifest futurističke skulpture: “… Proglasimo apsolutno i konačno odbacivanje konačne omeđene linije i zatvorene forme skulpture. Futurizam je “impresionizam mehaničkog svijeta” (Marcel Duchamp). kompozicija slike nema središte. željeza. sugeriranje slijeda kretnji) proizašli iz iskustva kronofotografije Étiennea-Julesa Mareyja. ustajalost — prema futuristima koji ustaju i protiv muzeja nazivajući ih “grobljima mumificirane umjetnosti”. u skladu s novim materijalima i strukturalnim inženjerskim inovacijama kao odgovor na zahtjeve nove koncentracije naseljenosti u doba brzog prijevoza… Arhitektura mora biti napravljena od armiranog betona. Rastvorimo tijelo. tako intenzivnih da njihovo vibriranje postaje bolno za oči. . Motiv je “izrezan” kao u slučajnom filmskom kadru.66 Novo viđenje stvarnosti Godine 1910. Giacomo Balla: Ulično svjetlo. Slici su prethodile fotografske studije pokreta i stroboskopski pokret (tj. stakla i tkanina umjesto od drveta. Izbjegavanje ploha i čistih kontura koje su sinonim za nepomičnost. Divizionistička tehnika supostavljanja komplementarnih boja malo je promijenjena — točke su zamijenjene kratkim potezima kista. Giacomo Balla: Djevojčica trči na balkonu. objavljen je Tehnički manifest futurističke skulpture: “Konj u galopu nema četiri noge: ima ih dvadeset i njihov je pokret trokutan…” (Boccioni) Godine 1912. Površina slike je samo isječak kontinuiranog pokreta: radnja prolazi kroz sliku.

. Multiplicirane noge. Virtualna slika trkača kroz niz sukcesivnih faza pokreta prikazanih na istoj fotografiji uzastopnim ekspozicijama. Ova je tehnika primijenjena u obuci francuske vojske. 67 Novo viđenje stvarnosti Giacomo Balla: Dinamizam psa na lancu. 1890. Vidljivo je ono što golim okom ne uočavamo. Ovakav način prikazivanja pokreta postao je klišejem crtanog filma i stripa. ramena i rep psa.Etienne-Jules Marey: Bez naziva. 1912.– 1900. kratke noge terijera pretvaraju se gotovo u kotače.

Boccioni uvodi opisne. konjska dlaka. oko 200. postupkom raščlanjivanja stvarnosti. pr. Dinamika pokreta rastvara površinu skulpture. što poslije prihvaćaju i drugi umjetnici. tijek pokreta. 1913. Skulpturalna forma brzine i snage. Grčka. Također se koristi neumjetničkim. žice) kod izrade skulptura.– 190. Skulpturom se nastoji prikazati više faza pokreta. celuloid. priprostim materijalima (cement. 9. čine djelo prije teškim nego dinamičnim: utezi su simbol teškoća na koje nailaze futuristi u realiziranju svoje umjetnosti u društvu koje za nju ne nalazi razumijevanja. apstraktne naslove svojih djela. staklo. prema ideji objekta koji nikad ne završava. a koje su razlike? Na kojoj je od te dvije skulpture bolje prikazan pokret. Dok je na Niki pokret prikazan uskovitlanom draperijom. tj. Skulptura koja nagovještava forme suvremenog zrakoplova. Djelo nastaje na temelju preciznih studija čovjekove muskulature. koje katkad oprema elektromotorom (vidi kinetička umjetnost. kao par utega koji je vuku prema dolje. prizemljuju. Krista Usporedite Boccionijevu skulpturu i helenističku Nike sa Samotrake. Koje su sličnosti. poglavlje).68 Novo viđenje stvarnosti Umberto Boccioni: Jedinstvene forme kontinuiteta u prostoru. Oblike modelira vjetar. Skulptura nastala prema uzoru upravo na antičku skulpturu Nike sa Samotrake (automobili tada još nemaju aerodinamičnu liniju koja bi poslužila kao inspiracija za ovu skulpturu). Na svakoj je nozi zasebno postolje. Nika sa Samotrake. kod Boccionija je dinamizirano tijelo u širokom iskoraku. a na kojoj ljudsko tijelo? .

1884. Duchamp na ovoj slici kombinira načela kubizma i futurizma. Sliku su opisali kao “eksploziju u stolarskoj radionici”. kako prenijeti trodimenzionalnost na dvije Termin Marcela Boulengera Eadweard Muybridge: Silaženje niz stepenice. Akt je raščlanjen. Potrebno je obratiti pozornost na organizaciju kinetičkih elemenata.” Futuristi. svedene na kolorit drva. . zvuk se prikazuje kao nizanje valova. 1912. penetriraju ga. ulica) usijecaju u njega. automobil. samo atmosfera u kojoj se tijela kreću i međusobno se prožimaju futurizam — kult brzine — moderan svijet velegrada i stroja — ofenzivni i radikalni umjetnički nastup. Tema ženskog akta Duchampov je odgovor na futurističko ženomrstvo i futuristički diktat da “akt treba biti potpuno isključen iz umjetnosti barem sljedećih deset godina”. Kubisti su prigovarali da je slika preliterarna. sistematičnim i plastičnim jer danas nitko više ne može poreći da se jedna stvar nastavlja tamo gdje druga započinje i da se svi predmeti koji okružuju naše tijelo (boca.Različitost kubizma i futurizma kubizam — statičnost — bezvremenski svijet — polagano stvaranje i izlaženje u javnost — ne postoji prostor. Paradoks kretanja u nepomičnom prostoru slike. vrijeđanje publike — udovi u pokretu prikazuju se kao niz oblika ili radijalni oblici. a tema previše očita. urezuju se u njega i komadaju ga tvoreći arabeske krivulja i ravne linije. motor. Marchel Duchamp: Akt silazi niza stube (druga verzija). drvo. apstraktno prikazan pokret koji povezuje prostor i vrijeme. a boja kao prizma 69 Novo viđenje stvarnosti Kubofuturizam “… skulptura treba podariti život predmetima čineći njihovo prostiranje u prostoru opipljivim. kao ironično antiveličanje stroja i znanosti. kuća. “Rasprskavanje” naslikanog lika uzrokovano je pomakom u vremenu. Boje su neprirodne. odbacuju mrtvu prirodu koja je bila dominantna tema u kubističkom slikarstvu./85. dimenzije slike? Statička kompozicija statičkih indikacija različitih položaja koje objekt poprima pri kretanju. međutim.

Fuzija mehaničkog i organskog svijeta.70 Novo viđenje stvarnosti Raymond Duchamp-Villon: Konj. vortex). Film i fotografija su “oruđe gledanja”. vrtlog (engl. prijenosnicima. Slika nije ideja. vizualizirana moć stroja. metafora “konjske snage”. Dok futurizam nastoji prikazati pomicanje elemenata u ravnini s plohom slike. Mehanizirani “život” udahnut formi. dotle vorticizam tu akceleraciju uvodi u dubinu slike ponajprije snažnom dijagonalom stvarajući intenzivnu prodornu perspektivu. “Kada njezini elementi više nemaju opravdanje u prirodi. Tijelo se napinje u skok. Edward Johnston. Udovi životinje zamijenjeni osovinama. odnosno sustav znakova. 1914. Prema toj kritici modernog društva i svijesti o štetnosti nekontroliranog napretka vorticizam se razlikuje od futurizma i kubizma koji idealiziraju industrijalizaciju i doba strojeva. s izlaskom časopisa Blast. “Kinematograf ” dolazi od grč. Film “Pokretne slike” (termin filozofa Gillesa Deleuzea) dugo su smatrane nižim i marginalnim oblikom umjetnosti zbog opterećenosti publike i struke tradicionalnim poimanjem umjetnosti.). tzv. već je energetski čvor ili grozd i posjeduje sirovu energiju koja je izraz svijesti umjetnika vorticizma o brutalnosti onih ljudi koji neodgovorno manipuliraju okolišem. fotografska slika je istodobno naturalističko prikazivanje svijeta i jezik. vitlima i drugim dijelovima rotora stroja kao formama superiornog dinamizma. kinema (pokret) i grafein (pisati). Apollinaire). Vorticizam Pjesnik Ezra Pound objašnjava da je futurizam nešto kao ubrzani impresionizam. struktura postaje ravnodušnom arhitekturom. a prestaje biti skulptura” (G. a noge nalikuju na motorne klipove. koji je izašao u samo dva broja (drugi 95. . Javlja se 94. William Roberts. Predstavnici: Wyndham Lewis.

kao “mlada umjetnost” po svojoj prirodi hibrid raznih umjetnosti. usporedite ih i pokušajte obrazložiti što ih razlikuje. stoljeća. Braća Lumière: Dolazak vlaka u stanicu. relativizira pojam prostor-vrijeme (u gledalištu je nastao metež. stvarnosti – pojavnosti. čak i nijemi film kod kojega je glazba izvođena uživo u kino-dvorani. svi su pobjegli pred prizorom lokomotive koja juri ravno na publiku). tj. Film je. Film uvodi novi rječnik umjetnosti: “kadriranje” umjesto koncepcije “komponiranja” slike. Mauricea Lemaîtrea) sastoje od kolaža i ogrebotina na samoj filmskoj vrpci. percepcije – vidljivosti. Uzmite za primjer jedno umjetničko djelo iz bilo kojeg razdoblja. 3. Smatrate li da je film medij koji gradi viziju posebnog svijeta? Kakvog svijeta? 2. odnosno što to umjetničko djelo čini drugačijim od reklamne slike. nemojte snimati film.Godine 895. . 71 Novo viđenje stvarnosti “Ako želite poslati poruku. Neke se umjetničke intervencije (npr. Andyja Warhola. pošaljite telegram. opišite način komponiranja djela. 1895. u pariškom Grand Caféu održana je prva javna projekcija filma Dolazak vlaka u stanicu braće Lumière. Smislite slogan-manifest za to umjetničko djelo. povrh i prije svega. Kao i umjetnički pokreti 20. tj. koje je napravljeno prema principu montaže — analizirajte formalne elemente djela. obrazložite svoj izbor. koja preokreće. kao katalizator “rata slika” (što je termin Paula Virilija kojim se nastoji slikovito opisati suvremeno društvo u kojemu je čovjek izložen ratu slika). Film angažira mnoga osjetila (ima i glazbu. Kao iluzija koju stvaraju “24 sličice u sekundi” film je pogodno oruđe stilističkih i teoretskih istraživanja dualnih pojmova pokreta – nepomičnosti. a kapitalizam ga nema. obično na klaviru). Ili je njegova forma upravo reklamni slogan? Uzmite za primjer jednu reklamu i jedno umjetničko djelo (po izboru. i komunizam ima manifest.” (redatelj vestern filmova John Ford) 1. kojima se želi iskazati kritika kinematografije kao. razdoblje u kojemu nastaje i stil nisu bitni). industrije.

Na primjer. odjeven u kućnu haljinu koju je Balzac običavao nositi kad je pisao. poglavlje). stoljeću skulptura je imala pretežno komemorativnu ulogu u društvu koje je slavilo samo sebe. Odrednice: spomenik. u počast pokojniku. ali zbog sporosti ljudskog oka mi taj prizor upravo tako vidimo. pada). Kritičari su završeno djelo poimali kao skicu uspoređujući ga sa “snjegovićem” i “vrećom ugljena”. “Ekspresivnim nasiljem” nad figurama i iskrivljenjem formi izrazite plastične snage najavljuje ekspresionizam (vidi 3. 1898. Model je anoniman čovjek koji je sličio slavnom piscu. neobaroknom stilu i u klasičnim medijima bronce i mramora te opterećen simbolizmom. 19. i to tako da umjetnik prikazuje svoje vizualne senzacije — što može biti protumačeno kao prijevara i iluzija. anatomski nepotpune skulpture ljudi bez glave ili udova). Iako se Rodin pridržava dviju osnovnih funkcija skulpture u to doba — a to su monumentalnost i reprezentacija — antropomorfna forma prelazi u apstraktnu. Iako radi u akademskom. u prividnoj neravnoteži (kao da je figura nestabilna. st. pa i preko svojih velikana.Redefinicija skulpture 72 Novo viđenje stvarnosti Od spomenika do ready-madea U 9. ali rezultat je uvjerljiviji od fotografije istog prizora.) Metamorfoza figure u autonomnu formu oslobođenu mimetičkih (oponašalačkih) svojstava. Théodore Géricault: Derbi u Epsomu. simbolizam. Rodin smatra da se iluzija žive forme može postići jedino prikazivanjem pokreta. On uvodi Komemorativno — koje se priređuje ili služi za sjećanje. . što ne odgovara činjenicama (konj u kasu istodobno podiže nasuprotnu prednju i stražnju nogu). Auguste Rodin: Honoré de Balzac. skulptura izlivena u bronci tek 1954. Géricault je naslikao konje u trku sa sve četiri noge istodobno ispružene u zraku. fragment kao konačnu umjetničku formu (npr. (glineni model. Rodin je u svom radu ipak inovativan.

Žena na krilu drži ploču s glagoljskim natpisom. Krista Individualna obrada torza. Egipat. oči figure nemaju zjenica. . Alegorija povijesti Hrvata je žena širokog. Oval glave upisan je u romboidni format rupca. a nije izabran samo radi prikladnog zatvaranja aksijalno simetričnoga geometrijskog lika. a ne simbol. Simbolička tematika pod utjecajem Rodina. oko 2400. g. Spomenička skulptura kao snažan plastični znak s naglašenim i oštrim obrisom. tvori piramidalnu kompoziciju nalik na staroegipatsku skulpturu pisara. Rodin pomno prikazuje detalj zanemarujući cjelinu.Fritz Koening: Stado X. 1932. pr. Postament je sastavni dio brončanog komada. 73 Novo viđenje stvarnosti Pisar. grube teksture kamena “u koji je zapisana povijest naroda”. U “izmišljenom” simetričnom. nepomičnom položaju sličnom stavu za meditaciju. robusnog. Način sjedenja uobičajen je u Egiptu toga vremena. Portret stvarnog čovjeka. težačkog stasa. a ne individualizirana osoba. Ivan Meštrović: Povijest Hrvata. Sakkara. koji pripada čovjeku u srednjim godinama koji se ne bavi fizičkim radom. Budući da je prikazan simbol. Piramidalna kompozicija. dok sljedeća generacija umjetnika smatra da detalj treba biti podređen prikazivanju dominantnog ritma. Za skulpturu od bronce postavljenu ispred Rektorata Sveučilišta u Zagrebu pozirala je umjetnikova majka. 1958. vezanog prema uzoru na nošnju Dalmatinske zagore.

Iako se na prvi pogled čini da je glava bika sastavljena od dijelova bicikla. ili se može reći da je skulptura ukinuta? Umjesto tog pitanja bolje je postaviti drugo: u kakvom su odnosu umjetničko djelo i prostor? Princip ready-madea prvi put je primijenio Edgar Degas na skulpturi balerine: Ready-made (engl. 1913. No budući da se ready-mades mogu proizvesti u gotovo neograničenim količinama./81. reduciraj!” (M. Umjetničko djelo napravljeno od kotača bicikla (za razliku od Boccionijeve skulpture koja prezentira pokret. Ideja da bilo što može biti umjetnost presudna je za umjetnost cijelog 20. ova se i doslovno može okretati). “Reduciraj. ovo djelo u tehničkom smislu nije primjer kinetičke umjetnosti (vidi 9. Pablo Picasso: Glava bika. Prekid s estetikom i uvriježenom koncepcijom ljepote. odmičući se od “realnog”. nađena ljepota od napravljene ljepote” (Pierre Restany). stoljeća. reduciraj. a umjesto monumentalnog pijedestala — nataknut je na kuhinjski stolac koji “glumi” sjedalo bicikla. asemblaž. daje im dignitet umjetničkog djela. poglavlje) — jer pokret nije važan dio značenja ovog djela. ready-mades): svakodnevni artikl koji umjetnik proglašava umjetničkim djelom i izlaže bez većih preinaka jer je ideja to što čini djelo umjetničkim. Proširenje pojma “skulptura” na “nađene” i “prirodne” predmete. Potpisujući ih. Marcel Duchamp: Kotač bicikla. Duchamp). s time valja biti oprezan. termin Marcela Duchampa. Skulpturalna “šala” (sljedeća faza “šale” bila bi: biciklist uzima rezervne dijelove za svoj bicikl iz umjetničkog djela…). 1880. Je li ready-made skulptura — je li naziv “skulptura” ovdje još uvijek primjenjiv. novom “ljepotom ravnodušnosti”. . Druge odrednice: antiart. to je samo relativno tako: asemblaž dijelova bicikla izliven je u jedinstveni komad bronce.Ready-made 74 Novo viđenje stvarnosti Marcel Duchamp je svakodnevne predmete. prema ideji recikliranja: “Otkrivanje je važnije od kreacije. Iako se kotač bicikla može okretati. Brončanu skulpturu djevojčice (2/3 naravne visine) Degas je obukao u pravu plesnu haljinu (ukrućenu umakanjem u vosak) i pletenicu joj povezao vrpcom od tkanine. Edgar Degas: Četrnaestogodišnja balerina. ono što je već gotovo. Ready-made načinjen od prepoznatljivih predmeta: sjedala i upravljača bicikla. npr. množ. izlagao u galeriji. a ne njegova jedinstvenost i ručni rad. transformiranih u nešto posve drugo. što se ne priprema posebno. 1943. stalak za boce ili lopatu za snijeg.

Arhitektura
Od ornamenta do pravog kuta
“Samo korisno može biti lijepo.” (Otto Wagner) “Ornament je zločin.” (Adolf Loos) “Sliku i kip treba gledati onako kako gledamo građevinu; a na građevini nam nije najvažniji kakav isklesani list, već strukturalna logika koja joj osigurava stabilnost i ističe njezine funkcije. Vođen upravo tom logikom, naš će se pogled zaustaviti i na listu, i tada ćemo se moći diviti čak i svakoj njegovoj žilici.” (Faure) Adolf Loos, arhitekt i teoretičar arhitekture, odbija svođenje arhitekture na umjetnost i kritizira ideju totalnog dizajna: napisao je satiru o “sirotom bogatašu” koji je od poznatog arhitekta zatražio “umjetnost, bez obzira na cijenu”. Stoga je arhitekt, prema ideji totalnog umjetničkog djela, dizajnirao ne samo kuću nego i sve u njoj, pa čak i bogataševe papuče — tako on više nije bio “estetski kralj svoga dvorca”. Loos radi istraživanja na području prostornog plana (njem. Raumplan) prema ideji da volumen prostorije u stanu treba odrediti s obzirom na njezinu namjenu i značenje i ta je ideja zadržana i u suvremenoj gradnji. “Nadišli smo ornament; naučili smo živjeti bez njega.” Loos izjavljuje: “Ornament je zločin, prije svega zločin protiv ekonomije jer zarobljava obrtnike u mukotrpnom, beskorisnom i slabo plaćenom poslu.” Loos je čak i protiv tetoviranja ako nije kulturno uvjetovano, kao kod papuanskih Indijanaca, smatrajući da “evolucija kulture znači uklanjanje ornamenta s praktičnih predmeta”.
75 Novo viđenje stvarnosti

76 Novo viđenje stvarnosti

Antoni Gaudí y Cornet: Kuća Milá (španj. Casa Milá) zvana La Pedrera (“kamenolom”), Barcelona, Katalonija, Španjolska, 1906.– 1910. Izraz zaokupljenosti identitetom, moderan, ali i nacionalni stil: spajanje tradicije, posebno srednjovjekovlja i arapskog stila na Iberskom poluotoku (tzv. mudéjar, dekorativni stil nastao arapskim “implantatom” u romansko naslijeđe) i secesije u vrlo osobnom stilu koji nije ostavio široki krug sljedbenika. Zgrada koja podsjeća na prirodne formacije: “Čovjek ne stvara: on otkriva” (A. Gaudi). Stambena zgrada po narudžbi obitelji Milá, s novinama u funkcionalnom, ornamentalnom i konstruktivnom smislu. Ekspresivni šiljci i dimnjaci strše poput krune valovite litice na lepršavom podnožju krova, na paraboličnim lukovima različitih visina među kojima su mansarde. Čelična konstrukcija na stupovima od kamena i armirane opeke potisnuta je nenosivom masivnom kamenom fasadom — proturječnost ove arhi-

tekture leži u “maskiranju” načina gradnje. Gruba obrada kamena sugerira izjedenost vremenom. Fasada napregnutih konkavnih i konveksnih površina pokrenuta je poput vala, u kontradikciji sa solidnošću korištenih materijala. Željezni balkoni nalikuju na vlati morske trave. Unutar zgrade nalaze se dva nepravilno oblikovana dvorišta, kružno i ovalno, iz kojih rampa vodi do podzemnih spremišta. Šesterokutnim pločama s motivom morske zvijezde popločan je prilazni nogostup. Sve zajedno, zgrada i ulica, podsjeća na ocean, najavljujući nadrealizam (vidi 4. poglavlje). Plaćam piće onome tko na ovoj zgradi nađe jednu ravnu liniju” (A. Gaudí). Zgrada izgleda kao prirodna formacija, kao da je slobodno modelirana od nekog podatnog materijala, a dimnjaci su “istisnuti iz tube”. Antonija Gaudíja je pregazio konjski tramvaj kad se malo odmaknuo od građevine u gradnji da provjeri njezine proporcije, i tako je ostao

nedovršen taj projekt nove stolne crkve Barcelone posvećene Svetoj obitelji (španj. Sagrada Familia).

Vrata prema uzoru na Guimardov stil ulaza u pariške postaje metroa, od standardnih i zamjenjivih željeznih dijelova koji uokviruju emajlirani čelik i staklo. “Paučinasta” kombinacija (mreža) stakla i željeza.

77 Novo viđenje stvarnosti

Frank Lloyd Wright: Kuća Robie, Chicago, SAD, 1900.– 1910. Tip “prerijske” obiteljske kuće “izvedene iz života” u kojoj Lloyd Wright oblikuje svaki detalj, čak i rasvjetna tijela i posteljinu, prema ideji “totalnog oblikovanja” (Gesamtkunstwerka). Prerijski stil: otvoreni prizemni tlocrt, horizontalni asimetričan format, krovovi blagog nagiba. Kuća utjelovljuje “spokoj ravnice”. Neukrašene površine i ravan zid te duge, horizontalne građevine s plitkim krovom i dubokim streha-

ma, nastaju pod utjecajem japanske tradicionalne arhitekture. Kamin i dimnjak oznake su skloništa, čvrste supstancije fluidne gradnje; u kući je centralno smještena jezgra dimnjaka. Prijelaz od pojedinačnih prozora na prozore u nizovima. Iza formalne fasade prikladno su smješteni neugledni sadržaji, tj. pomoćne prostorije. “Smatram da je arhitektura humanizirana gradnja. Što je arhitektura humanija, bogatija značenjima, pozivajuća i šarmantna, to je više čvrsta baza istinske kulture” (F. L.

Wright). Što znači da, svjesno ili ne, arhitektura oblikuje ljude. Naglašena je proporcionalna progresija detalja — približavajući se ovoj kući, najprije uočavate konturu zgrade, potom prozore i vrata, i tek kada dođete pred vrata uočit ćete bravu na vratima. Za razliku od Wrighta, građevine Miesa van der Rohea mogu se sagledati jednim brzim pogledom s izvjesne udaljenosti — to je tzv. mala proporcionalna progresija detalja.

Adolf Loos: Zgrada za krojačku radionicu Goldman&Salatsch, Michaelerplatz, Beč, Austrija, 1909.– 1911. Jednostavna prizma, ravna fasada, stroga, bez ukrasa, izazvala je arhitektonski skandal; kuća bez strehe — dobila je nadimak “kuća bez obrva”. Kuća ima poluetaže različitih visina prostorija. Visina prostorije definirana je s obzirom na njezinu funkciju. Loos projektira poluetaže i već izvana, bojom i materijalom izvedbe pročelja, ukazuje na funkciju interijera (u prizemlju i mezaninu obloženim zelenim ciparskim mramorom nalaze se uredi, a katovi su namijenjeni stanovanju).

Komentar jednog karikaturista na Loosovu fasadu zgrade: “Duboko razmišljajući o umjetnosti, čovjek vrlo modernih nazora hoda ulicom. Odjednom zastaje. Našao je ono za čim je tako dugo tragao.”

78 Novo viđenje stvarnosti

Auguste Perret: Théâtre des Champs-Élysées, Pariz, Francuska, 1911.– 1913. Perret je prvi graditelj koji intenzivno upotrebljava armirani beton istražujući mogućnosti i domete njegove uporabe, gradeći goleme prostore pod jedinstvenom poprečnom gredom velikog raspona. Zgrada kazališta podignuta je u Aveniji elizejskih polja, napravljena od novih materijala (armirani beton), gdje su tri gledališta (za

150, 500 i 1250 gledatelja) i foaje tretirani kao jedinstvena monolitna struktura. Skrivajući potpuno drugačiji sadržaj, pročelja zgrade su klasična — reljefe je napravio kipar Émile-Antoine Bourdelle (ponovite umjetnost 19. stoljeća). “Oni koji sakrivaju bilo koji dio građevne konstrukcije uskraćeni su za najbolji i jedini zakoniti ornament u arhitekturi. Onaj tko sakrije potporni stup čini pogrešku. A onaj tko podiže lažni stup, čini zločin” (A. Perret).

1. Pokušajte odgovoriti na pitanje: zašto su Kući Milá nadjenuli nadimak “kamenolom”? Biste li željeli živjeti u takvoj kući s oblim zidovima? Kako bi je namjestili? 2. “Arhitekt je zidar koji zna latinski” (Adolf Loos). U ovoj metafori latinski jezik je simbolički reprezent zapadne civilizacije. Slažete li se s Loosom i njegovim stavovima?

3 Umjetnost kao jezik znakova
79

Protoekspresionizam 80 Ekspresionizam 82 Die Brücke 83 Der Blaue Reiter 84 Nova objektivnost 88 Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemačkoj i Austriji 90 Ekspresionizam na filmu 92 Ekspresionistička arhitektura 94 Politička umjetnost 94 Neoekspresionizam 98

Umjetnost kao jezik znakova

Protoekspresionizam
Ekspresionizam teži iskrivljenju (distorziji) stvarnosti njezinom vlastitom ekspresivnom snagom, i oslobađanju, ponajprije slikarstva, od podređenosti zadatku prikazivanja stvarnosti. Slika više nije ekran na koji su projicirani razni objekti, već je slika vlastiti objekt! Ekspresionizam je sinteza izvanjske stvarnosti i umjetnikovog unutarnjeg svijeta. Svaka ljudska radnja je prije svega izražajna (ekspresivna), ali umjetnost ekspresionizma odašilje emocije i emotivno nabijene poruke i to snagom boja i oblika, poteza kistom i teksture boje slike, mjere i omjera — motiv slike pritom nije previše važan. U povijesti umjetnosti neki umjetnici su stvarali na ekspresivan način — El Greco, Rubens, Goya, Delacroix te neposredni prethodnici ekspresionizma fovisti (ali samo u formalnom smislu, bez emocionalnog naboja karakterističnog za ekspresionizam), Paul Gauguin i James Ensor (iz Oostendea, Belgija: za njega su karakteristične šokantne boje, motivi kostura i groteskne karnevalske maske; kao i morbidan smisao za humor) te Van Gogh (strastvena, ali kontrolirana deformacija prirode i pojačavanje prirodnih boja radi veće komunikativnosti umjetničkog djela). Boja ima samostalnu ulogu na slici, znači nezavisna je od motiva, što nalazimo već kod Rembrandta (vidi njegovu sliku Zaklani vol).
Edvard Munch, Krik, 1895. Smatra se da je s ovom slikom rođen ekspresionizam. Grafička tehnika: litografija crtana tušem na kamenu, monokromna (prethodi joj verzija u boji). Ornamentalni tretman plohe slike, široke linije crteža povezuju prednji sa stražnjim planovima, dijagonalno protezanje mosta u dubinu slike. Kao i u kasnijim Munchovim djelima, pejsaž dramatski pojačava tematiku kompozicije i sugerira psihološko stanje lika: more, planine, obale, most za iskrcavanje. Slika je metafora psiholoških problema modernog društva. Krivulje kao da vizualiziraju vibracije ljudskog glasa (slično kao u stripu) koje se šire poput valova. Ritmizirano nasilje (u smislu agresivnih) linija kao prikaz tjeskobe, samoće i slutnje smrti. Lice je svedeno na krik, bez naznaka spola i prikazivanja finih individualiziranih detalja. Lice je zapravo oblikovano uskovitlanom krivuljom krika, koja prožima cijelu sliku. Ponajprije je izraz samoće, osjećaja užasa pred svijetom, napetosti vitalne energije. Edvard Munch je najistaknutiji predstavnik ekspresionizma u nordijskim zemljama. Pod utjecajem drama Henrika Ibsena (tvorca izraza “ljubavni trokut”) i Strindberga, istupa protiv lažnog društvenog morala. Uslijed mentalne bolesti i djetinjstva uz dominantnog oca, u njegovim su djelima trajno prisutni motivi bolesti, očaja, gorčine, morbidne erotike. Istražuje boju i formu kao način građenja kompozicije i simbolike slike, poseže za “velikim” temama poput života, ljubavi, a pogotovo bolesti i smrti; fokusiran je na lik žene kao moćnog i njemu nepristupačnog stvorenja: “Ne želim više slikati interijere sa ženama koje pletu i muškarcima koji čitaju! Želim prikazati ljude koji dišu, osjećaju, vole i pate.”

80 Umjetnost kao jezik znakova

Edvard Munch: Krik, 1893. Slika je ukradena u kolovozu 2004. iz Muzeja Edvarda Muncha u Oslu (Norveška), otvorenoga 1963. Usporedite Munchovu grafiku Krik s istoimenom slikom u tehnici ulja na platnu (desno). Koje su sličnosti, a što je različito? Je li grafika ovisna o slici u tehnici ulja na platnu, ili je samostalna kao medij? Oblici Krika iz 1895. prilagođeni su tehnici litografije i pridržavaju se njezinih zakonitosti. Opišite postupak nastajanja litografije.

81 Umjetnost kao jezik znakova .

Drvorez je. omiljena grafička tehnika ekspresionista. “iščašenje” stvarnosti.– 930. . trebamo se zapitati “što osjećamo dok je gledamo” (Clive Bell) 82 Umjetnost kao jezik znakova Njemačka i Austrija 905. ili bolje niz pokreta u njemačkoj umjetnosti tijekom prva tri desetljeća 20. kao kod fovista. Kompozicija je okomita. Ernst Ludwig Kirchner: Pet žena na ulici. stoljeća koji nastaju kao reakcija na realizam. Ekspresionistička slika u crnoj. U najširem se smislu može primijeniti na svaku umjetnost gdje se pokazuju subjektivni osjećaji. kao zbroj trajanja povlačenja jasno vidljivih poteza kistom. Umjetnost je individualizirana. već egzistencijalnu tjeskobu pojedinca. daju dojam napetosti. umjetnikovu. tenzije na slici. već svoje neuroze i egzaltacije pred svijetom prenosi na platno ne mareći previše za slikarsku temu. naglašen potez kista. U užem smislu termin označava pokret. Abstraktion und Einfűhlung). Podrijetlo naziva: smislio ga je vjerojatno Wilhelm Worringer. — Naglašena je brutalnost i sirovost poteza na tragu srednjovjekovne tradicije drvoreza. Boja ne izražava veselje. osobito patnju. Ekspresionisti uvode novu koncepciju vremena: “lako” se može izmjeriti trajanje čina slikanja. Termin “ekspresionizam” ulazi u opću upotrebu 9. ploha slike popunjena je sve do vrha. “Ekspresionizam” je neprecizna ali nužna riječ koja označava pretjerivanje i isticanje radi postizanja emocionalnog učinka. suprotno impresionizmu i fovizmu koji nastaju u Francuskoj. a ponajprije vlastitu. katkad na granici isforsiranosti i karikature: iskrivljenje. odraz je vlastitih umjetnikovih problema i preokupacija. — Boja i oblik su shvaćeni kao cjelina koja može izraziti ljudske osjećaje i strasti. ukinuto je razlikovanje likova i podloge. žutoj i zelenoj boji. iskazanim širokim potezima kista. Ekspresionizam je germanski pokret. 1913. žene su prikazane kao “fantastične ptice pod umjetnom rasvjetom”. zajedno sa sabijenošću prizora.Ekspresionizam Umjesto da upitamo “što predstavlja ova slika”. Slikar više ne registrira događaje i svoje osjećaje pred motivom slike (svoje utiske ili impresije). Odlikuje se dramatičnim nemirom. u djelu Apstrakcija i empatija (njem. Formalna obilježja ekspresionističke slike — Vijugavost i pojednostavnjenje linija. svojom teksturom i neprofinjenošću. kao i prostorni planovi: forme ulaze jedna u drugu u formi šiljaka koji. kada je na izložbi berlinske secesije uključena grupa pariških umjetnika pod nazivom Expressionisten — pod tim se imenom kriju fovisti i Picasso u predkubističkoj fazi.

Eric Hekel. izražajni kolorit. Most) Dresden.– 93. plošnost likova. Nova objektivnost. zbijen prostor slike (nalik na srednjovjekovni strah od praznog prostora — horror vacui).” (Karl Schmidt-Rottluff) Ime Die Brücke simbolizira želju članova grupe. Intenzivne. Godine 906. dresdenskih studenata. iskrivljavanje (“iščašenje”) forme. Karl Schmidt-Rottluff i Fritz Bleyl. Plavi jahač. definiran i realan prostor zamjenjuje imaginaran prostor. (njem. Osobine njihovih radova su: ružnoća prikazane stvarnosti. koji svijet prikazuje subjektivno. 83 Umjetnost kao jezik znakova Karl Schmidt-Rottluff: Put u Emaus. Kugla koja juri kroz sliku vizualizira biblijsku priču o apostolima koji su nekom skitnici na putu u Emaus ponudili dio svoje večere. Die Brücke “Kod čovjeka je sjajno to da je on most.– 1926. Time nam autor “pokazuje” trend izrazite individualnosti modernog umjetnika. 905. Napuštanje euklidovske geometrije prostora. pridružuje im se Emil Nolde. dok je tema slike sam umjetnik. sumarni likovi… Ernst Ludwig Kirchner: Slikar i njegov model. 1910. gotovo brutalnih u izrazu. klaustrofobičan. tabu teme (život polusvijeta). i u trenutku kad je skitnica razlomio njihov kruh. Svjesno ili nesvjesno obnavljaju atmosferu srednjeg vijeka — gotičku izduženost i iskrivljenost figura. od kojih su najznačajnije: Most. Prikazani su slikar i njegov model. da njihov rad predstavlja most prema umjetnosti budućnosti. odjeven u kućni ogrtač koji je citat plašta s Klimtove slike Poljubac. . kao doslovni izraz lošeg ukusa za što su suvremenici zaista optuživali avangardnu umjetnost. filtriranog kroz vlastitu osobnost. shematski prikaz prostora. koji međutim ostaje u drugom planu “i besposleno sjedi”. neskladne boje.Za umjetnike ekspresionizma karakteristično je okupljanje u umjetničke grupe. što govori da je to pokret bez programa. prepoznali su u njemu Krista koji je tada “nestao pred njihovim očima”. 1918. određen doživljajem i hirovitošću umjetnika. I slikarstvo Die Brückea je pod utjecajem tiskarskih tehnika (do tada je bilo obrnuto — grafika je bila pod utjecajem slikarstva) — odlikuje ga snažna. crna kontura. jedan je od nas” (Ernst Ludwig Kirchner). a ne završava sam u sebi. objavljuju manifest: “svatko tko izravno i predano koristi svoje kreativne snage. Grupu osnivaju studenti arhitekture: Ernst Ludwig Kirchner. a ne trodimenzionalnošću scene. Drvorez pod utjecajem srednjovjekovnih njemačkih gravura. plošna polja boja.

. Franz Marc. Aleksej Jawlensky. Uz umjetnika.). poginula na fronti. umjetnici Plavog jahača. izvedena iz figurativnih predložaka. i promatrač umjetnosti otkriva svijet apstrakcije odnosno novu umjetnost “koja ništa ne označuje. on izdaje istoimeni almanah Plavi jahač. dok je nepredmetna umjetnost od njega potpuno odvojena.Der Blaue Reiter Grupa je dobila ime prema istoimenoj slici Vasilija Kandinskog. u svojim slikama nastoji postići harmoniju i izazvati u promatrača točno određeno raspoloženje. Članovi: Vasilij Kandinski. Neka su apstraktna djela. jednostavno postoje same za sebe. Riječ “apstraktno” je višesmislena. kompozicije. struktura apstraktnog djela više je ili manje neovisna o pojavnom svijetu. Godine 92. Termin “nepredmetna umjetnost” označava samo ona djela koja nemaju nikakve veze s predodžbama iz vanjskog svijeta. i skladaju atonalna djela. 9. Dok Most zadržava predmetni motiv. bez odstupanja. fuge — koju smatra višim oblikom umjetnosti jer je ona u svojoj biti apstraktna) imaju motiv pejsaža samo kao “izgovor” za fluidnu smjesu kaligrafskih linija i bezobličnih formi. Smatramo ga “izumiteljem” apstraktne umjetnosti. improvizacije. Kasniji ciklus slika Improvizacije (nazive svojih djela posuđuje iz glazbe — kompozicije. Godine 90. Kandinski piše O spiritualnom u umjetnosti (djelo je objavljeno tek 92. Dakle. već uvode forme i boje koje se ne odnose ni na što stvarno. 84 Umjetnost kao jezik znakova (njem. čak i kad slikaju po predlošku iz prirode. Kandinski je fasciniran suodnošenjem boje i muzike. ništa ne predstavlja. Kandinski smatra da diktat “unutrašnje nužnosti” vodi do oslobađanja od predstavljačke ili reprezentacijske umjetnosti: impresije. umjesto da podržavaju lažne vrijednosti materijalističkog društva. Termin je skovao ruski umjetnik Alexander Rodchenko. međutim. koji ostaje na samo jednom. Iako nikada formalno ukinuta. Macke i Marc. zapravo samo pokušavaju izraziti svoje duhovno stanje: “Nisu li djeca koja stvaraju izravno iz tajni svojih osjećaja kreativnija od imitatora grčkih oblika? Nije li djelo plemenskih umjetnika snažno poput grmljavine?” Umjetnici Plavog jahača žele iskazati spiritualne vrednote u svojim djelima. U isto se vrijeme skladatelji Schönberg i Berg oslobađaju tradicionalnih zakonitosti glazbe. Plavi jahač) München. ni na što ne podsjeća”. nakon Prvoga svjetskog rata grupa više ne postoji jer su dva člana. August Macke. a Vasilij Kandinski ga je u svom djelu O spiritualnom u umjetnosti uveo u svakodnevni rječnik umjetnosti. ali neophodno ju je koristiti kako bi se označila umjetnost koja nije figurativna ili reprezentativna. prvom broju.

motiv se jako udaljava od prirodnog predloška. koji može pobuditi sličnu emociju u promatrača djela. Umjetnik je samo vidio sliku prekrasne kompozicije i šarenih boja. SAD. Land art (vidi 9. Christo: Opasani otoci. Tako glavna tema slike može biti obična mrlja. 1980. prema formuli: osjećaj (umjetnikov) – osjećan – umjetničko djelo – osjećano – osjećaj (promatračev). sastoji od dva elementa. Na taj način umjetničko djelo predstavlja način komuniciranja. Apstraktno slikarstvo Kandinski smatra pokazateljem društvenog napretka. i zaključio da realni motiv.” No istodobno postoji opasnost da nepredmetna slika postane nešto banalno. unutarnjeg i vanjskog. tako da motiv na slici nije bio odmah prepoznatljiv. . njegovim slikama više nije potreban: “Stvoriti sliku znači stvoriti jedan svijet. Prva apstraktna slika ikad naslikana — no je li riječ o potpuno apstraktnom djelu? Kandinski počinje slikati apstraktne slike zahvaljujući slučaju: jednog je dana ušao u svoj atelijer i ondje je na štafelaju slika na kojoj je radio bila položena na bok. 1910. Florida. predložak.– 1983. Fotografija iz zraka otkriva kompoziciju mrlja i ploha intenzivnih boja. 85 Umjetnost kao jezik znakova Vasilij Kandinski: Bez naziva. obična dekoracija s geometrijskim uzorkom.” Djela Kandinskog doživljavana su kao prikazivanje konflikata: “Kontrast i kontradikcija: takva je naša harmonija” (O spiritualnom u umjetnosti). Unutarnji je umjetnikov osjećaj (unutarnja potreba ili “nužnost”). Na kasnijim slikama elementi se kreću naopako. zaljev Biscayne. zdesna nalijevo “kao sukcesivne vizije”. poglavlje). Umjetničko se djelo. nadalje. u kojemu umjetnost ima duhovnu funkciju. prethodno viđena u “kaleidoskopu prirode”: naziv jedne slike Kandinskog je Slika s crvenom mrljom: “Kružna mrlja može biti važniji element na slici od ljudske figure. dok je uobičajeni način “čitanja” slike u zapadnoj kulturi slijeva nadesno.

1940. linije. Tod — smrt) ispisana su na slici (lettering) sugerirajući pejsaž (T. da tamnožutog i ne može biti. oblici i prostor na slici imaju specifične emocionalne karakteristike (veselje. ali i “okidač” pripisanih značenja. O. Slova T. ravnih linija. točke. depresija. tuga. plavo je nebo. i još jedanput kao elementi lica Smrti. “Žuto toliko teži svijetlome. Einfühlung — projekcija kreativnog ega na umjetnički predmet) dolazi do zaključka da boje. što postaje osnova za razumijevanje ekspresionističke umjetnosti. bez punine tjelesnosti živog bića. koji 1940. svima ili mnogima razumljiv (npr. ali točno određeni osjećaj. izlomljenih linija. umjetnost postaje apstraktnija.86 Umjetnost kao jezik znakova Goethe je u Traktatu o bojama napisao da svaka boja izaziva u promatrača neki drugi. . na temelju teorije uživljavanja (njem. D (njem. $ za SAD dolar ili € za euro. valutu Europske monetarne unije). inspiracija…). kao i na simboličko značenje obojene plohe i linije (tj. “Konstrukcija” umjesto “kompozicije” slike. psiholog. krivulja): čini nam se da se nalaze u međusobnom odnosu visoke napetosti. dok “gesta” crnog luka djeluje agresivno. autor naglasak stavlja na intuitivne i primarne kvalitete slikarstva. kao i osjetilni doživljaj prirode — žuto je zemlja. umire) zdesna sveden na znak za čovjeka. Ideogram je grafički simbol koji označuje neki pojam. O) i glavu (D). Smrt donosi vatru u koju pada lik (možda sam umjetnik. dok iz mirnog života nastaje realistična umjetnost. Vasilij Kandinski: S crnim lukom. “Udarcem” pravog kuta trokuta na krug nastaje efekt jednako moćan kao kad Bog dodiruje Adamov prst na Michelangelovoj fresci (u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu). Klee smatra da.” Paul Klee: Smrt i vatra. Znak je vizualna činjenica. Motivi na Kleeovim slikama su ideogrami koji prizivaju svijet (lutkarskog) kazališta i opere. što je svijet užasniji (rat). “Nije sve vidljivo i razumljivo ili — drugim riječima — ispod vidljivoga i razumljivoga krije se nevidljivo i nerazumljivo. 1912. Kandinski također smatra da boje mogu izražavati osjećaj. smatra Kandinski.” Theodor Lipps. Slikajući širokim mrljama.

Klee). Slikao je figurativne kompozicije. cvijeće i vrtove. njegovo je lice transfigurirano. Svoje je prezime zamijenio imenom rodnoga grada Noldea (Njemačka). sučeljavao se s njome tijekom dana. je prijelomna točka u Kleeovom stvaranju — te godine (izbijanje Prvoga svjetskog rata) putuje u Tunis. prostor). pejsaže. . Prostor slike je prenapučen likovima. slike koje podsjećaju na vitraže: “Umjetnost ne predstavlja vidljivo: umjetnost stvara vidljivo. kazališnu publiku i plesače. Na ovoj slici naslikao je najspiritualniju scenu u povijesti kršćanstva. ali ipak snažno individualizirana. 1914. osjeća dramu koja će uslijediti. kao snijeg… Pokušavam svjetlost predstaviti kao nabore energije” (P. Prorok je izvrstan primjer korištenja svojstava medija da se naglasi tema slike. ploha. Nolde). Lik čija je patnja ocrtana na licu upalih očiju i usahlih obraza: dojam duhovnosti prizora pojačava tehnika drvoreza gdje je vidljiva tekstura drveta postala sastavni dio prikazanog lika. Nolde je jedan od posljednjih istinski velikih religioznih slikara (bio je protestant). što je očito i na njegovim slikama. dočekala bi me kad bih se probudio. nanoseći boje divljim potezima kista u energičnom. 1912. on više nije običan čovjek. Paul Klee: St. koji duboko proživljava ono što slika. Germain kod Tunisa (interijer zemlje).” “Pokušavam svjetlost predstaviti svijetlim tonovima. Pod utjecajem tirkiznog nakita i zažarenih boja gradova i nošnja ljudi ispod afričkog sunca napisao je: “Boja me obuzela zauvijek. a percipira se putem pokreta (oka). religiozne scene. morske vedute. Krist je okružen duboko dirnutim apostolima. Boje su sjajne. Emil Nolde: Posljednja večera.” Linija. figurativne motive gotovo poput apstrakcije.” “Slikarstvo proizlazi iz pokreta (umjetnikova) i samo je zamrznuti pokret (točka. Lica su poput maski. boja je energična — a ne radnja na slici. praktički ne postoji. “Vidio sam sliku kad sam išao u krevet.87 Umjetnost kao jezik znakova Emil Nolde: Prorok. 1909. s izraženim humanim osobinama. primitivnom stilu: “oluje boja”. “Mozaici” boja. a ne tema slike — uspostavlja akciju. već je definiran samim likovima. Slikao sam s osjećajem sreće” (E. intenzivne (žuta boja lica pojačava dojam maske). Ne trebam je više tražiti… boja i ja smo jedno — ja sam slikar. Godina 1914. Nolde je izučio drvorezbarski zanat. linija.

Izraz je čežnje urbanog čovjeka za iskonskim životom pastira u suživotu s prirodom. Boja ima simboličnu. skulpturalno modelirani konji. 1911. a ne deskriptivnu (opisnu) funkciju — naravno. Opišite boje koje nalazite na slici. društvene kritike. Odlikuje se izrazitim društvenim angažmanom. ime je preuzeto od naziva izložbe u Mannheimu 925. Neue Sachlichkeit) Postekspresionistički (post — nakon ekspresionizma) pokret između dva svjetska rata. Članovi: Otto Dix. kritike buržuja i činovničkog aparata. Remek-djelo autorova ranog arabesknog stila. . Max Beckmann. arkadijske nostalgije modernog čovjeka. s pozicije političke ljevice. plavi konji ne postoje u stvarnosti.88 Umjetnost kao jezik znakova Franz Marc: Plavi konji. Otto Dix i George Grosz među najvećim su satiričarima i karikaturistima u povijesti umjetnosti. Žive boje. George Grosz. duhovnost…)? Nova objektivnost Članovi grupe odbacuju apstraktnu umjetnost! Umjetnost je za njih sredstvo protesta. agresivnost. (njem. izražavanja gnušanja pred strahotama rata i nepravednosti dekadentnog društva. Nova objektivnost je revolucionarna umjetnost sadržajem (ali ne i formom) i temom (ali ne i stilom). sjajni. Kako djeluju na vas? Koje atribute povezujete s pojedinim bojama na slici (blagost.

koji zamamno nudi mnogo senzacija. Radi i kolaže. 1927. nakon što su došli na vlast u Weimarskoj Republici. Usporedite ove dvije slike modernog velegrada. kao i totalna popunjena ploha slike — horror vacui. zbog čega nakon rata slika. sav prestravljen. nego ružna. a posebno zavodljivog noćnog života. kirurškom preciznošću i s ironijskim odmakom. zatvorene plohe boje i “iščašena” perspektiva. Velegrad je utjelovljenje antiraja. izopačenost i otuđenje modernog urbanog društva.. od materijala koje bira prema kriteriju ružnoće i sirovosti. 1918. Otto Dix je u Prvome svjetskom ratu kao vojnik sila Osovine iskusio rovovsko ratovanje i napade plinom i bojnim otrovima. gdje je radio kao profesor. oštro iscrtane konture likova./28. Brzi potezi kista. George Grosz: Berlin Friedrichstrasse. pridonose općem dojmu užurbanosti velegrada. Godine 1933.89 Umjetnost kao jezik znakova Otto Dix: Velegrad (njem. . koja marginalizira one na lijevoj slici (ratni invalid) i iskorištava one na desnoj slici (prostitutke). Stil slikanja je ironični i karikaturalni — karikaturalna groteska! Forma triptiha je referenca na religijsko slikarstvo (oltarne pale): središnja slika prikazuje užitke srednje klase. Golost nije erotična. a iza te fasade leži praznina i bijeda svakodnevice. Triptih (trodijelna slika) na kojemu autor oslikava. njegova blještava svjetla pothranjuju iluziju ovozemaljske sreće. antiratni ciklus u tehnici jetkanja. Die Grosstadt). Slika grada daleko je od optimizma koji je vladao prije rata. nacisti ga otpuštaju s Akademije u Dresdenu.

izravno u oči. Schiele se u svom radu povodi za Freudovom teorijom nesvjesnog. Metoda nedovršenosti (neki su oblici samo sugerirani). nekonvencionalno sjedeći na podu. slikar. čime pojačava emocionalni intenzitet slike. Oskar Kokoschka (nasljednici stila). Suočen s optužbom da slika opscene slike završio je u zatvoru. Kao i obično na njegovim slikama. Max Beckmann. motiv iste boje kao i pozadina slike (neutralni prazni prostor). pomalo nervoznim. Slikarev model (prijateljica ili prostitutka jer Schiele nije mogao plaćati profesionalne modele) gleda ravno u nas.Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemačkoj i Austriji Egon Schiele (prethodnik stila). Bijelom bojom umjetnik rubi figuru. nesigurnim i ujedno pozivajućim pogledom komunicira s promatračem. gledamo model odozgo. Schieleovi aktovi pripadaju među najbolje prikaze ljudskog tijela u modernoj umjetnosti. pa tako i mi. 1917. 90 Umjetnost kao jezik znakova Egon Schiele: Žena koja sjedi s presavijenim koljenom. .

Obitelj je platila sliku. Slika naslikana prema modelu lutke prirodne veličine. 1919. Ti se potezi čine spontani i neorganizirani. odnosno pokreta umjetnikove ruke koja drži kist: FAKTURA (umjetnikov rukopis). slika oživljava zahvaljujući vidljivim tragovima poteza kista. posebno suvremenik Gustave Klimt i radionica za umjetnički obrt Wiener Werkstatte. Na njegov rad utjecao je pokret secesije. Nisu htjeli platiti slikaru nezadovoljni umjetnikovim ekspresivnim načinom slikanja koji deformira oblike. namještene u nagnutom položaju s rukom ispruženom u neživoj gesti. Upravo zato što je model nepomičan. ali pri boljem pogledu na sliku vidimo da umjetnik zadržava potpunu kontrolu nad miješanjem boja i strukturom slike. Jednom je obitelj nekog profesora naručila njegov portret od Kokoschke. Slikar je branio svoje djelo — prikazana je stvarnost kakvom je on vidi. naizgled slučajno povučenih platnom. jer je stvar. Uskoro je starac doživio moždani udar i počeo sličiti vlastitu portretu.91 Umjetnost kao jezik znakova Oskar Kokoschka: Žena u plavom. psihološki portreti — bit osobnosti portretirane osobe prikazana je brzom igrom agresivnih poteza kistom. Tipični za Kokoschku su tzv. Oskar Kokoschka se školovao u bečkoj Školi za umjetnost i obrt. oživljava ga dinamično korištenje intenzivnih boja. .

s prenaglašeno glumljenim izrazima unutrašnjeg nemira ili straha i dugim fiksiranjem pogleda pretjerano izražajnih. povlačeći se otraga kao da je za vas privezano. Sloboda je važna. pod utjecajem stravičnih iskustava koje je slikar imao kao bolničar u Prvome svjetskom ratu. Triptih velikog formata alegorijskog sadržaja. našminkanih očiju.) Druga odrednica: simbolizam. novi početak. teretom sjećanja i neuspjeha. Ekspresionizam na filmu Ekspresionistički film dominantno je vezan uz Njemačku. svojih padova i pogrešaka. lica su prikazivana u krupnom planu. Kraljica nosi najveću od svih nagrada — Slobodu — koja se uz nju privija poput djeteta. Pobijedili su sami sebe. supostavljeni su dnevnoj sceni nepomućene sreće i mira s likovima pred kojima se proteže beskrajno mirno more koje nudi dobar ulov ribe — simbolički prikaz političkog stanja u Njemačkoj uoči dolaska nacizma na vlast. prikazani su kralj. Na središnjoj ploči tama je razbijena. totalitarnim režimom u čijoj je službi. prevozi ih na drugu stranu nepoznati brodar s maskom na licu. čovjek i žena. Rabi se rasvjeta odozdo — tzv./33.92 Umjetnost kao jezik znakova Max Beckmann: Odlazak. 1932. Alegorijski prikazi okrutnosti i požude: na desnoj ploči čovjek muči samog sebe frustracijama i neodlučnošću. Muškarci i žene su podjednako ranjivi. u potrazi za putem u mraku… A u sredini? Kralj i kraljica. (Ubrzo nakon nastanka slike umjetnik je emigrirao iz rodne Njemačke u SAD. Ona je odlazak. tajanstvena figura koja nas provodi u zagonetnu zemlju… Kralj i kraljica oslobođeni su patnji života. možete vidjeti truplo svoga sjećanja. “Zdesna i slijeva je pravi život… Život je tortura. patnja svake vrste — fizička i mentalna. To je spori film zasnovan na vizualnom efektu. majka i dijete u brodu koji vozi čovjek zaklonjena lica. na lijevoj muči druge. mefistofelesov- .” Brutalni prizori mučenja na noćnim scenama slijeva i zdesna. Zdesna.

stoljeća gdje svemogući Um. Pronađite na njoj ekspresionistička obilježja. što simbolizira rastrojenost protagonista. šiljatim i trokutastim plohama nadahnutom kubizmom. neobični kutovi snimanja ekspresionističkog filma postali su stilističko pravilo i konvencija za filmsko prikazivanje straha. navodno nadahnut njujorškim neboderima. dekor. ali primarno one usmjerene na prikazivanje čovjekova duhovnog života.. Lang je filmom znanstvene fantastike Metropolis (927.).). Nosferatu je arhetipski film strave i “vampirskog” filma. Nosferatu (Friedrich Wilhelm Murnau. 93 Umjetnost kao jezik znakova Robert Wiene: Kabinet doktora Caligarija. duhom ljudi (to je tema koju će poslije razviti Georges Orwel u 984. a Doktor Mabuse… je triler koji utječe na kasnija ostvarenja Alfreda Hitchcocka. 922. Termin “ekspresionistički film” označava sve filmove koji nisu naturalistički.). odnosno stroj. tj. Svjetlo. U modernom svijetu postignuća čovječanstva nemoguće je obuhvatiti znanjem jednog čovjeka. dao sumornu viziju života u velegradu 2. 922. 1919. odnosno fenomen Big Brother showa). ljubavi. mržnje i tjeskobe. osjećaje straha. Scena iz filma (tzv. zbog čega se on nužno služi tehnikom i istodobno je se boji. Orsona Wellesa i Carola Reeda. 99.ska rasvjeta (isprobajte pred ogledalom!). Tri su kapitalna ostvarenja ekspresionističkog filma: Kabinet doktora Caligarija (režiser je Robert Wiene. still fotografija).) i Doktor Mabuse kockar (Fritz Lang. . napetosti i duševnih poremećaja do današnjih dana. Izopačenje vanjskog svijeta postiže se artificijelnom scenografijom s izduženim. gospodari radničkom klasom.

Zamisao autora je bila da potpuno eliminira ravnu liniju lijevajući beton u zaobljene kalupe. bez obzira na to nalikuju li na nešto drugo ili ne. Potsdam.– 1921. 1919. ispitivati fizičke odnose prostor-vrijeme. prestala bi biti umjetnost… Sve stvari imaju neko značenje. namjena opservatorija je bila testirati novu Einsteinovu teoriju relativnosti. . Stoga je umjetnost uvijek politička. Politička umjetnost Može li umjetnost replicirati retorici moći ili ona jednostavno registrira stanje stvari? Može li umjetničko djelo odašiljati političku poruku i bi li u tom slučaju bila negirana njegova estetska i umjetnička vrijednost? Je li umjetnost nevina? Picasso tvrdi da nije.” (Albert Einstein) 94 Umjetnost kao jezik znakova Erich Mendelsohn: Opservatorij Alberta Einsteina. a kad bi bila.Ekspresionistička arhitektura “Onaj koji ne poznaje i koji više ne može osjetiti čuđenje. s obzirom na budžet morao se zadovoljiti konstrukcijom od opeka obloženom cementom. energija-tvar. jednak je mrtvom čovjeku ili ugašenoj svijeći. međutim. krivulje zidova podsjećaju na pješčane dine modelirane vjetrom. kao pokretni i fleksibilni torzo. Njemačka. U podzemnom laboratoriju izvodile su se spektrometrijske analize. Izvrstan spoj namjenske zgrade i spomenika veličini jednog znanstvenika. Mendelsohnov rad blizak je Plavom jahaču i futuristima. Izvijeni toranj kao metafora za organsko. bez obzira predstavlja li se kao takva.

na dan 28. Likovi su simboli čije značenje je svima razumljivo: bik. . jest nasilje. no s nerazumijevanjem njegova stila portret su naručitelji ocijenili kao uvredljivu karikaturu.” Sigurni potez.– 1939. “Svaka je slika bočica moje krvi” (Picasso). Slika golemih dimenzija (prekriva cijeli zid). Na njemu nema naznake konkretne lokacije ili ratne akcije. 95 Umjetnost kao jezik znakova Pablo Picasso: Guernica. duplog profila. a pogotovo besmisla forsiranja daljnjih akcija i regrutiranja u vrijeme kada je ishod rata već bio odlučen. Nakon dolaska Hitlera na vlast emigrirao je u SAD: “Otišao sam zbog Hitlera. žena s bakljom (sloboda). je napravio plakat za film Veljka Bulajića Bitka na Neretvi.) s milijun žrtava. 1937. Slika je izraz protesta zbog međunarodne izdaje ideala za koje su se borili republikanci u Građanskom ratu (1936. konj u agoniji. Razaranje Guernice bilo je demonstracija nove metode tepih-bombardiranja. Dobro uhranjeni liječnik proglašava raspadnuto truplo sposobnim za vojsku. Picasso će se učlaniti u Komunističku partiju. Karikaturalnost likova pridonosi iznošenju snažne ironije i antiratnog stava. Alegorijska slika: bik. žarište republikanskog otpora. bijeloj i sivoj neboji. figura koja visoko drži baklju (podsjeća na Kip slobode u New Yorku). Druge odrednice: kubizam. ekspresionizam. njem. cijeli vrijednosni sustav njemačkog društva Grosz ocrtava u negativnom svjetlu. Djelo je nastalo nakon što je Luftwaffe bombardirao baskijski gradić Guernicu. 1918. Kriegverwändungsfähig). travnja 1937. i u Njemačkoj nije bilo mjesta za obojicu. Slika predstavlja “dodavanje vrijednosti slikarstvu”: ono postaje instrument rata. i on je slikar. iako nije htio sudjelovati u Drugome svjetskom ratu. Nakon rata Picasso stječe popularnost kao ilustrator: 1969. Druga odrednica: dadaizam. čast. dvojica oficira u prednjem planu čavrljaju (monokl čini grotesknijim njihova lica). Naravno. čiji su simboli: slomljeni mač u istrgnutoj ruci (simbol skršenog otpora golorukog naroda). za napad i obranu od neprijatelja. Po narudžbi Partije portretirao je Staljina. žena s mrtvim djetetom (stradanje civila). Picassovo djelo je mnogo više od dokumenta rata. Dužnost. Znate. u crnoj. Prikazan je ogoljeli zločin. Godine 1944.George Grosz: Sposoban za vojsku (KV. crtanje obrisnim linijama pridonosi neposrednosti i satiričnosti prizora. okrutnost i mrak. kaos rata prikazan je distorzijama kompozicije. konj ranjene utrobe je napaćeno čovječanstvo. ranjeni konj (pokoreni narod koji je plemenit i snažan). Grosz je otpušten iz vojske u Prvome svjetskom ratu zbog PTSP-a ostajući kritičar rata.

svibnja 1937. Obratite pažnju na trokutni (piramidalni) raspored središnje grupe figura. širokoga horizontalnog formata poput narativne pasice stripa.96 Umjetnost kao jezik znakova Dora Maar fotografirala je proces nastajanja murala (zidne slike) Guernica. godine. pritom je trokut upisan u kvadrat s pomakom u desnu stranu (oblici svojim smjerom “vuku udesno”). Prva fotografija snimljena je 11. .

Pokušajte objasniti tu drastičnu izjavu. ona prestaje imati ikakav učinak. okrenuta dvojnom kriptom “prema žrtvama iz kojih vuče svoj korijen”. Andy Warhol: Narančasti užas. rasizma. automobilskih nesreća. 1964. “Melankolični lotos od prenapregnutog betona ne samo da zaustavlja zle primisli i s jedne i sa druge strane nego čak i pročišćuje: nikog nije vrijeđao nikom nije prijetio nije pozivao na osvetu a ipak nije skrivao istinu” (Bogdan Bogdanović). umjetnik ih ne komentira. moralnu ili društvenu. s motivom rasnih pobuna.” “Ja sam stroj” (A. a krunom. Komentar na izreku “umjetnost je ogledalo društva”: “umjetnost nije ogledalo. Kršić). okrenut je prema svjetlosti i suncu. ksenofobije i svakog oblika netolerancije. isključivosti. Spomenik je metafora života jačeg od smrti i zato je kao osnovni simbol izabran baš CVIJET. akumulirajući i prikazujući istovjetne ili vrlo slične podatke i uznemirujuće slike. Iz ciklusa Katastrofe u tehnici serigrafije. ne reagira — distanciran je i objektivan upućujući gledatelja na vlastitu lošu savjest. Warhol). umjetnost je čekić” (D. stiliziran kao cvijet građevina. Definirajući sam sebe strojem. nekom vrstom obrnute kupole. kao i protiv mržnje. Spomenik u počast svim stradalima u koncentracijskom logoru Jasenovac.97 Umjetnost kao jezik znakova Bogdan Bogdanović: Kameni cvijet. 1963.– 1966. Jasenovac. znak vječitog obnavljanja. . električne stolice i drugih dnevnih vijesti: “Kad vidite stravičnu sliku stalno iznova.

Umjetnik tretira platno kao pretučeno i izmučeno tijelo. konveksnih i konkavnih oblika. Druga odrednica: politička umjetnost. . “Pakao su drugi” (Jean-Paul Sartre).” Svi detalji slike (u tehnici sitotiska na kremenom papiru) služe sugestivnoj vizualizaciji tjelesne boli i kontrakcije tijela kao njegova odgovora na ranja- vanje. potpisane autorovim prividno samorazumljivim naputkom: “Ljude ne treba spaljivati. Figure i predmeti na slici su simbolični. gola-nenaoružana i ponižena individualna i društvena tijela (osobe i zajednice) poslužila su kao predložak za slike “vatreno” “zakrvavljene” površine. Nakon 945. 98 Umjetnost kao jezik znakova Leon Golub: Spaljeni čovjek. pigmenta poput grumena žeravice. 1957. Brza gesta i kratki potezi vizualiziraju dramatsku napetost prizora i trzanje i patnju prikazanih figura — žena u bijegu. godine.Neoekspresionizam Zlatko Prica: Savijači čelika. Prica s Edom Murtićem ilustrira poemu Jama partizanskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića 1944. Ekspresionizam likovnog izraza predočuje patnju mučenog zatvorenika. palih ratnika… Civili s ranama od napalma u Vijetnamskom ratu. Ritam elemenata postiže se supostavljanjem pravocrtnih i kružnih. rezovima na platnu pridaje mu značenje metafore nasilja. 1. a ne realni. konflikt i nasilje. Posebna je kategorija tekstura slike — autor na platno često aplicira pigment ili lak koji potom grebe da bude nalik na izranjanu kožu sugerirajući stres. klupka vojnika u borbi. 1970. oštećena. boja gubi značaj opisnosti i postaje sredstvo gradnje apstraktnog prostora slike. Možete li protumačiti tu rečenicu? Koja umjetnička djela prema vašem mišljenju “vizualiziraju” tu rečenicu? Navedite nekoliko primjera i obrazložite svoj izbor.

4 Margine i odmaci Dadaizam 100 Neodadaizam 105 Prije nadrealizma 107 Nadrealizam 108 Metafizičko slikarstvo 114 Nakon nadrealizma 115 Nadrealizam i nadnaravno 117 99 Margine i odmaci .

