Vous êtes sur la page 1sur 332

Predgovor

Silva Kalčić Neizvjesnost umjetnosti
udžbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost

Zagreb, 2005.

Urednik Goran Blagus Recenzenti dr. sc. Sandra Križić Roban, Darko Glavan, prof. Likovno-grafičko oblikovanje Damir Bralić, Bojan Sivački Prijelom Jadranko Marjanović, Hrvoje Bielen, Jana Rozman Naslovnica Ivana Franke Grafička urednica Dubravka Rakoci Fotografije Piktoteka Školske knjige, Foto-arhiv autorice Posebno zahvaljujemo hrvatskim umjetnicima na njihovoj spremnosti da ustupe reprodukcije svojih umjetničkih djela koja su u njihovom vlasništvu za objavljivanje u ovome udžbeniku, Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb te Marinku Sudcu za Crveni Peristil. Lektorica Silvija Fiolić Korektor Josip Jelić © ŠKOLSKA KNJIGA, d. d., Zagreb, 2005. Nijedan dio knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova i autorova pismenog dopuštenja. Ministrastvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske odobrilo je uporabu ovog udžbenika rješenjem: klasa: UP/I°-602-09/04-01/083 ur.broj: 533-12/05-01 iz ožujka 2005. Broj odobrenja CIP dostupan u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Zagreb, 440512172 ISBN 953-0-21359-X Tisak Grafički zavod Hrvatske, d. o. o., Zagreb CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica – Zagreb UDK 372.87 (075.3) KALČIĆ, Silva Neizvjesnost umjetnosti: udžbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost / Silva Kalčić. – Zagreb: Školska knjiga, 2005. ISBN 953-0-21359-X 450808077

Silva Kalčić: Neizvjesnost umjetnosti
1 Koncepcija moderne umjetnosti 2 Novo viđenje stvarnosti

udžbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost

Uvod 14, Fin de siècle 17, Svjetske izložbe 17, Umjetnički obrt 18, Arts and crafts 18, Nova umjetnost ili secesija 19, Wiener Werkstätte 20, Deutsche Werkbund 22, Poljubac 24, Arhitektura novog stila 28, Simbolizam 32, Münchenski slikarski krug 35, Naivna umjetnost 40, Hlebinska škola naive 41, Art deco 42

Avangarda 44, Fovizam 44, Individualni umjetnici srodni fovistima 50, Kubizam 51, Analitički kubizam 56, Sintetički kubizam 57, Naslijeđe kubizma 60, Orfizam 60, Rajonizam 61, Futurizam 63, Prije futurizma 63, Poslije futurizma 64, Kubofuturizam 69, Vorticizam 70, Film 70, Redefinicija skulpture 72, Od spomenika do ready-madea 72, Ready-made 74, Arhitektura 75, Od ornamenta do pravog kuta 75

3 Umjetnost kao jezik znakova 4 Margine i odmaci

Protoekspresionizam 80, Ekspresionizam 82, Die Brücke 83, Der Blaue Reiter 84, Nova objektivnost 88, Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemačkoj i Austriji 90, Ekspresionizam na filmu 92, Ekspresionistička arhitektura 94, Politička umjetnost 94, Neoekspresionizam 98

Dadaizam 100, Neodadaizam 105, Prije nadrealizma 107, Nadrealizam 108, Metafizičko slikarstvo 114, Nakon nadrealizma 115, Nadrealizam i nadnaravno 117

5 Jedinstvo forme i sadržaja 6 Klasičnost moderne

Apstraktna umjetnost 120, Suprematizam 121, Konstruktivizam 126, Redukcija i stilizacija kiparske forme 131

Bauhaus 134, Utjecaj Bauhausa 137, De Stijl ili neoplasticizam 138, Moderna arhitektura 141, Purizam 142, Internacionalni stil 143, Urbano planiranje 144, Neboderska gradnja 152, Kuće u zraku 152, Organski funkcionalizam 155

7 Stvarnost, iluzija, fikcija 8 Prisvajanje stvarnosti

Umjetnost kao događanje svijeta 160, Rat i emigracija 160, Socrealizam 160, Socijalni realizam 163, Umjetnost sredine 20. stoljeća — SAD 163, Apstraktni ekspresionizam 164, Slikarstvo akcije 164, Slikarstvo bojenog polja 166, Postslikarska apstrakcija 169, Od skulpture do strukture i konstrukcije 170, Umjetnost sredine 20. stoljeća — Hrvatska 178, Grupa Zemlja 178, Zagrebačka arhitektura moderne 181, EXAT 51 183, Klasični crtani film 186, Umjetnost sredine 20. stoljeća — Europa 187, Spacijalizam 187, Enformel 188, Sirova umjetnost 190, Tašizam 191, Enformel u Hrvatskoj 192, Nakon enformela 194 Povratak figuracije: novi realizam, pop-art 196, Novi realizam 196, Umjetnost otpada 200, Pop-art 202, Andy Warhol 208, Pop-art — Engleska 210, Pop-arhitektura 212, Flower power 213, Poslije pop-arta 214, Nova figuracija 214, Hiperrealizam 215, Umjetničko tržište 216, Kontinuitet pop-arta 217

9 Proširena koncepcija umjetnosti 10 Demistifikacija umjetnosti

Minimalizam 220, Postminimalizam 225, Umjetnost u pejsažu 226, Kinetička umjetnost 231, Četiri glavne grupe kinetičkih skulptura 232, Optička umjetnost 234, Prethodnici optičke umjetnosti 234

Bihevioralna umjetnost 240, Umjetnost tijela 241, Happening 243, Fluxus 244, Joseph Beuys 244, Odjek fluxusa u Hrvatskoj 249, Stari i novi mediji 249

11 Od slike do jezika

Konceptualna umjetnost 252, Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj 258, Gorgona 258, Od društva prema individualnom 261, Nove tendencije 264, Arte povera 266, Lijepo u umjetnosti 269, Fotografija: pamćenje pogleda 270, Portretna fotografija 272, Reportažna fotografija 273, Fotografija u Hrvatskoj 274, Suvremena umjetnost 276, Postmoderna 276, Strip 278, Arhitektura nakon moderne 280, Povratak slikarstva 287 Umjetnost u javnom prostoru 292, Pastiš /aproprijacija 294, Nova skulptura 296, Nova britanska skulptura 298, Umjetnost identiteta 300

12 Moć čitanja umjetnosti

13 Programiranje svijeta

Prošireni mediji 304, Novi mediji 305, Umjetničke manifestacije 307, Provokacija i cenzura 309, Suvremena arhitektura 311, Dizajn 314, Različnost moderne i postmoderne 321, Umjetnost i “napredak” 324, Likovna kritika 325

Cjelinu gradiva ovog udžbenika ne treba memorirati, već razumijevati. (Silva Kalčić)

Predgovor

Predgovor
Neizvjesnost umjetnosti u doba neizvjesnosti

“Relativnost, kvantna teorija, princip neodređenosti: to protresanje nije se zbilo samo u fizici, što je poznato, već i u filozofiji, društvenim znanostima te ekonomiji.” (Bernard Tschumi) “Rat ideja sa samima sobom bio bi istinski poželjan mir.” (Josef Beuys) Svako vrijeme može se razumjeti samo iz vremena, prošlost u konfrontaciji sa sadašnjošću, sadašnjost u konfrontaciji s budućnošću. Trenutak sada, kada je vrijeme u protjeku, očito ne nudi dovoljno osnova za njegovo poimanje jer su zbivanja naprosto u nastanku ili nestanku. Stoga bi svako sadašnje promišljanje o zbivanjima dvadesetog stoljeća, ako pretendira na istinosnost, trebalo biti neka vrsta dijalektike između otvorenih budućih mogućnosti i još uvijek živuće prošlosti. Krajem 9. stoljeća zbilja se je još uvijek činila dobro uređenom cjelinom a znanstvena i filozofska misao kretala se, unatoč pojedinačnim značajnim rezultatima poput Planckova pojma kvanta energije, u okvirima kauzalnosti i determinizma, smatrajući da se događaji u potpunosti mogu objasniti iz svojih tvornih uzroka, pa se time i buduća događanja načelno mogu predvidjeti. A onda su, 905., Einsteinova specijalna teorija relativnosti, teza o ekvivalenciji mase i energije (E = m c²) i uporaba statističko-vjerojatnosnog aparata u tumačenju fizikalnih pojava poput eksplozije skrenule tijek zbivanja drugim pravcem, pokazavši da se znanstveni napredak ne sastoji samo od prikupljanja rezultata koje bi trebalo smatrati nepromjenljivim istinama, već da se radi o permanentnom restrukturiranju odrednica naše spoznaje, pri čemu se subjekt spoznaje vezuje uz predmet svoga znanja. Prostor i vrijeme, do tada, u skladu s kantovskom teorijom, apriorne forme predmetne spoznaje (tj. prethodne, neovisne o iskustveno posredovanoj spoznaji), sada postaju varijable ovisne o parametri-

Predgovor

ma gibanja promatrača – subjekta. Ovaj ishodišni događaj na polju misli dvadesetog stoljeća pokrenuo je lančanu reakciju zbivanja u znanosti koja su u samo dvadesetak godina temeljito izmijenila sliku zbilje. De Broglieva genijalna hipoteza o valnom ekvivalentu čestice u gibanju, Schrödingerova valna jednadžba i konačno Heisenbergov princip neodređenosti po kojem objektivno nema nikakve predodređenosti događaja — odnosno ona je moguća samo u vjerojatnosno-statističkom smislu — razbijaju dotadašnje determinističko shvaćanje svijeta i pojam kauzalnosti kako su ga definirali Descartes, Newton i Leibniz. Zbilja postaje indeterministički kaos koji funkcionira po principu vjerojatnosti, prelazeći povremeno u tzv. uređena stanja i u kojemu je uzrok nerazlučiv od posljedice. Subjekt svojim promatranjem djeluje na objekt i mijenja ga, te stoga svaka naša spoznaja sadrži izvjesnu mjeru neodređenosti, u smislu relativne točnosti spoznatog. Na planu političkih zbivanja dominiraju neriješeni odnosi Francuske i Njemačke, čija kontinentalna hegemonija nakon francuskog poraza kod Sedana 87. te ambicija Velike Britanije da zadrži položaj vodeće svjetske sile, 94. uvlače svijet u ratni sukob čije posljedice ni do danas nisu potpuno sagledive. U ratu koji je odnio oko osam i pol milijuna života, čovječanstvo je po prvi puta počelo nazirati da je doseglo tehničke mogućnosti vlastitog uništenja. Rat se oteo kontroli politike i tako prestao biti ono što je Klausewitz zvao “nastavkom politike drugim sredstvima”, postavši totalnim sukobom do iscrpljenja ili uništenja jedne ili druge strane. Bio je to kraj umjerene konzervativne ideje koja je do tada bila osnovom odnosa među državama. Kataklizma Prvoga svjetskog rata bila je zapravo samo inicijalna eksplozija koja je detonirala druge, od kojih je prva u nizu bila Boljševička revolucija 97., a osvetnički, za poraženu stranu ponižavajući mir kakav je sklopljen 98. bio je polazna osnova za novi rat, još strašniji i sveobuhvatniji. Ali ono što je najviše bolo oči u tom srazu masa i kolektivnim pogibeljima jest iščeznuće pojedinca, heroja s imenom i prezimenom. Tako smo po prvi put dobili neznanog junaka. To je bio kobni predznak jednog razvoja koji će obilježiti dvadeseto stoljeće, a čiji je konačni ishod još uvijek neizvjestan.

te preuzimanjem vlasti u Njemačkoj od strane nacionalsocijalista. fašistička masovna stratišta po Španjolskoj (Guernica) i u Etiopiji te sustavi Gulaga u staljinizmu. u svojoj enciklici Laborem exercens krajem 970-ih godina. to su često i suprotstavljene političke opcije. vojnim udarom generala Franca u Španjolskoj. Totalitarizam ne teži despotskoj vlasti nad ljudima.Predgovor Boljševičkom revolucijom i usponom ruskih komunista na vlast. gdje se frankizam zadržao do smrti svoga tvorca) 945. a kasnije i fašističkim prevratom u Italiji. te stoga odvojen od realnosti i nužno osuđen na propast. bili ontološka nužnost. to jest kao puštanje bića da bude (Heidegger). Naizgled različite u svojoj pojavnosti. Ali Drugi svjetski rat. Ali ono što je totalitarizmu zajedničko bez obzira na vrstu. Svako suprotstavljanje ljudi na temelju njihove etničke.” U takvim sustavima. slijepi je rukavac povijesti — poručuje papa Ivan Pavao II. Totalitarna misao odbija percipirati zbilju onakvu kakvom se zbiva oslanjajući se na šesto osjetilo koje omogućuje ustroj neke druge. Fašistički i nacistički režimi kapitulirali su (izuzev u Španjolskoj. postaje jasno da je svaki totalitarizam zapravo sustav bez slobode i bez istine. da bi se osigurala vlast jedne volje. Nacionalsocijalistička doktrina razdvaja ljude i pritiska na njihovu slobodu i elementarna prava po rasnom načelu. može se sažeti u zaključku Hannah Arendt: “Utoliko ukoliko su više od animalnog reagiranja i obavljanja funkcija. ljudi su totalitarnim režimima posve nepotrebni. već sustavu u kojemu su ljudi suvišni. u kojem je smrt našlo — po nekim procjenama — preko pedeset milijuna ljudi i koji je zbog iscrpljenja starih . posebnost i nepredvidivost. godine. fašistička po političkoj a boljševička po klasnoj osnovi. ali i sve ono što čini jedinstveni karakter ljudske osobe: spontanost. Ako bît istine ne shvatimo kao slaganje s nečim već kao slobodu. Stoga su pojave koncentracijskih logora i masovna istrjebljenja čitavih naroda u nacizmu. otvara se poglavlje totalitarnih režima u povijesti. nepredvidivo i odstupanje od unaprijed zadanog. “istinitije” zbilje. političke ili klasne pripadnosti. klasno nepoćudni element). politički protivnik. a koje zanemaruje njihovu zajedničku. To šesto osjetilo jest ideologija koja odbija slučajno. ljudsku bît. potrebno je uništiti Neprijatelja (pripadnik druge narodnosti.

obiteljske. www postaje. Informacijska tehnologija omogućava gotovo trenutni pristup skoro svakom entitetu i pojavi. nastavljen je hladnim mirom.Predgovor europskih sila potpuno promijenio političku konfiguraciju svijeta. nekadašnje veze među ljudima — rodbinske. Globalni rat ideoloških takmaca postao je nevjerojatan jer je tehnička i gospodarska sposobnost suprotstavljenih strana odviše očito ukazivala na izvjesnost istrjebljenja ljudskog roda. Drugim riječima. Prije smo bili stanovnici teritorija. jednakost spolova temelji su liberalne demokracije koja je na izvjestan način ozbiljenje ideja 8. susjedske i prijateljske nestaju. taj turistički kozmopolitizam ne predstavlja spremnost da . pogotovu informacijske. S druge strane. postao je i ostao jedina svjetska supersila. čime su unekoliko poništene i promjene koje je Europi donio Prvi svjetski rat. samo produljenje rata političkim sredstvima. što je predstavljalo. Sveopća komunikacija briše granice i razlike. a sada pak samo turisti koji ga posjećuju ili čak i manje — tek radoznalci koji u papučama. stoljeća. Njegov neposredni okoliš je sve manje lokalan. Perestrojka i pokret glasnosti označili su u tom razdoblju prekid s umjetnošću u službi poretka. zajamčena ljudska prava. empire americain. Ono što je uz to osobito važno istaknuti jest utjecaj napretka tehnike i tehnologije. Stoga je odabrana strategija iscrpljivanja. kako Francuzi (Le Monde Diplomatique) ne bez sjete kažu. sažima prostor uklanjajući vremenske barijere i čineći distancu nerealnom. sa socrealizmom. opće izborno pravo. stoljeća (dugo je na to trebalo čekati!). jer skoro sve što postoji ima svoga informacijskog dvojnika (ako nema. No je li time što je cijeli svijet postao. reklo bi se da i ne postoji). kriterij postojanja nečega. razgledajući mjesta Velikog svijeta. a sve više digitalan. Suvremeni čovjek je sve manje vernakularan. Društvo se atomizira. da parafraziramo Klausewitza. sjedeći u svojim sobama slobodno plove informacijskim mrežama i bankama podataka. a sve više planetaran. provincijski div još krajem 9. dakle. omogućena tehničkim sredstvima. konačno dokinuto ono što je Alain Finkielkraut nazvao le mal du siècle (“zlo stoljeća”)? Tržišno gospodarstvo. Tako je taj rat stvarno dovršen tek 989. SAD. Brzina kretanja. reducirajući se u svojoj osnovi na pojedinca koji sve češće živi sâm ili u monoparentalnoj obitelji. neovisnost sudstva u odnosu na političku vlast. padom Berlinskog zida i političkim i ekonomskim slomom komunizma.

Idejni promicatelji tog novog društva uvjeravaju nas da se time suzbijaju nečovječnost i stari povijesni animoziteti. je li se u idejnoj sferi odista dogodilo pomirenje s raznovrsnošću ljudskog roda. ili pak deformaciju onog bliskog. Prikriva. kako prigovara Finkielkraut. Opraštajući se od mitskih i povijesnih sadržaja prošlog svijeta umjetnost se reducira na svoju čistu bît. No. Ali ta alternativa.Predgovor se svijet živi s drugim ljudima. Jer kada bi se suvremeno likovno stvaranje i željelo poslužiti klasičnim likovnim sadržajima to bi po Gadameru bilo kazivanje naizust. nego naprosto napuhavanje subjektiviteta i hedonistički užitak mondijalizacije. pod krinkom borbe za napredak. a konkretnu ljudsku sućut nadomješta humanitarnim djelovanjem. sveopćim turizmom prikriva nestanak prijateljstva. . upravo stoga što više nije sjajni dekor dobro uređene cjeline zbilje? Ne prisiljava li nas razvoj umjetničkog stvaranja u dvadesetom stoljeću da posumnjamo čak i u pojam umjetnosti i umjetničkog djela te im suprotstavimo nove mogućnosti promišljanja? Svaka umjetnost je umjetnost vlastita vremena. sentimentalnosti i uklanjanje tradicionalne razlike između blizoga i dalekoga. već je u potrazi za novom mitologijom koja pretpostavlja novi. slobodni tijek imaginacije. s razlikama među ljudima? Informacijske mreže i globalni prometni tokovi danas grade planetarno društvo. i ne može se odvojiti od cjeline trenutka u kojem je nastala. Gdje je u svemu ovome umjetnost? Ne nudi li nova beskonačnost svemira i nova društvena stvarnost. konačnu pobjedu svjetskog razgovora istih. Istodobno se apelira na njegovu kooperativnost. kojom bi trebao naučiti povlačiti i razaznavati crte smisla oblikovanog djela. ponavljanje već poznatih riječi i izraza a ne traženje riječi za ono što se doista predmnijeva. kako kaže Gadamer. i stoga radikalno raskida s predmetnošću. nad zajedničkim svijetom različitih ljudi. Umjetnost se u dvadesetom stoljeću ne ograničava više na samorazumljive sadržaje grčko-židovsko-kršćanske tradicije koji su joj do tada bili okvirom. Od promatrača se stoga očekuje da prihvati apstrakciju svega prepoznatljivog. sve do potpunog odricanja od prepoznavanja predmetnog. i novi estetski osjećaj? Ne stječe li umjetnost novi rang.

gdje je energija baš kao i tvar diskontinuirana struktura i. osim u odnosu kolizije (B. stoljeće bilo je vrijeme stabilne slike. stoga su liberalnija. Tschumi). manje fanatična ali i “lažnija” (manje “autentična”). Einstein. U našim gradovima nema više osi niti antropomorfne simetrije već umjesto toga vlada fragmentacija. Sjetimo se. načini. Temeljna misao na kojoj se zasniva novo promišljanje bîti umjetnosti je kritika pojma djela. kontinuiteta. čvrstoća i kamen zamijenjeni su rasterima i modularnim sustavima. a u arhitekturi sekvence. poput negdašnjih. nepostojanih slika: film. Danas kada naseljavamo razlomljeni prostor sastavljen od slučajnosti gdje nema više određenosti. restaurirane poput simbola — elegantnih školjki ispražnjenih od svoga izvornoga ži- . posreduju čovjekove želje. mi razvijamo novi senzibilitet brzo nestajućih. postaju življe od ljudi a javnost privatnog postaje novom društvenom vrijednošću. te koherentne cjelovitosti zbilje. nema znanstvene istine već samo privremenih. stalno ubrzavajućih sekvenci reprezentacija. kao i kod čovjeka (prema Michelu Foucaultu). dislokacije i dekonstrukcije. Puni volumen. Izgleda da kod umjetnosti. bez ikakvog ograničenja. U doba industrije umjetnosti reproduktibilnost postaje gotovo savršenom. video instalacije. njegovoj auri. Takozvana razvijena društva danas konzumiraju slike a ne. nije danas riječ o tome da krene u potragu za vlastitim bićem. kompjutorski generirane slike. u današnjim formama akcionizma i antiumjetnosti. patnje. djelu i njegovoj jedinstvenosti. vjerovanja (vidjeti u značenju vjerovati). parcelizacija. privatni i intimni život. Povijesne jezgre gradova ipak ostaju očuvane. Snimke prodiru u svakodnevni. ljuskama i opnastim ovojnicama koje predstavljaju superpoziciju svjetla i materijala. disjunkcije. već u tome da se izumi. atomizacija kao i slučajno nizanje slika koje nisu ni u kakvom odnosu jedna prema drugoj. kako kaže A.Predgovor Eksperimentalna odvažnost oblikovanja postavlja se apsolutno. kontinuiteta. kauzalnosti. a pojam same umjetnosti i umjetničkog djela se povlači u produkcijske forme koje čine bespredmetnim čak i govor o autorstvu. Kako primjećuje Barthes: mi živimo prema poopćenom imaginarnom. 9. sâma proizvede. televizija. gdje umjetnost izlazi iz muzeja i galerija i utapajući se u svijet akcije negira Hegelov nauk da umjetnost ima karakter prošlosti. jasnih granica između pojmova. stremljenja.

banke se pretvaraju u restauracije. zatim usmenih pa likovnih i pisanih. a danas bi već. rezova. Ali ideolozi turističkog tržišta i neograničenog prometa nekretnina čini se namjerno previđaju da bez ljudi koji stvarno žive. povijest čovjeka promatrati kao povijest stvaranja. video kadrova. Ni filozofsko mišljenje nije više utemeljeno na logocentrizmu već otvara poglavlje destrukturalizma u kojem je polazište izvorna razlika (franc. Naša stvarnost. sekvenci pogodnih za manipulaciju.Predgovor vog sadržaja. Ušli smo u doba neizvjesnosti. Prijašnje autohtono pučanstvo uglavnom se iselilo u manje atraktivne dijelove grada. i obratno. kako kaže Virilio. ukinućem koncepta trajnosti i kolapsom pojma distance kao vremenski značajnog faktora. niti funkcija formu. Čovjek je još krajem 9. stoljeću postaje motoriziran. skokova itd. prepuštajući turistima i poslovnim ljudima skupi boravak u osuvremenjenim i nadasve prestižnim povijesnim zdanjima. istina je povijesno otvoreno događanje smisla koje se nikakvom metodom ne može dovesti u jedan dovršeni oblik. Na koncu. mogli govoriti o motilnom čovjeku čije se kretanje uglavnom svodi na pokrete gornjeg dijela tijela i pokoji korak. a i noćni klubovi se pokatkad pretvaraju u crkve. a u suvremeno doba i elektroničkih digitalnih? Pitanje ostaje bez odgovora jer. différance) koju nije moguće pojmovno odrediti. rasplinutih prijelaza. rade. Ne mijenja se samo prostor već i ljudi koji ga nastanjuju. Crkvena zdanja postaju zgrade kina. kako kaže Gadamer. a turisti neumitno počinju tražiti druge destinacije. urinali su već odavno postali umjetnička djela (Marcel Duchamp. označeno — kako kaže Jacques Derrida — nema više nužne veze sa svojim označiteljem. kako materijalnog tako i duhovnog? Smije li se. Virtualizacija zbilje omogućuje njezinu dekonstrukciju na proizvoljne sastavnice i njihovo slobodno kombiniranje primjenom tehnike filmske montaže. postaje sve više svijet proizvoljno manipuliranih sekvenci virtualnih reprezentacija. položen horizontalno umjesto da se uspravno uzdiže). . koristeći uglavnom snagu svoga tijela za kretanje. željezničke postaje u muzeje likovnih umjetnosti (Muzej d’Orsey u Parizu). uopće. pohrane i prijenosa informacija — u početku čisto genetičkih. pate i raduju se u njima. stoljeća bio mobilan. skulptura postaje objekt. u 20. Forma više ne slijedi funkciju. mogli bi se i upitati što je smisao svog ovoga slučajnog gibanja. ovi živopisni ostaci prošlosti ostaju samo goli simboli u mrtvom krajoliku.

.

13 1 Koncepcija moderne umjetnosti Koncepcija moderne umjetnosti Uvod 14 Fin de siècle 17 Svjetske izložbe 17 Umjetnički obrt 18 Arts and crafts 18 Nova umjetnost ili secesija 19 Wiener Werkstätte 20 Deutsche Werkbund 22 Poljubac 24 Arhitektura novog stila 28 Simbolizam 32 Münchenski slikarski krug 35 Naivna umjetnost 40 Hlebinska škola naive 41 Art deco 42 .

“Umjetničko stvaranje je fizički čin koji materijalizira misao. i 20. a svako vlakno može biti jedan stil ili pravac u umjetnosti koji mogu supostojati. oblika. Prema Kublerovoj teoriji protoka vremena. snove. raznih pokreta ili -izama (stampedo “izama”).14 Koncepcija moderne umjetnosti Uvod “Umjetnost je od pamtivijeka sredstvo za kojim čovjek poseže ne bi li prevladao svoju sudbinu smrtnika. tj. Moderni pokret u umjetnosti namjerno prekida s tradicijom koristeći se novim izražajnim formama i iskazujući interes za novìne: — nove vrste boja i neumjetničke materijale — apstrakciju umjesto realizma — odbacivanje prirodnog kolorita — poimanje linije. umjesto da reproduciraju vidljivi svijet. također doktrina.” (grupa Cobra) “Treba se baviti nepoznatim da bi se došlo do nečega novog. Umjetnici moderne žele u svojim radovima izražavati vlastite osjećaje. iako postoji mišljenje da moderna umjetnost opstaje i do današnjih dana kao neomoderna. koja posreduje upravo u razumijevanju umjetnosti uz uvijek prisutan problem subjektivnosti i kriterija prosudbe. umjetnikovim objašnjenjem djela i svoje namjere — što nam je zapravo želio reći svojom umjetnošću. Na prijelazu 9. ono ima oblik vlaknastih svežnjeva. koju će 960-ih postupno zamijeniti drugačiji svjetonazor i stvaralačka koncepcija. Zbog toga dolazi do izražaja likovna kritika. a da se međusobno ne isključuju. Netko je rekao da je pokušati razumjeti modernu umjetnost isto kao i slijediti zaplet radnje u zdjeli juhe s tjesteninom u obliku slova. ideje.” (pjesnik Rimbaud) . boje i procesa kao glavnog i samodostatnog sadržaja djela — očekivanje od publike da aktivno sudjeluje u dogradnji djela vlastitom interpretacijom. sustava ili teorija koje označavaju neki umjetnički pokret ili stil. pomnim promatranjem nadopunjenim dodatnim informacijama o koncepciji djela. maštarije.” (Catherine Millet) Dvadeseto stoljeće je doba “razlistavanja neobuzdane različitosti”. stoljeća javlja se moderna umjetnost.

897. primijenjenoj umjetnosti te arhitekturi. fotografija je donekle oslobodila umjetnost od uloge oponašanja stvarnosti otvorivši joj tako polje apstrakcije.– 99. a i sama fotografija je od dokumenta postala umjetničkom i estetskom formom. promocija Zagrebačke šarene škole. godišnja manifestacija koja se i danas održava posvećena naizmjenično likovnoj umjetnosti. Salon dekorativnih umjetnika (Salon des Artistes Décorateurs). osnovano Društvo hrvatskih umjetnika. Umjetnost 20. što je u doba fotografije i kinematografije postalo suvišno: ti su mediji prirodu oponašali puno vjernije. kao i na potpuno suprotnom. nezavisni umjetnici nalaze načine da se organiziraju u težnji za totalnom transformacijom umjetnosti. utemeljen je Zagrebački salon. utemeljen je Hrvatski proljetni salon kao likovna manifestacija bez jedinstvene ideje i estetske osnove. 907. tzv. no i u tom slučaju moramo upoznati njezina pravila jer likovni je jezik konvencija: “Svaka igra zasniva se na pravilima i što su pravila stroža. osnovan Hrvatski salon. stoljeća morala je pronaći novu ulogu za sebe kada se odrekla prijašnjih funkcija odražavanja stvarnosti ili narativne (pripovjedačke/didaktične). Milenijska izložba u Budimpešti: nastup Vlahe Bukovca. osnovana je Škola za umjetnost i obrt — kao Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt. Odnosno. Koncepcija moderne umjetnosti . novim tehnikama i izumima toga vremena. igra je bolja” (prema češko-francuskom piscu Miroslavu Kunderi). mijenja naziv u Proljetni salon. i nadstrešnica za bicikl može biti arhitektonsko djelo i kao takva dobiti “društveni pristanak”. 965. 898.15 Sve do Prvoga svjetskog rata javlja se snažna tenzija između onih koji se pokoravaju diktatima starih akademizama i onih koji otvaraju nova kreativna područja zasnovana na eksperimentu.– 928. primjerice. Dolazi do “otvorenog pojma umjetnosti” (termin Wernera Hoffmanna). 99. bez oštrih granica — tako. održan je prvi Jesenski salon (Salon d’Automne) u Parizu i potom 904. Impresionizam i potom neoimpresionizam nameću pitanje treba li se umjetnost i dalje pokoravati ustaljenim modelima servilnog oponašanja prirode. Za hrvatsku su umjetnost važni ovi događaji: 895. “primitivnoj” umjetnosti. 903. Neki umjetnost smatraju igrom. Već 880. 896. 96. paljenje zastave monarhije na Trgu bana Jelačića u povodu otvorenja hnk.

a to ne zahtijeva gotovo nikakav osobni napor. Svatko ili gotovo svatko misli da je slika sam predmet i zadovoljan je ako se predmet na slici može prepoznati. ekonomičnost sredstava: “nekoliko sivih mrlja. neograničenu slobodu. Tada se slijepo prepuštamo nekontroliranom osjećaju. Nitko ili gotovo nitko i ne sluti da neprekidna kontrola likovnog svijeta s pomoću stvarnog svijeta zahtijeva neprekinut. prikazuje ova slika: činjenice prikazanoga urbanog prostora ili atmosferu. i to kakva kiša”. upravo onaj isti kojemu je dovoljno da zna razlikovati slona od kišobrana. Svatko ili gotovo svatko zna da riječ. prema vašem mišljenju. apstraktna. Gusta je ta vlaga. lijepi se i za haljine i za dušu. a još više zvuk. Steiner traži najjednostavniji izraz crtanja. uvijek jednako velik napor i da je u kiparstvu. No dovoljno je da umijemo razlikovati slona od kišobrana i već smo uvjereni da je odgoj oka završen. “Osjeća se težina atmosfere koja je morala poput vlage tištiti dogorjela pluća umjetnikova. stoljeća je: ekspresivna. Gamulin). 1918. osjećaj vlage i tmurnosti? Umjetnost 20. . što ga može izraziti i najpovršniji simbolizam. samo neizravno predstavljaju predmet i to daje pjesniku. a pogotovo glazbeniku. Oko traži od nas da stvorimo vlastito mišljenje. a još više u slikarstvu. prodire njezin ledeni hlad u tijelo…” (G. maštovita. dva-tri zelenkasta naglaska i jedna žućkasta točka — ali ipak kiša. točka ravnoteže između subjekta i objekta osobito nestabilna” (Élie Faure). a slici ili kipu namećemo ograničenu i nedostojnu zadaću veličanja tog osjećanja. I zato mi ne vjerujemo u odgoj vidom i rado nagonski uzmičemo pred tim odgojem jer on traži od nas osobni napor kojemu mnogi od nas nisu dorasli. Spremno priznajemo da je za razumijevanje matematike i glazbe potrebna prethodna izobrazba jer se one izražavaju simboličnim znakovima koji su utvrđeni dogovorom i koji pružaju mogućnost bezbrojnih kombinacija.16 Koncepcija moderne umjetnosti Milan Steiner: Kiša. Što. Uhom primamo mišljenje nekih drugih ljudi. Slijedeći zasade impresionizma. “Likovne su umjetnosti od svih umjetnosti najmanje shvaćene i najteže shvatljive.

koji ne smiju biti teži od tone radi lakše prenosivosti. probija široke avenije Berlina i organizira grandiozne parade u čast Führeru).17 Manifestni radovi suvremenoga hrvatskog umjetnika Gorana Trbuljaka iz ranih 970-ih ključni su za razumijevanje umjetnosti 20. kraj stoljeća. (franc.). 1851. Jedinstvo inženjerskog umijeća i umjetnosti postiže se Eiffelovim tornjem sagrađenim 889. stoljeća: “Umjetnik je onaj kome drugi za to daju priliku”. za Svjetsku izložbu u Parizu (i sljedećih 40 godina ostaje najviša zgrada na svijetu). a sama izložba utjecala je na razvoj dizajna i primijenjene umjetnosti. Svjetske izložbe važnije su kao kulturni nego politički događaj. efekta staklenika. Picasso u španjolskom paviljonu izlaže Guernicu) i u New Yorku (939.) . kao reakcija na klasicističke forme fašizma (u isto doba Mussolini gradi novu grandioznu četvrt Rima e. paviljonskoj metalnoj konstrukciji sa staklenim zidovima (to je “najveći staklenik koji je ikada sagrađen”) koja je snažno utjecala na razvoj arhitekture.u. Koncepcija moderne umjetnosti Fin de siècle Svjetske izložbe Prva svjetska izložba održana je 85. također kao uzdizanje konzumerizma i trgovine na razinu poželjne vrijednosti. u 20. No zbog staklene kutije dolazi do problema akumulacije sunčane topline tj. u Londonu u arhetipskoj Kristalnoj palači Josepha Paxtona. termin koji označava prijelaz iz 9. st.r. “Činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što će na toj izložbi biti prikazano” (neke su od napisanih izjava koje umjetnik izlaže na izložbi). Staklena palača je prvi objekt napravljen serijskom proizvodnjom i montažom dijelova. Pokret moderne arhitekture postaje široko prihvaćen upravo na svjetskim izložbama u Parizu (937. Joseph Paxton: Kristalna palača.) i nacizma (Albert Speer gradi Parlament.

Jasan i čist crtež zasnovan je na ozbiljnoj studiji procesa rasta u prirodi. . koristiti se njime poput alata. Želi se vratiti dignitet ručnog rada i obrtničkih tehnika. kao da nije napravljen prema predlošku iz prirode. koja nije izraz inspiracije. faber — obrtnik). cvijeća ili ptica na tepisima. Vijugava linija potpuno novog ornamenta. Louis Comfort Tiffany: Mandarin lampa (Lotosov cvijet). Favrille je postao sinonim za secesijsku dekoraciju. Britanija. a ne služiti mu. patentirao tzv. “kvalitetnog rada” čovjeka koji se raduje zbog onog što radi. Emile Gallé i Rene Lalique su još neki od poznatih proizvođača stakla novog doba. Za Morrisa kuća običnog čovjeka postaje idejni zadatak arhitekta. SAD. Mandarin je vrsta favrilla s uzorkom lotosova cvijeta. koji ne teži iluzionizmu i prvi put nakon rokokoa ne nastaje imitiranjem motiva iz prošlosti. motiva krajnje reduciranog tako da izgleda apstraktno. 900. sinonim za ljepotu i hedonizam kraja 9. (engl. Dok je stil Arts and craftsa ornamentom blizak secesiji (linearnost i priroda kao jedini izvor inspiracije). već visokog obrta.18 Koncepcija moderne umjetnosti Umjetnički obrt Arts and crafts Pokret Arts and crafts nastaje kao reakcija na dehumanizirajući učinak industrijalizacije. Ideja “društvene odgovornosti umjetnika”: arhitekturu i namještaj treba projektirati u skladu s prirodom materijala i proizvodnog procesa. bronca i staklo spajano olovom. Pritom on mora biti “gospodar stroja”.–90. nastalih izlaganjem zagrijanog stakla metalnom dimu i oksidu. tkanini. Plošni uzorci s motivom voća. umjetnosti i obrti) 880. 1900. Omiljeni je motiv paunova pera (dame toga doba njime kite šešire). a umjetnik oblikuje “obične” predmete poput stolice. stoljeća zanimljivo dvosmislenih šara pri vrhu pera (u obliku očiju koje trebaju otjerati predatore). u skladu s “istinom materijala”.– 1905. Američki proizvođač stakla Tiffany je 1880. William Morris: Detalj tapeta s uzorkom cvijeta bedrinica. ručno proizvedeno staklo površine koja se prelijeva u duginim bojama. favrille (od lat. zidnim tapetama koje su tada bile u modi. 1876.–905. oblikovanjem namještaja blizak je pokretima zasnovanim na geometriji 920-ih. često imitiran i interpretiran.

novost: Jungendstil (“mladi stil”). stoljeća) smatrao da je poezija arhitekture sva u ornamentu jer samo bez funkcije korisnosti može nastati duhovna vrijednost. Italija. pod različitim nazivima koji prizivaju pojmove sloboda. prošlosti. Španjolska (arhitekt). U povijesnom razvoju novog stila. flowing line (krivulje. Dok pokret Arts and crafts slijedi socijalne ciljeve. ornament gubi na značenju kao dodatak funkcionalno oblikovanom predmetu.) Novi stil je bio izrazito internacionalni stil. Karakteristična linija novog stila je nemirna. Koncepcija moderne umjetnosti Secesija je prvi pravi internacionalni pokret. osnovan je Jungendstil u Münchenu. biomorfni ornament). zavojite vriježaste konture i biljne arabeske. vodi ga Max Liebermann. pojavljuje svugdje — na slikama. Antonio Gaudí. Ta se linija. na prijelazu 9. katkad pretjerano dekorativan stil ornamenata izvedenih iz prirodnih oblika (najčešće vegetativni — tzv. kao i njihovi austrijski kolege. Franz von Stuck. Sezessionstil. nastaje u različitim krajevima Europe. koji iz nadstrukture postaje strukturom… Oscar Wilde napominje da su strojni proizvodi lijepi samo ako nisu ukrašavani. Godine 897. bajki…). Ornamentika secesije zasniva se na dodavanju hedonističkog elementa nekom korisnom predmetu: već je Ruskin (teoretičar umjetnosti na prijelazu 9. Francuska.” (engleski leksikograf Samuel Johnson. Njemačka. u sebi sjedinjujući umjetnost i industrijsko oblikovanje. novi je stil zasnovan na ideji “umjetnost radi umjetnosti”. otprilike u isto vrijeme. tzv. Stile Floreale ili Liberty. i 20. cvijeće i posebno omiljeni motiv — vinovu lozu. a ne potreba ljudskog duha. jer se sam predmet uobličava kao ornament. Godine 897. Secesija u smislu odcjepljenja. Progres: više = bolje? . secesija je vrsta neoromantizma jer je sklona eklekticizmu (“posuđivanju” iz drugih kulturnih tradicija. folklora. Lovis Corinth. predstavnici su: Max Liebermann. Austrija. secessio) Predstavnici: Alfons Mucha. Odnosno. st. odvajanja (lat. style nouille (nouille — knedl). odmah ima 9 članova s Gustavom Klimtom na čelu. osnovana je bečka secesija. zagrebačko se Društvo hrvatskih umjetnika odijelilo ili “razdružilo” (“secesioniralo”) od hrvatskog Društva umjetnosti. 18. Engleska (slikari i grafičari). međutim. poslije se pridružuje Max Pechstein. Hrvatska preuzima naziv “secesija” jer se u to doba nalazi u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Vrlo. Godine 892. stoljeća.19 Nova umjetnost ili secesija “Radije bih gledao portret psa kojega poznajem nego alegorijske slike. Arhitekt Louis Sullivan tvrdi da je ukras luksuz. naglašava se individualnost prema uzoru na romantizam. vrtložaste linije…). no za razliku od prethodnih pokreta isključuje svaku mogućnost imitiranja pravaca iz prošlosti. Godine 889. osnovan je berlinski Jungendstil. i 20. Aubrey Beardsley. Češka. mladost. koja može predstavljati i lišće.

u ilustracijama i opremi knjiga. no s obzirom na to da je to primarno umjetnički pokret. nova umjetnost) — po kojemu je stil dobio ime u Francuskoj (glasoviti Bing iz romana Alan Ford). imali su reduciran. Primjenjuje se na fasadama. i namještaj. od koje se zapadna civilizacija otuđila prolazeći kroz industrijsku revoluciju: “priroda je velika knjiga u kojoj tražimo inspiraciju” (Hector Guimard.20 Koncepcija moderne umjetnosti arhitekturi. a gdjekada na plamen koji suklja uvis… valovita krivulja. (njem. uglat oblik. francuski arhitekt art nouveaua prema kojemu se taj stil u Francuskoj još naziva i stilom “Guimard”). koja glatko i nepravilno prekriva sve plohe” (Nikolaus Pevsner). tržnica i željezničkih postaja. Teži se cjelovitoj umjetnini prema ideji Gesamtkunstwerka. Metalni predmeti. senzibilna krivulja. bečka radionica) 903. biljnim motivima. a oko 95. prašnike cvijeta. anorganski oblici omekšali su miješanjem s organskim. ručno proizvedeni. umjetničkom obrtu: “izdužena. služi izgradnji mostova. Novi stil je pokušaj pomirenja umjetnosti i industrije. koja podsjeća čas na stabljiku ljiljana. pa čak i kandelabre — urbani namještaj). Evolucija primjene željeza: lijevano – kovano – čelik. arhitekti ne oblikuju samo građevine nego i opremu interijera. Victor Horta dalje razvija organske forme stila korištenjem kovanog željeza kojim je oblikovao i pročelje pariškog dućana Samuela Binga pod nazivom L’Art Nouveau (franc. Gesamtkunstwerk je ideja totalnog umjetničkog djela koje zadire i u najmanje detalje svakodnevnog života (npr. Visokom obrtničkom kvalitetom i socijalnim programima poput gradnje radničkih četvrti i humanizacije urbanog života secesija prije svega zagovara povratak k prirodi (i obrnuto. Wiener Werkstätte Wiener Werkstätte je osnovan kao ceh obrtnika (osnivači su Josef Hoffmann i Koloman Moser).– 933. čas na ticalo nekog kukca. Wiener Werkstätte je odgovor na industrijalizaciju i modernu tehnologiju. tipični uglati. nije mogao odgovoriti zahtjevima masovne proizvodnje. ulazak prirode i prirodnih motiva i materijala u čovjekovu svakodnevicu). .

monumentalno. Atektonska konstrukcija — što podrazumijeva negiranje strukture i mase zgrade. Tektonsko je nešto čvrsto. masivno. . stabilno — poput geološke formacije. Belgija. linearni element su metalni spojni šavovi mramornih ploča kojima je obložena fasada. Izrazito atektonski.21 Koncepcija moderne umjetnosti Josef Hoffmann: palača Stocklet. Obrnuto značenje ima atribut atektonsko.– 1910. pune konstrukcije. 1906. nego da se sastoje od velikih ploča tankog materijala. osjećaj da zidovi nisu čvrste. Bruxelles.

građevina oblika klasičnog hrama napravljena je suvremenom tehnologijom od čelika i stakla. Behrens je bio osnivački član secesije u Münchenu i osnivač Deutsche Werkbunda. u jedinstvu svih umjetničkih medija: “Ljepota je oružje. Godine 894. moda) — distorzija (iščašenje. kamen u uglovima služi naglašavanju težine i snage čvrsto poduprte građevine.22 Koncepcija moderne umjetnosti Deutsche Werkbund Tipiziranje proizvoda i arhitekture. Berlin. Novine koje uvodi novi stil (secesija) u umjetnosti i dizajnu (pokućstvo. To je prvi potpuno integrirani korporativni identitet neke tvrtke. Peter Behrens: Tvornica turbina AEG. radi simbolike isticanja zajedništva radnika i poljoprivrednika. — ostavljene su vidljive vodovodne cijevi i plinski (njem. Logotip tvrtke istaknut je na zabatu koji oblikom podsjeća na završetak tradicionalnoga seljačkog hangara. njemačko udruženje) osnovano 907. tipografija. U njegovu uredu radili su Walter Gropius. U njegovu oblikovanju interijera frizerskog salona Fabym u Berlinu 90. Turbinenfabrik).” No dok je cilj ornamentalnosti Jungendstila sam ornament — kod Van der Veldea služi naglašavanju funkcije predmeta. . zbog čega je stekao nadimak “laboratorij modernizma”. Njemačka. fasada je načinjena od čelika i armiranog betona koji je sakriven opekom slaganom u rustikalni uzorak — jasno je vidljiv čelični okvir./09. arhitekt Henry van der Velde predlaže ornament kao integralni dio arhitekture. izvijanje) formi biljaka i ljudi u dekorativne svrhe — geometrijski raspored tipografije — uglatost novih oblika namještaja prema uzoru na Japan — naglasak na linearnom u arhitekturi. propisivanje ukusa koji bi vrijedio za sve u suprotnosti je s idejom i zagovaranjem individualnosti umjetnika. a sredstva kojima se postiže su revolucionarna. svojevrstan je hram njemačke proizvodne moći. Tvornica turbina (njem. 1908. Mies van der Rohe i Le Corbusier.

