Vous êtes sur la page 1sur 332

Predgovor

Silva Kalčić Neizvjesnost umjetnosti
udžbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost

Zagreb, 2005.

Urednik Goran Blagus Recenzenti dr. sc. Sandra Križić Roban, Darko Glavan, prof. Likovno-grafičko oblikovanje Damir Bralić, Bojan Sivački Prijelom Jadranko Marjanović, Hrvoje Bielen, Jana Rozman Naslovnica Ivana Franke Grafička urednica Dubravka Rakoci Fotografije Piktoteka Školske knjige, Foto-arhiv autorice Posebno zahvaljujemo hrvatskim umjetnicima na njihovoj spremnosti da ustupe reprodukcije svojih umjetničkih djela koja su u njihovom vlasništvu za objavljivanje u ovome udžbeniku, Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb te Marinku Sudcu za Crveni Peristil. Lektorica Silvija Fiolić Korektor Josip Jelić © ŠKOLSKA KNJIGA, d. d., Zagreb, 2005. Nijedan dio knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova i autorova pismenog dopuštenja. Ministrastvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske odobrilo je uporabu ovog udžbenika rješenjem: klasa: UP/I°-602-09/04-01/083 ur.broj: 533-12/05-01 iz ožujka 2005. Broj odobrenja CIP dostupan u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Zagreb, 440512172 ISBN 953-0-21359-X Tisak Grafički zavod Hrvatske, d. o. o., Zagreb CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica – Zagreb UDK 372.87 (075.3) KALČIĆ, Silva Neizvjesnost umjetnosti: udžbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost / Silva Kalčić. – Zagreb: Školska knjiga, 2005. ISBN 953-0-21359-X 450808077

Silva Kalčić: Neizvjesnost umjetnosti
1 Koncepcija moderne umjetnosti 2 Novo viđenje stvarnosti

udžbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost

Uvod 14, Fin de siècle 17, Svjetske izložbe 17, Umjetnički obrt 18, Arts and crafts 18, Nova umjetnost ili secesija 19, Wiener Werkstätte 20, Deutsche Werkbund 22, Poljubac 24, Arhitektura novog stila 28, Simbolizam 32, Münchenski slikarski krug 35, Naivna umjetnost 40, Hlebinska škola naive 41, Art deco 42

Avangarda 44, Fovizam 44, Individualni umjetnici srodni fovistima 50, Kubizam 51, Analitički kubizam 56, Sintetički kubizam 57, Naslijeđe kubizma 60, Orfizam 60, Rajonizam 61, Futurizam 63, Prije futurizma 63, Poslije futurizma 64, Kubofuturizam 69, Vorticizam 70, Film 70, Redefinicija skulpture 72, Od spomenika do ready-madea 72, Ready-made 74, Arhitektura 75, Od ornamenta do pravog kuta 75

3 Umjetnost kao jezik znakova 4 Margine i odmaci

Protoekspresionizam 80, Ekspresionizam 82, Die Brücke 83, Der Blaue Reiter 84, Nova objektivnost 88, Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemačkoj i Austriji 90, Ekspresionizam na filmu 92, Ekspresionistička arhitektura 94, Politička umjetnost 94, Neoekspresionizam 98

Dadaizam 100, Neodadaizam 105, Prije nadrealizma 107, Nadrealizam 108, Metafizičko slikarstvo 114, Nakon nadrealizma 115, Nadrealizam i nadnaravno 117

5 Jedinstvo forme i sadržaja 6 Klasičnost moderne

Apstraktna umjetnost 120, Suprematizam 121, Konstruktivizam 126, Redukcija i stilizacija kiparske forme 131

Bauhaus 134, Utjecaj Bauhausa 137, De Stijl ili neoplasticizam 138, Moderna arhitektura 141, Purizam 142, Internacionalni stil 143, Urbano planiranje 144, Neboderska gradnja 152, Kuće u zraku 152, Organski funkcionalizam 155

7 Stvarnost, iluzija, fikcija 8 Prisvajanje stvarnosti

Umjetnost kao događanje svijeta 160, Rat i emigracija 160, Socrealizam 160, Socijalni realizam 163, Umjetnost sredine 20. stoljeća — SAD 163, Apstraktni ekspresionizam 164, Slikarstvo akcije 164, Slikarstvo bojenog polja 166, Postslikarska apstrakcija 169, Od skulpture do strukture i konstrukcije 170, Umjetnost sredine 20. stoljeća — Hrvatska 178, Grupa Zemlja 178, Zagrebačka arhitektura moderne 181, EXAT 51 183, Klasični crtani film 186, Umjetnost sredine 20. stoljeća — Europa 187, Spacijalizam 187, Enformel 188, Sirova umjetnost 190, Tašizam 191, Enformel u Hrvatskoj 192, Nakon enformela 194 Povratak figuracije: novi realizam, pop-art 196, Novi realizam 196, Umjetnost otpada 200, Pop-art 202, Andy Warhol 208, Pop-art — Engleska 210, Pop-arhitektura 212, Flower power 213, Poslije pop-arta 214, Nova figuracija 214, Hiperrealizam 215, Umjetničko tržište 216, Kontinuitet pop-arta 217

9 Proširena koncepcija umjetnosti 10 Demistifikacija umjetnosti

Minimalizam 220, Postminimalizam 225, Umjetnost u pejsažu 226, Kinetička umjetnost 231, Četiri glavne grupe kinetičkih skulptura 232, Optička umjetnost 234, Prethodnici optičke umjetnosti 234

Bihevioralna umjetnost 240, Umjetnost tijela 241, Happening 243, Fluxus 244, Joseph Beuys 244, Odjek fluxusa u Hrvatskoj 249, Stari i novi mediji 249

11 Od slike do jezika

Konceptualna umjetnost 252, Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj 258, Gorgona 258, Od društva prema individualnom 261, Nove tendencije 264, Arte povera 266, Lijepo u umjetnosti 269, Fotografija: pamćenje pogleda 270, Portretna fotografija 272, Reportažna fotografija 273, Fotografija u Hrvatskoj 274, Suvremena umjetnost 276, Postmoderna 276, Strip 278, Arhitektura nakon moderne 280, Povratak slikarstva 287 Umjetnost u javnom prostoru 292, Pastiš /aproprijacija 294, Nova skulptura 296, Nova britanska skulptura 298, Umjetnost identiteta 300

12 Moć čitanja umjetnosti

13 Programiranje svijeta

Prošireni mediji 304, Novi mediji 305, Umjetničke manifestacije 307, Provokacija i cenzura 309, Suvremena arhitektura 311, Dizajn 314, Različnost moderne i postmoderne 321, Umjetnost i “napredak” 324, Likovna kritika 325

Cjelinu gradiva ovog udžbenika ne treba memorirati, već razumijevati. (Silva Kalčić)

Predgovor

Predgovor
Neizvjesnost umjetnosti u doba neizvjesnosti

“Relativnost, kvantna teorija, princip neodređenosti: to protresanje nije se zbilo samo u fizici, što je poznato, već i u filozofiji, društvenim znanostima te ekonomiji.” (Bernard Tschumi) “Rat ideja sa samima sobom bio bi istinski poželjan mir.” (Josef Beuys) Svako vrijeme može se razumjeti samo iz vremena, prošlost u konfrontaciji sa sadašnjošću, sadašnjost u konfrontaciji s budućnošću. Trenutak sada, kada je vrijeme u protjeku, očito ne nudi dovoljno osnova za njegovo poimanje jer su zbivanja naprosto u nastanku ili nestanku. Stoga bi svako sadašnje promišljanje o zbivanjima dvadesetog stoljeća, ako pretendira na istinosnost, trebalo biti neka vrsta dijalektike između otvorenih budućih mogućnosti i još uvijek živuće prošlosti. Krajem 9. stoljeća zbilja se je još uvijek činila dobro uređenom cjelinom a znanstvena i filozofska misao kretala se, unatoč pojedinačnim značajnim rezultatima poput Planckova pojma kvanta energije, u okvirima kauzalnosti i determinizma, smatrajući da se događaji u potpunosti mogu objasniti iz svojih tvornih uzroka, pa se time i buduća događanja načelno mogu predvidjeti. A onda su, 905., Einsteinova specijalna teorija relativnosti, teza o ekvivalenciji mase i energije (E = m c²) i uporaba statističko-vjerojatnosnog aparata u tumačenju fizikalnih pojava poput eksplozije skrenule tijek zbivanja drugim pravcem, pokazavši da se znanstveni napredak ne sastoji samo od prikupljanja rezultata koje bi trebalo smatrati nepromjenljivim istinama, već da se radi o permanentnom restrukturiranju odrednica naše spoznaje, pri čemu se subjekt spoznaje vezuje uz predmet svoga znanja. Prostor i vrijeme, do tada, u skladu s kantovskom teorijom, apriorne forme predmetne spoznaje (tj. prethodne, neovisne o iskustveno posredovanoj spoznaji), sada postaju varijable ovisne o parametri-

Predgovor

ma gibanja promatrača – subjekta. Ovaj ishodišni događaj na polju misli dvadesetog stoljeća pokrenuo je lančanu reakciju zbivanja u znanosti koja su u samo dvadesetak godina temeljito izmijenila sliku zbilje. De Broglieva genijalna hipoteza o valnom ekvivalentu čestice u gibanju, Schrödingerova valna jednadžba i konačno Heisenbergov princip neodređenosti po kojem objektivno nema nikakve predodređenosti događaja — odnosno ona je moguća samo u vjerojatnosno-statističkom smislu — razbijaju dotadašnje determinističko shvaćanje svijeta i pojam kauzalnosti kako su ga definirali Descartes, Newton i Leibniz. Zbilja postaje indeterministički kaos koji funkcionira po principu vjerojatnosti, prelazeći povremeno u tzv. uređena stanja i u kojemu je uzrok nerazlučiv od posljedice. Subjekt svojim promatranjem djeluje na objekt i mijenja ga, te stoga svaka naša spoznaja sadrži izvjesnu mjeru neodređenosti, u smislu relativne točnosti spoznatog. Na planu političkih zbivanja dominiraju neriješeni odnosi Francuske i Njemačke, čija kontinentalna hegemonija nakon francuskog poraza kod Sedana 87. te ambicija Velike Britanije da zadrži položaj vodeće svjetske sile, 94. uvlače svijet u ratni sukob čije posljedice ni do danas nisu potpuno sagledive. U ratu koji je odnio oko osam i pol milijuna života, čovječanstvo je po prvi puta počelo nazirati da je doseglo tehničke mogućnosti vlastitog uništenja. Rat se oteo kontroli politike i tako prestao biti ono što je Klausewitz zvao “nastavkom politike drugim sredstvima”, postavši totalnim sukobom do iscrpljenja ili uništenja jedne ili druge strane. Bio je to kraj umjerene konzervativne ideje koja je do tada bila osnovom odnosa među državama. Kataklizma Prvoga svjetskog rata bila je zapravo samo inicijalna eksplozija koja je detonirala druge, od kojih je prva u nizu bila Boljševička revolucija 97., a osvetnički, za poraženu stranu ponižavajući mir kakav je sklopljen 98. bio je polazna osnova za novi rat, još strašniji i sveobuhvatniji. Ali ono što je najviše bolo oči u tom srazu masa i kolektivnim pogibeljima jest iščeznuće pojedinca, heroja s imenom i prezimenom. Tako smo po prvi put dobili neznanog junaka. To je bio kobni predznak jednog razvoja koji će obilježiti dvadeseto stoljeće, a čiji je konačni ishod još uvijek neizvjestan.

u svojoj enciklici Laborem exercens krajem 970-ih godina. Totalitarna misao odbija percipirati zbilju onakvu kakvom se zbiva oslanjajući se na šesto osjetilo koje omogućuje ustroj neke druge. to su često i suprotstavljene političke opcije. a kasnije i fašističkim prevratom u Italiji. bili ontološka nužnost. posebnost i nepredvidivost. “istinitije” zbilje. Stoga su pojave koncentracijskih logora i masovna istrjebljenja čitavih naroda u nacizmu. može se sažeti u zaključku Hannah Arendt: “Utoliko ukoliko su više od animalnog reagiranja i obavljanja funkcija. Totalitarizam ne teži despotskoj vlasti nad ljudima. te stoga odvojen od realnosti i nužno osuđen na propast. Fašistički i nacistički režimi kapitulirali su (izuzev u Španjolskoj.Predgovor Boljševičkom revolucijom i usponom ruskih komunista na vlast. političke ili klasne pripadnosti. već sustavu u kojemu su ljudi suvišni. a koje zanemaruje njihovu zajedničku. fašistička po političkoj a boljševička po klasnoj osnovi. Ali Drugi svjetski rat. politički protivnik. fašistička masovna stratišta po Španjolskoj (Guernica) i u Etiopiji te sustavi Gulaga u staljinizmu. ljudi su totalitarnim režimima posve nepotrebni. slijepi je rukavac povijesti — poručuje papa Ivan Pavao II. te preuzimanjem vlasti u Njemačkoj od strane nacionalsocijalista. klasno nepoćudni element). da bi se osigurala vlast jedne volje. Nacionalsocijalistička doktrina razdvaja ljude i pritiska na njihovu slobodu i elementarna prava po rasnom načelu. To šesto osjetilo jest ideologija koja odbija slučajno.” U takvim sustavima. Ako bît istine ne shvatimo kao slaganje s nečim već kao slobodu. to jest kao puštanje bića da bude (Heidegger). gdje se frankizam zadržao do smrti svoga tvorca) 945. Svako suprotstavljanje ljudi na temelju njihove etničke. ljudsku bît. vojnim udarom generala Franca u Španjolskoj. Naizgled različite u svojoj pojavnosti. postaje jasno da je svaki totalitarizam zapravo sustav bez slobode i bez istine. otvara se poglavlje totalitarnih režima u povijesti. ali i sve ono što čini jedinstveni karakter ljudske osobe: spontanost. godine. u kojem je smrt našlo — po nekim procjenama — preko pedeset milijuna ljudi i koji je zbog iscrpljenja starih . potrebno je uništiti Neprijatelja (pripadnik druge narodnosti. Ali ono što je totalitarizmu zajedničko bez obzira na vrstu. nepredvidivo i odstupanje od unaprijed zadanog.

zajamčena ljudska prava. Brzina kretanja. obiteljske. S druge strane. susjedske i prijateljske nestaju. postao je i ostao jedina svjetska supersila. dakle. Perestrojka i pokret glasnosti označili su u tom razdoblju prekid s umjetnošću u službi poretka. sjedeći u svojim sobama slobodno plove informacijskim mrežama i bankama podataka. sažima prostor uklanjajući vremenske barijere i čineći distancu nerealnom. konačno dokinuto ono što je Alain Finkielkraut nazvao le mal du siècle (“zlo stoljeća”)? Tržišno gospodarstvo. opće izborno pravo. Tako je taj rat stvarno dovršen tek 989. stoljeća. reklo bi se da i ne postoji). jer skoro sve što postoji ima svoga informacijskog dvojnika (ako nema. pogotovu informacijske. Sveopća komunikacija briše granice i razlike. a sve više digitalan. razgledajući mjesta Velikog svijeta. samo produljenje rata političkim sredstvima. a sve više planetaran. Društvo se atomizira. a sada pak samo turisti koji ga posjećuju ili čak i manje — tek radoznalci koji u papučama. nastavljen je hladnim mirom. SAD. Njegov neposredni okoliš je sve manje lokalan. neovisnost sudstva u odnosu na političku vlast. Informacijska tehnologija omogućava gotovo trenutni pristup skoro svakom entitetu i pojavi. stoljeća (dugo je na to trebalo čekati!). nekadašnje veze među ljudima — rodbinske. No je li time što je cijeli svijet postao. taj turistički kozmopolitizam ne predstavlja spremnost da . čime su unekoliko poništene i promjene koje je Europi donio Prvi svjetski rat. što je predstavljalo. padom Berlinskog zida i političkim i ekonomskim slomom komunizma. omogućena tehničkim sredstvima. Suvremeni čovjek je sve manje vernakularan. jednakost spolova temelji su liberalne demokracije koja je na izvjestan način ozbiljenje ideja 8. da parafraziramo Klausewitza. www postaje. Prije smo bili stanovnici teritorija. kako Francuzi (Le Monde Diplomatique) ne bez sjete kažu. Ono što je uz to osobito važno istaknuti jest utjecaj napretka tehnike i tehnologije. empire americain. Globalni rat ideoloških takmaca postao je nevjerojatan jer je tehnička i gospodarska sposobnost suprotstavljenih strana odviše očito ukazivala na izvjesnost istrjebljenja ljudskog roda. reducirajući se u svojoj osnovi na pojedinca koji sve češće živi sâm ili u monoparentalnoj obitelji. provincijski div još krajem 9. Stoga je odabrana strategija iscrpljivanja. Drugim riječima. sa socrealizmom.Predgovor europskih sila potpuno promijenio političku konfiguraciju svijeta. kriterij postojanja nečega.

Predgovor se svijet živi s drugim ljudima. sentimentalnosti i uklanjanje tradicionalne razlike između blizoga i dalekoga. Jer kada bi se suvremeno likovno stvaranje i željelo poslužiti klasičnim likovnim sadržajima to bi po Gadameru bilo kazivanje naizust. ponavljanje već poznatih riječi i izraza a ne traženje riječi za ono što se doista predmnijeva. ili pak deformaciju onog bliskog. konačnu pobjedu svjetskog razgovora istih. . i novi estetski osjećaj? Ne stječe li umjetnost novi rang. Idejni promicatelji tog novog društva uvjeravaju nas da se time suzbijaju nečovječnost i stari povijesni animoziteti. Opraštajući se od mitskih i povijesnih sadržaja prošlog svijeta umjetnost se reducira na svoju čistu bît. sveopćim turizmom prikriva nestanak prijateljstva. pod krinkom borbe za napredak. kako kaže Gadamer. slobodni tijek imaginacije. Ali ta alternativa. nad zajedničkim svijetom različitih ljudi. već je u potrazi za novom mitologijom koja pretpostavlja novi. Prikriva. i stoga radikalno raskida s predmetnošću. a konkretnu ljudsku sućut nadomješta humanitarnim djelovanjem. nego naprosto napuhavanje subjektiviteta i hedonistički užitak mondijalizacije. upravo stoga što više nije sjajni dekor dobro uređene cjeline zbilje? Ne prisiljava li nas razvoj umjetničkog stvaranja u dvadesetom stoljeću da posumnjamo čak i u pojam umjetnosti i umjetničkog djela te im suprotstavimo nove mogućnosti promišljanja? Svaka umjetnost je umjetnost vlastita vremena. Od promatrača se stoga očekuje da prihvati apstrakciju svega prepoznatljivog. Gdje je u svemu ovome umjetnost? Ne nudi li nova beskonačnost svemira i nova društvena stvarnost. Istodobno se apelira na njegovu kooperativnost. kako prigovara Finkielkraut. sve do potpunog odricanja od prepoznavanja predmetnog. s razlikama među ljudima? Informacijske mreže i globalni prometni tokovi danas grade planetarno društvo. No. i ne može se odvojiti od cjeline trenutka u kojem je nastala. je li se u idejnoj sferi odista dogodilo pomirenje s raznovrsnošću ljudskog roda. kojom bi trebao naučiti povlačiti i razaznavati crte smisla oblikovanog djela. Umjetnost se u dvadesetom stoljeću ne ograničava više na samorazumljive sadržaje grčko-židovsko-kršćanske tradicije koji su joj do tada bili okvirom.

Sjetimo se. Snimke prodiru u svakodnevni. posreduju čovjekove želje. osim u odnosu kolizije (B. Povijesne jezgre gradova ipak ostaju očuvane. poput negdašnjih. Temeljna misao na kojoj se zasniva novo promišljanje bîti umjetnosti je kritika pojma djela. disjunkcije. restaurirane poput simbola — elegantnih školjki ispražnjenih od svoga izvornoga ži- .Predgovor Eksperimentalna odvažnost oblikovanja postavlja se apsolutno. kontinuiteta. sâma proizvede. atomizacija kao i slučajno nizanje slika koje nisu ni u kakvom odnosu jedna prema drugoj. gdje umjetnost izlazi iz muzeja i galerija i utapajući se u svijet akcije negira Hegelov nauk da umjetnost ima karakter prošlosti. u današnjim formama akcionizma i antiumjetnosti. a u arhitekturi sekvence. Izgleda da kod umjetnosti. nepostojanih slika: film. te koherentne cjelovitosti zbilje. nije danas riječ o tome da krene u potragu za vlastitim bićem. djelu i njegovoj jedinstvenosti. kao i kod čovjeka (prema Michelu Foucaultu). mi razvijamo novi senzibilitet brzo nestajućih. a pojam same umjetnosti i umjetničkog djela se povlači u produkcijske forme koje čine bespredmetnim čak i govor o autorstvu. vjerovanja (vidjeti u značenju vjerovati). Tschumi). stalno ubrzavajućih sekvenci reprezentacija. stoga su liberalnija. manje fanatična ali i “lažnija” (manje “autentična”). 9. televizija. Danas kada naseljavamo razlomljeni prostor sastavljen od slučajnosti gdje nema više određenosti. jasnih granica između pojmova. čvrstoća i kamen zamijenjeni su rasterima i modularnim sustavima. stremljenja. parcelizacija. privatni i intimni život. patnje. njegovoj auri. Kako primjećuje Barthes: mi živimo prema poopćenom imaginarnom. stoljeće bilo je vrijeme stabilne slike. gdje je energija baš kao i tvar diskontinuirana struktura i. nema znanstvene istine već samo privremenih. ljuskama i opnastim ovojnicama koje predstavljaju superpoziciju svjetla i materijala. dislokacije i dekonstrukcije. kompjutorski generirane slike. video instalacije. kako kaže A. U našim gradovima nema više osi niti antropomorfne simetrije već umjesto toga vlada fragmentacija. kauzalnosti. Puni volumen. već u tome da se izumi. bez ikakvog ograničenja. kontinuiteta. načini. Takozvana razvijena društva danas konzumiraju slike a ne. Einstein. postaju življe od ljudi a javnost privatnog postaje novom društvenom vrijednošću. U doba industrije umjetnosti reproduktibilnost postaje gotovo savršenom.

a turisti neumitno počinju tražiti druge destinacije. niti funkcija formu.Predgovor vog sadržaja. Ali ideolozi turističkog tržišta i neograničenog prometa nekretnina čini se namjerno previđaju da bez ljudi koji stvarno žive. povijest čovjeka promatrati kao povijest stvaranja. pate i raduju se u njima. Na koncu. rasplinutih prijelaza. pohrane i prijenosa informacija — u početku čisto genetičkih. Crkvena zdanja postaju zgrade kina. différance) koju nije moguće pojmovno odrediti. rezova. u 20. mogli govoriti o motilnom čovjeku čije se kretanje uglavnom svodi na pokrete gornjeg dijela tijela i pokoji korak. zatim usmenih pa likovnih i pisanih. Ušli smo u doba neizvjesnosti. ovi živopisni ostaci prošlosti ostaju samo goli simboli u mrtvom krajoliku. stoljeću postaje motoriziran. rade. položen horizontalno umjesto da se uspravno uzdiže). označeno — kako kaže Jacques Derrida — nema više nužne veze sa svojim označiteljem. sekvenci pogodnih za manipulaciju. Ni filozofsko mišljenje nije više utemeljeno na logocentrizmu već otvara poglavlje destrukturalizma u kojem je polazište izvorna razlika (franc. istina je povijesno otvoreno događanje smisla koje se nikakvom metodom ne može dovesti u jedan dovršeni oblik. mogli bi se i upitati što je smisao svog ovoga slučajnog gibanja. a u suvremeno doba i elektroničkih digitalnih? Pitanje ostaje bez odgovora jer. urinali su već odavno postali umjetnička djela (Marcel Duchamp. Ne mijenja se samo prostor već i ljudi koji ga nastanjuju. ukinućem koncepta trajnosti i kolapsom pojma distance kao vremenski značajnog faktora. Virtualizacija zbilje omogućuje njezinu dekonstrukciju na proizvoljne sastavnice i njihovo slobodno kombiniranje primjenom tehnike filmske montaže. skokova itd. kako kaže Virilio. prepuštajući turistima i poslovnim ljudima skupi boravak u osuvremenjenim i nadasve prestižnim povijesnim zdanjima. Prijašnje autohtono pučanstvo uglavnom se iselilo u manje atraktivne dijelove grada. i obratno. uopće. skulptura postaje objekt. . video kadrova. stoljeća bio mobilan. koristeći uglavnom snagu svoga tijela za kretanje. kako materijalnog tako i duhovnog? Smije li se. Forma više ne slijedi funkciju. a danas bi već. Čovjek je još krajem 9. željezničke postaje u muzeje likovnih umjetnosti (Muzej d’Orsey u Parizu). Naša stvarnost. banke se pretvaraju u restauracije. kako kaže Gadamer. postaje sve više svijet proizvoljno manipuliranih sekvenci virtualnih reprezentacija. a i noćni klubovi se pokatkad pretvaraju u crkve.

.

13 1 Koncepcija moderne umjetnosti Koncepcija moderne umjetnosti Uvod 14 Fin de siècle 17 Svjetske izložbe 17 Umjetnički obrt 18 Arts and crafts 18 Nova umjetnost ili secesija 19 Wiener Werkstätte 20 Deutsche Werkbund 22 Poljubac 24 Arhitektura novog stila 28 Simbolizam 32 Münchenski slikarski krug 35 Naivna umjetnost 40 Hlebinska škola naive 41 Art deco 42 .

koju će 960-ih postupno zamijeniti drugačiji svjetonazor i stvaralačka koncepcija. Zbog toga dolazi do izražaja likovna kritika. maštarije. koja posreduje upravo u razumijevanju umjetnosti uz uvijek prisutan problem subjektivnosti i kriterija prosudbe. stoljeća javlja se moderna umjetnost. iako postoji mišljenje da moderna umjetnost opstaje i do današnjih dana kao neomoderna. oblika. a da se međusobno ne isključuju. također doktrina. ono ima oblik vlaknastih svežnjeva. “Umjetničko stvaranje je fizički čin koji materijalizira misao. Moderni pokret u umjetnosti namjerno prekida s tradicijom koristeći se novim izražajnim formama i iskazujući interes za novìne: — nove vrste boja i neumjetničke materijale — apstrakciju umjesto realizma — odbacivanje prirodnog kolorita — poimanje linije. ideje.14 Koncepcija moderne umjetnosti Uvod “Umjetnost je od pamtivijeka sredstvo za kojim čovjek poseže ne bi li prevladao svoju sudbinu smrtnika. boje i procesa kao glavnog i samodostatnog sadržaja djela — očekivanje od publike da aktivno sudjeluje u dogradnji djela vlastitom interpretacijom. umjetnikovim objašnjenjem djela i svoje namjere — što nam je zapravo želio reći svojom umjetnošću. tj. raznih pokreta ili -izama (stampedo “izama”).” (grupa Cobra) “Treba se baviti nepoznatim da bi se došlo do nečega novog. Na prijelazu 9. sustava ili teorija koje označavaju neki umjetnički pokret ili stil. pomnim promatranjem nadopunjenim dodatnim informacijama o koncepciji djela. Umjetnici moderne žele u svojim radovima izražavati vlastite osjećaje. snove.” (Catherine Millet) Dvadeseto stoljeće je doba “razlistavanja neobuzdane različitosti”. Netko je rekao da je pokušati razumjeti modernu umjetnost isto kao i slijediti zaplet radnje u zdjeli juhe s tjesteninom u obliku slova.” (pjesnik Rimbaud) . i 20. a svako vlakno može biti jedan stil ili pravac u umjetnosti koji mogu supostojati. umjesto da reproduciraju vidljivi svijet. Prema Kublerovoj teoriji protoka vremena.

Salon dekorativnih umjetnika (Salon des Artistes Décorateurs). Odnosno. što je u doba fotografije i kinematografije postalo suvišno: ti su mediji prirodu oponašali puno vjernije. primjerice. utemeljen je Hrvatski proljetni salon kao likovna manifestacija bez jedinstvene ideje i estetske osnove. 896. održan je prvi Jesenski salon (Salon d’Automne) u Parizu i potom 904. nezavisni umjetnici nalaze načine da se organiziraju u težnji za totalnom transformacijom umjetnosti. 903. Impresionizam i potom neoimpresionizam nameću pitanje treba li se umjetnost i dalje pokoravati ustaljenim modelima servilnog oponašanja prirode. osnovana je Škola za umjetnost i obrt — kao Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt. osnovano Društvo hrvatskih umjetnika. stoljeća morala je pronaći novu ulogu za sebe kada se odrekla prijašnjih funkcija odražavanja stvarnosti ili narativne (pripovjedačke/didaktične). godišnja manifestacija koja se i danas održava posvećena naizmjenično likovnoj umjetnosti. paljenje zastave monarhije na Trgu bana Jelačića u povodu otvorenja hnk. kao i na potpuno suprotnom. a i sama fotografija je od dokumenta postala umjetničkom i estetskom formom.– 928. mijenja naziv u Proljetni salon. primijenjenoj umjetnosti te arhitekturi. no i u tom slučaju moramo upoznati njezina pravila jer likovni je jezik konvencija: “Svaka igra zasniva se na pravilima i što su pravila stroža. osnovan Hrvatski salon. fotografija je donekle oslobodila umjetnost od uloge oponašanja stvarnosti otvorivši joj tako polje apstrakcije. 99. Već 880. Milenijska izložba u Budimpešti: nastup Vlahe Bukovca. Dolazi do “otvorenog pojma umjetnosti” (termin Wernera Hoffmanna). Neki umjetnost smatraju igrom. Umjetnost 20. “primitivnoj” umjetnosti. 897. 907. 96. tzv. novim tehnikama i izumima toga vremena. igra je bolja” (prema češko-francuskom piscu Miroslavu Kunderi). Koncepcija moderne umjetnosti . utemeljen je Zagrebački salon. 965. Za hrvatsku su umjetnost važni ovi događaji: 895. i nadstrešnica za bicikl može biti arhitektonsko djelo i kao takva dobiti “društveni pristanak”. bez oštrih granica — tako. promocija Zagrebačke šarene škole. 898.– 99.15 Sve do Prvoga svjetskog rata javlja se snažna tenzija između onih koji se pokoravaju diktatima starih akademizama i onih koji otvaraju nova kreativna područja zasnovana na eksperimentu.

prema vašem mišljenju. apstraktna. Gamulin). Svatko ili gotovo svatko zna da riječ. osjećaj vlage i tmurnosti? Umjetnost 20. Uhom primamo mišljenje nekih drugih ljudi. Steiner traži najjednostavniji izraz crtanja. Oko traži od nas da stvorimo vlastito mišljenje. . “Osjeća se težina atmosfere koja je morala poput vlage tištiti dogorjela pluća umjetnikova.16 Koncepcija moderne umjetnosti Milan Steiner: Kiša. ekonomičnost sredstava: “nekoliko sivih mrlja. upravo onaj isti kojemu je dovoljno da zna razlikovati slona od kišobrana. prodire njezin ledeni hlad u tijelo…” (G. a slici ili kipu namećemo ograničenu i nedostojnu zadaću veličanja tog osjećanja. dva-tri zelenkasta naglaska i jedna žućkasta točka — ali ipak kiša. Gusta je ta vlaga. prikazuje ova slika: činjenice prikazanoga urbanog prostora ili atmosferu. neograničenu slobodu. uvijek jednako velik napor i da je u kiparstvu. “Likovne su umjetnosti od svih umjetnosti najmanje shvaćene i najteže shvatljive. točka ravnoteže između subjekta i objekta osobito nestabilna” (Élie Faure). I zato mi ne vjerujemo u odgoj vidom i rado nagonski uzmičemo pred tim odgojem jer on traži od nas osobni napor kojemu mnogi od nas nisu dorasli. Što. Spremno priznajemo da je za razumijevanje matematike i glazbe potrebna prethodna izobrazba jer se one izražavaju simboličnim znakovima koji su utvrđeni dogovorom i koji pružaju mogućnost bezbrojnih kombinacija. lijepi se i za haljine i za dušu. Svatko ili gotovo svatko misli da je slika sam predmet i zadovoljan je ako se predmet na slici može prepoznati. Nitko ili gotovo nitko i ne sluti da neprekidna kontrola likovnog svijeta s pomoću stvarnog svijeta zahtijeva neprekinut. i to kakva kiša”. stoljeća je: ekspresivna. maštovita. a još više u slikarstvu. Slijedeći zasade impresionizma. Tada se slijepo prepuštamo nekontroliranom osjećaju. samo neizravno predstavljaju predmet i to daje pjesniku. a to ne zahtijeva gotovo nikakav osobni napor. što ga može izraziti i najpovršniji simbolizam. 1918. a pogotovo glazbeniku. a još više zvuk. No dovoljno je da umijemo razlikovati slona od kišobrana i već smo uvjereni da je odgoj oka završen.

1851. u 20. u Londonu u arhetipskoj Kristalnoj palači Josepha Paxtona. također kao uzdizanje konzumerizma i trgovine na razinu poželjne vrijednosti. No zbog staklene kutije dolazi do problema akumulacije sunčane topline tj. paviljonskoj metalnoj konstrukciji sa staklenim zidovima (to je “najveći staklenik koji je ikada sagrađen”) koja je snažno utjecala na razvoj arhitekture.u. st. termin koji označava prijelaz iz 9. a sama izložba utjecala je na razvoj dizajna i primijenjene umjetnosti.). efekta staklenika.17 Manifestni radovi suvremenoga hrvatskog umjetnika Gorana Trbuljaka iz ranih 970-ih ključni su za razumijevanje umjetnosti 20.) . stoljeća: “Umjetnik je onaj kome drugi za to daju priliku”.) i nacizma (Albert Speer gradi Parlament. za Svjetsku izložbu u Parizu (i sljedećih 40 godina ostaje najviša zgrada na svijetu). kao reakcija na klasicističke forme fašizma (u isto doba Mussolini gradi novu grandioznu četvrt Rima e. Jedinstvo inženjerskog umijeća i umjetnosti postiže se Eiffelovim tornjem sagrađenim 889. Svjetske izložbe važnije su kao kulturni nego politički događaj. Koncepcija moderne umjetnosti Fin de siècle Svjetske izložbe Prva svjetska izložba održana je 85. kraj stoljeća.r. Joseph Paxton: Kristalna palača. probija široke avenije Berlina i organizira grandiozne parade u čast Führeru). (franc. Pokret moderne arhitekture postaje široko prihvaćen upravo na svjetskim izložbama u Parizu (937. koji ne smiju biti teži od tone radi lakše prenosivosti. “Činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što će na toj izložbi biti prikazano” (neke su od napisanih izjava koje umjetnik izlaže na izložbi). Staklena palača je prvi objekt napravljen serijskom proizvodnjom i montažom dijelova. Picasso u španjolskom paviljonu izlaže Guernicu) i u New Yorku (939.

William Morris: Detalj tapeta s uzorkom cvijeta bedrinica. Omiljeni je motiv paunova pera (dame toga doba njime kite šešire). zidnim tapetama koje su tada bile u modi. u skladu s “istinom materijala”. često imitiran i interpretiran. Vijugava linija potpuno novog ornamenta. Mandarin je vrsta favrilla s uzorkom lotosova cvijeta. a ne služiti mu. (engl. bronca i staklo spajano olovom. favrille (od lat.–905. koji ne teži iluzionizmu i prvi put nakon rokokoa ne nastaje imitiranjem motiva iz prošlosti. koja nije izraz inspiracije. Dok je stil Arts and craftsa ornamentom blizak secesiji (linearnost i priroda kao jedini izvor inspiracije). Ideja “društvene odgovornosti umjetnika”: arhitekturu i namještaj treba projektirati u skladu s prirodom materijala i proizvodnog procesa. cvijeća ili ptica na tepisima. . oblikovanjem namještaja blizak je pokretima zasnovanim na geometriji 920-ih. Louis Comfort Tiffany: Mandarin lampa (Lotosov cvijet). Jasan i čist crtež zasnovan je na ozbiljnoj studiji procesa rasta u prirodi. koristiti se njime poput alata.18 Koncepcija moderne umjetnosti Umjetnički obrt Arts and crafts Pokret Arts and crafts nastaje kao reakcija na dehumanizirajući učinak industrijalizacije. faber — obrtnik). tkanini. 1900. a umjetnik oblikuje “obične” predmete poput stolice. patentirao tzv. 1876. Za Morrisa kuća običnog čovjeka postaje idejni zadatak arhitekta. Britanija.–90. umjetnosti i obrti) 880. stoljeća zanimljivo dvosmislenih šara pri vrhu pera (u obliku očiju koje trebaju otjerati predatore). sinonim za ljepotu i hedonizam kraja 9.– 1905. Plošni uzorci s motivom voća. “kvalitetnog rada” čovjeka koji se raduje zbog onog što radi. Emile Gallé i Rene Lalique su još neki od poznatih proizvođača stakla novog doba. 900. Želi se vratiti dignitet ručnog rada i obrtničkih tehnika. SAD. ručno proizvedeno staklo površine koja se prelijeva u duginim bojama. motiva krajnje reduciranog tako da izgleda apstraktno. kao da nije napravljen prema predlošku iz prirode. Pritom on mora biti “gospodar stroja”. Američki proizvođač stakla Tiffany je 1880. nastalih izlaganjem zagrijanog stakla metalnom dimu i oksidu. već visokog obrta. Favrille je postao sinonim za secesijsku dekoraciju.

međutim. kao i njihovi austrijski kolege. koja može predstavljati i lišće. Češka. st. Arhitekt Louis Sullivan tvrdi da je ukras luksuz. mladost. osnovan je berlinski Jungendstil. zavojite vriježaste konture i biljne arabeske. Engleska (slikari i grafičari). Stile Floreale ili Liberty. stoljeća. nastaje u različitim krajevima Europe. odvajanja (lat. Godine 897. predstavnici su: Max Liebermann. no za razliku od prethodnih pokreta isključuje svaku mogućnost imitiranja pravaca iz prošlosti. Karakteristična linija novog stila je nemirna. flowing line (krivulje. folklora. Francuska.) Novi stil je bio izrazito internacionalni stil. zagrebačko se Društvo hrvatskih umjetnika odijelilo ili “razdružilo” (“secesioniralo”) od hrvatskog Društva umjetnosti. pojavljuje svugdje — na slikama. 18. bajki…). Sezessionstil. secesija je vrsta neoromantizma jer je sklona eklekticizmu (“posuđivanju” iz drugih kulturnih tradicija. cvijeće i posebno omiljeni motiv — vinovu lozu. jer se sam predmet uobličava kao ornament. tzv. koji iz nadstrukture postaje strukturom… Oscar Wilde napominje da su strojni proizvodi lijepi samo ako nisu ukrašavani. Secesija u smislu odcjepljenja. Vrlo. katkad pretjerano dekorativan stil ornamenata izvedenih iz prirodnih oblika (najčešće vegetativni — tzv. style nouille (nouille — knedl). prošlosti. Koncepcija moderne umjetnosti Secesija je prvi pravi internacionalni pokret. stoljeća) smatrao da je poezija arhitekture sva u ornamentu jer samo bez funkcije korisnosti može nastati duhovna vrijednost. Godine 889. a ne potreba ljudskog duha. Godine 897.19 Nova umjetnost ili secesija “Radije bih gledao portret psa kojega poznajem nego alegorijske slike. Odnosno. i 20. Italija. Lovis Corinth. u sebi sjedinjujući umjetnost i industrijsko oblikovanje. Antonio Gaudí. U povijesnom razvoju novog stila. pod različitim nazivima koji prizivaju pojmove sloboda. Ta se linija. Španjolska (arhitekt). Progres: više = bolje? . osnovana je bečka secesija. poslije se pridružuje Max Pechstein. secessio) Predstavnici: Alfons Mucha. Godine 892. odmah ima 9 članova s Gustavom Klimtom na čelu. otprilike u isto vrijeme. Aubrey Beardsley. Ornamentika secesije zasniva se na dodavanju hedonističkog elementa nekom korisnom predmetu: već je Ruskin (teoretičar umjetnosti na prijelazu 9. i 20. vodi ga Max Liebermann. naglašava se individualnost prema uzoru na romantizam. vrtložaste linije…). novost: Jungendstil (“mladi stil”). Hrvatska preuzima naziv “secesija” jer se u to doba nalazi u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Franz von Stuck. na prijelazu 9. biomorfni ornament). Austrija. osnovan je Jungendstil u Münchenu.” (engleski leksikograf Samuel Johnson. Dok pokret Arts and crafts slijedi socijalne ciljeve. ornament gubi na značenju kao dodatak funkcionalno oblikovanom predmetu. novi je stil zasnovan na ideji “umjetnost radi umjetnosti”. Njemačka.

nova umjetnost) — po kojemu je stil dobio ime u Francuskoj (glasoviti Bing iz romana Alan Ford). nije mogao odgovoriti zahtjevima masovne proizvodnje. Evolucija primjene željeza: lijevano – kovano – čelik. arhitekti ne oblikuju samo građevine nego i opremu interijera. Wiener Werkstätte Wiener Werkstätte je osnovan kao ceh obrtnika (osnivači su Josef Hoffmann i Koloman Moser). imali su reduciran. u ilustracijama i opremi knjiga. ulazak prirode i prirodnih motiva i materijala u čovjekovu svakodnevicu). služi izgradnji mostova.– 933. pa čak i kandelabre — urbani namještaj). Novi stil je pokušaj pomirenja umjetnosti i industrije. senzibilna krivulja. Gesamtkunstwerk je ideja totalnog umjetničkog djela koje zadire i u najmanje detalje svakodnevnog života (npr. uglat oblik. Primjenjuje se na fasadama. umjetničkom obrtu: “izdužena. Visokom obrtničkom kvalitetom i socijalnim programima poput gradnje radničkih četvrti i humanizacije urbanog života secesija prije svega zagovara povratak k prirodi (i obrnuto. koja glatko i nepravilno prekriva sve plohe” (Nikolaus Pevsner). bečka radionica) 903. prašnike cvijeta. čas na ticalo nekog kukca. Metalni predmeti. ručno proizvedeni. i namještaj. tipični uglati. koja podsjeća čas na stabljiku ljiljana. Wiener Werkstätte je odgovor na industrijalizaciju i modernu tehnologiju. no s obzirom na to da je to primarno umjetnički pokret. (njem. a gdjekada na plamen koji suklja uvis… valovita krivulja. . anorganski oblici omekšali su miješanjem s organskim. od koje se zapadna civilizacija otuđila prolazeći kroz industrijsku revoluciju: “priroda je velika knjiga u kojoj tražimo inspiraciju” (Hector Guimard. a oko 95. Teži se cjelovitoj umjetnini prema ideji Gesamtkunstwerka. tržnica i željezničkih postaja.20 Koncepcija moderne umjetnosti arhitekturi. francuski arhitekt art nouveaua prema kojemu se taj stil u Francuskoj još naziva i stilom “Guimard”). Victor Horta dalje razvija organske forme stila korištenjem kovanog željeza kojim je oblikovao i pročelje pariškog dućana Samuela Binga pod nazivom L’Art Nouveau (franc. biljnim motivima.

osjećaj da zidovi nisu čvrste. Bruxelles. pune konstrukcije. Tektonsko je nešto čvrsto. Belgija. linearni element su metalni spojni šavovi mramornih ploča kojima je obložena fasada. Atektonska konstrukcija — što podrazumijeva negiranje strukture i mase zgrade. monumentalno. Izrazito atektonski.21 Koncepcija moderne umjetnosti Josef Hoffmann: palača Stocklet. masivno.– 1910. 1906. Obrnuto značenje ima atribut atektonsko. stabilno — poput geološke formacije. nego da se sastoje od velikih ploča tankog materijala. .

. moda) — distorzija (iščašenje. Godine 894. Turbinenfabrik). zbog čega je stekao nadimak “laboratorij modernizma”. Peter Behrens: Tvornica turbina AEG. Njemačka. svojevrstan je hram njemačke proizvodne moći. Novine koje uvodi novi stil (secesija) u umjetnosti i dizajnu (pokućstvo. njemačko udruženje) osnovano 907. U njegovu oblikovanju interijera frizerskog salona Fabym u Berlinu 90. U njegovu uredu radili su Walter Gropius. Logotip tvrtke istaknut je na zabatu koji oblikom podsjeća na završetak tradicionalnoga seljačkog hangara. izvijanje) formi biljaka i ljudi u dekorativne svrhe — geometrijski raspored tipografije — uglatost novih oblika namještaja prema uzoru na Japan — naglasak na linearnom u arhitekturi. Tvornica turbina (njem. To je prvi potpuno integrirani korporativni identitet neke tvrtke. kamen u uglovima služi naglašavanju težine i snage čvrsto poduprte građevine. 1908. a sredstva kojima se postiže su revolucionarna. — ostavljene su vidljive vodovodne cijevi i plinski (njem. fasada je načinjena od čelika i armiranog betona koji je sakriven opekom slaganom u rustikalni uzorak — jasno je vidljiv čelični okvir. tipografija. arhitekt Henry van der Velde predlaže ornament kao integralni dio arhitekture./09. Behrens je bio osnivački član secesije u Münchenu i osnivač Deutsche Werkbunda.22 Koncepcija moderne umjetnosti Deutsche Werkbund Tipiziranje proizvoda i arhitekture.” No dok je cilj ornamentalnosti Jungendstila sam ornament — kod Van der Veldea služi naglašavanju funkcije predmeta. Berlin. propisivanje ukusa koji bi vrijedio za sve u suprotnosti je s idejom i zagovaranjem individualnosti umjetnika. u jedinstvu svih umjetničkih medija: “Ljepota je oružje. radi simbolike isticanja zajedništva radnika i poljoprivrednika. Mies van der Rohe i Le Corbusier. građevina oblika klasičnog hrama napravljena je suvremenom tehnologijom od čelika i stakla.

” (Walter Gropius) Koncepcija moderne umjetnosti i električni kabeli.– 977. Njemačka. Alfeld an der Leine. stoljeća Rikard Benčić preuređuje u novi Muzej moderne i suvremene umjetnosti prema projektu Saše Randića i Idisa Turata. Naglašena je prozirnost i lebdeći. jer je postala prekratka za suvremene kompozicije vlakova. svaku umjetnost poimajući kao “građenje”. “Zidovi imaju ulogu ekrana koji pružaju zaštitu od kiše. standardizaciji i masovnoj izgradnji malih stambenih kuća./11.). rješenje primijenjeno na centru Pompidou u Parizu 97. koje se onda mogu ugraditi u više proizvoda. 1910. . Godine 909. U Zagrebu je stara kožara preuređena u Gliptoteku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Elektrana Battersea. prividno bez ikakvog potpornja. preuređena je u novu Galeriju moderne umjetnosti Tate (učinili su to Švicarci Herzog i De Meuron 995. Troetažna gradnja s čeličnom konstrukcijom i nenosivom staklenom ovješenom fasadom (zid kao zavjesa). zalaže se za standardizaciju komponenti. Osobito su dobro riješeni uglovi zgrade.– 99. uz maksimalno iskorištenje postojeće strukture. željeznička postaja Orsay u Parizu preuređena je u muzej umjetnosti 9 stoljeća. a u Rijeci se napuštena tvornica duhana iz 9. Stara industrijska i komunalna arhitektura učestalo se prenamjenjuje u muzejske prostore i kulturne centre — npr. poglavlje). vrućine i buke.23 Walter Gropius i Adolf Meyer: Tvornica cipela Fagus. Peter Behrens. zbog neprimjerenosti takvog onečišćivačkog sadržaja u širem središtu Londona. bestežinski efekt zidova. što poslije postaje osnovna ideja Bauhausa. Walter Gropius će izdati memorandum o tipiziranju. član udruženja. (vidi 8.

1907. na ženskom liku su zaobljene linije i krugovi. Alegorijska scena. bez suvišne dekorativne obrade površine kamena. primevalizma (engl. Odjeća likova je iznimno dekorativna. Različitost muške i ženske naravi prikazana je razlikom u dekoraciji odjeće: muški lik nosi odjeću smirenih.24 Koncepcija moderne umjetnosti Poljubac “Umjetnost je. stoljeća i ekspresionizam 20. Prostor samo kruži i obavija volumen. Figure naslikane plošno. Njegov rad povezuje simbolizam kasnog 19. Primjer tzv. “Stari stilovi pozadina su na koju slikar projicira sliku modernog čovjeka” (G. a pozadina prizora je zlatna pod utjecajem bizantskih mozaika i srednjovjekovnog slikarstva (sve do kasne gotike nebo je prikazivano u simboličnoj zlatnoj boji. monolitna masa je volumen posve ispunjen materijom. 1907. Giotto je prvi naslikao plavo nebo. Constantin Brancusi: Poljubac. primitivan). Gamulin). “potpunog” čovjeka). strahovito nekorisna i strahovito važna. Monolit. Klimt je naslikao mural s temom Beethovenove 9. Strastveni poljubac muškog i ženskog lika simbolički isklesanih iz jednog — monolitnog komada kamena (dva spola kao dvije polovice cjeline. a volumen ne prodire u prostor. osim modeliranih glava i ruku. stoljeća. zatvoren. ravnih linija zatvorenih u pravokutnike. prostor je istisnut iz volumena. a oslikao je i svod riječkog HNK. kao i ljubav./08. Statičan je odnos volumena i prostora: prostor ne prodire u volumen. kakvim ga vidimo i u naravi): eklekticizam. Jaje. primeval — iskonski.” (Faure) Gustav Klimt: Poljubac. Par se ljubi na livadi punoj cvijeća. Stilizirani i geometrizirani likovi. simfonije u bečkoj kući secesije. kamen ili krumpir primjeri su apsolutne mase u prirodi. . Oblik je zbijen.

iako je figurativan. možemo očitati i kao ornament. Naknadno je Rodin skulpturu namijenio za Vrata pakla (vidi: simbolizam). po vašem mišljenju? Koncepcija moderne umjetnosti René Magritte: Ljubavnici. samo je treba osloboditi “viška”. načinjena prema Michelangelovoj ideji da je skulptura sastavni dio kamena. Zašto. poglavlje. kako se mogu povezati te nesrodne teme. nadrealizam)? Peter Behrens: Poljubac. 1928. Objasnite zašto ovaj prizor. 1900. . Usporedite ovu grafiku u obojenom drvorezu s prethodnim djelima iste tematike. Mramorna skulptura nastala na kraju razdoblja romantizma. Što je neobično na ovoj nadrealističkoj slici (vidi: 4. Odredite kompozicijsko načelo (simetrija).25 Auguste Rodin: Poljubac. 1886.

geometrijsko-dekorativni. Rutina prikazivanja motiva. Zadržana su sva obilježja hrvatske secesije. valovita linija. Japanci su osnovali prvi fun club na svijetu. kao idealizirane vizije ženstvenosti. Tehnika litografije u boji — grafika je omiljena tehnika secesije: bakropis. izrazita stilizacija. nacionalno-romantični). tzv. neutralne. 1894. Usporedite Krizmanov i Muchin plakat — koje su njihove zajedničke osobine? Alfons Mucha: Gismonda. prema tipološkom određenju (ornament. udrugu Muchinih obožavatelja. ekscentrična francuska kazališna glumica koja je navodno spavala u lijesu. crtež. krpica) je pisana. drvorez… Kazališni plakat — umjetnost u službi dizajna.26 Koncepcija moderne umjetnosti Tomislav Krizman: Plakat za koncert Tkalčić-Gruss. Godine 1901. Likovno-tematski elementi redovito su stilizirani. boje puti. lavirani tuš. uvođenje folklornih motiva. Pozadina slike je ukrašena biljnim motivima. Plakat (od riječi plak — mrlja. 1915. public art. Plakat možemo smatrati umjetnošću u javnom prostoru. grafički umnožena obavijest nalijepljena ili izvješena na javnim mjestima. . Boje su blijede. Mucha slika putene žene s viktorijanskim figurama ukrašenim cvijećem. odnosno reducirani na bitno. litografija. Njegov najpoznatiji model (Mucha se proslavio kazališnim plakatima u tehnici litografije u boji) je Sarah Bernhardt. crtana. prvi Muchin plakat za Sarah Bernhardt. Zagreb. a u primjeni boja teži se za što jačim kolorističkim efektom radi privlačenja pozornosti. stilizirani cvjetni motivi) i stilu (biomorfni.

68. Usporedite model i lijevanu skulpturu s obzirom na svojstva materijala. Iza metalnih šipki (koje podsjećaju na bar kod dućanskih cijena) hladnjaka nalazi se savršen mehanizam stroja. Sam hladnjak formom podsjeća na pročelje antičkog hrama. 1933. nalazi se na hladnjaku automobila Rolls-Royce. Skulptura u službi dizajna korporativnog identiteta. . načinjena od krivulja nejasnih obrisa. Iako se radi o predmetu u funkciji logotipa (dizajna).27 Koncepcija moderne umjetnosti Sir Charles Sykes: Duh ekstaze (Srebrna dama). Figurica izvijenih oblika od kromirane bronce. napravljen je kao skulptura malog formata. brzina? Usporedite skulpturicu s djelima na str. motor koji je simbol najvišega tehničkog dostignuća i poslovične pouzdanosti. Na koji je način predočen pokret.

a kamen tako da prihvaća željezo i staklo. gdje su meso i mišić organski vezani uz kost. 1897. prema idealu ornamenta organskih motiva obrubljenih širokim.– 1900. možete li “prevesti” te pojmove u jezik arhitekture? . SAD. Željezna konstrukcija (novo).– 1904.” (L. Sullivan) Victor Horta: Maison du peuple (zgrada za Belgijsku radničku socijalističku stranku). Građevina je analogna ljudskom tijelu. Belgija. Chicago. Bruxelles. Spletovi vlati trave i izrezuckanog lišća. a ne kamuflirane. Istinitost arhitekture znači uporabu materijala u skladu s njihovim kakvoćama. pročelje je klasično (staro). Protumačite tu ideju. “Tekući” (uklesan ili izbočen) ornament u suprotnosti je s jednostavnosti osnovnih kubičnih linija zgrade. 1899. linearne izražajnosti arhitektonskih elemenata. vidljiva je njezina željezna konstrukcija). Sullivan: Robna kuća Carson-Pirie-Scott. tako da su konstruktivne metode očite. Oplata od opeke oblikovana je tako da prihvaća kamen. Prva zgrada napravljena prema načelu teoretičara arhitekture Viollet-le-Duca koji se zalaže za istinitost arhitekture.28 Koncepcija moderne umjetnosti Arhitektura novog stila “Oblik proizlazi iz funkcije. teškim linijama. Arhitektonski stil mora biti proizvod tla (lokalni materijali) i vremena u kojemu nastaje (inače je kič). Louis H. Arhitektura otvorene konstrukcije (tj.

Najtipičnija zgrada secesije: ravne. aksijalnost i simetrija arhitektonskih elemenata. Dominira motiv lovora. Dekorativni motiv glava meduza i sova simbolizira mudrost. lebdi na četiri kratka stupa. Iznad ulaza je pozlaćeni natpis: “Državi njezina umjetnost. 1897.29 Koncepcija moderne umjetnosti Josef Hoffmann. masivni. . Kupola je šuplja. plošne mase strogih formi. Beč. zidovi su puni. Austrija. Josef Maria Olbrich (prema Klimtovim nacrtima): Kuća bečke secesije. s “krunom” od lovorova lišća u pozlaćenoj bronci (Bečani su kupoli nadjenuli nadimak “glavica kupusa”)./98. umjetnosti njezina sloboda”. atribut boga nadahnuća Apolona.

Ostvarivanje magijske. Smatrate li je prekićenom za svoju “banalnu” svrhu ili bi željeli da su i danas utilitarni objekti tako dekorativni? . Austrija. Usporedite ovu zgradu s Olbrichovom. Ritmičko ponavljanje identičnog ili variranog uzorka.30 Koncepcija moderne umjetnosti Henry van der Velde razlikuje ornamentaciju (nije fizički poveza. što stvara obrazac. Beč. skog. Pretjeranu dekorativnost kakvu promiče secesija Adolf Loos će poslije kritički nazvati “delirijem ornamenta” (“dekorativna bolest” prema Walteru Craneu). biljnog ili tipografskog uzorka. životinjskog. Otto Wagner: Ulaz u postaju metroa na Karlsplatzu. Za razliku od secesije koja je osobni stil umjetnika. racionalizam koji dolazi nakon nje zagovara kolektivitet i međunarodnu suradnju na zajedničkim projektima. Obje su secesijske — opišite ornament. simbolične i dekorativne funkcije. 1898.Obilježja ornamenta Postojanje elementarnoga geometrijna s objektom) i ornament (ugrađen je u objekt).

.– 1913. pronađite na njoj secesijske elemente. Usporedite dva predstavljena Wagnerova djela. Opišite građevinu.31 Otto Wagner: Poštanska štedionica. Zgrada se doima kao simbolični “trezor” znanja. Vrhunac stila na europskoj razini. Varijacija osnovnog motiva kocke. Veliki stakleni foaje koji se proteže cijelom visinom zgrade omogućuje prirodnu rasvjetu u čitaonicama. raspala za 14 godina). međutim. ukrasa i opreme. Strukture ulaze jedna u drugu. simbola mudrosti. sa staklenim stijenkama umjesto zidanih zidova. Opišite tu zgradu (vidite je uživo ili na fotografiji). kakav na drugoj? Od kojih su materijala sagrađene? Kakav je status ornamenta na jednoj. Austrija. ima li ga na drugoj? Kakav je odnos strukture i ornamenta na secesijskoj knjižnici? U kojoj mislite da je ugodnije čitati? 3. zatvorenih i otvorenih formi prozirnim i neprozirnim zidovima. 1.) na uglu Jurišićeve ulice i Trga bana Jelačića u Zagrebu. Davor Mance. ulaštenim pločama od bijelog mramora. Koncepcija moderne umjetnosti Rudolf Lubinski: Nacionalna i sveučilišna biblioteka (danas Državni arhiv). uz uvijek isto postavljanje pitanja — treba li bijeli zid uistinu naslikati bijelim? Pokušajte odgovoriti na ta pitanja. Marijan Hržić.– 1995. U povijesti umjetnosti bijeli zid se prikazuje na razne načine. Jedinstvo arhitekture. Ploče su na fasadu učvršćene aluminijskim zakovicama. Koje je starije? Postoji li kakva promjena u načinu oblikovanja prve i druge zgrade? Kakvi se elementi nalaze na pročelju jedne. glatkim. Peter Behrens je autor redizajna pročelja poslovno-stambene zgrade Stern (1929. 4. Zgrada za birokratski aparat države koja je trebala vječno trajati (AustroUgarska Monarhija se. a kakvi druge? Koja je modernija prema vašemu mišljenju? Zašto? 2. Velimir Neidhardt: Nacionalna i sveučilišna knjižnica. To je golema metalna kutija čija je opna obložena tankim. Zagreb. Zvonimir Krznarić. 1911. Beč. čime je omogućena prirodna rasvjeta i dojam prozračnosti tog prostora za klijente. Velika središnja dvorana sa šalterima ima stakleni svod. Zagreb. Pronađite primjere iz različitih razdoblja. 1978. Ornament u obliku sove. 1904. Usporedite dvije zagrebačke knjižnice — kakav je tretman zidne mase i površine na jednoj.

Pojavljuje se kao jezik u impresionizmu.32 Koncepcija moderne umjetnosti Simbolizam Prema Carlu Jungu. 1880. postimpresionizmu i secesiji. simboli proistječu iz kolektivnog nesvjesnoga. umjetnost alegorija. od polovice 9. nevidljive realnosti. Simbolična metafora. ono što oko vidi nije samo to već i nešto drugo. Simbolizam je suprotan empirizmu: to je vjerovanje da je vidljiva priroda simbol druge. . Auguste Rodin: Vrata pakla. a simbolika vrata Danteovom Božanskom komedijom. Mislilac je inspiriran Danteovim likom. To je “literalna umjetnost”.– 1917. stoljeća pa do Prvoga svjetskog rata. Modeliranje formi svjetlom i sjenom. meka “tekuća” morfologija.

1914. Kip koji je ujedno arhitektura — u glavi Slobode je vidikovac i restoran. Slika prikazuje pejsaž iz okolice Venecije. prikaz opće tišine. New York. Čovjek i pejsaž su neraskidivo povezani: pejsaž je “pozornica na kojoj čovjek živi. točkicama i crticama. SAD./07. promjene na predmetu izazvane svjetlom: slika je monokromna (tj. predmeti i likovi su stilizirani. žalosno. reducirane kromatike) površina obojena točkama.. zraka i duše” (A. Njegovo more je uvijek tužno. otok Bedloe. Umjesto motiva. Frederic-Auguste Bartholdi: Kip slobode. Pejsaž kao simbol. Vidović je “najbolji hrvatski slikar vode. Kompozicija slike je izvedena jasno vidljivim potezima kista. G. kada bi u ruci držala vagu umjesto baklje. Matoš)..” Emanuel Vidović: Angelus. plošne strukture. Skulptura je poklon francuskog naroda SAD-u na prvu godišnjicu Deklaracije o nezavisnosti. G. 1906. Neodredivo je razdoblje prikazano na slici i “prošlosti i sadašnjosti”. dojma napuštenosti i tuge. do kojeg vozi lift. i zatim nestaje. kao medij melankolije. opisivanje ugođaja. Stiliziran i pojednostavnjen. . odnosno “štimunga” sumraka (krepuskularizam — slikarstvo zalaska sunca). Tehnika slikanja izvedena je iz impresionizma. Slikar-pjesnik. 1886.33 Koncepcija moderne umjetnosti Emanuel Vidović: Chioggia. beznadnoj atmosferi koja ih obavija. Kao Michelangelova.– 1918. Sve kod njega diše. nepomiješanim bojama. Voda je tiha i djelomično već u sutonskoj sjeni. sagledali bismo je kao alegoriju pravde. Antropomorfni prikaz ideje! Kip od bakra na čeličnom kosturu koji je projektirao A. od rođenja do smrti. s ribarskim kućicama i razapetim jedrima u pozadini. Eiffel. nebo je zarumenjeno suncem na zalazu. i njegova je radost melankolija. sve je puno pare. u čistim. Monumentalni ženski lik kao metafora svjetla — svjetionika. glavna tema slike je svjetlo. Likovi na Vidovićevim slikama uvijek djeluju izgubljeno u hladnoj. kao prijenos ideje u sliku. radi i pati.

Bukovac je primjer umjetnika čiji je umjetnički razvoj zagušen malom sredinom. reljefnome namazu boje (tzv. nego alegorijske scene. Slika je prikaz ne stvarne. u vezi sa simboličnim značenjem stare hrvatske književnosti koja aktivno sudjeluje u formiranju nacionalne svijesti u doba preporoda. neoimpresionizam. 1907. . secesija. impasto).34 Koncepcija moderne umjetnosti Vlaho Bukovac: Gundulićev san. Posljednje 24 godine provodi u Pragu podržavajući ideju panslavenizma. Odrednice: simbolizam. Široke mrlje boja koje se difuzno usitnjavaju prema pozadini nanesene su u debelom. Umjetnost secesije je kod nas prisvojila oznake nacionalnog izraza — služi nam da se prisjećamo herojske prošlosti i pomaže nam u gradnji nacionalnog identiteta.. glorifikacije Ilirskog preporodnog pokreta. slobodan potez kistom (eksplozivni duktus ili potez kista koji odaje slikarov rukopis i izraz je njegova i temperamenta i stila). Za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. pokret koji prati dominantan Bukovčev stil: otvorena paleta na način plenearizma (ponovite slikarstvo impresionizma). čija gradnja započinje u lipnju 1895. Formalna obilježja djela tipična su za slikarstvo Zagrebačke šarene škole. Bukovac dobiva narudžbu za izradu zastora s temom Slava njima. svijetla paleta boja.

Dvojica od njih umiru vrlo mladi. Prikazivanje ljudskog lika. Odlikuje ih duhovni “dendizam”: uživaju u pariškome noćnom životu. Crno i bijelo i boje puti (inkarnata). Josip Račić: Autoportret. Široke mrlje strukturirane geometrijski. organizacija elemenata slike je slobodnija. element forme. svjetska bol) ih poima romantičarski. münchenska škola vraća se na Maneta. Oblik je čvrsto modeliran i zatvoren. Svjetlo je statično. a Weltschmerz (njem. 1907. pretvorena u široke mrlje boja. Vladimir Becić. Račić se zbog neizlječive bolesti (vjerojatno sušice) ustrijelio u pariškom hotelu — bile su to dvije u nizu “velikih smrti” uzrokovanih TBC-om i drugim bolestima. reducirana ljestvica boja (modrikasto sa sivim i srebrnastim. gesta… Redukcija boja i volumena. “prosijavanje” žutog. tvrdoglavošću. Na kasnijim Račićevim slikama boja je otvorenija. sumarnim potezima kista. lik koji zrači istodobno plemenitošću i oštrinom. vrijednost svjetlosti. a ne bojom. gleda nas odozgo. Oskar Herman. Na geometrijski konstruiranoj slici detalji su prikazani “štedljivim” stilom. a stvarnost je manje doslovno prikazana. . Predstavnici: Josip Račić. njihove obitelji očajavaju jer ne rade neki korisni posao. modeliranje oblika chiaro-scurom. skiciozni radovi malog formata u kojima umjetnik pokazuje izrazito oslobođenje stila slikanja. Čvrste forme i struktura slike. bez efekta vibriranja tipičnog za impresionizam. bez suvišnih pojedinosti. posebno u uporabi boja.35 Münchenski slikarski krug “Revolucija” kao “povratak na staro”. razaranja organizma neimaštinom. obično s obzirom na mjesto njihova školovanja: München i Pariz. vodila politika i događao intenzivni društveni život. glavne su osobine njihovih djela. U to su doba kavana i kabare bili mjesta umjetničke inspiracije. crveni akcenti). Kraljević od sušice. Rad nastaje za petomjesečnog boravka u Parizu gdje nastaju brzi. ali još uvijek bivanja dijelom tradicije. druže se s polusvijetom. dimenzija prostora. Potez kistom je ujedno ploha. Manetovo preispitivanje tradicije. 99. Izlaze u javnost kao grupa nastupom na Drugom proljetnom salonu u Zagrebu 99. Smjelo suprotstavljene mase (teglenica). Protiv “kolorističke ekstaze” impresionizma. Koncepcija moderne umjetnosti Josip Račić: Pont des Arts. pijanstvom ili boemskim načinom života. Početkom stoljeća dva su izvora utjecaja na hrvatske umjetnike. tu su se sklapali poslovi. otkriva humanizam i inteligenciju umjetnika koji pomno promatra druge ljude i sebe. “slučajni kadar” preuzet iz filma odsijeca predmet slijeva. 1908. Miroslav Kraljević. osobito lica i ruku.

karakteristične za Račića. 1910. prenosi se i na gledatelja. stolica. vrč.36 Koncepcija moderne umjetnosti Oskar Herman: Pejsaž s tri stabla. neutralne pozadine. Mirna poza. otklon od modeliranih oblika (tipičan za ranog Hermana) prema jarkoj. Pastozni namazi boja pridonose “gustoj”. maženja i označavanja kao “svojeg”. otvorena šaka simbol je prijateljskih namjera. Dubina prostora sobe sugerira se postavom naslikanih oblika: pas. nabijenoj skrivenim značenjima. izmjenjuju se s lazurnim namazima. Slojevi boja prst debeli. slika na zidu. Miroslav Kraljević: Autoportret sa psom. oslobođenoj boji toplih preljeva tipičan je za kasno umjetnikovo razdoblje. impasto. odsječenim kadrom slike —“maštoviti pejsaž”. bolesno. Taj dojam pojačava siguran potez kistom. Crtež je nevažan. atmosferi slike… Slika predstavlja raskid s praksom prikazivanja plošne. umjetnik. Krajolik “bez motiva”. Čovjekova gesta umirivanja psa. sepijastom prostoru. plemenito lice slikara u gotovo praznom. . oblici gube “predmetnost” i konzistentnost. boja sugerira ozračje neke neodređene misli ili događaja koji se “mogao dogoditi”. 1963. tzv. Nova nije samo boja nego i prostor ritmiziran drvoredom.

egzotičnih crta lica i nakita (naušnice). razreda. Umjetnik slika neprofesionalne modele. samopouzdano i zavodljivo. 1907. uvijek uz blagu ironiju. kao u povjerljivom razgovoru. koje izabire na temelju “slikarske” pojave: “Sklonjen u taj slikarski separe. 1863. 1912. Manetovu Olimpiju. sumarne oblike. Egzotični ugođaj prizora naglašen je raskošnim aranžmanom draperija i jastuka. ali s određenom distancom. sjedeći sam sa slikarom. Po prvi puta umjetnički medij je važniji od subjekta slike! Manetova tehnika poznata pod nazivom “čisto slikarstvo” (franc. ova nas žena gleda opušteno. iako su je žestoko kritizirali suvremenici akademskog ukusa. Eduard Manet: Olimpija. Umjetnik prikazuje život polusvijeta. Koncepcija moderne umjetnosti Vladimir Becić: Akt djevojke kod stola. Slika malog formata. 1970. kao i tijelo djevojčice — slika “apsolutne jednostavnosti”.37 Miroslav Kraljević: Veliki ženski akt (Olimpija). Slika priziva i nadovezuje se na drugu. Larry Rivers: Volim crnu Olimpiju. peinture claire) utjecala je na impresioniste. Ponovite gradivo iz 3. u kojemu i sam sudjeluje. no dok je kod Maneta atmosfera hladna i suzdržana. model se oslobađa svega neslikarskog što ga zastire…” (Matko Peić). prikazana je djevojčica u prostoru koji je sveden na osnovne. .

“preobilje bez mjere” (Sløterdijkov termin). Kič je pretjerivanje. Edward Weston: Mexico. Iako je tretirano gotovo apstraktno. Jean Auguste Dominique Ingres: Kupačica. Čak je i naziv djela neukusna kombinacija engleskog i francuskog jezika. dakle ostao je apsurd. absurdus: neskladan. Kič je loš ukus (estetski ukusi se uvijek potiru po suprotnosti). Preinaka klasicističke Ingresove slike koju je Raysse uzeo za primjer “dobrog ukusa”. pretjerivanje. na koji primjenjuje sve konvencije slika “lošeg ukusa”— drečave industrijske boje. dakle. U suvremeno doba nema nužnosti. neskladne kombinacije kolorita. F. neumjestan). svjesno prihvaćen i afirmiran od umjetnosti.38 Koncepcija moderne umjetnosti Jozo Ćetković: Akt Usporedite ovu fotografiju s drugim radovima s motivom akta na ovoj stranici. Jednostavni. Martial Raysse: Made in Japan en Martialcolor. Pretjerivanje (“karnevalizacija”) dovodi do apsurda (lat. Umjetnik se igra stvarnošću. . antički mislioci savjetovali su ljudima život u skladu s prirodom smatrajući da je čovjek posljedica “igre” nužnosti i apsurda. praznom pozadinom. Djelo nazvano prema “federalnom distriktu” gdje je umjetnik živio u vrijeme nastanka fotografije. 1808. Henri Matisse: Odaliska (crtež) Kič je nazoviumjetnost koja podilazi popularnom.. kič je. težina tijela. fotografija predstavlja umjetnikov komentar na zadaću vjernog prikazivanja stvarnosti tradicionalne umjetnosti. 1924. Izvanredna modulacija ženskih leđa. često i lošem ukusu. Jasna i jednostavna kompozicija velikih ploha boje koje stvaraju ortogonalnu napetost u reljefnoj plošnoj slici. Fotografija kao način preispitivanja “principa stvarnosti”. Izborom teme. cvjetna “tapeta”. svojevrstan otrov. no u svakom pretjerivanju mora postojati metoda kako bi bilo uspješno. nezgrapno “izrezane” konture ploha. D. obijeljeno oko… “Želio bih da je svaka stvar na mojim slikama privlačna i da izgleda najnovije” (M. Man Ray: Ingresova violina (franc. Le Violon d’Ingres). 1925. osjeća se volumen. 1964. simetrični oblik leđa izoliran pred crnom. Raysse). a budući da je prema Paracelsusu “otrov pitanje količine”.

djece. asimetrično smještenu duž leđa. Pokušajte objasniti tako često nagnuće umjetnika da promatra i likovno prikazuje vlastiti lik (koristite pojam komunikacija). liniju dugu 30 cm. Navedite još neke autoportrete koje poznajete iz povijesti umjetnosti. Westonovu. boja. a ostali su držali zid i za to bili plaćeni ukupno oko 65 USD. Sierra pet dana plaća pet radnika za apsurdan i neproduktivan rad — da za radnog vremena galerije poput živih skulptura pridržavaju demontirani pregradni zid pod kutom od 60 cm od poda — jedan od radnika je pritom stalno provjeravao nagnuće. kompozicija. Opišite tretman tijela. prikaz ljudske puti u Ingresovu.. Rayovu. imigranata. U čemu je sličnost.). Što mislite o opravdanosti Sierrine metode rada? Čini li on njima svijet boljim tako da skreće pozornost na probleme koje se svi prave da ne vide ili je to samo okrutno iživljavanje? Koncepcija moderne umjetnosti . U galeriji Acceso u Ciudad de Méxicu. na pitanja definicije smisla i vrijednosti ljudskog rada i posebno tjelesnog napora te moralnih kriterija koji pritom (ne)vrijede. Raysseovu. Sierra se u svojim projektima doslovno koristi tijelom — manualnih radnika. nezaposlenih… Jednom je mladom muškarcu iz Ciudad de Méxica koji je očajnički trebao novac. Usporedite Kraljevićevu sliku Olimpije s Manetovom i Riversovom iste teme i Matisseovim crtežom. Sierra na taj način preispituje odnose moći u kapitalističkom sustavu i “zonu napetosti koju stvara ovisnost Trećeg svijeta o takozvanom prvom” u postkolonijalno doba pokušavajući naći odgovore. makar i cinične. vertikalnu. Usporedite Račićev i Kraljevićev autoportret. Je li najveći stupanj realizma upravo na fotografiji — s obzirom na to da nastaje izravnim reproduciranjem stvarnosti. pritiskom na okidač foto-aparata? 4. 1998.. a čime se razlikuju (duktus. prostitutki. gradu s agresivnim ritmom i za mnoge okrutnim uvjetima života. po čemu su slični. 1. a u čemu se ta djela razlikuju? 3.39 Santiago Sierra: 30 cm duga linija na koži tetovirane osobe. umjetnik platio 50 USD (oko 300 kn) u zamjenu za pristanak da na leđima ostatak života nosi tetovažu. Sierrinu radu. Jesu li otisci dlana na stijenkama špilje također autoportreti neolitskog čovjeka? 2. Usporedite stupanj realizma u tretmanu motiva.

poslužili su kao predložak za prizor džungle. gustiša tropskog zelenila detaljiziranih krošnji. Le Douanier) po zanimanju. vrstu stvaralaštva koju odlikuje primarna spontanost i iskrenost. životinja koje vire iz grmlja — a lavovi zure u nas. poput djeteta. naslikan pleneristički (izravno u prirodi). “vikend slikari”. bijeli mjesec i gola žena koja se odmara na viktorijanskome naslonjaču: prizor je nadrealan.40 Koncepcija moderne umjetnosti Naivna umjetnost Drugi nazivi: primitivna umjetnost. primarnih boja. životinje i drveće koje je promatrao u zoološkom vrtu. Tu je i tamnoputi flautist. mrtve prirode i portrete dječje nesigurnom konstrukcijom prizora. bez formalne slikarske naobrazbe (autodidakt ili samouk). svježih. 1910. Kasniji slikari. Lišće koje je Carinik skupljao. fantastičan. “slikari nedjeljom” (engl. sunday painters). Henri Rousseau zvan Le Douanier: San. Djelo Carinika označava začetak naivne umjetnosti. Carinik (franc. naiva. već izmišljen. . Objasnite na koji način je doživljavate. Primat boje na kompoziciji slike označava prekid s impresionističkom opsesijom motivom — pejsaž nije stvaran. prostor ima dubinu. bezazlenom naivnošću amaterski je slikao alegorične pejsaže. poput Kleea. svjesno su radili na naivan način želeći “zaboraviti sve što znaju o slikanju” i stvarati naivno i iskreno. Iako su svi elementi slike tretirani frontalno i plošno. instinktivna umjetnost.

težački. doba kuge. Ljudski likovi su robusni. Koncepcija moderne umjetnosti ruralnom krajoliku na slikama kolinja i sajmišta. sloj po sloj. Ivan Generalić: Pod kruškom. Josip Generalić. svjetovnih motiva na slikama naive prevladavaju scene pučkih svečanosti. Bez formalnoga likovnog obrazovanja. teških cilindričnih formi (podsjećaju na stil Pietera Bruegela starijeg). zastrašujućih krabulja s ovnujskim i kravljim rogovima koje zaumnim ponašanjem prizivaju plodnost. Sofiju Loren i druge medijske zvijezde — kao nemoguće i nadrealno u službi realnoga. uvijek kao zrcalne slike jer se tkati započinje od poleđine — vidi Rafaelove kartone za tapiserije u Vatikanskim muzejima). koncentracija naslućivanja prema filozofu Sörenu Kierkegaardu. Groteskni pučki prikazi. a tu je i rasporena svinja u snježnom Predstavnici: Ivan Generalić. stvaralački uzor ne nalazeći u akademskoj umjetnosti. Prirodni element (smrknut krajolik. Krležine Balade Petrice Kerempuha. hlebinska skupina naivnih slikara doživjela je međunarodno priznanje.41 Hlebinska škola naive Tijekom 20-ih godina 20. Josip Generalić. 1942. na poleđini stakla. Od svakodnevnih. Središnja figura hlebinske škole. Franjo Mraz. . kao zrcalna slika originala koji će vidjeti promatrač djela (na isti se način rade predlošci za tapiserije. dramatični lirizam uskovitlanih krošnji toliko dominira prikazima da prerasta u glavnu temu slika. po zanimanju zemljoradnik. u hlebinski pejsaž smješta Beatlese. Ivan Večenaj. crne smrti koja i sama ispod maske krije svoje lice… Djela su izrađena u tehnici ulja na staklu. hladno svjetlo i nepoznate prirodne sile). prizivaju kasni srednji vijek. njegov sin. Druga odrednica: ruralizam. stoljeća uočena je sklonost likovnom izražavanju kod stanovnika podravskog sela Hlebine. nego u pučkom drvorezbarstvu. Mirko Virius.

. Njezin rad balansira na rubu umjetnosti i dizajna. prvi put se ne pleše u paru. predana hedonizmu. 1939. Okvir slike je odrezao motiv: čvrst. 1925. važan na području primijenjene umjetnosti. u SAD. što simbolički garantira objektivnost izbora laureata. Cedric Gibbons: Oscar. Slikarstvo je studirala privatno. a potom. karakterističnog uglađenog dizajna.90 kg. Ženska je odjeća vrećaste linije.42 Koncepcija moderne umjetnosti Art deco Stil između dva svjetska rata. britanska serija o detektivu Herculeu Poirotu. casual) odjeće u doba art decoa. umjetnica je razmažena. Poljakinja koja je živjela u Rusiji i nakon Revolucije pobjegla u Pariz. Slika je bila izložena na prvoj izložbi art decoa u Parizu 1925. svjetlost reflektora… Uručuje se dobitnicima godišnjih nagrada američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti. koji je podrijetlom crnački ples. U rukama drži mač. Scena iz serije — primjer neformalne ili ležerne (engl. figuri pridaje iluziju kretanja (vožnje automobilom). Tamara deLempicka: Autoportret (Tamara u zelenom Bugattiju). a težak 2. nosila modnu odjeću i vozila skupe automobile. što svjedoči o početku stvarne emancipacije žene i oslobođenju ljudskog tijela do nesputanih pokreta. Poirot Agate Christie. Zlatna boja kipića sugerira hollywoodski glamour. živjela je bezbrižno. pa se može reći da su njezine slike zrcalo vlastitog života. a ne materijalna. 1928. zauzimajući cijelo platno. Stil je poprimio izrazito futuristički (vidi sljedeće poglavlje) look. atribut pravde. 2004. U modi to je razdoblje nazvano prema plesu čarlstonu. Kao i cijeli stil. noge su otkrivene. Dvaput se udavala za bogataše. Pozlaćeni kipić čija je vrijednost simbolička. iz dokolice. odlučan lik slikarice isječen je. osobito u SAD-u. što slici daje dojam dinamične energije — odnosno. S postoljem je visok 34 cm.

2 Novo viđenje stvarnosti 43 Novo viđenje stvarnosti Avangarda 44 Fovizam 44 Individualni umjetnici srodni fovistima 50 Kubizam 51 Analitički kubizam 56 Sintetički kubizam 57 Naslijeđe kubizma 60 Orfizam 60 Rajonizam 61 Futurizam 63 Prije futurizma 63 Poslije futurizma 64 Kubofuturizam 69 Vorticizam 70 Film 70 Redefinicija skulpture 72 Od spomenika do ready-madea 72 Ready-made 74 Arhitektura 75 Od ornamenta do pravog kuta 75 .

za-uma. kako bi se opisala djela grupe slikara koji su izlagali na Jesenskom salonu (Salon d’Automne utemeljen je 903. Fovizam je prvi u nizu avangardnih pokreta koji su potpuno promijenili europsku umjetnost. povijest koja je militantne etimologije. prije svega djela Georgesa Seurata: simultani kontrast. međusobni utjecaj primarnih boja supostavljenih točaka ili sitnih poteza kistom metodički nanošenih na platno. “avant” (“naprijed”) i ide prema smislenom ispunjenju. tako da su neke pariške novine savjetovale čitateljima da ne vode svoju djecu na izložbu “tih kantica s bojom bačenih u lice publici”. tako da ljudska put može biti naslikana zelenim ili plavim pigmentom. međutim. fauve — zvijer). Predstavnici: Henri Matisse. inovativna i eksperimentalna. franc. prethodnica) Avangardni su umjetnici koji svojim djelima predvode pokret ili Stilsko jedinstvo raznih pokreta uvode nove ideje. izvan pameti) na”. izlazak umjetnosti u život) avangarda gotovo da nije moguća jer etabliranih vrijednosti i buržuja koje je moguće šokirati — nema. kao alternativa službenom Pariškom salonu).Avangarda 44 Novo viđenje stvarnosti (franc. tj. 905.” (Henri Matisse) Nastaje pod utjecajem divizionizma.avangarde čine: — niječne stilske odrednice (npr. Termin “avangarda” zapravo — “optimalna projekcija”. Podrijetlo naziva: Termin “fovizam” nastaje 905. Avangardna je umjetnost “ispred svoga vremeka zauma. — konstruktivne stilske odrednice (npr. uglavnom u suprotnosti s uvriježenim vrijedno. U suvremeno doba.– 909. “Ne bojte se savršenstva.” (nadrealistički slikar Salvador Dalí) Fovizam “Boja je oblik. Ključno je za stil pokreta korištenje ekstremno živih boja. dolazi od franc. a odnosila se na vojnu (borbenu) predhodnicu. Maurice Vlaminck. vjera u povijesnu vertikalu. “garde” (“straža”). André Derain. često primijenjenih neprirodno (antinaturalistički). poetistima i tradicijom. . Žestina boja koje “skaču u lice” gledatelja uspoređena je s kavezom za zvijeri (cage aux fauves. Ionako ga nikada nećete postići. Jedan je likovni kritičar vidio neorenesansni kip izložen među agresivnim novim slikama i uzviknuo: “Donatello među divljim zvijerima!” (Donatello au milieu des fauves!).