Njemačka. Dada je za prirodu. Tzara). 1919. “Još sam davno uočio da ljudi nemaju karakter i da je njihovo lice samo slika koju je uredio njihov frizer. emocijama. primarno-primitivno.” Ograničenost malograđanina prikazano je centimetrom kojim je izmjerena visina njegova čela.” 95. i jedina moguća osobna intervencija u umjetničko djelo je slučajna. Dada je nerazumna kao i priroda. odgovorne za krvavi sukob. Jugoslavija 100 Margine i odmaci Raoul Hausmann: Duh našeg vremena (Mehanička glava). da. “Dada je za nerazumnost. nevina duša. što ne znači nesmisao.– 99. Straga sam pričvrstio zgodnu lisnicu. “Dada je naš vlastiti intenzitet. u njemačkom Weimaru Tzara je održao “postumni” govor proglasivši dadu mrtvom. Francuska. ali i za hobi i opsesiju. Uzeo sam kutijicu za nakit i pričvrstio je uz desno uho. falio mi je komadić bijelog kartona na kojemu je napisan broj 22 jer duh našeg vremena ima numerički smisao. od onih na kojima frizerske pripravnice vježbaju kako se rade perike. novo. Simboli malograđanske klase su: novčanik (smješten iza glave) i kutija za nakit (iza uha). “Onaj tko želi stvarati… najprije mora razoriti i uzdrmati priznate vrijednosti” (Nietzsche). Smatraju da nema bitne razlike između predmeta koji je napravio čovjek i predmeta koji je napravio stroj. Dada je umjetnost bez papuča i paralela. Kakva ideja! Želio sam izložiti duh našeg vremena u najelementarnijem obliku… Pa sam uzeo finu drvenu glavu… i okrunio je sklopivom metalnom čašom. Ne postoji “dadaistički stil” jer su umjetničko djelo i vježbanje umjetničke geste odbačeni s prezirom. što je ujedno kritika stvarnosti u kojoj su uvriježene vrijednosti i institucije. dječji zvuk predstavlja početak. Dadaisti postavljanjem industrijskih proizvoda u muzej dokazuju da je pojam umjetnosti stvar dogovora ili definicije. Švicarska. SAD. Potom sam unutra stavio rolu filma s kamišem lule… Ugurao sam brončanu komponentu iz antikvitetne kamere na drveno ravnalo i pogledao sam… Ah. Dadaizam je reakcija na apsurd rata do kojega je doveo ratio. Budući da je dadaizam sve negirao. a prije svega pohlepa ljudi i društva. “Destrukcija je također kreacija!” (kliče anarhist Bakunjin).” Dadaizam se odriče “umjetnosti radi umjetnosti” i raskida s umjetnošću prošlosti: “Uopće ne želim znati je li bilo ljudi prije mene” (T. a protiv umjetnosti. nasumičnim otvaranjem stranice francusko-njemačkog rječnika: “dada” je francuski termin za drvenog konjića za ljuljanje u dječjem govoru.” (Tristan Tzara) Naziv pokreta izabran je slučajno. trebao je završiti tako da negira sam sebe (“pravi dadaist je protiv dadaizma”). Godine 922. propisuje dada. naime. .Dadaizam “Logika je komplikacija. Zašto onda jednostavno ne uzeti jednu od tih glava koju je napravila neka jednostavna. Tehnika kolaža proširena je na skulpturu. No dada kao pokret “umire” u trenutku kada je sam sebe počeo shvaćati ozbiljno. koja je za i protiv jedinstva i odlučno protiv budućnosti. Eskapistička umjetnost — iskaz želje za bijegom od stvarnosti. Dada želi podučiti čovjeka onome što je zaboravio — a to je “sanjati otvorenih očiju”. iracionalnošću. intuicijom. Protiv toga se treba boriti: političkom anarhijom. Dada je izravna kao priroda. Ključna riječ koja objašnjava pokret je nihilizam. Za dadu je tipično naglašavanje slučaja i nerazboritosti. slučaj je posljedica vizualne ravnodušnosti i potpunog izostanka dobrog ili lošeg ukusa. Dadaizam je način postojanja kao i način života. Dada je za beskonačni smisao i definitivna značenja.

/20. tj. jednakovrijedan slici ili skulpturi. . pogled mu je zamagljen. plazi jezik. radio je kolaže od komadića istrganog (ne izrezanog) papira. ondje ih fiksirajući. donio na izložbu položeni urinal. na čelo mu je zalijepljena poštanska marka dok mu iz ovratnika viri novčanica kojom je “potkupljen”. Mutt. novi oblik umjetničkog djelovanja. fotografije. Tehnika fotomontaže i asemblaža — “dekonstruktivna rekonstrukcija”. Time je upozorio na mogući apsurd “demokratske” izložbene politike: svatko je. 1919. U Zürichu je dadaizam dominantno književni pokret. njihov je raspored bio potpuno slučajan. osnovana je Dada New York.Raoul Hausmann: Likovni kritičar. Internacionalni dadaizam je “rođen” 5./17. znanosti i načelu učinkovitosti. Godine 95. Kasnije je Arp radio “obrnute kolaže”: bušeći i izrezujući rupe u kartonu raznih geometrijskih oblika. potpisao ga je pseudonimom (R. Duchamp preispituje narav i bit umjetnosti na provokativan način: pa je tako 97.). Francis Picabia i Man Ray. često od vlastitih crteža koje bi poderao i bacio puštajući papiriće s visine da padnu na podlogu. Pokret je izraz gađenja i razočaranja zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata. sa züriškim Cabaret Voltaireom (osnovao ga je njemački pjesnik Hugo Ball kao kombinaciju bara i umjetničke udruge). Najistaknutiji predstavnici njujorške dade su Marcel Duchamp. čija je ključna figura rumunjski pjesnik Tristan Tzara koji stvara “slučajnu” poeziju od riječi izrezanih s novinskih stranica i složenih zajedno prema kriteriju slučaja. Jean (Hans) Arp: Kolaž načinjen prema zakonima slučaja. Jean Arp je to isto radio u likovnosti. Figura čovjeka sa šeširom dolje desno na slici: kolaž kao igra zamjene praznine puninom (vidi: kubizam). Umjetnik je tako isključen iz čina stvaranja. kao vlastito umjetničko djelo. Picabia radi apsurdne strojeve kojima se ruga mehanizaciji svijeta. fragment novčanice nalijepljeni su na apsurdnu i smiješnu sliku koja prikazuje likovnog kritičara (za Hausmanna očito omraženo zanimanje) koji drži olovku u ruci. časopis je. a preko puta je živio Vladimir Ilič Lenjin. osnovana je Dada Zürich. prema imenu proizvođača sanitarija) i nazvao ga. dakle. gdje se u progonstvu sastaju mnogi umjetnici iz ratom zahvaćenih europskih zemalja. 1916. u Barceloni pokrenuo dadaistički časopis 39 (neredovito izlazi do 924. Fontana. veljače 96. Hugo Ball je pokrenuo i izdavanje istoimenog dadaističkog časopisa — časopis se prvi put pojavljuje kao medij umjetnosti. Razigrana kompozicija sedam kvadrata koji “plešu” prostorom slike. isječci iz novina. Picabia je 96. 101 Margine i odmaci Godine 95. na taj način protestirajući protiv rata jer je moderni rat u biti rat strojeva i pobjedu odnosi onaj koji je izumio najbrže ili najmoćnije mašine.

le bruit — brujanje). znanje.” Marcel Duchamp: Fontana. postavio ga tako da je njegova funkcija nestala pod novim naslovom i gledištem — i tako je stvorio novo značenje za taj predmet. ideal Znanje. čuperak trave uz rub video slike. Godine 98. Duchamp). Ali budući da taj kratkoj odgodi play-backa u drugoj čuperak trave ima za nas emotivno i se sobi mogu vidjeti kako ih novi vrijednosno niže značenje. Prema uzoru na Duchampovu Fontanu umjetnik predstavlja samog sebe kao “nađeni objekt” (ready-made): na fotografiji je prikazan sam autor. apstraktne poezije.” Pozor: urinal je položen vodoravno. a zahvaljujući naslikao Rembrandt. boomboom. daskom za peglanje” (M. prenosivi muzej s minijaturnim djelima. Zanimljivo je da je Fontana odbijena na njujorškom Salonu nezavisnih (koji se tako pokazao dvoličnom. njegova glava Ideja “recipročnog” ready-madea: i torzo. Bruce Nauman: Autoportret kao fontana. uopće nije važno. 1917. . i tako “oslobođen” svoje funkcije. poezije simultanosti i slučaja: “Ideal. U jednom njegovom močvare ima istu likovnu vrijednost kao i prizor Kristova raspeća ako je oba radu posjetitelji izložbe snimljeni su u prvoj prostoriji. a ne “otvorenom” institucijom). On ju je IZABRAO. bilo kada i bilo kako postavljeni. znanje Boomboom. 102 Margine i odmaci Kod ready-madea zadržan je moment mjesta umjetničkog djela.–19 70. Uzeo je običan svakodnevni artikl. close circuit — izravnog prijenosa Prema Faureu. mogao izlagati svoje radove ako bi mogao platiti skromnu kotizaciju. Tristan Tzara objavljuje Dadaistički manifest prema zakonitostima bruizma (franc. odbijen joj je status umjetničkog djela pa danas još samo postoji fotografija kao dokument. tj.naime. dok izbacuje vodu iz usta. boomboom. teže ćemo posjetitelji promatraju na odgođenoj je uistinu moći spoznati i ispravno reprodukciji snimke u prvoj sobi. znači. treba se “koristiti Rembrandtom kao Nauman često koristi tehniku tzv. ideal. Nađeni predmeti ne bi se smatrali umjetnošću ukoliko bi bili bilo gdje. 1966. Slučaj R. U znak prosvjeda Duchamp je izradio Kutije u kovčegu (936. procijeniti koliko je to dobra slika.) kao vlastiti. Mutta: “Je li gospodin Mutt svojim rukama napravio fontanu ili nije. svjedočanstvo originalnog rada.

Fotografija nastala postupkom solarizacije. i na papiru bi se otisnula njegova tekstura… to je metoda u kojoj autor samo asistira “kao gledatelj rađanju svoga djela”. Ernst je “izumio” tehniku grattagea (struganja. Lingerie). gdje se izbjegava kontrola svi- Max Ernst: Navika lišća. prema Manu Rayu) nastaje postupkom izravnog otiskivanja predmeta na emulziju fotografskog papira (fotografskog “pozitiva”) eksponiranoga (osvijetljenoga). Man Ray je pseudonim (engl. Fotogram (zvan još i schadografija Christiana Schada ili rayogram. Solarizacija je fotografski postupak kojim su konture oblika naglašene crnim linijama kao da je riječ o crtežu. nadahnut poezijom Walta Whitmana. U ovom su slučaju pomicani za vrijeme trajanja ekspozicije. kada je u procesu razvijanja eksponiranog fotografskog papira umjetnik upalio svjetlo. Primarno fotograf. 1931. Nadahnut podovima izbrazdanim uslijed pranja. mnogih ribanja. 103 Margine i odmaci Man Ray: Poklon. rayogram (fotogram). 1921. frottage. Ray je uveo nove tehnike obrade i izrade fotografije: airbrush. 1925. . Nastao je slučajno./20. razvijenoga i fiksiranoga. struganja i gaženja.Man Ray: Cvijeće. novčića. osnovana je Dada Köln — njezin predstavnik Max Ernst također upotrebljava nađene predmete u svojim radovima. “Čovjek Zraka”). solarizaciju. grebanja) i frottagea: jednostavno je trebalo šarati po papiru iznad reljefne podloge. Godine 99. Man Ray: Rublje (franc. 1931. fotomontažu. Fotogram je fotografija nastala osvjetljavanjem fotografskog papira na koji su položeni predmeti različite transparentnosti i voluminoznosti. Glačalo na koje je nalijepljeno četrnaest čavlića. npr.

Caligarija”. Rezultat postupka je nekontroliran i nepredvidiv. koristeći fluidne uljene boje. Merzbau je asemblaž. metodom slobodne asocijacije. Izbačen iz berlinske dadaističke grupe kao “apolitičan”. Godine 92. kojega se potom prekriva drugim papirom i pritisne dlanom. totalno umjetničko djelo. . Crni gvaš prolije se po papiru izražene teksture.. transformiranje umjetnikova životnog prostora u gomilu starežnih predmeta (“jednom riječju svih starudija što se povlače po tavanima i hrpama smeća”). S prikupljanjem predmeta Schwitters započinje 1921. sivoj i bijeloj boji nalik na otisak spužve svatko će razaznati nešto drugo (tehnika se zato koristi u psihološkim testovima): pejzaž. a sve je uništeno za Drugoga svjetskog rata. 1933. asemblaž. U dobivenim oblicima razni će ljudi prepoznati razne predmete. 07. Schwitters izdaje časopis Merz. poput kolaža i frottagea. opišite ono što vidite na nastaloj šari — mrlji. koji nije ni skulptura ni slika. do 932. Merzbau je otpad kao materijal gradnje. tehniku dekalkomanije prenosi na slikarsko platno: Napravite crtež u tehnici dekalkomanije. ready-made. Max Ernst. Od 923. Odrednice djela: trash art (engl. Srodna je tehnika sugestivne dekalkomanije. uvodi je Oscar Dominguez: crni gvaš razlije se po listu papira. stvara vlastitu varijaciju dadaizma koju naziva Merz (Smeće). Objét d’art je pojam (franc. merzbau je grupiranje u prostoru. Kurt Schwitters: Merzbau. portret. Kurt Schwitters osniva Dadu Hanover: Schwitters radi skulpturalne i arhitektonske instalacije od otpadaka. drugi se list lagano prisloni uz njega i pažljivo podigne malo prije nego što se boja osuši. trash — otpad). Kölnska dada značajna je za razvoj nadrealizma (vidi str.). situacije.)). križanje “katedrale i Kabineta dr. i slično. u dobivenoj fraktalnoj kompoziciji u crnoj. rasprostire po stanu i zatrpava nekoliko etaža stana u pokušaju izravnog uključivanja umjetnosti u život. izrezan iz reklame za banku. neki predmet ili životinju. objet d’art. dodavanjem i umetanjem još stvari. umjetnički predmet) koji označava umjetnički objekt. poput upotrijebljenih bezvrijednih autobusnih karata. što je igra riječi i metafora kojom se novac uspoređuje sa smećem: merz je drugi slog od (Kom)merz (njem.jesti i zanemaruje pitanje vještine. priče. koji se. starežna umjetnost. Merz je “grupiranje u umjetničke svrhe svih mogućih materijala”. 104 Margine i odmaci Dekalkomanija je postupak otiskivanja preuzet iz dječje igre.

Picabia). a mnoštvo potpisnika ironizira individualnost umjetnika-stvaratelja. tj. Robert Rauschenberg. greška. ali ne i pokret. 1984. među njima i portret “autora”: slika ima značenje istraživanja prostora jezika i jezika prostora. trokut primjenjuje dadaističku metodu slučajnog susreta (riječi). već mu u tome pomažu prijatelji umjetnici. sve dok ne pogledaš izbliza. Ivan Ladislav Galeta: Kafka. 1921. Naslov je metafora s lijekovima: caco je na grčkom loš. a ne samo sadržaj djela. Umjetnici su čistači. forma je važnija od sadržaja. odnosno forma jest sadržaj. već jednostavno ljudi” (F. ovdje potpis preplavljuje cijelu površinu slike. Francis Picabia: Oko Kakodilat (L’Oeil Cocodylate). Pisac Franz Kafka je pisao duge rečenice i tražio je da se njegova djela tiskaju velikim slovima — kao i dadaistima važna mu je bila forma. dilate je proširena — a odnosi se na oko i zjenicu oka. ne daj im se prevariti. osniva se Dada Pariz — njezin najistaknutiji predstavnik je Francis Picabia. Suvremeni hrvatski autor eksperimentalnog filma Ladislav Galeta u svojoj poemi Kafka. od 930-ih do danas. koje sada izgledaju nove.Godine 99. trokut. 105 Margine i odmaci Neodadaizam Stil. Tradicionalno stavljan u donji desni ugao djela. naslikano je oko. antisliku. . “Uvijek tragaš za osjećajem koji si već osjetio. tekst ima funkciju slike. pozvani su književnici i umjetnici da se potpišu i konačno su na sliku nalijepljene fotografije. Predstavnici: Joseph Cornell. greška. odnosno činjenicu da vrijednost slike obično ovisi o umjetnikovoj signaturi. baš kao što voliš podignuti stare hlače iz kemijske čistionice. Umjetnik zbog herpesa očiju nije mogao sam napraviti sliku. organ koji mu zadaje bol. Uistinu moderna umjetnička djela napravili su ne umjetnici.

– 59.” . u kojima aranžira neskladne predmete — kutije šibica. nije imao formalno umjetničko obrazovanje. kutije istodobno čine vidljivom i zatvaraju svoju sadržinu. 1936.106 Margine i odmaci Robert Rauschenberg: Retroactive II. izreske iz novina… naglašene frontalnosti. 1964. aranžiranih i zalijepljenih na podlogu. Combines — kombiniranih slika koje umjetnik gradi od raznih heterogenih nađenih plošnih predmeta. načinjen od izrezaka iz novina. tako da ih promatramo kao sliku. Combines mogu biti i trodimenzionalni. prema kojoj vizualna percepcija ima primat nad ostalim osjetilima. Kolaž kao “izvještaj”. Joseph Cornell: Skup mjehurića sapuna. Umjetnik propituje hijerarhiju ljudskih osjeta koju je razvila racionalistička misao. Robert Rauschenberg: Monogram. poštanske marke. To je slika američkog društva u vrijeme nastanka slike. U kasnijim radovima ih preslikava ili prenosi u tehniku serigrafije: slika je metaforički puzzle pod očitim dadaističkim utjecajem. Kontradiktorno. Iz serije tzv. kao kombinirana skulptura patchwork od proizvoda masovne potrošnje privlačeći pozornost na ono što se u svakodnevnom životu nitko ne trudi vidjeti. privatnog svijeta zapečaćenog u kutiji-kapsuli. bar kod. Cornell. u prostoru i vremenu. Te su kutije postale “poetska kazališta” u kojima se odvija metamorfoza elemenata iz prošlosti — umjetnikova djetinjstva. 1930-ih radi asemblaže — uglavnom vitrine zatvorene staklom na prednjoj strani. poput naivnih umjetnika. Otvorenost sadržaja i nezavršenost forme tipične su za Rauschenbergov rad: “Nema stvarne razlike između stvaranja i destrukcije umjetnosti. prvi let u svemir. Na njemu su prikazani: predsjednik Kennedy (predsjednik kao pop-figura). astronaut. redom: predsjednik demokrat za čijeg mandata je izbila kriza u Zaljevu svinja (Kuba). kompase. potrošačko društvo. poput krpa i fotografija. Preparirana ovca upisana u staru automobilsku gumu kom- binirana je s dvodimenzionalnim naslikanim plohama. hladni rat. 1955. odlučni pokret ruke predsjednik u gesti Ujaka Sama (imaginarnog lika koji simbolizira državu što poziva svoje građane na regrutaciju).

Chagall slika lirske ruralne scene. Na ovoj su slici prikazani: umjetnik kroz čiji se prozor vidi Eiffelov toranj.Prije nadrealizma Dadaizam i nadrealizam su povezani pokreti. Chagall postaje upravitelj umjetničke škole u Vitebsku. 107 Margine i odmaci . nadrealizam je pozitivno gledao na svijet. Prostor atelijera je sužen. ljude i predmete kako lebde u neobičnim kombinacijama. Oba su pokreta izrazito anti-racionalistička. 1912. Razilaženje sile teže u osnovi je futuristička koncepcija “prevođenja” stvarnosti. Gotovo barbarski intenzitet. “izlomljenog” lica i tijela na način kubističkog slikanja fasetama. kao ruski Židov. koji su prije predstavljali stanje uma i način života nego stilska pravila. izdužene likove. Nakon Oktobarske revolucije 1917. Naslikao je. murale za Židovsko državno kazalište u Moskvi. duge kovrčave kose. U njemu je prikazan lik velikih očiju. zasićenost. ali dok je dada bila u svojoj biti nihilistički pokret. Za Staljinova progona Židova odlazi u Francusku i radi dekoraciju stropa i vitraže za prozore pariške Opere (u koju Paul Leroux smješta radnju drame. a Andrew Lloyd Webber mjuzikla Fantom u operi). Pod utjecajem sirovih formi narodne ruske umjetnosti u kombinaciji s utjecajem rada Gauguina i fovista. Druga odrednica: simbolizam. na intimnost obiteljskog života. Nelogična figuracija u prizoru kao iz sna. punina boja. “platna napunjena strašću”. koncentrirana na stvaranje šokantnih efekata. fovističkih boja: jarkožutog poda i crvenih zidova. Sedam prstiju na ruci simbolizira židovski sedmerokraki svijećnjak menoru. a zaumni prizor ruske mljekarice i krave koje lebde iznad pravoslavne crkve naslikan je na platnu ispred slikara. iracionalni raspored poznatih nam predmeta — za Chagallov rad važno je podsjećanje na djetinjstvo u Rusiji. mnogi su umjetnici stvarali u duhu obaju pokreta. rodni Vitebsk je u njegovu sjećanju (u stripovskom oblačiću). Marc Chagall: Autoportret sa sedam prstiju. neproporcionalne.

” “Jedina razlika između mene i luđaka je da ja nisam lud. koji je u velikoj mjeri zajednički svim vremenima i svim kulturama.” (Salvador Dalí) Nadrealizam je primarno pjesnički pokret. filozofski. 924. Nastoje se ukloniti “sve moralne i estetske preokupacije umjetnosti”. također književni. Spavanje je jedina situacija kada smo zaista slobodni.– 966. što je termin preuzet iz psihoanalize. uz poeziju i umjetnost. Ruka je “seizmograf ” slučajnih misli prema načelu “slobodnih asocijacija”. polubudnog stanja i podsvijesti: Dalí svoja djela naziva “rukom slikane fotografije snova”. Salvador Dalí.Nadrealizam “Čisti psihički automatizam. smatrajući da “psihički automatizam” (kojim nastaju “čiste čičkarije”. esejist i kritičar André Breton (896. daje prednost izrazu “slikarski automatizam” kao preciznijem i točnijem. pod utjecajem mišljenja drugih ljudi. Osnivač i najistaknutija figura nadrealizma je francuski pjesnik. on govori univerzalnim jezikom simbola. superstvarnost”. André Masson razvija “automatsku” tehniku kojom pokušava ukloniti razumsku kontrolu nad radnjama ruke puštajući da ruku vodi podsvijest. Francuska. 1925. nismo pod utjecajem “društvene buke”. Bretonov automatizam je zapravo slučaj jer nesvjesno se ne može forsirati. forsiranje već podrazumijeva svijest: tako Roberto Matta. nadrealizam je nastavak ideje simbolizma. prema Bretonu) ne može biti nesvjestan jer bi to podrazumijevalo pasivnost subjekta. tj.). ali i političkim angažmanom (Breton: “umjetnost u službi revolucije”) i jezičnim igrama. René Magritte. Nadrealisti istražuju imaginarij snova (a to mogu biti i mòre). 108 Margine i odmaci André Masson: Automatski crtež. veličanjem idealizma. San je poetičan. a potreba za snom jača je od bilo koje praktične potrebe. U snu. univerzalni jezik čovječanstva (prema filozofu Frommu). “Kreativnost ima smisla jedino ako podržava kontinuirano stanje pobune” (riječima nadrealističkog pjesnika Georgesa Bataillea). Cilj pokreta je “razriješiti postojeća kontradiktorna stanja snova i stvarnosti u apsolutnu stvarnost. “Automatizam” je svaki postupak primijenjen kako bi se izbjegla “kontrola” nad kompozicijom. politički i tek tada umjetnički pokret između dva svjetska rata. a metodu rada “paranoično-kritičkom”. Predstavnici: Joan Miró. Ipak svojom naracijom-pripovijedanjem snova. To je. . carstvo nužnosti Pariz.

Jednom kad je papir izravnan.mora ustuknuti pred carstvom slobode. Uostalom. “premještanju” u fantastičan svijet metodom metamorfoze i apsurda. koji nisu podčinjeni shemama zapadne civilizacije. Nekontrolirana stanja “neupravljane misli” mogu se prepoznati u umjetnosti duševnih bolesnika i u stvaralaštvu primitivnih naroda. 109 Margine i odmaci Hibrid je nešto sastavljeno od više oblika. za razliku od Freuda. No. nadrealisti ne žele liječiti poremećaje misli i osjećaja. 5. miješano. otkriva se hibridna slika “objektivnog slučaja”. nije li psihoanaliza dokazala da je razgovor o snovima važniji od samih snova? Nije li mogućnost da vlastiti san ponudimo kao građu tuđeg upravo način na koji privatne nesnošljivosti postaju stvar javnog. Mogućnost da svoje individualne opsesije podijelimo s drugima svakako je dragocjenija od vjerojatnosti da uđemo u trag njihovu uzroku ili skrivenom značenju. . Max Morise. Yves Tanguy: Prekrasni leš. 1927. André Breton. Paradoks je da smo u snovima ne samo nerazumniji i nepristojniji već i inteligentniji. oni su čak poželjni. 17. San je “nadstvarnost” zasnovana na odmaku. kolektivnog interesa? Freud je smatrao da snovi ništa ne govore ako se u njihovo tumačenje ne uključe asocijacije sanjača i sjećanja iz djetinjstva. Termin uvodi André Breton da bi opisao slike koje “prelaze” od figuracije k apstrakciji i obrnuto. Koncepcija individualnog stila umjetnika-stvaraoca negirana je igrom Cadavre exquis (“prekrasni leš”): presavijeni list papira kruži između igrača koji nastavljaju rad na istoj. Daleko od dokonog ubijanja vremena praksa pripovijedanja snova ima terapeutski karakter i oblik je svakodnevne životne pragmatike. Man Ray. pametniji te da bolje rasuđujemo kada sanjamo nego kad smo budni. prema Freudu. skrivenoj (presavijenoj) slici. Izravni izraz nesvjesnog uma su snovi. smatraju nadrealisti. Naši snovi ne izražavaju samo iracionalne želje već i duboke spoznaje.

“… postoji određena točka uma gdje život i smrt. kao i estetskih i moralnih ograda (ograničenja)”. Slučaj kao “automatizam”. utječu na nadrealizam u kojemu se elementi stvarnoga i imaginarnoga stapaju u “novu realnost”. U njemu je nadrealizam definiran kao “psihički automatizam kojim se može izraziti pravo djelovanje svijesti. Budući da je studirao medicinu. . 928. stvarno i imaginarno. stoga je Breton napravio antologiju snova. Prepoznatljivi predmeti izvan uobičajenog konteksta.Nadrealisti snove smatraju prije svega aktivnošću mašte. komunikativno i nekomunikativno. u Parizu André Breton objavljuje Nadrealistički manifest. 930. ubrzo je film postao savršenim medijem za namjerno izazivanje šoka. ukidanje logike radnje.” Iako se manifest odnosi na automatsku tehniku pisanja. lišeno bilo kakve kontrole razuma. 110 Margine i odmaci Godine 924. prošlost i budućnost. narativnog kontinuiteta i jedinstva vremena i prostora. Andaluzijski pas (režiraju ga Luis Buňuel i Salvador Dalí. Teorija psihoanalize. 1935. simboličMan Ray: Lijepo kao slučajni susret kišobrana i šivaćeg stroja na stolu za seciranje.) i Zlatno doba (Buňuel. osobito Freudova interpretacija snova. visine i dubine prestaju biti poimani kao suprotnosti. Evo kako je izgledala njegova tehnika. bio je upoznat s povezivanjem riječi i psihoanalizom kao oblicima terapije.) dva su najvažnija nadrealistička filma (nijemi film) za koje je tipično: apsurdni prizori (govedo u spavaćoj sobi) s bizarnim detaljima (gmazovi. I onda je i vidio sliku toga: čovjeka prepolovljenog prozorom. kukci). i prvi eksperimenti: on opisuje kako je jedne večeri spremajući se u postelju jasno čuo kucanje na prozoru i rečenicu “tamo je čovjek prepolovljen prozorom”.

ne kompozicije kadrova (krupni plan britvice koja prelazi preko oka, paralelno s izduljenim oblakom što presijeca mjesec), uz zanemarivanje uzročno-posljedičnog slijeda događaja i povezivanje neskladnih tematskih elemenata. U Drugome svjetskom ratu centar pokreta seli se u New York jer su mnogi nadrealisti napustili Europu. Iako ubrzo prestaje postojati kao organizirani pokret, nadrealizam utječe na stvaranje novog stila, američkoga gestualnog slikarstva (apstraktni ekspresionizam).
Djetinjim rukopisom u kurzivu ispisan je “plutajući” tekst koji tvori posve slučajan i nerješiv rebus: riječ je postala slika i stoga njezin vizualni ekvivalent više nije nužan, nije potrebno naslikati pejzaž i nebo već je dovoljno napisati riječ “horizont” i ona će zamijeniti sliku horizonta. Oblačići s tekstom međusobno su povezani što znači da zajedno čine cjelinu, kompoziciju u kojoj je njihovo mjesto određeno položajem na slici. Za razliku od drugih nadrealista, Magritte se ne služi motivima sna ili podsvijesti, već gradi sliku bizarnim sučeljavanjima predmeta ili radnji, protežni motiv (njem. Leitmotiv, engl. light-motiv), motiv njegovih slika je čovjek s polucilindrom i aktovkom, tip činovnika (usporedi s Procesom Franza Kafke). Zavodljiv postupak “praznog znaka”, zamršeni problematičan odnos između pojma i predodžbe, jezika i slike, površine i dubine, realnosti i privida. Druga odrednica: magični realizam. Pokušajte objasniti taj naziv na primjeru Magrittove umjetnosti.

111 Margine i odmaci

René Magritte: Živo ogledalo (franc. Le Miroir vivant), 1928. Pojavni svijet na slikama se obično pokušava učiniti sličnim onome što nam pokazuju naša osjetila (iluzionizam), ili reprezentirati vizualnim metaforama i ikonografskim asocijacijama (npr. grčka riječ IHTIS, što znači “riba”, kao znak za Isusa Krista). Belgijanac Magritte između 1927. i 1930. radi “abecedne slike” ili “slike riječi” koje se smatraju začetkom konceptualne umjetnosti. Tako i na ovoj slici propituje odnos pravog i naslikanog predmeta povezujući slikovni i lingvistički sustav prezentacije: “na slici, riječi su napravljene od iste tvari kao i slike”, a ta je tvar boja.

René Magritte: Izdaja slika, 1929. Slika lule ispod koje je napisano “Ovo nije lula.” (franc. Ceci n’est pas une pipe.): Magritte upozorava na varljivost svake predodžbe — slika lule nije isto što i stvarna, opipljiva lula, “stvari nisu onakve kakvim se čine”. Na taj način autor propituje koncepciju definiranja stvari. Konceptualni umjetnik Marcel Broodthaers će 1972. ispod ready-made izložaka u muzeju napisati “Ovo nije umjetničko djelo”, u pokušaju vraćanja predmeta u stvarnost iz koje su uzete, jednom kad ih je sustav prihvatio kao umjetničko djelo. Kada bi se rečenica napisana na slici izgovorila na francuskom jeziku, zvučala bi poput pućkanja lule — onomatopeja! Psihoanaliza prema Lacanu otkriva u nesvjesnom strukturu jezika, tj. nesvjesno je strukturirano kao jezik. Primijenite ovu tvrdnju na Magritteovu sliku Ovo nije lula.

112 Margine i odmaci

Portret Salvadora Dalíja Dalí je i naslikao puno autoportreta — zaokupljenost vlastitim likom, narcisoidnost, ekscentričan izgled (brkovi kao antene) tipična je osobina modernog umjetnika. Dalí je izjednačen s nadrealizmom u očima javnosti, iako se posvađao s pokretom zbog simpatiziranja frankizma; Breton je napravio anagram njegova imena —“pohlepan za novcem” (španj. avida dollars). Dalí mijenja stil 1941., kada započinje slikati kršćanske religiozne motive.

Salvador Dalí: Ustrajnost sjećanja, 1931. Umjetnikovim riječima, ovo je “rukom slikana fotografija snova”, “diskreditiranje realnog svijeta”: satovi se rastapaju kao meki sir, mravi figuriraju kao simboli rastakanja napadajući zlatni sat koji postaje organska tvar. U sredini je Dalíjev profil pretvoren u kukca. Prostor je beskrajan. Slika rastopljenih satova (modela koji se obično nosi na lancu) predodžba je svijeta u kojemu je iskrivljeno

poimanje vremena, koje nam u sveopćoj jurnjavi “curi kroz prste”. Dalí istražuje snove i podsvijest, frojdovske simbole stvarajući skup slika koje su “vizualni ekvivalent halucinantnom iskustvu” (treba naglasiti, nadrealisti nisu stvarali pod utjecajem droga, to je bilo strogo zabranjeno). Započinje sliku s prvom idejom koja mu padne na pamet, zatim ide do druge asocijacije, no detalje prikazuje vrlo precizno, a potez kista je zaglađen.

Salvador Dalí: Portret Mae West koji se može rabiti kao dnevna soba, 1935. Naslonjač u obliku usana Mae West izvorno je načinjen u maloj seriji od osam primjeraka prema Dalíjevu dizajnu. Portret Mae West poslužio je kao predložak i za bočicu Dalíjeva parfema, u obliku usana s nosom. Portret Mae West koji se može rabiti kao dnevna soba, sa zavjesom umjesto kose, kaminom umjesto nosa i naslonjačem-usnama, izložen je kao ambijentalna instalacija u Fundaciji Dalí u Figuerasu, gradiću u blizini španjolsko-francuske granice gdje je umjetnik rođen, i gdje je umro; u međuvremenu je boravio u Parizu i New Yorku.

113 Margine i odmaci

Joan Miró: Harlekinijada (Karneval harlekina), 1925. Apstraktni (stilom) nadrealizam (motivom). Organska ili biomorfna apstrakcija. Sinteza nadrealizma, dječjih crteža, katalonske naivne umjetnosti: “Miró je zarobljen u infantilnoj fazi” (glasila je Bretonova šala). Sugeriran je prostor sobe, prozor je otvoren, vani je noć, unutra je neka luda zabava. Shematizirani motivi — kaligrafski i ornamentalni znakovi, forme izvedene iz organskog svijeta, nalik “na ono što vidimo kad pogledamo kroz mikroskop” ili životu podmorja, rasprostiru se površinom platna i stvaraju svijet “halucinacija i metamorfoza”.

Kompozicije linija, mrlja i simbola podsjećaju na prethistorijske pećinske slikarije ili na mikroorganizme (npr. amebe). Miró se često koristi intenzivnom plavom, azurnom bojom preuzetom iz španjolske i portugalske tradicije, kao i crvenom i žutom kao podlogom za kompoziciju slike. Tko je još slikao gotovo isključivo osnovnim bojama od do sada spomenutih umjetnika? Organizmi iz mašte i neživi predmeti imaju vitalnost koja ih čini stvarnijim od stvarnosti. U kasnijoj fazi Miró slika široka jednobojna (monokromna) polja radi “razumijevanja praznine”. To je jedan od prvih primjera tzv. slikarstva bojenog polja.

Meret Oppenheim, Krzneni doručak, 1936. Asemblaž koji se sastoji od šalice, tanjurića i žličice prekrivenih krznom, pomalo gruba dosjetka koja uključuje i dvosmislenost naziva djela. Umjetnica se poigrala estetikom kiča ironizirajući sve one koji pretjerivanjem s detaljima i nagomilavanjem stvari ističu svoje blagostanje. Krzno je i čuvar topline čaja, poput termos-boce. Djelo koje je postalo sinonim za sve ekstravagantnosti nadrealizma!

Metafizičko slikarstvo
Podgrupa nadrealizma. Obično prikazano na neobičan način.

(tal. pittura metafisica) Ferrara, Italija, 97. Predstavnici: Giorgio de Chirico, Carlo Carrà, Giorgio Morandi.

114 Margine i odmaci

Giorgio de Chirico je počeo stvarati metafizične slike pod utjecajem filozofije Schopenhauera i Nietzschea te nadrealističkog i slikarstva quattrocenta (tal. izraz za 5. stoljeće), a nakon metafizičke faze usvojio je akademizam i postao imućan portretist po narudžbi. Od 9. (kada boravi u Parizu) razvija novi stil — metafizičko slikarstvo, iskaz snažnog osobnog osjećaja melankolije. U Ferraru de Chirico, Grk, dolazi kao regrut. Slika napuštene trgove toga grada kao prazne pozornice sa siluetama ljudi izduženim dugim sjenama i alegorijskim kamenim skulpturama. Trijemovi u prizemljima zgrada rastvoreni su lukovima (što je tipično za Ferraru, kao zaštita od sunca ljeti i kiše zimi) u iskrivljenoj, pa čak i obrnutoj (inverznoj) perspektivi. Na praznom trgu djevojčica trči štapom gurajući kotač, vlak prolazi horizontom… U krajoliku dominiraju arhitektonski elementi, ikonografija modernog doba — tvornice i Ikonografija je jezik slika ili oblika vlakovi — pomiješana je sa simbolima prošlosti (klasične statue) tipičnih za neki kulturni kontekst — npr. ikonografija oglašavanja, popi anakronim prostorima. “Katkad je horizont određen zidom iza -ikonografija, ali i kršćanska… kojeg se diže buka vlaka koji iščezava. Cijela nostalgija beskonačnog otkriva nam se iz geometrijske preciznosti trokuta” (G. de Anakrono je ono što je stavljeno u Chirico). De Chirico slika i klaustrofobične (tijesne) interijere na- epohu kojoj ne pripada, ono što je zastarjelo, zakašnjelo se javljajući iz punjene neskladnim, bizarnim predmetima i drvenim krojačkim prošlog vremena. lutcima bez lica (tal. manichino). Prenaglašena, “obična” stvarnost poprima karakter nadrealnog, mističnog doživljaja.
Giorgio de Chirico: Tajna i melankolija ulice, 1914. Snažni kontrasti svjetla i sjene, “pretjerana”, “iščašena” duboka perspektiva kao sredstvo izražavanja osjećaja (usamljenosti, straha, uznemirenosti, nostalgije…). Izdužene sjene skrivenih tijela padaju preko teatralnog, ali misteriozno praznog i povijesno neodredivog mjesta, silueta muškarca je prijetnja, potencijalna opasnost za djevojčicu. Ali možda je taj čovjek netko koga poznaje, otac koji po nju dolazi… Glavne arhitektonske mase paralelne su s ravninom slike. Boje su prigušena zelena, tamnosmeđa, oker. Sjene su tamne, plošne, neprozirne. Kamion za selidbu prikazan je u donjem lijevom kutu, djevojčica s kolutom trči. Zlokobnosti prizora pridonose otvorena vrata kamiona, duboke sjene, sjena figure ili statue iza ugla, tamna zgrada; slika uznemirujućeg pretskazanja, a opet sve je obično.

Carlo Carrà: Metafizička muza (tal. Musa metafisica), 1917. U klaustrofobičnom, natrpanom prostoru na slici (prostor slike odgovara formatu prostorije), nalaze se: manichino (krojačka lutka), tvornice (slika tvornica na neuokvirenom platnu), karta Istre. Ideja kolažiranja riječi prema zakonitostima slučaja, ovdje je primijenjena na kolažiranje predmeta.

Možemo li zaključiti da je metafizičko slikarstvo realistično, da se pridržava zakonitosti geometrijske perspektive i prema tome predstavlja kontinuitet, a ne prekid s tradicijom?

115 Margine i odmaci

Nakon nadrealizma
Nakon Drugoga svjetskog rata, nakon užasa velikih razmjera, avionskih formacija kao “tepiha smrti”, koncentracijskih logora i atomske bombe, poljuljana je vjera u doba strojeva i društvo zasnovano na tehnologiji. Umjetnost više nije samo internacionalna, već je globalna. U umjetnosti prevladavaju nefigurativne organske forme kao reakcija na geometrijski konstruktivizam i Bauhaus (vidi sljedeće poglavlje).
Francis Bacon: Tri studije za figure u podnožju raspela, 1944. Triptih pripremnih skica za veliko raspeće, slika križa kao “armatura” na koju umjetnik “vješa” vlastito promišljanje o životu. Duge linije, agresivne i drečave boje na narančastoj pozadini, skulpturalnost figura jakih kontura, poluljudske, poluživotinjske anatomije: nadrealnost, grotesknost likova, prikaz tragičnih identiteta lišene ljudskosti, svedenih na stanje “mesa” u anonimnom i omeđenom (zatvorenom) prostoru.

Henri Clouzot: Tajna Picasso, 1955. Still fotografija iz filma koja nam pokazuje da je metamorfoza bit umjetnosti: a u pozadini velikog platna vidimo poteze kistom kojim Picasso crtež ribe pretvara u crtež kokoši. “Jedna jabuka… još je uvijek jako puno za naslikati” (P. Picasso).

Metamorfoza je promjena oblika, karaktera, stanja ili funkcije. U biologiji, to je na primjer preobrazba gusjenice u leptira: “Čovjek sanja da je leptir i probudi se i pita se je li leptir koji sanja da je čovjek” (Chuang Tsu). Metamorfoza je važna tehnika filmske animacije, a u kompjutorskom rječniku naziva se morphing.

116 Margine i odmaci

Kako nacrtati mačku — metamorfoza: pogača – torba – novčanik – mačka. (prema Gombrichu)

Miljenko Stančić: Svadba, 1954. Opišite ovu sliku. Koji su njezini elementi nadrealistički? Što je nadrealno? Kakav osjećaj u vama pobuđuje? Biste li voljeli biti na takvoj svadbi? Koga predstavlja magarac?

Što je na ovim djelima slično. znatno mlađa od vlastita sina: Michelangelo žrtvuje stvarno. Skulptura s autorovim potpisom uklesanim na Bogorodičinoj lenti. on je u trenutku smrti imao 33 godine. Prikaz je simboličan.Nadrealizam i nadnaravno Michelangelo Buonarroti: Pietà (Oplakivanje). Kristova je majka. oko 1499. a drugi je fotografija na kojoj je prikazana sama umjetnica odjevena u crvenu haljinu. Likovi u nadnaravnoj veličini: 74 × 195 cm. a ne doslovan. međutim. 2002. Prema Novom zavjetu. . a što je različito? Opišite kako ih doživljavate. 117 Margine i odmaci Kompozicija u obliku slova X. Usporedite dva prizora nastala u vremenskom rasponu od 500 godina: jedan u mediju skulpture. Nježna djevojka u stvarnosti ne bi mogla podnijeti teret težine tijela odraslog muškarca. prikazuje mrtvog Krista u majčinom naručju. Marina Abramović: Portreti 1975. da bi pokazao ono što je bitno.. ovdje prikazana kao krhka djevojka.– 2002.

time ugrađujući u djelo samoga sebe? Pokušajte definirati subjekt i objekt takvog djela. odnosno “prima”. obrazložite svoj izbor. Pokušajte objasniti ovu rečenicu. . budući da se tube boje ionako proizvode u tvornici. staro-novo. oblikovanje/kreacija-odabiranje/izdvajanje.. Slažete li se sa stavom da umjetničko djelo s ready-madeom postaje neodvojivo od interpretacije i doživljaja onoga koji to djelo promatra. Pokušajte objasniti razlikovanje tradicionalne i suvremene umjetnosti koristeći pojmove poput tvar-ideja. Duchamp je izložio bočicu u kojoj je bio zarobljen pariški zrak (Air de Paris. Slažete li se s Duchampom koji tvrdi da. a kakvom je postala otkrićem ready-madea (tako da možemo reći da ju je nagovijestio rad Marcela Duchampa). a supstancija umjetničkog djela rasplinula! Pokušajte napraviti jedno ready-made umjetničko djelo.. Bočica se razbila. nema razloga da se i bilo koji drugi industrijski proizveden predmet ne upotrijebi u umjetničkim djelima? 2. “Onomu tko umjetničko djelo gleda dajem jednaku važnost kao onomu tko ga je stvorio” (Duchamp).118 Margine i odmaci 1. Djela suvremene umjetnosti gotovo da traže tablu s natpisom: “Pažnja — umjetnost!” (riječima Yvesa Michauda suvremena umjetnost odustaje od toga da odašilje “metafizičku. vjersku ili filozofsku poruku o smislu postojanja”). Umjetnost zasnovana na svojstvu supstancijalnosti zamijenjena je suvremenom umjetnošću koja je proceduralna. 1919.).

5 Jedinstvo forme i sadržaja Apstraktna umjetnost 120 Suprematizam 121 Konstruktivizam 126 Redukcija i stilizacija kiparske forme 131 119 Jedinstvo forme i sadržaja .

New York. 1942. a Francuzi kao tavu (prema Carlu Saganu). Piet Mondrian: Broadway Boogie-Woogie. Bijeli Amerikanci vidjeli su ih kao kuhaču.– 1943. gdje nastaju novi pokreti: suprematizam. stari indijanski put). nastala nakon boravka tada 70-godišnjeg nizozemskog slikara u SAD-u. Stacey Whitaker: New York. konstruktivizam. Apstraktna umjetnost ukida razlikovanje “lijepe” i “primijenjene” umjetnosti (npr. stoljeća gotovo istodobno u nekoliko zemalja. kao i Indijanci. Stari Grci. avionskom snimkom i mapom Manhattana (pronađite na njoj Broadway. Usporedite Mondrianovu sliku sa sljedećim ilustracijama. zatvarajući polja koja podsjećaju na automobile na cesti viđene iz zraka. vidjeli su te zvijezde kao repni dio Velikog Medvjeda (Ursa Major). Bauhaus uspješno povezuje umjetnost i industriju) ne ograničavajući se na štafelajno slikarstvo: tiče se i skulpture. Mondrian priziva sliku velegrada kompozicijom linija koje plešu u brzom ritmu boogiea-woogiea njujorškog Manhattana. arhitekture i svakodnevnog života (putem dizajna). . od prostora. fotografijom. a eksperimentiranje s apstrakcijom najdalje je otišlo u Moskvi. čija svjetla (uzbuđenje noćnog života) se odražavaju u bojama na slici.Apstraktna umjetnost Apstraktna umjetnost rođena je u drugom desetljeću 20. 120 Jedinstvo forme i sadržaja U Europi u srednjem vijeku jedna je grupa zvijezda zamišljana u obliku kola koja vuče konj. rajonizam. 2004. Apstraktna slika koja polazi od stvarnog mjesta. Apstraktna umjetnost dijeli se na lirsku i geometrijsku apstrakciju.

“nulti stupanj” slikarstva u kojemu se odbacuje pojavni svijet i umjetnost prošlosti: “Uronio sam u bjelinu. njezin znak — crni križ — postat će zaštitni znak. Kvadrat se ne može naći u prirodi i stoga postaje osnovni suprematistički element kao konačna emancipacija od predmetnog svijeta. To je “umjetnost oslobođena služenju državi ili religiji.0. U trenutku kad je Uršula Noordung pozvana u područje trgovine i razmjene. plivajte u tom beskraju. Malevič smatra da umjetnost mora biti beskorisna i nikada ne treba zadovoljavati neku potrebu. neujednačene “popunjenosti”. logotip tržišnog natjecanja s ostatkom plišanog svijeta” (Marko Rogač). Uspostavio sam semafor suprematizma. sigurnosti i sjećanja biti dio marketinške strategije? Hoće li plišani medvjedić podignuti ili spustiti svoje uši kad čuje dvije poznate marketinške formule: AIŽP (akcija. Križ je za autora samo geometrijski element dobiven rotacijom polovice crnog kvadrata. beskonačnost. Kraj mene. Plišanog medvjedića s Malevičevim crnim križem na bijeloj podlozi IRWIN. Elementi suprematističke slike Crni kvadrat utjelovljuje ekonomičnost umjetničkog izraza. . kad je predmet sniženja cijena i popusta. znači “nesavršen” je. Početkom 920-ih Malevič počinje slikati permutacije kvadrata: pravokutnik. muzejske i galerijske dućane i dr. drugovi piloti. bijelo je “čisti pokret”. no drugi su u njemu očitali priču o Kristovoj pasiji. želja. Primjer geometrijske apstrakcije nastale daljnjom redukcijom kubističkog svođenja vidljivog svijeta na geometrijske oblike. pozornost)? Odgovor je nedvosmislen: DA. elementarni oblici suprematizma označavaju prekid s umjetnikovim uvjetovanim reagiranjem na okolinu i stvaranjem novih stvarnosti “ništa manje važnih od stvarnosti same prirode”. umjetnička skupina iz Slovenije (dio pokreta Nove slovenske umjetnosti ili Neue Slowenische Kunst: NSK) distribuirala je u trgovine dječjih igračaka. Plivajte! Slobodno bijelo more. Malevič osniva umjetničku grupu Supremus. crni kvadrat katkad je zacrnjen kemijskom olovkom. Forme su ograničene na osnovne geometrijske likove i uski spektar boja. (96. 0. Posljednja futuristička slikarska izložba u Sankt Peterburgu (tada Petrogradu). ilustriranja povijesti. Malevič). interes. kad je etiketa s cijenom oko njezina vrata. Suprematistička djela su najradikalnija djela apstrakcije na njezinu začetku. leži pred vama” (K.Suprematizam Naziv suprematizam izveden je iz latinske riječi supremus. “… Može li plišani medvjedić biti predmet mehanizma koji motivira na kupnju? Može li nešto tako krhko poput djetinjstva. koja može postojati bez stvari”. Geometrija suprematizma počiva na ravnoj liniji. što znači “najviši”. a umjetnik treba biti nezavisan kako bi mogao stvarati. Predstavnik: Kazimir Malevič. najvišoj elementarnoj formi koja simbolizira čovjekovo nadilaženje prirodnog kaosa. “Crni kvadrat nije prazan — već je pun odsutnosti bilo kakve forme. 1994. prema uvriježenoj simbolici križnog oblika. dovela je do ideje suprematističkog slikarstva.) 121 Jedinstvo forme i sadržaja IRWIN: Uršula Noordung. 95. križ. Rusija. u Rusiji 95. Ekonomičnost izraza. no ostali umjetnici iz grupe ni po čemu se ne ističu. nabijen je značenjima”.– 2000. “intuitivna nazočnost koja se otvara prema svemiru”..

a na njegovu ramenu poput epolete visi zaumni natpis Konjanički klub. Ph. Napuštanje iskonskih ili “prirodnih” smjerova ili pravaca lijevo-desno. što znači da umjetnik zadržava proporcionalnost kompozicije slike. 1913. Apstraktna. zaumnog jezika) koji je izmislio pjesnik Hlebnikov: dimenzijama i značenjem nevezani predmeti kombinirani su sa slovima i riječima kao metafora miješanja jezika i kultura.Kazimir Malevič: Englez u Moskvi. 1915. Ingold). tvrdi Malevič. ljestve su opasno nakrivljene… Kazimir Malevič: Crni kvadrat na bijeloj pozadini. u zraku lebde sablja i iznimno brižljivo iscrtana upaljena svijeća u svijećnjaku za noćni stolić. nego napraviti sliku. ali i “nepredmetna” umjetnost! Izočnost dubine prostora i transparentnosti slike: “Kao što je Mallarmé riječ./14. iz 122 Jedinstvo forme i sadržaja zraka bacane na papir) — alogizam. Slikarev zadatak je — ne prikazati predmete. nazad na onu bijelu plohu autoimplikacija gdje nije ništa kazano i zato je sve moguće” (F. . Kvadrat je pravilan geometrijski lik. gore-dolje. Slika je naslikana prema principima sintetskog kubizma i novog jezika “zauma” (tj. tako je Malevič sliku vratio na njen izvor. vodoravno i uspravno. pjesme sastavljane od riječi izrezanih iz novina. odnosa čovjeka i punine svijeta koji ga okružuje (riječi oslobođene smisla. Slova (lettering) su isječci riječi. mala pravoslavna crkva grize golemu ribu koja bljuje vatru. ona zaklanja lice Engleza s cilindrom.

nakon čega Malevič prestaje stvarati suprematistička djela jer smatra da je došao do točke kada daljnji razvoj ideje više nije moguć: “Nisam izložio prazan pravokutnik. 1918. Ne samo da je tuđe umjetničko djelo iskoristio kao podlogu za vlastitu umjetničku intervenciju. Malevič). (bijeli križ na bijeloj pozadini) zelenim sprejem nasprejao znak dolara.– 1927. Brener je želio upozoriti i na to da je Malevičeva slika postala robom na tržištu umjetnina. godine na Malevičevoj slici Suprematizam 1922.123 Jedinstvo forme i sadržaja Kazimir Malevič: Suprematistička kompozicija: bijelo na bijelom. . Kvadrat se afirmira razlikom tona bijele boje (Eskimi razlikuju 42 tona bijele boje) i nagibom (otklonom). već iskustvo nepredmetnosti”: suprematizam je “čisti osjećaj”. Slika znači vrhunac ideje čiste apstrakcije (daljnji razvoj ideje crnog kvadrata na bijelom). Ruski umjetnik Alexander Brener izveden je pred sud u Nizozemskoj jer je 1999. “… pred nama se prostire beskraj” (K.

čista žuta. 1951.124 Jedinstvo forme i sadržaja Alexander Rodčenko: Posljednja slika (čista crvena. žuto platno. Serija potpuno bijelih platna — površina na koje je mogla pasti i sjena i tako bi na slici nastao motiv. već samo jednolične. Iščeznuće materijalnosti slike. “Svaka ploha predstavlja samo ono što jest: ploha.” Monokromna slika je apstraktna slika čija je površina ravnomjerno prekrivena jednom bojom istog tona. jednobojne plohe smatrajući da je time proglasio kraj slikarstva. bijele slike: Robert Rauschenberg: Bijele slike. 1921. čista plava). kao tek priprema za nestalnu i promjenjivu sliku napravljenu sjenom. završena slika prema tome funkcionira kao podloga. Alexander Rodčenko (konstruktivist) neće naslikati nikakav oblik. Dalje razvijajući Malevičevu ideju. Objasnite tu definiciju. Slike prikazane na izložbi 5 × 5 = 25 na kojoj su konstruktivisti (vidi sljedeću temu) željeli pokazati posljednju fazu slikarstva prije nego što ono bude ukinuto jer je izgubilo svoju korisnost i izravan utjecaj na stvarni život: “Umjetnost je mrtva!” Tri monokromna platna: crveno. . plavo. Njezina kompozicija i struktura su reducirane na stanje obojene površine. poput Maleviča. I svaka sljedeća generacija umjetnika radila je.

1985. opet. dok Mondrian svoje likove smatra odvojenim od subjektivnosti ljudi i individualizma umjetnika (vidi: neoplasticizam). literalnu potku. ili išta drugo: samo je bijela površina koja je jednostavno bijela površina i ništa više” (P. priprostim materijalima: škrobljenim plahtama. perspektivno konstruiranim “tradicionalnim” slikama — je li bijeli zid uistinu naslikan bijelom bojom? . ili nepredmetnost Malevičevih suprematističkih kompozicija? Možete li opisati Crveno konjaništvo. Površina slike je oslobođena ne samo predloška nego i bilo kakve simbolike: “Bijelo nije polarni pejsaž. na iluzionističkim. kakvom je vi vidite? 2. 1. Pokušajte objasniti razliku između Malevičeve i Mondrijanove zaokupljenosti geometrijskim likovima: Malevič kvadrat smatra duhovnim savršenstvom. krušnim kuglicama.Piero Manzoni: Akrom. niti osjećaj ili simbol. 1961. granulama plastičnih materijala. ni tvar koja evoluira ili lijep materijal. Je li suvremenom trenutku bliža reducirana figuracija Crvenog konjaništva. Američki umjetnik Ryman je aluminijsku ploču obojenu bijelim emajlnim lakom pričvrstio za zid pomoću četiri metalna vijka. Manzoni). ljuskama jajeta. 125 Jedinstvo forme i sadržaja Robert Ryman: Kurir II. njezinu priču. vati. Od sredine 1960-ih Ryman radi isključivo bijele slike kako ništa ne bi pozornost promatrača odvuklo od materijala slike i njezine materijalnosti. Promislite. Iz serije bijelih površina izvedenih u svakodnevnim. Bjelina laka dolazi u zanimljiv međuodnos s bijelim zidom galerije. 3.

kao uvod u Oktobarsku revoluciju. 1925. konstrukcije. a ne obratno. postiže se naboj dramske energije prema uzoru na kompozicije antičkih tragedija. 93. Skulpture. . u Moskvi — kao prvi svjesni raskid s umjetnosti Europe i afirmacija samostalne ruske umjetničke škole. Rusija. asemblaži. Laszlo Moholy-Nagy (slikar/kipar). slijedi prizor kako vojska masakrira civile s realističnim krupnim kadrovima lica bez šminke… Montažom kratkih asocijativnih kadrova koji podcrtavaju osnovnu radnju filma (prizor dječjih kolica koja se strmoglavljuju niza stube). brza izmjena slika trebala je šokirati gledatelja i učiniti ga aktivnim akterom filma. Mornari odbijaju jesti hranu s crvima. Ruski futuristički pisci. 126 Jedinstvo forme i sadržaja Parodija je imitiranje karakterističnog stila nekog djela radi poruge ili komičnog učinka. među njima Majakovski.” (Oscar Wilde) Pretekst konstruktivizma je grupa Magareći rep (vraćajući udarac onima koji su tvrdili da tako kako oni slikaju može i magarac mašući repom umočenim u boju). Predstavnici: Vladimir Tatlin. književni ili akademski jezik. Mihael Gončarov i pjesnik Vladimir Majakovski su 93. Sergej Djagiljev radi proslavljene baletne predstave (kasnije je cijeli ansambl emigrirao na Zapad). Novi prostorni jezik. etimologiju. u kojemu objavljuju da u svojim djelima ukidaju sadržaj. ritam. objavljuju manifest pod nazivom Šamar društvenom ukusu. Novo korištenje montaže. El Lissitzky (slikari). izlaze iz broda. trgovi naše palete!” (pjesnik Vladimir Majakovski) “Život oponaša umjetnost.Konstruktivizam “Ulice su naši kistovi. Sergej Mihajlovič Ejzenštejn: Oklopnjača Potemkin. Slikari Natalija Larionova. osnovana 92. na primjer umjesto karanfila u zapučku (kako ga je nosio Oscar Wilde) oni bi nosili mrkvu ili žlicu. I Malevič i Kandinski svoje tipične kombinacije boja izvode iz ruske narodne umjetnosti. koriste se psovkama i uličnim i dječjim izrazima… Riječi se dezintegriraju dok ne preostane samo zvuk. stoljeća s ilustracijama skaski — narodnih bajki. a osobito seljačkog drvoreza (ljuboka iz 7. sintaksu. Naum Gabo. Film prikazuje pobunu mornara na carskoj krstarici u luci Odesa 1905. snimili film Drama u futurističkom kabareu broj 3 kao parodiju na umjetnost simbolizma koju “dokidaju” jer je “pretradicionalna”. Anton Pevsner (kipari). alegorijski ulazak u novi svijet uništenjem tradicije. Krilovljevih bajki ili basni).

127 Jedinstvo forme i sadržaja Godine 932. ukidaju distancu između glumaca i gledatelja. Pokret . izgrađen je Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu u Moskvi. Ostvaren je znatan pomak — fotografija od sredstva reprodukcije postaje sredstvo produkcije umjetnosti (fotografovo oko nikada nije “neutralno”. Prema načelima konstruktivizma 924. umjetničkog nadahnuća. plakate. stoljeće pripada svjetlosti” (L. Konstruktivizam odražava modernu tehnologiju. a umjetnik je izjednačen sa znanstvenikom ili inženjerom: Tatlin radi nacrte za radničku odjeću. prema idealu “umjetnika inženjera”. oblikovanje interijera… Ruski konstruktivisti fotografiju i film smatraju sredstvima moderne revolucije i progresa: “20. prikazan u Sovjetskom paviljonu na Svjetskoj izložbi u Parizu 925.Konstruktivizam pronosi ideju da tehnika treba zamijeniti “stil” bilo koje vrste. Alexander Rodčenko oblikuje prilagodljiv i sklopiv namještaj za radnički klub. samoizražavanja. pada u nemilost. 1920. Moholy-Nagy). Usvajaju se dadaističke vizualne tehnike: fotomontaža (“Oružje revolucije su ljepilo i škare”. intuicije. Scenografska rješenja. Odbacuje se koncepcija umjetničkog “genija”. fotožurnalizam. pa konstruktivizam kao “spekulativna djelatnost”. prema projektu Ščuseva (jedini primjer konstruktivističke arhitekture upravo zato što se postavilo pitanje dostojnosti oblika za grobnicu osnivača prve socijalističke države). novinske ilustracije. sovjetska Komunistička partija uvodi dogmu socijalističkog realizma i zahtijeva “društveno korisnu umjetnost”. prvi put ih rade arhitekti. Plakat s tekstom “Bij bijele crvenim klinom” izravna je boljševička propaganda i pozivanje na političku borbu. usprkos realizmu fotografskog medija). Ulični plakat koji jednostavnim geometrijskim oblicima prikazuje sukob antagonističkih snaga u revolucionarnoj Rusiji — Bijele i Crvene garde. također tipografiju. rabe se novi umjetni materijali poput plastike i industrijski materijali poput stakla. El Lissitzky: Bij bijele crvenim klinom. koji se više ne nalaze u odvojenim prostorima.. fotogram. tvrdi pjesnik Majakovski). u službi propagande službene politike). nova je koncepcija umjetnosti kao “umjetnosti življenja”. iako “agitpropovska” (tj.

Anton Pevsner: Maska. baviti se stokom navečer. Modeliranje-skulpturiranje samog prostora. 1930. Pevsner je uzeo majčino prezime Gabo) objavljuju Manifest konstruktivizma. osnivaju grupu Abstraction-Création. U Manifestu veličaju “modernu ljepotu” Eiffelova tornja. Struktura “prostornih ćelija” odijeljenih “membranama”. Anton i Naum poslije odlaze u Francusku i 93. Moduliranje prostora kroz pokret na način filmske i kazališne umjetnosti. 128 Jedinstvo forme i sadržaja Laszlo Moholy-Nagy: Linearno-prostorni modulator. Reljefi od celuloida i bakelita koji hvataju svjetlost u njezinoj sposobnosti transformacije. oblik određuje ritam i pokret u prostor-vremenu (ali ne tako da skulptura nužno mora imitirati stroj). Kinetičke konstrukcije u prostoru preispituju sam prostor kao teritorij. poglavlje). pridružuje im se Alexandar Calder. . Godine 920. kipari Anton i Naum (Naum N.– 1930. Prostorni modulator je preteča optičke i kinetičke umjetnosti. koja okuplja autore nefigurativne apstraktne umjetnosti. u jedinstvo oprečnih kvaliteta tih tvari: neprozirnosti i prozirnosti. pecati popodne. kritizirati nakon večere”. 1922. Tehnologija je. u Moskvi braća Pevsner. Čajnik napravljen prema nacrtu studenta Višeg umjetničko-tehničkog instituta Vhutein. Pod utjecajem afričke i skulpture analitičkog kubizma. arhitekturu ili okoliš. Maska je fuzija kontrastnih materijala poput plastike (celuloida) i metala.je znatno utjecao na Bauhaus i De Stijl (vidi 6. u Moskvi. igri svjetla i sjene. 1923. prema Karlu Marxu. investitora i smetlara te stvoriti društvo u kojemu će čovjek moći “loviti ujutro. naftnog magnata i beskućnika. trebala eliminirati razlike između grada i sela.

a ne obratno: “Ne želimo više da soba bude oslikani kovčeg za naša živa tijela. “kocka” nije prikazana u perspektivnom skraćenju! Što znači da to nije kocka kakvom bismo je vidjeli u stvarnosti. Odbacivanje mase skulpture. Za slikara i arhitekta Ela Lissitzkog Prouni su “presjedanje iz vlaka slikarstva u vlak arhitekture”. Izjednačavanje vrijednosti mase i praznine kao konstitutivnog elementa/kvalitete umjetničkog djela: bitni je problem svake skulpture odnos između prostora unutar nje i prostora koji je okružuje.” . konveksna je ispupčena površina). prema uzoru na inženjerijske konstrukcije koje su dokazale da čvrstoća tijela ne ovisi o njegovoj masi. dlan.Naum Gabo: Linearna konstrukcija u prostoru br. El Lissitzky: Proun 99. Iako na prvi pogled prikazana u geometrijskoj perspektivi. Metalna šipka koja vibrira pokretana elektromotorom. npr. oblicima koji podsjećaju na arhitektonske: no njihove su površine plošne. već tri trapezoidna lika kao stvarne činjenice kocke. zbog vibracija otkloni šipke stvaraju krhku sliku “vala”. 1920. Konstruktivistička skulptura načinjena od prostornih volumena sugeriranih plohama. Najlonska nit omotana je oko dva diska od perspeksa stvarajući trodimenzionalnu strukturu konkavnih i konveksnih površina (konkavna je udubljena površina. oko 1924. a sugestija dubine prostora je “neuvjerljiva”. Prouni su ciklus apstraktnih crteža koji se odlikuju ravnim linijama. 129 Jedinstvo forme i sadržaja Naum Gabo: Kinetička konstrukcija. 1957. “Proun” je kratica za ruski izraz koji otprilike znači “novi umjetnički objekt”. u nju možete uliti kavu. umjetnikov komentar na postojeći arhitektonski prostor — koji bi trebao biti napravljen za ljude./58. 2.