). koje se onda mogu ugraditi u više proizvoda. Njemačka. Stara industrijska i komunalna arhitektura učestalo se prenamjenjuje u muzejske prostore i kulturne centre — npr. standardizaciji i masovnoj izgradnji malih stambenih kuća. Osobito su dobro riješeni uglovi zgrade. Godine 909. uz maksimalno iskorištenje postojeće strukture. U Zagrebu je stara kožara preuređena u Gliptoteku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. željeznička postaja Orsay u Parizu preuređena je u muzej umjetnosti 9 stoljeća.– 99. rješenje primijenjeno na centru Pompidou u Parizu 97. preuređena je u novu Galeriju moderne umjetnosti Tate (učinili su to Švicarci Herzog i De Meuron 995. . član udruženja. zbog neprimjerenosti takvog onečišćivačkog sadržaja u širem središtu Londona. Walter Gropius će izdati memorandum o tipiziranju. vrućine i buke.– 977. bestežinski efekt zidova. zalaže se za standardizaciju komponenti. stoljeća Rikard Benčić preuređuje u novi Muzej moderne i suvremene umjetnosti prema projektu Saše Randića i Idisa Turata. jer je postala prekratka za suvremene kompozicije vlakova. Peter Behrens./11. svaku umjetnost poimajući kao “građenje”. prividno bez ikakvog potpornja. Elektrana Battersea. Naglašena je prozirnost i lebdeći.23 Walter Gropius i Adolf Meyer: Tvornica cipela Fagus. (vidi 8. “Zidovi imaju ulogu ekrana koji pružaju zaštitu od kiše. poglavlje). 1910. Troetažna gradnja s čeličnom konstrukcijom i nenosivom staklenom ovješenom fasadom (zid kao zavjesa). a u Rijeci se napuštena tvornica duhana iz 9.” (Walter Gropius) Koncepcija moderne umjetnosti i električni kabeli. Alfeld an der Leine. što poslije postaje osnovna ideja Bauhausa.

prostor je istisnut iz volumena. Prostor samo kruži i obavija volumen. Figure naslikane plošno. kakvim ga vidimo i u naravi): eklekticizam. Stilizirani i geometrizirani likovi. a volumen ne prodire u prostor.24 Koncepcija moderne umjetnosti Poljubac “Umjetnost je. Constantin Brancusi: Poljubac. “Stari stilovi pozadina su na koju slikar projicira sliku modernog čovjeka” (G. Monolit. a oslikao je i svod riječkog HNK. Statičan je odnos volumena i prostora: prostor ne prodire u volumen. a pozadina prizora je zlatna pod utjecajem bizantskih mozaika i srednjovjekovnog slikarstva (sve do kasne gotike nebo je prikazivano u simboličnoj zlatnoj boji. kamen ili krumpir primjeri su apsolutne mase u prirodi. zatvoren. Njegov rad povezuje simbolizam kasnog 19. simfonije u bečkoj kući secesije. na ženskom liku su zaobljene linije i krugovi. Strastveni poljubac muškog i ženskog lika simbolički isklesanih iz jednog — monolitnog komada kamena (dva spola kao dvije polovice cjeline. primevalizma (engl. 1907. ravnih linija zatvorenih u pravokutnike. kao i ljubav. Alegorijska scena. Jaje./08. monolitna masa je volumen posve ispunjen materijom. stoljeća i ekspresionizam 20. Giotto je prvi naslikao plavo nebo. Gamulin). osim modeliranih glava i ruku. “potpunog” čovjeka). Par se ljubi na livadi punoj cvijeća. primitivan). Klimt je naslikao mural s temom Beethovenove 9. Različitost muške i ženske naravi prikazana je razlikom u dekoraciji odjeće: muški lik nosi odjeću smirenih. Oblik je zbijen. strahovito nekorisna i strahovito važna. . Primjer tzv. stoljeća. primeval — iskonski. bez suvišne dekorativne obrade površine kamena. Odjeća likova je iznimno dekorativna. 1907.” (Faure) Gustav Klimt: Poljubac.

Naknadno je Rodin skulpturu namijenio za Vrata pakla (vidi: simbolizam). kako se mogu povezati te nesrodne teme. Zašto. iako je figurativan. 1928. Objasnite zašto ovaj prizor.25 Auguste Rodin: Poljubac. 1900. načinjena prema Michelangelovoj ideji da je skulptura sastavni dio kamena. Usporedite ovu grafiku u obojenom drvorezu s prethodnim djelima iste tematike. poglavlje. možemo očitati i kao ornament. nadrealizam)? Peter Behrens: Poljubac. Mramorna skulptura nastala na kraju razdoblja romantizma. 1886. samo je treba osloboditi “viška”. po vašem mišljenju? Koncepcija moderne umjetnosti René Magritte: Ljubavnici. . Što je neobično na ovoj nadrealističkoj slici (vidi: 4. Odredite kompozicijsko načelo (simetrija).

Japanci su osnovali prvi fun club na svijetu. prema tipološkom određenju (ornament. Zagreb. litografija. krpica) je pisana.26 Koncepcija moderne umjetnosti Tomislav Krizman: Plakat za koncert Tkalčić-Gruss. geometrijsko-dekorativni. Njegov najpoznatiji model (Mucha se proslavio kazališnim plakatima u tehnici litografije u boji) je Sarah Bernhardt. public art. nacionalno-romantični). valovita linija. a u primjeni boja teži se za što jačim kolorističkim efektom radi privlačenja pozornosti. Zadržana su sva obilježja hrvatske secesije. izrazita stilizacija. crtež. drvorez… Kazališni plakat — umjetnost u službi dizajna. Mucha slika putene žene s viktorijanskim figurama ukrašenim cvijećem. Pozadina slike je ukrašena biljnim motivima. stilizirani cvjetni motivi) i stilu (biomorfni. . prvi Muchin plakat za Sarah Bernhardt. kao idealizirane vizije ženstvenosti. udrugu Muchinih obožavatelja. uvođenje folklornih motiva. 1894. Usporedite Krizmanov i Muchin plakat — koje su njihove zajedničke osobine? Alfons Mucha: Gismonda. lavirani tuš. neutralne. Likovno-tematski elementi redovito su stilizirani. Boje su blijede. Plakat možemo smatrati umjetnošću u javnom prostoru. crtana. Plakat (od riječi plak — mrlja. tzv. Tehnika litografije u boji — grafika je omiljena tehnika secesije: bakropis. ekscentrična francuska kazališna glumica koja je navodno spavala u lijesu. grafički umnožena obavijest nalijepljena ili izvješena na javnim mjestima. odnosno reducirani na bitno. 1915. Godine 1901. boje puti. Rutina prikazivanja motiva.

Figurica izvijenih oblika od kromirane bronce. Na koji je način predočen pokret. Usporedite model i lijevanu skulpturu s obzirom na svojstva materijala. Iza metalnih šipki (koje podsjećaju na bar kod dućanskih cijena) hladnjaka nalazi se savršen mehanizam stroja. nalazi se na hladnjaku automobila Rolls-Royce. 68. motor koji je simbol najvišega tehničkog dostignuća i poslovične pouzdanosti. načinjena od krivulja nejasnih obrisa. 1933.27 Koncepcija moderne umjetnosti Sir Charles Sykes: Duh ekstaze (Srebrna dama). napravljen je kao skulptura malog formata. brzina? Usporedite skulpturicu s djelima na str. . Sam hladnjak formom podsjeća na pročelje antičkog hrama. Iako se radi o predmetu u funkciji logotipa (dizajna). Skulptura u službi dizajna korporativnog identiteta.

linearne izražajnosti arhitektonskih elemenata. Prva zgrada napravljena prema načelu teoretičara arhitekture Viollet-le-Duca koji se zalaže za istinitost arhitekture. 1899.” (L. Belgija. Bruxelles. a kamen tako da prihvaća željezo i staklo. Građevina je analogna ljudskom tijelu.– 1900. gdje su meso i mišić organski vezani uz kost. Istinitost arhitekture znači uporabu materijala u skladu s njihovim kakvoćama. možete li “prevesti” te pojmove u jezik arhitekture? . Željezna konstrukcija (novo). 1897. teškim linijama. Sullivan: Robna kuća Carson-Pirie-Scott. tako da su konstruktivne metode očite. Chicago. pročelje je klasično (staro). “Tekući” (uklesan ili izbočen) ornament u suprotnosti je s jednostavnosti osnovnih kubičnih linija zgrade. Sullivan) Victor Horta: Maison du peuple (zgrada za Belgijsku radničku socijalističku stranku).28 Koncepcija moderne umjetnosti Arhitektura novog stila “Oblik proizlazi iz funkcije. prema idealu ornamenta organskih motiva obrubljenih širokim.– 1904. Arhitektura otvorene konstrukcije (tj. Protumačite tu ideju. Oplata od opeke oblikovana je tako da prihvaća kamen. Louis H. a ne kamuflirane. vidljiva je njezina željezna konstrukcija). Arhitektonski stil mora biti proizvod tla (lokalni materijali) i vremena u kojemu nastaje (inače je kič). Spletovi vlati trave i izrezuckanog lišća. SAD.

Iznad ulaza je pozlaćeni natpis: “Državi njezina umjetnost. atribut boga nadahnuća Apolona. plošne mase strogih formi. aksijalnost i simetrija arhitektonskih elemenata. . Beč. Dominira motiv lovora. Kupola je šuplja. 1897.29 Koncepcija moderne umjetnosti Josef Hoffmann. s “krunom” od lovorova lišća u pozlaćenoj bronci (Bečani su kupoli nadjenuli nadimak “glavica kupusa”). Austrija. umjetnosti njezina sloboda”. zidovi su puni. Najtipičnija zgrada secesije: ravne. Dekorativni motiv glava meduza i sova simbolizira mudrost. Josef Maria Olbrich (prema Klimtovim nacrtima): Kuća bečke secesije. lebdi na četiri kratka stupa./98. masivni.

30 Koncepcija moderne umjetnosti Henry van der Velde razlikuje ornamentaciju (nije fizički poveza. Beč. skog. Smatrate li je prekićenom za svoju “banalnu” svrhu ili bi željeli da su i danas utilitarni objekti tako dekorativni? . 1898. Ostvarivanje magijske. simbolične i dekorativne funkcije. što stvara obrazac. racionalizam koji dolazi nakon nje zagovara kolektivitet i međunarodnu suradnju na zajedničkim projektima. Usporedite ovu zgradu s Olbrichovom. Obje su secesijske — opišite ornament. Otto Wagner: Ulaz u postaju metroa na Karlsplatzu. Austrija. Ritmičko ponavljanje identičnog ili variranog uzorka. Pretjeranu dekorativnost kakvu promiče secesija Adolf Loos će poslije kritički nazvati “delirijem ornamenta” (“dekorativna bolest” prema Walteru Craneu).Obilježja ornamenta Postojanje elementarnoga geometrijna s objektom) i ornament (ugrađen je u objekt). životinjskog. Za razliku od secesije koja je osobni stil umjetnika. biljnog ili tipografskog uzorka.

Zagreb. uz uvijek isto postavljanje pitanja — treba li bijeli zid uistinu naslikati bijelim? Pokušajte odgovoriti na ta pitanja. U povijesti umjetnosti bijeli zid se prikazuje na razne načine. Zgrada se doima kao simbolični “trezor” znanja. Ploče su na fasadu učvršćene aluminijskim zakovicama. Zagreb. simbola mudrosti. Beč. Koncepcija moderne umjetnosti Rudolf Lubinski: Nacionalna i sveučilišna biblioteka (danas Državni arhiv). Ornament u obliku sove. . glatkim. Strukture ulaze jedna u drugu. Marijan Hržić. zatvorenih i otvorenih formi prozirnim i neprozirnim zidovima. Opišite građevinu. ulaštenim pločama od bijelog mramora. Pronađite primjere iz različitih razdoblja. Jedinstvo arhitekture. Opišite tu zgradu (vidite je uživo ili na fotografiji). ima li ga na drugoj? Kakav je odnos strukture i ornamenta na secesijskoj knjižnici? U kojoj mislite da je ugodnije čitati? 3. Vrhunac stila na europskoj razini. 1904. 4. Davor Mance. Velimir Neidhardt: Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Zgrada za birokratski aparat države koja je trebala vječno trajati (AustroUgarska Monarhija se. Usporedite dva predstavljena Wagnerova djela. Usporedite dvije zagrebačke knjižnice — kakav je tretman zidne mase i površine na jednoj. To je golema metalna kutija čija je opna obložena tankim.– 1913.31 Otto Wagner: Poštanska štedionica. 1911. pronađite na njoj secesijske elemente.) na uglu Jurišićeve ulice i Trga bana Jelačića u Zagrebu. a kakvi druge? Koja je modernija prema vašemu mišljenju? Zašto? 2. raspala za 14 godina). međutim. Varijacija osnovnog motiva kocke. ukrasa i opreme. čime je omogućena prirodna rasvjeta i dojam prozračnosti tog prostora za klijente. Zvonimir Krznarić. Koje je starije? Postoji li kakva promjena u načinu oblikovanja prve i druge zgrade? Kakvi se elementi nalaze na pročelju jedne. Veliki stakleni foaje koji se proteže cijelom visinom zgrade omogućuje prirodnu rasvjetu u čitaonicama. Velika središnja dvorana sa šalterima ima stakleni svod. kakav na drugoj? Od kojih su materijala sagrađene? Kakav je status ornamenta na jednoj. 1978. 1.– 1995. Peter Behrens je autor redizajna pročelja poslovno-stambene zgrade Stern (1929. sa staklenim stijenkama umjesto zidanih zidova. Austrija.

To je “literalna umjetnost”. Mislilac je inspiriran Danteovim likom. Simbolična metafora. nevidljive realnosti.– 1917. postimpresionizmu i secesiji. meka “tekuća” morfologija. Auguste Rodin: Vrata pakla. stoljeća pa do Prvoga svjetskog rata.32 Koncepcija moderne umjetnosti Simbolizam Prema Carlu Jungu. Modeliranje formi svjetlom i sjenom. od polovice 9. Simbolizam je suprotan empirizmu: to je vjerovanje da je vidljiva priroda simbol druge. simboli proistječu iz kolektivnog nesvjesnoga. a simbolika vrata Danteovom Božanskom komedijom. Pojavljuje se kao jezik u impresionizmu. ono što oko vidi nije samo to već i nešto drugo. . 1880. umjetnost alegorija.

Sve kod njega diše. Voda je tiha i djelomično već u sutonskoj sjeni. Skulptura je poklon francuskog naroda SAD-u na prvu godišnjicu Deklaracije o nezavisnosti. glavna tema slike je svjetlo. opisivanje ugođaja. beznadnoj atmosferi koja ih obavija. žalosno. s ribarskim kućicama i razapetim jedrima u pozadini. Kip koji je ujedno arhitektura — u glavi Slobode je vidikovac i restoran. Kompozicija slike je izvedena jasno vidljivim potezima kista. 1906.. do kojeg vozi lift. sve je puno pare.33 Koncepcija moderne umjetnosti Emanuel Vidović: Chioggia. G. Likovi na Vidovićevim slikama uvijek djeluju izgubljeno u hladnoj. nebo je zarumenjeno suncem na zalazu.– 1918. Pejsaž kao simbol. radi i pati. Njegovo more je uvijek tužno. Vidović je “najbolji hrvatski slikar vode. 1886. . Frederic-Auguste Bartholdi: Kip slobode. New York. Antropomorfni prikaz ideje! Kip od bakra na čeličnom kosturu koji je projektirao A. otok Bedloe. Slika prikazuje pejsaž iz okolice Venecije. plošne strukture. i njegova je radost melankolija. SAD. Tehnika slikanja izvedena je iz impresionizma. dojma napuštenosti i tuge. promjene na predmetu izazvane svjetlom: slika je monokromna (tj. nepomiješanim bojama. točkicama i crticama. prikaz opće tišine. Monumentalni ženski lik kao metafora svjetla — svjetionika. u čistim./07. zraka i duše” (A. G. Kao Michelangelova. Neodredivo je razdoblje prikazano na slici i “prošlosti i sadašnjosti”.” Emanuel Vidović: Angelus. od rođenja do smrti. kao medij melankolije. Eiffel. Čovjek i pejsaž su neraskidivo povezani: pejsaž je “pozornica na kojoj čovjek živi. reducirane kromatike) površina obojena točkama. sagledali bismo je kao alegoriju pravde. predmeti i likovi su stilizirani. i zatim nestaje. 1914. Stiliziran i pojednostavnjen. kao prijenos ideje u sliku.. Umjesto motiva. Matoš). kada bi u ruci držala vagu umjesto baklje. Slikar-pjesnik. odnosno “štimunga” sumraka (krepuskularizam — slikarstvo zalaska sunca).

. glorifikacije Ilirskog preporodnog pokreta. Bukovac dobiva narudžbu za izradu zastora s temom Slava njima. svijetla paleta boja. nego alegorijske scene.34 Koncepcija moderne umjetnosti Vlaho Bukovac: Gundulićev san. pokret koji prati dominantan Bukovčev stil: otvorena paleta na način plenearizma (ponovite slikarstvo impresionizma). reljefnome namazu boje (tzv. Umjetnost secesije je kod nas prisvojila oznake nacionalnog izraza — služi nam da se prisjećamo herojske prošlosti i pomaže nam u gradnji nacionalnog identiteta. čija gradnja započinje u lipnju 1895. Formalna obilježja djela tipična su za slikarstvo Zagrebačke šarene škole. Posljednje 24 godine provodi u Pragu podržavajući ideju panslavenizma. neoimpresionizam. 1907. Bukovac je primjer umjetnika čiji je umjetnički razvoj zagušen malom sredinom. Široke mrlje boja koje se difuzno usitnjavaju prema pozadini nanesene su u debelom. Odrednice: simbolizam. Za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. impasto). slobodan potez kistom (eksplozivni duktus ili potez kista koji odaje slikarov rukopis i izraz je njegova i temperamenta i stila). secesija. Slika je prikaz ne stvarne. u vezi sa simboličnim značenjem stare hrvatske književnosti koja aktivno sudjeluje u formiranju nacionalne svijesti u doba preporoda..

sumarnim potezima kista. Miroslav Kraljević. dimenzija prostora. 99. Široke mrlje strukturirane geometrijski. “slučajni kadar” preuzet iz filma odsijeca predmet slijeva. tu su se sklapali poslovi. Izlaze u javnost kao grupa nastupom na Drugom proljetnom salonu u Zagrebu 99. svjetska bol) ih poima romantičarski. Svjetlo je statično. posebno u uporabi boja. Početkom stoljeća dva su izvora utjecaja na hrvatske umjetnike. Smjelo suprotstavljene mase (teglenica). Koncepcija moderne umjetnosti Josip Račić: Pont des Arts. lik koji zrači istodobno plemenitošću i oštrinom. njihove obitelji očajavaju jer ne rade neki korisni posao. Dvojica od njih umiru vrlo mladi. Predstavnici: Josip Račić. U to su doba kavana i kabare bili mjesta umjetničke inspiracije. druže se s polusvijetom. Josip Račić: Autoportret. organizacija elemenata slike je slobodnija. Kraljević od sušice. obično s obzirom na mjesto njihova školovanja: München i Pariz. a Weltschmerz (njem. reducirana ljestvica boja (modrikasto sa sivim i srebrnastim. razaranja organizma neimaštinom.35 Münchenski slikarski krug “Revolucija” kao “povratak na staro”. 1907. Crno i bijelo i boje puti (inkarnata). vodila politika i događao intenzivni društveni život. Na geometrijski konstruiranoj slici detalji su prikazani “štedljivim” stilom. bez suvišnih pojedinosti. element forme. gesta… Redukcija boja i volumena. a stvarnost je manje doslovno prikazana. glavne su osobine njihovih djela. tvrdoglavošću. Oskar Herman. pretvorena u široke mrlje boja. . gleda nas odozgo. münchenska škola vraća se na Maneta. skiciozni radovi malog formata u kojima umjetnik pokazuje izrazito oslobođenje stila slikanja. Prikazivanje ljudskog lika. bez efekta vibriranja tipičnog za impresionizam. Vladimir Becić. Rad nastaje za petomjesečnog boravka u Parizu gdje nastaju brzi. Na kasnijim Račićevim slikama boja je otvorenija. vrijednost svjetlosti. Oblik je čvrsto modeliran i zatvoren. Protiv “kolorističke ekstaze” impresionizma. pijanstvom ili boemskim načinom života. Odlikuje ih duhovni “dendizam”: uživaju u pariškome noćnom životu. “prosijavanje” žutog. crveni akcenti). osobito lica i ruku. ali još uvijek bivanja dijelom tradicije. a ne bojom. Čvrste forme i struktura slike. modeliranje oblika chiaro-scurom. 1908. Manetovo preispitivanje tradicije. Potez kistom je ujedno ploha. Račić se zbog neizlječive bolesti (vjerojatno sušice) ustrijelio u pariškom hotelu — bile su to dvije u nizu “velikih smrti” uzrokovanih TBC-om i drugim bolestima. otkriva humanizam i inteligenciju umjetnika koji pomno promatra druge ljude i sebe.

Slojevi boja prst debeli. otklon od modeliranih oblika (tipičan za ranog Hermana) prema jarkoj. nabijenoj skrivenim značenjima. Dubina prostora sobe sugerira se postavom naslikanih oblika: pas. stolica. oslobođenoj boji toplih preljeva tipičan je za kasno umjetnikovo razdoblje. 1963. plemenito lice slikara u gotovo praznom. Mirna poza. Crtež je nevažan. slika na zidu. impasto. Čovjekova gesta umirivanja psa. prenosi se i na gledatelja. bolesno. Miroslav Kraljević: Autoportret sa psom. Pastozni namazi boja pridonose “gustoj”. 1910.36 Koncepcija moderne umjetnosti Oskar Herman: Pejsaž s tri stabla. maženja i označavanja kao “svojeg”. boja sugerira ozračje neke neodređene misli ili događaja koji se “mogao dogoditi”. Krajolik “bez motiva”. neutralne pozadine. sepijastom prostoru. odsječenim kadrom slike —“maštoviti pejsaž”. otvorena šaka simbol je prijateljskih namjera. tzv. Nova nije samo boja nego i prostor ritmiziran drvoredom. Taj dojam pojačava siguran potez kistom. karakteristične za Račića. oblici gube “predmetnost” i konzistentnost. vrč. . atmosferi slike… Slika predstavlja raskid s praksom prikazivanja plošne. izmjenjuju se s lazurnim namazima. umjetnik.

iako su je žestoko kritizirali suvremenici akademskog ukusa. . u kojemu i sam sudjeluje. 1970. model se oslobađa svega neslikarskog što ga zastire…” (Matko Peić). egzotičnih crta lica i nakita (naušnice). Eduard Manet: Olimpija. Umjetnik slika neprofesionalne modele. sumarne oblike. Koncepcija moderne umjetnosti Vladimir Becić: Akt djevojke kod stola. Manetovu Olimpiju. ali s određenom distancom.37 Miroslav Kraljević: Veliki ženski akt (Olimpija). ova nas žena gleda opušteno. samopouzdano i zavodljivo. razreda. Slika priziva i nadovezuje se na drugu. 1863. kao i tijelo djevojčice — slika “apsolutne jednostavnosti”. uvijek uz blagu ironiju. Ponovite gradivo iz 3. prikazana je djevojčica u prostoru koji je sveden na osnovne. Umjetnik prikazuje život polusvijeta. 1912. 1907. no dok je kod Maneta atmosfera hladna i suzdržana. sjedeći sam sa slikarom. Egzotični ugođaj prizora naglašen je raskošnim aranžmanom draperija i jastuka. Larry Rivers: Volim crnu Olimpiju. koje izabire na temelju “slikarske” pojave: “Sklonjen u taj slikarski separe. peinture claire) utjecala je na impresioniste. Po prvi puta umjetnički medij je važniji od subjekta slike! Manetova tehnika poznata pod nazivom “čisto slikarstvo” (franc. kao u povjerljivom razgovoru. Slika malog formata.

Kič je loš ukus (estetski ukusi se uvijek potiru po suprotnosti). obijeljeno oko… “Želio bih da je svaka stvar na mojim slikama privlačna i da izgleda najnovije” (M. pretjerivanje. dakle. Djelo nazvano prema “federalnom distriktu” gdje je umjetnik živio u vrijeme nastanka fotografije. U suvremeno doba nema nužnosti. F. osjeća se volumen. Henri Matisse: Odaliska (crtež) Kič je nazoviumjetnost koja podilazi popularnom. svojevrstan otrov.. težina tijela. praznom pozadinom. Le Violon d’Ingres). 1808. Jasna i jednostavna kompozicija velikih ploha boje koje stvaraju ortogonalnu napetost u reljefnoj plošnoj slici. absurdus: neskladan. Kič je pretjerivanje. antički mislioci savjetovali su ljudima život u skladu s prirodom smatrajući da je čovjek posljedica “igre” nužnosti i apsurda. 1925. Umjetnik se igra stvarnošću. Fotografija kao način preispitivanja “principa stvarnosti”. simetrični oblik leđa izoliran pred crnom. Raysse). Martial Raysse: Made in Japan en Martialcolor. Izborom teme. 1924. Edward Weston: Mexico. kič je. Pretjerivanje (“karnevalizacija”) dovodi do apsurda (lat. no u svakom pretjerivanju mora postojati metoda kako bi bilo uspješno. fotografija predstavlja umjetnikov komentar na zadaću vjernog prikazivanja stvarnosti tradicionalne umjetnosti. Čak je i naziv djela neukusna kombinacija engleskog i francuskog jezika. D. Preinaka klasicističke Ingresove slike koju je Raysse uzeo za primjer “dobrog ukusa”. često i lošem ukusu. neumjestan). Man Ray: Ingresova violina (franc. nezgrapno “izrezane” konture ploha. Iako je tretirano gotovo apstraktno.38 Koncepcija moderne umjetnosti Jozo Ćetković: Akt Usporedite ovu fotografiju s drugim radovima s motivom akta na ovoj stranici. Jednostavni. a budući da je prema Paracelsusu “otrov pitanje količine”. Izvanredna modulacija ženskih leđa. 1964. svjesno prihvaćen i afirmiran od umjetnosti. dakle ostao je apsurd. “preobilje bez mjere” (Sløterdijkov termin). cvjetna “tapeta”. na koji primjenjuje sve konvencije slika “lošeg ukusa”— drečave industrijske boje. neskladne kombinacije kolorita. . Jean Auguste Dominique Ingres: Kupačica.

nezaposlenih… Jednom je mladom muškarcu iz Ciudad de Méxica koji je očajnički trebao novac. gradu s agresivnim ritmom i za mnoge okrutnim uvjetima života. a čime se razlikuju (duktus. Što mislite o opravdanosti Sierrine metode rada? Čini li on njima svijet boljim tako da skreće pozornost na probleme koje se svi prave da ne vide ili je to samo okrutno iživljavanje? Koncepcija moderne umjetnosti . Westonovu. Usporedite Račićev i Kraljevićev autoportret. Navedite još neke autoportrete koje poznajete iz povijesti umjetnosti. umjetnik platio 50 USD (oko 300 kn) u zamjenu za pristanak da na leđima ostatak života nosi tetovažu. a u čemu se ta djela razlikuju? 3. Sierra se u svojim projektima doslovno koristi tijelom — manualnih radnika. Sierra na taj način preispituje odnose moći u kapitalističkom sustavu i “zonu napetosti koju stvara ovisnost Trećeg svijeta o takozvanom prvom” u postkolonijalno doba pokušavajući naći odgovore. Je li najveći stupanj realizma upravo na fotografiji — s obzirom na to da nastaje izravnim reproduciranjem stvarnosti. a ostali su držali zid i za to bili plaćeni ukupno oko 65 USD. Jesu li otisci dlana na stijenkama špilje također autoportreti neolitskog čovjeka? 2. Usporedite Kraljevićevu sliku Olimpije s Manetovom i Riversovom iste teme i Matisseovim crtežom. vertikalnu.. boja. djece. po čemu su slični. makar i cinične. prikaz ljudske puti u Ingresovu.). U galeriji Acceso u Ciudad de Méxicu. U čemu je sličnost. 1998. na pitanja definicije smisla i vrijednosti ljudskog rada i posebno tjelesnog napora te moralnih kriterija koji pritom (ne)vrijede.39 Santiago Sierra: 30 cm duga linija na koži tetovirane osobe. Pokušajte objasniti tako često nagnuće umjetnika da promatra i likovno prikazuje vlastiti lik (koristite pojam komunikacija).. Sierrinu radu. imigranata. pritiskom na okidač foto-aparata? 4. liniju dugu 30 cm. Opišite tretman tijela. Usporedite stupanj realizma u tretmanu motiva. Raysseovu. Sierra pet dana plaća pet radnika za apsurdan i neproduktivan rad — da za radnog vremena galerije poput živih skulptura pridržavaju demontirani pregradni zid pod kutom od 60 cm od poda — jedan od radnika je pritom stalno provjeravao nagnuće. kompozicija. 1. prostitutki. Rayovu. asimetrično smještenu duž leđa.

naslikan pleneristički (izravno u prirodi). poput Kleea. Kasniji slikari. sunday painters). poput djeteta. primarnih boja. 1910. životinja koje vire iz grmlja — a lavovi zure u nas. poslužili su kao predložak za prizor džungle. gustiša tropskog zelenila detaljiziranih krošnji. “slikari nedjeljom” (engl. Lišće koje je Carinik skupljao. Tu je i tamnoputi flautist. bezazlenom naivnošću amaterski je slikao alegorične pejsaže. Henri Rousseau zvan Le Douanier: San. Le Douanier) po zanimanju. instinktivna umjetnost. bijeli mjesec i gola žena koja se odmara na viktorijanskome naslonjaču: prizor je nadrealan. Carinik (franc. “vikend slikari”. svježih. . fantastičan. svjesno su radili na naivan način želeći “zaboraviti sve što znaju o slikanju” i stvarati naivno i iskreno. Iako su svi elementi slike tretirani frontalno i plošno. životinje i drveće koje je promatrao u zoološkom vrtu. prostor ima dubinu.40 Koncepcija moderne umjetnosti Naivna umjetnost Drugi nazivi: primitivna umjetnost. Objasnite na koji način je doživljavate. vrstu stvaralaštva koju odlikuje primarna spontanost i iskrenost. mrtve prirode i portrete dječje nesigurnom konstrukcijom prizora. već izmišljen. Primat boje na kompoziciji slike označava prekid s impresionističkom opsesijom motivom — pejsaž nije stvaran. naiva. bez formalne slikarske naobrazbe (autodidakt ili samouk). Djelo Carinika označava začetak naivne umjetnosti.

na poleđini stakla.41 Hlebinska škola naive Tijekom 20-ih godina 20. Središnja figura hlebinske škole. Od svakodnevnih. težački. njegov sin. doba kuge. hlebinska skupina naivnih slikara doživjela je međunarodno priznanje. Franjo Mraz. kao zrcalna slika originala koji će vidjeti promatrač djela (na isti se način rade predlošci za tapiserije. uvijek kao zrcalne slike jer se tkati započinje od poleđine — vidi Rafaelove kartone za tapiserije u Vatikanskim muzejima). svjetovnih motiva na slikama naive prevladavaju scene pučkih svečanosti. zastrašujućih krabulja s ovnujskim i kravljim rogovima koje zaumnim ponašanjem prizivaju plodnost. koncentracija naslućivanja prema filozofu Sörenu Kierkegaardu. sloj po sloj. nego u pučkom drvorezbarstvu. . Druga odrednica: ruralizam. teških cilindričnih formi (podsjećaju na stil Pietera Bruegela starijeg). a tu je i rasporena svinja u snježnom Predstavnici: Ivan Generalić. Prirodni element (smrknut krajolik. Ljudski likovi su robusni. Mirko Virius. 1942. Ivan Generalić: Pod kruškom. Sofiju Loren i druge medijske zvijezde — kao nemoguće i nadrealno u službi realnoga. Krležine Balade Petrice Kerempuha. crne smrti koja i sama ispod maske krije svoje lice… Djela su izrađena u tehnici ulja na staklu. Josip Generalić. stvaralački uzor ne nalazeći u akademskoj umjetnosti. Groteskni pučki prikazi. po zanimanju zemljoradnik. Bez formalnoga likovnog obrazovanja. prizivaju kasni srednji vijek. Josip Generalić. Koncepcija moderne umjetnosti ruralnom krajoliku na slikama kolinja i sajmišta. hladno svjetlo i nepoznate prirodne sile). u hlebinski pejsaž smješta Beatlese. dramatični lirizam uskovitlanih krošnji toliko dominira prikazima da prerasta u glavnu temu slika. Ivan Večenaj. stoljeća uočena je sklonost likovnom izražavanju kod stanovnika podravskog sela Hlebine.

Ženska je odjeća vrećaste linije.90 kg. odlučan lik slikarice isječen je. 1928. 1939. S postoljem je visok 34 cm.42 Koncepcija moderne umjetnosti Art deco Stil između dva svjetska rata. živjela je bezbrižno. U rukama drži mač. casual) odjeće u doba art decoa. nosila modnu odjeću i vozila skupe automobile. Okvir slike je odrezao motiv: čvrst. britanska serija o detektivu Herculeu Poirotu. a potom. 2004. noge su otkrivene. Scena iz serije — primjer neformalne ili ležerne (engl. Poljakinja koja je živjela u Rusiji i nakon Revolucije pobjegla u Pariz. Pozlaćeni kipić čija je vrijednost simbolička. zauzimajući cijelo platno. Dvaput se udavala za bogataše. a težak 2. karakterističnog uglađenog dizajna. . Slikarstvo je studirala privatno. Kao i cijeli stil. što slici daje dojam dinamične energije — odnosno. umjetnica je razmažena. što simbolički garantira objektivnost izbora laureata. koji je podrijetlom crnački ples. U modi to je razdoblje nazvano prema plesu čarlstonu. predana hedonizmu. Zlatna boja kipića sugerira hollywoodski glamour. iz dokolice. atribut pravde. a ne materijalna. svjetlost reflektora… Uručuje se dobitnicima godišnjih nagrada američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti. Stil je poprimio izrazito futuristički (vidi sljedeće poglavlje) look. važan na području primijenjene umjetnosti. Tamara deLempicka: Autoportret (Tamara u zelenom Bugattiju). Cedric Gibbons: Oscar. u SAD. Poirot Agate Christie. 1925. osobito u SAD-u. Slika je bila izložena na prvoj izložbi art decoa u Parizu 1925. figuri pridaje iluziju kretanja (vožnje automobilom). prvi put se ne pleše u paru. što svjedoči o početku stvarne emancipacije žene i oslobođenju ljudskog tijela do nesputanih pokreta. pa se može reći da su njezine slike zrcalo vlastitog života. Njezin rad balansira na rubu umjetnosti i dizajna.

2 Novo viđenje stvarnosti 43 Novo viđenje stvarnosti Avangarda 44 Fovizam 44 Individualni umjetnici srodni fovistima 50 Kubizam 51 Analitički kubizam 56 Sintetički kubizam 57 Naslijeđe kubizma 60 Orfizam 60 Rajonizam 61 Futurizam 63 Prije futurizma 63 Poslije futurizma 64 Kubofuturizam 69 Vorticizam 70 Film 70 Redefinicija skulpture 72 Od spomenika do ready-madea 72 Ready-made 74 Arhitektura 75 Od ornamenta do pravog kuta 75 .

fauve — zvijer). tako da su neke pariške novine savjetovale čitateljima da ne vode svoju djecu na izložbu “tih kantica s bojom bačenih u lice publici”. “avant” (“naprijed”) i ide prema smislenom ispunjenju.Avangarda 44 Novo viđenje stvarnosti (franc. Ključno je za stil pokreta korištenje ekstremno živih boja. Termin “avangarda” zapravo — “optimalna projekcija”. međutim. prije svega djela Georgesa Seurata: simultani kontrast. 905. kako bi se opisala djela grupe slikara koji su izlagali na Jesenskom salonu (Salon d’Automne utemeljen je 903. franc. U suvremeno doba. dolazi od franc.” (nadrealistički slikar Salvador Dalí) Fovizam “Boja je oblik. Podrijetlo naziva: Termin “fovizam” nastaje 905. Žestina boja koje “skaču u lice” gledatelja uspoređena je s kavezom za zvijeri (cage aux fauves. . međusobni utjecaj primarnih boja supostavljenih točaka ili sitnih poteza kistom metodički nanošenih na platno. kao alternativa službenom Pariškom salonu). poetistima i tradicijom. povijest koja je militantne etimologije. Jedan je likovni kritičar vidio neorenesansni kip izložen među agresivnim novim slikama i uzviknuo: “Donatello među divljim zvijerima!” (Donatello au milieu des fauves!). “Ne bojte se savršenstva. prethodnica) Avangardni su umjetnici koji svojim djelima predvode pokret ili Stilsko jedinstvo raznih pokreta uvode nove ideje. tj. Maurice Vlaminck.” (Henri Matisse) Nastaje pod utjecajem divizionizma. inovativna i eksperimentalna. izvan pameti) na”. “garde” (“straža”). uglavnom u suprotnosti s uvriježenim vrijedno.– 909.avangarde čine: — niječne stilske odrednice (npr. za-uma. — konstruktivne stilske odrednice (npr. često primijenjenih neprirodno (antinaturalistički). vjera u povijesnu vertikalu. Fovizam je prvi u nizu avangardnih pokreta koji su potpuno promijenili europsku umjetnost. Ionako ga nikada nećete postići. a odnosila se na vojnu (borbenu) predhodnicu. Predstavnici: Henri Matisse. Avangardna je umjetnost “ispred svoga vremeka zauma. tako da ljudska put može biti naslikana zelenim ili plavim pigmentom. izlazak umjetnosti u život) avangarda gotovo da nije moguća jer etabliranih vrijednosti i buržuja koje je moguće šokirati — nema. André Derain.

Matisse) Maurice de Vlaminck uvodi značajnu novìnu — slikanje bez kista. a ne tada uobičajene tamne sjene dodavanjem crne neboje osnovnoj boji motiva. omiljenu zbog vibrantnih boja i obilja svjetlosti.” (Maurice Denis) To znači da gledatelj treba biti svjestan boje kao fizičkog dijela slike. obično neko “domaće” mjesto. to je zato što je atmosfera krajolika i sobe zapravo jedna te ista…” Ljudska figura je ipak u središtu njegove slikarske pozornosti. “Boje su svežnjevi dinamita koji će eksplodirati sa svjetlošću.) 45 Novo viđenje stvarnosti . Njegova metoda postaje tipična za impresionizam. Na slici trebaju vladati red i ekspresivnost: red je sadržan u jasnoj formi. “Slika. Matisse gradi vlastiti repertoar oblika. slikar romantizma koji je prvi naslikao šarene sjene.Fovisti su najčešće slikali krajolike. prije nego što postane borbeni konj. nanošenjem boje izravno iz tube na platno. stvorena je nova stvarnost. da je dovoljno da čovjek gleda neko vrijeme jednu boju da bi se prepustio razmišljanju posve različitom od onoga u kojemu se nalazio prije toga. akt ili anegdota — u svojoj je biti ravna površina pokrivena bojama raspoređenih prema određenome načelu.” Za Matissea umjetnost je udoban naslonjač u kojemu se možete odmoriti nakon psihičkog napora. Umjesto toga. to znači da red i jasnoća misli vladaju u umjetnikovoj glavi. koji povezuje unutarnji i vanjski prostor: “Ako sam u stanju povezati ono vanjsko. omiljene su mu teme ples i francuski prozor. “Ako na slici vladaju red i jasnoća. s interijerom na svojoj slici. bez miješanja s drugim i bez toniranja (nijansiranja) dodavanjem crne i bijele neboje. Matisse je istraživao mogućnosti i domete slikanja samo čistim bojama.” (H. Model je podređen boji. a ekspresija u čistoći senzacija. dodavanjem druge boje. na taj način uništena je koncepcija reprezentacije stvarnosti. Rezultat je površina slike “koja pleše”.” (André Derain) “Boje toliko utječu na duh. na primjer more. “Slikarstvo je ritmično raspoređivanje linija i boja na ravnoj površini. uvijek isto: obalu Normandije ili Mediterana.” (Eugene Delacroix.

Svjetlost-prostor kao način gradnje slike zamijenjen je bojom-prostorom: konstrukcija forme preko boje. topla boja. Usporedite ovu sliku hrvatskog umjetnika s prethodnom.46 Novo viđenje stvarnosti Henri Matisse: Portret Madame Matisse. prikazujući gospođu bez laskanja. . Portretirajući vlastitu suprugu. Matisse je naslikao zelenu liniju koja naglašava nos raspolovljujući ga po dužini. Zelena boja na jednoj i narančasta na drugoj polovici lica daju kontradiktorne prostorne efekte: zelena je hladna boja i vizualno se povlači u dubinu. gotovo karikaturalno. prema promatraču. prema mišljenju suvremenika. dok se narančasta. Marino Tartaglia: Autoportret. prividno kreće naprijed. obratite pozornost na tretman boje i razgradnju forme koloritom. 1917. 1906.

pretvaranjem u krivulje. već na promatranju. Ipak. spontanost kompozicije. “Izbor mojih boja ne počiva ni na kakvoj znanstvenoj teoriji. primitivnu skulpturu. . u kojemu se na štafelaju nalazi slika kao dvodimenzionalni predmet prepolovljen kadrom slike. jedino je figura lijevo “čvrsta”.Henri Matisse: Radost življenja (franc. Nedeskriptivna uloga boje — objasnite značenje te odrednice. osjećaju. 47 Novo viđenje stvarnosti Henri Matisse: Mrtva priroda s plesom. stilizirani likovi. naznaka dubine prostora postignuta je kolorističkom i geometrijskom perspektivom. prije svega afričkih naroda). svedeni na piktogram čovjeka. dok su ostali plesači tako prozračni da se čini da lebde. Probajte sami naslikati ili nacrtati isti motiv — uvjerit ćete se u jedinstvenost umjetničkog rukopisa! Pozivanje na “primitivnu intuiciju” (Matisse je skupljao tzv. predugih ruku. Svježina. Plošnost slike naglašena je izostankom geometrijske perspektive i perspektivnog skraćenja likova (odnosno veličina likova je proizvoljna) koji su svi iste veličine. La Joie de vivre). Podrijetlo motiva su slikarije na grčkim vazama. a ne izravno promatranje stvarnosti. Izduženi. već su izabrane na temelju svoje komplementarnosti — interpretacija umjesto kopiranja prirode. fragmentiran. dekorativna koncepcija orijentalnog podrijetla. Hedonizam motiva odgovara vizualnom “užitku” promatranja čiste boje. Površina slike je polje sila gdje treba izazvati napetost. iza naizgled dječjeg načina rada krije se izvrsno poznavanje ljudskog tijela. naglašena tekstura (reljefnost površine) slike. neprekinute konture. tj. 1906. arabeska je istodobno tehnika slikanja i ornament. Slika plesa kao “života i ritma”. U jednom se trenutku kolo prekida zbog snažnog dojma vrtnje plesača. na osobnom senzibilitetu” (Matisse). Mrtva priroda sa slikom Radost življenja: gornji rakurs. Boje nisu prirodne. Arabeska je linearna. kao način prikazivanja pokreta ili radnje. Motiv plesa — stilizirane noge plesača — ponavlja se u dekorativnim biomorfnim krivuljama (s uzorkom cvijeta dragoljuba) žutog stolnjaka. No. omekšavanja mase i volumena njihovim zaobljavanjem. 1909. tj.

Poslijepodne jednog fauna). u čudnoj kontradikciji. plastičnost formi i sve tehnike oponašanja prirode naslijeđene iz 19. afirmacija plohe. “Ovo je istina u potrazi za apsolutom. ne bez sličnosti s muzičkom kompozicijom (poslušajte: Claude Debussy. Stolnjak se slaže s tapetama.48 Novo viđenje stvarnosti Henri Matisse: Harmonija u crvenom. apsolutno je ograničeno najrelativnijom stvari na svijetu: osobnim osjećajem” (Maurice Denis o jednoj Matisseovoj slici). neartikulirani jezik slikarstva. Harmonija iz naslova se odnosi na harmoniju kromatskih tonova. 1908. Novi. zasićene boje — sveprisutna crvena u ravnoteži je s komplementarnom zelenom. stoljeća. Pa ipak. s kromatičnom sintaksom (što znači da se prostor slike gradi bojom). figure su pojednostavnjene. Oblici sugerirani arabeskama zamjenjuju perspektivu. Matisse je “pojednostavnio slikarstvo” jer “detalji umanjuju čistoću linija i izražajnost kompozicije slike”. .

naslijeđa verizma grčke skulpture. 1952. izvijanje tijela u krivulju u obliku slova S. Iz serije kasnih Matisseovih kolaža: papir obojen u plavo u tehnici gvaša izrezan je i nalijepljen na bijeli papir — izjednačene su linija i boja kako bi se razriješio “vječni sukob boje i crteža”. Etnografska izložba plemenske umjetnosti (Afrika. U Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku je ujesen 96. možda je prirodni položaj dok se čeka autobus — ali umjetnici nakon 1907. tj. Oceanija. Le Bateau). a da to nitko nije zamijetio — od organizatora izložbe i stručnjaka do posjetitelja. Matisseova serija leđa u plitkom reljefu (bareljefu). Indija) u Parizu 1907. 1914. 1913. primjer je postupne redukcije i stilizacije figurativnog motiva tijekom razdoblja od 20 godina. Matisse reže glinu umjesto da je modelira. Pravilo kontraposta klasične Grčke. . dugi rep kose spušta se niz leđa. 1909. Eskimi. Leđa II.49 Novo viđenje stvarnosti Leđa I. Leđa IV. Henri Matisse: Kosa. nudi alternativu akademskim kanonima skulpture. nezavisnog od stvarnosti. Tijelo je svedeno na vodoravne i okomite linije. oslanjanje figure na jednu nogu./14. odbacuju kontrapost i usvajaju koncept umjetničkog djela autonomnog. 1929. ukinula podjela na slikarstvo i grafiku. Udovi postaju ukočena “debla”. tj. oslobođenje od Leđa III. punih mjesec i pol dana bila obješena naopako slika Henrija Matissea Lađa (franc.

ornamentalne siluete. ali je objasnio da “on ne može biti uvršten među foviste jer umjesto da bojom konstruira prostor na slici. žena je omotana crvenom draperijom. Koje elemente prepoznajete. 1. Pejsaž je tropski. već stvara vrstu privatnih simbola slikajući plošne slike s likovima snažne konturne linije i razigrane. Gauguin napušta posao državnog činovnika i obitelj u Francuskoj te bježi na otoke Tahiti i La Domenica kao idealističko. 2.– 1904. Ponovite kolorističku perspektivu. Pronađite podatke o Picassovoj PLAVOJ (1901. panteističko “neiskvareno” mjesto: “Ja sam divljak. usporedbom s ilustrativnim primjerima u prethodnim poglavljima? . Oni su Tahićani. Gauguin za razliku od impresionista ne slika prema načelu izravnog promatranja niti realizma. slično kao u stripu protagonistica scene nam se predstavlja putem napisanog teksta (lettering). 1891. I oni civilizirani to mogu osjetiti u mojim slikama.Individualni umjetnici srodni fovistima 50 Novo viđenje stvarnosti Paul Gauguin: Ia Orana Maria (Zovem se Marija). dijete je golo prema domorodačkom običaju. Godine 1906. Mislite li da je cirkus preslikovit motiv da bi se s takvim motivom mogla napraviti dobra slika? Ili nije? 3. Matisse je organizirao Gauguinovu retrospektivnu izložbu.– 1909. Opišite i analizirajte Gauguinovu sliku.” Prikazana je Bogorodica s Kristom djetetom. Boje su žive. Upoznajte njegovo rano stvaralaštvo i usporedite s kubističkom “revolucijom” u sljedećem poglavlju.) fazi. on njome izražava emocije”. Naziv slike je njezin sastavni dio.) i RUŽIČASTOJ (1904. upotrijebite primjere iz ovog udžbenika. arabeskni uzorak pridonosi dojmu plošnosti slike.

blago zakošenim ravninama. mandolina. materijala i tehnika kod stvaranja umjetničkog djela. dosad- 907. dimenzija vremena/kretanja).” (Picasso) 907. prijelazni kubizam. Slikarstvo kao sustav znakova (pod utjecajem semiotike). Kontrast boja (npr. termin koji se rabi u kompjutorskom rječniku za softver i aplikacije gdje se kombinira tekst. tinte i pastela ili slike i kolaža koje tvore jedinstvenu kompoziciju. . kavanskim ili domaćim ambijentima.. cijepanja figura u prostoru. koji označava kombiniranje različitih medija. Ostalo je ništa. utjecaj Cézannea i primitivne umjetnosti. presjeci valjaka) i plohe (pozadina slike).– 90. linija (ravne linije – krivulje). a motiv je potpuno nevažan (serija Kartaši. Mixed media je termin preuzet iz engleskog jezika. Pobuna protiv geometrijske perspektive očituje se u pokušaju prikazivanja predmeta kao da je odjednom viđen sa svih strana (uključena je četvrta dimenzija. No to nije isto što i multimedia. fasete. “Jedina je mogućnost slikanjem izraziti odnos između slikara i vanjskog svijeta…” (Juan Gris). Pariz. 92. mixed media). violina. Druga faza kubizma. volumena (npr. To ja je sunce s tisuću zraka u njegovu trbuhu. animacija ili video. Slikarstvo se potpuno oslobađa zakonitosti geometrijske perspektive. 90. Sintetički kubizam uvodi Juan Gris. Georges Braque.– 94. uglatim. Kubizam nastaje pod utjecajem Paula Cézannea koji slika geometrizirana tijela: forma je konstruirana kroz prostor slike širim. često se prikazuju glazbeni instrumenti (španjolska gitara. analitički kubizam — proces dekonstrukcije.– 94. sintetički kubizam — ponovno izravan “prodor” stvarnosti u formi papiers collés (kaširanog papira) i drugih stvarnih. Treća dimenzija postignuta je potpuno plošnim. Na primjer. koje vladaju od doba renesanse. Slave se jednostavne.– 92. Jedinstveno očište na slici bogatijih boja u odnosu na modeliranje svjetlom analitičkog kubizma. crvena – zelena).Kubizam “U biti. Prva faza kubizma tzv. male stvari i užici slikama mrtve prirode u svakodnevnim. mirnijim (u odnosu na impresioniste) plohama boje — to su tzv. izokretanje konvencionalnog imaginarija i zakona perspektive. Juan Gris (slikarstvo). Geometrijska perspektiva je samo jedna od mogućih koncepcija prostora slike.) sugerirajući uživanje u glazbi. klarinet. a zatim na njoj “razmještao” oblike. Jacques Villon (skulptura) “Predsoblje apstraktne umjetnosti” 51 Novo viđenje stvarnosti Kubisti su prvi otkrili nesklad između perspektivne slike stvarnosti i same stvarnosti. običnih materijala fiksiranih na platno (“kolažni kubizam”. visokokvalitetan zvuk. koji bi prvo isplanirao strukturu slike. uvijek druga slika naslikana s potpuno istim i prilično banalnim.. Francuska Predstavnici: Pablo Picasso. Treća faza kubizma. sve što čovjek ima to je svoje ja.