Matisse) Maurice de Vlaminck uvodi značajnu novìnu — slikanje bez kista. na primjer more.) 45 Novo viđenje stvarnosti . omiljenu zbog vibrantnih boja i obilja svjetlosti.Fovisti su najčešće slikali krajolike. nanošenjem boje izravno iz tube na platno. Matisse gradi vlastiti repertoar oblika. Matisse je istraživao mogućnosti i domete slikanja samo čistim bojama. da je dovoljno da čovjek gleda neko vrijeme jednu boju da bi se prepustio razmišljanju posve različitom od onoga u kojemu se nalazio prije toga. stvorena je nova stvarnost. a ekspresija u čistoći senzacija.” Za Matissea umjetnost je udoban naslonjač u kojemu se možete odmoriti nakon psihičkog napora. bez miješanja s drugim i bez toniranja (nijansiranja) dodavanjem crne i bijele neboje. “Boje su svežnjevi dinamita koji će eksplodirati sa svjetlošću. Na slici trebaju vladati red i ekspresivnost: red je sadržan u jasnoj formi. na taj način uništena je koncepcija reprezentacije stvarnosti. Rezultat je površina slike “koja pleše”. “Slika. Umjesto toga.” (Maurice Denis) To znači da gledatelj treba biti svjestan boje kao fizičkog dijela slike. dodavanjem druge boje. “Slikarstvo je ritmično raspoređivanje linija i boja na ravnoj površini. uvijek isto: obalu Normandije ili Mediterana. “Ako na slici vladaju red i jasnoća. a ne tada uobičajene tamne sjene dodavanjem crne neboje osnovnoj boji motiva. akt ili anegdota — u svojoj je biti ravna površina pokrivena bojama raspoređenih prema određenome načelu. prije nego što postane borbeni konj. koji povezuje unutarnji i vanjski prostor: “Ako sam u stanju povezati ono vanjsko. to znači da red i jasnoća misli vladaju u umjetnikovoj glavi. obično neko “domaće” mjesto. s interijerom na svojoj slici. Model je podređen boji. to je zato što je atmosfera krajolika i sobe zapravo jedna te ista…” Ljudska figura je ipak u središtu njegove slikarske pozornosti.” (Eugene Delacroix. slikar romantizma koji je prvi naslikao šarene sjene. Njegova metoda postaje tipična za impresionizam.” (H.” (André Derain) “Boje toliko utječu na duh. omiljene su mu teme ples i francuski prozor.

1906.46 Novo viđenje stvarnosti Henri Matisse: Portret Madame Matisse. gotovo karikaturalno. prema mišljenju suvremenika. Svjetlost-prostor kao način gradnje slike zamijenjen je bojom-prostorom: konstrukcija forme preko boje. topla boja. Portretirajući vlastitu suprugu. . obratite pozornost na tretman boje i razgradnju forme koloritom. dok se narančasta. Zelena boja na jednoj i narančasta na drugoj polovici lica daju kontradiktorne prostorne efekte: zelena je hladna boja i vizualno se povlači u dubinu. Usporedite ovu sliku hrvatskog umjetnika s prethodnom. prividno kreće naprijed. prikazujući gospođu bez laskanja. Marino Tartaglia: Autoportret. Matisse je naslikao zelenu liniju koja naglašava nos raspolovljujući ga po dužini. prema promatraču. 1917.

Ipak. 1906. u kojemu se na štafelaju nalazi slika kao dvodimenzionalni predmet prepolovljen kadrom slike. Podrijetlo motiva su slikarije na grčkim vazama. “Izbor mojih boja ne počiva ni na kakvoj znanstvenoj teoriji. na osobnom senzibilitetu” (Matisse).Henri Matisse: Radost življenja (franc. jedino je figura lijevo “čvrsta”. Izduženi. Boje nisu prirodne. kao način prikazivanja pokreta ili radnje. No. Plošnost slike naglašena je izostankom geometrijske perspektive i perspektivnog skraćenja likova (odnosno veličina likova je proizvoljna) koji su svi iste veličine. La Joie de vivre). tj. a ne izravno promatranje stvarnosti. Probajte sami naslikati ili nacrtati isti motiv — uvjerit ćete se u jedinstvenost umjetničkog rukopisa! Pozivanje na “primitivnu intuiciju” (Matisse je skupljao tzv. pretvaranjem u krivulje. arabeska je istodobno tehnika slikanja i ornament. prije svega afričkih naroda). svedeni na piktogram čovjeka. neprekinute konture. Motiv plesa — stilizirane noge plesača — ponavlja se u dekorativnim biomorfnim krivuljama (s uzorkom cvijeta dragoljuba) žutog stolnjaka. stilizirani likovi. dekorativna koncepcija orijentalnog podrijetla. Svježina. Slika plesa kao “života i ritma”. Hedonizam motiva odgovara vizualnom “užitku” promatranja čiste boje. fragmentiran. Mrtva priroda sa slikom Radost življenja: gornji rakurs. već na promatranju. Površina slike je polje sila gdje treba izazvati napetost. primitivnu skulpturu. omekšavanja mase i volumena njihovim zaobljavanjem. osjećaju. iza naizgled dječjeg načina rada krije se izvrsno poznavanje ljudskog tijela. . tj. dok su ostali plesači tako prozračni da se čini da lebde. naglašena tekstura (reljefnost površine) slike. predugih ruku. 1909. U jednom se trenutku kolo prekida zbog snažnog dojma vrtnje plesača. već su izabrane na temelju svoje komplementarnosti — interpretacija umjesto kopiranja prirode. spontanost kompozicije. naznaka dubine prostora postignuta je kolorističkom i geometrijskom perspektivom. Arabeska je linearna. Nedeskriptivna uloga boje — objasnite značenje te odrednice. 47 Novo viđenje stvarnosti Henri Matisse: Mrtva priroda s plesom.

Matisse je “pojednostavnio slikarstvo” jer “detalji umanjuju čistoću linija i izražajnost kompozicije slike”.48 Novo viđenje stvarnosti Henri Matisse: Harmonija u crvenom. . neartikulirani jezik slikarstva. “Ovo je istina u potrazi za apsolutom. s kromatičnom sintaksom (što znači da se prostor slike gradi bojom). Pa ipak. Harmonija iz naslova se odnosi na harmoniju kromatskih tonova. Stolnjak se slaže s tapetama. Novi. afirmacija plohe. u čudnoj kontradikciji. zasićene boje — sveprisutna crvena u ravnoteži je s komplementarnom zelenom. figure su pojednostavnjene. 1908. Poslijepodne jednog fauna). Oblici sugerirani arabeskama zamjenjuju perspektivu. ne bez sličnosti s muzičkom kompozicijom (poslušajte: Claude Debussy. stoljeća. plastičnost formi i sve tehnike oponašanja prirode naslijeđene iz 19. apsolutno je ograničeno najrelativnijom stvari na svijetu: osobnim osjećajem” (Maurice Denis o jednoj Matisseovoj slici).

Etnografska izložba plemenske umjetnosti (Afrika. dugi rep kose spušta se niz leđa. nezavisnog od stvarnosti. . izvijanje tijela u krivulju u obliku slova S. naslijeđa verizma grčke skulpture. tj. a da to nitko nije zamijetio — od organizatora izložbe i stručnjaka do posjetitelja. Leđa IV. Pravilo kontraposta klasične Grčke. Indija) u Parizu 1907. Matisse reže glinu umjesto da je modelira./14. nudi alternativu akademskim kanonima skulpture. Udovi postaju ukočena “debla”. Eskimi. U Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku je ujesen 96. 1929. Oceanija. ukinula podjela na slikarstvo i grafiku. odbacuju kontrapost i usvajaju koncept umjetničkog djela autonomnog. 1913. Tijelo je svedeno na vodoravne i okomite linije. 1914. možda je prirodni položaj dok se čeka autobus — ali umjetnici nakon 1907. 1952.49 Novo viđenje stvarnosti Leđa I. primjer je postupne redukcije i stilizacije figurativnog motiva tijekom razdoblja od 20 godina. Iz serije kasnih Matisseovih kolaža: papir obojen u plavo u tehnici gvaša izrezan je i nalijepljen na bijeli papir — izjednačene su linija i boja kako bi se razriješio “vječni sukob boje i crteža”. oslanjanje figure na jednu nogu. 1909. tj. Le Bateau). Henri Matisse: Kosa. punih mjesec i pol dana bila obješena naopako slika Henrija Matissea Lađa (franc. Leđa II. oslobođenje od Leđa III. Matisseova serija leđa u plitkom reljefu (bareljefu).

upotrijebite primjere iz ovog udžbenika. panteističko “neiskvareno” mjesto: “Ja sam divljak. 2. on njome izražava emocije”. ornamentalne siluete. ali je objasnio da “on ne može biti uvršten među foviste jer umjesto da bojom konstruira prostor na slici. arabeskni uzorak pridonosi dojmu plošnosti slike. Koje elemente prepoznajete. Pronađite podatke o Picassovoj PLAVOJ (1901. Upoznajte njegovo rano stvaralaštvo i usporedite s kubističkom “revolucijom” u sljedećem poglavlju.– 1904.Individualni umjetnici srodni fovistima 50 Novo viđenje stvarnosti Paul Gauguin: Ia Orana Maria (Zovem se Marija). I oni civilizirani to mogu osjetiti u mojim slikama. Gauguin za razliku od impresionista ne slika prema načelu izravnog promatranja niti realizma. Godine 1906. Opišite i analizirajte Gauguinovu sliku. 1891. dijete je golo prema domorodačkom običaju. već stvara vrstu privatnih simbola slikajući plošne slike s likovima snažne konturne linije i razigrane. slično kao u stripu protagonistica scene nam se predstavlja putem napisanog teksta (lettering).) fazi.– 1909. usporedbom s ilustrativnim primjerima u prethodnim poglavljima? . Oni su Tahićani. Matisse je organizirao Gauguinovu retrospektivnu izložbu. Mislite li da je cirkus preslikovit motiv da bi se s takvim motivom mogla napraviti dobra slika? Ili nije? 3. žena je omotana crvenom draperijom. Gauguin napušta posao državnog činovnika i obitelj u Francuskoj te bježi na otoke Tahiti i La Domenica kao idealističko. Boje su žive.) i RUŽIČASTOJ (1904. 1. Naziv slike je njezin sastavni dio. Pejsaž je tropski. Ponovite kolorističku perspektivu.” Prikazana je Bogorodica s Kristom djetetom.

. Juan Gris (slikarstvo). materijala i tehnika kod stvaranja umjetničkog djela. blago zakošenim ravninama.– 94. 90. dimenzija vremena/kretanja). 92.Kubizam “U biti. Na primjer. Jedinstveno očište na slici bogatijih boja u odnosu na modeliranje svjetlom analitičkog kubizma. Sintetički kubizam uvodi Juan Gris. uglatim. male stvari i užici slikama mrtve prirode u svakodnevnim. Pariz. Georges Braque. Pobuna protiv geometrijske perspektive očituje se u pokušaju prikazivanja predmeta kao da je odjednom viđen sa svih strana (uključena je četvrta dimenzija. mirnijim (u odnosu na impresioniste) plohama boje — to su tzv. utjecaj Cézannea i primitivne umjetnosti.) sugerirajući uživanje u glazbi. crvena – zelena). sintetički kubizam — ponovno izravan “prodor” stvarnosti u formi papiers collés (kaširanog papira) i drugih stvarnih. koji bi prvo isplanirao strukturu slike. Druga faza kubizma. klarinet. presjeci valjaka) i plohe (pozadina slike). cijepanja figura u prostoru. kavanskim ili domaćim ambijentima. animacija ili video. . Francuska Predstavnici: Pablo Picasso. volumena (npr. a zatim na njoj “razmještao” oblike. violina.. a motiv je potpuno nevažan (serija Kartaši. često se prikazuju glazbeni instrumenti (španjolska gitara. To ja je sunce s tisuću zraka u njegovu trbuhu. Mixed media je termin preuzet iz engleskog jezika. Slikarstvo kao sustav znakova (pod utjecajem semiotike). tinte i pastela ili slike i kolaža koje tvore jedinstvenu kompoziciju. Ostalo je ništa.” (Picasso) 907.– 94. termin koji se rabi u kompjutorskom rječniku za softver i aplikacije gdje se kombinira tekst. No to nije isto što i multimedia. koje vladaju od doba renesanse. Treća faza kubizma. izokretanje konvencionalnog imaginarija i zakona perspektive. Kubizam nastaje pod utjecajem Paula Cézannea koji slika geometrizirana tijela: forma je konstruirana kroz prostor slike širim. dosad- 907. Jacques Villon (skulptura) “Predsoblje apstraktne umjetnosti” 51 Novo viđenje stvarnosti Kubisti su prvi otkrili nesklad između perspektivne slike stvarnosti i same stvarnosti. “Jedina je mogućnost slikanjem izraziti odnos između slikara i vanjskog svijeta…” (Juan Gris). uvijek druga slika naslikana s potpuno istim i prilično banalnim. Geometrijska perspektiva je samo jedna od mogućih koncepcija prostora slike.– 92. Treća dimenzija postignuta je potpuno plošnim. visokokvalitetan zvuk. Kontrast boja (npr. fasete.– 90. sve što čovjek ima to je svoje ja. Slikarstvo se potpuno oslobađa zakonitosti geometrijske perspektive. koji označava kombiniranje različitih medija. Prva faza kubizma tzv. mandolina. običnih materijala fiksiranih na platno (“kolažni kubizam”. analitički kubizam — proces dekonstrukcije. linija (ravne linije – krivulje). mixed media). Slave se jednostavne. prijelazni kubizam.

908. a bojama se treba koristiti u njihovu obilju: “Želim slikati predmete tako da ih neki inženjer može konstruirati prema mojim slikama” (Cézanne).). odnosno da je Braque slikanje sveo na geometrijsku shemu (objavljeno u časopisu Gil Blas. Snažno je utjecao na umjetnike svoga doba. Podrijetlo naziva kubizam (franc. tako i Claude Monet 906. započinje seriju slika s motivom lopoča iz vlastitog vrta u Givernyju) — s namjerom dekonstrukcije pojavnog svijeta. koji je potom napisao da “Braque slika male kocke”. od fovističkog načina sli- . cube — kocka) termin koji je prvi spomenuo Matisse u razgovoru s Vauxcellesom.52 Novo viđenje stvarnosti nim motivom. a ponajprije na Picassa. Georges Braque je 907. 1904. Kubizam nije umjetnička grupa koliko je to susret i međusoban utjecaj dviju osobnosti: Picassa i Braqua. Paul Cézanne je tvrdio da je sve u prirodi oblikovano prema geometrijskim likovima kugle. “Čvrsta stijena je razbijena u kocke” (teoretičar umjetnosti Herbert Read). “Kocka” je riječ koja prije podrazumijeva trodimenzionalni predmet nego naslikano platno. Paul Cézanne: Planina Sainte Victoire. stošca i valjka (i on te oblike primjenjuje u strukturi svojih slika bez obzira na motiv i temu). napravio veliku stilsku transformaciju.

Zahvaljujući radu u grupi. plavo. portreti. kartaši. na pariškom Salonu nezavisnih kada su kubistički radovi bili izloženi u dvorani 4 (salle 4). umjesto bojom. glazbenici. Picasso i Braque odbacuju kolorizam. na kocki nikada ne vidimo više od tri njezine stranice. literaturu i glazbu. fiksirane točke gledanja.kanja prešao je na geometrijske i analitičke forme. podignut ćete ga na plohu slike i izjednačiti s njezinom površinom — i tada ćete dobiti savršen pravokutnik. koji je tako brz na revolveru da ga njegova sjena ne može pratiti. Francis Picabia. uglate skulpture. Sjetimo se: Giotto sjenčanjem (tzv. Iako je kubizam nastao kao slikarski stil. sivo. Iz nekog drugog kuta stol će biti debela vodoravna vrpca. kubizam se formira kao stil. između ostalih. svakodnevno umjetnikovo okružje kao česta tema slike — gostionica. krajolici. mreža crnih linija. Picasso. kao da vidimo njihov odraz u mozaiku sastavljenom od komadića zrcala. pridružuju im se Robert Delaunay. konture ploha raspršene nepostojanjem jedinstvenog izvora svjetlosti na slici. Guillaume Apollinaire. Glavna obilježja kubizma — Mali broj tema: mrtve prirode. S Pablom Picassom smatramo ga začetnikom kubizma: umjesto prikazivanja objekta iz jedne. Likovi na Caravaggiovim slikama imaju duge sjene zbog progresivnog svjetlosnog mlaza s visokog “podrumskog” prozora ili emitiranog od nadnaravnog bića. ali zanemaruje sjenu (tzv. Kubizam je figurativan stil. iako ih ima šest). oker. tj. gotovo arhitektonska ekonomija (racionalizacija sredstava). tamo izlaze Sartre i egzistencijalisti): članovi su Braque. slike izgledaju kao fragmentirane. Alexander Archipenko. javno predstavljen 9. ubrzo se proširio na skulpturu. ali njegova je figuracija antinaturalistička: stvara novu vrstu stvarnosti umjesto da imitira pojavni svijet: geometrizacija objekta slike. i modulaciju slika postižu tehnikom chiaro-scura: svjetlom i sjenom. Kubističko prikazivanje predmeta u prostoru Stol naslikan u geometrijskoj perspektivi (na slici koja odgovara točno onome što vide vaše oči) postaje trapezoid. Gertrude i Leo Stein. osnovana je grupa Ploveća kupaonica (Bateau-Lavoir) na Montmartreu. — Umnažanje očišta na slici. međutim ako želite naslikati ideju stola. — Ograničena kromatska ljestvica: zeleno. simultano (npr. izvornom sjenom) stvara iluziju trodimenzionalnosti svojih likova. objekt je prikazan kao da je viđen s više strana istodobno. Böhringer) Strip produkcija nudi kao primjer lik Luckyja Lukea iz serijala Morrisa i Goscinnyja. 53 Novo viđenje stvarnosti Chiaro-scuro: modeliranje svjetlošću i sjenom. ispijanje pića… “kavana je njihov atelijer”. Arhetipski kubistički motiv je mrtva priroda. Godine 908. centru umjetničkog i boemskog života u Parizu u to doba (poslije tu ulogu preuzima Montparnasse. Juan Gris. neprozirni bijeli i sivi finalni namazi. izvedenu) koje tijelo baca na okolni prostor. “Svijet je svjetlotaman” (H. . nju je prvi naslikao Pieter Bruegel stariji. Izostanak boja na slikama daje skulpturalni efekt.

54 Novo viđenje stvarnosti

— Dekompozicija i pojednostavnjivanje oblika — uglavnom u trokute, segmente kruga i krivulje; pomaci koji razlažu predmete, efekti prozirnosti predmeta (kao da se kroz jedan predmet vidi drugi); “razgradnji” predmeta pridonosi i tretman svjetlosti. — Simultanizam — objekt je predočen kao da je viđen istodobno s različitih strana. Struktura kubističke “slike” Materijalnost, tj. taktilna dimenzija djela — korištenje izrezaka iz novina, tapeta s imitacijom teksture drveta, skica, razglednica, poštanskih maraka, igraćih karata… nalijepljenih na platno slike: sve su to konkretne (preuzete iz svakodnevnog života), ali relativno ravne površine. “Možete slikati čime god želite” (Picasso). Korištenje “ekstremnog, arogantnog siromaštva materijala”, prodiranje industrijske reprodukcije u slikarstvo — imitacija imitacije. Boja je jasno odvojena od forme i ta je nezavisnost boje vrlo očita — npr. ne mora se nužno poklapati s obrisnom linijom prikazanog predmeta. Dominantno je korištenje tipografije, tzv. lettering (engl. letter — slovo); slova, nerazumljivi fragmenti slova ili rečenica izrezani su iz novina i nalijepljeni na platno. U kasnijoj fazi kubizma to je isto jednostavno naslikano. Slova, slikana kroz šablone, imitiraju tiskarsku tipografiju. Ističu ravninu, plošnost slike. Picasso je poznat po svom mačističkom odnosu prema ženama. Među njima posebno mjesto zauzima njegova “muza” Dora Maar. “Nijedan slikar nije toliko mrzio žene i bojao ih se, nikada nije bio toliko opsjednut njima i nije uložio toliko žestine da ih uništi” (André Fermiger). Slika Gospođice iz Avignona kao da potvrđuje takvo mišljenje. Slažete li se s tom tvrdnjom?

55 Novo viđenje stvarnosti

Pablo Picasso: Gospođice iz Avignona, 1907. Slika koja označava početak kubističkog pokreta, revolucionarnog u smislu raskida s tradicionalnom kompozicijom i perspektivom. Podnaslov slike je Filozofski bordel. Avignon je grad u francuskoj Provansi, ali i naziv ozloglašene četvrti Barcelone, a groteskni elementi su vjerojatno metafora straha od zaraze sifilisom (autor je naziva “egzorcističkom” slikom). Prema sačuvanim prvim skicama, na slici su uz razodjevene žene trebala biti dva odjevena muška lika. Slika je nastala pod utjecajem pojednostavnjenih formi afričke umjetnosti i Cézannea (1907. održana je postumna pariška izložba njegovih slika). Neočekivana sloboda pokreta prikazanog dinamiziranim, izlomljenim formama poput

“razbijenog stakla”; slika je namjerno nedovršena, tu je metodu prvi primijenio Michelangelo u svojim skulpturama (neki su dijelovi visoko uglačani i detaljizirani, drugi su obrisno, grubo klesani, kao da nisu završeni, tal. non-finito). Različiti stupnjevi stilizacije lica, sve do skulpturalnog intenziteta bliskog izgledu i nepomičnosti afričke maske; Georges Braque je komentirao sliku kada ju je prvi put vidio: “Imao sam osjećaj da netko pije benzin i igra se vatrom.” Uglati likovi, deformirana lica različitih stupnjeva stilizacije; namjerna nedovršenost djela, ukinut je chiaro-scuro. Čini se da je Picasso prošetao pola kruga (180 stupnjeva kruga) oko motiva i sve što je vidio sažeo je u jednu sliku: “simultani” pogled, fuzija različitih vizura objekta u jedinstvenu sliku kao da su svi likovi na slici zarotirani. Glave dviju

središnjih figura prikazane su sprijeda, ali s nosovima kao da su viđeni u profilu; glava prve žene koja odmiče zavjesu prikazana je u profilu, ali oči kao da su gledane sprijeda, en face (ponovite egipatsko slikarstvo). Najvažniji je lik krajnje desno, posljednji naslikan i uz istu primjenu optičke sinteze: tročetvrtinski lik je prikazan straga, a glava se neprirodno okreće i zuri u promatrača. Dva lika desno na kompoziciji naslikana su naknadno i razlikuju se od ostalih; njihova lica nastala su pod utjecajem afričkih maski, dok tri preostale figure nalikuju na skulpturu prastanovnika Iberijskog poluotoka. Mrtva priroda u dnu kompozicije, kriška dinje para zrak poput kose za sijeno. Slika poništava tradicionalno razlikovanje lijepoga i ružnoga.

Analitički kubizam
56 Novo viđenje stvarnosti

Pablo Picasso: Portret Ambroisea Volarda, 1909./10. Portretirana osoba okrenuta je prema nama, s rupčićem u zapučku; kraj njega je stol, na stolu je odložena boca i knjiga. Zadržane su konvencije portretnog žanra. Novìna je: rastvaranje ili atomizacija objekta (disjunkcija), postupno smanjivanje čitljivosti slike iako su zadržani tragovi figurativnog motiva slike.

Albert Gleizers: Pejsaž s osobom, 1911. Fasete (male, paralelne jednobojne plohe, možemo ih usporediti s pikselima na kompjutorskom zaslonu) boja, umjesto geometrijskom perspektivom dubina prostora sugerirana je natiskivanjem planova prema gornjem rubu slike, kao “špilovi igraćih karata”: kuće, stijene, drveće postavljeni su jedni na druge, umjesto “jedni iza drugih”; prostor slike je potpuno popunjen, sve do gornjeg ruba platna. Oblici su drastično pojednostavnjeni. Ljudski lik je statist. Atmosferska i tonalna perspektiva, tj. koloristički perspektivni efekti, namjerno su izostavljeni; antiperspektivna umjetnost. Gotovo monokromna paleta boja koja slici daje izgled skulpture.

Georges Braque: Čovjek s gitarom, 1914. Abrazivna površina, granulirana, u slikarsko ulje umiješan je pijesak. Slika koja izgleda kao kolaž; slika-puzzle. Braque je razvio tehniku slikanja predmeta isprekidanih kontura kako bi se okolni prostor, tj. pozadina slike “prelila” u motiv. “Razbijeni” prostor platna pod utjecajem je tada nove Einsteinove teorije relativnosti. “Volim pravila koja korigira umjetnikov osjećaj” (G. Braque).

57 Novo viđenje stvarnosti

Sintetički kubizam
Juan Gris: Čaše, novine i boca vina, 1927. Kolaž napravljen od gvaša, akvarela, krede u boji i ugljena na papiru. Prikazani predmeti su stisnuti, fragmentirani, omeđeni okomitim paralelnim plohama tipičnim za sintetski kubizam. Novi tip stvarnosti slike ne postiže se chiaro-scuro efektima, već simultanim prikazivanjem odsječaka istog predmeta, iz različitih kutova. “Veličanstvena, vertikala je kralježnica života u prostoru, osovina svake konstrukcije… Horizontala… je drugi način da se izrazi tišina” (František Kupka, češki kubistički slikar). Svaki predmet sadržava nekoliko različitih vizura, odnosno prikazan je kao da je istodobno viđen s više strana: čaša, otvor čaše i nožica prikazani su odozgo ili s niže, pozicije “oči u oči”— varijabilno očište slike. Nerazrješivi prostor slike, kvadratura kruga. Protumačite ovu tvrdnju.

Kolaž (franc. collage — naljepljivanje) je dodavanje bilo kojega stranog materijala na površinu slike ili crteža, čime se dobiva učinak reljefa bez posezanja za tradicionalnim iluzionizmom u slikarstvu (npr. geometrijskom perspektivom). Nalijepljeni materijali imaju dvostruku funkciju: da prikazuju (da budu dio slike) i da predstavljaju (da budu ono što jesu). Podvrsta kolaža: “papier collé”— “iskrojene” vrpce ili fragmenti papira aplicirani su na površinu slike ili crteža; katkad su kubističke slike naslikane tako da imitiraju “papier collé” i tada govorimo o iluzionizmu.

58 Novo viđenje stvarnosti

Dok su se Braque i Gris kolažem koristili naturalistički, odnosno logički — npr. cvjetne tapete su predstavljale zid, Picasso se njima koristio paradoksalno, mijenjajući njihov smisao — novinski papir predstavljao bi violinu, a tapeta s cvjetnim uzorkom stolnjak. Oblik i boja kolaža nalaze se u međusobnoj interakciji, djeluju jedno na drugo: ako slikar naslika bocu preko komada zelenog papira, papir se počinje odnositi baš na bocu. Obavještava nas o boji boce i daje joj osjećaj težine i mase — prema analogiji papir postaje boca. Ali budući da konture papira ne odgovaraju u potpunosti nacrtanom predmetu, papir istodobno ostaje ravna, apstraktna površina boje, neizmijenjena formom boce i nezavisno sudjeluje u kompozicijskoj i kolorističkoj harmoniji slike. Ako u mislima pomaknemo komad zelenog papira u stranu, boca nastavlja postojati, ali na lošiji, manje informativan način (ne znamo više kakve je boje), dok komad papira ponovno postaje samo apstraktni slikovni element. Picasso okuplja apstraktne oblike da bi stvorio sliku: na način afričke umjetnosti dvije okrugle školjke predstavljaju oči, okomita drvena daščica predstavlja nos, a vodoravna usta… Kolaž je igra zamjene praznine puninom, i obratno: npr. Braque je izrezao oblik lule iz novinskog lista, bacio izrezani oblik lule i ostatak novinskog papira dodao kompoziciji mrtve prirode, tako da gledatelj vidi lulu u njezinu izostanku, u praznini u obliku lule. To je metoda često primjenjivana u kubističkoj skulpturi. Kolažna slika se u sintetskom kubizmu razvija u objekt (franc. tableau-objet) — koncepcija slike kao sagrađenog, konstruiranog predmeta, koji ne imitira ili odražava vanjski svijet, već stvara vlastiti, samodostatni.
Pablo Picasso: Mrtva priroda s pletenom stolicom, 1912. Prvi primjer upotrebe kolaža; korištenje nesrodnih i neslikarskih elemenata šokiralo je suvremenike. Slika ima format položenog ovala (što postaje tipičan format kubističke slike): okvir je optočen konopcem, nalijepljeno voštano platno sugerira sjedalicu, a ostalo je naslikano — na slici istodobno postoje razne razine stvarnosti.

Pablo Picasso: Gitara, 1912. Označava početak moderne skulpture: asemblaž. Konstrukcija (od lima i žice: termin “konstrukcija” prikladniji je od “skulpture”) koja nalikuje na gitaru, ali i na masku plemenske umjetnosti. Nalikuje na kolaž, objekt, plastičnu reprezentaciju gitare, a istodobno ima treću dimenziju (odnosno izlazi u stvarni prostor). Čini vidljivom unutrašnjost muzičkog instrumenta: “Umjetnost je laž koja nas čini svjesnima istine, barem one istine koju smo u stanju razumjeti. Umjetnik mora naći sredstva da uvjeri druge u istinitost svojih laži” (Picasso). Skulptura je poput slike obješena na zid, baš kao i prava gitara kada se na njoj ne svira. Kubističko načelo dekompozicije: isprepleću se mnoge razine stvarnoga, nanosima bijele neprozirne boje ujednačavaju se razni prikazani oblici. Kubistički eksperiment doseže svoj vrhunac apliciranjem žileta stršeće oštrice na platno.

59 Novo viđenje stvarnosti

Asemblaž (franc. assemblage — grupiranje, skup, montaža) je proširenje kolaža u treću dimenziju. Negiranjem okvira kao granice i zauzimanjem okolnog prostora dovodi se u pitanje načelo frontalnog prikazivanja, kao i razlikovanje podloge i aplikacije — sve je jedno te isto. Jedinstvena forma sastavljena je od različitih sadržaja prema logici gomilanja, često na humoristični način. Može se reći da je asemblaž i skulptura i slika, iako tradicionalne podjele umjetničkih medija ne vrijede u potpunosti u umjetnosti 20. stoljeća. Asemblaž je obično načinjen od otpadaka i korištenih stvari. Otpaci su tako spašeni od propadanja i tvore nove slike koje su komentar umjetnika na potrošačku industriju i društvo koje je te otpatke proizvelo.

Sonya Delaunay-Terk. tvrde orfisti. Boja kao i oblik i sadržaj. Predstavnici: Robert Delaunay. František Kupka. avion na kotačićima koji guraju dva ljudska lika. možemo identificirati prizor: elisa aviona. suprotno “glavnoj struji” kubizma koji oblike modelira svjetlom i sjenama. već ih je u potpunosti stvorio sam autor”. Prepoznaju se oblici iz realnog svijeta. segmenta kruga i kružnice. sukob suprotstavljenih sila osnovnih formi kruga (obojeni rotirajući disk). Orfizam je “instinktivni” kubizam čije je osnovno izražajno sredstvo boja. 1914. kružnice.” Pariz. poput Orfejeve glazbe čiji je utjecaj na ljude postao arhetipom umjetničke snage. Eiffelov toranj… Zapravo je na slici ispričana cijela priča: Louis Blériot se sprema iz Pariza preletjeti La Manche (što je i učinio 1909. Supostavljanjem kontrastnih ploha boja (“simultani kontrast”) ritmizira se kompo- .Naslijeđe kubizma 60 Novo viđenje stvarnosti Orfizam “Umjetnost je mogućnost harmonije u kaosu svijeta. Pravac u slikarstvu kojemu je ime nadjenuo Guillaume Apollinaire definiravši ga “umjetnošću slikanja novih struktura iz elemenata koji nisu uzeti iz sfere vidljivog. Robert Delaunay: U počast Blériotu. već pokušava vizualizirati dinamizam. Slika (akvarel) nema realističnu strukturu. Simultani kontrasti boje. a orfizam je slikarstvo koje zahtijeva takvo “čisto” gledanje i uranjanje “jastva” gledatelja u “drugost” slike. spirale i pravca.). Čin gledanja pridonosi izgradnji čovjekove svijesti o svijetu koji ga okružuje. Francis Picabia. 92.

Prikazane su dvije crne mačke na tkanini moare efekta (prelijevajućih šara). Kružni oblici sugeriraju cikličnost svijeta. . nabijen emocijama. forme. a to je čista boja. materijaliziranja inače nevidljive zrake svjetlosti (usporedite: forma obeliska u staroj egipatskoj umjetnosti također je opredmećena Sunčeva zraka) kako bi se izrazila živa ljepota (ne)vidljivog svijeta. linija i oblika na platnu.zicija i stvara iluzija pokreta. Rusija. “Jednim jedinim elementom. realan motiv samo je predložak za istraživanje mogućnosti kombinacija boja. 93. izbjegavaju se okomita i vodoravna linija. a dominira dijagonala koja dinamizira prostor slike (vidi: barokno slikarstvo). Istraživanja orfista na području kontrastiranja boja i oblika i simultanog kontrasta boja. 61 Novo viđenje stvarnosti Rajonizam Slikanje kao pronalaženje konfliktnih prostornih formi koje bi zaista mogle nastati presijecanjem zraka svjetlosti reflektiranih od različitih predmeta. Mačke i njihova okolina su “isprepleteni”. Osjećaj za ritam i geometrizam tipični su za tradicionalnu nefigurativnu islamsku umjetnost. Boje prizme ili kaleidoskopske boje. dinamični potezi crne i bijele boje koje sugeriraju refleksiju svjetlosti od mačjeg krzna podsjećaju na futurizam. Boje su slagane u geometrijski uzorak. dubinu i perspektivu” (Sonya Delaunay-Terk). Majakovski ovaj stil interpretira kao “kubističko (sugestijom kretanja. Snopovi kosih linija stvaraju efekt dinamičke energije. Predstavnici: Natalija Gončarova. 1913. Mihael Larionov. Zrak se na površini stvari prikazuje linijom boje. Natalija Gončarova: Mačke. četvrte dimenzije) tumačenje impresionizma (s obzirom na važnost i tretman svjetlosti)”. Brzi. Slika se doima “neuhvatljivo”. utječu na slikarstvo ubuduće. uspijevamo stvoriti plohe.

Grčka. Pokušajte obrazložiti takvu podjelu. u međuvremenu izgubljene. Krista Primjer tzv. skulpture kao mase. svjesnima te činjenice. pr. svedene su na ideogram za čovjeka. Alberto Giacometti: Vozar.). Usporedite takav lik s inkarnatom Rubensovih figura. g. vozar je suzdržan. Uvriježeno je mišljenje da se Matisse izražava BOJOM. a protiv tradicionalnih skulptorskih vrijednosti poput čvrstoće i solidnosti. kao kritika monumentalne i monolitne skulpture. tzv. 2. a Picasso OBLIKOM. na linearnu skulpturu: korištenje željezne žice prema konstruktivističkoj koncepciji nematerijalnosti: “crtanje u prostoru”. Picasso je zamislio da takve konstrukcije budu izvedene u velikom formatu. već kako stoji iza kočije. . stoljeća. vladalo je prijateljsko natjecanje. 1928. Umjetnik preispituje fenomenologiju percepcije stvarajući likove nalik na crtež u prostoru. Moderna parodija Vozara iz Delfa. 1. tako da u taj prostor omeđen žicom može ući čovjek (i arhitektura je umjetnost šupljina). Među njima. Vozar. 470.62 Novo viđenje stvarnosti Pablo Picasso: Konstrukcija (figura za spomenik Guillaumeu Apollinaireu). Sipke ljudske figure od lijevane bronce napravljene prema modelima od gipsa sa željeznom armaturom. “ozbiljnog stila” u antičkoj grčkoj skulpturi. Noge vozara su neproporcionalno izdužene u odnosu na tijelo jer figura nije zamišljena da je se sagleda cijelu. čak skroman — zadržava potpunu kontrolu nad osjećajima. ekstremno izduljene i vitke čime se postiže efekt prodora tijela u prostor. Iako pobjednikom Pitijskih igara. Delfi. 1950. Opišite i usporedite tri umjetnička rada reproducirana na ovoj stranici. Prijelaz od čvrste forme. stilski označava prijelaz u umjetnosti od arhajskih konvencija (stilizirana geometrizirana figura) ka klasičnom idealiziranom realizmu. Skulpture od žice Picasso je radio prvi (od 1930. “prostorne kaveze” prema ideji definiranja prostora žičanim okvirom. davanje volumena (određivanjem rubova tijela) i strukture prostoru. Matisse i Picasso smatraju se najvažnijim umjetnicima prve polovice 20.

Slikarev grozničavi temperament očit je iz načina na koji povlači kistom. . Predstavnici: Umberto Boccioni. Antonio Sant’Elia (arhitekt).Futurizam Ljepota brzine: dinamični ritam + vibracije pokreta. para i brzina. a između dva svjetska rata futurističke ideale. zapravo je prikazana lokomotiva koja prelazi most Maidenhead. kriju utrobu s plamenim krvotokom. osobito Milanu. usvaja fašizam. danas jedina živa arhitektura. a o njemu svjedoči i anegdota da je dok je cijeli London svu noć gasio požar u Parlamentu. Jedan je Turnerov suvremenik iskritizirao djelo: “Ovo nije slika. nažalost. Italija. pjesnik i idejni začetnik pokreta dvoumio se između naziva futurizam. a u svojim skrovitim trbusima. dinamizam. Filippo Tomasso Marinetti. futura) označava kraj umjetnosti prošlosti”. “Tu je nova. ovo je obojena para. Giacomo Balla (slikari). 63 Novo viđenje stvarnosti Prije futurizma William Turner: Kiša. industrijski najrazvijenijem gradu u toj zemlji. kupači mašu iz Temze i s obale.– 94. pod metalnim omotačem. 9. Podrijetlo naziva: pokret se razvio u Italiji. vidi se ribarska luka. on taj prizor slikao sa svoga prozora. što svojim ispupčenim prsima sijeku zrak. elektricitet — što govori o preokupacijama pokreta: “rađanje umjetnosti budućnosti (tal.” Neidentificirana i kaotična vizualna oluja. Futuristički pokret završava s Prvim svjetskim ratom. Futurizam je umjetnički pokret u kojemu je ideja prethodila stilu preispitujući ne samo tradicionalne vrijednosti već i estetske kvalitete onodobne avangardne umjetnosti. Carlo Carrà. te su nemani sastavljene kao životinjski kosturi i u njima je u isti mah sadržan i skupljen i strastveni život životinjskih organizama i stroga točnost hladnog računa” (Faure). arhitektura strojeva. 1844.

Omiljeni motiv futurista je parna željeznica u pokretu. svjetlima i zvukovima. već i događanje. Rosso utječe na futuriste koji njegov rad uzimaju kao primjer dinamizma u umjetnosti. brzine — svega onoga čemu teže moderni ljudi i kako i sami žive. dominantan je OBRIS. Poslije futurizma Futurističkom umjetničkom stvaranju prethodile su teorije zasnovane na filozofskoj ideji Nietzschea i Bergsona. Namjerno zanemarivanje detalja lica. Futuristi su slavili poetiku grada. znakovima. mirisi. međutim. Sinkretizam (nerazdvojivost) osjeta: pokret. za metaforama. Ono se. ne predstavlja kretanje od točke A do točke B. Skulptura malog formata u vosku. kao simbola napretka u 20. bljeskovima prostora u pokretu doživljenim pri vožnji automobila. umjetnici razvijaju senzibilitet za vlastito doba stroja i brzine. stoljeću. mehanički pokret i buka.64 Novo viđenje stvarnosti Medardo Rosso: Evo dječaka (lat. preokupacija futurističkih slikara je kako naslikati električno svjetlo. stoga ne začuđuje što je stroj i sam postao simbol — snage. . Za razliku od neposrednih prethodnika. iako se više ne ostvaruje izgaranjem ugljena. svjetlo. Primarni cilj futurista je prikazivanje pokreta. Ecce Puer). nastavlja veličati i u suvremeno doba. socijalno grupiranje i osjetilnu senzaciju. obožavana je slika “obojene pare” Williama Turnera. 1906. i prilagođavaju mu se. energija. Putovanje vlakom. dinamizmu velikoga grada i njegovoj pulsirajućoj energiji. boje povezani su u isti doživljaj. odnosno slika je kolektivnog života. brzinu i stroj — vrhunskim postignućem svoga doba smatrali su trkaći automobil. urbani načini zabave. Čovječanstvo oduvijek ima potrebu za ikonama. dinamizma. vrlo mekomu materijalu: impresionistički tretman nekonvencionalnoga (nekiparskog) materijala. Rosso ne radi monumentalna djela. glorifikaciji stroja i brzine./07. mase ljudi… Kako bi skinuli sa sebe breme grandiozne talijanske tradicije. za simbolima. Osnovne teme futurizma su megalopolis. koja utjelovljuje početak doba vjere u stroj koji omogućuje brže prevaljivanje puta.

Crvena boja konja i konjanika poput vatrenih plamenova pridonosi sugestiji brzog kretanja. proždrljivih stanica koje gutaju svoje dimne zmije… lokomotiva širokih prsa koje kopaju zemlju pod svojim tračnicama. a “pokret i svjetlo uništavaju materijalnost tijela”… Manifest poziva na prijezir prema ženi.Kazimir Malevič: Crveno konjaništvo. u Milanu. ljepši je od krilate Nike sa Samotrake… Ljepota danas postoji samo u borbi. 65 Novo viđenje stvarnosti “Noć u sebi ima puno više boja od dana. Interpretacija srednjovjekovne vertikalne perspektive (ponovite gradivo)! Slika je naslikana prema istoimenom književnom djelu Isaaka Babela (koji je umro u koncentracijskom logoru u Sibiru 1941. . ne može biti remek-djelo… Pjevat ćemo nokturalni.). 1928. kao i vodoravne žarke linije stiliziranog pejsaža. Djelo koje po svojoj prirodi nije agresivno. a 20. Objavljujemo da se veličanstvenosti svijeta pridružila nova ljepota: ljepota brzine. kao golemi konji od čelika opremljeni cijevima. i čini se da plješću u znak odobravanja kao uzbuđena gomila… (iz Futurističkog manifesta). Futuristički manifest objavljen je kao predgovor Marinettijevoj zbirci pjesama u siječnju 909. i glatkog leta zrakoplova. shvaćenoj kao čuvarici vrijednosti prošlosti koje futuristi u svome mačizmu odbacuju. njihovih propelera koji se okreću na vjetru poput zastava. a odobravaju rat kao “jedinu higijenu svijeta” (u Prvome svjetskom ratu poginuli su Sant’Elia i Boccioni).– 1932. vibrirajući sjaj arsenala i brodogradilišta. zapaljenih agresivnim električnim mjesecom. njegovo tijelo ukrašeno golemim cijevima koje nalikuju na zmije eksplozivnog daha… vrišteći automobil koji čini se da juri poput sačme.” (slikar postimpresionizma Van Gogh) S futurizmom počinje moderna tradicija manifesta. veljače iste godine u francuskom dnevnom listu Figaro: “Trkaći automobil je ljepši od grčke skulpture Nike sa Samotrake”. nerealnih boja. Trkaći automobil.

Izbjegavanje ploha i čistih kontura koje su sinonim za nepomičnost. 1912. Rastvorimo tijelo. kompozicija slike nema središte. sugeriranje slijeda kretnji) proizašli iz iskustva kronofotografije Étiennea-Julesa Mareyja.66 Novo viđenje stvarnosti Godine 1910. Motiv je “izrezan” kao u slučajnom filmskom kadru. blještavih boja. 1909. Oblici su reducirani na vibracije koje se šire prostorom i prelijevaju izvan okvira slike. Površina slike je samo isječak kontinuiranog pokreta: radnja prolazi kroz sliku. . u skladu s novim materijalima i strukturalnim inženjerskim inovacijama kao odgovor na zahtjeve nove koncentracije naseljenosti u doba brzog prijevoza… Arhitektura mora biti napravljena od armiranog betona. Slici su prethodile fotografske studije pokreta i stroboskopski pokret (tj. Giacomo Balla: Djevojčica trči na balkonu. objavljen je Drugi tehnički manifest futurističke skulpture: “… Proglasimo apsolutno i konačno odbacivanje konačne omeđene linije i zatvorene forme skulpture. Giacomo Balla: Ulično svjetlo. Divizionistička tehnika supostavljanja komplementarnih boja malo je promijenjena — točke su zamijenjene kratkim potezima kista. objavljen je Tehnički manifest futurističke skulpture: “Konj u galopu nema četiri noge: ima ih dvadeset i njihov je pokret trokutan…” (Boccioni) Godine 1912. Slika nastaje pod utjecajem poentilističke tehnike. u Manifestu futurističke arhitekture (Sant’Elia): predlaže se nova vrsta metropole projektirane bez osvrtanja na povijesne stilove. ustajalost — prema futuristima koji ustaju i protiv muzeja nazivajući ih “grobljima mumificirane umjetnosti”. opeke i kamena. Slika poput sukcesivnog niza brzih snimaka koje hvataju djelić pokreta. Studija električnog svjetla. stakla i tkanina umjesto od drveta. Futurizam je “impresionizam mehaničkog svijeta” (Marcel Duchamp). pustimo da njegov okoliš uđe u njega i postane njegov sastavni dio…” (Boccioni) Godine 94. tako intenzivnih da njihovo vibriranje postaje bolno za oči. željeza. Svjetlost uništava materijalnost tijela.

1890.– 1900. . Ova je tehnika primijenjena u obuci francuske vojske. 1912. ramena i rep psa. Multiplicirane noge. 67 Novo viđenje stvarnosti Giacomo Balla: Dinamizam psa na lancu. Ovakav način prikazivanja pokreta postao je klišejem crtanog filma i stripa. Vidljivo je ono što golim okom ne uočavamo. kratke noge terijera pretvaraju se gotovo u kotače. Virtualna slika trkača kroz niz sukcesivnih faza pokreta prikazanih na istoj fotografiji uzastopnim ekspozicijama.Etienne-Jules Marey: Bez naziva.

Dok je na Niki pokret prikazan uskovitlanom draperijom. Krista Usporedite Boccionijevu skulpturu i helenističku Nike sa Samotrake. Oblike modelira vjetar. kao par utega koji je vuku prema dolje.– 190. postupkom raščlanjivanja stvarnosti. Skulptura koja nagovještava forme suvremenog zrakoplova. koje katkad oprema elektromotorom (vidi kinetička umjetnost. pr. poglavlje). apstraktne naslove svojih djela. a koje su razlike? Na kojoj je od te dvije skulpture bolje prikazan pokret. Skulptura nastala prema uzoru upravo na antičku skulpturu Nike sa Samotrake (automobili tada još nemaju aerodinamičnu liniju koja bi poslužila kao inspiracija za ovu skulpturu). Koje su sličnosti. Skulpturom se nastoji prikazati više faza pokreta. čine djelo prije teškim nego dinamičnim: utezi su simbol teškoća na koje nailaze futuristi u realiziranju svoje umjetnosti u društvu koje za nju ne nalazi razumijevanja. Boccioni uvodi opisne. tj. Na svakoj je nozi zasebno postolje. Skulpturalna forma brzine i snage. 9. 1913. tijek pokreta. Nika sa Samotrake. oko 200. staklo. kod Boccionija je dinamizirano tijelo u širokom iskoraku. prizemljuju. Grčka. Dinamika pokreta rastvara površinu skulpture. a na kojoj ljudsko tijelo? . što poslije prihvaćaju i drugi umjetnici. prema ideji objekta koji nikad ne završava. žice) kod izrade skulptura. Također se koristi neumjetničkim. Djelo nastaje na temelju preciznih studija čovjekove muskulature. celuloid. konjska dlaka.68 Novo viđenje stvarnosti Umberto Boccioni: Jedinstvene forme kontinuiteta u prostoru. priprostim materijalima (cement.

automobil. 1884. drvo. urezuju se u njega i komadaju ga tvoreći arabeske krivulja i ravne linije. apstraktno prikazan pokret koji povezuje prostor i vrijeme. Marchel Duchamp: Akt silazi niza stube (druga verzija). “Rasprskavanje” naslikanog lika uzrokovano je pomakom u vremenu. 1912. Tema ženskog akta Duchampov je odgovor na futurističko ženomrstvo i futuristički diktat da “akt treba biti potpuno isključen iz umjetnosti barem sljedećih deset godina”. sistematičnim i plastičnim jer danas nitko više ne može poreći da se jedna stvar nastavlja tamo gdje druga započinje i da se svi predmeti koji okružuju naše tijelo (boca. Boje su neprirodne. odbacuju mrtvu prirodu koja je bila dominantna tema u kubističkom slikarstvu. Akt je raščlanjen.Različitost kubizma i futurizma kubizam — statičnost — bezvremenski svijet — polagano stvaranje i izlaženje u javnost — ne postoji prostor. Paradoks kretanja u nepomičnom prostoru slike. penetriraju ga. kako prenijeti trodimenzionalnost na dvije Termin Marcela Boulengera Eadweard Muybridge: Silaženje niz stepenice. Kubisti su prigovarali da je slika preliterarna. a tema previše očita. zvuk se prikazuje kao nizanje valova. Sliku su opisali kao “eksploziju u stolarskoj radionici”. samo atmosfera u kojoj se tijela kreću i međusobno se prožimaju futurizam — kult brzine — moderan svijet velegrada i stroja — ofenzivni i radikalni umjetnički nastup. Duchamp na ovoj slici kombinira načela kubizma i futurizma.” Futuristi. a boja kao prizma 69 Novo viđenje stvarnosti Kubofuturizam “… skulptura treba podariti život predmetima čineći njihovo prostiranje u prostoru opipljivim. kuća. kao ironično antiveličanje stroja i znanosti. ulica) usijecaju u njega./85. . Potrebno je obratiti pozornost na organizaciju kinetičkih elemenata. motor. dimenzije slike? Statička kompozicija statičkih indikacija različitih položaja koje objekt poprima pri kretanju. vrijeđanje publike — udovi u pokretu prikazuju se kao niz oblika ili radijalni oblici. svedene na kolorit drva. međutim.

prijenosnicima. Javlja se 94. s izlaskom časopisa Blast. Vorticizam Pjesnik Ezra Pound objašnjava da je futurizam nešto kao ubrzani impresionizam. koji je izašao u samo dva broja (drugi 95.70 Novo viđenje stvarnosti Raymond Duchamp-Villon: Konj. vrtlog (engl. Udovi životinje zamijenjeni osovinama. “Kada njezini elementi više nemaju opravdanje u prirodi. Prema toj kritici modernog društva i svijesti o štetnosti nekontroliranog napretka vorticizam se razlikuje od futurizma i kubizma koji idealiziraju industrijalizaciju i doba strojeva. William Roberts. Tijelo se napinje u skok. vizualizirana moć stroja. Film i fotografija su “oruđe gledanja”. vitlima i drugim dijelovima rotora stroja kao formama superiornog dinamizma. Apollinaire). Mehanizirani “život” udahnut formi. . Slika nije ideja. tzv. “Kinematograf ” dolazi od grč. struktura postaje ravnodušnom arhitekturom. a prestaje biti skulptura” (G. kinema (pokret) i grafein (pisati). fotografska slika je istodobno naturalističko prikazivanje svijeta i jezik. Predstavnici: Wyndham Lewis. dotle vorticizam tu akceleraciju uvodi u dubinu slike ponajprije snažnom dijagonalom stvarajući intenzivnu prodornu perspektivu. 1914. Edward Johnston. Fuzija mehaničkog i organskog svijeta. već je energetski čvor ili grozd i posjeduje sirovu energiju koja je izraz svijesti umjetnika vorticizma o brutalnosti onih ljudi koji neodgovorno manipuliraju okolišem. metafora “konjske snage”. Dok futurizam nastoji prikazati pomicanje elemenata u ravnini s plohom slike. vortex). a noge nalikuju na motorne klipove. odnosno sustav znakova.). Film “Pokretne slike” (termin filozofa Gillesa Deleuzea) dugo su smatrane nižim i marginalnim oblikom umjetnosti zbog opterećenosti publike i struke tradicionalnim poimanjem umjetnosti.

1895. stoljeća. 71 Novo viđenje stvarnosti “Ako želite poslati poruku. Ili je njegova forma upravo reklamni slogan? Uzmite za primjer jednu reklamu i jedno umjetničko djelo (po izboru. koje je napravljeno prema principu montaže — analizirajte formalne elemente djela. kojima se želi iskazati kritika kinematografije kao. i komunizam ima manifest. percepcije – vidljivosti. tj. Kao i umjetnički pokreti 20. razdoblje u kojemu nastaje i stil nisu bitni). povrh i prije svega. Film je. nemojte snimati film. Mauricea Lemaîtrea) sastoje od kolaža i ogrebotina na samoj filmskoj vrpci. Braća Lumière: Dolazak vlaka u stanicu. Kao iluzija koju stvaraju “24 sličice u sekundi” film je pogodno oruđe stilističkih i teoretskih istraživanja dualnih pojmova pokreta – nepomičnosti. industrije. čak i nijemi film kod kojega je glazba izvođena uživo u kino-dvorani. tj. Smatrate li da je film medij koji gradi viziju posebnog svijeta? Kakvog svijeta? 2. relativizira pojam prostor-vrijeme (u gledalištu je nastao metež. Film uvodi novi rječnik umjetnosti: “kadriranje” umjesto koncepcije “komponiranja” slike. Neke se umjetničke intervencije (npr. koja preokreće. obrazložite svoj izbor.” (redatelj vestern filmova John Ford) 1. . 3. Film angažira mnoga osjetila (ima i glazbu. kao “mlada umjetnost” po svojoj prirodi hibrid raznih umjetnosti. odnosno što to umjetničko djelo čini drugačijim od reklamne slike. u pariškom Grand Caféu održana je prva javna projekcija filma Dolazak vlaka u stanicu braće Lumière. kao katalizator “rata slika” (što je termin Paula Virilija kojim se nastoji slikovito opisati suvremeno društvo u kojemu je čovjek izložen ratu slika). opišite način komponiranja djela. obično na klaviru).Godine 895. a kapitalizam ga nema. Smislite slogan-manifest za to umjetničko djelo. stvarnosti – pojavnosti. Uzmite za primjer jedno umjetničko djelo iz bilo kojeg razdoblja. pošaljite telegram. svi su pobjegli pred prizorom lokomotive koja juri ravno na publiku). Andyja Warhola. usporedite ih i pokušajte obrazložiti što ih razlikuje.

stoljeću skulptura je imala pretežno komemorativnu ulogu u društvu koje je slavilo samo sebe. (glineni model. Na primjer. “Ekspresivnim nasiljem” nad figurama i iskrivljenjem formi izrazite plastične snage najavljuje ekspresionizam (vidi 3. Model je anoniman čovjek koji je sličio slavnom piscu. Iako se Rodin pridržava dviju osnovnih funkcija skulpture u to doba — a to su monumentalnost i reprezentacija — antropomorfna forma prelazi u apstraktnu. Iako radi u akademskom. Auguste Rodin: Honoré de Balzac. Géricault je naslikao konje u trku sa sve četiri noge istodobno ispružene u zraku. pa i preko svojih velikana. ali rezultat je uvjerljiviji od fotografije istog prizora. fragment kao konačnu umjetničku formu (npr. simbolizam. što ne odgovara činjenicama (konj u kasu istodobno podiže nasuprotnu prednju i stražnju nogu). Rodin je u svom radu ipak inovativan. Odrednice: spomenik. 1898. . skulptura izlivena u bronci tek 1954. i to tako da umjetnik prikazuje svoje vizualne senzacije — što može biti protumačeno kao prijevara i iluzija.) Metamorfoza figure u autonomnu formu oslobođenu mimetičkih (oponašalačkih) svojstava. On uvodi Komemorativno — koje se priređuje ili služi za sjećanje. pada). Kritičari su završeno djelo poimali kao skicu uspoređujući ga sa “snjegovićem” i “vrećom ugljena”. odjeven u kućnu haljinu koju je Balzac običavao nositi kad je pisao. st. poglavlje). u prividnoj neravnoteži (kao da je figura nestabilna. ali zbog sporosti ljudskog oka mi taj prizor upravo tako vidimo. u počast pokojniku. 19. Rodin smatra da se iluzija žive forme može postići jedino prikazivanjem pokreta. anatomski nepotpune skulpture ljudi bez glave ili udova). neobaroknom stilu i u klasičnim medijima bronce i mramora te opterećen simbolizmom. Théodore Géricault: Derbi u Epsomu.Redefinicija skulpture 72 Novo viđenje stvarnosti Od spomenika do ready-madea U 9.

Za skulpturu od bronce postavljenu ispred Rektorata Sveučilišta u Zagrebu pozirala je umjetnikova majka. Egipat.Fritz Koening: Stado X. 1958. 1932. Simbolička tematika pod utjecajem Rodina. nepomičnom položaju sličnom stavu za meditaciju. Sakkara. Oval glave upisan je u romboidni format rupca. Postament je sastavni dio brončanog komada. Alegorija povijesti Hrvata je žena širokog. Budući da je prikazan simbol. Rodin pomno prikazuje detalj zanemarujući cjelinu. g. a ne simbol. a nije izabran samo radi prikladnog zatvaranja aksijalno simetričnoga geometrijskog lika. oči figure nemaju zjenica. Žena na krilu drži ploču s glagoljskim natpisom. Krista Individualna obrada torza. Piramidalna kompozicija. pr. U “izmišljenom” simetričnom. težačkog stasa. vezanog prema uzoru na nošnju Dalmatinske zagore. tvori piramidalnu kompoziciju nalik na staroegipatsku skulpturu pisara. Ivan Meštrović: Povijest Hrvata. Portret stvarnog čovjeka. Spomenička skulptura kao snažan plastični znak s naglašenim i oštrim obrisom. dok sljedeća generacija umjetnika smatra da detalj treba biti podređen prikazivanju dominantnog ritma. koji pripada čovjeku u srednjim godinama koji se ne bavi fizičkim radom. oko 2400. 73 Novo viđenje stvarnosti Pisar. Način sjedenja uobičajen je u Egiptu toga vremena. robusnog. . grube teksture kamena “u koji je zapisana povijest naroda”. a ne individualizirana osoba.

transformiranih u nešto posve drugo. No budući da se ready-mades mogu proizvesti u gotovo neograničenim količinama.Ready-made 74 Novo viđenje stvarnosti Marcel Duchamp je svakodnevne predmete. nađena ljepota od napravljene ljepote” (Pierre Restany). Je li ready-made skulptura — je li naziv “skulptura” ovdje još uvijek primjenjiv. odmičući se od “realnog”. Prekid s estetikom i uvriježenom koncepcijom ljepote./81. množ. izlagao u galeriji. Proširenje pojma “skulptura” na “nađene” i “prirodne” predmete. Edgar Degas: Četrnaestogodišnja balerina. ili se može reći da je skulptura ukinuta? Umjesto tog pitanja bolje je postaviti drugo: u kakvom su odnosu umjetničko djelo i prostor? Princip ready-madea prvi put je primijenio Edgar Degas na skulpturi balerine: Ready-made (engl. daje im dignitet umjetničkog djela. Iako se kotač bicikla može okretati. stalak za boce ili lopatu za snijeg. reduciraj!” (M. Iako se na prvi pogled čini da je glava bika sastavljena od dijelova bicikla. Umjetničko djelo napravljeno od kotača bicikla (za razliku od Boccionijeve skulpture koja prezentira pokret. . “Reduciraj. Potpisujući ih. ono što je već gotovo. što se ne priprema posebno. poglavlje) — jer pokret nije važan dio značenja ovog djela. s time valja biti oprezan. ova se i doslovno može okretati). 1913. Brončanu skulpturu djevojčice (2/3 naravne visine) Degas je obukao u pravu plesnu haljinu (ukrućenu umakanjem u vosak) i pletenicu joj povezao vrpcom od tkanine. 1943. Pablo Picasso: Glava bika. ready-mades): svakodnevni artikl koji umjetnik proglašava umjetničkim djelom i izlaže bez većih preinaka jer je ideja to što čini djelo umjetničkim. Skulpturalna “šala” (sljedeća faza “šale” bila bi: biciklist uzima rezervne dijelove za svoj bicikl iz umjetničkog djela…). a ne njegova jedinstvenost i ručni rad. prema ideji recikliranja: “Otkrivanje je važnije od kreacije. novom “ljepotom ravnodušnosti”. a umjesto monumentalnog pijedestala — nataknut je na kuhinjski stolac koji “glumi” sjedalo bicikla. 1880. asemblaž. Ideja da bilo što može biti umjetnost presudna je za umjetnost cijelog 20. npr. to je samo relativno tako: asemblaž dijelova bicikla izliven je u jedinstveni komad bronce. reduciraj. Duchamp). ovo djelo u tehničkom smislu nije primjer kinetičke umjetnosti (vidi 9. stoljeća. Ready-made načinjen od prepoznatljivih predmeta: sjedala i upravljača bicikla. Druge odrednice: antiart. termin Marcela Duchampa. Marcel Duchamp: Kotač bicikla.

Arhitektura
Od ornamenta do pravog kuta
“Samo korisno može biti lijepo.” (Otto Wagner) “Ornament je zločin.” (Adolf Loos) “Sliku i kip treba gledati onako kako gledamo građevinu; a na građevini nam nije najvažniji kakav isklesani list, već strukturalna logika koja joj osigurava stabilnost i ističe njezine funkcije. Vođen upravo tom logikom, naš će se pogled zaustaviti i na listu, i tada ćemo se moći diviti čak i svakoj njegovoj žilici.” (Faure) Adolf Loos, arhitekt i teoretičar arhitekture, odbija svođenje arhitekture na umjetnost i kritizira ideju totalnog dizajna: napisao je satiru o “sirotom bogatašu” koji je od poznatog arhitekta zatražio “umjetnost, bez obzira na cijenu”. Stoga je arhitekt, prema ideji totalnog umjetničkog djela, dizajnirao ne samo kuću nego i sve u njoj, pa čak i bogataševe papuče — tako on više nije bio “estetski kralj svoga dvorca”. Loos radi istraživanja na području prostornog plana (njem. Raumplan) prema ideji da volumen prostorije u stanu treba odrediti s obzirom na njezinu namjenu i značenje i ta je ideja zadržana i u suvremenoj gradnji. “Nadišli smo ornament; naučili smo živjeti bez njega.” Loos izjavljuje: “Ornament je zločin, prije svega zločin protiv ekonomije jer zarobljava obrtnike u mukotrpnom, beskorisnom i slabo plaćenom poslu.” Loos je čak i protiv tetoviranja ako nije kulturno uvjetovano, kao kod papuanskih Indijanaca, smatrajući da “evolucija kulture znači uklanjanje ornamenta s praktičnih predmeta”.
75 Novo viđenje stvarnosti

76 Novo viđenje stvarnosti

Antoni Gaudí y Cornet: Kuća Milá (španj. Casa Milá) zvana La Pedrera (“kamenolom”), Barcelona, Katalonija, Španjolska, 1906.– 1910. Izraz zaokupljenosti identitetom, moderan, ali i nacionalni stil: spajanje tradicije, posebno srednjovjekovlja i arapskog stila na Iberskom poluotoku (tzv. mudéjar, dekorativni stil nastao arapskim “implantatom” u romansko naslijeđe) i secesije u vrlo osobnom stilu koji nije ostavio široki krug sljedbenika. Zgrada koja podsjeća na prirodne formacije: “Čovjek ne stvara: on otkriva” (A. Gaudi). Stambena zgrada po narudžbi obitelji Milá, s novinama u funkcionalnom, ornamentalnom i konstruktivnom smislu. Ekspresivni šiljci i dimnjaci strše poput krune valovite litice na lepršavom podnožju krova, na paraboličnim lukovima različitih visina među kojima su mansarde. Čelična konstrukcija na stupovima od kamena i armirane opeke potisnuta je nenosivom masivnom kamenom fasadom — proturječnost ove arhi-

tekture leži u “maskiranju” načina gradnje. Gruba obrada kamena sugerira izjedenost vremenom. Fasada napregnutih konkavnih i konveksnih površina pokrenuta je poput vala, u kontradikciji sa solidnošću korištenih materijala. Željezni balkoni nalikuju na vlati morske trave. Unutar zgrade nalaze se dva nepravilno oblikovana dvorišta, kružno i ovalno, iz kojih rampa vodi do podzemnih spremišta. Šesterokutnim pločama s motivom morske zvijezde popločan je prilazni nogostup. Sve zajedno, zgrada i ulica, podsjeća na ocean, najavljujući nadrealizam (vidi 4. poglavlje). Plaćam piće onome tko na ovoj zgradi nađe jednu ravnu liniju” (A. Gaudí). Zgrada izgleda kao prirodna formacija, kao da je slobodno modelirana od nekog podatnog materijala, a dimnjaci su “istisnuti iz tube”. Antonija Gaudíja je pregazio konjski tramvaj kad se malo odmaknuo od građevine u gradnji da provjeri njezine proporcije, i tako je ostao

nedovršen taj projekt nove stolne crkve Barcelone posvećene Svetoj obitelji (španj. Sagrada Familia).

Vrata prema uzoru na Guimardov stil ulaza u pariške postaje metroa, od standardnih i zamjenjivih željeznih dijelova koji uokviruju emajlirani čelik i staklo. “Paučinasta” kombinacija (mreža) stakla i željeza.

77 Novo viđenje stvarnosti

Frank Lloyd Wright: Kuća Robie, Chicago, SAD, 1900.– 1910. Tip “prerijske” obiteljske kuće “izvedene iz života” u kojoj Lloyd Wright oblikuje svaki detalj, čak i rasvjetna tijela i posteljinu, prema ideji “totalnog oblikovanja” (Gesamtkunstwerka). Prerijski stil: otvoreni prizemni tlocrt, horizontalni asimetričan format, krovovi blagog nagiba. Kuća utjelovljuje “spokoj ravnice”. Neukrašene površine i ravan zid te duge, horizontalne građevine s plitkim krovom i dubokim streha-

ma, nastaju pod utjecajem japanske tradicionalne arhitekture. Kamin i dimnjak oznake su skloništa, čvrste supstancije fluidne gradnje; u kući je centralno smještena jezgra dimnjaka. Prijelaz od pojedinačnih prozora na prozore u nizovima. Iza formalne fasade prikladno su smješteni neugledni sadržaji, tj. pomoćne prostorije. “Smatram da je arhitektura humanizirana gradnja. Što je arhitektura humanija, bogatija značenjima, pozivajuća i šarmantna, to je više čvrsta baza istinske kulture” (F. L.

Wright). Što znači da, svjesno ili ne, arhitektura oblikuje ljude. Naglašena je proporcionalna progresija detalja — približavajući se ovoj kući, najprije uočavate konturu zgrade, potom prozore i vrata, i tek kada dođete pred vrata uočit ćete bravu na vratima. Za razliku od Wrighta, građevine Miesa van der Rohea mogu se sagledati jednim brzim pogledom s izvjesne udaljenosti — to je tzv. mala proporcionalna progresija detalja.

Adolf Loos: Zgrada za krojačku radionicu Goldman&Salatsch, Michaelerplatz, Beč, Austrija, 1909.– 1911. Jednostavna prizma, ravna fasada, stroga, bez ukrasa, izazvala je arhitektonski skandal; kuća bez strehe — dobila je nadimak “kuća bez obrva”. Kuća ima poluetaže različitih visina prostorija. Visina prostorije definirana je s obzirom na njezinu funkciju. Loos projektira poluetaže i već izvana, bojom i materijalom izvedbe pročelja, ukazuje na funkciju interijera (u prizemlju i mezaninu obloženim zelenim ciparskim mramorom nalaze se uredi, a katovi su namijenjeni stanovanju).

Komentar jednog karikaturista na Loosovu fasadu zgrade: “Duboko razmišljajući o umjetnosti, čovjek vrlo modernih nazora hoda ulicom. Odjednom zastaje. Našao je ono za čim je tako dugo tragao.”

78 Novo viđenje stvarnosti

Auguste Perret: Théâtre des Champs-Élysées, Pariz, Francuska, 1911.– 1913. Perret je prvi graditelj koji intenzivno upotrebljava armirani beton istražujući mogućnosti i domete njegove uporabe, gradeći goleme prostore pod jedinstvenom poprečnom gredom velikog raspona. Zgrada kazališta podignuta je u Aveniji elizejskih polja, napravljena od novih materijala (armirani beton), gdje su tri gledališta (za

150, 500 i 1250 gledatelja) i foaje tretirani kao jedinstvena monolitna struktura. Skrivajući potpuno drugačiji sadržaj, pročelja zgrade su klasična — reljefe je napravio kipar Émile-Antoine Bourdelle (ponovite umjetnost 19. stoljeća). “Oni koji sakrivaju bilo koji dio građevne konstrukcije uskraćeni su za najbolji i jedini zakoniti ornament u arhitekturi. Onaj tko sakrije potporni stup čini pogrešku. A onaj tko podiže lažni stup, čini zločin” (A. Perret).

1. Pokušajte odgovoriti na pitanje: zašto su Kući Milá nadjenuli nadimak “kamenolom”? Biste li željeli živjeti u takvoj kući s oblim zidovima? Kako bi je namjestili? 2. “Arhitekt je zidar koji zna latinski” (Adolf Loos). U ovoj metafori latinski jezik je simbolički reprezent zapadne civilizacije. Slažete li se s Loosom i njegovim stavovima?

3 Umjetnost kao jezik znakova
79

Protoekspresionizam 80 Ekspresionizam 82 Die Brücke 83 Der Blaue Reiter 84 Nova objektivnost 88 Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemačkoj i Austriji 90 Ekspresionizam na filmu 92 Ekspresionistička arhitektura 94 Politička umjetnost 94 Neoekspresionizam 98

Umjetnost kao jezik znakova

Protoekspresionizam
Ekspresionizam teži iskrivljenju (distorziji) stvarnosti njezinom vlastitom ekspresivnom snagom, i oslobađanju, ponajprije slikarstva, od podređenosti zadatku prikazivanja stvarnosti. Slika više nije ekran na koji su projicirani razni objekti, već je slika vlastiti objekt! Ekspresionizam je sinteza izvanjske stvarnosti i umjetnikovog unutarnjeg svijeta. Svaka ljudska radnja je prije svega izražajna (ekspresivna), ali umjetnost ekspresionizma odašilje emocije i emotivno nabijene poruke i to snagom boja i oblika, poteza kistom i teksture boje slike, mjere i omjera — motiv slike pritom nije previše važan. U povijesti umjetnosti neki umjetnici su stvarali na ekspresivan način — El Greco, Rubens, Goya, Delacroix te neposredni prethodnici ekspresionizma fovisti (ali samo u formalnom smislu, bez emocionalnog naboja karakterističnog za ekspresionizam), Paul Gauguin i James Ensor (iz Oostendea, Belgija: za njega su karakteristične šokantne boje, motivi kostura i groteskne karnevalske maske; kao i morbidan smisao za humor) te Van Gogh (strastvena, ali kontrolirana deformacija prirode i pojačavanje prirodnih boja radi veće komunikativnosti umjetničkog djela). Boja ima samostalnu ulogu na slici, znači nezavisna je od motiva, što nalazimo već kod Rembrandta (vidi njegovu sliku Zaklani vol).
Edvard Munch, Krik, 1895. Smatra se da je s ovom slikom rođen ekspresionizam. Grafička tehnika: litografija crtana tušem na kamenu, monokromna (prethodi joj verzija u boji). Ornamentalni tretman plohe slike, široke linije crteža povezuju prednji sa stražnjim planovima, dijagonalno protezanje mosta u dubinu slike. Kao i u kasnijim Munchovim djelima, pejsaž dramatski pojačava tematiku kompozicije i sugerira psihološko stanje lika: more, planine, obale, most za iskrcavanje. Slika je metafora psiholoških problema modernog društva. Krivulje kao da vizualiziraju vibracije ljudskog glasa (slično kao u stripu) koje se šire poput valova. Ritmizirano nasilje (u smislu agresivnih) linija kao prikaz tjeskobe, samoće i slutnje smrti. Lice je svedeno na krik, bez naznaka spola i prikazivanja finih individualiziranih detalja. Lice je zapravo oblikovano uskovitlanom krivuljom krika, koja prožima cijelu sliku. Ponajprije je izraz samoće, osjećaja užasa pred svijetom, napetosti vitalne energije. Edvard Munch je najistaknutiji predstavnik ekspresionizma u nordijskim zemljama. Pod utjecajem drama Henrika Ibsena (tvorca izraza “ljubavni trokut”) i Strindberga, istupa protiv lažnog društvenog morala. Uslijed mentalne bolesti i djetinjstva uz dominantnog oca, u njegovim su djelima trajno prisutni motivi bolesti, očaja, gorčine, morbidne erotike. Istražuje boju i formu kao način građenja kompozicije i simbolike slike, poseže za “velikim” temama poput života, ljubavi, a pogotovo bolesti i smrti; fokusiran je na lik žene kao moćnog i njemu nepristupačnog stvorenja: “Ne želim više slikati interijere sa ženama koje pletu i muškarcima koji čitaju! Želim prikazati ljude koji dišu, osjećaju, vole i pate.”

80 Umjetnost kao jezik znakova

Edvard Munch: Krik, 1893. Slika je ukradena u kolovozu 2004. iz Muzeja Edvarda Muncha u Oslu (Norveška), otvorenoga 1963. Usporedite Munchovu grafiku Krik s istoimenom slikom u tehnici ulja na platnu (desno). Koje su sličnosti, a što je različito? Je li grafika ovisna o slici u tehnici ulja na platnu, ili je samostalna kao medij? Oblici Krika iz 1895. prilagođeni su tehnici litografije i pridržavaju se njezinih zakonitosti. Opišite postupak nastajanja litografije.

81 Umjetnost kao jezik znakova .

daju dojam napetosti. Umjetnost je individualizirana. Termin “ekspresionizam” ulazi u opću upotrebu 9. ploha slike popunjena je sve do vrha. Ekspresionisti uvode novu koncepciju vremena: “lako” se može izmjeriti trajanje čina slikanja. stoljeća koji nastaju kao reakcija na realizam. Slikar više ne registrira događaje i svoje osjećaje pred motivom slike (svoje utiske ili impresije). umjetnikovu. Formalna obilježja ekspresionističke slike — Vijugavost i pojednostavnjenje linija. U najširem se smislu može primijeniti na svaku umjetnost gdje se pokazuju subjektivni osjećaji. osobito patnju. žene su prikazane kao “fantastične ptice pod umjetnom rasvjetom”. Podrijetlo naziva: smislio ga je vjerojatno Wilhelm Worringer. kao i prostorni planovi: forme ulaze jedna u drugu u formi šiljaka koji. trebamo se zapitati “što osjećamo dok je gledamo” (Clive Bell) 82 Umjetnost kao jezik znakova Njemačka i Austrija 905. ili bolje niz pokreta u njemačkoj umjetnosti tijekom prva tri desetljeća 20. Ekspresionistička slika u crnoj. — Naglašena je brutalnost i sirovost poteza na tragu srednjovjekovne tradicije drvoreza. kao zbroj trajanja povlačenja jasno vidljivih poteza kistom. već svoje neuroze i egzaltacije pred svijetom prenosi na platno ne mareći previše za slikarsku temu. Ekspresionizam je germanski pokret. “Ekspresionizam” je neprecizna ali nužna riječ koja označava pretjerivanje i isticanje radi postizanja emocionalnog učinka. Drvorez je. ukinuto je razlikovanje likova i podloge. “iščašenje” stvarnosti. Odlikuje se dramatičnim nemirom. žutoj i zelenoj boji. iskazanim širokim potezima kista. 1913. već egzistencijalnu tjeskobu pojedinca. omiljena grafička tehnika ekspresionista. kao kod fovista. U užem smislu termin označava pokret. Boja ne izražava veselje. Kompozicija je okomita. naglašen potez kista.Ekspresionizam Umjesto da upitamo “što predstavlja ova slika”. Abstraktion und Einfűhlung). . svojom teksturom i neprofinjenošću. tenzije na slici. — Boja i oblik su shvaćeni kao cjelina koja može izraziti ljudske osjećaje i strasti. u djelu Apstrakcija i empatija (njem.– 930. katkad na granici isforsiranosti i karikature: iskrivljenje. zajedno sa sabijenošću prizora. kada je na izložbi berlinske secesije uključena grupa pariških umjetnika pod nazivom Expressionisten — pod tim se imenom kriju fovisti i Picasso u predkubističkoj fazi. odraz je vlastitih umjetnikovih problema i preokupacija. Ernst Ludwig Kirchner: Pet žena na ulici. suprotno impresionizmu i fovizmu koji nastaju u Francuskoj. a ponajprije vlastitu.

plošnost likova. Kugla koja juri kroz sliku vizualizira biblijsku priču o apostolima koji su nekom skitnici na putu u Emaus ponudili dio svoje večere. Nova objektivnost. koji međutim ostaje u drugom planu “i besposleno sjedi”. shematski prikaz prostora. . I slikarstvo Die Brückea je pod utjecajem tiskarskih tehnika (do tada je bilo obrnuto — grafika je bila pod utjecajem slikarstva) — odlikuje ga snažna. Napuštanje euklidovske geometrije prostora. pridružuje im se Emil Nolde. zbijen prostor slike (nalik na srednjovjekovni strah od praznog prostora — horror vacui). definiran i realan prostor zamjenjuje imaginaran prostor. (njem. što govori da je to pokret bez programa. objavljuju manifest: “svatko tko izravno i predano koristi svoje kreativne snage. Grupu osnivaju studenti arhitekture: Ernst Ludwig Kirchner. prepoznali su u njemu Krista koji je tada “nestao pred njihovim očima”. 83 Umjetnost kao jezik znakova Karl Schmidt-Rottluff: Put u Emaus. Osobine njihovih radova su: ružnoća prikazane stvarnosti. Plavi jahač. crna kontura. filtriranog kroz vlastitu osobnost. Godine 906. koji svijet prikazuje subjektivno. da njihov rad predstavlja most prema umjetnosti budućnosti. gotovo brutalnih u izrazu. izražajni kolorit. klaustrofobičan. Die Brücke “Kod čovjeka je sjajno to da je on most. a ne trodimenzionalnošću scene.– 93. kao doslovni izraz lošeg ukusa za što su suvremenici zaista optuživali avangardnu umjetnost. Drvorez pod utjecajem srednjovjekovnih njemačkih gravura. dresdenskih studenata. 905. neskladne boje. jedan je od nas” (Ernst Ludwig Kirchner). 1910. a ne završava sam u sebi. i u trenutku kad je skitnica razlomio njihov kruh. od kojih su najznačajnije: Most. 1918. Intenzivne. sumarni likovi… Ernst Ludwig Kirchner: Slikar i njegov model. iskrivljavanje (“iščašenje”) forme.Za umjetnike ekspresionizma karakteristično je okupljanje u umjetničke grupe. Prikazani su slikar i njegov model. Eric Hekel.” (Karl Schmidt-Rottluff) Ime Die Brücke simbolizira želju članova grupe.– 1926. plošna polja boja. Svjesno ili nesvjesno obnavljaju atmosferu srednjeg vijeka — gotičku izduženost i iskrivljenost figura. tabu teme (život polusvijeta). određen doživljajem i hirovitošću umjetnika. Time nam autor “pokazuje” trend izrazite individualnosti modernog umjetnika. dok je tema slike sam umjetnik. Most) Dresden. Karl Schmidt-Rottluff i Fritz Bleyl. odjeven u kućni ogrtač koji je citat plašta s Klimtove slike Poljubac.