što stvara iluziju slobodnog leta. koncepciju umjetnika-inženjera? Kakva je situacija u umjetnosti danas? 2. već je postojao samo kao veliki drveni model izložen na Izložbi 7.– 1920. bez ikakvih intervencija autora i ne simbolizirajući ništa. pa čak i državne propagande. trebala je biti dvostruko viša od Empire State Buildinga. Iako se dijelovi tornja okreću. Vrhunac ove “kulture materijala” je jedrilica za jednog korisnika Letatlin (što je spoj glagola letjeti i prezimena umjetnika). Vladimir Tatlin: Spomenik Trećoj internacionali. predstavljajući samo ono što je očito — skup neonskih cijevi. “realni materijali u realnom prostoru”. Pokušajte objasniti vlastitim riječima što to znači. kugla i na vrhu kocka. Nakon što je zarađivao za život kao mornar u trgovačkoj mornarici. Je li avangarda moguća u suvremeno doba? Postoji mišljenje o nemogućnosti avangarde u doba postmoderne jer nema “buržuja” koji se može šokirati… 3. nikada nije izgrađena. različitim brzinama (okret kocke bi trajao jedan dan. izraz vjere u komunističko društvo. ali obećavajuću budućnost. to ipak nije kinetička umjetnost (vidi 9. kugle jedan mjesec i valjka jednu godinu). poglavlje) objekt koji se sastoji od neonskih cijevi. i potom kao folklorni glazbenik. a u kocki bi bio informativni centar. obuhvaćaju. Masivna spirala utjelovljuje dinamizam novog doba. čime im je pridodana arhitektonska dimenzija. poglavlje) jer je za njihov puni okret potrebno dulje vremensko razdoblje. uredi. Svaki okvir ili pozadina odvajali bi “stvarnost umjetnosti od stvarnosti života”. 1. Opravdavate li umjetnost u službi države. Princip fragmentacije i montaže. Dan Flavin: Spomenik za V. Kao izraz vjere u nepoznatu. kontrareljefi ili kontrakutni reljefi žicom pričvršćeni za zid. koja nastaje na temelju proučavanja organskih formi. rane ruske avangarde? Vjerujete li u ideju totalnog dizajna. Smatrate li da je Tatlin trebao moći živjeti od svog umjetničkog rada? . ritam ploha čiji pokreti probijaju. simboličnog (o)kretanja. blokiraju i probadaju prostor. Minimalistički (vidi 9. kongresa Sovjeta 1920. 1917. Ritam oblika naglašavaju kabeli napeti između elemenata kontra-reljefa i zida. Moskva.130 Jedinstvo forme i sadržaja Vladimir Tatlin: Café Pittoresque. Uz dinamični ritam spirale. u njoj bi na dinamičnoj asimetričnoj osi bio obješen valjak. Tatlin razvija novi tip skulpture iz kubističkih kolaža: to su kutni reljefi. u kojima bi se nalazile sobe za sastanke. 1964. Arhitektonska skulptura (hibrid — spoj skulpture i arhitekture). tu bi bio zastupljen i pravi pokret — svaki bi se objekt okretao oko svoje osi. industrijski proizvedenih. godine. Tatlina. 1917.

usana koji mogu biti raspoređeni kako vam se god sviđa.” Brancusijeve rane drvene skulpture (kombinacija arhajske figuracije i organske apstrakcije pod utjecajem afričke umjetnosti) grubo su tesane. klesane skulpture ekstremno pojednostavnjenih formi i one modelirane u glini i potom izlivene u bronci — uglačane do visokog sjaja kao izraz potrebe za apsolutnom formom. Constantin Brancusi: Usnula muza (druga verzija). 1904. Glava ima izraz sjete. sažimanje forme kojom se postiže redukcija objekta na vlastitu bit. 1909. “Kako sam se više približavao biti stvari. prva prava kubistička skulptura (od bronce). što je utjecalo na njegov budući rad. donji dio torza izgleda poput pozornice. Igra volumena: puno – prazno. . dok su mramorne. 1906. 1909. svaki komentar i interpretaciju motiva i svaku vizualnu iluziju: “Samo je istinito lijepo. “Glava se sastoji od očiju. 1909. Koncentracija. osobni faktor iz svojih skulptura. i to tako što umjetnik nastoji eliminirati svoj ego. 1916. Obrazovan kao klesar i stolar. dolazi u Pariz gdje je vidio izložbe afričke i orijentalne umjetnosti.Redukcija i stilizacija kiparske forme 131 Jedinstvo forme i sadržaja Picasso: Glava žene. Fragmentirani oblici s crteža prevedeni su u kompoziciju u prostoru. glava će i dalje ostati glava./10. konkavno – konveksno. Naum Gabo: Konstruirana glava br. nosa./10. tako sam nužno stvarao sve jednostavnije oblike. iako to nije bio odmah moj cilj” (C.” (Picasso) Pablo Picasso: Ženska glava. Translacija kubističkog dinamizma u trodimenzionalnu formu. Brancusi). 2. Constantin Brancusi: Usnula muza (prva verzija).

Motiv stupa: metafora apsolutnog. bez ikakvih detalja i osobnih značajki. koja vizualizira uznemirujuće razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Concorde. Stup je Brancusi najprije istesao u drvu.” Skulptura se sastoji od dva dijela: izdužene forme i postolja. “Skulpture” izgledaju kao uhvaćen i fiksiran uznemirujući trenutak avanture. koju su carinici smatrali običnim komadom metala i nisu prepoznali u njemu umjetničko djelo. 59 minuta i 40 sekundi.– 2003. 1938. tako da se čine udaljene. Godine 1927. Umjesto da mu poziraju modeli. U svojim studijama naravi percepcije Giacometti zaključuje da ga ne zadovoljava iluzija stvarnosti prikazivanjem nekih figura manjim. Svaki od tih dijelova je monolitna masa. Time se naglašava neizbježnost krhkosti i privremenosti ljudskog postojanja. važnost praznog prostora. Giacometti uvijek nudi likove kao da su viđeni iz daljine. Brancusi). zatvorenosti i monolitnosti. “Oblik koji bi se trebao proširiti i prekriti nebeski svod. Alberto Giacometti: Palača u 4 sata ujutro. otpremljen je u ropotarnicu povijesti. Targu Jiu. “Udaljenost između jedne i druge nozdrve je poput Sahare. Savršeni spoj koncepcije (let) i vitalne forme (ptica) — vitalizam. već ih on iznimno izdu- . Rumunjska. žuje i stanjuje: skulpture su poimane kao crteži u prostoru. 1919. Time ovo djelo dobiva karakter statičnosti. neograničena i varljiva” (A. kao simbolična kombinacija stabla i stupova hrama (sljedeće godine. nakon putovanja u SAD Brancusi “projektira” beskonačni stup visine nebodera). barem ne fizički. izraz je nutarnje čovjekove praznine koju ništa ne može ispuniti. Zahtijeva aktivnu ulogu gledatelja u tumačenju scene nalik na buđenje iz sna. 1976. Nadrealistički objekt nalik na scenografsku maketu. Primjer aerodinamične forme. Način na koji predmet zauzima prostor. pod utjecajem filozofije egzistencijalizma “prekrivene samoćom prostora” (Sartre). Giacometti). Usporedite ovu skulpturu s Concordeom. Charles Lindberg letio je od New Yorka do Pariza (5780 km) 33 sata i 30 min. Zbog komercijalne neisplativosti. 1932. zrakoplov koji podsjeća na pticu. “Skulptura je nenastanjena arhitektura” (C. Constantin Brancusi: Beskonačni stup. Skulptura postavljena u javnom prostoru: vertikalno postavljeni romboidi (oblici “nanizani na čeličnu šipku poput perli”) predstavljaju spomenik žrtvama fašizma u Rumunjskoj. “kavez” nalik na nadrealističku sliku kojoj je pridodana treća dimenzija. Umjetnik je vodio parnicu s carinskom službom SAD-a jer je ulazeći u zemlju trebao platiti carinu na ovu skulpturu. a ova je verzija stupa izlivena u bronci obojenoj zlatnom bojom. autor radi studije prolaznika na ulici.132 Jedinstvo forme i sadržaja Constantin Brancusi: Ptica u prostoru. Jedini nadzvučni putnički avion Concorde istu je udaljenost prevaljivao za 2 sata.

6 Klasičnost moderne termin Vesne Mikić Bauhaus 134 Utjecaj Bauhausa 137 De Stijl ili neoplasticizam 138 Moderna arhitektura 141 Purizam 142 Internacionalni stil 143 Urbano planiranje 144 Neboderska gradnja 152 Kuće u zraku 152 Organski funkcionalizam 155 133 Klasičnost moderne .

a sljedeće godine. Radionice imaju potpuno transparentnu “epidermu” koja ukida odvajanje konstrukcije od vanjskog prostora. bau — gradnja. Pod pritiskom konzervativnih krugova Bauhaus se 925. dvije grupe zgrada L tlocrta koje se presijecaju nastaju prema ideji jasnog razgraničavanja. 134 Klasičnost moderne Johannes Itten: Kugla boja. prema utopiji (Ittenova kružnica). boravak u zatvorenom prostoru više ne predstavlja suprotnost neograničenom eksterijeru: “eteriziranje” arhitekture. u novosagrađen kompleks zgrada čistih stereometrijskih oblika i uz apsolutnu dominaciju horizontala i vertikala. tj.) Ergonomsko oblikovanje: prilagođeno potrebama i fizionomiji čovjeka. prema idealu sinteze svih umjetnosti na čelu s arhitekturom koja pak treba odgovarati potrebama ljudi: arhitektura treba “poput prirode obuhvaćati cijeli čovjekov život”. Naši se pragovi oblikuju prema našim stopalima” (Élia Faure).” Bauhaus (Kuća graditelja) je akademija likovnih umjetnosti i škola za umjetnost i obrt (koncepcijske podijeljenosti) osnovana u Weimaru 99. seli u Dessau. koja će aktivno sudjelovati u preoblikovanju društva. Oscar Schlemmer. 99. U radionicama Bauhausa nastaju novi artikli i modeli masovne proizvodnje. kao slobodna i kreativna primjena stečenih znanja. Bauhaus je završilo otprilike 200 studenata. osposobljenih i umjetnika i obrtnika koji mogu raditi samostalno i kritički ocijeniti vlastite sposobnosti. Prema ideji “umjetnika kao obrtnika najviših kvaliteta” obuka je organizirana tako da svaki student dobiva poduku od jednog umjetnika i jednog majstora obrtnika. (Napravite usporedbu slike i zgrade. Prožimanje vertikala i horizontala podsjeća nas na Mondrianovo slikarstvo. Johannes Itten. ali ne izoliranja. i danas u uporabi (stojeće i zidne svjetiljke. Walter Gropius: Visoka škola za gradnju i umjetničko oblikovanje Bauhaus. Marcel Breuer. optičku ravnotežu boja koje miješanjem daju srednje sivi ton. Prvi put prozor nije poiman kao šupljina u zidu. “Naše stolice i naši kreveti prilagođeni su našem fizičkom liku. izvrstan primjer arhitekture s nenosivom staklenom fasadom (novost je da je staklena ovojnica i na uglovima) koja omogućuje maksimum dnevne svjetlosti u radionicama. Vasilij Kandinski. Laszlo Moholy-Nagy. 1926. novi oblici kuhinjskog posuđa…).Bauhaus “Pioniri jednostavnosti. različitih sadržaja. pod vodstvom arhitekta Waltera Gropiusa koji želi povezati sve likovne umjetnosti. Oni upoznaju cjelokupni proces proizvodnje. Dessau. Svjetlo i zrak struje. Projektiranje je vrhunac nastave. Predavači: Paul Klee. a nisu im nametnuti. s dolaskom nacionalsocijalista na vlast. Bauhaus se seli u Berlin. Međunarodna ekipa predavača pridonosi širenju utjecaja Bauhausa u svijetu. Sam zid je sada samo zastor i klimatska barijera.– 933. Njemačka. Godine 932. uhitila 32 učenika i zaključala sve prostorije. 1921. Josef Albers. (njem. metalni namještaj. Bauhaus je također izvršio standardizaciju građevnih dijelova. Dvanaestodijelna shema boja gdje komplementarne boje stoje polarno jedna drugoj i osnova su za harmonično slaganje boja. dok tvornički radnik nikada ne može upoznati više od jedne proizvodne faze. . prestao je s radom — policija je opkolila zgradu. Škola sagrađena kao “lonac za taljenje nove estetike s pomoću industrijskih tehnika”. haus — kuća) Njemačka. Tlocrt zgrade podsjeća na krila vjetrenjače. Oblici proizvoda prilagođeni su mogućnostima proizvodnog postupka i materijala.

.135 Klasičnost moderne Rasvjeta je riješena industrijskim standardnim rasvjetnim tijelima — neonskim cijevima.

Paradoksalna je činjenica da. kao alternativa klasičnomu modelu kompozicije. Telop je statična TV slika. na primjer za Berlin Alexanderplatz Alfreda Döblina iz 1929. aktivna 1980-ih. Logotip i ime prisvojila je engleska gothic grupa. postaje model za druge umjetnosti. 1922. gdje se različite atrakcije nižu bez vidljive međusobne veze —“montaža atrakcije”. zbog skupih materijala i kvalitetne izrade njihova je proizvodna cijena previsoka da budu lako dostupna roba. odjevne predmete. Filmska montaža nudi ključ čitanja i dešifriranja djela.Oscar Schlemmer: Logotip Bauhausa. obično sadrži pisane informacije. 136 Klasičnost moderne Marcel Breuer: Naslonjač. posebno kratkih elemenata ispresijecanih telopima prije izuma zvučnog filma 1930-ih. industrijskog materijala. harmonične i razložne. Primjer uspješne primjene dizajna u serijskoj proizvodnji: naslonjač je trodimenzionalni praktični predmet načinjen od metala. iako su djela Bauhausa. 1924. . načinjena prema načelu srednjovjekovnih majstor- skih radionica (umjesto umjetnika građanina — umjetnik obrtnik). Filmska montaža. Ferdinand Léger: Mehanički balet. 1926. Slikar Ferdinand Léger u Bauhausu snima Mehanički balet u kojemu animira dijelove lutaka. nalik na apstraktnu sliku. već postaju elitistički proizvodi izrađivani u malim serijama. fotograme i geometrijske likove montirajući sekvence tako da ritam montaže prati ritam glazbe. namijenjena masovnoj potrošnji. Filmska montaža inspirira se cirkusom. prema Ejzenštejnu. posebno književnu naraciju.

Danas “viseću kuhinju” imamo u gotovo svim domovima. Viseći kuhinjski ormari s policama. 1924.Utjecaj Bauhausa Margarete Schutte-Lihotzky: Frankfurtska kuhinja. 137 Klasičnost moderne . industrijski proizveden i standardiziran namještaj koji štedi prostor i olakšava rad — proizvod je detaljnih studija pokreta i potreba pri kuhanju.

Sjedinjenje umjetnosti i života. izgubila svoju društvenu ulogu.) Nizozemska.” (Spinoza) Piet Mondrian je osnivač neoplasticizma i pokretač časopisa De Stijl (izlazi od 1917. 97. . u arhitekturi i pokućstvu. povezivanjem logike plohe i boje postiže se purizam i spiritualnost umjetničkih djela.– 1928. raščlanjene su i dinamizirane mrežom okomitih (kao gibanje zraka iz središta sunca) i vodoravnih linija (kao putanja zemlje oko sunca). “Čovjek je postignuće prirode. međutim. Prema platonističkom vjerovanju u mogućnost savršene forme. Stil je postignuće čovjeka. Mondrian) Naziv De Stijl na nizozemskom znači “stil”— zamršene umjetnosti za zamršeno vrijeme. Reduciranjem slikarstva na osnovne elemente. (Naziv neoplasticizam deriviran od niz. 1931. Novi pristup prostoru slike. asketskom izrazu dodaje boju. Također. koja pod utjecajem suprematizma stvara protustvarnost. a iz toga proizlazi da je laž da je ‘ja’ subjekt glagola misliti”. eliminirana je umjetnikova “individualnost”. De Stijl je krajnja redukcija neprepoznatljivih formi Kandinskog na još osnovnije elemente boju i liniju prema zamisli rastera. 138 Klasičnost moderne Piet Mondrian: Kompozicija s dvije linije. pravi kutovi određuju strukturu slike — što je najveći mogući stupanj strogosti umjetničkog izražaja. De Stijl je “konkretna umjetnost”— termin označava apstraktnu umjetnost svedenu na osnovne geometrijske oblike. svjetlosti i urbanog života Manhattana. u skladu s Nietzscheovom tezom da “misao dolazi kad ona hoće. “Nisu slike to što želim. Theo van Doesburg (slikari).) u kojemu objavljuje mogućnost primjene neoplasticizma u trećoj dimenziji.” Pod utjecajem pokreta. Predstavnici: Piet Mondrian. U “čistom” neoplasticizmu umjetnost je. Gledatelju je nametnuta frontalnost pogleda.De Stijl ili neoplasticizam Umjetnost egzaktna poput matematike. “Umjetnost za ‘savršene ljude u savršenom društvu’.” (P.– 93. ja samo želim otkriti stvari. osnovnim tonovima. Godine 1929. članovi pokreta organiziraju druženja i diskusije Cercle et Carre (“krug i kvadrat”) kao novu umjetničku formu. Plohe komplementarnih boja u čistim. Mondrian svom strogom. Gerrit Rietveld (arhitekt). ravnim linijama i primarnim bojama želi postići savršenu ravnotežu kompozicije slike: “Uistinu moderan umjetnik svjesno doživljava apstrakciju u osjećaju ljepote” (Mondrian). Nieuwe Beelding u značenju “nova forma” ili “nova slika”. mrežne strukture linija koja prekriva površinu slike.

centra i rubova slike. po važnosti. na Rafaelovoj Atenskoj školi Platon pokazuje kažiprstom gore. a Aristotel.” (Mondrian) . kontrastiranjem primarnih boja i uravnoteženim okomitim i vodoravnim linijama. Strogom geometrijom Mondrian je isključio svako podsjećanje na izvanjski svijet želeći postići “univerzalnu harmoniju” formalnim eksperimentima. Parovi suprotnosti upravljaju svijetom i međusobno se smiruju: duh – tvar. okomito – vodoravno (prisjetimo se. a ta “nediscipliniranost” motiva podcrtana je uvučenim okvirom slikarskog platna. Slika se sastoji od obojenih pravokutnika ispresijecanih i podijeljenih mrežom crnih linija. zbog čega se slika doima kao da izlazi iz zida. “Okomite i vodoravne linije su izrazi dviju suprostavljenih snaga koje postoje posvuda i svime ovladavaju. predstavnik materijalističkog pravca u filozofiji.139 Klasičnost moderne Piet Mondrian: Kompozicija s crvenim. Stavljajući plohe u rešetku. Njihov uzajamni odnos čini život. Mondrian odbacuje hijerarhiju. na način sinkopiranih kros-ritmova jazza. 1930. dlan ruke okrenuo je prema zemlji). posebno boogie-woogieja (podsjetimo se. boja – oblik. Mondrian predviđa da u skoroj budućnosti “nećemo imati potrebu za slikarstvom i skulpturom jer ćemo živjeti u “ostvarenoj” umjetnosti. žutim i plavim. Rešetka linija predstavlja plan i prometne tokove grada (na kasnijim su djelima i linije obojene). Mreža crnih linija (koju slika uz pomoć ljepljive vrpce) modulirana je u bezbroj varijacija. Obojeni pravokutnici čini se da izlaze izvan formata slike. Svijet je prema Mondrianu uređen i skladan. apstraktno slikarstvo često kao uzor uzima glazbu).

dinamična. 1959. širine. Na taj način arhitektura se doima kao da lebdi. izveden od viktorijanske sklopive stolice kao trodimenzionalni ekvivalent mondrianovske slike. Ova arhitektura je po svojim svojstvima: elementarna. 1917. crveno “pluta”. Jezik boja: žuta “isijava”. no istodobno vrlo funkcionalan (u pomirenosti forme i sadržaja). Prije se može reći da izbacuje funkcionalne prostorne jedinice (kao i zidne plohe. ugaonim prozorima i kliznim paravanima ritmiziran i podijeljen na manje cjeline. 1924. 140 Klasičnost moderne Verner Panton: Panton.Gerrit Thomas Rietveld: Crveni i plavi naslonjač. osim na stolicu. što znači da ne pokušava zamrznuti različite funkcionalne prostorne ćelije u jednoj zatvorenoj kocki. Utrecht. plavo se “povlači”. antikubična formom. korištena je crna — na otvorenoj čeličnoj konstrukciji i betonskim pločama. (proizvođač je Vitra) Stolica od jednog komada poliuretanske pjene. Nizozemska. na kojima je doslikan raster bijelih kvadrata. I s pomoću dimenzija visine. Prilagodljiva je izrazitoj mobilnosti ljudi u modernoj zapadnoj civilizaciji u kojoj se smanjuje važnost tradicionalnih zajednica./60. funkcionalna. dubine i vremena (tj. Načela De Stijla. Monoforma. Prema ideji totalnog dizajna Rietveld u projektu naslonjača polazi od kocke. Gerrit Thomas Rietveld: Kuća Schröder. pa tako i obiteljskih i teritorijalnih veza. sjedala i nasloni naslonjača ubuduće će imati zakrivljene površine radi veće udobnosti i strukturalne čvrstoće. Umjesto primarnih boja De Stijla. takoreći prkosi gravitacijskim silama prirode. balkone i sl. Rietveld je primijenio i na kuću za gospođu Schröder — tipičnu destijlovsku apstrakciju primijenio je u trodimenzionalnom prostoru koristeći industrijski proizvedeni namještaj od skandinavskog svijanog drveta. Autor poslije odstupa od načela neoplasticizma. stolica nalikuje na plameni jezičak. Iako potpuno praktična (udobna). bez prethodnih uzora. nemonumentalna. Slavni komad pokućstva oblikovan poput skulpture. imaginarnog četverodimenzionalnog entiteta) postiže potpuno novi plastični izražaj u otvorenom prostoru. “Nova arhitektura je antikubična. primarne boje uokvirene su crnim linearnim rubom. ekonomična. antidekorativna bojom. čiji statični oblik razbija presijecanjem planova.) centrifugalno iz jezgre kocke. što poslije kod Le Corbusiera postaje “slobodan plan”. . Gornja etaža kuće ostaje jedinstven volumen.

primjerice ekonomske. Autor je osmislio cjelinu urbanog prostora — drvored uz rijeku. treba uzeti u obzir i vanjski ili urbanistički prostor. Građevina nije isključivo zbroj širina. shvatiti i doživjeti jedino neposrednim iskustvom — unutarnji prostor je “sadržaj” arhitektonskog djela. osim unutarnjeg prostora određenog građevinom. postupno ga sagledava iz više različitih točki. četvrtu dimenziju. tehničke. Taj unutarnji prostor osnovni je element arhitektonskog djela. s više mjesta. na ulazu u centar grada. Intervencija u povijesnu jezgru grada. s jedne strane mosta široki trg. Unutarnji prostor koji nas okružuje i “obuhvaća” ostaje. socijalne. Balustrade i dvije razine mosta napravljeni su prema uzoru na venecijanske mostove. svakodnevni život i rad (“crna tvornica” zamijenjena je “zelenom tvornicom” gdje je radniku osigurano SUNCE. unutarnji prostor i “omotač” najčešće se međusobno uvjetuju i međuzavisni su (iako ne mora uvijek biti tako). 141 Klasičnost moderne . nego okvir i scena na kojoj se događa naš sadašnji. glavni kriterij za prosudbu neke građevine i odlučuje o cjelokupnom estetskom dojmu.– 1940. recimo tako: “daje” prostoru “unutarnju” povezanost. a ta je vrijeme. nadilazi granice i te “četvrte dimenzije”. ZELENILO). vrednovanju ili pisanju studije o nekom arhitektonskom djelu. Trebalo je proširiti postojeći most koji je postao premalen za sve gušći promet. Jože Plečnik: promenada uz rijeku s Tromostovljem. a zidovi su njegov “omotač” ili “ovojnica”. Ipak. Kad se čovjek nalazi u arhitektonskom objektu. Ljubljana. prostorne i dekorativne vrijednosti jer svi ti faktori čine realnost građevine. Interijer. dakako. pod različitim kutovima i tako stvara za sebe tzv. sa stubištem koje vodi do niže razine s javnim toaletom. funkcionalne. Postoji još jedna bitna sastavnica arhitekture koju nerijetko previđamo. PROSTOR. zidnom omotaču. svagdašnji. 1928. dužina i visina raznih elemenata. U promatranju. Umjesto toga. ali i čitav niz vrijednosti koji obilježava gradnju. nego skup mjera praznog. no to i nije tako “neobično” ako shvatimo da arhitektura nije samo umjetnost ili pak oblik “zapisa” ljudi iz bliže ili dalje prošlosti. Plečnik je dodao još dva mosta za pješake. Slovenija. a s druge natkrivenu tržnicu s kolonadom. No materijal je nov — armirani beton. izvedena s poštovanjem prema zatečenom okolišu. a moguće ga je obuhvatiti. unutarnjeg prostora u kojem se ljudi kreću i žive.Moderna arhitektura Arhitektura slobodnog plana. prostor koji je sadržan u arhitektonskom volumenu.

odnosno kao proporcija. Francuska. ali i estetsku funkciju: 142 Klasičnost moderne (lat. preciznosti i intelektualnosti. “rokoko” kubizam: “kubizam je mrtav”. potrepštinama. Predstavnici: Charles Édouard Jeanneret zvan Le Corbusier. a osnovni je faktor purizma broj — kao pravilo numeričke podjele strukture naših misli. inženjerstvo. preciznosti i vjernosti “koncepciji”. izdaju časopis Esprit Nouveau. ima uvijek isto značenje za svakoga. “Konstrukcija ideje. purus — čist) Pariz. industrijski dizajn. Amedée Ozenfant. kao platformu za rasprave o estetici u doba strojeva: “Kuća je stroj za stanovanje” (franc. Le Corbusier 9. jednostavnost. Godine 98. svaki njegov organ rezultat stalne prilagodbe funkcionalnim potrebama. putovanju dakle stvarnom i metaforičnom (prema prošlosti). Slikarstvo purizma zadržava figurativnost i prepoznatljiv motiv. harmonija proporcija. u Parizu Le Corbusier i Amedée Ozenfant objavljuju manifest Poslije kubizma. vrijednosti. na svom znamenitom putovanju u Istanbul i Atenu. ali je nužna. Arhitektura. sve se to bavi stalnim ljudskim potrebama — za prebivanjem. dok slobodna spiralna linija za jedne može predstavljati zmiju. komunikacijom. pod utjecajem građevina stroge geometrije. 98. Takve standardizirane kuće poslije postaju pravilo . ali ono ne smije biti slikovito ni slučajno. a drugi u njoj mogu vidjeti vrtlog. kocka. stoga je logički zaključak da funkcionalni pristup tim potrebama može biti samo humanistički: proporcije humanističke umjetnosti su proporcije određene ljudskim potrebama. oblik bez sekundarnih asocijacija. djela i djela prirode.” (Le Corbusier) Purizam je umjetnost (slikarstva. machine à habiter).” Funkcionalnost = preciznost. bjeline pročelja pod blještavim slojem vapna i dominacije kvadrata. čak je i ljudsko tijelo. ali prije svega arhitekture) koja teži “čistoći kristala”.Purizam “Umjetnost nije korisna. u kojemu napadaju kasni kubizam koji je postao dekorativni stil. Pierre Jeanneret. Funkcionalno podrazumijeva korisno. Od 920. već napravljeno prema idealu jasnoće. Oblik može biti primaran ili sekundaran: u tom smislu. kocke i kugle dolazi na ideju domino (zgrade slagane poput domina ili lego kocaka) sustava gradnje — prototipa stambenih jedinica za masovnu proizvodnju.

urbanizmu — grade se višekatnice bez prednjeg i stražnjeg pročelja između kojih su Drugi nazivi: moderna. tj.” (Ludwig Mies van der Rohe) Industrijska revolucija je “osnovni događaj” koji je doveo do pojave moderne arhitekture: zahvaljujući novim tehnikama i materijalima gradnje (čelične konstrukcije. rada. Godine 922. uz pomoć boje. funkcionalizam. vratima harmonika i paravanskim zidovima može se lako reorganizirati prema želji i potrebama korisnika. prozori su “svjetlosni topovi”. armirani beton. zelena boja fasade “utapa” zgradu u vrtove ili među drveće. ili prozorima različitih stupnjeva propusnosti i obojenosti ostakljenja ritmizira interijer. standardizirana tipologija i serijska proizvodnja velikih socijalnih stambenih zgrada za jeftino i humano stanovanje: najučinkovitiji način građenja izveden je iz racionalizacije i standardizacije — kao “proizvodnja arhitekture” tj. dok su različite urbane funkcije poput prometa. simetrični. Interijer stana je otvoren. opremljen industrijski proizvedenim namještajem. . formirajući svojevrsnu krunu grada usred velike zelene površine. traže se načini za stvaranje “objektivne” arhitekture. Hram Partenon za njega je “znalačko.modernizma (i na njihovu je tragu začet i Novi Zagreb). “gradnja u tvornici”. Najveće su se promjene zbile u gradogradnji. kostur građevine postaje odlučujući faktor projekta. U arhitekturi se uvodi pojam socijalne stambene izgradnje. a kliznim vratima. Le Corbusier stvara model “police za boce”: čelična konstrukcija drži zgradu. Osnovna jedinica (ćelija) je stan. Le Corbusier se zaista koristi svjetlošću kao materijalom. radi projekt Suvremeni grad za tri milijuna stanovnika: urbano planiranje s nizom od 24 nebodera oko središnje prometnice. 143 Klasičnost moderne Internacionalni stil “Manje je više. Interijer je napravljen prema “slobodnom planu” u kojemu ništa ne staje na put svjetlosti. velike staklene opne). 95. Nove industrijske tehnike primijenjene su na arhitekturu i urbano planiranje. stanovanja. u rasteru nosivih stupova zidovi su samo plašt. korektno i veličanstveno umijeće volumena ujedinjenih svjetlošću”. oslobođeni nosive funkcije. Boje su vješto korištene — npr. rekreacije jasno definirane i strogo odijeljene.

ravnim avenijama — u obrambeni opkop umetnuta je pruga podzemne željeznice (U-bahn). ali ne i obrnuto. ravnije ulice pogodnije su za parade i svečanosti. Rusija. modernizirala infrastrukturu i ustanovila simboličnu političku kontrolu nad gradom. stoljeća. Široke. Njegova urbanistička reforma Pariza s probijanjem širokih bulevara racionalizirala je kretanje gradom. grad je osnovao Petar Veliki početkom 8. u skladu s novim vremenom i potrebama modernog čovjeka.ostavljeni veliki zeleni prostori (umjesto manjih kuća odijeljenih uskim ulicama).– 870. povezanih glavnom osi u smjeru istok – zapad. u stilu klasicizma francuski inženjer Pierre-Charles L’Enfant na močvarnom području oko rijeke Potomac. prema Rousseau “gradovi su konačna zamka ljudskog duha”. Arhitekti promišljaju o svjetlosti.” (Aldo Rossi) Grad je ljudska institucija. Riječ je o originalnom primjeru kako se moderni ortogonalni masterplan može smjestiti u srednjovjekovni grad. koja završava Capitolom. stoljeću također je utjecala ideja “grada-vrta” Ebenezera Howarda s kraja 9. koja vodi do Bijele kuće. Washington. i manjom osi u smjeru sjever – jug. stoljeća: grad je okružen zelenim pojasom koji proizvodi dovoljno hrane za njegove stanovnike. stare je gradske fortifikacijske zidine zamijenio širokim. suprotstavljen je strah da bi nekontrolirana industrijalizacija mogla uništiti ne samo civilizaciju već i život na Zemlji. i satelitskim “gradovima-vrtovima” kako mu se nikada ne bi drastično povećao broj 144 Klasičnost moderne . Raster grada sastoji se od 3 avenija koje simboliziraju tadašnji broj država u Uniji (danas ih ima 50). prijestolnicu SAD-a projektirao je 790. planu i funkciji gradnje na novi način.– 872. Urbano planiranje “Povijest grada je povijest arhitekture. Prva moderna prijestolnica napravljena ex novo prema generalnom planu je Sankt Peterburg. Temelje modernoj koncepciji grada postavio je barun Haussmann u Parizu 853. Zgrade jednog razdoblja nemaju samo estetske nego i strukturalne sličnosti. Na urbano planiranje u 20. Ludwig Forster u Beču 859. Odnos prema industrijalizaciji ostaje podijeljen: uvjerenju da industrijsko društvo može ostvariti pravi radosni poredak u svijetu.

U Ville Radieusse pročelja zgrada su uvučena ili izjednačena s linijom ulice. Na 4. Karl Marx u Komunističkom manifestu 848. već otvorene površine određene razmakom između zgrada. rad. tako glasi moto moderne arhitekture iako je ona “svoje izražajne načine odredila polazeći od određenog shvaćanja društva. CIAM-u. Stambeni neboderi omogućuju visoku gustoću populacije bez velike izgrađenosti terena. promet. a kupaonica je odvojena od toaleta. pod vodstvom Le Corbusiera osnovan je CIAM (francuski akronim za Međunarodni kongres moderne arhitekture) upravo radi povezivanja umjetnosti i industrije.. odmor. stoljeća su: stanovanje. velika većina angažiranih radnika je NKV. Grad nema zidina ni ulica. CIAM-u na brodu koji je krstario Sredozemljem od Marseillesa do Atene 933. skladišta i teretni promet. prije svega neoplasticizma. Osnova Atenske povelje je Le Corbusierova vizija modernoga grada i novoga gradskog cityscapea (krajolika grada). To su sve osobine arhitekture novog internacionalnog stila koji je jasno definiran na 4. Godine 928. )” (Giulio Carlo Argan. koji je jednak najmanje dvostrukoj visini bloka. a izražava se jezikom apstraktne umjetnosti. koji osigurava zdravo stanovanje s dovoljno zraka. a ne više prirode (ali prvo uključuje drugo. raspored sadržaja u gradu je hijerarhijski: poslovna zona (gradska jezgra). Gustoća naseljenosti i slobodne površine povećavaju se s visinom zgrade. Zelenilo. — Zračeći grad). U deklaraciji kongresa zahtijeva se racionalizacija i standardizacija gradnje radi pojednostavnjenja metoda rada na gradilištu i u tvornici. teoretičar arhitekture). zona putničkog željezničkog i avionskog prometa.stanovnika.. Prostor. Takav grad-vrt kao ideja zasniva se na nužnosti korištenja automobila i funkcionalne odijeljenosti komponenti urbanog života (stanovanje. rekreacija. laka industrija. skicirana je Atenska povelja gdje su formulirana načela funkcionalističkog urbanizma.. čime se smanjuje broj kvalificirane radne snage — uz visokoobrazovane stručnjake. Osnovne funkcije grada 20. sunca i svjetla za sve društvene slojeve. Ponovimo. proizvodnja. koji su u manjini. prijevoz). teška industrija (s kojom završava gradsko područje). a pješaku vlastite površine za zadržavanje i kretanje. iznosi ideju o postupnom uklanjanju razlike između grada i sela putem ujednačenog naseljavanja cijele Zemlje. u tipskom stanu dnevna soba okrenuta je prema jugu i zapadu. 145 Klasičnost moderne . Ville Radieusse (franc. stambena zona (tu bi bila Unitè d’habitation. tzv. vidi sljedeću ilustraciju). zona hotela i ambasada. Sunce. zeleni pojas.

Njime se unaprijed planira razvoj grada: zoniranje gustoće izgradnje. 146 Klasičnost moderne sunca nadprozornicima. Moderna arhitektura je racionalna. 1947. standardnih. montažni postupak kod građenja i uporaba gotovih. Unitè d’habitation). sadržava 337 dvoetažnih stanova povezanih unutrašnjim stubištem (vertikalno susjedstvo).– 1952. a izvan zgrade postoje samo vegetacija i prometnice. brisoleji). vodoravnim rešetkama od betona (tzv.a dobio je potvrdu i u SAD-u 932. opasnost od stvaranja uniformiranog. Javlja se. Marseille. “društveni kondenzator” u kojemu su okupljeni svi sadržaji (uredi. metal. Primjer megastrukture modernog urbanizma za predgrađa velikih gradova. . Francuska. “Glavni instinkt svakog živog stvorenja jest da osigurava sebi prebivalište. trgovine. Le Corbusier: Stambena jedinica (franc. Zgrada je dobila nadimak “sanduk na potpornjima”. egzaktna i veličanstvena igra građevina okupljenih pod suncem”. Osnova modernog urbanizma je generalni urbanistički plan (GUP). staklo. plan glavne prometne mreže i komunalne infrastrukture. otuđenog života u masama. od straha da ne vide što su korisnici napravili u njima. Rabe se novi materijali koje ne nalazimo u prirodi: beton. Zgrada je duga 165 m.” (Le Corbusier) Prema Le Corbusierovoj ideji kuće-stroja. stanovanja i radnih mjesta. koji se donosi za cijelo gradsko područje odjednom u mjerilu  : 0 000. Grad je živi organizam koji se neprekidno mijenja i uglavnom raste. Pojam “civilizacija” dolazi od “gradski život”. opreka je “primitivizam”. hotel. stanovanje u serijskoj tipskoj kući dostupno je svakome. međutim. za razdoblje od 20 do 25 godina. modularnih elemenata nameće jednostavnu igru geometrijskih shema kao najprikladnije sredstvo za arhitektonsko izražavanje. koja ima unutarnje ulice. igralište i bazen na krovu… ). ali i poetična: “svjesna. Ta izvučena rešetka postala je uobičajeni detalj arhitekture moderne u krajevima vruće klime. Ćelijska struktura rastvorena je betonskim balkonima. skulpturalni detalj pročelja koji mu daje efekt trodimenzionalnosti i igre svjetla i sjene. zgrada kao “stroj za stanovanje”. pa čak i trgovačku. s izložbom europske arhitekture u njujorškoj MoMA-i te s dolaskom izbjeglica iz Njemačke (nakon dolaska na vlast nacionalsocijalista) Waltera Gropiusa i Ludwiga Miesa van der Rohea. interijer je zaštićen od Neki arhitekti ne posjećuju zgrade koje su projektirali. visoka 150 m (18 katova). škola. jaslice.

a iza jezera je beskrajno prostranstvo džungle. Svaka zgrada svojim oblikom treba izražavati svoju funkciju u zajednici (u zemljama tzv. Stolna crkva (katedrala) je smještena u novoj prijestolnici Brazila na glavnom Trgu triju vlasti sa zgradama parlamenta.– 1970. Grad iz zraka prema njihovoj zamisli treba izgledati kao ptica s raširenim krilima. usred prašume vode izgradnju potpuno novoga glavnoga grada Brasílije. Brasílija se razvija u dva grada: monumentalno sjedište državne uprave i poduzetnika. bez krovnog vijenca i strehe. zoniran u zasebne četvrti koje odgovaraju klasnim strukturama. matematički određena forma može se usporediti s nefigurativnim slikarstvom. — Arhitektura moderne više nije masa. ili tzv. Arhitektonska skulptura. Međutim. ali isto tako bez trošnih kuća i starih stvari? 147 Klasičnost moderne Formalne osobine internacionalnog stila — Arhitektonski oblici moraju logički proizlaziti iz svrhe i namjene građevine. moderna je arhitektura bila simbol rođenja nacije ili države). Gradnja zgrade kao slaganje domina (vidi malu sliku na prethodnoj stranici). 1958. gradu bez povijesti i memorije. konstrukcija od čelika i armiranog betona na koju je razapet nenosivi plašt. Na prozorima zgrada državne uprave nema zaštite od sunca (poput brisoleja) — iskazana je potpuna ravnodušnost prema lokalnoj klimi. Brazil. pa je ovaj stil nazvan dekadentni formalizam (pokušajte objasniti taj termin). nego volumen. Osnovna osobina građevine je vješto korištenje armiranog betona kojim su izvedene komplicirane i hiperbolički zakrivljene površine elegantne crkve koja oblikom podsjeća na trnovu krunu. otvorenim i često asimetričnim interijerom. modularni sustav gradnje). vlade i suda (zakonodavne. francuski prozori koji se otvaraju prema van. — Ritmička kompozicija pravilnih oblika koji se ponavljaju (repetitivnost. koji su zrakoplovima iz Rija stizali na posao. često od stakla (ovješena fasada ili zid-zavjesa). — Nema dekoracije u smislu “nalijepljenih ukrasa”. Jednostavni geometrijski oblici. Lucio Costa i Oscar Niemeyer od 1957. simbol Kristove muke. tehnička savršenost detalja i korektne proporcije kao estetska kvaliteta. Iza tih zgrada je umjetno jezero. prostor je sada definiran ovješenim pregradama ili staklenim paravanima. Umjesto zidovima. Trećeg svijeta Azije. Krov je ravan. izvršne i sudske vlasti). i grad sirotinjskih straćara ili favela. Srednje i Južne Amerike. Apstraktna. Kao i Ville Radieuse to je podijeljen grad. — Zgrada se volumenom doima nematerijalnom i bestežinskom u geometrijskoj čistoći glatkih površina (poput domina).Oscar Niemeyer: Katedrala Gospe od Fatime. koncepcija slobodnog tlocrta na višoj razini fluidnosti i prožimanja oblika. umjesto toga: elegancija materijala. Brasília. kao i iz tehnologije gradnje. Biste li željeli živjeti u potpuno novom gradu. kao slika nejednakosti među ljudima. . Prozori su često klizni — otvaraju se u stranu.

Vrt na krovu kojim se nadoknađuje onaj dio tla koji pokriva kuća.113 cm pleksus. 1948. Zgrada sagrađena prema načelu kubičnog konstruktivizma: gole fasade (potpuni izostanak bilo kakve dekoracije). Tako ni raspored prozora (fenestracija) ne mora pratiti ritam konstrukcije. 1929. koji nosi teret mase zgrade. Zemlja i zelenilo na mjestu tradicionalnog krovišta služe kao zaštita od hladnoće i vlage zimi. visina zidova u stanu s obzirom na visinu ljudi standardizirana je na 2. 2. Prikazan je homo novus uzdignute ruke. 4. Albert Einstein je modulor nazvao “mjerilom proporcija koje loše čini napornim a dobro lakim”. Omogućen razdvajanjem nosivog sustava i pročelja. Princip slobodnog plana omogućuje fluidnost prostora. presijecanjem prostora stubištem koji uvodi element spiralne rotacije. ravni krov. zid postaje opna koja visi na konzolno istaknutim dijelovima vodoravnoga nosivog sustava. 5. tzv. Le Corbusier je čak napisao Poemu pravom kutu. Francuska. Mjera za odnos čovjeka prema prostoru. Uvođenje pokreta u prostornu koncepciju — mase prodiru jedna u drugu (tzv. Le Corbusier: Modulor. već funkcionalne zahtjeve prostorija koje su iza prozora. dominacija ravnih linija. međuodnos njegovih četiriju osnovnih veličina (visina) čini osnovu ergonomskog projektiranja u pokušaju “racionalizacije iracionalnog”: 86 cm položena ruka. Slobodno oblikovanje pročelja rezultat je oslobođenja fasade njene tradicionalne uloge nošenja. proporcionirani u skladu s modulorom.Le Corbusier: Vila Savoye. Jedine fiksne točke su kuhinja i kupaonica.60 m). trakasti prozor. Umjesto izbušenog zida koji podupire. 148 Klasičnost moderne Le Corbusierovih pet točaka za gradnju građanske vile (poput vile Savoye) . Proporcijski sustav za standardiziranje dimenzija arhitektonskog prostora (npr. Kvadratni tlocrt “omekšan” je unutarnjom asimetrijom. zidovi dematerijalizirani velikim staklenim plohama. od vrućine ljeti. 3. Slobodno oblikovanje tlocrta — nosivi stupovi strukturalno su odvojeni od nenosivih pregradnih zidova koji postaju lagane i mobilne pregrade. . gradnja armiranim betonom omogućuje odvajanje nosive konstrukcije i zidova. “Arhitektonska promenada”— rampa koja povezuje prizemlje i prvi kat. a prema humanističkom načelu prava na svjetlo i vidik. 226 cm vršci prstiju uzdignute ruke. Piloti (tanki stupovi) koji masu (kubus građevine) odižu od tla (kako bi prirodni okoliš mogao netaknuto i slobodno teći). Poissy. interpenetracija). Godine 1955. Kontinuirani horizontalni klizni prozor. 182 cm vrh glave.

Odnos između nosive konstrukcije i zidova arhitekt zamišlja kao odnos “kosti i kože” zgrade. Kombinacija šarenog mramora (zeleni) i metala do tada je bila nezamisliva. jeftini materijali. van der Rohe). Paravanski zidovi neovisni o nosivoj strukturi usmjeravaju kretanje posjetitelja. Vitki stupovi pridržavaju krov koji izlazi u okolni prostor. gradnje kao skupa bijelih paralelopipeda: “Nemoguće je napredovati gledajući unatrag. 1929. Prema ideji totalnog dizajna (Gesamtkunstwerka). Što mislite o feng shui metodi uređenja interijera? Ludwig Mies van der Rohe: stolica Barcelona. Osam čeličnih križnih stupova nose ravan krov. centrifugalan raspored slobodnostojećih pregradnih zidova od zelenog stakla — zbog iluzionističke naravi materijala i boja nastaju novi prostorni odnosi. godine. Miesov rad označava praktični početak internacionalnog stila.Ludwig Mies van der Rohe: Njemački paviljon na Svjetskoj izložbi u Barceloni. van der Rohe) . nemaju nosivu ulogu. Oblikovanje komada namještaja produžena je ruka arhitektonske misli. zajedno su korišteni skupocjeni i obični. isti je autor oblikovao namještaj u interijeru.” (M.” Autor provodi redukciju graditeljskih zadataka na razinu industrijskog dizajna velikih dimenzija: “gotovo ništa” (M. Španjolska. “nevidljivost” ostakljenih površina… 149 Klasičnost moderne Transparentni stakleni zid predstavlja “nazočnost izočnosti”. na Španjolskom trgu Ludwig Mies van der Rohe paviljonom Njemačke realizira revolucionarnu koncepciju prostora koji slobodno fluktuira među zidovima. Zavarene i kromirane čelične šipke. hegelovsko “ostvarenje samosvijesti” arhitekture. Rafiniranost. Prva doslovna realizacija Le Corbusierova slobodnog plana! Za potrebe Svjetske izložbe u Barceloni 1929. “Za nas je struktura filozofski pojam. čistoća oblika. monumentalnost građevine. 1929. Umjetnost “gotovo ničega”. sjedeće plohe tapecirane telećim boksom s gumbima. zidovi su slobodnostojeći. postavljenim poput paravana. tj. Zgrada je napravljena pod utjecajem slikarstva suprematizma i neoplasticizma: pravokutan tlocrt. “Ekonomičnost” arhitektonskog izraza. grupiranje masa. Struktura je cjelina. do posljednjeg detalja — sve što izražava istu ideju. Arhitektonski okvir je “prazan vrč”. od vrha do dna. Objasnite međuovisnost interijera i arhitekture. jednostavnost. Korištenje arhitekture je dogradnja prostora sadržajem.

“bez tajni. omiljeni materijal arhitekata moderne koristio kao beton brut (u prijevodu: sirovi beton). 1951. nalikuju na proreze u zidu izvana. Ponekad bi betonsku površinu izudarali čekićem da se dobije “nagrizeni” efekt. što simbolizira činjenicu da je crkva sagrađena na mjestu poganskog hrama Sunca: građevina je cjelinom i detaljima izraz poštovanja prema regionalnoj tradiciji. “Ljuskasti” oblici čine skladnu cjelinu. suvremena oznaka posvećenog prostora. Brutalizam — pokret u arhitekturi 960-ih i 970-ih godina. struktura od obijeljenog betona. otvori su okrenuti prema Sunčevoj putanji. . Nema komunikacije između unutarnjeg i vanjskog prostora.” Genius loci — lat. Jednostavan program sakralne građevine malih dimenzija: pravokutni brod. na strani svijeta na kojoj zalazi Sunce). sirovog betona — brutalizam (“sirovost” betona na koji je otisnuta struktura drvene oplate): svjesno otkrivanje graditeljskog procesa zamjenjuje raniji Le Corbusierov purizam. tri polucilindrične kapele ispod tornjeva. prikrivanja funkcije i funkcioniranja gradnje”. gdje se prema koncepciji “istine materijala” strukturalni elementi zgrade ostavljaju izloženi kako bi suština zgrade bila svima vidljiva i razumljiva. karakteristična atmosfera mjesta koja ga definira. na vrhu brda. S tim u vezi u arhitekturi se javlja “kritički regionalizam”. Bočne kapele su osvijetljene odozgo. treba se potruditi i pronaći ih “kao ulaz u pećinu u planini”. čime se krši tradicionalna ikonografija (prema kojoj uvijek mora biti na zapadu. Ulaz je južno orijentiran. Prozorski otvori su mali. Krov s divovskim oborinskim odvodom načinjen je od grubog. “duh mjesta”. Dominantni betonski krov možemo usporediti s renesansnom kupolom jer je. Francuska. Takav je pristup anti-estetski. armiranobetonski kostur je skriven. u blago valovitom krajoliku. čime je postignut metafizički učinak vitraža. Hodočasnička kapela. humanističkoj moderni. romantizma. dok je u interijeru prirodna svjetlost koja dopire u prostor crkve filtrirana raznobojnim staklima. vrata su skrivena. označava prijelaz ka tzv. Rochamp. Položaj kapele je simboličan. “Guranje vjernika blago nagnutim površinama prema glavnom oltaru.– 1955.150 Klasičnost moderne Le Corbusier: kapela NotreDame-du-Haut. kao i ona. Le Corbusier je beton. kalupi u koje je lijevan cement i ostavljan da se skrutne. Na Unitè d’habitation u Marseillesu vidljive su drvene udlage.

predstavljajući postupan prijelaz između zatvorenog i otvorenog prostora. Za razliku od europskog urbaniteta gdje je cjelina određena granicama i definirana osima. Kahn). tehnikom gradnje i odabirom materijala… Sakralna arhitektura ili priziva tradicionalne forme kako bi utjelovila autoritet naručitelja. peta. umjetnik instinktivno zadržava oznake koje upućuju na to kako je što nastalo. ili teži suvremenosti kako bi se naručitelj afirmirao kao kontinuirano aktualan. Simetrična kompozicija s dvije ritmizirane zgrade i plazom otvorenom prema Pacifiku. nezavršen u neprekidnom širenju. već njime gradi i sakralnu arhitekturu. U arhitekturi. “Prugama obojen konj nije zebra” (L.– 1965.” (L. Kahn) . beton kao gradbeni materijal je nepokriven i neobojan). industrijske zgrade.) gdje mu se svidi i potom ležerno iskoračuje pred automobile i prelazi na drugu stranu. Kalifornija. Crkva ima tri broda odijeljena kaneliranim stupovima bez baze i kapitela. “Ne možeš naučiti ništa što već nije dio tebe. Kahn naglašava važnost razrješenja odnosa između ljudske mjere i mjere automobila. SAD. kao moćna os nezavršena s obje strane prema ideji “ekspanzije prema beskonačnosti”. gradnje trgovačkih središta na periferiji i razgradnje urbane jezgre (što mislite o tome?).. američki grad je fragmentiran. Kahn: Salk Institute. “što u stvari zgrada želi biti” (brutalizam. Suprotstavljanje kostura (nosivog okvira) i ispune (nenosive zidne ovojnice). 1922. Uočio je duboku odbojnost između automobila i grada. kao i fatalne veze između potrošačkog društva./23. ali taj “obični” materijal ne koristi samo za “utilitarne”. podna fasada. Konstrukcija je zatvorena svojevrsnim klaustrom sagrađenim od obojene staklene opeke (kao podsjećanje na gotičke vitraže).Auguste Perret: Notre-Dame du Raincy. 151 Klasičnost moderne Louis I. kao i u cjelokupnoj umjetnosti. La Jolla. To nije trg-vrt već trg “od kamena” kao tzv. Crkva i država kao naručitelji projekta preispituju moć arhitekture kao nacionalnog ili vjerskog simbola — oblikom. 200. Asimetrična arhitektura “gotovo ničega” (čija je to izjava?). 1959. Prisjetimo se već rečenog: Perret je prvi arhitekt koji gradi armiranim betonom.. Francuska. Rumunjski umjetnik Christian Alexa suprotstavlja se društvenom ustroju/sistemu su-oblikujući ga: konstruira osobne pješačke prijelaze od bijelog vinila koje postavlja na cesti (New York.

simbol uspjeha i moći koja pobjeđuje gravitaciju i komunicira s nebom. visina građevina modernog europskoga grada raste od središta prema predgrađu. rođen je u New Yorku i Chicagu oko 870. Modularnu jedinicu pritom predstavlja prostorija određenih dimenzija koja se ponavlja u identičnome nizu./85. Neboder./89. antigotički je jer ne teži nezemaljskim visinama. Forma nebodera je neka vrsta ekspresionizma arhitekture. niču poput geoloških formacija prema ideji “komprimiranja” ljudi kako bi se ostavilo mjesta za “prazne”. Neboderi su sveprisutni. 1927. von Siemes. a ne na historicistički način imitiranja prošlih stilova. iako sličan gotičkom. već ovladavanju “ovoga svijeta”. 880.) prva je dosegnula 08 m visine unatoč masivnim kamenim zidovima. no ona ne bi imala smisla bez izuma dizala (električno dizalo izumio je W. . Još od doba ranokršćanskih zvonika toranj je najizrazitija arhitektonska forma. Jezgre američkih gradova odraz su “kulture sažimanja” (skyline.Neboderska gradnja Kuće u zraku Internacionalni stil potiče gradnju nebodera u nekoj vrsti totalitarnog programa. Pulitzerova zgrada u New Yorku (888. što je izvana vidljivo horizontalnim repetitivnim ritmom prozora. odnosno prirodne prostore. Neboderska gradnja uspješno je primijenjena na prenapučene suvremene azijske gradove gdje danas niču najviše zgrade na svijetu. U New Yorku se 930-ih kao posljedica rasta cijena građevnog zemljišta grade poslovni neboderi s obilježjima art decoa. Vertikalizam moderne gradnje. a više na urbanističku cjelinu. gdje se manje misli na korisnike arhitekture. a sjedište kućnog osiguranja u Chicagu Wiliama Lebarona Jenneya (884. 152 Klasičnost moderne Čelične konstrukcije i armirani beton omogućuju vrtoglavo visoku gradnju.) prva je građevina sa skeletnom konstrukcijom. a kod američkoga grada je obrnuto). poput Chryslerova sjedišta: Fritz Lang: Metropolis.). Sullivan se prvi služi čelikom tako da gradnju prilagođava tomu materijalu. navlačenjem “Potemkinovih sela” (starinskih pročelja) na čelični okvir. simbol progresa i pomirenja arhitekata i inženjera.

rekreativne sadržaje. Urbani gigantizam: enormne neonske slike plutaju nad urbanim labirintom ulica preplavljenih nasiljem. 1927. Ovom zgradom načinjen je znatan pomak k racionalnom projektiranju nebodera zahvaljujući radu u grupi i ekipama arhitekata i konstruktora. Kao Los Angeles (skore?) budućnosti. restorane. Sinteza arhitektonskog prostora. Budući da zidovi od stakla odbijaju svjetlost isto kao što je propuštaju. zagađenog (stalno padaju kisele kiše) i prenaseljenog grada gdje su životinje uglavnom izumrle. između kojih tradicionalno vlada nesnošljivost. gradnja započeta 1931. Film žanra naučne fantastike (SC) daje viziju post-nuklearnog. radijske postaje i TV studio. New York.– 1930. njihov izgled ovisi o međusobnom djelovanju (interakciji) ovih dvaju svojstava. forme i materijala. zamijenjene skupim mehaničkim replikantima.Staklo je “kristalizirani zrak”. u gradu kojim vladaju korporacije. Wallace Harrison i drugi: Rockfellerov centar. New York. odrazna površina podložna stalnim svjetlosnim promjenama — u modernoj arhitekturi presudna je igra odraza. 1982. Neboder-toranj. 153 Klasičnost moderne Ridley Scott: Blade Runner. Raymond Hood. kino. Centar sadržava otvorene površine za pješake. promet se odvija zrakom. William van Alen: Chryslerovo sjedište. sjedište najmoćnije kompanije. to je distopijski multietnički poliglotski grad s nerazriješenim neprijateljstvima između individualnih zastupljenih kultura. a ne više svjetla i sjene. Nad gradom se nadvija umjetna planina . konstrukcija u sekcijama koje lučno izlaze jedna iz druge prema vrhu zgrade završenom kopljem. kazalište. Kao i u viziji grada budućnosti u Metropolisu. klizalište.neboder-piramida visok gotovo dva kilometra. .

Realizacija ideje o staklenoj kutiji.– 1904. Adolf Loos se u svojim djelima strogo drži podjele na unutrašnji i vanjski prostor.). a veći dio je “3”). Može li se isto reći i za Vjesnikov neboder? Zlatni rez: proporcijsko pravilo prema kojemu se manji dio odnosi prema većem. i staklo. . Antun Urlich: zgrada Vjesnika. Raster prozorskih otvora oblikovanih prema načelu zlatnog reza. 1945. i Walter Gropius čija je zgrada Bauhausa u Weimaru (1926.) postala prototip “staklene kutije” internacionalnog stila. kao veći prema cjelini (matematičkim jezikom. uvodi urar i izumitelj James Bogardus u New Yorku 1849. Modularni okvir od prefabriciranog (tj.– 1972. New York. Neboder se smatra realizacijom Miesova načela “manje je više” (Less is more). na primjer za Vjesnikov neboder u Zagrebu (konstrukcija + fenestracija. prozorski okvir i staklo čine zgradu jer nema zida u klasičnom smislu riječi). kao industrijskoga gotovog proizvoda) lijevanog željeza. Ovješena fasada ili zid-zavjesa temelji se na ideji noseće konstrukcije kojom se zidovi oslobađaju pritiska i tereta. odnosno. Zgrada od 39 katova ima novinu — ovješenu fasadu. manji dio je “2”. poslovni toranj Seagram postao je model za slične gradnje. prozirno pročelje koje rastvara površinu zgrade. čelični kostur drži aluminijske okvire zidova i prozora. Tu ideju dalje razvija arhitekt Louis Sullivan na robnoj kući Carson-Pirie-Scott u Chicagu (1899. Osim što drži zgradu uspravno. ako je “5” cjelina. Zgrada izrazite asimetrije dobivene preklapanjem simetričnih elemenata (blok + podnožje). konstruktivni okvir. SAD. npr. 1956. jedinstvenom prizmatičnom bloku od smeđeg stakla koji stoji na čeličnim potpornjima.154 Klasičnost moderne Ludwig Mies van der Rohe i Philip Johnson: Seagram Building. što omogućuje stakleno. Zagreb.– 1950.

čovjeka. CIAM-u 954. Richard Neutra zastupa tzv. smatra da uspješno projektirana sredina ima blagotvorni učinak na opće zdravstveno stanje i živčani sustav čovjeka. osnovnu emotivnu potrebu čovjeka. Analizirajte Le Corbusierovu vilu Savoye na osnovi njegovih pet točaka… 2. dok se u drugim područjima kazališna sjedišta stepenasto uzdižu pod vedrim nebom… Posvuda se graditelj podvrgava čudesnoj tiraniji zemlje i zraka. ona treba predstavljati projektiranu fizičku okolinu. Smatrate li da treba graditi u duhu svoga vremena ili neka svatko gradi u stilu koji mu se sviđa? Kakva je situacija s gradnjom koju uočavate oko sebe? 4. kongresu CIAM-a u Dubrovniku 956. u što spadaju i dobrosusjedski odnosi. Na 0.Arhitektura moderne dijeli se na turi. sakralne tematike. Pokušajte objasniti duhovno stanje modernog čovjeka na temelju sakralne arhitekture koju poznajete. “Funkcija arhitekture nije samo građenje za trajanje ili držanje kiše po strani nego i uživanje!” (arhitekt Cedric Price). a to je pripadanje. a kazališta natkrita. a džamije od mihraba okrenutog prema Ćabi (Meki). biorealizam. Arhitektura nije samo funkcionalna. Napušta se urbano planiranje iz Atenske povelje. Protiv dominacije geometrije: projektiranje zgrade počinje od korisnika. iznosi se mišljenje da nove moderne četvrti ne odgovaraju na geometrijsku i organsku granu. s pogledom na cijeli grad i onda dugim čekanjem lifta? 5. 3. odnosno identitet.” (Élie Faure) Klasičnost moderne .1. traži se umetanje organskih. krovovi su kosi. dolazi do bitne promjene stava prema arhitek. 151) Louisa Kahna. 155 Organski funkcionalizam Na 9. “Ondje gdje su česte kiše. Usporedite Le Corbusierovu i Perretovu građevinu iste. Pokušajte vlastitim riječima objasniti i obrazložiti izjavu (vidi str. Kakvo je vaše mišljenje o neboderskoj arhitekturi? Biste li voljeli živjeti na visokom katu. njegovog kretanja i prilagodbe terenu. prirodnih formi u geometrizirane megastrukture. Postoji simbolično pravilo — projekt kršćanske crkve bi trebao početi od oltara.

Alvar Aalto: Vila Mairea.– 1937. Kuća je dio New Deal programa poboljšanja životnog standarda. a udobnog stanovanja prema uzoru na tradicionalnu američku arhitekturu. Noormarkku. beton obojen u bijelo. Bear Run.Frank Lloyd Wright: Kuća slap za Edgara Kaufmanna. omekšavanje racionalizma radi boljeg povezivanja čovjeka i prirode. zaklonjeno dvorište s vrtom na način rimskog atrija. “Geološki slojevi” mase kuće. grubo žbukane opeke i drveta. Pennsylvania. Obiteljska kuća koja “prkosi gravitaciji”. svjetla. Prostor je napravljen prema mjeri čovjeka: odgovarajuće filtracije topline. Tlocrt u obliku slova L. Aalto). u kojemu se duž zidova nalaze garniture za sjedenje — kako bi se maksimalno iskoristio prostor u malim kućama. 1934. 1938. povišena dnevna soba. zvuka. Neravnomjeran razmještaj drvenih oblica ograde dvorišta i stubišta u interijeru nalik je na neravnomjeran razmak borova u šumi. tradicionalnog seoskog nordijskoga graditeljskog materijala. Finska. a u intimnim prostorima bijeli žbukani zid — kao metaforička suprotnost između prirodnih i umjetnih oblika. . Namještaj je industrijski proizveden. Funkcionalizam u širem smislu od pukog tehničkog — primjer humane gradnje.– 1941. drvena oplata zidova u zajedničkim prostorijama. kombiniranje kontrastnih i prije Aalta nespojivih materijala — poput betona. kiparski izrađen kamin. Organični funkcionalizam. Cilj uporabe zaobljenih formi je individualiziranje oblika. u smislu da se ne rađaju potpuno razvijeni” (A. odnosno arhitekture i okoliša. model jeftinog. SAD. Grubo žbukani. prema principu ćelije 156 Klasičnost moderne koja se može nadograđivati i proširivati u veću i prostraniju građevinu. Ritmički kontrast oblika naglašava nesrodnost materijala — opeka od lokalne gline. “Arhitektura i njezini detalji na određen su način povezani s biologijom. Taktilnost (izražena tekstura) pročelja. lokalni kamen. Bazen sa saunom u dvorištu ima vijugavu obodnu liniju podsjećajući na finsko jezero ili fjord. Kuhinja se nalazi uz dnevni boravak. one dopuštaju neravnoteže i asimetrije. ekonomičan i razveden tlocrt.

bez mnogo većih troškova nego da je riječ o uobičajenoj zgradi-kutiji. bez društvenih normi kojima je podvrgnuta europska arhitektura. Ghery tretira arhitekturu kao skulpturu. Ghery sa zgradom Muzeja Guggenheim u Bilbau: Frank O. poput lijevka. arhitektura kao društveni spektakl. uz očito prizivanje slike babilonskog zigurata. Guggenheima. ali je i privukla mnoštvo posjetitelja u zabačeni industrijski gradić. arhitektura sastavljena od fraktala nastala je iz brzih crteža koji su dalje razvijani u kompjutorskom programu CATIA. Wright: Muzej Solomona R. Zgrada uvodi novu kvalitetu pokreta u arhitekturu. uz pomoć 3D simulacija (taj je program najprije korišten kod projektiranja zaobljenja borbenih aviona u francuskoj tvornici Dassault).– 1997. Baskija. Primjer arhitekture kao forme koja 157 Klasičnost moderne dominira sadržajem (namjenom. L. kako izvjesiti slike na konkavno zakrivljeni zid?). kao i cijeli muzej. ima plašt od titana. koji živi u SAD-u. Skulpturalno oblikovan krov. prema načelu “arhitekture bez pravila” (engl. Kompjutorsko projektiranje omogućuje gradnju gotovo bilo kakvog oblika građevine. postmoderna. skupog i za arhitekturu netipičnog materijala. 1959. Slobodna forma hiperboličkih paraboloida. Španjolska. ali ne i osobito funkcionalni elementi. Odrednice: arhitektura dekonstruktivizma. Ghery: Muzej Guggenheim. Rampa i spirala efektni su. “Plešuća zgrada”. . Organički funkcionalizam “hrama nepredmetne umjetnosti” koji je podigao bogati mecena Guggenheim. na koju se puno kasnije nadovezao Frank O. Bilbao. Fraktal je nepravilno tijelo ili lik koji dalje služi kao uzorak (u kompjutorskom jeziku teapot ili oblik čajnika). Suzuje se prema dolje. New York. 1991. Primjer arhitektonske skulpture. ne pridonose osnovnoj namjeni zgrade — a to je postav izložbi (npr. odnosno funkcijom) — zgrada je potpuno zasjenila izloške. no-rule). Arhitekt rođen u Kanadi.F. Motiv spirale kao neprekinutog vala simbol je kontinuiteta moderne umjetnosti: blago nagnuta rampa — ujedno fasada zgrade — vodi posjetitelje u muzej u smjeru prema dolje.

rekao je Mies van der Rohe. Ima li oblik školjke veze s namjenom zgrade — u opernoj je kući akustika vrlo važan dio projekta?! 158 Klasičnost moderne Eero Saarinen: TWA zgrada terminala međunarodne zračne luke Kennedy.Jørn Utzon: Operna kuća u Sidneyu. Primjer metaforičke arhitekture. 1957. SAD. repetativnog ritma. Usporedite jednu apstraktnu sliku s modernom arhitekturom. “Bog je u detalju”. u tijeku gradnje.– 1974. Pokušajte objasniti ovaj neformalni atribut “ekspresivni”. Skulpturalna trodjelna građevina smještena uz luku. 2. objekta s krilima koji izgleda kao da uzlijeće. Australija. 1. Utzon se povukao s posla zbog namještenog političkog skandala 1966. 1956. Na što vas podsjećaju njezini oblici? Na širenje valova zvuka iz epicentra? Možete li ih usporediti s nekim umjetničkim stilom koji poznajete? . Pokušajte pismeno obrazložiti vlastito tumačenje te metaforične tvrdnje. New York. Finski arhitekt koji je u mladosti s roditeljima emigrirao u SAD označava kraj internacionalnog stila. trostruka ljuska djeluje poput akustične školjke. upravo ovom zgradom koja konkavnim i konveksnim krivuljama u betonu funkciji zgrade daje odgovarajući oblik: dinamične i razigrane arhitekture.– 1962. 3. Odrednica: ekspresivni funkcionalizam. sa svojom zrcalnom slikom u moru izgleda poput rastvorene školjke. Opišite Operu u Sidneyu.

stoljeća — Europa 187 Spacijalizam 187 Enformel 188 Sirova umjetnost 190 Tašizam 191 Enformel u Hrvatskoj 192 Nakon enformela 194 159 Stvarnost. stoljeća — Hrvatska 178 Grupa Zemlja 178 Zagrebačka arhitektura moderne 181 EXAT 51 183 Klasični crtani film 186 Umjetnost sredine 20.7 Stvarnost. fikcija Umjetnost kao događanje svijeta 160 Rat i emigracija 160 Socrealizam 160 Socijalni realizam 163 Umjetnost sredine 20. fikcija . stoljeća — SAD 163 Apstraktni ekspresionizam 164 Slikarstvo akcije 164 Slikarstvo bojenog polja 166 Postslikarska apstrakcija 169 Od skulpture do strukture i konstrukcije 170 Umjetnost sredine 20. iluzija. iluzija.

mišićavo. Djela su bila uništena ili prisilno rasprodana u inozemstvu (što pridonosi stvaranju bogatih zbirki američkih muzeja). bio je to golem uspjeh nacističke propagande. militarizam i ideju arijevske supremacije) bila su označena (a njihovim autorima je zabranjen rad) kao Entartete Kunst (njem. “bolesna”. Umjetnička djela koja nisu odgovarala nacističkoj ideologiji (koja nisu bila tradicionalna u stilu i tehnici. “razorna”. iluzija. 929. Tipičan je za totalitarne režime: nacizam.Umjetnost kao događanje svijeta Rat i emigracija U siječnju 933. Židovi intenzivno emigriraju. Hitler je izabran za njemačkog kancelara. . S dolaskom Nacionalsocijalističke partije na vlast počinju sistematski progoni Židova (do studenoga 94.. kao iskaz političke vjere u napredak i kolektivizam.– 950. Berlin. Godine 937. Djela su bila konfiscirana iz muzeja. glorificirala Hitlera. kada su zabranjeni daljnji odlasci. U arhitekturi dominira “stilistička shizofrenija” monumentalnih neoklasicističkih oblika. prikazuje se ljudsko tijelo kao superiorna forma: nago. U skulpturi. popraćena podjarivačkim etiketama i primjedbama. “degenerirana” i “odnarođena” umjetnost.. fašizam. Samo u Münchenu izložbu je posjetilo dva milijuna ljudi. ). koja je putovala njemačkim gradovima (München. 160 Stvarnost. Fašistička retorika preuzima osnovnu ideju futurizma. održana je izložba s više od 700 djela pod nazivom Izrođena umjetnost. U travnju 933. iako je pripadao “čistoj” rasi i čak se učlanio u Naci-partiju. prije svega kult rata i veličanje Druga odrednica: socijalistički realizam. komunizam. Socrealizam pronosi ideju simbolizma. kao “politička i kulturna anarhija”. Hamburg. — izrođena umjetnost). fikcija Socrealizam Nastaje prema ideji korisnosti umjetnosti i njezina angažmana u službi vladajuće politike. zatvoren je Bauhaus (jer je “preotvoren strancima”). mlado tijelo “nadčovjeka”. (u SSSR-u do 980-ih). a najviše uništenih djela naslikao je Emil Nolde. dok je moderna arhitektura odbačena kao degenerirana i kozmopolitska. koje su često bile opscene šale. među njima i Albert Einstein iz Ulma). a SAD preuzima vodstvo u umjetnosti. Još oko 5 000 djela je konfiscirano i uglavnom spaljeno na lomačama. u herojskim pozama i patetičnih gesti.