52 Novo viđenje stvarnosti nim motivom. započinje seriju slika s motivom lopoča iz vlastitog vrta u Givernyju) — s namjerom dekonstrukcije pojavnog svijeta. “Kocka” je riječ koja prije podrazumijeva trodimenzionalni predmet nego naslikano platno. Kubizam nije umjetnička grupa koliko je to susret i međusoban utjecaj dviju osobnosti: Picassa i Braqua. tako i Claude Monet 906. Snažno je utjecao na umjetnike svoga doba.). “Čvrsta stijena je razbijena u kocke” (teoretičar umjetnosti Herbert Read). cube — kocka) termin koji je prvi spomenuo Matisse u razgovoru s Vauxcellesom. a bojama se treba koristiti u njihovu obilju: “Želim slikati predmete tako da ih neki inženjer može konstruirati prema mojim slikama” (Cézanne). Paul Cézanne je tvrdio da je sve u prirodi oblikovano prema geometrijskim likovima kugle. Georges Braque je 907. koji je potom napisao da “Braque slika male kocke”. Paul Cézanne: Planina Sainte Victoire. a ponajprije na Picassa. stošca i valjka (i on te oblike primjenjuje u strukturi svojih slika bez obzira na motiv i temu). odnosno da je Braque slikanje sveo na geometrijsku shemu (objavljeno u časopisu Gil Blas. Podrijetlo naziva kubizam (franc. od fovističkog načina sli- . napravio veliku stilsku transformaciju. 908. 1904.

ubrzo se proširio na skulpturu. Guillaume Apollinaire. svakodnevno umjetnikovo okružje kao česta tema slike — gostionica. objekt je prikazan kao da je viđen s više strana istodobno. koji je tako brz na revolveru da ga njegova sjena ne može pratiti. glazbenici. Iz nekog drugog kuta stol će biti debela vodoravna vrpca. fiksirane točke gledanja. podignut ćete ga na plohu slike i izjednačiti s njezinom površinom — i tada ćete dobiti savršen pravokutnik. Juan Gris. Alexander Archipenko. Böhringer) Strip produkcija nudi kao primjer lik Luckyja Lukea iz serijala Morrisa i Goscinnyja. kubizam se formira kao stil. Francis Picabia. Kubističko prikazivanje predmeta u prostoru Stol naslikan u geometrijskoj perspektivi (na slici koja odgovara točno onome što vide vaše oči) postaje trapezoid. ali njegova je figuracija antinaturalistička: stvara novu vrstu stvarnosti umjesto da imitira pojavni svijet: geometrizacija objekta slike. “Svijet je svjetlotaman” (H. Godine 908. gotovo arhitektonska ekonomija (racionalizacija sredstava). Kubizam je figurativan stil. Arhetipski kubistički motiv je mrtva priroda. plavo. — Ograničena kromatska ljestvica: zeleno. na pariškom Salonu nezavisnih kada su kubistički radovi bili izloženi u dvorani 4 (salle 4). međutim ako želite naslikati ideju stola. izvedenu) koje tijelo baca na okolni prostor. umjesto bojom. uglate skulpture. iako ih ima šest). krajolici. Gertrude i Leo Stein. centru umjetničkog i boemskog života u Parizu u to doba (poslije tu ulogu preuzima Montparnasse. Glavna obilježja kubizma — Mali broj tema: mrtve prirode. Picasso i Braque odbacuju kolorizam. sivo. kartaši. pridružuju im se Robert Delaunay. osnovana je grupa Ploveća kupaonica (Bateau-Lavoir) na Montmartreu. Izostanak boja na slikama daje skulpturalni efekt. tamo izlaze Sartre i egzistencijalisti): članovi su Braque. — Umnažanje očišta na slici. između ostalih. i modulaciju slika postižu tehnikom chiaro-scura: svjetlom i sjenom. ispijanje pića… “kavana je njihov atelijer”. Iako je kubizam nastao kao slikarski stil. izvornom sjenom) stvara iluziju trodimenzionalnosti svojih likova. S Pablom Picassom smatramo ga začetnikom kubizma: umjesto prikazivanja objekta iz jedne. na kocki nikada ne vidimo više od tri njezine stranice. oker. slike izgledaju kao fragmentirane. literaturu i glazbu. . ali zanemaruje sjenu (tzv. Zahvaljujući radu u grupi. Likovi na Caravaggiovim slikama imaju duge sjene zbog progresivnog svjetlosnog mlaza s visokog “podrumskog” prozora ili emitiranog od nadnaravnog bića. simultano (npr. nju je prvi naslikao Pieter Bruegel stariji. portreti. javno predstavljen 9. mreža crnih linija. kao da vidimo njihov odraz u mozaiku sastavljenom od komadića zrcala. neprozirni bijeli i sivi finalni namazi. Sjetimo se: Giotto sjenčanjem (tzv. konture ploha raspršene nepostojanjem jedinstvenog izvora svjetlosti na slici. 53 Novo viđenje stvarnosti Chiaro-scuro: modeliranje svjetlošću i sjenom. tj. Picasso.kanja prešao je na geometrijske i analitičke forme.

54 Novo viđenje stvarnosti

— Dekompozicija i pojednostavnjivanje oblika — uglavnom u trokute, segmente kruga i krivulje; pomaci koji razlažu predmete, efekti prozirnosti predmeta (kao da se kroz jedan predmet vidi drugi); “razgradnji” predmeta pridonosi i tretman svjetlosti. — Simultanizam — objekt je predočen kao da je viđen istodobno s različitih strana. Struktura kubističke “slike” Materijalnost, tj. taktilna dimenzija djela — korištenje izrezaka iz novina, tapeta s imitacijom teksture drveta, skica, razglednica, poštanskih maraka, igraćih karata… nalijepljenih na platno slike: sve su to konkretne (preuzete iz svakodnevnog života), ali relativno ravne površine. “Možete slikati čime god želite” (Picasso). Korištenje “ekstremnog, arogantnog siromaštva materijala”, prodiranje industrijske reprodukcije u slikarstvo — imitacija imitacije. Boja je jasno odvojena od forme i ta je nezavisnost boje vrlo očita — npr. ne mora se nužno poklapati s obrisnom linijom prikazanog predmeta. Dominantno je korištenje tipografije, tzv. lettering (engl. letter — slovo); slova, nerazumljivi fragmenti slova ili rečenica izrezani su iz novina i nalijepljeni na platno. U kasnijoj fazi kubizma to je isto jednostavno naslikano. Slova, slikana kroz šablone, imitiraju tiskarsku tipografiju. Ističu ravninu, plošnost slike. Picasso je poznat po svom mačističkom odnosu prema ženama. Među njima posebno mjesto zauzima njegova “muza” Dora Maar. “Nijedan slikar nije toliko mrzio žene i bojao ih se, nikada nije bio toliko opsjednut njima i nije uložio toliko žestine da ih uništi” (André Fermiger). Slika Gospođice iz Avignona kao da potvrđuje takvo mišljenje. Slažete li se s tom tvrdnjom?

55 Novo viđenje stvarnosti

Pablo Picasso: Gospođice iz Avignona, 1907. Slika koja označava početak kubističkog pokreta, revolucionarnog u smislu raskida s tradicionalnom kompozicijom i perspektivom. Podnaslov slike je Filozofski bordel. Avignon je grad u francuskoj Provansi, ali i naziv ozloglašene četvrti Barcelone, a groteskni elementi su vjerojatno metafora straha od zaraze sifilisom (autor je naziva “egzorcističkom” slikom). Prema sačuvanim prvim skicama, na slici su uz razodjevene žene trebala biti dva odjevena muška lika. Slika je nastala pod utjecajem pojednostavnjenih formi afričke umjetnosti i Cézannea (1907. održana je postumna pariška izložba njegovih slika). Neočekivana sloboda pokreta prikazanog dinamiziranim, izlomljenim formama poput

“razbijenog stakla”; slika je namjerno nedovršena, tu je metodu prvi primijenio Michelangelo u svojim skulpturama (neki su dijelovi visoko uglačani i detaljizirani, drugi su obrisno, grubo klesani, kao da nisu završeni, tal. non-finito). Različiti stupnjevi stilizacije lica, sve do skulpturalnog intenziteta bliskog izgledu i nepomičnosti afričke maske; Georges Braque je komentirao sliku kada ju je prvi put vidio: “Imao sam osjećaj da netko pije benzin i igra se vatrom.” Uglati likovi, deformirana lica različitih stupnjeva stilizacije; namjerna nedovršenost djela, ukinut je chiaro-scuro. Čini se da je Picasso prošetao pola kruga (180 stupnjeva kruga) oko motiva i sve što je vidio sažeo je u jednu sliku: “simultani” pogled, fuzija različitih vizura objekta u jedinstvenu sliku kao da su svi likovi na slici zarotirani. Glave dviju

središnjih figura prikazane su sprijeda, ali s nosovima kao da su viđeni u profilu; glava prve žene koja odmiče zavjesu prikazana je u profilu, ali oči kao da su gledane sprijeda, en face (ponovite egipatsko slikarstvo). Najvažniji je lik krajnje desno, posljednji naslikan i uz istu primjenu optičke sinteze: tročetvrtinski lik je prikazan straga, a glava se neprirodno okreće i zuri u promatrača. Dva lika desno na kompoziciji naslikana su naknadno i razlikuju se od ostalih; njihova lica nastala su pod utjecajem afričkih maski, dok tri preostale figure nalikuju na skulpturu prastanovnika Iberijskog poluotoka. Mrtva priroda u dnu kompozicije, kriška dinje para zrak poput kose za sijeno. Slika poništava tradicionalno razlikovanje lijepoga i ružnoga.

Analitički kubizam
56 Novo viđenje stvarnosti

Pablo Picasso: Portret Ambroisea Volarda, 1909./10. Portretirana osoba okrenuta je prema nama, s rupčićem u zapučku; kraj njega je stol, na stolu je odložena boca i knjiga. Zadržane su konvencije portretnog žanra. Novìna je: rastvaranje ili atomizacija objekta (disjunkcija), postupno smanjivanje čitljivosti slike iako su zadržani tragovi figurativnog motiva slike.

Albert Gleizers: Pejsaž s osobom, 1911. Fasete (male, paralelne jednobojne plohe, možemo ih usporediti s pikselima na kompjutorskom zaslonu) boja, umjesto geometrijskom perspektivom dubina prostora sugerirana je natiskivanjem planova prema gornjem rubu slike, kao “špilovi igraćih karata”: kuće, stijene, drveće postavljeni su jedni na druge, umjesto “jedni iza drugih”; prostor slike je potpuno popunjen, sve do gornjeg ruba platna. Oblici su drastično pojednostavnjeni. Ljudski lik je statist. Atmosferska i tonalna perspektiva, tj. koloristički perspektivni efekti, namjerno su izostavljeni; antiperspektivna umjetnost. Gotovo monokromna paleta boja koja slici daje izgled skulpture.

Georges Braque: Čovjek s gitarom, 1914. Abrazivna površina, granulirana, u slikarsko ulje umiješan je pijesak. Slika koja izgleda kao kolaž; slika-puzzle. Braque je razvio tehniku slikanja predmeta isprekidanih kontura kako bi se okolni prostor, tj. pozadina slike “prelila” u motiv. “Razbijeni” prostor platna pod utjecajem je tada nove Einsteinove teorije relativnosti. “Volim pravila koja korigira umjetnikov osjećaj” (G. Braque).

57 Novo viđenje stvarnosti

Sintetički kubizam
Juan Gris: Čaše, novine i boca vina, 1927. Kolaž napravljen od gvaša, akvarela, krede u boji i ugljena na papiru. Prikazani predmeti su stisnuti, fragmentirani, omeđeni okomitim paralelnim plohama tipičnim za sintetski kubizam. Novi tip stvarnosti slike ne postiže se chiaro-scuro efektima, već simultanim prikazivanjem odsječaka istog predmeta, iz različitih kutova. “Veličanstvena, vertikala je kralježnica života u prostoru, osovina svake konstrukcije… Horizontala… je drugi način da se izrazi tišina” (František Kupka, češki kubistički slikar). Svaki predmet sadržava nekoliko različitih vizura, odnosno prikazan je kao da je istodobno viđen s više strana: čaša, otvor čaše i nožica prikazani su odozgo ili s niže, pozicije “oči u oči”— varijabilno očište slike. Nerazrješivi prostor slike, kvadratura kruga. Protumačite ovu tvrdnju.

Kolaž (franc. collage — naljepljivanje) je dodavanje bilo kojega stranog materijala na površinu slike ili crteža, čime se dobiva učinak reljefa bez posezanja za tradicionalnim iluzionizmom u slikarstvu (npr. geometrijskom perspektivom). Nalijepljeni materijali imaju dvostruku funkciju: da prikazuju (da budu dio slike) i da predstavljaju (da budu ono što jesu). Podvrsta kolaža: “papier collé”— “iskrojene” vrpce ili fragmenti papira aplicirani su na površinu slike ili crteža; katkad su kubističke slike naslikane tako da imitiraju “papier collé” i tada govorimo o iluzionizmu.

58 Novo viđenje stvarnosti

Dok su se Braque i Gris kolažem koristili naturalistički, odnosno logički — npr. cvjetne tapete su predstavljale zid, Picasso se njima koristio paradoksalno, mijenjajući njihov smisao — novinski papir predstavljao bi violinu, a tapeta s cvjetnim uzorkom stolnjak. Oblik i boja kolaža nalaze se u međusobnoj interakciji, djeluju jedno na drugo: ako slikar naslika bocu preko komada zelenog papira, papir se počinje odnositi baš na bocu. Obavještava nas o boji boce i daje joj osjećaj težine i mase — prema analogiji papir postaje boca. Ali budući da konture papira ne odgovaraju u potpunosti nacrtanom predmetu, papir istodobno ostaje ravna, apstraktna površina boje, neizmijenjena formom boce i nezavisno sudjeluje u kompozicijskoj i kolorističkoj harmoniji slike. Ako u mislima pomaknemo komad zelenog papira u stranu, boca nastavlja postojati, ali na lošiji, manje informativan način (ne znamo više kakve je boje), dok komad papira ponovno postaje samo apstraktni slikovni element. Picasso okuplja apstraktne oblike da bi stvorio sliku: na način afričke umjetnosti dvije okrugle školjke predstavljaju oči, okomita drvena daščica predstavlja nos, a vodoravna usta… Kolaž je igra zamjene praznine puninom, i obratno: npr. Braque je izrezao oblik lule iz novinskog lista, bacio izrezani oblik lule i ostatak novinskog papira dodao kompoziciji mrtve prirode, tako da gledatelj vidi lulu u njezinu izostanku, u praznini u obliku lule. To je metoda često primjenjivana u kubističkoj skulpturi. Kolažna slika se u sintetskom kubizmu razvija u objekt (franc. tableau-objet) — koncepcija slike kao sagrađenog, konstruiranog predmeta, koji ne imitira ili odražava vanjski svijet, već stvara vlastiti, samodostatni.
Pablo Picasso: Mrtva priroda s pletenom stolicom, 1912. Prvi primjer upotrebe kolaža; korištenje nesrodnih i neslikarskih elemenata šokiralo je suvremenike. Slika ima format položenog ovala (što postaje tipičan format kubističke slike): okvir je optočen konopcem, nalijepljeno voštano platno sugerira sjedalicu, a ostalo je naslikano — na slici istodobno postoje razne razine stvarnosti.

Pablo Picasso: Gitara, 1912. Označava početak moderne skulpture: asemblaž. Konstrukcija (od lima i žice: termin “konstrukcija” prikladniji je od “skulpture”) koja nalikuje na gitaru, ali i na masku plemenske umjetnosti. Nalikuje na kolaž, objekt, plastičnu reprezentaciju gitare, a istodobno ima treću dimenziju (odnosno izlazi u stvarni prostor). Čini vidljivom unutrašnjost muzičkog instrumenta: “Umjetnost je laž koja nas čini svjesnima istine, barem one istine koju smo u stanju razumjeti. Umjetnik mora naći sredstva da uvjeri druge u istinitost svojih laži” (Picasso). Skulptura je poput slike obješena na zid, baš kao i prava gitara kada se na njoj ne svira. Kubističko načelo dekompozicije: isprepleću se mnoge razine stvarnoga, nanosima bijele neprozirne boje ujednačavaju se razni prikazani oblici. Kubistički eksperiment doseže svoj vrhunac apliciranjem žileta stršeće oštrice na platno.

59 Novo viđenje stvarnosti

Asemblaž (franc. assemblage — grupiranje, skup, montaža) je proširenje kolaža u treću dimenziju. Negiranjem okvira kao granice i zauzimanjem okolnog prostora dovodi se u pitanje načelo frontalnog prikazivanja, kao i razlikovanje podloge i aplikacije — sve je jedno te isto. Jedinstvena forma sastavljena je od različitih sadržaja prema logici gomilanja, često na humoristični način. Može se reći da je asemblaž i skulptura i slika, iako tradicionalne podjele umjetničkih medija ne vrijede u potpunosti u umjetnosti 20. stoljeća. Asemblaž je obično načinjen od otpadaka i korištenih stvari. Otpaci su tako spašeni od propadanja i tvore nove slike koje su komentar umjetnika na potrošačku industriju i društvo koje je te otpatke proizvelo.

Boja kao i oblik i sadržaj. Prepoznaju se oblici iz realnog svijeta. Robert Delaunay: U počast Blériotu. Sonya Delaunay-Terk. a orfizam je slikarstvo koje zahtijeva takvo “čisto” gledanje i uranjanje “jastva” gledatelja u “drugost” slike. Predstavnici: Robert Delaunay. možemo identificirati prizor: elisa aviona. već pokušava vizualizirati dinamizam. segmenta kruga i kružnice.Naslijeđe kubizma 60 Novo viđenje stvarnosti Orfizam “Umjetnost je mogućnost harmonije u kaosu svijeta. poput Orfejeve glazbe čiji je utjecaj na ljude postao arhetipom umjetničke snage. Čin gledanja pridonosi izgradnji čovjekove svijesti o svijetu koji ga okružuje. sukob suprotstavljenih sila osnovnih formi kruga (obojeni rotirajući disk). avion na kotačićima koji guraju dva ljudska lika. Slika (akvarel) nema realističnu strukturu. Pravac u slikarstvu kojemu je ime nadjenuo Guillaume Apollinaire definiravši ga “umjetnošću slikanja novih struktura iz elemenata koji nisu uzeti iz sfere vidljivog. Simultani kontrasti boje.” Pariz. spirale i pravca. Francis Picabia. suprotno “glavnoj struji” kubizma koji oblike modelira svjetlom i sjenama. već ih je u potpunosti stvorio sam autor”. tvrde orfisti. kružnice. Supostavljanjem kontrastnih ploha boja (“simultani kontrast”) ritmizira se kompo- . 1914.). František Kupka. 92. Orfizam je “instinktivni” kubizam čije je osnovno izražajno sredstvo boja. Eiffelov toranj… Zapravo je na slici ispričana cijela priča: Louis Blériot se sprema iz Pariza preletjeti La Manche (što je i učinio 1909.

1913. uspijevamo stvoriti plohe. četvrte dimenzije) tumačenje impresionizma (s obzirom na važnost i tretman svjetlosti)”. 93. Slika se doima “neuhvatljivo”. Boje prizme ili kaleidoskopske boje. Mihael Larionov. dinamični potezi crne i bijele boje koje sugeriraju refleksiju svjetlosti od mačjeg krzna podsjećaju na futurizam. utječu na slikarstvo ubuduće. . realan motiv samo je predložak za istraživanje mogućnosti kombinacija boja. Istraživanja orfista na području kontrastiranja boja i oblika i simultanog kontrasta boja. “Jednim jedinim elementom. a dominira dijagonala koja dinamizira prostor slike (vidi: barokno slikarstvo). Snopovi kosih linija stvaraju efekt dinamičke energije. Predstavnici: Natalija Gončarova. izbjegavaju se okomita i vodoravna linija. nabijen emocijama. Zrak se na površini stvari prikazuje linijom boje. Mačke i njihova okolina su “isprepleteni”. linija i oblika na platnu. 61 Novo viđenje stvarnosti Rajonizam Slikanje kao pronalaženje konfliktnih prostornih formi koje bi zaista mogle nastati presijecanjem zraka svjetlosti reflektiranih od različitih predmeta. Rusija.zicija i stvara iluzija pokreta. Brzi. Kružni oblici sugeriraju cikličnost svijeta. materijaliziranja inače nevidljive zrake svjetlosti (usporedite: forma obeliska u staroj egipatskoj umjetnosti također je opredmećena Sunčeva zraka) kako bi se izrazila živa ljepota (ne)vidljivog svijeta. Osjećaj za ritam i geometrizam tipični su za tradicionalnu nefigurativnu islamsku umjetnost. forme. Natalija Gončarova: Mačke. Boje su slagane u geometrijski uzorak. dubinu i perspektivu” (Sonya Delaunay-Terk). Prikazane su dvije crne mačke na tkanini moare efekta (prelijevajućih šara). Majakovski ovaj stil interpretira kao “kubističko (sugestijom kretanja. a to je čista boja.

Noge vozara su neproporcionalno izdužene u odnosu na tijelo jer figura nije zamišljena da je se sagleda cijelu. Sipke ljudske figure od lijevane bronce napravljene prema modelima od gipsa sa željeznom armaturom. na linearnu skulpturu: korištenje željezne žice prema konstruktivističkoj koncepciji nematerijalnosti: “crtanje u prostoru”.62 Novo viđenje stvarnosti Pablo Picasso: Konstrukcija (figura za spomenik Guillaumeu Apollinaireu). “prostorne kaveze” prema ideji definiranja prostora žičanim okvirom. već kako stoji iza kočije. Opišite i usporedite tri umjetnička rada reproducirana na ovoj stranici. 1928. vozar je suzdržan. Usporedite takav lik s inkarnatom Rubensovih figura. pr. Moderna parodija Vozara iz Delfa. Prijelaz od čvrste forme. Vozar. 2. Matisse i Picasso smatraju se najvažnijim umjetnicima prve polovice 20. a Picasso OBLIKOM. Delfi. 470. . g. davanje volumena (određivanjem rubova tijela) i strukture prostoru. skulpture kao mase. Grčka. u međuvremenu izgubljene. tako da u taj prostor omeđen žicom može ući čovjek (i arhitektura je umjetnost šupljina). “ozbiljnog stila” u antičkoj grčkoj skulpturi. Pokušajte obrazložiti takvu podjelu. stilski označava prijelaz u umjetnosti od arhajskih konvencija (stilizirana geometrizirana figura) ka klasičnom idealiziranom realizmu. Skulpture od žice Picasso je radio prvi (od 1930. Uvriježeno je mišljenje da se Matisse izražava BOJOM. čak skroman — zadržava potpunu kontrolu nad osjećajima. stoljeća. Picasso je zamislio da takve konstrukcije budu izvedene u velikom formatu. 1950. a protiv tradicionalnih skulptorskih vrijednosti poput čvrstoće i solidnosti. svedene su na ideogram za čovjeka. svjesnima te činjenice. Alberto Giacometti: Vozar. Umjetnik preispituje fenomenologiju percepcije stvarajući likove nalik na crtež u prostoru. Među njima. Krista Primjer tzv. vladalo je prijateljsko natjecanje. kao kritika monumentalne i monolitne skulpture.). ekstremno izduljene i vitke čime se postiže efekt prodora tijela u prostor. Iako pobjednikom Pitijskih igara. 1. tzv.

Italija. Carlo Carrà. 63 Novo viđenje stvarnosti Prije futurizma William Turner: Kiša.– 94. dinamizam. a o njemu svjedoči i anegdota da je dok je cijeli London svu noć gasio požar u Parlamentu. para i brzina. pod metalnim omotačem. Predstavnici: Umberto Boccioni. on taj prizor slikao sa svoga prozora. Podrijetlo naziva: pokret se razvio u Italiji. danas jedina živa arhitektura.Futurizam Ljepota brzine: dinamični ritam + vibracije pokreta. 1844. Antonio Sant’Elia (arhitekt). što svojim ispupčenim prsima sijeku zrak. kupači mašu iz Temze i s obale. elektricitet — što govori o preokupacijama pokreta: “rađanje umjetnosti budućnosti (tal. 9. a u svojim skrovitim trbusima. Filippo Tomasso Marinetti. te su nemani sastavljene kao životinjski kosturi i u njima je u isti mah sadržan i skupljen i strastveni život životinjskih organizama i stroga točnost hladnog računa” (Faure). Slikarev grozničavi temperament očit je iz načina na koji povlači kistom.” Neidentificirana i kaotična vizualna oluja. kriju utrobu s plamenim krvotokom. ovo je obojena para. “Tu je nova. . Giacomo Balla (slikari). Jedan je Turnerov suvremenik iskritizirao djelo: “Ovo nije slika. Futuristički pokret završava s Prvim svjetskim ratom. vidi se ribarska luka. industrijski najrazvijenijem gradu u toj zemlji. zapravo je prikazana lokomotiva koja prelazi most Maidenhead. pjesnik i idejni začetnik pokreta dvoumio se između naziva futurizam. usvaja fašizam. osobito Milanu. futura) označava kraj umjetnosti prošlosti”. Futurizam je umjetnički pokret u kojemu je ideja prethodila stilu preispitujući ne samo tradicionalne vrijednosti već i estetske kvalitete onodobne avangardne umjetnosti. a između dva svjetska rata futurističke ideale. arhitektura strojeva. nažalost.

preokupacija futurističkih slikara je kako naslikati električno svjetlo. iako se više ne ostvaruje izgaranjem ugljena. odnosno slika je kolektivnog života. urbani načini zabave. Osnovne teme futurizma su megalopolis. brzinu i stroj — vrhunskim postignućem svoga doba smatrali su trkaći automobil. 1906.64 Novo viđenje stvarnosti Medardo Rosso: Evo dječaka (lat. Sinkretizam (nerazdvojivost) osjeta: pokret. za simbolima. boje povezani su u isti doživljaj. brzine — svega onoga čemu teže moderni ljudi i kako i sami žive. dinamizmu velikoga grada i njegovoj pulsirajućoj energiji. dinamizma. koja utjelovljuje početak doba vjere u stroj koji omogućuje brže prevaljivanje puta. Za razliku od neposrednih prethodnika. Primarni cilj futurista je prikazivanje pokreta. Omiljeni motiv futurista je parna željeznica u pokretu. već i događanje. Rosso utječe na futuriste koji njegov rad uzimaju kao primjer dinamizma u umjetnosti. vrlo mekomu materijalu: impresionistički tretman nekonvencionalnoga (nekiparskog) materijala. znakovima. Namjerno zanemarivanje detalja lica. energija. nastavlja veličati i u suvremeno doba. i prilagođavaju mu se. Ono se. bljeskovima prostora u pokretu doživljenim pri vožnji automobila. kao simbola napretka u 20. mirisi. Čovječanstvo oduvijek ima potrebu za ikonama. ne predstavlja kretanje od točke A do točke B. stoljeću. . mase ljudi… Kako bi skinuli sa sebe breme grandiozne talijanske tradicije. stoga ne začuđuje što je stroj i sam postao simbol — snage. za metaforama. međutim. Skulptura malog formata u vosku. glorifikaciji stroja i brzine. Ecce Puer). mehanički pokret i buka. Putovanje vlakom. Futuristi su slavili poetiku grada. socijalno grupiranje i osjetilnu senzaciju. dominantan je OBRIS. Poslije futurizma Futurističkom umjetničkom stvaranju prethodile su teorije zasnovane na filozofskoj ideji Nietzschea i Bergsona. umjetnici razvijaju senzibilitet za vlastito doba stroja i brzine./07. svjetlo. obožavana je slika “obojene pare” Williama Turnera. svjetlima i zvukovima. Rosso ne radi monumentalna djela.

ljepši je od krilate Nike sa Samotrake… Ljepota danas postoji samo u borbi. proždrljivih stanica koje gutaju svoje dimne zmije… lokomotiva širokih prsa koje kopaju zemlju pod svojim tračnicama. veljače iste godine u francuskom dnevnom listu Figaro: “Trkaći automobil je ljepši od grčke skulpture Nike sa Samotrake”. Djelo koje po svojoj prirodi nije agresivno. i glatkog leta zrakoplova. a 20. a “pokret i svjetlo uništavaju materijalnost tijela”… Manifest poziva na prijezir prema ženi. Futuristički manifest objavljen je kao predgovor Marinettijevoj zbirci pjesama u siječnju 909.– 1932. . vibrirajući sjaj arsenala i brodogradilišta. ne može biti remek-djelo… Pjevat ćemo nokturalni. zapaljenih agresivnim električnim mjesecom. Objavljujemo da se veličanstvenosti svijeta pridružila nova ljepota: ljepota brzine. nerealnih boja. njihovih propelera koji se okreću na vjetru poput zastava. Crvena boja konja i konjanika poput vatrenih plamenova pridonosi sugestiji brzog kretanja. u Milanu. Trkaći automobil. Interpretacija srednjovjekovne vertikalne perspektive (ponovite gradivo)! Slika je naslikana prema istoimenom književnom djelu Isaaka Babela (koji je umro u koncentracijskom logoru u Sibiru 1941. njegovo tijelo ukrašeno golemim cijevima koje nalikuju na zmije eksplozivnog daha… vrišteći automobil koji čini se da juri poput sačme. i čini se da plješću u znak odobravanja kao uzbuđena gomila… (iz Futurističkog manifesta). a odobravaju rat kao “jedinu higijenu svijeta” (u Prvome svjetskom ratu poginuli su Sant’Elia i Boccioni).Kazimir Malevič: Crveno konjaništvo.” (slikar postimpresionizma Van Gogh) S futurizmom počinje moderna tradicija manifesta. 1928. kao i vodoravne žarke linije stiliziranog pejsaža.). kao golemi konji od čelika opremljeni cijevima. 65 Novo viđenje stvarnosti “Noć u sebi ima puno više boja od dana. shvaćenoj kao čuvarici vrijednosti prošlosti koje futuristi u svome mačizmu odbacuju.

1909. ustajalost — prema futuristima koji ustaju i protiv muzeja nazivajući ih “grobljima mumificirane umjetnosti”. Giacomo Balla: Ulično svjetlo. Motiv je “izrezan” kao u slučajnom filmskom kadru. Rastvorimo tijelo. Futurizam je “impresionizam mehaničkog svijeta” (Marcel Duchamp). objavljen je Tehnički manifest futurističke skulpture: “Konj u galopu nema četiri noge: ima ih dvadeset i njihov je pokret trokutan…” (Boccioni) Godine 1912. blještavih boja. opeke i kamena. u skladu s novim materijalima i strukturalnim inženjerskim inovacijama kao odgovor na zahtjeve nove koncentracije naseljenosti u doba brzog prijevoza… Arhitektura mora biti napravljena od armiranog betona. . željeza. pustimo da njegov okoliš uđe u njega i postane njegov sastavni dio…” (Boccioni) Godine 94. Giacomo Balla: Djevojčica trči na balkonu. objavljen je Drugi tehnički manifest futurističke skulpture: “… Proglasimo apsolutno i konačno odbacivanje konačne omeđene linije i zatvorene forme skulpture. kompozicija slike nema središte. u Manifestu futurističke arhitekture (Sant’Elia): predlaže se nova vrsta metropole projektirane bez osvrtanja na povijesne stilove. Oblici su reducirani na vibracije koje se šire prostorom i prelijevaju izvan okvira slike. Slika poput sukcesivnog niza brzih snimaka koje hvataju djelić pokreta.66 Novo viđenje stvarnosti Godine 1910. Svjetlost uništava materijalnost tijela. Divizionistička tehnika supostavljanja komplementarnih boja malo je promijenjena — točke su zamijenjene kratkim potezima kista. Površina slike je samo isječak kontinuiranog pokreta: radnja prolazi kroz sliku. Slika nastaje pod utjecajem poentilističke tehnike. stakla i tkanina umjesto od drveta. Slici su prethodile fotografske studije pokreta i stroboskopski pokret (tj. sugeriranje slijeda kretnji) proizašli iz iskustva kronofotografije Étiennea-Julesa Mareyja. Studija električnog svjetla. tako intenzivnih da njihovo vibriranje postaje bolno za oči. 1912. Izbjegavanje ploha i čistih kontura koje su sinonim za nepomičnost.

67 Novo viđenje stvarnosti Giacomo Balla: Dinamizam psa na lancu.– 1900. kratke noge terijera pretvaraju se gotovo u kotače. Vidljivo je ono što golim okom ne uočavamo. Multiplicirane noge. 1912. . Ova je tehnika primijenjena u obuci francuske vojske. Ovakav način prikazivanja pokreta postao je klišejem crtanog filma i stripa. Virtualna slika trkača kroz niz sukcesivnih faza pokreta prikazanih na istoj fotografiji uzastopnim ekspozicijama.Etienne-Jules Marey: Bez naziva. ramena i rep psa. 1890.

Oblike modelira vjetar. poglavlje). pr. postupkom raščlanjivanja stvarnosti. Krista Usporedite Boccionijevu skulpturu i helenističku Nike sa Samotrake. konjska dlaka. Skulpturalna forma brzine i snage. Nika sa Samotrake. žice) kod izrade skulptura. Također se koristi neumjetničkim. Skulptura nastala prema uzoru upravo na antičku skulpturu Nike sa Samotrake (automobili tada još nemaju aerodinamičnu liniju koja bi poslužila kao inspiracija za ovu skulpturu).68 Novo viđenje stvarnosti Umberto Boccioni: Jedinstvene forme kontinuiteta u prostoru. koje katkad oprema elektromotorom (vidi kinetička umjetnost.– 190. Skulpturom se nastoji prikazati više faza pokreta. Na svakoj je nozi zasebno postolje. tijek pokreta. apstraktne naslove svojih djela. čine djelo prije teškim nego dinamičnim: utezi su simbol teškoća na koje nailaze futuristi u realiziranju svoje umjetnosti u društvu koje za nju ne nalazi razumijevanja. a na kojoj ljudsko tijelo? . prizemljuju. priprostim materijalima (cement. Dinamika pokreta rastvara površinu skulpture. kao par utega koji je vuku prema dolje. a koje su razlike? Na kojoj je od te dvije skulpture bolje prikazan pokret. što poslije prihvaćaju i drugi umjetnici. 9. Dok je na Niki pokret prikazan uskovitlanom draperijom. tj. 1913. Grčka. oko 200. kod Boccionija je dinamizirano tijelo u širokom iskoraku. Koje su sličnosti. staklo. celuloid. Boccioni uvodi opisne. prema ideji objekta koji nikad ne završava. Djelo nastaje na temelju preciznih studija čovjekove muskulature. Skulptura koja nagovještava forme suvremenog zrakoplova.

Različitost kubizma i futurizma kubizam — statičnost — bezvremenski svijet — polagano stvaranje i izlaženje u javnost — ne postoji prostor. međutim. Tema ženskog akta Duchampov je odgovor na futurističko ženomrstvo i futuristički diktat da “akt treba biti potpuno isključen iz umjetnosti barem sljedećih deset godina”. Paradoks kretanja u nepomičnom prostoru slike. Sliku su opisali kao “eksploziju u stolarskoj radionici”. penetriraju ga. Akt je raščlanjen. 1912. automobil. a tema previše očita. kuća. svedene na kolorit drva. Potrebno je obratiti pozornost na organizaciju kinetičkih elemenata.” Futuristi./85. vrijeđanje publike — udovi u pokretu prikazuju se kao niz oblika ili radijalni oblici. Duchamp na ovoj slici kombinira načela kubizma i futurizma. drvo. dimenzije slike? Statička kompozicija statičkih indikacija različitih položaja koje objekt poprima pri kretanju. “Rasprskavanje” naslikanog lika uzrokovano je pomakom u vremenu. apstraktno prikazan pokret koji povezuje prostor i vrijeme. kao ironično antiveličanje stroja i znanosti. ulica) usijecaju u njega. kako prenijeti trodimenzionalnost na dvije Termin Marcela Boulengera Eadweard Muybridge: Silaženje niz stepenice. urezuju se u njega i komadaju ga tvoreći arabeske krivulja i ravne linije. a boja kao prizma 69 Novo viđenje stvarnosti Kubofuturizam “… skulptura treba podariti život predmetima čineći njihovo prostiranje u prostoru opipljivim. motor. Kubisti su prigovarali da je slika preliterarna. zvuk se prikazuje kao nizanje valova. sistematičnim i plastičnim jer danas nitko više ne može poreći da se jedna stvar nastavlja tamo gdje druga započinje i da se svi predmeti koji okružuju naše tijelo (boca. odbacuju mrtvu prirodu koja je bila dominantna tema u kubističkom slikarstvu. . 1884. samo atmosfera u kojoj se tijela kreću i međusobno se prožimaju futurizam — kult brzine — moderan svijet velegrada i stroja — ofenzivni i radikalni umjetnički nastup. Boje su neprirodne. Marchel Duchamp: Akt silazi niza stube (druga verzija).

koji je izašao u samo dva broja (drugi 95. . dotle vorticizam tu akceleraciju uvodi u dubinu slike ponajprije snažnom dijagonalom stvarajući intenzivnu prodornu perspektivu. tzv. s izlaskom časopisa Blast. Apollinaire). Javlja se 94. Slika nije ideja. Prema toj kritici modernog društva i svijesti o štetnosti nekontroliranog napretka vorticizam se razlikuje od futurizma i kubizma koji idealiziraju industrijalizaciju i doba strojeva. Vorticizam Pjesnik Ezra Pound objašnjava da je futurizam nešto kao ubrzani impresionizam. William Roberts. a noge nalikuju na motorne klipove. Fuzija mehaničkog i organskog svijeta. vortex). Edward Johnston. vitlima i drugim dijelovima rotora stroja kao formama superiornog dinamizma. Film “Pokretne slike” (termin filozofa Gillesa Deleuzea) dugo su smatrane nižim i marginalnim oblikom umjetnosti zbog opterećenosti publike i struke tradicionalnim poimanjem umjetnosti. 1914.). fotografska slika je istodobno naturalističko prikazivanje svijeta i jezik. već je energetski čvor ili grozd i posjeduje sirovu energiju koja je izraz svijesti umjetnika vorticizma o brutalnosti onih ljudi koji neodgovorno manipuliraju okolišem. Mehanizirani “život” udahnut formi. Tijelo se napinje u skok. vrtlog (engl. struktura postaje ravnodušnom arhitekturom. metafora “konjske snage”. Predstavnici: Wyndham Lewis. odnosno sustav znakova. a prestaje biti skulptura” (G. prijenosnicima. Dok futurizam nastoji prikazati pomicanje elemenata u ravnini s plohom slike. Udovi životinje zamijenjeni osovinama. vizualizirana moć stroja. Film i fotografija su “oruđe gledanja”.70 Novo viđenje stvarnosti Raymond Duchamp-Villon: Konj. “Kada njezini elementi više nemaju opravdanje u prirodi. kinema (pokret) i grafein (pisati). “Kinematograf ” dolazi od grč.

” (redatelj vestern filmova John Ford) 1. Smislite slogan-manifest za to umjetničko djelo. Mauricea Lemaîtrea) sastoje od kolaža i ogrebotina na samoj filmskoj vrpci. tj. obično na klaviru). odnosno što to umjetničko djelo čini drugačijim od reklamne slike. tj. u pariškom Grand Caféu održana je prva javna projekcija filma Dolazak vlaka u stanicu braće Lumière. kojima se želi iskazati kritika kinematografije kao. relativizira pojam prostor-vrijeme (u gledalištu je nastao metež. a kapitalizam ga nema. razdoblje u kojemu nastaje i stil nisu bitni). Smatrate li da je film medij koji gradi viziju posebnog svijeta? Kakvog svijeta? 2. nemojte snimati film.Godine 895. pošaljite telegram. usporedite ih i pokušajte obrazložiti što ih razlikuje. Braća Lumière: Dolazak vlaka u stanicu. koje je napravljeno prema principu montaže — analizirajte formalne elemente djela. industrije. kao katalizator “rata slika” (što je termin Paula Virilija kojim se nastoji slikovito opisati suvremeno društvo u kojemu je čovjek izložen ratu slika). Uzmite za primjer jedno umjetničko djelo iz bilo kojeg razdoblja. Ili je njegova forma upravo reklamni slogan? Uzmite za primjer jednu reklamu i jedno umjetničko djelo (po izboru. povrh i prije svega. Film angažira mnoga osjetila (ima i glazbu. opišite način komponiranja djela. Kao iluzija koju stvaraju “24 sličice u sekundi” film je pogodno oruđe stilističkih i teoretskih istraživanja dualnih pojmova pokreta – nepomičnosti. kao “mlada umjetnost” po svojoj prirodi hibrid raznih umjetnosti. Kao i umjetnički pokreti 20. 3. stoljeća. i komunizam ima manifest. 71 Novo viđenje stvarnosti “Ako želite poslati poruku. čak i nijemi film kod kojega je glazba izvođena uživo u kino-dvorani. percepcije – vidljivosti. koja preokreće. Film uvodi novi rječnik umjetnosti: “kadriranje” umjesto koncepcije “komponiranja” slike. svi su pobjegli pred prizorom lokomotive koja juri ravno na publiku). . 1895. Film je. Neke se umjetničke intervencije (npr. Andyja Warhola. stvarnosti – pojavnosti. obrazložite svoj izbor.

Iako se Rodin pridržava dviju osnovnih funkcija skulpture u to doba — a to su monumentalnost i reprezentacija — antropomorfna forma prelazi u apstraktnu. simbolizam. Kritičari su završeno djelo poimali kao skicu uspoređujući ga sa “snjegovićem” i “vrećom ugljena”. st. pada). ali zbog sporosti ljudskog oka mi taj prizor upravo tako vidimo. 1898. anatomski nepotpune skulpture ljudi bez glave ili udova). i to tako da umjetnik prikazuje svoje vizualne senzacije — što može biti protumačeno kao prijevara i iluzija. “Ekspresivnim nasiljem” nad figurama i iskrivljenjem formi izrazite plastične snage najavljuje ekspresionizam (vidi 3. Géricault je naslikao konje u trku sa sve četiri noge istodobno ispružene u zraku. Iako radi u akademskom. fragment kao konačnu umjetničku formu (npr. neobaroknom stilu i u klasičnim medijima bronce i mramora te opterećen simbolizmom. . što ne odgovara činjenicama (konj u kasu istodobno podiže nasuprotnu prednju i stražnju nogu). pa i preko svojih velikana. skulptura izlivena u bronci tek 1954.Redefinicija skulpture 72 Novo viđenje stvarnosti Od spomenika do ready-madea U 9. ali rezultat je uvjerljiviji od fotografije istog prizora. 19. Théodore Géricault: Derbi u Epsomu.) Metamorfoza figure u autonomnu formu oslobođenu mimetičkih (oponašalačkih) svojstava. Auguste Rodin: Honoré de Balzac. Odrednice: spomenik. Na primjer. Rodin je u svom radu ipak inovativan. odjeven u kućnu haljinu koju je Balzac običavao nositi kad je pisao. u prividnoj neravnoteži (kao da je figura nestabilna. u počast pokojniku. Rodin smatra da se iluzija žive forme može postići jedino prikazivanjem pokreta. poglavlje). (glineni model. Model je anoniman čovjek koji je sličio slavnom piscu. stoljeću skulptura je imala pretežno komemorativnu ulogu u društvu koje je slavilo samo sebe. On uvodi Komemorativno — koje se priređuje ili služi za sjećanje.

73 Novo viđenje stvarnosti Pisar. oko 2400. Spomenička skulptura kao snažan plastični znak s naglašenim i oštrim obrisom. . nepomičnom položaju sličnom stavu za meditaciju. tvori piramidalnu kompoziciju nalik na staroegipatsku skulpturu pisara. Alegorija povijesti Hrvata je žena širokog. Žena na krilu drži ploču s glagoljskim natpisom. Ivan Meštrović: Povijest Hrvata. Egipat. vezanog prema uzoru na nošnju Dalmatinske zagore. a nije izabran samo radi prikladnog zatvaranja aksijalno simetričnoga geometrijskog lika. Portret stvarnog čovjeka. Simbolička tematika pod utjecajem Rodina. oči figure nemaju zjenica. težačkog stasa. Budući da je prikazan simbol. robusnog. U “izmišljenom” simetričnom. Postament je sastavni dio brončanog komada. grube teksture kamena “u koji je zapisana povijest naroda”. pr. a ne individualizirana osoba. a ne simbol. Sakkara. 1958. dok sljedeća generacija umjetnika smatra da detalj treba biti podređen prikazivanju dominantnog ritma. 1932. Oval glave upisan je u romboidni format rupca. Način sjedenja uobičajen je u Egiptu toga vremena. Za skulpturu od bronce postavljenu ispred Rektorata Sveučilišta u Zagrebu pozirala je umjetnikova majka. Piramidalna kompozicija. koji pripada čovjeku u srednjim godinama koji se ne bavi fizičkim radom. Rodin pomno prikazuje detalj zanemarujući cjelinu. Krista Individualna obrada torza.Fritz Koening: Stado X. g.