čak i kad slikaju po predlošku iz prirode. on izdaje istoimeni almanah Plavi jahač.Der Blaue Reiter Grupa je dobila ime prema istoimenoj slici Vasilija Kandinskog. koji ostaje na samo jednom. i skladaju atonalna djela. Godine 92. Uz umjetnika. bez odstupanja. Kandinski smatra da diktat “unutrašnje nužnosti” vodi do oslobađanja od predstavljačke ili reprezentacijske umjetnosti: impresije. međutim. ali neophodno ju je koristiti kako bi se označila umjetnost koja nije figurativna ili reprezentativna. i promatrač umjetnosti otkriva svijet apstrakcije odnosno novu umjetnost “koja ništa ne označuje. poginula na fronti. 9. dok je nepredmetna umjetnost od njega potpuno odvojena. 84 Umjetnost kao jezik znakova (njem. Termin “nepredmetna umjetnost” označava samo ona djela koja nemaju nikakve veze s predodžbama iz vanjskog svijeta. umjesto da podržavaju lažne vrijednosti materijalističkog društva. Smatramo ga “izumiteljem” apstraktne umjetnosti. fuge — koju smatra višim oblikom umjetnosti jer je ona u svojoj biti apstraktna) imaju motiv pejsaža samo kao “izgovor” za fluidnu smjesu kaligrafskih linija i bezobličnih formi. Riječ “apstraktno” je višesmislena. Članovi: Vasilij Kandinski. zapravo samo pokušavaju izraziti svoje duhovno stanje: “Nisu li djeca koja stvaraju izravno iz tajni svojih osjećaja kreativnija od imitatora grčkih oblika? Nije li djelo plemenskih umjetnika snažno poput grmljavine?” Umjetnici Plavog jahača žele iskazati spiritualne vrednote u svojim djelima. struktura apstraktnog djela više je ili manje neovisna o pojavnom svijetu. August Macke. improvizacije. Termin je skovao ruski umjetnik Alexander Rodchenko. Aleksej Jawlensky. umjetnici Plavog jahača. ništa ne predstavlja. Plavi jahač) München. a Vasilij Kandinski ga je u svom djelu O spiritualnom u umjetnosti uveo u svakodnevni rječnik umjetnosti. nakon Prvoga svjetskog rata grupa više ne postoji jer su dva člana. izvedena iz figurativnih predložaka. . Franz Marc. Macke i Marc. jednostavno postoje same za sebe. Kasniji ciklus slika Improvizacije (nazive svojih djela posuđuje iz glazbe — kompozicije. već uvode forme i boje koje se ne odnose ni na što stvarno. u svojim slikama nastoji postići harmoniju i izazvati u promatrača točno određeno raspoloženje. ni na što ne podsjeća”. kompozicije. U isto se vrijeme skladatelji Schönberg i Berg oslobađaju tradicionalnih zakonitosti glazbe. Dok Most zadržava predmetni motiv. Neka su apstraktna djela. prvom broju. Kandinski je fasciniran suodnošenjem boje i muzike. Iako nikada formalno ukinuta. Kandinski piše O spiritualnom u umjetnosti (djelo je objavljeno tek 92. Dakle. Godine 90.).

motiv se jako udaljava od prirodnog predloška. Prva apstraktna slika ikad naslikana — no je li riječ o potpuno apstraktnom djelu? Kandinski počinje slikati apstraktne slike zahvaljujući slučaju: jednog je dana ušao u svoj atelijer i ondje je na štafelaju slika na kojoj je radio bila položena na bok. Unutarnji je umjetnikov osjećaj (unutarnja potreba ili “nužnost”). SAD. unutarnjeg i vanjskog. dok je uobičajeni način “čitanja” slike u zapadnoj kulturi slijeva nadesno. sastoji od dva elementa. Umjetničko se djelo. Fotografija iz zraka otkriva kompoziciju mrlja i ploha intenzivnih boja. koji može pobuditi sličnu emociju u promatrača djela. tako da motiv na slici nije bio odmah prepoznatljiv. 1910. Umjetnik je samo vidio sliku prekrasne kompozicije i šarenih boja. obična dekoracija s geometrijskim uzorkom. Na taj način umjetničko djelo predstavlja način komuniciranja. 85 Umjetnost kao jezik znakova Vasilij Kandinski: Bez naziva. prema formuli: osjećaj (umjetnikov) – osjećan – umjetničko djelo – osjećano – osjećaj (promatračev). i zaključio da realni motiv. Land art (vidi 9. u kojemu umjetnost ima duhovnu funkciju.– 1983. Christo: Opasani otoci. Na kasnijim slikama elementi se kreću naopako. nadalje.” Djela Kandinskog doživljavana su kao prikazivanje konflikata: “Kontrast i kontradikcija: takva je naša harmonija” (O spiritualnom u umjetnosti). poglavlje). Apstraktno slikarstvo Kandinski smatra pokazateljem društvenog napretka. predložak.” No istodobno postoji opasnost da nepredmetna slika postane nešto banalno. zaljev Biscayne. 1980. njegovim slikama više nije potreban: “Stvoriti sliku znači stvoriti jedan svijet. . Florida. prethodno viđena u “kaleidoskopu prirode”: naziv jedne slike Kandinskog je Slika s crvenom mrljom: “Kružna mrlja može biti važniji element na slici od ljudske figure. zdesna nalijevo “kao sukcesivne vizije”. Tako glavna tema slike može biti obična mrlja.

Smrt donosi vatru u koju pada lik (možda sam umjetnik.” Paul Klee: Smrt i vatra. tuga. Klee smatra da. linije. krivulja): čini nam se da se nalaze u međusobnom odnosu visoke napetosti. O) i glavu (D). O. što je svijet užasniji (rat). kao i osjetilni doživljaj prirode — žuto je zemlja. Znak je vizualna činjenica. Vasilij Kandinski: S crnim lukom.86 Umjetnost kao jezik znakova Goethe je u Traktatu o bojama napisao da svaka boja izaziva u promatrača neki drugi. “Konstrukcija” umjesto “kompozicije” slike. oblici i prostor na slici imaju specifične emocionalne karakteristike (veselje. na temelju teorije uživljavanja (njem. dok “gesta” crnog luka djeluje agresivno. “Žuto toliko teži svijetlome. Ideogram je grafički simbol koji označuje neki pojam. Tod — smrt) ispisana su na slici (lettering) sugerirajući pejsaž (T. ravnih linija. . Kandinski također smatra da boje mogu izražavati osjećaj. $ za SAD dolar ili € za euro. dok iz mirnog života nastaje realistična umjetnost. umjetnost postaje apstraktnija. svima ili mnogima razumljiv (npr. što postaje osnova za razumijevanje ekspresionističke umjetnosti. valutu Europske monetarne unije). ali točno određeni osjećaj. umire) zdesna sveden na znak za čovjeka. kao i na simboličko značenje obojene plohe i linije (tj. “Nije sve vidljivo i razumljivo ili — drugim riječima — ispod vidljivoga i razumljivoga krije se nevidljivo i nerazumljivo. izlomljenih linija. psiholog. Motivi na Kleeovim slikama su ideogrami koji prizivaju svijet (lutkarskog) kazališta i opere. D (njem. autor naglasak stavlja na intuitivne i primarne kvalitete slikarstva. bez punine tjelesnosti živog bića. Slova T. inspiracija…). “Udarcem” pravog kuta trokuta na krug nastaje efekt jednako moćan kao kad Bog dodiruje Adamov prst na Michelangelovoj fresci (u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu). točke. smatra Kandinski. da tamnožutog i ne može biti. Einfühlung — projekcija kreativnog ega na umjetnički predmet) dolazi do zaključka da boje. plavo je nebo. 1940. koji 1940. 1912. depresija. Slikajući širokim mrljama.” Theodor Lipps. i još jedanput kao elementi lica Smrti. ali i “okidač” pripisanih značenja.

Ne trebam je više tražiti… boja i ja smo jedno — ja sam slikar. Klee). Lica su poput maski. je prijelomna točka u Kleeovom stvaranju — te godine (izbijanje Prvoga svjetskog rata) putuje u Tunis. intenzivne (žuta boja lica pojačava dojam maske).” “Slikarstvo proizlazi iz pokreta (umjetnikova) i samo je zamrznuti pokret (točka. nanoseći boje divljim potezima kista u energičnom. Pod utjecajem tirkiznog nakita i zažarenih boja gradova i nošnja ljudi ispod afričkog sunca napisao je: “Boja me obuzela zauvijek. ploha. Emil Nolde: Posljednja večera. a percipira se putem pokreta (oka). slike koje podsjećaju na vitraže: “Umjetnost ne predstavlja vidljivo: umjetnost stvara vidljivo. koji duboko proživljava ono što slika.” Linija. Nolde je izučio drvorezbarski zanat. osjeća dramu koja će uslijediti. Na ovoj slici naslikao je najspiritualniju scenu u povijesti kršćanstva. cvijeće i vrtove. morske vedute. . Nolde). kazališnu publiku i plesače. linija. Prostor slike je prenapučen likovima. Svoje je prezime zamijenio imenom rodnoga grada Noldea (Njemačka). “Mozaici” boja. pejsaže. 1912. Nolde je jedan od posljednjih istinski velikih religioznih slikara (bio je protestant). Slikao sam s osjećajem sreće” (E. figurativne motive gotovo poput apstrakcije. a ne tema slike — uspostavlja akciju. boja je energična — a ne radnja na slici. primitivnom stilu: “oluje boja”. Prorok je izvrstan primjer korištenja svojstava medija da se naglasi tema slike. Godina 1914. što je očito i na njegovim slikama. “Vidio sam sliku kad sam išao u krevet. kao snijeg… Pokušavam svjetlost predstaviti kao nabore energije” (P. njegovo je lice transfigurirano. ali ipak snažno individualizirana. dočekala bi me kad bih se probudio. Slikao je figurativne kompozicije. Paul Klee: St. prostor). Krist je okružen duboko dirnutim apostolima. on više nije običan čovjek.87 Umjetnost kao jezik znakova Emil Nolde: Prorok. religiozne scene.” “Pokušavam svjetlost predstaviti svijetlim tonovima. Lik čija je patnja ocrtana na licu upalih očiju i usahlih obraza: dojam duhovnosti prizora pojačava tehnika drvoreza gdje je vidljiva tekstura drveta postala sastavni dio prikazanog lika. praktički ne postoji. 1909. sučeljavao se s njome tijekom dana. već je definiran samim likovima. Boje su sjajne. s izraženim humanim osobinama. 1914. Germain kod Tunisa (interijer zemlje).

duhovnost…)? Nova objektivnost Članovi grupe odbacuju apstraktnu umjetnost! Umjetnost je za njih sredstvo protesta. Nova objektivnost je revolucionarna umjetnost sadržajem (ali ne i formom) i temom (ali ne i stilom). društvene kritike. 1911. agresivnost. Neue Sachlichkeit) Postekspresionistički (post — nakon ekspresionizma) pokret između dva svjetska rata. s pozicije političke ljevice. ime je preuzeto od naziva izložbe u Mannheimu 925. a ne deskriptivnu (opisnu) funkciju — naravno. arkadijske nostalgije modernog čovjeka. skulpturalno modelirani konji. Otto Dix i George Grosz među najvećim su satiričarima i karikaturistima u povijesti umjetnosti. (njem. Remek-djelo autorova ranog arabesknog stila. Boja ima simboličnu.88 Umjetnost kao jezik znakova Franz Marc: Plavi konji. plavi konji ne postoje u stvarnosti. izražavanja gnušanja pred strahotama rata i nepravednosti dekadentnog društva. Članovi: Otto Dix. Žive boje. George Grosz. Kako djeluju na vas? Koje atribute povezujete s pojedinim bojama na slici (blagost. sjajni. Izraz je čežnje urbanog čovjeka za iskonskim životom pastira u suživotu s prirodom. Odlikuje se izrazitim društvenim angažmanom. Max Beckmann. Opišite boje koje nalazite na slici. kritike buržuja i činovničkog aparata. .

Velegrad je utjelovljenje antiraja.. Godine 1933. gdje je radio kao profesor. zbog čega nakon rata slika. pridonose općem dojmu užurbanosti velegrada. a iza te fasade leži praznina i bijeda svakodnevice. Usporedite ove dvije slike modernog velegrada. kirurškom preciznošću i s ironijskim odmakom. nacisti ga otpuštaju s Akademije u Dresdenu. Triptih (trodijelna slika) na kojemu autor oslikava. od materijala koje bira prema kriteriju ružnoće i sirovosti. George Grosz: Berlin Friedrichstrasse. antiratni ciklus u tehnici jetkanja./28.89 Umjetnost kao jezik znakova Otto Dix: Velegrad (njem. koja marginalizira one na lijevoj slici (ratni invalid) i iskorištava one na desnoj slici (prostitutke). Radi i kolaže. a posebno zavodljivog noćnog života. nego ružna. izopačenost i otuđenje modernog urbanog društva. Die Grosstadt). zatvorene plohe boje i “iščašena” perspektiva. Golost nije erotična. kao i totalna popunjena ploha slike — horror vacui. Stil slikanja je ironični i karikaturalni — karikaturalna groteska! Forma triptiha je referenca na religijsko slikarstvo (oltarne pale): središnja slika prikazuje užitke srednje klase. Brzi potezi kista. njegova blještava svjetla pothranjuju iluziju ovozemaljske sreće. . Slika grada daleko je od optimizma koji je vladao prije rata. 1927. nakon što su došli na vlast u Weimarskoj Republici. koji zamamno nudi mnogo senzacija. oštro iscrtane konture likova. Otto Dix je u Prvome svjetskom ratu kao vojnik sila Osovine iskusio rovovsko ratovanje i napade plinom i bojnim otrovima. sav prestravljen. 1918.

1917. Schiele se u svom radu povodi za Freudovom teorijom nesvjesnog. Oskar Kokoschka (nasljednici stila). gledamo model odozgo. čime pojačava emocionalni intenzitet slike. Slikarev model (prijateljica ili prostitutka jer Schiele nije mogao plaćati profesionalne modele) gleda ravno u nas. 90 Umjetnost kao jezik znakova Egon Schiele: Žena koja sjedi s presavijenim koljenom. Bijelom bojom umjetnik rubi figuru. .Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemačkoj i Austriji Egon Schiele (prethodnik stila). nesigurnim i ujedno pozivajućim pogledom komunicira s promatračem. Max Beckmann. Schieleovi aktovi pripadaju među najbolje prikaze ljudskog tijela u modernoj umjetnosti. Suočen s optužbom da slika opscene slike završio je u zatvoru. slikar. Kao i obično na njegovim slikama. pa tako i mi. motiv iste boje kao i pozadina slike (neutralni prazni prostor). Metoda nedovršenosti (neki su oblici samo sugerirani). izravno u oči. nekonvencionalno sjedeći na podu. pomalo nervoznim.

jer je stvar. 1919. Uskoro je starac doživio moždani udar i počeo sličiti vlastitu portretu. Na njegov rad utjecao je pokret secesije. ali pri boljem pogledu na sliku vidimo da umjetnik zadržava potpunu kontrolu nad miješanjem boja i strukturom slike. Oskar Kokoschka se školovao u bečkoj Školi za umjetnost i obrt.91 Umjetnost kao jezik znakova Oskar Kokoschka: Žena u plavom. psihološki portreti — bit osobnosti portretirane osobe prikazana je brzom igrom agresivnih poteza kistom. namještene u nagnutom položaju s rukom ispruženom u neživoj gesti. odnosno pokreta umjetnikove ruke koja drži kist: FAKTURA (umjetnikov rukopis). Ti se potezi čine spontani i neorganizirani. Nisu htjeli platiti slikaru nezadovoljni umjetnikovim ekspresivnim načinom slikanja koji deformira oblike. Slikar je branio svoje djelo — prikazana je stvarnost kakvom je on vidi. slika oživljava zahvaljujući vidljivim tragovima poteza kista. Jednom je obitelj nekog profesora naručila njegov portret od Kokoschke. oživljava ga dinamično korištenje intenzivnih boja. Tipični za Kokoschku su tzv. posebno suvremenik Gustave Klimt i radionica za umjetnički obrt Wiener Werkstatte. . Upravo zato što je model nepomičan. Obitelj je platila sliku. naizgled slučajno povučenih platnom. Slika naslikana prema modelu lutke prirodne veličine.

Zdesna. lica su prikazivana u krupnom planu. supostavljeni su dnevnoj sceni nepomućene sreće i mira s likovima pred kojima se proteže beskrajno mirno more koje nudi dobar ulov ribe — simbolički prikaz političkog stanja u Njemačkoj uoči dolaska nacizma na vlast. Na središnjoj ploči tama je razbijena. prevozi ih na drugu stranu nepoznati brodar s maskom na licu. našminkanih očiju. prikazani su kralj. s prenaglašeno glumljenim izrazima unutrašnjeg nemira ili straha i dugim fiksiranjem pogleda pretjerano izražajnih. možete vidjeti truplo svoga sjećanja. tajanstvena figura koja nas provodi u zagonetnu zemlju… Kralj i kraljica oslobođeni su patnji života. svojih padova i pogrešaka. Triptih velikog formata alegorijskog sadržaja./33. povlačeći se otraga kao da je za vas privezano. čovjek i žena. 1932. Muškarci i žene su podjednako ranjivi. patnja svake vrste — fizička i mentalna. Sloboda je važna. Kraljica nosi najveću od svih nagrada — Slobodu — koja se uz nju privija poput djeteta. To je spori film zasnovan na vizualnom efektu. totalitarnim režimom u čijoj je službi. majka i dijete u brodu koji vozi čovjek zaklonjena lica.” Brutalni prizori mučenja na noćnim scenama slijeva i zdesna. Rabi se rasvjeta odozdo — tzv. Pobijedili su sami sebe. Ona je odlazak. mefistofelesov- . (Ubrzo nakon nastanka slike umjetnik je emigrirao iz rodne Njemačke u SAD.) Druga odrednica: simbolizam.92 Umjetnost kao jezik znakova Max Beckmann: Odlazak. Ekspresionizam na filmu Ekspresionistički film dominantno je vezan uz Njemačku. Alegorijski prikazi okrutnosti i požude: na desnoj ploči čovjek muči samog sebe frustracijama i neodlučnošću. teretom sjećanja i neuspjeha. novi početak. u potrazi za putem u mraku… A u sredini? Kralj i kraljica. pod utjecajem stravičnih iskustava koje je slikar imao kao bolničar u Prvome svjetskom ratu. “Zdesna i slijeva je pravi život… Život je tortura. na lijevoj muči druge.

. mržnje i tjeskobe.) i Doktor Mabuse kockar (Fritz Lang.). navodno nadahnut njujorškim neboderima. što simbolizira rastrojenost protagonista. odnosno stroj. still fotografija). ali primarno one usmjerene na prikazivanje čovjekova duhovnog života.. dao sumornu viziju života u velegradu 2. Tri su kapitalna ostvarenja ekspresionističkog filma: Kabinet doktora Caligarija (režiser je Robert Wiene. Termin “ekspresionistički film” označava sve filmove koji nisu naturalistički. osjećaje straha. Scena iz filma (tzv. Nosferatu je arhetipski film strave i “vampirskog” filma. Orsona Wellesa i Carola Reeda. tj. gospodari radničkom klasom. 93 Umjetnost kao jezik znakova Robert Wiene: Kabinet doktora Caligarija.). ljubavi. duhom ljudi (to je tema koju će poslije razviti Georges Orwel u 984. a Doktor Mabuse… je triler koji utječe na kasnija ostvarenja Alfreda Hitchcocka. 922. Nosferatu (Friedrich Wilhelm Murnau. Pronađite na njoj ekspresionistička obilježja. napetosti i duševnih poremećaja do današnjih dana. 99. 922. stoljeća gdje svemogući Um. Svjetlo. U modernom svijetu postignuća čovječanstva nemoguće je obuhvatiti znanjem jednog čovjeka. zbog čega se on nužno služi tehnikom i istodobno je se boji. Lang je filmom znanstvene fantastike Metropolis (927. 1919. šiljatim i trokutastim plohama nadahnutom kubizmom.ska rasvjeta (isprobajte pred ogledalom!). neobični kutovi snimanja ekspresionističkog filma postali su stilističko pravilo i konvencija za filmsko prikazivanje straha. Izopačenje vanjskog svijeta postiže se artificijelnom scenografijom s izduženim.). dekor. odnosno fenomen Big Brother showa).

Politička umjetnost Može li umjetnost replicirati retorici moći ili ona jednostavno registrira stanje stvari? Može li umjetničko djelo odašiljati političku poruku i bi li u tom slučaju bila negirana njegova estetska i umjetnička vrijednost? Je li umjetnost nevina? Picasso tvrdi da nije. kao pokretni i fleksibilni torzo. bez obzira na to nalikuju li na nešto drugo ili ne. Njemačka. Mendelsohnov rad blizak je Plavom jahaču i futuristima. Izvrstan spoj namjenske zgrade i spomenika veličini jednog znanstvenika. krivulje zidova podsjećaju na pješčane dine modelirane vjetrom. ispitivati fizičke odnose prostor-vrijeme. Stoga je umjetnost uvijek politička.– 1921.” (Albert Einstein) 94 Umjetnost kao jezik znakova Erich Mendelsohn: Opservatorij Alberta Einsteina. Zamisao autora je bila da potpuno eliminira ravnu liniju lijevajući beton u zaobljene kalupe. namjena opservatorija je bila testirati novu Einsteinovu teoriju relativnosti. bez obzira predstavlja li se kao takva. Potsdam.Ekspresionistička arhitektura “Onaj koji ne poznaje i koji više ne može osjetiti čuđenje. energija-tvar. prestala bi biti umjetnost… Sve stvari imaju neko značenje. . a kad bi bila. U podzemnom laboratoriju izvodile su se spektrometrijske analize. 1919. s obzirom na budžet morao se zadovoljiti konstrukcijom od opeka obloženom cementom. međutim. Izvijeni toranj kao metafora za organsko. jednak je mrtvom čovjeku ili ugašenoj svijeći.

Slika predstavlja “dodavanje vrijednosti slikarstvu”: ono postaje instrument rata. 95 Umjetnost kao jezik znakova Pablo Picasso: Guernica. okrutnost i mrak. Slika je izraz protesta zbog međunarodne izdaje ideala za koje su se borili republikanci u Građanskom ratu (1936. 1937. a pogotovo besmisla forsiranja daljnjih akcija i regrutiranja u vrijeme kada je ishod rata već bio odlučen. “Svaka je slika bočica moje krvi” (Picasso). Nakon dolaska Hitlera na vlast emigrirao je u SAD: “Otišao sam zbog Hitlera. Prikazan je ogoljeli zločin. konj u agoniji. Godine 1944. Nakon rata Picasso stječe popularnost kao ilustrator: 1969. i on je slikar. čast. njem. Razaranje Guernice bilo je demonstracija nove metode tepih-bombardiranja. Slika golemih dimenzija (prekriva cijeli zid). Kriegverwändungsfähig). je napravio plakat za film Veljka Bulajića Bitka na Neretvi. konj ranjene utrobe je napaćeno čovječanstvo. . bijeloj i sivoj neboji. Druge odrednice: kubizam. travnja 1937. Picassovo djelo je mnogo više od dokumenta rata. no s nerazumijevanjem njegova stila portret su naručitelji ocijenili kao uvredljivu karikaturu. duplog profila. Naravno. žena s bakljom (sloboda). Druga odrednica: dadaizam. u crnoj. Likovi su simboli čije značenje je svima razumljivo: bik. Picasso će se učlaniti u Komunističku partiju. Djelo je nastalo nakon što je Luftwaffe bombardirao baskijski gradić Guernicu. figura koja visoko drži baklju (podsjeća na Kip slobode u New Yorku).– 1939. Grosz je otpušten iz vojske u Prvome svjetskom ratu zbog PTSP-a ostajući kritičar rata. Karikaturalnost likova pridonosi iznošenju snažne ironije i antiratnog stava. i u Njemačkoj nije bilo mjesta za obojicu. cijeli vrijednosni sustav njemačkog društva Grosz ocrtava u negativnom svjetlu. za napad i obranu od neprijatelja. dvojica oficira u prednjem planu čavrljaju (monokl čini grotesknijim njihova lica). Na njemu nema naznake konkretne lokacije ili ratne akcije. Po narudžbi Partije portretirao je Staljina. žarište republikanskog otpora. Dobro uhranjeni liječnik proglašava raspadnuto truplo sposobnim za vojsku. žena s mrtvim djetetom (stradanje civila). crtanje obrisnim linijama pridonosi neposrednosti i satiričnosti prizora. na dan 28. ranjeni konj (pokoreni narod koji je plemenit i snažan). jest nasilje. Znate. iako nije htio sudjelovati u Drugome svjetskom ratu. čiji su simboli: slomljeni mač u istrgnutoj ruci (simbol skršenog otpora golorukog naroda). kaos rata prikazan je distorzijama kompozicije.” Sigurni potez.George Grosz: Sposoban za vojsku (KV. Alegorijska slika: bik. 1918. Dužnost.) s milijun žrtava. ekspresionizam.

96 Umjetnost kao jezik znakova Dora Maar fotografirala je proces nastajanja murala (zidne slike) Guernica. pritom je trokut upisan u kvadrat s pomakom u desnu stranu (oblici svojim smjerom “vuku udesno”). širokoga horizontalnog formata poput narativne pasice stripa. svibnja 1937. . godine. Prva fotografija snimljena je 11. Obratite pažnju na trokutni (piramidalni) raspored središnje grupe figura.

rasizma. automobilskih nesreća. ona prestaje imati ikakav učinak. isključivosti. Pokušajte objasniti tu drastičnu izjavu.97 Umjetnost kao jezik znakova Bogdan Bogdanović: Kameni cvijet. stiliziran kao cvijet građevina. Kršić). 1964. električne stolice i drugih dnevnih vijesti: “Kad vidite stravičnu sliku stalno iznova. Iz ciklusa Katastrofe u tehnici serigrafije. Warhol). umjetnost je čekić” (D. kao i protiv mržnje. akumulirajući i prikazujući istovjetne ili vrlo slične podatke i uznemirujuće slike. Andy Warhol: Narančasti užas. Spomenik je metafora života jačeg od smrti i zato je kao osnovni simbol izabran baš CVIJET. nekom vrstom obrnute kupole. Jasenovac. s motivom rasnih pobuna. moralnu ili društvenu. Spomenik u počast svim stradalima u koncentracijskom logoru Jasenovac. 1963.– 1966. okrenuta dvojnom kriptom “prema žrtvama iz kojih vuče svoj korijen”. . Komentar na izreku “umjetnost je ogledalo društva”: “umjetnost nije ogledalo. ksenofobije i svakog oblika netolerancije. Definirajući sam sebe strojem. okrenut je prema svjetlosti i suncu. znak vječitog obnavljanja. a krunom. ne reagira — distanciran je i objektivan upućujući gledatelja na vlastitu lošu savjest.” “Ja sam stroj” (A. “Melankolični lotos od prenapregnutog betona ne samo da zaustavlja zle primisli i s jedne i sa druge strane nego čak i pročišćuje: nikog nije vrijeđao nikom nije prijetio nije pozivao na osvetu a ipak nije skrivao istinu” (Bogdan Bogdanović). umjetnik ih ne komentira.

Posebna je kategorija tekstura slike — autor na platno često aplicira pigment ili lak koji potom grebe da bude nalik na izranjanu kožu sugerirajući stres.” Svi detalji slike (u tehnici sitotiska na kremenom papiru) služe sugestivnoj vizualizaciji tjelesne boli i kontrakcije tijela kao njegova odgovora na ranja- vanje. konflikt i nasilje. oštećena. 1957. 98 Umjetnost kao jezik znakova Leon Golub: Spaljeni čovjek. “Pakao su drugi” (Jean-Paul Sartre). godine. Druga odrednica: politička umjetnost. Ritam elemenata postiže se supostavljanjem pravocrtnih i kružnih. Nakon 945. boja gubi značaj opisnosti i postaje sredstvo gradnje apstraktnog prostora slike. klupka vojnika u borbi. Figure i predmeti na slici su simbolični. Prica s Edom Murtićem ilustrira poemu Jama partizanskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića 1944. pigmenta poput grumena žeravice.Neoekspresionizam Zlatko Prica: Savijači čelika. konveksnih i konkavnih oblika. Brza gesta i kratki potezi vizualiziraju dramatsku napetost prizora i trzanje i patnju prikazanih figura — žena u bijegu. Umjetnik tretira platno kao pretučeno i izmučeno tijelo. Možete li protumačiti tu rečenicu? Koja umjetnička djela prema vašem mišljenju “vizualiziraju” tu rečenicu? Navedite nekoliko primjera i obrazložite svoj izbor. Ekspresionizam likovnog izraza predočuje patnju mučenog zatvorenika. gola-nenaoružana i ponižena individualna i društvena tijela (osobe i zajednice) poslužila su kao predložak za slike “vatreno” “zakrvavljene” površine. rezovima na platnu pridaje mu značenje metafore nasilja. potpisane autorovim prividno samorazumljivim naputkom: “Ljude ne treba spaljivati. . a ne realni. palih ratnika… Civili s ranama od napalma u Vijetnamskom ratu. 1970. 1.

4 Margine i odmaci Dadaizam 100 Neodadaizam 105 Prije nadrealizma 107 Nadrealizam 108 Metafizičko slikarstvo 114 Nakon nadrealizma 115 Nadrealizam i nadnaravno 117 99 Margine i odmaci .

– 99. Dada je nerazumna kao i priroda.” 95. Smatraju da nema bitne razlike između predmeta koji je napravio čovjek i predmeta koji je napravio stroj. novo. Tzara). koja je za i protiv jedinstva i odlučno protiv budućnosti. a prije svega pohlepa ljudi i društva.” (Tristan Tzara) Naziv pokreta izabran je slučajno. Zašto onda jednostavno ne uzeti jednu od tih glava koju je napravila neka jednostavna. Budući da je dadaizam sve negirao. Ne postoji “dadaistički stil” jer su umjetničko djelo i vježbanje umjetničke geste odbačeni s prezirom. Tehnika kolaža proširena je na skulpturu. “Dada je naš vlastiti intenzitet. “Dada je za nerazumnost. Dada želi podučiti čovjeka onome što je zaboravio — a to je “sanjati otvorenih očiju”. Kakva ideja! Želio sam izložiti duh našeg vremena u najelementarnijem obliku… Pa sam uzeo finu drvenu glavu… i okrunio je sklopivom metalnom čašom. Eskapistička umjetnost — iskaz želje za bijegom od stvarnosti. nasumičnim otvaranjem stranice francusko-njemačkog rječnika: “dada” je francuski termin za drvenog konjića za ljuljanje u dječjem govoru. dječji zvuk predstavlja početak. i jedina moguća osobna intervencija u umjetničko djelo je slučajna. SAD. Dadaizam je način postojanja kao i način života. Francuska. primarno-primitivno. što ne znači nesmisao. iracionalnošću. Ključna riječ koja objašnjava pokret je nihilizam. od onih na kojima frizerske pripravnice vježbaju kako se rade perike. Dada je za prirodu. Dada je za beskonačni smisao i definitivna značenja. propisuje dada. u njemačkom Weimaru Tzara je održao “postumni” govor proglasivši dadu mrtvom. Za dadu je tipično naglašavanje slučaja i nerazboritosti. Potom sam unutra stavio rolu filma s kamišem lule… Ugurao sam brončanu komponentu iz antikvitetne kamere na drveno ravnalo i pogledao sam… Ah. Dadaisti postavljanjem industrijskih proizvoda u muzej dokazuju da je pojam umjetnosti stvar dogovora ili definicije. intuicijom. Uzeo sam kutijicu za nakit i pričvrstio je uz desno uho. “Onaj tko želi stvarati… najprije mora razoriti i uzdrmati priznate vrijednosti” (Nietzsche). trebao je završiti tako da negira sam sebe (“pravi dadaist je protiv dadaizma”). slučaj je posljedica vizualne ravnodušnosti i potpunog izostanka dobrog ili lošeg ukusa. a protiv umjetnosti. Dada je umjetnost bez papuča i paralela.” Dadaizam se odriče “umjetnosti radi umjetnosti” i raskida s umjetnošću prošlosti: “Uopće ne želim znati je li bilo ljudi prije mene” (T. Dada je izravna kao priroda. . 1919. da. naime. nevina duša. što je ujedno kritika stvarnosti u kojoj su uvriježene vrijednosti i institucije. ali i za hobi i opsesiju. Jugoslavija 100 Margine i odmaci Raoul Hausmann: Duh našeg vremena (Mehanička glava). emocijama. odgovorne za krvavi sukob. Dadaizam je reakcija na apsurd rata do kojega je doveo ratio. “Destrukcija je također kreacija!” (kliče anarhist Bakunjin). Simboli malograđanske klase su: novčanik (smješten iza glave) i kutija za nakit (iza uha). No dada kao pokret “umire” u trenutku kada je sam sebe počeo shvaćati ozbiljno.Dadaizam “Logika je komplikacija. “Još sam davno uočio da ljudi nemaju karakter i da je njihovo lice samo slika koju je uredio njihov frizer. Straga sam pričvrstio zgodnu lisnicu. falio mi je komadić bijelog kartona na kojemu je napisan broj 22 jer duh našeg vremena ima numerički smisao. Protiv toga se treba boriti: političkom anarhijom. Švicarska. Godine 922. Njemačka.” Ograničenost malograđanina prikazano je centimetrom kojim je izmjerena visina njegova čela.

Figura čovjeka sa šeširom dolje desno na slici: kolaž kao igra zamjene praznine puninom (vidi: kubizam). Pokret je izraz gađenja i razočaranja zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata. osnovana je Dada New York. osnovana je Dada Zürich. na čelo mu je zalijepljena poštanska marka dok mu iz ovratnika viri novčanica kojom je “potkupljen”. Time je upozorio na mogući apsurd “demokratske” izložbene politike: svatko je. 101 Margine i odmaci Godine 95. Tehnika fotomontaže i asemblaža — “dekonstruktivna rekonstrukcija”. kao vlastito umjetničko djelo. često od vlastitih crteža koje bi poderao i bacio puštajući papiriće s visine da padnu na podlogu. jednakovrijedan slici ili skulpturi. 1919. dakle. Duchamp preispituje narav i bit umjetnosti na provokativan način: pa je tako 97. u Barceloni pokrenuo dadaistički časopis 39 (neredovito izlazi do 924. gdje se u progonstvu sastaju mnogi umjetnici iz ratom zahvaćenih europskih zemalja. 1916. isječci iz novina. Kasnije je Arp radio “obrnute kolaže”: bušeći i izrezujući rupe u kartonu raznih geometrijskih oblika. Picabia je 96. Godine 95. na taj način protestirajući protiv rata jer je moderni rat u biti rat strojeva i pobjedu odnosi onaj koji je izumio najbrže ili najmoćnije mašine. Mutt./17. . U Zürichu je dadaizam dominantno književni pokret. tj. fragment novčanice nalijepljeni su na apsurdnu i smiješnu sliku koja prikazuje likovnog kritičara (za Hausmanna očito omraženo zanimanje) koji drži olovku u ruci. plazi jezik. fotografije.Raoul Hausmann: Likovni kritičar. ondje ih fiksirajući. njihov je raspored bio potpuno slučajan. znanosti i načelu učinkovitosti./20. Jean (Hans) Arp: Kolaž načinjen prema zakonima slučaja. prema imenu proizvođača sanitarija) i nazvao ga. časopis je. Internacionalni dadaizam je “rođen” 5. Umjetnik je tako isključen iz čina stvaranja. Francis Picabia i Man Ray. sa züriškim Cabaret Voltaireom (osnovao ga je njemački pjesnik Hugo Ball kao kombinaciju bara i umjetničke udruge). pogled mu je zamagljen. čija je ključna figura rumunjski pjesnik Tristan Tzara koji stvara “slučajnu” poeziju od riječi izrezanih s novinskih stranica i složenih zajedno prema kriteriju slučaja. Picabia radi apsurdne strojeve kojima se ruga mehanizaciji svijeta.). Razigrana kompozicija sedam kvadrata koji “plešu” prostorom slike. veljače 96. novi oblik umjetničkog djelovanja. radio je kolaže od komadića istrganog (ne izrezanog) papira. Fontana. donio na izložbu položeni urinal. potpisao ga je pseudonimom (R. Jean Arp je to isto radio u likovnosti. a preko puta je živio Vladimir Ilič Lenjin. Najistaknutiji predstavnici njujorške dade su Marcel Duchamp. Hugo Ball je pokrenuo i izdavanje istoimenog dadaističkog časopisa — časopis se prvi put pojavljuje kao medij umjetnosti.

znači.–19 70. Bruce Nauman: Autoportret kao fontana. poezije simultanosti i slučaja: “Ideal. U znak prosvjeda Duchamp je izradio Kutije u kovčegu (936. Zanimljivo je da je Fontana odbijena na njujorškom Salonu nezavisnih (koji se tako pokazao dvoličnom. svjedočanstvo originalnog rada. Prema uzoru na Duchampovu Fontanu umjetnik predstavlja samog sebe kao “nađeni objekt” (ready-made): na fotografiji je prikazan sam autor. 102 Margine i odmaci Kod ready-madea zadržan je moment mjesta umjetničkog djela. Tristan Tzara objavljuje Dadaistički manifest prema zakonitostima bruizma (franc. mogao izlagati svoje radove ako bi mogao platiti skromnu kotizaciju. Nađeni predmeti ne bi se smatrali umjetnošću ukoliko bi bili bilo gdje. teže ćemo posjetitelji promatraju na odgođenoj je uistinu moći spoznati i ispravno reprodukciji snimke u prvoj sobi. tj. boomboom. znanje.” Pozor: urinal je položen vodoravno.naime.) kao vlastiti.” Marcel Duchamp: Fontana. Uzeo je običan svakodnevni artikl. 1966. Mutta: “Je li gospodin Mutt svojim rukama napravio fontanu ili nije. Ali budući da taj kratkoj odgodi play-backa u drugoj čuperak trave ima za nas emotivno i se sobi mogu vidjeti kako ih novi vrijednosno niže značenje. Duchamp). dok izbacuje vodu iz usta. ideal Znanje. i tako “oslobođen” svoje funkcije. close circuit — izravnog prijenosa Prema Faureu. le bruit — brujanje). boomboom. Slučaj R. . a zahvaljujući naslikao Rembrandt. uopće nije važno. On ju je IZABRAO. Godine 98. procijeniti koliko je to dobra slika. njegova glava Ideja “recipročnog” ready-madea: i torzo. U jednom njegovom močvare ima istu likovnu vrijednost kao i prizor Kristova raspeća ako je oba radu posjetitelji izložbe snimljeni su u prvoj prostoriji. 1917. daskom za peglanje” (M. znanje Boomboom. čuperak trave uz rub video slike. bilo kada i bilo kako postavljeni. treba se “koristiti Rembrandtom kao Nauman često koristi tehniku tzv. postavio ga tako da je njegova funkcija nestala pod novim naslovom i gledištem — i tako je stvorio novo značenje za taj predmet. odbijen joj je status umjetničkog djela pa danas još samo postoji fotografija kao dokument. a ne “otvorenom” institucijom). ideal. prenosivi muzej s minijaturnim djelima. apstraktne poezije.

Nadahnut podovima izbrazdanim uslijed pranja. solarizaciju. Solarizacija je fotografski postupak kojim su konture oblika naglašene crnim linijama kao da je riječ o crtežu. Fotografija nastala postupkom solarizacije. gdje se izbjegava kontrola svi- Max Ernst: Navika lišća. 1925. i na papiru bi se otisnula njegova tekstura… to je metoda u kojoj autor samo asistira “kao gledatelj rađanju svoga djela”. U ovom su slučaju pomicani za vrijeme trajanja ekspozicije. nadahnut poezijom Walta Whitmana. struganja i gaženja. Glačalo na koje je nalijepljeno četrnaest čavlića. fotomontažu. Man Ray: Rublje (franc. frottage. Ernst je “izumio” tehniku grattagea (struganja./20. Man Ray je pseudonim (engl. 103 Margine i odmaci Man Ray: Poklon. mnogih ribanja. prema Manu Rayu) nastaje postupkom izravnog otiskivanja predmeta na emulziju fotografskog papira (fotografskog “pozitiva”) eksponiranoga (osvijetljenoga). grebanja) i frottagea: jednostavno je trebalo šarati po papiru iznad reljefne podloge. Nastao je slučajno. 1931. razvijenoga i fiksiranoga. Lingerie). 1921. Fotogram (zvan još i schadografija Christiana Schada ili rayogram. 1931. . npr. Godine 99. novčića. kada je u procesu razvijanja eksponiranog fotografskog papira umjetnik upalio svjetlo. osnovana je Dada Köln — njezin predstavnik Max Ernst također upotrebljava nađene predmete u svojim radovima.Man Ray: Cvijeće. “Čovjek Zraka”). Ray je uveo nove tehnike obrade i izrade fotografije: airbrush. rayogram (fotogram). Fotogram je fotografija nastala osvjetljavanjem fotografskog papira na koji su položeni predmeti različite transparentnosti i voluminoznosti. Primarno fotograf.

Merz je “grupiranje u umjetničke svrhe svih mogućih materijala”.)). trash — otpad). poput kolaža i frottagea. neki predmet ili životinju. rasprostire po stanu i zatrpava nekoliko etaža stana u pokušaju izravnog uključivanja umjetnosti u život. situacije. asemblaž. . dodavanjem i umetanjem još stvari. Kurt Schwitters: Merzbau. transformiranje umjetnikova životnog prostora u gomilu starežnih predmeta (“jednom riječju svih starudija što se povlače po tavanima i hrpama smeća”). objet d’art. izrezan iz reklame za banku. Schwitters izdaje časopis Merz. Od 923. Godine 92. 104 Margine i odmaci Dekalkomanija je postupak otiskivanja preuzet iz dječje igre. poput upotrijebljenih bezvrijednih autobusnih karata. Izbačen iz berlinske dadaističke grupe kao “apolitičan”. Merzbau je otpad kao materijal gradnje. što je igra riječi i metafora kojom se novac uspoređuje sa smećem: merz je drugi slog od (Kom)merz (njem.). metodom slobodne asocijacije. koristeći fluidne uljene boje. priče. Objét d’art je pojam (franc. Merzbau je asemblaž. a sve je uništeno za Drugoga svjetskog rata. uvodi je Oscar Dominguez: crni gvaš razlije se po listu papira. 1933. S prikupljanjem predmeta Schwitters započinje 1921. portret. sivoj i bijeloj boji nalik na otisak spužve svatko će razaznati nešto drugo (tehnika se zato koristi u psihološkim testovima): pejzaž. križanje “katedrale i Kabineta dr. tehniku dekalkomanije prenosi na slikarsko platno: Napravite crtež u tehnici dekalkomanije. i slično. Max Ernst. umjetnički predmet) koji označava umjetnički objekt. merzbau je grupiranje u prostoru.jesti i zanemaruje pitanje vještine. Srodna je tehnika sugestivne dekalkomanije. totalno umjetničko djelo. opišite ono što vidite na nastaloj šari — mrlji. Crni gvaš prolije se po papiru izražene teksture. Kurt Schwitters osniva Dadu Hanover: Schwitters radi skulpturalne i arhitektonske instalacije od otpadaka. u dobivenoj fraktalnoj kompoziciji u crnoj. Odrednice djela: trash art (engl. U dobivenim oblicima razni će ljudi prepoznati razne predmete. kojega se potom prekriva drugim papirom i pritisne dlanom. koji se.. koji nije ni skulptura ni slika. ready-made. Caligarija”. stvara vlastitu varijaciju dadaizma koju naziva Merz (Smeće). do 932. drugi se list lagano prisloni uz njega i pažljivo podigne malo prije nego što se boja osuši. Rezultat postupka je nekontroliran i nepredvidiv. 07. Kölnska dada značajna je za razvoj nadrealizma (vidi str. starežna umjetnost.

sve dok ne pogledaš izbliza. 1921. baš kao što voliš podignuti stare hlače iz kemijske čistionice.Godine 99. od 930-ih do danas. koje sada izgledaju nove. ali ne i pokret. Umjetnik zbog herpesa očiju nije mogao sam napraviti sliku. “Uvijek tragaš za osjećajem koji si već osjetio. . Suvremeni hrvatski autor eksperimentalnog filma Ladislav Galeta u svojoj poemi Kafka. trokut primjenjuje dadaističku metodu slučajnog susreta (riječi). osniva se Dada Pariz — njezin najistaknutiji predstavnik je Francis Picabia. već jednostavno ljudi” (F. forma je važnija od sadržaja. dilate je proširena — a odnosi se na oko i zjenicu oka. Predstavnici: Joseph Cornell. Picabia). a ne samo sadržaj djela. Tradicionalno stavljan u donji desni ugao djela. antisliku. Naslov je metafora s lijekovima: caco je na grčkom loš. Robert Rauschenberg. odnosno činjenicu da vrijednost slike obično ovisi o umjetnikovoj signaturi. pozvani su književnici i umjetnici da se potpišu i konačno su na sliku nalijepljene fotografije. među njima i portret “autora”: slika ima značenje istraživanja prostora jezika i jezika prostora. greška. Pisac Franz Kafka je pisao duge rečenice i tražio je da se njegova djela tiskaju velikim slovima — kao i dadaistima važna mu je bila forma. a mnoštvo potpisnika ironizira individualnost umjetnika-stvaratelja. Umjetnici su čistači. 105 Margine i odmaci Neodadaizam Stil. već mu u tome pomažu prijatelji umjetnici. trokut. Uistinu moderna umjetnička djela napravili su ne umjetnici. Francis Picabia: Oko Kakodilat (L’Oeil Cocodylate). odnosno forma jest sadržaj. naslikano je oko. greška. tekst ima funkciju slike. tj. 1984. ovdje potpis preplavljuje cijelu površinu slike. ne daj im se prevariti. organ koji mu zadaje bol. Ivan Ladislav Galeta: Kafka.

poput naivnih umjetnika. bar kod. privatnog svijeta zapečaćenog u kutiji-kapsuli. tako da ih promatramo kao sliku. 1930-ih radi asemblaže — uglavnom vitrine zatvorene staklom na prednjoj strani.” .106 Margine i odmaci Robert Rauschenberg: Retroactive II. Kolaž kao “izvještaj”. 1964. prvi let u svemir. Combines — kombiniranih slika koje umjetnik gradi od raznih heterogenih nađenih plošnih predmeta. Te su kutije postale “poetska kazališta” u kojima se odvija metamorfoza elemenata iz prošlosti — umjetnikova djetinjstva.– 59. odlučni pokret ruke predsjednik u gesti Ujaka Sama (imaginarnog lika koji simbolizira državu što poziva svoje građane na regrutaciju). aranžiranih i zalijepljenih na podlogu. kao kombinirana skulptura patchwork od proizvoda masovne potrošnje privlačeći pozornost na ono što se u svakodnevnom životu nitko ne trudi vidjeti. U kasnijim radovima ih preslikava ili prenosi u tehniku serigrafije: slika je metaforički puzzle pod očitim dadaističkim utjecajem. hladni rat. Na njemu su prikazani: predsjednik Kennedy (predsjednik kao pop-figura). poput krpa i fotografija. u kojima aranžira neskladne predmete — kutije šibica. Joseph Cornell: Skup mjehurića sapuna. načinjen od izrezaka iz novina. poštanske marke. Cornell. potrošačko društvo. prema kojoj vizualna percepcija ima primat nad ostalim osjetilima. 1936. kompase. astronaut. Umjetnik propituje hijerarhiju ljudskih osjeta koju je razvila racionalistička misao. Combines mogu biti i trodimenzionalni. Robert Rauschenberg: Monogram. Otvorenost sadržaja i nezavršenost forme tipične su za Rauschenbergov rad: “Nema stvarne razlike između stvaranja i destrukcije umjetnosti. To je slika američkog društva u vrijeme nastanka slike. 1955. Iz serije tzv. redom: predsjednik demokrat za čijeg mandata je izbila kriza u Zaljevu svinja (Kuba). nije imao formalno umjetničko obrazovanje. Preparirana ovca upisana u staru automobilsku gumu kom- binirana je s dvodimenzionalnim naslikanim plohama. Kontradiktorno. izreske iz novina… naglašene frontalnosti. kutije istodobno čine vidljivom i zatvaraju svoju sadržinu. u prostoru i vremenu.

ali dok je dada bila u svojoj biti nihilistički pokret. duge kovrčave kose. zasićenost. Razilaženje sile teže u osnovi je futuristička koncepcija “prevođenja” stvarnosti. a Andrew Lloyd Webber mjuzikla Fantom u operi). rodni Vitebsk je u njegovu sjećanju (u stripovskom oblačiću). izdužene likove. koji su prije predstavljali stanje uma i način života nego stilska pravila. punina boja. Oba su pokreta izrazito anti-racionalistička. Sedam prstiju na ruci simbolizira židovski sedmerokraki svijećnjak menoru. Pod utjecajem sirovih formi narodne ruske umjetnosti u kombinaciji s utjecajem rada Gauguina i fovista. iracionalni raspored poznatih nam predmeta — za Chagallov rad važno je podsjećanje na djetinjstvo u Rusiji. “izlomljenog” lica i tijela na način kubističkog slikanja fasetama. murale za Židovsko državno kazalište u Moskvi. Druga odrednica: simbolizam. ljude i predmete kako lebde u neobičnim kombinacijama. Nakon Oktobarske revolucije 1917. Nelogična figuracija u prizoru kao iz sna. Chagall postaje upravitelj umjetničke škole u Vitebsku. Na ovoj su slici prikazani: umjetnik kroz čiji se prozor vidi Eiffelov toranj. Naslikao je. Za Staljinova progona Židova odlazi u Francusku i radi dekoraciju stropa i vitraže za prozore pariške Opere (u koju Paul Leroux smješta radnju drame. Prostor atelijera je sužen. mnogi su umjetnici stvarali u duhu obaju pokreta. Chagall slika lirske ruralne scene. “platna napunjena strašću”. 1912.Prije nadrealizma Dadaizam i nadrealizam su povezani pokreti. 107 Margine i odmaci . fovističkih boja: jarkožutog poda i crvenih zidova. nadrealizam je pozitivno gledao na svijet. U njemu je prikazan lik velikih očiju. neproporcionalne. Marc Chagall: Autoportret sa sedam prstiju. Gotovo barbarski intenzitet. kao ruski Židov. na intimnost obiteljskog života. a zaumni prizor ruske mljekarice i krave koje lebde iznad pravoslavne crkve naslikan je na platnu ispred slikara. koncentrirana na stvaranje šokantnih efekata.

pod utjecajem mišljenja drugih ljudi. univerzalni jezik čovječanstva (prema filozofu Frommu). veličanjem idealizma.Nadrealizam “Čisti psihički automatizam. esejist i kritičar André Breton (896. nadrealizam je nastavak ideje simbolizma. Salvador Dalí. “Automatizam” je svaki postupak primijenjen kako bi se izbjegla “kontrola” nad kompozicijom. Spavanje je jedina situacija kada smo zaista slobodni. nismo pod utjecajem “društvene buke”. Cilj pokreta je “razriješiti postojeća kontradiktorna stanja snova i stvarnosti u apsolutnu stvarnost. Nastoje se ukloniti “sve moralne i estetske preokupacije umjetnosti”. polubudnog stanja i podsvijesti: Dalí svoja djela naziva “rukom slikane fotografije snova”. Ruka je “seizmograf ” slučajnih misli prema načelu “slobodnih asocijacija”. superstvarnost”. René Magritte. André Masson razvija “automatsku” tehniku kojom pokušava ukloniti razumsku kontrolu nad radnjama ruke puštajući da ruku vodi podsvijest.” (Salvador Dalí) Nadrealizam je primarno pjesnički pokret. također književni. a metodu rada “paranoično-kritičkom”. . “Kreativnost ima smisla jedino ako podržava kontinuirano stanje pobune” (riječima nadrealističkog pjesnika Georgesa Bataillea). Ipak svojom naracijom-pripovijedanjem snova.). 108 Margine i odmaci André Masson: Automatski crtež. ali i političkim angažmanom (Breton: “umjetnost u službi revolucije”) i jezičnim igrama. San je poetičan. Nadrealisti istražuju imaginarij snova (a to mogu biti i mòre). što je termin preuzet iz psihoanalize.– 966. on govori univerzalnim jezikom simbola. U snu. tj. forsiranje već podrazumijeva svijest: tako Roberto Matta. To je. Francuska. uz poeziju i umjetnost. smatrajući da “psihički automatizam” (kojim nastaju “čiste čičkarije”. carstvo nužnosti Pariz. Bretonov automatizam je zapravo slučaj jer nesvjesno se ne može forsirati. politički i tek tada umjetnički pokret između dva svjetska rata. 1925. filozofski. daje prednost izrazu “slikarski automatizam” kao preciznijem i točnijem. Osnivač i najistaknutija figura nadrealizma je francuski pjesnik. koji je u velikoj mjeri zajednički svim vremenima i svim kulturama. 924.” “Jedina razlika između mene i luđaka je da ja nisam lud. prema Bretonu) ne može biti nesvjestan jer bi to podrazumijevalo pasivnost subjekta. a potreba za snom jača je od bilo koje praktične potrebe. Predstavnici: Joan Miró.

koji nisu podčinjeni shemama zapadne civilizacije. prema Freudu. Man Ray. nije li psihoanaliza dokazala da je razgovor o snovima važniji od samih snova? Nije li mogućnost da vlastiti san ponudimo kao građu tuđeg upravo način na koji privatne nesnošljivosti postaju stvar javnog. skrivenoj (presavijenoj) slici. oni su čak poželjni.mora ustuknuti pred carstvom slobode. Paradoks je da smo u snovima ne samo nerazumniji i nepristojniji već i inteligentniji. Nekontrolirana stanja “neupravljane misli” mogu se prepoznati u umjetnosti duševnih bolesnika i u stvaralaštvu primitivnih naroda. Daleko od dokonog ubijanja vremena praksa pripovijedanja snova ima terapeutski karakter i oblik je svakodnevne životne pragmatike. Jednom kad je papir izravnan. pametniji te da bolje rasuđujemo kada sanjamo nego kad smo budni. “premještanju” u fantastičan svijet metodom metamorfoze i apsurda. 17. nadrealisti ne žele liječiti poremećaje misli i osjećaja. Mogućnost da svoje individualne opsesije podijelimo s drugima svakako je dragocjenija od vjerojatnosti da uđemo u trag njihovu uzroku ili skrivenom značenju. 5. . 1927. Naši snovi ne izražavaju samo iracionalne želje već i duboke spoznaje. Termin uvodi André Breton da bi opisao slike koje “prelaze” od figuracije k apstrakciji i obrnuto. Koncepcija individualnog stila umjetnika-stvaraoca negirana je igrom Cadavre exquis (“prekrasni leš”): presavijeni list papira kruži između igrača koji nastavljaju rad na istoj. San je “nadstvarnost” zasnovana na odmaku. Izravni izraz nesvjesnog uma su snovi. kolektivnog interesa? Freud je smatrao da snovi ništa ne govore ako se u njihovo tumačenje ne uključe asocijacije sanjača i sjećanja iz djetinjstva. Uostalom. smatraju nadrealisti. otkriva se hibridna slika “objektivnog slučaja”. No. miješano. Max Morise. 109 Margine i odmaci Hibrid je nešto sastavljeno od više oblika. André Breton. za razliku od Freuda. Yves Tanguy: Prekrasni leš.

kukci). Prepoznatljivi predmeti izvan uobičajenog konteksta. ukidanje logike radnje. visine i dubine prestaju biti poimani kao suprotnosti. 1935. Teorija psihoanalize. 110 Margine i odmaci Godine 924. . prošlost i budućnost.” Iako se manifest odnosi na automatsku tehniku pisanja. kao i estetskih i moralnih ograda (ograničenja)”. Evo kako je izgledala njegova tehnika.) dva su najvažnija nadrealistička filma (nijemi film) za koje je tipično: apsurdni prizori (govedo u spavaćoj sobi) s bizarnim detaljima (gmazovi. narativnog kontinuiteta i jedinstva vremena i prostora. i prvi eksperimenti: on opisuje kako je jedne večeri spremajući se u postelju jasno čuo kucanje na prozoru i rečenicu “tamo je čovjek prepolovljen prozorom”. Andaluzijski pas (režiraju ga Luis Buňuel i Salvador Dalí. “… postoji određena točka uma gdje život i smrt. U njemu je nadrealizam definiran kao “psihički automatizam kojim se može izraziti pravo djelovanje svijesti. osobito Freudova interpretacija snova. u Parizu André Breton objavljuje Nadrealistički manifest. komunikativno i nekomunikativno. I onda je i vidio sliku toga: čovjeka prepolovljenog prozorom. Budući da je studirao medicinu. 928. Slučaj kao “automatizam”.) i Zlatno doba (Buňuel. bio je upoznat s povezivanjem riječi i psihoanalizom kao oblicima terapije. ubrzo je film postao savršenim medijem za namjerno izazivanje šoka. utječu na nadrealizam u kojemu se elementi stvarnoga i imaginarnoga stapaju u “novu realnost”. lišeno bilo kakve kontrole razuma.Nadrealisti snove smatraju prije svega aktivnošću mašte. stoga je Breton napravio antologiju snova. 930. stvarno i imaginarno. simboličMan Ray: Lijepo kao slučajni susret kišobrana i šivaćeg stroja na stolu za seciranje.

ne kompozicije kadrova (krupni plan britvice koja prelazi preko oka, paralelno s izduljenim oblakom što presijeca mjesec), uz zanemarivanje uzročno-posljedičnog slijeda događaja i povezivanje neskladnih tematskih elemenata. U Drugome svjetskom ratu centar pokreta seli se u New York jer su mnogi nadrealisti napustili Europu. Iako ubrzo prestaje postojati kao organizirani pokret, nadrealizam utječe na stvaranje novog stila, američkoga gestualnog slikarstva (apstraktni ekspresionizam).
Djetinjim rukopisom u kurzivu ispisan je “plutajući” tekst koji tvori posve slučajan i nerješiv rebus: riječ je postala slika i stoga njezin vizualni ekvivalent više nije nužan, nije potrebno naslikati pejzaž i nebo već je dovoljno napisati riječ “horizont” i ona će zamijeniti sliku horizonta. Oblačići s tekstom međusobno su povezani što znači da zajedno čine cjelinu, kompoziciju u kojoj je njihovo mjesto određeno položajem na slici. Za razliku od drugih nadrealista, Magritte se ne služi motivima sna ili podsvijesti, već gradi sliku bizarnim sučeljavanjima predmeta ili radnji, protežni motiv (njem. Leitmotiv, engl. light-motiv), motiv njegovih slika je čovjek s polucilindrom i aktovkom, tip činovnika (usporedi s Procesom Franza Kafke). Zavodljiv postupak “praznog znaka”, zamršeni problematičan odnos između pojma i predodžbe, jezika i slike, površine i dubine, realnosti i privida. Druga odrednica: magični realizam. Pokušajte objasniti taj naziv na primjeru Magrittove umjetnosti.

111 Margine i odmaci

René Magritte: Živo ogledalo (franc. Le Miroir vivant), 1928. Pojavni svijet na slikama se obično pokušava učiniti sličnim onome što nam pokazuju naša osjetila (iluzionizam), ili reprezentirati vizualnim metaforama i ikonografskim asocijacijama (npr. grčka riječ IHTIS, što znači “riba”, kao znak za Isusa Krista). Belgijanac Magritte između 1927. i 1930. radi “abecedne slike” ili “slike riječi” koje se smatraju začetkom konceptualne umjetnosti. Tako i na ovoj slici propituje odnos pravog i naslikanog predmeta povezujući slikovni i lingvistički sustav prezentacije: “na slici, riječi su napravljene od iste tvari kao i slike”, a ta je tvar boja.

René Magritte: Izdaja slika, 1929. Slika lule ispod koje je napisano “Ovo nije lula.” (franc. Ceci n’est pas une pipe.): Magritte upozorava na varljivost svake predodžbe — slika lule nije isto što i stvarna, opipljiva lula, “stvari nisu onakve kakvim se čine”. Na taj način autor propituje koncepciju definiranja stvari. Konceptualni umjetnik Marcel Broodthaers će 1972. ispod ready-made izložaka u muzeju napisati “Ovo nije umjetničko djelo”, u pokušaju vraćanja predmeta u stvarnost iz koje su uzete, jednom kad ih je sustav prihvatio kao umjetničko djelo. Kada bi se rečenica napisana na slici izgovorila na francuskom jeziku, zvučala bi poput pućkanja lule — onomatopeja! Psihoanaliza prema Lacanu otkriva u nesvjesnom strukturu jezika, tj. nesvjesno je strukturirano kao jezik. Primijenite ovu tvrdnju na Magritteovu sliku Ovo nije lula.

112 Margine i odmaci

Portret Salvadora Dalíja Dalí je i naslikao puno autoportreta — zaokupljenost vlastitim likom, narcisoidnost, ekscentričan izgled (brkovi kao antene) tipična je osobina modernog umjetnika. Dalí je izjednačen s nadrealizmom u očima javnosti, iako se posvađao s pokretom zbog simpatiziranja frankizma; Breton je napravio anagram njegova imena —“pohlepan za novcem” (španj. avida dollars). Dalí mijenja stil 1941., kada započinje slikati kršćanske religiozne motive.

Salvador Dalí: Ustrajnost sjećanja, 1931. Umjetnikovim riječima, ovo je “rukom slikana fotografija snova”, “diskreditiranje realnog svijeta”: satovi se rastapaju kao meki sir, mravi figuriraju kao simboli rastakanja napadajući zlatni sat koji postaje organska tvar. U sredini je Dalíjev profil pretvoren u kukca. Prostor je beskrajan. Slika rastopljenih satova (modela koji se obično nosi na lancu) predodžba je svijeta u kojemu je iskrivljeno

poimanje vremena, koje nam u sveopćoj jurnjavi “curi kroz prste”. Dalí istražuje snove i podsvijest, frojdovske simbole stvarajući skup slika koje su “vizualni ekvivalent halucinantnom iskustvu” (treba naglasiti, nadrealisti nisu stvarali pod utjecajem droga, to je bilo strogo zabranjeno). Započinje sliku s prvom idejom koja mu padne na pamet, zatim ide do druge asocijacije, no detalje prikazuje vrlo precizno, a potez kista je zaglađen.

Salvador Dalí: Portret Mae West koji se može rabiti kao dnevna soba, 1935. Naslonjač u obliku usana Mae West izvorno je načinjen u maloj seriji od osam primjeraka prema Dalíjevu dizajnu. Portret Mae West poslužio je kao predložak i za bočicu Dalíjeva parfema, u obliku usana s nosom. Portret Mae West koji se može rabiti kao dnevna soba, sa zavjesom umjesto kose, kaminom umjesto nosa i naslonjačem-usnama, izložen je kao ambijentalna instalacija u Fundaciji Dalí u Figuerasu, gradiću u blizini španjolsko-francuske granice gdje je umjetnik rođen, i gdje je umro; u međuvremenu je boravio u Parizu i New Yorku.

113 Margine i odmaci

Joan Miró: Harlekinijada (Karneval harlekina), 1925. Apstraktni (stilom) nadrealizam (motivom). Organska ili biomorfna apstrakcija. Sinteza nadrealizma, dječjih crteža, katalonske naivne umjetnosti: “Miró je zarobljen u infantilnoj fazi” (glasila je Bretonova šala). Sugeriran je prostor sobe, prozor je otvoren, vani je noć, unutra je neka luda zabava. Shematizirani motivi — kaligrafski i ornamentalni znakovi, forme izvedene iz organskog svijeta, nalik “na ono što vidimo kad pogledamo kroz mikroskop” ili životu podmorja, rasprostiru se površinom platna i stvaraju svijet “halucinacija i metamorfoza”.

Kompozicije linija, mrlja i simbola podsjećaju na prethistorijske pećinske slikarije ili na mikroorganizme (npr. amebe). Miró se često koristi intenzivnom plavom, azurnom bojom preuzetom iz španjolske i portugalske tradicije, kao i crvenom i žutom kao podlogom za kompoziciju slike. Tko je još slikao gotovo isključivo osnovnim bojama od do sada spomenutih umjetnika? Organizmi iz mašte i neživi predmeti imaju vitalnost koja ih čini stvarnijim od stvarnosti. U kasnijoj fazi Miró slika široka jednobojna (monokromna) polja radi “razumijevanja praznine”. To je jedan od prvih primjera tzv. slikarstva bojenog polja.

Meret Oppenheim, Krzneni doručak, 1936. Asemblaž koji se sastoji od šalice, tanjurića i žličice prekrivenih krznom, pomalo gruba dosjetka koja uključuje i dvosmislenost naziva djela. Umjetnica se poigrala estetikom kiča ironizirajući sve one koji pretjerivanjem s detaljima i nagomilavanjem stvari ističu svoje blagostanje. Krzno je i čuvar topline čaja, poput termos-boce. Djelo koje je postalo sinonim za sve ekstravagantnosti nadrealizma!

Metafizičko slikarstvo
Podgrupa nadrealizma. Obično prikazano na neobičan način.

(tal. pittura metafisica) Ferrara, Italija, 97. Predstavnici: Giorgio de Chirico, Carlo Carrà, Giorgio Morandi.

114 Margine i odmaci

Giorgio de Chirico je počeo stvarati metafizične slike pod utjecajem filozofije Schopenhauera i Nietzschea te nadrealističkog i slikarstva quattrocenta (tal. izraz za 5. stoljeće), a nakon metafizičke faze usvojio je akademizam i postao imućan portretist po narudžbi. Od 9. (kada boravi u Parizu) razvija novi stil — metafizičko slikarstvo, iskaz snažnog osobnog osjećaja melankolije. U Ferraru de Chirico, Grk, dolazi kao regrut. Slika napuštene trgove toga grada kao prazne pozornice sa siluetama ljudi izduženim dugim sjenama i alegorijskim kamenim skulpturama. Trijemovi u prizemljima zgrada rastvoreni su lukovima (što je tipično za Ferraru, kao zaštita od sunca ljeti i kiše zimi) u iskrivljenoj, pa čak i obrnutoj (inverznoj) perspektivi. Na praznom trgu djevojčica trči štapom gurajući kotač, vlak prolazi horizontom… U krajoliku dominiraju arhitektonski elementi, ikonografija modernog doba — tvornice i Ikonografija je jezik slika ili oblika vlakovi — pomiješana je sa simbolima prošlosti (klasične statue) tipičnih za neki kulturni kontekst — npr. ikonografija oglašavanja, popi anakronim prostorima. “Katkad je horizont određen zidom iza -ikonografija, ali i kršćanska… kojeg se diže buka vlaka koji iščezava. Cijela nostalgija beskonačnog otkriva nam se iz geometrijske preciznosti trokuta” (G. de Anakrono je ono što je stavljeno u Chirico). De Chirico slika i klaustrofobične (tijesne) interijere na- epohu kojoj ne pripada, ono što je zastarjelo, zakašnjelo se javljajući iz punjene neskladnim, bizarnim predmetima i drvenim krojačkim prošlog vremena. lutcima bez lica (tal. manichino). Prenaglašena, “obična” stvarnost poprima karakter nadrealnog, mističnog doživljaja.
Giorgio de Chirico: Tajna i melankolija ulice, 1914. Snažni kontrasti svjetla i sjene, “pretjerana”, “iščašena” duboka perspektiva kao sredstvo izražavanja osjećaja (usamljenosti, straha, uznemirenosti, nostalgije…). Izdužene sjene skrivenih tijela padaju preko teatralnog, ali misteriozno praznog i povijesno neodredivog mjesta, silueta muškarca je prijetnja, potencijalna opasnost za djevojčicu. Ali možda je taj čovjek netko koga poznaje, otac koji po nju dolazi… Glavne arhitektonske mase paralelne su s ravninom slike. Boje su prigušena zelena, tamnosmeđa, oker. Sjene su tamne, plošne, neprozirne. Kamion za selidbu prikazan je u donjem lijevom kutu, djevojčica s kolutom trči. Zlokobnosti prizora pridonose otvorena vrata kamiona, duboke sjene, sjena figure ili statue iza ugla, tamna zgrada; slika uznemirujućeg pretskazanja, a opet sve je obično.

Carlo Carrà: Metafizička muza (tal. Musa metafisica), 1917. U klaustrofobičnom, natrpanom prostoru na slici (prostor slike odgovara formatu prostorije), nalaze se: manichino (krojačka lutka), tvornice (slika tvornica na neuokvirenom platnu), karta Istre. Ideja kolažiranja riječi prema zakonitostima slučaja, ovdje je primijenjena na kolažiranje predmeta.

Možemo li zaključiti da je metafizičko slikarstvo realistično, da se pridržava zakonitosti geometrijske perspektive i prema tome predstavlja kontinuitet, a ne prekid s tradicijom?

115 Margine i odmaci

Nakon nadrealizma
Nakon Drugoga svjetskog rata, nakon užasa velikih razmjera, avionskih formacija kao “tepiha smrti”, koncentracijskih logora i atomske bombe, poljuljana je vjera u doba strojeva i društvo zasnovano na tehnologiji. Umjetnost više nije samo internacionalna, već je globalna. U umjetnosti prevladavaju nefigurativne organske forme kao reakcija na geometrijski konstruktivizam i Bauhaus (vidi sljedeće poglavlje).
Francis Bacon: Tri studije za figure u podnožju raspela, 1944. Triptih pripremnih skica za veliko raspeće, slika križa kao “armatura” na koju umjetnik “vješa” vlastito promišljanje o životu. Duge linije, agresivne i drečave boje na narančastoj pozadini, skulpturalnost figura jakih kontura, poluljudske, poluživotinjske anatomije: nadrealnost, grotesknost likova, prikaz tragičnih identiteta lišene ljudskosti, svedenih na stanje “mesa” u anonimnom i omeđenom (zatvorenom) prostoru.

Henri Clouzot: Tajna Picasso, 1955. Still fotografija iz filma koja nam pokazuje da je metamorfoza bit umjetnosti: a u pozadini velikog platna vidimo poteze kistom kojim Picasso crtež ribe pretvara u crtež kokoši. “Jedna jabuka… još je uvijek jako puno za naslikati” (P. Picasso).

Metamorfoza je promjena oblika, karaktera, stanja ili funkcije. U biologiji, to je na primjer preobrazba gusjenice u leptira: “Čovjek sanja da je leptir i probudi se i pita se je li leptir koji sanja da je čovjek” (Chuang Tsu). Metamorfoza je važna tehnika filmske animacije, a u kompjutorskom rječniku naziva se morphing.

116 Margine i odmaci

Kako nacrtati mačku — metamorfoza: pogača – torba – novčanik – mačka. (prema Gombrichu)

Miljenko Stančić: Svadba, 1954. Opišite ovu sliku. Koji su njezini elementi nadrealistički? Što je nadrealno? Kakav osjećaj u vama pobuđuje? Biste li voljeli biti na takvoj svadbi? Koga predstavlja magarac?

Skulptura s autorovim potpisom uklesanim na Bogorodičinoj lenti. međutim.. on je u trenutku smrti imao 33 godine. ovdje prikazana kao krhka djevojka. . da bi pokazao ono što je bitno. Kristova je majka. Usporedite dva prizora nastala u vremenskom rasponu od 500 godina: jedan u mediju skulpture. a drugi je fotografija na kojoj je prikazana sama umjetnica odjevena u crvenu haljinu. Likovi u nadnaravnoj veličini: 74 × 195 cm. Prema Novom zavjetu. 2002. a što je različito? Opišite kako ih doživljavate. znatno mlađa od vlastita sina: Michelangelo žrtvuje stvarno. oko 1499. a ne doslovan. Što je na ovim djelima slično.– 2002. Marina Abramović: Portreti 1975. Prikaz je simboličan. 117 Margine i odmaci Kompozicija u obliku slova X. Nježna djevojka u stvarnosti ne bi mogla podnijeti teret težine tijela odraslog muškarca.Nadrealizam i nadnaravno Michelangelo Buonarroti: Pietà (Oplakivanje). prikazuje mrtvog Krista u majčinom naručju.

Djela suvremene umjetnosti gotovo da traže tablu s natpisom: “Pažnja — umjetnost!” (riječima Yvesa Michauda suvremena umjetnost odustaje od toga da odašilje “metafizičku. vjersku ili filozofsku poruku o smislu postojanja”). Slažete li se sa stavom da umjetničko djelo s ready-madeom postaje neodvojivo od interpretacije i doživljaja onoga koji to djelo promatra. 1919.118 Margine i odmaci 1. a kakvom je postala otkrićem ready-madea (tako da možemo reći da ju je nagovijestio rad Marcela Duchampa).). oblikovanje/kreacija-odabiranje/izdvajanje. obrazložite svoj izbor. Duchamp je izložio bočicu u kojoj je bio zarobljen pariški zrak (Air de Paris. nema razloga da se i bilo koji drugi industrijski proizveden predmet ne upotrijebi u umjetničkim djelima? 2.. Pokušajte objasniti razlikovanje tradicionalne i suvremene umjetnosti koristeći pojmove poput tvar-ideja. odnosno “prima”. . staro-novo. time ugrađujući u djelo samoga sebe? Pokušajte definirati subjekt i objekt takvog djela.. Pokušajte objasniti ovu rečenicu. “Onomu tko umjetničko djelo gleda dajem jednaku važnost kao onomu tko ga je stvorio” (Duchamp). Umjetnost zasnovana na svojstvu supstancijalnosti zamijenjena je suvremenom umjetnošću koja je proceduralna. Bočica se razbila. budući da se tube boje ionako proizvode u tvornici. a supstancija umjetničkog djela rasplinula! Pokušajte napraviti jedno ready-made umjetničko djelo. Slažete li se s Duchampom koji tvrdi da.

5 Jedinstvo forme i sadržaja Apstraktna umjetnost 120 Suprematizam 121 Konstruktivizam 126 Redukcija i stilizacija kiparske forme 131 119 Jedinstvo forme i sadržaja .

Apstraktna umjetnost ukida razlikovanje “lijepe” i “primijenjene” umjetnosti (npr. čija svjetla (uzbuđenje noćnog života) se odražavaju u bojama na slici.Apstraktna umjetnost Apstraktna umjetnost rođena je u drugom desetljeću 20. Apstraktna umjetnost dijeli se na lirsku i geometrijsku apstrakciju. fotografijom. konstruktivizam. stari indijanski put). nastala nakon boravka tada 70-godišnjeg nizozemskog slikara u SAD-u. Mondrian priziva sliku velegrada kompozicijom linija koje plešu u brzom ritmu boogiea-woogiea njujorškog Manhattana. 2004. 1942. rajonizam.– 1943. vidjeli su te zvijezde kao repni dio Velikog Medvjeda (Ursa Major). Stari Grci. Bauhaus uspješno povezuje umjetnost i industriju) ne ograničavajući se na štafelajno slikarstvo: tiče se i skulpture. kao i Indijanci. arhitekture i svakodnevnog života (putem dizajna). zatvarajući polja koja podsjećaju na automobile na cesti viđene iz zraka. stoljeća gotovo istodobno u nekoliko zemalja. Bijeli Amerikanci vidjeli su ih kao kuhaču. New York. a eksperimentiranje s apstrakcijom najdalje je otišlo u Moskvi. . a Francuzi kao tavu (prema Carlu Saganu). gdje nastaju novi pokreti: suprematizam. od prostora. Piet Mondrian: Broadway Boogie-Woogie. avionskom snimkom i mapom Manhattana (pronađite na njoj Broadway. Apstraktna slika koja polazi od stvarnog mjesta. Usporedite Mondrianovu sliku sa sljedećim ilustracijama. 120 Jedinstvo forme i sadržaja U Europi u srednjem vijeku jedna je grupa zvijezda zamišljana u obliku kola koja vuče konj. Stacey Whitaker: New York.

Elementi suprematističke slike Crni kvadrat utjelovljuje ekonomičnost umjetničkog izraza. interes. Plišanog medvjedića s Malevičevim crnim križem na bijeloj podlozi IRWIN. najvišoj elementarnoj formi koja simbolizira čovjekovo nadilaženje prirodnog kaosa. “nulti stupanj” slikarstva u kojemu se odbacuje pojavni svijet i umjetnost prošlosti: “Uronio sam u bjelinu. znači “nesavršen” je. neujednačene “popunjenosti”. Rusija. beskonačnost. koja može postojati bez stvari”. elementarni oblici suprematizma označavaju prekid s umjetnikovim uvjetovanim reagiranjem na okolinu i stvaranjem novih stvarnosti “ništa manje važnih od stvarnosti same prirode”. . želja. sigurnosti i sjećanja biti dio marketinške strategije? Hoće li plišani medvjedić podignuti ili spustiti svoje uši kad čuje dvije poznate marketinške formule: AIŽP (akcija. Primjer geometrijske apstrakcije nastale daljnjom redukcijom kubističkog svođenja vidljivog svijeta na geometrijske oblike. Malevič osniva umjetničku grupu Supremus. crni kvadrat katkad je zacrnjen kemijskom olovkom. a umjetnik treba biti nezavisan kako bi mogao stvarati. Kvadrat se ne može naći u prirodi i stoga postaje osnovni suprematistički element kao konačna emancipacija od predmetnog svijeta. (96. plivajte u tom beskraju. križ. no ostali umjetnici iz grupe ni po čemu se ne ističu. Početkom 920-ih Malevič počinje slikati permutacije kvadrata: pravokutnik. Ekonomičnost izraza. 95. Malevič smatra da umjetnost mora biti beskorisna i nikada ne treba zadovoljavati neku potrebu. u Rusiji 95. Kraj mene. Geometrija suprematizma počiva na ravnoj liniji. Malevič).Suprematizam Naziv suprematizam izveden je iz latinske riječi supremus. Posljednja futuristička slikarska izložba u Sankt Peterburgu (tada Petrogradu). Predstavnik: Kazimir Malevič. pozornost)? Odgovor je nedvosmislen: DA. U trenutku kad je Uršula Noordung pozvana u područje trgovine i razmjene. njezin znak — crni križ — postat će zaštitni znak. umjetnička skupina iz Slovenije (dio pokreta Nove slovenske umjetnosti ili Neue Slowenische Kunst: NSK) distribuirala je u trgovine dječjih igračaka. 1994. 0. kad je predmet sniženja cijena i popusta. nabijen je značenjima”. no drugi su u njemu očitali priču o Kristovoj pasiji. prema uvriježenoj simbolici križnog oblika.– 2000. što znači “najviši”.) 121 Jedinstvo forme i sadržaja IRWIN: Uršula Noordung. kad je etiketa s cijenom oko njezina vrata. Uspostavio sam semafor suprematizma.. muzejske i galerijske dućane i dr. ilustriranja povijesti.0. logotip tržišnog natjecanja s ostatkom plišanog svijeta” (Marko Rogač). leži pred vama” (K. “intuitivna nazočnost koja se otvara prema svemiru”. “… Može li plišani medvjedić biti predmet mehanizma koji motivira na kupnju? Može li nešto tako krhko poput djetinjstva. drugovi piloti. Plivajte! Slobodno bijelo more. Forme su ograničene na osnovne geometrijske likove i uski spektar boja. To je “umjetnost oslobođena služenju državi ili religiji. dovela je do ideje suprematističkog slikarstva. Križ je za autora samo geometrijski element dobiven rotacijom polovice crnog kvadrata. bijelo je “čisti pokret”. “Crni kvadrat nije prazan — već je pun odsutnosti bilo kakve forme. Suprematistička djela su najradikalnija djela apstrakcije na njezinu začetku.

nego napraviti sliku. Slova (lettering) su isječci riječi. . pjesme sastavljane od riječi izrezanih iz novina. 1913.Kazimir Malevič: Englez u Moskvi. Slikarev zadatak je — ne prikazati predmete. nazad na onu bijelu plohu autoimplikacija gdje nije ništa kazano i zato je sve moguće” (F. ona zaklanja lice Engleza s cilindrom. vodoravno i uspravno. Slika je naslikana prema principima sintetskog kubizma i novog jezika “zauma” (tj. Kvadrat je pravilan geometrijski lik. odnosa čovjeka i punine svijeta koji ga okružuje (riječi oslobođene smisla. iz 122 Jedinstvo forme i sadržaja zraka bacane na papir) — alogizam. mala pravoslavna crkva grize golemu ribu koja bljuje vatru. Napuštanje iskonskih ili “prirodnih” smjerova ili pravaca lijevo-desno. 1915. u zraku lebde sablja i iznimno brižljivo iscrtana upaljena svijeća u svijećnjaku za noćni stolić. što znači da umjetnik zadržava proporcionalnost kompozicije slike. tako je Malevič sliku vratio na njen izvor. gore-dolje. tvrdi Malevič. Ingold). Ph. ali i “nepredmetna” umjetnost! Izočnost dubine prostora i transparentnosti slike: “Kao što je Mallarmé riječ. Apstraktna. ljestve su opasno nakrivljene… Kazimir Malevič: Crni kvadrat na bijeloj pozadini. a na njegovu ramenu poput epolete visi zaumni natpis Konjanički klub. zaumnog jezika) koji je izmislio pjesnik Hlebnikov: dimenzijama i značenjem nevezani predmeti kombinirani su sa slovima i riječima kao metafora miješanja jezika i kultura./14.

123 Jedinstvo forme i sadržaja Kazimir Malevič: Suprematistička kompozicija: bijelo na bijelom. već iskustvo nepredmetnosti”: suprematizam je “čisti osjećaj”. Malevič). 1918. (bijeli križ na bijeloj pozadini) zelenim sprejem nasprejao znak dolara. nakon čega Malevič prestaje stvarati suprematistička djela jer smatra da je došao do točke kada daljnji razvoj ideje više nije moguć: “Nisam izložio prazan pravokutnik. Kvadrat se afirmira razlikom tona bijele boje (Eskimi razlikuju 42 tona bijele boje) i nagibom (otklonom). godine na Malevičevoj slici Suprematizam 1922. Ne samo da je tuđe umjetničko djelo iskoristio kao podlogu za vlastitu umjetničku intervenciju. Slika znači vrhunac ideje čiste apstrakcije (daljnji razvoj ideje crnog kvadrata na bijelom). .– 1927. Brener je želio upozoriti i na to da je Malevičeva slika postala robom na tržištu umjetnina. “… pred nama se prostire beskraj” (K. Ruski umjetnik Alexander Brener izveden je pred sud u Nizozemskoj jer je 1999.

čista žuta.” Monokromna slika je apstraktna slika čija je površina ravnomjerno prekrivena jednom bojom istog tona. Njezina kompozicija i struktura su reducirane na stanje obojene površine. već samo jednolične. završena slika prema tome funkcionira kao podloga. plavo. jednobojne plohe smatrajući da je time proglasio kraj slikarstva. Slike prikazane na izložbi 5 × 5 = 25 na kojoj su konstruktivisti (vidi sljedeću temu) željeli pokazati posljednju fazu slikarstva prije nego što ono bude ukinuto jer je izgubilo svoju korisnost i izravan utjecaj na stvarni život: “Umjetnost je mrtva!” Tri monokromna platna: crveno. I svaka sljedeća generacija umjetnika radila je. Iščeznuće materijalnosti slike. Dalje razvijajući Malevičevu ideju. Serija potpuno bijelih platna — površina na koje je mogla pasti i sjena i tako bi na slici nastao motiv. bijele slike: Robert Rauschenberg: Bijele slike. poput Maleviča. 1951. “Svaka ploha predstavlja samo ono što jest: ploha. čista plava). kao tek priprema za nestalnu i promjenjivu sliku napravljenu sjenom. Alexander Rodčenko (konstruktivist) neće naslikati nikakav oblik. Objasnite tu definiciju. žuto platno. 1921.124 Jedinstvo forme i sadržaja Alexander Rodčenko: Posljednja slika (čista crvena. .