1938. Treći Reich stvara “državu kao umjetničko djelo”. načinjene su u natprirodnoj veličini i proporcionirane prema uzoru na antički kanon uz neizostavni kontrapostni stav figura. Nacionalsocijalizam zagovara i povratak zemlji. Simetrično neoklasicističko pročelje kao prototip totalitarne arhitekture: simetrija kompozicije. Film/kino kao instrument širenja političke propagande. Italija. La Padula.stroja: “Mi se više ne osjećamo ljudima katedrala i starih vijećnica. Mussolini u predgrađu Rima osniva filmski grad.– 1942. iluzija. antiurbanu rasnu ideologiju — kultura “krvi i tla” postaje osnova života za određenu vrstu ljudi. mi smo ljudi Grand hotela. 1936. Romano: Palača unaprjeđenja rada. 161 Stvarnost. Dokumentarni film Leni Riefenstahl o velikom političkom skupu u Nürnbergu (tzv. Prikazana je zloslutna i fascinantna tzv. filmskog korištenja arhitekture.). Nürnberška smotra) pod nazivom Trijumf volje (njem. blistavih arkada. Triumph des Willens. fikcija Leni Reifenstahl: Trijumf volje. Sant’Elia). Alegorijske skulpture koje predstavljaju umjetnosti u arkadama prizemlja. tj. 934. čak Guerrini. prvi je slučaj arhitekture (državnoga graditelja Alberta Speera) u službi filmske propagande. težak kamen kao građevinski materijal priziva antičku slavu Rima. natkrivenih tržnica. Mussolini se hvalio da nikada nije ušao u neki muzej. filmski festival u Veneciji koji se održava u rujnu svake godine a najboljim ostvarenjima i autorima dodjeljuje se Zlatni lav. Cinecittà te utemeljuje Mostru. preuređenih prostora i raščišćenih slumova” (A. velikih cesta. željezničkih postaja. golemih luka. zvana Kvadratni Kolosej. Rim. . propagirano masovnim medijima. tzv. Nürberška smotra sa scenografijom Alberta Speera — ljudsko kretanje dobiva formu koridora.

je bio zabranio sve stripove kao subverzivne. nacistički ministar kulture i ratni zločinac. Pariz. fikcija . tj. Simbolizirajući zajedništvo seljaka i radništva te ravnopravnost spolova (dvije čvrste figure idealiziranog muškarca i žene isprepleću srp i čekić u visoko podignutim rukama). Budući da mediji preuzimaju ulogu koju su do tada imale građevne forme (veličanja ideologije. skulptura od rostfraja visoka 24 m proizvedena je u tvornici u 65 dijelova potom prenesenih i sastavljenih u Parizu — skulpturom (agresivnom veličinom i predočenim snažnim iskorakom naprijed u prostor. Trocadéro. 1937.). da “jedna slika vrijedi više od tisuću riječi”. da izravnije komunicira od riječi. (istodobno. izjavljuje: “Svaki put kad čujem riječ kultura. usporedite ta dva djela). one gube svoje dotadašnje programske zadanosti (sve se manje mogu razlikovati tvornica od crkve.. iluzija. davanja simboličnih poruka i sl. Drugi svjetski rat je prvi rat koji se temelji na ratnoj propagandi širenoj putem masovnih medija. Goebbels. 162 Stvarnost. Vera Muchina: Radnik u tvornici i žena iz kolhoza.. posegnem za pištoljem. vidi Niku sa Samotrake i Boccionijevu skulpturu) je “okrunjen” paviljon SSSR-a na Svjetskoj izložbi 1937.” No on je dobro znao da slika posjeduje veću moć. crkva od plesne dvorane. u španjolskom paviljonu izložena je Picassova Guernica. osim onih s likom Mickeyja Mousea. ) i postaju sve apstraktnije.

Socijalni realizam Neorealizam je pokret socijalnog realizma u talijanskoj kinematografiji neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Pariz je tada kulturna prijestolnica Europe. svakodnevicu života u siromaštvu Hrvatskoj: grupe Zemlja) i kiparstva. kao i carski Japan u razdoblju Meiji. The Armory Showu (“Izložbi u arsenalu”). SAD. 948. stoljeća — SAD Godine 93. fikcija Umjetnost sredine 20. Usporedite ovu fotografiju s djelima Doručak na travi Edouarda Maneta (1863.). 1938. mračnu stranu života. Godine 932. Težnja za autentičnošću prikazivanja života malog čovjeka očituje se i u angažiranju tzv. naturščika. otvoreni grad (Roberto Rosselini. Piera Paola Pasolinija. i sloma burze. 945. Neorealizam utječe na rad Michelangela Antonionija. odnosno Crnog četvrtka na Wall Streetu te početka Velike krize. (Vittorio De Sica). slikarstva (u prikazuje ružnu. simbol određene društvene situacije ili problema.) i Nedjeljno popodne na otoku Grande Jatte Georgesa Seraulta (1884. Film je tzv. Henri Cartier-Bresson: Piknik na obali rijeke Marne. 163 Stvarnost. u SAD-u birači su glasovali za Rooseveltov program . i Čistači cipela. Termin “neorealizam” je prvi primijenio filmski redatelj i kritičar Antonio Pietrangeli u časopisu Cinema iz 942. sve do mizerabilizma ili propagiranja kulta siromaštva u filmovima Kradljivci bicikla. glumaca s ulice s namjerom da igraju same sebe. Rim.). globalna metafora. iluzija. zrcalo ustroja društva u opoziciji s fašističkim kulturnim modelom. jača svoju moć sve do listopada 929. nižih društvenih slojeva. 946. Federica Fellinija. a Europa svijeta. a u Hrvatskoj na tragu neorealizma snimljen je Vlak bez voznog reda Veljka Bulajića 959. europska avangardna umjetnost sustavno je izlagana diljem SAD-a: u New Yorku. Chicagu i Bostonu na tzv. Neorealizam prati verizam Verizam naglašenije nego realizam u drugim umjetničkim medijima poput fotografije. Neorealizam teži ne samo tome da film približi konkretnoj stvarnosti već i da postane aktivni društveni čimbenik.

Američka je administracija promovirala ovaj pravac u umjetnosti tako da je organizirala veliku izložbu koja je 958. golemih dimenzija. Robert Motherwell (akcijsko slikarstvo). Ashil Gorky. SAD će starom kontinentu “oteti” primat u umjetnosti i kulturi. Barnet Newman. a engleski sociologija jezika proglašava univerzalnim umjetnik” (suvremeni hrvatski umjetnik Mladen Stilinović) jezikom suvremene umjetnosti. Apstraktni ekspresionizam “Akcijsko slikarstvo je način slikanja pri kojemu slikar platno doživljava poput arene koja se podastire njegovoj akciji. Sliku slika cijelim tijelom. Mark Rothko. . Pollock je zadobio status legende zbog prerane smrti u automobilskoj nesreći. položeno na pod. Glavna struja avangardne umjetnosti preselila se iz Pariza “Umjetnik koji ne govori engleski nije u New York. Willem de Kooning. proputovala cijelu Europu. američko akcijsko slikarstvo. Franz Kline. često negrundirano (bez pripremnog namaza). Krajem 940-ih slika apstraktne slike tako da na platno nalijeva boju u mlazovima. nego akcija. gotovo vrši fizičko nasilje nad slikom. Glavne struje apstraktnog ekspresionizma: slikarstvo akcije (slika je trag pokreta na platnu) i slikarstvo bojenog polja (Color Field). S Drugim svjetskim ratom i useljavanjem izbjeglica iz ratom poharane Europe.” (kritičar Harold Rosenberg) Termin “apstraktni ekspresionizam” je zapravo paradoksalan: sadržaj umjetničkog djela apstraktnog ekspresionizma nema veze s motivom (prikazanim predmetom). 947. Prema Pollocku slikanje je spontana radnja. Slika nije naslikana.oporavka države New Deal (engl. Clifford Still (slikarstvo bojenog polja). 164 Stvarnost.. Na platnu se ne događa slika.. platno izravno izražava umjetnikove emocije. —“nova podjela karata”). fikcija Drugi nazivi: slikarstvo američkog (u smislu neeuropskog) tipa. a za neke cikluse kritičari smatraju da su nastali pod utjecajem alkohola. Predstavnici: Jackson Pollock. iluzija. Slikarstvo akcije Jackson Pollock je najistaknutiji predstavnik apstraktnog ekspresionizma. ona se “dogodila” i ima vlastiti život: “Samo puštam da ga počne živjeti.” Boju s kista ili iz limenke pušta da pada — kaplje ili curi — na platno.

Apstraktni ideogrami. Glavni sadržaj slike je trag. slikar obilazi platno i izvodi pokrete nalik na ples. Pollock). a što dolje na slici i kako je treba objesiti. Raskid s perspektivnim efektima i hijerarhijom pozadine i motiva slike te s primatom središta slike u odnosu na njezine rubove: “Moje slike nemaju centar” (J. Pollock još uvijek na svojim slikama nalazi lijevu i desnu stranu. Boje koje se mogu nanositi i štapićima. slikanje kao samopreispitivanje. spoj ritmičkih pokreta ruke i psihičkog automatizma — moguća je djelomična. Ipak. emajl laka za metale. lopaticama ili noževima. umjetnik ne prepušta ishod čina slikanja slučaju. drippinzi su “all over” slike čijim se površinama pridaje jednaka važnost u sredini i na rubovima. fikcija Franz Kline: New York. koji je samo svjedočanstvo izvršene akcije. Korištenje industrijskih boja. “Slika je slavljenje čina slikanja” (F. već su naslikane na isti način kao i crne plohe. . Drippings nastaju pod utjecajem Jungove teorije o kolektivnom nesvjesnom: slikanje kao razmišljanje. tračnice. skele i mostove napola sagrađene ili napola urušene. a to je nezamjenjivo: “Kad se nalazim u slici. Kada se brzo slika. npr. a u kompoziciji nema hijerarhije elemenata. ali ne i potpuna kontrola rezultata rada. već “kroti” sile sadržane u boji na “bojnom polju” slikarskog platna. podsjećajući na urbane prizore New Yorka: grede. u djelo se uključuje snaga trenutka.Jackson Pollock: Broj 1. Kline). iluzija. bijele plohe nisu podloga slike. Oblici nastaju pod utjecajem orijentalne kaligrafije. 1953. na nekim mjestima bijela boja djelomično ili potpuno prekriva crnu. ponovno primjena industrijskih boja koje se brzo suše. 165 Stvarnost. 1949. gornju i donju i čak ih je potpisivao kako bi se znalo što je gore. Slika velikih dimenzija (160 × 259 cm). Nema izravnog kontakta između slikara i platna. Crno-bijele slike velikog formata nastale tehnikom povećanja prethodnih malih crteža grafoskopom. Nastali pod utjecajem indijanskih slika u pijesku. Drippings (engl. naziv za slike nastale prolijevanjem boje iz kantice ili prskanjem boje četkom) su rezultat neposrednog i izravnog djelovanja (akcije) u vremenu i prostoru. nisam svjestan što činim” (J. Pollock): bliskost s nadrealističkom metodom automatizma.

želim da kaže: Ovdje sam. De Kooningove kompozicije prikazuju krajolike. Lyotard) Slika može prikazivati samo sebe samu. F.Willem de Kooning: Žena koja sjedi. to su slike nalik na brzu vožnju američkim teritorijem. groteskno i morbidno variranih — kao na ovoj slici. Veliki format slike potkrepljuje efekt ekspanzije boja u prostor. Stranice pra- . a česta je i tema ženskih idola. Radi serije pravokutnih oblika načinjenih aplikacijom laganih naslaga boje. zabranjena je svaka aluzija na stvarnost i svaka naracija: boja je glavno konstruktivno sredstvo slike. iluzija. Kakav je autorov odnos prema suprotnom spolu sudeći prema načinu na koji ga prikazuje? “Slikanje i življenje čine egzistencijalno jedinstvo” (Denys Riout). 166 Stvarnost. Široki potezi kista ili pastela nastali s pomoću štafelaja koji se okreće oko svoje osi zajedno sa slikarskim platnom. moji osjećaji.” ( J. pridajući joj karakter “živog organizma”. ovdje sam prisutan ja. Slikar metode Mark Rothko je 950-ih i 960-ih jedna od vodećih figura apstraktnog ekspresionizma. moje Jastvo” (Clyfford Still). 1952. “Kad izložim svoju sliku. fikcija Slikarstvo bojenog polja “Slikarsko djelo govori onome koji ga promatra: Nećeš me brzo upoznati.

Postignut je efekt vibriranja tako “kolebljivo” definiranih polja. 1951. dramatične žestine. iluzija. nagađa se. Dvodimenzionalni prostor neprozirnog. a napravljeni su po narudžbi restorana Seagram Buildinga u New Yorku. fikcija . Rothko se koristi ograničenom paletom boja. Jednostavni oblici u plitkom prostoru slike promatraču mogu poslužiti kao fokus za meditaciju ili kao ekran na koji će projicirati svoje misli i vlastito iskustvo duha povezati s doživljajem slike. pokušaj hvatanja “konačnog i beskonačnog”. dubine. umjetnikovu depresiju koja ga je dovela do samoubojstva. Mark Rothko: Crno. odlikuje se tmastim bojama (npr. crno na smeđem) odražavajući. kombinira boje koje se nalaze blizu u spektru — poput smeđe i crvene. “Ako učinite slikarstvo jednako potresnim kao što je kazališna drama. sive i plave. Slika ima goleme dimenzije: 295 x 235 cm. dobili ste poeziju” (Mark Rothko). 167 Stvarnost. Registri boja nesavršenih granica nalaze se u vizualnoj ravnoteži./52. “drhtave”. kao “jednostavan izraz složene misli”. Serija od devet platna koja se nalaze u Galeriji Tate u Londonu. ružičasto i žuto na narančastom.vokutnika su namjerno zamagljene.

zip — sigurnosni zatvarač ili ciferšlus) postaju zaštitni znak umjetnika i kontemplativni fokus velikih obojenih polja vizualno ih otvarajući prema okolnom prostoru. Formalizam je davanje apsolutne i isključive važnosti vanjskom obliku.168 Stvarnost. citat ruba slike na kojoj je. Slika velikog formata (244 × 544 cm). koja se teško može sagledati jednim pogledom — ima kvalitetu ambijenta koji okružuje gledatelja. fikcija Barnett Newman: Isijavanje (za Georgea). uvijek okomita. . jedna ili više paralelnih. sa samo jednom okomitom raspolovljujućom linijom: raspolovljeni pravokutnik slike sugerira temeljnu nestabilnost sadržanu u činu stvaranja. nastaje prva “ciferšlus” slika. Povratak na primarnu neposrednost i formalizam Mondrianovih slika: Newman smatra da je Mondrian crvenu. iluzija./67. 1961. “Ciferšlusi” (engl. Godine 1948. definira i artikulira proporcije plohe slike. Barnett Newman: Tko se boji crvenog. plošnosti slike i pravokutnosti okvira. nadalje umjetnik radi monokromna ulja na platnu na kojima je jedini motiv vrpca. Linija. 1966. Okomita je linija aluzija na rub slike. tzv. sukladno tome. “ciferšlusa”. njezina vlastita granica jedini motiv. Postavlja se pitanje razlike kreacije i kreativnosti. a od 1962. žutog i plavog III. negiranje značenja sadržaja. iznimne čistoće pigmenta. Od 1948. žutu i plavu boju pretvorio u ideju koja ih uništava kao boje. Newman najprije slika crno-bijele slike. Na ovoj slici naslikanoj za mrtvog brata Georgea površina slike podijeljena je s tri linije na način prividne simetrije. Hermetičan prostor slike — oslobođeno narativne uloge. koji se protežu okomito povezujući gornji i donji rub slike. primjenjuje i boju. slikarstvo teži izlaganju “vlastitih činjenica”.

tj. a svaka reljefnost boje je eliminirana. uklonjeni su svi tragovi manualne aktivnosti. Pokušajte prolijevanjem boje po papiru (sami izaberite tehniku) postići bilateralno simetričnu kompoziciju. Louisov postupak u biti je srodan Pollockovu.Postslikarska apstrakcija Što bi to značilo — slika “poslije slikarstva” (ponajprije u značenju — poslije slikarstva apstraktnog ekspresionizma)? Ukidanje poteza kistom i uopće rada ruke. otiskuje ili nanosi valjkom. već se spreja. — umjetnost tvrdog ruba). korištenje sjajnih i “otvorenih” akrilnih boja koje su tada tek bile izumljene. proces kreacije slike. pokreta kistom. obilježava novi i kratkotrajni stil poznat pod nazivom umjetnost tvrdog ruba ili postslikarska apstrakcija. fikcija Morris Louis: Omikron.. 1. 169 Stvarnost. Središnji dio slike ostavljen je prazan. autonomnost boje dobivene polijevanjem pigmenta po platnu — rabe se gravitacijske sile umjesto slikanja kistom. Glavnu ulogu na slici dobila je praznina. Slikanje gestama donekle je povezuje s akcijskim slikarstvom. stoljeća do sada spomenute možete opisati kao formalističke. u obliku slova “V”— širok otvoreni prostor. Jedinstvo linije i boje. Dok se kod starih majstora nastojalo vidjeti što slika prikazuje prije nego što bi se doživjela kao slika. 1961. Kenneth Noland. 2. zahvaljujući visokoj “tehničkoj” razini izvedbe slike ili zato što se boja ne nanosi kistom. modernistička slika se najprije promatra kao slika. Koje umjetničke pravce 20. SAD.. iluzija. Opišite svoj postupak. Odlikuje ga precizna dorada radova. i najbolji način viđenja bilo koje vrste slike” (Morris Louis). prema navedenoj definiciji? Zašto? Koji upravo predstavljaju suprotnost formalističkom oblikovnom načelu? . “Modernizam se koristio umjetnošću da bi skrenuo pozornost na umjetnost. naravno. 960-te Predstavnici: Morris Louis. Drugi naziv: Hard-edge (engl. To je. postignuta je bilateralna simetrija.

odnosno opipom). prema koncepciji “proširenog kiparstva” skulpture od metala izrađuju se zavarivanjem metalnih dijelova (limova. beton nudi nove mogućnosti lijevanja skulpture. slično kao u japanskom filmu Rašomon Akire Kurosawe (iz 950. Omiljeni materijal moderne arhitekture je beton. prenapregnuti beton uvodi nove mogućnosti stabilne strukture. Katkad. Kiparstvo u 20. volumen i prostor postaju jednakovrijedni dijelovi umjetničkog djela prema načelu međuprodiranja (npr. 170 Stvarnost. njezinu definiciju i status. Prostor ulazi i u samu skulpturu. Postolje skulpture. šavovi. koji tek stavljeni zajedno rekonstruiraju istinu. koje se tradicionalno postavljalo između posvećenog prostora umjetničkog djela i prostora gledatelja. šipki i sl. sustavno napušta i tradicionalne tehnike: klesanje. Beton se može i klesati. s vidljivim tragovima udlaga: brutalizam (vidi: Notre Dame du Rochampe). stoljeću je ukinuto: djelo i gledatelj nalaze se u istom prostoru (katkad je gledatelj pozvan da percipira djelo ne samo vizualnim već i taktilnim osjetom. Umjesto lijevanjem metala. s tim da je skulptura oslobođena namjene (funkcije) ili korisnosti koja je bitna za arhitekturu. Akutagawe). modeliranje i lijevanje. osim tradicionalnih materijala. I arhitektura i skulptura se bave odnosima volumena (“Čovje-kip izlazi iz društva-arhitekture”. međutim.” (Bertrand Lavier) Objekti koji sa svake strane pružaju drugačiji pogled. Moderno doba preispituje samu utemeljenost skulpture. iluzija. fikcija . Henry Moore ostavlja rupe u masi skulpture). jedno je od mogućih tumačenja Élieja Faurea). prema pripovijetci R. pritom tragovi zavarivanja. polirati i bojiti ili se njegova površina ostavlja sirovom i hrapavom. stoljeću. u 20. postolje postaje sastavni dio skulpture ili samo postolje postaje samostalno umjetničko djelo. ostaju vidljivi. i sve će biti u redu. o surovom ubojstvu iz 2. stoljeća i o pet različitih viđenja tog događaja.Od skulpture do strukture i konstrukcije “Recimo da su ovi predmeti skulpture. također.).

istodobno slobodne (od podloge) i stabilne: “Skulptura je poput putovanja. hladna i monolitna.” Elementi koji tvore lik radikalno su odvojeni. Tome pridonosi i materijal skulpture — ovdje je to alabaster. 1975. pa kipari traže nove obrasce skulpture. uvijek na nekoliko osnovnih tema: naslonjena figura. fikcija . ispruženu humanoidnu figuru. “Ljepota. u antičkom grčkom ili renesansnom smislu. Ponavljanje motiva ljudske figure. uglavnom naslonjene ili ležeće. vitalnost koja je nezavisna od pojavnog svijeta i zadatka njegova prikazivanja. Henry Moore: Četverodijelna kompozicija (poluležeća figura). Pruža drugačiji pogled na svakoj svojoj strani. jer njegova djela imaju intenzivnu energiju vlastitog “života”. pejsažnih skulptura koje prikazuju stilizirane ljudske likove. Skulpture Henryja Moorea su. majka i dijete. obitelj. ponovimo. Organske forme probušene su rupom. ona je “anonimna”. Constantin Brancusi). 171 Henry Moore: Trodijelna poluležeća figura: drapirana. Trodimenzionalni svijet je prepun iznenađenja. Odnos mase i otvora podsjeća na tretman blago zaobljenih prozora koji “najedaju” površinu zida Kuće Milá u Barceloni. nije cilj moje skulpture” (H. odnosno vidljiv je kontinuitet njihove forme. u igri pozitiva i negativa (prostor kao negativ tijela i obratno). odnosno kontrastiranja punog (tijelo) i praznog (prostor) pod utjecajem afričke i američke pretkolumbijske skulpture. Moore). radikalno pojednostavnjene forme ljudskih tijela. iluzija. Stvarnost. opisivanja ili nalikovanja. Moore se smatra umjetnikom vitalizma (vidi: Ptica u letu. 1944. Moore uvodi ravnopravnost forme i prostora kao konstitutivnih elemenata skulpture (on ih zove “istinom materijala”). Djelo iz serije tzv. a samo se iz jednog kuta gledanja ujedinjuju u jedinstvenu.Izgraditi realnu formu bez modela nije lak zadatak.

Arpova skulptura kompozicija je koja istražuje moguće proporcionalne odnose volumena i prostora. iluzija. 1953. volumen i prostor u jednakoj mjeri prodiru jedan u drugi. Ispupčenja grudi. što je dodatno naglašeno visokom politurom površine: svjetlost je razlomljena pojačavajući i ističući krivulje torza.Jean Arp: Poprsje žene. trbuha i stražnjice se potenciraju. 172 Stvarnost. a neprekinuta površina dobila je “naglasak” (akcent) u vidu izrezanog pupka. potaknuta temom ženskog tijela. fikcija . Oblik viole sugerira ženski torzo.

Tako je njezino oblikovno načelo opisano već u nazivu skulpture: riječ “razlistana” povezuje se s listom. 173 Raoul Goldoni: Veliki torzo. formom i kvalitetama materijala ovu skulpturu.Vojin Bakić: Razlistana forma II. Riječ “forma” označava apstraktnost djela. Stvarnost. Usporedite temom. čiji je isključivi sadržaj istanjenost i razlistanost njegovih oblika. bez podsjećanja na oblike iz prirode. Bakićeva skulptura zapravo je brončana ploča. 1973. plošno istanjenim oblikom. fikcija . s prethodne dvije (Arpovom i Bakićevom). Javna skulptura velikog formata postavljena u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. 1958. ali i drvetom na kojem se listovi šire i granaju u svim smjerovima. narezana i presavijana u različitim smjerovima. iluzija.

1953. monumentalne su. obojene ili polirane (brutalizam mase). samo izdajući upute obrtnicima ili rade s gotovim industrijskim proizvodima. prvi put u američkoj umjetnosti Smith se koristi zavarenim čelikom (prve zavarivane skulpture uopće radili su Picasso i Julio Gonzales). U isto vrijeme mnogi umjetnici radije napuštaju ručni rad. koje prkose gravitaciji i ravnoteži. Cubi XIX). spojenih krajeva. iluzija. šupalj — kao prekid u vremenu i prostoru. Serija Cubi. fikcija David Smith: Kocke XXVII. gdje su svi detalji i narativni elementi potisnuti prema krajevima strukture čiji je centar ostavljen prazan. uvijek frontalno postavljene kockaste forme na valjkastim postoljima. . skulpture od nehrđajućeg čelika (rostfraj). opet namijenjene isključivo za frontalni postav. samodostatne i oslobođene reprezentativne ili metaforičke uloge. Poslije Smith prelazi na skulpture. Skulptura od bronce koja predstavlja (vizualizira) matematički paradoks: plosnata vrpca (koja sugerira dvodimenzionalnu površinu) za 180 stupnjeva je uvrnuta oko svoje uzdužne osi. Godine 1933. U ovoj skulpturi Smith analizira formalne principe indijanskih totema. 174 Stvarnost. stoljeća) ili matematički simbol za beskonačno koji postaje važnim oblikovnim modelom postmoderne arhitekture projektirane uz pomoć kompjutora (vidi sljedeća poglavlja). 1965.David Smith: Kocke XIX (engl. Tehniku izravnog zavarivanja Smith je naučio na montažnom odjelu tvornice automobila. Max Bill: Beskonačna vrpca.– 1956. s obzirom na njihov simbolički sadržaj. 1964. čime poprima formu kontinuirane vrpce. To je oprostorena Möbiusova vrpca (Augustus Ferdinand Möbius je njemački matematičar iz 19.

Izašao je iz svojeg fiće i. Usporedite prethodnu Kožarićevu i Džamonjinu skulpturu. Kožarić). Skulptura od fiberglasa postavljena na pločnik u središtu Zagreba. Kugla je postala dramatičnim punktom oko kojega se mnogo toga počelo događati. obje nadahnute stereometrijskim likom kugle (ovdje raščlanjene na dva isječka ili “kriške” kugle). . kugla je “ispisana porukama frustriranih. iz čista mira. Dimenzije djela su 180 × 360 cm. gnjevno udario Sunce.. čime je polučio svjetski ugled.. riječima umjetnika. 1978. Ona je imanentna obliku” (I. simbol i svetkovina”. 175 Stvarnost. Godine 1971. Spajanjem i zavarivanjem lanaca nastaju tzv. Pokušajte objasniti tu misao. savršena kugla obojena u zlatnu boju promjera 215 cm. “Zlatna boja je u povijesti imala dekorativno značenje. Reakcije su se kretale od obožavanja do bijesa građana. 1971. 1960. Prvi je na prizemljeno sunce reagirao jedan anonimni mladić. Dušan Džamonja: Metalna skulptura. željezne tapiserije ili skulpture izvedene iz osnovnog oblika kugle. umjetnik cijeli svoj atelijer boji u zlatnu boju. iluzija. fikcija Dušan Džamonja: Željezna tapiserija.Ivan Kožarić: Prizemljeno sunce. kao psihogram strašne gradske neuroze” (Marina Baričević). Optički uzbudljiva raščlanjenost površina i masa skulptura koje kipar radi od čavala ili lanaca. Opišite ga. Prema filozofu Hans-Georg Gadameru “umjetnost je igra. Meni je pružila mogućnost istraživanja likovnoga govora. “Umjetnost je društvena praksa sposobna replicirati retorici moći” (Leonida Kovač).

stvarajući tako kontrapunkt pokreta.. naziva se mobil: termin je skovao Marcel Duchamp 1932. . “Stabili”. uglavnom su postavljane u javnom prostoru. a onda odmah “izbacuje let tisuće leptira”. Tada Calder više nije morao motor sakrivati ili ga ugrađivati u djelo kao integralni dio djela. dodiru ruke ili su bili opremljeni elektromotorima.. Suprotno je: stabil. 1939. koje su zbunjivale gledatelje jer nisu bile ni slike ni skulpture — pritom je važan ludički ili element igre (homo ludens) jer je igra izraz suštinske slobode čovjekove prirode. “istodobno slobodnim i proračunanim”. godine. visina djela je 290 cm. mobil se sam okreće i pokazuje sa svih strana. Umjetnik. žuta. La Grande Vitesse). jastog. 1969.”) i Joana Miróa.176 Stvarnost. a one napravljene nakon 1940. Nepomična forma u nestabilnoj ravnoteži. Krhka viseća konstrukcija — trodimenzionalna umjetnička forma od žice. Gledatelj ne mora obilaziti oko mobila da bi ga sagledao cijelog. Mobile su prvi radili ruski konstruktivisti. Prikazani su: vrša. umjesto pokreta napravljenog “repetitivnim strojevima” počinje više voljeti nesputani. jato riba: apstraktna umjetnost koja se zasniva na stilizaciji figurativnog predloška. Calder je dugo bio jedini važniji umjetnik koji je radio kinetičke skulpture. ali i slobode stvaranja. slučajno nastali pokret. ploča. Jean-Paul Sartre vidi simbol prirode koja “uludo razbacuje polen”. iluzija. Materijal je obojeni aluminij i žica. plava). različitim brzinama. Ti su oblici obješeni o niti tako da se mogu slobodno pokretati u svim smjerovima. pokretao je vjetar. Rodčenko i Tatlin. naime. tzv. Zbog strujanja zraka pokreću se. obojenih metalnih držača i čeličnih Alexander Calder: Velika brzina (franc. fikcija Alexander Calder: Zamka za jastoge i jato riba. stabil (termin Jeana Arpa). izvrsno pomirujući zahtjeve javnog prostora i okolne arhitekture. pod utjecajem formalnih i kolorističkih kvaliteta djela Mondriana (Calder: “Želim napraviti djelo Mondriana koje se miče. Calderovi mobili sastoje se od limenih ploha obojenih u primarne boje (crvena – magenta. U ovim “čistim oblicima”. statičke skulpturalne konstrukcije u velikom mjerilu. Prvi mobili —“pisanje u prostoru”— micali su se zahvaljujući strujanju zraka.

a kakav druga? . Crtež perom prenesen na poleđinu talijanske kovanice od jednog eura. dok Arp i Brancusi rade zbijene MASE. Kod Moorea je PROSTOR. 177 Stvarnost. iluzija. Je li sastavni dio skulpture. Džamonjinu i Kožarićevo Prizemljeno sunce. 1. fikcija Leonardo da Vinci: Homo ad cirkulam. asocijaciju pobuđuje?) na vas ima jedna. transformirani u kavez. 1967. a što je različito? Opišite tretman postamenta na tim skulpturama i ima li ga uopće. osjećaj. rupa. Arpovu. Goldonijevu i Bakićevu skulpturu s obzirom na motiv i tretman forme. Skulptura načinjena prema da Vincijevu crtežu idealnog čovjeka upisanog u kružnicu. čvrsti. Moorovu. ali simbolički krugovi koji određuju harmoniju ljudskih proporcija ovdje su opasni.Mario Ceroli: Neravnoteža. a opet vrlo različite skulpture. razlikuje li se od nje materijalom? 2. Kakve su konstruktivističke skulpture? Usporedite jednu Gabovu. U čemu je sličnost? Kakav je tretman njihovih površina? Kakav učinak (kakvu ideju. bitan element skulpture. oko 1485. Koje su sličnosti. Je li David Smith tehniku izrade svojih skulptura naučio na likovnoj akademiji? 3. Usporedite dvije slične.

1956. Leo Junek. predsjednik Zemlje). Antun Augustinčić.Umjetnost sredine 20. Stjepan Planić. Krsto Hegedušić: Mrtve vode. podređen čvrstim formama. Marijan Detoni (slikari). Frano Kršinić (kipari). stanja ili ambijenta fokusirano je na grube. iluzija. Slikarski stil članova grupe odlikuje siguran. čistoj boji i neutralnom svjetlu bez sjena. Predstavnici: Željko Hegedušić. naturalističko prikazivanje događaja. tmasta voda i noć podcrtavaju dramatičnost teme. gradska periferija. deskriptivan crtež. Prikaz ratne strahote masakra civila. ružne ili mučne osobine prikazanog. industrijske i radničke četvrti. Prikazuju ljudsku patnju s kojom se solidariziraju. Bjeličasti likovi utopljenika djeluju kao sablasne lutke. Vjera u potrebu simbioze umjetničkog i ideološkog rada jer “samo takva umjetnost može o nečemu komunicirati. Slično tome. Drago Ibler (arhitekt. selo. fikcija .– 94. Grafičke tehnike pogodne su za umjetnost kojom autor izražava kritički stav prema društvu i svijetu u kojem živi. 929. 178 Stvarnost. Atmosfera pejsaža. iznositi poruku”. Verizam likovnog izraza: Naglašenije nego realizam veristička umjetnost prikazuje ružne i mračne strane života (potencirani realizam). stoljeća — Hrvatska Grupa Zemlja Članovi grupe iskazuju interes za nove motive i područja društvenog života.

179 Stvarnost. Nevrijeme je nagrađeno prvom nagradom na Bijenalu u São Paulu 1955.. oko 1505.Krsto Hegedušić: Nevrijeme. Slika koja je ujedno dokument ”obične” stvarnosti. i predstavlja. Narativno slikarstvo. svakim je prizorom realistično i kritički ispričana “priča” o stoljetnom životu u sjevernohrvatskim selima. u prenesenom značenju i kritiku hipokrizije društva. . 1955. fikcija Giacomo Balla: Pejsaž + nevrijeme.. muhe “grizu”. osim atmosfere slutnje kiše. 1915. Giorgione: Oluja. Pred nevrijeme sve u prirodi se načas zaustavi. nebo se naglo zamrači. iluzija.

Nevrijeme. kiše i vjetra. materijala i potrebne forme postoji uvjetna prirodna povezanost” (S. Opišite i analizirajte njegov “drveni” neboder. Viktor Kovačić je najavio hrvatsku modernu. . tada najviša u gradu i “jedan od prvih nebodera na Balkanu”. Gajeva 1. poput zupčanika. Zagreb.– 1935. stvaranja vlastite moderne tradicije. Regionalizam je umjetnička ili kulturalna osobitost neke regije u odnosu na širi prostor. 1982. Iznad vijenca je trakasti prozor cijelom dužinom fasade. Što im je zajedničko? Što je različito? Definirajte kojim umjetničkim pravcima pripadaju. Oluju i Pejsaž + nevrijeme. dok arhitekti “zagrebačke škole” označavaju njezin zbiljski početak. svježi zrak i veliki horizont. Zgrada je primjer nenametljive interpolacije (arhitekture “umetnute” u zatečeni okoliš). Usporedite tri rada. autohtona) arhitektura. okrunjenog nazubljenim vijencem. načinjene metodom kontrastne interpolacije. Stjepanom Planićem. Ne bojimo se nevremena. a omogućuju nam sunce. Bogovićeva 1. “Između kraja. 1936. učenik Otta Wagnera. zapadnih društava. 1958. 1. 3. u Planićevoj je arhitekturi vezanoj za tlo (zato se odlučuje za citat sela u strogom središtu grada) našao svoju neposrednu potvrdu. Arhitektura koja se temelji na regionalizmu naziva se vernakularna (domaća. “Dobro izvedeni prozori brane nas od zime. a na pukog imitiranja oblika iz razvijenijih. 2. ispod su prozori nanizani u ritmu stroja. Zagreb. Planić). Drago Ibler je najvažniji predstavnik hrvatske arhitekture između dva rata. Martićeva 9. dok se preko puta nalazi stakleno pročelje dogradnje hotela Dubrovnik. 180 Stvarnost. Mladenom Kauzlarićem i dr. utemeljitelj zagrebačke škole. između dva svjetska rata formirao “zagrebačku školu” (1925. Opišite neboder primjenjujući sve što ste do sada naučili o modernoj arhitekturi i neboderskoj gradnji općenito.Stjepan Planić: zgrada Napretkove zadruge.). fikcija Ines i Nikola Filipović: novi dio hotela Dubrovnik. Drago Ibler: Drveni neboder. iluzija. Izvorno je zgrada bila obojena modrom galicom kao seoske kuće u okolici Zagreba — Zemljin program socijalno senzibilnog regionalizma. Pokušajte vlastitim riječima objasniti što je autor želio time reći. Plavo obojena uredsko-stambena osmerokatnica prema ideji kućestroja (čijoj?). Letimo u avionu” (Stjepan Planić). Ne zaklanjajmo se od prirode malenim okancima. Ibler je sa suradnicima Draganom Galićem. Eliptoidnog je oblika (osnovni volumen zaokružuje se u ugaoni toranj).

Zagrebačka arhitektura moderne Viktor Kovačić: Palača burze. bez ornamenta (prema načelu Loosa čiji je Kovačić bio učenik). Doima se poput golemih gradskih vrata — zaista. Ispred zgrade nespretno je 1990-ih postavljena “u špic” trokutasta fontana — protežni motiv Zagreba inače su okrugli zdenci.– 1927. Simetrične fasade prati pravilni ritam arhitektonskih elemenata. iluzija. Okrugli paviljon od bračkog kamena sa staklenom kupolom. Ipak. optočen kolonadom i dubokim trijemom koji pridaje izrazitu plastičnost fasadi. Trg hrvatskih velikana. ovo nije klasicistička. zgrada je sagrađena na istočnom rubu tadašnjega grada. kad su joj prigrađena četiri minareta srušena poslije Drugoga svjetskog rata. identitet grada i snagu države u kojoj nastaje. Kovačić osniva Klub hrvatskih arhitekata. fikcija Ivan Meštrović: Dom hrvatskih likovnih umjetnika. visokim redom jonskog stupovlja radi dojma monumentalnosti. Zagreb. Tada zgrada dobiva novu nametnutu ulogu — Muzeja revolucije i radničkog pokreta. To je ujedno reprezentativna građevina. 181 Stvarnost. 1939. svjetla i sjene. zbog njezine praktičnosti. koja mora pokazati moć novca. . Građevina čiste forme. Trapezoidan blok čije je pročelje rastvoreno elementom iz prošlosti. rastvorenoj igrom punog i praznog. logike materijala i racionalnosti konstrukcije. u džamiju. Godine 1905. 1923. već moderna arhitektura. Zanimljivo je da je najzanimljiviju međuratnu zagrebačku zgradu osmislio kipar obnavljajući tradiciju renesansnog homo universalisa. Zgrada se nalazi nasred kvadratnog trga s kojeg se zrakasto šire prometnice. Za Nezavisne Države Hrvatske zgrada je pretvorena u hram islamske vjere.

Minka Jurković i Tanja Zdvorak: Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski. Hommage (franc. kao i naselje stambenih zgrada. nalazi na južnom produžetku Lenucijeve potkove. Ostaje otvoren problem odnosa grada prema rijeci Savi. a 959. koji bi uključivali sve sadržaje. iluzija. osmislio novu zgradu Muzeja suvremene umjetnosti što se gradi u Novom Zagrebu. 1963. jednako kao zelenkasti škriljevac s Medvednice kojim pri temeljima započinju tadašnje obiteljske kuće. okrenut prema jugu. Njegov je projekt zasnovan na interpretaciji Le Corbusierove ideje o domino sustavu gradnje i humanog stanovanja u samodostatnim blokovima predgrađa.– 1973. ali bez ikakvih sadržaja). . okrunjeni igralištem na ravnom krovu i okruženi samo zelenilom i prometnicama (zgrade Novog Zagreba zaista jesu bile okružene samo zelenilom i prometnicama. početkom 960-ih južno od pruge i Save gradi novi Zagrebački velesajam. prvu zgradu u nas s projektiranom akustikom. fikcija Većeslav Holjevac. Arhitekt Igor Franić je 998. je raspisan natječaj za Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski. pod nazivom Novi Zagreb.Marijan Haberle. odignutom na pilote (vidi Le Corbusierovu Vilu Savoye) koji su protežni motiv gradnje u Zagrebu moderne. Zagreb 955. gradonačelnik čiji se spomenik. tako da je formom svojevrsni hommage modernističkoj gradnji u okružju. ili “spavaonica”. sa zidom-zavjesom. često u njegovom stilu ili nadahnuto njegovim radom. dobiva Dinamovo igralište prema projektu Vladimira Turine. počast) je djelo u čast značajnog umjetnika ili osobe. 182 Stvarnost.

260) koji je ekstrudiran. EXAT 5 (osnovan godine sadržane u nazivu grupe) u hrvatsku umjetnost uvodi impuls geometrijske apstrakcije i konstruktivizma. godine. 183 Stvarnost. iluzija. Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski. postao je trodimenzionalan. kinetičke i svjetlosne efekte. Geometrizam je izraz težnje za apsolutnim. 95. nova zgrada MSU na uglu Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca. kongresu saveza književnika Jugoslavije u Ljubljani 952. graditeljska inventivnost pobjeđuje fatalnost prirode prema načelu reda.Igor Franić: Muzej suvremene umjetnosti. prije svega. sintezu svih disciplina likovnog stvaralaštva i. uzdiže se nad plohom terena “poput naboranoga letećeg tepiha”. za apstraktnu umjetnost. sklada i pravila. Božidar Rašica i Vladimir Zaharović. pripremljen uz konzultacije s komunističkim vrhom. Manje poznato o tome prijelomnom događaju je da je govor bio nadosoban. Polazište projekta je Kniferov meandar (vidi str. Zagreb. prema urbanističkim zamislima ulazi u transverzalu jug – sjever koju čini sa zgradama Nacionalne i sveučilišne knjižnice. fikcija . EXAT 51 Prekretnica u službenoj politici je govor Miroslava Krleže na III. eksperimentalni atelijer EXAT 5 čiji su članovi: Vlado Kristl. Gradskom vijećnicom i vizualno se spaja s katedralom i užim centrom grada. početak gradnje 2003. Takve radikalne promjene uvodi tzv. Nakon više od stoljeća kako se u Zagrebu nije izgradila nijedna zgrada za muzej ili galeriju. Subjektivan osjećaj zamijenjen je objektivno i funkcionalno lijepim. Aleksandar Srnec na području slikarstva te arhitekti Bernardo Bernardi. – 956. Ivan Picelj. Zdravko Bregovac. no bez pristajanja na radikalnije promjene. projekt 1999. Novi muzej imat će pet etaža i prostirat će se na površini od 15 tisuća četvornih metara. gdje poziva na oslobođenje umjetnosti od stega socrealizma koji se smatrao “državnom umjetnošću”. EXAT 5 se zalaže za suvremene oblike vizualnih komunikacija. dominacija ravnih linija i pravog kuta kao prilagodba modernističkoj gradnji u okruženju..

održana je prva izložba EXAT-a u Društvu arhitekata Zagreba kao prva organizirana manifestacija apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj. Radi se o sinteznim (u smislu sinteze. pliševi. a ne kao scenu iza koje je kulisa proscenija (ponoviti: antički teatar). “primijenjenu” umjetnost apelirajući na to da upravo udio umjetnika i arhitekata bude presudan kod plastičnog artikuliranja predmeta za masovnu produkciju i potrošnju. Kategorija “slika-iluzija” zamijenjena je kategorijom “slike-predmeta”. o čijem opremanju izjavljuje: “Dekoracija? Ne znam što to znači — ako su to slikarski panoi — ne. znači sve suprotno od uobičajenog poimanja. građene inženjerskim tehnikama. njegove slike prizivaju Cézanneovu rečenicu: “Želim slikati predmete tako da ih neki inženjer može sagraditi prema mojim slikama. Ta tzv.” Richter želi napraviti sliku oslobođenu dvodimenzionalnosti. imajući kao dodatnu pogodnost za članove grupe mogućnost boravljenja u inozemstvu. i uopće životnog prostora. fikcija . Richterove skulpture su konstrukcije. objedinjavanja svih umjetnosti) ostvarenjima čiji je medij teško ili nemoguće definirati. “čistu” i tzv. scenografska rješenja (oprema pozornice za kazališne predstave) i oprema ondašnjih državnih paviljona na sajmovima najbolja je i zapravo jedina manifestacija exatovske arhitekture. “rutinirano” nabrani tekstili. EXAT 5 izjašnjava se protiv podjele na tzv. Richter se poziva na El Lissitzkog i iskustva oktobarske avangarde u svojim paviljonskim projektima. iluzija. mašne. stanioli. da se štand ukrasi — ne!” Slikari EXAT-a uspjeli su se osloboditi koncepcije pojednostavnjivanja prirodnog motiva.Tadašnji izraz za tu vrstu umjetnosti u nas je talijanskog podrijetla i glasi astratizam. Postav izložbi. skulptura i arhitektura. krep-papiri. što je bio krajnji domet domaće apstraktne umjetnosti tih godina. Nakon prodora apstrakcije na kazališnu pozornicu. Godine 953. teglice sa cvijećem itd. metala i stakla. Ako su to vrpce. odnosno “slike identične samoj sebi”. Rješavajući praktične zadatke — poput brze i lako prenosive realizacije u materijalima šperploče. arhitekti EXAT-a uvode novi tip scenografije poimajući pozornicu kao volumen. skulpturu oslobođenu materije i arhitekturu oslobođenu praktične funkcije. 184 Stvarnost. “sistemska” djela hibridno spajajući različite oblike likovnog izričaja ujedno su slika. drva.

iluzija.Ivan Picelj: Varijacije 3. sa žaruljom. od kojih je donja tipična za Picelja. Svaki grafički list čine dvije različite strukture različitih karakterističnih matrica. . Mondrian. Vjenceslav Richter i Božidar Rašica: nacionalni paviljon na Svjetskoj izložbi (EXPO) u Bruxellesu. Mentalna komponenta kreativnog čina važnija je od manualne. odnosno ideja je važnija od izvedbe u tijesnom odnosu umjetnosti i logike — matematički odnosi među brojevima prevedeni su u likovni jezik. 1958. lumino-kinetički objekt načinjen od aluminija i pleksiglasa. 1979. Kinetička skulptura. 185 Stvarnost. Belgija. u čiste geometrijske forme i osnovne boje. 1970. Rodčenko). tzv. Ivan Picelj se u ovoj seriji “sjeća” (na razini interpretacije) rada umjetnika “koji su utemeljili tradiciju nesjećanja” (Malevič. zasnovana na shematici “programiranog slučaja”. pokretan elektromotorom. Umjetnik radi istodobno u stilu op-arta (monotonost rastera). Serigrafija je multioriginal (multipl) koji odlično odgovara duhu “umjetničkog djela u doba svoje tehničke reproduktibilnosti” (Walter Benjamin)./80. minimalizma i konceptualne umjetnosti. kao način istraživanja mogućnosti povezivanja i spajanja tehnike i umjetnosti. fikcija Aleksandar Srnec: Objekt 130370.

Klasični crtani film Walt Disney: Parobrod Willie. postaje domaćin jednog od četiri najuglednija festivala animiranog filma na svijetu — Svjetskog festivala animiranog filma. 3. . Iluzija pokreta prikazivanjem sekvence nepomičnih slika. 1959. a sljedeća generacija. Objasnite razliku između crtanog i animiranog filma. Zagreb 1970. Redukcijska animacijska rješenja plošnoga grafizma likova koji se kreću po dvodimenzionalnoj plohi s neprirodnom scenografijom izduženih. Prvi važniji hrvatski autori crtanog filma Walter Neugebauer i Borivoj Dovniković slijede klasični Disneyjev crtić. šiljatih i trokutastih ploha nadahnutih ekspresionizmom na filmu: za ovaj je film 1962. uvodi nedisneyjevski crtić za odrasle. fikcija Dušan Vukotić: Surogat. Prvi zvučni crtani film nastao malo poslije prvoga zvučnoga igranog filma Pjevač jazza. a ne kao grupa ili škola. Opišite zgrade: prostornu koncepciju Vukovarske ulice u Zagrebu. 1928. 1. U isto vrijeme iz produkcije Zagreb filma iskristalizirala se Zagrebačka škola crtanog filma (kao posebnost. kojoj pripada Vukotić. Uzmite za primjer Légerov Mehanički balet. dovoljno velikom brzinom da se prevari oko. Vukotić dobio nagradu Oscar (vidi prvo poglavlje). iluzija. fasadne plohe stambene arhitekture Drage Galića ili zgradu Skupštine grada Zagreba Kazimira Ostrogovića. 2. pronađite definiciju jednog i drugog.186 Stvarnost. njezin je proizvod i crtani serijal Profesor Baltazar autora Zlatka Grgića). Usporedite klasični Disneyjev crtić s kasnijim autorskim filmom za odrasle te suvremenim japanskim manga crtićima. Fantastični realizam je uspješno spojen s apstrakcijom. Antropomorfni miš Mickey Maus je glavni junak filma.

Crnila (Inchiostri) i potom Attese. jednaka trajanju pokreta rezanja koji plohu pretvara u volumen: razrezano platno savija se i otvara u prostor. spazio — prostor) Milano. Fontanin rad je “minimalan”. Na slici je vidljiva energija geste u trenutku penetracije platna. ploha je oprostorena. “slike očekivanja”— sve su to monokromna platna prorezana kirurškom preciznošću. slijede tzv. (tal. nije poništena. 946. Zasijecanje slike oštrim predmetom čiji trag funkcionira kao crtež. a više nijekanje uobičajenog slikanja kao apliciranja boje na platno. . dimenzija vremena. u smislu da negiraju tradicionalno poimanje umjetnosti i estetike.” (kritičar Pierre Soulages) Godine 946. Lucio Fontana: Razrezano platno. 1961. Spacijalizam je način stvaranja u kojemu je forma neodvojiva od poimanja vremena — dvodimenzionalnoj plohi slike pridružena je četvrta. iluzija. ona je postala tijelo. Manifesto Bianco) i osnovao grupu umjetnika spacijalista s namjerom istraživanja prostornih odnosa koje je moguće razviti unutar dvodimenzionalnog medija slike. oko 1960. Predstavnik: Lucio Fontana. 187 Stvarnost. u Milanu Lucio Fontana je izdao Bijeli manifest (tal. do točke da predstavlja “negativnu nazočnost”. stoljeća — Europa Spacijalizam “Umjetnost je nužno humanizacija svijeta i ne treba misliti da svijet nije prisutan u umjetnosti samo zato što slike svijeta — ili jedne od njegovih slika — nema na slikarskom platnu. Tako tretirana površina platna je i materijal (2D) i prostor (3D). Bucchi). Rez kroz platno manje je čin nasilja. Rezultat je dojam beskonačnog./62. Prostor + vrijeme + pokret. međutim. Spacijalisti se smatraju nasljednicima ideje dadaizma. Ploha. Umjetnik započinje seriju intervencija na platnu bušeći u njemu rupe (tal.Umjetnost sredine 20. fikcija Lucio Fontana: Koncepcija prostora. Italija.

jedan od omiljenih polja umjetničkog djelovanja. ispred TV monitora sa snimkom tog istog kipa istodobno snimanog videokamerom. Predstavnici: Jean Fautrier. prihvaćam ih jer dopuštaju da se u djelu vidi slikareva ruka. fikcija Enformel Glavne podgrupe enformela: tašizam i sirova umjetnost (art brut). Naziv enformel uveo je francuski pisac Michel Tapie 952. Kod instalacija zatvorenog kruga česta je promjena uloga u tradicionalnom odnosu subjekta i objekta. Umjetnik snima samog sebe u činu rezanja papira. Hans Hartung. Wols (Alfred Otto Wolfgang Schulze). tzv. Time umjetnik želi pokazati da vizualna percepcija nije “mjera stvarnosti”. 1973. Protumačite ovu rečenicu. . Odmah su postale. “Slučajne mrlje. Može li naš vid biti prevaren. oblicima smetaju da poprime prejasan oblik. nepridržavanje zbiljskog.” (J. umjetnost bez normi. To je ekspresivna i gestualna umjetnost koja osporava tradicionalnu koncepciju kompozicije slike. — bez forme. materijalnost umjetničkog djela... Njihove se snimke preklapaju — ista je figura viđena sprijeda i straga odjednom (nalazite li u tome sličnost s kubizmom?). Enformel je primarno europski pravac u umjetnosti. Direktna veza zatvorenog kruga između aparata za snimanje i reprodukciju je tehnička osnovica za sve takve videoinstalacije. Dubuffet) U umjetnosti enformela naglašava se njezina fizička prisutnost u pojavnom svijetu. umjetnik ili sam promatrač postaju “eksponat” ili “performer”. Najpoznatiji rad u ovom mediju je Nam June Paikov TV Buda iz 1974. Antoni Tápies.Peter Campus: Tri tranzicije. Pritom nije važno je li videoslika snimljena i reproducirana s time-delayom. drugačija umjetnost). Tapie je prvi i organizirao izložbu umjetnika enformela. cijeli niz nekome nepodnošljivih stvari. koje se u Americi i zapadnoj Europi pojavljuju već sredinom 1960-ih godina. U čemu je ovaj rad sličan umjetnosti spacijalizma? Po čemu je očito da to nije spacijalističko djelo? Odrednica: video-instalacija zatvorenog kruga. što poznajemo iz medija radija i televizije. Pod close-circuit ili video-instalacijama zatvorenog kruga razumijevamo prijenos uživo (live) audiovizualnih signala ili digitalnih podataka. “Slikari materije” golemu površinu platna-slike “dograđuju” neslikarskim. obmanjen? Nađite primjer u poglavlju o op-artu. nespretne pogreške. 188 Stvarnost. Statua Bude koji sjedi postavljena je. nepomična. zamjenjujući gledatelja. sličan i istodoban američkom apstraktnom ekspresionizmu. bezoblično) Francuska. ili dolazi do istodobnog snimanja i reproduciranja stvarnosti putem videokamere i monitora. Drugi naziv: un art autre (franc... statična. 945. iluzija. u sobi koju istodobno snimaju dvije nasuprotne kamere. nedotjerane boje. če- (prema franc. Spontano. Pierre Soulages (tašizam). instinktivno stvaranje uz što manje razumske kontrole.– 960. u svojoj knjizi Drugačija umjetnost. prije svega zbog njihove vremenske i prostorne neposrednosti. TV slika je živa (direct video streaming). Georges Mathieu. tj. Jean Dubuffet (art brut).

izblijedjelo. čime se samo pojačava osjećaj boli koji pobuđuje kompozicija slike. međutim. nego zida koji se urušava. amulete koji. Jean Fautrier: Glava taoca br. Materijali se fiksiraju na platno toplinskom obradom — vatrom (taljenjem). pijeskom. Na takvu sliku-zid umjetnici enformela često apliciraju linearne uzorke. Slika je trag materijalno -gestualnog PROCESA. automatska. iluzija. debelim impastom zagasite uljane ili lateks boje dodajući tako slici treću dimenziju i čineći je hibridom slikarstva i skulpture čija se jasna granica dokida. i to ne onog koji se uzdiže. tako da je konačni rezultat rada nepredvidiv. ovisan o fizičko-kemijskim reakcijama korištenih materijala. ili kiselinom. namješteni na pravo mjesto (npr. mramornom prašinom. Tretirana slika teksturom i materijalom nedvojbeno poprima karakter zida. Iz ciklusa slika imaginarnih talaca nastalog pod utjecajem nacističkih javnih pogubljenja u Parizu tijekom Drugoga svjetskog rata. 189 Stvarnost. već je vođena sviješću. Tematika “materije-blata”: debele i grube brazde i premazi blijede boje čine da slika djeluje trošno. vremenom “iznošeno”. kaligrafske znakove i latinična slova. 1958. 16.sto građevnim i industrijskim materijalima: glazurom. Navedite primjer automatizma geste u umjetnosti. ti uzorci više nalikuju na zavjetne predmete. Umjesto da proizlaze iz logosa zapadne civilizacije. Slike-zidovi su još jedan pokušaj dokidanja stroge podjele na “ono prema čemu je slikano” i “ono što je naslikano”: i jedno i drugo je načinjeno od iste tvari. 1944. razne dijelove tijela). Gesta slikanja umjetnika enformela nije. imaju učinak iscjeljivanja — tako bi i umjetnost trebala imati “terapeutski učinak” na ljude. . fikcija Antoni Tápies: Velika slika. Nasilje kao tema u suprotnosti je s fizičkom krhkosti motiva reduciranog na ideogram: kao “mrtva zvijezda” (Michel Ragon).

dječjih crteža i uličnih grafita koje umjetnik fotografira na ulicama Pariza. zatvorenici. nesposobnih da aktivno žive u zajednici i pokoravaju se zakonitostima društva. prethistorijska umjetnost crteža mentalnih bolesnika.) kreiraju sami. briše se razlikovanje podloga — motiv. “Treba pustiti da se dogode i pojave svi slučajevi svojstveni materijalu koji je slikar upotrijebio” (J. 1961. Prikazana je pariška ulica. karikaturalnim likovima naslikanim na djetinji način. Preokretanje ustaljenih vrijednosti: oblik je podčinjen tvari. Predstavnik: Jean Dubuffet. iz vlastite osobnosti. koja je prethodila jezičnoj evoluciji čovjeka. Na Dubuffetov rad utječu antropologija.. koji ne stvaraju svoje radove s namjerom izlaganja na izložbi. sve faze procesa izrade slike ostaju zabilježene i vidljive na konačnom djelu. u prethistoriji. Čudna “ptičja” perspektiva gdje su likovi položeni ili nakošeni. ritam. materijal. ispunjeno stiliziranim. . art brut) Javlja se u Francuskoj 945. 190 Stvarnost. koji sve elemente svojih djela (motiv. Stvarna transformacija tvari predstavlja (predočava) fizičke i psihičke promjene prikazanih likova. bez “posuđivanja” iz tradicionalne umjetnosti ili stilskih trendova. fikcija Termin “sirova umjetnost” (art brut) uvodi Jean Dubuffet za umjetnost marginalaca. nezbrinuta djeca. iluzija. Kao poziv na građansku neposlušnost slikarstvo art bruta je izraz “metafizičke i groteskne trivijalnosti”. ljudi u staračkim domovima.). Dubuffet je skupljao radove psihičkih ili društvenih marginalaca (to mogu biti psihički bolesnici.” (Viallat) “Senzibilan čovjek ili umjetnik može samo biti bolestan u našem civiliziranom društvu koje se izražava lažima. “Umjetnost dezorijentacije” Povratak primarnoj komunikaciji.” (Bram van Velde) ( franc. Dubuffet). poklonio francuskom gradiću Lausanne. Jean Dubuffet: Prometna ulica. fragmentirano poput organskih stanica. Radove koje je skupio (njih više od 5 000) Dubuffet je 97. Tkivo grada u gornjem dijelu slike je “parcelirano”. arheologija. Grebenje slojeva podloge slike blisko je tehnici grafita. pojačava učinak plošnosti slike. stil itd.Sirova umjetnost “Sve suvremeno slikarstvo već postoji u Lascauxu..

Francuski pisac Charles Estienne je 954. 1954. 1957. odnosno divizionista. mrlja ili trag) Druga odrednica: lirska apstrakcija. 295 × 600 cm. Félix Fénéon za djela impresionista. kako bi ih razlikovao od “znanstvene” tehnike neoimpresionista. Georges Mathieu: Posvuda Kapetinzi (detalj slike). Takvom je impulzivnom gestom puno bliži američkom apstraktnom ekspresionizmu negoli art brutu. poznat po izvanrednoj produktivnosti). Mathieu stvara velikom brzinom (napravio je 15 slika u jednom danu.Tašizam Nazivom “tašizam” koristi se već 899. 191 Stvarnost. ulje na platno nanosi izravno iz tube ili prstom (“packe”). kaligrafski stil slikanja: slikanje kao ostavljanje traga pokreta na platnu. Umjetnik se gotovo fizički hrve s platnom dok radi. a jednu je sliku načinio na platnu dugom 15 metara): “Radim 55 482 puta brže od Utamara” (Utamaro Kitagawa je japanski slikar i crtač iz 18. što pridonosi dojmu invazivnosti. fikcija Hans Hartung: Bez naslova. st. bez cerebralne kontrole. . Tašizam odlikuje automatizam u stvaranju. terminom tašizam opisao rad umjetnika koje danas povezujemo s enformelom. Dimenzije slike su velike (nadljudske). ( prema franc. iluzija. Gestualni.

Usporedite tri prikaza gromača na ovoj stranici./57. Milan Pavić: Gromače. Duhovni pejsaž. lokalno i realno prevedeno je u apstraktno i univerzalno. Skice gromača Gliha radi flomasterom koji grafizmom podsjeća na tiskarske tehnike. Gliha). gdje duboki slojevi boje sugeriraju raspucalu zemlju odsječka tla prikazanog iz topografske vizure. odijeljenih tzv. Realno prelazi u apstraktno.Enformel u Hrvatskoj Enformel — hipertrofija tvarnosti slike prisutna je u radovima Ive Gattina. . medij. značenje i ideju slike. formu. s obzirom na: temu. “Crtež je najnemilosrdnija likovna činjenica” (O. osnova svake slike je linijski crtež. Na fotografiji snimljenoj iz zraka naglasak je na ritmu postignutom repetitivnim ponavljanjem motiva. Na način slikarstva enformela nastaju razvedene opne skulptura Dušana Džamonje ili Branka Ružića koji prlji vatrom iz plamenika svoje drvene skulpture kako bi se dobila ekspresivna izražajnost na licima figura. 1976. “tkanje” trokutastih. Otona Glihe i Frana Šimunovića. slikama pejsaža u raznim varijacijama istog. 1959. kvadratičnih i romboidnih oblika. Geometriziran krajolik. suhozidom. 1956. Prikazan je raster gromača na otoku Krku. 192 Stvarnost. iluzija. u većem ili manjem mjerilu. Vanja Radauš se serijom figurativnih skulptura (Tifusari) “nagrižene” površine na način brutalnog slikarstva prisjeća partizanskog pokreta afirmativno valoriziranog u društvenoj svijesti. fikcija Frane Šimunović: Suha zemlja. Oton Gliha: Krčke gromače XX.

Edo Murtić: Autoput. Dinamizam linija. apstraktni ekspresionizam. Kakva je veza forme i naziva djela? . iluzija. Slika gestom u stilu tašizma. svojevrsnog putopisa u slikama “urbanog krajolika”. Ekspresivnost geste. 1956. 193 Stvarnost. Primjer enformela u skulpturi. Čak je i motivom prikazano raspadanje i transformacija forme. a zatim u apstrakciju. ali još je uvijek zadržana figurativnost izraza — iz ciklusa doživljaja Amerike.. Odrednice: tašizam. eksplozija boja i svjetlosti. Uočite tretman površine skulpture. Skulptura načinjena od patinirane sadre. električnom rasvjetom i mrežom prometnica dinamiziranoga zapadnog velegrada. snažni potezi kistom. 1952.. fikcija Vanja Radauš: Tifusar. Navedite na koji način.– 1959. U kasnijim Murtićevim slikama konkretnost motiva postupno se transformira u ideju o motivu.