Iako se na prvi pogled čini da je glava bika sastavljena od dijelova bicikla.Ready-made 74 Novo viđenje stvarnosti Marcel Duchamp je svakodnevne predmete. odmičući se od “realnog”. Duchamp). stoljeća. Iako se kotač bicikla može okretati. Prekid s estetikom i uvriježenom koncepcijom ljepote./81. Druge odrednice: antiart. . prema ideji recikliranja: “Otkrivanje je važnije od kreacije. izlagao u galeriji. a ne njegova jedinstvenost i ručni rad. Proširenje pojma “skulptura” na “nađene” i “prirodne” predmete. nađena ljepota od napravljene ljepote” (Pierre Restany). “Reduciraj. ready-mades): svakodnevni artikl koji umjetnik proglašava umjetničkim djelom i izlaže bez većih preinaka jer je ideja to što čini djelo umjetničkim. ovo djelo u tehničkom smislu nije primjer kinetičke umjetnosti (vidi 9. daje im dignitet umjetničkog djela. 1880. novom “ljepotom ravnodušnosti”. to je samo relativno tako: asemblaž dijelova bicikla izliven je u jedinstveni komad bronce. poglavlje) — jer pokret nije važan dio značenja ovog djela. a umjesto monumentalnog pijedestala — nataknut je na kuhinjski stolac koji “glumi” sjedalo bicikla. Je li ready-made skulptura — je li naziv “skulptura” ovdje još uvijek primjenjiv. npr. Brončanu skulpturu djevojčice (2/3 naravne visine) Degas je obukao u pravu plesnu haljinu (ukrućenu umakanjem u vosak) i pletenicu joj povezao vrpcom od tkanine. Marcel Duchamp: Kotač bicikla. stalak za boce ili lopatu za snijeg. Pablo Picasso: Glava bika. Skulpturalna “šala” (sljedeća faza “šale” bila bi: biciklist uzima rezervne dijelove za svoj bicikl iz umjetničkog djela…). Umjetničko djelo napravljeno od kotača bicikla (za razliku od Boccionijeve skulpture koja prezentira pokret. ova se i doslovno može okretati). što se ne priprema posebno. No budući da se ready-mades mogu proizvesti u gotovo neograničenim količinama. množ. ono što je već gotovo. termin Marcela Duchampa. reduciraj. asemblaž. transformiranih u nešto posve drugo. Edgar Degas: Četrnaestogodišnja balerina. 1943. Ideja da bilo što može biti umjetnost presudna je za umjetnost cijelog 20. reduciraj!” (M. 1913. Potpisujući ih. s time valja biti oprezan. ili se može reći da je skulptura ukinuta? Umjesto tog pitanja bolje je postaviti drugo: u kakvom su odnosu umjetničko djelo i prostor? Princip ready-madea prvi put je primijenio Edgar Degas na skulpturi balerine: Ready-made (engl. Ready-made načinjen od prepoznatljivih predmeta: sjedala i upravljača bicikla.

Arhitektura
Od ornamenta do pravog kuta
“Samo korisno može biti lijepo.” (Otto Wagner) “Ornament je zločin.” (Adolf Loos) “Sliku i kip treba gledati onako kako gledamo građevinu; a na građevini nam nije najvažniji kakav isklesani list, već strukturalna logika koja joj osigurava stabilnost i ističe njezine funkcije. Vođen upravo tom logikom, naš će se pogled zaustaviti i na listu, i tada ćemo se moći diviti čak i svakoj njegovoj žilici.” (Faure) Adolf Loos, arhitekt i teoretičar arhitekture, odbija svođenje arhitekture na umjetnost i kritizira ideju totalnog dizajna: napisao je satiru o “sirotom bogatašu” koji je od poznatog arhitekta zatražio “umjetnost, bez obzira na cijenu”. Stoga je arhitekt, prema ideji totalnog umjetničkog djela, dizajnirao ne samo kuću nego i sve u njoj, pa čak i bogataševe papuče — tako on više nije bio “estetski kralj svoga dvorca”. Loos radi istraživanja na području prostornog plana (njem. Raumplan) prema ideji da volumen prostorije u stanu treba odrediti s obzirom na njezinu namjenu i značenje i ta je ideja zadržana i u suvremenoj gradnji. “Nadišli smo ornament; naučili smo živjeti bez njega.” Loos izjavljuje: “Ornament je zločin, prije svega zločin protiv ekonomije jer zarobljava obrtnike u mukotrpnom, beskorisnom i slabo plaćenom poslu.” Loos je čak i protiv tetoviranja ako nije kulturno uvjetovano, kao kod papuanskih Indijanaca, smatrajući da “evolucija kulture znači uklanjanje ornamenta s praktičnih predmeta”.
75 Novo viđenje stvarnosti

76 Novo viđenje stvarnosti

Antoni Gaudí y Cornet: Kuća Milá (španj. Casa Milá) zvana La Pedrera (“kamenolom”), Barcelona, Katalonija, Španjolska, 1906.– 1910. Izraz zaokupljenosti identitetom, moderan, ali i nacionalni stil: spajanje tradicije, posebno srednjovjekovlja i arapskog stila na Iberskom poluotoku (tzv. mudéjar, dekorativni stil nastao arapskim “implantatom” u romansko naslijeđe) i secesije u vrlo osobnom stilu koji nije ostavio široki krug sljedbenika. Zgrada koja podsjeća na prirodne formacije: “Čovjek ne stvara: on otkriva” (A. Gaudi). Stambena zgrada po narudžbi obitelji Milá, s novinama u funkcionalnom, ornamentalnom i konstruktivnom smislu. Ekspresivni šiljci i dimnjaci strše poput krune valovite litice na lepršavom podnožju krova, na paraboličnim lukovima različitih visina među kojima su mansarde. Čelična konstrukcija na stupovima od kamena i armirane opeke potisnuta je nenosivom masivnom kamenom fasadom — proturječnost ove arhi-

tekture leži u “maskiranju” načina gradnje. Gruba obrada kamena sugerira izjedenost vremenom. Fasada napregnutih konkavnih i konveksnih površina pokrenuta je poput vala, u kontradikciji sa solidnošću korištenih materijala. Željezni balkoni nalikuju na vlati morske trave. Unutar zgrade nalaze se dva nepravilno oblikovana dvorišta, kružno i ovalno, iz kojih rampa vodi do podzemnih spremišta. Šesterokutnim pločama s motivom morske zvijezde popločan je prilazni nogostup. Sve zajedno, zgrada i ulica, podsjeća na ocean, najavljujući nadrealizam (vidi 4. poglavlje). Plaćam piće onome tko na ovoj zgradi nađe jednu ravnu liniju” (A. Gaudí). Zgrada izgleda kao prirodna formacija, kao da je slobodno modelirana od nekog podatnog materijala, a dimnjaci su “istisnuti iz tube”. Antonija Gaudíja je pregazio konjski tramvaj kad se malo odmaknuo od građevine u gradnji da provjeri njezine proporcije, i tako je ostao

nedovršen taj projekt nove stolne crkve Barcelone posvećene Svetoj obitelji (španj. Sagrada Familia).

Vrata prema uzoru na Guimardov stil ulaza u pariške postaje metroa, od standardnih i zamjenjivih željeznih dijelova koji uokviruju emajlirani čelik i staklo. “Paučinasta” kombinacija (mreža) stakla i željeza.

77 Novo viđenje stvarnosti

Frank Lloyd Wright: Kuća Robie, Chicago, SAD, 1900.– 1910. Tip “prerijske” obiteljske kuće “izvedene iz života” u kojoj Lloyd Wright oblikuje svaki detalj, čak i rasvjetna tijela i posteljinu, prema ideji “totalnog oblikovanja” (Gesamtkunstwerka). Prerijski stil: otvoreni prizemni tlocrt, horizontalni asimetričan format, krovovi blagog nagiba. Kuća utjelovljuje “spokoj ravnice”. Neukrašene površine i ravan zid te duge, horizontalne građevine s plitkim krovom i dubokim streha-

ma, nastaju pod utjecajem japanske tradicionalne arhitekture. Kamin i dimnjak oznake su skloništa, čvrste supstancije fluidne gradnje; u kući je centralno smještena jezgra dimnjaka. Prijelaz od pojedinačnih prozora na prozore u nizovima. Iza formalne fasade prikladno su smješteni neugledni sadržaji, tj. pomoćne prostorije. “Smatram da je arhitektura humanizirana gradnja. Što je arhitektura humanija, bogatija značenjima, pozivajuća i šarmantna, to je više čvrsta baza istinske kulture” (F. L.

Wright). Što znači da, svjesno ili ne, arhitektura oblikuje ljude. Naglašena je proporcionalna progresija detalja — približavajući se ovoj kući, najprije uočavate konturu zgrade, potom prozore i vrata, i tek kada dođete pred vrata uočit ćete bravu na vratima. Za razliku od Wrighta, građevine Miesa van der Rohea mogu se sagledati jednim brzim pogledom s izvjesne udaljenosti — to je tzv. mala proporcionalna progresija detalja.

Adolf Loos: Zgrada za krojačku radionicu Goldman&Salatsch, Michaelerplatz, Beč, Austrija, 1909.– 1911. Jednostavna prizma, ravna fasada, stroga, bez ukrasa, izazvala je arhitektonski skandal; kuća bez strehe — dobila je nadimak “kuća bez obrva”. Kuća ima poluetaže različitih visina prostorija. Visina prostorije definirana je s obzirom na njezinu funkciju. Loos projektira poluetaže i već izvana, bojom i materijalom izvedbe pročelja, ukazuje na funkciju interijera (u prizemlju i mezaninu obloženim zelenim ciparskim mramorom nalaze se uredi, a katovi su namijenjeni stanovanju).

Komentar jednog karikaturista na Loosovu fasadu zgrade: “Duboko razmišljajući o umjetnosti, čovjek vrlo modernih nazora hoda ulicom. Odjednom zastaje. Našao je ono za čim je tako dugo tragao.”

78 Novo viđenje stvarnosti

Auguste Perret: Théâtre des Champs-Élysées, Pariz, Francuska, 1911.– 1913. Perret je prvi graditelj koji intenzivno upotrebljava armirani beton istražujući mogućnosti i domete njegove uporabe, gradeći goleme prostore pod jedinstvenom poprečnom gredom velikog raspona. Zgrada kazališta podignuta je u Aveniji elizejskih polja, napravljena od novih materijala (armirani beton), gdje su tri gledališta (za

150, 500 i 1250 gledatelja) i foaje tretirani kao jedinstvena monolitna struktura. Skrivajući potpuno drugačiji sadržaj, pročelja zgrade su klasična — reljefe je napravio kipar Émile-Antoine Bourdelle (ponovite umjetnost 19. stoljeća). “Oni koji sakrivaju bilo koji dio građevne konstrukcije uskraćeni su za najbolji i jedini zakoniti ornament u arhitekturi. Onaj tko sakrije potporni stup čini pogrešku. A onaj tko podiže lažni stup, čini zločin” (A. Perret).

1. Pokušajte odgovoriti na pitanje: zašto su Kući Milá nadjenuli nadimak “kamenolom”? Biste li željeli živjeti u takvoj kući s oblim zidovima? Kako bi je namjestili? 2. “Arhitekt je zidar koji zna latinski” (Adolf Loos). U ovoj metafori latinski jezik je simbolički reprezent zapadne civilizacije. Slažete li se s Loosom i njegovim stavovima?

3 Umjetnost kao jezik znakova
79

Protoekspresionizam 80 Ekspresionizam 82 Die Brücke 83 Der Blaue Reiter 84 Nova objektivnost 88 Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemačkoj i Austriji 90 Ekspresionizam na filmu 92 Ekspresionistička arhitektura 94 Politička umjetnost 94 Neoekspresionizam 98

Umjetnost kao jezik znakova

Protoekspresionizam
Ekspresionizam teži iskrivljenju (distorziji) stvarnosti njezinom vlastitom ekspresivnom snagom, i oslobađanju, ponajprije slikarstva, od podređenosti zadatku prikazivanja stvarnosti. Slika više nije ekran na koji su projicirani razni objekti, već je slika vlastiti objekt! Ekspresionizam je sinteza izvanjske stvarnosti i umjetnikovog unutarnjeg svijeta. Svaka ljudska radnja je prije svega izražajna (ekspresivna), ali umjetnost ekspresionizma odašilje emocije i emotivno nabijene poruke i to snagom boja i oblika, poteza kistom i teksture boje slike, mjere i omjera — motiv slike pritom nije previše važan. U povijesti umjetnosti neki umjetnici su stvarali na ekspresivan način — El Greco, Rubens, Goya, Delacroix te neposredni prethodnici ekspresionizma fovisti (ali samo u formalnom smislu, bez emocionalnog naboja karakterističnog za ekspresionizam), Paul Gauguin i James Ensor (iz Oostendea, Belgija: za njega su karakteristične šokantne boje, motivi kostura i groteskne karnevalske maske; kao i morbidan smisao za humor) te Van Gogh (strastvena, ali kontrolirana deformacija prirode i pojačavanje prirodnih boja radi veće komunikativnosti umjetničkog djela). Boja ima samostalnu ulogu na slici, znači nezavisna je od motiva, što nalazimo već kod Rembrandta (vidi njegovu sliku Zaklani vol).
Edvard Munch, Krik, 1895. Smatra se da je s ovom slikom rođen ekspresionizam. Grafička tehnika: litografija crtana tušem na kamenu, monokromna (prethodi joj verzija u boji). Ornamentalni tretman plohe slike, široke linije crteža povezuju prednji sa stražnjim planovima, dijagonalno protezanje mosta u dubinu slike. Kao i u kasnijim Munchovim djelima, pejsaž dramatski pojačava tematiku kompozicije i sugerira psihološko stanje lika: more, planine, obale, most za iskrcavanje. Slika je metafora psiholoških problema modernog društva. Krivulje kao da vizualiziraju vibracije ljudskog glasa (slično kao u stripu) koje se šire poput valova. Ritmizirano nasilje (u smislu agresivnih) linija kao prikaz tjeskobe, samoće i slutnje smrti. Lice je svedeno na krik, bez naznaka spola i prikazivanja finih individualiziranih detalja. Lice je zapravo oblikovano uskovitlanom krivuljom krika, koja prožima cijelu sliku. Ponajprije je izraz samoće, osjećaja užasa pred svijetom, napetosti vitalne energije. Edvard Munch je najistaknutiji predstavnik ekspresionizma u nordijskim zemljama. Pod utjecajem drama Henrika Ibsena (tvorca izraza “ljubavni trokut”) i Strindberga, istupa protiv lažnog društvenog morala. Uslijed mentalne bolesti i djetinjstva uz dominantnog oca, u njegovim su djelima trajno prisutni motivi bolesti, očaja, gorčine, morbidne erotike. Istražuje boju i formu kao način građenja kompozicije i simbolike slike, poseže za “velikim” temama poput života, ljubavi, a pogotovo bolesti i smrti; fokusiran je na lik žene kao moćnog i njemu nepristupačnog stvorenja: “Ne želim više slikati interijere sa ženama koje pletu i muškarcima koji čitaju! Želim prikazati ljude koji dišu, osjećaju, vole i pate.”

80 Umjetnost kao jezik znakova

Edvard Munch: Krik, 1893. Slika je ukradena u kolovozu 2004. iz Muzeja Edvarda Muncha u Oslu (Norveška), otvorenoga 1963. Usporedite Munchovu grafiku Krik s istoimenom slikom u tehnici ulja na platnu (desno). Koje su sličnosti, a što je različito? Je li grafika ovisna o slici u tehnici ulja na platnu, ili je samostalna kao medij? Oblici Krika iz 1895. prilagođeni su tehnici litografije i pridržavaju se njezinih zakonitosti. Opišite postupak nastajanja litografije.

81 Umjetnost kao jezik znakova .

žene su prikazane kao “fantastične ptice pod umjetnom rasvjetom”. suprotno impresionizmu i fovizmu koji nastaju u Francuskoj. naglašen potez kista. U užem smislu termin označava pokret. zajedno sa sabijenošću prizora. ukinuto je razlikovanje likova i podloge. U najširem se smislu može primijeniti na svaku umjetnost gdje se pokazuju subjektivni osjećaji. kao kod fovista. Formalna obilježja ekspresionističke slike — Vijugavost i pojednostavnjenje linija. Termin “ekspresionizam” ulazi u opću upotrebu 9. Boja ne izražava veselje. Abstraktion und Einfűhlung). Ekspresionistička slika u crnoj. “Ekspresionizam” je neprecizna ali nužna riječ koja označava pretjerivanje i isticanje radi postizanja emocionalnog učinka. žutoj i zelenoj boji. Drvorez je. daju dojam napetosti. već egzistencijalnu tjeskobu pojedinca. iskazanim širokim potezima kista. svojom teksturom i neprofinjenošću. osobito patnju. “iščašenje” stvarnosti. već svoje neuroze i egzaltacije pred svijetom prenosi na platno ne mareći previše za slikarsku temu. umjetnikovu. trebamo se zapitati “što osjećamo dok je gledamo” (Clive Bell) 82 Umjetnost kao jezik znakova Njemačka i Austrija 905. Slikar više ne registrira događaje i svoje osjećaje pred motivom slike (svoje utiske ili impresije). Odlikuje se dramatičnim nemirom. omiljena grafička tehnika ekspresionista. Ekspresionizam je germanski pokret. ploha slike popunjena je sve do vrha. a ponajprije vlastitu. — Naglašena je brutalnost i sirovost poteza na tragu srednjovjekovne tradicije drvoreza. odraz je vlastitih umjetnikovih problema i preokupacija. u djelu Apstrakcija i empatija (njem.– 930. Podrijetlo naziva: smislio ga je vjerojatno Wilhelm Worringer. Ekspresionisti uvode novu koncepciju vremena: “lako” se može izmjeriti trajanje čina slikanja. kada je na izložbi berlinske secesije uključena grupa pariških umjetnika pod nazivom Expressionisten — pod tim se imenom kriju fovisti i Picasso u predkubističkoj fazi. — Boja i oblik su shvaćeni kao cjelina koja može izraziti ljudske osjećaje i strasti. Umjetnost je individualizirana. ili bolje niz pokreta u njemačkoj umjetnosti tijekom prva tri desetljeća 20. . Ernst Ludwig Kirchner: Pet žena na ulici.Ekspresionizam Umjesto da upitamo “što predstavlja ova slika”. 1913. katkad na granici isforsiranosti i karikature: iskrivljenje. kao zbroj trajanja povlačenja jasno vidljivih poteza kistom. stoljeća koji nastaju kao reakcija na realizam. Kompozicija je okomita. tenzije na slici. kao i prostorni planovi: forme ulaze jedna u drugu u formi šiljaka koji.

– 93. Svjesno ili nesvjesno obnavljaju atmosferu srednjeg vijeka — gotičku izduženost i iskrivljenost figura. Napuštanje euklidovske geometrije prostora. Prikazani su slikar i njegov model. odjeven u kućni ogrtač koji je citat plašta s Klimtove slike Poljubac. kao doslovni izraz lošeg ukusa za što su suvremenici zaista optuživali avangardnu umjetnost. Plavi jahač. (njem. prepoznali su u njemu Krista koji je tada “nestao pred njihovim očima”. crna kontura. tabu teme (život polusvijeta). određen doživljajem i hirovitošću umjetnika. plošnost likova. 83 Umjetnost kao jezik znakova Karl Schmidt-Rottluff: Put u Emaus. i u trenutku kad je skitnica razlomio njihov kruh. pridružuje im se Emil Nolde. gotovo brutalnih u izrazu. koji međutim ostaje u drugom planu “i besposleno sjedi”. koji svijet prikazuje subjektivno. iskrivljavanje (“iščašenje”) forme.Za umjetnike ekspresionizma karakteristično je okupljanje u umjetničke grupe. Eric Hekel. Drvorez pod utjecajem srednjovjekovnih njemačkih gravura. od kojih su najznačajnije: Most. izražajni kolorit. Kugla koja juri kroz sliku vizualizira biblijsku priču o apostolima koji su nekom skitnici na putu u Emaus ponudili dio svoje večere. dresdenskih studenata. definiran i realan prostor zamjenjuje imaginaran prostor. Grupu osnivaju studenti arhitekture: Ernst Ludwig Kirchner. shematski prikaz prostora. Karl Schmidt-Rottluff i Fritz Bleyl. objavljuju manifest: “svatko tko izravno i predano koristi svoje kreativne snage. filtriranog kroz vlastitu osobnost. dok je tema slike sam umjetnik. 905. Osobine njihovih radova su: ružnoća prikazane stvarnosti. što govori da je to pokret bez programa. Most) Dresden. zbijen prostor slike (nalik na srednjovjekovni strah od praznog prostora — horror vacui). plošna polja boja. Nova objektivnost. I slikarstvo Die Brückea je pod utjecajem tiskarskih tehnika (do tada je bilo obrnuto — grafika je bila pod utjecajem slikarstva) — odlikuje ga snažna. Godine 906. a ne trodimenzionalnošću scene.– 1926. . neskladne boje.” (Karl Schmidt-Rottluff) Ime Die Brücke simbolizira želju članova grupe. a ne završava sam u sebi. Intenzivne. klaustrofobičan. jedan je od nas” (Ernst Ludwig Kirchner). 1918. Die Brücke “Kod čovjeka je sjajno to da je on most. Time nam autor “pokazuje” trend izrazite individualnosti modernog umjetnika. da njihov rad predstavlja most prema umjetnosti budućnosti. 1910. sumarni likovi… Ernst Ludwig Kirchner: Slikar i njegov model.

on izdaje istoimeni almanah Plavi jahač. prvom broju. čak i kad slikaju po predlošku iz prirode. Uz umjetnika. Smatramo ga “izumiteljem” apstraktne umjetnosti. u svojim slikama nastoji postići harmoniju i izazvati u promatrača točno određeno raspoloženje. Riječ “apstraktno” je višesmislena. Dakle. August Macke. međutim. Dok Most zadržava predmetni motiv. ni na što ne podsjeća”. . Godine 90. fuge — koju smatra višim oblikom umjetnosti jer je ona u svojoj biti apstraktna) imaju motiv pejsaža samo kao “izgovor” za fluidnu smjesu kaligrafskih linija i bezobličnih formi. 9. jednostavno postoje same za sebe. Termin je skovao ruski umjetnik Alexander Rodchenko. umjetnici Plavog jahača. zapravo samo pokušavaju izraziti svoje duhovno stanje: “Nisu li djeca koja stvaraju izravno iz tajni svojih osjećaja kreativnija od imitatora grčkih oblika? Nije li djelo plemenskih umjetnika snažno poput grmljavine?” Umjetnici Plavog jahača žele iskazati spiritualne vrednote u svojim djelima. Kandinski smatra da diktat “unutrašnje nužnosti” vodi do oslobađanja od predstavljačke ili reprezentacijske umjetnosti: impresije. Aleksej Jawlensky. Franz Marc. nakon Prvoga svjetskog rata grupa više ne postoji jer su dva člana. ništa ne predstavlja. ali neophodno ju je koristiti kako bi se označila umjetnost koja nije figurativna ili reprezentativna. struktura apstraktnog djela više je ili manje neovisna o pojavnom svijetu. Godine 92. i promatrač umjetnosti otkriva svijet apstrakcije odnosno novu umjetnost “koja ništa ne označuje. dok je nepredmetna umjetnost od njega potpuno odvojena. Članovi: Vasilij Kandinski. Neka su apstraktna djela. Iako nikada formalno ukinuta. kompozicije. poginula na fronti. Termin “nepredmetna umjetnost” označava samo ona djela koja nemaju nikakve veze s predodžbama iz vanjskog svijeta. Kandinski piše O spiritualnom u umjetnosti (djelo je objavljeno tek 92. bez odstupanja. umjesto da podržavaju lažne vrijednosti materijalističkog društva. Kandinski je fasciniran suodnošenjem boje i muzike.). U isto se vrijeme skladatelji Schönberg i Berg oslobađaju tradicionalnih zakonitosti glazbe.Der Blaue Reiter Grupa je dobila ime prema istoimenoj slici Vasilija Kandinskog. Plavi jahač) München. izvedena iz figurativnih predložaka. već uvode forme i boje koje se ne odnose ni na što stvarno. 84 Umjetnost kao jezik znakova (njem. koji ostaje na samo jednom. improvizacije. Macke i Marc. a Vasilij Kandinski ga je u svom djelu O spiritualnom u umjetnosti uveo u svakodnevni rječnik umjetnosti. Kasniji ciklus slika Improvizacije (nazive svojih djela posuđuje iz glazbe — kompozicije. i skladaju atonalna djela.

85 Umjetnost kao jezik znakova Vasilij Kandinski: Bez naziva. 1980. tako da motiv na slici nije bio odmah prepoznatljiv. 1910. Na kasnijim slikama elementi se kreću naopako. predložak. . Land art (vidi 9. Prva apstraktna slika ikad naslikana — no je li riječ o potpuno apstraktnom djelu? Kandinski počinje slikati apstraktne slike zahvaljujući slučaju: jednog je dana ušao u svoj atelijer i ondje je na štafelaju slika na kojoj je radio bila položena na bok. obična dekoracija s geometrijskim uzorkom.– 1983. sastoji od dva elementa. Florida. koji može pobuditi sličnu emociju u promatrača djela. zaljev Biscayne. Umjetnik je samo vidio sliku prekrasne kompozicije i šarenih boja. SAD. i zaključio da realni motiv. Fotografija iz zraka otkriva kompoziciju mrlja i ploha intenzivnih boja. poglavlje). u kojemu umjetnost ima duhovnu funkciju. nadalje. njegovim slikama više nije potreban: “Stvoriti sliku znači stvoriti jedan svijet.” No istodobno postoji opasnost da nepredmetna slika postane nešto banalno. prema formuli: osjećaj (umjetnikov) – osjećan – umjetničko djelo – osjećano – osjećaj (promatračev). Unutarnji je umjetnikov osjećaj (unutarnja potreba ili “nužnost”). unutarnjeg i vanjskog.motiv se jako udaljava od prirodnog predloška. dok je uobičajeni način “čitanja” slike u zapadnoj kulturi slijeva nadesno. prethodno viđena u “kaleidoskopu prirode”: naziv jedne slike Kandinskog je Slika s crvenom mrljom: “Kružna mrlja može biti važniji element na slici od ljudske figure. Tako glavna tema slike može biti obična mrlja. Na taj način umjetničko djelo predstavlja način komuniciranja. Umjetničko se djelo. Apstraktno slikarstvo Kandinski smatra pokazateljem društvenog napretka. zdesna nalijevo “kao sukcesivne vizije”.” Djela Kandinskog doživljavana su kao prikazivanje konflikata: “Kontrast i kontradikcija: takva je naša harmonija” (O spiritualnom u umjetnosti). Christo: Opasani otoci.

“Žuto toliko teži svijetlome. plavo je nebo. da tamnožutog i ne može biti. D (njem. umire) zdesna sveden na znak za čovjeka. oblici i prostor na slici imaju specifične emocionalne karakteristike (veselje. psiholog. valutu Europske monetarne unije). 1940. krivulja): čini nam se da se nalaze u međusobnom odnosu visoke napetosti. koji 1940. Slikajući širokim mrljama. O. Kandinski također smatra da boje mogu izražavati osjećaj. na temelju teorije uživljavanja (njem. ravnih linija. izlomljenih linija. Znak je vizualna činjenica. dok iz mirnog života nastaje realistična umjetnost. što je svijet užasniji (rat). 1912. Smrt donosi vatru u koju pada lik (možda sam umjetnik. inspiracija…). tuga. smatra Kandinski. točke. umjetnost postaje apstraktnija. i još jedanput kao elementi lica Smrti. ali i “okidač” pripisanih značenja. što postaje osnova za razumijevanje ekspresionističke umjetnosti.” Theodor Lipps. ali točno određeni osjećaj. Ideogram je grafički simbol koji označuje neki pojam. Tod — smrt) ispisana su na slici (lettering) sugerirajući pejsaž (T. “Konstrukcija” umjesto “kompozicije” slike. Klee smatra da. Vasilij Kandinski: S crnim lukom. linije. . Motivi na Kleeovim slikama su ideogrami koji prizivaju svijet (lutkarskog) kazališta i opere.” Paul Klee: Smrt i vatra. “Nije sve vidljivo i razumljivo ili — drugim riječima — ispod vidljivoga i razumljivoga krije se nevidljivo i nerazumljivo. kao i na simboličko značenje obojene plohe i linije (tj. Einfühlung — projekcija kreativnog ega na umjetnički predmet) dolazi do zaključka da boje.86 Umjetnost kao jezik znakova Goethe je u Traktatu o bojama napisao da svaka boja izaziva u promatrača neki drugi. Slova T. depresija. dok “gesta” crnog luka djeluje agresivno. “Udarcem” pravog kuta trokuta na krug nastaje efekt jednako moćan kao kad Bog dodiruje Adamov prst na Michelangelovoj fresci (u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu). bez punine tjelesnosti živog bića. svima ili mnogima razumljiv (npr. O) i glavu (D). $ za SAD dolar ili € za euro. autor naglasak stavlja na intuitivne i primarne kvalitete slikarstva. kao i osjetilni doživljaj prirode — žuto je zemlja.

a ne tema slike — uspostavlja akciju. primitivnom stilu: “oluje boja”. kazališnu publiku i plesače. dočekala bi me kad bih se probudio. sučeljavao se s njome tijekom dana.” “Slikarstvo proizlazi iz pokreta (umjetnikova) i samo je zamrznuti pokret (točka.” Linija. osjeća dramu koja će uslijediti. “Vidio sam sliku kad sam išao u krevet. praktički ne postoji. 1914. Godina 1914.” “Pokušavam svjetlost predstaviti svijetlim tonovima. 1912. Slikao sam s osjećajem sreće” (E. Svoje je prezime zamijenio imenom rodnoga grada Noldea (Njemačka). ali ipak snažno individualizirana. Nolde je izučio drvorezbarski zanat. 1909. Klee). Germain kod Tunisa (interijer zemlje). s izraženim humanim osobinama. Boje su sjajne. Pod utjecajem tirkiznog nakita i zažarenih boja gradova i nošnja ljudi ispod afričkog sunca napisao je: “Boja me obuzela zauvijek. Krist je okružen duboko dirnutim apostolima. Na ovoj slici naslikao je najspiritualniju scenu u povijesti kršćanstva. . “Mozaici” boja. Nolde). je prijelomna točka u Kleeovom stvaranju — te godine (izbijanje Prvoga svjetskog rata) putuje u Tunis. Prostor slike je prenapučen likovima. morske vedute. figurativne motive gotovo poput apstrakcije. već je definiran samim likovima. što je očito i na njegovim slikama. Prorok je izvrstan primjer korištenja svojstava medija da se naglasi tema slike. njegovo je lice transfigurirano. linija.87 Umjetnost kao jezik znakova Emil Nolde: Prorok. ploha. Paul Klee: St. prostor). koji duboko proživljava ono što slika. Ne trebam je više tražiti… boja i ja smo jedno — ja sam slikar. on više nije običan čovjek. slike koje podsjećaju na vitraže: “Umjetnost ne predstavlja vidljivo: umjetnost stvara vidljivo. Lik čija je patnja ocrtana na licu upalih očiju i usahlih obraza: dojam duhovnosti prizora pojačava tehnika drvoreza gdje je vidljiva tekstura drveta postala sastavni dio prikazanog lika. boja je energična — a ne radnja na slici. Emil Nolde: Posljednja večera. intenzivne (žuta boja lica pojačava dojam maske). Nolde je jedan od posljednjih istinski velikih religioznih slikara (bio je protestant). kao snijeg… Pokušavam svjetlost predstaviti kao nabore energije” (P. cvijeće i vrtove. Slikao je figurativne kompozicije. a percipira se putem pokreta (oka). nanoseći boje divljim potezima kista u energičnom. religiozne scene. Lica su poput maski. pejsaže.

Žive boje. skulpturalno modelirani konji. (njem. . s pozicije političke ljevice. Boja ima simboličnu. a ne deskriptivnu (opisnu) funkciju — naravno. Kako djeluju na vas? Koje atribute povezujete s pojedinim bojama na slici (blagost. kritike buržuja i činovničkog aparata. George Grosz. Članovi: Otto Dix. agresivnost. Izraz je čežnje urbanog čovjeka za iskonskim životom pastira u suživotu s prirodom. društvene kritike. 1911. Max Beckmann. arkadijske nostalgije modernog čovjeka. Opišite boje koje nalazite na slici. izražavanja gnušanja pred strahotama rata i nepravednosti dekadentnog društva. Remek-djelo autorova ranog arabesknog stila. Odlikuje se izrazitim društvenim angažmanom. ime je preuzeto od naziva izložbe u Mannheimu 925. Nova objektivnost je revolucionarna umjetnost sadržajem (ali ne i formom) i temom (ali ne i stilom). plavi konji ne postoje u stvarnosti. Otto Dix i George Grosz među najvećim su satiričarima i karikaturistima u povijesti umjetnosti. duhovnost…)? Nova objektivnost Članovi grupe odbacuju apstraktnu umjetnost! Umjetnost je za njih sredstvo protesta.88 Umjetnost kao jezik znakova Franz Marc: Plavi konji. Neue Sachlichkeit) Postekspresionistički (post — nakon ekspresionizma) pokret između dva svjetska rata. sjajni.

kao i totalna popunjena ploha slike — horror vacui. George Grosz: Berlin Friedrichstrasse. Triptih (trodijelna slika) na kojemu autor oslikava.89 Umjetnost kao jezik znakova Otto Dix: Velegrad (njem. sav prestravljen. Die Grosstadt). Radi i kolaže. a posebno zavodljivog noćnog života. 1927. nakon što su došli na vlast u Weimarskoj Republici. koja marginalizira one na lijevoj slici (ratni invalid) i iskorištava one na desnoj slici (prostitutke). Velegrad je utjelovljenje antiraja. antiratni ciklus u tehnici jetkanja. zatvorene plohe boje i “iščašena” perspektiva. izopačenost i otuđenje modernog urbanog društva. Otto Dix je u Prvome svjetskom ratu kao vojnik sila Osovine iskusio rovovsko ratovanje i napade plinom i bojnim otrovima. od materijala koje bira prema kriteriju ružnoće i sirovosti. 1918. njegova blještava svjetla pothranjuju iluziju ovozemaljske sreće. oštro iscrtane konture likova. pridonose općem dojmu užurbanosti velegrada./28. Stil slikanja je ironični i karikaturalni — karikaturalna groteska! Forma triptiha je referenca na religijsko slikarstvo (oltarne pale): središnja slika prikazuje užitke srednje klase. a iza te fasade leži praznina i bijeda svakodnevice. Golost nije erotična. zbog čega nakon rata slika. nego ružna. nacisti ga otpuštaju s Akademije u Dresdenu. Brzi potezi kista. Godine 1933. kirurškom preciznošću i s ironijskim odmakom. gdje je radio kao profesor.. koji zamamno nudi mnogo senzacija. Slika grada daleko je od optimizma koji je vladao prije rata. . Usporedite ove dvije slike modernog velegrada.

nesigurnim i ujedno pozivajućim pogledom komunicira s promatračem. čime pojačava emocionalni intenzitet slike. motiv iste boje kao i pozadina slike (neutralni prazni prostor). Metoda nedovršenosti (neki su oblici samo sugerirani).Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemačkoj i Austriji Egon Schiele (prethodnik stila). Bijelom bojom umjetnik rubi figuru. Schieleovi aktovi pripadaju među najbolje prikaze ljudskog tijela u modernoj umjetnosti. . izravno u oči. slikar. Kao i obično na njegovim slikama. 1917. Max Beckmann. pomalo nervoznim. Suočen s optužbom da slika opscene slike završio je u zatvoru. nekonvencionalno sjedeći na podu. gledamo model odozgo. Oskar Kokoschka (nasljednici stila). Slikarev model (prijateljica ili prostitutka jer Schiele nije mogao plaćati profesionalne modele) gleda ravno u nas. pa tako i mi. 90 Umjetnost kao jezik znakova Egon Schiele: Žena koja sjedi s presavijenim koljenom. Schiele se u svom radu povodi za Freudovom teorijom nesvjesnog.

Slikar je branio svoje djelo — prikazana je stvarnost kakvom je on vidi. . Upravo zato što je model nepomičan. 1919. oživljava ga dinamično korištenje intenzivnih boja. naizgled slučajno povučenih platnom. Jednom je obitelj nekog profesora naručila njegov portret od Kokoschke. slika oživljava zahvaljujući vidljivim tragovima poteza kista. posebno suvremenik Gustave Klimt i radionica za umjetnički obrt Wiener Werkstatte. Na njegov rad utjecao je pokret secesije. namještene u nagnutom položaju s rukom ispruženom u neživoj gesti. Ti se potezi čine spontani i neorganizirani. Obitelj je platila sliku. Uskoro je starac doživio moždani udar i počeo sličiti vlastitu portretu. psihološki portreti — bit osobnosti portretirane osobe prikazana je brzom igrom agresivnih poteza kistom. ali pri boljem pogledu na sliku vidimo da umjetnik zadržava potpunu kontrolu nad miješanjem boja i strukturom slike. Nisu htjeli platiti slikaru nezadovoljni umjetnikovim ekspresivnim načinom slikanja koji deformira oblike. jer je stvar.91 Umjetnost kao jezik znakova Oskar Kokoschka: Žena u plavom. Oskar Kokoschka se školovao u bečkoj Školi za umjetnost i obrt. Slika naslikana prema modelu lutke prirodne veličine. odnosno pokreta umjetnikove ruke koja drži kist: FAKTURA (umjetnikov rukopis). Tipični za Kokoschku su tzv.

našminkanih očiju. (Ubrzo nakon nastanka slike umjetnik je emigrirao iz rodne Njemačke u SAD. u potrazi za putem u mraku… A u sredini? Kralj i kraljica. pod utjecajem stravičnih iskustava koje je slikar imao kao bolničar u Prvome svjetskom ratu. čovjek i žena. prikazani su kralj. majka i dijete u brodu koji vozi čovjek zaklonjena lica. To je spori film zasnovan na vizualnom efektu. mefistofelesov- . 1932. Zdesna. Rabi se rasvjeta odozdo — tzv. teretom sjećanja i neuspjeha. povlačeći se otraga kao da je za vas privezano. svojih padova i pogrešaka. prevozi ih na drugu stranu nepoznati brodar s maskom na licu./33. možete vidjeti truplo svoga sjećanja. patnja svake vrste — fizička i mentalna. Ekspresionizam na filmu Ekspresionistički film dominantno je vezan uz Njemačku. Muškarci i žene su podjednako ranjivi. Ona je odlazak.” Brutalni prizori mučenja na noćnim scenama slijeva i zdesna. novi početak. supostavljeni su dnevnoj sceni nepomućene sreće i mira s likovima pred kojima se proteže beskrajno mirno more koje nudi dobar ulov ribe — simbolički prikaz političkog stanja u Njemačkoj uoči dolaska nacizma na vlast. totalitarnim režimom u čijoj je službi. tajanstvena figura koja nas provodi u zagonetnu zemlju… Kralj i kraljica oslobođeni su patnji života.) Druga odrednica: simbolizam. s prenaglašeno glumljenim izrazima unutrašnjeg nemira ili straha i dugim fiksiranjem pogleda pretjerano izražajnih. Na središnjoj ploči tama je razbijena. na lijevoj muči druge. Kraljica nosi najveću od svih nagrada — Slobodu — koja se uz nju privija poput djeteta. “Zdesna i slijeva je pravi život… Život je tortura.92 Umjetnost kao jezik znakova Max Beckmann: Odlazak. Pobijedili su sami sebe. lica su prikazivana u krupnom planu. Sloboda je važna. Alegorijski prikazi okrutnosti i požude: na desnoj ploči čovjek muči samog sebe frustracijama i neodlučnošću. Triptih velikog formata alegorijskog sadržaja.

dao sumornu viziju života u velegradu 2. tj. zbog čega se on nužno služi tehnikom i istodobno je se boji. Pronađite na njoj ekspresionistička obilježja. osjećaje straha.). gospodari radničkom klasom. Nosferatu je arhetipski film strave i “vampirskog” filma. 99. 922. odnosno stroj. a Doktor Mabuse… je triler koji utječe na kasnija ostvarenja Alfreda Hitchcocka. Tri su kapitalna ostvarenja ekspresionističkog filma: Kabinet doktora Caligarija (režiser je Robert Wiene.).. dekor. ali primarno one usmjerene na prikazivanje čovjekova duhovnog života. Scena iz filma (tzv. 922. napetosti i duševnih poremećaja do današnjih dana. . U modernom svijetu postignuća čovječanstva nemoguće je obuhvatiti znanjem jednog čovjeka. navodno nadahnut njujorškim neboderima. što simbolizira rastrojenost protagonista. Nosferatu (Friedrich Wilhelm Murnau. duhom ljudi (to je tema koju će poslije razviti Georges Orwel u 984. Svjetlo. Orsona Wellesa i Carola Reeda. Termin “ekspresionistički film” označava sve filmove koji nisu naturalistički. still fotografija). 93 Umjetnost kao jezik znakova Robert Wiene: Kabinet doktora Caligarija.).) i Doktor Mabuse kockar (Fritz Lang. ljubavi. mržnje i tjeskobe. šiljatim i trokutastim plohama nadahnutom kubizmom. stoljeća gdje svemogući Um. Izopačenje vanjskog svijeta postiže se artificijelnom scenografijom s izduženim. 1919. odnosno fenomen Big Brother showa). neobični kutovi snimanja ekspresionističkog filma postali su stilističko pravilo i konvencija za filmsko prikazivanje straha.ska rasvjeta (isprobajte pred ogledalom!). Lang je filmom znanstvene fantastike Metropolis (927.

Ekspresionistička arhitektura “Onaj koji ne poznaje i koji više ne može osjetiti čuđenje. Zamisao autora je bila da potpuno eliminira ravnu liniju lijevajući beton u zaobljene kalupe. Mendelsohnov rad blizak je Plavom jahaču i futuristima.– 1921.” (Albert Einstein) 94 Umjetnost kao jezik znakova Erich Mendelsohn: Opservatorij Alberta Einsteina. prestala bi biti umjetnost… Sve stvari imaju neko značenje. 1919. . Izvrstan spoj namjenske zgrade i spomenika veličini jednog znanstvenika. bez obzira predstavlja li se kao takva. krivulje zidova podsjećaju na pješčane dine modelirane vjetrom. s obzirom na budžet morao se zadovoljiti konstrukcijom od opeka obloženom cementom. Potsdam. kao pokretni i fleksibilni torzo. ispitivati fizičke odnose prostor-vrijeme. Stoga je umjetnost uvijek politička. namjena opservatorija je bila testirati novu Einsteinovu teoriju relativnosti. međutim. jednak je mrtvom čovjeku ili ugašenoj svijeći. bez obzira na to nalikuju li na nešto drugo ili ne. Njemačka. a kad bi bila. energija-tvar. U podzemnom laboratoriju izvodile su se spektrometrijske analize. Izvijeni toranj kao metafora za organsko. Politička umjetnost Može li umjetnost replicirati retorici moći ili ona jednostavno registrira stanje stvari? Može li umjetničko djelo odašiljati političku poruku i bi li u tom slučaju bila negirana njegova estetska i umjetnička vrijednost? Je li umjetnost nevina? Picasso tvrdi da nije.

Alegorijska slika: bik. Grosz je otpušten iz vojske u Prvome svjetskom ratu zbog PTSP-a ostajući kritičar rata. u crnoj. 1918. ekspresionizam. bijeloj i sivoj neboji. iako nije htio sudjelovati u Drugome svjetskom ratu. travnja 1937. 1937. “Svaka je slika bočica moje krvi” (Picasso). Kriegverwändungsfähig). jest nasilje. i on je slikar. Nakon rata Picasso stječe popularnost kao ilustrator: 1969. Likovi su simboli čije značenje je svima razumljivo: bik. dvojica oficira u prednjem planu čavrljaju (monokl čini grotesknijim njihova lica). Naravno. čiji su simboli: slomljeni mač u istrgnutoj ruci (simbol skršenog otpora golorukog naroda).George Grosz: Sposoban za vojsku (KV. žena s bakljom (sloboda). okrutnost i mrak. žarište republikanskog otpora. Picassovo djelo je mnogo više od dokumenta rata. duplog profila. Razaranje Guernice bilo je demonstracija nove metode tepih-bombardiranja. crtanje obrisnim linijama pridonosi neposrednosti i satiričnosti prizora. Karikaturalnost likova pridonosi iznošenju snažne ironije i antiratnog stava.) s milijun žrtava. Druga odrednica: dadaizam. Znate. Druge odrednice: kubizam. Po narudžbi Partije portretirao je Staljina. njem.– 1939. . na dan 28. Slika golemih dimenzija (prekriva cijeli zid). a pogotovo besmisla forsiranja daljnjih akcija i regrutiranja u vrijeme kada je ishod rata već bio odlučen. Slika predstavlja “dodavanje vrijednosti slikarstvu”: ono postaje instrument rata. žena s mrtvim djetetom (stradanje civila). Picasso će se učlaniti u Komunističku partiju. Slika je izraz protesta zbog međunarodne izdaje ideala za koje su se borili republikanci u Građanskom ratu (1936. 95 Umjetnost kao jezik znakova Pablo Picasso: Guernica. ranjeni konj (pokoreni narod koji je plemenit i snažan). čast.” Sigurni potez. Nakon dolaska Hitlera na vlast emigrirao je u SAD: “Otišao sam zbog Hitlera. cijeli vrijednosni sustav njemačkog društva Grosz ocrtava u negativnom svjetlu. figura koja visoko drži baklju (podsjeća na Kip slobode u New Yorku). Prikazan je ogoljeli zločin. je napravio plakat za film Veljka Bulajića Bitka na Neretvi. i u Njemačkoj nije bilo mjesta za obojicu. kaos rata prikazan je distorzijama kompozicije. Dužnost. Djelo je nastalo nakon što je Luftwaffe bombardirao baskijski gradić Guernicu. za napad i obranu od neprijatelja. Na njemu nema naznake konkretne lokacije ili ratne akcije. Dobro uhranjeni liječnik proglašava raspadnuto truplo sposobnim za vojsku. konj u agoniji. Godine 1944. konj ranjene utrobe je napaćeno čovječanstvo. no s nerazumijevanjem njegova stila portret su naručitelji ocijenili kao uvredljivu karikaturu.

godine. Prva fotografija snimljena je 11.96 Umjetnost kao jezik znakova Dora Maar fotografirala je proces nastajanja murala (zidne slike) Guernica. pritom je trokut upisan u kvadrat s pomakom u desnu stranu (oblici svojim smjerom “vuku udesno”). . Obratite pažnju na trokutni (piramidalni) raspored središnje grupe figura. svibnja 1937. širokoga horizontalnog formata poput narativne pasice stripa.

1964. znak vječitog obnavljanja. rasizma. isključivosti. moralnu ili društvenu. Andy Warhol: Narančasti užas. Warhol). ksenofobije i svakog oblika netolerancije. okrenut je prema svjetlosti i suncu. “Melankolični lotos od prenapregnutog betona ne samo da zaustavlja zle primisli i s jedne i sa druge strane nego čak i pročišćuje: nikog nije vrijeđao nikom nije prijetio nije pozivao na osvetu a ipak nije skrivao istinu” (Bogdan Bogdanović). Kršić). . kao i protiv mržnje. Iz ciklusa Katastrofe u tehnici serigrafije. a krunom. ne reagira — distanciran je i objektivan upućujući gledatelja na vlastitu lošu savjest. Jasenovac. Spomenik u počast svim stradalima u koncentracijskom logoru Jasenovac. ona prestaje imati ikakav učinak. umjetnost je čekić” (D. akumulirajući i prikazujući istovjetne ili vrlo slične podatke i uznemirujuće slike. Pokušajte objasniti tu drastičnu izjavu.97 Umjetnost kao jezik znakova Bogdan Bogdanović: Kameni cvijet. električne stolice i drugih dnevnih vijesti: “Kad vidite stravičnu sliku stalno iznova. Komentar na izreku “umjetnost je ogledalo društva”: “umjetnost nije ogledalo. okrenuta dvojnom kriptom “prema žrtvama iz kojih vuče svoj korijen”. automobilskih nesreća. s motivom rasnih pobuna. Spomenik je metafora života jačeg od smrti i zato je kao osnovni simbol izabran baš CVIJET.” “Ja sam stroj” (A. umjetnik ih ne komentira. 1963. Definirajući sam sebe strojem. nekom vrstom obrnute kupole. stiliziran kao cvijet građevina.– 1966.