1. priprostim materijalima: škrobljenim plahtama. niti osjećaj ili simbol. granulama plastičnih materijala. kakvom je vi vidite? 2. Površina slike je oslobođena ne samo predloška nego i bilo kakve simbolike: “Bijelo nije polarni pejsaž. krušnim kuglicama. Je li suvremenom trenutku bliža reducirana figuracija Crvenog konjaništva. perspektivno konstruiranim “tradicionalnim” slikama — je li bijeli zid uistinu naslikan bijelom bojom? . Promislite. na iluzionističkim. 1985. 3. Američki umjetnik Ryman je aluminijsku ploču obojenu bijelim emajlnim lakom pričvrstio za zid pomoću četiri metalna vijka. Manzoni). ljuskama jajeta. Bjelina laka dolazi u zanimljiv međuodnos s bijelim zidom galerije. dok Mondrian svoje likove smatra odvojenim od subjektivnosti ljudi i individualizma umjetnika (vidi: neoplasticizam). opet. Iz serije bijelih površina izvedenih u svakodnevnim. Od sredine 1960-ih Ryman radi isključivo bijele slike kako ništa ne bi pozornost promatrača odvuklo od materijala slike i njezine materijalnosti. vati. ni tvar koja evoluira ili lijep materijal. 1961. ili išta drugo: samo je bijela površina koja je jednostavno bijela površina i ništa više” (P. literalnu potku.Piero Manzoni: Akrom. njezinu priču. ili nepredmetnost Malevičevih suprematističkih kompozicija? Možete li opisati Crveno konjaništvo. Pokušajte objasniti razliku između Malevičeve i Mondrijanove zaokupljenosti geometrijskim likovima: Malevič kvadrat smatra duhovnim savršenstvom. 125 Jedinstvo forme i sadržaja Robert Ryman: Kurir II.

u kojemu objavljuju da u svojim djelima ukidaju sadržaj. među njima Majakovski.Konstruktivizam “Ulice su naši kistovi. a osobito seljačkog drvoreza (ljuboka iz 7. El Lissitzky (slikari). Mihael Gončarov i pjesnik Vladimir Majakovski su 93. slijedi prizor kako vojska masakrira civile s realističnim krupnim kadrovima lica bez šminke… Montažom kratkih asocijativnih kadrova koji podcrtavaju osnovnu radnju filma (prizor dječjih kolica koja se strmoglavljuju niza stube). Predstavnici: Vladimir Tatlin. stoljeća s ilustracijama skaski — narodnih bajki. I Malevič i Kandinski svoje tipične kombinacije boja izvode iz ruske narodne umjetnosti. 1925. Sergej Djagiljev radi proslavljene baletne predstave (kasnije je cijeli ansambl emigrirao na Zapad). osnovana 92. kao uvod u Oktobarsku revoluciju. Skulpture. koriste se psovkama i uličnim i dječjim izrazima… Riječi se dezintegriraju dok ne preostane samo zvuk.” (Oscar Wilde) Pretekst konstruktivizma je grupa Magareći rep (vraćajući udarac onima koji su tvrdili da tako kako oni slikaju može i magarac mašući repom umočenim u boju). snimili film Drama u futurističkom kabareu broj 3 kao parodiju na umjetnost simbolizma koju “dokidaju” jer je “pretradicionalna”. izlaze iz broda. a ne obratno. Sergej Mihajlovič Ejzenštejn: Oklopnjača Potemkin. etimologiju. Slikari Natalija Larionova. književni ili akademski jezik. ritam. Ruski futuristički pisci. Film prikazuje pobunu mornara na carskoj krstarici u luci Odesa 1905. Anton Pevsner (kipari). brza izmjena slika trebala je šokirati gledatelja i učiniti ga aktivnim akterom filma. 126 Jedinstvo forme i sadržaja Parodija je imitiranje karakterističnog stila nekog djela radi poruge ili komičnog učinka. trgovi naše palete!” (pjesnik Vladimir Majakovski) “Život oponaša umjetnost. na primjer umjesto karanfila u zapučku (kako ga je nosio Oscar Wilde) oni bi nosili mrkvu ili žlicu. Novo korištenje montaže. alegorijski ulazak u novi svijet uništenjem tradicije. Laszlo Moholy-Nagy (slikar/kipar). u Moskvi — kao prvi svjesni raskid s umjetnosti Europe i afirmacija samostalne ruske umjetničke škole. Krilovljevih bajki ili basni). Rusija. 93. objavljuju manifest pod nazivom Šamar društvenom ukusu. Novi prostorni jezik. . Naum Gabo. postiže se naboj dramske energije prema uzoru na kompozicije antičkih tragedija. Mornari odbijaju jesti hranu s crvima. konstrukcije. sintaksu. asemblaži.

prema idealu “umjetnika inženjera”. umjetničkog nadahnuća. Alexander Rodčenko oblikuje prilagodljiv i sklopiv namještaj za radnički klub. sovjetska Komunistička partija uvodi dogmu socijalističkog realizma i zahtijeva “društveno korisnu umjetnost”. Ostvaren je znatan pomak — fotografija od sredstva reprodukcije postaje sredstvo produkcije umjetnosti (fotografovo oko nikada nije “neutralno”.Konstruktivizam pronosi ideju da tehnika treba zamijeniti “stil” bilo koje vrste. Ulični plakat koji jednostavnim geometrijskim oblicima prikazuje sukob antagonističkih snaga u revolucionarnoj Rusiji — Bijele i Crvene garde. usprkos realizmu fotografskog medija). oblikovanje interijera… Ruski konstruktivisti fotografiju i film smatraju sredstvima moderne revolucije i progresa: “20. intuicije. a umjetnik je izjednačen sa znanstvenikom ili inženjerom: Tatlin radi nacrte za radničku odjeću. nova je koncepcija umjetnosti kao “umjetnosti življenja”. 1920. Moholy-Nagy). El Lissitzky: Bij bijele crvenim klinom. prvi put ih rade arhitekti. plakate. Prema načelima konstruktivizma 924. fotožurnalizam. pa konstruktivizam kao “spekulativna djelatnost”. Konstruktivizam odražava modernu tehnologiju. koji se više ne nalaze u odvojenim prostorima. rabe se novi umjetni materijali poput plastike i industrijski materijali poput stakla. Odbacuje se koncepcija umjetničkog “genija”.. Plakat s tekstom “Bij bijele crvenim klinom” izravna je boljševička propaganda i pozivanje na političku borbu. u službi propagande službene politike). Usvajaju se dadaističke vizualne tehnike: fotomontaža (“Oružje revolucije su ljepilo i škare”. pada u nemilost. prema projektu Ščuseva (jedini primjer konstruktivističke arhitekture upravo zato što se postavilo pitanje dostojnosti oblika za grobnicu osnivača prve socijalističke države). također tipografiju. Pokret . prikazan u Sovjetskom paviljonu na Svjetskoj izložbi u Parizu 925. Scenografska rješenja. izgrađen je Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu u Moskvi. 127 Jedinstvo forme i sadržaja Godine 932. novinske ilustracije. iako “agitpropovska” (tj. stoljeće pripada svjetlosti” (L. samoizražavanja. ukidaju distancu između glumaca i gledatelja. tvrdi pjesnik Majakovski). fotogram.

kipari Anton i Naum (Naum N. Pod utjecajem afričke i skulpture analitičkog kubizma. poglavlje). pecati popodne. igri svjetla i sjene. oblik određuje ritam i pokret u prostor-vremenu (ali ne tako da skulptura nužno mora imitirati stroj).– 1930. Struktura “prostornih ćelija” odijeljenih “membranama”. prema Karlu Marxu. baviti se stokom navečer. kritizirati nakon večere”. 128 Jedinstvo forme i sadržaja Laszlo Moholy-Nagy: Linearno-prostorni modulator. arhitekturu ili okoliš. Anton Pevsner: Maska. naftnog magnata i beskućnika. U Manifestu veličaju “modernu ljepotu” Eiffelova tornja. Reljefi od celuloida i bakelita koji hvataju svjetlost u njezinoj sposobnosti transformacije. Kinetičke konstrukcije u prostoru preispituju sam prostor kao teritorij. Čajnik napravljen prema nacrtu studenta Višeg umjetničko-tehničkog instituta Vhutein. osnivaju grupu Abstraction-Création. 1930. Prostorni modulator je preteča optičke i kinetičke umjetnosti.je znatno utjecao na Bauhaus i De Stijl (vidi 6. . 1922. 1923. u jedinstvo oprečnih kvaliteta tih tvari: neprozirnosti i prozirnosti. Pevsner je uzeo majčino prezime Gabo) objavljuju Manifest konstruktivizma. Anton i Naum poslije odlaze u Francusku i 93. koja okuplja autore nefigurativne apstraktne umjetnosti. Godine 920. trebala eliminirati razlike između grada i sela. Tehnologija je. Maska je fuzija kontrastnih materijala poput plastike (celuloida) i metala. pridružuje im se Alexandar Calder. Moduliranje prostora kroz pokret na način filmske i kazališne umjetnosti. u Moskvi braća Pevsner. u Moskvi. Modeliranje-skulpturiranje samog prostora. investitora i smetlara te stvoriti društvo u kojemu će čovjek moći “loviti ujutro.

Prouni su ciklus apstraktnih crteža koji se odlikuju ravnim linijama. Odbacivanje mase skulpture. El Lissitzky: Proun 99. već tri trapezoidna lika kao stvarne činjenice kocke. 129 Jedinstvo forme i sadržaja Naum Gabo: Kinetička konstrukcija. Konstruktivistička skulptura načinjena od prostornih volumena sugeriranih plohama. Izjednačavanje vrijednosti mase i praznine kao konstitutivnog elementa/kvalitete umjetničkog djela: bitni je problem svake skulpture odnos između prostora unutar nje i prostora koji je okružuje.Naum Gabo: Linearna konstrukcija u prostoru br. “Proun” je kratica za ruski izraz koji otprilike znači “novi umjetnički objekt”. oko 1924. oblicima koji podsjećaju na arhitektonske: no njihove su površine plošne. Za slikara i arhitekta Ela Lissitzkog Prouni su “presjedanje iz vlaka slikarstva u vlak arhitekture”. Najlonska nit omotana je oko dva diska od perspeksa stvarajući trodimenzionalnu strukturu konkavnih i konveksnih površina (konkavna je udubljena površina. umjetnikov komentar na postojeći arhitektonski prostor — koji bi trebao biti napravljen za ljude. prema uzoru na inženjerijske konstrukcije koje su dokazale da čvrstoća tijela ne ovisi o njegovoj masi. u nju možete uliti kavu. 2. 1957. zbog vibracija otkloni šipke stvaraju krhku sliku “vala”. a sugestija dubine prostora je “neuvjerljiva”. a ne obratno: “Ne želimo više da soba bude oslikani kovčeg za naša živa tijela. “kocka” nije prikazana u perspektivnom skraćenju! Što znači da to nije kocka kakvom bismo je vidjeli u stvarnosti. Metalna šipka koja vibrira pokretana elektromotorom. Iako na prvi pogled prikazana u geometrijskoj perspektivi.” ./58. dlan. 1920. konveksna je ispupčena površina). npr.

kongresa Sovjeta 1920. Arhitektonska skulptura (hibrid — spoj skulpture i arhitekture). različitim brzinama (okret kocke bi trajao jedan dan. Smatrate li da je Tatlin trebao moći živjeti od svog umjetničkog rada? . poglavlje) objekt koji se sastoji od neonskih cijevi. pa čak i državne propagande. Vrhunac ove “kulture materijala” je jedrilica za jednog korisnika Letatlin (što je spoj glagola letjeti i prezimena umjetnika). u kojima bi se nalazile sobe za sastanke. rane ruske avangarde? Vjerujete li u ideju totalnog dizajna. Ritam oblika naglašavaju kabeli napeti između elemenata kontra-reljefa i zida. trebala je biti dvostruko viša od Empire State Buildinga. Kao izraz vjere u nepoznatu. 1917. Tatlina. Masivna spirala utjelovljuje dinamizam novog doba. ritam ploha čiji pokreti probijaju. blokiraju i probadaju prostor. to ipak nije kinetička umjetnost (vidi 9. 1917. 1964. Opravdavate li umjetnost u službi države. koncepciju umjetnika-inženjera? Kakva je situacija u umjetnosti danas? 2. kugla i na vrhu kocka. Iako se dijelovi tornja okreću. tu bi bio zastupljen i pravi pokret — svaki bi se objekt okretao oko svoje osi. ali obećavajuću budućnost. Je li avangarda moguća u suvremeno doba? Postoji mišljenje o nemogućnosti avangarde u doba postmoderne jer nema “buržuja” koji se može šokirati… 3. Nakon što je zarađivao za život kao mornar u trgovačkoj mornarici. u njoj bi na dinamičnoj asimetričnoj osi bio obješen valjak. predstavljajući samo ono što je očito — skup neonskih cijevi. već je postojao samo kao veliki drveni model izložen na Izložbi 7. čime im je pridodana arhitektonska dimenzija. izraz vjere u komunističko društvo. godine. i potom kao folklorni glazbenik. “realni materijali u realnom prostoru”. Tatlin razvija novi tip skulpture iz kubističkih kolaža: to su kutni reljefi. Moskva. nikada nije izgrađena. bez ikakvih intervencija autora i ne simbolizirajući ništa. poglavlje) jer je za njihov puni okret potrebno dulje vremensko razdoblje. Pokušajte objasniti vlastitim riječima što to znači. obuhvaćaju. Uz dinamični ritam spirale. uredi. Vladimir Tatlin: Spomenik Trećoj internacionali. što stvara iluziju slobodnog leta.– 1920. kontrareljefi ili kontrakutni reljefi žicom pričvršćeni za zid. Minimalistički (vidi 9. koja nastaje na temelju proučavanja organskih formi. simboličnog (o)kretanja. 1. industrijski proizvedenih. a u kocki bi bio informativni centar. Dan Flavin: Spomenik za V. Svaki okvir ili pozadina odvajali bi “stvarnost umjetnosti od stvarnosti života”. Princip fragmentacije i montaže. kugle jedan mjesec i valjka jednu godinu).130 Jedinstvo forme i sadržaja Vladimir Tatlin: Café Pittoresque.

sažimanje forme kojom se postiže redukcija objekta na vlastitu bit. nosa. . što je utjecalo na njegov budući rad. Constantin Brancusi: Usnula muza (prva verzija). Igra volumena: puno – prazno. Naum Gabo: Konstruirana glava br.Redukcija i stilizacija kiparske forme 131 Jedinstvo forme i sadržaja Picasso: Glava žene. 1909. 1909. 1909. usana koji mogu biti raspoređeni kako vam se god sviđa. Constantin Brancusi: Usnula muza (druga verzija). konkavno – konveksno.” Brancusijeve rane drvene skulpture (kombinacija arhajske figuracije i organske apstrakcije pod utjecajem afričke umjetnosti) grubo su tesane. osobni faktor iz svojih skulptura. “Kako sam se više približavao biti stvari. Glava ima izraz sjete. Translacija kubističkog dinamizma u trodimenzionalnu formu. 1906. “Glava se sastoji od očiju. glava će i dalje ostati glava./10.” (Picasso) Pablo Picasso: Ženska glava. dolazi u Pariz gdje je vidio izložbe afričke i orijentalne umjetnosti. i to tako što umjetnik nastoji eliminirati svoj ego. iako to nije bio odmah moj cilj” (C. tako sam nužno stvarao sve jednostavnije oblike. 2. Obrazovan kao klesar i stolar. donji dio torza izgleda poput pozornice. Fragmentirani oblici s crteža prevedeni su u kompoziciju u prostoru. 1916. klesane skulpture ekstremno pojednostavnjenih formi i one modelirane u glini i potom izlivene u bronci — uglačane do visokog sjaja kao izraz potrebe za apsolutnom formom. Brancusi). svaki komentar i interpretaciju motiva i svaku vizualnu iluziju: “Samo je istinito lijepo. dok su mramorne. 1904./10. prva prava kubistička skulptura (od bronce). Koncentracija.

Constantin Brancusi: Beskonačni stup. Umjesto da mu poziraju modeli. 1938. “Udaljenost između jedne i druge nozdrve je poput Sahare. 1932. “Skulpture” izgledaju kao uhvaćen i fiksiran uznemirujući trenutak avanture. “Oblik koji bi se trebao proširiti i prekriti nebeski svod. Usporedite ovu skulpturu s Concordeom. Rumunjska. Primjer aerodinamične forme.132 Jedinstvo forme i sadržaja Constantin Brancusi: Ptica u prostoru. izraz je nutarnje čovjekove praznine koju ništa ne može ispuniti. nakon putovanja u SAD Brancusi “projektira” beskonačni stup visine nebodera). pod utjecajem filozofije egzistencijalizma “prekrivene samoćom prostora” (Sartre). autor radi studije prolaznika na ulici. važnost praznog prostora. koju su carinici smatrali običnim komadom metala i nisu prepoznali u njemu umjetničko djelo. Savršeni spoj koncepcije (let) i vitalne forme (ptica) — vitalizam. Giacometti). U svojim studijama naravi percepcije Giacometti zaključuje da ga ne zadovoljava iluzija stvarnosti prikazivanjem nekih figura manjim. “kavez” nalik na nadrealističku sliku kojoj je pridodana treća dimenzija.– 2003. tako da se čine udaljene. Umjetnik je vodio parnicu s carinskom službom SAD-a jer je ulazeći u zemlju trebao platiti carinu na ovu skulpturu. već ih on iznimno izdu- . zrakoplov koji podsjeća na pticu. Motiv stupa: metafora apsolutnog. Način na koji predmet zauzima prostor. Brancusi). kao simbolična kombinacija stabla i stupova hrama (sljedeće godine. koja vizualizira uznemirujuće razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Charles Lindberg letio je od New Yorka do Pariza (5780 km) 33 sata i 30 min. 1976. Concorde. Skulptura postavljena u javnom prostoru: vertikalno postavljeni romboidi (oblici “nanizani na čeličnu šipku poput perli”) predstavljaju spomenik žrtvama fašizma u Rumunjskoj.” Skulptura se sastoji od dva dijela: izdužene forme i postolja. bez ikakvih detalja i osobnih značajki. Zbog komercijalne neisplativosti. barem ne fizički. žuje i stanjuje: skulpture su poimane kao crteži u prostoru. neograničena i varljiva” (A. Giacometti uvijek nudi likove kao da su viđeni iz daljine. Godine 1927. Targu Jiu. Nadrealistički objekt nalik na scenografsku maketu. Alberto Giacometti: Palača u 4 sata ujutro. Time se naglašava neizbježnost krhkosti i privremenosti ljudskog postojanja. Jedini nadzvučni putnički avion Concorde istu je udaljenost prevaljivao za 2 sata. zatvorenosti i monolitnosti. a ova je verzija stupa izlivena u bronci obojenoj zlatnom bojom. 1919. Time ovo djelo dobiva karakter statičnosti. 59 minuta i 40 sekundi. otpremljen je u ropotarnicu povijesti. Stup je Brancusi najprije istesao u drvu. Svaki od tih dijelova je monolitna masa. “Skulptura je nenastanjena arhitektura” (C. Zahtijeva aktivnu ulogu gledatelja u tumačenju scene nalik na buđenje iz sna.

6 Klasičnost moderne termin Vesne Mikić Bauhaus 134 Utjecaj Bauhausa 137 De Stijl ili neoplasticizam 138 Moderna arhitektura 141 Purizam 142 Internacionalni stil 143 Urbano planiranje 144 Neboderska gradnja 152 Kuće u zraku 152 Organski funkcionalizam 155 133 Klasičnost moderne .

Godine 932. tj. metalni namještaj. Marcel Breuer. Josef Albers. Radionice imaju potpuno transparentnu “epidermu” koja ukida odvajanje konstrukcije od vanjskog prostora. Pod pritiskom konzervativnih krugova Bauhaus se 925. dvije grupe zgrada L tlocrta koje se presijecaju nastaju prema ideji jasnog razgraničavanja. Vasilij Kandinski. prestao je s radom — policija je opkolila zgradu. ali ne izoliranja. Dvanaestodijelna shema boja gdje komplementarne boje stoje polarno jedna drugoj i osnova su za harmonično slaganje boja. “Naše stolice i naši kreveti prilagođeni su našem fizičkom liku. Međunarodna ekipa predavača pridonosi širenju utjecaja Bauhausa u svijetu. boravak u zatvorenom prostoru više ne predstavlja suprotnost neograničenom eksterijeru: “eteriziranje” arhitekture. Walter Gropius: Visoka škola za gradnju i umjetničko oblikovanje Bauhaus. optičku ravnotežu boja koje miješanjem daju srednje sivi ton. seli u Dessau. Dessau. Naši se pragovi oblikuju prema našim stopalima” (Élia Faure). kao slobodna i kreativna primjena stečenih znanja. bau — gradnja.” Bauhaus (Kuća graditelja) je akademija likovnih umjetnosti i škola za umjetnost i obrt (koncepcijske podijeljenosti) osnovana u Weimaru 99. novi oblici kuhinjskog posuđa…). . Prožimanje vertikala i horizontala podsjeća nas na Mondrianovo slikarstvo. Predavači: Paul Klee. izvrstan primjer arhitekture s nenosivom staklenom fasadom (novost je da je staklena ovojnica i na uglovima) koja omogućuje maksimum dnevne svjetlosti u radionicama. pod vodstvom arhitekta Waltera Gropiusa koji želi povezati sve likovne umjetnosti. Bauhaus je također izvršio standardizaciju građevnih dijelova. haus — kuća) Njemačka. Svjetlo i zrak struje. dok tvornički radnik nikada ne može upoznati više od jedne proizvodne faze. Prema ideji “umjetnika kao obrtnika najviših kvaliteta” obuka je organizirana tako da svaki student dobiva poduku od jednog umjetnika i jednog majstora obrtnika. različitih sadržaja. a nisu im nametnuti. Oblici proizvoda prilagođeni su mogućnostima proizvodnog postupka i materijala. s dolaskom nacionalsocijalista na vlast. 99. 1926. a sljedeće godine. (Napravite usporedbu slike i zgrade.Bauhaus “Pioniri jednostavnosti. prema idealu sinteze svih umjetnosti na čelu s arhitekturom koja pak treba odgovarati potrebama ljudi: arhitektura treba “poput prirode obuhvaćati cijeli čovjekov život”. Bauhaus se seli u Berlin. Laszlo Moholy-Nagy. Projektiranje je vrhunac nastave. Njemačka. Johannes Itten. u novosagrađen kompleks zgrada čistih stereometrijskih oblika i uz apsolutnu dominaciju horizontala i vertikala. (njem. Prvi put prozor nije poiman kao šupljina u zidu. uhitila 32 učenika i zaključala sve prostorije. 134 Klasičnost moderne Johannes Itten: Kugla boja.) Ergonomsko oblikovanje: prilagođeno potrebama i fizionomiji čovjeka. U radionicama Bauhausa nastaju novi artikli i modeli masovne proizvodnje. i danas u uporabi (stojeće i zidne svjetiljke. Sam zid je sada samo zastor i klimatska barijera. Oscar Schlemmer. Oni upoznaju cjelokupni proces proizvodnje. 1921. Škola sagrađena kao “lonac za taljenje nove estetike s pomoću industrijskih tehnika”. Bauhaus je završilo otprilike 200 studenata.– 933. koja će aktivno sudjelovati u preoblikovanju društva. Tlocrt zgrade podsjeća na krila vjetrenjače. osposobljenih i umjetnika i obrtnika koji mogu raditi samostalno i kritički ocijeniti vlastite sposobnosti. prema utopiji (Ittenova kružnica).

.135 Klasičnost moderne Rasvjeta je riješena industrijskim standardnim rasvjetnim tijelima — neonskim cijevima.

harmonične i razložne. namijenjena masovnoj potrošnji. Filmska montaža inspirira se cirkusom. načinjena prema načelu srednjovjekovnih majstor- skih radionica (umjesto umjetnika građanina — umjetnik obrtnik). posebno kratkih elemenata ispresijecanih telopima prije izuma zvučnog filma 1930-ih. Telop je statična TV slika. prema Ejzenštejnu. 1924. posebno književnu naraciju. obično sadrži pisane informacije. 1922. 1926. Filmska montaža nudi ključ čitanja i dešifriranja djela. nalik na apstraktnu sliku. Filmska montaža. Logotip i ime prisvojila je engleska gothic grupa. postaje model za druge umjetnosti. zbog skupih materijala i kvalitetne izrade njihova je proizvodna cijena previsoka da budu lako dostupna roba. 136 Klasičnost moderne Marcel Breuer: Naslonjač. Paradoksalna je činjenica da. iako su djela Bauhausa. fotograme i geometrijske likove montirajući sekvence tako da ritam montaže prati ritam glazbe. industrijskog materijala. aktivna 1980-ih. Primjer uspješne primjene dizajna u serijskoj proizvodnji: naslonjač je trodimenzionalni praktični predmet načinjen od metala. gdje se različite atrakcije nižu bez vidljive međusobne veze —“montaža atrakcije”. već postaju elitistički proizvodi izrađivani u malim serijama. odjevne predmete. . Ferdinand Léger: Mehanički balet. Slikar Ferdinand Léger u Bauhausu snima Mehanički balet u kojemu animira dijelove lutaka.Oscar Schlemmer: Logotip Bauhausa. kao alternativa klasičnomu modelu kompozicije. na primjer za Berlin Alexanderplatz Alfreda Döblina iz 1929.

137 Klasičnost moderne . Danas “viseću kuhinju” imamo u gotovo svim domovima.Utjecaj Bauhausa Margarete Schutte-Lihotzky: Frankfurtska kuhinja. 1924. Viseći kuhinjski ormari s policama. industrijski proizveden i standardiziran namještaj koji štedi prostor i olakšava rad — proizvod je detaljnih studija pokreta i potreba pri kuhanju.

De Stijl je “konkretna umjetnost”— termin označava apstraktnu umjetnost svedenu na osnovne geometrijske oblike. U “čistom” neoplasticizmu umjetnost je.) Nizozemska. mrežne strukture linija koja prekriva površinu slike. (Naziv neoplasticizam deriviran od niz. izgubila svoju društvenu ulogu. Gerrit Rietveld (arhitekt). Prema platonističkom vjerovanju u mogućnost savršene forme. Stil je postignuće čovjeka. osnovnim tonovima.” Pod utjecajem pokreta. eliminirana je umjetnikova “individualnost”. “Umjetnost za ‘savršene ljude u savršenom društvu’. Također. Mondrian) Naziv De Stijl na nizozemskom znači “stil”— zamršene umjetnosti za zamršeno vrijeme. povezivanjem logike plohe i boje postiže se purizam i spiritualnost umjetničkih djela.– 1928. Sjedinjenje umjetnosti i života. raščlanjene su i dinamizirane mrežom okomitih (kao gibanje zraka iz središta sunca) i vodoravnih linija (kao putanja zemlje oko sunca). Predstavnici: Piet Mondrian. Gledatelju je nametnuta frontalnost pogleda. Mondrian svom strogom. . “Čovjek je postignuće prirode.) u kojemu objavljuje mogućnost primjene neoplasticizma u trećoj dimenziji. “Nisu slike to što želim. a iz toga proizlazi da je laž da je ‘ja’ subjekt glagola misliti”. Plohe komplementarnih boja u čistim. asketskom izrazu dodaje boju. Nieuwe Beelding u značenju “nova forma” ili “nova slika”. ja samo želim otkriti stvari. 138 Klasičnost moderne Piet Mondrian: Kompozicija s dvije linije. koja pod utjecajem suprematizma stvara protustvarnost. ravnim linijama i primarnim bojama želi postići savršenu ravnotežu kompozicije slike: “Uistinu moderan umjetnik svjesno doživljava apstrakciju u osjećaju ljepote” (Mondrian).De Stijl ili neoplasticizam Umjetnost egzaktna poput matematike. svjetlosti i urbanog života Manhattana. u skladu s Nietzscheovom tezom da “misao dolazi kad ona hoće. u arhitekturi i pokućstvu.” (P. članovi pokreta organiziraju druženja i diskusije Cercle et Carre (“krug i kvadrat”) kao novu umjetničku formu.– 93. 1931. De Stijl je krajnja redukcija neprepoznatljivih formi Kandinskog na još osnovnije elemente boju i liniju prema zamisli rastera. Reduciranjem slikarstva na osnovne elemente. međutim. Godine 1929.” (Spinoza) Piet Mondrian je osnivač neoplasticizma i pokretač časopisa De Stijl (izlazi od 1917. Theo van Doesburg (slikari). 97. Novi pristup prostoru slike. pravi kutovi određuju strukturu slike — što je najveći mogući stupanj strogosti umjetničkog izražaja.

posebno boogie-woogieja (podsjetimo se. na način sinkopiranih kros-ritmova jazza. Slika se sastoji od obojenih pravokutnika ispresijecanih i podijeljenih mrežom crnih linija. Njihov uzajamni odnos čini život. Obojeni pravokutnici čini se da izlaze izvan formata slike. Rešetka linija predstavlja plan i prometne tokove grada (na kasnijim su djelima i linije obojene). kontrastiranjem primarnih boja i uravnoteženim okomitim i vodoravnim linijama. boja – oblik. 1930. Stavljajući plohe u rešetku. zbog čega se slika doima kao da izlazi iz zida.139 Klasičnost moderne Piet Mondrian: Kompozicija s crvenim. žutim i plavim. a Aristotel.” (Mondrian) . na Rafaelovoj Atenskoj školi Platon pokazuje kažiprstom gore. okomito – vodoravno (prisjetimo se. Svijet je prema Mondrianu uređen i skladan. dlan ruke okrenuo je prema zemlji). po važnosti. “Okomite i vodoravne linije su izrazi dviju suprostavljenih snaga koje postoje posvuda i svime ovladavaju. Parovi suprotnosti upravljaju svijetom i međusobno se smiruju: duh – tvar. Mondrian predviđa da u skoroj budućnosti “nećemo imati potrebu za slikarstvom i skulpturom jer ćemo živjeti u “ostvarenoj” umjetnosti. centra i rubova slike. Strogom geometrijom Mondrian je isključio svako podsjećanje na izvanjski svijet želeći postići “univerzalnu harmoniju” formalnim eksperimentima. apstraktno slikarstvo često kao uzor uzima glazbu). predstavnik materijalističkog pravca u filozofiji. Mondrian odbacuje hijerarhiju. a ta “nediscipliniranost” motiva podcrtana je uvučenim okvirom slikarskog platna. Mreža crnih linija (koju slika uz pomoć ljepljive vrpce) modulirana je u bezbroj varijacija.

izveden od viktorijanske sklopive stolice kao trodimenzionalni ekvivalent mondrianovske slike. Ova arhitektura je po svojim svojstvima: elementarna. Monoforma. širine. . Prilagodljiva je izrazitoj mobilnosti ljudi u modernoj zapadnoj civilizaciji u kojoj se smanjuje važnost tradicionalnih zajednica. dinamična. čiji statični oblik razbija presijecanjem planova. 1924. Iako potpuno praktična (udobna). Na taj način arhitektura se doima kao da lebdi. 140 Klasičnost moderne Verner Panton: Panton. plavo se “povlači”. Gornja etaža kuće ostaje jedinstven volumen. pa tako i obiteljskih i teritorijalnih veza. što znači da ne pokušava zamrznuti različite funkcionalne prostorne ćelije u jednoj zatvorenoj kocki. no istodobno vrlo funkcionalan (u pomirenosti forme i sadržaja). Autor poslije odstupa od načela neoplasticizma. antikubična formom. što poslije kod Le Corbusiera postaje “slobodan plan”. sjedala i nasloni naslonjača ubuduće će imati zakrivljene površine radi veće udobnosti i strukturalne čvrstoće. Načela De Stijla. osim na stolicu. takoreći prkosi gravitacijskim silama prirode. Jezik boja: žuta “isijava”. “Nova arhitektura je antikubična. balkone i sl. funkcionalna. Prije se može reći da izbacuje funkcionalne prostorne jedinice (kao i zidne plohe. I s pomoću dimenzija visine. 1959. primarne boje uokvirene su crnim linearnim rubom. Utrecht. Gerrit Thomas Rietveld: Kuća Schröder. nemonumentalna. crveno “pluta”./60. dubine i vremena (tj.) centrifugalno iz jezgre kocke. ekonomična. 1917. Rietveld je primijenio i na kuću za gospođu Schröder — tipičnu destijlovsku apstrakciju primijenio je u trodimenzionalnom prostoru koristeći industrijski proizvedeni namještaj od skandinavskog svijanog drveta. Slavni komad pokućstva oblikovan poput skulpture. antidekorativna bojom. imaginarnog četverodimenzionalnog entiteta) postiže potpuno novi plastični izražaj u otvorenom prostoru. ugaonim prozorima i kliznim paravanima ritmiziran i podijeljen na manje cjeline. (proizvođač je Vitra) Stolica od jednog komada poliuretanske pjene. stolica nalikuje na plameni jezičak. Prema ideji totalnog dizajna Rietveld u projektu naslonjača polazi od kocke. korištena je crna — na otvorenoj čeličnoj konstrukciji i betonskim pločama.Gerrit Thomas Rietveld: Crveni i plavi naslonjač. na kojima je doslikan raster bijelih kvadrata. bez prethodnih uzora. Nizozemska. Umjesto primarnih boja De Stijla.

četvrtu dimenziju. Umjesto toga. prostorne i dekorativne vrijednosti jer svi ti faktori čine realnost građevine. izvedena s poštovanjem prema zatečenom okolišu. zidnom omotaču. glavni kriterij za prosudbu neke građevine i odlučuje o cjelokupnom estetskom dojmu. shvatiti i doživjeti jedino neposrednim iskustvom — unutarnji prostor je “sadržaj” arhitektonskog djela. U promatranju. Plečnik je dodao još dva mosta za pješake. Ljubljana. ZELENILO). unutarnji prostor i “omotač” najčešće se međusobno uvjetuju i međuzavisni su (iako ne mora uvijek biti tako). Trebalo je proširiti postojeći most koji je postao premalen za sve gušći promet. Građevina nije isključivo zbroj širina. unutarnjeg prostora u kojem se ljudi kreću i žive. socijalne. postupno ga sagledava iz više različitih točki. osim unutarnjeg prostora određenog građevinom. no to i nije tako “neobično” ako shvatimo da arhitektura nije samo umjetnost ili pak oblik “zapisa” ljudi iz bliže ili dalje prošlosti. primjerice ekonomske. Kad se čovjek nalazi u arhitektonskom objektu. a ta je vrijeme. prostor koji je sadržan u arhitektonskom volumenu. Balustrade i dvije razine mosta napravljeni su prema uzoru na venecijanske mostove. nadilazi granice i te “četvrte dimenzije”. a zidovi su njegov “omotač” ili “ovojnica”. recimo tako: “daje” prostoru “unutarnju” povezanost. treba uzeti u obzir i vanjski ili urbanistički prostor. Ipak. tehničke. pod različitim kutovima i tako stvara za sebe tzv. 1928. Postoji još jedna bitna sastavnica arhitekture koju nerijetko previđamo. s jedne strane mosta široki trg. s više mjesta. a s druge natkrivenu tržnicu s kolonadom. na ulazu u centar grada. Taj unutarnji prostor osnovni je element arhitektonskog djela. nego okvir i scena na kojoj se događa naš sadašnji.Moderna arhitektura Arhitektura slobodnog plana. nego skup mjera praznog. sa stubištem koje vodi do niže razine s javnim toaletom. 141 Klasičnost moderne . svakodnevni život i rad (“crna tvornica” zamijenjena je “zelenom tvornicom” gdje je radniku osigurano SUNCE. dakako. Slovenija. svagdašnji. ali i čitav niz vrijednosti koji obilježava gradnju. No materijal je nov — armirani beton. vrednovanju ili pisanju studije o nekom arhitektonskom djelu.– 1940. a moguće ga je obuhvatiti. Interijer. Unutarnji prostor koji nas okružuje i “obuhvaća” ostaje. funkcionalne. Intervencija u povijesnu jezgru grada. Autor je osmislio cjelinu urbanog prostora — drvored uz rijeku. dužina i visina raznih elemenata. Jože Plečnik: promenada uz rijeku s Tromostovljem. PROSTOR.

Funkcionalno podrazumijeva korisno. Predstavnici: Charles Édouard Jeanneret zvan Le Corbusier. odnosno kao proporcija. vrijednosti. u kojemu napadaju kasni kubizam koji je postao dekorativni stil. putovanju dakle stvarnom i metaforičnom (prema prošlosti).” (Le Corbusier) Purizam je umjetnost (slikarstva. Od 920. Slikarstvo purizma zadržava figurativnost i prepoznatljiv motiv. ima uvijek isto značenje za svakoga. preciznosti i vjernosti “koncepciji”. svaki njegov organ rezultat stalne prilagodbe funkcionalnim potrebama. Francuska. na svom znamenitom putovanju u Istanbul i Atenu. kao platformu za rasprave o estetici u doba strojeva: “Kuća je stroj za stanovanje” (franc. “Konstrukcija ideje. kocke i kugle dolazi na ideju domino (zgrade slagane poput domina ili lego kocaka) sustava gradnje — prototipa stambenih jedinica za masovnu proizvodnju. inženjerstvo. “rokoko” kubizam: “kubizam je mrtav”. komunikacijom. izdaju časopis Esprit Nouveau. djela i djela prirode. ali je nužna. ali i estetsku funkciju: 142 Klasičnost moderne (lat. industrijski dizajn. Le Corbusier 9. Arhitektura. potrepštinama. machine à habiter). purus — čist) Pariz. a osnovni je faktor purizma broj — kao pravilo numeričke podjele strukture naših misli. u Parizu Le Corbusier i Amedée Ozenfant objavljuju manifest Poslije kubizma. Pierre Jeanneret. već napravljeno prema idealu jasnoće. Amedée Ozenfant. oblik bez sekundarnih asocijacija. bjeline pročelja pod blještavim slojem vapna i dominacije kvadrata. stoga je logički zaključak da funkcionalni pristup tim potrebama može biti samo humanistički: proporcije humanističke umjetnosti su proporcije određene ljudskim potrebama. kocka. Oblik može biti primaran ili sekundaran: u tom smislu. ali ono ne smije biti slikovito ni slučajno. 98. Takve standardizirane kuće poslije postaju pravilo . preciznosti i intelektualnosti. pod utjecajem građevina stroge geometrije. čak je i ljudsko tijelo. harmonija proporcija. a drugi u njoj mogu vidjeti vrtlog.Purizam “Umjetnost nije korisna. jednostavnost. Godine 98. ali prije svega arhitekture) koja teži “čistoći kristala”. sve se to bavi stalnim ljudskim potrebama — za prebivanjem. dok slobodna spiralna linija za jedne može predstavljati zmiju.” Funkcionalnost = preciznost.

Godine 922. Le Corbusier se zaista koristi svjetlošću kao materijalom. armirani beton. vratima harmonika i paravanskim zidovima može se lako reorganizirati prema želji i potrebama korisnika. radi projekt Suvremeni grad za tri milijuna stanovnika: urbano planiranje s nizom od 24 nebodera oko središnje prometnice. 143 Klasičnost moderne Internacionalni stil “Manje je više. funkcionalizam. urbanizmu — grade se višekatnice bez prednjeg i stražnjeg pročelja između kojih su Drugi nazivi: moderna. Interijer stana je otvoren. 95. traže se načini za stvaranje “objektivne” arhitekture. kostur građevine postaje odlučujući faktor projekta. tj. korektno i veličanstveno umijeće volumena ujedinjenih svjetlošću”. standardizirana tipologija i serijska proizvodnja velikih socijalnih stambenih zgrada za jeftino i humano stanovanje: najučinkovitiji način građenja izveden je iz racionalizacije i standardizacije — kao “proizvodnja arhitekture” tj. a kliznim vratima.” (Ludwig Mies van der Rohe) Industrijska revolucija je “osnovni događaj” koji je doveo do pojave moderne arhitekture: zahvaljujući novim tehnikama i materijalima gradnje (čelične konstrukcije. . velike staklene opne). rada. simetrični. zelena boja fasade “utapa” zgradu u vrtove ili među drveće. prozori su “svjetlosni topovi”. Interijer je napravljen prema “slobodnom planu” u kojemu ništa ne staje na put svjetlosti. oslobođeni nosive funkcije. formirajući svojevrsnu krunu grada usred velike zelene površine. Le Corbusier stvara model “police za boce”: čelična konstrukcija drži zgradu. dok su različite urbane funkcije poput prometa. Hram Partenon za njega je “znalačko. Najveće su se promjene zbile u gradogradnji. Boje su vješto korištene — npr. Nove industrijske tehnike primijenjene su na arhitekturu i urbano planiranje.modernizma (i na njihovu je tragu začet i Novi Zagreb). stanovanja. opremljen industrijski proizvedenim namještajem. rekreacije jasno definirane i strogo odijeljene. u rasteru nosivih stupova zidovi su samo plašt. “gradnja u tvornici”. uz pomoć boje. Osnovna jedinica (ćelija) je stan. U arhitekturi se uvodi pojam socijalne stambene izgradnje. ili prozorima različitih stupnjeva propusnosti i obojenosti ostakljenja ritmizira interijer.

u stilu klasicizma francuski inženjer Pierre-Charles L’Enfant na močvarnom području oko rijeke Potomac. stare je gradske fortifikacijske zidine zamijenio širokim. stoljeću također je utjecala ideja “grada-vrta” Ebenezera Howarda s kraja 9. u skladu s novim vremenom i potrebama modernog čovjeka. grad je osnovao Petar Veliki početkom 8. Njegova urbanistička reforma Pariza s probijanjem širokih bulevara racionalizirala je kretanje gradom. Arhitekti promišljaju o svjetlosti.ostavljeni veliki zeleni prostori (umjesto manjih kuća odijeljenih uskim ulicama). koja vodi do Bijele kuće. Zgrade jednog razdoblja nemaju samo estetske nego i strukturalne sličnosti. prijestolnicu SAD-a projektirao je 790. Raster grada sastoji se od 3 avenija koje simboliziraju tadašnji broj država u Uniji (danas ih ima 50). koja završava Capitolom. prema Rousseau “gradovi su konačna zamka ljudskog duha”. Široke. suprotstavljen je strah da bi nekontrolirana industrijalizacija mogla uništiti ne samo civilizaciju već i život na Zemlji. planu i funkciji gradnje na novi način.– 872. Washington. Odnos prema industrijalizaciji ostaje podijeljen: uvjerenju da industrijsko društvo može ostvariti pravi radosni poredak u svijetu.” (Aldo Rossi) Grad je ljudska institucija. modernizirala infrastrukturu i ustanovila simboličnu političku kontrolu nad gradom. Temelje modernoj koncepciji grada postavio je barun Haussmann u Parizu 853.– 870. i satelitskim “gradovima-vrtovima” kako mu se nikada ne bi drastično povećao broj 144 Klasičnost moderne . ravnije ulice pogodnije su za parade i svečanosti. ravnim avenijama — u obrambeni opkop umetnuta je pruga podzemne željeznice (U-bahn). Na urbano planiranje u 20. i manjom osi u smjeru sjever – jug. stoljeća: grad je okružen zelenim pojasom koji proizvodi dovoljno hrane za njegove stanovnike. stoljeća. Prva moderna prijestolnica napravljena ex novo prema generalnom planu je Sankt Peterburg. Riječ je o originalnom primjeru kako se moderni ortogonalni masterplan može smjestiti u srednjovjekovni grad. Ludwig Forster u Beču 859. povezanih glavnom osi u smjeru istok – zapad. ali ne i obrnuto. Rusija. Urbano planiranje “Povijest grada je povijest arhitekture.

raspored sadržaja u gradu je hijerarhijski: poslovna zona (gradska jezgra). Ponovimo. U Ville Radieusse pročelja zgrada su uvučena ili izjednačena s linijom ulice. prije svega neoplasticizma. Prostor. prijevoz). a ne više prirode (ali prvo uključuje drugo. Stambeni neboderi omogućuju visoku gustoću populacije bez velike izgrađenosti terena. pod vodstvom Le Corbusiera osnovan je CIAM (francuski akronim za Međunarodni kongres moderne arhitekture) upravo radi povezivanja umjetnosti i industrije. velika većina angažiranih radnika je NKV. zona hotela i ambasada. a kupaonica je odvojena od toaleta. teoretičar arhitekture). iznosi ideju o postupnom uklanjanju razlike između grada i sela putem ujednačenog naseljavanja cijele Zemlje. Osnovne funkcije grada 20.. laka industrija. tako glasi moto moderne arhitekture iako je ona “svoje izražajne načine odredila polazeći od određenog shvaćanja društva. stambena zona (tu bi bila Unitè d’habitation. proizvodnja.stanovnika. odmor. a izražava se jezikom apstraktne umjetnosti. CIAM-u. zeleni pojas. u tipskom stanu dnevna soba okrenuta je prema jugu i zapadu. skladišta i teretni promet. Osnova Atenske povelje je Le Corbusierova vizija modernoga grada i novoga gradskog cityscapea (krajolika grada). već otvorene površine određene razmakom između zgrada. Karl Marx u Komunističkom manifestu 848. 145 Klasičnost moderne . Gustoća naseljenosti i slobodne površine povećavaju se s visinom zgrade. To su sve osobine arhitekture novog internacionalnog stila koji je jasno definiran na 4. stoljeća su: stanovanje. CIAM-u na brodu koji je krstario Sredozemljem od Marseillesa do Atene 933. promet. Zelenilo. koji je jednak najmanje dvostrukoj visini bloka. rad. Takav grad-vrt kao ideja zasniva se na nužnosti korištenja automobila i funkcionalne odijeljenosti komponenti urbanog života (stanovanje. Ville Radieusse (franc. koji su u manjini. Godine 928.. sunca i svjetla za sve društvene slojeve. Grad nema zidina ni ulica. zona putničkog željezničkog i avionskog prometa. Na 4. čime se smanjuje broj kvalificirane radne snage — uz visokoobrazovane stručnjake. koji osigurava zdravo stanovanje s dovoljno zraka. teška industrija (s kojom završava gradsko područje). skicirana je Atenska povelja gdje su formulirana načela funkcionalističkog urbanizma. vidi sljedeću ilustraciju). tzv.. )” (Giulio Carlo Argan. Sunce. — Zračeći grad). rekreacija. U deklaraciji kongresa zahtijeva se racionalizacija i standardizacija gradnje radi pojednostavnjenja metoda rada na gradilištu i u tvornici. a pješaku vlastite površine za zadržavanje i kretanje.

Primjer megastrukture modernog urbanizma za predgrađa velikih gradova. pa čak i trgovačku. Ćelijska struktura rastvorena je betonskim balkonima. a izvan zgrade postoje samo vegetacija i prometnice. Le Corbusier: Stambena jedinica (franc. metal. ali i poetična: “svjesna. “Glavni instinkt svakog živog stvorenja jest da osigurava sebi prebivalište. Rabe se novi materijali koje ne nalazimo u prirodi: beton. interijer je zaštićen od Neki arhitekti ne posjećuju zgrade koje su projektirali. otuđenog života u masama. sadržava 337 dvoetažnih stanova povezanih unutrašnjim stubištem (vertikalno susjedstvo). Javlja se. Grad je živi organizam koji se neprekidno mijenja i uglavnom raste. “društveni kondenzator” u kojemu su okupljeni svi sadržaji (uredi. plan glavne prometne mreže i komunalne infrastrukture. skulpturalni detalj pročelja koji mu daje efekt trodimenzionalnosti i igre svjetla i sjene. stanovanja i radnih mjesta. opasnost od stvaranja uniformiranog.” (Le Corbusier) Prema Le Corbusierovoj ideji kuće-stroja. stanovanje u serijskoj tipskoj kući dostupno je svakome. zgrada kao “stroj za stanovanje”. staklo. jaslice. međutim. Ta izvučena rešetka postala je uobičajeni detalj arhitekture moderne u krajevima vruće klime. modularnih elemenata nameće jednostavnu igru geometrijskih shema kao najprikladnije sredstvo za arhitektonsko izražavanje. od straha da ne vide što su korisnici napravili u njima. s izložbom europske arhitekture u njujorškoj MoMA-i te s dolaskom izbjeglica iz Njemačke (nakon dolaska na vlast nacionalsocijalista) Waltera Gropiusa i Ludwiga Miesa van der Rohea. hotel. Njime se unaprijed planira razvoj grada: zoniranje gustoće izgradnje. vodoravnim rešetkama od betona (tzv. Zgrada je dobila nadimak “sanduk na potpornjima”. . visoka 150 m (18 katova). Marseille. Moderna arhitektura je racionalna. igralište i bazen na krovu… ). za razdoblje od 20 do 25 godina. 146 Klasičnost moderne sunca nadprozornicima. Osnova modernog urbanizma je generalni urbanistički plan (GUP).– 1952. Pojam “civilizacija” dolazi od “gradski život”. škola. Francuska. koja ima unutarnje ulice. standardnih. montažni postupak kod građenja i uporaba gotovih. Unitè d’habitation). trgovine. 1947. Zgrada je duga 165 m. opreka je “primitivizam”. koji se donosi za cijelo gradsko područje odjednom u mjerilu  : 0 000. egzaktna i veličanstvena igra građevina okupljenih pod suncem”. brisoleji).a dobio je potvrdu i u SAD-u 932.

ili tzv. Brasílija se razvija u dva grada: monumentalno sjedište državne uprave i poduzetnika. Krov je ravan. tehnička savršenost detalja i korektne proporcije kao estetska kvaliteta. modularni sustav gradnje). Brasília. . otvorenim i često asimetričnim interijerom. Jednostavni geometrijski oblici. umjesto toga: elegancija materijala. Apstraktna. Stolna crkva (katedrala) je smještena u novoj prijestolnici Brazila na glavnom Trgu triju vlasti sa zgradama parlamenta. — Zgrada se volumenom doima nematerijalnom i bestežinskom u geometrijskoj čistoći glatkih površina (poput domina). Biste li željeli živjeti u potpuno novom gradu. Međutim. — Ritmička kompozicija pravilnih oblika koji se ponavljaju (repetitivnost. Gradnja zgrade kao slaganje domina (vidi malu sliku na prethodnoj stranici). Prozori su često klizni — otvaraju se u stranu. Umjesto zidovima. Srednje i Južne Amerike. i grad sirotinjskih straćara ili favela. Osnovna osobina građevine je vješto korištenje armiranog betona kojim su izvedene komplicirane i hiperbolički zakrivljene površine elegantne crkve koja oblikom podsjeća na trnovu krunu.– 1970. koncepcija slobodnog tlocrta na višoj razini fluidnosti i prožimanja oblika. Kao i Ville Radieuse to je podijeljen grad. kao slika nejednakosti među ljudima. Iza tih zgrada je umjetno jezero. simbol Kristove muke. kao i iz tehnologije gradnje. ali isto tako bez trošnih kuća i starih stvari? 147 Klasičnost moderne Formalne osobine internacionalnog stila — Arhitektonski oblici moraju logički proizlaziti iz svrhe i namjene građevine. 1958. nego volumen. zoniran u zasebne četvrti koje odgovaraju klasnim strukturama. a iza jezera je beskrajno prostranstvo džungle. Grad iz zraka prema njihovoj zamisli treba izgledati kao ptica s raširenim krilima. — Nema dekoracije u smislu “nalijepljenih ukrasa”. matematički određena forma može se usporediti s nefigurativnim slikarstvom. prostor je sada definiran ovješenim pregradama ili staklenim paravanima. Trećeg svijeta Azije. francuski prozori koji se otvaraju prema van. Arhitektonska skulptura. Svaka zgrada svojim oblikom treba izražavati svoju funkciju u zajednici (u zemljama tzv.Oscar Niemeyer: Katedrala Gospe od Fatime. gradu bez povijesti i memorije. Na prozorima zgrada državne uprave nema zaštite od sunca (poput brisoleja) — iskazana je potpuna ravnodušnost prema lokalnoj klimi. pa je ovaj stil nazvan dekadentni formalizam (pokušajte objasniti taj termin). Brazil. Lucio Costa i Oscar Niemeyer od 1957. moderna je arhitektura bila simbol rođenja nacije ili države). koji su zrakoplovima iz Rija stizali na posao. vlade i suda (zakonodavne. bez krovnog vijenca i strehe. konstrukcija od čelika i armiranog betona na koju je razapet nenosivi plašt. izvršne i sudske vlasti). često od stakla (ovješena fasada ili zid-zavjesa). usred prašume vode izgradnju potpuno novoga glavnoga grada Brasílije. — Arhitektura moderne više nije masa.

Francuska. 182 cm vrh glave. 1929. Uvođenje pokreta u prostornu koncepciju — mase prodiru jedna u drugu (tzv. presijecanjem prostora stubištem koji uvodi element spiralne rotacije. 1948. 2. Jedine fiksne točke su kuhinja i kupaonica. Piloti (tanki stupovi) koji masu (kubus građevine) odižu od tla (kako bi prirodni okoliš mogao netaknuto i slobodno teći). . Le Corbusier je čak napisao Poemu pravom kutu. 5.Le Corbusier: Vila Savoye. Godine 1955. Kvadratni tlocrt “omekšan” je unutarnjom asimetrijom. Omogućen razdvajanjem nosivog sustava i pročelja. od vrućine ljeti. ravni krov. Slobodno oblikovanje pročelja rezultat je oslobođenja fasade njene tradicionalne uloge nošenja. već funkcionalne zahtjeve prostorija koje su iza prozora. tzv. Slobodno oblikovanje tlocrta — nosivi stupovi strukturalno su odvojeni od nenosivih pregradnih zidova koji postaju lagane i mobilne pregrade. Vrt na krovu kojim se nadoknađuje onaj dio tla koji pokriva kuća.60 m). Umjesto izbušenog zida koji podupire. Le Corbusier: Modulor. Albert Einstein je modulor nazvao “mjerilom proporcija koje loše čini napornim a dobro lakim”. Poissy. međuodnos njegovih četiriju osnovnih veličina (visina) čini osnovu ergonomskog projektiranja u pokušaju “racionalizacije iracionalnog”: 86 cm položena ruka. Prikazan je homo novus uzdignute ruke. visina zidova u stanu s obzirom na visinu ljudi standardizirana je na 2. Mjera za odnos čovjeka prema prostoru. 4. a prema humanističkom načelu prava na svjetlo i vidik.113 cm pleksus. “Arhitektonska promenada”— rampa koja povezuje prizemlje i prvi kat. Proporcijski sustav za standardiziranje dimenzija arhitektonskog prostora (npr. Zgrada sagrađena prema načelu kubičnog konstruktivizma: gole fasade (potpuni izostanak bilo kakve dekoracije). zid postaje opna koja visi na konzolno istaknutim dijelovima vodoravnoga nosivog sustava. 148 Klasičnost moderne Le Corbusierovih pet točaka za gradnju građanske vile (poput vile Savoye) . interpenetracija). Kontinuirani horizontalni klizni prozor. 226 cm vršci prstiju uzdignute ruke. Zemlja i zelenilo na mjestu tradicionalnog krovišta služe kao zaštita od hladnoće i vlage zimi. koji nosi teret mase zgrade. zidovi dematerijalizirani velikim staklenim plohama. 3. Princip slobodnog plana omogućuje fluidnost prostora. Tako ni raspored prozora (fenestracija) ne mora pratiti ritam konstrukcije. trakasti prozor. dominacija ravnih linija. proporcionirani u skladu s modulorom. gradnja armiranim betonom omogućuje odvajanje nosive konstrukcije i zidova.

jednostavnost. jeftini materijali. Španjolska. grupiranje masa. zajedno su korišteni skupocjeni i obični. Kombinacija šarenog mramora (zeleni) i metala do tada je bila nezamisliva. centrifugalan raspored slobodnostojećih pregradnih zidova od zelenog stakla — zbog iluzionističke naravi materijala i boja nastaju novi prostorni odnosi. Korištenje arhitekture je dogradnja prostora sadržajem. gradnje kao skupa bijelih paralelopipeda: “Nemoguće je napredovati gledajući unatrag. Vitki stupovi pridržavaju krov koji izlazi u okolni prostor. Umjetnost “gotovo ničega”. nemaju nosivu ulogu.” Autor provodi redukciju graditeljskih zadataka na razinu industrijskog dizajna velikih dimenzija: “gotovo ništa” (M. čistoća oblika. Paravanski zidovi neovisni o nosivoj strukturi usmjeravaju kretanje posjetitelja. sjedeće plohe tapecirane telećim boksom s gumbima. tj. Zavarene i kromirane čelične šipke. Što mislite o feng shui metodi uređenja interijera? Ludwig Mies van der Rohe: stolica Barcelona. godine. Objasnite međuovisnost interijera i arhitekture. na Španjolskom trgu Ludwig Mies van der Rohe paviljonom Njemačke realizira revolucionarnu koncepciju prostora koji slobodno fluktuira među zidovima. zidovi su slobodnostojeći. “nevidljivost” ostakljenih površina… 149 Klasičnost moderne Transparentni stakleni zid predstavlja “nazočnost izočnosti”. “Za nas je struktura filozofski pojam. hegelovsko “ostvarenje samosvijesti” arhitekture. Odnos između nosive konstrukcije i zidova arhitekt zamišlja kao odnos “kosti i kože” zgrade. do posljednjeg detalja — sve što izražava istu ideju. Osam čeličnih križnih stupova nose ravan krov. Rafiniranost. “Ekonomičnost” arhitektonskog izraza. Miesov rad označava praktični početak internacionalnog stila. Oblikovanje komada namještaja produžena je ruka arhitektonske misli. isti je autor oblikovao namještaj u interijeru. Prva doslovna realizacija Le Corbusierova slobodnog plana! Za potrebe Svjetske izložbe u Barceloni 1929. 1929.” (M. postavljenim poput paravana. Struktura je cjelina. van der Rohe) . od vrha do dna. Zgrada je napravljena pod utjecajem slikarstva suprematizma i neoplasticizma: pravokutan tlocrt. Arhitektonski okvir je “prazan vrč”. van der Rohe). Prema ideji totalnog dizajna (Gesamtkunstwerka).Ludwig Mies van der Rohe: Njemački paviljon na Svjetskoj izložbi u Barceloni. monumentalnost građevine. 1929.

“Guranje vjernika blago nagnutim površinama prema glavnom oltaru. Hodočasnička kapela. Prozorski otvori su mali. armiranobetonski kostur je skriven. što simbolizira činjenicu da je crkva sagrađena na mjestu poganskog hrama Sunca: građevina je cjelinom i detaljima izraz poštovanja prema regionalnoj tradiciji. omiljeni materijal arhitekata moderne koristio kao beton brut (u prijevodu: sirovi beton). struktura od obijeljenog betona.– 1955. označava prijelaz ka tzv. Položaj kapele je simboličan.” Genius loci — lat. na vrhu brda. Dominantni betonski krov možemo usporediti s renesansnom kupolom jer je. vrata su skrivena. Rochamp. čime se krši tradicionalna ikonografija (prema kojoj uvijek mora biti na zapadu. Bočne kapele su osvijetljene odozgo. karakteristična atmosfera mjesta koja ga definira. “duh mjesta”. Takav je pristup anti-estetski. romantizma. dok je u interijeru prirodna svjetlost koja dopire u prostor crkve filtrirana raznobojnim staklima. otvori su okrenuti prema Sunčevoj putanji. S tim u vezi u arhitekturi se javlja “kritički regionalizam”. sirovog betona — brutalizam (“sirovost” betona na koji je otisnuta struktura drvene oplate): svjesno otkrivanje graditeljskog procesa zamjenjuje raniji Le Corbusierov purizam. humanističkoj moderni. čime je postignut metafizički učinak vitraža. tri polucilindrične kapele ispod tornjeva. u blago valovitom krajoliku.150 Klasičnost moderne Le Corbusier: kapela NotreDame-du-Haut. “Ljuskasti” oblici čine skladnu cjelinu. Francuska. “bez tajni. Na Unitè d’habitation u Marseillesu vidljive su drvene udlage. Le Corbusier je beton. suvremena oznaka posvećenog prostora. Krov s divovskim oborinskim odvodom načinjen je od grubog. Brutalizam — pokret u arhitekturi 960-ih i 970-ih godina. Nema komunikacije između unutarnjeg i vanjskog prostora. nalikuju na proreze u zidu izvana. Ponekad bi betonsku površinu izudarali čekićem da se dobije “nagrizeni” efekt. Ulaz je južno orijentiran. kao i ona. 1951. na strani svijeta na kojoj zalazi Sunce). treba se potruditi i pronaći ih “kao ulaz u pećinu u planini”. Jednostavan program sakralne građevine malih dimenzija: pravokutni brod. prikrivanja funkcije i funkcioniranja gradnje”. gdje se prema koncepciji “istine materijala” strukturalni elementi zgrade ostavljaju izloženi kako bi suština zgrade bila svima vidljiva i razumljiva. . kalupi u koje je lijevan cement i ostavljan da se skrutne.

industrijske zgrade. Uočio je duboku odbojnost između automobila i grada. Kahn) . Kahn: Salk Institute. kao i fatalne veze između potrošačkog društva. “Ne možeš naučiti ništa što već nije dio tebe. ili teži suvremenosti kako bi se naručitelj afirmirao kao kontinuirano aktualan. Prisjetimo se već rečenog: Perret je prvi arhitekt koji gradi armiranim betonom. gradnje trgovačkih središta na periferiji i razgradnje urbane jezgre (što mislite o tome?). Za razliku od europskog urbaniteta gdje je cjelina određena granicama i definirana osima.. peta. SAD. Kahn naglašava važnost razrješenja odnosa između ljudske mjere i mjere automobila. ali taj “obični” materijal ne koristi samo za “utilitarne”. Francuska. 1959. “što u stvari zgrada želi biti” (brutalizam. predstavljajući postupan prijelaz između zatvorenog i otvorenog prostora.– 1965. Kalifornija.” (L. 1922. 200.) gdje mu se svidi i potom ležerno iskoračuje pred automobile i prelazi na drugu stranu. To nije trg-vrt već trg “od kamena” kao tzv. La Jolla. Konstrukcija je zatvorena svojevrsnim klaustrom sagrađenim od obojene staklene opeke (kao podsjećanje na gotičke vitraže). već njime gradi i sakralnu arhitekturu. Asimetrična arhitektura “gotovo ničega” (čija je to izjava?).. Suprotstavljanje kostura (nosivog okvira) i ispune (nenosive zidne ovojnice). U arhitekturi. Rumunjski umjetnik Christian Alexa suprotstavlja se društvenom ustroju/sistemu su-oblikujući ga: konstruira osobne pješačke prijelaze od bijelog vinila koje postavlja na cesti (New York. 151 Klasičnost moderne Louis I. Crkva ima tri broda odijeljena kaneliranim stupovima bez baze i kapitela. tehnikom gradnje i odabirom materijala… Sakralna arhitektura ili priziva tradicionalne forme kako bi utjelovila autoritet naručitelja. Kahn). kao moćna os nezavršena s obje strane prema ideji “ekspanzije prema beskonačnosti”. umjetnik instinktivno zadržava oznake koje upućuju na to kako je što nastalo.Auguste Perret: Notre-Dame du Raincy./23. Simetrična kompozicija s dvije ritmizirane zgrade i plazom otvorenom prema Pacifiku. Crkva i država kao naručitelji projekta preispituju moć arhitekture kao nacionalnog ili vjerskog simbola — oblikom. “Prugama obojen konj nije zebra” (L. kao i u cjelokupnoj umjetnosti. beton kao gradbeni materijal je nepokriven i neobojan). američki grad je fragmentiran. nezavršen u neprekidnom širenju. podna fasada.

Neboder. Još od doba ranokršćanskih zvonika toranj je najizrazitija arhitektonska forma.) prva je građevina sa skeletnom konstrukcijom. Vertikalizam moderne gradnje. rođen je u New Yorku i Chicagu oko 870. gdje se manje misli na korisnike arhitekture. Sullivan se prvi služi čelikom tako da gradnju prilagođava tomu materijalu. Pulitzerova zgrada u New Yorku (888. a sjedište kućnog osiguranja u Chicagu Wiliama Lebarona Jenneya (884. što je izvana vidljivo horizontalnim repetitivnim ritmom prozora. već ovladavanju “ovoga svijeta”./85. niču poput geoloških formacija prema ideji “komprimiranja” ljudi kako bi se ostavilo mjesta za “prazne”. no ona ne bi imala smisla bez izuma dizala (električno dizalo izumio je W. Neboderi su sveprisutni. a ne na historicistički način imitiranja prošlih stilova. Jezgre američkih gradova odraz su “kulture sažimanja” (skyline. Forma nebodera je neka vrsta ekspresionizma arhitekture. simbol progresa i pomirenja arhitekata i inženjera. a kod američkoga grada je obrnuto). 1927. iako sličan gotičkom. visina građevina modernog europskoga grada raste od središta prema predgrađu. navlačenjem “Potemkinovih sela” (starinskih pročelja) na čelični okvir. .) prva je dosegnula 08 m visine unatoč masivnim kamenim zidovima. 880.). Neboderska gradnja uspješno je primijenjena na prenapučene suvremene azijske gradove gdje danas niču najviše zgrade na svijetu. von Siemes. a više na urbanističku cjelinu. poput Chryslerova sjedišta: Fritz Lang: Metropolis./89. simbol uspjeha i moći koja pobjeđuje gravitaciju i komunicira s nebom. odnosno prirodne prostore.Neboderska gradnja Kuće u zraku Internacionalni stil potiče gradnju nebodera u nekoj vrsti totalitarnog programa. U New Yorku se 930-ih kao posljedica rasta cijena građevnog zemljišta grade poslovni neboderi s obilježjima art decoa. Modularnu jedinicu pritom predstavlja prostorija određenih dimenzija koja se ponavlja u identičnome nizu. antigotički je jer ne teži nezemaljskim visinama. 152 Klasičnost moderne Čelične konstrukcije i armirani beton omogućuju vrtoglavo visoku gradnju.

odrazna površina podložna stalnim svjetlosnim promjenama — u modernoj arhitekturi presudna je igra odraza. Kao Los Angeles (skore?) budućnosti. Kao i u viziji grada budućnosti u Metropolisu. klizalište.neboder-piramida visok gotovo dva kilometra. sjedište najmoćnije kompanije. New York. restorane. njihov izgled ovisi o međusobnom djelovanju (interakciji) ovih dvaju svojstava. zamijenjene skupim mehaničkim replikantima. Film žanra naučne fantastike (SC) daje viziju post-nuklearnog. Ovom zgradom načinjen je znatan pomak k racionalnom projektiranju nebodera zahvaljujući radu u grupi i ekipama arhitekata i konstruktora. Raymond Hood. Nad gradom se nadvija umjetna planina .– 1930.Staklo je “kristalizirani zrak”. konstrukcija u sekcijama koje lučno izlaze jedna iz druge prema vrhu zgrade završenom kopljem. promet se odvija zrakom. William van Alen: Chryslerovo sjedište. Centar sadržava otvorene površine za pješake. . New York. Budući da zidovi od stakla odbijaju svjetlost isto kao što je propuštaju. Sinteza arhitektonskog prostora. kino. 1982. 1927. u gradu kojim vladaju korporacije. a ne više svjetla i sjene. između kojih tradicionalno vlada nesnošljivost. forme i materijala. rekreativne sadržaje. 153 Klasičnost moderne Ridley Scott: Blade Runner. to je distopijski multietnički poliglotski grad s nerazriješenim neprijateljstvima između individualnih zastupljenih kultura. Wallace Harrison i drugi: Rockfellerov centar. Urbani gigantizam: enormne neonske slike plutaju nad urbanim labirintom ulica preplavljenih nasiljem. gradnja započeta 1931. zagađenog (stalno padaju kisele kiše) i prenaseljenog grada gdje su životinje uglavnom izumrle. radijske postaje i TV studio. Neboder-toranj. kazalište.

Raster prozorskih otvora oblikovanih prema načelu zlatnog reza. Modularni okvir od prefabriciranog (tj. Može li se isto reći i za Vjesnikov neboder? Zlatni rez: proporcijsko pravilo prema kojemu se manji dio odnosi prema većem. uvodi urar i izumitelj James Bogardus u New Yorku 1849. Zgrada izrazite asimetrije dobivene preklapanjem simetričnih elemenata (blok + podnožje).). New York.154 Klasičnost moderne Ludwig Mies van der Rohe i Philip Johnson: Seagram Building. čelični kostur drži aluminijske okvire zidova i prozora. a veći dio je “3”). što omogućuje stakleno. konstruktivni okvir. Neboder se smatra realizacijom Miesova načela “manje je više” (Less is more). Osim što drži zgradu uspravno. prozirno pročelje koje rastvara površinu zgrade. jedinstvenom prizmatičnom bloku od smeđeg stakla koji stoji na čeličnim potpornjima.) postala prototip “staklene kutije” internacionalnog stila. ako je “5” cjelina. 1956. odnosno. SAD. . i Walter Gropius čija je zgrada Bauhausa u Weimaru (1926. Zgrada od 39 katova ima novinu — ovješenu fasadu. Ovješena fasada ili zid-zavjesa temelji se na ideji noseće konstrukcije kojom se zidovi oslobađaju pritiska i tereta. npr. prozorski okvir i staklo čine zgradu jer nema zida u klasičnom smislu riječi). Zagreb. i staklo. 1945.– 1972.– 1950. kao industrijskoga gotovog proizvoda) lijevanog željeza. Adolf Loos se u svojim djelima strogo drži podjele na unutrašnji i vanjski prostor. na primjer za Vjesnikov neboder u Zagrebu (konstrukcija + fenestracija. manji dio je “2”.– 1904. Realizacija ideje o staklenoj kutiji. poslovni toranj Seagram postao je model za slične gradnje. Antun Urlich: zgrada Vjesnika. kao veći prema cjelini (matematičkim jezikom. Tu ideju dalje razvija arhitekt Louis Sullivan na robnoj kući Carson-Pirie-Scott u Chicagu (1899.

155 Organski funkcionalizam Na 9. krovovi su kosi. CIAM-u 954. s pogledom na cijeli grad i onda dugim čekanjem lifta? 5. 151) Louisa Kahna. Postoji simbolično pravilo — projekt kršćanske crkve bi trebao početi od oltara. iznosi se mišljenje da nove moderne četvrti ne odgovaraju na geometrijsku i organsku granu. njegovog kretanja i prilagodbe terenu. ona treba predstavljati projektiranu fizičku okolinu. Arhitektura nije samo funkcionalna. Kakvo je vaše mišljenje o neboderskoj arhitekturi? Biste li voljeli živjeti na visokom katu. Pokušajte objasniti duhovno stanje modernog čovjeka na temelju sakralne arhitekture koju poznajete. Pokušajte vlastitim riječima objasniti i obrazložiti izjavu (vidi str. Analizirajte Le Corbusierovu vilu Savoye na osnovi njegovih pet točaka… 2. sakralne tematike. “Funkcija arhitekture nije samo građenje za trajanje ili držanje kiše po strani nego i uživanje!” (arhitekt Cedric Price). odnosno identitet. dok se u drugim područjima kazališna sjedišta stepenasto uzdižu pod vedrim nebom… Posvuda se graditelj podvrgava čudesnoj tiraniji zemlje i zraka. smatra da uspješno projektirana sredina ima blagotvorni učinak na opće zdravstveno stanje i živčani sustav čovjeka. a džamije od mihraba okrenutog prema Ćabi (Meki). “Ondje gdje su česte kiše.” (Élie Faure) Klasičnost moderne . Protiv dominacije geometrije: projektiranje zgrade počinje od korisnika. čovjeka. Smatrate li da treba graditi u duhu svoga vremena ili neka svatko gradi u stilu koji mu se sviđa? Kakva je situacija s gradnjom koju uočavate oko sebe? 4. osnovnu emotivnu potrebu čovjeka. Napušta se urbano planiranje iz Atenske povelje.Arhitektura moderne dijeli se na turi.1. a kazališta natkrita. a to je pripadanje. Usporedite Le Corbusierovu i Perretovu građevinu iste. traži se umetanje organskih. Richard Neutra zastupa tzv. biorealizam. u što spadaju i dobrosusjedski odnosi. Na 0. prirodnih formi u geometrizirane megastrukture. dolazi do bitne promjene stava prema arhitek. kongresu CIAM-a u Dubrovniku 956. 3.

Tlocrt u obliku slova L. “Arhitektura i njezini detalji na određen su način povezani s biologijom. Kuća je dio New Deal programa poboljšanja životnog standarda. Ritmički kontrast oblika naglašava nesrodnost materijala — opeka od lokalne gline. beton obojen u bijelo. u kojemu se duž zidova nalaze garniture za sjedenje — kako bi se maksimalno iskoristio prostor u malim kućama.– 1941. Taktilnost (izražena tekstura) pročelja. povišena dnevna soba. zaklonjeno dvorište s vrtom na način rimskog atrija. a u intimnim prostorima bijeli žbukani zid — kao metaforička suprotnost između prirodnih i umjetnih oblika. Funkcionalizam u širem smislu od pukog tehničkog — primjer humane gradnje.– 1937. model jeftinog. kiparski izrađen kamin. Prostor je napravljen prema mjeri čovjeka: odgovarajuće filtracije topline. 1934. omekšavanje racionalizma radi boljeg povezivanja čovjeka i prirode. one dopuštaju neravnoteže i asimetrije. u smislu da se ne rađaju potpuno razvijeni” (A. svjetla. Pennsylvania. lokalni kamen. drvena oplata zidova u zajedničkim prostorijama. Kuhinja se nalazi uz dnevni boravak. Grubo žbukani.Frank Lloyd Wright: Kuća slap za Edgara Kaufmanna. Finska. prema principu ćelije 156 Klasičnost moderne koja se može nadograđivati i proširivati u veću i prostraniju građevinu. grubo žbukane opeke i drveta. Namještaj je industrijski proizveden. Neravnomjeran razmještaj drvenih oblica ograde dvorišta i stubišta u interijeru nalik je na neravnomjeran razmak borova u šumi. 1938. Organični funkcionalizam. Bazen sa saunom u dvorištu ima vijugavu obodnu liniju podsjećajući na finsko jezero ili fjord. “Geološki slojevi” mase kuće. a udobnog stanovanja prema uzoru na tradicionalnu američku arhitekturu. odnosno arhitekture i okoliša. . zvuka. SAD. ekonomičan i razveden tlocrt. Noormarkku. Cilj uporabe zaobljenih formi je individualiziranje oblika. Bear Run. Obiteljska kuća koja “prkosi gravitaciji”. Alvar Aalto: Vila Mairea. tradicionalnog seoskog nordijskoga graditeljskog materijala. kombiniranje kontrastnih i prije Aalta nespojivih materijala — poput betona. Aalto).

Zgrada uvodi novu kvalitetu pokreta u arhitekturu. Ghery tretira arhitekturu kao skulpturu. 1991. no-rule). Wright: Muzej Solomona R. na koju se puno kasnije nadovezao Frank O. Guggenheima. poput lijevka. kao i cijeli muzej. ima plašt od titana. Ghery sa zgradom Muzeja Guggenheim u Bilbau: Frank O. bez mnogo većih troškova nego da je riječ o uobičajenoj zgradi-kutiji. Motiv spirale kao neprekinutog vala simbol je kontinuiteta moderne umjetnosti: blago nagnuta rampa — ujedno fasada zgrade — vodi posjetitelje u muzej u smjeru prema dolje. ali je i privukla mnoštvo posjetitelja u zabačeni industrijski gradić. ne pridonose osnovnoj namjeni zgrade — a to je postav izložbi (npr. Odrednice: arhitektura dekonstruktivizma. Rampa i spirala efektni su. . uz pomoć 3D simulacija (taj je program najprije korišten kod projektiranja zaobljenja borbenih aviona u francuskoj tvornici Dassault). Arhitekt rođen u Kanadi. Primjer arhitekture kao forme koja 157 Klasičnost moderne dominira sadržajem (namjenom. Skulpturalno oblikovan krov. Fraktal je nepravilno tijelo ili lik koji dalje služi kao uzorak (u kompjutorskom jeziku teapot ili oblik čajnika). kako izvjesiti slike na konkavno zakrivljeni zid?). Suzuje se prema dolje. arhitektura sastavljena od fraktala nastala je iz brzih crteža koji su dalje razvijani u kompjutorskom programu CATIA. odnosno funkcijom) — zgrada je potpuno zasjenila izloške. prema načelu “arhitekture bez pravila” (engl.F. L. uz očito prizivanje slike babilonskog zigurata. skupog i za arhitekturu netipičnog materijala. arhitektura kao društveni spektakl. “Plešuća zgrada”. Primjer arhitektonske skulpture. bez društvenih normi kojima je podvrgnuta europska arhitektura. Bilbao. Organički funkcionalizam “hrama nepredmetne umjetnosti” koji je podigao bogati mecena Guggenheim. New York.– 1997. postmoderna. ali ne i osobito funkcionalni elementi. Baskija. Kompjutorsko projektiranje omogućuje gradnju gotovo bilo kakvog oblika građevine. Ghery: Muzej Guggenheim. 1959. Slobodna forma hiperboličkih paraboloida. Španjolska. koji živi u SAD-u.

upravo ovom zgradom koja konkavnim i konveksnim krivuljama u betonu funkciji zgrade daje odgovarajući oblik: dinamične i razigrane arhitekture. trostruka ljuska djeluje poput akustične školjke. Finski arhitekt koji je u mladosti s roditeljima emigrirao u SAD označava kraj internacionalnog stila. New York. Ima li oblik školjke veze s namjenom zgrade — u opernoj je kući akustika vrlo važan dio projekta?! 158 Klasičnost moderne Eero Saarinen: TWA zgrada terminala međunarodne zračne luke Kennedy. Utzon se povukao s posla zbog namještenog političkog skandala 1966. 3. 1956.– 1962. 2. “Bog je u detalju”. rekao je Mies van der Rohe. Odrednica: ekspresivni funkcionalizam. 1957. Pokušajte objasniti ovaj neformalni atribut “ekspresivni”. Skulpturalna trodjelna građevina smještena uz luku. Pokušajte pismeno obrazložiti vlastito tumačenje te metaforične tvrdnje.– 1974. u tijeku gradnje. objekta s krilima koji izgleda kao da uzlijeće. 1.Jørn Utzon: Operna kuća u Sidneyu. Usporedite jednu apstraktnu sliku s modernom arhitekturom. sa svojom zrcalnom slikom u moru izgleda poput rastvorene školjke. Opišite Operu u Sidneyu. Primjer metaforičke arhitekture. Australija. Na što vas podsjećaju njezini oblici? Na širenje valova zvuka iz epicentra? Možete li ih usporediti s nekim umjetničkim stilom koji poznajete? . SAD. repetativnog ritma.

stoljeća — SAD 163 Apstraktni ekspresionizam 164 Slikarstvo akcije 164 Slikarstvo bojenog polja 166 Postslikarska apstrakcija 169 Od skulpture do strukture i konstrukcije 170 Umjetnost sredine 20. fikcija Umjetnost kao događanje svijeta 160 Rat i emigracija 160 Socrealizam 160 Socijalni realizam 163 Umjetnost sredine 20. iluzija. stoljeća — Hrvatska 178 Grupa Zemlja 178 Zagrebačka arhitektura moderne 181 EXAT 51 183 Klasični crtani film 186 Umjetnost sredine 20. stoljeća — Europa 187 Spacijalizam 187 Enformel 188 Sirova umjetnost 190 Tašizam 191 Enformel u Hrvatskoj 192 Nakon enformela 194 159 Stvarnost. fikcija .7 Stvarnost. iluzija.

a najviše uništenih djela naslikao je Emil Nolde. Djela su bila uništena ili prisilno rasprodana u inozemstvu (što pridonosi stvaranju bogatih zbirki američkih muzeja).Umjetnost kao događanje svijeta Rat i emigracija U siječnju 933. Berlin. U travnju 933. bio je to golem uspjeh nacističke propagande. održana je izložba s više od 700 djela pod nazivom Izrođena umjetnost. a SAD preuzima vodstvo u umjetnosti. militarizam i ideju arijevske supremacije) bila su označena (a njihovim autorima je zabranjen rad) kao Entartete Kunst (njem. prije svega kult rata i veličanje Druga odrednica: socijalistički realizam. 929. Hamburg. U skulpturi. dok je moderna arhitektura odbačena kao degenerirana i kozmopolitska. mlado tijelo “nadčovjeka”. “razorna”. Tipičan je za totalitarne režime: nacizam. . Još oko 5 000 djela je konfiscirano i uglavnom spaljeno na lomačama. U arhitekturi dominira “stilistička shizofrenija” monumentalnih neoklasicističkih oblika. kada su zabranjeni daljnji odlasci.. Fašistička retorika preuzima osnovnu ideju futurizma. 160 Stvarnost. među njima i Albert Einstein iz Ulma). u herojskim pozama i patetičnih gesti. “bolesna”. kao iskaz političke vjere u napredak i kolektivizam. popraćena podjarivačkim etiketama i primjedbama. mišićavo. glorificirala Hitlera. “degenerirana” i “odnarođena” umjetnost.– 950. — izrođena umjetnost). fašizam. fikcija Socrealizam Nastaje prema ideji korisnosti umjetnosti i njezina angažmana u službi vladajuće politike. Umjetnička djela koja nisu odgovarala nacističkoj ideologiji (koja nisu bila tradicionalna u stilu i tehnici. komunizam. ). prikazuje se ljudsko tijelo kao superiorna forma: nago. Samo u Münchenu izložbu je posjetilo dva milijuna ljudi. Židovi intenzivno emigriraju. zatvoren je Bauhaus (jer je “preotvoren strancima”). Djela su bila konfiscirana iz muzeja. Socrealizam pronosi ideju simbolizma. koje su često bile opscene šale. koja je putovala njemačkim gradovima (München. S dolaskom Nacionalsocijalističke partije na vlast počinju sistematski progoni Židova (do studenoga 94.. iako je pripadao “čistoj” rasi i čak se učlanio u Naci-partiju. kao “politička i kulturna anarhija”. iluzija. Godine 937. (u SSSR-u do 980-ih). Hitler je izabran za njemačkog kancelara.

filmskog korištenja arhitekture. Treći Reich stvara “državu kao umjetničko djelo”. Rim. tzv.– 1942. natkrivenih tržnica. Nürberška smotra sa scenografijom Alberta Speera — ljudsko kretanje dobiva formu koridora. načinjene su u natprirodnoj veličini i proporcionirane prema uzoru na antički kanon uz neizostavni kontrapostni stav figura. propagirano masovnim medijima. Romano: Palača unaprjeđenja rada. iluzija. mi smo ljudi Grand hotela. Cinecittà te utemeljuje Mostru. 161 Stvarnost. golemih luka. Sant’Elia). željezničkih postaja. . fikcija Leni Reifenstahl: Trijumf volje.). Alegorijske skulpture koje predstavljaju umjetnosti u arkadama prizemlja. težak kamen kao građevinski materijal priziva antičku slavu Rima. Mussolini se hvalio da nikada nije ušao u neki muzej. La Padula. 1936. blistavih arkada. Dokumentarni film Leni Riefenstahl o velikom političkom skupu u Nürnbergu (tzv. Nürnberška smotra) pod nazivom Trijumf volje (njem. Prikazana je zloslutna i fascinantna tzv. preuređenih prostora i raščišćenih slumova” (A. Mussolini u predgrađu Rima osniva filmski grad. Film/kino kao instrument širenja političke propagande. filmski festival u Veneciji koji se održava u rujnu svake godine a najboljim ostvarenjima i autorima dodjeljuje se Zlatni lav. prvi je slučaj arhitekture (državnoga graditelja Alberta Speera) u službi filmske propagande. Nacionalsocijalizam zagovara i povratak zemlji. 934. zvana Kvadratni Kolosej. velikih cesta. 1938. antiurbanu rasnu ideologiju — kultura “krvi i tla” postaje osnova života za određenu vrstu ljudi. tj. Simetrično neoklasicističko pročelje kao prototip totalitarne arhitekture: simetrija kompozicije. Italija. čak Guerrini. Triumph des Willens.stroja: “Mi se više ne osjećamo ljudima katedrala i starih vijećnica.

osim onih s likom Mickeyja Mousea. tj. Simbolizirajući zajedništvo seljaka i radništva te ravnopravnost spolova (dvije čvrste figure idealiziranog muškarca i žene isprepleću srp i čekić u visoko podignutim rukama). posegnem za pištoljem. 162 Stvarnost. Budući da mediji preuzimaju ulogu koju su do tada imale građevne forme (veličanja ideologije. Goebbels. ) i postaju sve apstraktnije. one gube svoje dotadašnje programske zadanosti (sve se manje mogu razlikovati tvornica od crkve. usporedite ta dva djela). nacistički ministar kulture i ratni zločinac. Trocadéro. (istodobno. da izravnije komunicira od riječi. 1937. iluzija. Vera Muchina: Radnik u tvornici i žena iz kolhoza. u španjolskom paviljonu izložena je Picassova Guernica. fikcija . Pariz.” No on je dobro znao da slika posjeduje veću moć. vidi Niku sa Samotrake i Boccionijevu skulpturu) je “okrunjen” paviljon SSSR-a na Svjetskoj izložbi 1937. da “jedna slika vrijedi više od tisuću riječi”. skulptura od rostfraja visoka 24 m proizvedena je u tvornici u 65 dijelova potom prenesenih i sastavljenih u Parizu — skulpturom (agresivnom veličinom i predočenim snažnim iskorakom naprijed u prostor.. Drugi svjetski rat je prvi rat koji se temelji na ratnoj propagandi širenoj putem masovnih medija. crkva od plesne dvorane. izjavljuje: “Svaki put kad čujem riječ kultura.je bio zabranio sve stripove kao subverzivne. davanja simboličnih poruka i sl.)..