2003. decollage. Dekolaž anticipira cut and paste kao kreativnu metodu karakterističnu za razdoblje postmoderne (vidi . predizborni slogani. fikcija Mimmo Rottela: Gladijator. . jest kreativno načelo koje se temelji na uništenju i samouništenju. franc. iluzija. affiche laceres. Dekolaž. šarotine i grafiti: tragovi delinkventne supkulture. prividnom strategijom antiestetike. Riječ je o postupku trganja — dekolažiranja plakata nalijepljenih u javnim gradskim prostorima koje umjetnik izvodi od 1953. prljavo slikarstvo).Nakon enformela 194 Stvarnost. u pokušaju širenja granica enformela. Poderotine uvode treću dimenziju na slici — za debljinu papira na kojemu je plakat otisnut. skidati ih sa zidova i odnosio bih ih u atelijer.. (tada sam imao atelijer blizu Piazze del Popolo u Rimu) impresionirali zidovi oblijepljeni poderanim plakatima. Rottela). Intervencija na plakatu za filmski blockbuster redatelja Ridleyja Scotta. Doslovno su me fascinirali već i zato što sam tada mislio kako je sa slikarstvom gotovo i da treba izmisliti nešto novo. onakvima kakvima sam ih vidio. Eto kako se rodio dekolaž” (M.. Navečer bih onda počinjao trgati te plakate. ili poetike ružnog. sastavljao ih i ostavljao onakvima kakvi su bili. suprotno kolažu koji združuje heterogene elemente ostavljajući ih nedirnute. Trganjem i kolažiranjem komercijalnih plakata čije je osnovno svojstvo prenaglašena estetizacija. umjetnik stvara nove oblikovne kvalitete djela (tzv. živo i aktualno. Strategijom dvostrukog prisvajanja zadržani su tragovi života na ulici prisvojenih plakata... “Proživljavao sam razdoblje krize kad su me. Dekolaži imaju specifičnost prema kojoj se razlikuju od drugih revolucionarnih gesta u dvadesetom stoljeću: “ne mogu ostarjeti”. poglavlje).

pop-art 196 Novi realizam 196 Umjetnost otpada 200 Pop-art 202 Andy Warhol 208 Pop-art — Engleska 210 Pop-arhitektura 212 Flower power 213 Poslije pop-arta 214 Nova figuracija 214 Hiperrealizam 215 Umjetničko tržište 216 Kontinuitet pop-arta 217 195 Prisvajanje stvarnosti .8 Prisvajanje stvarnosti Povratak figuracije: novi realizam.

6. Pierre Restany (likovni kritičar). Krista) Francuska replika i protuteža američkoj kulturnoj premoći: novi realizam je ime koje je Pierre Restany 960. Umjetnici nastoje premostiti jaz između umjetnosti i života. Umjetničko djelo i način na koji je stvoreno upozorava na problem nagomilavanja predmetnog svijeta. masovno zastupljene u umjetnosti posljednjih desetljeća. low) kulture. koja to društvo komentira i ujedno mu se prilagođava. krivotvorine su neautentične realnosti. nadjenuo pop-umjetnosti francuskih umjetnika. Daniel Spoerri. Prisvajanje predmeta i otpadaka potrošačkog društva kao umjetnički postupak.Povratak figuracije: novi realizam. Jean Tinguely.” (Lao-Tse. navodni osnivač taoizma i suvremenik Konfucija. Stoga nije pogrešno usporediti “predmetnu” i klasičnu umjetnost (uključivo lijepu književnost). 960. Arman (Fernandez Arman). Martial Raysse. estetsku ulogu. zakrčenosti svijeta predmetima. kao i umjetnike fluxusa (vidi 0. Uzdizanje života na razinu umjetnosti i iznad umjetnosti. poglavlje) da svojim djelima komentiraju svijet u kojemu žive. Predstavnici: Yves Klein. Niki de Saint-Phalle. Novi realizam i pop-art: umjetnost potrošačkog društva. 196 Prisvajanje stvarnosti Novi realizam “Praznina je svemoguća jer sadržava sve. izazvalo je francuski pokret novi realizam i talijanske umjetnike arte povera. César (César Baldaccini). reciklirajući otpad jednostavnim postupcima (franc. pr. odnosno bila je podređena tvrdom imperativu iluzije stvarnosti. st. stoga su same iluzije iluzija (vidi Platonov mimesis). Od 960. pop-art Prema nadrealističkom načelu osvještavanja detalja iz svakodnevnog života upotrijebljeni. high) i popularne (niske. kao i ukidanje obrtničke tradicije. odbačeni i nađeni predmeti dobili su novu. nouveau réalisme) Francuska. Christo (Christo Jaracheff). . “Stvari”. koja je također nastojala što vjernije imitirati stvarnost. odnosno ukloniti razliku između elitne (visoke. Stalno inzistiranje na novitetima i anonimnosti predmeta. imitacije su proizvodno-reklamnih iluzija.

može završiti jedino kao bezoblična ruševina. sve druge boje povlače za sobom asocijaciju na neku konkretnu ideju. vađenje.. sve ono što je najapstraktnije u dokučivoj vidljivoj prirodi. S druge strane.(skupljanje. a “svaka aktivnost. koje više nije nužno objekt/predmet već i samo može biti okoliš/ambijent. video i filmskih radova. a izvodilo ju je dvadeset glazbenika i pjevača.. u Parizu: Klein je četrdeset minuta “slikao” s tri “živa kista”. Kad su ptice u letu zasmetale njegovu pogledu u čisto plavetnilo na plaži u Nici. ali plava nas uglavnom podsjeća na more i nebo. Le Vide) — potpuno prazan galerijski prostor.” (Gaston Bachelard) Filmski dokument akcije izvedene 9.” (Yves Klein) “Prije svega drugoga postoji ništavilo. zidu s tapetama u boji. onda plava dubina. nazvavši je IKB — International Klein Blue (boja tretirana kao brand)! U travnju 958. poglavlje). u Parizu u Galeriji Iris Clert izložio je Prazninu (franc. izlagana kiši. nastaje ci. 197 Prisvajanje stvarnosti .. Danas. strop. potpisao na nebo iznad Nice (francuskoga grada na Azurnoj obali u kojemu je rođen) prisvojivši ga kao svoje djelo. ).. glasi poznata anegdota iz Kleinova života u mladosti. djela koja Klein radi uz pomoć prirodnih eleoblike prezentiranja umjetnosti — npr.” (Yves-Alain Bois) “Slikar prostora” Yves Klein se 948.. poželio ih je sve pobiti. muzej ili galerija nije neutralno mjesto: oni su specifičan duhovni. White Cube) je umjetnosti minimalizma (vidi 9. Od 960. Godine 956.. Pod. što se smatra začetkom Bijela kocka (engl. kutovi u interakciji su s umjetničkim djelom. u suvremeno doba umjetnost napušta muzeje i galerije i izlazi u javni prostor ili se bijela soba pretvara u crnu kutiju (Black Box) namijenjenu projekcijama dijapozitiva. preinaka. “Čovjek se utapa u onome što je proizveo i što ga postupno uništava”. zidovi. umjetnici novog realizma žele umjetnost učiniti “običnim poslom”. menata: slikarska platna prljena su vatrom iz bacača plamena ili vješanje slika jedne kraj drugih na su.neutralna bijela izložbena soba koja je u moderno doba zamijenila starije klus Kozmogonije. patentirao je nijansu ultramarin plave boje (“stavi prst u more i povezan si s cijelim svijetom”). kao i društveno-kulturni “okvir” koji djeluje na percepciju umjetničkog djela. ožujka 1960. pričvršćena na krov jurećeg automobila. “Plavetnilo nema dimenziju. ima moć da promijeni njegovo značenje ili da sam bude njime promijenjen. a prije svega svaka komunikacija. onda duboko ništavilo. uz zvukove Monotonske simfonije koja se sastojala od samo jedne note. bijelu kocku.

umjetnik počinje raditi slike-klopke: slučajno nađeni predmeti u nekoj slučajnoj situaciji su imobilizirani.Yves Klein: Reljef plava spužva: RE 19. jestiva umjetnost). Ciklus slika pod nazivom Antropometrije nastaje tako da se gola ljudska (ženska) tijela. vidi 10. negirana je njezina materijalnost. Not to be). umočena u IKB pigment. Akcije slikanja “živim kistovima” bile su izvođene pred publikom i smatraju se začetkom happeninga i umjetnosti tijela (body art. Na primjer. simbolizirajući siromaštvo na koje umjetnik upozorava kao na društveni problem. 1958. 1962. poglavlje). to mogu biti ostaci objeda (eat art. Monokromna umjetnost temeljena na idejnom nasljeđu Malevičeva Bijelog kvadrata na bijeloj podlozi i Rodčenkove Posljednje slike. nalijepljeni na podlogu na kojoj su zatečeni i potom ovješeni na zid. Boja kao ideja. kao živi kistovi otiskuju na platno položeno na pod. kao referenca na tradicionalni motiv Posljednje večere ili stare stvari izložene na prodaju na buvljacima. Godine 1957. 198 Prisvajanje stvarnosti Yves Klein: Ubrus ANT-SU 2. 1961. Daniel Spoerri: Ne biti (engl. .

načinjen je istom metodom prisvajanja violina i gudala natiskanih u sanduku od akrilnog stakla. gdje je ovo “mrtva” slikovito prikazano: ta doslovnost djelo čini banalnim. Drugi Armanov rad karakterističnog jezika kvantitete (gomilanja). to je prst kojim se pritiskao pečatni vosak i koji su. na papir otiskivali nepismeni umjesto potpisa. Glazbalo je uništeno i njegovi su ostaci. umočen u tintu. a u nazivu djela autor simulira karakterističan potpis na glazbalima graditelja violina iz Cremone (Italija).César: Palac. Nagomilavanje (akumulacija) predmeta u skulpturalne forme. previše nalik na original da bismo je mogli smatrati istinskom skulpturom. 1976. fragmenti potom fiksirani na podlogu. simboliku “palca gore”. otisak svakog čovjeka je jedinstven. koje možemo tumačiti kao čin oduzimanja umjetnosti statusa uzvišenog i nedodirljivog. (Pre)doslovna reprodukcija palca (visine 90 cm). Može se reći da je riječ o slici mrtve prirode. Prema daktiloskopiji. što je i bila umjetnikova namjera.. Više nam je zanimljiva kao dosjetka. pod nazivom Armandus de Cremona faciebat. Palac priziva slavu renesansnih stvaratelja... kvantifikacija (umnožavanje) i repeticija (ponavljanje) uzorka predstavlja kritiku konzumerizma. 1964. Razbijen i zapaljen suptilan glazbeni instrument uronjen je u crvenu smolu: crveni kolorit naglašava počinjeno nasilje. podređenosti konzumaciji koja se zahtijeva od modernog čovjeka. 199 Prisvajanje stvarnosti Arman: Gnjev pougljenjelog violončela. ..

junk art. Asemblaž načinjen od dijelova starih automobila. dotle se posljednji koristi automobilskim dijelovima koji svojim obojenjem. Automobili industrijski prešani u blokove oštrih rubova (engl.Umjetnost otpada Estetika izravnog prisvajanja stvarnosti (u Spoerrijevim radovima to su ostatci objeda sa stola. a ne na očuvanju stvari — stare stalno bivaju zamjenjivane novima. . podsjećaju na slike. 1958. kompaktni objekti.. Ovdje je obratno: nešto drugo je pretvoreno u blok. koja je blok mramora pretvoren u nešto drugo.. Umjetnik im ne pridaje neko novo značenje. ). blok ne znači ništa drugo osim tvari od koje je napravljen — to je antiasemblaž. Mitologije). 200 Prisvajanje stvarnosti Druge odrednice: umjetnost stareži. ovisno o originalnoj boji automobila. ali dok se prvi koristi blokovima zgnječenog lima cijelog automobila. apstraktni. smeća. I César i Chamberlain rade svoja djela od starih automobila. sakupljanje i čuvanje otpadaka modernog društva čije bogatstvo se temelji na odbacivanju (što potiče potrošnju). César: Kompresija. Kompresija je antiteza tradicionalne skulpture. što je uobičajeni postupak kod reciklaže. engl. 1962. Jedan od simbola toga društva je i automobil: automobil je objekt koji utjelovljuje pokretljivost (mobilnost) modernog čovjeka i dinamičan tijek modernog života. hard edge). oni ostaju to što jesu: čisti. John Chamberlain: Johnny Bird. uglavnom već zgnječenih na otpadu. koje umjetnik izabire s obzirom na oblik i boju i slaže u apstraktnu kompoziciju koja može podsjećati na oblike iz prirode ili može poprimiti dramatičnu i zaumnu figuraciju na način apstraktnog ekspresionizma. Rekompozicijom automobila moderni kult aerodinamike i aerodinamičnosti doveden je do apsurda (vidi: Roland Barthes.

Svi su ti heterogeni predmeti prekriveni gipsom i potom je načinjen njihov odljev u bronci. 201 Prisvajanje stvarnosti . Dva modela automobila marke Renault i Panhard dobila su na poklon umjetnikova djeca (Claude i Paloma). Od keramičke vaze napravio je tijelo. Orozco je izvadio dizalo iz okna i postavio ga kao još jedan objekt “oslobođen” svoje funkcije u radu Lift iz 1994. 1952. Picasso je od igračaka napravio majmunsku glavu. Primjer metamorfoze oblika. Slično tomu. koji je dakle zbijen. Skulptura načinjena od automobila Citroën DS iz kojega je uklonjena srednja trećina. 1993. ali na drugačiji način nego na primjeru Césarova rada. Pablo Picasso: Babunica i mladunče. a od automobilske opruge babuničin rep.Gabriel Orozco: DS. dodavši i dvije drške od šalica za uši.

Kitaj. ako to želi. Tehnike ma. No iako se umjetnici zamjene stvari novim. Andy Warhol. Djelovanje u procijepu između umjetnosti i života. Richard Hamilton. slike i muziku. Robert Rauschenberg (prethodnici pokreta). industrija. Stroj i sovne proizvodnje primijenjene u umjetnosti kao monotono po. Umjetnik (Coco Chanel). Edward Ruscha u svojim djelima portretira Los Angeles. Engleski pop-art: Peter Blake. Američki pop-art: Charles Demuth. R. 202 Prisvajanje stvarnosti Edward Ruscha: Hollywood. čime potpopop-arta koriste dadaističkim tehnikama i “štosovima”.statusnu pripadnost nositelja.proces političke demokratizacije omogućio je svakome da bude moderan navljanje identične slike. ali i iz medija: pop-umjetnik bira između “Moda je ono što će izaći iz mode” prerađenih slika. kao da slika kraljevski portret. oglašavanje. Još je ne stoji dadaistička filozofija. James Rosenquist (slikari). moda je označavala predmeta masovne potrošnje i masovnih medija. koje spajaju modu. ne slika živu djevojku. Moda je ubrzala proces rezultirale su sve većim mnoštvom simbola. iza toga maže industrijsku proizvodnju. Jasper Johns. stalno ponavljane riječi. nego ljudi. Robert Indiana.Pop-kultura je rezultat industrijske ljeća. Osobitost dvadesetog stoljeća čine: tehnologija. već onu prikazanu na novinskoj reklami za juhu. bira tipičan a ne individualan motiv. Usporedite ovu sliku s fotografijom istog motiva (desno). Pop-art je pravac u umjetnosti koji oslikava narav dvadesetog sto. ne pravu konzervu juhe Campbell’s. ali ne njegove slavne i glamurozne. revolucije i niza tehnoloških revolucija u međuvremenu. Larry Rivers slika kutiju cigareta Camel s najvećom predanošću. U vrijeme ručne pularnost televizije kritički odgovorio naglašavanjem banalnosti proizvodnje. 1968. već pin-up na slici iz časopisa. Robert Indiana slika prema uzoru na konvencije prometnih znakova (za prezime je čak uzeo ime savezne države u kojoj živi). s uličnih plakata i billboard oglasnih mjesta. oni preuzimaju motive iz američke kulture.” (Roy Lichenstein) Pop-art je primarno američki pravac u umjetnosti i čak i kad britanski autori rade u stilu pop-arta. . Claes Oldenburg (kipar). Roy Lichenstein.” povijesti umjetnosti. B. Jim Dine.Pop-art “Prethodna je generacija nastojala doprijeti do vlastite podsvijesti dok se umjetnici pop-arta od svojih djela nastoje distancirati. Jim Dine. Allen Jones. urbana kultura. već obične lokacije poput benzinskih crpki. Pop-art prisvaja slike iz tradicije i Shakespeare napisao: “Prije odjeću iznosi moda. koristeći se jezikom i slikama iz reklama. Pop-art je na konzumerizam i podemokraciju i stroj.

a takva umjetnost brzog učinka također predstavlja happening (engl. “Portret” zvuka. čija je pjesma bila predložak za naslov i motiv slike — a to su crvena vatrogasna kola br. Charles Demuth: Vidim brojku pet u zlatu. Pop je prva umjetnost koja namjerno nije napravljena da traje vječno. također je elitistička jer se distancira i manipulira pravilima i uzorima iz tradicionalne umjetnosti. Slika je posvećena umjetnikovu prijatelju Williamu Carlosu Williamsu. Pritom se često poigrava ikonografijom šunda (engl. No osim što je pop-art po svojoj ikonografiji popularna umjetnost. Druga odrednica: sinkretizam. tretiran kao jedinstven. poput vizualne “onomatopeje”. Triput ponovljeni broj. ima trenutačni efekt. djelo je umnoženo kako bi postalo dostupnije i iz prostora muzeja ušlo u svakodnevicu ljudi. Carlos. izdvojen iz mase drugih naziva se multipl. pulp). Djelo pop-arta nužno treba reakciju publike da se može smatrati dovršenim. zapravo apstraktni događaj bez probe i scenarija kao proširenje geste apstraktnog ekspresionizma u okoliš. kao i društvo u kojemu nastaje: pop-art je ogledalo postavljeno pred lice društva. Prvi primjeri multipla su grafike i lijevane skulpture. događanje). jednakim. Slika je primjer vizualne umjetnosti koja sugerira zvuk. stupnjevane veličine. kišnoga grada. Prisvajanje stvarnosti . Ako se izgubi. ali umjesto njega može se izložiti neki drugi (vidi priču o princu i lisici u Malom princu Antoinea de Saint-Exupéryja). Izvorni Duchampov urinal je izgubljen. prostor. što znači da ne navodi gledatelja da joj se vrati i da je ponovno pogleda. seriji. Umjetnici pop-arta su postali bogati i slavni u rekordno kratkom roku prikazujući potrošački okoliš i njegov mentalitet: ružno je postalo lijepo. petice upisane jedna u drugu. WCW. 203 Multipl: umjesto umjetničkog djela kao jednog i jedinstvenog originala. odnosno da umjetničko djelo nije jedinstvena rukotvorina. provizorna je i prijelazna. 1928.Pop-art usvaja i uzdiže reprodukciju i daje joj status originala. Serijski proizveden predmet. ideja multipla podrazumijeva da nema originala. Umetnute riječi i inicijali (lettering) odnose se na obojicu: Bill. interakciju ljudi i stvari na određenoj lokaciji i u određenoj situaciji. CD. lako ga je nadomjestiti novim. 5 koja jure ulicama mračnog. sugeriraju rasprostiranje zvuka vatrogasne sirene. Pop-slika doima se kao zamrznuti događaj. tj. Zato kažemo da je potrošiva. već postoji u više identičnih primjeraka.

Prizor je istodobno realan i apstraktan.Jasper Johns. Umjesto da predstavlja neki predmet. . ne lepršaju. u međusobnom odnosu obrnute perspektive. limenke omiljenog piva. Imitacije stvarnih predmeta dalje se razvijaju u smjeru spomenutih mekanih skulptura koje su se izrađivale na način da se najprije sašije vanjska navlaka koja se potom puni kapokom — forma je građena iznutra. imitacijama hrane i odjeće od muslina. meso i krastavac “prevodi” u mekan vinil i tkaninu ispunjenu kapokom. Ona je kritički autorov odmak od nacionalnih mitova u vrijeme američke vojne intervencije u Koreji. zadržava odmak od predstavljene stvarnosti: limenke je pričvrstio za zajedničku podlogu i obojio ih. Oldenburg radi “naivne imitacije stvarnosti”. kolača. različitih svojstava. Zahvaljujući nekrutosti materijala. sladoleda. Predmete koje svakodnevno kupuje. Druga odrednica: pop-objekt. Umjetnik kombinira elemente slikarstva i skulpture s dozom humora. Boja pomiješana sa zagrijanim voskom prvi put primijenjena u antičkom El Fayumu. Gledatelj promatra nešto što je naslikano točno kao u stvarnosti. a ne umjetnik. dok se kod tradicionalnih načina izrade skulpture. 1960. stvara dojam reljefnosti površine slike. gradi izvana. 1962. konačni izgled skulpturi daje gravitacija. umočene u gips.. Godine 1961. Oldenburg je otvorio Dućan (engl. u ovom slučaju kruh. izjednačeni su naslikana slika (image) i površina i format same slike. obične. javne spomenike. meke umivaonike. Ipak. radi i gigantske prekidače za svjetlo. Uz mekane replike nutritivno “bezvrijedne” hrane — hamburgera. Claes Oldenburg: Burger na podu (Veliki hamburger). slika — koju čine potezi kista i boja — sama postaje predmet slike. Tehnika enkaustike. Mekoća forme čini ih bliskim slikarstvu. 1958. klesanjem ili modeliranjem. trajnog i zahtjevnog medija nasuprot brzomu nastajanju slike gestualnog slikarstva. Tri zastave “neprirodno” su mirne. Obojena bronca. Iz toga možemo zaključiti da stvarnost i reprezentacija stvarnosti nisu jedno te isto.. Jasper Johns: Tri zastave. Ti su se predmeti zbog načina na koji ih autor tretira smatrali skulpturama. The Store) koji je napunio modelima. Crvena. umjetnik je izlio u bronci.. banalne svakodnevne predmete od tvrdih materijala povećava do neobično velikih proporcija i radi ih od drugačijeg materijala nego što je uobičajeno.. bijela i plava boja nanesene su u vrlo tankim 204 Prisvajanje stvarnosti plohama. tj. i kao skulpturalna djela su bili i prodavani.

1964. Tzv. Motiv mete. i “friz” načinjen od kutijica s dijelovima tijela izlivenim u gipsu. sam po sebi znak. njezinu veličinu i raspored. Kad je slika bila gotova. Umjetnica je neke slike. Uočite fascinaciju vatrenim oružjem u umjetnosti 20. napravila tako da je boju na njih ispaljivala iz revolvera. Vidimo metu. suprotno Duchampu koji realan predmet iz drugog konteksta ostavlja kakav je. stoljeća. 1968. Johns joj je dodao “rupe od metaka”. poput ove. Shooting Picture). Meci ispaljeni iz naslikanog revolvera iz fikcije slike prelaze u stvarnost. Sliku Jaspara Johnsa Meta s gipsanim odljevima umjetnica je pomno kopirala. naslikanu. Umjetnik uvodi u sliku predmet — koji prodire u njezin prostor. u počast tom umjetniku. 205 Prisvajanje stvarnosti Jacques Monory: Ubojstvo br. razbivši staklo — poruka je djela da odnos stvarnosti i umjetnosti nikad nije jednosmjeran. 1955. postaje slika — inverzija značenja! Niki de Saint-Phalle: Pucanje u sliku (engl. u svijet promatrača slike. Francuska umjetnica pucanjem na platno protestira zbog vojne intervencije svoje zemlje u Alžiru. kombinirana tehnika. i tako su postali znak (monokrom). . 22. Dijelovi tijela-predmeti dvaput su promijenjeni — izliveni u gipsu i potom uronjeni u boju.Jasper Johns: Meta s gipsanim odljevima. pa je Johnsov postupak isti kao njezin. on uzvratno citira njezin rad.

lettering (dijalozi su upisani u oblačiće) te novinski raster (oponašanje točkica mehaničkog tiska). . 206 Prisvajanje stvarnosti Roy Lichenstein: Zidna eksplozija br. samo povećanje kadra ili pasice stripa (engl. Roy Lichenstein: M-možda (engl. Lichensteinova slika nije mehanička kopija. Lichenstein radi ovakve slike koje su naizgled samo oponašanje drugog medija. M-maybe).Claes Oldenburg: Zidarska žlica. mjera B. Ključne riječi u njegovu radu su apsurd i humor — na primjer predložio je javni spomenik u Londonu na rijeci Temzi blizu parlamenta. Pop-objekt koji konvencijom stripa prikazuje eksploziju uzrokovanu ispaljivanjem rakete. Zabrinuto smišlja neko opravdanje: “M-možda se razbolio i ne može izaći iz atelijera!” Od 1961. vjerojatno umjetnika. koji bi se dizao i spuštao nošen strujama. već interpretacija krutih formalnih konvencija stripova. 1964. comics). Često na svojim slikama oponaša konvencije sladunjavog ljubavnog stripa iz ženskih časopisa. ironizirajući popularno poimanje umjetnosti kao umjetnikovog osobnog “podavanja” nabijenog “velikim” emocijama. u tehnici ulja na platnu. Od 1965. koja čeka nekoga. 1971. tj. Oldenburg radi javne skulpture — gigantske verzije svakodnevnih predmeta. 1. koji nikako da dođe. 1965. Lichenstein slika hladno i bez emocija. Od stripa je Lichenstein preuzeo kadriranje slike. Možete li zamisliti zvuk koji bi odgovarao slici? Slika priziva zvučnu senzaciju. Za razliku od snažne geste apstraktnog ekspresionizma. Slika prikazuje mladu građansku djevojku spremnu za izlazak. konvencije konturnog crteža i reduciranu ljestvicu boja (strip je “jeftin” medij). Kadar stripa reproduciran je u velikom formatu.

žena je to možda prošaptala na muškarčevo uho. prije izaziva osjećaj mučnine podsjećajući na crve. “Volim te” iz naziva djela vjerojatno se odnosi na srednji prizor. Nalaze li se oni u Fordu? Voli li to muškarac podjednako ženu i svoj automobil? Senzualni naboj gornjih dvaju prizora neutraliziran je gigantiziranim detaljem hrane. mlad (namijenjen mladima). brze percepcije slika-znakova. štosnat. I love you with my Ford ). “Pop-art je popularan (napravljen za masovnu publiku). masovno proizveden. Golem format slike sastavljene od fragmentiranih slika preslaganih tako da daju gotovo apstraktni uzorak.” (R. koja umjesto da izgleda slasno. Slika-triptih načinjena je od vodoravnih isječaka nevezanih scena u različitim mjerilima. Tjestenina se može očitati i kao parodija Pollockovih dripping slika. jeftin. špageti u umaku od rajčica.207 James Rosenquist: Volim te sa svojim Fordom (engl. kao brza izmjena TV slika. Hamilton) Prisvajanje stvarnosti . 1961. Montaža disjunktnih. duhovit. monokromni muškarac i žena leže u zagrljaju. konfliktnih slika. žarkog kolorita. kao tropruga zastava: monokromna karoserija automobila Ford. potrošiv (lako se zaboravlja). alegorijski prikaz modernog vremena. seksi. glamurozan i veliki biznis. prolazan (kratkotrajna rješenja).

kao vic bez humora ispričan bezbroj puta” (Harold Rosenberg).).Andy Warhol Andy Warhol je bio megastar u društvu obuzetom obožavanjem i konzumacijom slika.. Godine 963. montaža. kupiti i prodati. cilj mu je u gledatelja osvijestiti vlastiti svakodnevni okoliš u kojemu su predmeti izgubili vizualnu prepoznatljivost. Poznata je njegova izjava: “Želim biti stroj”.) uspostavlja novi odnos između realnog i filmskog vremena. anonimnost izvedbe podsjeća na proizvodnju na tvorničkoj vrpci. Warhol uzima slike iz svijeta masovne proizvodnje. postaju jedno te isto. tj. uostalom. Warhol dolazi na ideju umjetničkih djela kao dobara: “Svi pijemo Coca-Colu i nikakav novac ne može kupiti bolju bocu za predsjednika Amerike nego što je pije beskućnik na ulici. Osnivač je časopisa Interview. snima San. Warholov slikovni jezik sastoji se od stereotipa. Stoga je jedna feministica na njega pokušala izvršiti atentat (968. tj. bavio se i filmom: 963. film koji traje osam sati i nepomičnom kamerom prikazuje čovjeka kako mirno spava. umjetnost. Smatra kako su. izjavljujući: “U budućnosti će svatko biti slavan petnaest minuta. koji su sada izjednačeni. 1968. umnožava ih i otiskuje u tehnici sitotiska — tako nastaju slike koje nalikuju na proizvode izložene na dućanskoj polici. njezine estetske i transcendentalne vrijednosti za tržišnu ekonomiju samo roba koja se na tržištu umjetnina može razmijeniti za novac. upravo radi toga što se stalno nameću i nude našim osjetilima: ciklus slika konzervi juhe proizvođača Campbell’s prikazane kao u dućanu. Tvornica) ured-studio u kojemu okuplja suradnike iz svijeta kontrakulture. Iznimno dugo trajanje filma i izostanak bilo kakve priče (scenarija) i strukture (kadrovi. već to povjerava asistentima..” Osnivanjem “tvornice” Warhol priziva duh cehovskih manufaktura i slikarskih radionica u kojima su se kolektivno stvarala djela iz prošlosti. Rugao se tradicionalnom poimanju obitelji proglasivši TV prijamnik i magnetofon svojom “ženom i ljubavnicom”. . Warhol svoja djela ne radi sam. “stupovi etiketa Campbell’sove juhe u narkotičnom ponavljanju.” Warhol usvaja načela produkcije i distribucije potrošačkog društva želeći biti njihovo zrcalo. osniva Factory (engl. 208 Prisvajanje stvarnosti Andy Warhol: Limenka s juhom od rajčica Campbell. čime ukida koncepciju osobnog rukopisa u umjetnosti.

u suprotnosti je s euforijom koju je izazvala glumičina smrt. Djelo je napravljeno prema ideji repeticije (ponavljanja) motiva. Hladna ravnodušnost medijskog idola pod utjecajem reklamne ikonografije koja sve prikazuje hladno. 209 Prisvajanje stvarnosti . na nezavršenoj slici naslikanoj prema uzoru na dječju bojanku “slikanje po brojevima” gdje su prazne plohe koje zatvaraju konture cvjetova označene istim brojem za istu boju. stars). Na ovakvim umnoženim portretima (i na umjetnikovom autoportretu) s brojnim varijacijama boja. Marylin Monroe smatrana je objektom. ljupko pitoreskan. a ne percipirana kao realna osoba. Jackie Kennedy kao ucviljenu Kennedyjevu udovicu. gledajte moje slike” (A. celebrity). Warhol). 1962. zanimljivo je da Warhol u seriji hollywoodskih zvijezda (engl. bila je stereotip. Warhol započinje seriju s njezinim likom: beskonačno multiplicirana i solarizirana (vidi nadrealizam) fotografska slika prenesena je na platno s pomoću šablona i otisnuta u sitotisku (25 portreta glumice. Andy Warhol: Uradi sam (Cvijeće) (engl. prazno i čisto. Do it yourself (Flowers)). dio kolektivne vizualne svijesti. Cvjetni motiv. neprobojnu masku žarkih. 1967. individualnost prikazanog lika negirana je njegovim statusom javne osobe: “Želite li me upoznati. seks-simbolom. Nakon smrti glumice Marilyn Monroe 1962. Gledatelju-konzumentu umjetnosti ponuđeno je da završi sliku i tako aktivno sudjeluje u stvaranju umjetničkog djela. neprirodnih boja. poredanih u matricu 5 × 5 u različitim kromatskim kombinacijama). a taj motiv može biti i konzerva juhe i slavna osoba (engl. Elizabeth Taylor u vrijeme kad je bila ozbiljno bolesna. portretira slavne osobe u trenucima krize — Marylin Monroe neposredno nakon samoubojstva.Andy Warhol: Marilyn. zato je Warhol prikazuje kao lutku.

sagrađen 1931. Pop-art — Engleska Richard Hamilton: Što čini današnji dom tako različitim. američkog sna. drugi dan za izložbu. Snimanje nedogađaja u realnom vremenu bez naknadnih intervencija. Na kauču pozira pin-up djevojka. tj. tako sada ne moram prelaziti s jedne stvari na drugu: jedan dan radim crtež za neki časopis. magnetofon. zgrade koja je postala sinonim za neboder (visok 381 m. 1964. 1956. Kolažnom tehnikom prikazan je dom u kojemu stanuje bodibilder. Povećana naslovnica sentimentalnog stripa uokvirena je i ovješena na zid pokraj portreta iz devetnaestog stoljeća: kič. lollypop kao referenca na pop-art). i nije bitno ako su ti crteži identični. novine. pokućstvo. najavljuje pojavu reality showa.Andy Warhol (kamera Jonas Mekas): Empire. koji umjesto utega nosi lizalicu (engl. Noćna snimka statičnom kamerom prikazuje vrh Empire State Buildinga. Objasnite zašto to možemo smatrati kičem? 210 Prisvajanje stvarnosti “Pop-art je uvelike izmijenio način na koji ljudi promatraju sliku. tako privlačnim. Blake) . Prisutni su svi (baš svi?) elementi modernog življenja: potrošnja (usisivač. Film u trajanju od 8 sati i 6 minuta.” (P. kino Warners). To “ponavljanje istog” podsjeća na serije poput Marylin istog umjetnika. Slika predstavlja kritiku tzv. obrade filma. konzervirana šunka) i masovna kultura (TV. Smjena role filma koja predstavlja izvjesni vremenski period očituje se u bijelom bljesku koji presijeca kontinuirani prizor.).

Blake je vodeći predstavnik britanskog pop-arta. ali ne nužno napravljena od crnih glazbenika i isključivo za crnu publiku. kao umjetnička djela. iz 954. metal. Ne vidimo joj oči. R’n’r je poslije postao termin za glazbu koja se bazira na zvuku gitare. S popularnom glazbom javlja se tinejdžerska supkultura (thirteen (3) do nineteen (9) godina) koja je prigrlila buntovničko ponašanje prema klišeju stvorenom u medijima: u vrijeme hladnog rata. hip-hop. detaljno naslikane — što sugerira da su naočale. Blakeovi radovi odražavaju “kaleidoskopsku” narav zbijenih dojmova i sjećanja u čovjekovu umu. Kao i Warhol slika popularne ljude koji su postali ikone svoga doba — The Beatles. Ranih 1970 -ih izrađuje. Marylin Monroe. naziv opisuje glazbu kao ono što vas želi poljuljati. indie rock (Nirvana) — sve su to muzički hibridi. režiser Elia Kazan. životnog stila i mode (crne kožne jakne. 1957. zapravo vidimo čudnu prikazu. Za Platona to nisu bile pozitivne promjene. atomskog oružja i rata u Koreji nova generacija Amerikanaca opire se društvenim konvencijama i malograđanskom licemjerju. stoljeća. glavni motiv na slici. Ali rock and roll nije samo ono što je popularno niti je jednostavno zbroj vlastitih tradicija. pa predlaže da vlada propiše dopuštene glazbene forme. nedostojanstven. već prije svega znači kreativnu slobodu. gdje se afrički bubnjevi.). Jedino su trendovske naočale. iz 955. rap. Iz osnovnog zvuka derivirani su novi glazbeni stilovi. Umjesto “djevojke iz susjedstva”. pop je svaka muzika koja je popularna među masama. Danas. pokrenuti. kolekciju suvenira za prave i izmišljene prijatelje.) i Marlon Brando (film Divljak. 211 Prisvajanje stvarnosti . poznate hrvače itd. ali izvode je bijelci za bijelce. promijenjenih maštom. a ne djevojka. simbol potrošačkog društva. Popularna glazba Grčki filozof Platon u Republici upozorava da promjene u modusima i ritmovima popularne muzike neizbježno vode do promjena na razini društva. Oblici djevojke se rasplinjuju. trash.Peter Blake: Mažoretkinja s bubnjem. Rad u tehnici kolaža ironizira tradicionalne i institucionalne vrijednosti — ordeni su samo ukras. njihov sadržaj je trivijalan. sumarno naslikani. a revolt iskazuju posebnim načinom ponašanja. Punk je nastao 970-ih prema istoj ideji glazbenika kao društvenih komentatora uvodeći sirovu snagu engleske provincije i predgrađa. grunge. funk. baziranu na ritmu. kult motocikla). režiser L. Genetički. Rock and roll je termin što ga je disc jockey (DJ) Alan Freed primijenio za glazbu koja je crna po svom stilu. Rhytm and blues je termin Jerryja Nextlera iz kasnih 940-ih za glazbu koju su napravili crni Amerikanci za crne Amerikance u New Orleansu. bazirani na ritmu: soul. Tip utjelovljuju James Dean (film Istočno od raja. Elvisa Presleyja. pjevanje i ples hipnotičkih ritmova (prema ideji “priroda je vibracija”) njeguju od ranog 8. Benedek.

važna je uloga javnog prostora. hipijevskog pokreta. Računaju na ludički instinkt čovjeka (tj. “grad unutar grada”.– 2000. Svojim dimenzijama i formom zgrada iskazuje ravnodušnost prema urbanom kontekstu koji je okružuje. potrebu za igrom). filmova o Jamesu Bondu. Njihova je metoda “ubacivanja buke u sustav” srodna anarhizmu. drugom i trećem katu. optimizam u pogledu vjere u mogućnosti čovjeka da razvije više i bolje tehnologije (to je doba prvih putovanja u svemir). instalacijske cijevi nalaze se na pročelju kao dekorativni element. a na petom je izložbeni prostor za privremene i povremene izložbe. tzv. Vertikalni raspored prostora nalikuje na srednjovjekovni grad ispresijecan ulicama.– 1977.Pop-arhitektura smatraju “prstom na pulsu” svoga vremena koje karakterizira mobilnost. Archigram je engleska grupa arhitekata (najistaknutija figura je Peter Cook) koji ironično kombiniraju pop-art s estetikom znanstvene fantastike i drugih trivijalnih žanrova: stripa Flash Gordon. 1964. model za kontrolu tehnologije i kulture čije mijene stalno ubrzavaju. kozmopolitizam. Gigantska “urbana igračka”. Plug-in City). mjesto eksperimenta umjesto “konzerviranja” umjetnosti. Ljudsko društvo poimano je kao živi proces. Zgrada kulturnog centra napravljena prema simboličnome modelu stroja. 1971. Projekt objavljen u fanzinu Archigrama: vizija grada kao “neprekidnog događaja”. Archigram: Grad na prikapčanje (engl. različite boje označavaju cijevi različite namjene (plave za ventilaciju. Izložbeni prostor (Muzej moderne umjetnosti). Fanzin (časopis posvećen jednoj temi) je tipičan produkt kontrakulture (kao opreke dominantnoj. knjižnica je dobila poseban ulaz. predstavlja parodiju tehnologije. antispomenik i primjer pop-arhitekture (pod utjecajem nerealiziranih projekata Archigrama). a na dvije etaže mezanina su butici i bar. Tijekom renovacije 1996.. Zgrada -karoserija sa skeletnom rešetkastom opnom. nalazi se na prvom. Ideja graditelja je da se pomogne korisnicima da shvate dinamiku funkcioniranja zgrade.. “veliki brod”. crvene za vertikalno kretanje ljudi. a arhitektura kao analogna biologiji. Pariz. umjesto da su pomno skrivene. . u zgradi i ispred nje. foruma. koncertna dvorana i knjižnica — Beaubourg je prostor kulture u središtu Pariza. Archigramovci se 212 Prisvajanje stvarnosti Renzo Piano i Richard Rogers: Centar Georges Pompidou (Beaubourg). institucionalnoj kulturi) od 960-ih do danas. muzej je na trećem i četvrtom katu. zelene za vodu. Ostakljene cijevi dizala pružaju spektakularan pogled na grad. Francuska. žute za struju. Tri podzemne etaže namijenjene su za predstave i koncerte. bijele za prozračivanje podzemnih etaža).

tj. perfekcije i pouzdane funkcionalnosti. logotip tvrtke.– 1989. Logotip modre (prsten) i bijele (zvijezda) boje nastaje spajanjem dviju tvrtki i njihova znakovlja. Na toranj-promatračnicu iz Drugoga svjetskog rata na berlinskom Potsdamerplatzu postavljen je znak Mercedes Benza. Bijela pozadina slike također simbolizira mir.Flower power Hipijevski pokret je pokret kontrakulture. Znak za automobil koji se proizvodio od 1901. Simbol je preciznosti. Rad komentira povijesnu. Trg je simbolično mjesto centra sjeverne Europe.) i podijeljen između dvije zemlje. Pablo Picasso: Golubica mira. a ne rat” ruga se vrijednostima društva čiji je racionalni ustroj doveo do bezumlja rata (vidi: dadaizam). političku i ekonomsku dimenziju javne lokacije na kojoj se nalazi. vatru (dinamizam izazvan izgaranjem goriva u automobilskome motoru). —“golubica”). (engl. a svoju je kćer prema slici nazvao Paloma (španj. kćeri austrijskog trgovca koji je svojim novcem potpomogao proizvodnju tvrtke Daimler-Benz. nastale u Americi kao reakcija na rat u Vijetnamu. bio je znak da se voda povukla i da je Potop okončan. moć cvijeća) Znak mira (engl. Umjetnik je napravio više sličnih crteža. Picassov poster i litografija s bijelom golubicom koja u kljunu nosi maslinovu grančicu postaje moderni simbol tradicionalne slike mira (prema Bibliji povratak golubice u Noinu Arku s takvom grančicom u kljunu. Sloganom “vodite ljubav. nalazi se citat Goethea: Kunst bleibt Kunst (“Umjetnost ostaje umjetnost”). Zapadne i Istočne Njemačke. Njemačka. 213 Prisvajanje stvarnosti . Peace) Dizajn Peace simbola potpisuje Britanac Gerard Holtom. simbolizirajući novo doba vladavine velikih korporacija u nadnacionalnom potrošačkom društvu. po završetku Drugoga svjetskog rata. Hans Haacke: Sloboda će sada naprosto biti sponzorirana — iz priručne blagajne. i dobio ime po Mercedes Jellinek. 1990. Tri linije u krugu predstavljaju tri elementa: zemlju. Berlin. svojedobno raspolovljen Berlinskim zidom (1971. Na tornju. zrak. u funkciji postamenta logotipa. Crtež je naručio od Picassa Svjetski mirovni kongres 1948. Daimler-Benz. da su pomireni Bog i čovječanstvo kažnjeno zbog svojih prijestupa). 1926. 1948.

“Stariti znači postupno se povlačiti iz vidljivosti” (Goethe). motiv pada kao društvenog i fizičkog nestajanja. poprima umjetnu formu: oni su Skulptura koja pjeva. Skulptura koja pije. Otvoreni. uz veliki “pljas”. na kojima su uvijek likovi samih autora u demodiranom preuskom odijelu s kravatom. aluzija je na biblijski David Hockney: Veći pljusak. izlagan. Oni preuzimaju ulogu umjetnika kao poslovnih ljudi integriranih u zajednicu. Gilbert i George (predstavljaju se samo imenima. a njihov vlastiti život. engleski pop-art. . Uspješna kombinacija pop-arta i fotorealizma. Raspršena voda prikazana je laganim potezima kista umočenog u bijelu boju kako bi se dočarao prasak u tišini prizora. Slika prikazuje scenu očito negdje u toploj Kaliforniji (za koju su tipične privatne kuće poput prikazane — suvremeni mislioci poput Umberta Eca i Jeana Baudrillarda cijelu Južnu Kaliforniju nazivaju “hiperrealnim” svijetom). Smrt je nevidljivost. Potisnutost likova prema donjem rubu slike. partneri su u umjetničkom i privatnom životu) rade fotografije ili slike velikog formata. Kapi krvi simboliziraju virus koji izaziva AIDS. Odrednice: nova figuracija. netko koga ne vidimo upravo je skočio u bazen. kojim su presječeni u visini poprsja. odnosno “žive skulpture”. Skulptura koja se odmara. 1967. a protiv poimanja umjetnika kao nedruštvenoga genijalca. 1997. pa čak i šokantni govor o bolesti pomaže u edukaciji javnosti i društvenom prihvaćanju HIV-pozitivnih osoba.Poslije pop-arta Nova figuracija 214 Prisvajanje stvarnosti Gilbert i George: Kapi krvi. kao modne lutke.

izlozi dućana. 1970.Hiperrealizam Savršena sličnost hiperrealističkih djela sa stvarnošću skamenjuje samu stvarnost i čini je tvrdom i grubom. već se preslikavaju s fotografija (fotorealizam) i najčešće su banalni prizori iz svakodnevice potrošačkog društva: automobili. slikari hiperrealizma. a hiperrealističkim slikama i skulpturama naglašava se krhkost i beznačajnost ljudske jedinke. preko agresivnosti i ironičnosti “modulacije” slike. Ljudima se sviđa uvjerljivost iluzije stvarnosti. Zbog toga što njihova djela odgovaraju ukusu široke mase ljudi. ženski aktovi. Morley “reciklira” motiv s razglednice tj. postignute znakom križa. motocikli. 215 Prisvajanje stvarnosti .) Malcom Morley: Trkalište. Uvodi se moment “neodlučnosti” (između prihvaćanja ili negiranja). Križ preko slike. No prisjetimo se: umjetnost zahtijeva vještinu. napravljene prema motivu s razglednice. imali su velik komercijalni uspjeh. politika segregacije ili odvajanja crnaca i bijelaca). iako savršeno vjerno predstavljene. koji su dobro svladali zanat slikanja. ali vještina još nije umjetnost. U doba dominirano vizualnim osjetom i slikama.. Drugi naziv: superrealizam.. (Slike koje izgledaju baš kao “fotografije”.. Motivi nisu preuzeti izravno iz stvarnosti. Hiperrealizam predstavlja “povlačenje” u figuraciju pred apstrakcijom i prevelikim intelektualiziranjem u slikarstvu. sve na slici izgleda “kao pravo”. koristi fotografsku sliku kao poticaj za slikarsko djelovanje. predstavlja znak kritičke i političke distance između umjetnika i predloška (u to doba u Južnoj Africi vladao je apartheid.

Umjetnik je heroj marketinga. a prate je sva ostala područja. međutim. prodavati donje rublje jer ga svi trebaju. Umjetnik. Ekonomija treba učiti od umjetnika. Tako poduzetnik od umjetnika može naučiti kako prodati nešto za što ne postoji potreba. Reduciranjem dubine polja slike neka su područja slike jasna. a njegovu je ulogu u tržišnoj privredi nadomjestio umjetnik.” (Mladen Stilinović) Njemački teoretičar Boris Groys umjetnike općenito smatra avangardom marketinga. premda nitko ne treba crne kvadrate. naime. a neka mutna — kao prilikom fokusiranja kroz fotografsku leću. 1969. Portret anonimne osobe (prikazane u stavu poziranja. umjetnost je umjetnost. (prema Nadi Beroš) . oštra. misli Groys.Chuck Close: Richard. On stvara nešto za što ne postoji potreba. Umjetničko je tržište. Lako je. To je prije činio aristokrat. Umjetnost je po svojoj naravi prije svega istraživanje. Od 1971. prodaje crne kvadrate. kao za fotografiju za dokumente) naslikan uljem na platnu tako da simulira crno-bijelu fotografiju. umjetnik kopira fotografije u boji. 216 Prisvajanje stvarnosti Umjetničko tržište “Novac je novac. avangarda modernoga gospodarstva.

crvene i plave boje. svojom energijom pojačavajući tekstualnu poruku. 217 Prisvajanje stvarnosti . Skulptura u javnom prostoru u velikom formatu.” (Marcel Proust) Robert Indiana: Ljubav. Magenta optički “iskače” iz slike dok se hladna plava i zelena “povlače” u pozadinu i “smiruju” kompoziciju. a razglednica s istim motivom najtraženija u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.. izrađena kao multipl u šest primjeraka (dimenzija 30 × 30 × 15 cm). Skulptura od aluminija.Kontinuitet pop-arta “Svaki zaljubljeni čovjek poznaje bol. 1966. a ne rat”) — Indiana nikada nije zaštitio autorska prava te ubirao prihod od reprodukcija i bezbrojnih interpretacija njegova djela. Okomita stapka slova “l” i “E” smiruju kompoziciju poput potpornja. do dijagonale slova “V” i “O” uvode dramatičnu dijagonalu u kompoziciju. 1966. blistavog sjajnog metala. estetski realizam. slika se doima kao da pleše! Poštanska marka s ovom slikom 1970-ih bila je najprodavanija u SAD-u. Iako “love” postaje popularnom ikonom — a nastavši u vrijeme Vijetnamskog rata postaje i simbol mira i pacifističkog otpora (“vodite ljubav. Odrednice: pop-art. Indiana stvara tipografsku sliku “ljubavi” od komplementarnih boja koje supostavljene daju maksimalni koloristički kontrast. Robert Indiana: Ljubav. Umjetnik intimnom osjećaju daje verbalni izričaj. a sliku slova (jednosložna riječ) upisanih u kvadrat — potom pretvara u trodimenzionalnu formu.. “noga” slova “L” i gornja crtica na “E” poput mosta horizontalno povezuju kompoziciju čineći je arhitektonski stabilnom.– 2005. New York. 2001. Robert Indiana: Ljubav.

.

9 Proširena koncepcija umjetnosti Minimalizam 220 Postminimalizam 225 Umjetnost u pejsažu 226 Kinetička umjetnost 231 Četiri glavne grupe kinetičkih skulptura 232 Optička umjetnost 234 Prethodnici optičke umjetnosti 234 219 Proširena koncepcija umjetnosti .

No da bi njime opisao tada nove umjetničke objekte čija se estetska vrijednost temelji na paradoksalnome nedostatku umjetničkog sadržaja. a Mary Quant minisuknju — redukcija oblika i boja provodi se. Carl Andre. Drugi naziv: minimalistička umjetnost (engl. gdje je značenje djela izjednačeno sa slobodnom gestom umjetnika. i u oblikovanju odjeće. termin minimal art prvi je primijenio filozof Richard Wollheim 965. godine.” (Mies van der Rohe) Tvorac termina minimalizam je John Graham 937. On se može ponašati kao svojevrsna ambijentalna skulptura pozivajući nas da u nju uđemo — slično kao što nas na ulazak u svoj krug mame monoliti Stonehengea. Minimali. Poslije. ne sadržava metafore i dodatna značenja. Predstavnici: Donald Judd. godine. Uostalom. minimalizam niječe subjektivnost i emocionalnost umjetnika apstraktnog ekspresionizma. što je i naziv prve izložbe minimalističke umjetnosti u njujorškom Židovskome muzeju 966. Sama umjetnost “primarnih struktura” dobiva precizniji naziv: strukturalizam. Umjetnost minimalizma nije izraz umjetnikove nutrine. slika ni skulptura. “Iluzionizam je gotovo nemoralan jer falsificira stvarnost. Dok je apstraktni ekspresionizam slikarski stil. Burriughs) U istom desetljeću Coco Chanel u modu uvodi malu crnu haljinu. Robert Moriss.” (Brice Marden) “Loše je sviđati se svima.Minimalizam “Umjetnost gotovo ničega. već 950-ih egzistencijalisti oblače crne dolčevite kao vanjski izraz svoje filozofije traženja bitka u samoj činjenici postojanja i u apsolutnoj slobodi čovjeka pojedinca u svijetu. specifični objekt nije ni sastavnih dijelova neke cjeline. Francuzi se koriste nazivom “literalni stil”. precizniji naziv specifični objekt ili primarna struktura. minimal art). 220 Proširena koncepcija umjetnosti .” (S. Sol LeWitt.Struktura je unutrašnji raspored stička umjetnost je “doslovna” umjetnost. minimalistička umjetnost primarno nastaje konstruiranjem trodimenzionalnih objekata — spomenutih specifič- Javlja se sredinom 960-ih u SAD-u. crnom bojom odjeće pankeri žele srušiti društvene norme. dakle. Dan Flavin.” (Donald Judd) Postulat Miesa van der Rohea “manje je više” može se primijeniti i u slikarstvu i plastičnoj umjetnosti. Do krajnosti pojednostavnjena skulptura dobiva novi. na kultu bezizražajnosti. Umjetnost i moda dijele imperativ neprestanog obnavljanja stila. “Minimalizam je prereduktivna umjetnost.

čak i priprosti. istinito – lažno. nužno imaju suprotna značenja. Ako djela i polaze od predloška iz prirode. hrapava. post-painterly abstraction). fluorescentne cijevi. dužine stranice 82. kleše ili zavaruje oblike.. jednostavno je dao upute tvornici kako ih treba napraviti. “Što je umjetnost minimalnija. tvornički proizvedeni: nehrđajuće željezo. ponavljanih geometrijskih oblika neutralne površine. a ne senzibilitetu privatnog vlasnika ili izoliranog promatrača. to je maksimalnije treba objašnjavati. kovano. nije više baš potpuno jasno da parovi pojmova poput subjekt – objekt. Umjesto da modelira. Javlja se. problem odnosa umjetnika koji osmišljava i obrtnika koji izrađuje umjetnički rad. godine dao napraviti Crnu kutiju (Black Box) od čelika. najčešće kubičnih i zatvorenih (postslikarska apstrakcija. ali je češće sirova.. Tony Smith je 962. Dekonstrukcija opovrgava jednačenje znaka i značenja... on je prikazan u stanju raspadanja ili dekonstrukcije (u skladu s istodobnom teorijom dekonstruktivizma francuskog filozofa Jacquesa Derride). bitno – suvišno. boja za brodove.” (Hilton Kramer) Umjetnost koja dekonstruira oblike dekonstruira i misao. obraća se kolektivnom nesvjesnom (Jungov pojam).nih objekata ili primarnih struktura — sastavljenih od identičnih. a kompozicija nije fiksirana. bakrene ploče. engl. modelirano. međutim. cjelina – fragment. svjesno – nesvjesno. podčinilo bi djelo onome što je u nazivu: “To što vidiš je ono što vidiš” (Frank Stella). Materijali su neutralni. što znači da je u različitim izložbenim prostorima uvijek malo drugačija. Laszlo Moholy-Nagy je prvi umjetnik koji je umjetničku “energiju” odvojio od umjetničkog stvaranja tako da je ciklus slika izveo telefonskim putem. svojom nezainteresiranošću umjetničkim djelom kao predmetom koji treba napraviti. industrijski proizvedeni ili napravljeni prema uputama autora. autor ih jednostavno sastavlja. Zato je minimalizam uglavnom umjetnost za javne prostore. unutra – vani. jer bi imenovanje dalo predložak. Ukida se ideja da umjetnik treba imati prepoznatljiv stil i osobni rukopis (poput patentnih zatvarača Barneta Newmanna). Željezo može biti oblikovano u žice. gore – dolje. rastaljeno i lijevano. površina mu može biti polirana. 221 Proširena koncepcija umjetnosti . Na primjer. Djela često nose naziv “bez naziva”. postavio je temelje novom poimanju umjetnosti: “skulptura” od forme postaje gesta.4 cm i takvim odbijanjem da sudjeluje u izvedbi umjetničkog djela. Minimalizam je umjetnost koju je najteže shvatiti prosječnom čovjeku jer nema nikakvih tragova umjetnikova “rada” ili manualne vještine. Ne samo da su materijali obični. već su objekti uzeti gotovi. prešano. ali ne i njegovom rukom.

Aranžirane u matematičke sekvence one postaju trodimenzionalni specifični objekti. 1965. Njemačka: pitanje: Koje djelo izlažeš na Prospectu 69? odgovor: Djelo se sastoji od ideja koje će ljudi imati čitajući ovaj intervju. Umjetnik istražuje moguće permutacije jednostavnog oblika slova L: izlaže 9 identičnih greda od šperploče. značenje djela prelazi s umjetničkog predmeta na njegov okoliš. Tzv. uspravljeni. ne može se spoznati u svojoj cjelini jer postoji u umu mnoštva ljudi. bitan je element SLUČAJA. iako na tragu rane avangarde. Može imati i formu intervjua.Kao i većina skulptura 20. percipiramo kao različite oblike zahvaljujući razlici u postavu — oblici mogu biti položeni na jednu ili na drugu stranu. a nije naknadno nanesena na njegovu površinu. izlagana je i u neumjetničkim prostorima. u njegovu fizičkom prostoru. međutim. Svaka osoba može poznavati samo onaj dio djela koji se nalazi u njezinu vlastitom umu. Odbacivši slikarstvo kao medij čija ga dvodimenzionalnost sputava. serijsko ponavljanje identičnih elemenata kao princip kompozicije bez hijerarhije njezinih dijelova. čime se niječe njihova jedinstvenost (unikatnost). pitanje: Može li se takvo djelo izložiti? odgovor: Djelo je nepojmljivo. No minimalizam. mehanički umnoženi kako bi izgledali kao da su industrijski (tj. Robert Moriss: Bez naziva. Hladan i neosoban industrijski izgled minimalne umjetnosti. što dokida tek konceptualna umjetnost. jantarna plastika: što znači da je boja doslovno u materijalu. oblik i volumen čine savršenu cjelinu. 1968. ni specifični objekt nema postamenta. 222 Proširena koncepcija umjetnosti . Minimalisti smatraju da postament skulpture i okvir slike imaju istu ulogu. u stanu ili dućanu. industrijski su proizvedene prema nacrtima umjetnika kako bi boja i refleksivnost bile sastavni dio materijala s “realnim” prostornim i materijalnim kvalitetama. koje. Judd je počeo konstruirati zidne reljefe i slobodnostojeće skulpture da bi oblike reducirao na nakupine i nizove — kutije i šipke čija boja. da izoliraju djelo. serijski) proizvedeni. Donald Judd: Bez naziva. To je u skladu s antiiluzionističkom koncepcijom minimalizma. potom izlazi iz interijera i umješta se na fasade ili ulična oglasna mjesta. Svoje skulpture Morris boji u sivu neboju smatrajući da je boja suvišna na skulpturalnim djelima. već leži izravno na podu i tako se nalazi u istom prostoru kao i gledatelj. ipak samo nastavlja stvarati “buržujske” (jer se njima može ukrasiti dnevna soba ili ured banke) umjetničke objekte. prema tome bez postamenta. Metalne i plastične kutije i nakupine predmeta koje čine Juddova djela. nagnuti i sl. Umjetnost minimalizma napušta galerijski prostor. A time se negira individualnost kao bitna osobina umjetničkog izričaja. Smatra se da je koncepcija minimalističke umjetnosti začeta s Malevičevim Crnim kvadratom na bijeloj podlozi i Duchampovim ready-madeom. kao rad Roberta Barryja za izložbu Prospect 69 u Düsseldorfu. Ritmičko ponavljanje (repeticija) standardnih modula (osnovnih jedinica). L-oblik podsjeća na skok šahovske figure konja koji simbolizira nepravilnost (a ne pravocrtnost ili linearnost) razvoja društvenih pojava. stoljeća.

. obarajući pogled. vertikalnost. kao i činjenica da je moguće hodati po njegovoj površini predstavlja prekretnicu u umjetnosti 20. kompozicija. Serra je sastavio listu od 100 glagola koji će mu poslužiti kao ishodište za buduća umjetnička djela (za “strukturiranje kaosa”). “Nemoguće je odvojiti fizička svojstva umjetničkog djela od psiholoških stanja njegove percepcije. nered.. Umjesto “predmeta namijenjenom promatranju”. strukture materijala. Materijal od kojih su napravljene ove replike konjskih ormi je vulkanizirana guma i plavo neonsko svjetlo. već dolje..Carl Andre: Ploha od magnezijskog čelika. vrijeme. težina.. procesi. stoljeća i u poimanju skulpture uopće. Richard Serra: 9 gumenih remena s neonom. znanje. skulptura postaje “prostor namijenjen boravljenju”. Kvadratne metalne ploče umjetnik polaže na pod preispitujući postav kao sastavnu kvalitetu umjetničkog djela te promjene do kojih dolazi kada skulpturu ne gledamo ispred ili iznad sebe. a koji su sinonimi za “oblikovati”: “oblikovati” se može i radnjama poput “objesiti”. Materijali.” (Gregorie Müller) 223 Proširena koncepcija umjetnosti . “izbrisati”. 1968. horizontalnost. mehanizmi razmišljanja. 1968. sve to tvori složen sustav. Horizontalni format umjetničkog rada. “povezati”.

224 Proširena koncepcija umjetnosti Dan Flavin: Bez naziva (Građanima Republike Francuske. Crveno)). Sagrađeni “fenomenološki” prostor krajnje je — minimalistički jednostavan. Korištenje obojene svjetlosti pridaje novu dimenziju djelu: granice predmeta se poništavaju. Umjetnička forma koja se zasniva na korištenju električne energije. Na taj način autor ironizira funkcionalnost “prave” arhitekture. plave i bijele boje.. svjetlost i boja transformiraju prostor u poseban fenomenološki okoliš u kojemu se tradicije slikarstva i kiparstva stapaju u arhitekturu. S Bruceom Naumanom i Danom Flavinom započinje umjetnost koja “nadilazi” podjelu na slikarstvo i skulpturu. Druga odrednica: ambijentalna umjetnost. 1989. gotovo nezamjetni tragovi umjetnikove aktivnosti — što nije isto što i minimalan umjetnički sadržaj! . Hodnik — prolaz je tako uzak da se jedva možete kroz njega provući.– 1971. To su boje francuske zastave (poljski redatelj Krzysztof Kies ´lowski emigriravši u Francusku snima tri filma (trilogiju) čiji nazivi zajedno tvore trobojnicu te zemlje (Plavo.. prestaju biti precizne zbog isijavanja svjetla u okolni prostor. ). Minimalni.Bruce Nauman: Hodnik sa zelenim svjetlom. 1970. što izaziva osjećaj klaustrofobije. Fluorescentne cijevi pričvršćene su izravno na strop kao “dinamički i plastični objekti-slike”. Bijelo. Neonsko svjetlo crvene.

političkog i javnog života ugrađenog u djelo.” Postminimalistička je i umjetnost u krajoliku u velikom mjerilu (land art) nadovezujući se na romantičarsku idealiziranu sliku pejsaža. Kao izraz prezira nad formom. anti ˘forma. SAD. Ova prostorna instalacija je uključena u stalni postav galerije i još se uvijek ondje može vidjeti. predstavlja pomak. zgužvana. rasprskana: “Tehnologija je oruđe. Druge odrednice: prostorna instalacija. a umjetnik je samo jedan od čimbenika društvenog. Soba sa zemljom u New Yorku. Ambijentalna umjetnost je primjeren termin za novu vrstu umjetnosti gdje se briše razlika između predodžbe i stvarnosti. . “Kako se zauzima prostor i može li se on zauzeti? Možda je dovoljno samo napisati: ZAUZETO” (Šejla Kamerić. to je umjetnost nekontrolirana ili namjerno nepodložna kontroli ili grupiranju. pritom gledatelj postaje mogući akter u djelu. koje slučaju.postaje njegov okoliš ili se gledatelj storu. ambijentalna umjetnost. on se uključuje u umjetničko djelo ili sam postaje vlastito umjetničko djelo. 225 Proširena koncepcija umjetnosti onemogućujući ulazak posjetitelja u prostoriju.” Walter De Maria. korišten materijal je neprikrivan. Fundacija Dia. 1977. Rezultat je novog i drugačijeg poimanja umjetnosti. Antiforma su djela koja nemaju stalni oblik već on ovisi o djelo koje okružuje gledatelja. prilagođuju se izložbenom pro. otopljena. prije svega prljava (poput rata. Tijelo gledatelja unosi se u prostor djela.Postminimalizam ˘forma (u časopisu Postminimalizam se javlja 968. stvarnih predmeta iznosi se kritika potrošačkog društva. Naglasak je stavljen na proces izrade rada. nastaje u doba renesanse. New York. Ova umjetnost se bavi prostorom s obzirom na njegove psihološke. Srodan joj je ekološki pokret zelenih: “Nitko ne želi ići na izlet na smetlište. i doživjeti. umjetnik je galeriju dao napuniti slojem zemlje (debelim 60 -ak cm. ali nije umjetnost i nije invencija. o svojstvima materijala. naborana. Na završenom djelu vidljive su faze obrade/manipulacije. rasuta. Fizička prisutnost umjetnika ključna je u procesu nastanka djela.instalacija su pojmovi koji se javljaju 970-ih da bi označili umjetničko tura. nastaje kao reakcija američkih umjetnika protiv rata u Indokini) — prolivena. umjetnost zemlje (earth art).Ambijentalna umjetnost i prostorna tom opozvao svaku “estetsku komponentu i sadržaj” svojih skulp. reakciju na formalnu strogost minimalizma. karakterističnog za umjetnost minimalizma. a uporabom običnih. ukupno 197 prostornih metara) i na taj način Drugi nazivi: umjetnost procesa (engl. 968. Vanjska zbilja premještena je u prostor umjetnosti. a u moderno se doba pokazao nedovoljnim označiteljem proširenih umjetničkih formi. Procesna umjetnost. Prostor stvaralaštva izjednačen je s prostorom svakidašnjice. kulturne i političke dimenzije. Sveobuhvatan pojam “skulptura” je zapravo razmjerno nov. produžetak ljudskog tijela. a konačni proizvod toga rada je manje važan. umjetnica iz BiH ). nalazi u djelu da bi ga mogao vidjeti Podrazumijeva transformaciju umjetničkog djela kao predmeta ili predmetne statične instalacije u prostoru — u prostorno-vremenski događaj ili proces u realnom vremenu i prostoru. s tekstom Anti Art Forum) autora Roberta Morrisa koji je notiranim dokumen. process art).

jer promatrač mora stajati točno između neba i zemlje i tada krajolik postaje slika. potaknut neolitskom umjetnošću. land art se izvodi i u drugim neurbaniziranim geografskim područjima. potrudili zatrti trag.. posebice u pustošima Arktika i Islanda (Terra Incognita). Livada (površine 1 × 1. Polje munja je stalan. najprije vezan uz veliki prazan prostor američkog Zapada.” (Merleau-Ponty) (engl. Umjetničko djelo određeno svojim mjestom izvedbe. .8 km) u kraju u kojemu je sijevanje munja učestala pojava. 970. a “izolacija je bit land arta” (De Maria). Site-specific je svako ostvarenje napravljeno u skladu s određenim mjestom (i posebno za njega). Umjetnici stvaraju djela kojima su se. s 400 usađenih (u pravilnim razmacima) metalnih šipki-gromobrana koji privlače elektricitet olujnih oblaka. Polje munja. Novi Meksiko. Munje. land art) SAD. doživljavam sebe. a čije je postojanje dokumentirano fotografijom: “prisutnost” se smatra fizički relativnim pojmom. erozija. Polje munja alegorija je “prekrasnog užasa metereološkog vremena nepredvidljivog poput atomskog rata” (avangardne je umjetnike André Gide nazvao “antenom na ljudskoj rasi”). stvaraju privre. na neki način. Polje munja ne može se promatrati iz zraka. Umjetnici land arta izašli su iz galerija i rade u krajoliku. ali izoliran umjetnički rad. Walter De Maria.. voda. mena djela koja će izbrisati vjetar. umjet. ili može biti i pejsaž i arhitektura. koje ne mora biti samo galerijski prostor. koji treba prevladati uspostavljanjem kontrole nad tom istom prirodom.Umjetnost u pejsažu “Doživljavajući svijet. Način razgledanja rada sastavni je dio autorske koncepcije: organizirani su posjeti malih grupa ljudi koji bi ostajali preko noći u improviziranim 226 Proširena koncepcija umjetnosti kabinama i šetali poljem. Ovaj umjetnički rad ima za temu strah od dominantne prirode (potencijalno razornih moći). 1971.Umjetnici land arta za svoja djela korinost u prirodi i od prirode.– 1977.. modelirajući krajolik.ste snagu prirodnih procesa. dokumentirani su fotografijama. Druga odrednica: site-specific instalacija. Land art ipak nije ni pejsaž ni arhitektura. trenutačni oblici u pejsažu.