Ekspresionizam likovnog izraza predočuje patnju mučenog zatvorenika.Neoekspresionizam Zlatko Prica: Savijači čelika. . Nakon 945. Ritam elemenata postiže se supostavljanjem pravocrtnih i kružnih. Druga odrednica: politička umjetnost. klupka vojnika u borbi. konflikt i nasilje. konveksnih i konkavnih oblika. a ne realni. 98 Umjetnost kao jezik znakova Leon Golub: Spaljeni čovjek. 1957. Brza gesta i kratki potezi vizualiziraju dramatsku napetost prizora i trzanje i patnju prikazanih figura — žena u bijegu. pigmenta poput grumena žeravice. potpisane autorovim prividno samorazumljivim naputkom: “Ljude ne treba spaljivati. palih ratnika… Civili s ranama od napalma u Vijetnamskom ratu. Posebna je kategorija tekstura slike — autor na platno često aplicira pigment ili lak koji potom grebe da bude nalik na izranjanu kožu sugerirajući stres. godine. Figure i predmeti na slici su simbolični. rezovima na platnu pridaje mu značenje metafore nasilja. boja gubi značaj opisnosti i postaje sredstvo gradnje apstraktnog prostora slike. gola-nenaoružana i ponižena individualna i društvena tijela (osobe i zajednice) poslužila su kao predložak za slike “vatreno” “zakrvavljene” površine. Umjetnik tretira platno kao pretučeno i izmučeno tijelo. “Pakao su drugi” (Jean-Paul Sartre). 1970. 1. oštećena. Možete li protumačiti tu rečenicu? Koja umjetnička djela prema vašem mišljenju “vizualiziraju” tu rečenicu? Navedite nekoliko primjera i obrazložite svoj izbor. Prica s Edom Murtićem ilustrira poemu Jama partizanskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića 1944.” Svi detalji slike (u tehnici sitotiska na kremenom papiru) služe sugestivnoj vizualizaciji tjelesne boli i kontrakcije tijela kao njegova odgovora na ranja- vanje.

4 Margine i odmaci Dadaizam 100 Neodadaizam 105 Prije nadrealizma 107 Nadrealizam 108 Metafizičko slikarstvo 114 Nakon nadrealizma 115 Nadrealizam i nadnaravno 117 99 Margine i odmaci .

slučaj je posljedica vizualne ravnodušnosti i potpunog izostanka dobrog ili lošeg ukusa. Smatraju da nema bitne razlike između predmeta koji je napravio čovjek i predmeta koji je napravio stroj. Godine 922. ali i za hobi i opsesiju. da. što je ujedno kritika stvarnosti u kojoj su uvriježene vrijednosti i institucije. “Onaj tko želi stvarati… najprije mora razoriti i uzdrmati priznate vrijednosti” (Nietzsche). Zašto onda jednostavno ne uzeti jednu od tih glava koju je napravila neka jednostavna. Uzeo sam kutijicu za nakit i pričvrstio je uz desno uho. propisuje dada.” Ograničenost malograđanina prikazano je centimetrom kojim je izmjerena visina njegova čela. što ne znači nesmisao. nevina duša. Dada je za prirodu. “Dada je za nerazumnost. “Još sam davno uočio da ljudi nemaju karakter i da je njihovo lice samo slika koju je uredio njihov frizer.Dadaizam “Logika je komplikacija. Francuska. 1919. nasumičnim otvaranjem stranice francusko-njemačkog rječnika: “dada” je francuski termin za drvenog konjića za ljuljanje u dječjem govoru. “Destrukcija je također kreacija!” (kliče anarhist Bakunjin). Dada je umjetnost bez papuča i paralela. naime. trebao je završiti tako da negira sam sebe (“pravi dadaist je protiv dadaizma”). intuicijom. Dada je izravna kao priroda. primarno-primitivno. Kakva ideja! Želio sam izložiti duh našeg vremena u najelementarnijem obliku… Pa sam uzeo finu drvenu glavu… i okrunio je sklopivom metalnom čašom. u njemačkom Weimaru Tzara je održao “postumni” govor proglasivši dadu mrtvom. a protiv umjetnosti. odgovorne za krvavi sukob. koja je za i protiv jedinstva i odlučno protiv budućnosti. Simboli malograđanske klase su: novčanik (smješten iza glave) i kutija za nakit (iza uha). i jedina moguća osobna intervencija u umjetničko djelo je slučajna. Potom sam unutra stavio rolu filma s kamišem lule… Ugurao sam brončanu komponentu iz antikvitetne kamere na drveno ravnalo i pogledao sam… Ah. Dada želi podučiti čovjeka onome što je zaboravio — a to je “sanjati otvorenih očiju”. od onih na kojima frizerske pripravnice vježbaju kako se rade perike. Jugoslavija 100 Margine i odmaci Raoul Hausmann: Duh našeg vremena (Mehanička glava). SAD. Dada je nerazumna kao i priroda.” Dadaizam se odriče “umjetnosti radi umjetnosti” i raskida s umjetnošću prošlosti: “Uopće ne želim znati je li bilo ljudi prije mene” (T. Protiv toga se treba boriti: političkom anarhijom. Dadaisti postavljanjem industrijskih proizvoda u muzej dokazuju da je pojam umjetnosti stvar dogovora ili definicije.” (Tristan Tzara) Naziv pokreta izabran je slučajno. Tehnika kolaža proširena je na skulpturu. a prije svega pohlepa ljudi i društva. Ključna riječ koja objašnjava pokret je nihilizam. iracionalnošću. Tzara). Dadaizam je reakcija na apsurd rata do kojega je doveo ratio. Njemačka. Ne postoji “dadaistički stil” jer su umjetničko djelo i vježbanje umjetničke geste odbačeni s prezirom. falio mi je komadić bijelog kartona na kojemu je napisan broj 22 jer duh našeg vremena ima numerički smisao. dječji zvuk predstavlja početak. emocijama.– 99. . “Dada je naš vlastiti intenzitet. Dada je za beskonačni smisao i definitivna značenja. Straga sam pričvrstio zgodnu lisnicu. Za dadu je tipično naglašavanje slučaja i nerazboritosti. novo. No dada kao pokret “umire” u trenutku kada je sam sebe počeo shvaćati ozbiljno. Dadaizam je način postojanja kao i način života. Švicarska. Budući da je dadaizam sve negirao.” 95. Eskapistička umjetnost — iskaz želje za bijegom od stvarnosti.

Mutt. čija je ključna figura rumunjski pjesnik Tristan Tzara koji stvara “slučajnu” poeziju od riječi izrezanih s novinskih stranica i složenih zajedno prema kriteriju slučaja. Pokret je izraz gađenja i razočaranja zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata. Picabia je 96. često od vlastitih crteža koje bi poderao i bacio puštajući papiriće s visine da padnu na podlogu. Najistaknutiji predstavnici njujorške dade su Marcel Duchamp. fragment novčanice nalijepljeni su na apsurdnu i smiješnu sliku koja prikazuje likovnog kritičara (za Hausmanna očito omraženo zanimanje) koji drži olovku u ruci. tj. časopis je. pogled mu je zamagljen. novi oblik umjetničkog djelovanja. dakle. Time je upozorio na mogući apsurd “demokratske” izložbene politike: svatko je. ondje ih fiksirajući. Razigrana kompozicija sedam kvadrata koji “plešu” prostorom slike. a preko puta je živio Vladimir Ilič Lenjin. na čelo mu je zalijepljena poštanska marka dok mu iz ovratnika viri novčanica kojom je “potkupljen”. gdje se u progonstvu sastaju mnogi umjetnici iz ratom zahvaćenih europskih zemalja. na taj način protestirajući protiv rata jer je moderni rat u biti rat strojeva i pobjedu odnosi onaj koji je izumio najbrže ili najmoćnije mašine. jednakovrijedan slici ili skulpturi. Figura čovjeka sa šeširom dolje desno na slici: kolaž kao igra zamjene praznine puninom (vidi: kubizam). Picabia radi apsurdne strojeve kojima se ruga mehanizaciji svijeta. U Zürichu je dadaizam dominantno književni pokret. kao vlastito umjetničko djelo./17. Fontana./20. Tehnika fotomontaže i asemblaža — “dekonstruktivna rekonstrukcija”. sa züriškim Cabaret Voltaireom (osnovao ga je njemački pjesnik Hugo Ball kao kombinaciju bara i umjetničke udruge). radio je kolaže od komadića istrganog (ne izrezanog) papira. Kasnije je Arp radio “obrnute kolaže”: bušeći i izrezujući rupe u kartonu raznih geometrijskih oblika. donio na izložbu položeni urinal. osnovana je Dada Zürich. Godine 95. 1919. Hugo Ball je pokrenuo i izdavanje istoimenog dadaističkog časopisa — časopis se prvi put pojavljuje kao medij umjetnosti. . fotografije. Duchamp preispituje narav i bit umjetnosti na provokativan način: pa je tako 97. potpisao ga je pseudonimom (R. 101 Margine i odmaci Godine 95. isječci iz novina. Francis Picabia i Man Ray. osnovana je Dada New York. Umjetnik je tako isključen iz čina stvaranja. veljače 96. plazi jezik.Raoul Hausmann: Likovni kritičar. prema imenu proizvođača sanitarija) i nazvao ga.). Internacionalni dadaizam je “rođen” 5. znanosti i načelu učinkovitosti. njihov je raspored bio potpuno slučajan. Jean Arp je to isto radio u likovnosti. u Barceloni pokrenuo dadaistički časopis 39 (neredovito izlazi do 924. Jean (Hans) Arp: Kolaž načinjen prema zakonima slučaja. 1916.

” Pozor: urinal je položen vodoravno. Zanimljivo je da je Fontana odbijena na njujorškom Salonu nezavisnih (koji se tako pokazao dvoličnom. Duchamp). znanje Boomboom. odbijen joj je status umjetničkog djela pa danas još samo postoji fotografija kao dokument.” Marcel Duchamp: Fontana. bilo kada i bilo kako postavljeni. čuperak trave uz rub video slike. znanje. Mutta: “Je li gospodin Mutt svojim rukama napravio fontanu ili nije. ideal Znanje.) kao vlastiti.–19 70. Godine 98. svjedočanstvo originalnog rada. a zahvaljujući naslikao Rembrandt. dok izbacuje vodu iz usta. 1966. 1917. le bruit — brujanje). tj. close circuit — izravnog prijenosa Prema Faureu. Uzeo je običan svakodnevni artikl. teže ćemo posjetitelji promatraju na odgođenoj je uistinu moći spoznati i ispravno reprodukciji snimke u prvoj sobi. prenosivi muzej s minijaturnim djelima. i tako “oslobođen” svoje funkcije. Nađeni predmeti ne bi se smatrali umjetnošću ukoliko bi bili bilo gdje. Tristan Tzara objavljuje Dadaistički manifest prema zakonitostima bruizma (franc. 102 Margine i odmaci Kod ready-madea zadržan je moment mjesta umjetničkog djela. ideal. U jednom njegovom močvare ima istu likovnu vrijednost kao i prizor Kristova raspeća ako je oba radu posjetitelji izložbe snimljeni su u prvoj prostoriji. mogao izlagati svoje radove ako bi mogao platiti skromnu kotizaciju. treba se “koristiti Rembrandtom kao Nauman često koristi tehniku tzv. Prema uzoru na Duchampovu Fontanu umjetnik predstavlja samog sebe kao “nađeni objekt” (ready-made): na fotografiji je prikazan sam autor. a ne “otvorenom” institucijom). Slučaj R. daskom za peglanje” (M. njegova glava Ideja “recipročnog” ready-madea: i torzo.naime. procijeniti koliko je to dobra slika. boomboom. Ali budući da taj kratkoj odgodi play-backa u drugoj čuperak trave ima za nas emotivno i se sobi mogu vidjeti kako ih novi vrijednosno niže značenje. boomboom. znači. apstraktne poezije. poezije simultanosti i slučaja: “Ideal. On ju je IZABRAO. U znak prosvjeda Duchamp je izradio Kutije u kovčegu (936. Bruce Nauman: Autoportret kao fontana. . uopće nije važno. postavio ga tako da je njegova funkcija nestala pod novim naslovom i gledištem — i tako je stvorio novo značenje za taj predmet.

Man Ray: Rublje (franc. grebanja) i frottagea: jednostavno je trebalo šarati po papiru iznad reljefne podloge. Nadahnut podovima izbrazdanim uslijed pranja.Man Ray: Cvijeće. npr. Godine 99. razvijenoga i fiksiranoga. prema Manu Rayu) nastaje postupkom izravnog otiskivanja predmeta na emulziju fotografskog papira (fotografskog “pozitiva”) eksponiranoga (osvijetljenoga). i na papiru bi se otisnula njegova tekstura… to je metoda u kojoj autor samo asistira “kao gledatelj rađanju svoga djela”. fotomontažu. Man Ray je pseudonim (engl. osnovana je Dada Köln — njezin predstavnik Max Ernst također upotrebljava nađene predmete u svojim radovima. nadahnut poezijom Walta Whitmana. rayogram (fotogram). 1921. novčića. . kada je u procesu razvijanja eksponiranog fotografskog papira umjetnik upalio svjetlo. “Čovjek Zraka”). 103 Margine i odmaci Man Ray: Poklon. gdje se izbjegava kontrola svi- Max Ernst: Navika lišća. Ernst je “izumio” tehniku grattagea (struganja. Fotogram (zvan još i schadografija Christiana Schada ili rayogram. 1931. 1925. Ray je uveo nove tehnike obrade i izrade fotografije: airbrush. Solarizacija je fotografski postupak kojim su konture oblika naglašene crnim linijama kao da je riječ o crtežu. solarizaciju./20. mnogih ribanja. U ovom su slučaju pomicani za vrijeme trajanja ekspozicije. frottage. Primarno fotograf. Lingerie). 1931. struganja i gaženja. Glačalo na koje je nalijepljeno četrnaest čavlića. Fotogram je fotografija nastala osvjetljavanjem fotografskog papira na koji su položeni predmeti različite transparentnosti i voluminoznosti. Nastao je slučajno. Fotografija nastala postupkom solarizacije.

Srodna je tehnika sugestivne dekalkomanije. Merzbau je asemblaž. Max Ernst. u dobivenoj fraktalnoj kompoziciji u crnoj. asemblaž. 07. umjetnički predmet) koji označava umjetnički objekt. neki predmet ili životinju. Merz je “grupiranje u umjetničke svrhe svih mogućih materijala”.. izrezan iz reklame za banku. Odrednice djela: trash art (engl. merzbau je grupiranje u prostoru. Izbačen iz berlinske dadaističke grupe kao “apolitičan”. starežna umjetnost. do 932. Schwitters izdaje časopis Merz. trash — otpad). Objét d’art je pojam (franc. poput kolaža i frottagea. portret. Kurt Schwitters osniva Dadu Hanover: Schwitters radi skulpturalne i arhitektonske instalacije od otpadaka. Crni gvaš prolije se po papiru izražene teksture. križanje “katedrale i Kabineta dr. Merzbau je otpad kao materijal gradnje. poput upotrijebljenih bezvrijednih autobusnih karata. tehniku dekalkomanije prenosi na slikarsko platno: Napravite crtež u tehnici dekalkomanije. sivoj i bijeloj boji nalik na otisak spužve svatko će razaznati nešto drugo (tehnika se zato koristi u psihološkim testovima): pejzaž. Kurt Schwitters: Merzbau. metodom slobodne asocijacije. koji nije ni skulptura ni slika. transformiranje umjetnikova životnog prostora u gomilu starežnih predmeta (“jednom riječju svih starudija što se povlače po tavanima i hrpama smeća”). situacije. ready-made. Godine 92. opišite ono što vidite na nastaloj šari — mrlji.)). Rezultat postupka je nekontroliran i nepredvidiv. . što je igra riječi i metafora kojom se novac uspoređuje sa smećem: merz je drugi slog od (Kom)merz (njem. 104 Margine i odmaci Dekalkomanija je postupak otiskivanja preuzet iz dječje igre. priče. i slično. U dobivenim oblicima razni će ljudi prepoznati razne predmete. rasprostire po stanu i zatrpava nekoliko etaža stana u pokušaju izravnog uključivanja umjetnosti u život. a sve je uništeno za Drugoga svjetskog rata. Caligarija”. Od 923. koji se. stvara vlastitu varijaciju dadaizma koju naziva Merz (Smeće). uvodi je Oscar Dominguez: crni gvaš razlije se po listu papira.). S prikupljanjem predmeta Schwitters započinje 1921. dodavanjem i umetanjem još stvari. koristeći fluidne uljene boje. totalno umjetničko djelo. kojega se potom prekriva drugim papirom i pritisne dlanom.jesti i zanemaruje pitanje vještine. objet d’art. 1933. drugi se list lagano prisloni uz njega i pažljivo podigne malo prije nego što se boja osuši. Kölnska dada značajna je za razvoj nadrealizma (vidi str.

Umjetnik zbog herpesa očiju nije mogao sam napraviti sliku. Robert Rauschenberg. 1921. odnosno forma jest sadržaj. Suvremeni hrvatski autor eksperimentalnog filma Ladislav Galeta u svojoj poemi Kafka. Predstavnici: Joseph Cornell. pozvani su književnici i umjetnici da se potpišu i konačno su na sliku nalijepljene fotografije. tj. Pisac Franz Kafka je pisao duge rečenice i tražio je da se njegova djela tiskaju velikim slovima — kao i dadaistima važna mu je bila forma. antisliku. sve dok ne pogledaš izbliza. “Uvijek tragaš za osjećajem koji si već osjetio. a mnoštvo potpisnika ironizira individualnost umjetnika-stvaratelja. već mu u tome pomažu prijatelji umjetnici. među njima i portret “autora”: slika ima značenje istraživanja prostora jezika i jezika prostora. trokut. Ivan Ladislav Galeta: Kafka. već jednostavno ljudi” (F. koje sada izgledaju nove. Uistinu moderna umjetnička djela napravili su ne umjetnici. odnosno činjenicu da vrijednost slike obično ovisi o umjetnikovoj signaturi. .Godine 99. Francis Picabia: Oko Kakodilat (L’Oeil Cocodylate). osniva se Dada Pariz — njezin najistaknutiji predstavnik je Francis Picabia. 105 Margine i odmaci Neodadaizam Stil. naslikano je oko. Umjetnici su čistači. ovdje potpis preplavljuje cijelu površinu slike. baš kao što voliš podignuti stare hlače iz kemijske čistionice. ne daj im se prevariti. organ koji mu zadaje bol. a ne samo sadržaj djela. trokut primjenjuje dadaističku metodu slučajnog susreta (riječi). forma je važnija od sadržaja. ali ne i pokret. Tradicionalno stavljan u donji desni ugao djela. dilate je proširena — a odnosi se na oko i zjenicu oka. Picabia). Naslov je metafora s lijekovima: caco je na grčkom loš. greška. 1984. greška. tekst ima funkciju slike. od 930-ih do danas.

1930-ih radi asemblaže — uglavnom vitrine zatvorene staklom na prednjoj strani. poput krpa i fotografija. potrošačko društvo. Joseph Cornell: Skup mjehurića sapuna. redom: predsjednik demokrat za čijeg mandata je izbila kriza u Zaljevu svinja (Kuba). hladni rat.106 Margine i odmaci Robert Rauschenberg: Retroactive II. nije imao formalno umjetničko obrazovanje. privatnog svijeta zapečaćenog u kutiji-kapsuli. Robert Rauschenberg: Monogram. Combines mogu biti i trodimenzionalni. bar kod. 1936. 1955. u kojima aranžira neskladne predmete — kutije šibica. To je slika američkog društva u vrijeme nastanka slike. astronaut. Umjetnik propituje hijerarhiju ljudskih osjeta koju je razvila racionalistička misao. tako da ih promatramo kao sliku. Otvorenost sadržaja i nezavršenost forme tipične su za Rauschenbergov rad: “Nema stvarne razlike između stvaranja i destrukcije umjetnosti. prvi let u svemir. aranžiranih i zalijepljenih na podlogu. prema kojoj vizualna percepcija ima primat nad ostalim osjetilima. Iz serije tzv. U kasnijim radovima ih preslikava ili prenosi u tehniku serigrafije: slika je metaforički puzzle pod očitim dadaističkim utjecajem. Cornell. Combines — kombiniranih slika koje umjetnik gradi od raznih heterogenih nađenih plošnih predmeta. načinjen od izrezaka iz novina. 1964. kao kombinirana skulptura patchwork od proizvoda masovne potrošnje privlačeći pozornost na ono što se u svakodnevnom životu nitko ne trudi vidjeti. Kolaž kao “izvještaj”. u prostoru i vremenu. Na njemu su prikazani: predsjednik Kennedy (predsjednik kao pop-figura). poštanske marke. Te su kutije postale “poetska kazališta” u kojima se odvija metamorfoza elemenata iz prošlosti — umjetnikova djetinjstva. odlučni pokret ruke predsjednik u gesti Ujaka Sama (imaginarnog lika koji simbolizira državu što poziva svoje građane na regrutaciju).– 59. poput naivnih umjetnika. Preparirana ovca upisana u staru automobilsku gumu kom- binirana je s dvodimenzionalnim naslikanim plohama. kutije istodobno čine vidljivom i zatvaraju svoju sadržinu. Kontradiktorno. izreske iz novina… naglašene frontalnosti. kompase.” .

zasićenost. Chagall slika lirske ruralne scene. fovističkih boja: jarkožutog poda i crvenih zidova. Za Staljinova progona Židova odlazi u Francusku i radi dekoraciju stropa i vitraže za prozore pariške Opere (u koju Paul Leroux smješta radnju drame. kao ruski Židov. murale za Židovsko državno kazalište u Moskvi. mnogi su umjetnici stvarali u duhu obaju pokreta. Chagall postaje upravitelj umjetničke škole u Vitebsku. ali dok je dada bila u svojoj biti nihilistički pokret.Prije nadrealizma Dadaizam i nadrealizam su povezani pokreti. Nelogična figuracija u prizoru kao iz sna. Naslikao je. Marc Chagall: Autoportret sa sedam prstiju. 1912. Prostor atelijera je sužen. Pod utjecajem sirovih formi narodne ruske umjetnosti u kombinaciji s utjecajem rada Gauguina i fovista. rodni Vitebsk je u njegovu sjećanju (u stripovskom oblačiću). “platna napunjena strašću”. Razilaženje sile teže u osnovi je futuristička koncepcija “prevođenja” stvarnosti. Druga odrednica: simbolizam. iracionalni raspored poznatih nam predmeta — za Chagallov rad važno je podsjećanje na djetinjstvo u Rusiji. Sedam prstiju na ruci simbolizira židovski sedmerokraki svijećnjak menoru. Gotovo barbarski intenzitet. 107 Margine i odmaci . na intimnost obiteljskog života. koji su prije predstavljali stanje uma i način života nego stilska pravila. ljude i predmete kako lebde u neobičnim kombinacijama. neproporcionalne. Na ovoj su slici prikazani: umjetnik kroz čiji se prozor vidi Eiffelov toranj. izdužene likove. a zaumni prizor ruske mljekarice i krave koje lebde iznad pravoslavne crkve naslikan je na platnu ispred slikara. Nakon Oktobarske revolucije 1917. Oba su pokreta izrazito anti-racionalistička. koncentrirana na stvaranje šokantnih efekata. “izlomljenog” lica i tijela na način kubističkog slikanja fasetama. nadrealizam je pozitivno gledao na svijet. punina boja. a Andrew Lloyd Webber mjuzikla Fantom u operi). U njemu je prikazan lik velikih očiju. duge kovrčave kose.

forsiranje već podrazumijeva svijest: tako Roberto Matta.” “Jedina razlika između mene i luđaka je da ja nisam lud. univerzalni jezik čovječanstva (prema filozofu Frommu). veličanjem idealizma. Nadrealisti istražuju imaginarij snova (a to mogu biti i mòre). René Magritte. 108 Margine i odmaci André Masson: Automatski crtež. a potreba za snom jača je od bilo koje praktične potrebe. Predstavnici: Joan Miró. što je termin preuzet iz psihoanalize. nadrealizam je nastavak ideje simbolizma. koji je u velikoj mjeri zajednički svim vremenima i svim kulturama. U snu. Ipak svojom naracijom-pripovijedanjem snova. a metodu rada “paranoično-kritičkom”. Spavanje je jedina situacija kada smo zaista slobodni.– 966. smatrajući da “psihički automatizam” (kojim nastaju “čiste čičkarije”.Nadrealizam “Čisti psihički automatizam. prema Bretonu) ne može biti nesvjestan jer bi to podrazumijevalo pasivnost subjekta. To je. politički i tek tada umjetnički pokret između dva svjetska rata. on govori univerzalnim jezikom simbola. polubudnog stanja i podsvijesti: Dalí svoja djela naziva “rukom slikane fotografije snova”. Nastoje se ukloniti “sve moralne i estetske preokupacije umjetnosti”. superstvarnost”. André Masson razvija “automatsku” tehniku kojom pokušava ukloniti razumsku kontrolu nad radnjama ruke puštajući da ruku vodi podsvijest. daje prednost izrazu “slikarski automatizam” kao preciznijem i točnijem. ali i političkim angažmanom (Breton: “umjetnost u službi revolucije”) i jezičnim igrama. Osnivač i najistaknutija figura nadrealizma je francuski pjesnik. Cilj pokreta je “razriješiti postojeća kontradiktorna stanja snova i stvarnosti u apsolutnu stvarnost. Francuska. San je poetičan. 1925. esejist i kritičar André Breton (896. 924. uz poeziju i umjetnost. carstvo nužnosti Pariz. Bretonov automatizam je zapravo slučaj jer nesvjesno se ne može forsirati. . “Kreativnost ima smisla jedino ako podržava kontinuirano stanje pobune” (riječima nadrealističkog pjesnika Georgesa Bataillea).” (Salvador Dalí) Nadrealizam je primarno pjesnički pokret. nismo pod utjecajem “društvene buke”. Salvador Dalí. pod utjecajem mišljenja drugih ljudi. Ruka je “seizmograf ” slučajnih misli prema načelu “slobodnih asocijacija”.). “Automatizam” je svaki postupak primijenjen kako bi se izbjegla “kontrola” nad kompozicijom. filozofski. također književni. tj.

109 Margine i odmaci Hibrid je nešto sastavljeno od više oblika. nije li psihoanaliza dokazala da je razgovor o snovima važniji od samih snova? Nije li mogućnost da vlastiti san ponudimo kao građu tuđeg upravo način na koji privatne nesnošljivosti postaju stvar javnog. Yves Tanguy: Prekrasni leš. André Breton. smatraju nadrealisti. Izravni izraz nesvjesnog uma su snovi. 1927. “premještanju” u fantastičan svijet metodom metamorfoze i apsurda. No. 17. za razliku od Freuda. miješano. kolektivnog interesa? Freud je smatrao da snovi ništa ne govore ako se u njihovo tumačenje ne uključe asocijacije sanjača i sjećanja iz djetinjstva. Max Morise.mora ustuknuti pred carstvom slobode. Paradoks je da smo u snovima ne samo nerazumniji i nepristojniji već i inteligentniji. Jednom kad je papir izravnan. nadrealisti ne žele liječiti poremećaje misli i osjećaja. oni su čak poželjni. Nekontrolirana stanja “neupravljane misli” mogu se prepoznati u umjetnosti duševnih bolesnika i u stvaralaštvu primitivnih naroda. otkriva se hibridna slika “objektivnog slučaja”. Naši snovi ne izražavaju samo iracionalne želje već i duboke spoznaje. prema Freudu. San je “nadstvarnost” zasnovana na odmaku. Daleko od dokonog ubijanja vremena praksa pripovijedanja snova ima terapeutski karakter i oblik je svakodnevne životne pragmatike. Koncepcija individualnog stila umjetnika-stvaraoca negirana je igrom Cadavre exquis (“prekrasni leš”): presavijeni list papira kruži između igrača koji nastavljaju rad na istoj. koji nisu podčinjeni shemama zapadne civilizacije. . Man Ray. pametniji te da bolje rasuđujemo kada sanjamo nego kad smo budni. 5. Uostalom. skrivenoj (presavijenoj) slici. Termin uvodi André Breton da bi opisao slike koje “prelaze” od figuracije k apstrakciji i obrnuto. Mogućnost da svoje individualne opsesije podijelimo s drugima svakako je dragocjenija od vjerojatnosti da uđemo u trag njihovu uzroku ili skrivenom značenju.

visine i dubine prestaju biti poimani kao suprotnosti.) dva su najvažnija nadrealistička filma (nijemi film) za koje je tipično: apsurdni prizori (govedo u spavaćoj sobi) s bizarnim detaljima (gmazovi. narativnog kontinuiteta i jedinstva vremena i prostora. I onda je i vidio sliku toga: čovjeka prepolovljenog prozorom. utječu na nadrealizam u kojemu se elementi stvarnoga i imaginarnoga stapaju u “novu realnost”. bio je upoznat s povezivanjem riječi i psihoanalizom kao oblicima terapije.Nadrealisti snove smatraju prije svega aktivnošću mašte. Slučaj kao “automatizam”. 930. 110 Margine i odmaci Godine 924. ubrzo je film postao savršenim medijem za namjerno izazivanje šoka. U njemu je nadrealizam definiran kao “psihički automatizam kojim se može izraziti pravo djelovanje svijesti. Evo kako je izgledala njegova tehnika. stvarno i imaginarno.” Iako se manifest odnosi na automatsku tehniku pisanja. osobito Freudova interpretacija snova. stoga je Breton napravio antologiju snova. ukidanje logike radnje. kao i estetskih i moralnih ograda (ograničenja)”. “… postoji određena točka uma gdje život i smrt. kukci). lišeno bilo kakve kontrole razuma. u Parizu André Breton objavljuje Nadrealistički manifest. komunikativno i nekomunikativno. Teorija psihoanalize. Andaluzijski pas (režiraju ga Luis Buňuel i Salvador Dalí. Budući da je studirao medicinu. 1935. 928.) i Zlatno doba (Buňuel. prošlost i budućnost. i prvi eksperimenti: on opisuje kako je jedne večeri spremajući se u postelju jasno čuo kucanje na prozoru i rečenicu “tamo je čovjek prepolovljen prozorom”. simboličMan Ray: Lijepo kao slučajni susret kišobrana i šivaćeg stroja na stolu za seciranje. . Prepoznatljivi predmeti izvan uobičajenog konteksta.

ne kompozicije kadrova (krupni plan britvice koja prelazi preko oka, paralelno s izduljenim oblakom što presijeca mjesec), uz zanemarivanje uzročno-posljedičnog slijeda događaja i povezivanje neskladnih tematskih elemenata. U Drugome svjetskom ratu centar pokreta seli se u New York jer su mnogi nadrealisti napustili Europu. Iako ubrzo prestaje postojati kao organizirani pokret, nadrealizam utječe na stvaranje novog stila, američkoga gestualnog slikarstva (apstraktni ekspresionizam).
Djetinjim rukopisom u kurzivu ispisan je “plutajući” tekst koji tvori posve slučajan i nerješiv rebus: riječ je postala slika i stoga njezin vizualni ekvivalent više nije nužan, nije potrebno naslikati pejzaž i nebo već je dovoljno napisati riječ “horizont” i ona će zamijeniti sliku horizonta. Oblačići s tekstom međusobno su povezani što znači da zajedno čine cjelinu, kompoziciju u kojoj je njihovo mjesto određeno položajem na slici. Za razliku od drugih nadrealista, Magritte se ne služi motivima sna ili podsvijesti, već gradi sliku bizarnim sučeljavanjima predmeta ili radnji, protežni motiv (njem. Leitmotiv, engl. light-motiv), motiv njegovih slika je čovjek s polucilindrom i aktovkom, tip činovnika (usporedi s Procesom Franza Kafke). Zavodljiv postupak “praznog znaka”, zamršeni problematičan odnos između pojma i predodžbe, jezika i slike, površine i dubine, realnosti i privida. Druga odrednica: magični realizam. Pokušajte objasniti taj naziv na primjeru Magrittove umjetnosti.

111 Margine i odmaci

René Magritte: Živo ogledalo (franc. Le Miroir vivant), 1928. Pojavni svijet na slikama se obično pokušava učiniti sličnim onome što nam pokazuju naša osjetila (iluzionizam), ili reprezentirati vizualnim metaforama i ikonografskim asocijacijama (npr. grčka riječ IHTIS, što znači “riba”, kao znak za Isusa Krista). Belgijanac Magritte između 1927. i 1930. radi “abecedne slike” ili “slike riječi” koje se smatraju začetkom konceptualne umjetnosti. Tako i na ovoj slici propituje odnos pravog i naslikanog predmeta povezujući slikovni i lingvistički sustav prezentacije: “na slici, riječi su napravljene od iste tvari kao i slike”, a ta je tvar boja.

René Magritte: Izdaja slika, 1929. Slika lule ispod koje je napisano “Ovo nije lula.” (franc. Ceci n’est pas une pipe.): Magritte upozorava na varljivost svake predodžbe — slika lule nije isto što i stvarna, opipljiva lula, “stvari nisu onakve kakvim se čine”. Na taj način autor propituje koncepciju definiranja stvari. Konceptualni umjetnik Marcel Broodthaers će 1972. ispod ready-made izložaka u muzeju napisati “Ovo nije umjetničko djelo”, u pokušaju vraćanja predmeta u stvarnost iz koje su uzete, jednom kad ih je sustav prihvatio kao umjetničko djelo. Kada bi se rečenica napisana na slici izgovorila na francuskom jeziku, zvučala bi poput pućkanja lule — onomatopeja! Psihoanaliza prema Lacanu otkriva u nesvjesnom strukturu jezika, tj. nesvjesno je strukturirano kao jezik. Primijenite ovu tvrdnju na Magritteovu sliku Ovo nije lula.

112 Margine i odmaci

Portret Salvadora Dalíja Dalí je i naslikao puno autoportreta — zaokupljenost vlastitim likom, narcisoidnost, ekscentričan izgled (brkovi kao antene) tipična je osobina modernog umjetnika. Dalí je izjednačen s nadrealizmom u očima javnosti, iako se posvađao s pokretom zbog simpatiziranja frankizma; Breton je napravio anagram njegova imena —“pohlepan za novcem” (španj. avida dollars). Dalí mijenja stil 1941., kada započinje slikati kršćanske religiozne motive.

Salvador Dalí: Ustrajnost sjećanja, 1931. Umjetnikovim riječima, ovo je “rukom slikana fotografija snova”, “diskreditiranje realnog svijeta”: satovi se rastapaju kao meki sir, mravi figuriraju kao simboli rastakanja napadajući zlatni sat koji postaje organska tvar. U sredini je Dalíjev profil pretvoren u kukca. Prostor je beskrajan. Slika rastopljenih satova (modela koji se obično nosi na lancu) predodžba je svijeta u kojemu je iskrivljeno

poimanje vremena, koje nam u sveopćoj jurnjavi “curi kroz prste”. Dalí istražuje snove i podsvijest, frojdovske simbole stvarajući skup slika koje su “vizualni ekvivalent halucinantnom iskustvu” (treba naglasiti, nadrealisti nisu stvarali pod utjecajem droga, to je bilo strogo zabranjeno). Započinje sliku s prvom idejom koja mu padne na pamet, zatim ide do druge asocijacije, no detalje prikazuje vrlo precizno, a potez kista je zaglađen.

Salvador Dalí: Portret Mae West koji se može rabiti kao dnevna soba, 1935. Naslonjač u obliku usana Mae West izvorno je načinjen u maloj seriji od osam primjeraka prema Dalíjevu dizajnu. Portret Mae West poslužio je kao predložak i za bočicu Dalíjeva parfema, u obliku usana s nosom. Portret Mae West koji se može rabiti kao dnevna soba, sa zavjesom umjesto kose, kaminom umjesto nosa i naslonjačem-usnama, izložen je kao ambijentalna instalacija u Fundaciji Dalí u Figuerasu, gradiću u blizini španjolsko-francuske granice gdje je umjetnik rođen, i gdje je umro; u međuvremenu je boravio u Parizu i New Yorku.

113 Margine i odmaci

Joan Miró: Harlekinijada (Karneval harlekina), 1925. Apstraktni (stilom) nadrealizam (motivom). Organska ili biomorfna apstrakcija. Sinteza nadrealizma, dječjih crteža, katalonske naivne umjetnosti: “Miró je zarobljen u infantilnoj fazi” (glasila je Bretonova šala). Sugeriran je prostor sobe, prozor je otvoren, vani je noć, unutra je neka luda zabava. Shematizirani motivi — kaligrafski i ornamentalni znakovi, forme izvedene iz organskog svijeta, nalik “na ono što vidimo kad pogledamo kroz mikroskop” ili životu podmorja, rasprostiru se površinom platna i stvaraju svijet “halucinacija i metamorfoza”.

Kompozicije linija, mrlja i simbola podsjećaju na prethistorijske pećinske slikarije ili na mikroorganizme (npr. amebe). Miró se često koristi intenzivnom plavom, azurnom bojom preuzetom iz španjolske i portugalske tradicije, kao i crvenom i žutom kao podlogom za kompoziciju slike. Tko je još slikao gotovo isključivo osnovnim bojama od do sada spomenutih umjetnika? Organizmi iz mašte i neživi predmeti imaju vitalnost koja ih čini stvarnijim od stvarnosti. U kasnijoj fazi Miró slika široka jednobojna (monokromna) polja radi “razumijevanja praznine”. To je jedan od prvih primjera tzv. slikarstva bojenog polja.

Meret Oppenheim, Krzneni doručak, 1936. Asemblaž koji se sastoji od šalice, tanjurića i žličice prekrivenih krznom, pomalo gruba dosjetka koja uključuje i dvosmislenost naziva djela. Umjetnica se poigrala estetikom kiča ironizirajući sve one koji pretjerivanjem s detaljima i nagomilavanjem stvari ističu svoje blagostanje. Krzno je i čuvar topline čaja, poput termos-boce. Djelo koje je postalo sinonim za sve ekstravagantnosti nadrealizma!

Metafizičko slikarstvo
Podgrupa nadrealizma. Obično prikazano na neobičan način.

(tal. pittura metafisica) Ferrara, Italija, 97. Predstavnici: Giorgio de Chirico, Carlo Carrà, Giorgio Morandi.

114 Margine i odmaci

Giorgio de Chirico je počeo stvarati metafizične slike pod utjecajem filozofije Schopenhauera i Nietzschea te nadrealističkog i slikarstva quattrocenta (tal. izraz za 5. stoljeće), a nakon metafizičke faze usvojio je akademizam i postao imućan portretist po narudžbi. Od 9. (kada boravi u Parizu) razvija novi stil — metafizičko slikarstvo, iskaz snažnog osobnog osjećaja melankolije. U Ferraru de Chirico, Grk, dolazi kao regrut. Slika napuštene trgove toga grada kao prazne pozornice sa siluetama ljudi izduženim dugim sjenama i alegorijskim kamenim skulpturama. Trijemovi u prizemljima zgrada rastvoreni su lukovima (što je tipično za Ferraru, kao zaštita od sunca ljeti i kiše zimi) u iskrivljenoj, pa čak i obrnutoj (inverznoj) perspektivi. Na praznom trgu djevojčica trči štapom gurajući kotač, vlak prolazi horizontom… U krajoliku dominiraju arhitektonski elementi, ikonografija modernog doba — tvornice i Ikonografija je jezik slika ili oblika vlakovi — pomiješana je sa simbolima prošlosti (klasične statue) tipičnih za neki kulturni kontekst — npr. ikonografija oglašavanja, popi anakronim prostorima. “Katkad je horizont određen zidom iza -ikonografija, ali i kršćanska… kojeg se diže buka vlaka koji iščezava. Cijela nostalgija beskonačnog otkriva nam se iz geometrijske preciznosti trokuta” (G. de Anakrono je ono što je stavljeno u Chirico). De Chirico slika i klaustrofobične (tijesne) interijere na- epohu kojoj ne pripada, ono što je zastarjelo, zakašnjelo se javljajući iz punjene neskladnim, bizarnim predmetima i drvenim krojačkim prošlog vremena. lutcima bez lica (tal. manichino). Prenaglašena, “obična” stvarnost poprima karakter nadrealnog, mističnog doživljaja.
Giorgio de Chirico: Tajna i melankolija ulice, 1914. Snažni kontrasti svjetla i sjene, “pretjerana”, “iščašena” duboka perspektiva kao sredstvo izražavanja osjećaja (usamljenosti, straha, uznemirenosti, nostalgije…). Izdužene sjene skrivenih tijela padaju preko teatralnog, ali misteriozno praznog i povijesno neodredivog mjesta, silueta muškarca je prijetnja, potencijalna opasnost za djevojčicu. Ali možda je taj čovjek netko koga poznaje, otac koji po nju dolazi… Glavne arhitektonske mase paralelne su s ravninom slike. Boje su prigušena zelena, tamnosmeđa, oker. Sjene su tamne, plošne, neprozirne. Kamion za selidbu prikazan je u donjem lijevom kutu, djevojčica s kolutom trči. Zlokobnosti prizora pridonose otvorena vrata kamiona, duboke sjene, sjena figure ili statue iza ugla, tamna zgrada; slika uznemirujućeg pretskazanja, a opet sve je obično.

Carlo Carrà: Metafizička muza (tal. Musa metafisica), 1917. U klaustrofobičnom, natrpanom prostoru na slici (prostor slike odgovara formatu prostorije), nalaze se: manichino (krojačka lutka), tvornice (slika tvornica na neuokvirenom platnu), karta Istre. Ideja kolažiranja riječi prema zakonitostima slučaja, ovdje je primijenjena na kolažiranje predmeta.

Možemo li zaključiti da je metafizičko slikarstvo realistično, da se pridržava zakonitosti geometrijske perspektive i prema tome predstavlja kontinuitet, a ne prekid s tradicijom?

115 Margine i odmaci

Nakon nadrealizma
Nakon Drugoga svjetskog rata, nakon užasa velikih razmjera, avionskih formacija kao “tepiha smrti”, koncentracijskih logora i atomske bombe, poljuljana je vjera u doba strojeva i društvo zasnovano na tehnologiji. Umjetnost više nije samo internacionalna, već je globalna. U umjetnosti prevladavaju nefigurativne organske forme kao reakcija na geometrijski konstruktivizam i Bauhaus (vidi sljedeće poglavlje).
Francis Bacon: Tri studije za figure u podnožju raspela, 1944. Triptih pripremnih skica za veliko raspeće, slika križa kao “armatura” na koju umjetnik “vješa” vlastito promišljanje o životu. Duge linije, agresivne i drečave boje na narančastoj pozadini, skulpturalnost figura jakih kontura, poluljudske, poluživotinjske anatomije: nadrealnost, grotesknost likova, prikaz tragičnih identiteta lišene ljudskosti, svedenih na stanje “mesa” u anonimnom i omeđenom (zatvorenom) prostoru.

Henri Clouzot: Tajna Picasso, 1955. Still fotografija iz filma koja nam pokazuje da je metamorfoza bit umjetnosti: a u pozadini velikog platna vidimo poteze kistom kojim Picasso crtež ribe pretvara u crtež kokoši. “Jedna jabuka… još je uvijek jako puno za naslikati” (P. Picasso).

Metamorfoza je promjena oblika, karaktera, stanja ili funkcije. U biologiji, to je na primjer preobrazba gusjenice u leptira: “Čovjek sanja da je leptir i probudi se i pita se je li leptir koji sanja da je čovjek” (Chuang Tsu). Metamorfoza je važna tehnika filmske animacije, a u kompjutorskom rječniku naziva se morphing.

116 Margine i odmaci

Kako nacrtati mačku — metamorfoza: pogača – torba – novčanik – mačka. (prema Gombrichu)

Miljenko Stančić: Svadba, 1954. Opišite ovu sliku. Koji su njezini elementi nadrealistički? Što je nadrealno? Kakav osjećaj u vama pobuđuje? Biste li voljeli biti na takvoj svadbi? Koga predstavlja magarac?

a što je različito? Opišite kako ih doživljavate. 117 Margine i odmaci Kompozicija u obliku slova X. prikazuje mrtvog Krista u majčinom naručju.. a ne doslovan. oko 1499. . znatno mlađa od vlastita sina: Michelangelo žrtvuje stvarno. Prema Novom zavjetu. Kristova je majka. Prikaz je simboličan. Nježna djevojka u stvarnosti ne bi mogla podnijeti teret težine tijela odraslog muškarca.– 2002. Usporedite dva prizora nastala u vremenskom rasponu od 500 godina: jedan u mediju skulpture. Marina Abramović: Portreti 1975. Skulptura s autorovim potpisom uklesanim na Bogorodičinoj lenti. ovdje prikazana kao krhka djevojka. a drugi je fotografija na kojoj je prikazana sama umjetnica odjevena u crvenu haljinu. 2002. on je u trenutku smrti imao 33 godine. da bi pokazao ono što je bitno. Što je na ovim djelima slično.Nadrealizam i nadnaravno Michelangelo Buonarroti: Pietà (Oplakivanje). međutim. Likovi u nadnaravnoj veličini: 74 × 195 cm.

“Onomu tko umjetničko djelo gleda dajem jednaku važnost kao onomu tko ga je stvorio” (Duchamp). staro-novo. Djela suvremene umjetnosti gotovo da traže tablu s natpisom: “Pažnja — umjetnost!” (riječima Yvesa Michauda suvremena umjetnost odustaje od toga da odašilje “metafizičku. Umjetnost zasnovana na svojstvu supstancijalnosti zamijenjena je suvremenom umjetnošću koja je proceduralna. Slažete li se s Duchampom koji tvrdi da.). .118 Margine i odmaci 1. a supstancija umjetničkog djela rasplinula! Pokušajte napraviti jedno ready-made umjetničko djelo. Pokušajte objasniti ovu rečenicu. oblikovanje/kreacija-odabiranje/izdvajanje. time ugrađujući u djelo samoga sebe? Pokušajte definirati subjekt i objekt takvog djela. obrazložite svoj izbor. odnosno “prima”. Slažete li se sa stavom da umjetničko djelo s ready-madeom postaje neodvojivo od interpretacije i doživljaja onoga koji to djelo promatra.. Bočica se razbila. vjersku ili filozofsku poruku o smislu postojanja”). budući da se tube boje ionako proizvode u tvornici. nema razloga da se i bilo koji drugi industrijski proizveden predmet ne upotrijebi u umjetničkim djelima? 2. Pokušajte objasniti razlikovanje tradicionalne i suvremene umjetnosti koristeći pojmove poput tvar-ideja. Duchamp je izložio bočicu u kojoj je bio zarobljen pariški zrak (Air de Paris. a kakvom je postala otkrićem ready-madea (tako da možemo reći da ju je nagovijestio rad Marcela Duchampa). 1919..