SAD. fikcija Umjetnost sredine 20. mračnu stranu života. naturščika. Pariz je tada kulturna prijestolnica Europe. Neorealizam teži ne samo tome da film približi konkretnoj stvarnosti već i da postane aktivni društveni čimbenik. Piera Paola Pasolinija. 1938.Socijalni realizam Neorealizam je pokret socijalnog realizma u talijanskoj kinematografiji neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. (Vittorio De Sica). i Čistači cipela. Neorealizam prati verizam Verizam naglašenije nego realizam u drugim umjetničkim medijima poput fotografije. stoljeća — SAD Godine 93. jača svoju moć sve do listopada 929. Film je tzv. kao i carski Japan u razdoblju Meiji. sve do mizerabilizma ili propagiranja kulta siromaštva u filmovima Kradljivci bicikla.). Neorealizam utječe na rad Michelangela Antonionija. Usporedite ovu fotografiju s djelima Doručak na travi Edouarda Maneta (1863. 945. otvoreni grad (Roberto Rosselini. 946. 948. odnosno Crnog četvrtka na Wall Streetu te početka Velike krize. Težnja za autentičnošću prikazivanja života malog čovjeka očituje se i u angažiranju tzv. Termin “neorealizam” je prvi primijenio filmski redatelj i kritičar Antonio Pietrangeli u časopisu Cinema iz 942. The Armory Showu (“Izložbi u arsenalu”). u SAD-u birači su glasovali za Rooseveltov program . i sloma burze. Chicagu i Bostonu na tzv.).) i Nedjeljno popodne na otoku Grande Jatte Georgesa Seraulta (1884. iluzija. svakodnevicu života u siromaštvu Hrvatskoj: grupe Zemlja) i kiparstva. zrcalo ustroja društva u opoziciji s fašističkim kulturnim modelom. a u Hrvatskoj na tragu neorealizma snimljen je Vlak bez voznog reda Veljka Bulajića 959. 163 Stvarnost. slikarstva (u prikazuje ružnu. Rim. simbol određene društvene situacije ili problema. Henri Cartier-Bresson: Piknik na obali rijeke Marne. Federica Fellinija. a Europa svijeta. nižih društvenih slojeva. Godine 932. europska avangardna umjetnost sustavno je izlagana diljem SAD-a: u New Yorku. glumaca s ulice s namjerom da igraju same sebe. globalna metafora.

Slika nije naslikana. Pollock je zadobio status legende zbog prerane smrti u automobilskoj nesreći.” (kritičar Harold Rosenberg) Termin “apstraktni ekspresionizam” je zapravo paradoksalan: sadržaj umjetničkog djela apstraktnog ekspresionizma nema veze s motivom (prikazanim predmetom). Glavna struja avangardne umjetnosti preselila se iz Pariza “Umjetnik koji ne govori engleski nije u New York. Američka je administracija promovirala ovaj pravac u umjetnosti tako da je organizirala veliku izložbu koja je 958. golemih dimenzija. Barnet Newman.” Boju s kista ili iz limenke pušta da pada — kaplje ili curi — na platno. Predstavnici: Jackson Pollock. Glavne struje apstraktnog ekspresionizma: slikarstvo akcije (slika je trag pokreta na platnu) i slikarstvo bojenog polja (Color Field). S Drugim svjetskim ratom i useljavanjem izbjeglica iz ratom poharane Europe. Robert Motherwell (akcijsko slikarstvo). Mark Rothko. proputovala cijelu Europu. Sliku slika cijelim tijelom. nego akcija. —“nova podjela karata”). 947. gotovo vrši fizičko nasilje nad slikom. američko akcijsko slikarstvo. Prema Pollocku slikanje je spontana radnja. SAD će starom kontinentu “oteti” primat u umjetnosti i kulturi. često negrundirano (bez pripremnog namaza)..oporavka države New Deal (engl. fikcija Drugi nazivi: slikarstvo američkog (u smislu neeuropskog) tipa. a za neke cikluse kritičari smatraju da su nastali pod utjecajem alkohola. . ona se “dogodila” i ima vlastiti život: “Samo puštam da ga počne živjeti. Ashil Gorky. položeno na pod. Krajem 940-ih slika apstraktne slike tako da na platno nalijeva boju u mlazovima. Clifford Still (slikarstvo bojenog polja). Franz Kline. a engleski sociologija jezika proglašava univerzalnim umjetnik” (suvremeni hrvatski umjetnik Mladen Stilinović) jezikom suvremene umjetnosti. platno izravno izražava umjetnikove emocije.. Slikarstvo akcije Jackson Pollock je najistaknutiji predstavnik apstraktnog ekspresionizma. iluzija. Willem de Kooning. Apstraktni ekspresionizam “Akcijsko slikarstvo je način slikanja pri kojemu slikar platno doživljava poput arene koja se podastire njegovoj akciji. 164 Stvarnost. Na platnu se ne događa slika.

na nekim mjestima bijela boja djelomično ili potpuno prekriva crnu. . npr. Crno-bijele slike velikog formata nastale tehnikom povećanja prethodnih malih crteža grafoskopom. Drippings nastaju pod utjecajem Jungove teorije o kolektivnom nesvjesnom: slikanje kao razmišljanje. ali ne i potpuna kontrola rezultata rada. Slika velikih dimenzija (160 × 259 cm). već “kroti” sile sadržane u boji na “bojnom polju” slikarskog platna. naziv za slike nastale prolijevanjem boje iz kantice ili prskanjem boje četkom) su rezultat neposrednog i izravnog djelovanja (akcije) u vremenu i prostoru. Glavni sadržaj slike je trag. 165 Stvarnost. nisam svjestan što činim” (J. Pollock): bliskost s nadrealističkom metodom automatizma. 1953. bijele plohe nisu podloga slike. a to je nezamjenjivo: “Kad se nalazim u slici. a što dolje na slici i kako je treba objesiti. umjetnik ne prepušta ishod čina slikanja slučaju. Nema izravnog kontakta između slikara i platna. Korištenje industrijskih boja. gornju i donju i čak ih je potpisivao kako bi se znalo što je gore. emajl laka za metale. ponovno primjena industrijskih boja koje se brzo suše. već su naslikane na isti način kao i crne plohe. koji je samo svjedočanstvo izvršene akcije. slikanje kao samopreispitivanje. Pollock još uvijek na svojim slikama nalazi lijevu i desnu stranu. Kline). podsjećajući na urbane prizore New Yorka: grede. slikar obilazi platno i izvodi pokrete nalik na ples. Oblici nastaju pod utjecajem orijentalne kaligrafije. skele i mostove napola sagrađene ili napola urušene. tračnice. fikcija Franz Kline: New York. Raskid s perspektivnim efektima i hijerarhijom pozadine i motiva slike te s primatom središta slike u odnosu na njezine rubove: “Moje slike nemaju centar” (J. lopaticama ili noževima. Ipak. “Slika je slavljenje čina slikanja” (F. u djelo se uključuje snaga trenutka. iluzija. Apstraktni ideogrami. Drippings (engl.Jackson Pollock: Broj 1. Pollock). 1949. drippinzi su “all over” slike čijim se površinama pridaje jednaka važnost u sredini i na rubovima. a u kompoziciji nema hijerarhije elemenata. spoj ritmičkih pokreta ruke i psihičkog automatizma — moguća je djelomična. Boje koje se mogu nanositi i štapićima. Kada se brzo slika. Nastali pod utjecajem indijanskih slika u pijesku.

Radi serije pravokutnih oblika načinjenih aplikacijom laganih naslaga boje. Slikar metode Mark Rothko je 950-ih i 960-ih jedna od vodećih figura apstraktnog ekspresionizma. De Kooningove kompozicije prikazuju krajolike. 1952. Stranice pra- . iluzija. zabranjena je svaka aluzija na stvarnost i svaka naracija: boja je glavno konstruktivno sredstvo slike. želim da kaže: Ovdje sam.Willem de Kooning: Žena koja sjedi. moje Jastvo” (Clyfford Still). a česta je i tema ženskih idola. fikcija Slikarstvo bojenog polja “Slikarsko djelo govori onome koji ga promatra: Nećeš me brzo upoznati. F. Veliki format slike potkrepljuje efekt ekspanzije boja u prostor.” ( J. 166 Stvarnost. Kakav je autorov odnos prema suprotnom spolu sudeći prema načinu na koji ga prikazuje? “Slikanje i življenje čine egzistencijalno jedinstvo” (Denys Riout). ovdje sam prisutan ja. groteskno i morbidno variranih — kao na ovoj slici. pridajući joj karakter “živog organizma”. Široki potezi kista ili pastela nastali s pomoću štafelaja koji se okreće oko svoje osi zajedno sa slikarskim platnom. moji osjećaji. Lyotard) Slika može prikazivati samo sebe samu. “Kad izložim svoju sliku. to su slike nalik na brzu vožnju američkim teritorijem.

Rothko se koristi ograničenom paletom boja. Jednostavni oblici u plitkom prostoru slike promatraču mogu poslužiti kao fokus za meditaciju ili kao ekran na koji će projicirati svoje misli i vlastito iskustvo duha povezati s doživljajem slike. Serija od devet platna koja se nalaze u Galeriji Tate u Londonu. “drhtave”. Registri boja nesavršenih granica nalaze se u vizualnoj ravnoteži. Slika ima goleme dimenzije: 295 x 235 cm. sive i plave. a napravljeni su po narudžbi restorana Seagram Buildinga u New Yorku./52. odlikuje se tmastim bojama (npr. ružičasto i žuto na narančastom. Mark Rothko: Crno. kao “jednostavan izraz složene misli”. Postignut je efekt vibriranja tako “kolebljivo” definiranih polja. 167 Stvarnost.vokutnika su namjerno zamagljene. “Ako učinite slikarstvo jednako potresnim kao što je kazališna drama. fikcija . Dvodimenzionalni prostor neprozirnog. dobili ste poeziju” (Mark Rothko). dubine. iluzija. 1951. dramatične žestine. umjetnikovu depresiju koja ga je dovela do samoubojstva. kombinira boje koje se nalaze blizu u spektru — poput smeđe i crvene. pokušaj hvatanja “konačnog i beskonačnog”. crno na smeđem) odražavajući. nagađa se.

Barnett Newman: Tko se boji crvenog. nadalje umjetnik radi monokromna ulja na platnu na kojima je jedini motiv vrpca. iluzija. žutu i plavu boju pretvorio u ideju koja ih uništava kao boje. definira i artikulira proporcije plohe slike. Linija. negiranje značenja sadržaja. Na ovoj slici naslikanoj za mrtvog brata Georgea površina slike podijeljena je s tri linije na način prividne simetrije. Povratak na primarnu neposrednost i formalizam Mondrianovih slika: Newman smatra da je Mondrian crvenu. Postavlja se pitanje razlike kreacije i kreativnosti. Godine 1948. tzv. uvijek okomita. jedna ili više paralelnih. sa samo jednom okomitom raspolovljujućom linijom: raspolovljeni pravokutnik slike sugerira temeljnu nestabilnost sadržanu u činu stvaranja. . 1961. sukladno tome. nastaje prva “ciferšlus” slika. plošnosti slike i pravokutnosti okvira. Okomita je linija aluzija na rub slike. njezina vlastita granica jedini motiv. 1966. Od 1948. Slika velikog formata (244 × 544 cm). citat ruba slike na kojoj je. koji se protežu okomito povezujući gornji i donji rub slike.168 Stvarnost. koja se teško može sagledati jednim pogledom — ima kvalitetu ambijenta koji okružuje gledatelja. žutog i plavog III. “ciferšlusa”. iznimne čistoće pigmenta. Hermetičan prostor slike — oslobođeno narativne uloge. a od 1962. Formalizam je davanje apsolutne i isključive važnosti vanjskom obliku. zip — sigurnosni zatvarač ili ciferšlus) postaju zaštitni znak umjetnika i kontemplativni fokus velikih obojenih polja vizualno ih otvarajući prema okolnom prostoru. “Ciferšlusi” (engl./67. fikcija Barnett Newman: Isijavanje (za Georgea). Newman najprije slika crno-bijele slike. primjenjuje i boju. slikarstvo teži izlaganju “vlastitih činjenica”.

zahvaljujući visokoj “tehničkoj” razini izvedbe slike ili zato što se boja ne nanosi kistom. Odlikuje ga precizna dorada radova. Louisov postupak u biti je srodan Pollockovu. 960-te Predstavnici: Morris Louis. autonomnost boje dobivene polijevanjem pigmenta po platnu — rabe se gravitacijske sile umjesto slikanja kistom. tj.Postslikarska apstrakcija Što bi to značilo — slika “poslije slikarstva” (ponajprije u značenju — poslije slikarstva apstraktnog ekspresionizma)? Ukidanje poteza kistom i uopće rada ruke. prema navedenoj definiciji? Zašto? Koji upravo predstavljaju suprotnost formalističkom oblikovnom načelu? . i najbolji način viđenja bilo koje vrste slike” (Morris Louis). već se spreja. iluzija. Slikanje gestama donekle je povezuje s akcijskim slikarstvom. 1961. 169 Stvarnost. u obliku slova “V”— širok otvoreni prostor. otiskuje ili nanosi valjkom. 2. To je. — umjetnost tvrdog ruba). naravno. postignuta je bilateralna simetrija. stoljeća do sada spomenute možete opisati kao formalističke. korištenje sjajnih i “otvorenih” akrilnih boja koje su tada tek bile izumljene. Opišite svoj postupak. Koje umjetničke pravce 20. Jedinstvo linije i boje. Glavnu ulogu na slici dobila je praznina. Središnji dio slike ostavljen je prazan. pokreta kistom. a svaka reljefnost boje je eliminirana.. SAD. proces kreacije slike. uklonjeni su svi tragovi manualne aktivnosti. obilježava novi i kratkotrajni stil poznat pod nazivom umjetnost tvrdog ruba ili postslikarska apstrakcija.. modernistička slika se najprije promatra kao slika. Kenneth Noland. Drugi naziv: Hard-edge (engl. fikcija Morris Louis: Omikron. 1. Dok se kod starih majstora nastojalo vidjeti što slika prikazuje prije nego što bi se doživjela kao slika. “Modernizam se koristio umjetnošću da bi skrenuo pozornost na umjetnost. Pokušajte prolijevanjem boje po papiru (sami izaberite tehniku) postići bilateralno simetričnu kompoziciju.

Katkad. koji tek stavljeni zajedno rekonstruiraju istinu. pritom tragovi zavarivanja. polirati i bojiti ili se njegova površina ostavlja sirovom i hrapavom. o surovom ubojstvu iz 2. njezinu definiciju i status. koje se tradicionalno postavljalo između posvećenog prostora umjetničkog djela i prostora gledatelja.” (Bertrand Lavier) Objekti koji sa svake strane pružaju drugačiji pogled. fikcija . volumen i prostor postaju jednakovrijedni dijelovi umjetničkog djela prema načelu međuprodiranja (npr. Moderno doba preispituje samu utemeljenost skulpture. stoljeća i o pet različitih viđenja tog događaja. osim tradicionalnih materijala. Henry Moore ostavlja rupe u masi skulpture). jedno je od mogućih tumačenja Élieja Faurea). također. modeliranje i lijevanje. odnosno opipom). stoljeću. stoljeću je ukinuto: djelo i gledatelj nalaze se u istom prostoru (katkad je gledatelj pozvan da percipira djelo ne samo vizualnim već i taktilnim osjetom. prenapregnuti beton uvodi nove mogućnosti stabilne strukture. Prostor ulazi i u samu skulpturu. 170 Stvarnost. I arhitektura i skulptura se bave odnosima volumena (“Čovje-kip izlazi iz društva-arhitekture”. i sve će biti u redu. u 20. Postolje skulpture. šipki i sl. s tim da je skulptura oslobođena namjene (funkcije) ili korisnosti koja je bitna za arhitekturu.Od skulpture do strukture i konstrukcije “Recimo da su ovi predmeti skulpture. postolje postaje sastavni dio skulpture ili samo postolje postaje samostalno umjetničko djelo. prema pripovijetci R. ostaju vidljivi. šavovi. Umjesto lijevanjem metala. Omiljeni materijal moderne arhitekture je beton. beton nudi nove mogućnosti lijevanja skulpture. sustavno napušta i tradicionalne tehnike: klesanje. prema koncepciji “proširenog kiparstva” skulpture od metala izrađuju se zavarivanjem metalnih dijelova (limova. slično kao u japanskom filmu Rašomon Akire Kurosawe (iz 950. s vidljivim tragovima udlaga: brutalizam (vidi: Notre Dame du Rochampe).). Kiparstvo u 20. Beton se može i klesati. iluzija. međutim. Akutagawe).

Henry Moore: Četverodijelna kompozicija (poluležeća figura). Djelo iz serije tzv. ispruženu humanoidnu figuru. Moore). odnosno vidljiv je kontinuitet njihove forme. ona je “anonimna”. uvijek na nekoliko osnovnih tema: naslonjena figura. radikalno pojednostavnjene forme ljudskih tijela. jer njegova djela imaju intenzivnu energiju vlastitog “života”. odnosno kontrastiranja punog (tijelo) i praznog (prostor) pod utjecajem afričke i američke pretkolumbijske skulpture.” Elementi koji tvore lik radikalno su odvojeni. Tome pridonosi i materijal skulpture — ovdje je to alabaster.Izgraditi realnu formu bez modela nije lak zadatak. istodobno slobodne (od podloge) i stabilne: “Skulptura je poput putovanja. “Ljepota. Pruža drugačiji pogled na svakoj svojoj strani. u antičkom grčkom ili renesansnom smislu. 1975. majka i dijete. opisivanja ili nalikovanja. obitelj. uglavnom naslonjene ili ležeće. Odnos mase i otvora podsjeća na tretman blago zaobljenih prozora koji “najedaju” površinu zida Kuće Milá u Barceloni. vitalnost koja je nezavisna od pojavnog svijeta i zadatka njegova prikazivanja. nije cilj moje skulpture” (H. pa kipari traže nove obrasce skulpture. hladna i monolitna. iluzija. ponovimo. Stvarnost. pejsažnih skulptura koje prikazuju stilizirane ljudske likove. fikcija . Moore uvodi ravnopravnost forme i prostora kao konstitutivnih elemenata skulpture (on ih zove “istinom materijala”). 1944. Skulpture Henryja Moorea su. Moore se smatra umjetnikom vitalizma (vidi: Ptica u letu. u igri pozitiva i negativa (prostor kao negativ tijela i obratno). a samo se iz jednog kuta gledanja ujedinjuju u jedinstvenu. Organske forme probušene su rupom. 171 Henry Moore: Trodijelna poluležeća figura: drapirana. Constantin Brancusi). Ponavljanje motiva ljudske figure. Trodimenzionalni svijet je prepun iznenađenja.

trbuha i stražnjice se potenciraju. Ispupčenja grudi. volumen i prostor u jednakoj mjeri prodiru jedan u drugi. iluzija. Oblik viole sugerira ženski torzo. Arpova skulptura kompozicija je koja istražuje moguće proporcionalne odnose volumena i prostora. 1953. a neprekinuta površina dobila je “naglasak” (akcent) u vidu izrezanog pupka. 172 Stvarnost. potaknuta temom ženskog tijela. što je dodatno naglašeno visokom politurom površine: svjetlost je razlomljena pojačavajući i ističući krivulje torza.Jean Arp: Poprsje žene. fikcija .

Usporedite temom. bez podsjećanja na oblike iz prirode. fikcija . iluzija. Stvarnost. Riječ “forma” označava apstraktnost djela. plošno istanjenim oblikom. Bakićeva skulptura zapravo je brončana ploča.Vojin Bakić: Razlistana forma II. 173 Raoul Goldoni: Veliki torzo. formom i kvalitetama materijala ovu skulpturu. Javna skulptura velikog formata postavljena u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. 1958. 1973. Tako je njezino oblikovno načelo opisano već u nazivu skulpture: riječ “razlistana” povezuje se s listom. narezana i presavijana u različitim smjerovima. čiji je isključivi sadržaj istanjenost i razlistanost njegovih oblika. s prethodne dvije (Arpovom i Bakićevom). ali i drvetom na kojem se listovi šire i granaju u svim smjerovima.

gdje su svi detalji i narativni elementi potisnuti prema krajevima strukture čiji je centar ostavljen prazan. skulpture od nehrđajućeg čelika (rostfraj). U isto vrijeme mnogi umjetnici radije napuštaju ručni rad. Cubi XIX). 1964. iluzija. fikcija David Smith: Kocke XXVII. spojenih krajeva. U ovoj skulpturi Smith analizira formalne principe indijanskih totema. samo izdajući upute obrtnicima ili rade s gotovim industrijskim proizvodima. stoljeća) ili matematički simbol za beskonačno koji postaje važnim oblikovnim modelom postmoderne arhitekture projektirane uz pomoć kompjutora (vidi sljedeća poglavlja). uvijek frontalno postavljene kockaste forme na valjkastim postoljima. šupalj — kao prekid u vremenu i prostoru.– 1956. 1965. 174 Stvarnost. Max Bill: Beskonačna vrpca. s obzirom na njihov simbolički sadržaj. . opet namijenjene isključivo za frontalni postav. Serija Cubi. To je oprostorena Möbiusova vrpca (Augustus Ferdinand Möbius je njemački matematičar iz 19. obojene ili polirane (brutalizam mase). samodostatne i oslobođene reprezentativne ili metaforičke uloge. Poslije Smith prelazi na skulpture. čime poprima formu kontinuirane vrpce. prvi put u američkoj umjetnosti Smith se koristi zavarenim čelikom (prve zavarivane skulpture uopće radili su Picasso i Julio Gonzales). koje prkose gravitaciji i ravnoteži. Tehniku izravnog zavarivanja Smith je naučio na montažnom odjelu tvornice automobila.David Smith: Kocke XIX (engl. Godine 1933. Skulptura od bronce koja predstavlja (vizualizira) matematički paradoks: plosnata vrpca (koja sugerira dvodimenzionalnu površinu) za 180 stupnjeva je uvrnuta oko svoje uzdužne osi. monumentalne su. 1953.

Kugla je postala dramatičnim punktom oko kojega se mnogo toga počelo događati. Opišite ga. kao psihogram strašne gradske neuroze” (Marina Baričević). iluzija. Meni je pružila mogućnost istraživanja likovnoga govora. Kožarić). kugla je “ispisana porukama frustriranih. Dimenzije djela su 180 × 360 cm. obje nadahnute stereometrijskim likom kugle (ovdje raščlanjene na dva isječka ili “kriške” kugle). Godine 1971. 1971. “Zlatna boja je u povijesti imala dekorativno značenje. 175 Stvarnost. Pokušajte objasniti tu misao. Prvi je na prizemljeno sunce reagirao jedan anonimni mladić. riječima umjetnika. Dušan Džamonja: Metalna skulptura. simbol i svetkovina”.. Reakcije su se kretale od obožavanja do bijesa građana. 1978.Ivan Kožarić: Prizemljeno sunce. Skulptura od fiberglasa postavljena na pločnik u središtu Zagreba.. savršena kugla obojena u zlatnu boju promjera 215 cm. iz čista mira. čime je polučio svjetski ugled. Optički uzbudljiva raščlanjenost površina i masa skulptura koje kipar radi od čavala ili lanaca. Usporedite prethodnu Kožarićevu i Džamonjinu skulpturu. Prema filozofu Hans-Georg Gadameru “umjetnost je igra. . Ona je imanentna obliku” (I. fikcija Dušan Džamonja: Željezna tapiserija. Spajanjem i zavarivanjem lanaca nastaju tzv. gnjevno udario Sunce. Izašao je iz svojeg fiće i. umjetnik cijeli svoj atelijer boji u zlatnu boju. željezne tapiserije ili skulpture izvedene iz osnovnog oblika kugle. 1960. “Umjetnost je društvena praksa sposobna replicirati retorici moći” (Leonida Kovač).

naime. stabil (termin Jeana Arpa). Mobile su prvi radili ruski konstruktivisti. uglavnom su postavljane u javnom prostoru. naziva se mobil: termin je skovao Marcel Duchamp 1932. mobil se sam okreće i pokazuje sa svih strana.. La Grande Vitesse). žuta. Prvi mobili —“pisanje u prostoru”— micali su se zahvaljujući strujanju zraka. a one napravljene nakon 1940. Gledatelj ne mora obilaziti oko mobila da bi ga sagledao cijelog. plava).176 Stvarnost. Umjetnik. izvrsno pomirujući zahtjeve javnog prostora i okolne arhitekture. tzv. umjesto pokreta napravljenog “repetitivnim strojevima” počinje više voljeti nesputani. Suprotno je: stabil. pokretao je vjetar. Ti su oblici obješeni o niti tako da se mogu slobodno pokretati u svim smjerovima. različitim brzinama. dodiru ruke ili su bili opremljeni elektromotorima. iluzija. “Stabili”. koje su zbunjivale gledatelje jer nisu bile ni slike ni skulpture — pritom je važan ludički ili element igre (homo ludens) jer je igra izraz suštinske slobode čovjekove prirode. ploča. 1969.. Rodčenko i Tatlin. pod utjecajem formalnih i kolorističkih kvaliteta djela Mondriana (Calder: “Želim napraviti djelo Mondriana koje se miče. 1939. obojenih metalnih držača i čeličnih Alexander Calder: Velika brzina (franc. “istodobno slobodnim i proračunanim”. jastog. Materijal je obojeni aluminij i žica. slučajno nastali pokret. Krhka viseća konstrukcija — trodimenzionalna umjetnička forma od žice. Tada Calder više nije morao motor sakrivati ili ga ugrađivati u djelo kao integralni dio djela. Zbog strujanja zraka pokreću se. Calder je dugo bio jedini važniji umjetnik koji je radio kinetičke skulpture. Nepomična forma u nestabilnoj ravnoteži. statičke skulpturalne konstrukcije u velikom mjerilu. visina djela je 290 cm. . jato riba: apstraktna umjetnost koja se zasniva na stilizaciji figurativnog predloška. a onda odmah “izbacuje let tisuće leptira”. U ovim “čistim oblicima”.”) i Joana Miróa. fikcija Alexander Calder: Zamka za jastoge i jato riba. Prikazani su: vrša. ali i slobode stvaranja. Jean-Paul Sartre vidi simbol prirode koja “uludo razbacuje polen”. godine. stvarajući tako kontrapunkt pokreta. Calderovi mobili sastoje se od limenih ploha obojenih u primarne boje (crvena – magenta.

Mario Ceroli: Neravnoteža. rupa. 1967. Crtež perom prenesen na poleđinu talijanske kovanice od jednog eura. oko 1485. a opet vrlo različite skulpture. 1. bitan element skulpture. čvrsti. Je li David Smith tehniku izrade svojih skulptura naučio na likovnoj akademiji? 3. Goldonijevu i Bakićevu skulpturu s obzirom na motiv i tretman forme. Kakve su konstruktivističke skulpture? Usporedite jednu Gabovu. razlikuje li se od nje materijalom? 2. Usporedite dvije slične. Koje su sličnosti. Moorovu. fikcija Leonardo da Vinci: Homo ad cirkulam. a kakav druga? . Skulptura načinjena prema da Vincijevu crtežu idealnog čovjeka upisanog u kružnicu. transformirani u kavez. Džamonjinu i Kožarićevo Prizemljeno sunce. osjećaj. asocijaciju pobuđuje?) na vas ima jedna. a što je različito? Opišite tretman postamenta na tim skulpturama i ima li ga uopće. Arpovu. ali simbolički krugovi koji određuju harmoniju ljudskih proporcija ovdje su opasni. U čemu je sličnost? Kakav je tretman njihovih površina? Kakav učinak (kakvu ideju. Kod Moorea je PROSTOR. iluzija. 177 Stvarnost. dok Arp i Brancusi rade zbijene MASE. Je li sastavni dio skulpture.

Atmosfera pejsaža. čistoj boji i neutralnom svjetlu bez sjena.– 94. iluzija. ružne ili mučne osobine prikazanog. gradska periferija. iznositi poruku”. Vjera u potrebu simbioze umjetničkog i ideološkog rada jer “samo takva umjetnost može o nečemu komunicirati. industrijske i radničke četvrti. stanja ili ambijenta fokusirano je na grube. Slikarski stil članova grupe odlikuje siguran. 929. selo. Drago Ibler (arhitekt. Frano Kršinić (kipari). 178 Stvarnost. 1956. Slično tome. Grafičke tehnike pogodne su za umjetnost kojom autor izražava kritički stav prema društvu i svijetu u kojem živi. Antun Augustinčić. stoljeća — Hrvatska Grupa Zemlja Članovi grupe iskazuju interes za nove motive i područja društvenog života.Umjetnost sredine 20. Marijan Detoni (slikari). Prikazuju ljudsku patnju s kojom se solidariziraju. deskriptivan crtež. tmasta voda i noć podcrtavaju dramatičnost teme. Bjeličasti likovi utopljenika djeluju kao sablasne lutke. naturalističko prikazivanje događaja. Predstavnici: Željko Hegedušić. Krsto Hegedušić: Mrtve vode. Leo Junek. predsjednik Zemlje). Prikaz ratne strahote masakra civila. Stjepan Planić. podređen čvrstim formama. fikcija . Verizam likovnog izraza: Naglašenije nego realizam veristička umjetnost prikazuje ružne i mračne strane života (potencirani realizam).

.. Slika koja je ujedno dokument ”obične” stvarnosti..Krsto Hegedušić: Nevrijeme. 1955. osim atmosfere slutnje kiše. Narativno slikarstvo. Giorgione: Oluja. 179 Stvarnost. fikcija Giacomo Balla: Pejsaž + nevrijeme. nebo se naglo zamrači. svakim je prizorom realistično i kritički ispričana “priča” o stoljetnom životu u sjevernohrvatskim selima. Nevrijeme je nagrađeno prvom nagradom na Bijenalu u São Paulu 1955. Pred nevrijeme sve u prirodi se načas zaustavi. u prenesenom značenju i kritiku hipokrizije društva. iluzija. oko 1505. 1915. i predstavlja. muhe “grizu”.

Letimo u avionu” (Stjepan Planić). Zagreb. Izvorno je zgrada bila obojena modrom galicom kao seoske kuće u okolici Zagreba — Zemljin program socijalno senzibilnog regionalizma. Drago Ibler je najvažniji predstavnik hrvatske arhitekture između dva rata. iluzija. dok se preko puta nalazi stakleno pročelje dogradnje hotela Dubrovnik. tada najviša u gradu i “jedan od prvih nebodera na Balkanu”. okrunjenog nazubljenim vijencem. Viktor Kovačić je najavio hrvatsku modernu. Eliptoidnog je oblika (osnovni volumen zaokružuje se u ugaoni toranj). a omogućuju nam sunce. Gajeva 1.Stjepan Planić: zgrada Napretkove zadruge. 2. “Dobro izvedeni prozori brane nas od zime. načinjene metodom kontrastne interpolacije. 1982. Ne bojimo se nevremena. materijala i potrebne forme postoji uvjetna prirodna povezanost” (S. Ne zaklanjajmo se od prirode malenim okancima. kiše i vjetra. Plavo obojena uredsko-stambena osmerokatnica prema ideji kućestroja (čijoj?). Martićeva 9. Opišite i analizirajte njegov “drveni” neboder. Planić). “Između kraja. 180 Stvarnost. 3.). stvaranja vlastite moderne tradicije. a na pukog imitiranja oblika iz razvijenijih. fikcija Ines i Nikola Filipović: novi dio hotela Dubrovnik. Oluju i Pejsaž + nevrijeme. Bogovićeva 1. Mladenom Kauzlarićem i dr. . Iznad vijenca je trakasti prozor cijelom dužinom fasade. Pokušajte vlastitim riječima objasniti što je autor želio time reći. Nevrijeme. Usporedite tri rada. 1958. učenik Otta Wagnera. Stjepanom Planićem. poput zupčanika.– 1935. Zagreb. Ibler je sa suradnicima Draganom Galićem. u Planićevoj je arhitekturi vezanoj za tlo (zato se odlučuje za citat sela u strogom središtu grada) našao svoju neposrednu potvrdu. 1936. 1. dok arhitekti “zagrebačke škole” označavaju njezin zbiljski početak. Regionalizam je umjetnička ili kulturalna osobitost neke regije u odnosu na širi prostor. Što im je zajedničko? Što je različito? Definirajte kojim umjetničkim pravcima pripadaju. utemeljitelj zagrebačke škole. Zgrada je primjer nenametljive interpolacije (arhitekture “umetnute” u zatečeni okoliš). Opišite neboder primjenjujući sve što ste do sada naučili o modernoj arhitekturi i neboderskoj gradnji općenito. Arhitektura koja se temelji na regionalizmu naziva se vernakularna (domaća. svježi zrak i veliki horizont. autohtona) arhitektura. zapadnih društava. ispod su prozori nanizani u ritmu stroja. Drago Ibler: Drveni neboder. između dva svjetska rata formirao “zagrebačku školu” (1925.

Građevina čiste forme. Trg hrvatskih velikana. zbog njezine praktičnosti. Za Nezavisne Države Hrvatske zgrada je pretvorena u hram islamske vjere. već moderna arhitektura. iluzija. 181 Stvarnost. Trapezoidan blok čije je pročelje rastvoreno elementom iz prošlosti. Ispred zgrade nespretno je 1990-ih postavljena “u špic” trokutasta fontana — protežni motiv Zagreba inače su okrugli zdenci. identitet grada i snagu države u kojoj nastaje. optočen kolonadom i dubokim trijemom koji pridaje izrazitu plastičnost fasadi.Zagrebačka arhitektura moderne Viktor Kovačić: Palača burze. Ipak. 1939. u džamiju. koja mora pokazati moć novca. Doima se poput golemih gradskih vrata — zaista. 1923. visokim redom jonskog stupovlja radi dojma monumentalnosti. Zgrada se nalazi nasred kvadratnog trga s kojeg se zrakasto šire prometnice. kad su joj prigrađena četiri minareta srušena poslije Drugoga svjetskog rata. Okrugli paviljon od bračkog kamena sa staklenom kupolom. zgrada je sagrađena na istočnom rubu tadašnjega grada.– 1927. logike materijala i racionalnosti konstrukcije. fikcija Ivan Meštrović: Dom hrvatskih likovnih umjetnika. Zanimljivo je da je najzanimljiviju međuratnu zagrebačku zgradu osmislio kipar obnavljajući tradiciju renesansnog homo universalisa. ovo nije klasicistička. bez ornamenta (prema načelu Loosa čiji je Kovačić bio učenik). svjetla i sjene. Zagreb. rastvorenoj igrom punog i praznog. Tada zgrada dobiva novu nametnutu ulogu — Muzeja revolucije i radničkog pokreta. Simetrične fasade prati pravilni ritam arhitektonskih elemenata. Kovačić osniva Klub hrvatskih arhitekata. To je ujedno reprezentativna građevina. Godine 1905. .

osmislio novu zgradu Muzeja suvremene umjetnosti što se gradi u Novom Zagrebu. sa zidom-zavjesom. Ostaje otvoren problem odnosa grada prema rijeci Savi. pod nazivom Novi Zagreb. je raspisan natječaj za Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski. ali bez ikakvih sadržaja). često u njegovom stilu ili nadahnuto njegovim radom. okrenut prema jugu. nalazi na južnom produžetku Lenucijeve potkove. gradonačelnik čiji se spomenik. fikcija Većeslav Holjevac. 1963. kao i naselje stambenih zgrada. a 959. iluzija. početkom 960-ih južno od pruge i Save gradi novi Zagrebački velesajam. počast) je djelo u čast značajnog umjetnika ili osobe.– 1973. odignutom na pilote (vidi Le Corbusierovu Vilu Savoye) koji su protežni motiv gradnje u Zagrebu moderne. 182 Stvarnost. . jednako kao zelenkasti škriljevac s Medvednice kojim pri temeljima započinju tadašnje obiteljske kuće. okrunjeni igralištem na ravnom krovu i okruženi samo zelenilom i prometnicama (zgrade Novog Zagreba zaista jesu bile okružene samo zelenilom i prometnicama. ili “spavaonica”. tako da je formom svojevrsni hommage modernističkoj gradnji u okružju. dobiva Dinamovo igralište prema projektu Vladimira Turine.Marijan Haberle. koji bi uključivali sve sadržaje. Zagreb 955. Hommage (franc. Arhitekt Igor Franić je 998. Njegov je projekt zasnovan na interpretaciji Le Corbusierove ideje o domino sustavu gradnje i humanog stanovanja u samodostatnim blokovima predgrađa. prvu zgradu u nas s projektiranom akustikom. Minka Jurković i Tanja Zdvorak: Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski.

postao je trodimenzionalan. EXAT 51 Prekretnica u službenoj politici je govor Miroslava Krleže na III. Ivan Picelj. Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski. iluzija. 95. sklada i pravila. prema urbanističkim zamislima ulazi u transverzalu jug – sjever koju čini sa zgradama Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Gradskom vijećnicom i vizualno se spaja s katedralom i užim centrom grada. EXAT 5 se zalaže za suvremene oblike vizualnih komunikacija. eksperimentalni atelijer EXAT 5 čiji su članovi: Vlado Kristl.. pripremljen uz konzultacije s komunističkim vrhom. Božidar Rašica i Vladimir Zaharović. Novi muzej imat će pet etaža i prostirat će se na površini od 15 tisuća četvornih metara.Igor Franić: Muzej suvremene umjetnosti. za apstraktnu umjetnost. Nakon više od stoljeća kako se u Zagrebu nije izgradila nijedna zgrada za muzej ili galeriju. godine. kongresu saveza književnika Jugoslavije u Ljubljani 952. – 956. Subjektivan osjećaj zamijenjen je objektivno i funkcionalno lijepim. prije svega. Polazište projekta je Kniferov meandar (vidi str. Takve radikalne promjene uvodi tzv. početak gradnje 2003. sintezu svih disciplina likovnog stvaralaštva i. Zdravko Bregovac. nova zgrada MSU na uglu Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca. no bez pristajanja na radikalnije promjene. graditeljska inventivnost pobjeđuje fatalnost prirode prema načelu reda. 260) koji je ekstrudiran. kinetičke i svjetlosne efekte. dominacija ravnih linija i pravog kuta kao prilagodba modernističkoj gradnji u okruženju. Zagreb. Aleksandar Srnec na području slikarstva te arhitekti Bernardo Bernardi. uzdiže se nad plohom terena “poput naboranoga letećeg tepiha”. Geometrizam je izraz težnje za apsolutnim. projekt 1999. Manje poznato o tome prijelomnom događaju je da je govor bio nadosoban. fikcija . EXAT 5 (osnovan godine sadržane u nazivu grupe) u hrvatsku umjetnost uvodi impuls geometrijske apstrakcije i konstruktivizma. gdje poziva na oslobođenje umjetnosti od stega socrealizma koji se smatrao “državnom umjetnošću”. 183 Stvarnost.

iluzija. “primijenjenu” umjetnost apelirajući na to da upravo udio umjetnika i arhitekata bude presudan kod plastičnog artikuliranja predmeta za masovnu produkciju i potrošnju. da se štand ukrasi — ne!” Slikari EXAT-a uspjeli su se osloboditi koncepcije pojednostavnjivanja prirodnog motiva. Richter se poziva na El Lissitzkog i iskustva oktobarske avangarde u svojim paviljonskim projektima. Ako su to vrpce. građene inženjerskim tehnikama. teglice sa cvijećem itd.” Richter želi napraviti sliku oslobođenu dvodimenzionalnosti. drva. a ne kao scenu iza koje je kulisa proscenija (ponoviti: antički teatar). njegove slike prizivaju Cézanneovu rečenicu: “Želim slikati predmete tako da ih neki inženjer može sagraditi prema mojim slikama. stanioli. scenografska rješenja (oprema pozornice za kazališne predstave) i oprema ondašnjih državnih paviljona na sajmovima najbolja je i zapravo jedina manifestacija exatovske arhitekture. Kategorija “slika-iluzija” zamijenjena je kategorijom “slike-predmeta”. fikcija . arhitekti EXAT-a uvode novi tip scenografije poimajući pozornicu kao volumen. imajući kao dodatnu pogodnost za članove grupe mogućnost boravljenja u inozemstvu. održana je prva izložba EXAT-a u Društvu arhitekata Zagreba kao prva organizirana manifestacija apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj. “sistemska” djela hibridno spajajući različite oblike likovnog izričaja ujedno su slika. mašne. Richterove skulpture su konstrukcije. Radi se o sinteznim (u smislu sinteze. krep-papiri. EXAT 5 izjašnjava se protiv podjele na tzv. skulptura i arhitektura. Godine 953. Ta tzv. Postav izložbi. i uopće životnog prostora. o čijem opremanju izjavljuje: “Dekoracija? Ne znam što to znači — ako su to slikarski panoi — ne. Rješavajući praktične zadatke — poput brze i lako prenosive realizacije u materijalima šperploče. 184 Stvarnost. znači sve suprotno od uobičajenog poimanja. metala i stakla. objedinjavanja svih umjetnosti) ostvarenjima čiji je medij teško ili nemoguće definirati. što je bio krajnji domet domaće apstraktne umjetnosti tih godina.Tadašnji izraz za tu vrstu umjetnosti u nas je talijanskog podrijetla i glasi astratizam. Nakon prodora apstrakcije na kazališnu pozornicu. pliševi. odnosno “slike identične samoj sebi”. skulpturu oslobođenu materije i arhitekturu oslobođenu praktične funkcije. “čistu” i tzv. “rutinirano” nabrani tekstili.

iluzija. Serigrafija je multioriginal (multipl) koji odlično odgovara duhu “umjetničkog djela u doba svoje tehničke reproduktibilnosti” (Walter Benjamin). Kinetička skulptura. kao način istraživanja mogućnosti povezivanja i spajanja tehnike i umjetnosti. Ivan Picelj se u ovoj seriji “sjeća” (na razini interpretacije) rada umjetnika “koji su utemeljili tradiciju nesjećanja” (Malevič. Belgija. lumino-kinetički objekt načinjen od aluminija i pleksiglasa.Ivan Picelj: Varijacije 3. 185 Stvarnost. Mentalna komponenta kreativnog čina važnija je od manualne. minimalizma i konceptualne umjetnosti. Vjenceslav Richter i Božidar Rašica: nacionalni paviljon na Svjetskoj izložbi (EXPO) u Bruxellesu. . 1979. Mondrian. 1958. Svaki grafički list čine dvije različite strukture različitih karakterističnih matrica. odnosno ideja je važnija od izvedbe u tijesnom odnosu umjetnosti i logike — matematički odnosi među brojevima prevedeni su u likovni jezik. tzv. od kojih je donja tipična za Picelja. 1970. Umjetnik radi istodobno u stilu op-arta (monotonost rastera). zasnovana na shematici “programiranog slučaja”. sa žaruljom. Rodčenko)./80. u čiste geometrijske forme i osnovne boje. pokretan elektromotorom. fikcija Aleksandar Srnec: Objekt 130370.

Klasični crtani film Walt Disney: Parobrod Willie. 1959. a sljedeća generacija. Prvi zvučni crtani film nastao malo poslije prvoga zvučnoga igranog filma Pjevač jazza. a ne kao grupa ili škola. šiljatih i trokutastih ploha nadahnutih ekspresionizmom na filmu: za ovaj je film 1962. 1928. . Usporedite klasični Disneyjev crtić s kasnijim autorskim filmom za odrasle te suvremenim japanskim manga crtićima. Vukotić dobio nagradu Oscar (vidi prvo poglavlje). Prvi važniji hrvatski autori crtanog filma Walter Neugebauer i Borivoj Dovniković slijede klasični Disneyjev crtić. postaje domaćin jednog od četiri najuglednija festivala animiranog filma na svijetu — Svjetskog festivala animiranog filma. Uzmite za primjer Légerov Mehanički balet. pronađite definiciju jednog i drugog. 2. 1. kojoj pripada Vukotić. Iluzija pokreta prikazivanjem sekvence nepomičnih slika. fasadne plohe stambene arhitekture Drage Galića ili zgradu Skupštine grada Zagreba Kazimira Ostrogovića. iluzija. njezin je proizvod i crtani serijal Profesor Baltazar autora Zlatka Grgića). Objasnite razliku između crtanog i animiranog filma. Opišite zgrade: prostornu koncepciju Vukovarske ulice u Zagrebu. U isto vrijeme iz produkcije Zagreb filma iskristalizirala se Zagrebačka škola crtanog filma (kao posebnost. uvodi nedisneyjevski crtić za odrasle. Zagreb 1970. 3. Redukcijska animacijska rješenja plošnoga grafizma likova koji se kreću po dvodimenzionalnoj plohi s neprirodnom scenografijom izduženih. dovoljno velikom brzinom da se prevari oko. Antropomorfni miš Mickey Maus je glavni junak filma. Fantastični realizam je uspješno spojen s apstrakcijom. fikcija Dušan Vukotić: Surogat.186 Stvarnost.

. fikcija Lucio Fontana: Koncepcija prostora. “slike očekivanja”— sve su to monokromna platna prorezana kirurškom preciznošću./62. nije poništena. Umjetnik započinje seriju intervencija na platnu bušeći u njemu rupe (tal. Rez kroz platno manje je čin nasilja. Prostor + vrijeme + pokret. Spacijalisti se smatraju nasljednicima ideje dadaizma. 1961. 187 Stvarnost. Crnila (Inchiostri) i potom Attese. dimenzija vremena. Italija. 946. iluzija.Umjetnost sredine 20. Lucio Fontana: Razrezano platno. ona je postala tijelo. Na slici je vidljiva energija geste u trenutku penetracije platna. Manifesto Bianco) i osnovao grupu umjetnika spacijalista s namjerom istraživanja prostornih odnosa koje je moguće razviti unutar dvodimenzionalnog medija slike. Bucchi). Fontanin rad je “minimalan”. Predstavnik: Lucio Fontana. u Milanu Lucio Fontana je izdao Bijeli manifest (tal. u smislu da negiraju tradicionalno poimanje umjetnosti i estetike. Zasijecanje slike oštrim predmetom čiji trag funkcionira kao crtež.” (kritičar Pierre Soulages) Godine 946. a više nijekanje uobičajenog slikanja kao apliciranja boje na platno. Rezultat je dojam beskonačnog. Spacijalizam je način stvaranja u kojemu je forma neodvojiva od poimanja vremena — dvodimenzionalnoj plohi slike pridružena je četvrta. (tal. Ploha. slijede tzv. do točke da predstavlja “negativnu nazočnost”. stoljeća — Europa Spacijalizam “Umjetnost je nužno humanizacija svijeta i ne treba misliti da svijet nije prisutan u umjetnosti samo zato što slike svijeta — ili jedne od njegovih slika — nema na slikarskom platnu. ploha je oprostorena. oko 1960. Tako tretirana površina platna je i materijal (2D) i prostor (3D). spazio — prostor) Milano. međutim. jednaka trajanju pokreta rezanja koji plohu pretvara u volumen: razrezano platno savija se i otvara u prostor.

— bez forme. prihvaćam ih jer dopuštaju da se u djelu vidi slikareva ruka. nepridržavanje zbiljskog. Predstavnici: Jean Fautrier. Najpoznatiji rad u ovom mediju je Nam June Paikov TV Buda iz 1974. drugačija umjetnost). Umjetnik snima samog sebe u činu rezanja papira. Statua Bude koji sjedi postavljena je. tzv.. iluzija. u svojoj knjizi Drugačija umjetnost. Drugi naziv: un art autre (franc. Pod close-circuit ili video-instalacijama zatvorenog kruga razumijevamo prijenos uživo (live) audiovizualnih signala ili digitalnih podataka. Pritom nije važno je li videoslika snimljena i reproducirana s time-delayom. nedotjerane boje. zamjenjujući gledatelja.– 960. koje se u Americi i zapadnoj Europi pojavljuju već sredinom 1960-ih godina. Enformel je primarno europski pravac u umjetnosti. nepomična. Naziv enformel uveo je francuski pisac Michel Tapie 952. što poznajemo iz medija radija i televizije. instinktivno stvaranje uz što manje razumske kontrole. prije svega zbog njihove vremenske i prostorne neposrednosti. 188 Stvarnost. obmanjen? Nađite primjer u poglavlju o op-artu. oblicima smetaju da poprime prejasan oblik. bezoblično) Francuska. Kod instalacija zatvorenog kruga česta je promjena uloga u tradicionalnom odnosu subjekta i objekta. fikcija Enformel Glavne podgrupe enformela: tašizam i sirova umjetnost (art brut). umjetnost bez normi. Protumačite ovu rečenicu. U čemu je ovaj rad sličan umjetnosti spacijalizma? Po čemu je očito da to nije spacijalističko djelo? Odrednica: video-instalacija zatvorenog kruga. Dubuffet) U umjetnosti enformela naglašava se njezina fizička prisutnost u pojavnom svijetu. umjetnik ili sam promatrač postaju “eksponat” ili “performer”.. Odmah su postale.. Može li naš vid biti prevaren. nespretne pogreške. Njihove se snimke preklapaju — ista je figura viđena sprijeda i straga odjednom (nalazite li u tome sličnost s kubizmom?). 1973. tj. ili dolazi do istodobnog snimanja i reproduciranja stvarnosti putem videokamere i monitora. Pierre Soulages (tašizam). 945. “Slikari materije” golemu površinu platna-slike “dograđuju” neslikarskim. Georges Mathieu. Hans Hartung. Tapie je prvi i organizirao izložbu umjetnika enformela. To je ekspresivna i gestualna umjetnost koja osporava tradicionalnu koncepciju kompozicije slike. jedan od omiljenih polja umjetničkog djelovanja.” (J. Wols (Alfred Otto Wolfgang Schulze). ispred TV monitora sa snimkom tog istog kipa istodobno snimanog videokamerom. cijeli niz nekome nepodnošljivih stvari. če- (prema franc. Antoni Tápies. TV slika je živa (direct video streaming). Time umjetnik želi pokazati da vizualna percepcija nije “mjera stvarnosti”. Direktna veza zatvorenog kruga između aparata za snimanje i reprodukciju je tehnička osnovica za sve takve videoinstalacije. Jean Dubuffet (art brut). sličan i istodoban američkom apstraktnom ekspresionizmu. Spontano. .Peter Campus: Tri tranzicije. u sobi koju istodobno snimaju dvije nasuprotne kamere. “Slučajne mrlje. materijalnost umjetničkog djela. statična..

. amulete koji. Umjesto da proizlaze iz logosa zapadne civilizacije. razne dijelove tijela). Slike-zidovi su još jedan pokušaj dokidanja stroge podjele na “ono prema čemu je slikano” i “ono što je naslikano”: i jedno i drugo je načinjeno od iste tvari. Navedite primjer automatizma geste u umjetnosti. već je vođena sviješću. 16. Iz ciklusa slika imaginarnih talaca nastalog pod utjecajem nacističkih javnih pogubljenja u Parizu tijekom Drugoga svjetskog rata.sto građevnim i industrijskim materijalima: glazurom. ovisan o fizičko-kemijskim reakcijama korištenih materijala. Materijali se fiksiraju na platno toplinskom obradom — vatrom (taljenjem). Nasilje kao tema u suprotnosti je s fizičkom krhkosti motiva reduciranog na ideogram: kao “mrtva zvijezda” (Michel Ragon). nego zida koji se urušava. vremenom “iznošeno”. fikcija Antoni Tápies: Velika slika. mramornom prašinom. automatska. Gesta slikanja umjetnika enformela nije. imaju učinak iscjeljivanja — tako bi i umjetnost trebala imati “terapeutski učinak” na ljude. Na takvu sliku-zid umjetnici enformela često apliciraju linearne uzorke. 189 Stvarnost. ili kiselinom. tako da je konačni rezultat rada nepredvidiv. Tematika “materije-blata”: debele i grube brazde i premazi blijede boje čine da slika djeluje trošno. međutim. iluzija. izblijedjelo. namješteni na pravo mjesto (npr. 1958. Jean Fautrier: Glava taoca br. čime se samo pojačava osjećaj boli koji pobuđuje kompozicija slike. i to ne onog koji se uzdiže. debelim impastom zagasite uljane ili lateks boje dodajući tako slici treću dimenziju i čineći je hibridom slikarstva i skulpture čija se jasna granica dokida. ti uzorci više nalikuju na zavjetne predmete. pijeskom. Tretirana slika teksturom i materijalom nedvojbeno poprima karakter zida. kaligrafske znakove i latinična slova. Slika je trag materijalno -gestualnog PROCESA. 1944.

koji ne stvaraju svoje radove s namjerom izlaganja na izložbi.) kreiraju sami. iluzija.. ritam. Čudna “ptičja” perspektiva gdje su likovi položeni ili nakošeni. Na Dubuffetov rad utječu antropologija. ljudi u staračkim domovima. “Treba pustiti da se dogode i pojave svi slučajevi svojstveni materijalu koji je slikar upotrijebio” (J. iz vlastite osobnosti. Grebenje slojeva podloge slike blisko je tehnici grafita. poklonio francuskom gradiću Lausanne. Kao poziv na građansku neposlušnost slikarstvo art bruta je izraz “metafizičke i groteskne trivijalnosti”. Jean Dubuffet: Prometna ulica. Preokretanje ustaljenih vrijednosti: oblik je podčinjen tvari. briše se razlikovanje podloga — motiv. Tkivo grada u gornjem dijelu slike je “parcelirano”.Sirova umjetnost “Sve suvremeno slikarstvo već postoji u Lascauxu. Prikazana je pariška ulica. Stvarna transformacija tvari predstavlja (predočava) fizičke i psihičke promjene prikazanih likova. materijal. arheologija. bez “posuđivanja” iz tradicionalne umjetnosti ili stilskih trendova. Radove koje je skupio (njih više od 5 000) Dubuffet je 97. stil itd. fragmentirano poput organskih stanica.” (Bram van Velde) ( franc. 190 Stvarnost. ispunjeno stiliziranim. dječjih crteža i uličnih grafita koje umjetnik fotografira na ulicama Pariza. karikaturalnim likovima naslikanim na djetinji način.” (Viallat) “Senzibilan čovjek ili umjetnik može samo biti bolestan u našem civiliziranom društvu koje se izražava lažima. 1961. Dubuffet je skupljao radove psihičkih ili društvenih marginalaca (to mogu biti psihički bolesnici. fikcija Termin “sirova umjetnost” (art brut) uvodi Jean Dubuffet za umjetnost marginalaca. Dubuffet). nezbrinuta djeca. art brut) Javlja se u Francuskoj 945. koji sve elemente svojih djela (motiv. . zatvorenici. sve faze procesa izrade slike ostaju zabilježene i vidljive na konačnom djelu. u prethistoriji.). pojačava učinak plošnosti slike. Predstavnik: Jean Dubuffet.. prethistorijska umjetnost crteža mentalnih bolesnika. “Umjetnost dezorijentacije” Povratak primarnoj komunikaciji. nesposobnih da aktivno žive u zajednici i pokoravaju se zakonitostima društva. koja je prethodila jezičnoj evoluciji čovjeka.

ulje na platno nanosi izravno iz tube ili prstom (“packe”). 191 Stvarnost. Gestualni. ( prema franc. . kaligrafski stil slikanja: slikanje kao ostavljanje traga pokreta na platnu. poznat po izvanrednoj produktivnosti). mrlja ili trag) Druga odrednica: lirska apstrakcija. Dimenzije slike su velike (nadljudske). bez cerebralne kontrole. Takvom je impulzivnom gestom puno bliži američkom apstraktnom ekspresionizmu negoli art brutu. Georges Mathieu: Posvuda Kapetinzi (detalj slike). Tašizam odlikuje automatizam u stvaranju. Mathieu stvara velikom brzinom (napravio je 15 slika u jednom danu. fikcija Hans Hartung: Bez naslova. iluzija. 1957. Francuski pisac Charles Estienne je 954. terminom tašizam opisao rad umjetnika koje danas povezujemo s enformelom. kako bi ih razlikovao od “znanstvene” tehnike neoimpresionista. 295 × 600 cm. a jednu je sliku načinio na platnu dugom 15 metara): “Radim 55 482 puta brže od Utamara” (Utamaro Kitagawa je japanski slikar i crtač iz 18.Tašizam Nazivom “tašizam” koristi se već 899. odnosno divizionista. što pridonosi dojmu invazivnosti. Félix Fénéon za djela impresionista. st. Umjetnik se gotovo fizički hrve s platnom dok radi. 1954.

Geometriziran krajolik. 192 Stvarnost. 1959. Skice gromača Gliha radi flomasterom koji grafizmom podsjeća na tiskarske tehnike. Gliha). lokalno i realno prevedeno je u apstraktno i univerzalno. “tkanje” trokutastih. značenje i ideju slike. kvadratičnih i romboidnih oblika. Usporedite tri prikaza gromača na ovoj stranici. odijeljenih tzv. s obzirom na: temu. formu. osnova svake slike je linijski crtež. 1976. slikama pejsaža u raznim varijacijama istog. iluzija./57. medij. Otona Glihe i Frana Šimunovića. fikcija Frane Šimunović: Suha zemlja. “Crtež je najnemilosrdnija likovna činjenica” (O. Realno prelazi u apstraktno. 1956. Vanja Radauš se serijom figurativnih skulptura (Tifusari) “nagrižene” površine na način brutalnog slikarstva prisjeća partizanskog pokreta afirmativno valoriziranog u društvenoj svijesti. Oton Gliha: Krčke gromače XX. Na način slikarstva enformela nastaju razvedene opne skulptura Dušana Džamonje ili Branka Ružića koji prlji vatrom iz plamenika svoje drvene skulpture kako bi se dobila ekspresivna izražajnost na licima figura. Milan Pavić: Gromače. . gdje duboki slojevi boje sugeriraju raspucalu zemlju odsječka tla prikazanog iz topografske vizure.Enformel u Hrvatskoj Enformel — hipertrofija tvarnosti slike prisutna je u radovima Ive Gattina. suhozidom. Duhovni pejsaž. Na fotografiji snimljenoj iz zraka naglasak je na ritmu postignutom repetitivnim ponavljanjem motiva. u većem ili manjem mjerilu. Prikazan je raster gromača na otoku Krku.

Navedite na koji način. snažni potezi kistom. električnom rasvjetom i mrežom prometnica dinamiziranoga zapadnog velegrada. Slika gestom u stilu tašizma. apstraktni ekspresionizam. Čak je i motivom prikazano raspadanje i transformacija forme. fikcija Vanja Radauš: Tifusar. Dinamizam linija. iluzija. Ekspresivnost geste. svojevrsnog putopisa u slikama “urbanog krajolika”.Edo Murtić: Autoput. ali još je uvijek zadržana figurativnost izraza — iz ciklusa doživljaja Amerike. 1952. eksplozija boja i svjetlosti. a zatim u apstrakciju. Primjer enformela u skulpturi.. U kasnijim Murtićevim slikama konkretnost motiva postupno se transformira u ideju o motivu. Odrednice: tašizam. Skulptura načinjena od patinirane sadre.– 1959. Uočite tretman površine skulpture. 1956.. Kakva je veza forme i naziva djela? . 193 Stvarnost.

. jest kreativno načelo koje se temelji na uništenju i samouništenju. “Proživljavao sam razdoblje krize kad su me. sastavljao ih i ostavljao onakvima kakvi su bili. poglavlje). suprotno kolažu koji združuje heterogene elemente ostavljajući ih nedirnute. prividnom strategijom antiestetike. živo i aktualno. Eto kako se rodio dekolaž” (M. Dekolaž anticipira cut and paste kao kreativnu metodu karakterističnu za razdoblje postmoderne (vidi . Dekolaži imaju specifičnost prema kojoj se razlikuju od drugih revolucionarnih gesta u dvadesetom stoljeću: “ne mogu ostarjeti”. affiche laceres. prljavo slikarstvo). šarotine i grafiti: tragovi delinkventne supkulture. ili poetike ružnog. Trganjem i kolažiranjem komercijalnih plakata čije je osnovno svojstvo prenaglašena estetizacija. decollage. Intervencija na plakatu za filmski blockbuster redatelja Ridleyja Scotta. Rottela). u pokušaju širenja granica enformela. fikcija Mimmo Rottela: Gladijator.Nakon enformela 194 Stvarnost. umjetnik stvara nove oblikovne kvalitete djela (tzv. onakvima kakvima sam ih vidio. Riječ je o postupku trganja — dekolažiranja plakata nalijepljenih u javnim gradskim prostorima koje umjetnik izvodi od 1953.. iluzija. (tada sam imao atelijer blizu Piazze del Popolo u Rimu) impresionirali zidovi oblijepljeni poderanim plakatima. Dekolaž.. franc.. predizborni slogani. Strategijom dvostrukog prisvajanja zadržani su tragovi života na ulici prisvojenih plakata. . Poderotine uvode treću dimenziju na slici — za debljinu papira na kojemu je plakat otisnut. Doslovno su me fascinirali već i zato što sam tada mislio kako je sa slikarstvom gotovo i da treba izmisliti nešto novo. 2003. Navečer bih onda počinjao trgati te plakate. skidati ih sa zidova i odnosio bih ih u atelijer.

pop-art 196 Novi realizam 196 Umjetnost otpada 200 Pop-art 202 Andy Warhol 208 Pop-art — Engleska 210 Pop-arhitektura 212 Flower power 213 Poslije pop-arta 214 Nova figuracija 214 Hiperrealizam 215 Umjetničko tržište 216 Kontinuitet pop-arta 217 195 Prisvajanje stvarnosti .8 Prisvajanje stvarnosti Povratak figuracije: novi realizam.

st. Uzdizanje života na razinu umjetnosti i iznad umjetnosti. Stalno inzistiranje na novitetima i anonimnosti predmeta. .Povratak figuracije: novi realizam. navodni osnivač taoizma i suvremenik Konfucija. Novi realizam i pop-art: umjetnost potrošačkog društva. 196 Prisvajanje stvarnosti Novi realizam “Praznina je svemoguća jer sadržava sve. nadjenuo pop-umjetnosti francuskih umjetnika. kao i ukidanje obrtničke tradicije. krivotvorine su neautentične realnosti. stoga su same iluzije iluzija (vidi Platonov mimesis). imitacije su proizvodno-reklamnih iluzija. reciklirajući otpad jednostavnim postupcima (franc. koja je također nastojala što vjernije imitirati stvarnost. low) kulture. “Stvari”. Prisvajanje predmeta i otpadaka potrošačkog društva kao umjetnički postupak. odnosno ukloniti razliku između elitne (visoke. 960. Jean Tinguely. César (César Baldaccini). Niki de Saint-Phalle. Daniel Spoerri. pop-art Prema nadrealističkom načelu osvještavanja detalja iz svakodnevnog života upotrijebljeni. izazvalo je francuski pokret novi realizam i talijanske umjetnike arte povera. Umjetnici nastoje premostiti jaz između umjetnosti i života. Predstavnici: Yves Klein. estetsku ulogu. odnosno bila je podređena tvrdom imperativu iluzije stvarnosti. nouveau réalisme) Francuska. Pierre Restany (likovni kritičar). masovno zastupljene u umjetnosti posljednjih desetljeća. Umjetničko djelo i način na koji je stvoreno upozorava na problem nagomilavanja predmetnog svijeta. kao i umjetnike fluxusa (vidi 0. odbačeni i nađeni predmeti dobili su novu.” (Lao-Tse. koja to društvo komentira i ujedno mu se prilagođava. high) i popularne (niske. 6. zakrčenosti svijeta predmetima. Stoga nije pogrešno usporediti “predmetnu” i klasičnu umjetnost (uključivo lijepu književnost). Krista) Francuska replika i protuteža američkoj kulturnoj premoći: novi realizam je ime koje je Pierre Restany 960. Arman (Fernandez Arman). Martial Raysse. pr. Od 960. Christo (Christo Jaracheff). poglavlje) da svojim djelima komentiraju svijet u kojemu žive.

nazvavši je IKB — International Klein Blue (boja tretirana kao brand)! U travnju 958. zidovi. u Parizu: Klein je četrdeset minuta “slikao” s tri “živa kista”. izlagana kiši. Godine 956. može završiti jedino kao bezoblična ruševina. video i filmskih radova.. u suvremeno doba umjetnost napušta muzeje i galerije i izlazi u javni prostor ili se bijela soba pretvara u crnu kutiju (Black Box) namijenjenu projekcijama dijapozitiva.” (Yves Klein) “Prije svega drugoga postoji ništavilo. što se smatra začetkom Bijela kocka (engl. u Parizu u Galeriji Iris Clert izložio je Prazninu (franc. ožujka 1960. poglavlje). kutovi u interakciji su s umjetničkim djelom. onda duboko ništavilo. Danas. Od 960.. potpisao na nebo iznad Nice (francuskoga grada na Azurnoj obali u kojemu je rođen) prisvojivši ga kao svoje djelo. umjetnici novog realizma žele umjetnost učiniti “običnim poslom”. koje više nije nužno objekt/predmet već i samo može biti okoliš/ambijent. menata: slikarska platna prljena su vatrom iz bacača plamena ili vješanje slika jedne kraj drugih na su..(skupljanje. uz zvukove Monotonske simfonije koja se sastojala od samo jedne note. djela koja Klein radi uz pomoć prirodnih eleoblike prezentiranja umjetnosti — npr. onda plava dubina. glasi poznata anegdota iz Kleinova života u mladosti. sve ono što je najapstraktnije u dokučivoj vidljivoj prirodi. bijelu kocku. sve druge boje povlače za sobom asocijaciju na neku konkretnu ideju. ali plava nas uglavnom podsjeća na more i nebo. strop.. poželio ih je sve pobiti.. pričvršćena na krov jurećeg automobila.” (Gaston Bachelard) Filmski dokument akcije izvedene 9. a “svaka aktivnost. ). “Čovjek se utapa u onome što je proizveo i što ga postupno uništava”. muzej ili galerija nije neutralno mjesto: oni su specifičan duhovni. Le Vide) — potpuno prazan galerijski prostor. 197 Prisvajanje stvarnosti . ima moć da promijeni njegovo značenje ili da sam bude njime promijenjen. nastaje ci. White Cube) je umjetnosti minimalizma (vidi 9.neutralna bijela izložbena soba koja je u moderno doba zamijenila starije klus Kozmogonije. kao i društveno-kulturni “okvir” koji djeluje na percepciju umjetničkog djela. a prije svega svaka komunikacija. patentirao je nijansu ultramarin plave boje (“stavi prst u more i povezan si s cijelim svijetom”). zidu s tapetama u boji.” (Yves-Alain Bois) “Slikar prostora” Yves Klein se 948. Kad su ptice u letu zasmetale njegovu pogledu u čisto plavetnilo na plaži u Nici. a izvodilo ju je dvadeset glazbenika i pjevača. vađenje. S druge strane. Pod. preinaka. “Plavetnilo nema dimenziju..

Yves Klein: Reljef plava spužva: RE 19. Na primjer. 1962. poglavlje). Godine 1957. kao referenca na tradicionalni motiv Posljednje večere ili stare stvari izložene na prodaju na buvljacima. umjetnik počinje raditi slike-klopke: slučajno nađeni predmeti u nekoj slučajnoj situaciji su imobilizirani. 1961. vidi 10. kao živi kistovi otiskuju na platno položeno na pod. to mogu biti ostaci objeda (eat art. Daniel Spoerri: Ne biti (engl. . negirana je njezina materijalnost. jestiva umjetnost). simbolizirajući siromaštvo na koje umjetnik upozorava kao na društveni problem. 1958. umočena u IKB pigment. 198 Prisvajanje stvarnosti Yves Klein: Ubrus ANT-SU 2. Not to be). Boja kao ideja. nalijepljeni na podlogu na kojoj su zatečeni i potom ovješeni na zid. Ciklus slika pod nazivom Antropometrije nastaje tako da se gola ljudska (ženska) tijela. Akcije slikanja “živim kistovima” bile su izvođene pred publikom i smatraju se začetkom happeninga i umjetnosti tijela (body art. Monokromna umjetnost temeljena na idejnom nasljeđu Malevičeva Bijelog kvadrata na bijeloj podlozi i Rodčenkove Posljednje slike.

podređenosti konzumaciji koja se zahtijeva od modernog čovjeka. na papir otiskivali nepismeni umjesto potpisa. načinjen je istom metodom prisvajanja violina i gudala natiskanih u sanduku od akrilnog stakla. Može se reći da je riječ o slici mrtve prirode. 1976. Razbijen i zapaljen suptilan glazbeni instrument uronjen je u crvenu smolu: crveni kolorit naglašava počinjeno nasilje. 1964.. (Pre)doslovna reprodukcija palca (visine 90 cm). Prema daktiloskopiji.. simboliku “palca gore”. Palac priziva slavu renesansnih stvaratelja. što je i bila umjetnikova namjera. a u nazivu djela autor simulira karakterističan potpis na glazbalima graditelja violina iz Cremone (Italija). otisak svakog čovjeka je jedinstven. pod nazivom Armandus de Cremona faciebat. gdje je ovo “mrtva” slikovito prikazano: ta doslovnost djelo čini banalnim. fragmenti potom fiksirani na podlogu. kvantifikacija (umnožavanje) i repeticija (ponavljanje) uzorka predstavlja kritiku konzumerizma. to je prst kojim se pritiskao pečatni vosak i koji su. umočen u tintu. previše nalik na original da bismo je mogli smatrati istinskom skulpturom. 199 Prisvajanje stvarnosti Arman: Gnjev pougljenjelog violončela. koje možemo tumačiti kao čin oduzimanja umjetnosti statusa uzvišenog i nedodirljivog.. Drugi Armanov rad karakterističnog jezika kvantitete (gomilanja).César: Palac. Glazbalo je uništeno i njegovi su ostaci. Nagomilavanje (akumulacija) predmeta u skulpturalne forme. Više nam je zanimljiva kao dosjetka. ..

koja je blok mramora pretvoren u nešto drugo. Umjetnik im ne pridaje neko novo značenje.. ). 200 Prisvajanje stvarnosti Druge odrednice: umjetnost stareži.Umjetnost otpada Estetika izravnog prisvajanja stvarnosti (u Spoerrijevim radovima to su ostatci objeda sa stola. smeća. sakupljanje i čuvanje otpadaka modernog društva čije bogatstvo se temelji na odbacivanju (što potiče potrošnju).. Asemblaž načinjen od dijelova starih automobila. ali dok se prvi koristi blokovima zgnječenog lima cijelog automobila. César: Kompresija. kompaktni objekti. I César i Chamberlain rade svoja djela od starih automobila. koje umjetnik izabire s obzirom na oblik i boju i slaže u apstraktnu kompoziciju koja može podsjećati na oblike iz prirode ili može poprimiti dramatičnu i zaumnu figuraciju na način apstraktnog ekspresionizma. Mitologije). junk art. 1962. engl. dotle se posljednji koristi automobilskim dijelovima koji svojim obojenjem. Jedan od simbola toga društva je i automobil: automobil je objekt koji utjelovljuje pokretljivost (mobilnost) modernog čovjeka i dinamičan tijek modernog života. uglavnom već zgnječenih na otpadu. Automobili industrijski prešani u blokove oštrih rubova (engl. a ne na očuvanju stvari — stare stalno bivaju zamjenjivane novima. Ovdje je obratno: nešto drugo je pretvoreno u blok. . John Chamberlain: Johnny Bird. hard edge). oni ostaju to što jesu: čisti. blok ne znači ništa drugo osim tvari od koje je napravljen — to je antiasemblaž. podsjećaju na slike. Kompresija je antiteza tradicionalne skulpture. Rekompozicijom automobila moderni kult aerodinamike i aerodinamičnosti doveden je do apsurda (vidi: Roland Barthes. 1958. apstraktni. što je uobičajeni postupak kod reciklaže. ovisno o originalnoj boji automobila.

Orozco je izvadio dizalo iz okna i postavio ga kao još jedan objekt “oslobođen” svoje funkcije u radu Lift iz 1994. 1952. Picasso je od igračaka napravio majmunsku glavu. 201 Prisvajanje stvarnosti . Dva modela automobila marke Renault i Panhard dobila su na poklon umjetnikova djeca (Claude i Paloma). dodavši i dvije drške od šalica za uši. Pablo Picasso: Babunica i mladunče. Skulptura načinjena od automobila Citroën DS iz kojega je uklonjena srednja trećina. 1993. Slično tomu. a od automobilske opruge babuničin rep. Svi su ti heterogeni predmeti prekriveni gipsom i potom je načinjen njihov odljev u bronci. Primjer metamorfoze oblika.Gabriel Orozco: DS. Od keramičke vaze napravio je tijelo. ali na drugačiji način nego na primjeru Césarova rada. koji je dakle zbijen.

Robert Indiana slika prema uzoru na konvencije prometnih znakova (za prezime je čak uzeo ime savezne države u kojoj živi). koje spajaju modu. moda je označavala predmeta masovne potrošnje i masovnih medija.” (Roy Lichenstein) Pop-art je primarno američki pravac u umjetnosti i čak i kad britanski autori rade u stilu pop-arta. industrija.Pop-kultura je rezultat industrijske ljeća. nego ljudi. Kitaj. 1968. ne slika živu djevojku. Andy Warhol. revolucije i niza tehnoloških revolucija u međuvremenu.” povijesti umjetnosti. Moda je ubrzala proces rezultirale su sve većim mnoštvom simbola. Umjetnik (Coco Chanel). James Rosenquist (slikari). B. Roy Lichenstein. Allen Jones. Robert Indiana. Američki pop-art: Charles Demuth. . Još je ne stoji dadaistička filozofija. No iako se umjetnici zamjene stvari novim. Jim Dine. Claes Oldenburg (kipar). Larry Rivers slika kutiju cigareta Camel s najvećom predanošću.Pop-art “Prethodna je generacija nastojala doprijeti do vlastite podsvijesti dok se umjetnici pop-arta od svojih djela nastoje distancirati. ali ne njegove slavne i glamurozne. Robert Rauschenberg (prethodnici pokreta). oglašavanje. Stroj i sovne proizvodnje primijenjene u umjetnosti kao monotono po. već onu prikazanu na novinskoj reklami za juhu. Usporedite ovu sliku s fotografijom istog motiva (desno). već pin-up na slici iz časopisa. slike i muziku. koristeći se jezikom i slikama iz reklama. Jasper Johns. s uličnih plakata i billboard oglasnih mjesta. Edward Ruscha u svojim djelima portretira Los Angeles. oni preuzimaju motive iz američke kulture. urbana kultura. Pop-art je na konzumerizam i podemokraciju i stroj.statusnu pripadnost nositelja. već obične lokacije poput benzinskih crpki. U vrijeme ručne pularnost televizije kritički odgovorio naglašavanjem banalnosti proizvodnje. ali i iz medija: pop-umjetnik bira između “Moda je ono što će izaći iz mode” prerađenih slika. stalno ponavljane riječi. Djelovanje u procijepu između umjetnosti i života. kao da slika kraljevski portret. Engleski pop-art: Peter Blake. Richard Hamilton. Osobitost dvadesetog stoljeća čine: tehnologija. R.proces političke demokratizacije omogućio je svakome da bude moderan navljanje identične slike. ako to želi. iza toga maže industrijsku proizvodnju. 202 Prisvajanje stvarnosti Edward Ruscha: Hollywood. bira tipičan a ne individualan motiv. Jim Dine. čime potpopop-arta koriste dadaističkim tehnikama i “štosovima”. Pop-art je pravac u umjetnosti koji oslikava narav dvadesetog sto. ne pravu konzervu juhe Campbell’s. Tehnike ma. Pop-art prisvaja slike iz tradicije i Shakespeare napisao: “Prije odjeću iznosi moda.

pulp). Slika je posvećena umjetnikovu prijatelju Williamu Carlosu Williamsu. prostor. Triput ponovljeni broj. izdvojen iz mase drugih naziva se multipl. djelo je umnoženo kako bi postalo dostupnije i iz prostora muzeja ušlo u svakodnevicu ljudi. ali umjesto njega može se izložiti neki drugi (vidi priču o princu i lisici u Malom princu Antoinea de Saint-Exupéryja). jednakim. što znači da ne navodi gledatelja da joj se vrati i da je ponovno pogleda. 1928. Serijski proizveden predmet. seriji. Charles Demuth: Vidim brojku pet u zlatu. Prisvajanje stvarnosti . “Portret” zvuka. odnosno da umjetničko djelo nije jedinstvena rukotvorina. poput vizualne “onomatopeje”. Ako se izgubi. WCW. 5 koja jure ulicama mračnog. 203 Multipl: umjesto umjetničkog djela kao jednog i jedinstvenog originala. stupnjevane veličine. također je elitistička jer se distancira i manipulira pravilima i uzorima iz tradicionalne umjetnosti. tretiran kao jedinstven. kao i društvo u kojemu nastaje: pop-art je ogledalo postavljeno pred lice društva. Izvorni Duchampov urinal je izgubljen. čija je pjesma bila predložak za naslov i motiv slike — a to su crvena vatrogasna kola br. lako ga je nadomjestiti novim. sugeriraju rasprostiranje zvuka vatrogasne sirene. petice upisane jedna u drugu. Umjetnici pop-arta su postali bogati i slavni u rekordno kratkom roku prikazujući potrošački okoliš i njegov mentalitet: ružno je postalo lijepo. kišnoga grada. ideja multipla podrazumijeva da nema originala. a takva umjetnost brzog učinka također predstavlja happening (engl.Pop-art usvaja i uzdiže reprodukciju i daje joj status originala. Pop-slika doima se kao zamrznuti događaj. Djelo pop-arta nužno treba reakciju publike da se može smatrati dovršenim. događanje). ima trenutačni efekt. provizorna je i prijelazna. CD. zapravo apstraktni događaj bez probe i scenarija kao proširenje geste apstraktnog ekspresionizma u okoliš. Carlos. Zato kažemo da je potrošiva. Slika je primjer vizualne umjetnosti koja sugerira zvuk. Pritom se često poigrava ikonografijom šunda (engl. No osim što je pop-art po svojoj ikonografiji popularna umjetnost. Prvi primjeri multipla su grafike i lijevane skulpture. već postoji u više identičnih primjeraka. interakciju ljudi i stvari na određenoj lokaciji i u određenoj situaciji. Pop je prva umjetnost koja namjerno nije napravljena da traje vječno. tj. Druga odrednica: sinkretizam. Umetnute riječi i inicijali (lettering) odnose se na obojicu: Bill.