Walter de Maria: Okomiti kilometar zemlje. Njemačka.: šivaći stroj umotan u tkaninu i povezan konopcem. 1985. poput vespe. omatanje javnih zgrada i objekata. Pariz. drugačiji. ali je ne vidi. šipka postoji tek u umu promatrača. arhitektonskih simbola i orijentira kolektivnog pamćenja. početkom 1960 -ih Christo proširuje svoj umjetnički projekt na omatanje u velikim dimenzijama. Odrednica: konceptualna pejsažna umjetnost. koji zna da je ona ondje. vrlo skup i velik posao tako ostaje nevidljiv. Umjetnik je na ideju umjetnosti od objekata zagonetno zapakiranih i omotanih došao kad je vidio rad Mana Raya iz 1920. Mjedena šipka duga jedan kilometar okomito je usađena u zemlju — jedino što se od nje vidi je okrugao vrh promjera 5 cm. od uporabnog predmeta. novac za njih se prikuplja prethodnom prodajom studijskih crteža i maketa. Željezna zavjesa 27. preko arhitekture do geografskih lokacija može biti spakiran i proglašen umjetničkim djelom (prvi na tu ideju dolazi Man Ray!). Christov projekt omatanja brežuljaka na kalifornijskoj obali u dužini od 40 km. 1977. Sam čin pakiranja je hladan i rutinski postupak koji upućuje na činjenicu da svaki objekt. Budući da su takvi projekti u velikom mjerilu (engl. Nakon što je omatao manje predmete. u zemlji. Christo: Pont Neuf. 6 . primjerice. Omatanjem pariškog mosta platnom i užetom. Beskonačna ograda je. Christo je od povijesnog spomenika stvorio nov. 1962. 227 Proširena koncepcija umjetnosti . (kako glasi naziv rada) je zid načinjen od 204 bačve za ulje kojim je umjetnik pregradio ulicu (Rue Visconti u Parizu) kako bi izrazio neslaganje s podizanjem berlinskog zida godinu dana ranije — to je rad s kritičkom i političkom dimenzijom. tj. Omatanje kao način preobrazbe javnih spomenika. Kassel. large-scale) skupi. besmislen. misteriozan objekt. Francuska. Iako golema.

koji se vratio originalnoj namjeni nakon što je Berlinu vraćena uloga prijestolnice. i obratno. gdje imaju političke implikacije. a prije nego što će Sir Norman Foster. I neki drugi su se umjetnici. u pustinju i sl.228 Proširena koncepcija umjetnosti Christo i Jeanne-Claude: Omotani Reichstag. zalagali za društvenu korisnost umjetnosti. Zgrada je omotana nakon ujedinjenja. Njemačka. Projekt omatanja njemačkog Parlamenta (Reichstaga) Christo je začeo 17 godina prije pada Berlinskog zida. poput Josefa Beuysa (vidi 10. . Christovi se radovi odnose na konkretnu društvenu situaciju jer nisu postavljani izvan naselja. Ova simbioza umjetnosti i arhitekture privremenog karaktera nagovještaj je novih tokova u arhitekturi koja sve više podsjeća na umjetničke forme (i nastaje u suradnji umjetnika i arhitekata). — što je uobičajeno za tu vrstu umjetnosti — već upravo tamo gdje najviše uznemiruju. engleski arhitekt.– 1995. Berlin. započeti radove na obnovi tog simbola ujedinjenja zemlje i simbola njemačkog nacionalnog bića. na mjestima presijecanja urbanog tkiva i ugroženim tehnološkim razvojem. 1971. Iako naizgled land art. poglavlje). ali nikako nije mogao dobiti potrebne dozvole.

Umjetnik je 1973. Veliko slano jezero. Spirala. Spirala se pojavljuje i nestaje (simbolizirajući opasan vir koji navodno zaista postoji u jezeru) s obzirom na razinu i isparavanja vode. zemlje i soli). otvorena je forma koja uključuje geometrijsku progresiju. crnih bazaltnih stijena. Smithson). tj. oblik anemone. 1970. kao work in progress. “Umjetnik stvara fikciju koju će stvarnost prije ili poslije imitirati” (R. Snimljen je i film u kojemu umjetnik Smithson trči spiralom prema njezinu središtu. Spirala je u ovom slučaju grafički trag ljudske ruke u pejsažu. poslije je poprimila crvenu boju zbog algi. Budući da je i Spiral Jetty nepristupačno djelo. Umjetničko djelo nastaje uvijek i iznova. promjera 450 m. — djelo u nastajanju). Work in progress (engl. na kojemu se još radi. To može biti i svako nezavršeno umjetničko djelo. poginuo u avionskoj nesreći dok je nadgledao izradu novog rada. Utah. SAD.Robert Smithson: Spiralni gat. umjetnost koja imitira geološke formacije. pokazujući umjetnikovo neslaganje s uvriježenim mišljenjem da umjetnost ima moć mijenjati svijet. intervencije u prirodi zbog koje je trebalo opsežnim građevinskim radovima pomaknuti velike količine stijenja i zemlje. Stvarnost djela je većini gledatelja posredovana fotografijama. Spirala napravljena buldozerom od geoloških materijala iz jezera (blata. a zbog visoke koncentracije sol se kristalizirala na njezinim rubovima. 229 Proširena koncepcija umjetnosti . najbolje se može vidjeti iz zrakoplova. Usporedite ovo djelo sa Stonehengeom. Obično se tako naziva ciklus ili serija umjetničkih radova koji nastaje kroz duže vremensko razdoblje.

Sandro Ðukić: Put oko svijeta u 100 dana.Hamish Fulton: Zmijske oči. Osobito su važni prateći tekstualni opisi umjetnikovih postupaka i razmišljanja u trenucima kada su fotografije snimljene. prateći ritam godišnjih doba. Time su također željeli reći da suvremenom umjetniku. Umjetnik se koristi panoramskom fotografijom kao sredstvom bilježenja i istraživanja novih fizičkih (i mentalnih —“najveća putovanja su u nama samima”) područja.– 1999. u prenesenom značenju. no walk. Pokušajte objasniti. ostaje samo nedjelja za kreativan rad. već kroz medije croma-key postupkom (tipičnim za studijska snimanja) spajajući svoje autoportretne fotografije s pozadinskim slikama atraktivnih. 1891. fotografira krajolik (engl. nagoneći promatrača fotografija (a to smo mi!) na promišljanje o koncepciji osobnog identiteta. pa mora raditi nešto drugo tijekom radnog tjedna. Dijagram. koji ne može živjeti od svoje umjetnosti. načinom ulaženja u prirodni svijet. vjetar. između land arta i filmova ceste ili bilo kojeg filma prema svojem izboru na temu putovanja. Weekend Art: Hallelujah the Hill serija je fotografija (njih više od 800 — film u dijapozitivima) koje su hrvatski umjetnici Aleksandar Battista Ilić. Edmond Haraucourt. nepripitomljenih i teško dostupnih krajobraza unajmljenih od agencija sa slikovnim arhivima. Ivana Keser i Tomislav Gotovac snimali na nedjeljnim izletima na zagrebačkoj Medvednici. jedanaest dana lutanja centralnom Australijom.). Imate li i vi u svom životu neki. Virtualnim putovanjem kroz unajmljene prostore putovanja umjetnik ironizira instant turizam (putovanje od točke A do točke B uz imperativ uživanja i prikupljanja mnoštva impresija). 240). 2. 1996. fotografija. 1972. umjetnički ili neumjetnički. ponajprije vlastitog. kiša). 1. Među rane radove land arta nastale prema ideji hodanja kao umjetnosti pripada onaj ostavljanja tragova stopala u pijesku umjetnika Dennisa Oppenheima. Pokušajte naći i opisati vezu. 230 Proširena koncepcija umjetnosti Weekend Art: Hallelujah the Hill. work in progress? 3. zašto autor kaže da “otići na put znači svaki put pomalo umrijeti”. 1992. . sadržajnu i formalnu. riječ je o procesualnoj umjetnosti. Kada takvo umjetničko djelo — naglašene vremenske komponente tj. naravno.– 2000. no work u smislu da bez hodanja nema umjetničkog djela) ili u njemu ostavlja skulptorske tragove poput Richarda Longa (to mogu biti krugovi. detalj. Partir c’est mourir un peu (Rondel de l’adieu. Richard Long: Hodanje po liniji u Peruu. 1982. trajanja — nije dokumentirano već se događa direktno pred publikom. tijekom pet godina zajedničkih rituala hodanja prirodom. Umjetnik doživljava svoj hod kao pražnjenje od urbanih frustracija i primanje izravnog blagodatnog djelovanja prirode (sunce. Umjetnik putuje ne faktički. film i tekstualni opis predstavljaju dokumente umjetničkog djela kao događaja koji se odigrao u realnom prostoru i vremenu. moderni umjetnik preuzima i konceptualno uobličuje u jedan oblik umjetnosti ponašanja (vidi str. Hodanje dokumentira tako da označava etape putovanja na karti. linije od kamenja ili pruća). Hodočasnička putovanja i podvizi viktorijanskih putnika koji su prelazili nepoznata prostranstva Afrike i Azije.

. Potrebno je. i kada mirujemo Zemlja se okreće oko Sunca brzinom od 30 km/h. dakle. Egzaktno ponavljanje pokreta je također nepoželjno jer dovodi do monotonije. grč. kinesis — pokret.” ( J.). a nije kinetička umjetnost! Kinetička umjetnost se zasniva na pokretu vođenom slučajem. već je kretanje sastavni dio djela. Tinguely) Kinetička umjetnost može biti doslovno kinetička onda kada je sastavni dio umjetničkog djela stvarni pokret. ritam je za umjetničko djelo jednako važan kao i prostor. 231 Proširena koncepcija umjetnosti . Ipak. kinetikos — mobil ) Zaista. što može značiti da se kreće samo djelo ili da se gledatelj kreće ispred djela ili se ne kreću ni djelo ni gledatelj. (od grč.Kinetička umjetnost “Pokret je jedina statična. Prema mome mišljenju. prividno: iluzija pokreta nastaje međudjelovanjem boja i uzorka u nekoj vrsti optičkih trikova (treće oko. Sve je pokret. Imobilnost ne postoji.. retinalni učinak ili vibriranje. konačna i trajna stvar. što je samo daljnje razvijanje ideje Cézannea i kubista koji su prikazivali predmet iz vizure gledatelja koji kruži oko predmeta: “Konstruktivistička skulptura nije samo trodimenzionalna. Tradicionalna umjetnost prikazuje pokret ili objekte koji se kreću (konji u galopu. ritam: stvarni pokret.. konstrukcija i pojavnost djela” (Naum Gabo). dakle sve je statično. ptice u letu. Na nekim futurističkim slikama objekt je prikazan kao kad bi ga promatrao gledatelj koji se brzo miče — iz jurećeg automobila ili zrakoplova u niskom letu.). lav lovi plijen. konstruktivistička skulptura je i dalje samo reprezentacija pokreta. ona je četverodimenzionalna sve dok pokušavamo u nju unijeti čimbenik vremena. ne zaboravimo. kao i prividan. ipak potpuno proizvoljan pokret nije poželjan jer dovodi do kaosa. privid reljefa.. ali kinetička umjetnost ne predočuje pokret. percipiran kroz tijek linija i oblika na skulpturi ili na slici. atletsko natjecanje. uspostaviti neku vrstu kontrole i zadržati čvrste (nepromjenjive) elemente i kod raznih varijacija pokreta. Uz stvarni pokret umjetničkog djela ili promatrača. Pod vremenom mislim na pokret... kretanje može biti i virtualno. ali se postiže dojam kretanja zahvaljujući optičkoj varci.

To nisu trodimenzionalne skulpture. materijal u energiju. umjetnik ne predstavlja gotovo djelo. električnom energijom ili magnetizmom. a ne na materijalu. četvrta dimenzija). pred gledateljevim se očima linija transformira u vibraciju. Magnetskim poljima. — objekti pokretani magnetima (Takis). Ovdje je to zvuk titranja žica i vrtnje elektromagneta. gura. stoga on u svoja djela uključuje i zvuk. 4. 2. Učinak kretanja postiže se projekcijom svjetlosti kao sastavnim dijelom umjetničkog djela: slikarski i kiparski tretman svjetlosti (ili sjene. Stvarni pokret je sastavni dio umjetničkog djela: pokretanog strujanjem zraka (što može biti i vjetar). 1969. Naizmjenično privlačenje i odbijanje magnetskih polja “animira” prizor. stvarajući drugačiji prostorni raspored magneta. 3. situaciju iz koje se djelo može razviti uz pomoć gledatelja koji nije pasivan primatelj umjetnosti. već njome manipulira i su-stvara ju. Djelo je statično (nepomično). već četverodimenzionalni objekti (vrijeme je. do jačine buke. Takis (Takis Vassilakis): Magnetska polja (detalj). Djela koja zahtijevaju sudjelovanje gledatelja koji ih “dovršava”— dira. i zvuk je konstitutivni dio prostora. prisjetimo se. program. Djela ove skupine su: — mobili (Calder). pritajene energije koja postoji posvuda u prirodi. Katkad se uključuje elektromagnet (odozgo). odnosno energijom privlačenja elektromagneta umjetnik nastoji dokazati da “ništa nije aktivnije od praznine”.. Za Takisa.. pokreće. pali. — mehaničke skulpture pokretane elektromotorom (Duchamp). Žice vibriraju zbog međusobnih privlačnih sila dovoljno blizu postavljenih magneta. stoga joj je forma minimalna. kao odsutnosti svjetlosti). “Elektromagnetska skulptura” koja se temelji na energiji. ugrađen u djelo. kinetički efekt postiže se kretanjem. 232 Proširena koncepcija umjetnosti . privlačeći pozitivne i odbijajući one s negativnim nabojem.Četiri glavne grupe kinetičkih skulptura . Proces transformacije je predviđen i proračunan. Naime. već zbir mogućnosti.

metalni i škripavi automat postaje skulptura. Umjetnik usput ironizira radove gestualnih slikara. 233 Proširena koncepcija umjetnosti Podgrupa kinetičke umjetnosti je optička umjetnost (odgovara joj definicija pod točkom 2. pojavljivanja i nestajanja. pulsiranja. Ravna kružna ploča. Kinetički efekti uključuju iluziju približavanja i udaljavanja. rastezanja/širenja (dilatacije/kontrakcije) i skupljanja. 1920.Marcel Duchamp: Rotirajuća staklena ploča (franc. Katkad poziva publiku da pokrene stroj i tako ironizira mit o neponovljivoj umjetnikovoj stvaralačkoj gesti (to je začetak interaktivne umjetnosti). 3. Mehanička animacija strukture asemblaža. zbog brze vrtnje poprima pojavnost trodimenzionalnog predmeta. oslikana koncentričnim krugovima. Rotative Plaque Verre) . rotiranja. već rad aparatusa koji sugerira da se nešto događa ili da se nešto može dogoditi. čime dovodi u krizu koncepciju ne samo očuvanja umjetnosti za vječnost već i umjetničkog stvara- nja. autor stroju pristupa pozitivistički: tehnologija uvjetuje našu egzistenciju i ponašanje i mijenja naše obrasce ponašanja i znanja. iako je primarno slikarski stil). Tinguely stvara skulpture (čini se da treba razlikovati obuhvatnost značenja pojmova kip i skulptura. Ostavljajući vidljivim dijelove stroja i uključujući zvuk rada stroja u svoja djela. Umjetničko djelo više nije forma. pokušajte dati definiciju jednog i drugog) koje same sebe uništavaju. Jean Tinguely: Baluba br. Prvi samouništavajući stroj je napravio 1960. 1959. godine i raznio ga eksplozivom pred publikom u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku. stroj. . navodi gledatelja na promišljanje o civilizaciji stroja koja sve osuđuje na beskonačno ponavljanje istih radnji.

moiré efekt. ( prema Gombrichu) 234 Proširena koncepcija umjetnosti Prethodnici optičke umjetnosti Prethodnim primjerima op-arta smatraju se impresionizam i postimpresionizam (divizionizam ili poentilizam. ali u slučaju op-arta iluzija nema figurativni predložak. paradoksalnu sugestiju dubine ili ispupčenosti ravne površine slike. Victor Vasarely. Privid kretanja (prelijevanja boja) vrlo pomno oblikovanih geometrijskih kompozicija izazvan je obrascima vizualne percepcije. Termin op-art je smišljen da bi se opisala izložba Reakcija oka (the Responsive Eye) u New Yorku 965. Označava apstraktnu umjetnost koja djeluje izravno na vizualnu percepciju promatrača. I mnoge druge umjetničke vrste zasnivaju se na iluziji. Ukratko. na temelju stečenog prethodnog iskustva (npr. optička ili op umjetnost) nije slučajna. opišite funkciju osjetilnih stanica čunjića i štapića. . Potražite opis dijelova mrežnice oka. Naziv “optička” ili retinalna umjetnost primjenjuje se na djela koja istražuju i iskorištavaju pogrešivost oka. vidi tri stranice kocke. Yaacov Agam. Moiré efekt: iluzija koja se javlja kod promatranja valovitih linija. ponajprije Seurat) te Josef Albers svojim eksperimentima s bojama na Bauhausu. (engl. Bridget Riley.” (Yaacov Agam) Semantička sličnost s pop-artom (popularna ili pop. Zec ili patka — svaki je osjetilni doživljaj iluzija. optičkog miješanja boja. prije svega na sposobnosti gledatelja da završi sliku koju vidi. naziv je upravo igra riječi u odnosu na pop-art. Jesus Rafael Soto. svojom vizualnom strukturom kod gledatelja stvara zbunjujući učinak. ali on zna da kocka ima još četiri stranice). koje se doimaju kao da vibriraju. Geometrijska perspektiva je također jedna vrst optičke iluzije. efekt simultanog kontrasta. Predstavnici: Frank Stella. op-art kao kratica za optical art) Javlja se 950-ih.Optička umjetnost “Nema forme u prostoru koja nije ispunjena sadržajem. iluziju pokreta. dolazi do optičke varke — da umjetničko djelo ispred nas vibrira i pulsira.

Motiv slijedi konture modelirane ili formatirane slike. Tehnika i motiv djela su nerazlučivi. kojom je nanošena na platno. Stroga pravilnost kompozicije. Prugasta površina slike u uskoj je vezi s oblikom platna. i slike kao slike! Platno je podijeljeno na sukladne paralelne vrpce. kvadrati čiste boje čine se umetnuti jedan u drugi zbog proračunane optičke iluzije. prati ga i oponaša. stvarni pokret. Podudaranje slike kao predmeta. ukida se razlikovanje motiva i pozadine: “Ničega nema na mojim slikama osim onoga što vidite” (F.Josef Albers: Počast kvadratu. Boja je istisnuta izravno iz tube na lopaticu. obično maksimalnog kontrasta crnoga i bijeloga. 235 Proširena koncepcija umjetnosti Op-art primjenjuje drugi tip iluzije. 1964. Ali dok kinetička umjetnost podrazumijeva mehanički. gdje se raznim optičkim pojavama dovode u sumnju normalni procesi viđenja. što znači da je motiv ovisan o formatu slike ili o matrici. Frank Stella: Više-manje (španj. odnosno virtualan. 1964. Mas o Menos) iz serije Running V. . predmet i slika na površini predmeta u odnosu su međusobne zavisnosti. zasnovan na učincima bojenih kontrasta. Deduktivna struktura. u djelima op-arta pokret je prividan. Stella).

Bridget Riley: Katarakt 3. Prve optičke radove. . a katkad se uistinu i pokrenu zbog strujanja zraka. Vibrantni efekt slike služi prikazu (vizualizaciji) čiste ENERGIJE. spirale nacrtane na pleksiglasu ili obješene šipke koje stvaraju kinetičku iluziju tj. Postupno. 1967. Površina slike čini se da pulsira. repetitivno nizanje paralelnih zmijolikih linija podsjeća na kretanje valova. Soto stvara miljee. ambijente od šipki. Prostor više nije praznina. hladne se povlače u dubinu slike). Najvažnija umjetnica op-arta u Britaniji. 236 Proširena koncepcija umjetnosti Jesus Raphael Soto: Veliki panoramski vibrirajući zid (detalj). prostor je medij komunikacije. Kasnije koristi intenzivne boje stvarajući dvostruki efekt — uz kretanje linija tu je i virtualno kretanje boja (tople izlaze naprijed. isključivo crno-bijele (kao maksimalni kontrast neboja). 1966. Umjetnik radi prostorne reljefe tako da ispred naslikanih struktura stavlja dinamičke elemente. čini se da se pomiču kako se gledatelj kreće. niti ili vlati. počinje raditi 1960 -ih pod utjecajem futurizma i američkog slikarstva obojenog polja. koje dematerijaliziraju predmet i “igraju” se sa svjetlošću.

1938. U Žutom manifestu iz 1955. Vasarelyjeva se djela često serijski proizvode prema ideji o “umjetničkom djelu dostupnom svima”.Victor Vasarely: Zebra. učinak itakodalje: um je prevaren jer vidi nešto čega nema zahvaljujući proračunatom efektu. Zbunjujući nas. i dok to radimo imamo osjećaj da se ne krećemo mi. Stvaranje “geometrijskom intuicijom”. manje u veće.. slika nas nagoni da joj se primičemo i od nje se odmičemo da je bolje vidimo. a druge kao horizontale i vertikale. ono može — snagom svoje biti i po svojoj prirodi — stalno i možda beskonačno iznova biti stvarano” (V. skupljanje. pun sunca i boja”! “Kretanjem umjetničkog djela. Opišite odnos boje i simetrije slike. Djela op-arta imaju tzv. proizvodi osjećaj pokreta. odstupanja od plohe slike. najavljuje “novi svijet apstrakcije. Kad oblik odstupa od pravilnosti uzorka šahovske ploče. Dijelove polja “čitamo” kao dijagonale. temelje se na predlošku iz prirode koji sam po sebi ima prugasti uzorak (paralelnih linija). 1957. optičkim pomacima ili intervencijom promatrača.. konveksno. Na koji način neboja pridonosi dojmu pomicanja plohe slike? Opišite svoj dojam tog kretanja koristeći se odrednicama poput rastezanje. Crno-bijeli stimulansi oka koje umjetnik stvara od 1935. Gradacija vrijednosti osnovnog oblika: krug prelazi u oval. Vasarely je prvi umjetnik koji svoja djela stvara uz pomoć računala. konkavno. Motiv će poslužiti kao predložak za igru dezorijentacije oka i optičke dvosmislenosti. 237 Proširena koncepcija umjetnosti . ili repetitivnu strukturu poput šahovnice (crno-bijele ploče za šah s bijelim i crnim figurama). Victor Vasarely: Vega. Poslije razvija “matematički kontrolirane” oblike i boje koji čine uzorak koji se ponavlja. poput tigra ili zebre. Vasarely). već “šahovnica”.

.

10 Demistifikacija umjetnosti Bihevioralna umjetnost 240 Umjetnost tijela 241 Happening 243 Fluxus 244 Joseph Beuys 244 Odjek fluxusa u Hrvatskoj 249 Stari i novi mediji 249 239 Demistifikacija umjetnosti .

veljače 964. i nju samu. a u njezina usta ugurana cijev revolvera. Umjetnica je bez riječi stajala u galeriji. Koncepcija djela temelji se na ideji uzajamne odgovornosti umjetnika i gledatelja. što je dokumentirano na fotografijama. U ovom radu umjetnica izlaže svoj fizički integritet i zahtijeva od publike aktivno sudjelovanje i odgovornost u svojim postupcima. happening (britanski naziv za performans je live-art). kako god žele. performans. Postupak je prekinut u trenutku kad je s umjetnice izrezana odjeća. performans. “Ako život može biti umjetničko djelo. tako da ostaje sačuvan u materijalnom obliku samo putem video ili fotografske dokumentacije. Napulj. koji umjetnik ili drugi izvođači realiziraju pred publikom. Performans je društveni i politički (kvazikazališni) čin ograničenog trajanja. Performans je režirani ili nerežirani umjetnički događaj u funkciji umjetničkog djela. “Čini li umjetnost život zanimljivijim od umjetnosti?” (Robert Filliou). kraj stola sa 72 različita predmeta koja su posjetitelji bili pozvani da upotrijebe na njoj. Pariz. Italija. umjetnička akcija. čemu onda služe umjetnička djela?” (češko-francuski pisac Milan Kundera) Umjetnost ponašanja 240 Demistifikacija umjetnosti Marina Abramović: Ritam 0. .” ( Josef Beuys) Akcijska umjetnost. Yves Klein je napravio prvi performans ikad kad je skočio s visoke zgrade mašući rukama. 1974. Dobro napravljeno. François Dufrêne 8. Odrednice: umjetnost tijela. loše napravljeno i nenapravljeno su za umjetnike performansa ekvivalenti: oni istupaju protiv “pravljenja” umjetnosti. izvodi performans Javno čitanje telefonskog imenika na književnoj večeri u Teatru Odéon. Fotografsko svjedočanstvo za gledatelja postaje isto što i umjetničko djelo. event-art.Bihevioralna umjetnost “Bez umjetnosti nemoguće je shvatiti psihičku strukturu čovjeka.

patnja. teoretičar umjetnosti. Burden. Vojne intervencije te zemlje događaju se uvijek negdje drugdje pa obični građani nemaju izravan kontakt s ratom koji vodi njihova zemlja (npr. tj. na što upućuje umjetnik svojim činom) i stoga lakše uz njega pristaju. 1971. bolest. Prvim primjerima umjetnost tijela možemo smatrati Antropometrije Yvesa Kleina. Užitak. a najčešće i njegov subjekt — jer performans obično izvodi sam umjetnik. Ova se akcija dogodila u vrijeme Vijetnamskog rata. Rad se temelji na priči o osvajanju američkog teritorija (karabinom 22 s dugom cijevi koristili su se još pioniri. američki umjetnik. Tijelo je objekt umjetničkog rada. Pucanj.” (engl. nisu izloženi opasnosti od ranjavanja. François Pluchart. Body art) Podvrsta performansa Chris Burden. prvi doseljenici) te na činjenici da se moderni ratovi vode izvan teritorija SAD-a. izvođene pred publikom. kao sredstvo neverbalne komunikacije. 241 Demistifikacija umjetnosti . smrt ispisuju se na njemu i tijekom biološke evolucije oblikuju socijaliziranog pojedinca — koji se pokorava potrebama i normama društva. objavljuje Manifest umjetnosti tijela: “Tijelo je temeljna danost. hicem iz puške. 974. zatražio je od prijatelja da ga iz blizine i pred publikom ustrijeli u ruku.Umjetnost tijela Tijelo može biti poimano kao materijal umjetničkog rada.

u njemu ostavlja TRAG. Koncepcija se dalje razvija u Merda d’Artista (1961. Egzistencijalni i ritualni performansi u javnom prostoru Tomislava Gotovca uvijek počinju točno u podne (što je posveta vesternu Točno u podne Franka Zimmermana). volim te! ) . . To je univerzalna gesta dobrih namjera.): 30 grama umjetnikovih tjelesnih izlučevina u kutiji sa žigom Made in Italy prodavano je po cijeni koja je odgovarala tržišnoj vrijednosti čistog zlata iste težine. o čemu svjedoče visoko podignute ruke raširenih prstiju. Performans je usmjeren protiv društvenog licemjerja i malograđanskog mentaliteta. iskazivanje naklonosti na jednostavan način. prekid i subverziju. tako sve što umjetnik proizvede može biti umjetnost. Upoznali smo Manzonija kao slikara “akroma”. razodjenut i bos (čime unosi vrijednost “golotinje činjenice”). 11. 242 Demistifikacija umjetnosti Tomislav Gotovac: Ležanje gol na asfaltu. Zagrebe. ali on ubrzo prelazi na konceptualnu umjetnost i happening. Manzoni proizvodi i seriju skulptura na napuhivanje pod nazivom Tijela od zraka. performans-akcija. 1958. s visoko u zrak podignutim rukama Gotovac je prošetao središtem Zagreba — to je tzv. njegov dah može biti ambalažiran i prodavan. 1981. može biti poiman kao umjetničko djelo. volim te! kao izraz iskonskog i jednostavnog osjećaja. U ovom radu otiskuje palac na površinu ljuske jajeta. gestom oduševljenja. kojemu autor suprotstavlja prekoračenje. slično kao na Pioneerovoj ploči gdje ugravirani muški i ženski lik gestom podignute ruke otvorenog dlana pozdravljaju potencijalne ekstraterestijalne oblike života. kad je u staklenoj bočici izložio 50 prostornih centimetara pariškog zraka): kao što svatko može biti umjetnik. Manzoni smatra da svatko. a ona koja je sam napuhao nosila su podnaslov Umjetnikov dah (Duchamp je napravio slično 1919. 13..Pietro Manzoni: 8 tabli za identifikaciju (detalj). 1971. ljubljenje asfalta (Zagrebe. Magični postamenti je naziv slične akcije u kojoj bi ljudi bili “transformirani” u umjetničko djelo nakon što bi neko vrijeme proveli stojeći na visokom postolju. Potpisivao se na tijela ljudi proglašavajući ih svojim umjetničkim djelom. pa čak i cijeli svijet. objašnjava umjetnik. što bi potkrijepio i izdanim certifikatom.

Hamisha Fultona (trag stopala na tlu). Meyer Schapiro i John Cage. spasila narod od poreza kojim im je njezin suprug ugrozio egzistenciju. često na ritualan. Zagrebom i drugim gradovima. (engl. i umjetnosti sa životom. a fotografije vlastitog tijela i lica prema tome smatra vlastitim umjetničkim djelom. Pietra Manzonija (na ljusci jajeta). želeći tim činom odati priznanje svim ljudskim bićima koja žive prema vlastitim pravilima. 243 Demistifikacija umjetnosti Happening je. Radi se o simboličnom spajanju javnog i privatnog života (a što je privatnije od vlastita tijela?).. Performans u kojemu je umjetnica razodjevena jahala na bijelom konju. izvedena i na Muzičkom bijenalu u Zagrebu 96. Autorica svako fotografiranje smatra umjetničkim djelom. Yvesa Kleina (antropometrije). polurazodjeveno ili nago. Na što vas podsjeća otisak Manzonijevog prsta? Happening Prve happeninge radili su u New Yorku od 958. Usporedite umjetničko ostavljanje tragova u radovima Mana Raya (fotogram). 2001. Allan Kaprow. događanje) Potraga za sintezom svih umjetnosti.) predstavlja svojevrstan happening: glazba se ne sastoji od zvukova. repetitivan. . “tijelo” je kostim. doslovno. 1. No i ranija kompozicija Johna Cagea pod nazivom 4' 33" (iz 952.Vlasta Delimar: Lady Godiva. a protiv uniformiranog života upravo kao što je povijesna Lady Godiva jašući bez odjeće radi pokore. kostimirano. Jacksona Pollocka (slikanje gestom). “rod” je identitet. 2. otvorenu improvizacijama. Happening je više od predstave jer se gledatelj može uključiti u akciju. Kod Vlaste Delimar “ja” je uloga. ritmičan način. “ono što se upravo događa”. Njezin umjetnički instrumentarij vlastito je lice i tijelo. već od 4 minute i 33 sekunde tišine! Happening se oslanja na sudjelovanje publike i podrazumijeva neograničenu slobodu radnji.

prema ideji da je svaki čovjek i umjetnik i umjetničko djelo jer umjetnost = život. jednako kao i Picasso i Matisse prvu polovicu stoljeća. Jean Tinguely). 1985. osnovan je fluxus. a povezuje ih ideja o antiart sintezi umjetnosti. Joseph Beuys Joseph Beuys je umro godinu dana prije Warhola. poezije. od fotografa Snowdona naručio ga je časopis Vogue godinu dana prije umjetnikove smrti. “Novac je energija”. Christo). “nomadski i međunarodni” pokret proizašao iz želje za iznalaženjem novih veza između vizualnih umjetnosti. Mamut znači upravo to: da bilo koja stvar stavljena u muzej može poprimiti funkciju umjetničkog djela. a u svijetu gdje je sve programirano prema načelu “lažnog zadovoljstva” Beuysove akcije — performansi svjedoče o umjetnikovom nezadovoljstvu ili uznemirenosti. (lat. Wolf Vostell. umjetnost događanja (Henry Flyt). fizičke. Njih dvojica su obilježila umjetnost druge polovice 20. plesa i kazališta. muzički performans (Nam June Paik. Claes Oldenburg. Beuys propituje samu bit umjetnosti na način da je odbija smatrati nečim odvojenim od života. Warhol i Beuys stječu svoj prepoznatljivi stil. Fluxus je težio oslobođenju pojedinca od svake inhibicije (ograničenja). mentalne ili političke. “društvena skulptura” (Joseph Beuys). U fluxusovim happeninzima činjenice realnog života bivaju “posvećene” kao umjetnička djela. Yoko Ono). Beuysov mitski portret sa šeširom od pusta i balonerom montgomery. eksperimentalni film (Jonas Mekas). Philip Corner). samouništavajuća umjetnost (Gustav Metzger. Upravo odričući se stila. ali potom postaje eksploatirana društvena imovina. Želio je postići osjećaj prolaznosti.Fluxus Godine 96. Najvažniji umjetnik fluxusa je Joseph Beuys. umjetnost prisvajanja (Ben Vautier). 244 Demistifikacija umjetnosti Snowdon: Joseph Beuys. Dick Higgins. simultana i konkretna poezija (Jackson MacLow. fluxus: tok. Red Grooms. bihevioralna ili umjetnost ponašanja (Walter de Maria. Umjetnikovo djelo živo komunicira s okolinom neko vrijeme. spontanosti i nesvakidašnjosti svojim protivljenjem svakom autoritetu smatrajući da nema razlike između umjetnosti i života — i po tome je srodan dadaizmu. Najpoznatija Beuysova izjava (aksiom) je: “Svatko je umjetnik. stoljeća. znanosti ili jednostavno činom prokreacije. Interpretacija izrečene rečenice je: umjetnost (kunst) = KAPITAL. happeninzi (Allan Kaprow. Emmett Williams). Al Hansen. . znanosti i filozofije u totalni sustav koji odražava osnovna pitanja i suštinu čovječnosti. tijek) Fluxus je muzika zasnovana na slučaju (John Cage).” To znači da su svi ljudi kreativna bića: u umjetnosti. izjavio je Beuys pozirajući ispred kostura mamuta u prirodoslovnome muzeju.

. kao simbolička potvrda autorova stava da umjetnost može utjecati na društvenu i političku promjenu. kao što i umjetnost ima “terapeutski” učinak. med. pustom i kamenjem.. Pust ima toplinu ljudskog tijela. Odijelo je točna kopija odjeće koju je Beuys nosio na javnim manifestacijama protiv rata u Vijetnamu. pruža osjećaj sigurnosti i zaštite. 1970. koja se sastoji od 30 blokova bazaltnih stijena. kosti. stoljeća jedna je od Beuysovih posljednjih velikih instalacija. Kraj 20. simboli njegova spasenja u stvarnom životu: tu su i bakar. a na svakoj je duboka “rana” napunjena glinom. sumpor. ratni pilot Luftwaffea bio je oboren u avionu nad Krimom. gdje su ga od smrzavanja i gladi spasili stepski Tatari koji su ga umotali u pustenu tkaninu i mast i nahranili kumisom — kobiljim mlijekom i medom. koristi u svojim djelima. kao metaforama. kao Njemac. Stoga je umjetnost ubuduće za Beuysa metafora za život i opstanak. U svoju umjetnost ugrađuje “memoriju” vlastitog naroda opterećenog osjećajem krivnje za ratna stradanja. 245 Demistifikacija umjetnosti . pa čak je i izazvati. ulaze i mast i pust.Joseph Beuys: Pusteno odijelo. drvo. U vokabular specifičnih i “nesofisticiranih” materijala kojima se umjetnik stalno. Godine 943. Joseph Beuys se bavio proširenom teorijom skulpture.

tj. Ideja “društvene skulpture” nastaje prema romantičarskoj koncepciji “totalnog umjetničkog djela” (Gesamtkunstwerka) koje ujedinjuje stvarni prostor i njegovu simboličnu nadogradnju. 1974. 1965. Beuysa su u galeriju odnijeli na nosilima s aerodroma JFK da izbjegne kročiti nogom na tlo SAD-a. I umjetnost i priroda su za Beuysa harmonija — da bi realizirao svoj ideal “društvene skulpture” bio je i osnivački član njemačke Stranke zelenih. Umjetnik iz poštovanja ne želi gaziti po kojotovoj zemlji. Kojot predstavlja prvog posjednika. samo sa štapom i pustenim ogrtačem za nužnu zaštitu. starosjedioca američkog teritorija koji je. bliska zemlji. Manhattan. Pokušajte objasniti zašto? Prema ideji da životinje mogu razumjeti istinu umjetnosti jer su prirodna bića. 246 Demistifikacija umjetnosti . publika se nalazila u drugoj prostoriji. Beuys želi reći da je za dobrog umjetnika potrebno ne samo znanje teorije nego i dobar instinkt. Kassel. Joseph Beuys: Kojot: volim Ameriku i Amerika voli mene. umjetnikova glava je bila namazana medom i obložena zlatnim listićima. Happening u trajanju od mjesec dana. Dok je sjedio sa zecom u krilu. iza staklene pregrade. no uspio je uspostaviti kontakt sa životinjom neverbalnom. Düsseldorf. Tako je dugo umjetnik bio zatvoren u sobi s kojotom. Njemačka. New York. Javna akcija prema ideji “društvene skulpture”— 7000 bazaltnih blokova isporučeno je na gradski trg i tek kad je za svaki blok zasađeno po jedno hrastovo drvo. Friedrichplatz. govoreći mu. instinktivnom komunikacijom. 1982. Joseph Beuys: Bazaltna skulptura 7000 hrastova. kao ugrožena životinjska vrsta. Performans u galeriji: u sobi su umjetnik i mrtvi zec. SAD. Njemačka. postao žrtva trijumfa kapitalističkog društva.Joseph Beuys: Kako objasniti slikarstvo mrtvom zecu. umjetnik je pristao da se gomila bazalta odstrani. Beuysov postupak predstavlja komentar na nezavršen proces odvajanja čovjeka od prirode. Galerija Réne Block. Obnavljanje kontakta s primitivnim kaosom način je bijega od otuđenja do kojega civilizacija nužno dovodi. Galerija Schmella.

što je postupak sličan DJ-ingu i VJ-ingu. znači da ekonomski ili kulturni. Imaginarij umjetnika povezuje prošlost i sadašnjost (uređaji su složeni u indijanski totem).Nam June Paik: Voltaire.) Usporedite dosad navedene primjere korištenja monitora kao “umjetničkog materijala” (vidi i str. Pokušajte usporediti video i filmsku umjetnost. 247 Demistifikacija umjetnosti . predsjednički izbori u SAD-u utječu na cijenu nafte u Hrvatskoj). Svijet je kompleks mogućnosti prema teoriji determinističkog kaosa — koja dopušta mogućnost da jedan zamah leptirovih krila u Hong Kongu uzrokuje tornado u Kanzasu. videomonitora i laserskih čitača. pa čak i politički procesi u sve većoj mjeri imaju učinak ne samo na lokalnoj razini nego i diljem svijeta zahvaljujući brzom protoku informacija (npr. istok i zapad (kaligrafski detalji). Video je demokratična i jeftinija forma filmske umjetnosti. koja se etablirala zahvaljujući mediju televizije koji je ušao u svakodnevicu ljudi (prvi pokusni televizijski prijenos bio je 1926. Globalizacija je suvremena pojava. Naziv Voltaire upućuje na narativnu i “prosvjetiteljsku” ambiciju djela. 1989. a sama videoslika postala je sporedna. Na taj način umjetnik iznosi kritiku društva spektakla — kulisa i “pogonska mašinerija” imaju glavnu ulogu. Za Paika video nije samo slika nego i ekrani kao čvrsti predmeti kojima stvara skulpture u prostoru. 188). Paik modelira/deformira videosliku postavom magneta na stijenke monitora. Velika (large-scale) skulptura načinjena od TV prijemnika. što je referenca na suvremene globalizacijske trendove.

Godine 1964. 1971. trčanja. real-time). web.. Philip Glass sklada muziku modularne strukture koja se zasniva na ponavljanju. u kojemu on na njima može i intervenirati prema koncepciji INTERAKTIVNOSTI. “mreža”. 248 Demistifikacija umjetnosti . koji ne zahtijevaju plesačku vještinu u izvođenju. a krajem 1950 -ih u Njemačkoj pod utjecajem Johna Cagea započinje karijeru kao kompozitor i izvođač avangardne muzike. u Interakcija = međudjelovanje.. Početak 1970 -ih vrijeme je eksperimentalne glazbe i povezivanja glazbe i elektronike: Pink Floyda. teoretičar medija) McLuhan je uočio da televizija promiče znatiželju kao glavnu kvalitetu promatranja. Više nego tema programa. seli se u New York. Studirao je glazbu i glazbenu teoriju u Tokiju. hodanja. latinska riječ textum znači slučaju dvosmjerna komunikacija između računala i korisnika.Nam June Paik: TV violončelo. privlači nas kamera koja se približava i ulazi u objekt snimanja. “Medij je poruka. da bi 990-ih informatička tehnologija uvela umjetničke projekte (na CD-u ili Internetu — on-line) u gledateljev dom. Scriabin sklada glazbeno djelo koje se izvodi popraćeno bojama. (za glazbalom je umjetnica Charlotte Moorman) Istražujući vizualni potencijal muzike.. U ovom tom je mediju važan tekst — uostalom. što se može prevesti kao engl.. I u plesnu koreografiju ugrađuju se “nađeni” (ready-made).” (Marshall McLuhan. na primjer izvodi se jedna melodija stalno i iznova. Videomedij omogućuje simultanost snimke i događaja —“u stvarnome vremenu” (engl. Podjednako kao slika. Paik je fuzionirao glazbenu umjetnost s modernim komunikacijskim tehnologijama. gdje je performans TV violončelo i izveden. svakodnevni i banalni pokreti poput stajanja.

skulpture napravljene klesanjem. video i kompjutorske igrice. tesanjem. analognim tehnikama prevlačenjem pigmenta po prijemljivoj podlozi. slike. televizija i video (iako su to već podosta stari mediji). 990-e su doba Interneta. prostor stalnog eksperimenta. konceptualna umjetnost. sigurnosna kamera.. konzervirati. tiskovni masovni mediji. animacije i sl. modeliranjem ili konstruirane manualnim postupkom. tako umjetnici pronalaze načine da naprave djela prilagođena zahtjevima novog uređaja — to može biti i printer. Documenta 11. Umjetnik je premjestio cijeli atelijer na izložbu i ondje nastavio s radom cijelo vrijeme trajanja izložbe.. Kassel. sve što je napravljeno tzv. On-line umjetnost nalazi se na internetskim stranicama i koristi se zasebnim rječnikom i pomagalima. Novi mediji uglavnom nisu trajni i teško ih je sačuvati. prvi je počeo raditi djela za medij Interneta. grafike napravljene tradicionalnim grafičkim tehnikama. poput kamera. faks. zvuka.” (Guy Debord ) 249 Demistifikacija umjetnosti . Kako novi uređaji stižu na tržište. Na taj način iznosi kritiku ne samo značenja pojma retrospektivne izložbe. 2000-e su doba robota. analogni film. 980-e su doba PC-ja. roboti.. Ukida se distancija umjetničko djelo/ publika. Umjetnikov atelijer postaje laboratorij. prostorna instalacija. Odrednice: performans. novi mediji su i skulpture načinjene kompjutorski navođenim strojevima.Odjek fluxusa u Hrvatskoj Ivan Kožarić: Umjesto retrospektive. već i same naravi umjetničkog djela. “Živimo u društvu spektakla. često interaktivan. američki umjetnik. new-media) zajednički je naziv za umjetnička djela napravljena elektroničkim pomagalima. i publika/umjetnik. Novi mediji (engl. Njemačka. interfon i sl. poput knjiga i novina. umjetnost pohranjena na spremnicima podataka poput CD-ROM-a i DVD-a. radio. Douglas Davis. Stari mediji su: crteži. što je novi način stvaranja i prikazivanja djela. Stari i novi mediji Danas razlikujemo stare i nove umjetničke medije. 2002.

Posebno brzo zastarijeva kompjutorski softver. a s njime i radovi napravljeni u softveru koji se više ne koristi.isto tako namijenjeni su reproduciranju iz uređaja koji brzo zastarijevaju (npr. budući da novi mediji čine svoje prethodnike zastarjelim te ih ujedno usvajaju kao dio svog sadržaja (na primjer. ploču za gramofon na 78 okretaja malo bi tko uspio poslušati danas). dalo nam je zatvorene prostore i gradove. Hibridni model medija — svaki medij preuzima prethodni kao dio svog sadržaja. vojske i birokraciju”. sa sobom je donijelo ceste. S povijesnim odmakom bolje procjenjujemo postignuća nekog razdoblja. Nova tehnologija vraća čovjeka u pred-pismeni svijet (globanog) sela i plemenskih emocija. Marshall McLuhan tvrdi da kultura funkcionira poput retrovizora. televizija obuhvaća film kao dio svoje građe). Oralna/akustična kultura (govor/riječi) — vizualna/linearna kultura (tekst/abeceda) 250 Demistifikacija umjetnosti . ukinulo je svu tajnovitost. “Akustični” svijet interaktivne usmene komunikacije s dolaskom pismenosti zamijenjen je “vizualnim” svijetom: “Guščje pero označilo je kraj govora.

11 Od slike do jezika Konceptualna umjetnost 252 Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj 258 Gorgona 258 Od društva prema individualnom 261 Nove tendencije 264 Arte povera 266 Lijepo u umjetnosti 269 Fotografija: pamćenje pogleda 270 Portretna fotografija 272 Reportažna fotografija 273 Fotografija u Hrvatskoj 274 Suvremena umjetnost 276 Postmoderna 276 Strip 278 Arhitektura nakon moderne 280 Povratak slikarstva 287 251 Od slike do jezika .

Izvor protoka informacija nije dotična tvar. Ideja je riječ izvedena iz grčkoga glagola sa značenjem “vidjeti”. — umjetnost kao ideja kao ideja): bitno se smanjuje materijalno postojanje.Konceptualna umjetnost “Umjetnost je izrada ideje.. u eseju Sola LeWitta Redci o konceptualnoj umjetnosti (nekoliko godina poslije isti autor objavljuje Rečenice o konceptualnoj umjetnosti): “Ideja postaje stroj koji pravi umjetnost.. umjetnost informacije. Polazište je Kosuthova misao da je ideja o umjetnosti važnija od podjele na pojedine umjetnosti (slikarstvo. 252 Od slike do jezika 960-ih Drugi nazivi: umjetnost ideje. Robert Smithson str. grafika. već moje “ jastvo”. naglašava se važnost teksta i verbalizacije umjetnosti. “Ako napravim nešto. dok njegov rezultat — a to je umjetnički objekt — ima sekundarno značenje i može biti samo privremen (vidi: Christo. “Umjetnost se može napraviti od svačega. svoju poruku prenosim nekom drugom. Grupa OHO.. l’art pour l’art). skulptura.” ( J. Konceptualna umjetnost: umjetnost koja sama sebe promišlja. Joseph Beuys. Važan je proces izrade djela. anketa. 227 – 229). Art as idea as idea (engl. a time i dokida oblikovanje djela. Umjetničko djelo zamijenjeno je vlastitom analizom i vlastitim tumačenjem. Predstavnici: Hans Haacke. skupina arte povera (siromašna umjetnost). Konceptualni umjetnici namjerno rade djela koja ne samo da se ne pridržavaju starih odrednica poput slikarstva i skulpture nego se i ne mogu staviti u muzej ili galeriju (kao ni land art).” (Ivan Kožarić ) Umjetnost ideje umjesto umjetnosti radi umjetnosti (franc.). prema konceptualnoj umjetnosti znači stalno preispitivati narav umjetnosti. moja ideja. Duchamp) “Umjetničko djelo o kojemu se ništa ne može reći. tjelesnost umjetničkog djela.. matematička formula. što znači kraj umjetničkog procesa. shema itd. Harald Szemann organizira putujuću izložbu Kad stavovi postanu forma s radovima antiforme i procesne umjetnosti. Beuys) . osim da jest. usmjerena na raščlanjivanje pojma “umjetnosti”. Biti umjetnik.” Godine 969.” (Maurice Blanchot) Naziv “konceptualna umjetnost” javlja se 967. Brišu se granice između različitih umjetničkih medija i uvode se novi — umjetnost može biti dijagram.” (M. tekst.

i uzmem ga natrag” (Lawrence Weiner). 253 Od slike do jezika Fetišizirati znači pretjerano i nekritički obožavati koga/što. Konceptualna umjetnost nudi alternativu galeriji kao prostoru umjetnosti i umjetnosti za tržište po mjeri građanskog ukusa: jednom doživljeno. “naprava”. umjesto jezika. Ne postoji način da se popnem u nečiju glavu. . čiji oblik nema važnosti. predstavlja sabotiranje ideje “progresa” u doba mehaničke reprodukcije. to mogu biti i umnožive (nejedinstvene) slike — film i fotografija. Ovakva njena definicija umjetnost čini bliskom s proračunanošću matematike i promišljenošću filozofije. Ideja je najvažniji aspekt djela: kada umjetnik poseže za konceptualnom formom umjetnosti. što znači i da bi moglo biti doživljeno samo tako da se pročita opis djela. Stvarnost u svim svojim oblicima postaje novi materijal umjetnosti. Konceptualna umjetnost podrazumijeva aktivnost promatrača ne samo u razumijevanju već i u stvaranju umjetnosti.Konceptualna umjetnost odbacuje manualni postupak kao bitno svojstvo umjetničke operativnosti. Prisvajanje svakodnevnog imaginerija i znakova. važna umjetnikova namjera. već i KAKO se gleda. dakle. Nije važno samo ŠTO. i tradicionalno umjetničko djelo kao predmet. Jedino je. dematerijalizaciju i defetišizaciju umjetničkog objekta te paradoks — napuštaju oblikovno djelujući na spekulativnom. kojim umjetnik objašnjava djelo upravo zato što je ono vrlo reducirano. konceptualni autori u svoje radove unose teorijska istraživanja. Idealno konceptualno djelo bilo bi vlastiti tekstualni opis. ambijentalna umjetnost. filozofskom planu. Koriste se novi termini u rječniku umjetnosti: instalacija. konceptualno djelo je svačije vlasništvo. Iznimno je važna uloga teksta. koji izmiču definiciji “umjetničkog predmeta”. Frank Stella je izjavio da u svojim djelima želi sačuvati boju istom “kao kad je bila u limenci”. nastala iz njegova osobnog mentalnog prostora. ono je vaše. “Jednom kada upoznate moje djelo. industrijskih materijala i tvorničkih proizvoda bez daljnjih intervencija na njima. Pisanje i fotografija su “neutralni” mediji. Kritičkim odnosom prema tradicionalnoj umjetnosti. to znači da je sve isplanirao i odlučio unaprijed te da je izvedba “najmanji dio posla”.

” Umjetnik iznosi kritiku koncepcije umjetničkog originala. Prostorna instalacija u kojoj je isti predmet predstavljen u tri posve različita oblika: sastoji se od prave stolice dimenzija 82 × 40 × 37 cm. njegova paleta se ograničava na crnu neboju (poput crnog monolita u 2001. na kojoj je napisana definicija slikarstva iz rječnika. nikakva materija” (Ad Reinhardt). dakle. . 254 Od slike do jezika Joseph Kosuth: Jedna i tri stolice. a fotografija i tekst su u odnosu ovisnosti o tom predmetu). “Nikakav predmet. Kvadratni format je idealan prostor i savršen oblik. Zato ovo djelo može biti istodobno izlagano na više lokacija: treba uzeti bilo kakvu stolicu. iznosi skup prijedloga koji stvaraju jedinstvenu predodžbu (iako jedino stolica kao predmet postoji sama za sebe. Umjetnik. te filozofiju Ludwiga Wittgensteina koji kaže: “Svijet je sve što je slučaj. Začetak ideje konceptualne gradnje djela. crno-bijele fotografije stolice u prirodnoj veličini i definicije stolice iz rječnika. 6 . takve slike zbog njihove krajnje redukcije autor naziva “konačnim”: “Stvaram posljednje slike koje uopće mogu biti stvorene”. Joseph Kosuth: Umjetnost kao ideja. nikakva tema. Od 1950. 1966. Kao kontekst svoje umjetnosti Kosuth uzima Platonovu ideju mimesisa. 1965. Slika istog formata i boje kao i prethodna Reinhardtova Konačna slika br. za koji smatra da je precijenjen. Odiseji u svemiru Arthura Clarkea). 6 . Interakcija riječi i stvari (vidi priču o bolesti zaboravljanja u knjizi Sto godina samoće Gabriela Garcie Marqueza). zaglađene površine i u samo jednoj boji a od 1953. 1960. postaviti je uza zid galerije i fotografirati je. Kosuth je američki konceptualni umjetnik i teoretičar koji je sredinom 1960 -ih naglašavao da svako dobro umjetničko djelovanje treba dovoditi umjetnost u pitanje propitujući njezinu prirodu te je potrebno prije svega razumijevati lingvističku pozadinu svih umjetničkih prijedloga — izvedba je ionako nebitna.Ad Reinhardt: Konačna slika br. Reinhardt radi slike kvadratnog formata.

Tekst iz naziva djela ispisan je na platnu. Konceptualna umjetnost predlaže čitanje slika poput jezika i obrnuto — umjetničko djelo se doslovno može pročitati.– 1968. 255 Od slike do jezika .John Baldessari: Sve je očišćeno iz ove slike osim umjetnosti. Robert Barry: Sve stvari koje znam. lipnja 1969. ali na koje u ovom trenutku ne mislim — 13:36. 1966. nikakva ideja nije ušla u ovo djelo. 15.

276). slogani i nazivi iz svakodnevnog života napisani su na uobičajenim oglasnim mjestima u javnom prostoru. a osobe koje ih nose prisvajaju te izjave kao vlastite: “Zaštiti me od onoga što želim”. koje simulira osobni rukopis. Jenny Holzer: Truizmi. tj. New York) Fraze.Bruce Nauman: Prozor ili zidni znak. njegovih stereotipa. Spiralni natpis načinjen od obojenih svjetlećih neonskih cijevi ispisuje ironičan komentar na društveni status umjetničkih djela: “Pravi umjetnik pomaže svijetu otkrivajući mistične istine. Umjetničko djelo je izjednačeno sa svojom porukom. čime im se pridaje značenje i monumentalnost koju inače nemaju: interes prema banalnome i prema potrošačkom 256 Od slike do jezika društvu karakterističan je za postmodernu umjetnost (vidi str.” Neonskom cijevi umjetnik se koristi kao trodimenzionalnim gestualnim pismom. . opća mjesta. (natpisi na LED displeju na Times Squareu. Kratke dvosmislene tvrdnje otisnute su također i na majice. 1982. poruka (tekst) je dobila materijalni oblik. često u velikom formatu. “Zloupotreba moći me ne iznenađuje” itd. a ovdje je u službi kritike tog društva. 1967.

Tijekom gotovo četrdeset godina nastajanja ciklusa (“slikam. Opalka. bijela. na podlozi koja od crne prelazi u sive međutonove. ispred neutralne pozadine kao na slikama u osobnim ispravama kako bi progresiju brojeva usporedio s progresijom ljudskog vijeka. dakle jesam”). Svaka slika opremljena je audiokasetom snimljenom tijekom nastajanja rada. Druga odrednica: work in progress. bezizražajno. podloga je napokon stopostotno svijetla.Roman Opalka: Opalka 1965/1– oo Djelo iz serije Opalka 1965/1– oo na kojoj umjetnik radi od 1965. Pri tome je nizanje znamenki svojevrstan kronometar. snima svoj glas koji dokumentira svaki detalj uz pojedini brojčani niz te fotografira svoje lice postavljeno frontalno. kod svake sljedeće slike svjetlije za jedan posto. osim što ispisuje višeznamenkaste nizove. do danas započinje crnim grundiranim platnom na koje umjetnik vrlo tankim kistom bijelom bojom ispisuje broj jedan. utjelovljenje konkretnog dijakronijskog luka (razdoblja). na njoj naslikane bijele brojke izlaze iz područja vidljivosti i postaju idejom. sljedeće brojeve progresijom od jedan u aritmetičkom nizu. koncepcijom broja. i od tada na platna uvijek istog formata gusto ispisuje. 257 Od slike do jezika . Od 1972. u svojevrsnom nagnuću horror vacui za totalnom popunom plohe slike. način mjerenja protjecanja vremena.

– 966. Zagreb. koje ne predstavljaju ništa. najavljujući konceptualnu ili “umjetnost izrade ideje”. I pojedinačno. članovi Gorgone uvode novine u domaću umjetnost: Ivan Kožarić dolazi na ideju “odljeva u gipsu unutrašnjosti glava svih gorgonaša” prekidajući s obrascima akademske skulpture (oblikom i temom). Grupa je svojim djelovanjem nagovijestila umjetničku praksu 970-ih godina. “upotreba jezika kao medija”. koristili se poštom radi “dostavljanja misli” te estetikom ponašanja. čiste i primijenjene umjetnosti (uvodi se pojam industrijskog umjetnika koji će kontrolirati sve faze izrade i primjene djela). a apstrakciju izjednačava s osobnom slobodom. Zagreb. koja je prihvatila konceptualni i misaoni način slobodnog izražavanja ne želeći svojom umjetnošću mijenjati ni život ni društvo. uvodi “oporbeni smisao kiparstva”. Marijan Jevšovar. pa čak i subverzivnost u okviru vremena u kojem su djelovali.” ( Josip Vaništa) Neformalna umjetnička grupa bez manifesta i formalnog određenja načina rada. ukidanje razlike između tzv. i slike tabula rasa. možda. Radoslav Putar. apsolutnu umjetnost od praznih drvenih okvira za slike. Kao i u slučaju glave Meduze Gorgone. pri pogledu na njihovu umjetnost skamenili su se mnogi tradicionalisti. “umjetnost kao ideja” i sl.). “ponašanje kao estetska kategorija”. 96. Članovi grupe su upotrebljavali jezik kao umjetnički medij. Dimitrije Bašičević-Mangelos radi antislike. Njihova radikalnost. Julije Knifer. Matko Meštrović (teoretičari umjetnosti). Nju karakterizira “knjiga kao djelo umjetnika”. Sedmog studenoga 95. ne postoji. Grupa umjetnika okupljenih oko antičasopisa Gorgona (izašlo je  brojeva. po kojoj grupa izabire ime. Đuro Seder (slikari). Miljenko Horvat (arhitekt).– 966.Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj Gorgona “Boja je nešto umjetno: ono što. dovela ih je do prelaska granice akademskih i konvencionalnih normi sredine. Dimitrije Bašičević-Mangelos (teoretičar i umjetnik). 258 Od slike do jezika . ako se može (a ne može u smislu kvalitativnog napretka) govoriti o razvojnoj liniji umjetnosti — Gorgona uvodi okupljanje i druženje umjetnika kao umjetnički čin-djelo (umjetnost ponašanja ili bihevioralna). Ivan Kožarić (kipar). Predstavnici: Josip Vaništa (začetnik grupe). EXAT 5 objavljuje manifest u kojemu poziva na sintezu svih umjetnosti. Gorgona odlazi korak “dalje”. 959.

? Je li to portret? Uočite neobičan detalj. Ready-made: prazan drveni okvir za slike kao “afirmacija čiste odsutnosti”. ready-made. 1961. i jedno i drugo). Opišite i analizirajte ovo Vaništino djelo. punctum kompozicije. 259 Od slike do jezika . već —“apsolutna” umjetnost.. Ni figuracija ni apstrakcija (tj. 1951.Dimitrije Bašičević-Mangelos. Antislika 5 .. je li to skulptura. Josip Vaništa: Beskonačni štap (U spomen Manetu) .– 1956. prostorna instalacija.

Slika je izvedena olovkom (ili. 1975. varijacijom na temu helenističkog ornamenta koji postaje protežni motiv njegova monokromnog (prema riječima autora “crno” i “bijelo” istodobno su minimum i maksimum) slikarstva. godine do danas. Odnos forme i podloge kao igra negativa i pozitiva. bijenale u Veneciji. koji put. Tübingen. Julije Knifer: Crtež. crteže i grafike s temom meandra od 1960. 260 Od slike do jezika Meandar je antički ukrasni motiv izlomljenih linija. praznina je jednakovrijedan kompozicijski element. kistom) kako bi mogućom i poželjnom nesavršenošću geometrijskog motiva zadržala humanu dimenziju. 19? Crtež olovkom na papiru. 2001.Julije Knifer: Meandar. Meandar je znak za beskraj. 49. Uz motiv. Njemačka. Knifer radi slike. nadahnut zavojitim koritom rijeke nalik na slovo S. Julije Knifer: Bez naziva. . “ritmička monotonija”. Kompozicijsko načelo monotonog ritma crne i bijele boje. okomitih i vodoravnih dijelova meandra. Motiv meandra kao land art. istodobno oblik i potpis. “antislika”.

uz koji je ostavljeno pismo s porukom: “U čast grupi Crveni Peristil trideset godina poslije. Peristil poput magičnog ogledala odražava stanje društvene svijesti. Peristil je također izazov i za konceptualne umjetnike (prema jednima).– 1970. Peristil je osvanuo s velikim crnim krugom polikolor (isperive) boje. grupa mladića pod imenom Crveni Peristil obojila je pločnik u crvenu boju. čime su tada zaradili kaznu zatvora od dva dana. izraženu u novčanoj kazni. Godine 1999. Peristil. Godine 1967. “Kultura u negativnom stavu”. Umjetnost kao izraz “misli punih bodlji i tajanstvenih začina” (Nietzscheovim riječima). raste nezaposlenost i problem narkomanije u gradu i zemlji poharanim ratom. 1967.Od društva prema individualnom Crveni Peristil. 261 Od slike do jezika .” Anonimni autor (ispostavilo se da je to bio umjetnik Igor Grubić) želio je skrenuti pozornost javnosti na činjenicu da se ništa u međuvremenu nije promijenilo — nastavljena je devastacija spomenika. najstariji urbani prostor s kontinuitetom korištenja u Hrvatskoj. a ulaganja u kulturu su nedostatna. odnosno delinkvente (prema drugima) koji su na njemu intervenirali bojom. doživljavao je permanentno građenje i razgrađivanje.

koje su same mimetičke slike elemenata stvarnosti u provokativnom odnosu s prozaičnim svakodnevnim predmetima (ready-mades) i elementima preuzetim iz prirode. Lenbachhaus. Njegovi posthistorijski triptisi su instalacije sastavljene od originalnih umjetničkih djela. Baveći se istodobno prošlošću i suvremenošću (uostalom. (iz serije Slučajni prolaznici ) “Louvre je moj atelijer. Umjetnik se oslanja na različite estetske povijesti i vizualne prakse. pa čak i tržišnim. Izlaganje umjetničkih djela izvan muzeja i galerija. 262 Od slike do jezika Braco Dimitrijević: Triptychos Post Historicus. ali ne i dan susreta! Druga odrednica: work in progress. već kako je cijela povijest pogreška. . Druga umjetnikova intervencija u javni prostor bilo je isticanja natpisa na raznim lokacijama (tzv. Za razliku od postmodernog umjetnika. smatrajući da ne postoji jedinstvena. Njemačka. “nepoznatih nekih”.Braco Dimitrijević: Prolaznik kojeg sam slučajno sreo u 12. Triptisi —“sastavljene” mrtve prirode.” Obratite pažnju na detalj: u naslovu se precizno navodi sat. reinterpretacija su značenja umjetničkog djela (čiji je semiotički sustav vezan uz konkretni povijesni kontekst). pa tako i tretiranje zoološkog vrta kao prostora kulture. 1971. stoga predlaže posthistoriju. Dimitrijević je od 1960 -ih godina izvodio ulične akcije s fotografiranjem slučajnih prolaznika. kao njezin stvaralac i proizvod). u vlastiti rad. postavljeni uz sliku Franza Marca Plavi konj iz 1917. već niz paralelnih povijesti. 1991. München. Koristeći se u svojim radovima renomiranim djelima iz povijesti likovnosti koje podvrgava estetskom i etičkom prevrednovanju kroz prizmu “osobnog viđenja”. estetskim. relativizira autonomiju umjetničkog djela. serija radova na istu temu. a ulica moj muzej”. Dimitrijević ne “citira” tuđa umjetnička djela. On djela drugih umjetnika integrira. izjavio je Dimitrijević. i potom izlaganjem njihovih divovskih foto-portreta u javnom prostoru. izraz je umjetnikova protesta protiv institucionalizacije umjetnosti.15 sati. standarde autorstva i copyrighta i posebnost originala. Umjetnik izjavljuje kako nema pogrešaka u povijesti. subvertirajući praksu isticanja likova partijskih vođa i uopće koncepciju slave i bivanja javnom osobom. autohistorizacija iz 1975. godine): “Ovo bi mjesto jednoga dana moglo biti od povijesnog značaja. filozofskim. Dimitrijević banalizira pojam “umjetničko djelo”. Dimitrijević preispituje povijest kojom se koristi kao arhivom. sa svim njihovim vrijednostima. Postupak stvaranja “nevidljivih veza” između umjetničkih djela u galerijskom fundusu i običnih ljudi. depom ili imenikom. posjetitelja izložbe koji umjetniku donose razne predmete: u ovom slučaju to su vile i dinja. sadašnjost je samo trenutačno stanje prošlosti) u svojoj umjetničkoj produkciji (istovremeno je povijest u umjetniku i umjetnik u povijesti. duhovnim.

tj. bjelilo kao ništavilo. Mladen Stilinović: Pokapanje boli. 2000. 1979. Kako bi se iskusila. godine. Rječnik je ekvivalent svijeta.– 2003.Mladen Stilinović: Dani. Pokapanje boli fotografije su umjetničke akcije iz 2000. Da bi se zaista spoznalo ovo djelo. smrt. objašnjava umjetnik. a na koji motivima crnog kruga i crvenog pravokutnika? 263 Od slike do jezika . Definicije svih riječi zamjenjuje jednom jedinom riječi “bol”. nego je stanje”. koja se sastoji od sedmominutnog bacanja kocke na čijih je svih šest stranica napisano isto: “Bol”. 2000. načinom umjetničkog djelovanja. Kakvo je vaše viđenje minimalizma i konceptualne umjetnosti? Smatrate li da je minimalizam reducirao umjetnički sadržaj na geometriju? Ili nije? Sviđa li vam se odmjerenost minimalizma ili ga smatrate hladnim i nepristupačnim? 2. Na koji umjetnički stil podsjeća Crveni Peristil svojom strategijom. 1. Cinizam je jedan od načina “pokapanja” boli. Stilinović je zamislio Igru boli. kad su s humornim pijetetom pokopana tri stara madraca (optimističkog. “Kod mene bol nije krik. a Stilinović 523 stranice rječnika prekriva bijelom bojom. a ne samo pročitala bol. Bol.– 1980. cvjetnog uzorka izašlog iz mode) na kojima je crnim štampanim slovima umjetnik ispisao uvijek istu riječ: BOL. trebalo bi pomno iščitati sve stranice rječnika. Na koji način se ostvaruje neposredno povezivanje umjetnika i publike? 3. sastavni su dio svijeta predstavljenog rječnikom. Mladen Stilinović: Rječnik — Bol.

tadašnja je Galerija suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti Zagreb) organizirala pet međunarodnih izložbi pod nazivom Nove tendencije. Umjetnost se mijenja.. Ipak prevladavaju djela usmjerena na “sistemska istraživanja” (François Morellet. koje je moguće pojmiti kao nastavak i razradu razmišljanja sudionika EXAT-a 5. Uz sekciju kompjutorskih vizualnih istraživanja. Nove tendencije smatraju “posljednjom avangardom”.) organizirana je i sekcija konceptualne umjetnosti i sekcija Platno čime se povezuju tradicionalni i novi mediji i umjetnički izrazi. do 972.– 973. Na njoj prevladava monokromno slikarstvo ili slika koja postaje objekt (umjetnici okupljeni oko njemačkog časopisa Zero (Oto Piene.) istražuje odnose kibernetike i umjetnosti..” (katalog Tendencije 4) Početak pokreta se podudara s iscrpljivanjem mogućnosti enformela. već sa sljedećom izložbom (963. Juraj Dobrović. eksperimentiranja novim tehničkim medijima radi istraživanja mogućnosti vizualne percepcije koje će. Vlado Kristl. postati poslovično za pokret. Aleksandar Srnec. a sam naslov “tendencija” govori o usmjerenosti sudionika na jedinstveno područje istraživačkog rada.Nove tendencije “. Na četvrtoj izložbi (968. ukidanje unikatnosti umjetničkog djela i izjednačavanje umjetnosti i znanosti u smislu neodvojivosti djelovanja jednog i drugog. Gruppo “N”).). Nove tendencije su se bavile problemom odnosa između umjetnosti i društva zahtijevajući socijalizaciju umjetnosti (njezino uklapanje u društvo). a samoj izložbi prethodio je simpozij na istu temu. do 973. Kibernetika je znanost o komuniciranju i automatskim sustavima kontrole živog bića i stroja. Treća izložba novih tendencija (965. U sklopu manifestacije održan je simpozij pod temom Racionalno i iracionalno u suvremenoj umjetnosti. 264 Od slike do jezika . Vjenceslav Richter (arhitekt).). Prva izložba novih tendencija organizirana je na inicijativu likovnih kritičara Matka Meštrovića i Radoslava Putara te umjetnika Ivana Picelja.. Karl Gerstner) te optička istraživanja površine i strukture objekta (Günther Uecker.) organiziran je međunarodni kolokvij Kompjutori i vizualna istraživanja. Te godine Galerija suvremene umjetnosti pokreće časopis Bit international kao glasilo ove orijentacije prema umjetnosti proširene koncepcije (izlazi devet brojeva od 968. U razdoblju od 96.. Miroslav Šutej. Vojin Bakić (kipar).. Heinz Mack) i talijanskog Azimutha (Enrico Castellani.. Od hrvatskih umjetnika u okviru pokreta nove tendencije djeluju Ivan Picelj. Julije Knifer ( jedini hrvatski predstavnik na prvoj izložbi). Ona nikada ne napreduje. Pietro Manzoni))./69. Šesta izložba tendencija Naziv za umjetnički pokret i pet izložbi održanih u Zagrebu 96. Također su prepoznati začeci programirane i kinetičke umjetnosti. Tehnologija napreduje. na Tendencijama 5 (973.

dobro uglačanih površina koje se dematerijaliziraju u nizu odraza. umjesto nje održan je 978. Opišite ovu skulpturu od kroma koristeći se podacima iz teksta o novim tendencijama. Vojin Bakić: Svjetlosni oblici.nije održana. Nalazite li na skulpturi elemente kinetičke umjetnosti? 265 Od slike do jezika . Kipar Vojin Bakić radi razlistale forme ili metalne skulpture ogledalnih.– 978. 1970. međunarodni simpozij i organizirana je objedinjujuća izložba pod nazivom Nova umjetnička praksa 966.