5 Jedinstvo forme i sadržaja Apstraktna umjetnost 120 Suprematizam 121 Konstruktivizam 126 Redukcija i stilizacija kiparske forme 131 119 Jedinstvo forme i sadržaja .

. Usporedite Mondrianovu sliku sa sljedećim ilustracijama. konstruktivizam. čija svjetla (uzbuđenje noćnog života) se odražavaju u bojama na slici. avionskom snimkom i mapom Manhattana (pronađite na njoj Broadway. a eksperimentiranje s apstrakcijom najdalje je otišlo u Moskvi. Piet Mondrian: Broadway Boogie-Woogie. stoljeća gotovo istodobno u nekoliko zemalja. rajonizam. zatvarajući polja koja podsjećaju na automobile na cesti viđene iz zraka. 120 Jedinstvo forme i sadržaja U Europi u srednjem vijeku jedna je grupa zvijezda zamišljana u obliku kola koja vuče konj. Stacey Whitaker: New York. fotografijom. Bijeli Amerikanci vidjeli su ih kao kuhaču. 1942. Mondrian priziva sliku velegrada kompozicijom linija koje plešu u brzom ritmu boogiea-woogiea njujorškog Manhattana. nastala nakon boravka tada 70-godišnjeg nizozemskog slikara u SAD-u. kao i Indijanci. Apstraktna umjetnost dijeli se na lirsku i geometrijsku apstrakciju. Stari Grci. New York. a Francuzi kao tavu (prema Carlu Saganu).Apstraktna umjetnost Apstraktna umjetnost rođena je u drugom desetljeću 20. stari indijanski put). gdje nastaju novi pokreti: suprematizam. Bauhaus uspješno povezuje umjetnost i industriju) ne ograničavajući se na štafelajno slikarstvo: tiče se i skulpture.– 1943. od prostora. vidjeli su te zvijezde kao repni dio Velikog Medvjeda (Ursa Major). arhitekture i svakodnevnog života (putem dizajna). Apstraktna slika koja polazi od stvarnog mjesta. Apstraktna umjetnost ukida razlikovanje “lijepe” i “primijenjene” umjetnosti (npr. 2004.

logotip tržišnog natjecanja s ostatkom plišanog svijeta” (Marko Rogač). plivajte u tom beskraju. a umjetnik treba biti nezavisan kako bi mogao stvarati. drugovi piloti. . Ekonomičnost izraza. interes. “… Može li plišani medvjedić biti predmet mehanizma koji motivira na kupnju? Može li nešto tako krhko poput djetinjstva. nabijen je značenjima”. Plivajte! Slobodno bijelo more. Uspostavio sam semafor suprematizma. Suprematistička djela su najradikalnija djela apstrakcije na njezinu začetku. želja. koja može postojati bez stvari”. U trenutku kad je Uršula Noordung pozvana u područje trgovine i razmjene. Malevič smatra da umjetnost mora biti beskorisna i nikada ne treba zadovoljavati neku potrebu. crni kvadrat katkad je zacrnjen kemijskom olovkom. Kraj mene. dovela je do ideje suprematističkog slikarstva. znači “nesavršen” je. (96. najvišoj elementarnoj formi koja simbolizira čovjekovo nadilaženje prirodnog kaosa. Elementi suprematističke slike Crni kvadrat utjelovljuje ekonomičnost umjetničkog izraza. no drugi su u njemu očitali priču o Kristovoj pasiji. no ostali umjetnici iz grupe ni po čemu se ne ističu.. To je “umjetnost oslobođena služenju državi ili religiji. 95. sigurnosti i sjećanja biti dio marketinške strategije? Hoće li plišani medvjedić podignuti ili spustiti svoje uši kad čuje dvije poznate marketinške formule: AIŽP (akcija. pozornost)? Odgovor je nedvosmislen: DA. umjetnička skupina iz Slovenije (dio pokreta Nove slovenske umjetnosti ili Neue Slowenische Kunst: NSK) distribuirala je u trgovine dječjih igračaka. leži pred vama” (K. Početkom 920-ih Malevič počinje slikati permutacije kvadrata: pravokutnik. Rusija. “Crni kvadrat nije prazan — već je pun odsutnosti bilo kakve forme. u Rusiji 95. Forme su ograničene na osnovne geometrijske likove i uski spektar boja. križ. Predstavnik: Kazimir Malevič. što znači “najviši”. prema uvriježenoj simbolici križnog oblika. Malevič). 0. kad je etiketa s cijenom oko njezina vrata. neujednačene “popunjenosti”.0. Geometrija suprematizma počiva na ravnoj liniji. “nulti stupanj” slikarstva u kojemu se odbacuje pojavni svijet i umjetnost prošlosti: “Uronio sam u bjelinu. Posljednja futuristička slikarska izložba u Sankt Peterburgu (tada Petrogradu). ilustriranja povijesti. beskonačnost. 1994. bijelo je “čisti pokret”. Malevič osniva umjetničku grupu Supremus.) 121 Jedinstvo forme i sadržaja IRWIN: Uršula Noordung. Križ je za autora samo geometrijski element dobiven rotacijom polovice crnog kvadrata. Kvadrat se ne može naći u prirodi i stoga postaje osnovni suprematistički element kao konačna emancipacija od predmetnog svijeta. “intuitivna nazočnost koja se otvara prema svemiru”. muzejske i galerijske dućane i dr. Plišanog medvjedića s Malevičevim crnim križem na bijeloj podlozi IRWIN. Primjer geometrijske apstrakcije nastale daljnjom redukcijom kubističkog svođenja vidljivog svijeta na geometrijske oblike.Suprematizam Naziv suprematizam izveden je iz latinske riječi supremus. kad je predmet sniženja cijena i popusta. elementarni oblici suprematizma označavaju prekid s umjetnikovim uvjetovanim reagiranjem na okolinu i stvaranjem novih stvarnosti “ništa manje važnih od stvarnosti same prirode”. njezin znak — crni križ — postat će zaštitni znak.– 2000.

tako je Malevič sliku vratio na njen izvor. gore-dolje. nego napraviti sliku. Slikarev zadatak je — ne prikazati predmete. Apstraktna. zaumnog jezika) koji je izmislio pjesnik Hlebnikov: dimenzijama i značenjem nevezani predmeti kombinirani su sa slovima i riječima kao metafora miješanja jezika i kultura. ljestve su opasno nakrivljene… Kazimir Malevič: Crni kvadrat na bijeloj pozadini. Slika je naslikana prema principima sintetskog kubizma i novog jezika “zauma” (tj. u zraku lebde sablja i iznimno brižljivo iscrtana upaljena svijeća u svijećnjaku za noćni stolić. iz 122 Jedinstvo forme i sadržaja zraka bacane na papir) — alogizam.Kazimir Malevič: Englez u Moskvi. Ingold). tvrdi Malevič. ona zaklanja lice Engleza s cilindrom. ali i “nepredmetna” umjetnost! Izočnost dubine prostora i transparentnosti slike: “Kao što je Mallarmé riječ. Ph./14. vodoravno i uspravno. Napuštanje iskonskih ili “prirodnih” smjerova ili pravaca lijevo-desno. mala pravoslavna crkva grize golemu ribu koja bljuje vatru. pjesme sastavljane od riječi izrezanih iz novina. Kvadrat je pravilan geometrijski lik. 1915. nazad na onu bijelu plohu autoimplikacija gdje nije ništa kazano i zato je sve moguće” (F. što znači da umjetnik zadržava proporcionalnost kompozicije slike. Slova (lettering) su isječci riječi. odnosa čovjeka i punine svijeta koji ga okružuje (riječi oslobođene smisla. . 1913. a na njegovu ramenu poput epolete visi zaumni natpis Konjanički klub.

već iskustvo nepredmetnosti”: suprematizam je “čisti osjećaj”. Kvadrat se afirmira razlikom tona bijele boje (Eskimi razlikuju 42 tona bijele boje) i nagibom (otklonom). “… pred nama se prostire beskraj” (K. . nakon čega Malevič prestaje stvarati suprematistička djela jer smatra da je došao do točke kada daljnji razvoj ideje više nije moguć: “Nisam izložio prazan pravokutnik. 1918. (bijeli križ na bijeloj pozadini) zelenim sprejem nasprejao znak dolara. Brener je želio upozoriti i na to da je Malevičeva slika postala robom na tržištu umjetnina. godine na Malevičevoj slici Suprematizam 1922.– 1927.123 Jedinstvo forme i sadržaja Kazimir Malevič: Suprematistička kompozicija: bijelo na bijelom. Ne samo da je tuđe umjetničko djelo iskoristio kao podlogu za vlastitu umjetničku intervenciju. Ruski umjetnik Alexander Brener izveden je pred sud u Nizozemskoj jer je 1999. Slika znači vrhunac ideje čiste apstrakcije (daljnji razvoj ideje crnog kvadrata na bijelom). Malevič).

čista plava). bijele slike: Robert Rauschenberg: Bijele slike. završena slika prema tome funkcionira kao podloga. Alexander Rodčenko (konstruktivist) neće naslikati nikakav oblik. već samo jednolične. plavo. čista žuta.124 Jedinstvo forme i sadržaja Alexander Rodčenko: Posljednja slika (čista crvena. Dalje razvijajući Malevičevu ideju. kao tek priprema za nestalnu i promjenjivu sliku napravljenu sjenom. “Svaka ploha predstavlja samo ono što jest: ploha. 1951. Njezina kompozicija i struktura su reducirane na stanje obojene površine. 1921. I svaka sljedeća generacija umjetnika radila je. Serija potpuno bijelih platna — površina na koje je mogla pasti i sjena i tako bi na slici nastao motiv. . Slike prikazane na izložbi 5 × 5 = 25 na kojoj su konstruktivisti (vidi sljedeću temu) željeli pokazati posljednju fazu slikarstva prije nego što ono bude ukinuto jer je izgubilo svoju korisnost i izravan utjecaj na stvarni život: “Umjetnost je mrtva!” Tri monokromna platna: crveno. Objasnite tu definiciju. žuto platno. jednobojne plohe smatrajući da je time proglasio kraj slikarstva.” Monokromna slika je apstraktna slika čija je površina ravnomjerno prekrivena jednom bojom istog tona. poput Maleviča. Iščeznuće materijalnosti slike.

1961. krušnim kuglicama. Iz serije bijelih površina izvedenih u svakodnevnim. Od sredine 1960-ih Ryman radi isključivo bijele slike kako ništa ne bi pozornost promatrača odvuklo od materijala slike i njezine materijalnosti. niti osjećaj ili simbol. Manzoni). ni tvar koja evoluira ili lijep materijal. 1. Američki umjetnik Ryman je aluminijsku ploču obojenu bijelim emajlnim lakom pričvrstio za zid pomoću četiri metalna vijka. perspektivno konstruiranim “tradicionalnim” slikama — je li bijeli zid uistinu naslikan bijelom bojom? . Promislite. kakvom je vi vidite? 2. Je li suvremenom trenutku bliža reducirana figuracija Crvenog konjaništva. ljuskama jajeta. na iluzionističkim. dok Mondrian svoje likove smatra odvojenim od subjektivnosti ljudi i individualizma umjetnika (vidi: neoplasticizam). 1985. priprostim materijalima: škrobljenim plahtama. Pokušajte objasniti razliku između Malevičeve i Mondrijanove zaokupljenosti geometrijskim likovima: Malevič kvadrat smatra duhovnim savršenstvom. Bjelina laka dolazi u zanimljiv međuodnos s bijelim zidom galerije. 125 Jedinstvo forme i sadržaja Robert Ryman: Kurir II. 3. njezinu priču. ili nepredmetnost Malevičevih suprematističkih kompozicija? Možete li opisati Crveno konjaništvo. literalnu potku.Piero Manzoni: Akrom. granulama plastičnih materijala. Površina slike je oslobođena ne samo predloška nego i bilo kakve simbolike: “Bijelo nije polarni pejsaž. vati. opet. ili išta drugo: samo je bijela površina koja je jednostavno bijela površina i ništa više” (P.

brza izmjena slika trebala je šokirati gledatelja i učiniti ga aktivnim akterom filma. koriste se psovkama i uličnim i dječjim izrazima… Riječi se dezintegriraju dok ne preostane samo zvuk. Predstavnici: Vladimir Tatlin. asemblaži. 126 Jedinstvo forme i sadržaja Parodija je imitiranje karakterističnog stila nekog djela radi poruge ili komičnog učinka. među njima Majakovski. I Malevič i Kandinski svoje tipične kombinacije boja izvode iz ruske narodne umjetnosti. Novo korištenje montaže. Novi prostorni jezik.” (Oscar Wilde) Pretekst konstruktivizma je grupa Magareći rep (vraćajući udarac onima koji su tvrdili da tako kako oni slikaju može i magarac mašući repom umočenim u boju). Naum Gabo. Laszlo Moholy-Nagy (slikar/kipar). Krilovljevih bajki ili basni). snimili film Drama u futurističkom kabareu broj 3 kao parodiju na umjetnost simbolizma koju “dokidaju” jer je “pretradicionalna”. na primjer umjesto karanfila u zapučku (kako ga je nosio Oscar Wilde) oni bi nosili mrkvu ili žlicu. El Lissitzky (slikari). Mihael Gončarov i pjesnik Vladimir Majakovski su 93. slijedi prizor kako vojska masakrira civile s realističnim krupnim kadrovima lica bez šminke… Montažom kratkih asocijativnih kadrova koji podcrtavaju osnovnu radnju filma (prizor dječjih kolica koja se strmoglavljuju niza stube). kao uvod u Oktobarsku revoluciju. Sergej Mihajlovič Ejzenštejn: Oklopnjača Potemkin. . a osobito seljačkog drvoreza (ljuboka iz 7. sintaksu. trgovi naše palete!” (pjesnik Vladimir Majakovski) “Život oponaša umjetnost. 93. Rusija. Skulpture. Sergej Djagiljev radi proslavljene baletne predstave (kasnije je cijeli ansambl emigrirao na Zapad).Konstruktivizam “Ulice su naši kistovi. u kojemu objavljuju da u svojim djelima ukidaju sadržaj. osnovana 92. izlaze iz broda. u Moskvi — kao prvi svjesni raskid s umjetnosti Europe i afirmacija samostalne ruske umjetničke škole. književni ili akademski jezik. ritam. konstrukcije. objavljuju manifest pod nazivom Šamar društvenom ukusu. stoljeća s ilustracijama skaski — narodnih bajki. Mornari odbijaju jesti hranu s crvima. alegorijski ulazak u novi svijet uništenjem tradicije. Film prikazuje pobunu mornara na carskoj krstarici u luci Odesa 1905. etimologiju. postiže se naboj dramske energije prema uzoru na kompozicije antičkih tragedija. Ruski futuristički pisci. Slikari Natalija Larionova. 1925. Anton Pevsner (kipari). a ne obratno.

ukidaju distancu između glumaca i gledatelja. stoljeće pripada svjetlosti” (L. Scenografska rješenja. izgrađen je Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu u Moskvi. plakate. u službi propagande službene politike). rabe se novi umjetni materijali poput plastike i industrijski materijali poput stakla. Alexander Rodčenko oblikuje prilagodljiv i sklopiv namještaj za radnički klub. fotogram. Ostvaren je znatan pomak — fotografija od sredstva reprodukcije postaje sredstvo produkcije umjetnosti (fotografovo oko nikada nije “neutralno”. pada u nemilost. Usvajaju se dadaističke vizualne tehnike: fotomontaža (“Oružje revolucije su ljepilo i škare”. koji se više ne nalaze u odvojenim prostorima. Ulični plakat koji jednostavnim geometrijskim oblicima prikazuje sukob antagonističkih snaga u revolucionarnoj Rusiji — Bijele i Crvene garde. prema idealu “umjetnika inženjera”. usprkos realizmu fotografskog medija). oblikovanje interijera… Ruski konstruktivisti fotografiju i film smatraju sredstvima moderne revolucije i progresa: “20. prvi put ih rade arhitekti.Konstruktivizam pronosi ideju da tehnika treba zamijeniti “stil” bilo koje vrste. Moholy-Nagy). tvrdi pjesnik Majakovski). samoizražavanja. novinske ilustracije. Prema načelima konstruktivizma 924. prema projektu Ščuseva (jedini primjer konstruktivističke arhitekture upravo zato što se postavilo pitanje dostojnosti oblika za grobnicu osnivača prve socijalističke države). pa konstruktivizam kao “spekulativna djelatnost”. Plakat s tekstom “Bij bijele crvenim klinom” izravna je boljševička propaganda i pozivanje na političku borbu. sovjetska Komunistička partija uvodi dogmu socijalističkog realizma i zahtijeva “društveno korisnu umjetnost”.. 127 Jedinstvo forme i sadržaja Godine 932. prikazan u Sovjetskom paviljonu na Svjetskoj izložbi u Parizu 925. također tipografiju. nova je koncepcija umjetnosti kao “umjetnosti življenja”. iako “agitpropovska” (tj. Konstruktivizam odražava modernu tehnologiju. intuicije. El Lissitzky: Bij bijele crvenim klinom. a umjetnik je izjednačen sa znanstvenikom ili inženjerom: Tatlin radi nacrte za radničku odjeću. umjetničkog nadahnuća. Pokret . 1920. Odbacuje se koncepcija umjetničkog “genija”. fotožurnalizam.

Maska je fuzija kontrastnih materijala poput plastike (celuloida) i metala. naftnog magnata i beskućnika. . arhitekturu ili okoliš. 1922. Modeliranje-skulpturiranje samog prostora. Anton Pevsner: Maska. Moduliranje prostora kroz pokret na način filmske i kazališne umjetnosti. Prostorni modulator je preteča optičke i kinetičke umjetnosti. Reljefi od celuloida i bakelita koji hvataju svjetlost u njezinoj sposobnosti transformacije. igri svjetla i sjene. kritizirati nakon večere”.– 1930. Tehnologija je. kipari Anton i Naum (Naum N. U Manifestu veličaju “modernu ljepotu” Eiffelova tornja. Godine 920. Kinetičke konstrukcije u prostoru preispituju sam prostor kao teritorij. prema Karlu Marxu. pridružuje im se Alexandar Calder.je znatno utjecao na Bauhaus i De Stijl (vidi 6. poglavlje). u Moskvi. 128 Jedinstvo forme i sadržaja Laszlo Moholy-Nagy: Linearno-prostorni modulator. trebala eliminirati razlike između grada i sela. baviti se stokom navečer. 1930. u Moskvi braća Pevsner. Anton i Naum poslije odlaze u Francusku i 93. Pevsner je uzeo majčino prezime Gabo) objavljuju Manifest konstruktivizma. oblik određuje ritam i pokret u prostor-vremenu (ali ne tako da skulptura nužno mora imitirati stroj). Čajnik napravljen prema nacrtu studenta Višeg umjetničko-tehničkog instituta Vhutein. osnivaju grupu Abstraction-Création. investitora i smetlara te stvoriti društvo u kojemu će čovjek moći “loviti ujutro. pecati popodne. Pod utjecajem afričke i skulpture analitičkog kubizma. koja okuplja autore nefigurativne apstraktne umjetnosti. 1923. Struktura “prostornih ćelija” odijeljenih “membranama”. u jedinstvo oprečnih kvaliteta tih tvari: neprozirnosti i prozirnosti.

Prouni su ciklus apstraktnih crteža koji se odlikuju ravnim linijama. Odbacivanje mase skulpture. 1957.Naum Gabo: Linearna konstrukcija u prostoru br. konveksna je ispupčena površina). umjetnikov komentar na postojeći arhitektonski prostor — koji bi trebao biti napravljen za ljude. Iako na prvi pogled prikazana u geometrijskoj perspektivi. u nju možete uliti kavu. El Lissitzky: Proun 99. Za slikara i arhitekta Ela Lissitzkog Prouni su “presjedanje iz vlaka slikarstva u vlak arhitekture”.” . Izjednačavanje vrijednosti mase i praznine kao konstitutivnog elementa/kvalitete umjetničkog djela: bitni je problem svake skulpture odnos između prostora unutar nje i prostora koji je okružuje. a ne obratno: “Ne želimo više da soba bude oslikani kovčeg za naša živa tijela. a sugestija dubine prostora je “neuvjerljiva”. “kocka” nije prikazana u perspektivnom skraćenju! Što znači da to nije kocka kakvom bismo je vidjeli u stvarnosti. oblicima koji podsjećaju na arhitektonske: no njihove su površine plošne. Konstruktivistička skulptura načinjena od prostornih volumena sugeriranih plohama. već tri trapezoidna lika kao stvarne činjenice kocke. 129 Jedinstvo forme i sadržaja Naum Gabo: Kinetička konstrukcija. Metalna šipka koja vibrira pokretana elektromotorom. 2./58. npr. oko 1924. 1920. prema uzoru na inženjerijske konstrukcije koje su dokazale da čvrstoća tijela ne ovisi o njegovoj masi. dlan. “Proun” je kratica za ruski izraz koji otprilike znači “novi umjetnički objekt”. zbog vibracija otkloni šipke stvaraju krhku sliku “vala”. Najlonska nit omotana je oko dva diska od perspeksa stvarajući trodimenzionalnu strukturu konkavnih i konveksnih površina (konkavna je udubljena površina.

Moskva. Vladimir Tatlin: Spomenik Trećoj internacionali. trebala je biti dvostruko viša od Empire State Buildinga. bez ikakvih intervencija autora i ne simbolizirajući ništa. kongresa Sovjeta 1920. Tatlin razvija novi tip skulpture iz kubističkih kolaža: to su kutni reljefi. 1917. čime im je pridodana arhitektonska dimenzija. nikada nije izgrađena. Dan Flavin: Spomenik za V. pa čak i državne propagande. Arhitektonska skulptura (hibrid — spoj skulpture i arhitekture). Minimalistički (vidi 9. 1964. industrijski proizvedenih. blokiraju i probadaju prostor. Uz dinamični ritam spirale. u njoj bi na dinamičnoj asimetričnoj osi bio obješen valjak. kugla i na vrhu kocka. ali obećavajuću budućnost. Opravdavate li umjetnost u službi države. Nakon što je zarađivao za život kao mornar u trgovačkoj mornarici. Smatrate li da je Tatlin trebao moći živjeti od svog umjetničkog rada? . već je postojao samo kao veliki drveni model izložen na Izložbi 7. Masivna spirala utjelovljuje dinamizam novog doba. u kojima bi se nalazile sobe za sastanke. kontrareljefi ili kontrakutni reljefi žicom pričvršćeni za zid. Iako se dijelovi tornja okreću. Kao izraz vjere u nepoznatu. Ritam oblika naglašavaju kabeli napeti između elemenata kontra-reljefa i zida. Tatlina. Je li avangarda moguća u suvremeno doba? Postoji mišljenje o nemogućnosti avangarde u doba postmoderne jer nema “buržuja” koji se može šokirati… 3. “realni materijali u realnom prostoru”. predstavljajući samo ono što je očito — skup neonskih cijevi. različitim brzinama (okret kocke bi trajao jedan dan. poglavlje) jer je za njihov puni okret potrebno dulje vremensko razdoblje. a u kocki bi bio informativni centar. simboličnog (o)kretanja.– 1920. Pokušajte objasniti vlastitim riječima što to znači.130 Jedinstvo forme i sadržaja Vladimir Tatlin: Café Pittoresque. obuhvaćaju. rane ruske avangarde? Vjerujete li u ideju totalnog dizajna. kugle jedan mjesec i valjka jednu godinu). 1917. koja nastaje na temelju proučavanja organskih formi. to ipak nije kinetička umjetnost (vidi 9. Princip fragmentacije i montaže. 1. što stvara iluziju slobodnog leta. koncepciju umjetnika-inženjera? Kakva je situacija u umjetnosti danas? 2. poglavlje) objekt koji se sastoji od neonskih cijevi. izraz vjere u komunističko društvo. tu bi bio zastupljen i pravi pokret — svaki bi se objekt okretao oko svoje osi. ritam ploha čiji pokreti probijaju. i potom kao folklorni glazbenik. uredi. godine. Vrhunac ove “kulture materijala” je jedrilica za jednog korisnika Letatlin (što je spoj glagola letjeti i prezimena umjetnika). Svaki okvir ili pozadina odvajali bi “stvarnost umjetnosti od stvarnosti života”.

Translacija kubističkog dinamizma u trodimenzionalnu formu./10. Brancusi). Constantin Brancusi: Usnula muza (prva verzija). 2. Koncentracija. 1904. konkavno – konveksno.Redukcija i stilizacija kiparske forme 131 Jedinstvo forme i sadržaja Picasso: Glava žene. tako sam nužno stvarao sve jednostavnije oblike. sažimanje forme kojom se postiže redukcija objekta na vlastitu bit. Fragmentirani oblici s crteža prevedeni su u kompoziciju u prostoru. 1916. dok su mramorne. . 1909. svaki komentar i interpretaciju motiva i svaku vizualnu iluziju: “Samo je istinito lijepo.” (Picasso) Pablo Picasso: Ženska glava. Constantin Brancusi: Usnula muza (druga verzija). nosa. donji dio torza izgleda poput pozornice. 1906. 1909. glava će i dalje ostati glava. usana koji mogu biti raspoređeni kako vam se god sviđa. iako to nije bio odmah moj cilj” (C. što je utjecalo na njegov budući rad.” Brancusijeve rane drvene skulpture (kombinacija arhajske figuracije i organske apstrakcije pod utjecajem afričke umjetnosti) grubo su tesane. i to tako što umjetnik nastoji eliminirati svoj ego. Obrazovan kao klesar i stolar. dolazi u Pariz gdje je vidio izložbe afričke i orijentalne umjetnosti. Naum Gabo: Konstruirana glava br. “Kako sam se više približavao biti stvari. prva prava kubistička skulptura (od bronce). 1909. Igra volumena: puno – prazno. osobni faktor iz svojih skulptura. “Glava se sastoji od očiju./10. klesane skulpture ekstremno pojednostavnjenih formi i one modelirane u glini i potom izlivene u bronci — uglačane do visokog sjaja kao izraz potrebe za apsolutnom formom. Glava ima izraz sjete.

59 minuta i 40 sekundi. zatvorenosti i monolitnosti. Stup je Brancusi najprije istesao u drvu. Savršeni spoj koncepcije (let) i vitalne forme (ptica) — vitalizam.132 Jedinstvo forme i sadržaja Constantin Brancusi: Ptica u prostoru. koja vizualizira uznemirujuće razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Godine 1927. “Skulptura je nenastanjena arhitektura” (C. zrakoplov koji podsjeća na pticu. Giacometti uvijek nudi likove kao da su viđeni iz daljine. pod utjecajem filozofije egzistencijalizma “prekrivene samoćom prostora” (Sartre). Alberto Giacometti: Palača u 4 sata ujutro. Brancusi). Constantin Brancusi: Beskonačni stup. Zahtijeva aktivnu ulogu gledatelja u tumačenju scene nalik na buđenje iz sna.” Skulptura se sastoji od dva dijela: izdužene forme i postolja. koju su carinici smatrali običnim komadom metala i nisu prepoznali u njemu umjetničko djelo. kao simbolična kombinacija stabla i stupova hrama (sljedeće godine. Time se naglašava neizbježnost krhkosti i privremenosti ljudskog postojanja. Time ovo djelo dobiva karakter statičnosti. Zbog komercijalne neisplativosti. Svaki od tih dijelova je monolitna masa. Charles Lindberg letio je od New Yorka do Pariza (5780 km) 33 sata i 30 min. Jedini nadzvučni putnički avion Concorde istu je udaljenost prevaljivao za 2 sata. Skulptura postavljena u javnom prostoru: vertikalno postavljeni romboidi (oblici “nanizani na čeličnu šipku poput perli”) predstavljaju spomenik žrtvama fašizma u Rumunjskoj. barem ne fizički. Usporedite ovu skulpturu s Concordeom. Giacometti). Nadrealistički objekt nalik na scenografsku maketu. već ih on iznimno izdu- .– 2003. otpremljen je u ropotarnicu povijesti. izraz je nutarnje čovjekove praznine koju ništa ne može ispuniti. “Oblik koji bi se trebao proširiti i prekriti nebeski svod. tako da se čine udaljene. nakon putovanja u SAD Brancusi “projektira” beskonačni stup visine nebodera). Primjer aerodinamične forme. žuje i stanjuje: skulpture su poimane kao crteži u prostoru. Umjetnik je vodio parnicu s carinskom službom SAD-a jer je ulazeći u zemlju trebao platiti carinu na ovu skulpturu. Motiv stupa: metafora apsolutnog. Umjesto da mu poziraju modeli. važnost praznog prostora. 1919. autor radi studije prolaznika na ulici. bez ikakvih detalja i osobnih značajki. Concorde. a ova je verzija stupa izlivena u bronci obojenoj zlatnom bojom. “Skulpture” izgledaju kao uhvaćen i fiksiran uznemirujući trenutak avanture. “kavez” nalik na nadrealističku sliku kojoj je pridodana treća dimenzija. neograničena i varljiva” (A. 1932. 1938. Targu Jiu. U svojim studijama naravi percepcije Giacometti zaključuje da ga ne zadovoljava iluzija stvarnosti prikazivanjem nekih figura manjim. Rumunjska. “Udaljenost između jedne i druge nozdrve je poput Sahare. Način na koji predmet zauzima prostor. 1976.

6 Klasičnost moderne termin Vesne Mikić Bauhaus 134 Utjecaj Bauhausa 137 De Stijl ili neoplasticizam 138 Moderna arhitektura 141 Purizam 142 Internacionalni stil 143 Urbano planiranje 144 Neboderska gradnja 152 Kuće u zraku 152 Organski funkcionalizam 155 133 Klasičnost moderne .

Projektiranje je vrhunac nastave.) Ergonomsko oblikovanje: prilagođeno potrebama i fizionomiji čovjeka. novi oblici kuhinjskog posuđa…). 1926. optičku ravnotežu boja koje miješanjem daju srednje sivi ton. Bauhaus je također izvršio standardizaciju građevnih dijelova. Dvanaestodijelna shema boja gdje komplementarne boje stoje polarno jedna drugoj i osnova su za harmonično slaganje boja. pod vodstvom arhitekta Waltera Gropiusa koji želi povezati sve likovne umjetnosti. i danas u uporabi (stojeće i zidne svjetiljke. Pod pritiskom konzervativnih krugova Bauhaus se 925. Godine 932. Oblici proizvoda prilagođeni su mogućnostima proizvodnog postupka i materijala. “Naše stolice i naši kreveti prilagođeni su našem fizičkom liku.” Bauhaus (Kuća graditelja) je akademija likovnih umjetnosti i škola za umjetnost i obrt (koncepcijske podijeljenosti) osnovana u Weimaru 99. izvrstan primjer arhitekture s nenosivom staklenom fasadom (novost je da je staklena ovojnica i na uglovima) koja omogućuje maksimum dnevne svjetlosti u radionicama. a sljedeće godine. tj. Oscar Schlemmer. Bauhaus se seli u Berlin. Međunarodna ekipa predavača pridonosi širenju utjecaja Bauhausa u svijetu. Radionice imaju potpuno transparentnu “epidermu” koja ukida odvajanje konstrukcije od vanjskog prostora. Naši se pragovi oblikuju prema našim stopalima” (Élia Faure). Marcel Breuer. Vasilij Kandinski. haus — kuća) Njemačka. Sam zid je sada samo zastor i klimatska barijera. dok tvornički radnik nikada ne može upoznati više od jedne proizvodne faze.Bauhaus “Pioniri jednostavnosti. Prožimanje vertikala i horizontala podsjeća nas na Mondrianovo slikarstvo. boravak u zatvorenom prostoru više ne predstavlja suprotnost neograničenom eksterijeru: “eteriziranje” arhitekture. U radionicama Bauhausa nastaju novi artikli i modeli masovne proizvodnje. (njem. 1921. Laszlo Moholy-Nagy. uhitila 32 učenika i zaključala sve prostorije. Josef Albers.– 933. seli u Dessau. kao slobodna i kreativna primjena stečenih znanja. različitih sadržaja. a nisu im nametnuti. Johannes Itten. Predavači: Paul Klee. 134 Klasičnost moderne Johannes Itten: Kugla boja. prema idealu sinteze svih umjetnosti na čelu s arhitekturom koja pak treba odgovarati potrebama ljudi: arhitektura treba “poput prirode obuhvaćati cijeli čovjekov život”. Dessau. Njemačka. ali ne izoliranja. Prema ideji “umjetnika kao obrtnika najviših kvaliteta” obuka je organizirana tako da svaki student dobiva poduku od jednog umjetnika i jednog majstora obrtnika. Prvi put prozor nije poiman kao šupljina u zidu. Oni upoznaju cjelokupni proces proizvodnje. 99. osposobljenih i umjetnika i obrtnika koji mogu raditi samostalno i kritički ocijeniti vlastite sposobnosti. Svjetlo i zrak struje. prema utopiji (Ittenova kružnica). bau — gradnja. Tlocrt zgrade podsjeća na krila vjetrenjače. koja će aktivno sudjelovati u preoblikovanju društva. u novosagrađen kompleks zgrada čistih stereometrijskih oblika i uz apsolutnu dominaciju horizontala i vertikala. Škola sagrađena kao “lonac za taljenje nove estetike s pomoću industrijskih tehnika”. (Napravite usporedbu slike i zgrade. . metalni namještaj. s dolaskom nacionalsocijalista na vlast. prestao je s radom — policija je opkolila zgradu. Bauhaus je završilo otprilike 200 studenata. Walter Gropius: Visoka škola za gradnju i umjetničko oblikovanje Bauhaus. dvije grupe zgrada L tlocrta koje se presijecaju nastaju prema ideji jasnog razgraničavanja.

135 Klasičnost moderne Rasvjeta je riješena industrijskim standardnim rasvjetnim tijelima — neonskim cijevima. .

aktivna 1980-ih. fotograme i geometrijske likove montirajući sekvence tako da ritam montaže prati ritam glazbe. 1924. 1926. Primjer uspješne primjene dizajna u serijskoj proizvodnji: naslonjač je trodimenzionalni praktični predmet načinjen od metala. zbog skupih materijala i kvalitetne izrade njihova je proizvodna cijena previsoka da budu lako dostupna roba. Filmska montaža inspirira se cirkusom. Paradoksalna je činjenica da. postaje model za druge umjetnosti. nalik na apstraktnu sliku. industrijskog materijala.Oscar Schlemmer: Logotip Bauhausa. 1922. Telop je statična TV slika. Ferdinand Léger: Mehanički balet. obično sadrži pisane informacije. iako su djela Bauhausa. Filmska montaža nudi ključ čitanja i dešifriranja djela. 136 Klasičnost moderne Marcel Breuer: Naslonjač. na primjer za Berlin Alexanderplatz Alfreda Döblina iz 1929. harmonične i razložne. kao alternativa klasičnomu modelu kompozicije. . Filmska montaža. već postaju elitistički proizvodi izrađivani u malim serijama. posebno književnu naraciju. prema Ejzenštejnu. gdje se različite atrakcije nižu bez vidljive međusobne veze —“montaža atrakcije”. Slikar Ferdinand Léger u Bauhausu snima Mehanički balet u kojemu animira dijelove lutaka. Logotip i ime prisvojila je engleska gothic grupa. namijenjena masovnoj potrošnji. posebno kratkih elemenata ispresijecanih telopima prije izuma zvučnog filma 1930-ih. odjevne predmete. načinjena prema načelu srednjovjekovnih majstor- skih radionica (umjesto umjetnika građanina — umjetnik obrtnik).

Danas “viseću kuhinju” imamo u gotovo svim domovima.Utjecaj Bauhausa Margarete Schutte-Lihotzky: Frankfurtska kuhinja. 137 Klasičnost moderne . 1924. Viseći kuhinjski ormari s policama. industrijski proizveden i standardiziran namještaj koji štedi prostor i olakšava rad — proizvod je detaljnih studija pokreta i potreba pri kuhanju.

“Čovjek je postignuće prirode. međutim. a iz toga proizlazi da je laž da je ‘ja’ subjekt glagola misliti”. raščlanjene su i dinamizirane mrežom okomitih (kao gibanje zraka iz središta sunca) i vodoravnih linija (kao putanja zemlje oko sunca). Mondrian) Naziv De Stijl na nizozemskom znači “stil”— zamršene umjetnosti za zamršeno vrijeme. ja samo želim otkriti stvari. “Nisu slike to što želim. pravi kutovi određuju strukturu slike — što je najveći mogući stupanj strogosti umjetničkog izražaja. koja pod utjecajem suprematizma stvara protustvarnost. članovi pokreta organiziraju druženja i diskusije Cercle et Carre (“krug i kvadrat”) kao novu umjetničku formu. 1931. povezivanjem logike plohe i boje postiže se purizam i spiritualnost umjetničkih djela. “Umjetnost za ‘savršene ljude u savršenom društvu’. Mondrian svom strogom.” (Spinoza) Piet Mondrian je osnivač neoplasticizma i pokretač časopisa De Stijl (izlazi od 1917.) Nizozemska. U “čistom” neoplasticizmu umjetnost je. Predstavnici: Piet Mondrian. 97. ravnim linijama i primarnim bojama želi postići savršenu ravnotežu kompozicije slike: “Uistinu moderan umjetnik svjesno doživljava apstrakciju u osjećaju ljepote” (Mondrian).– 93. osnovnim tonovima. Gerrit Rietveld (arhitekt).) u kojemu objavljuje mogućnost primjene neoplasticizma u trećoj dimenziji. Prema platonističkom vjerovanju u mogućnost savršene forme.De Stijl ili neoplasticizam Umjetnost egzaktna poput matematike. De Stijl je krajnja redukcija neprepoznatljivih formi Kandinskog na još osnovnije elemente boju i liniju prema zamisli rastera. 138 Klasičnost moderne Piet Mondrian: Kompozicija s dvije linije. asketskom izrazu dodaje boju. Gledatelju je nametnuta frontalnost pogleda. Sjedinjenje umjetnosti i života. Također. Theo van Doesburg (slikari). Stil je postignuće čovjeka. u arhitekturi i pokućstvu.– 1928. Novi pristup prostoru slike. mrežne strukture linija koja prekriva površinu slike. Nieuwe Beelding u značenju “nova forma” ili “nova slika”. De Stijl je “konkretna umjetnost”— termin označava apstraktnu umjetnost svedenu na osnovne geometrijske oblike.” Pod utjecajem pokreta. Reduciranjem slikarstva na osnovne elemente. eliminirana je umjetnikova “individualnost”. svjetlosti i urbanog života Manhattana. izgubila svoju društvenu ulogu. Plohe komplementarnih boja u čistim. (Naziv neoplasticizam deriviran od niz. . Godine 1929.” (P. u skladu s Nietzscheovom tezom da “misao dolazi kad ona hoće.

Rešetka linija predstavlja plan i prometne tokove grada (na kasnijim su djelima i linije obojene). Mreža crnih linija (koju slika uz pomoć ljepljive vrpce) modulirana je u bezbroj varijacija. Stavljajući plohe u rešetku. Slika se sastoji od obojenih pravokutnika ispresijecanih i podijeljenih mrežom crnih linija.” (Mondrian) . okomito – vodoravno (prisjetimo se. na Rafaelovoj Atenskoj školi Platon pokazuje kažiprstom gore. kontrastiranjem primarnih boja i uravnoteženim okomitim i vodoravnim linijama. Parovi suprotnosti upravljaju svijetom i međusobno se smiruju: duh – tvar. žutim i plavim. boja – oblik. a Aristotel. dlan ruke okrenuo je prema zemlji). posebno boogie-woogieja (podsjetimo se. Strogom geometrijom Mondrian je isključio svako podsjećanje na izvanjski svijet želeći postići “univerzalnu harmoniju” formalnim eksperimentima. zbog čega se slika doima kao da izlazi iz zida. Mondrian odbacuje hijerarhiju.139 Klasičnost moderne Piet Mondrian: Kompozicija s crvenim. 1930. “Okomite i vodoravne linije su izrazi dviju suprostavljenih snaga koje postoje posvuda i svime ovladavaju. na način sinkopiranih kros-ritmova jazza. Svijet je prema Mondrianu uređen i skladan. centra i rubova slike. apstraktno slikarstvo često kao uzor uzima glazbu). predstavnik materijalističkog pravca u filozofiji. Mondrian predviđa da u skoroj budućnosti “nećemo imati potrebu za slikarstvom i skulpturom jer ćemo živjeti u “ostvarenoj” umjetnosti. Obojeni pravokutnici čini se da izlaze izvan formata slike. a ta “nediscipliniranost” motiva podcrtana je uvučenim okvirom slikarskog platna. po važnosti. Njihov uzajamni odnos čini život.

. Na taj način arhitektura se doima kao da lebdi. Prije se može reći da izbacuje funkcionalne prostorne jedinice (kao i zidne plohe. Slavni komad pokućstva oblikovan poput skulpture. bez prethodnih uzora. Jezik boja: žuta “isijava”./60. funkcionalna. 1924.) centrifugalno iz jezgre kocke. plavo se “povlači”. ugaonim prozorima i kliznim paravanima ritmiziran i podijeljen na manje cjeline. Autor poslije odstupa od načela neoplasticizma. Ova arhitektura je po svojim svojstvima: elementarna. (proizvođač je Vitra) Stolica od jednog komada poliuretanske pjene.Gerrit Thomas Rietveld: Crveni i plavi naslonjač. primarne boje uokvirene su crnim linearnim rubom. Gerrit Thomas Rietveld: Kuća Schröder. stolica nalikuje na plameni jezičak. “Nova arhitektura je antikubična. čiji statični oblik razbija presijecanjem planova. što poslije kod Le Corbusiera postaje “slobodan plan”. Prilagodljiva je izrazitoj mobilnosti ljudi u modernoj zapadnoj civilizaciji u kojoj se smanjuje važnost tradicionalnih zajednica. Monoforma. Prema ideji totalnog dizajna Rietveld u projektu naslonjača polazi od kocke. korištena je crna — na otvorenoj čeličnoj konstrukciji i betonskim pločama. Utrecht. Umjesto primarnih boja De Stijla. Nizozemska. sjedala i nasloni naslonjača ubuduće će imati zakrivljene površine radi veće udobnosti i strukturalne čvrstoće. širine. 1917. dinamična. Rietveld je primijenio i na kuću za gospođu Schröder — tipičnu destijlovsku apstrakciju primijenio je u trodimenzionalnom prostoru koristeći industrijski proizvedeni namještaj od skandinavskog svijanog drveta. 1959. antikubična formom. dubine i vremena (tj. crveno “pluta”. pa tako i obiteljskih i teritorijalnih veza. na kojima je doslikan raster bijelih kvadrata. antidekorativna bojom. no istodobno vrlo funkcionalan (u pomirenosti forme i sadržaja). ekonomična. Gornja etaža kuće ostaje jedinstven volumen. I s pomoću dimenzija visine. osim na stolicu. imaginarnog četverodimenzionalnog entiteta) postiže potpuno novi plastični izražaj u otvorenom prostoru. takoreći prkosi gravitacijskim silama prirode. balkone i sl. Iako potpuno praktična (udobna). Načela De Stijla. što znači da ne pokušava zamrznuti različite funkcionalne prostorne ćelije u jednoj zatvorenoj kocki. izveden od viktorijanske sklopive stolice kao trodimenzionalni ekvivalent mondrianovske slike. nemonumentalna. 140 Klasičnost moderne Verner Panton: Panton.

recimo tako: “daje” prostoru “unutarnju” povezanost. Plečnik je dodao još dva mosta za pješake. Autor je osmislio cjelinu urbanog prostora — drvored uz rijeku. a ta je vrijeme. dužina i visina raznih elemenata. na ulazu u centar grada. Kad se čovjek nalazi u arhitektonskom objektu. tehničke. a moguće ga je obuhvatiti. Ipak. Intervencija u povijesnu jezgru grada. Postoji još jedna bitna sastavnica arhitekture koju nerijetko previđamo. s više mjesta. izvedena s poštovanjem prema zatečenom okolišu. a zidovi su njegov “omotač” ili “ovojnica”. nego skup mjera praznog. Jože Plečnik: promenada uz rijeku s Tromostovljem. svakodnevni život i rad (“crna tvornica” zamijenjena je “zelenom tvornicom” gdje je radniku osigurano SUNCE. Slovenija. 1928. No materijal je nov — armirani beton. Taj unutarnji prostor osnovni je element arhitektonskog djela. pod različitim kutovima i tako stvara za sebe tzv. funkcionalne. glavni kriterij za prosudbu neke građevine i odlučuje o cjelokupnom estetskom dojmu. treba uzeti u obzir i vanjski ili urbanistički prostor. četvrtu dimenziju. nego okvir i scena na kojoj se događa naš sadašnji. postupno ga sagledava iz više različitih točki. socijalne. U promatranju. 141 Klasičnost moderne . sa stubištem koje vodi do niže razine s javnim toaletom. Interijer. unutarnjeg prostora u kojem se ljudi kreću i žive. no to i nije tako “neobično” ako shvatimo da arhitektura nije samo umjetnost ili pak oblik “zapisa” ljudi iz bliže ili dalje prošlosti. a s druge natkrivenu tržnicu s kolonadom. prostorne i dekorativne vrijednosti jer svi ti faktori čine realnost građevine. Umjesto toga. primjerice ekonomske.Moderna arhitektura Arhitektura slobodnog plana. Balustrade i dvije razine mosta napravljeni su prema uzoru na venecijanske mostove. prostor koji je sadržan u arhitektonskom volumenu. PROSTOR. zidnom omotaču. osim unutarnjeg prostora određenog građevinom. ali i čitav niz vrijednosti koji obilježava gradnju. dakako.– 1940. vrednovanju ili pisanju studije o nekom arhitektonskom djelu. ZELENILO). svagdašnji. shvatiti i doživjeti jedino neposrednim iskustvom — unutarnji prostor je “sadržaj” arhitektonskog djela. Građevina nije isključivo zbroj širina. Trebalo je proširiti postojeći most koji je postao premalen za sve gušći promet. Unutarnji prostor koji nas okružuje i “obuhvaća” ostaje. nadilazi granice i te “četvrte dimenzije”. Ljubljana. s jedne strane mosta široki trg. unutarnji prostor i “omotač” najčešće se međusobno uvjetuju i međuzavisni su (iako ne mora uvijek biti tako).

ali ono ne smije biti slikovito ni slučajno. preciznosti i vjernosti “koncepciji”. već napravljeno prema idealu jasnoće. kao platformu za rasprave o estetici u doba strojeva: “Kuća je stroj za stanovanje” (franc.” Funkcionalnost = preciznost. Od 920. ima uvijek isto značenje za svakoga. stoga je logički zaključak da funkcionalni pristup tim potrebama može biti samo humanistički: proporcije humanističke umjetnosti su proporcije određene ljudskim potrebama. dok slobodna spiralna linija za jedne može predstavljati zmiju. Francuska. purus — čist) Pariz. ali prije svega arhitekture) koja teži “čistoći kristala”. vrijednosti. čak je i ljudsko tijelo. “Konstrukcija ideje. inženjerstvo. a osnovni je faktor purizma broj — kao pravilo numeričke podjele strukture naših misli. sve se to bavi stalnim ljudskim potrebama — za prebivanjem. “rokoko” kubizam: “kubizam je mrtav”. jednostavnost. Slikarstvo purizma zadržava figurativnost i prepoznatljiv motiv. Funkcionalno podrazumijeva korisno. Amedée Ozenfant. odnosno kao proporcija. a drugi u njoj mogu vidjeti vrtlog. komunikacijom. potrepštinama.” (Le Corbusier) Purizam je umjetnost (slikarstva. oblik bez sekundarnih asocijacija. djela i djela prirode. Godine 98. 98. kocka. machine à habiter). ali je nužna. Predstavnici: Charles Édouard Jeanneret zvan Le Corbusier. preciznosti i intelektualnosti. izdaju časopis Esprit Nouveau. Takve standardizirane kuće poslije postaju pravilo . u kojemu napadaju kasni kubizam koji je postao dekorativni stil.Purizam “Umjetnost nije korisna. harmonija proporcija. Pierre Jeanneret. Le Corbusier 9. Arhitektura. industrijski dizajn. bjeline pročelja pod blještavim slojem vapna i dominacije kvadrata. na svom znamenitom putovanju u Istanbul i Atenu. svaki njegov organ rezultat stalne prilagodbe funkcionalnim potrebama. ali i estetsku funkciju: 142 Klasičnost moderne (lat. u Parizu Le Corbusier i Amedée Ozenfant objavljuju manifest Poslije kubizma. Oblik može biti primaran ili sekundaran: u tom smislu. pod utjecajem građevina stroge geometrije. kocke i kugle dolazi na ideju domino (zgrade slagane poput domina ili lego kocaka) sustava gradnje — prototipa stambenih jedinica za masovnu proizvodnju. putovanju dakle stvarnom i metaforičnom (prema prošlosti).