Claes Oldenburg: Burger na podu (Veliki hamburger). izjednačeni su naslikana slika (image) i površina i format same slike. 1962. sladoleda. Uz mekane replike nutritivno “bezvrijedne” hrane — hamburgera. umočene u gips. trajnog i zahtjevnog medija nasuprot brzomu nastajanju slike gestualnog slikarstva. stvara dojam reljefnosti površine slike.Jasper Johns. Druga odrednica: pop-objekt. u međusobnom odnosu obrnute perspektive. Gledatelj promatra nešto što je naslikano točno kao u stvarnosti. Umjesto da predstavlja neki predmet. a ne umjetnik. Ipak. The Store) koji je napunio modelima. limenke omiljenog piva. 1958. Predmete koje svakodnevno kupuje.. Zahvaljujući nekrutosti materijala. obične. Boja pomiješana sa zagrijanim voskom prvi put primijenjena u antičkom El Fayumu. Iz toga možemo zaključiti da stvarnost i reprezentacija stvarnosti nisu jedno te isto. bijela i plava boja nanesene su u vrlo tankim 204 Prisvajanje stvarnosti plohama. Ti su se predmeti zbog načina na koji ih autor tretira smatrali skulpturama. zadržava odmak od predstavljene stvarnosti: limenke je pričvrstio za zajedničku podlogu i obojio ih. Imitacije stvarnih predmeta dalje se razvijaju u smjeru spomenutih mekanih skulptura koje su se izrađivale na način da se najprije sašije vanjska navlaka koja se potom puni kapokom — forma je građena iznutra. gradi izvana. meso i krastavac “prevodi” u mekan vinil i tkaninu ispunjenu kapokom. radi i gigantske prekidače za svjetlo. Tehnika enkaustike. Oldenburg je otvorio Dućan (engl. meke umivaonike. dok se kod tradicionalnih načina izrade skulpture. Tri zastave “neprirodno” su mirne. klesanjem ili modeliranjem. različitih svojstava.. i kao skulpturalna djela su bili i prodavani. konačni izgled skulpturi daje gravitacija. Crvena.. tj. javne spomenike. Umjetnik kombinira elemente slikarstva i skulpture s dozom humora. ne lepršaju. Mekoća forme čini ih bliskim slikarstvu. 1960. Jasper Johns: Tri zastave. Prizor je istodobno realan i apstraktan. Oldenburg radi “naivne imitacije stvarnosti”. slika — koju čine potezi kista i boja — sama postaje predmet slike. banalne svakodnevne predmete od tvrdih materijala povećava do neobično velikih proporcija i radi ih od drugačijeg materijala nego što je uobičajeno. u ovom slučaju kruh. Obojena bronca. kolača.. . Ona je kritički autorov odmak od nacionalnih mitova u vrijeme američke vojne intervencije u Koreji. umjetnik je izlio u bronci. imitacijama hrane i odjeće od muslina. Godine 1961.

1964. 22. 205 Prisvajanje stvarnosti Jacques Monory: Ubojstvo br. Kad je slika bila gotova. u počast tom umjetniku. Shooting Picture). Sliku Jaspara Johnsa Meta s gipsanim odljevima umjetnica je pomno kopirala. . Umjetnik uvodi u sliku predmet — koji prodire u njezin prostor. stoljeća. suprotno Duchampu koji realan predmet iz drugog konteksta ostavlja kakav je. 1968. Dijelovi tijela-predmeti dvaput su promijenjeni — izliveni u gipsu i potom uronjeni u boju. on uzvratno citira njezin rad. kombinirana tehnika. Umjetnica je neke slike. Johns joj je dodao “rupe od metaka”. Meci ispaljeni iz naslikanog revolvera iz fikcije slike prelaze u stvarnost. Tzv. sam po sebi znak. Vidimo metu. naslikanu. i tako su postali znak (monokrom). Uočite fascinaciju vatrenim oružjem u umjetnosti 20. i “friz” načinjen od kutijica s dijelovima tijela izlivenim u gipsu. napravila tako da je boju na njih ispaljivala iz revolvera. pa je Johnsov postupak isti kao njezin. njezinu veličinu i raspored.Jasper Johns: Meta s gipsanim odljevima. Francuska umjetnica pucanjem na platno protestira zbog vojne intervencije svoje zemlje u Alžiru. 1955. razbivši staklo — poruka je djela da odnos stvarnosti i umjetnosti nikad nije jednosmjeran. Motiv mete. u svijet promatrača slike. postaje slika — inverzija značenja! Niki de Saint-Phalle: Pucanje u sliku (engl. poput ove.

koji nikako da dođe. Od stripa je Lichenstein preuzeo kadriranje slike. koja čeka nekoga. u tehnici ulja na platnu. 1971.Claes Oldenburg: Zidarska žlica. Zabrinuto smišlja neko opravdanje: “M-možda se razbolio i ne može izaći iz atelijera!” Od 1961. M-maybe). Lichensteinova slika nije mehanička kopija. Lichenstein slika hladno i bez emocija. 1964. Od 1965. Možete li zamisliti zvuk koji bi odgovarao slici? Slika priziva zvučnu senzaciju. Oldenburg radi javne skulpture — gigantske verzije svakodnevnih predmeta. Pop-objekt koji konvencijom stripa prikazuje eksploziju uzrokovanu ispaljivanjem rakete. Lichenstein radi ovakve slike koje su naizgled samo oponašanje drugog medija. ironizirajući popularno poimanje umjetnosti kao umjetnikovog osobnog “podavanja” nabijenog “velikim” emocijama. konvencije konturnog crteža i reduciranu ljestvicu boja (strip je “jeftin” medij). vjerojatno umjetnika. 1965. već interpretacija krutih formalnih konvencija stripova. Kadar stripa reproduciran je u velikom formatu. lettering (dijalozi su upisani u oblačiće) te novinski raster (oponašanje točkica mehaničkog tiska). 1. Često na svojim slikama oponaša konvencije sladunjavog ljubavnog stripa iz ženskih časopisa. Za razliku od snažne geste apstraktnog ekspresionizma. Ključne riječi u njegovu radu su apsurd i humor — na primjer predložio je javni spomenik u Londonu na rijeci Temzi blizu parlamenta. koji bi se dizao i spuštao nošen strujama. mjera B. Slika prikazuje mladu građansku djevojku spremnu za izlazak. 206 Prisvajanje stvarnosti Roy Lichenstein: Zidna eksplozija br. tj. samo povećanje kadra ili pasice stripa (engl. . Roy Lichenstein: M-možda (engl. comics).

” (R. monokromni muškarac i žena leže u zagrljaju. Hamilton) Prisvajanje stvarnosti . Tjestenina se može očitati i kao parodija Pollockovih dripping slika. jeftin. špageti u umaku od rajčica. konfliktnih slika. masovno proizveden. štosnat. žena je to možda prošaptala na muškarčevo uho. “Pop-art je popularan (napravljen za masovnu publiku). potrošiv (lako se zaboravlja). Golem format slike sastavljene od fragmentiranih slika preslaganih tako da daju gotovo apstraktni uzorak. Montaža disjunktnih. Slika-triptih načinjena je od vodoravnih isječaka nevezanih scena u različitim mjerilima. koja umjesto da izgleda slasno. kao tropruga zastava: monokromna karoserija automobila Ford. prije izaziva osjećaj mučnine podsjećajući na crve. alegorijski prikaz modernog vremena. “Volim te” iz naziva djela vjerojatno se odnosi na srednji prizor. I love you with my Ford ). 1961. seksi. kao brza izmjena TV slika. prolazan (kratkotrajna rješenja). brze percepcije slika-znakova. duhovit. mlad (namijenjen mladima).207 James Rosenquist: Volim te sa svojim Fordom (engl. Nalaze li se oni u Fordu? Voli li to muškarac podjednako ženu i svoj automobil? Senzualni naboj gornjih dvaju prizora neutraliziran je gigantiziranim detaljem hrane. glamurozan i veliki biznis. žarkog kolorita.

Smatra kako su. čime ukida koncepciju osobnog rukopisa u umjetnosti. Godine 963. postaju jedno te isto. Warhol svoja djela ne radi sam.. Stoga je jedna feministica na njega pokušala izvršiti atentat (968.” Warhol usvaja načela produkcije i distribucije potrošačkog društva želeći biti njihovo zrcalo. anonimnost izvedbe podsjeća na proizvodnju na tvorničkoj vrpci. 208 Prisvajanje stvarnosti Andy Warhol: Limenka s juhom od rajčica Campbell. izjavljujući: “U budućnosti će svatko biti slavan petnaest minuta. Osnivač je časopisa Interview.) uspostavlja novi odnos između realnog i filmskog vremena. bavio se i filmom: 963. montaža. 1968. koji su sada izjednačeni. snima San. Warholov slikovni jezik sastoji se od stereotipa. kupiti i prodati. Tvornica) ured-studio u kojemu okuplja suradnike iz svijeta kontrakulture. Warhol dolazi na ideju umjetničkih djela kao dobara: “Svi pijemo Coca-Colu i nikakav novac ne može kupiti bolju bocu za predsjednika Amerike nego što je pije beskućnik na ulici. kao vic bez humora ispričan bezbroj puta” (Harold Rosenberg). umjetnost. tj. uostalom. .” Osnivanjem “tvornice” Warhol priziva duh cehovskih manufaktura i slikarskih radionica u kojima su se kolektivno stvarala djela iz prošlosti. njezine estetske i transcendentalne vrijednosti za tržišnu ekonomiju samo roba koja se na tržištu umjetnina može razmijeniti za novac. film koji traje osam sati i nepomičnom kamerom prikazuje čovjeka kako mirno spava.Andy Warhol Andy Warhol je bio megastar u društvu obuzetom obožavanjem i konzumacijom slika. već to povjerava asistentima. “stupovi etiketa Campbell’sove juhe u narkotičnom ponavljanju. osniva Factory (engl. Iznimno dugo trajanje filma i izostanak bilo kakve priče (scenarija) i strukture (kadrovi. cilj mu je u gledatelja osvijestiti vlastiti svakodnevni okoliš u kojemu su predmeti izgubili vizualnu prepoznatljivost.. Poznata je njegova izjava: “Želim biti stroj”. Warhol uzima slike iz svijeta masovne proizvodnje. umnožava ih i otiskuje u tehnici sitotiska — tako nastaju slike koje nalikuju na proizvode izložene na dućanskoj polici. Rugao se tradicionalnom poimanju obitelji proglasivši TV prijamnik i magnetofon svojom “ženom i ljubavnicom”.). tj. upravo radi toga što se stalno nameću i nude našim osjetilima: ciklus slika konzervi juhe proizvođača Campbell’s prikazane kao u dućanu.

celebrity). 1962. a taj motiv može biti i konzerva juhe i slavna osoba (engl. Do it yourself (Flowers)). a ne percipirana kao realna osoba. Na ovakvim umnoženim portretima (i na umjetnikovom autoportretu) s brojnim varijacijama boja. Andy Warhol: Uradi sam (Cvijeće) (engl. poredanih u matricu 5 × 5 u različitim kromatskim kombinacijama). Nakon smrti glumice Marilyn Monroe 1962. neprirodnih boja. Warhol). individualnost prikazanog lika negirana je njegovim statusom javne osobe: “Želite li me upoznati. Djelo je napravljeno prema ideji repeticije (ponavljanja) motiva. bila je stereotip. dio kolektivne vizualne svijesti. zato je Warhol prikazuje kao lutku.Andy Warhol: Marilyn. Jackie Kennedy kao ucviljenu Kennedyjevu udovicu. 209 Prisvajanje stvarnosti . Marylin Monroe smatrana je objektom. Cvjetni motiv. neprobojnu masku žarkih. Hladna ravnodušnost medijskog idola pod utjecajem reklamne ikonografije koja sve prikazuje hladno. Elizabeth Taylor u vrijeme kad je bila ozbiljno bolesna. 1967. stars). zanimljivo je da Warhol u seriji hollywoodskih zvijezda (engl. prazno i čisto. gledajte moje slike” (A. portretira slavne osobe u trenucima krize — Marylin Monroe neposredno nakon samoubojstva. na nezavršenoj slici naslikanoj prema uzoru na dječju bojanku “slikanje po brojevima” gdje su prazne plohe koje zatvaraju konture cvjetova označene istim brojem za istu boju. seks-simbolom. Warhol započinje seriju s njezinim likom: beskonačno multiplicirana i solarizirana (vidi nadrealizam) fotografska slika prenesena je na platno s pomoću šablona i otisnuta u sitotisku (25 portreta glumice. u suprotnosti je s euforijom koju je izazvala glumičina smrt. Gledatelju-konzumentu umjetnosti ponuđeno je da završi sliku i tako aktivno sudjeluje u stvaranju umjetničkog djela. ljupko pitoreskan.

Objasnite zašto to možemo smatrati kičem? 210 Prisvajanje stvarnosti “Pop-art je uvelike izmijenio način na koji ljudi promatraju sliku. Noćna snimka statičnom kamerom prikazuje vrh Empire State Buildinga. tako sada ne moram prelaziti s jedne stvari na drugu: jedan dan radim crtež za neki časopis. To “ponavljanje istog” podsjeća na serije poput Marylin istog umjetnika. lollypop kao referenca na pop-art). magnetofon. najavljuje pojavu reality showa. tako privlačnim. Snimanje nedogađaja u realnom vremenu bez naknadnih intervencija. Film u trajanju od 8 sati i 6 minuta. sagrađen 1931. Prisutni su svi (baš svi?) elementi modernog življenja: potrošnja (usisivač. drugi dan za izložbu. koji umjesto utega nosi lizalicu (engl. Smjena role filma koja predstavlja izvjesni vremenski period očituje se u bijelom bljesku koji presijeca kontinuirani prizor.Andy Warhol (kamera Jonas Mekas): Empire.). pokućstvo. 1956. 1964. i nije bitno ako su ti crteži identični.” (P. Pop-art — Engleska Richard Hamilton: Što čini današnji dom tako različitim. kino Warners). Blake) . američkog sna. Na kauču pozira pin-up djevojka. zgrade koja je postala sinonim za neboder (visok 381 m. Povećana naslovnica sentimentalnog stripa uokvirena je i ovješena na zid pokraj portreta iz devetnaestog stoljeća: kič. obrade filma. Kolažnom tehnikom prikazan je dom u kojemu stanuje bodibilder. tj. novine. Slika predstavlja kritiku tzv. konzervirana šunka) i masovna kultura (TV.

Jedino su trendovske naočale. indie rock (Nirvana) — sve su to muzički hibridi. Ali rock and roll nije samo ono što je popularno niti je jednostavno zbroj vlastitih tradicija. Benedek. Blakeovi radovi odražavaju “kaleidoskopsku” narav zbijenih dojmova i sjećanja u čovjekovu umu. Marylin Monroe. Ranih 1970 -ih izrađuje. detaljno naslikane — što sugerira da su naočale. S popularnom glazbom javlja se tinejdžerska supkultura (thirteen (3) do nineteen (9) godina) koja je prigrlila buntovničko ponašanje prema klišeju stvorenom u medijima: u vrijeme hladnog rata. pa predlaže da vlada propiše dopuštene glazbene forme. ali ne nužno napravljena od crnih glazbenika i isključivo za crnu publiku. Ne vidimo joj oči. njihov sadržaj je trivijalan. Iz osnovnog zvuka derivirani su novi glazbeni stilovi. sumarno naslikani. Rock and roll je termin što ga je disc jockey (DJ) Alan Freed primijenio za glazbu koja je crna po svom stilu. kao umjetnička djela. životnog stila i mode (crne kožne jakne. simbol potrošačkog društva. a ne djevojka. Oblici djevojke se rasplinjuju. a revolt iskazuju posebnim načinom ponašanja. R’n’r je poslije postao termin za glazbu koja se bazira na zvuku gitare. režiser L. Rhytm and blues je termin Jerryja Nextlera iz kasnih 940-ih za glazbu koju su napravili crni Amerikanci za crne Amerikance u New Orleansu. pop je svaka muzika koja je popularna među masama. ali izvode je bijelci za bijelce. Blake je vodeći predstavnik britanskog pop-arta. grunge. naziv opisuje glazbu kao ono što vas želi poljuljati. 1957. hip-hop. glavni motiv na slici. kolekciju suvenira za prave i izmišljene prijatelje. pjevanje i ples hipnotičkih ritmova (prema ideji “priroda je vibracija”) njeguju od ranog 8. Popularna glazba Grčki filozof Platon u Republici upozorava da promjene u modusima i ritmovima popularne muzike neizbježno vode do promjena na razini društva. atomskog oružja i rata u Koreji nova generacija Amerikanaca opire se društvenim konvencijama i malograđanskom licemjerju. Genetički. Elvisa Presleyja. zapravo vidimo čudnu prikazu. gdje se afrički bubnjevi. nedostojanstven. trash. funk. Punk je nastao 970-ih prema istoj ideji glazbenika kao društvenih komentatora uvodeći sirovu snagu engleske provincije i predgrađa. Za Platona to nisu bile pozitivne promjene. Rad u tehnici kolaža ironizira tradicionalne i institucionalne vrijednosti — ordeni su samo ukras. Danas. kult motocikla). metal. rap. Kao i Warhol slika popularne ljude koji su postali ikone svoga doba — The Beatles. već prije svega znači kreativnu slobodu. promijenjenih maštom.Peter Blake: Mažoretkinja s bubnjem. režiser Elia Kazan. 211 Prisvajanje stvarnosti . iz 955. poznate hrvače itd. pokrenuti.) i Marlon Brando (film Divljak. Umjesto “djevojke iz susjedstva”. Tip utjelovljuju James Dean (film Istočno od raja.). iz 954. bazirani na ritmu: soul. stoljeća. baziranu na ritmu.

Ideja graditelja je da se pomogne korisnicima da shvate dinamiku funkcioniranja zgrade. institucionalnoj kulturi) od 960-ih do danas. bijele za prozračivanje podzemnih etaža). važna je uloga javnog prostora. optimizam u pogledu vjere u mogućnosti čovjeka da razvije više i bolje tehnologije (to je doba prvih putovanja u svemir). Računaju na ludički instinkt čovjeka (tj. a arhitektura kao analogna biologiji. žute za struju. Tri podzemne etaže namijenjene su za predstave i koncerte. kozmopolitizam. Archigram: Grad na prikapčanje (engl..– 2000. 1971. 1964.. Pariz. Zgrada kulturnog centra napravljena prema simboličnome modelu stroja. predstavlja parodiju tehnologije. Svojim dimenzijama i formom zgrada iskazuje ravnodušnost prema urbanom kontekstu koji je okružuje. različite boje označavaju cijevi različite namjene (plave za ventilaciju. filmova o Jamesu Bondu. Archigram je engleska grupa arhitekata (najistaknutija figura je Peter Cook) koji ironično kombiniraju pop-art s estetikom znanstvene fantastike i drugih trivijalnih žanrova: stripa Flash Gordon. muzej je na trećem i četvrtom katu. hipijevskog pokreta. Njihova je metoda “ubacivanja buke u sustav” srodna anarhizmu. nalazi se na prvom. Francuska. Projekt objavljen u fanzinu Archigrama: vizija grada kao “neprekidnog događaja”. Ostakljene cijevi dizala pružaju spektakularan pogled na grad. Tijekom renovacije 1996.– 1977. zelene za vodu. Zgrada -karoserija sa skeletnom rešetkastom opnom. foruma. drugom i trećem katu. crvene za vertikalno kretanje ljudi. antispomenik i primjer pop-arhitekture (pod utjecajem nerealiziranih projekata Archigrama). knjižnica je dobila poseban ulaz. Ljudsko društvo poimano je kao živi proces. a na petom je izložbeni prostor za privremene i povremene izložbe. instalacijske cijevi nalaze se na pročelju kao dekorativni element. . a na dvije etaže mezanina su butici i bar. koncertna dvorana i knjižnica — Beaubourg je prostor kulture u središtu Pariza. Fanzin (časopis posvećen jednoj temi) je tipičan produkt kontrakulture (kao opreke dominantnoj. Archigramovci se 212 Prisvajanje stvarnosti Renzo Piano i Richard Rogers: Centar Georges Pompidou (Beaubourg). “veliki brod”. Izložbeni prostor (Muzej moderne umjetnosti). model za kontrolu tehnologije i kulture čije mijene stalno ubrzavaju. mjesto eksperimenta umjesto “konzerviranja” umjetnosti.Pop-arhitektura smatraju “prstom na pulsu” svoga vremena koje karakterizira mobilnost. Vertikalni raspored prostora nalikuje na srednjovjekovni grad ispresijecan ulicama. potrebu za igrom). Plug-in City). Gigantska “urbana igračka”. umjesto da su pomno skrivene. tzv. “grad unutar grada”. u zgradi i ispred nje.

Peace) Dizajn Peace simbola potpisuje Britanac Gerard Holtom. Pablo Picasso: Golubica mira. Bijela pozadina slike također simbolizira mir. (engl. nastale u Americi kao reakcija na rat u Vijetnamu. Znak za automobil koji se proizvodio od 1901. moć cvijeća) Znak mira (engl. Logotip modre (prsten) i bijele (zvijezda) boje nastaje spajanjem dviju tvrtki i njihova znakovlja. svojedobno raspolovljen Berlinskim zidom (1971. Berlin. u funkciji postamenta logotipa. perfekcije i pouzdane funkcionalnosti. a svoju je kćer prema slici nazvao Paloma (španj.) i podijeljen između dvije zemlje. i dobio ime po Mercedes Jellinek. a ne rat” ruga se vrijednostima društva čiji je racionalni ustroj doveo do bezumlja rata (vidi: dadaizam). 1948. da su pomireni Bog i čovječanstvo kažnjeno zbog svojih prijestupa). Njemačka. bio je znak da se voda povukla i da je Potop okončan.– 1989. zrak. Na toranj-promatračnicu iz Drugoga svjetskog rata na berlinskom Potsdamerplatzu postavljen je znak Mercedes Benza. 1990. Picassov poster i litografija s bijelom golubicom koja u kljunu nosi maslinovu grančicu postaje moderni simbol tradicionalne slike mira (prema Bibliji povratak golubice u Noinu Arku s takvom grančicom u kljunu. Umjetnik je napravio više sličnih crteža. tj. 1926. simbolizirajući novo doba vladavine velikih korporacija u nadnacionalnom potrošačkom društvu. 213 Prisvajanje stvarnosti . nalazi se citat Goethea: Kunst bleibt Kunst (“Umjetnost ostaje umjetnost”). Rad komentira povijesnu. Simbol je preciznosti. Zapadne i Istočne Njemačke.Flower power Hipijevski pokret je pokret kontrakulture. —“golubica”). Tri linije u krugu predstavljaju tri elementa: zemlju. Hans Haacke: Sloboda će sada naprosto biti sponzorirana — iz priručne blagajne. po završetku Drugoga svjetskog rata. političku i ekonomsku dimenziju javne lokacije na kojoj se nalazi. Daimler-Benz. Na tornju. vatru (dinamizam izazvan izgaranjem goriva u automobilskome motoru). logotip tvrtke. Trg je simbolično mjesto centra sjeverne Europe. Crtež je naručio od Picassa Svjetski mirovni kongres 1948. Sloganom “vodite ljubav. kćeri austrijskog trgovca koji je svojim novcem potpomogao proizvodnju tvrtke Daimler-Benz.

poprima umjetnu formu: oni su Skulptura koja pjeva. Raspršena voda prikazana je laganim potezima kista umočenog u bijelu boju kako bi se dočarao prasak u tišini prizora. Otvoreni. uz veliki “pljas”. engleski pop-art. Uspješna kombinacija pop-arta i fotorealizma. aluzija je na biblijski David Hockney: Veći pljusak. Potisnutost likova prema donjem rubu slike. partneri su u umjetničkom i privatnom životu) rade fotografije ili slike velikog formata. Gilbert i George (predstavljaju se samo imenima. . a protiv poimanja umjetnika kao nedruštvenoga genijalca. Kapi krvi simboliziraju virus koji izaziva AIDS. kao modne lutke. kojim su presječeni u visini poprsja. a njihov vlastiti život. 1997. Oni preuzimaju ulogu umjetnika kao poslovnih ljudi integriranih u zajednicu. odnosno “žive skulpture”. izlagan. Skulptura koja se odmara. motiv pada kao društvenog i fizičkog nestajanja. netko koga ne vidimo upravo je skočio u bazen. Skulptura koja pije. Slika prikazuje scenu očito negdje u toploj Kaliforniji (za koju su tipične privatne kuće poput prikazane — suvremeni mislioci poput Umberta Eca i Jeana Baudrillarda cijelu Južnu Kaliforniju nazivaju “hiperrealnim” svijetom). “Stariti znači postupno se povlačiti iz vidljivosti” (Goethe). Smrt je nevidljivost. 1967. pa čak i šokantni govor o bolesti pomaže u edukaciji javnosti i društvenom prihvaćanju HIV-pozitivnih osoba.Poslije pop-arta Nova figuracija 214 Prisvajanje stvarnosti Gilbert i George: Kapi krvi. Odrednice: nova figuracija. na kojima su uvijek likovi samih autora u demodiranom preuskom odijelu s kravatom.

izlozi dućana. ženski aktovi. (Slike koje izgledaju baš kao “fotografije”. već se preslikavaju s fotografija (fotorealizam) i najčešće su banalni prizori iz svakodnevice potrošačkog društva: automobili. a hiperrealističkim slikama i skulpturama naglašava se krhkost i beznačajnost ljudske jedinke. Motivi nisu preuzeti izravno iz stvarnosti. postignute znakom križa. preko agresivnosti i ironičnosti “modulacije” slike. sve na slici izgleda “kao pravo”. politika segregacije ili odvajanja crnaca i bijelaca). No prisjetimo se: umjetnost zahtijeva vještinu. predstavlja znak kritičke i političke distance između umjetnika i predloška (u to doba u Južnoj Africi vladao je apartheid. Morley “reciklira” motiv s razglednice tj. Uvodi se moment “neodlučnosti” (između prihvaćanja ili negiranja). Drugi naziv: superrealizam.) Malcom Morley: Trkalište. Ljudima se sviđa uvjerljivost iluzije stvarnosti. slikari hiperrealizma.. napravljene prema motivu s razglednice. Zbog toga što njihova djela odgovaraju ukusu široke mase ljudi.. koji su dobro svladali zanat slikanja. motocikli. iako savršeno vjerno predstavljene. koristi fotografsku sliku kao poticaj za slikarsko djelovanje. Hiperrealizam predstavlja “povlačenje” u figuraciju pred apstrakcijom i prevelikim intelektualiziranjem u slikarstvu..Hiperrealizam Savršena sličnost hiperrealističkih djela sa stvarnošću skamenjuje samu stvarnost i čini je tvrdom i grubom. Križ preko slike. 215 Prisvajanje stvarnosti . ali vještina još nije umjetnost. U doba dominirano vizualnim osjetom i slikama. imali su velik komercijalni uspjeh. 1970.

Lako je.Chuck Close: Richard. 216 Prisvajanje stvarnosti Umjetničko tržište “Novac je novac. a prate je sva ostala područja. prodavati donje rublje jer ga svi trebaju. Umjetnik je heroj marketinga. a njegovu je ulogu u tržišnoj privredi nadomjestio umjetnik. Od 1971. On stvara nešto za što ne postoji potreba.” (Mladen Stilinović) Njemački teoretičar Boris Groys umjetnike općenito smatra avangardom marketinga. Portret anonimne osobe (prikazane u stavu poziranja. 1969. kao za fotografiju za dokumente) naslikan uljem na platnu tako da simulira crno-bijelu fotografiju. prodaje crne kvadrate. Tako poduzetnik od umjetnika može naučiti kako prodati nešto za što ne postoji potreba. međutim. (prema Nadi Beroš) . Reduciranjem dubine polja slike neka su područja slike jasna. umjetnost je umjetnost. a neka mutna — kao prilikom fokusiranja kroz fotografsku leću. Umjetnik. To je prije činio aristokrat. Umjetnost je po svojoj naravi prije svega istraživanje. umjetnik kopira fotografije u boji. avangarda modernoga gospodarstva. misli Groys. Umjetničko je tržište. naime. Ekonomija treba učiti od umjetnika. premda nitko ne treba crne kvadrate. oštra.

Iako “love” postaje popularnom ikonom — a nastavši u vrijeme Vijetnamskog rata postaje i simbol mira i pacifističkog otpora (“vodite ljubav. Indiana stvara tipografsku sliku “ljubavi” od komplementarnih boja koje supostavljene daju maksimalni koloristički kontrast. blistavog sjajnog metala. svojom energijom pojačavajući tekstualnu poruku. do dijagonale slova “V” i “O” uvode dramatičnu dijagonalu u kompoziciju. 1966. Magenta optički “iskače” iz slike dok se hladna plava i zelena “povlače” u pozadinu i “smiruju” kompoziciju. Robert Indiana: Ljubav. Skulptura u javnom prostoru u velikom formatu. Okomita stapka slova “l” i “E” smiruju kompoziciju poput potpornja. 2001. a ne rat”) — Indiana nikada nije zaštitio autorska prava te ubirao prihod od reprodukcija i bezbrojnih interpretacija njegova djela.. Robert Indiana: Ljubav. slika se doima kao da pleše! Poštanska marka s ovom slikom 1970-ih bila je najprodavanija u SAD-u. a razglednica s istim motivom najtraženija u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. New York. 217 Prisvajanje stvarnosti . crvene i plave boje. a sliku slova (jednosložna riječ) upisanih u kvadrat — potom pretvara u trodimenzionalnu formu. “noga” slova “L” i gornja crtica na “E” poput mosta horizontalno povezuju kompoziciju čineći je arhitektonski stabilnom.– 2005. Umjetnik intimnom osjećaju daje verbalni izričaj. izrađena kao multipl u šest primjeraka (dimenzija 30 × 30 × 15 cm). Skulptura od aluminija.Kontinuitet pop-arta “Svaki zaljubljeni čovjek poznaje bol. 1966. estetski realizam. Odrednice: pop-art..” (Marcel Proust) Robert Indiana: Ljubav.

.

9 Proširena koncepcija umjetnosti Minimalizam 220 Postminimalizam 225 Umjetnost u pejsažu 226 Kinetička umjetnost 231 Četiri glavne grupe kinetičkih skulptura 232 Optička umjetnost 234 Prethodnici optičke umjetnosti 234 219 Proširena koncepcija umjetnosti .

što je i naziv prve izložbe minimalističke umjetnosti u njujorškom Židovskome muzeju 966. na kultu bezizražajnosti.” (Mies van der Rohe) Tvorac termina minimalizam je John Graham 937. a Mary Quant minisuknju — redukcija oblika i boja provodi se. Uostalom. Minimali. godine.Struktura je unutrašnji raspored stička umjetnost je “doslovna” umjetnost. No da bi njime opisao tada nove umjetničke objekte čija se estetska vrijednost temelji na paradoksalnome nedostatku umjetničkog sadržaja. već 950-ih egzistencijalisti oblače crne dolčevite kao vanjski izraz svoje filozofije traženja bitka u samoj činjenici postojanja i u apsolutnoj slobodi čovjeka pojedinca u svijetu. Dok je apstraktni ekspresionizam slikarski stil. Carl Andre. slika ni skulptura. dakle. “Minimalizam je prereduktivna umjetnost. “Iluzionizam je gotovo nemoralan jer falsificira stvarnost. On se može ponašati kao svojevrsna ambijentalna skulptura pozivajući nas da u nju uđemo — slično kao što nas na ulazak u svoj krug mame monoliti Stonehengea. Francuzi se koriste nazivom “literalni stil”. Umjetnost minimalizma nije izraz umjetnikove nutrine. Robert Moriss.Minimalizam “Umjetnost gotovo ničega. crnom bojom odjeće pankeri žele srušiti društvene norme. Do krajnosti pojednostavnjena skulptura dobiva novi. Umjetnost i moda dijele imperativ neprestanog obnavljanja stila.” (Brice Marden) “Loše je sviđati se svima.” (S. Poslije. 220 Proširena koncepcija umjetnosti . precizniji naziv specifični objekt ili primarna struktura. Burriughs) U istom desetljeću Coco Chanel u modu uvodi malu crnu haljinu. minimal art). termin minimal art prvi je primijenio filozof Richard Wollheim 965. minimalistička umjetnost primarno nastaje konstruiranjem trodimenzionalnih objekata — spomenutih specifič- Javlja se sredinom 960-ih u SAD-u. godine. i u oblikovanju odjeće.” (Donald Judd) Postulat Miesa van der Rohea “manje je više” može se primijeniti i u slikarstvu i plastičnoj umjetnosti. gdje je značenje djela izjednačeno sa slobodnom gestom umjetnika. specifični objekt nije ni sastavnih dijelova neke cjeline. Sama umjetnost “primarnih struktura” dobiva precizniji naziv: strukturalizam. Dan Flavin. Predstavnici: Donald Judd. ne sadržava metafore i dodatna značenja. Sol LeWitt. minimalizam niječe subjektivnost i emocionalnost umjetnika apstraktnog ekspresionizma. Drugi naziv: minimalistička umjetnost (engl.

nije više baš potpuno jasno da parovi pojmova poput subjekt – objekt. Ukida se ideja da umjetnik treba imati prepoznatljiv stil i osobni rukopis (poput patentnih zatvarača Barneta Newmanna).” (Hilton Kramer) Umjetnost koja dekonstruira oblike dekonstruira i misao. najčešće kubičnih i zatvorenih (postslikarska apstrakcija. Na primjer. Materijali su neutralni. “Što je umjetnost minimalnija. Željezo može biti oblikovano u žice. istinito – lažno. jer bi imenovanje dalo predložak. Laszlo Moholy-Nagy je prvi umjetnik koji je umjetničku “energiju” odvojio od umjetničkog stvaranja tako da je ciklus slika izveo telefonskim putem. fluorescentne cijevi. rastaljeno i lijevano.4 cm i takvim odbijanjem da sudjeluje u izvedbi umjetničkog djela. Javlja se. Ako djela i polaze od predloška iz prirode. prešano. gore – dolje. on je prikazan u stanju raspadanja ili dekonstrukcije (u skladu s istodobnom teorijom dekonstruktivizma francuskog filozofa Jacquesa Derride). cjelina – fragment. nužno imaju suprotna značenja. autor ih jednostavno sastavlja. unutra – vani. bakrene ploče. to je maksimalnije treba objašnjavati. Zato je minimalizam uglavnom umjetnost za javne prostore.. jednostavno je dao upute tvornici kako ih treba napraviti. tvornički proizvedeni: nehrđajuće željezo. Djela često nose naziv “bez naziva”. postavio je temelje novom poimanju umjetnosti: “skulptura” od forme postaje gesta. međutim. kleše ili zavaruje oblike. kovano. hrapava. Minimalizam je umjetnost koju je najteže shvatiti prosječnom čovjeku jer nema nikakvih tragova umjetnikova “rada” ili manualne vještine. već su objekti uzeti gotovi.nih objekata ili primarnih struktura — sastavljenih od identičnih. ali ne i njegovom rukom. 221 Proširena koncepcija umjetnosti . podčinilo bi djelo onome što je u nazivu: “To što vidiš je ono što vidiš” (Frank Stella). problem odnosa umjetnika koji osmišljava i obrtnika koji izrađuje umjetnički rad. a kompozicija nije fiksirana. što znači da je u različitim izložbenim prostorima uvijek malo drugačija.. modelirano. engl. Umjesto da modelira. dužine stranice 82. ali je češće sirova. industrijski proizvedeni ili napravljeni prema uputama autora. godine dao napraviti Crnu kutiju (Black Box) od čelika. ponavljanih geometrijskih oblika neutralne površine. svjesno – nesvjesno. boja za brodove.. Ne samo da su materijali obični.. svojom nezainteresiranošću umjetničkim djelom kao predmetom koji treba napraviti. Tony Smith je 962. čak i priprosti. Dekonstrukcija opovrgava jednačenje znaka i značenja. post-painterly abstraction). a ne senzibilitetu privatnog vlasnika ili izoliranog promatrača. bitno – suvišno. obraća se kolektivnom nesvjesnom (Jungov pojam). površina mu može biti polirana.

Može imati i formu intervjua. iako na tragu rane avangarde. 1968. ni specifični objekt nema postamenta. što dokida tek konceptualna umjetnost. potom izlazi iz interijera i umješta se na fasade ili ulična oglasna mjesta. u njegovu fizičkom prostoru. 222 Proširena koncepcija umjetnosti . 1965. uspravljeni. Smatra se da je koncepcija minimalističke umjetnosti začeta s Malevičevim Crnim kvadratom na bijeloj podlozi i Duchampovim ready-madeom. Aranžirane u matematičke sekvence one postaju trodimenzionalni specifični objekti. industrijski su proizvedene prema nacrtima umjetnika kako bi boja i refleksivnost bile sastavni dio materijala s “realnim” prostornim i materijalnim kvalitetama. čime se niječe njihova jedinstvenost (unikatnost). A time se negira individualnost kao bitna osobina umjetničkog izričaja. oblik i volumen čine savršenu cjelinu.Kao i većina skulptura 20. koje. Metalne i plastične kutije i nakupine predmeta koje čine Juddova djela. Donald Judd: Bez naziva. Umjetnik istražuje moguće permutacije jednostavnog oblika slova L: izlaže 9 identičnih greda od šperploče. pitanje: Može li se takvo djelo izložiti? odgovor: Djelo je nepojmljivo. serijski) proizvedeni. Tzv. serijsko ponavljanje identičnih elemenata kao princip kompozicije bez hijerarhije njezinih dijelova. Hladan i neosoban industrijski izgled minimalne umjetnosti. izlagana je i u neumjetničkim prostorima. da izoliraju djelo. Svaka osoba može poznavati samo onaj dio djela koji se nalazi u njezinu vlastitom umu. Njemačka: pitanje: Koje djelo izlažeš na Prospectu 69? odgovor: Djelo se sastoji od ideja koje će ljudi imati čitajući ovaj intervju. mehanički umnoženi kako bi izgledali kao da su industrijski (tj. ne može se spoznati u svojoj cjelini jer postoji u umu mnoštva ljudi. već leži izravno na podu i tako se nalazi u istom prostoru kao i gledatelj. značenje djela prelazi s umjetničkog predmeta na njegov okoliš. stoljeća. Minimalisti smatraju da postament skulpture i okvir slike imaju istu ulogu. nagnuti i sl. ipak samo nastavlja stvarati “buržujske” (jer se njima može ukrasiti dnevna soba ili ured banke) umjetničke objekte. kao rad Roberta Barryja za izložbu Prospect 69 u Düsseldorfu. percipiramo kao različite oblike zahvaljujući razlici u postavu — oblici mogu biti položeni na jednu ili na drugu stranu. To je u skladu s antiiluzionističkom koncepcijom minimalizma. Svoje skulpture Morris boji u sivu neboju smatrajući da je boja suvišna na skulpturalnim djelima. Judd je počeo konstruirati zidne reljefe i slobodnostojeće skulpture da bi oblike reducirao na nakupine i nizove — kutije i šipke čija boja. međutim. prema tome bez postamenta. jantarna plastika: što znači da je boja doslovno u materijalu. Umjetnost minimalizma napušta galerijski prostor. bitan je element SLUČAJA. No minimalizam. Odbacivši slikarstvo kao medij čija ga dvodimenzionalnost sputava. L-oblik podsjeća na skok šahovske figure konja koji simbolizira nepravilnost (a ne pravocrtnost ili linearnost) razvoja društvenih pojava. u stanu ili dućanu. a nije naknadno nanesena na njegovu površinu. Robert Moriss: Bez naziva. Ritmičko ponavljanje (repeticija) standardnih modula (osnovnih jedinica).

kao i činjenica da je moguće hodati po njegovoj površini predstavlja prekretnicu u umjetnosti 20.. već dolje. “povezati”. Horizontalni format umjetničkog rada. 1968. skulptura postaje “prostor namijenjen boravljenju”. nered. vrijeme. kompozicija. procesi.” (Gregorie Müller) 223 Proširena koncepcija umjetnosti . “Nemoguće je odvojiti fizička svojstva umjetničkog djela od psiholoških stanja njegove percepcije.Carl Andre: Ploha od magnezijskog čelika.. vertikalnost. strukture materijala. Kvadratne metalne ploče umjetnik polaže na pod preispitujući postav kao sastavnu kvalitetu umjetničkog djela te promjene do kojih dolazi kada skulpturu ne gledamo ispred ili iznad sebe. Richard Serra: 9 gumenih remena s neonom. Umjesto “predmeta namijenjenom promatranju”. Materijal od kojih su napravljene ove replike konjskih ormi je vulkanizirana guma i plavo neonsko svjetlo. “izbrisati”.. stoljeća i u poimanju skulpture uopće. znanje.. horizontalnost. težina. sve to tvori složen sustav. mehanizmi razmišljanja. Materijali. Serra je sastavio listu od 100 glagola koji će mu poslužiti kao ishodište za buduća umjetnička djela (za “strukturiranje kaosa”). a koji su sinonimi za “oblikovati”: “oblikovati” se može i radnjama poput “objesiti”. obarajući pogled. 1968.

Crveno)). 1989. Neonsko svjetlo crvene. što izaziva osjećaj klaustrofobije. Sagrađeni “fenomenološki” prostor krajnje je — minimalistički jednostavan. gotovo nezamjetni tragovi umjetnikove aktivnosti — što nije isto što i minimalan umjetnički sadržaj! . To su boje francuske zastave (poljski redatelj Krzysztof Kies ´lowski emigriravši u Francusku snima tri filma (trilogiju) čiji nazivi zajedno tvore trobojnicu te zemlje (Plavo. Bijelo. 1970. Hodnik — prolaz je tako uzak da se jedva možete kroz njega provući. Umjetnička forma koja se zasniva na korištenju električne energije. S Bruceom Naumanom i Danom Flavinom započinje umjetnost koja “nadilazi” podjelu na slikarstvo i skulpturu. ).Bruce Nauman: Hodnik sa zelenim svjetlom. Korištenje obojene svjetlosti pridaje novu dimenziju djelu: granice predmeta se poništavaju.. svjetlost i boja transformiraju prostor u poseban fenomenološki okoliš u kojemu se tradicije slikarstva i kiparstva stapaju u arhitekturu. prestaju biti precizne zbog isijavanja svjetla u okolni prostor. 224 Proširena koncepcija umjetnosti Dan Flavin: Bez naziva (Građanima Republike Francuske. Na taj način autor ironizira funkcionalnost “prave” arhitekture. Fluorescentne cijevi pričvršćene su izravno na strop kao “dinamički i plastični objekti-slike”. Druga odrednica: ambijentalna umjetnost.. plave i bijele boje. Minimalni.– 1971.

968. kulturne i političke dimenzije. “Kako se zauzima prostor i može li se on zauzeti? Možda je dovoljno samo napisati: ZAUZETO” (Šejla Kamerić. prilagođuju se izložbenom pro. pritom gledatelj postaje mogući akter u djelu. anti ˘forma. Rezultat je novog i drugačijeg poimanja umjetnosti. stvarnih predmeta iznosi se kritika potrošačkog društva.” Postminimalistička je i umjetnost u krajoliku u velikom mjerilu (land art) nadovezujući se na romantičarsku idealiziranu sliku pejsaža.Postminimalizam ˘forma (u časopisu Postminimalizam se javlja 968. on se uključuje u umjetničko djelo ili sam postaje vlastito umjetničko djelo. naborana. Ova prostorna instalacija je uključena u stalni postav galerije i još se uvijek ondje može vidjeti. Na završenom djelu vidljive su faze obrade/manipulacije. umjetnost zemlje (earth art). Antiforma su djela koja nemaju stalni oblik već on ovisi o djelo koje okružuje gledatelja. Kao izraz prezira nad formom. karakterističnog za umjetnost minimalizma. 1977. Ova umjetnost se bavi prostorom s obzirom na njegove psihološke.instalacija su pojmovi koji se javljaju 970-ih da bi označili umjetničko tura. Naglasak je stavljen na proces izrade rada. Tijelo gledatelja unosi se u prostor djela. predstavlja pomak. prije svega prljava (poput rata. ambijentalna umjetnost. nastaje u doba renesanse. o svojstvima materijala. rasprskana: “Tehnologija je oruđe. process art). SAD. a u moderno se doba pokazao nedovoljnim označiteljem proširenih umjetničkih formi. New York. Srodan joj je ekološki pokret zelenih: “Nitko ne želi ići na izlet na smetlište.Ambijentalna umjetnost i prostorna tom opozvao svaku “estetsku komponentu i sadržaj” svojih skulp. i doživjeti. otopljena. Sveobuhvatan pojam “skulptura” je zapravo razmjerno nov. ali nije umjetnost i nije invencija. političkog i javnog života ugrađenog u djelo. korišten materijal je neprikrivan. rasuta. zgužvana. to je umjetnost nekontrolirana ili namjerno nepodložna kontroli ili grupiranju. Fizička prisutnost umjetnika ključna je u procesu nastanka djela. . a umjetnik je samo jedan od čimbenika društvenog. Fundacija Dia. koje slučaju.” Walter De Maria. a konačni proizvod toga rada je manje važan. 225 Proširena koncepcija umjetnosti onemogućujući ulazak posjetitelja u prostoriju. Soba sa zemljom u New Yorku. nalazi u djelu da bi ga mogao vidjeti Podrazumijeva transformaciju umjetničkog djela kao predmeta ili predmetne statične instalacije u prostoru — u prostorno-vremenski događaj ili proces u realnom vremenu i prostoru. Ambijentalna umjetnost je primjeren termin za novu vrstu umjetnosti gdje se briše razlika između predodžbe i stvarnosti. a uporabom običnih. produžetak ljudskog tijela. Druge odrednice: prostorna instalacija. umjetnica iz BiH ).postaje njegov okoliš ili se gledatelj storu. Prostor stvaralaštva izjednačen je s prostorom svakidašnjice. Procesna umjetnost. reakciju na formalnu strogost minimalizma. ukupno 197 prostornih metara) i na taj način Drugi nazivi: umjetnost procesa (engl. Vanjska zbilja premještena je u prostor umjetnosti. nastaje kao reakcija američkih umjetnika protiv rata u Indokini) — prolivena. s tekstom Anti Art Forum) autora Roberta Morrisa koji je notiranim dokumen. umjetnik je galeriju dao napuniti slojem zemlje (debelim 60 -ak cm.

Novi Meksiko. land art) SAD. 970. Livada (površine 1 × 1. Munje. najprije vezan uz veliki prazan prostor američkog Zapada. koje ne mora biti samo galerijski prostor. Umjetničko djelo određeno svojim mjestom izvedbe. ili može biti i pejsaž i arhitektura. koji treba prevladati uspostavljanjem kontrole nad tom istom prirodom.” (Merleau-Ponty) (engl. Polje munja ne može se promatrati iz zraka. Walter De Maria.8 km) u kraju u kojemu je sijevanje munja učestala pojava. stvaraju privre. umjet. na neki način.. Polje munja. potaknut neolitskom umjetnošću. Druga odrednica: site-specific instalacija. dokumentirani su fotografijama.ste snagu prirodnih procesa. land art se izvodi i u drugim neurbaniziranim geografskim područjima. . s 400 usađenih (u pravilnim razmacima) metalnih šipki-gromobrana koji privlače elektricitet olujnih oblaka. jer promatrač mora stajati točno između neba i zemlje i tada krajolik postaje slika. Umjetnici stvaraju djela kojima su se. a “izolacija je bit land arta” (De Maria). Ovaj umjetnički rad ima za temu strah od dominantne prirode (potencijalno razornih moći). voda. Polje munja je stalan. modelirajući krajolik. erozija... doživljavam sebe. Site-specific je svako ostvarenje napravljeno u skladu s određenim mjestom (i posebno za njega). Land art ipak nije ni pejsaž ni arhitektura. a čije je postojanje dokumentirano fotografijom: “prisutnost” se smatra fizički relativnim pojmom.– 1977. mena djela koja će izbrisati vjetar.Umjetnost u pejsažu “Doživljavajući svijet. trenutačni oblici u pejsažu.Umjetnici land arta za svoja djela korinost u prirodi i od prirode. potrudili zatrti trag. ali izoliran umjetnički rad. Način razgledanja rada sastavni je dio autorske koncepcije: organizirani su posjeti malih grupa ljudi koji bi ostajali preko noći u improviziranim 226 Proširena koncepcija umjetnosti kabinama i šetali poljem. 1971. Umjetnici land arta izašli su iz galerija i rade u krajoliku. Polje munja alegorija je “prekrasnog užasa metereološkog vremena nepredvidljivog poput atomskog rata” (avangardne je umjetnike André Gide nazvao “antenom na ljudskoj rasi”). posebice u pustošima Arktika i Islanda (Terra Incognita).

od uporabnog predmeta. šipka postoji tek u umu promatrača. Željezna zavjesa 27. u zemlji. Omatanje kao način preobrazbe javnih spomenika. Christov projekt omatanja brežuljaka na kalifornijskoj obali u dužini od 40 km. Francuska. 1977. Sam čin pakiranja je hladan i rutinski postupak koji upućuje na činjenicu da svaki objekt.: šivaći stroj umotan u tkaninu i povezan konopcem. besmislen. početkom 1960 -ih Christo proširuje svoj umjetnički projekt na omatanje u velikim dimenzijama. Pariz. koji zna da je ona ondje. Kassel. Nakon što je omatao manje predmete. Budući da su takvi projekti u velikom mjerilu (engl. (kako glasi naziv rada) je zid načinjen od 204 bačve za ulje kojim je umjetnik pregradio ulicu (Rue Visconti u Parizu) kako bi izrazio neslaganje s podizanjem berlinskog zida godinu dana ranije — to je rad s kritičkom i političkom dimenzijom. Christo: Pont Neuf. ali je ne vidi. large-scale) skupi. drugačiji. Odrednica: konceptualna pejsažna umjetnost. misteriozan objekt. Omatanjem pariškog mosta platnom i užetom. novac za njih se prikuplja prethodnom prodajom studijskih crteža i maketa. 1985.Walter de Maria: Okomiti kilometar zemlje. poput vespe. 6 . omatanje javnih zgrada i objekata. vrlo skup i velik posao tako ostaje nevidljiv. Christo je od povijesnog spomenika stvorio nov. Njemačka. Mjedena šipka duga jedan kilometar okomito je usađena u zemlju — jedino što se od nje vidi je okrugao vrh promjera 5 cm. preko arhitekture do geografskih lokacija može biti spakiran i proglašen umjetničkim djelom (prvi na tu ideju dolazi Man Ray!). primjerice. Umjetnik je na ideju umjetnosti od objekata zagonetno zapakiranih i omotanih došao kad je vidio rad Mana Raya iz 1920. tj. 1962. arhitektonskih simbola i orijentira kolektivnog pamćenja. Beskonačna ograda je. 227 Proširena koncepcija umjetnosti . Iako golema.

1971. koji se vratio originalnoj namjeni nakon što je Berlinu vraćena uloga prijestolnice. ali nikako nije mogao dobiti potrebne dozvole. Iako naizgled land art. Berlin. .– 1995. a prije nego što će Sir Norman Foster. i obratno. na mjestima presijecanja urbanog tkiva i ugroženim tehnološkim razvojem. započeti radove na obnovi tog simbola ujedinjenja zemlje i simbola njemačkog nacionalnog bića. Ova simbioza umjetnosti i arhitekture privremenog karaktera nagovještaj je novih tokova u arhitekturi koja sve više podsjeća na umjetničke forme (i nastaje u suradnji umjetnika i arhitekata). Zgrada je omotana nakon ujedinjenja. u pustinju i sl. engleski arhitekt. Christovi se radovi odnose na konkretnu društvenu situaciju jer nisu postavljani izvan naselja. Projekt omatanja njemačkog Parlamenta (Reichstaga) Christo je začeo 17 godina prije pada Berlinskog zida. I neki drugi su se umjetnici. zalagali za društvenu korisnost umjetnosti. gdje imaju političke implikacije. Njemačka. poglavlje). poput Josefa Beuysa (vidi 10.228 Proširena koncepcija umjetnosti Christo i Jeanne-Claude: Omotani Reichstag. — što je uobičajeno za tu vrstu umjetnosti — već upravo tamo gdje najviše uznemiruju.

otvorena je forma koja uključuje geometrijsku progresiju. na kojemu se još radi. najbolje se može vidjeti iz zrakoplova. kao work in progress. Obično se tako naziva ciklus ili serija umjetničkih radova koji nastaje kroz duže vremensko razdoblje. Spirala se pojavljuje i nestaje (simbolizirajući opasan vir koji navodno zaista postoji u jezeru) s obzirom na razinu i isparavanja vode. Spirala napravljena buldozerom od geoloških materijala iz jezera (blata. zemlje i soli). pokazujući umjetnikovo neslaganje s uvriježenim mišljenjem da umjetnost ima moć mijenjati svijet. poginuo u avionskoj nesreći dok je nadgledao izradu novog rada. crnih bazaltnih stijena. Snimljen je i film u kojemu umjetnik Smithson trči spiralom prema njezinu središtu. Umjetnik je 1973. Budući da je i Spiral Jetty nepristupačno djelo. a zbog visoke koncentracije sol se kristalizirala na njezinim rubovima. intervencije u prirodi zbog koje je trebalo opsežnim građevinskim radovima pomaknuti velike količine stijenja i zemlje. Stvarnost djela je većini gledatelja posredovana fotografijama. poslije je poprimila crvenu boju zbog algi. 229 Proširena koncepcija umjetnosti . Utah. Umjetničko djelo nastaje uvijek i iznova. Work in progress (engl. SAD. Spirala. 1970. promjera 450 m. — djelo u nastajanju). Veliko slano jezero. Spirala je u ovom slučaju grafički trag ljudske ruke u pejsažu. To može biti i svako nezavršeno umjetničko djelo. umjetnost koja imitira geološke formacije. Smithson). tj. “Umjetnik stvara fikciju koju će stvarnost prije ili poslije imitirati” (R.Robert Smithson: Spiralni gat. oblik anemone. Usporedite ovo djelo sa Stonehengeom.

Edmond Haraucourt. Richard Long: Hodanje po liniji u Peruu. nagoneći promatrača fotografija (a to smo mi!) na promišljanje o koncepciji osobnog identiteta. Pokušajte naći i opisati vezu. linije od kamenja ili pruća). 2. vjetar. Weekend Art: Hallelujah the Hill serija je fotografija (njih više od 800 — film u dijapozitivima) koje su hrvatski umjetnici Aleksandar Battista Ilić. Kada takvo umjetničko djelo — naglašene vremenske komponente tj. nepripitomljenih i teško dostupnih krajobraza unajmljenih od agencija sa slikovnim arhivima.). Osobito su važni prateći tekstualni opisi umjetnikovih postupaka i razmišljanja u trenucima kada su fotografije snimljene. kiša). 1992. između land arta i filmova ceste ili bilo kojeg filma prema svojem izboru na temu putovanja. fotografira krajolik (engl. Partir c’est mourir un peu (Rondel de l’adieu. Među rane radove land arta nastale prema ideji hodanja kao umjetnosti pripada onaj ostavljanja tragova stopala u pijesku umjetnika Dennisa Oppenheima. pa mora raditi nešto drugo tijekom radnog tjedna. 1891. 1982. tijekom pet godina zajedničkih rituala hodanja prirodom. ponajprije vlastitog. Umjetnik se koristi panoramskom fotografijom kao sredstvom bilježenja i istraživanja novih fizičkih (i mentalnih —“najveća putovanja su u nama samima”) područja. umjetnički ili neumjetnički. 240).– 2000. Umjetnik putuje ne faktički. 230 Proširena koncepcija umjetnosti Weekend Art: Hallelujah the Hill. ostaje samo nedjelja za kreativan rad. Virtualnim putovanjem kroz unajmljene prostore putovanja umjetnik ironizira instant turizam (putovanje od točke A do točke B uz imperativ uživanja i prikupljanja mnoštva impresija). načinom ulaženja u prirodni svijet. naravno.– 1999. prateći ritam godišnjih doba. Hodanje dokumentira tako da označava etape putovanja na karti. Pokušajte objasniti. koji ne može živjeti od svoje umjetnosti. Umjetnik doživljava svoj hod kao pražnjenje od urbanih frustracija i primanje izravnog blagodatnog djelovanja prirode (sunce. sadržajnu i formalnu. Sandro Ðukić: Put oko svijeta u 100 dana. no work u smislu da bez hodanja nema umjetničkog djela) ili u njemu ostavlja skulptorske tragove poput Richarda Longa (to mogu biti krugovi. trajanja — nije dokumentirano već se događa direktno pred publikom. moderni umjetnik preuzima i konceptualno uobličuje u jedan oblik umjetnosti ponašanja (vidi str. Time su također željeli reći da suvremenom umjetniku. 1972. fotografija. film i tekstualni opis predstavljaju dokumente umjetničkog djela kao događaja koji se odigrao u realnom prostoru i vremenu. već kroz medije croma-key postupkom (tipičnim za studijska snimanja) spajajući svoje autoportretne fotografije s pozadinskim slikama atraktivnih. Dijagram. Ivana Keser i Tomislav Gotovac snimali na nedjeljnim izletima na zagrebačkoj Medvednici. jedanaest dana lutanja centralnom Australijom. Imate li i vi u svom životu neki. zašto autor kaže da “otići na put znači svaki put pomalo umrijeti”.Hamish Fulton: Zmijske oči. detalj. Hodočasnička putovanja i podvizi viktorijanskih putnika koji su prelazili nepoznata prostranstva Afrike i Azije. 1. riječ je o procesualnoj umjetnosti. work in progress? 3. 1996. . no walk. u prenesenom značenju.

kao i prividan.. Imobilnost ne postoji.. Uz stvarni pokret umjetničkog djela ili promatrača. Tradicionalna umjetnost prikazuje pokret ili objekte koji se kreću (konji u galopu.).. Prema mome mišljenju. percipiran kroz tijek linija i oblika na skulpturi ili na slici.. već je kretanje sastavni dio djela.. Egzaktno ponavljanje pokreta je također nepoželjno jer dovodi do monotonije. ali kinetička umjetnost ne predočuje pokret. Na nekim futurističkim slikama objekt je prikazan kao kad bi ga promatrao gledatelj koji se brzo miče — iz jurećeg automobila ili zrakoplova u niskom letu. ona je četverodimenzionalna sve dok pokušavamo u nju unijeti čimbenik vremena. ptice u letu. što je samo daljnje razvijanje ideje Cézannea i kubista koji su prikazivali predmet iz vizure gledatelja koji kruži oko predmeta: “Konstruktivistička skulptura nije samo trodimenzionalna.Kinetička umjetnost “Pokret je jedina statična. prividno: iluzija pokreta nastaje međudjelovanjem boja i uzorka u nekoj vrsti optičkih trikova (treće oko. (od grč. ipak potpuno proizvoljan pokret nije poželjan jer dovodi do kaosa.. konstruktivistička skulptura je i dalje samo reprezentacija pokreta. a nije kinetička umjetnost! Kinetička umjetnost se zasniva na pokretu vođenom slučajem. 231 Proširena koncepcija umjetnosti . Pod vremenom mislim na pokret. ne zaboravimo. kinetikos — mobil ) Zaista.” ( J. kretanje može biti i virtualno. grč. Ipak. lav lovi plijen. Tinguely) Kinetička umjetnost može biti doslovno kinetička onda kada je sastavni dio umjetničkog djela stvarni pokret. atletsko natjecanje. Sve je pokret. dakle sve je statično. ritam: stvarni pokret. što može značiti da se kreće samo djelo ili da se gledatelj kreće ispred djela ili se ne kreću ni djelo ni gledatelj. i kada mirujemo Zemlja se okreće oko Sunca brzinom od 30 km/h. uspostaviti neku vrstu kontrole i zadržati čvrste (nepromjenjive) elemente i kod raznih varijacija pokreta. konstrukcija i pojavnost djela” (Naum Gabo).). kinesis — pokret. Potrebno je. retinalni učinak ili vibriranje. ritam je za umjetničko djelo jednako važan kao i prostor. dakle. ali se postiže dojam kretanja zahvaljujući optičkoj varci. privid reljefa. konačna i trajna stvar.

a ne na materijalu. Učinak kretanja postiže se projekcijom svjetlosti kao sastavnim dijelom umjetničkog djela: slikarski i kiparski tretman svjetlosti (ili sjene. Magnetskim poljima. 2. Ovdje je to zvuk titranja žica i vrtnje elektromagneta. — mehaničke skulpture pokretane elektromotorom (Duchamp). 4. i zvuk je konstitutivni dio prostora. 3. Žice vibriraju zbog međusobnih privlačnih sila dovoljno blizu postavljenih magneta. Takis (Takis Vassilakis): Magnetska polja (detalj).Četiri glavne grupe kinetičkih skulptura . pokreće. pritajene energije koja postoji posvuda u prirodi. ugrađen u djelo. — objekti pokretani magnetima (Takis). kinetički efekt postiže se kretanjem. Naime. To nisu trodimenzionalne skulpture. Djela ove skupine su: — mobili (Calder). Za Takisa. program. pred gledateljevim se očima linija transformira u vibraciju. već zbir mogućnosti. već njome manipulira i su-stvara ju. Naizmjenično privlačenje i odbijanje magnetskih polja “animira” prizor. Djelo je statično (nepomično). 232 Proširena koncepcija umjetnosti . “Elektromagnetska skulptura” koja se temelji na energiji. privlačeći pozitivne i odbijajući one s negativnim nabojem. stoga on u svoja djela uključuje i zvuk. Proces transformacije je predviđen i proračunan. stoga joj je forma minimalna. Djela koja zahtijevaju sudjelovanje gledatelja koji ih “dovršava”— dira. Stvarni pokret je sastavni dio umjetničkog djela: pokretanog strujanjem zraka (što može biti i vjetar).. 1969. kao odsutnosti svjetlosti). četvrta dimenzija). materijal u energiju. električnom energijom ili magnetizmom. prisjetimo se. pali. situaciju iz koje se djelo može razviti uz pomoć gledatelja koji nije pasivan primatelj umjetnosti. stvarajući drugačiji prostorni raspored magneta. već četverodimenzionalni objekti (vrijeme je. odnosno energijom privlačenja elektromagneta umjetnik nastoji dokazati da “ništa nije aktivnije od praznine”. gura. umjetnik ne predstavlja gotovo djelo.. do jačine buke. Katkad se uključuje elektromagnet (odozgo).

233 Proširena koncepcija umjetnosti Podgrupa kinetičke umjetnosti je optička umjetnost (odgovara joj definicija pod točkom 2. Umjetničko djelo više nije forma. Katkad poziva publiku da pokrene stroj i tako ironizira mit o neponovljivoj umjetnikovoj stvaralačkoj gesti (to je začetak interaktivne umjetnosti). rastezanja/širenja (dilatacije/kontrakcije) i skupljanja. 1920. pokušajte dati definiciju jednog i drugog) koje same sebe uništavaju. metalni i škripavi automat postaje skulptura. zbog brze vrtnje poprima pojavnost trodimenzionalnog predmeta. Tinguely stvara skulpture (čini se da treba razlikovati obuhvatnost značenja pojmova kip i skulptura. Jean Tinguely: Baluba br.Marcel Duchamp: Rotirajuća staklena ploča (franc. Mehanička animacija strukture asemblaža. rotiranja. Ostavljajući vidljivim dijelove stroja i uključujući zvuk rada stroja u svoja djela. pojavljivanja i nestajanja. navodi gledatelja na promišljanje o civilizaciji stroja koja sve osuđuje na beskonačno ponavljanje istih radnji. autor stroju pristupa pozitivistički: tehnologija uvjetuje našu egzistenciju i ponašanje i mijenja naše obrasce ponašanja i znanja. 3. 1959. Ravna kružna ploča. oslikana koncentričnim krugovima. . stroj. pulsiranja. čime dovodi u krizu koncepciju ne samo očuvanja umjetnosti za vječnost već i umjetničkog stvara- nja. Umjetnik usput ironizira radove gestualnih slikara. godine i raznio ga eksplozivom pred publikom u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku. Prvi samouništavajući stroj je napravio 1960. Kinetički efekti uključuju iluziju približavanja i udaljavanja. Rotative Plaque Verre) . iako je primarno slikarski stil). već rad aparatusa koji sugerira da se nešto događa ili da se nešto može dogoditi.

koje se doimaju kao da vibriraju. moiré efekt. Moiré efekt: iluzija koja se javlja kod promatranja valovitih linija. op-art kao kratica za optical art) Javlja se 950-ih. Termin op-art je smišljen da bi se opisala izložba Reakcija oka (the Responsive Eye) u New Yorku 965. efekt simultanog kontrasta. na temelju stečenog prethodnog iskustva (npr. vidi tri stranice kocke. ali on zna da kocka ima još četiri stranice). I mnoge druge umjetničke vrste zasnivaju se na iluziji. iluziju pokreta. Bridget Riley. Geometrijska perspektiva je također jedna vrst optičke iluzije. Zec ili patka — svaki je osjetilni doživljaj iluzija. paradoksalnu sugestiju dubine ili ispupčenosti ravne površine slike. optička ili op umjetnost) nije slučajna. naziv je upravo igra riječi u odnosu na pop-art. Victor Vasarely. Ukratko. (engl. Yaacov Agam. prije svega na sposobnosti gledatelja da završi sliku koju vidi. . Predstavnici: Frank Stella. ali u slučaju op-arta iluzija nema figurativni predložak. Potražite opis dijelova mrežnice oka.” (Yaacov Agam) Semantička sličnost s pop-artom (popularna ili pop. ( prema Gombrichu) 234 Proširena koncepcija umjetnosti Prethodnici optičke umjetnosti Prethodnim primjerima op-arta smatraju se impresionizam i postimpresionizam (divizionizam ili poentilizam. ponajprije Seurat) te Josef Albers svojim eksperimentima s bojama na Bauhausu. svojom vizualnom strukturom kod gledatelja stvara zbunjujući učinak. Označava apstraktnu umjetnost koja djeluje izravno na vizualnu percepciju promatrača. optičkog miješanja boja. Naziv “optička” ili retinalna umjetnost primjenjuje se na djela koja istražuju i iskorištavaju pogrešivost oka. Jesus Rafael Soto. dolazi do optičke varke — da umjetničko djelo ispred nas vibrira i pulsira.Optička umjetnost “Nema forme u prostoru koja nije ispunjena sadržajem. Privid kretanja (prelijevanja boja) vrlo pomno oblikovanih geometrijskih kompozicija izazvan je obrascima vizualne percepcije. opišite funkciju osjetilnih stanica čunjića i štapića.

Podudaranje slike kao predmeta. što znači da je motiv ovisan o formatu slike ili o matrici. kojom je nanošena na platno. odnosno virtualan. Frank Stella: Više-manje (španj. Prugasta površina slike u uskoj je vezi s oblikom platna. i slike kao slike! Platno je podijeljeno na sukladne paralelne vrpce. stvarni pokret. zasnovan na učincima bojenih kontrasta.Josef Albers: Počast kvadratu. 1964. Tehnika i motiv djela su nerazlučivi. Stroga pravilnost kompozicije. Mas o Menos) iz serije Running V. Ali dok kinetička umjetnost podrazumijeva mehanički. 1964. Deduktivna struktura. predmet i slika na površini predmeta u odnosu su međusobne zavisnosti. Stella). gdje se raznim optičkim pojavama dovode u sumnju normalni procesi viđenja. Motiv slijedi konture modelirane ili formatirane slike. ukida se razlikovanje motiva i pozadine: “Ničega nema na mojim slikama osim onoga što vidite” (F. Boja je istisnuta izravno iz tube na lopaticu. u djelima op-arta pokret je prividan. 235 Proširena koncepcija umjetnosti Op-art primjenjuje drugi tip iluzije. . kvadrati čiste boje čine se umetnuti jedan u drugi zbog proračunane optičke iluzije. prati ga i oponaša. obično maksimalnog kontrasta crnoga i bijeloga.

Površina slike čini se da pulsira. Najvažnija umjetnica op-arta u Britaniji. Prostor više nije praznina. čini se da se pomiču kako se gledatelj kreće. . Postupno. Vibrantni efekt slike služi prikazu (vizualizaciji) čiste ENERGIJE. 236 Proširena koncepcija umjetnosti Jesus Raphael Soto: Veliki panoramski vibrirajući zid (detalj). hladne se povlače u dubinu slike). Soto stvara miljee. ambijente od šipki. niti ili vlati. 1966. koje dematerijaliziraju predmet i “igraju” se sa svjetlošću. Umjetnik radi prostorne reljefe tako da ispred naslikanih struktura stavlja dinamičke elemente. počinje raditi 1960 -ih pod utjecajem futurizma i američkog slikarstva obojenog polja. prostor je medij komunikacije. spirale nacrtane na pleksiglasu ili obješene šipke koje stvaraju kinetičku iluziju tj. repetitivno nizanje paralelnih zmijolikih linija podsjeća na kretanje valova. a katkad se uistinu i pokrenu zbog strujanja zraka. Prve optičke radove. 1967. Kasnije koristi intenzivne boje stvarajući dvostruki efekt — uz kretanje linija tu je i virtualno kretanje boja (tople izlaze naprijed. isključivo crno-bijele (kao maksimalni kontrast neboja).Bridget Riley: Katarakt 3.

. Vasarely je prvi umjetnik koji svoja djela stvara uz pomoć računala. Kad oblik odstupa od pravilnosti uzorka šahovske ploče. već “šahovnica”. 1938. Stvaranje “geometrijskom intuicijom”. skupljanje. Poslije razvija “matematički kontrolirane” oblike i boje koji čine uzorak koji se ponavlja. odstupanja od plohe slike. manje u veće. ili repetitivnu strukturu poput šahovnice (crno-bijele ploče za šah s bijelim i crnim figurama). optičkim pomacima ili intervencijom promatrača.. učinak itakodalje: um je prevaren jer vidi nešto čega nema zahvaljujući proračunatom efektu. najavljuje “novi svijet apstrakcije. U Žutom manifestu iz 1955. konveksno. Zbunjujući nas. 1957. ono može — snagom svoje biti i po svojoj prirodi — stalno i možda beskonačno iznova biti stvarano” (V. Crno-bijeli stimulansi oka koje umjetnik stvara od 1935. Na koji način neboja pridonosi dojmu pomicanja plohe slike? Opišite svoj dojam tog kretanja koristeći se odrednicama poput rastezanje. Opišite odnos boje i simetrije slike. Victor Vasarely: Vega. temelje se na predlošku iz prirode koji sam po sebi ima prugasti uzorak (paralelnih linija). Dijelove polja “čitamo” kao dijagonale. Gradacija vrijednosti osnovnog oblika: krug prelazi u oval. i dok to radimo imamo osjećaj da se ne krećemo mi. Vasarelyjeva se djela često serijski proizvode prema ideji o “umjetničkom djelu dostupnom svima”. Djela op-arta imaju tzv. konkavno. proizvodi osjećaj pokreta. a druge kao horizontale i vertikale. poput tigra ili zebre. Vasarely).Victor Vasarely: Zebra. 237 Proširena koncepcija umjetnosti . pun sunca i boja”! “Kretanjem umjetničkog djela. Motiv će poslužiti kao predložak za igru dezorijentacije oka i optičke dvosmislenosti. slika nas nagoni da joj se primičemo i od nje se odmičemo da je bolje vidimo.

.

10 Demistifikacija umjetnosti Bihevioralna umjetnost 240 Umjetnost tijela 241 Happening 243 Fluxus 244 Joseph Beuys 244 Odjek fluxusa u Hrvatskoj 249 Stari i novi mediji 249 239 Demistifikacija umjetnosti .

Performans je društveni i politički (kvazikazališni) čin ograničenog trajanja. loše napravljeno i nenapravljeno su za umjetnike performansa ekvivalenti: oni istupaju protiv “pravljenja” umjetnosti.” ( Josef Beuys) Akcijska umjetnost. Fotografsko svjedočanstvo za gledatelja postaje isto što i umjetničko djelo. François Dufrêne 8. Dobro napravljeno. kraj stola sa 72 različita predmeta koja su posjetitelji bili pozvani da upotrijebe na njoj. tako da ostaje sačuvan u materijalnom obliku samo putem video ili fotografske dokumentacije.Bihevioralna umjetnost “Bez umjetnosti nemoguće je shvatiti psihičku strukturu čovjeka. Koncepcija djela temelji se na ideji uzajamne odgovornosti umjetnika i gledatelja. Napulj. event-art. i nju samu. umjetnička akcija. “Ako život može biti umjetničko djelo. što je dokumentirano na fotografijama. Umjetnica je bez riječi stajala u galeriji. koji umjetnik ili drugi izvođači realiziraju pred publikom. veljače 964. Italija. U ovom radu umjetnica izlaže svoj fizički integritet i zahtijeva od publike aktivno sudjelovanje i odgovornost u svojim postupcima. čemu onda služe umjetnička djela?” (češko-francuski pisac Milan Kundera) Umjetnost ponašanja 240 Demistifikacija umjetnosti Marina Abramović: Ritam 0. kako god žele. Postupak je prekinut u trenutku kad je s umjetnice izrezana odjeća. Performans je režirani ili nerežirani umjetnički događaj u funkciji umjetničkog djela. “Čini li umjetnost život zanimljivijim od umjetnosti?” (Robert Filliou). 1974. performans. . a u njezina usta ugurana cijev revolvera. happening (britanski naziv za performans je live-art). Pariz. Odrednice: umjetnost tijela. Yves Klein je napravio prvi performans ikad kad je skočio s visoke zgrade mašući rukama. performans. izvodi performans Javno čitanje telefonskog imenika na književnoj večeri u Teatru Odéon.

Prvim primjerima umjetnost tijela možemo smatrati Antropometrije Yvesa Kleina. kao sredstvo neverbalne komunikacije. Užitak. na što upućuje umjetnik svojim činom) i stoga lakše uz njega pristaju. patnja. smrt ispisuju se na njemu i tijekom biološke evolucije oblikuju socijaliziranog pojedinca — koji se pokorava potrebama i normama društva. teoretičar umjetnosti. objavljuje Manifest umjetnosti tijela: “Tijelo je temeljna danost. zatražio je od prijatelja da ga iz blizine i pred publikom ustrijeli u ruku. američki umjetnik. a najčešće i njegov subjekt — jer performans obično izvodi sam umjetnik. Pucanj. hicem iz puške.” (engl. François Pluchart. Rad se temelji na priči o osvajanju američkog teritorija (karabinom 22 s dugom cijevi koristili su se još pioniri. bolest. Tijelo je objekt umjetničkog rada. prvi doseljenici) te na činjenici da se moderni ratovi vode izvan teritorija SAD-a. nisu izloženi opasnosti od ranjavanja. Burden. Vojne intervencije te zemlje događaju se uvijek negdje drugdje pa obični građani nemaju izravan kontakt s ratom koji vodi njihova zemlja (npr. Body art) Podvrsta performansa Chris Burden.Umjetnost tijela Tijelo može biti poimano kao materijal umjetničkog rada. izvođene pred publikom. 974. Ova se akcija dogodila u vrijeme Vijetnamskog rata. 1971. 241 Demistifikacija umjetnosti . tj.

performans-akcija. kad je u staklenoj bočici izložio 50 prostornih centimetara pariškog zraka): kao što svatko može biti umjetnik. gestom oduševljenja. ali on ubrzo prelazi na konceptualnu umjetnost i happening. kojemu autor suprotstavlja prekoračenje. o čemu svjedoče visoko podignute ruke raširenih prstiju. 13. objašnjava umjetnik. razodjenut i bos (čime unosi vrijednost “golotinje činjenice”). slično kao na Pioneerovoj ploči gdje ugravirani muški i ženski lik gestom podignute ruke otvorenog dlana pozdravljaju potencijalne ekstraterestijalne oblike života. tako sve što umjetnik proizvede može biti umjetnost. . Potpisivao se na tijela ljudi proglašavajući ih svojim umjetničkim djelom.. ljubljenje asfalta (Zagrebe. Manzoni proizvodi i seriju skulptura na napuhivanje pod nazivom Tijela od zraka.): 30 grama umjetnikovih tjelesnih izlučevina u kutiji sa žigom Made in Italy prodavano je po cijeni koja je odgovarala tržišnoj vrijednosti čistog zlata iste težine. a ona koja je sam napuhao nosila su podnaslov Umjetnikov dah (Duchamp je napravio slično 1919. u njemu ostavlja TRAG. 1971. s visoko u zrak podignutim rukama Gotovac je prošetao središtem Zagreba — to je tzv. prekid i subverziju. iskazivanje naklonosti na jednostavan način. Manzoni smatra da svatko. Upoznali smo Manzonija kao slikara “akroma”. U ovom radu otiskuje palac na površinu ljuske jajeta. što bi potkrijepio i izdanim certifikatom. može biti poiman kao umjetničko djelo. To je univerzalna gesta dobrih namjera. Egzistencijalni i ritualni performansi u javnom prostoru Tomislava Gotovca uvijek počinju točno u podne (što je posveta vesternu Točno u podne Franka Zimmermana). Magični postamenti je naziv slične akcije u kojoj bi ljudi bili “transformirani” u umjetničko djelo nakon što bi neko vrijeme proveli stojeći na visokom postolju. 242 Demistifikacija umjetnosti Tomislav Gotovac: Ležanje gol na asfaltu. njegov dah može biti ambalažiran i prodavan.Pietro Manzoni: 8 tabli za identifikaciju (detalj). pa čak i cijeli svijet. 1981. Performans je usmjeren protiv društvenog licemjerja i malograđanskog mentaliteta. volim te! ) . 1958. volim te! kao izraz iskonskog i jednostavnog osjećaja. Zagrebe. 11. Koncepcija se dalje razvija u Merda d’Artista (1961.

Kod Vlaste Delimar “ja” je uloga. 2001. događanje) Potraga za sintezom svih umjetnosti. Performans u kojemu je umjetnica razodjevena jahala na bijelom konju. No i ranija kompozicija Johna Cagea pod nazivom 4' 33" (iz 952. doslovno. Allan Kaprow. izvedena i na Muzičkom bijenalu u Zagrebu 96. želeći tim činom odati priznanje svim ljudskim bićima koja žive prema vlastitim pravilima. Autorica svako fotografiranje smatra umjetničkim djelom. Happening je više od predstave jer se gledatelj može uključiti u akciju. 243 Demistifikacija umjetnosti Happening je. ritmičan način. kostimirano. Usporedite umjetničko ostavljanje tragova u radovima Mana Raya (fotogram).Vlasta Delimar: Lady Godiva. već od 4 minute i 33 sekunde tišine! Happening se oslanja na sudjelovanje publike i podrazumijeva neograničenu slobodu radnji. Meyer Schapiro i John Cage. repetitivan. Na što vas podsjeća otisak Manzonijevog prsta? Happening Prve happeninge radili su u New Yorku od 958. polurazodjeveno ili nago. Radi se o simboličnom spajanju javnog i privatnog života (a što je privatnije od vlastita tijela?). 1. Njezin umjetnički instrumentarij vlastito je lice i tijelo. 2. Pietra Manzonija (na ljusci jajeta). “ono što se upravo događa”. a fotografije vlastitog tijela i lica prema tome smatra vlastitim umjetničkim djelom. spasila narod od poreza kojim im je njezin suprug ugrozio egzistenciju. Hamisha Fultona (trag stopala na tlu). otvorenu improvizacijama. Zagrebom i drugim gradovima.. (engl. “tijelo” je kostim. često na ritualan. i umjetnosti sa životom. a protiv uniformiranog života upravo kao što je povijesna Lady Godiva jašući bez odjeće radi pokore. Yvesa Kleina (antropometrije). . Jacksona Pollocka (slikanje gestom).) predstavlja svojevrstan happening: glazba se ne sastoji od zvukova. “rod” je identitet.

Najpoznatija Beuysova izjava (aksiom) je: “Svatko je umjetnik. tijek) Fluxus je muzika zasnovana na slučaju (John Cage). Jean Tinguely). osnovan je fluxus. eksperimentalni film (Jonas Mekas). happeninzi (Allan Kaprow. znanosti i filozofije u totalni sustav koji odražava osnovna pitanja i suštinu čovječnosti. Claes Oldenburg. mentalne ili političke. izjavio je Beuys pozirajući ispred kostura mamuta u prirodoslovnome muzeju. a povezuje ih ideja o antiart sintezi umjetnosti. Njih dvojica su obilježila umjetnost druge polovice 20. Wolf Vostell. umjetnost događanja (Henry Flyt). bihevioralna ili umjetnost ponašanja (Walter de Maria. Dick Higgins. “nomadski i međunarodni” pokret proizašao iz želje za iznalaženjem novih veza između vizualnih umjetnosti. Želio je postići osjećaj prolaznosti. simultana i konkretna poezija (Jackson MacLow. spontanosti i nesvakidašnjosti svojim protivljenjem svakom autoritetu smatrajući da nema razlike između umjetnosti i života — i po tome je srodan dadaizmu. Red Grooms. Emmett Williams). plesa i kazališta. U fluxusovim happeninzima činjenice realnog života bivaju “posvećene” kao umjetnička djela. “Novac je energija”. Yoko Ono).Fluxus Godine 96. od fotografa Snowdona naručio ga je časopis Vogue godinu dana prije umjetnikove smrti. Interpretacija izrečene rečenice je: umjetnost (kunst) = KAPITAL. Umjetnikovo djelo živo komunicira s okolinom neko vrijeme. 244 Demistifikacija umjetnosti Snowdon: Joseph Beuys. jednako kao i Picasso i Matisse prvu polovicu stoljeća. Mamut znači upravo to: da bilo koja stvar stavljena u muzej može poprimiti funkciju umjetničkog djela.” To znači da su svi ljudi kreativna bića: u umjetnosti. znanosti ili jednostavno činom prokreacije. poezije. . “društvena skulptura” (Joseph Beuys). fizičke. umjetnost prisvajanja (Ben Vautier). Beuysov mitski portret sa šeširom od pusta i balonerom montgomery. (lat. prema ideji da je svaki čovjek i umjetnik i umjetničko djelo jer umjetnost = život. ali potom postaje eksploatirana društvena imovina. Al Hansen. Fluxus je težio oslobođenju pojedinca od svake inhibicije (ograničenja). Philip Corner). Beuys propituje samu bit umjetnosti na način da je odbija smatrati nečim odvojenim od života. fluxus: tok. 1985. a u svijetu gdje je sve programirano prema načelu “lažnog zadovoljstva” Beuysove akcije — performansi svjedoče o umjetnikovom nezadovoljstvu ili uznemirenosti. Warhol i Beuys stječu svoj prepoznatljivi stil. stoljeća. Upravo odričući se stila. Christo). Najvažniji umjetnik fluxusa je Joseph Beuys. Joseph Beuys Joseph Beuys je umro godinu dana prije Warhola. muzički performans (Nam June Paik. samouništavajuća umjetnost (Gustav Metzger.