Tražeći posve novu neposrednost u umjetničkom izražavanju i bliski kontakt s gledateljem. 2. s jakom tradicijom umjetnosti i naslijeđem klasične skulpture te siromaštvo i slaba ekonomska razvijenost zemlje krajem 960-ih.. Genova.. Rim). Predstavnici: Giovanni Anselmo.” Naziv uvodi likovni kritičar Germano Celant 967.. povero — siromašan) Dekonstrukcija “umjetnog” umjetničkog jezika.. naslijeđe Mediterana i zapadnu civilizaciju. Gilberto Zorio (grupa ima 3 članova). Kontekst arte povera je Italija. Članovi skupine arte povera istražuju odnos između umjetnosti i života. Od skromnih. (tal. biljke. Michelangelo Pistoletto. kakav je doživljen vlastitim tijelom. pet prstiju. Mario Merz. 967. Lucio Fontana. Italija (Torino. idealnog i aristokratskog koju je imala od antike do fašizma. . kao i sirova snaga prirodnih materijala (zemlja. 3.. Umjetnik se koristi banalnim. jeftinim ili nađenim predmetima i materijalima što je umjetnička gesta kojom izražava želju za promjenom statusa umjetnosti kao tržišnih dobara.). Jannis Kounellis.. Milano.) i najjednostavnije stvari (poput krpa) mogu biti umjetnost. 1968. Merz nalazi u Fibonnacijevu principu progresije sličnost s ljudskom fiziologijom: “jedan nos. urbano i ruralno.. u kojemu je svaki broj dobiven zbrajanjem prethodna dva u nizu (1.. dva oka. Iste godine je organizirao izložbu Siromašna umjetnost u prostoru. što je radikalan umjetnički odgovor na društvenu i političku nestabilnost krajem 960-ih. kamenje. Bilješke za gerilu. Fizička prisutnost stvari i uobičajeno ponašanje ljudi. ugljen.” Prikazan je rad militantne estetike.” Druga odrednica: politička umjetnost. 1. Giap je sjevernovijetnamski gerilski vođa kojega umjetnik citira: “Ako se neprijatelj koncentrira. odnosno kao idealna forma “mikroorganičkog grada”. gubi snagu.Arte povera “Od nule do beskonačnosti. u članku pod nazivom Arte povera. Kod izrade djela često se koristi Fibonnacijevim nizom brojeva. Ako se rasprši. ambijente i instalacije. umjetnika koji uzimaju naziv izložbe za ime skupine. povezuju prirodno i umjetno. 266 Od slike do jezika Mario Merz: Giapov iglu. arte povera oslobađa skulpturu od “velikih očekivanja”— od uloge predstavljanja herojskog. iglu načinjen od vreća sa zemljom kao ideja skloništa za rudimentarno preživljavanje za umjetnika-lutalicu. gubi teren. 5. beznačajnih materijala izrađujući skulpture (objekte).

Izlažući žive konje. Jannis Kounellis: Bez naziva. veći i manji. odnosno uvodeći u prostor “intelektualnu. soba je opseg zraka. Uklonjena je podjela na kazališnu (predstavljačku) i lijepu umjetnost. redundantnost u izražavanju radi isticanja. kad salata istrune. Galerija l’Attico. pod je određen broj pločica. konj više nije samo još jedan “stalak” za konjanika. Italija. povezani su zajedno prignječujući salatu. 1968. Tautologija je označavanje istoga istim. Životna toplina konja podcrtava beživotnost galerije i cijelog starog umjetničkog sustava. pasti na pod. već samostalna i samodostatna figura. Budući da se u suvremenoj skulpturi ukida postament. život je niz radnji”. manji će kamen zbog toga biti slabije učvršćen i naposljetku će. Prirodnim slijedom stvari salata će početi propadati. gdje je konj samo dio cjeline bez autonomije. Arte povera je “. Rim. ponovno otkrivanje estetske tautologije: more je voda. Umjetnik je u izložbeni postav uveo jedanaest konja pretvorivši galeriju u staju. 267 Od slike do jezika . Dva granitna bloka. osjetilnu i perceptivnu neravnotežu”.. odnosno granica između života i umjetnosti. Ovakvo umjetničko djelo se ne može komercijalizirati. Kounellis se nadovezuje na povijest kipova s konjem smještenim između postolja i čovjeka.Giovanni Anselmo: Bez naziva. ugao je mjesto približavanja triju koordinata. skupljati se. prodati na tržištu umjetnina. 1969.– 1986.. pamuk je pamuk. svijet je nepojmljiv skup nacija. preobilje.

pa makar u obliku kopije klasične skulpture. uvijek je prisutna u radovima arte povera. prisjetimo se. tako da gledatelj ne može promatrati djelo. industrijskih otpadaka.Michelangelo Pistoletto: Venera s krpama (Lumpenvenus). napravljene prema kanonu/idealu ljepote i s draperijom u ruci. 268 Od slike do jezika . talijanska prošlost. a da pri tome ne vidi i samog sebe. Kopija glatke klasične skulpture Venere (rimski odljev grčkog originala). 1967. supostavljena je kaosu. slike i kolaže (ljudi u svakodnevnim situacijama) na zrcalnim površinama. skulptura je gledatelju okrenuta leđima umjesto frontalno. Poruka djela je da je umjetnost nužno odraz svijeta u kojemu nastaje. Pistoletto također stvara “minus objekte”. šarenoj gomili krpa. što je aluzija na podčinjenost žene u suvremenom društvu.

u kojemu smo “stanovnici supermarketa koliko i polisa” (Pascal Bruckner). kino.Lijepo u umjetnosti “Ljepota je u oku promatrača. Antičko vjerovanje da za ljepotu postoje objektivna pravila (poput simetrije. Estetika je filozofija umjetnosti. Na primjeru jedne slike. “lijepo doba”): život je transformiran. put modernosti ide od neponovljive Leonardove Mona Lise (503. Dizajner Stephan Bayley tvrdi da je ljepota u razdoblju moderne izašla iz umjetničkih atelijera i preselila se u supermarkete i tvornice. U umjetnosti ne postoje univerzalne istine.. umjetnici su napustili ljepotu kao način izražavanja i prigrlili estetsko nasilje. l’art pour l’art). pritom je ključna riječ njihova rada konflikt. lijepo se seli u područje dizajna. antiestetikom hannoverske dade i Duchampovom antislikom Mona Lise s brkovima i kozjom bradicom (L. reklama i masmediji dali su utočište lijepom. stoljeća kada je ozbiljno dovedeno u pitanje pod udarom Baudelaireova naturalizma. naziv djela je aluzija na Giocondinu stražnjicu. izumljeni su automobil. prema Baumgartenu. igra franc. Umjetnost je izložena industriji zabave i umjetničkih reprodukcija.. 269 Od slike do jezika . telefon i gramofon pridonijevši uživanju u životu. istovjetnosti i stroge proporcionalnosti). Belle Époque veže se uz načelo larpurlartizma (“umjetnost radi umjetnosti”. kao izvrnuta Warholova tvrdnja da je “biti dobar u biznisu najfascinantniji oblik umjetnosti”. Prijelaz 9. moda. i 20. a ne užitak. poput objektivnog iskaza u matematici da su 2 + 2 = 4. Bezvremenski ideal klasične ljepote u jednadžbi “umjetničko je lijepo” prestaje vrijediti 99. prema kojemu bi umjetničko djelo imalo biti samo sebi svrhom: teži se ljepoti formi i perfekcionizmu izrade djela bez upliva etike. protjeranom iz umjetnosti. zadržalo se u zapadnoj umjetničkoj produkciji sve do sredine 9. No već su tada po pitanju estetike postojala oprečna mišljenja: “Samo ljepota može spasiti svijet”. politike. Estetika farse: umjetnik tvrdi da je otkrio tajnu smiješka lika na možda najvažnijoj slici zapadne umjetnosti!).H. do Duchampove i Basquiatove.O. preko Malevičeve prekrižene Mona Lise iz 94. piše Dostojevski.). zrakoplov. franc. stoljeća u Zapadnoj Europi naziva se Belle Époque (franc.– 505. riječi.O. a budući da estetski užitak može biti roba na tržištu.Q.” (Toma Akvinski) U suvremenom društvu. religije ili ideologije.

već transpozicija. Umjetnost u doba tehničke reprodukcije.” Je li ljepota vječna i objektivna ili je nepostojano. ali je i samodostatni umjetnički medij.).Nietzsche. Ali to je pogrešno. 93. to se dogodilo i zauvijek će se događati na taj način. fotografija uvodi novi način promatranja i kadriranja stvarnosti kao “fatalni vjetar koji je otpuhao stara sredstva umjetničkog izričaja” (Breton). Fotografija: pamćenje pogleda “Jedna slika govori više od 000 riječi. uz pomoć tehnike. tj.” (Susan Sontag) Fotografija je najprije oponašala teme i efekte slikarstva. tvrdi: “Za čime imamo nostalgiju kada mislimo na ljepotu? Biti lijepi: zamišljamo da velika sreća mora biti s time povezana. a potom je postala ravnopravni umjetnički medij. Prve izložbe fotografije organizirala je Galerija 29 u New Yorku već 905. i sama je stvarnost jer ne samo da stvara slike. godine.” (Franz Roh) 270 Od slike do jezika . U svijetu slika. svih svjetlosnih vrijednosti. Ptičja ili žablja perspektiva pridonosi rušenju antropocentrizma percepcije (“čovjek je mjera svih stvari”). naprotiv. treba postaviti pitanje je li promijenila opći karakter same umjetnosti” (Walter Benjamin. društveno uvjetovano iskustvo podložno promjenama? Ideal ljepote danas uvjetovan je popularnom kulturom i opterećen stereotipnim klišeom pravilnih lica s filma i televizije. fotografija je i ars i technè.” (poslovica) “U stvarnom svijetu. čak i dubina i struktura oblika u prostoru. Fotografija snimljena iz ptičje ili žablje perspektive radikalno preispituje frontalno gledanje koje je kao pravilo nametnuo slikarski perspektivni iluzionizam u prošlosti. Fotografija je neraskidivo povezana sa suvremenim umjetničkim vrstama kao način njihova dokumentiranja. Iako ne treba sumnjati da je fotografija umjetnički medij. nešto se događa i nitko ne zna što slijedi. “Fotografija nije obična kopija prirode. što znači da se već tada fotografija smatrala zasebnom vrstom umjetnosti. Fotografija je sredstvo analize društvene stvarnosti.

simbola industrijskog svijeta koji polako nestaje u postindustrijsko doba: vodotornjeva. člana skupine Sex Pistols. Omotnice nosača zvuka vrijedno su poglavlje u povijesti grafičkog dizajna. I žestoki glazbeni trendovi su podvrgnuti komercijalizaciji: majica Anarchy Johnnyja Rottena. kojom je snimano iz ruke — što 1990 -ih uvodi kao načelo filmskog snimanja danska skupina Dogma.. je prodana u Sotheby’su za 5 793 USD. U svijetu stalne nadziranosti i reality-showa svi provodimo previše vremena trudeći se ne gledati druge ljude. Što mislite o reality showu kao društvenim fenomenu? Što mislite. London. 271 Od slike do jezika .Fotografija može biti umjetnička i/ili primijenjena (također i tehnička i znanstvena). studijska. fotografijama s ljetovanja. Fotografski žanrovi: life (dokumentira svakodnevni život). sportska. izrez je slučajan. Nan Goldin: Autoportret u plavoj kupaonici. fotografija je proglašena najboljom rock-fotografijom svih vremena jer je na njoj uhvaćen “pravi rock and roll-trenutak: potpuni gubitak kontrole”. možete se koristiti raznim odgovarajućim predmetima — omiljenom majicom. Fotografija kao reportaža o vlastitom svakodnevnom životu. plinskih spremnica. Serija crno-bijelih fotografija “anonimnih skulptura”. može li umjetnost biti stvarna kao i život? Germans Bernhard i Hilla Becher: Vodotornjevi. Svjetlo na motivu je “bijeli kist” kojim stvarnost prevodimo u fotografiju. Pennie Smith: Naslovnica albuma skupine The Clash. svojom pjesmom. Efekt slučajnog kadriranja. “slučajnog okidanja kamere”— kao zamrznuta sličica (still ) filma. Fotografija kao društvena svijest svjedoči i o razočaranju ljudi društvom u kojem žive. portretna. 2001. Fotografija je svjedočanstvo povijesti društva dvadesetog stoljeća. prema svom izboru. 1980. fotografija arhitekture i pejsaža. modna.. 1979. reportažna.. Opišite jedan omot nosača zvuka.. Neoštri oblici na fotografiji nastali su zbog drhtanja kamere. 1980. Frontmen grupe The Clash Paul Simmonon razbija gitaru (performans!) u njujorškom Palladiumu. akt… Knjiga s fotografijama naziva se fotomonografija. Prizor nije centriran u smislu “namještene kompozicije”. silosa. S obzirom na tehnološka i formalna svojstva razlikuju se analogna (crno-bijela i u boji) i digitalna fotografija. Napravite reportažu o svom životu.

Portretna fotografija mora ispunjavati dva osnovna uvjeta: sličnost i karakter (iz slike se mora osjetiti kakve je portretirana osoba naravi. 272 Od slike do jezika Richard Avedon: William Casby. Istodobno. prikazan je ne čovjek-individua. kada je na to prisiljeno preko 12 milijuna ljudi u svijetu. Autor fotografije je anonimni fotoreporter. stoljeća. 14. ožujka 1951.Portretna fotografija Jezik Alberta Einsteina. Zaprepašćuje činjenica da je ropstvo postojalo u tako nedavnoj prošlosti — da je čovjek rođen kao rob fotografiran u drugoj polovici 20. en face. rođen kao rob. Odrednica: portretna fotografija. no glava može biti i u profilu (te poluprofilu ili tričetvrtinskom profilu). Lice je prikazano frontalno. stoljeće snimljen je u činu plaženja jezika novinarima koji su ga salijetali na njegov 72. Može se reći da objekt slike (fotografski model) govori. nego “maska” roba. Čovjek koji je obilježio 20. rođendan. Usporedite prethodnu fotografiju s ovom. dobar fotograf hvata izražaj lica koji osobi po njezinoj naravi pristaje). 1963. . ne treba smetnuti s uma činjenicu da je ropski rad i posjedovanje ljudi raširena pojava i danas. Fotografijom je ogoljena sama bit ropstva.

lako prenosiva dogodilo. upravo radi pretpostavljene neupitne objektivnosti reportažne fotografije. a ne bezvezni incidenti svakodnevnog života. Važna je umjetnost. makar je to najmanje važno. Fotografija prikazuje španjolskog borca (Španjolski građanski rat 1936. Vijest da je Capa možda režirao smrt lojalističkog vojnika na fotografiji koja postaje ikonom pravedničke borbe odjeknula je snažnije nego da se radi o tekstualnoj krivotvorini informacije. Che je zgodan spoj hladnog racionalizma (bio je liječnik) i romantičarske strasti. Ikona je simbol ili utjelovljenje kulturalnog pokreta i kulturnog trenutka. 1936.: Che je živ! (španj. nastavlja se i danas obistinjujući slogan studentske pobune 1968. Poslije su stručnjaci posumnjali da je snimljeni prizor “odglumljen” i da nije nastao u bitci. majicama.” (Oscar Wilde) Alberto Korda: Ernesto Che Guevara. izvan kadra slike. Njegov lik s fotografije reproduciran je na plakatima. kapicama sa šiltom. svjetske IKONE upravo zahvaljujući ovoj fotografiji snimljenoj šest godina prije smrti. Snazi i dokumentarizmu prizora pridonosi detalj kundaka koji nedostaje. Revolucija je pretočena u novac. Che vive!). bilo kao komercijalnim proizvodom ili povijesnom figurom.– 1939. pada na zemlju. lagana. u smislu da živi njegov lik i ideja. pogođen metkom. obnoviti svijet poharan siromaštvom i nepravdom u vrijeme hladnog rata koji se manifestirao u nizu “malih ratova” diljem svijeta. privjescima za ključeve. događaji i stvari kamera Laica formata (za film 24 × 35 mm).) u trenutku kada. “Novinari bilježe samo ono što se Profesiju fotoreportera omogućila je nova.Reportažna fotografija Reportažna fotografija može biti propagandna ili informativna. Ikona postaje fiksiranom konvencijom stila. Portret latinskoameričkoga gerilskog borca koji je netom nakon što je ubijen u Boliviji dobio status heroja mitskih proporcija. Che funkcionira kao tržišna marka. Cilj mu je bio ujediniti Latinsku Ameriku putem oružane revolucije. koje ostaju. čak su se počeli proizvoditi pivo i cigarete Che. 273 Od slike do jezika . Fascinacija njime. 1961. Robert Capa: Smrt vojnika. analogan onome što predstavlja.

ali ne i o njezinom postojanju.. centar ili neočekivani detalj koji privlači vašu pažnju na kompoziciji jedne fotografije. ili po vašem mišljenju akcent. suho lišće da znaš da je to jesen. 1958. motiv) nužno stvarni predmet. pružiti značenje. Tošo Dabac.Fotografija u Hrvatskoj “Fotograf nije samo osoba koja bilježi prošlost. Fotografija ne može hiniti stvarnost: ona može lagati o smislu stvari. 1985. dok referent slike može biti i nepostojeći (imaginaran). ona ju i stvara.” (fotografkinja Zagreba Marija Braut) Ono po čemu se fotografija razlikuje od ostalih sustava umjetničkog prikazivanja jest da je njezin referent (objekt. . obrazložite svoj izbor. iz ciklusa Zagreb tridesetih godina 274 Od slike do jezika Mladen Tudor: Zagreb. jednog od začetnika hrvatske fotografije koji je utjecao na estetiku tzv. samo svjetlo. strukturalni dio — prisjetimo se samo billboarda uz ceste. Pronađite primjer za svaku navedenu funkciju. Karlo Drašković: Skok Stjepana Erdödyja. Funkcije fotografije su: obavijestiti.. prikazati. zagrebačke škole fotografije. Prema Barthesu punctum su pojedinosti sa snimke čija nazočnost tiče promatrača dopirući iz snimke poput uboda i uzrokujući promjenu njezina čitanja. iznenaditi. izazvati želju. Danas živimo u kulturi slika koje virtualiziraju stvarnost postajući njezin sastavni. Pronađite punctum. Snimka zaustavljenog pokreta autora plemića i foto-amatera. “Svaka je fotografija svjedodžba o prisutnosti” (Roland Barthes) — što znači da fotografija nepobitno svjedoči egzistenciju objekata koji u ovom trenutku ne moraju više postojati.” (Susan Sontag) “Ne moraš imati žuto.

— koja se u međuvremenu internacionalizirala. Odlikuje je modeliranje likova svjetlom i sjenama. Od dokumentiranja stvarnosti života radnika i seljaka. oštrim kontrastima svijetlih ploha i crnina na fotografijama. što znači da izrez slike na fotografskom pozitivu (fotografskom papiru) odgovara kadru na fotografskoj traci (vidi se perforirani obrub sličice na negativu) — kao vrst fotografskog verizma. kao državna propaganda postignuta kvalitetnom umjetnošću — kao što se i rani konstruktivizam stavlja u službu revolucije. Osobito su zanimljive fotografije arhitekture i industrije (brodogradilišta. 275 Od slike do jezika . Jaka hrvatska fotografska scena inicira osnivanje trijenalne izložbe fotografije Čovjek i more u Zadru 957. Posebno je visoko valorizirana tzv. viđenje.Boris Cvjetanović: Prizori bez značaja. tvorničke hale. life fotografija toga razdoblja (autora Toše Dabca i Mladena Grčevića). Ipak. a poslije Drugoga svjetskog rata i služenja političkoj i reklamnoj propagandi (prema formuli umjetnosti kao odraza društvenih promjena) fotografija 950-ih u Hrvatskoj postaje samodostatna umjetnička disciplina. fotografija je uvijek i prije svega subjektivan izraz čovjeka iza kamera (uostalom. Umjetnik ostavlja crni rub na fotografiji. oko promatrača nikada nije neosobno). restorani radničke prehrane). Dubrovnik 1992.

Završilo je doba velikih društvenih promjena i kolektivizma (pa tako i rada u grupama) i u središte zbivanja došao je pojedinac.) Prvo prepoznavanje i definiciju postmoderne daje Charles Jencks u knjizi Jezik postmoderne arhitekture 977. štafelajnu sliku) ili dovodeći do ekstrema umjetničke prakse moderne. “Budimo realni. Najavljeni kraj umjetnosti i povijesti. 276 Od slike do jezika . a 980-te različitih “neo” i “post” stilova. tražimo nemoguće!” (Pariški svibanj 968. Postmodernu karakterizira promjena umjetničkog senzibiliteta. Paradoks je da nije sva umjetnost koja se stvara danas suvremena po mediju u kojemu nastaje. preispitivanje i odbacivanje prošlosti u odnosu na modernu umjetnost. Pokušajte objasniti zašto? Postmoderna “Sve prolazi.”) Granična godina kasne moderne i postmoderne je 968. Postmoderna je reakcija na modernistička načela u umjetnosti. “suvremeno” označava aktualnu umjetnost. 970-te bile su doba -izama.” (“Anything goes. 968. arhitekturi i književnosti. Suvremeno nije isto što i moderno. — doba studentske pobune i sloma utopijskih vizija. Preciznije. a prije svega uvjerenosti moderne u autonomiju umjetnosti. Postmodernu koja nastupa nakon moderne možemo usporediti s manirizmom nakon renesanse. središnje su razlike po pitanju autoriteta i aktivizma. na dva načina: povratom na tradicionalne ili klasične elemente stila (npr.Suvremena umjetnost Umjetnost koju nazivamo suvremenom počinje u završnom stadiju modernizma (visoka i kasna moderna) i na početku postmoderne. koja se događa u trenutku kad se o njoj govori i piše. i umjetničkom stilu.

Slika i stvarnost se preklapaju. a čiji rad odgovara temi ili koncepciji kustosa. uređuje. originalnost. interpretacija i prosudba forme. U suvremenoj umjetnosti više nema smisla razvrstavati djela prema njihovoj podlozi (materijalu) i tehnici. destabilizacija.Pojmovi koji se vežu uz postmodernu: površnost. vrednovanje. Dobiva na značenju figura kustosa/kustosice. diskurs. ono što doživljavamo kao stvarno filtrirano je slikovitom predodžbom. U doba televizije i masovnih medija konvencije slike i jezika imaju važnu ulogu u stvaranju društvene svijesti. autorstvo. Nema jedne. postavlja djela na izložbi tako da bi ih naveo na “međusobni dijalog”. Umjesto ideje progresa i kulturne evolucije vlada ideja da sve prolazi (anything goes). Umjetnička kritika objavljuje se u časopisima i dnevnim novinama. dekonstrukcija. opisuje i obnavlja zbirku umjetničkih djela u muzeju. Crossover je ukidanje granica između umjetnosti i popularne kulture. crossover.. 277 Od slike do jezika .. On također gradi. Metoda montaže djela — sjeckanja rečenica i njihovih prespajanja u nove. ona može biti i vrlo ili umjereno pozitivna. Postmoderna je pod utjecajem literature cutting-edge poput Posljednjeg izlaza za Brooklyn Huberta Selbyja ili Golog ručka Williama Burroughsa. kao i između različitih vrsta umjetnosti. etnografije. istražuje. kao opis. sadržaja i konteksta umjetničkih djela. Iako je uvriježeno mišljenje da je kritika negativna. npr. obično je to povjesničar umjetnosti koji odlučuje o temi izložbe i izabire umjetnike koji na njoj sudjeluju. On gradi svoju izložbu koristeći se tuđim djelima kao materijalom za vlastiti rad. prisvajanje. umjetnosti i glazbe. isticanje. dizajna. linearne povijesti umjetnosti. već mnogo stilova i smjerova koji istodobno postoje (supostoje). Postmoderna je povratak na vrstu umjetnosti koja je lakše shvatljiva i više se sviđa širokim slojevima ljudi. analiza. nepredvidljive kombinacije — zove se cut and paste (termin je ušao u kompjutorski rječnik označavajući vrlo sličan operativni postupak). Ideja slike kao stvarnosti označava se pojmom “simulakrum” francuskog filozofa Jeana Baudrillarda: slike i simboli (“označitelji”) mijenjaju ili gube značenje u različitim situacijama.

Strip Strip čini dio masovne vizualne kulture. klesani su već na antičkim frizovima. prema Franku Milleru. S druge strane. nego masovnu industrijsku sliku najistančanije slikovne vrste”. od vremena Winsora McCaya koji početkom stoljeća kreira art strip Mali Nemo. Vera Horvat-Pintarić naglašava kako nažalost “prosječni predstavnik tzv. a zbog masovne produkcije niske kvalitete namijenjene pukoj zabavi. nezakonito je dijete lijepe književnosti i filma. osim onih s likom Mickeyja Mousea. zabrinut nad lijenošću uma kao nuspojave modernih medija. Tako. Sigurno je. također na području reklame i urbane signalizacije preuzete su konvencije stripa. preko Roya Lichensteina i uopće pokreta pop-arta. stoljeća. kulturne publike radije će gledati unikatni akademski bofl. tapiserija iz Bayeuha iz . snima istoimeni film Fahrenheit 45. 278 Od slike do jezika . Mussolini je bio zabranio sve stripove kao subverzivne. deveta umjetnost je verbalno-vizualni. što znači pripovjedački i slikovni medij obvezno umnožen tiskarskim strojem. Narativni prizori u sukcesivnome nizu ili protostripovi. Prisjetimo se. s detaljiziranim prikazom invazije na Englesku Williama Osvajača. Ray Bradburry piše futurističku novelu o otuđenom društvu u kojemu su jedina legalna literatura stripovi bez riječi (François Truffault 966. što je temperatura na kojoj gori papir). najprezrenija je umjetnost. Strip. brišu se granice medija slikarstva i stripa. Suvremeni strip. izvrstan je primjer protostripa ili narativne ilustracije tzv.

egzistencijalistički pustolov i pionirski građanin svijeta. slučajni izrez. s podjelom na crne i bijele. dramatičnog kontrastiranja monokromnih crnih i bijelih površina. zaustavljenosti vremena. Ključna je rečenica žanra: Nastavit će se. tzv. svojstvene romantičarskoj i patriotskoj literaturi 19. brzo nabačenih linija i ekspresionistički iskrivljen. tvrdio je Balzac. poput Jude u prikazima Posljednje večere. nijemi. Inzistiranje na opoziciji crnog i bijelog. Antijunak je stvoren kao oblik protesta protiv figure lažnog heroja. kuta zagubljene kamere. što u kombinaciji s kadriranjem iz neobičnih donjih rakursa. poput automobila i vlakova. nacrtani su s iznimnom preciznosti. različit je od superjunaka u kostimu koji lete. stoljeća najavljujući umor od povijesti suvremenog čovjeka koji sada vodi samo vlastite bitke. Corto Maltese je ironični kapetan sa zlatnom naušnicom koji je nožem produžio liniju života na svom dlanu ne priznajući autoritet čak ni sudbine. Strip-crtači se u svojim djelima često inspiriraju klasicima pustolovnog žanra od Homera. i oblačići s tekstom koji su izum 15. izraz želje da se rad na tabli stripa pojednostavni i ubrza. Talijanski termin za stripove (tal. rezultira crtežom koji poprima karakter apstrakcije. No katkad je autorov stil iznenađujuće skiciozan. 279 Od slike do jezika . Osobito se uspješno tako može naglasiti intenzitet radnje. Krajolik (urbani ili prirodni) nacrtan pomno. što znači da je scenografija strogo zadana. npr.. Pratt se. Kadrovi imaju tzv. stoljeću satiričnim ilustracijama društvenog života Engleske Williama Hogartha. Fabula stripa je obično klišeizirana. Strojevi. odjeći junaka i sl. Prattov crtački stil mijenja se i prilagođava tempu priče. do Hemingwaya i Scota Fitzgeralda. imitirajući sličicu filma. fumetti ) nastaje od deminutiva za dim. Pokret je intenziviran naznačenim linijama kretanja. a svaki lik je imenovan: “Roman ne smije zaostajati za matičnim knjigama”. pruža osjećaj zamrznutosti. sa svim detaljima. odnosno loše i dobre likove. ratne bitke koja kao česti ili protežni motiv (light-motiv) stripa narušava fizičku strukturu svijeta. akcije. ili je tekst ispisan na margini kadra. kreirajući fizionomiju Cortova lika navodno nadahnut glumcem Burtom Lancasterom odlučuje za blago. Neki likovi prikazivani su u silueti kako bi se naglasila njihova opskurna narav. pomalo gubitnik. ali muževno lice uokvireno zaliscima.Hugo Pratt: Corto Maltese (detalji). afirmiran u 18. Tipizirane grafičke inovacije stripa su: onomatopejske riječi ispisanim u kadru masnim slovima. Prattov strip je “deskriptivan”. Prattov stil je minimalistički. već je riječ o stilu dekorativnog simbolizma. stoljeća. stalnoj igri svjetla i sjene nisu. međutim. Konradovski lik antijunaka.. odnosno oblak dima — iako strip može biti i tzv. preko Kiplinga i Jacka Londona. Kadrovi u boji i naslovnice albuma samodostatna su djela kolorističkog slikarstva izvedena lazurnom tehnikom tempere ili akvarela.

Arhitektonski projekti odgovaraju na univerzalne potrebe: za zrakom. luka. Mobilnost ljudi. Ponovimo: arhitektura je poduprta instinktom čovjeka za zaštitom. habitacija. tako da svaku od dvanaest stambenih zgrada potpisuje drugi arhitektonski ured. međutim. zbog čega mnoge konstrukcije (zgrade) postaju “demodirane” već i prije nego što su završene. Loos) U ovoj metafori latinski jezik je simbolički reprezent zapadne civilizacije. a ne detalj. Dok je moderna bila formalistička. gdje se nastojao oživiti sterilni socrealistički urbani krajolik tik uz Veliki zid. tada može biti samo obrtnik. realizacije projekata. suprotno postmodernom “ponovnom otkriću” osnovnih arhitektonskih elemenata poput stupa. kuhanje. boje. višesmislenosti prostora. Problem je kod arhitekture dugo razdoblje gradnje — tj. misterioznom svjetlu. Moderna arhitekturu poima kao prostor (osobito u kontekstu gradogradnje).” (Bernard Tchumi) “Arhitekt ne može biti netko tko nije dobar kipar ili slikar.” (A.. svjetlosti. promjene imaju sasvim drugačiji uzorak. U prvoj polovici 20. roba i informacija prelazi granice grada. Postmoderna arhitektura teži zakrivljenom zidu.. kulturna nadgradnja i materijalni okvir života ljudske zajednice. Zanimljiva je arhitektonska realizacija Veliki kineski zid. više nije podjela stambenih jedinica na strogo podijeljene prostore za dnevni boravak. Stanovanje. Ako arhitekt nije kipar ili slikar. u okviru suvremene koncepcije urbanog življenja. Radikalni eklekticizam i citatnost je prirodan odgovor na kulturu u kojoj ima više toga na izbor i vrijedi pravilo slobodnog izbora. prirodom i poštovanjem tradicije građenja.Arhitektura nakon moderne “Nema prostora bez događaja. sada vrijedi obrnuto: “funkcija slijedi oblik”. objedovanje. tradicija = memorija 280 Od slike do jezika . stoljeća rast grada podrazumijeva proširenje njegovih granica sve dok ne postane div. postmoderna je populistička (pokušajte to obrazložiti). Dok se moderna vodila načelom “oblik slijedi funkciju”.” “Arhitekt je zidar koji zna latinski. Arhitektura je. Danas. dekorativnosti plohe. dakle. već se teži slobodnijoj vezi međusobno povezanih prostorija i aktivnosti. zida. kao svojevrsno useljivo umjetničko djelo ili muzej privatnih suvremenih kuća (jedan od zastupljenih autora je japanski arhitekt Kengo Kuma koji tkivo građevine radi od okomito usađenih bambusovih štapova). spavanje i pranje.

izgubile prvotnu. Wright. Što je arhitektura humanija. funkcionalna kutija (veliki simbol. tvrdi Kenzo Tange). oblikuje ljude. Kad se čovjek nalazi u zatvorenom (definiranom) prostoru.”. knjižnicu… “Arhitektura vjetra” je fraza koja označava arhitekturu projektiranu u skladu s lokacijom i okolišem i koja treba biti što manje materijalna. gdje su meso i mišić organski vezani uz kost. šarmantnija. “Smatram da je arhitektura humanizirana gradnja. gotovo nevidljiva. Postoji još jedna njezina bitna dimenzija koju nerijetko previđamo.. onda sukob zdanja sa samim sobom predstavlja njegovu bolest. mala arhitektura. 1986. arhitektura je simbol) Robert Venturi uspoređuje s barakom na čijem krovu je istaknuta velika reklama — to je dekorirano sklonište. U takvim prostorima dolazi do napetosti između kutije i sadržine. ili bilo kakvu drugu funkciju koja je naprosto odbačena kao dosadna (“samo ljepota je funkcionalna”. Projekt izgleda kao da je izašao iz filmske mašte Ridleyja Scotta (vizija grada budućnosti s medijskim fasadama u filmu Blade Runner). ili čak smrt — hladnu praznu točku bez unutarnjega značenja ili ispunjenja koja je posljedica društvenog “terora” (npr.. Redefinicija funkcije arhitekture koja prati potrebe suvremenog društva i životnog stila — novi nomadski način života u fragmentiranom. to je više čvrsta baza istinske kulture”— rekao je F. tj. simbol je izražen arhitekturom). postupno ga sagledava iz više različitih točki. bogatija značenjima. 281 Od slike do jezika . s više mjesta. Je li arhitektura “patka” ili sklonište? Fotografiju američkog restorana u obliku patke (simbolična forma nadvladala je arhitekturu. Venturi postavlja pitanje — nije li katedrala u Chartresu. sagrađena prema istoj ideji arhitekture kao i kiosk hot-doga? Prekid s modernom (arhitekturom funkcionalizma) označava kuća za arhitektovu majku: Suvremenost je istodobnost prošlosti i sadašnjosti. Ili ako je građevina analogna ljudskom tijelu. a to je vrijeme. Kiosk za prodaju sendviča u obliku hot-doga predstavlja arhitekturu koja nalikuje na ono što sadržava. “unutarnju” povezanost. gradnje povijesne i simbolične (prema definiciji tradicija = memorija) vrijednosti. neprikladna namjena ili dogradnja). u obliku položenog križa. pod različitim kutovima i tako mu “pridaje” koherentne veze.Toyo Ito: Toranj vjetrova (maketa). svjesno ili ne. L. “kako bi se odvojio od utega prošlosti i osjećaja težine koju implicira riječ građevina. mobilnost njegovih stanovnika koncepciju prebivanja proširuje na teretanu. u kojoj su relikti prošlosti. i zaključuje da se za obje forme može naći opravdanje u povijesti arhitekture. fluidnom i dinamičnom gradu. Ito je svome uredu dao naziv Urbani robot. Arhitektura. restoran. internet-cafe.

dosadno: “Više nije manje. Stuttgart. Chestnut Hill. Konstrukcija od armiranog betona (ferobetona) pomno je detaljirana i završena klesanim kamenom. “škrinjica s blagom”. Muzej kao mjesto zavodljivosti! On ostaje obrazovna institucija. naprotiv. Pročelje je ovješeno (nenosivi zid — zavjesa). napravljeni da privlače pozornost. Ludwig Mies van der Rohe je. smatra da je manje.– 1964.” Robert Venturi. u pop bojama. 1962. zelenim podovima i rukohvatima. izjavio: “Manje je više. Detalji su nalik na igračke. u smislu arhitekture bez dekoracije i simbolične vrijednosti.– 1984. snažno i valovito oblikovano. SAD. Popularni ukus nalazi užitak u drastičnoj obojenosti. 1980.Robert Venturi: Kuća za Vannu Venturi. prisjetimo se. . ali u postmodernoj postaje i mjesto zabave i razonode. Njemačka. snježnobijeloj i ljubičastoj.” Manje je više: – = + Više nije manje: + ≠ – 282 Od slike do jezika James Stirling: Državna galerija.

ona koja se izravno suprotstavlja ljudskim pravima. “Sve je arhitektura.. Grčkom. nastaje nehumana arhitektura. Interijer agencije pruža više od pružanja informacija i prodaje karata. Tange povezuje internacionalni stil s tradicionalnom japanskom arhitekturom u pokušaju stvaranja “nove tradicije”. nalikujući na tradiconalni japanski paviljon. prolaskom kroz agenciju “putuje” se Egiptom. a ne radi zadovoljenja čovjekove potrebe. Austrija. Funkcionalističku arhitekturu Tange odbacuje kao dosadnu: “Samo ljepota je funkcionalna. Hollein) 283 Od slike do jezika . Blagajna nalikuje na rešetkastu masku Rolls-Roycea (vidi prvo poglavlje). u epicentru prve nuklearne eksplozije. Godine 1955. 1964. Hans Hollein: Putnička agencija na Opernringu.. Tange podiže Spomenik miru u Hirošimi. Sportski kompleks se sastoji od velikoga eliptičnoga plivačkog stadiona i maloga okrugloga košarkaškog stadiona. Arhitekt oblikuje umjetni svijet iluzija i aluzija: ulaz je nalik na željezničku postaju. Indijom. Izuzetna smionost volumena stadiona pokrivenih lančanim čeličnim krovovima ovješenim o “rogove” u obliku pramca broda od eliptičnih betonskih konzola. Japan. 1976. Tokio. koji ujedno nose gornje redove koso postavljenih sjedala gledališta.Kenzo Tange: Nacionalni olimpijski sportski centar. Beč.” Kad arhitektura nastaje radi profita.– 1978.” (H.

Pariz. a živi u SAD-u. Funkcija podrazumijeva estetske. Pei: Grand Louvre. Prema suvremenoj teoriji. Apstraktni tretman neba i vode nastaje prema uzoru na nedaleki park Tuileries (prema projektu Le Notrea). Staklena trostrana piramida. . tzv.– 94. Posljednično. simetrije. pravilnosti i racionalnosti (ekonomičnosti).I. Iako rodom iz Kine. 1982. 284 Od slike do jezika Vitruvije u svom djelu O arhitekturi (1. Peija je pozvao predsjednik Mitterrand osobno da napravi redizajn najvećeg muzeja na svijetu. Venustas). dućanima. M. Piramida nastaje metodom kontrastne interpolacije. restoranima i dvoranama za predavanja. U transparentnom oplošju piramide oslikavaju se oblaci i nebo. Francuska. st. taj strogi i pravilni geometrijski lik spaja tri krila muzeja Louvrea smještenog u baroknoj kraljevskoj palači U-tlocrta. Na trgu s parkiralištem. kao fokusna točka povijesnog kompleksa ne zakrivajući (prozirna je) baroknu palaču. Kroz piramidu i potom spiralnim stubištem ulazi se u podzemno predvorje s blagajnom. podignuta je velika piramida i tri manje koje omogućuju prirodno osvjetljenje podzemlja. sklada. pr. strukturalne i psihološke kvalitativne kriterije arhitekture. među kojima nijedan ne prevledava. Čvrstoće (Firmitas) i Korisnosti (Utilitas): arhitektura je ravnoteža i usklađivanje tih triju elemenata. Krista) navodi da građevinu treba oblikovati prema načelima reda. Cour Napoleon. dobra građevina ima osobine Ljepote (lat.

Boris Magaš: Hotelski sklop Solaris (prva faza), Šibenik, 1966.– 1968. Uporaba brisoleja (vidi: Le Corbusier, Marseilles) na fasadama s većom insolacijom (južna strana) opravdana je u mediteranskoj klimi (pseudoarhitektura je kada se koriste na sjeveru, u umjerenom klimatskom pojasu) — dobra arhitektura stupa u dijalog s tradicionalnim, vernakularnim arhitektonskim temama, reinterpretira ih, prilagođena je mjestu na kojemu nastaje. Le Corbusier je opisao arhitekturu kao trodimenzionalnu igru svjetla i sjene — plasticitet igre čistih bijelih volumena nalazimo i na Solarisu. Naglašeno je estetičko vrednovanje pravog kuta, zanimljivo su riješeni detalji uglova. Ekspresija i igra “čistih volumena”, “prostor doživljen do detalja”, hodnik koji nije “običan”, već projektirani hodnik. Pokrenuta stereometrijska nepomičnost arhitekture Miesa van der Rohea nagovještava postmodernu: “modernoj arhitekturi nedostaje ljudskosti” (B. Magaš). Kontrastiranje materijala: nosivo stupovlje i metalni okviri, staklene

ovješene fasade, drvo naravne teksture u stropnoj plohi. Odnos nosivo – nošeno prelazi u negaciju, ostvaruje se dojam lebdećeg, apstraktnog prostora: razrada odnosa uvučenih i isturenih elemenata, interakcija unutrašnjeg i vanjskog prostora, igra natkritih i nenatkritih prostornih jedinica (odnos teze i antiteze integrira se u prostornoj sintezi, prema Antoaneti Pasinović). Okolica objekata je prilagođena pješaku, “motriocu pejsaža”. Arhitekturi je imanentna prostorna istina, a “istinska arhitektonska misao je stalno u krizi”, jedino se tako “stalno preispituje i nadograđuje”, tvrdi autor. Vodi li apsolutna sloboda arhitekture, tj. nepostojanje čvrstih pravila, svojevrsnome oslobođenju od arhitekture, tj. svatko gradi što mu se svidi, a što samo uvjetno možemo smatrati arhitekturom?
285 Od slike do jezika

286 Od slike do jezika

Njirić&Njirić (Hrvoje Njirić i Helena Paver Njirić): Supermarket Baumaxx, Maribor, Slovenija, 1997.– 1999. Prema tipologiji postoje razlike u poimanju trgovačkog centra u Europi i Americi — kod američkog modela presudna je uloga automobila u dostupnosti trgovine — dominira parkiralište, parking-lot, dok europski model nastaje “oduzimanjem od punog”. Mariborski supermarket predstavlja kombinaciju tih modela. Ovojnica je potpuno puna, ostakljene su samo “odgrizene stranice” i ti “ugrizi” su opremljeni oglasnim mjestima billboard formata okrenutim prema okolnim prometnicama (komercijalna namjena). Kuća prestaje imati statični karakter, postaje dio tog prometa: na pročelje od

prefabriciranog betona (autori teže otkrivanju “istine” materijala, opeka je opeka, beton je neuljepšani i neskrivani beton...) pričvršćeni su kao ready-mades crveni, srebrni i neutralni reflektori koji pridaju op-artistički, kinetički efekt ovojnici zgrade — u kombinaciji sa žutom kao zaštitnom korporativnom bojom. U teoriji vizualnih komunikacija žuta i crvena smatraju se “jeftinim”, discount-bojama, te stoga žuta odgovara poruci koja se želi poslati — ovdje su cijene niske. Jednakovrijedni element projekta je zelenilo artificijelne topografije rampi i kontrarampi (denivelacija, uzdignuto tlo), no suprotno zamisli autora zabranjeno je pristupiti na zelenu površinu koja tako postaje virtualnim krajolikom.

Rem Koolhaas: zastava Europske unije, 2002. Nizozemski arhitekt Rem Koolhaas dobio je narudžbu da napravi zastavu Europske unije. Njegov prijedlog je zastava s 45 okomitih linija raznih boja, uzetih s nacionalnih zastava pojedinih zemalja članica EU. Pruge predstavljaju “različitost i jedinstvo” identiteta Europe. Ovaj pokušaj stvaranja branda Europe dovoljno je jednostavan

da ga mogu nacrtati i djeca. S, M, L, XL je naziv Koolhaasove zbirke tekstova (iz 1995.) podijeljenih u poglavlja koja nose oznaku veličine (poput konfekcijske), zavisno od objekata o kojima je riječ. Tako je u XL-u riječ o planiranju megastruktura gradova, autor zaključuje da je periferija gradova, slobodna od povijesnih oblika i uvijek s istom strukturom specifično mjesto globalnoga grada.

Povratak slikarstva
“Slikarstvo je relikvija prošlosti.” (Anselm Kiefer)

979.

Likovni kritičar Achille Bonito Oliva 979. u članku u časopisu Flash Art predlaže novi termin “transavangarda” za skupinu ta- Transavangarda: od lat. transire = lijanskih slikara ali i općenito za povratak figuracije, štafelajnog “prelaziti” + avangarda: “nadilaženje” avangarde, eklektično preuzimanje slikarstva kao oslobođenja od “represivnih stega intelekta”, tj. aprazličitih figurativnih, ali i apstraktstraktne i konceptualne umjetnosti: “Dematerijalizacija djela i nih formi u umjetnosti prethodnih bezličnost izvedbe koja je karakterizirala umjetnost 970-ih, na razdoblja. strogoj Duchampovoj liniji, sada je nadiđena ponovnim uvođenjem manualne vještine. Užitak izvedbe, rada na slici, tradiciju slikarstva vraća u umjetnost.”

287 Od slike do jezika

Oliva osuđuje darvinističko, tj. evolucionalističko poimanje povijesti umjetnosti, tvrdeći da nema razvoja ni napretka u umjetnosti. Što mislite o tome? Je li umjetnost srednjega vijeka inferiorna umjetnosti u renesansi, težeći simboličnom, a ne iluzionističkom prikazivanju svijeta? Termin “transavangarda” je javnost usvojila na izložbi Duh vremena (njem. Zeitgeist) u Berlinu 982. Transavangarda posuđuje iz cijele povijesti umjetnosti, pa su joj glavne metode rada CITAT, recikliranje, mentalni kolaž i SIMULAKRUM. Umjetnik ima nomadski položaj, stvara pod utjecajem religijske i magijske duhovnosti, slobodnih asocijacija, oslobođen stega intelekta koji je vladao u umjetnosti prethodnih desetljeća, u svojevrsnom ikonoklazmu. Ponovite značenje toga izraza, smjestite ga u povijesno razdoblje. Što bismo u umjetnosti danas mogli nazvati ikonoklastičkim? “Umjetnički atelijeri opet su puni kantica s bojom.” (Christos Joachimedes)
Daniel Dezeuze: Bez naziva, 1976. Instalacija simbolički predstavlja formalni jezik slikarstva: tako je konstrukcija od drvenih lamela — okvir na koji se razapinje slikarsko platno; rešetka predstavlja rasternu mrežu geometrijske perspektive i prostornog skraćenja tradicionalnog slikarstva. Dezeuze pripada skupini pod nazivom Površina, koja se bavi slikarstvom kao pitanjem okvira, platna i pigmenta, odnosno materijalne pojavnosti medija najavljujući povratak slike u vrh umjetnosti.

288 Od slike do jezika

Anselm Kiefer: Vrhunskom biću, 1983. Napušten, taman hangar; pogled u “kutiju” prostorije čije su dimenzije izjednačene s plohom slike — slika i soba su jedno. Primat forme nad sadržajem: praznina postaje tema djela. Simetričan arhitektonski okvir podsjeća na Posljednju večeru Leonarda da Vincija, samo bez Krista i apostola. Neoekspresionizam kao spoj ekspresionizma i konceptualne umjetnosti, omogućavajući da povijesni model traje u suvremenijem obliku; “moderni klasik”.

Leonardo da Vinci: Posljednja večera, 1495.– 1497.

Georg Baselitz: Slikanje prstima I – orao – à la, 1971./72. Motiv slike je naslikan naopako — što znači zaista slikan naopako, a ne naknadno okrenut za 180 stupnjeva — što opet znači da je boja pigmenta i kompozicija boja prvo što zapažamo na slici i što snažno utječe na nas, prije nego li prepoznamo motiv. Naopako postavljeni likovi izgubili su svaku autonomiju u korist slike. Čin slikanja reduciran je na jednostavan i brutalan izraz (“slikanje kao psovanje”): zagovaranje “okrutne” umjetnosti ili umjetnosti “pandža” simbolizira asocijalnog, neprilagođenog umjetnika.

289 Od slike do jezika

12 Moć čitanja umjetnosti Umjetnost u javnom prostoru 292 Pastiš /aproprijacija 294 Nova skulptura 296 Nova britanska skulptura 298 Umjetnost identiteta 300 291 Moć čitanja umjetnosti .

Za razliku od land arta. na primjer Jan Hoet je organizirao projekt Sobe prijatelja u više od 40 domova u Ghentu. Beuysovo ustrajanje na mogućnosti da se život preobrazi u umjetnost. Klupa je sastavni dio umjetničkog djela. time je upućena i na veći broj promatrača. nadahnulo je i ovu skulpturu napravljenu prema idejnom rješenju koje je pobijedilo na javnome natječaju. u kojima je izložio razne dijelove izložbe tako da je posjetitelj s planom u ruci obilazio lokacije i zvonio na vrata obitelji uključenih u projekt kako bi vidio cjelinu. uključivo arhitekturu. Skulptura na koju se može sjesti — stoga je možemo nazvati interaktivnim umjetničkim djelom. Belgija. Strossmayerovo šetalište. G.” (Heisenberg) Umjetnost napušta bijelu kocku galerije i obraća se novim potencijalnim konzumentima suvremene umjetnosti. Matoš. što je čest slučaj s umjetničkim djelima u javnom prostoru. ostatak tijela je sveden na piktogram za čovjeka. a prikazuje sjetan Matošev lik (u prirodnoj veličini) koji promatra panoramu Zagreba s klupe. odnosno umjetnost u život. Kada je suvremena umjetnost smještena u javni prostor. izlivena od istog komada metala kao i ljudska figura pojednostavnjenih formi: osim glave. a ne samo na galerijsku publiku. .Umjetnost u javnom prostoru “Objekt nikada nije potpuno neovisan o subjektu koji ga promatra. Načelo nedovršenosti koje snažno obilježava svaki Kožarićev rad. 1978. (engl. Skulptura je načinjena od aluminija. Javni prostor može biti i privatni. ova je umjetnost uglavnom vezana uz urbani prostor i osjećaj urbanosti. ostavljalo je neizmjerne mogućnosti istraživanja i kritičkih promišljanja. public art) 292 Moć čitanja umjetnosti Ivan Kožarić: A. a najgori odgovor publike bila bi — potpuna ravnodušnost prema umjetnosti koja s njome želi “komunicirati”. Public art od publike zahtijeva opservaciju ili sudjelovanje (publika je druga strana u dijalogu). Zagreb.

nalaze se okomite bijele i crne pruge. Umjetničko djelo koje se samo uništava (jer cvijeće vene): prolaznost djela je metafora prolaznosti života. 2000. Projekt je snažan upravo zbog implementiranosti u dnevnu društvenu i socijalnu tematiku. Francuska. dakle zebrin uzorak (vidi op-art). potvrda je tvrdnje da je značenje djela određeno njegovim kontekstom (bez okolnih. prate liniju tradicionalnih. na koju možete i sjesti ili odložiti stvari u prolazu kraljevskim dvorištem. In situ je djelo na prvotnom. Pariz. Projekt nastaje u vrijeme štrajkova radnika Name. klasičnih stupova dvorišta djelo bi bilo besmisleno). žena u srednjim godinama i u kuti prodavačice. 293 Moć čitanja umjetnosti . baroknih stupova Počasnog dvorišta (Cour d’Honneur) kraljevske palače u Parizu. Portret anonimne i obične osobe umjetnica postavlja na city-light oglasna mjesta. Na svakom valjku. umjetnik je dao napraviti golemu cvjetnu skulpturu štenca. Zagreb. Otpušteni radnici srednje dobi. Andreja Kulunčić: Nama — 1 908 zaposlenika.Daniel Buren: Dva nivoa. Ova trajna prostorna instalacija u javnom prostoru. Tričetvrtinske portrete (prikaz glave i torza) uvodi u povijest likovnosti Leonardo da Vinci naslikavši Mona Lisu s rukama prekriženim u krilu. Štene je spomenik lošem ukusu i potrošačkom društvu koje stalno traži nove stvari koje će mu privući pozornost. koja je prošla frizerski tretman i šminkanje i sada je uređena poput fotomodela. tog trgovačkog diva bivšeg sustava koji je pao pod stečaj i čije police su bile prazne. nepromijenjenom mjestu./86. 1985. pogotovo žene. Radnica Name suvereno nas promatra s plakata. Na slici je radnica Name. Mramorni valjci različitih visina. 1992. Ovakvim preuzimanjem strategija komercijalne reklame umjetnica želi skrenuti pozornost javnosti na sudbine malih ljudi. njih 280. Jeff Koons: Štene. koji možemo očitati kao segment stupa. kombinacijom materijala i forme skulpture prizivajući sladunjavu ljupkost i sentimentalni kič — prema definiciji umjetnosti kao sredstva manipulacije. na kojemu je natpis koji simulira bombastičan reklamni slogan. obično ne bi mogli naći drugi posao. 15 robnih kuća. Ispred njemačkog dvorca Arolsen i potom Guggenheim muzeja u Bilbau.

Tako je umjetnica Sherrie Levine 980-ih kopirala djela slavnih prethodnika. Što mislite o radu Andreje Kulunčić? Izaziva li u vama neke emocije? Kakve? Pogledajte njezine internetske radove Closed Reality — Embrio i Distributivna pravda na www. Apstraktna kompozicija s bijelim rubom. Aproprijacija je slična citatu. i predstavljala ih kao svoja vlastita — jer su to zaista činjenično i bila. slažete li se s time da je ovo djelo uistinu umjetničko djelo? Koje osobine dobrog umjetničkog djela tu prepoznajete? 2. širem dijelu napisan naziv djela. Odigrajte igre koje ćete ondje naći (prvu u paru s nekim drugim natjecateljem).org. Opišite svoje viđenje ovog prostora. Opišite značenje tih on-line radova. 294 Moć čitanja umjetnosti .andreja. Primjerice. postupak prisvajanja primijenio je Duchamp kad je na reprodukciji Mona Lise nacrtao brkove. Aproprijacija je prisvajanje nekog materijala.1. Obratite pozornost na ritam visina cilindara. na čijem je donjem. Tako ona prestaje biti ono što piše da jest i “postaje” reprodukcija stranice iz knjige. Podsjećaju na dio neke igre ili tipke golemoga glazbenog instrumenta. Sigmar Polke: Moderna umjetnost. ali nije isto što i plagijat. koji su zapravo različiti odsječci “istog” stupa. i njegovo stavljanje u potpuno drugačiji kontekst. uglavnom radi preispitivanja skrivenih značenja djela. 1968. često bez dozvole. Pomno promotrite djelo Dva nivoa Daniela Burena. o čemu vam govore? Pastiš/aproprijacija Pastiš (imitacija) i aproprijacija (prisvajanje) su tipične metode postmoderne. poput Kandinskog.

I danas se njima koriste neki Indijanci i Eskimi. Simulacionisti (simulacija = pretvaranje) su umjetnici koji recikliraju starije slike ili umjetnička djela polazeći od postavke da je stvarnost u suvremenom društvu redovito već prošla kroz filter medija. kostimu i noseći šminku koja podsjeća na sentimentalni film 1950-ih. Grafiti su izraz borbe za društveno priznanje i želje za komunikacijom. Keith Haring: Neznanje = Strah. 1989. bolesti koja je učinila da. “ljudi u ranim dvadesetim godinama sada više razmišljaju o smrti”. i na zidove kao murale. 1981. životinja. izjavio je Ross Bleckner. dijagonalno postavljena u kadru koji podsjeća na filmski. nastamba i sl. Umro je od AIDS-a. ništa ne čujem. poslije je iste motive aplicirao na majice i plakate. AIDS se danas smatra problemom primarno Trećeg svijeta. danas ih rabimo u prometnim oznakama i sl. Tinejdžerica (Cindy Sherman) drži pismo u ruci ležeći na podu. Prve radove Haring je napravio kao grafite na oglasnim panoima njujorške podzemne željeznice. Piktogrami su zapisi-priopćenja načinjeni nizanjem shematskih sličica ljudi. prije svega stripa i crtanog filma. 295 Moć čitanja umjetnosti . Piktograme čitamo kao simbole. off-prostor). ništa ne govorim. mise en scène) je termin kazališnog podrijetla koji označuje raspored scenografskih elemenata i likova na kazališnoj pozornici i u filmskom kadru. Na slici su prikazani piktogrami ljudi. izrezom filma (suprotno: prostor izvan kadra. Kadar je vidno polje filma određeno okvirom. kao i kretanja likova. Mizanscena (prema franc. Haring radi slike s konturnim crtežima na način tehnike grafita. simbolizirajući ignoranciju: ništa ne vidim.Cindy Sherman: Bez naziva # 96 . izvedena iz komercijalnih reklama i imaginarija popularne kulture. Umjetnica fotografira samu sebe u pozi. predmeta. Na crtežima dominira linija.

Herbert Read se žalio. Basquiat grafite smatra “društvenim problemom i istodobno izrazom problema društva”. pa čak i modeliranja u korist različitih lakih metoda asemblaža. oblikovanje zbrajanjem ili oduzimanjem i nadalje ostaju prevladavajuće metode kiparstva. Umjetnik prisvaja grafite s ulica New Yorka. umjetnost koja traži umijeće i fizički rad. Nova skulptura Kipari su “stručnjaci u prostoru”. Grafiti na taj način od prezrenog žanra dobivaju status robe za umjetničko tržište. samo treba “oljuštiti” višak. pomalo demodirane odrednice u doba multimedijalne i intermedijalne umjetnosti. toga pramedija. Modeliranje i klesanje.” 296 Moć čitanja umjetnosti . Komentar robe i vrijednosti umjetnik je dao i svojim neobičnim običajem da na glamuroznu zabavu dođe u Armanijevu odijelu uprljanom slikarskom bojom. Vizualna “buka”. od koje i umire. On je i sam živi primjer “američkog čuda od djeteta”. 1983. kakofonija boja i oblika. (Chris Jenks) Michelangelo je smatrao da se u svakom komadu kamena nalazi zarobljena skulptura. podrijetlom sa siromašnog Haitija dugo je živio na ulici i imao probleme s drogom. simbole multietničke i hip-hop zajednice.Jean-Michel Basquiat: Mona Lisa. pišući o počecima povijesti moderne skulpture: “Nemoguće je ignorirati opću tendenciju napuštanja klesanja. načinom davanja individualnog pečata dehumaniziranom suvremenom megalopolisu. i prenosi ih — preslikava na platno.

malograđanski statusni simbol. U zapečaćenom staklenom akvariju na metalnom postolju nalazi se slana voda i u njoj lopta. blistavim. Ovaj prizor kao da ilustrira funkciju izloženih objekata: usisivači se čine sjajnim.– 2001. 1985. 1986. / Zec. “Umjetnost je komunikacija — ona je sposobnost manipuliranja ljudima. Umjetnik je izložio usisivače prašine u vitrinama osvijetljenim neonskom rasvjetom. Jeff Koons: Novo (engl. Jeff Koons: Potpuna ravnoteža lopte u akvariju. Razlika u odnosu na show business ili politiku je samo u tome da je umjetnik pritom slobodniji” (Jeff Koons). Prema tome je Koons idejni nasljednik Andyja Warhola. Sračunata ravnoteža težine lopte i gustoće slane otopine učinila je da se lopta postavi točno u središte vitrine i ondje ostane kao prekrasna iluzija lebdenja. 297 Moć čitanja umjetnosti . sterilnim. Plastični zec na napuhavanje umjetniku je poslužio kao model za odljev u čeliku. 1994. visoko polirane površine koja briše svaki trag strukture materijala. parodija klasične skulpture izrađene u plemenitome materijalu. Koons ovim djelom daje interpretaciju umjetnosti kao nečega što teži savršenstvu i idealnom. a figura zeca postaje kompozicija ovalnih formi.Jeff Koons: Pas na napuhavanje. The New). Skulptura kojom se veliča banalnost. Zec postaje ikonom 1980 -ih godina. 1980. što dodatno naglašava neonsko svjetlo iza pregrade koja ih dijeli od vanjskog svijeta.

koji se neprekidno smjenjuju. Morski pas kao praživotinja predstavlja razdoblje duže od povijesti civilizacije. Može vas izliječiti.” 298 Moć čitanja umjetnosti . Anish Kapoor. ili ne mora biti stvaratelj. često nedovoljno iskorištene: “Katkad se osjećam kao da nemam ništa reći. Predstavnici: Barry Flanagan. ispunjenoj formaldehidom — kao “ikona za kontemplaciju”. Prostorna instalacija koja se sastoji od morskog psa konzerviranog u staklenoj vitrini (velikih dimenzija. Često upravo o tome želim razgovarati”. Hirstov rad je konceptualan. Zajedničko umjetnicima pokreta The Young British Artists je da se bave “arheologijom današnjice” i u svojim djelima prisvajaju stvari i slike koje čine moderno društvo iznoseći tako diskretnu kritiku tog istog društva. Krajem 980-ih. Rad je iskaz poimanja vremena u suprotnosti s kratkotrajnim utjecajima i stilovima. Bill Woodrow. poput bazena). ruga se konvencionalnoj estetici (izaziva gađenje i jezu) upozoravajući na etičke potencijale umjetnosti. Tony Cragg. potpuno su otvoreni svim materijalima i postupcima stvaranja. nego je onaj koji ima umjetničku namjeru. smatrajući umjetnost sastavnim dijelom života kao i bolest i smrt. Umjetnici koji stvaraju formalno i tematski različite radove povezani su idejom o ukidanju tradicionalne podjele na umjetničke medije. Damien Hirst: Fizička nemogućnost smrti u svijesti žive osobe. u suvremenoj umjetnosti. Umjetnik više nije. i ujedno je utjelovljenje opasnosti.Nova britanska skulptura Dio pokreta poznatog kao YBAs (engl. rekao je: “Umjetnost je poput medicine. Očuvani oblici u smrti izgledaju vrlo živi — jednako tako u svijesti nekog živog nemoguće je zaista spoznati smrt. Tako Hirst izlaže i vitrine s farmaceutskim ili kirurškim priborom. the Young British Artists). 1991.