Le Corbusier stvara model “police za boce”: čelična konstrukcija drži zgradu. funkcionalizam. u rasteru nosivih stupova zidovi su samo plašt. stanovanja. velike staklene opne). radi projekt Suvremeni grad za tri milijuna stanovnika: urbano planiranje s nizom od 24 nebodera oko središnje prometnice. “gradnja u tvornici”. opremljen industrijski proizvedenim namještajem. uz pomoć boje. formirajući svojevrsnu krunu grada usred velike zelene površine. rada. armirani beton. korektno i veličanstveno umijeće volumena ujedinjenih svjetlošću”. Boje su vješto korištene — npr. oslobođeni nosive funkcije. simetrični.” (Ludwig Mies van der Rohe) Industrijska revolucija je “osnovni događaj” koji je doveo do pojave moderne arhitekture: zahvaljujući novim tehnikama i materijalima gradnje (čelične konstrukcije. a kliznim vratima. prozori su “svjetlosni topovi”. ili prozorima različitih stupnjeva propusnosti i obojenosti ostakljenja ritmizira interijer. Osnovna jedinica (ćelija) je stan. 95. dok su različite urbane funkcije poput prometa. . Nove industrijske tehnike primijenjene su na arhitekturu i urbano planiranje. Godine 922. Hram Partenon za njega je “znalačko. standardizirana tipologija i serijska proizvodnja velikih socijalnih stambenih zgrada za jeftino i humano stanovanje: najučinkovitiji način građenja izveden je iz racionalizacije i standardizacije — kao “proizvodnja arhitekture” tj. 143 Klasičnost moderne Internacionalni stil “Manje je više.modernizma (i na njihovu je tragu začet i Novi Zagreb). tj. rekreacije jasno definirane i strogo odijeljene. Interijer je napravljen prema “slobodnom planu” u kojemu ništa ne staje na put svjetlosti. urbanizmu — grade se višekatnice bez prednjeg i stražnjeg pročelja između kojih su Drugi nazivi: moderna. U arhitekturi se uvodi pojam socijalne stambene izgradnje. kostur građevine postaje odlučujući faktor projekta. Le Corbusier se zaista koristi svjetlošću kao materijalom. Najveće su se promjene zbile u gradogradnji. Interijer stana je otvoren. traže se načini za stvaranje “objektivne” arhitekture. vratima harmonika i paravanskim zidovima može se lako reorganizirati prema želji i potrebama korisnika. zelena boja fasade “utapa” zgradu u vrtove ili među drveće.

planu i funkciji gradnje na novi način. ravnije ulice pogodnije su za parade i svečanosti. Arhitekti promišljaju o svjetlosti. stoljeća. koja završava Capitolom. koja vodi do Bijele kuće. ravnim avenijama — u obrambeni opkop umetnuta je pruga podzemne željeznice (U-bahn). stoljeću također je utjecala ideja “grada-vrta” Ebenezera Howarda s kraja 9.” (Aldo Rossi) Grad je ljudska institucija. i satelitskim “gradovima-vrtovima” kako mu se nikada ne bi drastično povećao broj 144 Klasičnost moderne . modernizirala infrastrukturu i ustanovila simboličnu političku kontrolu nad gradom. Washington. Ludwig Forster u Beču 859. Raster grada sastoji se od 3 avenija koje simboliziraju tadašnji broj država u Uniji (danas ih ima 50). prema Rousseau “gradovi su konačna zamka ljudskog duha”. Njegova urbanistička reforma Pariza s probijanjem širokih bulevara racionalizirala je kretanje gradom. Široke. Na urbano planiranje u 20. Zgrade jednog razdoblja nemaju samo estetske nego i strukturalne sličnosti. Rusija. i manjom osi u smjeru sjever – jug. stoljeća: grad je okružen zelenim pojasom koji proizvodi dovoljno hrane za njegove stanovnike. Temelje modernoj koncepciji grada postavio je barun Haussmann u Parizu 853. suprotstavljen je strah da bi nekontrolirana industrijalizacija mogla uništiti ne samo civilizaciju već i život na Zemlji. ali ne i obrnuto. povezanih glavnom osi u smjeru istok – zapad. Prva moderna prijestolnica napravljena ex novo prema generalnom planu je Sankt Peterburg. prijestolnicu SAD-a projektirao je 790.– 870. Odnos prema industrijalizaciji ostaje podijeljen: uvjerenju da industrijsko društvo može ostvariti pravi radosni poredak u svijetu. stare je gradske fortifikacijske zidine zamijenio širokim. u skladu s novim vremenom i potrebama modernog čovjeka. Urbano planiranje “Povijest grada je povijest arhitekture.– 872. u stilu klasicizma francuski inženjer Pierre-Charles L’Enfant na močvarnom području oko rijeke Potomac.ostavljeni veliki zeleni prostori (umjesto manjih kuća odijeljenih uskim ulicama). Riječ je o originalnom primjeru kako se moderni ortogonalni masterplan može smjestiti u srednjovjekovni grad. grad je osnovao Petar Veliki početkom 8.

vidi sljedeću ilustraciju). koji osigurava zdravo stanovanje s dovoljno zraka. Ville Radieusse (franc. rad. tako glasi moto moderne arhitekture iako je ona “svoje izražajne načine odredila polazeći od određenog shvaćanja društva. Osnovne funkcije grada 20. Grad nema zidina ni ulica. raspored sadržaja u gradu je hijerarhijski: poslovna zona (gradska jezgra). Zelenilo. rekreacija. U deklaraciji kongresa zahtijeva se racionalizacija i standardizacija gradnje radi pojednostavnjenja metoda rada na gradilištu i u tvornici... stoljeća su: stanovanje. stambena zona (tu bi bila Unitè d’habitation.. prije svega neoplasticizma. Ponovimo. Osnova Atenske povelje je Le Corbusierova vizija modernoga grada i novoga gradskog cityscapea (krajolika grada). Karl Marx u Komunističkom manifestu 848. CIAM-u. Takav grad-vrt kao ideja zasniva se na nužnosti korištenja automobila i funkcionalne odijeljenosti komponenti urbanog života (stanovanje. pod vodstvom Le Corbusiera osnovan je CIAM (francuski akronim za Međunarodni kongres moderne arhitekture) upravo radi povezivanja umjetnosti i industrije. skicirana je Atenska povelja gdje su formulirana načela funkcionalističkog urbanizma. već otvorene površine određene razmakom između zgrada. Prostor. odmor. u tipskom stanu dnevna soba okrenuta je prema jugu i zapadu. To su sve osobine arhitekture novog internacionalnog stila koji je jasno definiran na 4. — Zračeći grad). Gustoća naseljenosti i slobodne površine povećavaju se s visinom zgrade. promet. čime se smanjuje broj kvalificirane radne snage — uz visokoobrazovane stručnjake. koji je jednak najmanje dvostrukoj visini bloka. teoretičar arhitekture). zona putničkog željezničkog i avionskog prometa. Sunce. U Ville Radieusse pročelja zgrada su uvučena ili izjednačena s linijom ulice. a kupaonica je odvojena od toaleta. a izražava se jezikom apstraktne umjetnosti. a ne više prirode (ali prvo uključuje drugo. )” (Giulio Carlo Argan. zeleni pojas. 145 Klasičnost moderne . zona hotela i ambasada. sunca i svjetla za sve društvene slojeve. Stambeni neboderi omogućuju visoku gustoću populacije bez velike izgrađenosti terena. velika većina angažiranih radnika je NKV. skladišta i teretni promet. Na 4. koji su u manjini. teška industrija (s kojom završava gradsko područje). a pješaku vlastite površine za zadržavanje i kretanje. laka industrija. CIAM-u na brodu koji je krstario Sredozemljem od Marseillesa do Atene 933. Godine 928. proizvodnja. prijevoz). iznosi ideju o postupnom uklanjanju razlike između grada i sela putem ujednačenog naseljavanja cijele Zemlje. tzv.stanovnika.

1947. Moderna arhitektura je racionalna. skulpturalni detalj pročelja koji mu daje efekt trodimenzionalnosti i igre svjetla i sjene. modularnih elemenata nameće jednostavnu igru geometrijskih shema kao najprikladnije sredstvo za arhitektonsko izražavanje.a dobio je potvrdu i u SAD-u 932. staklo. sadržava 337 dvoetažnih stanova povezanih unutrašnjim stubištem (vertikalno susjedstvo). standardnih. metal. Primjer megastrukture modernog urbanizma za predgrađa velikih gradova. Le Corbusier: Stambena jedinica (franc. opreka je “primitivizam”. Zgrada je duga 165 m. ali i poetična: “svjesna. igralište i bazen na krovu… ). “društveni kondenzator” u kojemu su okupljeni svi sadržaji (uredi. otuđenog života u masama. škola. Marseille. Grad je živi organizam koji se neprekidno mijenja i uglavnom raste. s izložbom europske arhitekture u njujorškoj MoMA-i te s dolaskom izbjeglica iz Njemačke (nakon dolaska na vlast nacionalsocijalista) Waltera Gropiusa i Ludwiga Miesa van der Rohea. 146 Klasičnost moderne sunca nadprozornicima. . montažni postupak kod građenja i uporaba gotovih. Ta izvučena rešetka postala je uobičajeni detalj arhitekture moderne u krajevima vruće klime.– 1952. Francuska. Rabe se novi materijali koje ne nalazimo u prirodi: beton. vodoravnim rešetkama od betona (tzv. interijer je zaštićen od Neki arhitekti ne posjećuju zgrade koje su projektirali. plan glavne prometne mreže i komunalne infrastrukture.” (Le Corbusier) Prema Le Corbusierovoj ideji kuće-stroja. “Glavni instinkt svakog živog stvorenja jest da osigurava sebi prebivalište. Njime se unaprijed planira razvoj grada: zoniranje gustoće izgradnje. Ćelijska struktura rastvorena je betonskim balkonima. međutim. stanovanje u serijskoj tipskoj kući dostupno je svakome. za razdoblje od 20 do 25 godina. brisoleji). egzaktna i veličanstvena igra građevina okupljenih pod suncem”. a izvan zgrade postoje samo vegetacija i prometnice. hotel. koji se donosi za cijelo gradsko područje odjednom u mjerilu  : 0 000. Osnova modernog urbanizma je generalni urbanistički plan (GUP). visoka 150 m (18 katova). Unitè d’habitation). opasnost od stvaranja uniformiranog. zgrada kao “stroj za stanovanje”. jaslice. Javlja se. stanovanja i radnih mjesta. pa čak i trgovačku. od straha da ne vide što su korisnici napravili u njima. trgovine. Pojam “civilizacija” dolazi od “gradski život”. koja ima unutarnje ulice. Zgrada je dobila nadimak “sanduk na potpornjima”.

moderna je arhitektura bila simbol rođenja nacije ili države). Međutim. nego volumen. bez krovnog vijenca i strehe. vlade i suda (zakonodavne. Kao i Ville Radieuse to je podijeljen grad. otvorenim i često asimetričnim interijerom. Na prozorima zgrada državne uprave nema zaštite od sunca (poput brisoleja) — iskazana je potpuna ravnodušnost prema lokalnoj klimi. Jednostavni geometrijski oblici.Oscar Niemeyer: Katedrala Gospe od Fatime. pa je ovaj stil nazvan dekadentni formalizam (pokušajte objasniti taj termin). — Nema dekoracije u smislu “nalijepljenih ukrasa”. Brasílija se razvija u dva grada: monumentalno sjedište državne uprave i poduzetnika. koji su zrakoplovima iz Rija stizali na posao. Stolna crkva (katedrala) je smještena u novoj prijestolnici Brazila na glavnom Trgu triju vlasti sa zgradama parlamenta. Brazil. Umjesto zidovima. kao slika nejednakosti među ljudima. Krov je ravan. Svaka zgrada svojim oblikom treba izražavati svoju funkciju u zajednici (u zemljama tzv. modularni sustav gradnje). Gradnja zgrade kao slaganje domina (vidi malu sliku na prethodnoj stranici). tehnička savršenost detalja i korektne proporcije kao estetska kvaliteta. konstrukcija od čelika i armiranog betona na koju je razapet nenosivi plašt. Trećeg svijeta Azije. umjesto toga: elegancija materijala. Arhitektonska skulptura. matematički određena forma može se usporediti s nefigurativnim slikarstvom. a iza jezera je beskrajno prostranstvo džungle. zoniran u zasebne četvrti koje odgovaraju klasnim strukturama. 1958. — Arhitektura moderne više nije masa. izvršne i sudske vlasti). Iza tih zgrada je umjetno jezero. prostor je sada definiran ovješenim pregradama ili staklenim paravanima. — Zgrada se volumenom doima nematerijalnom i bestežinskom u geometrijskoj čistoći glatkih površina (poput domina). Osnovna osobina građevine je vješto korištenje armiranog betona kojim su izvedene komplicirane i hiperbolički zakrivljene površine elegantne crkve koja oblikom podsjeća na trnovu krunu.– 1970. usred prašume vode izgradnju potpuno novoga glavnoga grada Brasílije. i grad sirotinjskih straćara ili favela. gradu bez povijesti i memorije. francuski prozori koji se otvaraju prema van. ali isto tako bez trošnih kuća i starih stvari? 147 Klasičnost moderne Formalne osobine internacionalnog stila — Arhitektonski oblici moraju logički proizlaziti iz svrhe i namjene građevine. često od stakla (ovješena fasada ili zid-zavjesa). Grad iz zraka prema njihovoj zamisli treba izgledati kao ptica s raširenim krilima. koncepcija slobodnog tlocrta na višoj razini fluidnosti i prožimanja oblika. simbol Kristove muke. Lucio Costa i Oscar Niemeyer od 1957. kao i iz tehnologije gradnje. Apstraktna. — Ritmička kompozicija pravilnih oblika koji se ponavljaju (repetitivnost. Srednje i Južne Amerike. Biste li željeli živjeti u potpuno novom gradu. . ili tzv. Prozori su često klizni — otvaraju se u stranu. Brasília.

interpenetracija). već funkcionalne zahtjeve prostorija koje su iza prozora. Godine 1955. 182 cm vrh glave. 4. od vrućine ljeti. 1948. Princip slobodnog plana omogućuje fluidnost prostora. Kontinuirani horizontalni klizni prozor. zidovi dematerijalizirani velikim staklenim plohama. visina zidova u stanu s obzirom na visinu ljudi standardizirana je na 2. Mjera za odnos čovjeka prema prostoru. Uvođenje pokreta u prostornu koncepciju — mase prodiru jedna u drugu (tzv. dominacija ravnih linija. Francuska. Slobodno oblikovanje tlocrta — nosivi stupovi strukturalno su odvojeni od nenosivih pregradnih zidova koji postaju lagane i mobilne pregrade. Vrt na krovu kojim se nadoknađuje onaj dio tla koji pokriva kuća. 226 cm vršci prstiju uzdignute ruke. gradnja armiranim betonom omogućuje odvajanje nosive konstrukcije i zidova. Umjesto izbušenog zida koji podupire. Tako ni raspored prozora (fenestracija) ne mora pratiti ritam konstrukcije. Omogućen razdvajanjem nosivog sustava i pročelja. Albert Einstein je modulor nazvao “mjerilom proporcija koje loše čini napornim a dobro lakim”. zid postaje opna koja visi na konzolno istaknutim dijelovima vodoravnoga nosivog sustava. Kvadratni tlocrt “omekšan” je unutarnjom asimetrijom. 3. Piloti (tanki stupovi) koji masu (kubus građevine) odižu od tla (kako bi prirodni okoliš mogao netaknuto i slobodno teći).Le Corbusier: Vila Savoye. “Arhitektonska promenada”— rampa koja povezuje prizemlje i prvi kat. Poissy.113 cm pleksus. Le Corbusier: Modulor.60 m). Zgrada sagrađena prema načelu kubičnog konstruktivizma: gole fasade (potpuni izostanak bilo kakve dekoracije). Jedine fiksne točke su kuhinja i kupaonica. Zemlja i zelenilo na mjestu tradicionalnog krovišta služe kao zaštita od hladnoće i vlage zimi. . proporcionirani u skladu s modulorom. Prikazan je homo novus uzdignute ruke. presijecanjem prostora stubištem koji uvodi element spiralne rotacije. ravni krov. a prema humanističkom načelu prava na svjetlo i vidik. Slobodno oblikovanje pročelja rezultat je oslobođenja fasade njene tradicionalne uloge nošenja. međuodnos njegovih četiriju osnovnih veličina (visina) čini osnovu ergonomskog projektiranja u pokušaju “racionalizacije iracionalnog”: 86 cm položena ruka. 148 Klasičnost moderne Le Corbusierovih pet točaka za gradnju građanske vile (poput vile Savoye) . 5. tzv. trakasti prozor. 1929. Le Corbusier je čak napisao Poemu pravom kutu. koji nosi teret mase zgrade. Proporcijski sustav za standardiziranje dimenzija arhitektonskog prostora (npr. 2.

isti je autor oblikovao namještaj u interijeru. sjedeće plohe tapecirane telećim boksom s gumbima. od vrha do dna. Objasnite međuovisnost interijera i arhitekture. postavljenim poput paravana. hegelovsko “ostvarenje samosvijesti” arhitekture. Što mislite o feng shui metodi uređenja interijera? Ludwig Mies van der Rohe: stolica Barcelona. Španjolska. na Španjolskom trgu Ludwig Mies van der Rohe paviljonom Njemačke realizira revolucionarnu koncepciju prostora koji slobodno fluktuira među zidovima. godine. Oblikovanje komada namještaja produžena je ruka arhitektonske misli. “Za nas je struktura filozofski pojam. Prva doslovna realizacija Le Corbusierova slobodnog plana! Za potrebe Svjetske izložbe u Barceloni 1929. Arhitektonski okvir je “prazan vrč”. van der Rohe) . “nevidljivost” ostakljenih površina… 149 Klasičnost moderne Transparentni stakleni zid predstavlja “nazočnost izočnosti”. jeftini materijali. jednostavnost. “Ekonomičnost” arhitektonskog izraza. nemaju nosivu ulogu.” (M. Miesov rad označava praktični početak internacionalnog stila. grupiranje masa. Odnos između nosive konstrukcije i zidova arhitekt zamišlja kao odnos “kosti i kože” zgrade. tj.Ludwig Mies van der Rohe: Njemački paviljon na Svjetskoj izložbi u Barceloni. centrifugalan raspored slobodnostojećih pregradnih zidova od zelenog stakla — zbog iluzionističke naravi materijala i boja nastaju novi prostorni odnosi. 1929. Umjetnost “gotovo ničega”. čistoća oblika. Korištenje arhitekture je dogradnja prostora sadržajem. Zgrada je napravljena pod utjecajem slikarstva suprematizma i neoplasticizma: pravokutan tlocrt. Paravanski zidovi neovisni o nosivoj strukturi usmjeravaju kretanje posjetitelja. van der Rohe). Zavarene i kromirane čelične šipke. zidovi su slobodnostojeći. Kombinacija šarenog mramora (zeleni) i metala do tada je bila nezamisliva. Prema ideji totalnog dizajna (Gesamtkunstwerka). 1929. do posljednjeg detalja — sve što izražava istu ideju. monumentalnost građevine. zajedno su korišteni skupocjeni i obični. Osam čeličnih križnih stupova nose ravan krov. Rafiniranost.” Autor provodi redukciju graditeljskih zadataka na razinu industrijskog dizajna velikih dimenzija: “gotovo ništa” (M. Vitki stupovi pridržavaju krov koji izlazi u okolni prostor. gradnje kao skupa bijelih paralelopipeda: “Nemoguće je napredovati gledajući unatrag. Struktura je cjelina.

struktura od obijeljenog betona.– 1955. S tim u vezi u arhitekturi se javlja “kritički regionalizam”. Jednostavan program sakralne građevine malih dimenzija: pravokutni brod. Položaj kapele je simboličan. Brutalizam — pokret u arhitekturi 960-ih i 970-ih godina. “duh mjesta”. kalupi u koje je lijevan cement i ostavljan da se skrutne. gdje se prema koncepciji “istine materijala” strukturalni elementi zgrade ostavljaju izloženi kako bi suština zgrade bila svima vidljiva i razumljiva. omiljeni materijal arhitekata moderne koristio kao beton brut (u prijevodu: sirovi beton). Nema komunikacije između unutarnjeg i vanjskog prostora. Takav je pristup anti-estetski. Bočne kapele su osvijetljene odozgo. tri polucilindrične kapele ispod tornjeva. sirovog betona — brutalizam (“sirovost” betona na koji je otisnuta struktura drvene oplate): svjesno otkrivanje graditeljskog procesa zamjenjuje raniji Le Corbusierov purizam. “bez tajni. Krov s divovskim oborinskim odvodom načinjen je od grubog. Ponekad bi betonsku površinu izudarali čekićem da se dobije “nagrizeni” efekt.150 Klasičnost moderne Le Corbusier: kapela NotreDame-du-Haut. prikrivanja funkcije i funkcioniranja gradnje”. u blago valovitom krajoliku. Na Unitè d’habitation u Marseillesu vidljive su drvene udlage. na strani svijeta na kojoj zalazi Sunce). Ulaz je južno orijentiran. na vrhu brda. treba se potruditi i pronaći ih “kao ulaz u pećinu u planini”. romantizma. Dominantni betonski krov možemo usporediti s renesansnom kupolom jer je. “Ljuskasti” oblici čine skladnu cjelinu. humanističkoj moderni.” Genius loci — lat. suvremena oznaka posvećenog prostora. Le Corbusier je beton. nalikuju na proreze u zidu izvana. vrata su skrivena. označava prijelaz ka tzv. 1951. Rochamp. čime se krši tradicionalna ikonografija (prema kojoj uvijek mora biti na zapadu. dok je u interijeru prirodna svjetlost koja dopire u prostor crkve filtrirana raznobojnim staklima. Prozorski otvori su mali. armiranobetonski kostur je skriven. kao i ona. Francuska. otvori su okrenuti prema Sunčevoj putanji. “Guranje vjernika blago nagnutim površinama prema glavnom oltaru. Hodočasnička kapela. . što simbolizira činjenicu da je crkva sagrađena na mjestu poganskog hrama Sunca: građevina je cjelinom i detaljima izraz poštovanja prema regionalnoj tradiciji. karakteristična atmosfera mjesta koja ga definira. čime je postignut metafizički učinak vitraža.

” (L. Simetrična kompozicija s dvije ritmizirane zgrade i plazom otvorenom prema Pacifiku. Crkva i država kao naručitelji projekta preispituju moć arhitekture kao nacionalnog ili vjerskog simbola — oblikom. Francuska.. La Jolla. Rumunjski umjetnik Christian Alexa suprotstavlja se društvenom ustroju/sistemu su-oblikujući ga: konstruira osobne pješačke prijelaze od bijelog vinila koje postavlja na cesti (New York.Auguste Perret: Notre-Dame du Raincy. Uočio je duboku odbojnost između automobila i grada. Za razliku od europskog urbaniteta gdje je cjelina određena granicama i definirana osima. 151 Klasičnost moderne Louis I. 1959. gradnje trgovačkih središta na periferiji i razgradnje urbane jezgre (što mislite o tome?). 200. Konstrukcija je zatvorena svojevrsnim klaustrom sagrađenim od obojene staklene opeke (kao podsjećanje na gotičke vitraže). Suprotstavljanje kostura (nosivog okvira) i ispune (nenosive zidne ovojnice). Asimetrična arhitektura “gotovo ničega” (čija je to izjava?). “Prugama obojen konj nije zebra” (L. Kahn naglašava važnost razrješenja odnosa između ljudske mjere i mjere automobila. podna fasada. beton kao gradbeni materijal je nepokriven i neobojan). peta. već njime gradi i sakralnu arhitekturu. industrijske zgrade. predstavljajući postupan prijelaz između zatvorenog i otvorenog prostora. 1922. Kahn: Salk Institute. To nije trg-vrt već trg “od kamena” kao tzv. kao i u cjelokupnoj umjetnosti.– 1965. ili teži suvremenosti kako bi se naručitelj afirmirao kao kontinuirano aktualan. kao moćna os nezavršena s obje strane prema ideji “ekspanzije prema beskonačnosti”. Prisjetimo se već rečenog: Perret je prvi arhitekt koji gradi armiranim betonom./23. ali taj “obični” materijal ne koristi samo za “utilitarne”. Kahn). kao i fatalne veze između potrošačkog društva. “Ne možeš naučiti ništa što već nije dio tebe. Kahn) . SAD. Kalifornija. “što u stvari zgrada želi biti” (brutalizam. umjetnik instinktivno zadržava oznake koje upućuju na to kako je što nastalo. U arhitekturi. američki grad je fragmentiran.) gdje mu se svidi i potom ležerno iskoračuje pred automobile i prelazi na drugu stranu. nezavršen u neprekidnom širenju.. tehnikom gradnje i odabirom materijala… Sakralna arhitektura ili priziva tradicionalne forme kako bi utjelovila autoritet naručitelja. Crkva ima tri broda odijeljena kaneliranim stupovima bez baze i kapitela.

1927. Modularnu jedinicu pritom predstavlja prostorija određenih dimenzija koja se ponavlja u identičnome nizu. a više na urbanističku cjelinu. Forma nebodera je neka vrsta ekspresionizma arhitekture. antigotički je jer ne teži nezemaljskim visinama. a sjedište kućnog osiguranja u Chicagu Wiliama Lebarona Jenneya (884. simbol progresa i pomirenja arhitekata i inženjera. Vertikalizam moderne gradnje. već ovladavanju “ovoga svijeta”. Sullivan se prvi služi čelikom tako da gradnju prilagođava tomu materijalu. . Neboderska gradnja uspješno je primijenjena na prenapučene suvremene azijske gradove gdje danas niču najviše zgrade na svijetu. rođen je u New Yorku i Chicagu oko 870./89. poput Chryslerova sjedišta: Fritz Lang: Metropolis. odnosno prirodne prostore. Neboderi su sveprisutni. U New Yorku se 930-ih kao posljedica rasta cijena građevnog zemljišta grade poslovni neboderi s obilježjima art decoa. Još od doba ranokršćanskih zvonika toranj je najizrazitija arhitektonska forma. navlačenjem “Potemkinovih sela” (starinskih pročelja) na čelični okvir. a kod američkoga grada je obrnuto). a ne na historicistički način imitiranja prošlih stilova. gdje se manje misli na korisnike arhitekture.Neboderska gradnja Kuće u zraku Internacionalni stil potiče gradnju nebodera u nekoj vrsti totalitarnog programa. 152 Klasičnost moderne Čelične konstrukcije i armirani beton omogućuju vrtoglavo visoku gradnju. Pulitzerova zgrada u New Yorku (888. Neboder./85. što je izvana vidljivo horizontalnim repetitivnim ritmom prozora.). simbol uspjeha i moći koja pobjeđuje gravitaciju i komunicira s nebom. no ona ne bi imala smisla bez izuma dizala (električno dizalo izumio je W.) prva je građevina sa skeletnom konstrukcijom.) prva je dosegnula 08 m visine unatoč masivnim kamenim zidovima. iako sličan gotičkom. von Siemes. Jezgre američkih gradova odraz su “kulture sažimanja” (skyline. visina građevina modernog europskoga grada raste od središta prema predgrađu. 880. niču poput geoloških formacija prema ideji “komprimiranja” ljudi kako bi se ostavilo mjesta za “prazne”.

Ovom zgradom načinjen je znatan pomak k racionalnom projektiranju nebodera zahvaljujući radu u grupi i ekipama arhitekata i konstruktora.– 1930. New York. Centar sadržava otvorene površine za pješake. konstrukcija u sekcijama koje lučno izlaze jedna iz druge prema vrhu zgrade završenom kopljem. Kao i u viziji grada budućnosti u Metropolisu. sjedište najmoćnije kompanije. Nad gradom se nadvija umjetna planina . Wallace Harrison i drugi: Rockfellerov centar. odrazna površina podložna stalnim svjetlosnim promjenama — u modernoj arhitekturi presudna je igra odraza. kino. kazalište. . forme i materijala.neboder-piramida visok gotovo dva kilometra. Film žanra naučne fantastike (SC) daje viziju post-nuklearnog. zagađenog (stalno padaju kisele kiše) i prenaseljenog grada gdje su životinje uglavnom izumrle. klizalište. to je distopijski multietnički poliglotski grad s nerazriješenim neprijateljstvima između individualnih zastupljenih kultura. restorane. William van Alen: Chryslerovo sjedište. Raymond Hood. 1982. promet se odvija zrakom. Neboder-toranj. Kao Los Angeles (skore?) budućnosti. rekreativne sadržaje. 153 Klasičnost moderne Ridley Scott: Blade Runner. New York. gradnja započeta 1931. a ne više svjetla i sjene. Sinteza arhitektonskog prostora. između kojih tradicionalno vlada nesnošljivost. u gradu kojim vladaju korporacije. zamijenjene skupim mehaničkim replikantima.Staklo je “kristalizirani zrak”. radijske postaje i TV studio. 1927. Urbani gigantizam: enormne neonske slike plutaju nad urbanim labirintom ulica preplavljenih nasiljem. njihov izgled ovisi o međusobnom djelovanju (interakciji) ovih dvaju svojstava. Budući da zidovi od stakla odbijaju svjetlost isto kao što je propuštaju.

Zagreb. konstruktivni okvir. New York. Zgrada izrazite asimetrije dobivene preklapanjem simetričnih elemenata (blok + podnožje). a veći dio je “3”).).– 1950. Osim što drži zgradu uspravno.– 1904. Realizacija ideje o staklenoj kutiji. na primjer za Vjesnikov neboder u Zagrebu (konstrukcija + fenestracija.– 1972. prozirno pročelje koje rastvara površinu zgrade. kao industrijskoga gotovog proizvoda) lijevanog željeza. i staklo. čelični kostur drži aluminijske okvire zidova i prozora.154 Klasičnost moderne Ludwig Mies van der Rohe i Philip Johnson: Seagram Building. Ovješena fasada ili zid-zavjesa temelji se na ideji noseće konstrukcije kojom se zidovi oslobađaju pritiska i tereta. manji dio je “2”. Raster prozorskih otvora oblikovanih prema načelu zlatnog reza. prozorski okvir i staklo čine zgradu jer nema zida u klasičnom smislu riječi). Modularni okvir od prefabriciranog (tj.) postala prototip “staklene kutije” internacionalnog stila. 1945. i Walter Gropius čija je zgrada Bauhausa u Weimaru (1926. odnosno. što omogućuje stakleno. npr. uvodi urar i izumitelj James Bogardus u New Yorku 1849. kao veći prema cjelini (matematičkim jezikom. Zgrada od 39 katova ima novinu — ovješenu fasadu. Antun Urlich: zgrada Vjesnika. Adolf Loos se u svojim djelima strogo drži podjele na unutrašnji i vanjski prostor. jedinstvenom prizmatičnom bloku od smeđeg stakla koji stoji na čeličnim potpornjima. 1956. Može li se isto reći i za Vjesnikov neboder? Zlatni rez: proporcijsko pravilo prema kojemu se manji dio odnosi prema većem. ako je “5” cjelina. . SAD. poslovni toranj Seagram postao je model za slične gradnje. Neboder se smatra realizacijom Miesova načela “manje je više” (Less is more). Tu ideju dalje razvija arhitekt Louis Sullivan na robnoj kući Carson-Pirie-Scott u Chicagu (1899.

Pokušajte vlastitim riječima objasniti i obrazložiti izjavu (vidi str. Postoji simbolično pravilo — projekt kršćanske crkve bi trebao početi od oltara. “Funkcija arhitekture nije samo građenje za trajanje ili držanje kiše po strani nego i uživanje!” (arhitekt Cedric Price). a džamije od mihraba okrenutog prema Ćabi (Meki).Arhitektura moderne dijeli se na turi. traži se umetanje organskih. osnovnu emotivnu potrebu čovjeka. njegovog kretanja i prilagodbe terenu. sakralne tematike. iznosi se mišljenje da nove moderne četvrti ne odgovaraju na geometrijsku i organsku granu.1. Kakvo je vaše mišljenje o neboderskoj arhitekturi? Biste li voljeli živjeti na visokom katu.” (Élie Faure) Klasičnost moderne . kongresu CIAM-a u Dubrovniku 956. dok se u drugim područjima kazališna sjedišta stepenasto uzdižu pod vedrim nebom… Posvuda se graditelj podvrgava čudesnoj tiraniji zemlje i zraka. smatra da uspješno projektirana sredina ima blagotvorni učinak na opće zdravstveno stanje i živčani sustav čovjeka. Usporedite Le Corbusierovu i Perretovu građevinu iste. 151) Louisa Kahna. ona treba predstavljati projektiranu fizičku okolinu. 3. Smatrate li da treba graditi u duhu svoga vremena ili neka svatko gradi u stilu koji mu se sviđa? Kakva je situacija s gradnjom koju uočavate oko sebe? 4. 155 Organski funkcionalizam Na 9. Protiv dominacije geometrije: projektiranje zgrade počinje od korisnika. Analizirajte Le Corbusierovu vilu Savoye na osnovi njegovih pet točaka… 2. s pogledom na cijeli grad i onda dugim čekanjem lifta? 5. odnosno identitet. biorealizam. čovjeka. Pokušajte objasniti duhovno stanje modernog čovjeka na temelju sakralne arhitekture koju poznajete. Richard Neutra zastupa tzv. CIAM-u 954. dolazi do bitne promjene stava prema arhitek. Na 0. prirodnih formi u geometrizirane megastrukture. Napušta se urbano planiranje iz Atenske povelje. “Ondje gdje su česte kiše. krovovi su kosi. Arhitektura nije samo funkcionalna. a kazališta natkrita. u što spadaju i dobrosusjedski odnosi. a to je pripadanje.

Ritmički kontrast oblika naglašava nesrodnost materijala — opeka od lokalne gline. Aalto). ekonomičan i razveden tlocrt. grubo žbukane opeke i drveta. Organični funkcionalizam. Grubo žbukani. Bazen sa saunom u dvorištu ima vijugavu obodnu liniju podsjećajući na finsko jezero ili fjord. Taktilnost (izražena tekstura) pročelja. Noormarkku. Cilj uporabe zaobljenih formi je individualiziranje oblika. beton obojen u bijelo.– 1937. tradicionalnog seoskog nordijskoga graditeljskog materijala. Neravnomjeran razmještaj drvenih oblica ograde dvorišta i stubišta u interijeru nalik je na neravnomjeran razmak borova u šumi. Kuhinja se nalazi uz dnevni boravak. a u intimnim prostorima bijeli žbukani zid — kao metaforička suprotnost između prirodnih i umjetnih oblika. u kojemu se duž zidova nalaze garniture za sjedenje — kako bi se maksimalno iskoristio prostor u malim kućama. prema principu ćelije 156 Klasičnost moderne koja se može nadograđivati i proširivati u veću i prostraniju građevinu. one dopuštaju neravnoteže i asimetrije. .Frank Lloyd Wright: Kuća slap za Edgara Kaufmanna.– 1941. svjetla. povišena dnevna soba. u smislu da se ne rađaju potpuno razvijeni” (A. Kuća je dio New Deal programa poboljšanja životnog standarda. kiparski izrađen kamin. 1934. Namještaj je industrijski proizveden. “Arhitektura i njezini detalji na određen su način povezani s biologijom. zaklonjeno dvorište s vrtom na način rimskog atrija. zvuka. drvena oplata zidova u zajedničkim prostorijama. Bear Run. kombiniranje kontrastnih i prije Aalta nespojivih materijala — poput betona. omekšavanje racionalizma radi boljeg povezivanja čovjeka i prirode. SAD. Pennsylvania. lokalni kamen. a udobnog stanovanja prema uzoru na tradicionalnu američku arhitekturu. odnosno arhitekture i okoliša. Tlocrt u obliku slova L. “Geološki slojevi” mase kuće. model jeftinog. Funkcionalizam u širem smislu od pukog tehničkog — primjer humane gradnje. Prostor je napravljen prema mjeri čovjeka: odgovarajuće filtracije topline. Alvar Aalto: Vila Mairea. 1938. Obiteljska kuća koja “prkosi gravitaciji”. Finska.

koji živi u SAD-u. Rampa i spirala efektni su. bez mnogo većih troškova nego da je riječ o uobičajenoj zgradi-kutiji. Suzuje se prema dolje. Primjer arhitekture kao forme koja 157 Klasičnost moderne dominira sadržajem (namjenom. Kompjutorsko projektiranje omogućuje gradnju gotovo bilo kakvog oblika građevine. kako izvjesiti slike na konkavno zakrivljeni zid?). uz pomoć 3D simulacija (taj je program najprije korišten kod projektiranja zaobljenja borbenih aviona u francuskoj tvornici Dassault). arhitektura kao društveni spektakl. poput lijevka. kao i cijeli muzej. Primjer arhitektonske skulpture. ima plašt od titana. na koju se puno kasnije nadovezao Frank O. uz očito prizivanje slike babilonskog zigurata. ali ne i osobito funkcionalni elementi. Motiv spirale kao neprekinutog vala simbol je kontinuiteta moderne umjetnosti: blago nagnuta rampa — ujedno fasada zgrade — vodi posjetitelje u muzej u smjeru prema dolje. arhitektura sastavljena od fraktala nastala je iz brzih crteža koji su dalje razvijani u kompjutorskom programu CATIA. bez društvenih normi kojima je podvrgnuta europska arhitektura. Guggenheima. Arhitekt rođen u Kanadi. “Plešuća zgrada”. Ghery: Muzej Guggenheim. Odrednice: arhitektura dekonstruktivizma. skupog i za arhitekturu netipičnog materijala. L. postmoderna.– 1997. ne pridonose osnovnoj namjeni zgrade — a to je postav izložbi (npr. Španjolska. Baskija. no-rule). 1991. prema načelu “arhitekture bez pravila” (engl. Skulpturalno oblikovan krov. 1959.F. Fraktal je nepravilno tijelo ili lik koji dalje služi kao uzorak (u kompjutorskom jeziku teapot ili oblik čajnika). Bilbao. Zgrada uvodi novu kvalitetu pokreta u arhitekturu. Ghery sa zgradom Muzeja Guggenheim u Bilbau: Frank O. . ali je i privukla mnoštvo posjetitelja u zabačeni industrijski gradić. Wright: Muzej Solomona R. Ghery tretira arhitekturu kao skulpturu. odnosno funkcijom) — zgrada je potpuno zasjenila izloške. New York. Organički funkcionalizam “hrama nepredmetne umjetnosti” koji je podigao bogati mecena Guggenheim. Slobodna forma hiperboličkih paraboloida.

Utzon se povukao s posla zbog namještenog političkog skandala 1966. Australija. Primjer metaforičke arhitekture. Na što vas podsjećaju njezini oblici? Na širenje valova zvuka iz epicentra? Možete li ih usporediti s nekim umjetničkim stilom koji poznajete? . “Bog je u detalju”. objekta s krilima koji izgleda kao da uzlijeće.Jørn Utzon: Operna kuća u Sidneyu. Opišite Operu u Sidneyu. 1957.– 1974. Pokušajte objasniti ovaj neformalni atribut “ekspresivni”. Ima li oblik školjke veze s namjenom zgrade — u opernoj je kući akustika vrlo važan dio projekta?! 158 Klasičnost moderne Eero Saarinen: TWA zgrada terminala međunarodne zračne luke Kennedy. repetativnog ritma. upravo ovom zgradom koja konkavnim i konveksnim krivuljama u betonu funkciji zgrade daje odgovarajući oblik: dinamične i razigrane arhitekture. sa svojom zrcalnom slikom u moru izgleda poput rastvorene školjke. 3.– 1962. Finski arhitekt koji je u mladosti s roditeljima emigrirao u SAD označava kraj internacionalnog stila. trostruka ljuska djeluje poput akustične školjke. rekao je Mies van der Rohe. Pokušajte pismeno obrazložiti vlastito tumačenje te metaforične tvrdnje. SAD. 1. 1956. Skulpturalna trodjelna građevina smještena uz luku. Usporedite jednu apstraktnu sliku s modernom arhitekturom. 2. New York. u tijeku gradnje. Odrednica: ekspresivni funkcionalizam.

stoljeća — Europa 187 Spacijalizam 187 Enformel 188 Sirova umjetnost 190 Tašizam 191 Enformel u Hrvatskoj 192 Nakon enformela 194 159 Stvarnost. fikcija Umjetnost kao događanje svijeta 160 Rat i emigracija 160 Socrealizam 160 Socijalni realizam 163 Umjetnost sredine 20. stoljeća — SAD 163 Apstraktni ekspresionizam 164 Slikarstvo akcije 164 Slikarstvo bojenog polja 166 Postslikarska apstrakcija 169 Od skulpture do strukture i konstrukcije 170 Umjetnost sredine 20.7 Stvarnost. fikcija . iluzija. stoljeća — Hrvatska 178 Grupa Zemlja 178 Zagrebačka arhitektura moderne 181 EXAT 51 183 Klasični crtani film 186 Umjetnost sredine 20. iluzija.

popraćena podjarivačkim etiketama i primjedbama. S dolaskom Nacionalsocijalističke partije na vlast počinju sistematski progoni Židova (do studenoga 94. “bolesna”. komunizam. kao iskaz političke vjere u napredak i kolektivizam. (u SSSR-u do 980-ih). Židovi intenzivno emigriraju. 929.. U arhitekturi dominira “stilistička shizofrenija” monumentalnih neoklasicističkih oblika. koja je putovala njemačkim gradovima (München. prije svega kult rata i veličanje Druga odrednica: socijalistički realizam. mišićavo. Godine 937. Umjetnička djela koja nisu odgovarala nacističkoj ideologiji (koja nisu bila tradicionalna u stilu i tehnici. kada su zabranjeni daljnji odlasci. Samo u Münchenu izložbu je posjetilo dva milijuna ljudi. ). mlado tijelo “nadčovjeka”. a SAD preuzima vodstvo u umjetnosti. Berlin. Fašistička retorika preuzima osnovnu ideju futurizma. Hitler je izabran za njemačkog kancelara. a najviše uništenih djela naslikao je Emil Nolde. glorificirala Hitlera.– 950. militarizam i ideju arijevske supremacije) bila su označena (a njihovim autorima je zabranjen rad) kao Entartete Kunst (njem. “degenerirana” i “odnarođena” umjetnost. Djela su bila uništena ili prisilno rasprodana u inozemstvu (što pridonosi stvaranju bogatih zbirki američkih muzeja). iluzija.. — izrođena umjetnost). Socrealizam pronosi ideju simbolizma. kao “politička i kulturna anarhija”. među njima i Albert Einstein iz Ulma). prikazuje se ljudsko tijelo kao superiorna forma: nago. u herojskim pozama i patetičnih gesti. . “razorna”. 160 Stvarnost. Tipičan je za totalitarne režime: nacizam. U skulpturi. iako je pripadao “čistoj” rasi i čak se učlanio u Naci-partiju. Još oko 5 000 djela je konfiscirano i uglavnom spaljeno na lomačama. zatvoren je Bauhaus (jer je “preotvoren strancima”).Umjetnost kao događanje svijeta Rat i emigracija U siječnju 933. fikcija Socrealizam Nastaje prema ideji korisnosti umjetnosti i njezina angažmana u službi vladajuće politike. bio je to golem uspjeh nacističke propagande. Djela su bila konfiscirana iz muzeja. Hamburg. U travnju 933. održana je izložba s više od 700 djela pod nazivom Izrođena umjetnost. fašizam. koje su često bile opscene šale. dok je moderna arhitektura odbačena kao degenerirana i kozmopolitska.

antiurbanu rasnu ideologiju — kultura “krvi i tla” postaje osnova života za određenu vrstu ljudi. Rim. mi smo ljudi Grand hotela. tj. Treći Reich stvara “državu kao umjetničko djelo”. 934. Simetrično neoklasicističko pročelje kao prototip totalitarne arhitekture: simetrija kompozicije. Mussolini u predgrađu Rima osniva filmski grad. golemih luka. velikih cesta. Mussolini se hvalio da nikada nije ušao u neki muzej. zvana Kvadratni Kolosej. čak Guerrini. iluzija.– 1942. Romano: Palača unaprjeđenja rada. preuređenih prostora i raščišćenih slumova” (A. Italija.stroja: “Mi se više ne osjećamo ljudima katedrala i starih vijećnica. Dokumentarni film Leni Riefenstahl o velikom političkom skupu u Nürnbergu (tzv. La Padula. Alegorijske skulpture koje predstavljaju umjetnosti u arkadama prizemlja. Cinecittà te utemeljuje Mostru. . Prikazana je zloslutna i fascinantna tzv. natkrivenih tržnica. filmski festival u Veneciji koji se održava u rujnu svake godine a najboljim ostvarenjima i autorima dodjeljuje se Zlatni lav.). Triumph des Willens. fikcija Leni Reifenstahl: Trijumf volje. Nürberška smotra sa scenografijom Alberta Speera — ljudsko kretanje dobiva formu koridora. blistavih arkada. načinjene su u natprirodnoj veličini i proporcionirane prema uzoru na antički kanon uz neizostavni kontrapostni stav figura. 1936. tzv. prvi je slučaj arhitekture (državnoga graditelja Alberta Speera) u službi filmske propagande. željezničkih postaja. 1938. težak kamen kao građevinski materijal priziva antičku slavu Rima. Nürnberška smotra) pod nazivom Trijumf volje (njem. 161 Stvarnost. filmskog korištenja arhitekture. Film/kino kao instrument širenja političke propagande. Nacionalsocijalizam zagovara i povratak zemlji. Sant’Elia). propagirano masovnim medijima.

vidi Niku sa Samotrake i Boccionijevu skulpturu) je “okrunjen” paviljon SSSR-a na Svjetskoj izložbi 1937. Trocadéro. Pariz.). Vera Muchina: Radnik u tvornici i žena iz kolhoza. da “jedna slika vrijedi više od tisuću riječi”. izjavljuje: “Svaki put kad čujem riječ kultura. crkva od plesne dvorane. usporedite ta dva djela). skulptura od rostfraja visoka 24 m proizvedena je u tvornici u 65 dijelova potom prenesenih i sastavljenih u Parizu — skulpturom (agresivnom veličinom i predočenim snažnim iskorakom naprijed u prostor. ) i postaju sve apstraktnije. Drugi svjetski rat je prvi rat koji se temelji na ratnoj propagandi širenoj putem masovnih medija. iluzija.. Goebbels. fikcija . davanja simboličnih poruka i sl. Simbolizirajući zajedništvo seljaka i radništva te ravnopravnost spolova (dvije čvrste figure idealiziranog muškarca i žene isprepleću srp i čekić u visoko podignutim rukama). u španjolskom paviljonu izložena je Picassova Guernica.. 1937.je bio zabranio sve stripove kao subverzivne. osim onih s likom Mickeyja Mousea. 162 Stvarnost. one gube svoje dotadašnje programske zadanosti (sve se manje mogu razlikovati tvornica od crkve.” No on je dobro znao da slika posjeduje veću moć. Budući da mediji preuzimaju ulogu koju su do tada imale građevne forme (veličanja ideologije. posegnem za pištoljem. tj. da izravnije komunicira od riječi. (istodobno. nacistički ministar kulture i ratni zločinac.