Joseph Beuys: Pusteno odijelo. pruža osjećaj sigurnosti i zaštite. kao simbolička potvrda autorova stava da umjetnost može utjecati na društvenu i političku promjenu.. Joseph Beuys se bavio proširenom teorijom skulpture. ratni pilot Luftwaffea bio je oboren u avionu nad Krimom. simboli njegova spasenja u stvarnom životu: tu su i bakar. 1970. gdje su ga od smrzavanja i gladi spasili stepski Tatari koji su ga umotali u pustenu tkaninu i mast i nahranili kumisom — kobiljim mlijekom i medom. U vokabular specifičnih i “nesofisticiranih” materijala kojima se umjetnik stalno. koja se sastoji od 30 blokova bazaltnih stijena. med. Kraj 20.. Stoga je umjetnost ubuduće za Beuysa metafora za život i opstanak. a na svakoj je duboka “rana” napunjena glinom. pa čak je i izazvati. kao Njemac. Pust ima toplinu ljudskog tijela. kao metaforama. pustom i kamenjem. stoljeća jedna je od Beuysovih posljednjih velikih instalacija. sumpor. Godine 943. koristi u svojim djelima. kosti. Odijelo je točna kopija odjeće koju je Beuys nosio na javnim manifestacijama protiv rata u Vijetnamu. drvo. ulaze i mast i pust. kao što i umjetnost ima “terapeutski” učinak. U svoju umjetnost ugrađuje “memoriju” vlastitog naroda opterećenog osjećajem krivnje za ratna stradanja. 245 Demistifikacija umjetnosti .

Javna akcija prema ideji “društvene skulpture”— 7000 bazaltnih blokova isporučeno je na gradski trg i tek kad je za svaki blok zasađeno po jedno hrastovo drvo. Kojot predstavlja prvog posjednika. Obnavljanje kontakta s primitivnim kaosom način je bijega od otuđenja do kojega civilizacija nužno dovodi. no uspio je uspostaviti kontakt sa životinjom neverbalnom. Ideja “društvene skulpture” nastaje prema romantičarskoj koncepciji “totalnog umjetničkog djela” (Gesamtkunstwerka) koje ujedinjuje stvarni prostor i njegovu simboličnu nadogradnju. Galerija Schmella. New York. Dok je sjedio sa zecom u krilu. Joseph Beuys: Kojot: volim Ameriku i Amerika voli mene. Njemačka. 1974. Manhattan. instinktivnom komunikacijom. Düsseldorf. Galerija Réne Block. 1982.Joseph Beuys: Kako objasniti slikarstvo mrtvom zecu. Happening u trajanju od mjesec dana. I umjetnost i priroda su za Beuysa harmonija — da bi realizirao svoj ideal “društvene skulpture” bio je i osnivački član njemačke Stranke zelenih. Tako je dugo umjetnik bio zatvoren u sobi s kojotom. govoreći mu. SAD. Beuysov postupak predstavlja komentar na nezavršen proces odvajanja čovjeka od prirode. Njemačka. iza staklene pregrade. kao ugrožena životinjska vrsta. 1965. starosjedioca američkog teritorija koji je. samo sa štapom i pustenim ogrtačem za nužnu zaštitu. Performans u galeriji: u sobi su umjetnik i mrtvi zec. Beuys želi reći da je za dobrog umjetnika potrebno ne samo znanje teorije nego i dobar instinkt. Friedrichplatz. tj. Joseph Beuys: Bazaltna skulptura 7000 hrastova. postao žrtva trijumfa kapitalističkog društva. Umjetnik iz poštovanja ne želi gaziti po kojotovoj zemlji. Kassel. bliska zemlji. umjetnik je pristao da se gomila bazalta odstrani. umjetnikova glava je bila namazana medom i obložena zlatnim listićima. publika se nalazila u drugoj prostoriji. Beuysa su u galeriju odnijeli na nosilima s aerodroma JFK da izbjegne kročiti nogom na tlo SAD-a. Pokušajte objasniti zašto? Prema ideji da životinje mogu razumjeti istinu umjetnosti jer su prirodna bića. 246 Demistifikacija umjetnosti .

1989. a sama videoslika postala je sporedna. znači da ekonomski ili kulturni. Naziv Voltaire upućuje na narativnu i “prosvjetiteljsku” ambiciju djela. Imaginarij umjetnika povezuje prošlost i sadašnjost (uređaji su složeni u indijanski totem). Paik modelira/deformira videosliku postavom magneta na stijenke monitora. što je postupak sličan DJ-ingu i VJ-ingu. Video je demokratična i jeftinija forma filmske umjetnosti. videomonitora i laserskih čitača. 188). predsjednički izbori u SAD-u utječu na cijenu nafte u Hrvatskoj). pa čak i politički procesi u sve većoj mjeri imaju učinak ne samo na lokalnoj razini nego i diljem svijeta zahvaljujući brzom protoku informacija (npr.Nam June Paik: Voltaire. 247 Demistifikacija umjetnosti . Na taj način umjetnik iznosi kritiku društva spektakla — kulisa i “pogonska mašinerija” imaju glavnu ulogu. što je referenca na suvremene globalizacijske trendove. istok i zapad (kaligrafski detalji). Globalizacija je suvremena pojava. Za Paika video nije samo slika nego i ekrani kao čvrsti predmeti kojima stvara skulpture u prostoru. Svijet je kompleks mogućnosti prema teoriji determinističkog kaosa — koja dopušta mogućnost da jedan zamah leptirovih krila u Hong Kongu uzrokuje tornado u Kanzasu. Pokušajte usporediti video i filmsku umjetnost. Velika (large-scale) skulptura načinjena od TV prijemnika.) Usporedite dosad navedene primjere korištenja monitora kao “umjetničkog materijala” (vidi i str. koja se etablirala zahvaljujući mediju televizije koji je ušao u svakodnevicu ljudi (prvi pokusni televizijski prijenos bio je 1926.

da bi 990-ih informatička tehnologija uvela umjetničke projekte (na CD-u ili Internetu — on-line) u gledateljev dom. svakodnevni i banalni pokreti poput stajanja.. Scriabin sklada glazbeno djelo koje se izvodi popraćeno bojama.. latinska riječ textum znači slučaju dvosmjerna komunikacija između računala i korisnika. Paik je fuzionirao glazbenu umjetnost s modernim komunikacijskim tehnologijama.” (Marshall McLuhan. Više nego tema programa. a krajem 1950 -ih u Njemačkoj pod utjecajem Johna Cagea započinje karijeru kao kompozitor i izvođač avangardne muzike. što se može prevesti kao engl. u Interakcija = međudjelovanje. real-time). gdje je performans TV violončelo i izveden. hodanja. seli se u New York. koji ne zahtijevaju plesačku vještinu u izvođenju. trčanja.. (za glazbalom je umjetnica Charlotte Moorman) Istražujući vizualni potencijal muzike. web. “Medij je poruka. Početak 1970 -ih vrijeme je eksperimentalne glazbe i povezivanja glazbe i elektronike: Pink Floyda. Philip Glass sklada muziku modularne strukture koja se zasniva na ponavljanju. teoretičar medija) McLuhan je uočio da televizija promiče znatiželju kao glavnu kvalitetu promatranja. 248 Demistifikacija umjetnosti . “mreža”. Videomedij omogućuje simultanost snimke i događaja —“u stvarnome vremenu” (engl. u kojemu on na njima može i intervenirati prema koncepciji INTERAKTIVNOSTI. U ovom tom je mediju važan tekst — uostalom. Podjednako kao slika. Godine 1964. Studirao je glazbu i glazbenu teoriju u Tokiju. na primjer izvodi se jedna melodija stalno i iznova.Nam June Paik: TV violončelo. 1971.. privlači nas kamera koja se približava i ulazi u objekt snimanja. I u plesnu koreografiju ugrađuju se “nađeni” (ready-made).

On-line umjetnost nalazi se na internetskim stranicama i koristi se zasebnim rječnikom i pomagalima. već i same naravi umjetničkog djela. grafike napravljene tradicionalnim grafičkim tehnikama. što je novi način stvaranja i prikazivanja djela. modeliranjem ili konstruirane manualnim postupkom. Novi mediji uglavnom nisu trajni i teško ih je sačuvati. skulpture napravljene klesanjem. američki umjetnik. često interaktivan. Umjetnik je premjestio cijeli atelijer na izložbu i ondje nastavio s radom cijelo vrijeme trajanja izložbe. interfon i sl. radio.. Kako novi uređaji stižu na tržište. animacije i sl. Stari mediji su: crteži. Novi mediji (engl. 2000-e su doba robota. i publika/umjetnik.Odjek fluxusa u Hrvatskoj Ivan Kožarić: Umjesto retrospektive. Kassel. Ukida se distancija umjetničko djelo/ publika. Odrednice: performans. Documenta 11. “Živimo u društvu spektakla. Stari i novi mediji Danas razlikujemo stare i nove umjetničke medije. sigurnosna kamera. 2002.. prostor stalnog eksperimenta. tiskovni masovni mediji. Umjetnikov atelijer postaje laboratorij. Njemačka. slike. novi mediji su i skulpture načinjene kompjutorski navođenim strojevima. Douglas Davis. zvuka. analognim tehnikama prevlačenjem pigmenta po prijemljivoj podlozi. poput knjiga i novina. faks. umjetnost pohranjena na spremnicima podataka poput CD-ROM-a i DVD-a. prostorna instalacija. video i kompjutorske igrice. new-media) zajednički je naziv za umjetnička djela napravljena elektroničkim pomagalima. roboti. televizija i video (iako su to već podosta stari mediji). tako umjetnici pronalaze načine da naprave djela prilagođena zahtjevima novog uređaja — to može biti i printer.. poput kamera. sve što je napravljeno tzv. 980-e su doba PC-ja. Na taj način iznosi kritiku ne samo značenja pojma retrospektivne izložbe. prvi je počeo raditi djela za medij Interneta.” (Guy Debord ) 249 Demistifikacija umjetnosti . 990-e su doba Interneta. analogni film. tesanjem. konzervirati. konceptualna umjetnost.

ploču za gramofon na 78 okretaja malo bi tko uspio poslušati danas). budući da novi mediji čine svoje prethodnike zastarjelim te ih ujedno usvajaju kao dio svog sadržaja (na primjer. Marshall McLuhan tvrdi da kultura funkcionira poput retrovizora. “Akustični” svijet interaktivne usmene komunikacije s dolaskom pismenosti zamijenjen je “vizualnim” svijetom: “Guščje pero označilo je kraj govora. a s njime i radovi napravljeni u softveru koji se više ne koristi. Hibridni model medija — svaki medij preuzima prethodni kao dio svog sadržaja. Nova tehnologija vraća čovjeka u pred-pismeni svijet (globanog) sela i plemenskih emocija. Oralna/akustična kultura (govor/riječi) — vizualna/linearna kultura (tekst/abeceda) 250 Demistifikacija umjetnosti . Posebno brzo zastarijeva kompjutorski softver.isto tako namijenjeni su reproduciranju iz uređaja koji brzo zastarijevaju (npr. televizija obuhvaća film kao dio svoje građe). dalo nam je zatvorene prostore i gradove. vojske i birokraciju”. sa sobom je donijelo ceste. ukinulo je svu tajnovitost. S povijesnim odmakom bolje procjenjujemo postignuća nekog razdoblja.

11 Od slike do jezika Konceptualna umjetnost 252 Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj 258 Gorgona 258 Od društva prema individualnom 261 Nove tendencije 264 Arte povera 266 Lijepo u umjetnosti 269 Fotografija: pamćenje pogleda 270 Portretna fotografija 272 Reportažna fotografija 273 Fotografija u Hrvatskoj 274 Suvremena umjetnost 276 Postmoderna 276 Strip 278 Arhitektura nakon moderne 280 Povratak slikarstva 287 251 Od slike do jezika .

Konceptualni umjetnici namjerno rade djela koja ne samo da se ne pridržavaju starih odrednica poput slikarstva i skulpture nego se i ne mogu staviti u muzej ili galeriju (kao ni land art).” ( J.” (Maurice Blanchot) Naziv “konceptualna umjetnost” javlja se 967. Grupa OHO. anketa. Joseph Beuys. Predstavnici: Hans Haacke. skupina arte povera (siromašna umjetnost). 252 Od slike do jezika 960-ih Drugi nazivi: umjetnost ideje. Harald Szemann organizira putujuću izložbu Kad stavovi postanu forma s radovima antiforme i procesne umjetnosti. Umjetničko djelo zamijenjeno je vlastitom analizom i vlastitim tumačenjem. umjetnost informacije.” Godine 969. osim da jest. a time i dokida oblikovanje djela. shema itd. Biti umjetnik. Konceptualna umjetnost: umjetnost koja sama sebe promišlja.. “Ako napravim nešto. već moje “ jastvo”. Duchamp) “Umjetničko djelo o kojemu se ništa ne može reći. skulptura. matematička formula. grafika. što znači kraj umjetničkog procesa. tjelesnost umjetničkog djela. “Umjetnost se može napraviti od svačega. Art as idea as idea (engl. moja ideja.” (M.” (Ivan Kožarić ) Umjetnost ideje umjesto umjetnosti radi umjetnosti (franc.)..Konceptualna umjetnost “Umjetnost je izrada ideje.. Izvor protoka informacija nije dotična tvar. Beuys) . Brišu se granice između različitih umjetničkih medija i uvode se novi — umjetnost može biti dijagram. dok njegov rezultat — a to je umjetnički objekt — ima sekundarno značenje i može biti samo privremen (vidi: Christo.. — umjetnost kao ideja kao ideja): bitno se smanjuje materijalno postojanje. 227 – 229). prema konceptualnoj umjetnosti znači stalno preispitivati narav umjetnosti. Ideja je riječ izvedena iz grčkoga glagola sa značenjem “vidjeti”. Robert Smithson str. Polazište je Kosuthova misao da je ideja o umjetnosti važnija od podjele na pojedine umjetnosti (slikarstvo. svoju poruku prenosim nekom drugom. usmjerena na raščlanjivanje pojma “umjetnosti”. naglašava se važnost teksta i verbalizacije umjetnosti. l’art pour l’art). u eseju Sola LeWitta Redci o konceptualnoj umjetnosti (nekoliko godina poslije isti autor objavljuje Rečenice o konceptualnoj umjetnosti): “Ideja postaje stroj koji pravi umjetnost. Važan je proces izrade djela. tekst.

Koriste se novi termini u rječniku umjetnosti: instalacija. to mogu biti i umnožive (nejedinstvene) slike — film i fotografija. važna umjetnikova namjera. konceptualni autori u svoje radove unose teorijska istraživanja. konceptualno djelo je svačije vlasništvo. Stvarnost u svim svojim oblicima postaje novi materijal umjetnosti. dematerijalizaciju i defetišizaciju umjetničkog objekta te paradoks — napuštaju oblikovno djelujući na spekulativnom. predstavlja sabotiranje ideje “progresa” u doba mehaničke reprodukcije. Frank Stella je izjavio da u svojim djelima želi sačuvati boju istom “kao kad je bila u limenci”. “Jednom kada upoznate moje djelo. umjesto jezika.Konceptualna umjetnost odbacuje manualni postupak kao bitno svojstvo umjetničke operativnosti. ambijentalna umjetnost. ono je vaše. Jedino je. Konceptualna umjetnost nudi alternativu galeriji kao prostoru umjetnosti i umjetnosti za tržište po mjeri građanskog ukusa: jednom doživljeno. 253 Od slike do jezika Fetišizirati znači pretjerano i nekritički obožavati koga/što. koji izmiču definiciji “umjetničkog predmeta”. dakle. Nije važno samo ŠTO. nastala iz njegova osobnog mentalnog prostora. “naprava”. što znači i da bi moglo biti doživljeno samo tako da se pročita opis djela. čiji oblik nema važnosti. . Prisvajanje svakodnevnog imaginerija i znakova. kojim umjetnik objašnjava djelo upravo zato što je ono vrlo reducirano. Ideja je najvažniji aspekt djela: kada umjetnik poseže za konceptualnom formom umjetnosti. i uzmem ga natrag” (Lawrence Weiner). Konceptualna umjetnost podrazumijeva aktivnost promatrača ne samo u razumijevanju već i u stvaranju umjetnosti. to znači da je sve isplanirao i odlučio unaprijed te da je izvedba “najmanji dio posla”. Kritičkim odnosom prema tradicionalnoj umjetnosti. industrijskih materijala i tvorničkih proizvoda bez daljnjih intervencija na njima. već i KAKO se gleda. Idealno konceptualno djelo bilo bi vlastiti tekstualni opis. Iznimno je važna uloga teksta. i tradicionalno umjetničko djelo kao predmet. Ovakva njena definicija umjetnost čini bliskom s proračunanošću matematike i promišljenošću filozofije. filozofskom planu. Ne postoji način da se popnem u nečiju glavu. Pisanje i fotografija su “neutralni” mediji.

Joseph Kosuth: Umjetnost kao ideja. takve slike zbog njihove krajnje redukcije autor naziva “konačnim”: “Stvaram posljednje slike koje uopće mogu biti stvorene”. crno-bijele fotografije stolice u prirodnoj veličini i definicije stolice iz rječnika. zaglađene površine i u samo jednoj boji a od 1953. Interakcija riječi i stvari (vidi priču o bolesti zaboravljanja u knjizi Sto godina samoće Gabriela Garcie Marqueza). za koji smatra da je precijenjen. 1966. Kosuth je američki konceptualni umjetnik i teoretičar koji je sredinom 1960 -ih naglašavao da svako dobro umjetničko djelovanje treba dovoditi umjetnost u pitanje propitujući njezinu prirodu te je potrebno prije svega razumijevati lingvističku pozadinu svih umjetničkih prijedloga — izvedba je ionako nebitna. Slika istog formata i boje kao i prethodna Reinhardtova Konačna slika br. “Nikakav predmet. Odiseji u svemiru Arthura Clarkea). 254 Od slike do jezika Joseph Kosuth: Jedna i tri stolice. Umjetnik. nikakva materija” (Ad Reinhardt). 1965. na kojoj je napisana definicija slikarstva iz rječnika. iznosi skup prijedloga koji stvaraju jedinstvenu predodžbu (iako jedino stolica kao predmet postoji sama za sebe. a fotografija i tekst su u odnosu ovisnosti o tom predmetu). Kvadratni format je idealan prostor i savršen oblik. Reinhardt radi slike kvadratnog formata. .Ad Reinhardt: Konačna slika br. 1960. dakle. 6 . Prostorna instalacija u kojoj je isti predmet predstavljen u tri posve različita oblika: sastoji se od prave stolice dimenzija 82 × 40 × 37 cm. Začetak ideje konceptualne gradnje djela. postaviti je uza zid galerije i fotografirati je. te filozofiju Ludwiga Wittgensteina koji kaže: “Svijet je sve što je slučaj. Zato ovo djelo može biti istodobno izlagano na više lokacija: treba uzeti bilo kakvu stolicu. 6 . Od 1950.” Umjetnik iznosi kritiku koncepcije umjetničkog originala. Kao kontekst svoje umjetnosti Kosuth uzima Platonovu ideju mimesisa. njegova paleta se ograničava na crnu neboju (poput crnog monolita u 2001. nikakva tema.

lipnja 1969. 255 Od slike do jezika .– 1968. 1966. ali na koje u ovom trenutku ne mislim — 13:36. Tekst iz naziva djela ispisan je na platnu. nikakva ideja nije ušla u ovo djelo. 15. Robert Barry: Sve stvari koje znam.John Baldessari: Sve je očišćeno iz ove slike osim umjetnosti. Konceptualna umjetnost predlaže čitanje slika poput jezika i obrnuto — umjetničko djelo se doslovno može pročitati.

1967. tj. koje simulira osobni rukopis. “Zloupotreba moći me ne iznenađuje” itd.” Neonskom cijevi umjetnik se koristi kao trodimenzionalnim gestualnim pismom. a osobe koje ih nose prisvajaju te izjave kao vlastite: “Zaštiti me od onoga što želim”. 276). njegovih stereotipa. čime im se pridaje značenje i monumentalnost koju inače nemaju: interes prema banalnome i prema potrošačkom 256 Od slike do jezika društvu karakterističan je za postmodernu umjetnost (vidi str. Jenny Holzer: Truizmi. Umjetničko djelo je izjednačeno sa svojom porukom. poruka (tekst) je dobila materijalni oblik. Kratke dvosmislene tvrdnje otisnute su također i na majice. slogani i nazivi iz svakodnevnog života napisani su na uobičajenim oglasnim mjestima u javnom prostoru. opća mjesta. . Spiralni natpis načinjen od obojenih svjetlećih neonskih cijevi ispisuje ironičan komentar na društveni status umjetničkih djela: “Pravi umjetnik pomaže svijetu otkrivajući mistične istine. a ovdje je u službi kritike tog društva. često u velikom formatu. New York) Fraze. 1982. (natpisi na LED displeju na Times Squareu.Bruce Nauman: Prozor ili zidni znak.

257 Od slike do jezika . Tijekom gotovo četrdeset godina nastajanja ciklusa (“slikam. kod svake sljedeće slike svjetlije za jedan posto. ispred neutralne pozadine kao na slikama u osobnim ispravama kako bi progresiju brojeva usporedio s progresijom ljudskog vijeka. snima svoj glas koji dokumentira svaki detalj uz pojedini brojčani niz te fotografira svoje lice postavljeno frontalno. do danas započinje crnim grundiranim platnom na koje umjetnik vrlo tankim kistom bijelom bojom ispisuje broj jedan. koncepcijom broja. sljedeće brojeve progresijom od jedan u aritmetičkom nizu. osim što ispisuje višeznamenkaste nizove. na podlozi koja od crne prelazi u sive međutonove.Roman Opalka: Opalka 1965/1– oo Djelo iz serije Opalka 1965/1– oo na kojoj umjetnik radi od 1965. utjelovljenje konkretnog dijakronijskog luka (razdoblja). Druga odrednica: work in progress. Opalka. dakle jesam”). na njoj naslikane bijele brojke izlaze iz područja vidljivosti i postaju idejom. način mjerenja protjecanja vremena. bezizražajno. Od 1972. u svojevrsnom nagnuću horror vacui za totalnom popunom plohe slike. Pri tome je nizanje znamenki svojevrstan kronometar. Svaka slika opremljena je audiokasetom snimljenom tijekom nastajanja rada. bijela. i od tada na platna uvijek istog formata gusto ispisuje. podloga je napokon stopostotno svijetla.

“upotreba jezika kao medija”. ukidanje razlike između tzv. I pojedinačno. Članovi grupe su upotrebljavali jezik kao umjetnički medij. Matko Meštrović (teoretičari umjetnosti). 959. Dimitrije Bašičević-Mangelos (teoretičar i umjetnik). po kojoj grupa izabire ime. koristili se poštom radi “dostavljanja misli” te estetikom ponašanja. Miljenko Horvat (arhitekt).– 966. dovela ih je do prelaska granice akademskih i konvencionalnih normi sredine. članovi Gorgone uvode novine u domaću umjetnost: Ivan Kožarić dolazi na ideju “odljeva u gipsu unutrašnjosti glava svih gorgonaša” prekidajući s obrascima akademske skulpture (oblikom i temom).Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj Gorgona “Boja je nešto umjetno: ono što. Kao i u slučaju glave Meduze Gorgone. Njihova radikalnost. Nju karakterizira “knjiga kao djelo umjetnika”. ako se može (a ne može u smislu kvalitativnog napretka) govoriti o razvojnoj liniji umjetnosti — Gorgona uvodi okupljanje i druženje umjetnika kao umjetnički čin-djelo (umjetnost ponašanja ili bihevioralna). Grupa umjetnika okupljenih oko antičasopisa Gorgona (izašlo je  brojeva. najavljujući konceptualnu ili “umjetnost izrade ideje”. Zagreb. Radoslav Putar. Dimitrije Bašičević-Mangelos radi antislike. možda. “umjetnost kao ideja” i sl.” ( Josip Vaništa) Neformalna umjetnička grupa bez manifesta i formalnog određenja načina rada. Grupa je svojim djelovanjem nagovijestila umjetničku praksu 970-ih godina. 96.). Julije Knifer. Ivan Kožarić (kipar). i slike tabula rasa. koja je prihvatila konceptualni i misaoni način slobodnog izražavanja ne želeći svojom umjetnošću mijenjati ni život ni društvo. ne postoji. EXAT 5 objavljuje manifest u kojemu poziva na sintezu svih umjetnosti. Predstavnici: Josip Vaništa (začetnik grupe). 258 Od slike do jezika . apsolutnu umjetnost od praznih drvenih okvira za slike. “ponašanje kao estetska kategorija”. koje ne predstavljaju ništa. Marijan Jevšovar. Đuro Seder (slikari). uvodi “oporbeni smisao kiparstva”. pri pogledu na njihovu umjetnost skamenili su se mnogi tradicionalisti. čiste i primijenjene umjetnosti (uvodi se pojam industrijskog umjetnika koji će kontrolirati sve faze izrade i primjene djela). Sedmog studenoga 95. Zagreb. pa čak i subverzivnost u okviru vremena u kojem su djelovali.– 966. Gorgona odlazi korak “dalje”. a apstrakciju izjednačava s osobnom slobodom.

? Je li to portret? Uočite neobičan detalj. Ni figuracija ni apstrakcija (tj. Antislika 5 .– 1956. je li to skulptura. prostorna instalacija. punctum kompozicije. Josip Vaništa: Beskonačni štap (U spomen Manetu) . 259 Od slike do jezika .Dimitrije Bašičević-Mangelos. 1951. i jedno i drugo).. Ready-made: prazan drveni okvir za slike kao “afirmacija čiste odsutnosti”. Opišite i analizirajte ovo Vaništino djelo.. ready-made. već —“apsolutna” umjetnost. 1961.

“ritmička monotonija”. Motiv meandra kao land art. godine do danas. varijacijom na temu helenističkog ornamenta koji postaje protežni motiv njegova monokromnog (prema riječima autora “crno” i “bijelo” istodobno su minimum i maksimum) slikarstva. Julije Knifer: Bez naziva. Odnos forme i podloge kao igra negativa i pozitiva. praznina je jednakovrijedan kompozicijski element. koji put. 2001. Uz motiv. 1975. Meandar je znak za beskraj. Tübingen.Julije Knifer: Meandar. Knifer radi slike. okomitih i vodoravnih dijelova meandra. 19? Crtež olovkom na papiru. Njemačka. Slika je izvedena olovkom (ili. . nadahnut zavojitim koritom rijeke nalik na slovo S. Kompozicijsko načelo monotonog ritma crne i bijele boje. 260 Od slike do jezika Meandar je antički ukrasni motiv izlomljenih linija. istodobno oblik i potpis. 49. Julije Knifer: Crtež. “antislika”. crteže i grafike s temom meandra od 1960. kistom) kako bi mogućom i poželjnom nesavršenošću geometrijskog motiva zadržala humanu dimenziju. bijenale u Veneciji.

izraženu u novčanoj kazni. Peristil je osvanuo s velikim crnim krugom polikolor (isperive) boje. “Kultura u negativnom stavu”. čime su tada zaradili kaznu zatvora od dva dana. uz koji je ostavljeno pismo s porukom: “U čast grupi Crveni Peristil trideset godina poslije. odnosno delinkvente (prema drugima) koji su na njemu intervenirali bojom. doživljavao je permanentno građenje i razgrađivanje. najstariji urbani prostor s kontinuitetom korištenja u Hrvatskoj. Godine 1999. Umjetnost kao izraz “misli punih bodlji i tajanstvenih začina” (Nietzscheovim riječima). Peristil poput magičnog ogledala odražava stanje društvene svijesti. grupa mladića pod imenom Crveni Peristil obojila je pločnik u crvenu boju.” Anonimni autor (ispostavilo se da je to bio umjetnik Igor Grubić) želio je skrenuti pozornost javnosti na činjenicu da se ništa u međuvremenu nije promijenilo — nastavljena je devastacija spomenika. Peristil. 261 Od slike do jezika . Godine 1967. raste nezaposlenost i problem narkomanije u gradu i zemlji poharanim ratom.– 1970. 1967.Od društva prema individualnom Crveni Peristil. a ulaganja u kulturu su nedostatna. Peristil je također izazov i za konceptualne umjetnike (prema jednima).

standarde autorstva i copyrighta i posebnost originala. izjavio je Dimitrijević. (iz serije Slučajni prolaznici ) “Louvre je moj atelijer. već kako je cijela povijest pogreška. izraz je umjetnikova protesta protiv institucionalizacije umjetnosti. . 1991. posjetitelja izložbe koji umjetniku donose razne predmete: u ovom slučaju to su vile i dinja. već niz paralelnih povijesti. stoga predlaže posthistoriju. Baveći se istodobno prošlošću i suvremenošću (uostalom. ali ne i dan susreta! Druga odrednica: work in progress. Lenbachhaus. On djela drugih umjetnika integrira. “nepoznatih nekih”. Koristeći se u svojim radovima renomiranim djelima iz povijesti likovnosti koje podvrgava estetskom i etičkom prevrednovanju kroz prizmu “osobnog viđenja”. 1971. Druga umjetnikova intervencija u javni prostor bilo je isticanja natpisa na raznim lokacijama (tzv. subvertirajući praksu isticanja likova partijskih vođa i uopće koncepciju slave i bivanja javnom osobom. kao njezin stvaralac i proizvod). koje su same mimetičke slike elemenata stvarnosti u provokativnom odnosu s prozaičnim svakodnevnim predmetima (ready-mades) i elementima preuzetim iz prirode.15 sati. postavljeni uz sliku Franza Marca Plavi konj iz 1917.Braco Dimitrijević: Prolaznik kojeg sam slučajno sreo u 12. u vlastiti rad. Za razliku od postmodernog umjetnika. sa svim njihovim vrijednostima. 262 Od slike do jezika Braco Dimitrijević: Triptychos Post Historicus. filozofskim. smatrajući da ne postoji jedinstvena. autohistorizacija iz 1975. godine): “Ovo bi mjesto jednoga dana moglo biti od povijesnog značaja. sadašnjost je samo trenutačno stanje prošlosti) u svojoj umjetničkoj produkciji (istovremeno je povijest u umjetniku i umjetnik u povijesti. relativizira autonomiju umjetničkog djela. Umjetnik izjavljuje kako nema pogrešaka u povijesti. Dimitrijević banalizira pojam “umjetničko djelo”. reinterpretacija su značenja umjetničkog djela (čiji je semiotički sustav vezan uz konkretni povijesni kontekst).” Obratite pažnju na detalj: u naslovu se precizno navodi sat. pa čak i tržišnim. serija radova na istu temu. Triptisi —“sastavljene” mrtve prirode. i potom izlaganjem njihovih divovskih foto-portreta u javnom prostoru. Dimitrijević ne “citira” tuđa umjetnička djela. Izlaganje umjetničkih djela izvan muzeja i galerija. duhovnim. a ulica moj muzej”. Dimitrijević preispituje povijest kojom se koristi kao arhivom. Umjetnik se oslanja na različite estetske povijesti i vizualne prakse. Postupak stvaranja “nevidljivih veza” između umjetničkih djela u galerijskom fundusu i običnih ljudi. Njemačka. Dimitrijević je od 1960 -ih godina izvodio ulične akcije s fotografiranjem slučajnih prolaznika. Njegovi posthistorijski triptisi su instalacije sastavljene od originalnih umjetničkih djela. estetskim. pa tako i tretiranje zoološkog vrta kao prostora kulture. München. depom ili imenikom.

a na koji motivima crnog kruga i crvenog pravokutnika? 263 Od slike do jezika . koja se sastoji od sedmominutnog bacanja kocke na čijih je svih šest stranica napisano isto: “Bol”. tj. kad su s humornim pijetetom pokopana tri stara madraca (optimističkog. “Kod mene bol nije krik. objašnjava umjetnik. smrt. Na koji umjetnički stil podsjeća Crveni Peristil svojom strategijom. 1979. Mladen Stilinović: Pokapanje boli. a Stilinović 523 stranice rječnika prekriva bijelom bojom. nego je stanje”. Kakvo je vaše viđenje minimalizma i konceptualne umjetnosti? Smatrate li da je minimalizam reducirao umjetnički sadržaj na geometriju? Ili nije? Sviđa li vam se odmjerenost minimalizma ili ga smatrate hladnim i nepristupačnim? 2. Pokapanje boli fotografije su umjetničke akcije iz 2000. 1. Definicije svih riječi zamjenjuje jednom jedinom riječi “bol”. Da bi se zaista spoznalo ovo djelo. 2000. a ne samo pročitala bol. Stilinović je zamislio Igru boli. Cinizam je jedan od načina “pokapanja” boli.Mladen Stilinović: Dani. cvjetnog uzorka izašlog iz mode) na kojima je crnim štampanim slovima umjetnik ispisao uvijek istu riječ: BOL.– 1980. godine. Rječnik je ekvivalent svijeta.– 2003. trebalo bi pomno iščitati sve stranice rječnika. Na koji način se ostvaruje neposredno povezivanje umjetnika i publike? 3. Kako bi se iskusila. bjelilo kao ništavilo. 2000. Bol. Mladen Stilinović: Rječnik — Bol. sastavni su dio svijeta predstavljenog rječnikom. načinom umjetničkog djelovanja.

” (katalog Tendencije 4) Početak pokreta se podudara s iscrpljivanjem mogućnosti enformela. Nove tendencije su se bavile problemom odnosa između umjetnosti i društva zahtijevajući socijalizaciju umjetnosti (njezino uklapanje u društvo). Vjenceslav Richter (arhitekt).) organizirana je i sekcija konceptualne umjetnosti i sekcija Platno čime se povezuju tradicionalni i novi mediji i umjetnički izrazi. Aleksandar Srnec. Na njoj prevladava monokromno slikarstvo ili slika koja postaje objekt (umjetnici okupljeni oko njemačkog časopisa Zero (Oto Piene.). Tehnologija napreduje.) istražuje odnose kibernetike i umjetnosti. već sa sljedećom izložbom (963. 264 Od slike do jezika . koje je moguće pojmiti kao nastavak i razradu razmišljanja sudionika EXAT-a 5. Kibernetika je znanost o komuniciranju i automatskim sustavima kontrole živog bića i stroja. U razdoblju od 96. Prva izložba novih tendencija organizirana je na inicijativu likovnih kritičara Matka Meštrovića i Radoslava Putara te umjetnika Ivana Picelja. Pietro Manzoni)).. Te godine Galerija suvremene umjetnosti pokreće časopis Bit international kao glasilo ove orijentacije prema umjetnosti proširene koncepcije (izlazi devet brojeva od 968. U sklopu manifestacije održan je simpozij pod temom Racionalno i iracionalno u suvremenoj umjetnosti. do 973. Karl Gerstner) te optička istraživanja površine i strukture objekta (Günther Uecker.. Treća izložba novih tendencija (965. Gruppo “N”). Od hrvatskih umjetnika u okviru pokreta nove tendencije djeluju Ivan Picelj. ukidanje unikatnosti umjetničkog djela i izjednačavanje umjetnosti i znanosti u smislu neodvojivosti djelovanja jednog i drugog. Umjetnost se mijenja. Heinz Mack) i talijanskog Azimutha (Enrico Castellani. Šesta izložba tendencija Naziv za umjetnički pokret i pet izložbi održanih u Zagrebu 96. eksperimentiranja novim tehničkim medijima radi istraživanja mogućnosti vizualne percepcije koje će./69.. Vojin Bakić (kipar). Ona nikada ne napreduje. tadašnja je Galerija suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti Zagreb) organizirala pet međunarodnih izložbi pod nazivom Nove tendencije.). Ipak prevladavaju djela usmjerena na “sistemska istraživanja” (François Morellet. Nove tendencije smatraju “posljednjom avangardom”. Miroslav Šutej. do 972. a sam naslov “tendencija” govori o usmjerenosti sudionika na jedinstveno područje istraživačkog rada. a samoj izložbi prethodio je simpozij na istu temu. na Tendencijama 5 (973.. Na četvrtoj izložbi (968.– 973. Također su prepoznati začeci programirane i kinetičke umjetnosti.) organiziran je međunarodni kolokvij Kompjutori i vizualna istraživanja. Julije Knifer ( jedini hrvatski predstavnik na prvoj izložbi). Juraj Dobrović. Uz sekciju kompjutorskih vizualnih istraživanja. postati poslovično za pokret...Nove tendencije “. Vlado Kristl.

međunarodni simpozij i organizirana je objedinjujuća izložba pod nazivom Nova umjetnička praksa 966. umjesto nje održan je 978. Vojin Bakić: Svjetlosni oblici. Nalazite li na skulpturi elemente kinetičke umjetnosti? 265 Od slike do jezika . Kipar Vojin Bakić radi razlistale forme ili metalne skulpture ogledalnih.– 978. 1970. Opišite ovu skulpturu od kroma koristeći se podacima iz teksta o novim tendencijama. dobro uglačanih površina koje se dematerijaliziraju u nizu odraza.nije održana.

.. Od skromnih. Lucio Fontana. Michelangelo Pistoletto. 2. 1968. Bilješke za gerilu. beznačajnih materijala izrađujući skulpture (objekte).. povezuju prirodno i umjetno. dva oka. s jakom tradicijom umjetnosti i naslijeđem klasične skulpture te siromaštvo i slaba ekonomska razvijenost zemlje krajem 960-ih. urbano i ruralno. . jeftinim ili nađenim predmetima i materijalima što je umjetnička gesta kojom izražava želju za promjenom statusa umjetnosti kao tržišnih dobara. kamenje. Genova.” Druga odrednica: politička umjetnost. (tal. ambijente i instalacije.... kao i sirova snaga prirodnih materijala (zemlja. ugljen. Merz nalazi u Fibonnacijevu principu progresije sličnost s ljudskom fiziologijom: “jedan nos. umjetnika koji uzimaju naziv izložbe za ime skupine. Rim). Ako se rasprši. 967. naslijeđe Mediterana i zapadnu civilizaciju. idealnog i aristokratskog koju je imala od antike do fašizma.) i najjednostavnije stvari (poput krpa) mogu biti umjetnost. pet prstiju. što je radikalan umjetnički odgovor na društvenu i političku nestabilnost krajem 960-ih. gubi teren. Članovi skupine arte povera istražuju odnos između umjetnosti i života. u članku pod nazivom Arte povera.). 3. Predstavnici: Giovanni Anselmo. Iste godine je organizirao izložbu Siromašna umjetnost u prostoru. iglu načinjen od vreća sa zemljom kao ideja skloništa za rudimentarno preživljavanje za umjetnika-lutalicu. 5. biljke.” Prikazan je rad militantne estetike. gubi snagu. Gilberto Zorio (grupa ima 3 članova). arte povera oslobađa skulpturu od “velikih očekivanja”— od uloge predstavljanja herojskog. Kod izrade djela često se koristi Fibonnacijevim nizom brojeva. u kojemu je svaki broj dobiven zbrajanjem prethodna dva u nizu (1. Mario Merz. Fizička prisutnost stvari i uobičajeno ponašanje ljudi. Kontekst arte povera je Italija.. Giap je sjevernovijetnamski gerilski vođa kojega umjetnik citira: “Ako se neprijatelj koncentrira.Arte povera “Od nule do beskonačnosti.. Umjetnik se koristi banalnim. Jannis Kounellis. povero — siromašan) Dekonstrukcija “umjetnog” umjetničkog jezika. kakav je doživljen vlastitim tijelom. Milano. Italija (Torino. Tražeći posve novu neposrednost u umjetničkom izražavanju i bliski kontakt s gledateljem. odnosno kao idealna forma “mikroorganičkog grada”. 1. 266 Od slike do jezika Mario Merz: Giapov iglu.” Naziv uvodi likovni kritičar Germano Celant 967.

preobilje. odnosno uvodeći u prostor “intelektualnu. Uklonjena je podjela na kazališnu (predstavljačku) i lijepu umjetnost. Dva granitna bloka. Prirodnim slijedom stvari salata će početi propadati.– 1986. Kounellis se nadovezuje na povijest kipova s konjem smještenim između postolja i čovjeka. prodati na tržištu umjetnina. osjetilnu i perceptivnu neravnotežu”. Galerija l’Attico. gdje je konj samo dio cjeline bez autonomije.Giovanni Anselmo: Bez naziva. Budući da se u suvremenoj skulpturi ukida postament. konj više nije samo još jedan “stalak” za konjanika. kad salata istrune. 1968. povezani su zajedno prignječujući salatu. Životna toplina konja podcrtava beživotnost galerije i cijelog starog umjetničkog sustava. život je niz radnji”. pasti na pod.. Tautologija je označavanje istoga istim. pamuk je pamuk. 267 Od slike do jezika . manji će kamen zbog toga biti slabije učvršćen i naposljetku će. već samostalna i samodostatna figura. ugao je mjesto približavanja triju koordinata. Ovakvo umjetničko djelo se ne može komercijalizirati. pod je određen broj pločica. Jannis Kounellis: Bez naziva. skupljati se. Arte povera je “. odnosno granica između života i umjetnosti. Italija. Izlažući žive konje. Rim. ponovno otkrivanje estetske tautologije: more je voda. redundantnost u izražavanju radi isticanja. 1969. soba je opseg zraka.. Umjetnik je u izložbeni postav uveo jedanaest konja pretvorivši galeriju u staju. svijet je nepojmljiv skup nacija. veći i manji.

napravljene prema kanonu/idealu ljepote i s draperijom u ruci. skulptura je gledatelju okrenuta leđima umjesto frontalno. industrijskih otpadaka. 1967. uvijek je prisutna u radovima arte povera. Kopija glatke klasične skulpture Venere (rimski odljev grčkog originala). prisjetimo se. supostavljena je kaosu. tako da gledatelj ne može promatrati djelo. Pistoletto također stvara “minus objekte”. 268 Od slike do jezika . šarenoj gomili krpa.Michelangelo Pistoletto: Venera s krpama (Lumpenvenus). talijanska prošlost. pa makar u obliku kopije klasične skulpture. a da pri tome ne vidi i samog sebe. što je aluzija na podčinjenost žene u suvremenom društvu. Poruka djela je da je umjetnost nužno odraz svijeta u kojemu nastaje. slike i kolaže (ljudi u svakodnevnim situacijama) na zrcalnim površinama.

telefon i gramofon pridonijevši uživanju u životu. Belle Époque veže se uz načelo larpurlartizma (“umjetnost radi umjetnosti”.O. riječi. stoljeća u Zapadnoj Europi naziva se Belle Époque (franc. politike. Na primjeru jedne slike. izumljeni su automobil. i 20. u kojemu smo “stanovnici supermarketa koliko i polisa” (Pascal Bruckner).” (Toma Akvinski) U suvremenom društvu. antiestetikom hannoverske dade i Duchampovom antislikom Mona Lise s brkovima i kozjom bradicom (L. kao izvrnuta Warholova tvrdnja da je “biti dobar u biznisu najfascinantniji oblik umjetnosti”. a ne užitak. moda. poput objektivnog iskaza u matematici da su 2 + 2 = 4. preko Malevičeve prekrižene Mona Lise iz 94. Estetika je filozofija umjetnosti.. No već su tada po pitanju estetike postojala oprečna mišljenja: “Samo ljepota može spasiti svijet”. igra franc. 269 Od slike do jezika . prema Baumgartenu. zrakoplov. istovjetnosti i stroge proporcionalnosti). kino. Dizajner Stephan Bayley tvrdi da je ljepota u razdoblju moderne izašla iz umjetničkih atelijera i preselila se u supermarkete i tvornice. put modernosti ide od neponovljive Leonardove Mona Lise (503.Lijepo u umjetnosti “Ljepota je u oku promatrača. naziv djela je aluzija na Giocondinu stražnjicu. “lijepo doba”): život je transformiran. zadržalo se u zapadnoj umjetničkoj produkciji sve do sredine 9.)..O. l’art pour l’art).– 505. do Duchampove i Basquiatove. umjetnici su napustili ljepotu kao način izražavanja i prigrlili estetsko nasilje. Umjetnost je izložena industriji zabave i umjetničkih reprodukcija. Prijelaz 9. pritom je ključna riječ njihova rada konflikt. Antičko vjerovanje da za ljepotu postoje objektivna pravila (poput simetrije.Q. U umjetnosti ne postoje univerzalne istine. protjeranom iz umjetnosti. franc. piše Dostojevski. lijepo se seli u područje dizajna. reklama i masmediji dali su utočište lijepom.H. religije ili ideologije. prema kojemu bi umjetničko djelo imalo biti samo sebi svrhom: teži se ljepoti formi i perfekcionizmu izrade djela bez upliva etike. Estetika farse: umjetnik tvrdi da je otkrio tajnu smiješka lika na možda najvažnijoj slici zapadne umjetnosti!). stoljeća kada je ozbiljno dovedeno u pitanje pod udarom Baudelaireova naturalizma. Bezvremenski ideal klasične ljepote u jednadžbi “umjetničko je lijepo” prestaje vrijediti 99. a budući da estetski užitak može biti roba na tržištu.

uz pomoć tehnike. tvrdi: “Za čime imamo nostalgiju kada mislimo na ljepotu? Biti lijepi: zamišljamo da velika sreća mora biti s time povezana. što znači da se već tada fotografija smatrala zasebnom vrstom umjetnosti. “Fotografija nije obična kopija prirode. 93. ali je i samodostatni umjetnički medij. U svijetu slika. i sama je stvarnost jer ne samo da stvara slike.” (Franz Roh) 270 Od slike do jezika .” Je li ljepota vječna i objektivna ili je nepostojano. naprotiv. to se dogodilo i zauvijek će se događati na taj način. tj. čak i dubina i struktura oblika u prostoru.” (poslovica) “U stvarnom svijetu. Fotografija je sredstvo analize društvene stvarnosti. Iako ne treba sumnjati da je fotografija umjetnički medij. Umjetnost u doba tehničke reprodukcije. Fotografija je neraskidivo povezana sa suvremenim umjetničkim vrstama kao način njihova dokumentiranja. već transpozicija. Prve izložbe fotografije organizirala je Galerija 29 u New Yorku već 905. svih svjetlosnih vrijednosti. Fotografija: pamćenje pogleda “Jedna slika govori više od 000 riječi.). a potom je postala ravnopravni umjetnički medij. društveno uvjetovano iskustvo podložno promjenama? Ideal ljepote danas uvjetovan je popularnom kulturom i opterećen stereotipnim klišeom pravilnih lica s filma i televizije.Nietzsche. godine. Ptičja ili žablja perspektiva pridonosi rušenju antropocentrizma percepcije (“čovjek je mjera svih stvari”).” (Susan Sontag) Fotografija je najprije oponašala teme i efekte slikarstva. nešto se događa i nitko ne zna što slijedi. Fotografija snimljena iz ptičje ili žablje perspektive radikalno preispituje frontalno gledanje koje je kao pravilo nametnuo slikarski perspektivni iluzionizam u prošlosti. fotografija je i ars i technè. treba postaviti pitanje je li promijenila opći karakter same umjetnosti” (Walter Benjamin. Ali to je pogrešno. fotografija uvodi novi način promatranja i kadriranja stvarnosti kao “fatalni vjetar koji je otpuhao stara sredstva umjetničkog izričaja” (Breton).

sportska. svojom pjesmom. 2001. fotografija arhitekture i pejsaža. Što mislite o reality showu kao društvenim fenomenu? Što mislite.Fotografija može biti umjetnička i/ili primijenjena (također i tehnička i znanstvena). izrez je slučajan. 1980. plinskih spremnica. reportažna. kojom je snimano iz ruke — što 1990 -ih uvodi kao načelo filmskog snimanja danska skupina Dogma. člana skupine Sex Pistols. U svijetu stalne nadziranosti i reality-showa svi provodimo previše vremena trudeći se ne gledati druge ljude. možete se koristiti raznim odgovarajućim predmetima — omiljenom majicom. Opišite jedan omot nosača zvuka. London. Prizor nije centriran u smislu “namještene kompozicije”. Frontmen grupe The Clash Paul Simmonon razbija gitaru (performans!) u njujorškom Palladiumu. Fotografija je svjedočanstvo povijesti društva dvadesetog stoljeća. “slučajnog okidanja kamere”— kao zamrznuta sličica (still ) filma... fotografija je proglašena najboljom rock-fotografijom svih vremena jer je na njoj uhvaćen “pravi rock and roll-trenutak: potpuni gubitak kontrole”. prema svom izboru. Efekt slučajnog kadriranja. Fotografija kao reportaža o vlastitom svakodnevnom životu. 271 Od slike do jezika . Neoštri oblici na fotografiji nastali su zbog drhtanja kamere. Serija crno-bijelih fotografija “anonimnih skulptura”. je prodana u Sotheby’su za 5 793 USD. silosa. Omotnice nosača zvuka vrijedno su poglavlje u povijesti grafičkog dizajna. I žestoki glazbeni trendovi su podvrgnuti komercijalizaciji: majica Anarchy Johnnyja Rottena. 1979. studijska. može li umjetnost biti stvarna kao i život? Germans Bernhard i Hilla Becher: Vodotornjevi. modna.. 1980. Napravite reportažu o svom životu. fotografijama s ljetovanja. Svjetlo na motivu je “bijeli kist” kojim stvarnost prevodimo u fotografiju.. simbola industrijskog svijeta koji polako nestaje u postindustrijsko doba: vodotornjeva. Nan Goldin: Autoportret u plavoj kupaonici. akt… Knjiga s fotografijama naziva se fotomonografija. S obzirom na tehnološka i formalna svojstva razlikuju se analogna (crno-bijela i u boji) i digitalna fotografija. Pennie Smith: Naslovnica albuma skupine The Clash. Fotografski žanrovi: life (dokumentira svakodnevni život). Fotografija kao društvena svijest svjedoči i o razočaranju ljudi društvom u kojem žive. portretna.

1963. rođendan. 14. ne treba smetnuti s uma činjenicu da je ropski rad i posjedovanje ljudi raširena pojava i danas. dobar fotograf hvata izražaj lica koji osobi po njezinoj naravi pristaje).Portretna fotografija Jezik Alberta Einsteina. Zaprepašćuje činjenica da je ropstvo postojalo u tako nedavnoj prošlosti — da je čovjek rođen kao rob fotografiran u drugoj polovici 20. kada je na to prisiljeno preko 12 milijuna ljudi u svijetu. Može se reći da objekt slike (fotografski model) govori. Lice je prikazano frontalno. ožujka 1951. . Fotografijom je ogoljena sama bit ropstva. stoljeća. stoljeće snimljen je u činu plaženja jezika novinarima koji su ga salijetali na njegov 72. en face. Čovjek koji je obilježio 20. Autor fotografije je anonimni fotoreporter. Portretna fotografija mora ispunjavati dva osnovna uvjeta: sličnost i karakter (iz slike se mora osjetiti kakve je portretirana osoba naravi. 272 Od slike do jezika Richard Avedon: William Casby. prikazan je ne čovjek-individua. rođen kao rob. Usporedite prethodnu fotografiju s ovom. Odrednica: portretna fotografija. nego “maska” roba. Istodobno. no glava može biti i u profilu (te poluprofilu ili tričetvrtinskom profilu).

u smislu da živi njegov lik i ideja.: Che je živ! (španj. Fotografija prikazuje španjolskog borca (Španjolski građanski rat 1936. Fascinacija njime. privjescima za ključeve. svjetske IKONE upravo zahvaljujući ovoj fotografiji snimljenoj šest godina prije smrti. pogođen metkom. Ikona je simbol ili utjelovljenje kulturalnog pokreta i kulturnog trenutka. Ikona postaje fiksiranom konvencijom stila. Snazi i dokumentarizmu prizora pridonosi detalj kundaka koji nedostaje. čak su se počeli proizvoditi pivo i cigarete Che. lako prenosiva dogodilo. Vijest da je Capa možda režirao smrt lojalističkog vojnika na fotografiji koja postaje ikonom pravedničke borbe odjeknula je snažnije nego da se radi o tekstualnoj krivotvorini informacije. koje ostaju. 1961. lagana. majicama. makar je to najmanje važno.) u trenutku kada. Robert Capa: Smrt vojnika. Cilj mu je bio ujediniti Latinsku Ameriku putem oružane revolucije. 1936. analogan onome što predstavlja. Važna je umjetnost. a ne bezvezni incidenti svakodnevnog života. Poslije su stručnjaci posumnjali da je snimljeni prizor “odglumljen” i da nije nastao u bitci. pada na zemlju.– 1939. Njegov lik s fotografije reproduciran je na plakatima. kapicama sa šiltom. nastavlja se i danas obistinjujući slogan studentske pobune 1968.” (Oscar Wilde) Alberto Korda: Ernesto Che Guevara. Che vive!). obnoviti svijet poharan siromaštvom i nepravdom u vrijeme hladnog rata koji se manifestirao u nizu “malih ratova” diljem svijeta. događaji i stvari kamera Laica formata (za film 24 × 35 mm). izvan kadra slike. bilo kao komercijalnim proizvodom ili povijesnom figurom. upravo radi pretpostavljene neupitne objektivnosti reportažne fotografije. Portret latinskoameričkoga gerilskog borca koji je netom nakon što je ubijen u Boliviji dobio status heroja mitskih proporcija. Che funkcionira kao tržišna marka. Che je zgodan spoj hladnog racionalizma (bio je liječnik) i romantičarske strasti. “Novinari bilježe samo ono što se Profesiju fotoreportera omogućila je nova.Reportažna fotografija Reportažna fotografija može biti propagandna ili informativna. Revolucija je pretočena u novac. 273 Od slike do jezika .

Pronađite punctum. Pronađite primjer za svaku navedenu funkciju. Snimka zaustavljenog pokreta autora plemića i foto-amatera. strukturalni dio — prisjetimo se samo billboarda uz ceste. suho lišće da znaš da je to jesen. Danas živimo u kulturi slika koje virtualiziraju stvarnost postajući njezin sastavni. obrazložite svoj izbor. centar ili neočekivani detalj koji privlači vašu pažnju na kompoziciji jedne fotografije. Karlo Drašković: Skok Stjepana Erdödyja. ili po vašem mišljenju akcent. izazvati želju. ona ju i stvara.. samo svjetlo. 1985. .Fotografija u Hrvatskoj “Fotograf nije samo osoba koja bilježi prošlost. ali ne i o njezinom postojanju. iz ciklusa Zagreb tridesetih godina 274 Od slike do jezika Mladen Tudor: Zagreb. jednog od začetnika hrvatske fotografije koji je utjecao na estetiku tzv.” (fotografkinja Zagreba Marija Braut) Ono po čemu se fotografija razlikuje od ostalih sustava umjetničkog prikazivanja jest da je njezin referent (objekt.” (Susan Sontag) “Ne moraš imati žuto. Tošo Dabac. Fotografija ne može hiniti stvarnost: ona može lagati o smislu stvari. zagrebačke škole fotografije. Funkcije fotografije su: obavijestiti. motiv) nužno stvarni predmet. dok referent slike može biti i nepostojeći (imaginaran). iznenaditi. prikazati. “Svaka je fotografija svjedodžba o prisutnosti” (Roland Barthes) — što znači da fotografija nepobitno svjedoči egzistenciju objekata koji u ovom trenutku ne moraju više postojati. Prema Barthesu punctum su pojedinosti sa snimke čija nazočnost tiče promatrača dopirući iz snimke poput uboda i uzrokujući promjenu njezina čitanja.. 1958. pružiti značenje.

oštrim kontrastima svijetlih ploha i crnina na fotografijama. oko promatrača nikada nije neosobno).Boris Cvjetanović: Prizori bez značaja. Umjetnik ostavlja crni rub na fotografiji. tvorničke hale. Dubrovnik 1992. fotografija je uvijek i prije svega subjektivan izraz čovjeka iza kamera (uostalom. restorani radničke prehrane). Osobito su zanimljive fotografije arhitekture i industrije (brodogradilišta. Odlikuje je modeliranje likova svjetlom i sjenama. što znači da izrez slike na fotografskom pozitivu (fotografskom papiru) odgovara kadru na fotografskoj traci (vidi se perforirani obrub sličice na negativu) — kao vrst fotografskog verizma. 275 Od slike do jezika . viđenje. life fotografija toga razdoblja (autora Toše Dabca i Mladena Grčevića). Ipak. — koja se u međuvremenu internacionalizirala. a poslije Drugoga svjetskog rata i služenja političkoj i reklamnoj propagandi (prema formuli umjetnosti kao odraza društvenih promjena) fotografija 950-ih u Hrvatskoj postaje samodostatna umjetnička disciplina. Posebno je visoko valorizirana tzv. Jaka hrvatska fotografska scena inicira osnivanje trijenalne izložbe fotografije Čovjek i more u Zadru 957. kao državna propaganda postignuta kvalitetnom umjetnošću — kao što se i rani konstruktivizam stavlja u službu revolucije. Od dokumentiranja stvarnosti života radnika i seljaka.

”) Granična godina kasne moderne i postmoderne je 968.Suvremena umjetnost Umjetnost koju nazivamo suvremenom počinje u završnom stadiju modernizma (visoka i kasna moderna) i na početku postmoderne. štafelajnu sliku) ili dovodeći do ekstrema umjetničke prakse moderne. tražimo nemoguće!” (Pariški svibanj 968. preispitivanje i odbacivanje prošlosti u odnosu na modernu umjetnost.) Prvo prepoznavanje i definiciju postmoderne daje Charles Jencks u knjizi Jezik postmoderne arhitekture 977. Postmodernu koja nastupa nakon moderne možemo usporediti s manirizmom nakon renesanse. Pokušajte objasniti zašto? Postmoderna “Sve prolazi. arhitekturi i književnosti. a prije svega uvjerenosti moderne u autonomiju umjetnosti. i umjetničkom stilu. “suvremeno” označava aktualnu umjetnost.” (“Anything goes. Suvremeno nije isto što i moderno. Postmodernu karakterizira promjena umjetničkog senzibiliteta. 970-te bile su doba -izama. Najavljeni kraj umjetnosti i povijesti. koja se događa u trenutku kad se o njoj govori i piše. Postmoderna je reakcija na modernistička načela u umjetnosti. Preciznije. 276 Od slike do jezika . Završilo je doba velikih društvenih promjena i kolektivizma (pa tako i rada u grupama) i u središte zbivanja došao je pojedinac. 968. Paradoks je da nije sva umjetnost koja se stvara danas suvremena po mediju u kojemu nastaje. “Budimo realni. a 980-te različitih “neo” i “post” stilova. središnje su razlike po pitanju autoriteta i aktivizma. na dva načina: povratom na tradicionalne ili klasične elemente stila (npr. — doba studentske pobune i sloma utopijskih vizija.

Nema jedne. analiza. Slika i stvarnost se preklapaju. npr. sadržaja i konteksta umjetničkih djela. Dobiva na značenju figura kustosa/kustosice. destabilizacija. interpretacija i prosudba forme. umjetnosti i glazbe. crossover. diskurs. linearne povijesti umjetnosti. istražuje. etnografije. već mnogo stilova i smjerova koji istodobno postoje (supostoje). originalnost. a čiji rad odgovara temi ili koncepciji kustosa. U suvremenoj umjetnosti više nema smisla razvrstavati djela prema njihovoj podlozi (materijalu) i tehnici. Ideja slike kao stvarnosti označava se pojmom “simulakrum” francuskog filozofa Jeana Baudrillarda: slike i simboli (“označitelji”) mijenjaju ili gube značenje u različitim situacijama. ono što doživljavamo kao stvarno filtrirano je slikovitom predodžbom.. 277 Od slike do jezika . Crossover je ukidanje granica između umjetnosti i popularne kulture. dekonstrukcija. Postmoderna je povratak na vrstu umjetnosti koja je lakše shvatljiva i više se sviđa širokim slojevima ljudi. isticanje. Metoda montaže djela — sjeckanja rečenica i njihovih prespajanja u nove.Pojmovi koji se vežu uz postmodernu: površnost. uređuje. ona može biti i vrlo ili umjereno pozitivna. kao opis.. prisvajanje. Postmoderna je pod utjecajem literature cutting-edge poput Posljednjeg izlaza za Brooklyn Huberta Selbyja ili Golog ručka Williama Burroughsa. On gradi svoju izložbu koristeći se tuđim djelima kao materijalom za vlastiti rad. kao i između različitih vrsta umjetnosti. dizajna. autorstvo. nepredvidljive kombinacije — zove se cut and paste (termin je ušao u kompjutorski rječnik označavajući vrlo sličan operativni postupak). U doba televizije i masovnih medija konvencije slike i jezika imaju važnu ulogu u stvaranju društvene svijesti. obično je to povjesničar umjetnosti koji odlučuje o temi izložbe i izabire umjetnike koji na njoj sudjeluju. Umjesto ideje progresa i kulturne evolucije vlada ideja da sve prolazi (anything goes). postavlja djela na izložbi tako da bi ih naveo na “međusobni dijalog”. Iako je uvriježeno mišljenje da je kritika negativna. Umjetnička kritika objavljuje se u časopisima i dnevnim novinama. opisuje i obnavlja zbirku umjetničkih djela u muzeju. On također gradi. vrednovanje.

osim onih s likom Mickeyja Mousea. deveta umjetnost je verbalno-vizualni. Strip. kulturne publike radije će gledati unikatni akademski bofl. Tako. S druge strane. što je temperatura na kojoj gori papir). Vera Horvat-Pintarić naglašava kako nažalost “prosječni predstavnik tzv. Mussolini je bio zabranio sve stripove kao subverzivne. izvrstan je primjer protostripa ili narativne ilustracije tzv. Suvremeni strip. Narativni prizori u sukcesivnome nizu ili protostripovi.Strip Strip čini dio masovne vizualne kulture. Sigurno je. a zbog masovne produkcije niske kvalitete namijenjene pukoj zabavi. preko Roya Lichensteina i uopće pokreta pop-arta. snima istoimeni film Fahrenheit 45. s detaljiziranim prikazom invazije na Englesku Williama Osvajača. tapiserija iz Bayeuha iz . što znači pripovjedački i slikovni medij obvezno umnožen tiskarskim strojem. zabrinut nad lijenošću uma kao nuspojave modernih medija. od vremena Winsora McCaya koji početkom stoljeća kreira art strip Mali Nemo. Ray Bradburry piše futurističku novelu o otuđenom društvu u kojemu su jedina legalna literatura stripovi bez riječi (François Truffault 966. također na području reklame i urbane signalizacije preuzete su konvencije stripa. klesani su već na antičkim frizovima. Prisjetimo se. najprezrenija je umjetnost. nezakonito je dijete lijepe književnosti i filma. prema Franku Milleru. 278 Od slike do jezika . stoljeća. nego masovnu industrijsku sliku najistančanije slikovne vrste”. brišu se granice medija slikarstva i stripa.

No katkad je autorov stil iznenađujuće skiciozan. kuta zagubljene kamere. Pratt se. egzistencijalistički pustolov i pionirski građanin svijeta. afirmiran u 18.. Ključna je rečenica žanra: Nastavit će se. brzo nabačenih linija i ekspresionistički iskrivljen. sa svim detaljima. Pokret je intenziviran naznačenim linijama kretanja. Prattov crtački stil mijenja se i prilagođava tempu priče. pruža osjećaj zamrznutosti. Talijanski termin za stripove (tal. međutim. Kadrovi u boji i naslovnice albuma samodostatna su djela kolorističkog slikarstva izvedena lazurnom tehnikom tempere ili akvarela. Prattov strip je “deskriptivan”. odjeći junaka i sl. preko Kiplinga i Jacka Londona.Hugo Pratt: Corto Maltese (detalji). Corto Maltese je ironični kapetan sa zlatnom naušnicom koji je nožem produžio liniju života na svom dlanu ne priznajući autoritet čak ni sudbine. stalnoj igri svjetla i sjene nisu. već je riječ o stilu dekorativnog simbolizma. što u kombinaciji s kadriranjem iz neobičnih donjih rakursa. s podjelom na crne i bijele. što znači da je scenografija strogo zadana. Strip-crtači se u svojim djelima često inspiriraju klasicima pustolovnog žanra od Homera. svojstvene romantičarskoj i patriotskoj literaturi 19. odnosno oblak dima — iako strip može biti i tzv. Prattov stil je minimalistički. a svaki lik je imenovan: “Roman ne smije zaostajati za matičnim knjigama”. Strojevi. imitirajući sličicu filma. Antijunak je stvoren kao oblik protesta protiv figure lažnog heroja. tvrdio je Balzac. stoljeća najavljujući umor od povijesti suvremenog čovjeka koji sada vodi samo vlastite bitke. akcije. Fabula stripa je obično klišeizirana. Inzistiranje na opoziciji crnog i bijelog. ili je tekst ispisan na margini kadra. nacrtani su s iznimnom preciznosti. Osobito se uspješno tako može naglasiti intenzitet radnje. fumetti ) nastaje od deminutiva za dim. različit je od superjunaka u kostimu koji lete. Tipizirane grafičke inovacije stripa su: onomatopejske riječi ispisanim u kadru masnim slovima. nijemi. do Hemingwaya i Scota Fitzgeralda. odnosno loše i dobre likove. Krajolik (urbani ili prirodni) nacrtan pomno. stoljeću satiričnim ilustracijama društvenog života Engleske Williama Hogartha. ali muževno lice uokvireno zaliscima. tzv. npr. Kadrovi imaju tzv. rezultira crtežom koji poprima karakter apstrakcije. 279 Od slike do jezika . slučajni izrez. ratne bitke koja kao česti ili protežni motiv (light-motiv) stripa narušava fizičku strukturu svijeta. stoljeća. i oblačići s tekstom koji su izum 15. poput Jude u prikazima Posljednje večere. izraz želje da se rad na tabli stripa pojednostavni i ubrza. zaustavljenosti vremena. kreirajući fizionomiju Cortova lika navodno nadahnut glumcem Burtom Lancasterom odlučuje za blago.. pomalo gubitnik. Neki likovi prikazivani su u silueti kako bi se naglasila njihova opskurna narav. dramatičnog kontrastiranja monokromnih crnih i bijelih površina. Konradovski lik antijunaka. poput automobila i vlakova.

prirodom i poštovanjem tradicije građenja. više nije podjela stambenih jedinica na strogo podijeljene prostore za dnevni boravak. u okviru suvremene koncepcije urbanog življenja. svjetlosti. Ponovimo: arhitektura je poduprta instinktom čovjeka za zaštitom. Radikalni eklekticizam i citatnost je prirodan odgovor na kulturu u kojoj ima više toga na izbor i vrijedi pravilo slobodnog izbora. Postmoderna arhitektura teži zakrivljenom zidu. Zanimljiva je arhitektonska realizacija Veliki kineski zid. već se teži slobodnijoj vezi međusobno povezanih prostorija i aktivnosti. stoljeća rast grada podrazumijeva proširenje njegovih granica sve dok ne postane div.” “Arhitekt je zidar koji zna latinski. Moderna arhitekturu poima kao prostor (osobito u kontekstu gradogradnje). Stanovanje. Danas. sada vrijedi obrnuto: “funkcija slijedi oblik”.” (Bernard Tchumi) “Arhitekt ne može biti netko tko nije dobar kipar ili slikar. zbog čega mnoge konstrukcije (zgrade) postaju “demodirane” već i prije nego što su završene. kulturna nadgradnja i materijalni okvir života ljudske zajednice. Dok se moderna vodila načelom “oblik slijedi funkciju”. boje. Arhitektura je. tako da svaku od dvanaest stambenih zgrada potpisuje drugi arhitektonski ured. gdje se nastojao oživiti sterilni socrealistički urbani krajolik tik uz Veliki zid..Arhitektura nakon moderne “Nema prostora bez događaja. Problem je kod arhitekture dugo razdoblje gradnje — tj.” (A. Dok je moderna bila formalistička. promjene imaju sasvim drugačiji uzorak. luka. Loos) U ovoj metafori latinski jezik je simbolički reprezent zapadne civilizacije. suprotno postmodernom “ponovnom otkriću” osnovnih arhitektonskih elemenata poput stupa. kao svojevrsno useljivo umjetničko djelo ili muzej privatnih suvremenih kuća (jedan od zastupljenih autora je japanski arhitekt Kengo Kuma koji tkivo građevine radi od okomito usađenih bambusovih štapova). zida. a ne detalj. roba i informacija prelazi granice grada. habitacija. dakle. Ako arhitekt nije kipar ili slikar. višesmislenosti prostora. dekorativnosti plohe. tradicija = memorija 280 Od slike do jezika . misterioznom svjetlu. realizacije projekata. kuhanje. spavanje i pranje. Mobilnost ljudi. međutim. objedovanje. U prvoj polovici 20.. postmoderna je populistička (pokušajte to obrazložiti). Arhitektonski projekti odgovaraju na univerzalne potrebe: za zrakom. tada može biti samo obrtnik.

Arhitektura. Kad se čovjek nalazi u zatvorenom (definiranom) prostoru. tj. ili bilo kakvu drugu funkciju koja je naprosto odbačena kao dosadna (“samo ljepota je funkcionalna”. simbol je izražen arhitekturom). mala arhitektura. šarmantnija. restoran. neprikladna namjena ili dogradnja). 1986. Ito je svome uredu dao naziv Urbani robot. ili čak smrt — hladnu praznu točku bez unutarnjega značenja ili ispunjenja koja je posljedica društvenog “terora” (npr. Kiosk za prodaju sendviča u obliku hot-doga predstavlja arhitekturu koja nalikuje na ono što sadržava. internet-cafe. bogatija značenjima. i zaključuje da se za obje forme može naći opravdanje u povijesti arhitekture.. s više mjesta. Postoji još jedna njezina bitna dimenzija koju nerijetko previđamo. izgubile prvotnu. fluidnom i dinamičnom gradu. svjesno ili ne. a to je vrijeme. to je više čvrsta baza istinske kulture”— rekao je F. gradnje povijesne i simbolične (prema definiciji tradicija = memorija) vrijednosti. arhitektura je simbol) Robert Venturi uspoređuje s barakom na čijem krovu je istaknuta velika reklama — to je dekorirano sklonište. Projekt izgleda kao da je izašao iz filmske mašte Ridleyja Scotta (vizija grada budućnosti s medijskim fasadama u filmu Blade Runner). gdje su meso i mišić organski vezani uz kost. u kojoj su relikti prošlosti. Što je arhitektura humanija. sagrađena prema istoj ideji arhitekture kao i kiosk hot-doga? Prekid s modernom (arhitekturom funkcionalizma) označava kuća za arhitektovu majku: Suvremenost je istodobnost prošlosti i sadašnjosti. Je li arhitektura “patka” ili sklonište? Fotografiju američkog restorana u obliku patke (simbolična forma nadvladala je arhitekturu. postupno ga sagledava iz više različitih točki. mobilnost njegovih stanovnika koncepciju prebivanja proširuje na teretanu. u obliku položenog križa. Ili ako je građevina analogna ljudskom tijelu. 281 Od slike do jezika . L. pod različitim kutovima i tako mu “pridaje” koherentne veze. gotovo nevidljiva. oblikuje ljude. onda sukob zdanja sa samim sobom predstavlja njegovu bolest. Redefinicija funkcije arhitekture koja prati potrebe suvremenog društva i životnog stila — novi nomadski način života u fragmentiranom.. “unutarnju” povezanost.”. Wright. “kako bi se odvojio od utega prošlosti i osjećaja težine koju implicira riječ građevina. U takvim prostorima dolazi do napetosti između kutije i sadržine.Toyo Ito: Toranj vjetrova (maketa). knjižnicu… “Arhitektura vjetra” je fraza koja označava arhitekturu projektiranu u skladu s lokacijom i okolišem i koja treba biti što manje materijalna. funkcionalna kutija (veliki simbol. Venturi postavlja pitanje — nije li katedrala u Chartresu. tvrdi Kenzo Tange). “Smatram da je arhitektura humanizirana gradnja.

snježnobijeloj i ljubičastoj. Chestnut Hill. snažno i valovito oblikovano. izjavio: “Manje je više. prisjetimo se. Stuttgart.” Manje je više: – = + Više nije manje: + ≠ – 282 Od slike do jezika James Stirling: Državna galerija. zelenim podovima i rukohvatima. u smislu arhitekture bez dekoracije i simbolične vrijednosti. dosadno: “Više nije manje. Konstrukcija od armiranog betona (ferobetona) pomno je detaljirana i završena klesanim kamenom. smatra da je manje. “škrinjica s blagom”. 1962. ali u postmodernoj postaje i mjesto zabave i razonode.– 1984. Pročelje je ovješeno (nenosivi zid — zavjesa).Robert Venturi: Kuća za Vannu Venturi. Popularni ukus nalazi užitak u drastičnoj obojenosti. SAD. . 1980. napravljeni da privlače pozornost. Ludwig Mies van der Rohe je.– 1964. Detalji su nalik na igračke. Njemačka. naprotiv. Muzej kao mjesto zavodljivosti! On ostaje obrazovna institucija.” Robert Venturi. u pop bojama.

Tange povezuje internacionalni stil s tradicionalnom japanskom arhitekturom u pokušaju stvaranja “nove tradicije”. 1964. Japan. Hans Hollein: Putnička agencija na Opernringu. 1976. Beč. Interijer agencije pruža više od pružanja informacija i prodaje karata. Izuzetna smionost volumena stadiona pokrivenih lančanim čeličnim krovovima ovješenim o “rogove” u obliku pramca broda od eliptičnih betonskih konzola. Sportski kompleks se sastoji od velikoga eliptičnoga plivačkog stadiona i maloga okrugloga košarkaškog stadiona.– 1978. prolaskom kroz agenciju “putuje” se Egiptom. Blagajna nalikuje na rešetkastu masku Rolls-Roycea (vidi prvo poglavlje). Arhitekt oblikuje umjetni svijet iluzija i aluzija: ulaz je nalik na željezničku postaju. Indijom. koji ujedno nose gornje redove koso postavljenih sjedala gledališta. Grčkom. Hollein) 283 Od slike do jezika . ona koja se izravno suprotstavlja ljudskim pravima. “Sve je arhitektura.” Kad arhitektura nastaje radi profita. Funkcionalističku arhitekturu Tange odbacuje kao dosadnu: “Samo ljepota je funkcionalna.Kenzo Tange: Nacionalni olimpijski sportski centar. a ne radi zadovoljenja čovjekove potrebe. Godine 1955. Tokio.” (H. Austrija.. Tange podiže Spomenik miru u Hirošimi. u epicentru prve nuklearne eksplozije. nalikujući na tradiconalni japanski paviljon.. nastaje nehumana arhitektura.

Iako rodom iz Kine. M.I. dobra građevina ima osobine Ljepote (lat. Kroz piramidu i potom spiralnim stubištem ulazi se u podzemno predvorje s blagajnom. Peija je pozvao predsjednik Mitterrand osobno da napravi redizajn najvećeg muzeja na svijetu. među kojima nijedan ne prevledava. Posljednično. strukturalne i psihološke kvalitativne kriterije arhitekture. restoranima i dvoranama za predavanja. sklada. pravilnosti i racionalnosti (ekonomičnosti). dućanima. kao fokusna točka povijesnog kompleksa ne zakrivajući (prozirna je) baroknu palaču. 284 Od slike do jezika Vitruvije u svom djelu O arhitekturi (1. Funkcija podrazumijeva estetske. Prema suvremenoj teoriji. tzv. podignuta je velika piramida i tri manje koje omogućuju prirodno osvjetljenje podzemlja. Pariz. Na trgu s parkiralištem. . taj strogi i pravilni geometrijski lik spaja tri krila muzeja Louvrea smještenog u baroknoj kraljevskoj palači U-tlocrta. Pei: Grand Louvre. simetrije. 1982. Francuska. U transparentnom oplošju piramide oslikavaju se oblaci i nebo. Piramida nastaje metodom kontrastne interpolacije. pr. Apstraktni tretman neba i vode nastaje prema uzoru na nedaleki park Tuileries (prema projektu Le Notrea). Venustas). a živi u SAD-u. st. Cour Napoleon. Staklena trostrana piramida.– 94. Čvrstoće (Firmitas) i Korisnosti (Utilitas): arhitektura je ravnoteža i usklađivanje tih triju elemenata. Krista) navodi da građevinu treba oblikovati prema načelima reda.

Boris Magaš: Hotelski sklop Solaris (prva faza), Šibenik, 1966.– 1968. Uporaba brisoleja (vidi: Le Corbusier, Marseilles) na fasadama s većom insolacijom (južna strana) opravdana je u mediteranskoj klimi (pseudoarhitektura je kada se koriste na sjeveru, u umjerenom klimatskom pojasu) — dobra arhitektura stupa u dijalog s tradicionalnim, vernakularnim arhitektonskim temama, reinterpretira ih, prilagođena je mjestu na kojemu nastaje. Le Corbusier je opisao arhitekturu kao trodimenzionalnu igru svjetla i sjene — plasticitet igre čistih bijelih volumena nalazimo i na Solarisu. Naglašeno je estetičko vrednovanje pravog kuta, zanimljivo su riješeni detalji uglova. Ekspresija i igra “čistih volumena”, “prostor doživljen do detalja”, hodnik koji nije “običan”, već projektirani hodnik. Pokrenuta stereometrijska nepomičnost arhitekture Miesa van der Rohea nagovještava postmodernu: “modernoj arhitekturi nedostaje ljudskosti” (B. Magaš). Kontrastiranje materijala: nosivo stupovlje i metalni okviri, staklene

ovješene fasade, drvo naravne teksture u stropnoj plohi. Odnos nosivo – nošeno prelazi u negaciju, ostvaruje se dojam lebdećeg, apstraktnog prostora: razrada odnosa uvučenih i isturenih elemenata, interakcija unutrašnjeg i vanjskog prostora, igra natkritih i nenatkritih prostornih jedinica (odnos teze i antiteze integrira se u prostornoj sintezi, prema Antoaneti Pasinović). Okolica objekata je prilagođena pješaku, “motriocu pejsaža”. Arhitekturi je imanentna prostorna istina, a “istinska arhitektonska misao je stalno u krizi”, jedino se tako “stalno preispituje i nadograđuje”, tvrdi autor. Vodi li apsolutna sloboda arhitekture, tj. nepostojanje čvrstih pravila, svojevrsnome oslobođenju od arhitekture, tj. svatko gradi što mu se svidi, a što samo uvjetno možemo smatrati arhitekturom?
285 Od slike do jezika

286 Od slike do jezika

Njirić&Njirić (Hrvoje Njirić i Helena Paver Njirić): Supermarket Baumaxx, Maribor, Slovenija, 1997.– 1999. Prema tipologiji postoje razlike u poimanju trgovačkog centra u Europi i Americi — kod američkog modela presudna je uloga automobila u dostupnosti trgovine — dominira parkiralište, parking-lot, dok europski model nastaje “oduzimanjem od punog”. Mariborski supermarket predstavlja kombinaciju tih modela. Ovojnica je potpuno puna, ostakljene su samo “odgrizene stranice” i ti “ugrizi” su opremljeni oglasnim mjestima billboard formata okrenutim prema okolnim prometnicama (komercijalna namjena). Kuća prestaje imati statični karakter, postaje dio tog prometa: na pročelje od

prefabriciranog betona (autori teže otkrivanju “istine” materijala, opeka je opeka, beton je neuljepšani i neskrivani beton...) pričvršćeni su kao ready-mades crveni, srebrni i neutralni reflektori koji pridaju op-artistički, kinetički efekt ovojnici zgrade — u kombinaciji sa žutom kao zaštitnom korporativnom bojom. U teoriji vizualnih komunikacija žuta i crvena smatraju se “jeftinim”, discount-bojama, te stoga žuta odgovara poruci koja se želi poslati — ovdje su cijene niske. Jednakovrijedni element projekta je zelenilo artificijelne topografije rampi i kontrarampi (denivelacija, uzdignuto tlo), no suprotno zamisli autora zabranjeno je pristupiti na zelenu površinu koja tako postaje virtualnim krajolikom.

Rem Koolhaas: zastava Europske unije, 2002. Nizozemski arhitekt Rem Koolhaas dobio je narudžbu da napravi zastavu Europske unije. Njegov prijedlog je zastava s 45 okomitih linija raznih boja, uzetih s nacionalnih zastava pojedinih zemalja članica EU. Pruge predstavljaju “različitost i jedinstvo” identiteta Europe. Ovaj pokušaj stvaranja branda Europe dovoljno je jednostavan

da ga mogu nacrtati i djeca. S, M, L, XL je naziv Koolhaasove zbirke tekstova (iz 1995.) podijeljenih u poglavlja koja nose oznaku veličine (poput konfekcijske), zavisno od objekata o kojima je riječ. Tako je u XL-u riječ o planiranju megastruktura gradova, autor zaključuje da je periferija gradova, slobodna od povijesnih oblika i uvijek s istom strukturom specifično mjesto globalnoga grada.

Povratak slikarstva
“Slikarstvo je relikvija prošlosti.” (Anselm Kiefer)

979.

Likovni kritičar Achille Bonito Oliva 979. u članku u časopisu Flash Art predlaže novi termin “transavangarda” za skupinu ta- Transavangarda: od lat. transire = lijanskih slikara ali i općenito za povratak figuracije, štafelajnog “prelaziti” + avangarda: “nadilaženje” avangarde, eklektično preuzimanje slikarstva kao oslobođenja od “represivnih stega intelekta”, tj. aprazličitih figurativnih, ali i apstraktstraktne i konceptualne umjetnosti: “Dematerijalizacija djela i nih formi u umjetnosti prethodnih bezličnost izvedbe koja je karakterizirala umjetnost 970-ih, na razdoblja. strogoj Duchampovoj liniji, sada je nadiđena ponovnim uvođenjem manualne vještine. Užitak izvedbe, rada na slici, tradiciju slikarstva vraća u umjetnost.”