1989. Romantičarski prikaz potonuća broda s imenom Nada. neobrađivanih formi prekrivene intenzivnim plavim pigmentom u prahu. a položene ploče od škriljevca doimaju se bestežinski. pogođenog ledenom santom — kao anticipacija tragedije Titanica. Odrednice: horizontalna plastika ili podna struktura — tlo na kojemu se postavlja djelo čini bitan element djela. J. kontemplativne atmosfere. Gledatelj se može kretati oko djela ili ući u djelo. kada izlaže objekte nepravilnih. Apstraktna skulptura između istočne (azijske) i zapadne koncepcije (europske) umjetnosti. Rad je karakterističan za Kapoorovo stvaralaštvo 1980 -ih. 299 Moć čitanja umjetnosti . Okomito postavljen monolit podsjeća na prethistorijske dolmene. poput prašine. uočite ne samo njihove formalne sličnosti već i bliskost dojma. poput oblaka. eterično. senzacija uznemirenosti i slutnje koje oba rada pobuđuju (je li i u vama?). Caspar David Friedrich: Brodolom Nade. Klein.Anish Kapoor: To je čovjek. Utjecaj europske moderne (Y. Beuys) kombiniran je s tradicijskim ritualima i totemskim predmetima iz hinduističkog tantrizma. 1824. Iako prethodno djelo i ova slika iz razdoblja romantizma naizgled nemaju nikakve veze.

Feministički umjetnici nisu isključivo žene. jest niz porculanskih trokutnih ploča koji tvore drugu kontinuiranu plohu. povjesničarka umjetnosti Linda Nochlin postavila je pitanje u naslovu eseja: “Zašto nema velikih umjetnica?” Odgovor je bio da se u tradicionalnom društvu žene nisu mogle baviti umjetnošću ili su njihovi radovi bili zanemarivani. Umjetnica koja je odbacila očevo prezime i zamijenila ga imenom grada u kojemu je rođena. postavljen je za 39 osoba.– 1979. u svom radu bavi se osnovnim temama feminističkog pokreta: seksualnost. Ispod i unutar stola. majčinstvo. Stol u obliku trokuta koji negira bilo kakvu hijerarhiju u sjedenju. 1974. već njome postaje” (Simone de Beauvoir). kao alternativna “priča”. popločanja poda. društvenost. drugačije vrednovani ili pripisivani muškim kolegama umjetnicima. jezika spola ili ulogu roda u društvenom kontekstu. Feministička umjetnost: propitivanje ženskog spolnog identiteta. gdje je zlatnim slovima ispisano 999 imena drugih poznatih žena. 300 Moć čitanja umjetnosti . Na svakome mjestu oslikanim keramičkim tanjurima i ručnim radom (izradila ih je grupa žena tradicionalnim obrtnim postupcima) slavi se život i postignuće jedne slavne žene. Godine 1971. Djelo Judy Chicago predstavlja simboličnu povijest postignuća i borbe žena za priznanje: “Žena se ne rađa kao žena.Umjetnost identiteta Judy Chicago: Večernja zabava. Druga odrednica: feministička umjetnost.

ona supostavlja oglase s fotografijama žena. među kojima i umjetničina majka) trebaju biti prisutne u kolektivnom sjećanju ljudi. Druga odrednica: feministička umjetnost. omot.Sanja Iveković: Gen XX. dakle jesam”? 301 Moć čitanja umjetnosti . znači doslovno “otrov”— a u prenesenom značenju pogubnost životnog načela “kupujem. Uviđajući da narodne junakinje iz Drugoga svjetskog rata (žene ubijene ili zatvorene zbog aktivne uloge u antifašističkom pokretu. slučajno. U Dvostrukom životu iz 1975. a ne sadržaj i bit ljudi i stvari. Umjetnica koja u svom radu istražuje rod. vlastitim fotografijama iz privatnog albuma koje je prikazuju.. važna je ambalaža. sjećanje i identitet od samog se početka svoga djelovanja koristila masovnim medijima.– 2001. u kojima se nalaze stvari nabavljene u nekoliko umjetničinih izlazaka u kupnju. Naziv djela je dvosmislen: osim što naslovom priziva poznati parfem. Predstavlja dizajnerske shopping vrećice. časopisima i novinama kao medijem umjetnosti iznoseći komentar načina na koji su u tim medijima prikazivane žene. umjetnica je osmislila niz oglasa u časopisima koji su iznova uveli te heroine u suvremenu svijest. 1997. Kao i u suvremenom društvu. Sylvie Fleury: Poison.. Usklađivanje komercijalne i osobne fotografije otkriva mjeru do koje oglašavanje može uvjetovati percepciju vlastitog ja. Rad švicarske umjetnice nazvan je po parfemu. 1992. u sličnoj pozi.

1972. ispruženih dlanova u znak dobrih namjera. koju omogućuju tehnička pomagala — automobil.Katarina Fritsch: Društvo za stolom (njem. ne komuniciraju. ispražnjene su od emocija. TV. 1988. prostorna instalacija. Aluminijska pozlaćena ploča lansirana u NASA-inim letjelicama bez posade. tako da uvijek bude zaštićena od udara oblaka kozmičke prašine. 302 Moć čitanja umjetnosti . Internet. vizualno. Tischgesellschaft). Ploča je postavljena na rotirajućoj anteni. 1973. iako. prvima koje su napustile Sunčev sustav. urezane informacije o lokaciji planeta nastanjenog ljudskom vrstom i razdoblju kad je letjelica lansirana. Prikazani su nagi odrasli žena i muškarac koji podižu ruke. uz korištenje jezika matematike. okusno: pet osjetila). ruku položenih na stolnjak s kompjutorski generiranim uzorkom. Pioneer 10. Odrednice: skulptura. interplanetarnu “poruku u boci”. stoljeće je doba globalne komunikacije. i Pioneer 11. kao pokušaj komunikacije s izvanzemaljcima u slučaju da pronađu ploču. slušno. 20. mirisno. Na ploči su linijama Komunikacija je višeosjetilno doživljavanje svijeta (dodirno. Prikazane su “klonirane” figure (od poliestera i drva) koje sjede za dugim stolom. naravno. Pioneerova ploča. umrežavanje cesta. telefon. Prikazan je i atom hidrogena kojim svemir obiluje. nije sigurno da je ta gesta univerzalnog značenja. tek dovoljne za prepoznavanje njihovih osnovnih karakteristika. Figure su reducirane na minimalne oblike. Djelo je uprizorenje straha od tehnološkog napretka i otuđenja u suvremenom društvu.

13 Programiranje svijeta Prošireni mediji 304 Novi mediji 305 Umjetničke manifestacije 307 Provokacija i cenzura 309 Suvremena arhitektura 311 Dizajn 314 Različnost moderne i postmoderne 321 Umjetnost i “napredak” 324 Likovna kritika 325 303 Programiranje svijeta .

međutim. i time daje korisniku na uvid gdje je problem. 960-ih vjerovalo se da će naglasak umjetnosti na čisto vizualnom osnažiti perceptivne mogućnosti promatrača. Umjetnička instalacija oblikuje se u materijalima uobičajenim za urbanu hortikulturu: dvije vrste cvijeća. Kombinacija formalne (tipografsko rješenje. trava i šljunak (za staze u parkovima). “404 FILE NOT FOUND” je neprevodiva kompjutorska sintagma koja postoji samo na engleskom jeziku (adaptiranom za strojeve). iako alegorijska i asocijativna upotreba flore. Bez obzira na to što se svakodnevno s njima susreću. gdje stroj komunicira sa strojem o protokolima neuspješne komunikacije (HTML serverska pogreška). Ne stvara objekte. ne očekuje se od građana da će prepoznavati ovako premještene računalne kodove. Projekt se sastoji od postavljanja i višemjesečnog održavanja cvjetne instalacije veličine 2. “Gledatelja” i “publiku” u kulturi Iterneta zamijenio je izraz “korisnik”. Cvjetna instalacija je model pojavnog svijeta. Umjetnik koji je sazrio tijekom posljednjih dvaju desetljeća ne stvara više fiksiranu sliku. dok tek publika umjetnikovo djelo pretvara u umjetničko djelo. “prirodna filozofija” (Constable) nije novum u umjetnosti. Forum. U suvremenom trenutku. Artefakt je individualna tvorba. već projekte. 2003. a kao što vidljivi objekt dolazi prije vizualnog medija. Ranije. ra. da će omogućiti razvoj mentalnog stava koji će dopustiti da se stvarnost percipira s većom jasnoćom i lucidnijom sviješću o njezinim značenjima. Zadar. Danas istraživači iz neuroznanosti i psihologije priznaju da je percepcija u osnovi višeosjetilno iskustvo. no u ovom projektu rabe se organski materijali. Umjetnik stvara djelo (artefakt). dok je umjetničko djelo društvena tvorba. Uobičajene su brončane ili kamene skulpture na javnim urbanim površinama.Prošireni mediji Međusobnu interakciju filma i likovne umjetnosti i njihovu sintezu nazivamo proširenom koncepcijom medija. U suvremenom svijetu dominira vizualni oblik percepcije. koja buja u skladu s vlastitim zakonitostima) slike. Navedenim materijalima oblikovana je tipografska slika. tako je vizualna kultura širi pojam od likovne umjetnosti. čime se estetskom doživljaju cvijeća u urbanom okolišu nastoji pridodati konceptualno značenje. To je jedan od izvještaja o pogreškama koje se pojavljuju u internetskoj komunikaciji. Njome “pejsažna umjetnost” poprima nova značenja. umjesto da umjetnost podražava prirodu — priroda podražava umjetnost i shematičnost pojavnog svijeta. shematizirana kompozicija) i neformalne (vegetativne. biljni ciklus neka je vrsta sažetka životnog ciklusa.5 × 25 meta- 304 Programiranje svijeta . Razdoblje od početka 990-ih do danas naziva se interaktivnim ili medijskim razdobljem. Darko Fritz: 404_FILE_NOT_FOUND. što pak omogućuje njegovo rješenje.

dolazi do autonomije medijske komunikacije u odnosu prema etičkom promišljanju. Mediji danas više nisu shvaćeni kao jednostavni instrumenti za širenje društvene kulture.Novi mediji Kao što primatelj kodirane poruke treba imati tehničko predznanje da bi je mogao iščitati. nego modele stvarnoga bez podrijetla ili stvarnosti: hiperstvarnosti. pritom treba imati na umu da “prostor” elektroničkih medija nije trajan. Ili. postaje sredstvo umjetničke ekspresije. hypermedia. Dihotomiju realnog i potencijalnog u suvremenoj umjetnosti francuski filozof Jean Baudrillard objašnjava riječima: “Apstrakcija danas više nije karta. nego kao novi društveni oblik kulture. Baudrillard poima hiper reality kao način da se opiše svijet u kojemu slike više ne predstavljaju stvarni predmet. stapanje tehnologije i umjetnosti dovodi do novog načina artikulacije umjetničke ideje i do nove estetike. cyberspace. Sequeri. dvojnik. što je pak u uskoj povezanosti s novonastalim primatom ekonomije u odnosu na politiku (primjer: nadnacionalne korporacije). elektroničke knjige. mišljenja. bića ili materije. dok istovremeno uživatelj umjetnine troši na njezino konzumiranje određenu količinu vremena.. već “promatrača upućuju na drugu sliku. kako ističe P. Kompjutorska animacija. iz perspektive pojedinca krajnje subjektivno iskustvo. nego “tipično suvremeni način kojim se ostvaruju temeljni procesi socijalizacije. oblikuju se kulturalni uvjeti i orijentacijski kriteriji edukacije. Istodobno. Umjetnik modelira vrijeme kao plastični materijal. nova tehnologija dovodi do transformacije kulture. medijski oblik komunikacije danas nije samo sredstvo. u beskonač- 305 Programiranje svijeta . zrcalo ili koncepcija. interaktivni. i opet drugu. digitalna slika i zvuk. Prijelaz s analognih na digitalne medije doveo je u pitanje odnos umjetnosti i komunikacija.” Vrijeme. medija i distribucije. Kunstwollen. što je pojam Aloisa Riegla) suvremenih umjetnika. semantičkoj konstrukciji slike. Više ne stvaramo simulacije prostora. suglasja”. interaktivnost. Digitalni mediji daju novo značenje montaži i naraciji. jednako tako konzument suvremene umjetnosti mora poznavati njezin jezik znakova da bi razumio razlog za stvaranje (njem.. tehnologije. osmišljenu od umjetnika. Hyper. cyber. virtualni i umreženi mediji dovode do novih konfiguracija komunikacije.

u negativnom smislu te riječi. Rosenheim. npr. Krajem 1990-ih umjetnik započinje Binarni niz. nema više nikakvog smisla. zvoneći u srednjovjekovna zvona (viši zvuk manjeg zvona označava jedinicu. u javnom prostoru slaže divovske “kompozicije” (kao što se za vlak kaže da je “kompozicija”) od starog — primjerice od isluženih bicikala nikada podignutih s odjela za nađene stvari slavonskobrodske policije (2002.) ili novog — pedesetak crnih i srebrnih Volkswagen Golfova u njemačkom gradu Rosenheimu (2000. Izokrećući poznati red stvari VW-ima ispisuje “Zabranjeno parkiranje — katkad je lijepo”. a niži zvuk većeg zvona nulu). Posebna. binarnu informaciju izraženu numeričkim nizom nula i jedinica prevodi u low-tech medije. Parken Verboten). Također. U takvom svijetu simulacija ne zamjenjuje stvarno iskustvo. već sama postaje stvarnost. urbana estetika može se naći čak i u parkiranim automobilima. Od njih stvara klavijaturu urbanog mjerila. ciklus radova u kojima se koristi visokosofisticiranim sustavom znakova. 306 Programiranje svijeta . Martinis stvara nepomičnu branu koja onemogućuje prolaznike u ustaljenim smjerovima kretanja. 2000.noj sekvenci”. a bez originala ideja kopije. Dalibor Martinis: Zabranjeno parkiranje (njem. Predmetima kojih je osnovna funkcija pokret.). izaziva u sebi neke simptome “prave” bolesti — simulacija propituje razliku između “istinitog” i “lažnog”. prevaljivanje udaljenosti. Gubitak originalnosti znači da je sve kopija. “stvarnog” i “izmišljenog”. Njemačka. Netko tko simulira da je bolestan.

učinivši svijet boljim i humanijim mjestom za život. Između se nalazi nejasna sekvenca — figura obučena u bijelo koja uranja u duboku vodu. Umjetničke manifestacije U suvremenom trenutku najznačajnije su izložbene manifestacije Documenta u njemačkom Kasselu i Venecijansko bijenale. No dok Violino djelo predstavlja trajnu umjetničku vrijednost. 1992. na tri velika ekrana koji gotovo potpuno ispunjavaju vidno polje promatrača. prikazani su trenutak rođenja umjetnikova sina i starica. života i smrti. dodjeljuje arhitekti čiji je rad unaprijedio izgrađeni okoliš. Obitelj Pritzker već je gradila Hyatt hotele širom svijeta. 979.Bill Viola: Nantski triptih. reality show karakterizira kratkotrajnost interesa publike (ima efemerni značaj) te istodobnost zbivanja i emitiranja. Izložbu je posjetilo 307 Programiranje svijeta . koja se od trijenala (svake tri godine). njegova majka na samrtnoj bolničkoj postelji. koja se u životu jedinke i vrste očituju u cikličnosti životnog procesa. kralj Italije. Na području svake dvije godine. sagrađeni i paviljoni pojedinih država. a na širem polju u globalnoj ekološkoj drami. Venecijansko bijenale prvi je puta održano 895. svijesti i nesvjesnosti. Već 1970-ih Viola eksperimentira filmom super-8 i crno-bijelim videom. Giardinima di Castelo. Savojski. s kraljicom Margharetom. koja pluta. a svoja znanja o tome mediju proširuje u tehnološki inventivnom Japanu. za razliku od anala (održava se svake godine) i arhitekture najznačajnija je godišnja nagrada Pritzker. Na Nantskom triptihu. kada je odlučila utemeljiti nagradu za arhitekturu kao kreativno područje nepravedno izostavljeno (kao i matematika) s liste disciplina za Nobelovu nagradu. te Bijenale je izložba koja se održava izložba radova za Turnerovu nagradu u Londonu. tijela i uma…. što najavljuje pojavu reality showa. kao međunarodna umjetnička izložba u novoj izložbenoj palači u tzv. Umjetnik je očima javnosti izložio vlastiti intimni život. Na otvorenju prve izložbe bio je prisutan Umberto I. u kojima su nakon 907. Riječ je o dirljivom i uznemirujućem propitivanju osnovnih pitanja — početka i kraja.

Tracy Emin: Moj krevet.. 1998.).. a ne vizualne umjetnosti. Od 937. 1992.). Nagrada Turner za britanskog umjetnika do 50 godina starosti ustanovljena je 984. namijenjenoj da brzo djeluje. polaroidna fotografija umjetnice kojoj krevet pripada. bio je to nigerijski kustos Okwui Enwezor. ready-made. Izložba ima jednog izbornika koji joj određuje temu — 2002. Documenta je svojevrsna “svjetska izložba” umjetnosti. Documenta je dobila nadimak “muzej od stotinu dana”. šokira i da je više nikad ne pogledate. kao način da se suvremena umjetnost unese u javni život i potiče razmišljanje i diskusija o njoj u najširoj javnosti. Prizor nereda i prljavštine je odbojan. Documenta se održava od 955. Venecijansko se bijenale održava naizmjenično s Međunarodnim festivalom suvremene glazbe. umjetnosti ekscesa. donje rublje. “Život je.. Odrednice: prostorna instalacija. a od 980. Odrednice: site-specific. Raspremljeni krevet na koji je odbačen ručnik. izjavljuje umjetnica (nominacija za Turnerovu nagradu 1999. za najširu javnost znak lošeg ukusa. 308 Programiranje svijeta . London. Hans Haacke: Germania.. Umjetnik je dao razbiti ploče na podu paviljona i krhotine ostavio tako da ispunjavaju cijeli paviljon (tu je i fotografija Hitlera pri posjetu paviljonu 1934. boca votke. a od 972. u Galeriji Tate. horizontalna plastika ili podna struktura. Riječ je o najprestižnijoj nagradi za suvremenu umjetnost u Britaniji i jednoj od najuglednijih na svijetu. par hulahopki. 2007. tek svakih pet godina (npr. Young British Artists. Nagrađeni radovi obično su šokantni za najširu javnost i izazivaju javne polemike. S obzirom na trajanje izložbe./99. na kojoj svoja recentna ostvarenja izlažu najugledniji umjetnici iz cijeloga svijeta uključivo Afriku i Aziju s Pacifikom. Riječ je o “ispovijesti” zločeste djevojke. i njemačke novčanice kao simbol prošlosti i sadašnjosti umjetnosti koja prelazi od umjetnosti u službi države na onu tržišno orijentiranu). moja jača strana”. Njemački paviljon na Venecijanskom bijenalu. naizmjenično izložbe suvremene umjetnosti i arhitekture..224 000 posjetitelja.

tako gusto prepuštenu. makar mu ljepota nije nimalo akademska i napola izlazi iz snimke. utjelovljuje neku vrstu veselog erotizma.” (Roland Barthes.. fotograf je fiksirao ruku mladića (mislim da je to bio sam Mapplethorpe) tako jako rastvorenu. Mapplethorpe je snimao biljke (poetične detalje: čašku cvijeta i sl. Naziv djela je izazvao skandal i proglašen blasfemijom. no ovim djelom autor nije želio vrijeđati temeljni simbol kršćanstva.. Umro je od AIDS-a. ali nema takve koja će pridonijeti izbjegavanju urbanističke i arhitektonske sablasti.. Slika Krista na križu u bogatim zlatnim tonovima. ali na taj je način umjetnik dobio iznimno produhovljenu sliku. blistava smješka. Svijetla komora). uzgred. Rober Mapplethorpe: Mladić s ispruženom rukom “Ovaj mladić ispružene ruke. 1987. da okoliš bude ljepši. nego je želio izraziti ideju da ljepota postoji i u banalnim stvarima i da je tjelesnost poveziva s duhovnošću. pomaknut dokraja na jednu stranu kadra. 309 Programiranje svijeta .Provokacija i cenzura Zašto je potrebno da svi imaju obrazovan ukus i znanje o umjetnosti? Između ostalog. ogoljena u svim svojim neurozama i patnji. Riječ je o fotografiji plastičnog raspela uronjenog u čašu s urinom. “Cenzura djeluje na području filma i književnosti. Andres Serrano: Krist u urinu. čije su posljedice. primjerice.) i gola muška tijela. uzrokuje objavljivanje nekog pornografskog romana” (teoretičar arhitekture Bruno Zevi). a jednu od prvih izložbi održao je u Muzeju (tada Galeriji) suvremene umjetnosti u Zagrebu 1989. znatno teže i dugotrajnije od onih što ih..

S hrpe papira posjetiteljima je dopušteno uzeti list kako bi konzumirali “ne samo tijelo umjetničkog djela već i samog umjetnika”. 2000. ali velike izražajne snage i monumentalnosti. Gore je kruna i ukočena frizura koji je predstavljaju ne kao osobu. oca psihoanalize. čuva se u kraljevskoj riznici. a portret je kupio. u visokoj. nego kao njezinu funkciju. ono ne ostavlja stvari nepromijenjenim. Njegovo figurativno slikarstvo. s kruškom umjesto nosa: zanimljivo je da je vladar time bio vrlo zadovoljan. uvijek je ista (visina hrpe papira je 20 cm. Religijski aspekt djela naglašen je neiscrpivošću hrpe. dimenzije papira su 85 × 112 cm). nije pasivno. Giuseppe Arcimboldo: Portret Rudolfa II. posjetitelj i umjetnost pripadaju istom svijetu. papir odvojen od ostalih i donesen kući gubi “posebnost” koju ima umjetničko djelo. Njezin je pogled čeličan. kao Vertumna. čak i kad je to samo gledanje. krunu. Portret je sastavljen od jesenskih ratarskih proizvoda. Kraljica nosi vladarski atribut. Donji dio lica osjenčan. a usne su blago stisnute. 1990. Lucian Freud: Njezino veličanstvo kraljica (Her Majesty The Queen). Posjetitelj izložbe postupkom uzimanja lista papira unosi umjetničko djelo u svoj vlastiti prostor./01. znači djelo ima religijski aspekt. Lucian je unuk Sigmunda Freuda.Felix Gonzalez-Torres: Bez naziva (Lover Boy). No dok je papir u gomili “prepun raznih mogućnosti”. Plavi papir predstavlja dječaka. st. odlikuje se intenzitetom poteza kista i subjektivnim viđenjem motiva. rimskog boga jeseni. Habsburškog na čijem je dvoru u Pragu živio. Arcimboldo slika portret mecene Rudolfa II. vidljiva je put starije osobe prikazane bez laskanja. 16. a slika uglavnom portrete i aktove. naime ona se stalno dopunjava novim papirima. plavetnilo neba i beskraj raja. 310 Programiranje svijeta .5 cm). ukočenoj frizuri. Slika malog formata (24 × 14. Poruka djela je da konzumiranje umjetnosti. karakterističnim za ekspresionizam. Izvrsno hvata boju puti na svojim slikama.

Graditi luke znači oploditi ljepotu zaljeva. gdje dolazi do napetosti između kutije i sadržine. Relativizirajući objektivnu realnost zgrade. Obložen je panelima od dvoslojnog pleksiglasa pod kojima se nalaze 40-vatne neonske cijevi svijene u gotovo punu kružnicu. Muzej koji je sam po sebi izložak. Hadrijanovi memoari) Daniel Libeskind: Židovski muzej. uništenja i odsutnosti — onih Židova koji su ubijeni u nacističkim progonima. 1989. mjesta gdje se dodiruju umjetnost i arhitektura. Jedan dio građevine ostavljen je bez eksponata i sam predstavlja vlastitu ideju — pa možemo reći da je riječ o “konceptualnome” muzeju. Peter Cook i Colin Fournier: Kunsthaus.” (Marguerite Yourcenar. Austrija. Na vanjskoj opni (površine 900 četvornih metara). medijska fasada kombinira ideju funkcije s idejom slike. Njemačka. Ukinuta je i posljednja granica izložbe kao medija i muzeja kao fizičkog mjesta. Muzejska zgrada postaje struktura simboličkog značenja u koju se ulazi kroz tunel pod zemljom. Muzej koji predstavlja eksces u provincijskom gradu — zato ga zovu friendly alien (engl. recimo tako — televizor urbanog mjerila. Berlin. Cik-cak uzorak otvora (kao šavovi) na pročelju sugerira ideju prekida.– 1999.Suvremena arhitektura “Graditi znači surađivati sa zemljom: udariti ljudski pečat na krajolik koji će se time promijeniti za vječna vremena. Ridley Scott je u filmu Blade Runner imao viziju grada čije su fasade pretvorene u divovski ekran. Fragment Davidove zvijezde podsjeća i na SS simbol. tekstovi i filmske sekvence koje kontrolira centralni kompjutor. 311 Programiranje svijeta . uvijek “uključen”. — prijateljski stranac). okrenutoj prema rijeci i povijesnom središtu grada — u skladu s medijski promicanom idejom totalne vidljivosti — emitiraju se slike reducirane na sumarne oblike. za razliku od stanogradnje. 2003. Dok se prije podrazumijevala nepomičnost subjekta ekrana (gledatelja). stalno se rekonfigurirajući (medijska fasada). sada je on dinamičan. što — miješanjem leksika analognog i digitalnog medija — tvore piksele zaslona niske rezolucije. Muzeji su. Graditi ceste znači donijeti pustinji nakon doba opasnosti vrijeme sigurnosti. “ikone nacionalnog prestiža”. Graz. uvijek u kontaktu.

ispod kojih je stanica podzemne željeznice i trgovački centar. Iznosi kritiku funkcionalizma. u stambeni minimum. njem.– 1997.). Santiago Calatrava: Istočna postaja (Oriente). 1993.Ulmska škola (Visoka škola za oblikovanje. nažalost. Engleska.– 1998. pharmacy). Tipologije koja podsjeća na “drveće na brežuljku”. kasnoj fazi: funkcionalno. postaja ima osam odignutih kolosijeka. Ima 120 ulaza. Portugal.– 968. Iako namijenjen mlađim klijentima. i zgodna dosjetka.) zagovara funkcionalnu estetiku. Krov visi ovješen na čelična koplja. Primjer TRENDA u arhitekturi i umjetnosti./98. a strogost linije u siromaštvo forme. Damien Hirst i Mike Rundell: Restoran Pharmacy. Željeznička postaja s galerijama od betonskih rebara i stakla. koje podsjećaju na srednjovjekovne križno-rebraste svodove. spoj dizajna i ergonomije u interijerima te jednostavne. Nacionalni francuski stadion sagrađen za Svjetsko nogometno prvenstvo u nogometu 1998. restoran je ipak bankrotirao (2004. (kada je Hrvatska osvojila broncanu medalju) prima 80 000 gledatelja. U blizini je postaja vlaka radi lakše dostupnosti i bez automobila. model stanične jezgre nalazi se u izlogu. slično kao lanac restorana Planet Hollywood s rekvizitima iz filmova i autogramima hollywoodskih zvijezda na zidovima. Police na zidovima pune su lijekova. Francuska. Nalazite li sličnosti s antičkim amfiteatrom (tlocrt)? 312 Programiranje svijeta . Hochschule für Gestaltung. 1997. izoliranog prostora uobičajen kod gradnje ove tipologije (stadioni). 953. 1994. One propuštaju svjetlost istodobno pružajući zaštitu od sunca i kiše. MZRC: Stade de France. Restoran i bar koji dekorom podsjećaju na ljekarnu (engl. racionalno stanovanje pretvorilo se. U blizini su autobusno stajalište i parkiralište. Saint-Denis. Njemačka. Izvana se vidi borilište stadiona. krajnje profinjene komponente za racionalno stvaranje građevinskih oblika. London. Ulm. što smanjuje osjećaj zatvorenog. tada u tzv. Lisabon.

veća se pažnja posvećuje organizaciji javnog života. Armiranobetonska cjevasta konstrukcija u obliku dvojnih tornjeva (Twin Towers). visoka 412 m. Strukturalna čvrstoća. To je most-spomenik. Marko Dabrović. i trodimenzionalne prostorne okvire s velikim otvorenim unutrašnjim prostorima. Kao utjelovljenje moći kapitala i Prvog svijeta (tu je smješteno sjedište Svjetske banke). 2003. Mrtvi kanal. rujna 2001. ali i društvenog okupljanja i druženja. načinjen prema projektu koji je pobijedio na natječaju za spomenik hrvatskim braniteljima. svojom tankom pločom (debljine samo 65 cm) na čijem kraju prolaznik mora proći između dva monolita različitih širina. 313 Programiranje svijeta . Minoru Yamasaki: Svjetski trgovinski centar (World Trade Centar). izlazi u slučaju nužde na starim projektima pokazali su se slabim točkama visoke zgrade. koji su simbol sjećanja i obnove. Svaki segment mosta je dizajniran tako da se proizvede industrijski i montira na lokaciji. Iako je filozof Francis Fukuyama ranije tvrdio da je nastupio “kraj povijesti” jer je američki sustav liberalnog kapitalizma realizirano savršeno društvo čiji daljnji razvoj nije moguć. “koplje” oblikovano prema Möbiusovoj traci. Projektiranje uz pomoć kompjutora danas uvodi slobodnu kompoziciju vanjskog plašta zgrade. Teroristički napad na Svjetski trgovački centar pokreće javnu raspravu na temu ima li smisla gradnja visokih zgrada. Visoka zgrada novog doba nije više neboder. Nakon toga zapadna koalicija napada autokratske režime u Afganistanu. 1972. pa Iraku. Most povezuje gradsku jezgru s bivšom lukom. SAD. sigurnosni sistem. Na razini tla. godine. New York. Pješački most je ujedno prostorna intervencija i urbani javni objekt. Tanja Grozdanić. drugi filozof Noam Chomsky tvrdi da je za SAD nastupio “kraj odmora od povijesti”— prvi put napadnut je cilj na američkom teritoriju. To je mjesto pijeteta. okupljanju nebodera oko plaze. Visoke zgrade se s američkog kontinenta danas premještaju u zemlje Dalekog istoka vrlo velike gustoće naseljenosti i prirodnog prirasta. Most bočno nalikuje na ispaljenu strijelu. tornjevi su srušeni u terorističkom napadu 11. koji odnosi 5 000 žrtava.3LHD (Saša Begović. Rijeka. s dovoljno prostora za pješake i popratnih sadržaja. Silvije Novak): Most hrvatskih branitelja. već toranj.

u svijetu (Majakovski.. dizajn se razlikuje od umjetnosti svojim svojstvima tehničke umnoživosti i korisnosti: namijenjen za upotrebu “masovnog čovjeka”. bijele i znanost. već kad nema ničega suvišnog u onom što si napravio. to je skup društvenih uloga. u na radost” spajajući utilitarno i ludičko. Računajući na materijalnost osjetila. asimilira i prepo. to su testovi. stoljeća. morat će proučavati dizajn”. Umjesto toga. beskrajnim morem. Dizajn je “pravo djelima.Dizajn “Savršenstvo dizajna si postigao ne onda kada više ništa nemaš za “Čovjek. Norbert Bolz je tvrdio da “tko god želi odgovoriti na Kantovo pi. u tramvajima. “Dobar dizajn neka je žavanje nekog proizvoda ili institucije.“Nisu nam potrebni mauzoleji s mrtvim tanje što je čovjek. Ako (Karl Marx) želiš sagraditi brod. ne moraš slati ljude da sakupe drvo.plave boje predstavljaju Hrvatsku. provjera koda” (Jean Baudrillard). kružni odgovor. ljudske potrebe: ljepotu kako bi se stvorilo ono što svi. dizajnirani predmet osim oblikovanjem prema visokim estetskim kriterijima mora prije svega imati svojstvo funkcionalnosti.” (Antoine-Marie-Roger de Saint-Exupery) Dobar dizajn čini jedinstvo funkcionalnosti. koji je i sam za u kojemu smo stanovnici polisa koliko i supermarketa (svakoga potrebe revolucije izradio oko tri tisuće dana prosječni stanovnik zapadnoga grada vidi. poprima zasebne socijalne i ekonomske vrijednosti. u radničkim stanovima. 314 Programiranje svijeta . tehničku korektnost i hetvornicama. nauči ih žudjeti za širokim.” donizam stvaranja. prema Guyu Julieru. oni ispituju nas i mi smo im prisiljeni odgovoriti. ekonomičnosti i svr.. “Predmeti nisu više roba.. užitka potrošnje i komunikacije. MoMA — Muzej moderne umjetnosti u New Yorku osnovan je 929. suvremeni dizajn pokušava odgovoriti na zahtjeve formalnih noviteta što dolaze od publike koja se neprestano dosađuje u društvu spektakla. podijeliti posao i izdavati naredbe. Tako slično funkcioniraju sve poruke u medijima: ni informacija ni komunikacija. nego žive radionice ljudskog duha na ulicama. na primjer varijacije i permutacije vrsta renesansnog stava koji kombinira tehnologiju. a 932. otvara odjel dizajna. pletera te crvene. kustosica njujorškog Muzeja moderne umjetnosti). spoznajnu šahovnice. Iako ima dodirnih točaka s umjetnošću. oni nisu posve čak ni znakovi kojima bi odgonetali i usvajali smisao i poruku.Vizualni identitet je dizajnersko obiljehovitosti u određenim životnim uvjetima. U funkciji “viška zbilje” (suplementa) dizajn. stalni test.plakata) znaje oko 6 000 logotipa).” dodati. jet nije znao da nedostaje” (Paola Antonelli. čime dizajn dobiva status integralnog dijela povijesti umjetnosti 20. već referendum. pjesnik. a odgovor je uključen u pitanje.

) i tekstilni (materijali i krojevi). Tako se dizajnom nastoji unaprijed predvidjeti ukus i sviđanje pojedinih profila kupaca i umjetno se stvara moda putem reklama i marketinga kako bi vjerojatnost za zadovoljavanje ciljane skupine bila što veća. prostorom i svjetlom. nakon koje se serijski. kao i društva. industrijski ili product design (strojevi. Zato je zadatak dobrog dizajna stvoriti oblik upotrebnog predmeta koji će sadržavati odmak od uobičajenih stereotipa — ali ne prevelik odmak koji publika ne bi shvatila i kupila (kao što je slučaj u umjetnosti gdje “sviđanje” nema veze s kvalitetom). automobili. Shvaćanje reklamnog šarenila kao preobraženog oblika utopije prosvjetiteljstva — urbani “pejsaž” mjesto je zavodništva slika i uspostavljanja kontrole (diktira se moda. dizajn mora omogućavati i ekonomski što isplativiju proizvodnju — ako se rabe prekvalitetni materijali. “Život čovjeka. Napokon. Engleska Najfotografiraniji zid na svijetu — marketinški displeji kao turistička atrakcija. onda ta žlica ne valja). vodom i zrakom. u velikim količinama i automatizirano proizvodi roba za nepoznatog potrošača. plakati. 315 Programiranje svijeta . može uključiti modifikacije koje čine unikat i tako zadovoljiti želje pojedinog naručitelja. volumenom. kućni aparati. Od tramvajske karte i natpisa na trgovini do cestovne signalizacije i urbane opreme — sve je to vizualni inventar urbanog ambijenta. Dizajn može biti i environmental — oblikovanje okoline. logotipi.” (teoretičar dizajna Zvonimir Radić ) Dizajn dijelimo na grafički (naljepnice.. proizvodnja predmeta je skuplja nego zarada na njemu. u prvom redu vizualnih). Suprotno od zanatske proizvodnje... proizvodeći predmet. što je “in”). baš su isto tako utjecani bojom.. gdje obrtnik. Dizajn se bavi oblikovanjem upotrebnih predmeta. Nastaje pojavom industrijske revolucije.). masovna proizvodnja teži isključivanju individualnosti i pojedinaca i proizvoda koji su im namijenjeni. London. Modom se stvaraju zajednički ukusi koji pojednostavnjuju proizvodnju. kao vatrom. Ukupna okolina predstavlja integraciju triju sfera: — predmetne okoline (artificijelni svijet industrijskih proizvoda) — izgrađene ili izgradbene okoline — komunikativne okoline (sistem komunikacija.Piccadily Circus. potrebno je zatim da dizajn ne otežava uporabnost predmeta (ako previše ukrasa na žlici ometa njezino držanje hrane i unošenje u usta.

ja zamišljam da sam autentična ličnost na osnovi same činjenice da mi je ostavljena sloboda tog izbora.1955. To je degradirano utjelovljenje velike tradicije građanske misli. osinjeg struka (“žena-cvijet”)./56. uostalom. U određenom smislu to je točno: odabirem samoga sebe kao kombinaciju raznih roba. Birajući stvari. Svakome osigurava neponovljivu individualnost. “Čovjek se može definirati kao posjednik ili korisnik određenog automobila. poslijeratna žena je ponovno pasivna i utegnuta. Građanski individualizam je proizvod prirodne inercije koja.” (Leszek Kołakowski) 316 Programiranje svijeta . Meni se svijet predstavlja kao zbirka stvari i budući da posjedujem slobodu izbora između njihovih različitih vrsta. Godine 1949. ja time usvajam stanovitu vanjsku određenost kojom se služim baš isto onako kao i pastom za obuću. ispovijeda religiju određene protestantske sekte i glasa za određenu političku stranku. određene vrste cigareta. već jedino dajem svoj pristanak da me netko drugi — koga sam ja odabrao — baš kao takvog odredi. — neracionalno trošenje tkanine koja je još uvijek teško dostupna neposredno nakon rata. Njegova privlačna sila mora biti neodoljiva. Christian Dior: Y linija. jesen/zima. Ja samoga sebe ne određujem kao filozofa ili kao vjernika ili pak kao političara. Dior je bio prvi kreator koji je radikalno mijenjao liniju odjeće svake sezone. Nakon oslobođenja od korzeta i kraćenja suknje 1920-ih. Novi je izgled “A” silueta odjeće s voluminoznom suknjom.1954. a ne običan primjerak uniformirane gomile. ma koliko da ima masovan oblik. Prisvajam u gotovom obliku osobine stvari i od njih pravim svoje vlastite osobine. upotrebljava kolonjsku vodu marke X i žilete marke Y. Moja osobnost je određena kombinacija stvarnih osobina: ja sebe definiram kao onoga koji nosi crvenu kravatu s točkicama. ja imam iluziju da biram samog sebe. a misleći o svemu tome. Naziv priziva Rooseveltov New Deal ili “novu podjelu” karata. koja se lako kupuje za novac. osjeća blaženo zadovoljstvo što predstavlja istinsku individualnost. model “Bar”. Ja sam ja. karakterizira svaki pogled na svijet. Christian Dior: H linija. određene religije i određene političke stranke. vozi se automobilom marke Ford. 1947. Filozofski ili vjerski ili pak politički pogled na svijet ne razlikuje se bitno od bilo kakvog drugog objekta za svakodnevnu upotrebu: čim odabirem neku već postojeću i već gotovu konstrukciju. Diorova odjeća čini 5% ukupnog francuskog izvoza. voli vitke plavuše.Christian Dior: New Look. proljeće/ljeto.

Međutim. što je moto olimpijskog duha. ovaj znak postaje standard./94. Mediteran je samo uski morski pojas tih kontinenata i zato su krugovi uronjeni jednom trećinom u more — tako predstavljaju samo 18 zemalja Sredozemlja (nakon 1990. 1979. Nakon igara u Splitu 1979. 317 Programiranje svijeta . dizajna ili mode. Povezani krugovi također predstavljaju sport – prijateljstvo – mir. mediteranskih igara u Splitu. izveden iz teksture arhitektonskih materijala. arhitektura često prisvaja motive. povijesno i kulturno povezane i ujedno su kolijevka europske i posredno zapadne kulture i civilizacije. podsjećajući na valovitu morsku površinu. Znak se sastoji od tri povezana kruga što predstavljaju tri kontinenta: Europa. Ovaj je. Azija i Afrika (znak Olimpijskih igara ima 5 krugova za 5 kontinenata). što znači da se od tada koristi na svim Mediteranskim igrama u međuvremenu i ubuduće. Jednako tako. s prigodnim dodacima organizatora pojedinih igara (kao i na Olimpijadama). Japanski modni kreator Miyake uvodi nove materijale u modnu industriju. 1993. umjetnosti.Issey Miyake: Valoviti plissé jesen/zima. je to 20 zemalja) koje su civilizacijski. materijale i tehnike iz prirode. Boris Ljubičić: Znak 8.

Ivan Picelj: naslovna stranica časopisa Arhitektura. Primjer uspješne “fuzije” umjetnosti geometrijske apstrakcije i grafičkog dizajna. 1982. na prvoj naslovnici časopisa Arhitektura Udruženja hrvatskih arhitekata. 318 Programiranje svijeta . 1– 6/1956. Zagreb. Slika je postala zaštitni znak španjolske turističke zajednice. Lirska apstrakcija primijenjena u grafičkom dizajnu. Joan Miró: Plakat za Svjetski nogometni kup u Španjolskoj. a tipične Miróove boje poistovjećene su s mediteranskim ugođajem Katalonije.

među njima The Washington Post. Glaser je suosnivač New York Magazinea 1968. s vodoravnim prugama duginih boja. što je nažalost često završavalo eksperimentima s LCD drogom. koja je izraz pokušaja oslobađanja kreativne energije bez razumske kontrole umjetnika toga doba. simulacija laserskog svjetla potpomaže stvaranju halucinantnog dojma. stvorivši tehnički preduvjet za kompjutorski generiranu umjetnost. “Big Apple”). 1973. Logotip tvrtke prikazuje nagrizenu jabuku (osnivači New Yorka uzgajali su jabuke. za diskografsku kuću CBS Records. autor je osuvremenio crtež dodavši crnu mrlju u donji lijevi kut srca. engl. proširenje percepcije tipični su za ovu dekorativnu umjetnost nastalu uporabom ornamentalnog uzorka. umjetne boje koje dočaravaju stanje transa. Milton Glaser: Bob Dylan. Jaki osjetilni nadražaji. Psihodelična umjetnost izraz je alternativne hipijevske i rock-kulture Zapadne obale SAD-a. dobio je boju srebrnog kroma. 1976. a nakon napada na Twin Towerse 11. Prvo osobno računalo Apple je izbacio na tržište 1977. rujna 2001. Halucinantni spektar boja kose tipičan je za psihodeličnu umjetnost toga doba. Palo Alpo: Logotip tvrtke Apple Machintosh. Jedan od najprepoznatljivijih korporativnih logotipa na svijetu. Smatra se najimitiranijim logotipom ikad.Milton Glaser: I love New York. Kaleidoskopski efekt. 2003. 319 Programiranje svijeta .. i nastavak natpisa “Volim New York”: “više nego ikad”. logo je osuvremenjen. 1966. stoga je “nadimak” toga grada “Velika jabuka”. Logotip napravljen po narudžbi gradskih vlasti kao dio turističke kampanje. a dizajnirao je više od 50 novina i časopisa. Pjevač Bob Dylan prikazan je s kaleidoskopskom frizurom na plakatu za album najvećih hitova tog pjevača.

u scenografiji Divljeg zapada. New York. standardnim materijalima postignut je efekt raskošnog lustera. industrijskim. Ekonomičnost forme. Rody Graumans: 85 sijalica. Marlboro-man bila je najdulje vođena reklamna kampanja u povijesti. Kakvo je vaše mišljenje o povezanosti umjetnosti. 1983. 1992. Oglas je poslužio kao ready-made: konzumiranje slika — slika konzumerizma. engl. 1. SAD. Richard Prince: Bez naziva (Kauboj ). 1984. refotografiranja prikazan je kauboj u pozi preuzetoj s fotografije poznatog proizvođača cigareta. Kućanski predmet čija forma i materijal prkose koncepciji jednokratne uporabe i jeftine funkcionalnosti. Umjetnički rad preuzima obrasce moći napadajući publiku — u svojstvu mase ili konzumenata — da promijeni ili modificira svoje stavove i želje. Krugeričin prvi javni rad bio je natpis koji je ispisivao: “Ne pokušavam vam ništa prodati” (New York. Podsjećajući na svemirski brod. njegova forma dostojna je izlaganja u muzeju. Prije su reklame “krale” slikovni jezik umjetnosti.Barbara Kruger: Instalacija u Mary Bone Gallery. minimalistička estetika izraz je paradoksa dizajna koji istupa protiv potrošačkog mentaliteta. Primjer suvremenog nizozemskog dizajna. Tekstualna poruka fizički obuhvaća publiku (kojoj se umjetnica obraća sa “vi”. grla i žica koje slobodno vise sa stropa. Metodom tzv. jednostavnim. Droog Design.). za sastavljanje ovog produkta bila je dovoljna ideja i tu se ne može govoriti o oblikovanju (možda o ready-made dizajnu). a onda se dogodilo obrnuto. Odgovorite na pitanje/promislite: Što mislite o estetskoj komponenti suvremene umjetnosti? 2. Poruka velikih dimenzija (u vizualnom jeziku to je vikanje) ispisana na crvenoj podlozi agresivnošću oponaša marketinške i propagandne strategije. 1991. klaustrofobičnom prostoru. “you”) u tijesnom. Otpočela 1954. 1991. 320 Programiranje svijeta . Buket aranžiran od 85 sijalica. dizajna i marketinga danas? Aldo Ballo za tvrtku Alessi: Cjedilo za agrume Philipa Starcka.

Koncepcija postmoderne je: varljivost. sumnja. Moderna je elitistička. podijeljenost. istine. zahtijeva predznanje i široku naobrazbu. Postmoderna je ili protiv moderne ili je njezin nastavak koji preispituje njezine premise. istinu. definiranjem i donošenjem zaključaka. već intelektualne tvorevine. već sviđanje širokih masa (bestseleri i tv sapunice). Finnegans Wake) Jamesa Joycea nije knjiga za široku publiku. odbacuje vrijednosti poput ega. postmoderna je doba simulacije. pa čak i savršeno društvo. 321 Programiranje svijeta . Odbacuje se potreba moderne za klasificiranjem. odnosno duh vremena. vjerovanje u mogućnost čovjekova savršenstva i ideju da je moguće stvoriti bolje.” ( Jean Baudrillard. Finneganovo buđenje (engl. Stoga bismo je mogli nazvati nihilističkom. nemogućnost spoznaje i metafizičnosti.) Termin “moderno” je dvosmislen: svaka je umjetnost moderna u doba svog nastanka. smisla. inzistira na nejednakosti — npr. Postmoderna radi reviziju tradicionalnih vrijednosti. “moderno” je razdoblje od 860-ih do 968. Postmoderna je populistička. rečenica se odnosi na proizvodnju umjetničkih objekata. Postmoderna dekonstruira postojeće ideje i sustav vrijednosti i iznosi da jednakost i sloboda nisu prirodno stanje čovječanstva. norma više nije ukus elite. No kao povijesni pojam. stvarnog svijeta. godine u umjetnosti i filozofiji.” (Mies van der Rohe) “Ako je moderna doba proizvodnje. nesigurnost. neizvjesnost. Također odbacuje primat znanstvenih činjenica u formiranju našeg pogleda na svijet i nanovo usvaja stare koncepcije neosjetilne percepcije. Stoga se još naziva new age — predstavlja početak jednog novog doba. i simulaciju stvarnosti. svrhe.Različnost moderne i postmoderne “Novo doba je činjenica: ona postoji bez obzira na naše da ili ne. Postmoderna odbacuje sve što je veličao modernizam — autoritet razuma. a modernizam se više odnosi na filozofiju moderne umjetnosti.

Već masovni pokolj Prvoga svjetskog rata kao rezultat slijepog predavanja tehničkom napretku dovodi u pitanje koncepciju progresa. na slici su prikazana dvojica muškaraca na pikniku s razodjevenom djevojkom). Smatra se da je prvi moderni umjetnik Eduard Manet. Filozofski korijeni moderne nalaze se još dublje u prošlosti. kao mjeru svih stvari. i razum sam. 1902.Georges Méliès: Put na Mjesec (franc. u vrijeme hladnog rata i stalne prijetnje nuklearnog uništenja. ne može se govoriti o stablima. Sir Thomas More u Utopiji iznosi viziju savršenijeg društva. bez mašte. ali prije svega nove teme na svojim slikama. Satira na račun društva toga vremena: prirodne sile pobjeđuju stroj. Moderna počiva na uvjerenju da umjetnost može promijeniti svijet. godine 56. Nakon Drugoga svjetskog rata. Manet uvodi plošnost slikovnog prostora. Slijedi prosvjetiteljstvo koje uvodi koncepciju slobode i istine (u smislu znanja) “koja te Eduard Manet: Doručak na travi. Brecht će reći: “Nakon holokausta. izložena na Salonu odbijenih. trenutak promjene stare/moderne umjetnosti je datum nastanka slike Doručak na travi (863. Le Voyage dans la lune). a ne više Boga. Filozof Theodor Adorno postavlja pitanje smisla postojanja umjetnosti nakon Auschwitza. 1863. ne samo da nagovještava nove pobjede znanosti već se i ruga slijepoj vjeri u znanost i tehniku — lansirana raketa s astronautima pogađa Mjesec ravno u oko i pada natrag na zemlju. čini se neljudskim. pogotovo je teško bilo podržavati bilo kakav optimizam.” Osporena je prevelika vjera modernizma u razum: iako imaginacija bez razuma proizvodi čudovišta. Crno-bijeli nijemi animirano-igrani film (traje 11 minuta). čovjeka koji upravlja svojom sudbinom. Suvremenici su njegove radove smatrali šokantnim. nove kromatske vrijednosti. kao i globalnog onečišćenja. ali i prirodom i prirodnim silama. a naturalističkom koncepcijom lijepog suprotstavlja se akademskom (propisanom) idealu. u renesansnom humanizmu koji određuje čovjeka. 322 Programiranje svijeta .

uvodi načelo “jednakost. kuhano jaje jaje na oko mućeno jaje (kajgana) Cedric Price: Grad kao jaje. koja se okreće formalizmu i u umjetnosti ističe važnost stila — boje. Prekomjeran rast gradova (koje američki predsjednik Thomas Jefferson naziva “čirovima na tijelu države”).– 19. oblika. kojima svi trebamo težiti. izoliran fenomen. Oscar Wilde piše 89. konzervativna moderna. Umjetnici 9. Svi ti projekti. DREVNI 17.može osloboditi”. već radi umjetnosti”. Oktobarska revolucija također je težila stvaranju boljeg društva prema komunističkoj. sloboda”. nisu uspjeli ostvariti ideale na kojima su počivali. Traži se ne samo sloboda od pravila već i od zahtjeva i ukusa publike jer “umjetnost ne nastaje zbog publike. možda najutopističkijoj viziji od svih. Francuska revolucija 789. kada se afirmira stvaranje umjetnosti radi umjetnosti (larpurlartizam) — oslobođenja od akademskih pravila. koji se ne odnosi ni na što osim na samog sebe. linije. tvrde larpurlartisti. bratstvo. Što nema nikakve veze s time što drugi ljudi od njega žele. socijalna nepravda i dehumanizirajuće bolesti društva činjenice su na koje upozorava i koje komentira tzv. međutim. Umjetnost nije sredstvo moraliziranja. MODERNI 323 Programiranje svijeta . dolično ponašanje. podučavanja ili ideološkog zanošenja. prostora. plemenitu žrtvu. avangardna umjetnost moderne. stoljeća željeli su poboljšati svijet u svojim djelima pokazujući moralne vrijednosti. 1989. bez stava i komentara stvarnosti u kojoj nastaje.: “Umjetničko djelo je jedinstveni rezultat jedinstvenog temperamenta. samodostatan. Njegova ljepota proizlazi iz činjenice da je autor to što jest. Neuspjeh takve tradicije potvrđuje Prvi svjetski rat. siromaštvo.” Larpurlartizam je tzv. “tiranije smisla i svrhe”. a avangardna umjetnost se stavila u službu širenja te ideje. st. kompozicije — umjetnost je potpuno odvojena od stvarnog svijeta.

Tehnološka postignuća čovječanstva upotrijebljena su protiv ljudskih života. Osvajanje svemira pobuđuje strah pred nepoznatim. Claes Oldenburg: Mekani prekidač za svjetlo Umjetnik ironizira tehnička postignuća modernog doba (koja su nadišla sposobnosti spoznaje jednog čovjeka). i kojima ne možemo ovladati. za koji je dobio Oscara za najbolje vizualne efekte. Konjanik istesan u drvetu u arhetipskoj pozi raširenih ruku. vesele objekte. Gledanje je društveno i povijesno. Glavni lik u filmu radi na montažnoj traci u tvornici automobila Henryja Forda — koji je i u stvarnosti prvi uveo jeftin serijski rad na sklapanju dijelova na traci. a vizualni svijet isprepleće tjelesno i psihičko. 1979.Umjetnost i “napredak” Charlie Chaplin: Moderna vremena. Marino Marini: Konj i jahač. ili kompjutora kao “strojeva s dušom”. Giger je stvorio lik vanzemaljskog negativca u filmu Alien Ridleyja Scotta. Gesta simbolizira strah pred nepoznatim i ujedno pomirenost sa sudbinom. 324 Programiranje svijeta . stvarajući od njih humorne. Eduardo Paolozzi radi totemske idole od strojeva. Slično tome. Giger: Alien. pitanje je koje se javlja paralelno s razvojem znanosti i tehnologije. vizualni svijet je socijalna činjenica. Jesmo li dirnuli u stvari koje nas se ne tiču./60. Gledanje je fizička operacija. ukazujući na problem zaglupljujuće uske podjele rada koja vodi ka dehumanizaciji društva. 1959. koja je inspirirana stvarnim prizorom: talijanski su seljaci tako nemoćno širili ruke pred prizorom aviona-bombardera. 1936. “Kvazi-nijemi” film (čuju se zvukovi strojeva) prikazuje doba Velike depresije.

“kako”.). Gagro).. kad se zaogrne svjesnošću svoga postanka. stoljeća izjavio je da “kritičarev zadatak nije da mu onaj koji ga sluša vjeruje. daje — interpretacije: identifikacija značenja djela. tek kad je definirana u vlastitoj unutarnjoj strukturi. ne obvezno. ideja koje umjetnik unosi u svoj rad kao na. — opisa: što uključuje prepoznavanje motiva i elemenata koji gra. “Određena nacionalna umjetnost ili umjetnost neke sredine može pretendirati na univerzalno postojanje. po današnjem žargonu. Iako je svaka prosudba u biti subjektivna.sadržaju slike i likovima koji se kroz nju pojavljuju. “Pismenost daje ljudima snagu da fokusiraju. već da se s njim slaže”. iznutra povezuje. dovodi u poseban red. Novih tendencija. ali znam što mi se sviđa. na primjer različite boje — analize: organizacije djela. a ponekad se nalazi na periferiji zbivanja u umjetnosti.” (Nadežda Čačinović) Likovni kritičar opisuje. engleski kritičar iz 9. prepoznavanje umjetničkih zakoniili tonove. “zašto”. naziv djela.. 325 Programiranje svijeta . likovnih i estetskih vrijednosti djela. pogreškama i odlikama jednog umjetničkog djela. tako da ih mogu zahvatiti u cjelini. Dobro umjetničko djelo odgovorit će vam na sva ta tri pitanja.Potrebno je razlikovati formu i oblik umjetničkog djela.” (Gelett Burgess) Takav stav je pogrešan — ne trebamo vrednovati umjetnost prema kriteriju sviđanja ili ukusa. potrebno je imati predznanje. “Forma umjetničku de umjetničko djelo. da pogled usredotoče negdje ispred slike ili prizora. Pitanje koje treba postaviti da bi se spoznalo umjetničko djelo je “što”. na istinsku integraciju. postojanja i svoje budućnosti” (B. Kritička analiza djela sastoji se od: — identifikacije djela: ime autora. tj. prepoznavanje osje. raspoloženja. pa čak ni estetske vrijednosti umjetničkog djela. stavlja tosti prema kojima su raspoređeni elementi djela. skeniraju je.Likovna kritika “Ne znam ništa o umjetnosti. analizira. a nepismeni navodno pretražuju sliku segment po segment. u odnos. godina nastanka. materiju. To je stečena navika.” (Milan Galović) čin komunikacije s publikom. a ne samo dobru intuiciju kako bismo umjetničko djelo mogli analizirati.mjeru i ujedno tu formu podvrgava ćaja. interpretira i iznosi sud o vrijednosti. Hrvatsku umjetničku produkciju treba vrednovati u odnosu na svjetske umjetničke tokove: katkad je u njihovu vrhu (poput Nacionalne knjižnice Lubinskog. — vrednovanja (prosudbe): značenja djela i. John Ruskin. kontekstualizirati i valorizirati.

Monumentalan objekt (materijal je obojeno drvo koje simulira hladnoću i težinu metala). Pokušajte razlučiti. Može li umjetnost popraviti ljude i svijet i učiniti da budu bolji? 2. Objekt arhitektonske mjere jedan je od prvih primjera ambijentalnih instalacija. dekoracija i uzorak često služili istom — ukrašavanju zidova i predmeta? 5. umjetničkih djela koja ne samo da oplemenjuju postojeći.. Ima li uzorak samo dekorativnu ulogu ili može postati umjetnička kompozicija? Navedite primjere. definiranjem i davanjem primjera.. Nisu li i slika. čak i onda kada predstavlja nepoznanicu (x) za neupućenog promatrača. 3. Kakvo je vaše viđenje modernog senzibiliteta? Kakvo je poimanje demokracije i znanosti danas. raširenih ruku i nogu. 1968. dokumentiranja stvarnosti ili jednostavno borbe protiv varljivosti sjećanja. Mondrianove 326 Programiranje svijeta . dekoraciju i uzorak. već i stvaraju novi okoliš. statusa fotografije kao autonomnog umjetničkog djela: mnogi je još uvijek tretiraju samo kao način “slikanja svjetlom”. Kakvo je vaše viđenje fotografije. po vašem mišljenju? Kako se odražava na umjetnost? 4.Ronald Bladen: X. kao sredstvo za kreiranje genealoškog stabla (obiteljskog albuma). Prisjetimo se. Umjetnost ostaje aktivni čimbenik u gradnji slike svijeta. sliku. 1. “razapet” je u izložbenoj galeriji svojom “x” formom sugerirajući ljudski lik.

Dodatak .

ready-mades predmete pretvarala u umjetnička djela. a peti Crveni atelijer Henrija Matissea. 1962. a time su ujedno potkrijepili činjenicu da bilo što može postati umjetnost. 5 Henri Matisse: Crveni atelijer (franc. Drugo mjesto zauzele su Picassove Gospođice iz Avignona. 2 Pablo Picasso: Gospođice iz Avignona. 1937. Britanski stručnjaci ovim su odabirom šokirali javnost. Novinska vijest. Atelier rouge). 3 Andy Warhol: Marilyn. 1911. jer su se u konkurenciji nalazila djela Duchampovih suvremenika poput Picassa i Matissea. 4 Pablo Picasso: Guernica. 1 Marcel Duchamp: Fontana. . 1917. izložio 1917. tvrdeći da je to umjetnost samo zato što ju je on prozvao umjetničkim djelom. a Marilyn Diptych Andyja Warhola iz 1962. Na taj se način lansirao u vrh konceptualne umjetnosti koja je tzv. 1907. prosinac. 2004. u jednoj njujorškoj galeriji i potpisao je. našao se na trećem mjestu. nazvanu Fontana.Pisoar — najutjecajnije umjetničko djelo Petsto britanskih stručnjaka za umjetnost pisoar umjetnika Marcela Duchampa smatra najboljim umjetničkim djelom dvadesetoga stoljeća. Četvrta je Picassova Guernica. Francuski je dadaist porculansku posudu za uriniranje.

Naslovnica našeg udžbenika Ivana Franke: naslovnica udžbenika Neizvjesnost umjetnosti. beskonačno prostiranje. zasnovan na vizualnoj/ estetskoj primarnosti. uvodeći “prazninu” kao sadržaj. Tschumiju). tekst (font) i njihov odnos dio su umjetničkog rada. odnosno prostor korica knjige. bez središta i hijerarhije (prema B. odnosno prednja stranica postaje zadnja. Prelaženjem rastera na hrbat i poleđinu knjige neutralizirane su granice prostora. uvodeći dijagram reda u nered realnosti. njegova serijska repetitivnost te prividna anonimnost učinili su ga paradigmatičnom formom dvadesetog stoljeća. 2005. i obratno. Školska knjiga. naslovnica knjige uvodi čitatelja u njezin sadržaj. Naslovnica postaje prostorom umjetničkog djela. njezin format. ali dovoljna paralela s naslovom udžbenika. Kroz svoju pravilnu i repetitivnu markaciju raster je definirao potencijalno beskonačno polje točaka intenziteta: nedovršeno. Usprkos tome što je rad zasnovan na geometriji. . kao jednostavna. Prijedlog se bazira se na rasteru i optičkom fenomenu “necker kocke” koji je otkrio kristalograf Necker — gledanjem u kocku ona se preokreće. Apstrakcija rastera. on je u svojoj biti duhovan. bijela je apsolutna boja nastala miješanjem svih boja spektra. Zagreb. Kao što je pejzaž prvi faktor likovnog određenja arhitektonskog djela. igri 2D (ploha naslovnice) i 3D (kocka) elemenata. Iako naizgled “obična”.

Larousse/ Veble commerce. 999. MH. uredio Claude Frontisi. Charles Jencks: Jezik postmoderne arhitekture. Michael Archer: Art Since 960.) Filmska enciklopedija. neprevedeni su na hrvatski jezik: Enciklopedija likovnih umjetnosti. London. Philip Jodidio: Building a new Millennium. Concepts of Modern Art. 2002. New York. Jerko Denegri: Dossier Boys. Thames and Hudson. London. M. Taschen. 997. London. Jerko Denegri: Umjetnost konstruktivnog pristupa. Zagreb. Art of the 20th Century I. Naprijed. Edward Lucie-Smith: Umjetnost danas. 978. Zagreb. Mladost. mnogi naslovi. Herbert Read: A concise history of modern painting. Taschen. Thames and Hudson. Zagreb. Biblioteka Fluxus. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. London. Charles Jencks: Architecture Today. Zagreb. Herbert Read: Modern Sculpture. 200. Nove tendencije. Köln. Bernard Blistène: A History of 20th Century Art. Köln. Zagreb. uredio Ingo F. 960. 974. Köln. 988.Bibliografija Prošireni popis preporučene literature. Flammarion Povijest umjetnosti. Taschen. Art at the Turn of Millenium. Meandar/Studio Rašić. uredio Michael Rush. Varaždin. de Michel: Umjetničke avangarde 20. II. Zagreb. stoljeća. Janson: Povijest umjetnosti. Köln. 986. Zagreb. Edward Lucie-Smith: Umjetnost danas. Zvonko Maković: Julije Knifer. DAF. 977. Walther. Enciklopedija hrvatske umjetnosti. 964. (ili dopunjeno Vjesnikovo izdanje 2005. Abrams. iako obiluju vizualnim materijalima. 2002. 2003. . 999. 2003. 978. 2003. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. New Media in Art. Mladost. 2000. 974. 2005. Thames and Hudson. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. London. H. Zagreb. Stanek. Taschen. 994. EXAT 5. Zagreb. 990. Zagreb. Kenneth Frampton: Architecture of the 20th century. Thames & Hudson. Želimir Koščević: Kožarić. izdanje dopunjeno Antologijom hrvatskih spomenika Radovana Ivančevića. 998. Sculpture From Antiquity to the Present Day.W. 996. uredio Nikos Stangos.

com/ http://www. 2002. Europski glasnik. 2002. Kontura. Hrvatski filmski savez.com/ http://www. Neprilagođeni/The Misfits (katalog izložbe). urednici Zvonko Maković. i inozemnih: ArtNews.Čim ujutro otvorim oči. Zagreb.artcyclopedia.greatbuildings. Vijenac. 995.org/ http://www. Miško Šuvaković: Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umetnosti i teorije posle 950. Zagreb. 2005. MSU. Oris. urednik Tihomir Milovac. VBZ.hr/ http://www. Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti (katalog izložbe). Numen. Zagreb. SAZU... 2002. Listanje časopisa. Flash Art.. Naklada DAGGK. Nicholas Negroponte: Being Digital. Catherine Millet: Suvremena umjetnost. Vizualna kultura.com/ http://www. Jean Baudrillard: Simulakrum i simulacija.com/ http://www.culturenet. Čovjek i prostor. Zagreb. uredio Chris Jenks. Hans-Georg Gadamer: Ogledi o filozofiji umjetnosti. 200. domaćih: Život umjetnosti. Iva Rada Janković. 999. Art Press.org/ .com/ http://www. uredio Želimir Koščević.nelepets.guggenheim. Zagreb. Ispričati priču (katalog izložbe). 2003. 2003. Zagreb. Hrvatsko sociološko društvo. MSU. Pretraživanje web-a: http://www..artnet. Domus. 2002.. Zagreb. Paul Virilio: Brzina oslobađanja. MSU. Naklada Jesenski i Turk.moma. Naomi Klein: No logo. Roxana Marcoci: Here Tomorrow (katalog izložbe). MSU. AGM. Zagreb.. Enigma objekta. 999. 2004. Beograd-Novi Sad. Zarez. DAGGK.lemondedesarts. 2004. vidim film. Casabella. MSU Zagreb. HDLU. monografija Tomislava Gotovca. 200. MSU. Zagreb.

Školska knjiga. d.d. prof. . Masarykova 28 Za izdavača Ante Žužul. Tisak dovršen u kolovozu 2005. Zagreb.