287 Od slike do jezika

Oliva osuđuje darvinističko, tj. evolucionalističko poimanje povijesti umjetnosti, tvrdeći da nema razvoja ni napretka u umjetnosti. Što mislite o tome? Je li umjetnost srednjega vijeka inferiorna umjetnosti u renesansi, težeći simboličnom, a ne iluzionističkom prikazivanju svijeta? Termin “transavangarda” je javnost usvojila na izložbi Duh vremena (njem. Zeitgeist) u Berlinu 982. Transavangarda posuđuje iz cijele povijesti umjetnosti, pa su joj glavne metode rada CITAT, recikliranje, mentalni kolaž i SIMULAKRUM. Umjetnik ima nomadski položaj, stvara pod utjecajem religijske i magijske duhovnosti, slobodnih asocijacija, oslobođen stega intelekta koji je vladao u umjetnosti prethodnih desetljeća, u svojevrsnom ikonoklazmu. Ponovite značenje toga izraza, smjestite ga u povijesno razdoblje. Što bismo u umjetnosti danas mogli nazvati ikonoklastičkim? “Umjetnički atelijeri opet su puni kantica s bojom.” (Christos Joachimedes)
Daniel Dezeuze: Bez naziva, 1976. Instalacija simbolički predstavlja formalni jezik slikarstva: tako je konstrukcija od drvenih lamela — okvir na koji se razapinje slikarsko platno; rešetka predstavlja rasternu mrežu geometrijske perspektive i prostornog skraćenja tradicionalnog slikarstva. Dezeuze pripada skupini pod nazivom Površina, koja se bavi slikarstvom kao pitanjem okvira, platna i pigmenta, odnosno materijalne pojavnosti medija najavljujući povratak slike u vrh umjetnosti.

288 Od slike do jezika

Anselm Kiefer: Vrhunskom biću, 1983. Napušten, taman hangar; pogled u “kutiju” prostorije čije su dimenzije izjednačene s plohom slike — slika i soba su jedno. Primat forme nad sadržajem: praznina postaje tema djela. Simetričan arhitektonski okvir podsjeća na Posljednju večeru Leonarda da Vincija, samo bez Krista i apostola. Neoekspresionizam kao spoj ekspresionizma i konceptualne umjetnosti, omogućavajući da povijesni model traje u suvremenijem obliku; “moderni klasik”.

Leonardo da Vinci: Posljednja večera, 1495.– 1497.

Georg Baselitz: Slikanje prstima I – orao – à la, 1971./72. Motiv slike je naslikan naopako — što znači zaista slikan naopako, a ne naknadno okrenut za 180 stupnjeva — što opet znači da je boja pigmenta i kompozicija boja prvo što zapažamo na slici i što snažno utječe na nas, prije nego li prepoznamo motiv. Naopako postavljeni likovi izgubili su svaku autonomiju u korist slike. Čin slikanja reduciran je na jednostavan i brutalan izraz (“slikanje kao psovanje”): zagovaranje “okrutne” umjetnosti ili umjetnosti “pandža” simbolizira asocijalnog, neprilagođenog umjetnika.

289 Od slike do jezika

12 Moć čitanja umjetnosti Umjetnost u javnom prostoru 292 Pastiš /aproprijacija 294 Nova skulptura 296 Nova britanska skulptura 298 Umjetnost identiteta 300 291 Moć čitanja umjetnosti .

ova je umjetnost uglavnom vezana uz urbani prostor i osjećaj urbanosti. G. Skulptura je načinjena od aluminija. nadahnulo je i ovu skulpturu napravljenu prema idejnom rješenju koje je pobijedilo na javnome natječaju. Skulptura na koju se može sjesti — stoga je možemo nazvati interaktivnim umjetničkim djelom. Za razliku od land arta. ostavljalo je neizmjerne mogućnosti istraživanja i kritičkih promišljanja. (engl. a prikazuje sjetan Matošev lik (u prirodnoj veličini) koji promatra panoramu Zagreba s klupe. Beuysovo ustrajanje na mogućnosti da se život preobrazi u umjetnost. Public art od publike zahtijeva opservaciju ili sudjelovanje (publika je druga strana u dijalogu). izlivena od istog komada metala kao i ljudska figura pojednostavnjenih formi: osim glave. Matoš. Belgija. Zagreb. ostatak tijela je sveden na piktogram za čovjeka. Javni prostor može biti i privatni. public art) 292 Moć čitanja umjetnosti Ivan Kožarić: A.” (Heisenberg) Umjetnost napušta bijelu kocku galerije i obraća se novim potencijalnim konzumentima suvremene umjetnosti. . Kada je suvremena umjetnost smještena u javni prostor. 1978. a najgori odgovor publike bila bi — potpuna ravnodušnost prema umjetnosti koja s njome želi “komunicirati”. a ne samo na galerijsku publiku. Klupa je sastavni dio umjetničkog djela. Načelo nedovršenosti koje snažno obilježava svaki Kožarićev rad.Umjetnost u javnom prostoru “Objekt nikada nije potpuno neovisan o subjektu koji ga promatra. odnosno umjetnost u život. Strossmayerovo šetalište. uključivo arhitekturu. što je čest slučaj s umjetničkim djelima u javnom prostoru. time je upućena i na veći broj promatrača. u kojima je izložio razne dijelove izložbe tako da je posjetitelj s planom u ruci obilazio lokacije i zvonio na vrata obitelji uključenih u projekt kako bi vidio cjelinu. na primjer Jan Hoet je organizirao projekt Sobe prijatelja u više od 40 domova u Ghentu.

Projekt je snažan upravo zbog implementiranosti u dnevnu društvenu i socijalnu tematiku. 15 robnih kuća. 2000. žena u srednjim godinama i u kuti prodavačice. dakle zebrin uzorak (vidi op-art). Na slici je radnica Name. njih 280. Portret anonimne i obične osobe umjetnica postavlja na city-light oglasna mjesta. klasičnih stupova dvorišta djelo bi bilo besmisleno). Francuska. na koju možete i sjesti ili odložiti stvari u prolazu kraljevskim dvorištem. 1992. potvrda je tvrdnje da je značenje djela određeno njegovim kontekstom (bez okolnih. umjetnik je dao napraviti golemu cvjetnu skulpturu štenca. nalaze se okomite bijele i crne pruge. Ova trajna prostorna instalacija u javnom prostoru. In situ je djelo na prvotnom. Radnica Name suvereno nas promatra s plakata. Andreja Kulunčić: Nama — 1 908 zaposlenika./86. 293 Moć čitanja umjetnosti . Na svakom valjku. na kojemu je natpis koji simulira bombastičan reklamni slogan. pogotovo žene. Mramorni valjci različitih visina. Pariz. koja je prošla frizerski tretman i šminkanje i sada je uređena poput fotomodela. Ispred njemačkog dvorca Arolsen i potom Guggenheim muzeja u Bilbau.Daniel Buren: Dva nivoa. Umjetničko djelo koje se samo uništava (jer cvijeće vene): prolaznost djela je metafora prolaznosti života. 1985. obično ne bi mogli naći drugi posao. nepromijenjenom mjestu. tog trgovačkog diva bivšeg sustava koji je pao pod stečaj i čije police su bile prazne. Jeff Koons: Štene. Projekt nastaje u vrijeme štrajkova radnika Name. Štene je spomenik lošem ukusu i potrošačkom društvu koje stalno traži nove stvari koje će mu privući pozornost. kombinacijom materijala i forme skulpture prizivajući sladunjavu ljupkost i sentimentalni kič — prema definiciji umjetnosti kao sredstva manipulacije. Otpušteni radnici srednje dobi. Tričetvrtinske portrete (prikaz glave i torza) uvodi u povijest likovnosti Leonardo da Vinci naslikavši Mona Lisu s rukama prekriženim u krilu. Zagreb. koji možemo očitati kao segment stupa. baroknih stupova Počasnog dvorišta (Cour d’Honneur) kraljevske palače u Parizu. Ovakvim preuzimanjem strategija komercijalne reklame umjetnica želi skrenuti pozornost javnosti na sudbine malih ljudi. prate liniju tradicionalnih.

Aproprijacija je slična citatu. na čijem je donjem. Primjerice. slažete li se s time da je ovo djelo uistinu umjetničko djelo? Koje osobine dobrog umjetničkog djela tu prepoznajete? 2. Tako ona prestaje biti ono što piše da jest i “postaje” reprodukcija stranice iz knjige. i njegovo stavljanje u potpuno drugačiji kontekst. širem dijelu napisan naziv djela. Opišite značenje tih on-line radova.andreja. Obratite pozornost na ritam visina cilindara. Podsjećaju na dio neke igre ili tipke golemoga glazbenog instrumenta. Odigrajte igre koje ćete ondje naći (prvu u paru s nekim drugim natjecateljem). Opišite svoje viđenje ovog prostora.org. 1968. Što mislite o radu Andreje Kulunčić? Izaziva li u vama neke emocije? Kakve? Pogledajte njezine internetske radove Closed Reality — Embrio i Distributivna pravda na www. često bez dozvole. Aproprijacija je prisvajanje nekog materijala. poput Kandinskog. Tako je umjetnica Sherrie Levine 980-ih kopirala djela slavnih prethodnika. i predstavljala ih kao svoja vlastita — jer su to zaista činjenično i bila. koji su zapravo različiti odsječci “istog” stupa.1. Sigmar Polke: Moderna umjetnost. 294 Moć čitanja umjetnosti . uglavnom radi preispitivanja skrivenih značenja djela. Pomno promotrite djelo Dva nivoa Daniela Burena. Apstraktna kompozicija s bijelim rubom. postupak prisvajanja primijenio je Duchamp kad je na reprodukciji Mona Lise nacrtao brkove. ali nije isto što i plagijat. o čemu vam govore? Pastiš/aproprijacija Pastiš (imitacija) i aproprijacija (prisvajanje) su tipične metode postmoderne.

Piktograme čitamo kao simbole. Mizanscena (prema franc. AIDS se danas smatra problemom primarno Trećeg svijeta. danas ih rabimo u prometnim oznakama i sl. Umro je od AIDS-a. bolesti koja je učinila da. simbolizirajući ignoranciju: ništa ne vidim. izjavio je Ross Bleckner. dijagonalno postavljena u kadru koji podsjeća na filmski. Piktogrami su zapisi-priopćenja načinjeni nizanjem shematskih sličica ljudi.Cindy Sherman: Bez naziva # 96 . 295 Moć čitanja umjetnosti . Umjetnica fotografira samu sebe u pozi. Haring radi slike s konturnim crtežima na način tehnike grafita. ništa ne čujem. Keith Haring: Neznanje = Strah. predmeta. I danas se njima koriste neki Indijanci i Eskimi. i na zidove kao murale. Simulacionisti (simulacija = pretvaranje) su umjetnici koji recikliraju starije slike ili umjetnička djela polazeći od postavke da je stvarnost u suvremenom društvu redovito već prošla kroz filter medija. Prve radove Haring je napravio kao grafite na oglasnim panoima njujorške podzemne željeznice. Tinejdžerica (Cindy Sherman) drži pismo u ruci ležeći na podu. životinja. Na crtežima dominira linija. 1981. ništa ne govorim. Grafiti su izraz borbe za društveno priznanje i želje za komunikacijom. 1989. izvedena iz komercijalnih reklama i imaginarija popularne kulture. Na slici su prikazani piktogrami ljudi. kostimu i noseći šminku koja podsjeća na sentimentalni film 1950-ih. “ljudi u ranim dvadesetim godinama sada više razmišljaju o smrti”. prije svega stripa i crtanog filma. mise en scène) je termin kazališnog podrijetla koji označuje raspored scenografskih elemenata i likova na kazališnoj pozornici i u filmskom kadru. off-prostor). Kadar je vidno polje filma određeno okvirom. izrezom filma (suprotno: prostor izvan kadra. kao i kretanja likova. poslije je iste motive aplicirao na majice i plakate. nastamba i sl.

toga pramedija. (Chris Jenks) Michelangelo je smatrao da se u svakom komadu kamena nalazi zarobljena skulptura. pomalo demodirane odrednice u doba multimedijalne i intermedijalne umjetnosti. Grafiti na taj način od prezrenog žanra dobivaju status robe za umjetničko tržište. od koje i umire. podrijetlom sa siromašnog Haitija dugo je živio na ulici i imao probleme s drogom. pa čak i modeliranja u korist različitih lakih metoda asemblaža. Basquiat grafite smatra “društvenim problemom i istodobno izrazom problema društva”. Nova skulptura Kipari su “stručnjaci u prostoru”. kakofonija boja i oblika. Vizualna “buka”. načinom davanja individualnog pečata dehumaniziranom suvremenom megalopolisu. pišući o počecima povijesti moderne skulpture: “Nemoguće je ignorirati opću tendenciju napuštanja klesanja. Modeliranje i klesanje. On je i sam živi primjer “američkog čuda od djeteta”. Komentar robe i vrijednosti umjetnik je dao i svojim neobičnim običajem da na glamuroznu zabavu dođe u Armanijevu odijelu uprljanom slikarskom bojom. oblikovanje zbrajanjem ili oduzimanjem i nadalje ostaju prevladavajuće metode kiparstva. simbole multietničke i hip-hop zajednice. umjetnost koja traži umijeće i fizički rad. samo treba “oljuštiti” višak.Jean-Michel Basquiat: Mona Lisa. i prenosi ih — preslikava na platno. 1983. Herbert Read se žalio. Umjetnik prisvaja grafite s ulica New Yorka.” 296 Moć čitanja umjetnosti .

297 Moć čitanja umjetnosti . / Zec. “Umjetnost je komunikacija — ona je sposobnost manipuliranja ljudima. Umjetnik je izložio usisivače prašine u vitrinama osvijetljenim neonskom rasvjetom. sterilnim. Zec postaje ikonom 1980 -ih godina. 1980. visoko polirane površine koja briše svaki trag strukture materijala.– 2001. blistavim. The New). Jeff Koons: Novo (engl. Koons ovim djelom daje interpretaciju umjetnosti kao nečega što teži savršenstvu i idealnom. a figura zeca postaje kompozicija ovalnih formi. U zapečaćenom staklenom akvariju na metalnom postolju nalazi se slana voda i u njoj lopta. što dodatno naglašava neonsko svjetlo iza pregrade koja ih dijeli od vanjskog svijeta. Ovaj prizor kao da ilustrira funkciju izloženih objekata: usisivači se čine sjajnim. 1985.Jeff Koons: Pas na napuhavanje. malograđanski statusni simbol. 1986. Jeff Koons: Potpuna ravnoteža lopte u akvariju. Prema tome je Koons idejni nasljednik Andyja Warhola. Sračunata ravnoteža težine lopte i gustoće slane otopine učinila je da se lopta postavi točno u središte vitrine i ondje ostane kao prekrasna iluzija lebdenja. 1994. parodija klasične skulpture izrađene u plemenitome materijalu. Skulptura kojom se veliča banalnost. Plastični zec na napuhavanje umjetniku je poslužio kao model za odljev u čeliku. Razlika u odnosu na show business ili politiku je samo u tome da je umjetnik pritom slobodniji” (Jeff Koons).

” 298 Moć čitanja umjetnosti . Anish Kapoor. nego je onaj koji ima umjetničku namjeru. Često upravo o tome želim razgovarati”. 1991. Tony Cragg. Može vas izliječiti. Zajedničko umjetnicima pokreta The Young British Artists je da se bave “arheologijom današnjice” i u svojim djelima prisvajaju stvari i slike koje čine moderno društvo iznoseći tako diskretnu kritiku tog istog društva. Krajem 980-ih. Morski pas kao praživotinja predstavlja razdoblje duže od povijesti civilizacije. Bill Woodrow. u suvremenoj umjetnosti. Očuvani oblici u smrti izgledaju vrlo živi — jednako tako u svijesti nekog živog nemoguće je zaista spoznati smrt. često nedovoljno iskorištene: “Katkad se osjećam kao da nemam ništa reći. potpuno su otvoreni svim materijalima i postupcima stvaranja. ili ne mora biti stvaratelj. Umjetnici koji stvaraju formalno i tematski različite radove povezani su idejom o ukidanju tradicionalne podjele na umjetničke medije. i ujedno je utjelovljenje opasnosti. koji se neprekidno smjenjuju. Tako Hirst izlaže i vitrine s farmaceutskim ili kirurškim priborom.Nova britanska skulptura Dio pokreta poznatog kao YBAs (engl. poput bazena). the Young British Artists). Damien Hirst: Fizička nemogućnost smrti u svijesti žive osobe. ispunjenoj formaldehidom — kao “ikona za kontemplaciju”. Hirstov rad je konceptualan. Rad je iskaz poimanja vremena u suprotnosti s kratkotrajnim utjecajima i stilovima. rekao je: “Umjetnost je poput medicine. Umjetnik više nije. Prostorna instalacija koja se sastoji od morskog psa konzerviranog u staklenoj vitrini (velikih dimenzija. smatrajući umjetnost sastavnim dijelom života kao i bolest i smrt. ruga se konvencionalnoj estetici (izaziva gađenje i jezu) upozoravajući na etičke potencijale umjetnosti. Predstavnici: Barry Flanagan.

Okomito postavljen monolit podsjeća na prethistorijske dolmene. neobrađivanih formi prekrivene intenzivnim plavim pigmentom u prahu. senzacija uznemirenosti i slutnje koje oba rada pobuđuju (je li i u vama?). Iako prethodno djelo i ova slika iz razdoblja romantizma naizgled nemaju nikakve veze. J. 1824. Apstraktna skulptura između istočne (azijske) i zapadne koncepcije (europske) umjetnosti. kontemplativne atmosfere. Odrednice: horizontalna plastika ili podna struktura — tlo na kojemu se postavlja djelo čini bitan element djela. Klein. a položene ploče od škriljevca doimaju se bestežinski. poput prašine. kada izlaže objekte nepravilnih. Romantičarski prikaz potonuća broda s imenom Nada. 299 Moć čitanja umjetnosti . uočite ne samo njihove formalne sličnosti već i bliskost dojma. eterično.Anish Kapoor: To je čovjek. Caspar David Friedrich: Brodolom Nade. 1989. Rad je karakterističan za Kapoorovo stvaralaštvo 1980 -ih. Gledatelj se može kretati oko djela ili ući u djelo. pogođenog ledenom santom — kao anticipacija tragedije Titanica. poput oblaka. Beuys) kombiniran je s tradicijskim ritualima i totemskim predmetima iz hinduističkog tantrizma. Utjecaj europske moderne (Y.

Ispod i unutar stola.Umjetnost identiteta Judy Chicago: Večernja zabava. Feministička umjetnost: propitivanje ženskog spolnog identiteta. u svom radu bavi se osnovnim temama feminističkog pokreta: seksualnost. drugačije vrednovani ili pripisivani muškim kolegama umjetnicima. Umjetnica koja je odbacila očevo prezime i zamijenila ga imenom grada u kojemu je rođena. povjesničarka umjetnosti Linda Nochlin postavila je pitanje u naslovu eseja: “Zašto nema velikih umjetnica?” Odgovor je bio da se u tradicionalnom društvu žene nisu mogle baviti umjetnošću ili su njihovi radovi bili zanemarivani. kao alternativna “priča”. 300 Moć čitanja umjetnosti . gdje je zlatnim slovima ispisano 999 imena drugih poznatih žena. 1974. popločanja poda. Na svakome mjestu oslikanim keramičkim tanjurima i ručnim radom (izradila ih je grupa žena tradicionalnim obrtnim postupcima) slavi se život i postignuće jedne slavne žene. Djelo Judy Chicago predstavlja simboličnu povijest postignuća i borbe žena za priznanje: “Žena se ne rađa kao žena. Feministički umjetnici nisu isključivo žene. jezika spola ili ulogu roda u društvenom kontekstu. majčinstvo.– 1979. postavljen je za 39 osoba. već njome postaje” (Simone de Beauvoir). Stol u obliku trokuta koji negira bilo kakvu hijerarhiju u sjedenju. Druga odrednica: feministička umjetnost. društvenost. jest niz porculanskih trokutnih ploča koji tvore drugu kontinuiranu plohu. Godine 1971.

1997. Naziv djela je dvosmislen: osim što naslovom priziva poznati parfem. a ne sadržaj i bit ljudi i stvari. ona supostavlja oglase s fotografijama žena. važna je ambalaža.. Uviđajući da narodne junakinje iz Drugoga svjetskog rata (žene ubijene ili zatvorene zbog aktivne uloge u antifašističkom pokretu. vlastitim fotografijama iz privatnog albuma koje je prikazuju.Sanja Iveković: Gen XX. Kao i u suvremenom društvu. u kojima se nalaze stvari nabavljene u nekoliko umjetničinih izlazaka u kupnju. sjećanje i identitet od samog se početka svoga djelovanja koristila masovnim medijima. umjetnica je osmislila niz oglasa u časopisima koji su iznova uveli te heroine u suvremenu svijest. među kojima i umjetničina majka) trebaju biti prisutne u kolektivnom sjećanju ljudi. slučajno. Druga odrednica: feministička umjetnost. U Dvostrukom životu iz 1975. Usklađivanje komercijalne i osobne fotografije otkriva mjeru do koje oglašavanje može uvjetovati percepciju vlastitog ja.– 2001. Rad švicarske umjetnice nazvan je po parfemu. znači doslovno “otrov”— a u prenesenom značenju pogubnost životnog načela “kupujem. Umjetnica koja u svom radu istražuje rod. časopisima i novinama kao medijem umjetnosti iznoseći komentar načina na koji su u tim medijima prikazivane žene. dakle jesam”? 301 Moć čitanja umjetnosti .. u sličnoj pozi. omot. Predstavlja dizajnerske shopping vrećice. 1992. Sylvie Fleury: Poison.

Na ploči su linijama Komunikacija je višeosjetilno doživljavanje svijeta (dodirno. 20. vizualno. mirisno. Pioneer 10. tek dovoljne za prepoznavanje njihovih osnovnih karakteristika. interplanetarnu “poruku u boci”. Pioneerova ploča. ruku položenih na stolnjak s kompjutorski generiranim uzorkom. Odrednice: skulptura. Djelo je uprizorenje straha od tehnološkog napretka i otuđenja u suvremenom društvu. TV. telefon. naravno. iako. okusno: pet osjetila). 1988. i Pioneer 11. 1973. Figure su reducirane na minimalne oblike. 1972. prvima koje su napustile Sunčev sustav. prostorna instalacija. kao pokušaj komunikacije s izvanzemaljcima u slučaju da pronađu ploču. tako da uvijek bude zaštićena od udara oblaka kozmičke prašine. nije sigurno da je ta gesta univerzalnog značenja. Tischgesellschaft). ispražnjene su od emocija.Katarina Fritsch: Društvo za stolom (njem. 302 Moć čitanja umjetnosti . stoljeće je doba globalne komunikacije. umrežavanje cesta. Aluminijska pozlaćena ploča lansirana u NASA-inim letjelicama bez posade. Ploča je postavljena na rotirajućoj anteni. urezane informacije o lokaciji planeta nastanjenog ljudskom vrstom i razdoblju kad je letjelica lansirana. Prikazane su “klonirane” figure (od poliestera i drva) koje sjede za dugim stolom. ne komuniciraju. Internet. uz korištenje jezika matematike. Prikazan je i atom hidrogena kojim svemir obiluje. Prikazani su nagi odrasli žena i muškarac koji podižu ruke. koju omogućuju tehnička pomagala — automobil. slušno. ispruženih dlanova u znak dobrih namjera.

13 Programiranje svijeta Prošireni mediji 304 Novi mediji 305 Umjetničke manifestacije 307 Provokacija i cenzura 309 Suvremena arhitektura 311 Dizajn 314 Različnost moderne i postmoderne 321 Umjetnost i “napredak” 324 Likovna kritika 325 303 Programiranje svijeta .

Forum. ne očekuje se od građana da će prepoznavati ovako premještene računalne kodove. 2003.Prošireni mediji Međusobnu interakciju filma i likovne umjetnosti i njihovu sintezu nazivamo proširenom koncepcijom medija. Danas istraživači iz neuroznanosti i psihologije priznaju da je percepcija u osnovi višeosjetilno iskustvo. a kao što vidljivi objekt dolazi prije vizualnog medija. Bez obzira na to što se svakodnevno s njima susreću. Ranije. Projekt se sastoji od postavljanja i višemjesečnog održavanja cvjetne instalacije veličine 2. Umjetnik koji je sazrio tijekom posljednjih dvaju desetljeća ne stvara više fiksiranu sliku. Razdoblje od početka 990-ih do danas naziva se interaktivnim ili medijskim razdobljem. Navedenim materijalima oblikovana je tipografska slika. već projekte. Kombinacija formalne (tipografsko rješenje. Njome “pejsažna umjetnost” poprima nova značenja. iako alegorijska i asocijativna upotreba flore. Zadar. shematizirana kompozicija) i neformalne (vegetativne. Uobičajene su brončane ili kamene skulpture na javnim urbanim površinama. što pak omogućuje njegovo rješenje. “prirodna filozofija” (Constable) nije novum u umjetnosti. Darko Fritz: 404_FILE_NOT_FOUND. ra.5 × 25 meta- 304 Programiranje svijeta . međutim. dok je umjetničko djelo društvena tvorba. Umjetnička instalacija oblikuje se u materijalima uobičajenim za urbanu hortikulturu: dvije vrste cvijeća. Artefakt je individualna tvorba. U suvremenom trenutku. Ne stvara objekte. dok tek publika umjetnikovo djelo pretvara u umjetničko djelo. umjesto da umjetnost podražava prirodu — priroda podražava umjetnost i shematičnost pojavnog svijeta. koja buja u skladu s vlastitim zakonitostima) slike. no u ovom projektu rabe se organski materijali. To je jedan od izvještaja o pogreškama koje se pojavljuju u internetskoj komunikaciji. tako je vizualna kultura širi pojam od likovne umjetnosti. gdje stroj komunicira sa strojem o protokolima neuspješne komunikacije (HTML serverska pogreška). Cvjetna instalacija je model pojavnog svijeta. čime se estetskom doživljaju cvijeća u urbanom okolišu nastoji pridodati konceptualno značenje. da će omogućiti razvoj mentalnog stava koji će dopustiti da se stvarnost percipira s većom jasnoćom i lucidnijom sviješću o njezinim značenjima. “Gledatelja” i “publiku” u kulturi Iterneta zamijenio je izraz “korisnik”. 960-ih vjerovalo se da će naglasak umjetnosti na čisto vizualnom osnažiti perceptivne mogućnosti promatrača. biljni ciklus neka je vrsta sažetka životnog ciklusa. trava i šljunak (za staze u parkovima). Umjetnik stvara djelo (artefakt). “404 FILE NOT FOUND” je neprevodiva kompjutorska sintagma koja postoji samo na engleskom jeziku (adaptiranom za strojeve). i time daje korisniku na uvid gdje je problem. U suvremenom svijetu dominira vizualni oblik percepcije.

virtualni i umreženi mediji dovode do novih konfiguracija komunikacije. bića ili materije. tehnologije. jednako tako konzument suvremene umjetnosti mora poznavati njezin jezik znakova da bi razumio razlog za stvaranje (njem. dok istovremeno uživatelj umjetnine troši na njezino konzumiranje određenu količinu vremena. Kompjutorska animacija. Prijelaz s analognih na digitalne medije doveo je u pitanje odnos umjetnosti i komunikacija. hypermedia. semantičkoj konstrukciji slike. medija i distribucije. nova tehnologija dovodi do transformacije kulture. nego kao novi društveni oblik kulture. medijski oblik komunikacije danas nije samo sredstvo. Sequeri. suglasja”. Dihotomiju realnog i potencijalnog u suvremenoj umjetnosti francuski filozof Jean Baudrillard objašnjava riječima: “Apstrakcija danas više nije karta. Baudrillard poima hiper reality kao način da se opiše svijet u kojemu slike više ne predstavljaju stvarni predmet. kako ističe P. već “promatrača upućuju na drugu sliku. Više ne stvaramo simulacije prostora. Kunstwollen. i opet drugu. nego “tipično suvremeni način kojim se ostvaruju temeljni procesi socijalizacije. oblikuju se kulturalni uvjeti i orijentacijski kriteriji edukacije. digitalna slika i zvuk. što je pak u uskoj povezanosti s novonastalim primatom ekonomije u odnosu na politiku (primjer: nadnacionalne korporacije). dolazi do autonomije medijske komunikacije u odnosu prema etičkom promišljanju. pritom treba imati na umu da “prostor” elektroničkih medija nije trajan. nego modele stvarnoga bez podrijetla ili stvarnosti: hiperstvarnosti. mišljenja. postaje sredstvo umjetničke ekspresije. Mediji danas više nisu shvaćeni kao jednostavni instrumenti za širenje društvene kulture.. Ili. Umjetnik modelira vrijeme kao plastični materijal. osmišljenu od umjetnika. Hyper. u beskonač- 305 Programiranje svijeta .. stapanje tehnologije i umjetnosti dovodi do novog načina artikulacije umjetničke ideje i do nove estetike. cyberspace.” Vrijeme. dvojnik. interaktivnost. Digitalni mediji daju novo značenje montaži i naraciji. iz perspektive pojedinca krajnje subjektivno iskustvo. zrcalo ili koncepcija. interaktivni. cyber.Novi mediji Kao što primatelj kodirane poruke treba imati tehničko predznanje da bi je mogao iščitati. elektroničke knjige. Istodobno. što je pojam Aloisa Riegla) suvremenih umjetnika.

Predmetima kojih je osnovna funkcija pokret. zvoneći u srednjovjekovna zvona (viši zvuk manjeg zvona označava jedinicu. a niži zvuk većeg zvona nulu). Rosenheim. Posebna. već sama postaje stvarnost. u javnom prostoru slaže divovske “kompozicije” (kao što se za vlak kaže da je “kompozicija”) od starog — primjerice od isluženih bicikala nikada podignutih s odjela za nađene stvari slavonskobrodske policije (2002. binarnu informaciju izraženu numeričkim nizom nula i jedinica prevodi u low-tech medije. nema više nikakvog smisla. Netko tko simulira da je bolestan. Parken Verboten). ciklus radova u kojima se koristi visokosofisticiranim sustavom znakova. Također. Krajem 1990-ih umjetnik započinje Binarni niz. “stvarnog” i “izmišljenog”. Od njih stvara klavijaturu urbanog mjerila. urbana estetika može se naći čak i u parkiranim automobilima.). Njemačka. a bez originala ideja kopije. u negativnom smislu te riječi. U takvom svijetu simulacija ne zamjenjuje stvarno iskustvo. npr. 306 Programiranje svijeta . izaziva u sebi neke simptome “prave” bolesti — simulacija propituje razliku između “istinitog” i “lažnog”. 2000. Dalibor Martinis: Zabranjeno parkiranje (njem. Gubitak originalnosti znači da je sve kopija. Martinis stvara nepomičnu branu koja onemogućuje prolaznike u ustaljenim smjerovima kretanja. Izokrećući poznati red stvari VW-ima ispisuje “Zabranjeno parkiranje — katkad je lijepo”.) ili novog — pedesetak crnih i srebrnih Volkswagen Golfova u njemačkom gradu Rosenheimu (2000. prevaljivanje udaljenosti.noj sekvenci”.

tijela i uma…. dodjeljuje arhitekti čiji je rad unaprijedio izgrađeni okoliš. reality show karakterizira kratkotrajnost interesa publike (ima efemerni značaj) te istodobnost zbivanja i emitiranja. na tri velika ekrana koji gotovo potpuno ispunjavaju vidno polje promatrača. a svoja znanja o tome mediju proširuje u tehnološki inventivnom Japanu. kada je odlučila utemeljiti nagradu za arhitekturu kao kreativno područje nepravedno izostavljeno (kao i matematika) s liste disciplina za Nobelovu nagradu. s kraljicom Margharetom. što najavljuje pojavu reality showa. kralj Italije. No dok Violino djelo predstavlja trajnu umjetničku vrijednost. Giardinima di Castelo. svijesti i nesvjesnosti. Na području svake dvije godine. života i smrti. prikazani su trenutak rođenja umjetnikova sina i starica. Riječ je o dirljivom i uznemirujućem propitivanju osnovnih pitanja — početka i kraja. njegova majka na samrtnoj bolničkoj postelji. Umjetničke manifestacije U suvremenom trenutku najznačajnije su izložbene manifestacije Documenta u njemačkom Kasselu i Venecijansko bijenale. Izložbu je posjetilo 307 Programiranje svijeta . za razliku od anala (održava se svake godine) i arhitekture najznačajnija je godišnja nagrada Pritzker. Na otvorenju prve izložbe bio je prisutan Umberto I. Između se nalazi nejasna sekvenca — figura obučena u bijelo koja uranja u duboku vodu. koja se od trijenala (svake tri godine). Već 1970-ih Viola eksperimentira filmom super-8 i crno-bijelim videom. Umjetnik je očima javnosti izložio vlastiti intimni život. kao međunarodna umjetnička izložba u novoj izložbenoj palači u tzv. Na Nantskom triptihu. Obitelj Pritzker već je gradila Hyatt hotele širom svijeta. Venecijansko bijenale prvi je puta održano 895. učinivši svijet boljim i humanijim mjestom za život. u kojima su nakon 907. 1992. te Bijenale je izložba koja se održava izložba radova za Turnerovu nagradu u Londonu. koja pluta.Bill Viola: Nantski triptih. sagrađeni i paviljoni pojedinih država. a na širem polju u globalnoj ekološkoj drami. koja se u životu jedinke i vrste očituju u cikličnosti životnog procesa. 979. Savojski.

i njemačke novčanice kao simbol prošlosti i sadašnjosti umjetnosti koja prelazi od umjetnosti u službi države na onu tržišno orijentiranu). Nagrada Turner za britanskog umjetnika do 50 godina starosti ustanovljena je 984. Nagrađeni radovi obično su šokantni za najširu javnost i izazivaju javne polemike. moja jača strana”. 1992. 2007. Venecijansko se bijenale održava naizmjenično s Međunarodnim festivalom suvremene glazbe. kao način da se suvremena umjetnost unese u javni život i potiče razmišljanje i diskusija o njoj u najširoj javnosti. Riječ je o najprestižnijoj nagradi za suvremenu umjetnost u Britaniji i jednoj od najuglednijih na svijetu. 308 Programiranje svijeta . 1998. Riječ je o “ispovijesti” zločeste djevojke.). Young British Artists. u Galeriji Tate. a od 980. Documenta se održava od 955.. donje rublje.). bio je to nigerijski kustos Okwui Enwezor..224 000 posjetitelja. a od 972.. šokira i da je više nikad ne pogledate. izjavljuje umjetnica (nominacija za Turnerovu nagradu 1999. polaroidna fotografija umjetnice kojoj krevet pripada. za najširu javnost znak lošeg ukusa. a ne vizualne umjetnosti. Prizor nereda i prljavštine je odbojan.. Documenta je dobila nadimak “muzej od stotinu dana”. ready-made. na kojoj svoja recentna ostvarenja izlažu najugledniji umjetnici iz cijeloga svijeta uključivo Afriku i Aziju s Pacifikom. umjetnosti ekscesa. Od 937. Izložba ima jednog izbornika koji joj određuje temu — 2002.. “Život je. Odrednice: site-specific. Umjetnik je dao razbiti ploče na podu paviljona i krhotine ostavio tako da ispunjavaju cijeli paviljon (tu je i fotografija Hitlera pri posjetu paviljonu 1934. namijenjenoj da brzo djeluje. London. naizmjenično izložbe suvremene umjetnosti i arhitekture. par hulahopki./99. Hans Haacke: Germania. S obzirom na trajanje izložbe. Odrednice: prostorna instalacija. boca votke. tek svakih pet godina (npr. Documenta je svojevrsna “svjetska izložba” umjetnosti. Tracy Emin: Moj krevet. horizontalna plastika ili podna struktura. Njemački paviljon na Venecijanskom bijenalu. Raspremljeni krevet na koji je odbačen ručnik.

utjelovljuje neku vrstu veselog erotizma. blistava smješka. a jednu od prvih izložbi održao je u Muzeju (tada Galeriji) suvremene umjetnosti u Zagrebu 1989. nego je želio izraziti ideju da ljepota postoji i u banalnim stvarima i da je tjelesnost poveziva s duhovnošću. Riječ je o fotografiji plastičnog raspela uronjenog u čašu s urinom. čije su posljedice. pomaknut dokraja na jednu stranu kadra. ali na taj je način umjetnik dobio iznimno produhovljenu sliku. “Cenzura djeluje na području filma i književnosti. Mapplethorpe je snimao biljke (poetične detalje: čašku cvijeta i sl. Slika Krista na križu u bogatim zlatnim tonovima.) i gola muška tijela. makar mu ljepota nije nimalo akademska i napola izlazi iz snimke. Rober Mapplethorpe: Mladić s ispruženom rukom “Ovaj mladić ispružene ruke. Svijetla komora). 1987.. Andres Serrano: Krist u urinu.. da okoliš bude ljepši. ali nema takve koja će pridonijeti izbjegavanju urbanističke i arhitektonske sablasti.” (Roland Barthes. tako gusto prepuštenu. uzrokuje objavljivanje nekog pornografskog romana” (teoretičar arhitekture Bruno Zevi). Umro je od AIDS-a. primjerice. znatno teže i dugotrajnije od onih što ih. no ovim djelom autor nije želio vrijeđati temeljni simbol kršćanstva.. 309 Programiranje svijeta . uzgred. fotograf je fiksirao ruku mladića (mislim da je to bio sam Mapplethorpe) tako jako rastvorenu. ogoljena u svim svojim neurozama i patnji.. Naziv djela je izazvao skandal i proglašen blasfemijom.Provokacija i cenzura Zašto je potrebno da svi imaju obrazovan ukus i znanje o umjetnosti? Između ostalog.

a slika uglavnom portrete i aktove. Arcimboldo slika portret mecene Rudolfa II. posjetitelj i umjetnost pripadaju istom svijetu./01. 2000. Njezin je pogled čeličan. ali velike izražajne snage i monumentalnosti. Kraljica nosi vladarski atribut. oca psihoanalize. 1990. a usne su blago stisnute. znači djelo ima religijski aspekt. Slika malog formata (24 × 14. plavetnilo neba i beskraj raja. odlikuje se intenzitetom poteza kista i subjektivnim viđenjem motiva. naime ona se stalno dopunjava novim papirima. Posjetitelj izložbe postupkom uzimanja lista papira unosi umjetničko djelo u svoj vlastiti prostor. Religijski aspekt djela naglašen je neiscrpivošću hrpe. kao Vertumna.Felix Gonzalez-Torres: Bez naziva (Lover Boy). ono ne ostavlja stvari nepromijenjenim. vidljiva je put starije osobe prikazane bez laskanja. dimenzije papira su 85 × 112 cm). Lucian Freud: Njezino veličanstvo kraljica (Her Majesty The Queen). ukočenoj frizuri. karakterističnim za ekspresionizam. rimskog boga jeseni. Gore je kruna i ukočena frizura koji je predstavljaju ne kao osobu. Lucian je unuk Sigmunda Freuda. Njegovo figurativno slikarstvo. Portret je sastavljen od jesenskih ratarskih proizvoda. čak i kad je to samo gledanje. čuva se u kraljevskoj riznici. Poruka djela je da konzumiranje umjetnosti. 310 Programiranje svijeta . st.5 cm). u visokoj. Izvrsno hvata boju puti na svojim slikama. nije pasivno. a portret je kupio. uvijek je ista (visina hrpe papira je 20 cm. Habsburškog na čijem je dvoru u Pragu živio. Donji dio lica osjenčan. s kruškom umjesto nosa: zanimljivo je da je vladar time bio vrlo zadovoljan. krunu. Plavi papir predstavlja dječaka. No dok je papir u gomili “prepun raznih mogućnosti”. Giuseppe Arcimboldo: Portret Rudolfa II. S hrpe papira posjetiteljima je dopušteno uzeti list kako bi konzumirali “ne samo tijelo umjetničkog djela već i samog umjetnika”. papir odvojen od ostalih i donesen kući gubi “posebnost” koju ima umjetničko djelo. nego kao njezinu funkciju. 16.

sada je on dinamičan. “ikone nacionalnog prestiža”. Cik-cak uzorak otvora (kao šavovi) na pročelju sugerira ideju prekida. Na vanjskoj opni (površine 900 četvornih metara). Graditi ceste znači donijeti pustinji nakon doba opasnosti vrijeme sigurnosti. 311 Programiranje svijeta . Njemačka.Suvremena arhitektura “Graditi znači surađivati sa zemljom: udariti ljudski pečat na krajolik koji će se time promijeniti za vječna vremena. Berlin. Ridley Scott je u filmu Blade Runner imao viziju grada čije su fasade pretvorene u divovski ekran. Obložen je panelima od dvoslojnog pleksiglasa pod kojima se nalaze 40-vatne neonske cijevi svijene u gotovo punu kružnicu. uvijek u kontaktu. okrenutoj prema rijeci i povijesnom središtu grada — u skladu s medijski promicanom idejom totalne vidljivosti — emitiraju se slike reducirane na sumarne oblike. Muzej koji je sam po sebi izložak. 1989. Peter Cook i Colin Fournier: Kunsthaus. Hadrijanovi memoari) Daniel Libeskind: Židovski muzej. uništenja i odsutnosti — onih Židova koji su ubijeni u nacističkim progonima. za razliku od stanogradnje. Jedan dio građevine ostavljen je bez eksponata i sam predstavlja vlastitu ideju — pa možemo reći da je riječ o “konceptualnome” muzeju. što — miješanjem leksika analognog i digitalnog medija — tvore piksele zaslona niske rezolucije. medijska fasada kombinira ideju funkcije s idejom slike. tekstovi i filmske sekvence koje kontrolira centralni kompjutor. Muzeji su. Muzej koji predstavlja eksces u provincijskom gradu — zato ga zovu friendly alien (engl. mjesta gdje se dodiruju umjetnost i arhitektura. 2003. Relativizirajući objektivnu realnost zgrade.– 1999. stalno se rekonfigurirajući (medijska fasada). Muzejska zgrada postaje struktura simboličkog značenja u koju se ulazi kroz tunel pod zemljom. — prijateljski stranac). Graz. gdje dolazi do napetosti između kutije i sadržine. Fragment Davidove zvijezde podsjeća i na SS simbol.” (Marguerite Yourcenar. Austrija. Dok se prije podrazumijevala nepomičnost subjekta ekrana (gledatelja). uvijek “uključen”. Graditi luke znači oploditi ljepotu zaljeva. Ukinuta je i posljednja granica izložbe kao medija i muzeja kao fizičkog mjesta. recimo tako — televizor urbanog mjerila.

Izvana se vidi borilište stadiona. njem. koje podsjećaju na srednjovjekovne križno-rebraste svodove. ispod kojih je stanica podzemne željeznice i trgovački centar. London.) zagovara funkcionalnu estetiku. Santiago Calatrava: Istočna postaja (Oriente). spoj dizajna i ergonomije u interijerima te jednostavne. Engleska. Njemačka. Iznosi kritiku funkcionalizma. restoran je ipak bankrotirao (2004. racionalno stanovanje pretvorilo se. Nalazite li sličnosti s antičkim amfiteatrom (tlocrt)? 312 Programiranje svijeta . slično kao lanac restorana Planet Hollywood s rekvizitima iz filmova i autogramima hollywoodskih zvijezda na zidovima.– 1998. i zgodna dosjetka.). u stambeni minimum. pharmacy).– 1997. 1997. tada u tzv. što smanjuje osjećaj zatvorenog. (kada je Hrvatska osvojila broncanu medalju) prima 80 000 gledatelja. Tipologije koja podsjeća na “drveće na brežuljku”. Iako namijenjen mlađim klijentima. Portugal. Ima 120 ulaza. Ulm. U blizini je postaja vlaka radi lakše dostupnosti i bez automobila. model stanične jezgre nalazi se u izlogu. kasnoj fazi: funkcionalno. 1993. izoliranog prostora uobičajen kod gradnje ove tipologije (stadioni). Krov visi ovješen na čelična koplja. U blizini su autobusno stajalište i parkiralište. Hochschule für Gestaltung. 1994. Police na zidovima pune su lijekova. krajnje profinjene komponente za racionalno stvaranje građevinskih oblika. nažalost. Francuska. Primjer TRENDA u arhitekturi i umjetnosti. One propuštaju svjetlost istodobno pružajući zaštitu od sunca i kiše. a strogost linije u siromaštvo forme.– 968. Željeznička postaja s galerijama od betonskih rebara i stakla. Damien Hirst i Mike Rundell: Restoran Pharmacy. Lisabon. 953. MZRC: Stade de France. Saint-Denis.Ulmska škola (Visoka škola za oblikovanje. Restoran i bar koji dekorom podsjećaju na ljekarnu (engl. postaja ima osam odignutih kolosijeka. Nacionalni francuski stadion sagrađen za Svjetsko nogometno prvenstvo u nogometu 1998./98.

Most bočno nalikuje na ispaljenu strijelu. načinjen prema projektu koji je pobijedio na natječaju za spomenik hrvatskim braniteljima. Mrtvi kanal. “koplje” oblikovano prema Möbiusovoj traci. Tanja Grozdanić. izlazi u slučaju nužde na starim projektima pokazali su se slabim točkama visoke zgrade. 313 Programiranje svijeta . pa Iraku. godine. Strukturalna čvrstoća. New York. veća se pažnja posvećuje organizaciji javnog života. rujna 2001. već toranj. Minoru Yamasaki: Svjetski trgovinski centar (World Trade Centar). Nakon toga zapadna koalicija napada autokratske režime u Afganistanu. Armiranobetonska cjevasta konstrukcija u obliku dvojnih tornjeva (Twin Towers). tornjevi su srušeni u terorističkom napadu 11. Silvije Novak): Most hrvatskih branitelja. visoka 412 m. To je most-spomenik. Visoke zgrade se s američkog kontinenta danas premještaju u zemlje Dalekog istoka vrlo velike gustoće naseljenosti i prirodnog prirasta.3LHD (Saša Begović. drugi filozof Noam Chomsky tvrdi da je za SAD nastupio “kraj odmora od povijesti”— prvi put napadnut je cilj na američkom teritoriju. koji su simbol sjećanja i obnove. SAD. Projektiranje uz pomoć kompjutora danas uvodi slobodnu kompoziciju vanjskog plašta zgrade. koji odnosi 5 000 žrtava. Iako je filozof Francis Fukuyama ranije tvrdio da je nastupio “kraj povijesti” jer je američki sustav liberalnog kapitalizma realizirano savršeno društvo čiji daljnji razvoj nije moguć. s dovoljno prostora za pješake i popratnih sadržaja. Most povezuje gradsku jezgru s bivšom lukom. Svaki segment mosta je dizajniran tako da se proizvede industrijski i montira na lokaciji. Visoka zgrada novog doba nije više neboder. Pješački most je ujedno prostorna intervencija i urbani javni objekt. Teroristički napad na Svjetski trgovački centar pokreće javnu raspravu na temu ima li smisla gradnja visokih zgrada. okupljanju nebodera oko plaze. Marko Dabrović. Rijeka. sigurnosni sistem. Na razini tla. svojom tankom pločom (debljine samo 65 cm) na čijem kraju prolaznik mora proći između dva monolita različitih širina. 2003. 1972. Kao utjelovljenje moći kapitala i Prvog svijeta (tu je smješteno sjedište Svjetske banke). i trodimenzionalne prostorne okvire s velikim otvorenim unutrašnjim prostorima. To je mjesto pijeteta. ali i društvenog okupljanja i druženja.

stoljeća. Iako ima dodirnih točaka s umjetnošću. to je skup društvenih uloga. Ako (Karl Marx) želiš sagraditi brod. već referendum. a 932. Računajući na materijalnost osjetila. nauči ih žudjeti za širokim. U funkciji “viška zbilje” (suplementa) dizajn. asimilira i prepo.. prema Guyu Julieru. u tramvajima. provjera koda” (Jean Baudrillard).” dodati. jet nije znao da nedostaje” (Paola Antonelli. oni ispituju nas i mi smo im prisiljeni odgovoriti. MoMA — Muzej moderne umjetnosti u New Yorku osnovan je 929. čime dizajn dobiva status integralnog dijela povijesti umjetnosti 20. ekonomičnosti i svr. dizajnirani predmet osim oblikovanjem prema visokim estetskim kriterijima mora prije svega imati svojstvo funkcionalnosti. podijeliti posao i izdavati naredbe.“Nisu nam potrebni mauzoleji s mrtvim tanje što je čovjek.plave boje predstavljaju Hrvatsku. pjesnik.” (Antoine-Marie-Roger de Saint-Exupery) Dobar dizajn čini jedinstvo funkcionalnosti.” donizam stvaranja. u radničkim stanovima. to su testovi. pletera te crvene. Dizajn je “pravo djelima. otvara odjel dizajna. kružni odgovor. poprima zasebne socijalne i ekonomske vrijednosti. tehničku korektnost i hetvornicama. užitka potrošnje i komunikacije. Umjesto toga. nego žive radionice ljudskog duha na ulicama. već kad nema ničega suvišnog u onom što si napravio. ne moraš slati ljude da sakupe drvo. a odgovor je uključen u pitanje.Dizajn “Savršenstvo dizajna si postigao ne onda kada više ništa nemaš za “Čovjek.. spoznajnu šahovnice. Tako slično funkcioniraju sve poruke u medijima: ni informacija ni komunikacija.Vizualni identitet je dizajnersko obiljehovitosti u određenim životnim uvjetima.plakata) znaje oko 6 000 logotipa). “Predmeti nisu više roba. u svijetu (Majakovski. u na radost” spajajući utilitarno i ludičko. dizajn se razlikuje od umjetnosti svojim svojstvima tehničke umnoživosti i korisnosti: namijenjen za upotrebu “masovnog čovjeka”. morat će proučavati dizajn”. beskrajnim morem.. koji je i sam za u kojemu smo stanovnici polisa koliko i supermarketa (svakoga potrebe revolucije izradio oko tri tisuće dana prosječni stanovnik zapadnoga grada vidi. 314 Programiranje svijeta . na primjer varijacije i permutacije vrsta renesansnog stava koji kombinira tehnologiju. stalni test. “Dobar dizajn neka je žavanje nekog proizvoda ili institucije. ljudske potrebe: ljepotu kako bi se stvorilo ono što svi. oni nisu posve čak ni znakovi kojima bi odgonetali i usvajali smisao i poruku. bijele i znanost. suvremeni dizajn pokušava odgovoriti na zahtjeve formalnih noviteta što dolaze od publike koja se neprestano dosađuje u društvu spektakla. kustosica njujorškog Muzeja moderne umjetnosti). Norbert Bolz je tvrdio da “tko god želi odgovoriti na Kantovo pi.

) i tekstilni (materijali i krojevi). vodom i zrakom. Ukupna okolina predstavlja integraciju triju sfera: — predmetne okoline (artificijelni svijet industrijskih proizvoda) — izgrađene ili izgradbene okoline — komunikativne okoline (sistem komunikacija.” (teoretičar dizajna Zvonimir Radić ) Dizajn dijelimo na grafički (naljepnice. “Život čovjeka. kao vatrom. volumenom.. automobili.. Napokon. potrebno je zatim da dizajn ne otežava uporabnost predmeta (ako previše ukrasa na žlici ometa njezino držanje hrane i unošenje u usta. kućni aparati. gdje obrtnik. Zato je zadatak dobrog dizajna stvoriti oblik upotrebnog predmeta koji će sadržavati odmak od uobičajenih stereotipa — ali ne prevelik odmak koji publika ne bi shvatila i kupila (kao što je slučaj u umjetnosti gdje “sviđanje” nema veze s kvalitetom). masovna proizvodnja teži isključivanju individualnosti i pojedinaca i proizvoda koji su im namijenjeni. nakon koje se serijski. plakati. baš su isto tako utjecani bojom. Suprotno od zanatske proizvodnje. proizvodeći predmet.. Tako se dizajnom nastoji unaprijed predvidjeti ukus i sviđanje pojedinih profila kupaca i umjetno se stvara moda putem reklama i marketinga kako bi vjerojatnost za zadovoljavanje ciljane skupine bila što veća. London. Modom se stvaraju zajednički ukusi koji pojednostavnjuju proizvodnju. logotipi. kao i društva. 315 Programiranje svijeta . industrijski ili product design (strojevi. može uključiti modifikacije koje čine unikat i tako zadovoljiti želje pojedinog naručitelja. Nastaje pojavom industrijske revolucije. dizajn mora omogućavati i ekonomski što isplativiju proizvodnju — ako se rabe prekvalitetni materijali. Shvaćanje reklamnog šarenila kao preobraženog oblika utopije prosvjetiteljstva — urbani “pejsaž” mjesto je zavodništva slika i uspostavljanja kontrole (diktira se moda. Dizajn može biti i environmental — oblikovanje okoline. onda ta žlica ne valja).Piccadily Circus.). prostorom i svjetlom. što je “in”). Od tramvajske karte i natpisa na trgovini do cestovne signalizacije i urbane opreme — sve je to vizualni inventar urbanog ambijenta. u prvom redu vizualnih). proizvodnja predmeta je skuplja nego zarada na njemu. u velikim količinama i automatizirano proizvodi roba za nepoznatog potrošača. Dizajn se bavi oblikovanjem upotrebnih predmeta. Engleska Najfotografiraniji zid na svijetu — marketinški displeji kao turistička atrakcija..

Prisvajam u gotovom obliku osobine stvari i od njih pravim svoje vlastite osobine. To je degradirano utjelovljenje velike tradicije građanske misli. Birajući stvari. Moja osobnost je određena kombinacija stvarnih osobina: ja sebe definiram kao onoga koji nosi crvenu kravatu s točkicama. U određenom smislu to je točno: odabirem samoga sebe kao kombinaciju raznih roba. uostalom. osinjeg struka (“žena-cvijet”).1954. ma koliko da ima masovan oblik. “Čovjek se može definirati kao posjednik ili korisnik određenog automobila. voli vitke plavuše. Njegova privlačna sila mora biti neodoljiva. a misleći o svemu tome. osjeća blaženo zadovoljstvo što predstavlja istinsku individualnost. Filozofski ili vjerski ili pak politički pogled na svijet ne razlikuje se bitno od bilo kakvog drugog objekta za svakodnevnu upotrebu: čim odabirem neku već postojeću i već gotovu konstrukciju. karakterizira svaki pogled na svijet. Svakome osigurava neponovljivu individualnost. Nakon oslobođenja od korzeta i kraćenja suknje 1920-ih. vozi se automobilom marke Ford. Ja samoga sebe ne određujem kao filozofa ili kao vjernika ili pak kao političara. model “Bar”. Meni se svijet predstavlja kao zbirka stvari i budući da posjedujem slobodu izbora između njihovih različitih vrsta. Građanski individualizam je proizvod prirodne inercije koja. određene vrste cigareta.1955. Christian Dior: H linija. koja se lako kupuje za novac./56. proljeće/ljeto. jesen/zima. određene religije i određene političke stranke. ja zamišljam da sam autentična ličnost na osnovi same činjenice da mi je ostavljena sloboda tog izbora.Christian Dior: New Look. upotrebljava kolonjsku vodu marke X i žilete marke Y. Christian Dior: Y linija. 1947. već jedino dajem svoj pristanak da me netko drugi — koga sam ja odabrao — baš kao takvog odredi. a ne običan primjerak uniformirane gomile. Naziv priziva Rooseveltov New Deal ili “novu podjelu” karata. Dior je bio prvi kreator koji je radikalno mijenjao liniju odjeće svake sezone. Novi je izgled “A” silueta odjeće s voluminoznom suknjom. Ja sam ja. poslijeratna žena je ponovno pasivna i utegnuta. — neracionalno trošenje tkanine koja je još uvijek teško dostupna neposredno nakon rata.” (Leszek Kołakowski) 316 Programiranje svijeta . Diorova odjeća čini 5% ukupnog francuskog izvoza. Godine 1949. ja time usvajam stanovitu vanjsku određenost kojom se služim baš isto onako kao i pastom za obuću. ja imam iluziju da biram samog sebe. ispovijeda religiju određene protestantske sekte i glasa za određenu političku stranku.

Ovaj je. dizajna ili mode. ovaj znak postaje standard. arhitektura često prisvaja motive. mediteranskih igara u Splitu. 1993. Jednako tako. Povezani krugovi također predstavljaju sport – prijateljstvo – mir. što je moto olimpijskog duha. je to 20 zemalja) koje su civilizacijski. Znak se sastoji od tri povezana kruga što predstavljaju tri kontinenta: Europa. Nakon igara u Splitu 1979. 317 Programiranje svijeta . umjetnosti. što znači da se od tada koristi na svim Mediteranskim igrama u međuvremenu i ubuduće. Mediteran je samo uski morski pojas tih kontinenata i zato su krugovi uronjeni jednom trećinom u more — tako predstavljaju samo 18 zemalja Sredozemlja (nakon 1990. Međutim. Boris Ljubičić: Znak 8. s prigodnim dodacima organizatora pojedinih igara (kao i na Olimpijadama). povijesno i kulturno povezane i ujedno su kolijevka europske i posredno zapadne kulture i civilizacije. podsjećajući na valovitu morsku površinu. Azija i Afrika (znak Olimpijskih igara ima 5 krugova za 5 kontinenata).Issey Miyake: Valoviti plissé jesen/zima. izveden iz teksture arhitektonskih materijala. materijale i tehnike iz prirode. Japanski modni kreator Miyake uvodi nove materijale u modnu industriju. 1979./94.

Zagreb. Lirska apstrakcija primijenjena u grafičkom dizajnu. na prvoj naslovnici časopisa Arhitektura Udruženja hrvatskih arhitekata. 1– 6/1956. Slika je postala zaštitni znak španjolske turističke zajednice. a tipične Miróove boje poistovjećene su s mediteranskim ugođajem Katalonije. 1982. 318 Programiranje svijeta .Ivan Picelj: naslovna stranica časopisa Arhitektura. Joan Miró: Plakat za Svjetski nogometni kup u Španjolskoj. Primjer uspješne “fuzije” umjetnosti geometrijske apstrakcije i grafičkog dizajna.

Jaki osjetilni nadražaji. umjetne boje koje dočaravaju stanje transa. među njima The Washington Post. logo je osuvremenjen. 1976. Pjevač Bob Dylan prikazan je s kaleidoskopskom frizurom na plakatu za album najvećih hitova tog pjevača. Milton Glaser: Bob Dylan. “Big Apple”). Prvo osobno računalo Apple je izbacio na tržište 1977.. Glaser je suosnivač New York Magazinea 1968. Psihodelična umjetnost izraz je alternativne hipijevske i rock-kulture Zapadne obale SAD-a. što je nažalost često završavalo eksperimentima s LCD drogom. stvorivši tehnički preduvjet za kompjutorski generiranu umjetnost. s vodoravnim prugama duginih boja. 319 Programiranje svijeta . Logotip tvrtke prikazuje nagrizenu jabuku (osnivači New Yorka uzgajali su jabuke. koja je izraz pokušaja oslobađanja kreativne energije bez razumske kontrole umjetnika toga doba. stoga je “nadimak” toga grada “Velika jabuka”. 1973. i nastavak natpisa “Volim New York”: “više nego ikad”. 2003. a dizajnirao je više od 50 novina i časopisa. Halucinantni spektar boja kose tipičan je za psihodeličnu umjetnost toga doba. za diskografsku kuću CBS Records. Smatra se najimitiranijim logotipom ikad. proširenje percepcije tipični su za ovu dekorativnu umjetnost nastalu uporabom ornamentalnog uzorka. Logotip napravljen po narudžbi gradskih vlasti kao dio turističke kampanje. a nakon napada na Twin Towerse 11. Palo Alpo: Logotip tvrtke Apple Machintosh. engl. autor je osuvremenio crtež dodavši crnu mrlju u donji lijevi kut srca. rujna 2001. Jedan od najprepoznatljivijih korporativnih logotipa na svijetu. dobio je boju srebrnog kroma. simulacija laserskog svjetla potpomaže stvaranju halucinantnog dojma. 1966. Kaleidoskopski efekt.Milton Glaser: I love New York.

Oglas je poslužio kao ready-made: konzumiranje slika — slika konzumerizma. Podsjećajući na svemirski brod. engl. Ekonomičnost forme.Barbara Kruger: Instalacija u Mary Bone Gallery. 1991. Otpočela 1954. minimalistička estetika izraz je paradoksa dizajna koji istupa protiv potrošačkog mentaliteta. Odgovorite na pitanje/promislite: Što mislite o estetskoj komponenti suvremene umjetnosti? 2. Primjer suvremenog nizozemskog dizajna. 1983. grla i žica koje slobodno vise sa stropa. klaustrofobičnom prostoru. standardnim materijalima postignut je efekt raskošnog lustera. SAD. 320 Programiranje svijeta . Droog Design. njegova forma dostojna je izlaganja u muzeju. a onda se dogodilo obrnuto. New York. industrijskim. Prije su reklame “krale” slikovni jezik umjetnosti. Metodom tzv. Kućanski predmet čija forma i materijal prkose koncepciji jednokratne uporabe i jeftine funkcionalnosti. 1992. “you”) u tijesnom. Krugeričin prvi javni rad bio je natpis koji je ispisivao: “Ne pokušavam vam ništa prodati” (New York. refotografiranja prikazan je kauboj u pozi preuzetoj s fotografije poznatog proizvođača cigareta. 1991.). jednostavnim. Tekstualna poruka fizički obuhvaća publiku (kojoj se umjetnica obraća sa “vi”. Poruka velikih dimenzija (u vizualnom jeziku to je vikanje) ispisana na crvenoj podlozi agresivnošću oponaša marketinške i propagandne strategije. 1. u scenografiji Divljeg zapada. dizajna i marketinga danas? Aldo Ballo za tvrtku Alessi: Cjedilo za agrume Philipa Starcka. Rody Graumans: 85 sijalica. Richard Prince: Bez naziva (Kauboj ). 1984. Marlboro-man bila je najdulje vođena reklamna kampanja u povijesti. Umjetnički rad preuzima obrasce moći napadajući publiku — u svojstvu mase ili konzumenata — da promijeni ili modificira svoje stavove i želje. za sastavljanje ovog produkta bila je dovoljna ideja i tu se ne može govoriti o oblikovanju (možda o ready-made dizajnu). Kakvo je vaše mišljenje o povezanosti umjetnosti. Buket aranžiran od 85 sijalica.

nesigurnost. a modernizam se više odnosi na filozofiju moderne umjetnosti. 321 Programiranje svijeta . No kao povijesni pojam. istine.” (Mies van der Rohe) “Ako je moderna doba proizvodnje. smisla. nemogućnost spoznaje i metafizičnosti. Finneganovo buđenje (engl. podijeljenost. istinu.) Termin “moderno” je dvosmislen: svaka je umjetnost moderna u doba svog nastanka. Postmoderna dekonstruira postojeće ideje i sustav vrijednosti i iznosi da jednakost i sloboda nisu prirodno stanje čovječanstva. rečenica se odnosi na proizvodnju umjetničkih objekata. već sviđanje širokih masa (bestseleri i tv sapunice). pa čak i savršeno društvo. već intelektualne tvorevine. neizvjesnost. definiranjem i donošenjem zaključaka. odnosno duh vremena. i simulaciju stvarnosti. Postmoderna radi reviziju tradicionalnih vrijednosti. postmoderna je doba simulacije. stvarnog svijeta. inzistira na nejednakosti — npr. godine u umjetnosti i filozofiji. Postmoderna je populistička. Također odbacuje primat znanstvenih činjenica u formiranju našeg pogleda na svijet i nanovo usvaja stare koncepcije neosjetilne percepcije. Stoga bismo je mogli nazvati nihilističkom. “moderno” je razdoblje od 860-ih do 968. Koncepcija postmoderne je: varljivost. norma više nije ukus elite.Različnost moderne i postmoderne “Novo doba je činjenica: ona postoji bez obzira na naše da ili ne. Postmoderna odbacuje sve što je veličao modernizam — autoritet razuma. svrhe. Postmoderna je ili protiv moderne ili je njezin nastavak koji preispituje njezine premise. zahtijeva predznanje i široku naobrazbu.” ( Jean Baudrillard. Stoga se još naziva new age — predstavlja početak jednog novog doba. Odbacuje se potreba moderne za klasificiranjem. vjerovanje u mogućnost čovjekova savršenstva i ideju da je moguće stvoriti bolje. sumnja. Finnegans Wake) Jamesa Joycea nije knjiga za široku publiku. odbacuje vrijednosti poput ega. Moderna je elitistička.

Već masovni pokolj Prvoga svjetskog rata kao rezultat slijepog predavanja tehničkom napretku dovodi u pitanje koncepciju progresa. bez mašte. ne može se govoriti o stablima. trenutak promjene stare/moderne umjetnosti je datum nastanka slike Doručak na travi (863. Nakon Drugoga svjetskog rata. Sir Thomas More u Utopiji iznosi viziju savršenijeg društva. Slijedi prosvjetiteljstvo koje uvodi koncepciju slobode i istine (u smislu znanja) “koja te Eduard Manet: Doručak na travi. čini se neljudskim. a ne više Boga. ali prije svega nove teme na svojim slikama. Filozof Theodor Adorno postavlja pitanje smisla postojanja umjetnosti nakon Auschwitza. Suvremenici su njegove radove smatrali šokantnim. 322 Programiranje svijeta . godine 56. Moderna počiva na uvjerenju da umjetnost može promijeniti svijet. ne samo da nagovještava nove pobjede znanosti već se i ruga slijepoj vjeri u znanost i tehniku — lansirana raketa s astronautima pogađa Mjesec ravno u oko i pada natrag na zemlju. čovjeka koji upravlja svojom sudbinom. ali i prirodom i prirodnim silama. kao mjeru svih stvari. Brecht će reći: “Nakon holokausta. 1902.” Osporena je prevelika vjera modernizma u razum: iako imaginacija bez razuma proizvodi čudovišta. Manet uvodi plošnost slikovnog prostora. u vrijeme hladnog rata i stalne prijetnje nuklearnog uništenja. 1863. nove kromatske vrijednosti. pogotovo je teško bilo podržavati bilo kakav optimizam. Crno-bijeli nijemi animirano-igrani film (traje 11 minuta). Smatra se da je prvi moderni umjetnik Eduard Manet.Georges Méliès: Put na Mjesec (franc. na slici su prikazana dvojica muškaraca na pikniku s razodjevenom djevojkom). a naturalističkom koncepcijom lijepog suprotstavlja se akademskom (propisanom) idealu. Le Voyage dans la lune). izložena na Salonu odbijenih. u renesansnom humanizmu koji određuje čovjeka. kao i globalnog onečišćenja. Satira na račun društva toga vremena: prirodne sile pobjeđuju stroj. Filozofski korijeni moderne nalaze se još dublje u prošlosti. i razum sam.

1989. Oktobarska revolucija također je težila stvaranju boljeg društva prema komunističkoj. Njegova ljepota proizlazi iz činjenice da je autor to što jest. MODERNI 323 Programiranje svijeta . avangardna umjetnost moderne.” Larpurlartizam je tzv. Što nema nikakve veze s time što drugi ljudi od njega žele.može osloboditi”. Traži se ne samo sloboda od pravila već i od zahtjeva i ukusa publike jer “umjetnost ne nastaje zbog publike. socijalna nepravda i dehumanizirajuće bolesti društva činjenice su na koje upozorava i koje komentira tzv. nisu uspjeli ostvariti ideale na kojima su počivali. kada se afirmira stvaranje umjetnosti radi umjetnosti (larpurlartizam) — oslobođenja od akademskih pravila. Svi ti projekti. Neuspjeh takve tradicije potvrđuje Prvi svjetski rat. plemenitu žrtvu. “tiranije smisla i svrhe”. bratstvo. linije.: “Umjetničko djelo je jedinstveni rezultat jedinstvenog temperamenta. st. već radi umjetnosti”. a avangardna umjetnost se stavila u službu širenja te ideje. Umjetnici 9. kuhano jaje jaje na oko mućeno jaje (kajgana) Cedric Price: Grad kao jaje. Prekomjeran rast gradova (koje američki predsjednik Thomas Jefferson naziva “čirovima na tijelu države”). prostora. oblika. DREVNI 17. bez stava i komentara stvarnosti u kojoj nastaje. tvrde larpurlartisti. sloboda”. međutim. podučavanja ili ideološkog zanošenja. Umjetnost nije sredstvo moraliziranja. konzervativna moderna. možda najutopističkijoj viziji od svih. stoljeća željeli su poboljšati svijet u svojim djelima pokazujući moralne vrijednosti. siromaštvo. samodostatan. izoliran fenomen.– 19. dolično ponašanje. Francuska revolucija 789. kompozicije — umjetnost je potpuno odvojena od stvarnog svijeta. kojima svi trebamo težiti. koja se okreće formalizmu i u umjetnosti ističe važnost stila — boje. uvodi načelo “jednakost. koji se ne odnosi ni na što osim na samog sebe. Oscar Wilde piše 89.

Jesmo li dirnuli u stvari koje nas se ne tiču. a vizualni svijet isprepleće tjelesno i psihičko. ili kompjutora kao “strojeva s dušom”. “Kvazi-nijemi” film (čuju se zvukovi strojeva) prikazuje doba Velike depresije. Glavni lik u filmu radi na montažnoj traci u tvornici automobila Henryja Forda — koji je i u stvarnosti prvi uveo jeftin serijski rad na sklapanju dijelova na traci. 324 Programiranje svijeta . 1979. Eduardo Paolozzi radi totemske idole od strojeva. Gledanje je društveno i povijesno. Gesta simbolizira strah pred nepoznatim i ujedno pomirenost sa sudbinom. Marino Marini: Konj i jahač. Claes Oldenburg: Mekani prekidač za svjetlo Umjetnik ironizira tehnička postignuća modernog doba (koja su nadišla sposobnosti spoznaje jednog čovjeka). vizualni svijet je socijalna činjenica. Tehnološka postignuća čovječanstva upotrijebljena su protiv ljudskih života. za koji je dobio Oscara za najbolje vizualne efekte. 1959. Gledanje je fizička operacija. i kojima ne možemo ovladati. koja je inspirirana stvarnim prizorom: talijanski su seljaci tako nemoćno širili ruke pred prizorom aviona-bombardera. Konjanik istesan u drvetu u arhetipskoj pozi raširenih ruku. pitanje je koje se javlja paralelno s razvojem znanosti i tehnologije. vesele objekte. Giger: Alien. Slično tome. stvarajući od njih humorne. Osvajanje svemira pobuđuje strah pred nepoznatim.Umjetnost i “napredak” Charlie Chaplin: Moderna vremena. 1936. ukazujući na problem zaglupljujuće uske podjele rada koja vodi ka dehumanizaciji društva. Giger je stvorio lik vanzemaljskog negativca u filmu Alien Ridleyja Scotta./60.

sadržaju slike i likovima koji se kroz nju pojavljuju. na primjer različite boje — analize: organizacije djela. već da se s njim slaže”. Gagro). prepoznavanje umjetničkih zakoniili tonove. Kritička analiza djela sastoji se od: — identifikacije djela: ime autora. a ponekad se nalazi na periferiji zbivanja u umjetnosti. a nepismeni navodno pretražuju sliku segment po segment. — vrednovanja (prosudbe): značenja djela i. To je stečena navika.” (Nadežda Čačinović) Likovni kritičar opisuje. prepoznavanje osje. materiju. “Određena nacionalna umjetnost ili umjetnost neke sredine može pretendirati na univerzalno postojanje.” (Gelett Burgess) Takav stav je pogrešan — ne trebamo vrednovati umjetnost prema kriteriju sviđanja ili ukusa. stoljeća izjavio je da “kritičarev zadatak nije da mu onaj koji ga sluša vjeruje. Iako je svaka prosudba u biti subjektivna. u odnos.. Pitanje koje treba postaviti da bi se spoznalo umjetničko djelo je “što”. potrebno je imati predznanje.” (Milan Galović) čin komunikacije s publikom.mjeru i ujedno tu formu podvrgava ćaja. ideja koje umjetnik unosi u svoj rad kao na. kontekstualizirati i valorizirati. tj. 325 Programiranje svijeta . daje — interpretacije: identifikacija značenja djela.Potrebno je razlikovati formu i oblik umjetničkog djela. iznutra povezuje. Novih tendencija. tako da ih mogu zahvatiti u cjelini. likovnih i estetskih vrijednosti djela. postojanja i svoje budućnosti” (B. stavlja tosti prema kojima su raspoređeni elementi djela. engleski kritičar iz 9. pa čak ni estetske vrijednosti umjetničkog djela. a ne samo dobru intuiciju kako bismo umjetničko djelo mogli analizirati. skeniraju je.. naziv djela. ne obvezno. interpretira i iznosi sud o vrijednosti. kad se zaogrne svjesnošću svoga postanka. da pogled usredotoče negdje ispred slike ili prizora. na istinsku integraciju. analizira.Likovna kritika “Ne znam ništa o umjetnosti. “kako”. John Ruskin. “Pismenost daje ljudima snagu da fokusiraju. Dobro umjetničko djelo odgovorit će vam na sva ta tri pitanja. godina nastanka. dovodi u poseban red. pogreškama i odlikama jednog umjetničkog djela. ali znam što mi se sviđa. raspoloženja. tek kad je definirana u vlastitoj unutarnjoj strukturi. “Forma umjetničku de umjetničko djelo. — opisa: što uključuje prepoznavanje motiva i elemenata koji gra.). Hrvatsku umjetničku produkciju treba vrednovati u odnosu na svjetske umjetničke tokove: katkad je u njihovu vrhu (poput Nacionalne knjižnice Lubinskog. “zašto”. po današnjem žargonu.

Može li umjetnost popraviti ljude i svijet i učiniti da budu bolji? 2. “razapet” je u izložbenoj galeriji svojom “x” formom sugerirajući ljudski lik... kao sredstvo za kreiranje genealoškog stabla (obiteljskog albuma). Ima li uzorak samo dekorativnu ulogu ili može postati umjetnička kompozicija? Navedite primjere. dokumentiranja stvarnosti ili jednostavno borbe protiv varljivosti sjećanja. dekoraciju i uzorak. 1. raširenih ruku i nogu. Objekt arhitektonske mjere jedan je od prvih primjera ambijentalnih instalacija. čak i onda kada predstavlja nepoznanicu (x) za neupućenog promatrača. statusa fotografije kao autonomnog umjetničkog djela: mnogi je još uvijek tretiraju samo kao način “slikanja svjetlom”. 1968. definiranjem i davanjem primjera.Ronald Bladen: X. Nisu li i slika. Kakvo je vaše viđenje modernog senzibiliteta? Kakvo je poimanje demokracije i znanosti danas. već i stvaraju novi okoliš. Kakvo je vaše viđenje fotografije. sliku. Umjetnost ostaje aktivni čimbenik u gradnji slike svijeta. Monumentalan objekt (materijal je obojeno drvo koje simulira hladnoću i težinu metala). Mondrianove 326 Programiranje svijeta . 3. umjetničkih djela koja ne samo da oplemenjuju postojeći. Prisjetimo se. Pokušajte razlučiti. dekoracija i uzorak često služili istom — ukrašavanju zidova i predmeta? 5. po vašem mišljenju? Kako se odražava na umjetnost? 4.

Dodatak .

a Marilyn Diptych Andyja Warhola iz 1962. 1937. tvrdeći da je to umjetnost samo zato što ju je on prozvao umjetničkim djelom. izložio 1917. 1 Marcel Duchamp: Fontana. ready-mades predmete pretvarala u umjetnička djela. a peti Crveni atelijer Henrija Matissea. u jednoj njujorškoj galeriji i potpisao je. . Novinska vijest. 1907. a time su ujedno potkrijepili činjenicu da bilo što može postati umjetnost.Pisoar — najutjecajnije umjetničko djelo Petsto britanskih stručnjaka za umjetnost pisoar umjetnika Marcela Duchampa smatra najboljim umjetničkim djelom dvadesetoga stoljeća. 2 Pablo Picasso: Gospođice iz Avignona. Atelier rouge). 2004. prosinac. 1911. nazvanu Fontana. 3 Andy Warhol: Marilyn. Četvrta je Picassova Guernica. Britanski stručnjaci ovim su odabirom šokirali javnost. 4 Pablo Picasso: Guernica. Francuski je dadaist porculansku posudu za uriniranje. Drugo mjesto zauzele su Picassove Gospođice iz Avignona. Na taj se način lansirao u vrh konceptualne umjetnosti koja je tzv. 5 Henri Matisse: Crveni atelijer (franc. jer su se u konkurenciji nalazila djela Duchampovih suvremenika poput Picassa i Matissea. našao se na trećem mjestu. 1917. 1962.

Naslovnica postaje prostorom umjetničkog djela. bez središta i hijerarhije (prema B. Prijedlog se bazira se na rasteru i optičkom fenomenu “necker kocke” koji je otkrio kristalograf Necker — gledanjem u kocku ona se preokreće. 2005. Zagreb. kao jednostavna. uvodeći dijagram reda u nered realnosti. i obratno. uvodeći “prazninu” kao sadržaj. bijela je apsolutna boja nastala miješanjem svih boja spektra. naslovnica knjige uvodi čitatelja u njezin sadržaj. beskonačno prostiranje. . Tschumiju). Apstrakcija rastera. Školska knjiga. zasnovan na vizualnoj/ estetskoj primarnosti. Kroz svoju pravilnu i repetitivnu markaciju raster je definirao potencijalno beskonačno polje točaka intenziteta: nedovršeno. njezin format. odnosno prostor korica knjige. njegova serijska repetitivnost te prividna anonimnost učinili su ga paradigmatičnom formom dvadesetog stoljeća. Prelaženjem rastera na hrbat i poleđinu knjige neutralizirane su granice prostora. odnosno prednja stranica postaje zadnja.Naslovnica našeg udžbenika Ivana Franke: naslovnica udžbenika Neizvjesnost umjetnosti. Iako naizgled “obična”. igri 2D (ploha naslovnice) i 3D (kocka) elemenata. tekst (font) i njihov odnos dio su umjetničkog rada. Kao što je pejzaž prvi faktor likovnog određenja arhitektonskog djela. on je u svojoj biti duhovan. Usprkos tome što je rad zasnovan na geometriji. ali dovoljna paralela s naslovom udžbenika.

de Michel: Umjetničke avangarde 20. Concepts of Modern Art. Art of the 20th Century I. Taschen. Zagreb. Walther. Zagreb. New Media in Art. Charles Jencks: Architecture Today. mnogi naslovi. Zagreb. Larousse/ Veble commerce. London. Nove tendencije. Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Thames and Hudson.Bibliografija Prošireni popis preporučene literature. 2003. Sculpture From Antiquity to the Present Day. Flammarion Povijest umjetnosti. uredio Ingo F. 990. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. Thames & Hudson. Art at the Turn of Millenium. Jerko Denegri: Umjetnost konstruktivnog pristupa. 2005. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. uredio Claude Frontisi. 996. London. Zagreb. 999. Bernard Blistène: A History of 20th Century Art. DAF. Philip Jodidio: Building a new Millennium.W. Mladost. Charles Jencks: Jezik postmoderne arhitekture. Zvonko Maković: Julije Knifer. Zagreb. Herbert Read: A concise history of modern painting. 2003. Taschen. Edward Lucie-Smith: Umjetnost danas. Meandar/Studio Rašić. Köln. Zagreb. Naprijed. M. Edward Lucie-Smith: Umjetnost danas. EXAT 5. Jerko Denegri: Dossier Boys. Herbert Read: Modern Sculpture. . uredio Nikos Stangos. 960. 978. Zagreb. 2002. Zagreb. Stanek. 997. London. London. Thames and Hudson. Biblioteka Fluxus. 986. Abrams. Taschen. Köln. Želimir Koščević: Kožarić. 999. 994. Köln. Zagreb. iako obiluju vizualnim materijalima. Michael Archer: Art Since 960. 974. 2003. (ili dopunjeno Vjesnikovo izdanje 2005. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. New York. 964. II. 2002.) Filmska enciklopedija. Taschen. 977. izdanje dopunjeno Antologijom hrvatskih spomenika Radovana Ivančevića. 2000. 998. 974. 978. Varaždin. Thames and Hudson. 200. 988. Kenneth Frampton: Architecture of the 20th century. stoljeća. London. neprevedeni su na hrvatski jezik: Enciklopedija likovnih umjetnosti. Mladost. Janson: Povijest umjetnosti. MH. H. Köln. uredio Michael Rush.

Ispričati priču (katalog izložbe).guggenheim. Domus. Listanje časopisa. MSU. Zagreb. DAGGK. SAZU. Zarez. Miško Šuvaković: Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umetnosti i teorije posle 950. Roxana Marcoci: Here Tomorrow (katalog izložbe).com/ http://www. Hrvatski filmski savez. MSU. Paul Virilio: Brzina oslobađanja. i inozemnih: ArtNews..com/ http://www. Beograd-Novi Sad. Flash Art. 2003. Enigma objekta.. Pretraživanje web-a: http://www. 999. Kontura. Zagreb. 200. 2004. 200. urednici Zvonko Maković.Čim ujutro otvorim oči. 2002. HDLU. 2002. VBZ. Naomi Klein: No logo.lemondedesarts. uredio Želimir Koščević.hr/ http://www.org/ http://www. Oris. MSU.greatbuildings. Hrvatsko sociološko društvo. Art Press. 999. Zagreb. Naklada Jesenski i Turk. 2005.com/ http://www. monografija Tomislava Gotovca. MSU Zagreb. 2004. 2002. MSU.culturenet. Hans-Georg Gadamer: Ogledi o filozofiji umjetnosti. Čovjek i prostor. Vizualna kultura.moma. Zagreb. Jean Baudrillard: Simulakrum i simulacija. Vijenac.com/ http://www.. MSU. Zagreb. AGM. Casabella... Numen. uredio Chris Jenks. urednik Tihomir Milovac.org/ . Zagreb. 2002. domaćih: Život umjetnosti. 2003. Nicholas Negroponte: Being Digital. vidim film.nelepets. Naklada DAGGK.com/ http://www. Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti (katalog izložbe). Zagreb. Iva Rada Janković. Europski glasnik. Zagreb.. Catherine Millet: Suvremena umjetnost. Zagreb.artcyclopedia. Neprilagođeni/The Misfits (katalog izložbe). 995.artnet.

.d. d. Tisak dovršen u kolovozu 2005. prof. Masarykova 28 Za izdavača Ante Žužul. Zagreb.Školska knjiga.