Težnja za autentičnošću prikazivanja života malog čovjeka očituje se i u angažiranju tzv. Pariz je tada kulturna prijestolnica Europe.Socijalni realizam Neorealizam je pokret socijalnog realizma u talijanskoj kinematografiji neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. globalna metafora. SAD. jača svoju moć sve do listopada 929. Neorealizam prati verizam Verizam naglašenije nego realizam u drugim umjetničkim medijima poput fotografije. odnosno Crnog četvrtka na Wall Streetu te početka Velike krize. 163 Stvarnost. simbol određene društvene situacije ili problema. Federica Fellinija. u SAD-u birači su glasovali za Rooseveltov program .). zrcalo ustroja društva u opoziciji s fašističkim kulturnim modelom. Film je tzv. Godine 932. Neorealizam utječe na rad Michelangela Antonionija. Neorealizam teži ne samo tome da film približi konkretnoj stvarnosti već i da postane aktivni društveni čimbenik. i Čistači cipela. glumaca s ulice s namjerom da igraju same sebe. kao i carski Japan u razdoblju Meiji. Termin “neorealizam” je prvi primijenio filmski redatelj i kritičar Antonio Pietrangeli u časopisu Cinema iz 942. naturščika. nižih društvenih slojeva. slikarstva (u prikazuje ružnu. 948. sve do mizerabilizma ili propagiranja kulta siromaštva u filmovima Kradljivci bicikla. a u Hrvatskoj na tragu neorealizma snimljen je Vlak bez voznog reda Veljka Bulajića 959. mračnu stranu života. svakodnevicu života u siromaštvu Hrvatskoj: grupe Zemlja) i kiparstva. Usporedite ovu fotografiju s djelima Doručak na travi Edouarda Maneta (1863. iluzija. 1938. 945.). a Europa svijeta. otvoreni grad (Roberto Rosselini. stoljeća — SAD Godine 93. (Vittorio De Sica). The Armory Showu (“Izložbi u arsenalu”). 946. Chicagu i Bostonu na tzv. fikcija Umjetnost sredine 20. i sloma burze. Henri Cartier-Bresson: Piknik na obali rijeke Marne. europska avangardna umjetnost sustavno je izlagana diljem SAD-a: u New Yorku. Rim. Piera Paola Pasolinija.) i Nedjeljno popodne na otoku Grande Jatte Georgesa Seraulta (1884.

. Na platnu se ne događa slika. Barnet Newman. Franz Kline. položeno na pod. iluzija. Prema Pollocku slikanje je spontana radnja. gotovo vrši fizičko nasilje nad slikom. američko akcijsko slikarstvo. ona se “dogodila” i ima vlastiti život: “Samo puštam da ga počne živjeti. Slika nije naslikana. Predstavnici: Jackson Pollock. Američka je administracija promovirala ovaj pravac u umjetnosti tako da je organizirala veliku izložbu koja je 958. fikcija Drugi nazivi: slikarstvo američkog (u smislu neeuropskog) tipa. SAD će starom kontinentu “oteti” primat u umjetnosti i kulturi. Ashil Gorky. proputovala cijelu Europu. Robert Motherwell (akcijsko slikarstvo).oporavka države New Deal (engl. a za neke cikluse kritičari smatraju da su nastali pod utjecajem alkohola. Apstraktni ekspresionizam “Akcijsko slikarstvo je način slikanja pri kojemu slikar platno doživljava poput arene koja se podastire njegovoj akciji. 164 Stvarnost. Krajem 940-ih slika apstraktne slike tako da na platno nalijeva boju u mlazovima. . Willem de Kooning. Glavne struje apstraktnog ekspresionizma: slikarstvo akcije (slika je trag pokreta na platnu) i slikarstvo bojenog polja (Color Field).” Boju s kista ili iz limenke pušta da pada — kaplje ili curi — na platno. Clifford Still (slikarstvo bojenog polja). Mark Rothko. Sliku slika cijelim tijelom.. golemih dimenzija. 947. a engleski sociologija jezika proglašava univerzalnim umjetnik” (suvremeni hrvatski umjetnik Mladen Stilinović) jezikom suvremene umjetnosti. nego akcija.” (kritičar Harold Rosenberg) Termin “apstraktni ekspresionizam” je zapravo paradoksalan: sadržaj umjetničkog djela apstraktnog ekspresionizma nema veze s motivom (prikazanim predmetom). S Drugim svjetskim ratom i useljavanjem izbjeglica iz ratom poharane Europe. Pollock je zadobio status legende zbog prerane smrti u automobilskoj nesreći. često negrundirano (bez pripremnog namaza). Glavna struja avangardne umjetnosti preselila se iz Pariza “Umjetnik koji ne govori engleski nije u New York. platno izravno izražava umjetnikove emocije. Slikarstvo akcije Jackson Pollock je najistaknutiji predstavnik apstraktnog ekspresionizma. —“nova podjela karata”).

Korištenje industrijskih boja. podsjećajući na urbane prizore New Yorka: grede. Crno-bijele slike velikog formata nastale tehnikom povećanja prethodnih malih crteža grafoskopom. 1953. a što dolje na slici i kako je treba objesiti. Slika velikih dimenzija (160 × 259 cm). Apstraktni ideogrami. 165 Stvarnost. npr. već su naslikane na isti način kao i crne plohe. a u kompoziciji nema hijerarhije elemenata. Boje koje se mogu nanositi i štapićima. Ipak. Drippings (engl. bijele plohe nisu podloga slike. već “kroti” sile sadržane u boji na “bojnom polju” slikarskog platna. Pollock još uvijek na svojim slikama nalazi lijevu i desnu stranu. Kada se brzo slika. Oblici nastaju pod utjecajem orijentalne kaligrafije. naziv za slike nastale prolijevanjem boje iz kantice ili prskanjem boje četkom) su rezultat neposrednog i izravnog djelovanja (akcije) u vremenu i prostoru. a to je nezamjenjivo: “Kad se nalazim u slici. skele i mostove napola sagrađene ili napola urušene. iluzija. emajl laka za metale. Drippings nastaju pod utjecajem Jungove teorije o kolektivnom nesvjesnom: slikanje kao razmišljanje. Kline). ali ne i potpuna kontrola rezultata rada.Jackson Pollock: Broj 1. drippinzi su “all over” slike čijim se površinama pridaje jednaka važnost u sredini i na rubovima. “Slika je slavljenje čina slikanja” (F. Nastali pod utjecajem indijanskih slika u pijesku. na nekim mjestima bijela boja djelomično ili potpuno prekriva crnu. u djelo se uključuje snaga trenutka. 1949. nisam svjestan što činim” (J. ponovno primjena industrijskih boja koje se brzo suše. gornju i donju i čak ih je potpisivao kako bi se znalo što je gore. Glavni sadržaj slike je trag. slikar obilazi platno i izvodi pokrete nalik na ples. lopaticama ili noževima. koji je samo svjedočanstvo izvršene akcije. Pollock). Pollock): bliskost s nadrealističkom metodom automatizma. fikcija Franz Kline: New York. tračnice. slikanje kao samopreispitivanje. Nema izravnog kontakta između slikara i platna. . umjetnik ne prepušta ishod čina slikanja slučaju. spoj ritmičkih pokreta ruke i psihičkog automatizma — moguća je djelomična. Raskid s perspektivnim efektima i hijerarhijom pozadine i motiva slike te s primatom središta slike u odnosu na njezine rubove: “Moje slike nemaju centar” (J.

166 Stvarnost. Lyotard) Slika može prikazivati samo sebe samu. to su slike nalik na brzu vožnju američkim teritorijem. Kakav je autorov odnos prema suprotnom spolu sudeći prema načinu na koji ga prikazuje? “Slikanje i življenje čine egzistencijalno jedinstvo” (Denys Riout). Stranice pra- . a česta je i tema ženskih idola. “Kad izložim svoju sliku. Radi serije pravokutnih oblika načinjenih aplikacijom laganih naslaga boje. iluzija. želim da kaže: Ovdje sam. De Kooningove kompozicije prikazuju krajolike. ovdje sam prisutan ja. moje Jastvo” (Clyfford Still). F.” ( J. fikcija Slikarstvo bojenog polja “Slikarsko djelo govori onome koji ga promatra: Nećeš me brzo upoznati. moji osjećaji. groteskno i morbidno variranih — kao na ovoj slici. Veliki format slike potkrepljuje efekt ekspanzije boja u prostor. Slikar metode Mark Rothko je 950-ih i 960-ih jedna od vodećih figura apstraktnog ekspresionizma.Willem de Kooning: Žena koja sjedi. pridajući joj karakter “živog organizma”. 1952. zabranjena je svaka aluzija na stvarnost i svaka naracija: boja je glavno konstruktivno sredstvo slike. Široki potezi kista ili pastela nastali s pomoću štafelaja koji se okreće oko svoje osi zajedno sa slikarskim platnom.

vokutnika su namjerno zamagljene. Registri boja nesavršenih granica nalaze se u vizualnoj ravnoteži. Rothko se koristi ograničenom paletom boja. Dvodimenzionalni prostor neprozirnog. kombinira boje koje se nalaze blizu u spektru — poput smeđe i crvene./52. pokušaj hvatanja “konačnog i beskonačnog”. odlikuje se tmastim bojama (npr. crno na smeđem) odražavajući. ružičasto i žuto na narančastom. kao “jednostavan izraz složene misli”. 1951. sive i plave. iluzija. dobili ste poeziju” (Mark Rothko). dubine. Slika ima goleme dimenzije: 295 x 235 cm. Postignut je efekt vibriranja tako “kolebljivo” definiranih polja. Serija od devet platna koja se nalaze u Galeriji Tate u Londonu. nagađa se. Jednostavni oblici u plitkom prostoru slike promatraču mogu poslužiti kao fokus za meditaciju ili kao ekran na koji će projicirati svoje misli i vlastito iskustvo duha povezati s doživljajem slike. fikcija . a napravljeni su po narudžbi restorana Seagram Buildinga u New Yorku. umjetnikovu depresiju koja ga je dovela do samoubojstva. dramatične žestine. “drhtave”. “Ako učinite slikarstvo jednako potresnim kao što je kazališna drama. Mark Rothko: Crno. 167 Stvarnost.

Formalizam je davanje apsolutne i isključive važnosti vanjskom obliku. Hermetičan prostor slike — oslobođeno narativne uloge. njezina vlastita granica jedini motiv. 1966. Linija. “Ciferšlusi” (engl. slikarstvo teži izlaganju “vlastitih činjenica”. citat ruba slike na kojoj je. zip — sigurnosni zatvarač ili ciferšlus) postaju zaštitni znak umjetnika i kontemplativni fokus velikih obojenih polja vizualno ih otvarajući prema okolnom prostoru. Na ovoj slici naslikanoj za mrtvog brata Georgea površina slike podijeljena je s tri linije na način prividne simetrije. žutu i plavu boju pretvorio u ideju koja ih uništava kao boje. Newman najprije slika crno-bijele slike. žutog i plavog III. . iznimne čistoće pigmenta. iluzija. jedna ili više paralelnih. plošnosti slike i pravokutnosti okvira. tzv.168 Stvarnost. 1961. Okomita je linija aluzija na rub slike. Postavlja se pitanje razlike kreacije i kreativnosti./67. a od 1962. nadalje umjetnik radi monokromna ulja na platnu na kojima je jedini motiv vrpca. Od 1948. nastaje prva “ciferšlus” slika. sukladno tome. negiranje značenja sadržaja. “ciferšlusa”. Godine 1948. sa samo jednom okomitom raspolovljujućom linijom: raspolovljeni pravokutnik slike sugerira temeljnu nestabilnost sadržanu u činu stvaranja. Slika velikog formata (244 × 544 cm). uvijek okomita. koji se protežu okomito povezujući gornji i donji rub slike. koja se teško može sagledati jednim pogledom — ima kvalitetu ambijenta koji okružuje gledatelja. Povratak na primarnu neposrednost i formalizam Mondrianovih slika: Newman smatra da je Mondrian crvenu. primjenjuje i boju. fikcija Barnett Newman: Isijavanje (za Georgea). Barnett Newman: Tko se boji crvenog. definira i artikulira proporcije plohe slike.

prema navedenoj definiciji? Zašto? Koji upravo predstavljaju suprotnost formalističkom oblikovnom načelu? . Drugi naziv: Hard-edge (engl. Glavnu ulogu na slici dobila je praznina. “Modernizam se koristio umjetnošću da bi skrenuo pozornost na umjetnost. To je. Slikanje gestama donekle je povezuje s akcijskim slikarstvom. modernistička slika se najprije promatra kao slika.Postslikarska apstrakcija Što bi to značilo — slika “poslije slikarstva” (ponajprije u značenju — poslije slikarstva apstraktnog ekspresionizma)? Ukidanje poteza kistom i uopće rada ruke. i najbolji način viđenja bilo koje vrste slike” (Morris Louis). zahvaljujući visokoj “tehničkoj” razini izvedbe slike ili zato što se boja ne nanosi kistom. autonomnost boje dobivene polijevanjem pigmenta po platnu — rabe se gravitacijske sile umjesto slikanja kistom. — umjetnost tvrdog ruba). Koje umjetničke pravce 20. otiskuje ili nanosi valjkom. fikcija Morris Louis: Omikron. a svaka reljefnost boje je eliminirana. 960-te Predstavnici: Morris Louis. u obliku slova “V”— širok otvoreni prostor. 1.. već se spreja. obilježava novi i kratkotrajni stil poznat pod nazivom umjetnost tvrdog ruba ili postslikarska apstrakcija. Kenneth Noland. Dok se kod starih majstora nastojalo vidjeti što slika prikazuje prije nego što bi se doživjela kao slika.. pokreta kistom. SAD. Središnji dio slike ostavljen je prazan. Louisov postupak u biti je srodan Pollockovu. 2. tj. iluzija. proces kreacije slike. stoljeća do sada spomenute možete opisati kao formalističke. 1961. Pokušajte prolijevanjem boje po papiru (sami izaberite tehniku) postići bilateralno simetričnu kompoziciju. naravno. 169 Stvarnost. postignuta je bilateralna simetrija. Odlikuje ga precizna dorada radova. korištenje sjajnih i “otvorenih” akrilnih boja koje su tada tek bile izumljene. uklonjeni su svi tragovi manualne aktivnosti. Opišite svoj postupak. Jedinstvo linije i boje.

Beton se može i klesati. I arhitektura i skulptura se bave odnosima volumena (“Čovje-kip izlazi iz društva-arhitekture”. šipki i sl. Postolje skulpture. volumen i prostor postaju jednakovrijedni dijelovi umjetničkog djela prema načelu međuprodiranja (npr. ostaju vidljivi. Omiljeni materijal moderne arhitekture je beton. modeliranje i lijevanje.Od skulpture do strukture i konstrukcije “Recimo da su ovi predmeti skulpture. u 20. Moderno doba preispituje samu utemeljenost skulpture. prenapregnuti beton uvodi nove mogućnosti stabilne strukture.). beton nudi nove mogućnosti lijevanja skulpture. s vidljivim tragovima udlaga: brutalizam (vidi: Notre Dame du Rochampe). 170 Stvarnost. iluzija. i sve će biti u redu. stoljeću je ukinuto: djelo i gledatelj nalaze se u istom prostoru (katkad je gledatelj pozvan da percipira djelo ne samo vizualnim već i taktilnim osjetom. sustavno napušta i tradicionalne tehnike: klesanje. Katkad. međutim. prema koncepciji “proširenog kiparstva” skulpture od metala izrađuju se zavarivanjem metalnih dijelova (limova. Kiparstvo u 20. također. o surovom ubojstvu iz 2. s tim da je skulptura oslobođena namjene (funkcije) ili korisnosti koja je bitna za arhitekturu. Henry Moore ostavlja rupe u masi skulpture). Prostor ulazi i u samu skulpturu. njezinu definiciju i status. fikcija . koji tek stavljeni zajedno rekonstruiraju istinu. stoljeća i o pet različitih viđenja tog događaja. Akutagawe). Umjesto lijevanjem metala. stoljeću. polirati i bojiti ili se njegova površina ostavlja sirovom i hrapavom. slično kao u japanskom filmu Rašomon Akire Kurosawe (iz 950. prema pripovijetci R. postolje postaje sastavni dio skulpture ili samo postolje postaje samostalno umjetničko djelo. osim tradicionalnih materijala. odnosno opipom).” (Bertrand Lavier) Objekti koji sa svake strane pružaju drugačiji pogled. koje se tradicionalno postavljalo između posvećenog prostora umjetničkog djela i prostora gledatelja. pritom tragovi zavarivanja. šavovi. jedno je od mogućih tumačenja Élieja Faurea).

a samo se iz jednog kuta gledanja ujedinjuju u jedinstvenu. ona je “anonimna”. odnosno vidljiv je kontinuitet njihove forme.Izgraditi realnu formu bez modela nije lak zadatak. ponovimo. Pruža drugačiji pogled na svakoj svojoj strani. 1975. Henry Moore: Četverodijelna kompozicija (poluležeća figura). obitelj. vitalnost koja je nezavisna od pojavnog svijeta i zadatka njegova prikazivanja. Skulpture Henryja Moorea su. iluzija. jer njegova djela imaju intenzivnu energiju vlastitog “života”. fikcija .” Elementi koji tvore lik radikalno su odvojeni. radikalno pojednostavnjene forme ljudskih tijela. hladna i monolitna. opisivanja ili nalikovanja. 171 Henry Moore: Trodijelna poluležeća figura: drapirana. Ponavljanje motiva ljudske figure. Organske forme probušene su rupom. ispruženu humanoidnu figuru. Constantin Brancusi). 1944. Trodimenzionalni svijet je prepun iznenađenja. pa kipari traže nove obrasce skulpture. Stvarnost. majka i dijete. u igri pozitiva i negativa (prostor kao negativ tijela i obratno). u antičkom grčkom ili renesansnom smislu. Moore uvodi ravnopravnost forme i prostora kao konstitutivnih elemenata skulpture (on ih zove “istinom materijala”). Tome pridonosi i materijal skulpture — ovdje je to alabaster. Odnos mase i otvora podsjeća na tretman blago zaobljenih prozora koji “najedaju” površinu zida Kuće Milá u Barceloni. istodobno slobodne (od podloge) i stabilne: “Skulptura je poput putovanja. Moore). “Ljepota. pejsažnih skulptura koje prikazuju stilizirane ljudske likove. odnosno kontrastiranja punog (tijelo) i praznog (prostor) pod utjecajem afričke i američke pretkolumbijske skulpture. nije cilj moje skulpture” (H. Djelo iz serije tzv. uglavnom naslonjene ili ležeće. uvijek na nekoliko osnovnih tema: naslonjena figura. Moore se smatra umjetnikom vitalizma (vidi: Ptica u letu.

1953. fikcija . što je dodatno naglašeno visokom politurom površine: svjetlost je razlomljena pojačavajući i ističući krivulje torza. Ispupčenja grudi. 172 Stvarnost. iluzija. Oblik viole sugerira ženski torzo.Jean Arp: Poprsje žene. volumen i prostor u jednakoj mjeri prodiru jedan u drugi. potaknuta temom ženskog tijela. a neprekinuta površina dobila je “naglasak” (akcent) u vidu izrezanog pupka. Arpova skulptura kompozicija je koja istražuje moguće proporcionalne odnose volumena i prostora. trbuha i stražnjice se potenciraju.

Stvarnost. Riječ “forma” označava apstraktnost djela. 173 Raoul Goldoni: Veliki torzo. ali i drvetom na kojem se listovi šire i granaju u svim smjerovima. s prethodne dvije (Arpovom i Bakićevom).Vojin Bakić: Razlistana forma II. čiji je isključivi sadržaj istanjenost i razlistanost njegovih oblika. iluzija. bez podsjećanja na oblike iz prirode. plošno istanjenim oblikom. 1958. Tako je njezino oblikovno načelo opisano već u nazivu skulpture: riječ “razlistana” povezuje se s listom. formom i kvalitetama materijala ovu skulpturu. Javna skulptura velikog formata postavljena u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Bakićeva skulptura zapravo je brončana ploča. Usporedite temom. 1973. narezana i presavijana u različitim smjerovima. fikcija .

koje prkose gravitaciji i ravnoteži. prvi put u američkoj umjetnosti Smith se koristi zavarenim čelikom (prve zavarivane skulpture uopće radili su Picasso i Julio Gonzales). U ovoj skulpturi Smith analizira formalne principe indijanskih totema. spojenih krajeva. fikcija David Smith: Kocke XXVII. stoljeća) ili matematički simbol za beskonačno koji postaje važnim oblikovnim modelom postmoderne arhitekture projektirane uz pomoć kompjutora (vidi sljedeća poglavlja). 1965. skulpture od nehrđajućeg čelika (rostfraj). Poslije Smith prelazi na skulpture. U isto vrijeme mnogi umjetnici radije napuštaju ručni rad. gdje su svi detalji i narativni elementi potisnuti prema krajevima strukture čiji je centar ostavljen prazan. Serija Cubi. 1953.– 1956. Skulptura od bronce koja predstavlja (vizualizira) matematički paradoks: plosnata vrpca (koja sugerira dvodimenzionalnu površinu) za 180 stupnjeva je uvrnuta oko svoje uzdužne osi. Max Bill: Beskonačna vrpca. Tehniku izravnog zavarivanja Smith je naučio na montažnom odjelu tvornice automobila. čime poprima formu kontinuirane vrpce. iluzija. uvijek frontalno postavljene kockaste forme na valjkastim postoljima. . To je oprostorena Möbiusova vrpca (Augustus Ferdinand Möbius je njemački matematičar iz 19. Godine 1933. obojene ili polirane (brutalizam mase).David Smith: Kocke XIX (engl. samodostatne i oslobođene reprezentativne ili metaforičke uloge. 1964. s obzirom na njihov simbolički sadržaj. šupalj — kao prekid u vremenu i prostoru. Cubi XIX). opet namijenjene isključivo za frontalni postav. samo izdajući upute obrtnicima ili rade s gotovim industrijskim proizvodima. monumentalne su. 174 Stvarnost.

Optički uzbudljiva raščlanjenost površina i masa skulptura koje kipar radi od čavala ili lanaca. simbol i svetkovina”. gnjevno udario Sunce. Spajanjem i zavarivanjem lanaca nastaju tzv. obje nadahnute stereometrijskim likom kugle (ovdje raščlanjene na dva isječka ili “kriške” kugle). Reakcije su se kretale od obožavanja do bijesa građana. Opišite ga. Kožarić). Dimenzije djela su 180 × 360 cm. Dušan Džamonja: Metalna skulptura. Prema filozofu Hans-Georg Gadameru “umjetnost je igra. riječima umjetnika. željezne tapiserije ili skulpture izvedene iz osnovnog oblika kugle. Ona je imanentna obliku” (I. savršena kugla obojena u zlatnu boju promjera 215 cm. Usporedite prethodnu Kožarićevu i Džamonjinu skulpturu.Ivan Kožarić: Prizemljeno sunce. “Umjetnost je društvena praksa sposobna replicirati retorici moći” (Leonida Kovač). fikcija Dušan Džamonja: Željezna tapiserija. Godine 1971. Izašao je iz svojeg fiće i. . 1978. Prvi je na prizemljeno sunce reagirao jedan anonimni mladić.. iz čista mira. Meni je pružila mogućnost istraživanja likovnoga govora. kao psihogram strašne gradske neuroze” (Marina Baričević). iluzija. 175 Stvarnost. 1971. čime je polučio svjetski ugled. Skulptura od fiberglasa postavljena na pločnik u središtu Zagreba. 1960. kugla je “ispisana porukama frustriranih. “Zlatna boja je u povijesti imala dekorativno značenje. Pokušajte objasniti tu misao.. umjetnik cijeli svoj atelijer boji u zlatnu boju. Kugla je postala dramatičnim punktom oko kojega se mnogo toga počelo događati.

Prikazani su: vrša.. fikcija Alexander Calder: Zamka za jastoge i jato riba. Gledatelj ne mora obilaziti oko mobila da bi ga sagledao cijelog. Rodčenko i Tatlin. “Stabili”. Calderovi mobili sastoje se od limenih ploha obojenih u primarne boje (crvena – magenta. slučajno nastali pokret. stabil (termin Jeana Arpa). izvrsno pomirujući zahtjeve javnog prostora i okolne arhitekture.. “istodobno slobodnim i proračunanim”. 1969. statičke skulpturalne konstrukcije u velikom mjerilu. tzv. Umjetnik. iluzija. obojenih metalnih držača i čeličnih Alexander Calder: Velika brzina (franc. Mobile su prvi radili ruski konstruktivisti. naime. godine. Calder je dugo bio jedini važniji umjetnik koji je radio kinetičke skulpture. Ti su oblici obješeni o niti tako da se mogu slobodno pokretati u svim smjerovima. žuta. Jean-Paul Sartre vidi simbol prirode koja “uludo razbacuje polen”. Nepomična forma u nestabilnoj ravnoteži. ploča.176 Stvarnost. naziva se mobil: termin je skovao Marcel Duchamp 1932. Tada Calder više nije morao motor sakrivati ili ga ugrađivati u djelo kao integralni dio djela. dodiru ruke ili su bili opremljeni elektromotorima. La Grande Vitesse). jato riba: apstraktna umjetnost koja se zasniva na stilizaciji figurativnog predloška. mobil se sam okreće i pokazuje sa svih strana. Prvi mobili —“pisanje u prostoru”— micali su se zahvaljujući strujanju zraka. visina djela je 290 cm. Materijal je obojeni aluminij i žica. koje su zbunjivale gledatelje jer nisu bile ni slike ni skulpture — pritom je važan ludički ili element igre (homo ludens) jer je igra izraz suštinske slobode čovjekove prirode. a one napravljene nakon 1940. U ovim “čistim oblicima”. 1939. različitim brzinama. Krhka viseća konstrukcija — trodimenzionalna umjetnička forma od žice. plava). pod utjecajem formalnih i kolorističkih kvaliteta djela Mondriana (Calder: “Želim napraviti djelo Mondriana koje se miče. Zbog strujanja zraka pokreću se. pokretao je vjetar. a onda odmah “izbacuje let tisuće leptira”. stvarajući tako kontrapunkt pokreta.”) i Joana Miróa. uglavnom su postavljane u javnom prostoru. . umjesto pokreta napravljenog “repetitivnim strojevima” počinje više voljeti nesputani. ali i slobode stvaranja. jastog. Suprotno je: stabil.

Koje su sličnosti. U čemu je sličnost? Kakav je tretman njihovih površina? Kakav učinak (kakvu ideju. 1967.Mario Ceroli: Neravnoteža. Crtež perom prenesen na poleđinu talijanske kovanice od jednog eura. osjećaj. 177 Stvarnost. asocijaciju pobuđuje?) na vas ima jedna. Kakve su konstruktivističke skulpture? Usporedite jednu Gabovu. razlikuje li se od nje materijalom? 2. transformirani u kavez. fikcija Leonardo da Vinci: Homo ad cirkulam. bitan element skulpture. a kakav druga? . Skulptura načinjena prema da Vincijevu crtežu idealnog čovjeka upisanog u kružnicu. Je li David Smith tehniku izrade svojih skulptura naučio na likovnoj akademiji? 3. Goldonijevu i Bakićevu skulpturu s obzirom na motiv i tretman forme. rupa. dok Arp i Brancusi rade zbijene MASE. iluzija. Moorovu. a opet vrlo različite skulpture. čvrsti. ali simbolički krugovi koji određuju harmoniju ljudskih proporcija ovdje su opasni. Džamonjinu i Kožarićevo Prizemljeno sunce. Arpovu. a što je različito? Opišite tretman postamenta na tim skulpturama i ima li ga uopće. Usporedite dvije slične. 1. oko 1485. Kod Moorea je PROSTOR. Je li sastavni dio skulpture.

Slično tome. čistoj boji i neutralnom svjetlu bez sjena. Grafičke tehnike pogodne su za umjetnost kojom autor izražava kritički stav prema društvu i svijetu u kojem živi. 178 Stvarnost. podređen čvrstim formama. Predstavnici: Željko Hegedušić. deskriptivan crtež. Drago Ibler (arhitekt. Krsto Hegedušić: Mrtve vode. naturalističko prikazivanje događaja. selo. iznositi poruku”. 929. gradska periferija. Slikarski stil članova grupe odlikuje siguran. ružne ili mučne osobine prikazanog. Prikazuju ljudsku patnju s kojom se solidariziraju. 1956. Antun Augustinčić. Atmosfera pejsaža. Bjeličasti likovi utopljenika djeluju kao sablasne lutke. Prikaz ratne strahote masakra civila. Marijan Detoni (slikari). stoljeća — Hrvatska Grupa Zemlja Članovi grupe iskazuju interes za nove motive i područja društvenog života.– 94. fikcija . Vjera u potrebu simbioze umjetničkog i ideološkog rada jer “samo takva umjetnost može o nečemu komunicirati. stanja ili ambijenta fokusirano je na grube. predsjednik Zemlje). industrijske i radničke četvrti. iluzija. Verizam likovnog izraza: Naglašenije nego realizam veristička umjetnost prikazuje ružne i mračne strane života (potencirani realizam).Umjetnost sredine 20. tmasta voda i noć podcrtavaju dramatičnost teme. Stjepan Planić. Leo Junek. Frano Kršinić (kipari).

iluzija. muhe “grizu”. i predstavlja. 1955. osim atmosfere slutnje kiše.. Narativno slikarstvo.. nebo se naglo zamrači. Giorgione: Oluja.Krsto Hegedušić: Nevrijeme. Pred nevrijeme sve u prirodi se načas zaustavi. 179 Stvarnost. fikcija Giacomo Balla: Pejsaž + nevrijeme. svakim je prizorom realistično i kritički ispričana “priča” o stoljetnom životu u sjevernohrvatskim selima. u prenesenom značenju i kritiku hipokrizije društva. . Nevrijeme je nagrađeno prvom nagradom na Bijenalu u São Paulu 1955. oko 1505. 1915. Slika koja je ujedno dokument ”obične” stvarnosti.

Ne bojimo se nevremena. Planić). iluzija. Opišite neboder primjenjujući sve što ste do sada naučili o modernoj arhitekturi i neboderskoj gradnji općenito. . 180 Stvarnost. Što im je zajedničko? Što je različito? Definirajte kojim umjetničkim pravcima pripadaju. načinjene metodom kontrastne interpolacije. Viktor Kovačić je najavio hrvatsku modernu. Drago Ibler: Drveni neboder. Plavo obojena uredsko-stambena osmerokatnica prema ideji kućestroja (čijoj?). a na pukog imitiranja oblika iz razvijenijih. “Dobro izvedeni prozori brane nas od zime. “Između kraja. učenik Otta Wagnera. svježi zrak i veliki horizont. zapadnih društava. Usporedite tri rada.). Mladenom Kauzlarićem i dr. poput zupčanika. ispod su prozori nanizani u ritmu stroja. dok arhitekti “zagrebačke škole” označavaju njezin zbiljski početak. 1982. Nevrijeme. fikcija Ines i Nikola Filipović: novi dio hotela Dubrovnik. Letimo u avionu” (Stjepan Planić). Ibler je sa suradnicima Draganom Galićem.– 1935. Drago Ibler je najvažniji predstavnik hrvatske arhitekture između dva rata. između dva svjetska rata formirao “zagrebačku školu” (1925. Izvorno je zgrada bila obojena modrom galicom kao seoske kuće u okolici Zagreba — Zemljin program socijalno senzibilnog regionalizma. Martićeva 9. 1936. Pokušajte vlastitim riječima objasniti što je autor želio time reći. Stjepanom Planićem. 3. a omogućuju nam sunce. stvaranja vlastite moderne tradicije. Bogovićeva 1. Regionalizam je umjetnička ili kulturalna osobitost neke regije u odnosu na širi prostor. Opišite i analizirajte njegov “drveni” neboder. Zagreb. utemeljitelj zagrebačke škole. Eliptoidnog je oblika (osnovni volumen zaokružuje se u ugaoni toranj). autohtona) arhitektura. u Planićevoj je arhitekturi vezanoj za tlo (zato se odlučuje za citat sela u strogom središtu grada) našao svoju neposrednu potvrdu. Ne zaklanjajmo se od prirode malenim okancima. materijala i potrebne forme postoji uvjetna prirodna povezanost” (S.Stjepan Planić: zgrada Napretkove zadruge. Gajeva 1. tada najviša u gradu i “jedan od prvih nebodera na Balkanu”. Zagreb. 2. Iznad vijenca je trakasti prozor cijelom dužinom fasade. kiše i vjetra. 1958. Zgrada je primjer nenametljive interpolacije (arhitekture “umetnute” u zatečeni okoliš). Oluju i Pejsaž + nevrijeme. dok se preko puta nalazi stakleno pročelje dogradnje hotela Dubrovnik. 1. Arhitektura koja se temelji na regionalizmu naziva se vernakularna (domaća. okrunjenog nazubljenim vijencem.

Zagrebačka arhitektura moderne Viktor Kovačić: Palača burze. rastvorenoj igrom punog i praznog. svjetla i sjene. Simetrične fasade prati pravilni ritam arhitektonskih elemenata. Ipak. . zbog njezine praktičnosti. 1939. bez ornamenta (prema načelu Loosa čiji je Kovačić bio učenik). fikcija Ivan Meštrović: Dom hrvatskih likovnih umjetnika. Tada zgrada dobiva novu nametnutu ulogu — Muzeja revolucije i radničkog pokreta. u džamiju. Okrugli paviljon od bračkog kamena sa staklenom kupolom. ovo nije klasicistička. koja mora pokazati moć novca. 181 Stvarnost. logike materijala i racionalnosti konstrukcije. Ispred zgrade nespretno je 1990-ih postavljena “u špic” trokutasta fontana — protežni motiv Zagreba inače su okrugli zdenci. Zanimljivo je da je najzanimljiviju međuratnu zagrebačku zgradu osmislio kipar obnavljajući tradiciju renesansnog homo universalisa.– 1927. Trapezoidan blok čije je pročelje rastvoreno elementom iz prošlosti. 1923. visokim redom jonskog stupovlja radi dojma monumentalnosti. Kovačić osniva Klub hrvatskih arhitekata. kad su joj prigrađena četiri minareta srušena poslije Drugoga svjetskog rata. Zgrada se nalazi nasred kvadratnog trga s kojeg se zrakasto šire prometnice. zgrada je sagrađena na istočnom rubu tadašnjega grada. Građevina čiste forme. već moderna arhitektura. Doima se poput golemih gradskih vrata — zaista. optočen kolonadom i dubokim trijemom koji pridaje izrazitu plastičnost fasadi. Za Nezavisne Države Hrvatske zgrada je pretvorena u hram islamske vjere. To je ujedno reprezentativna građevina. Godine 1905. Zagreb. Trg hrvatskih velikana. iluzija. identitet grada i snagu države u kojoj nastaje.

kao i naselje stambenih zgrada. gradonačelnik čiji se spomenik. Minka Jurković i Tanja Zdvorak: Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski. Njegov je projekt zasnovan na interpretaciji Le Corbusierove ideje o domino sustavu gradnje i humanog stanovanja u samodostatnim blokovima predgrađa. a 959. odignutom na pilote (vidi Le Corbusierovu Vilu Savoye) koji su protežni motiv gradnje u Zagrebu moderne. tako da je formom svojevrsni hommage modernističkoj gradnji u okružju. 182 Stvarnost.– 1973. ali bez ikakvih sadržaja). je raspisan natječaj za Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski. fikcija Većeslav Holjevac. . koji bi uključivali sve sadržaje. prvu zgradu u nas s projektiranom akustikom. početkom 960-ih južno od pruge i Save gradi novi Zagrebački velesajam. okrunjeni igralištem na ravnom krovu i okruženi samo zelenilom i prometnicama (zgrade Novog Zagreba zaista jesu bile okružene samo zelenilom i prometnicama. iluzija. Hommage (franc. osmislio novu zgradu Muzeja suvremene umjetnosti što se gradi u Novom Zagrebu. često u njegovom stilu ili nadahnuto njegovim radom. Zagreb 955. Ostaje otvoren problem odnosa grada prema rijeci Savi. 1963. počast) je djelo u čast značajnog umjetnika ili osobe. ili “spavaonica”. okrenut prema jugu. Arhitekt Igor Franić je 998. pod nazivom Novi Zagreb.Marijan Haberle. dobiva Dinamovo igralište prema projektu Vladimira Turine. sa zidom-zavjesom. jednako kao zelenkasti škriljevac s Medvednice kojim pri temeljima započinju tadašnje obiteljske kuće. nalazi na južnom produžetku Lenucijeve potkove.

EXAT 5 se zalaže za suvremene oblike vizualnih komunikacija. pripremljen uz konzultacije s komunističkim vrhom. 260) koji je ekstrudiran. kinetičke i svjetlosne efekte. prema urbanističkim zamislima ulazi u transverzalu jug – sjever koju čini sa zgradama Nacionalne i sveučilišne knjižnice. kongresu saveza književnika Jugoslavije u Ljubljani 952. Aleksandar Srnec na području slikarstva te arhitekti Bernardo Bernardi. dominacija ravnih linija i pravog kuta kao prilagodba modernističkoj gradnji u okruženju. iluzija. nova zgrada MSU na uglu Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca. Manje poznato o tome prijelomnom događaju je da je govor bio nadosoban. Polazište projekta je Kniferov meandar (vidi str.Igor Franić: Muzej suvremene umjetnosti. početak gradnje 2003. 95. prije svega. postao je trodimenzionalan. Nakon više od stoljeća kako se u Zagrebu nije izgradila nijedna zgrada za muzej ili galeriju. EXAT 51 Prekretnica u službenoj politici je govor Miroslava Krleže na III. Zagreb. projekt 1999. sintezu svih disciplina likovnog stvaralaštva i. sklada i pravila. Subjektivan osjećaj zamijenjen je objektivno i funkcionalno lijepim. Zdravko Bregovac. Ivan Picelj. Geometrizam je izraz težnje za apsolutnim. 183 Stvarnost. gdje poziva na oslobođenje umjetnosti od stega socrealizma koji se smatrao “državnom umjetnošću”. no bez pristajanja na radikalnije promjene.. fikcija . Gradskom vijećnicom i vizualno se spaja s katedralom i užim centrom grada. Božidar Rašica i Vladimir Zaharović. Novi muzej imat će pet etaža i prostirat će se na površini od 15 tisuća četvornih metara. EXAT 5 (osnovan godine sadržane u nazivu grupe) u hrvatsku umjetnost uvodi impuls geometrijske apstrakcije i konstruktivizma. eksperimentalni atelijer EXAT 5 čiji su članovi: Vlado Kristl. godine. Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski. uzdiže se nad plohom terena “poput naboranoga letećeg tepiha”. Takve radikalne promjene uvodi tzv. za apstraktnu umjetnost. – 956. graditeljska inventivnost pobjeđuje fatalnost prirode prema načelu reda.

skulptura i arhitektura. “čistu” i tzv. fikcija . Ta tzv. “primijenjenu” umjetnost apelirajući na to da upravo udio umjetnika i arhitekata bude presudan kod plastičnog artikuliranja predmeta za masovnu produkciju i potrošnju. “rutinirano” nabrani tekstili. imajući kao dodatnu pogodnost za članove grupe mogućnost boravljenja u inozemstvu. znači sve suprotno od uobičajenog poimanja.Tadašnji izraz za tu vrstu umjetnosti u nas je talijanskog podrijetla i glasi astratizam. održana je prva izložba EXAT-a u Društvu arhitekata Zagreba kao prva organizirana manifestacija apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj. Godine 953. teglice sa cvijećem itd. arhitekti EXAT-a uvode novi tip scenografije poimajući pozornicu kao volumen. Postav izložbi. odnosno “slike identične samoj sebi”. Radi se o sinteznim (u smislu sinteze. Richter se poziva na El Lissitzkog i iskustva oktobarske avangarde u svojim paviljonskim projektima. Richterove skulpture su konstrukcije. stanioli. 184 Stvarnost. “sistemska” djela hibridno spajajući različite oblike likovnog izričaja ujedno su slika. skulpturu oslobođenu materije i arhitekturu oslobođenu praktične funkcije. što je bio krajnji domet domaće apstraktne umjetnosti tih godina. Nakon prodora apstrakcije na kazališnu pozornicu. pliševi. metala i stakla. EXAT 5 izjašnjava se protiv podjele na tzv. drva.” Richter želi napraviti sliku oslobođenu dvodimenzionalnosti. njegove slike prizivaju Cézanneovu rečenicu: “Želim slikati predmete tako da ih neki inženjer može sagraditi prema mojim slikama. iluzija. o čijem opremanju izjavljuje: “Dekoracija? Ne znam što to znači — ako su to slikarski panoi — ne. Rješavajući praktične zadatke — poput brze i lako prenosive realizacije u materijalima šperploče. objedinjavanja svih umjetnosti) ostvarenjima čiji je medij teško ili nemoguće definirati. krep-papiri. i uopće životnog prostora. Ako su to vrpce. mašne. Kategorija “slika-iluzija” zamijenjena je kategorijom “slike-predmeta”. a ne kao scenu iza koje je kulisa proscenija (ponoviti: antički teatar). da se štand ukrasi — ne!” Slikari EXAT-a uspjeli su se osloboditi koncepcije pojednostavnjivanja prirodnog motiva. građene inženjerskim tehnikama. scenografska rješenja (oprema pozornice za kazališne predstave) i oprema ondašnjih državnih paviljona na sajmovima najbolja je i zapravo jedina manifestacija exatovske arhitekture.

minimalizma i konceptualne umjetnosti. Umjetnik radi istodobno u stilu op-arta (monotonost rastera). Rodčenko). Ivan Picelj se u ovoj seriji “sjeća” (na razini interpretacije) rada umjetnika “koji su utemeljili tradiciju nesjećanja” (Malevič. 1979./80.Ivan Picelj: Varijacije 3. odnosno ideja je važnija od izvedbe u tijesnom odnosu umjetnosti i logike — matematički odnosi među brojevima prevedeni su u likovni jezik. Kinetička skulptura. zasnovana na shematici “programiranog slučaja”. u čiste geometrijske forme i osnovne boje. od kojih je donja tipična za Picelja. 185 Stvarnost. 1970. lumino-kinetički objekt načinjen od aluminija i pleksiglasa. Mondrian. Serigrafija je multioriginal (multipl) koji odlično odgovara duhu “umjetničkog djela u doba svoje tehničke reproduktibilnosti” (Walter Benjamin). tzv. Mentalna komponenta kreativnog čina važnija je od manualne. kao način istraživanja mogućnosti povezivanja i spajanja tehnike i umjetnosti. fikcija Aleksandar Srnec: Objekt 130370. Vjenceslav Richter i Božidar Rašica: nacionalni paviljon na Svjetskoj izložbi (EXPO) u Bruxellesu. Svaki grafički list čine dvije različite strukture različitih karakterističnih matrica. iluzija. sa žaruljom. . 1958. pokretan elektromotorom. Belgija.

Uzmite za primjer Légerov Mehanički balet. njezin je proizvod i crtani serijal Profesor Baltazar autora Zlatka Grgića). . dovoljno velikom brzinom da se prevari oko. 1959. fikcija Dušan Vukotić: Surogat. fasadne plohe stambene arhitekture Drage Galića ili zgradu Skupštine grada Zagreba Kazimira Ostrogovića. iluzija. šiljatih i trokutastih ploha nadahnutih ekspresionizmom na filmu: za ovaj je film 1962. Vukotić dobio nagradu Oscar (vidi prvo poglavlje). Objasnite razliku između crtanog i animiranog filma. 2. postaje domaćin jednog od četiri najuglednija festivala animiranog filma na svijetu — Svjetskog festivala animiranog filma. Klasični crtani film Walt Disney: Parobrod Willie. a sljedeća generacija. a ne kao grupa ili škola. Usporedite klasični Disneyjev crtić s kasnijim autorskim filmom za odrasle te suvremenim japanskim manga crtićima.186 Stvarnost. Fantastični realizam je uspješno spojen s apstrakcijom. Iluzija pokreta prikazivanjem sekvence nepomičnih slika. 1928. uvodi nedisneyjevski crtić za odrasle. Zagreb 1970. Prvi zvučni crtani film nastao malo poslije prvoga zvučnoga igranog filma Pjevač jazza. 1. Opišite zgrade: prostornu koncepciju Vukovarske ulice u Zagrebu. kojoj pripada Vukotić. Antropomorfni miš Mickey Maus je glavni junak filma. 3. U isto vrijeme iz produkcije Zagreb filma iskristalizirala se Zagrebačka škola crtanog filma (kao posebnost. Redukcijska animacijska rješenja plošnoga grafizma likova koji se kreću po dvodimenzionalnoj plohi s neprirodnom scenografijom izduženih. pronađite definiciju jednog i drugog. Prvi važniji hrvatski autori crtanog filma Walter Neugebauer i Borivoj Dovniković slijede klasični Disneyjev crtić.

Manifesto Bianco) i osnovao grupu umjetnika spacijalista s namjerom istraživanja prostornih odnosa koje je moguće razviti unutar dvodimenzionalnog medija slike. u Milanu Lucio Fontana je izdao Bijeli manifest (tal. 187 Stvarnost. Rez kroz platno manje je čin nasilja.Umjetnost sredine 20. fikcija Lucio Fontana: Koncepcija prostora. 1961. dimenzija vremena. stoljeća — Europa Spacijalizam “Umjetnost je nužno humanizacija svijeta i ne treba misliti da svijet nije prisutan u umjetnosti samo zato što slike svijeta — ili jedne od njegovih slika — nema na slikarskom platnu. Italija. Rezultat je dojam beskonačnog. Crnila (Inchiostri) i potom Attese. ploha je oprostorena. Tako tretirana površina platna je i materijal (2D) i prostor (3D). Umjetnik započinje seriju intervencija na platnu bušeći u njemu rupe (tal. spazio — prostor) Milano. Bucchi). . do točke da predstavlja “negativnu nazočnost”. jednaka trajanju pokreta rezanja koji plohu pretvara u volumen: razrezano platno savija se i otvara u prostor. Na slici je vidljiva energija geste u trenutku penetracije platna.” (kritičar Pierre Soulages) Godine 946. u smislu da negiraju tradicionalno poimanje umjetnosti i estetike. međutim. Spacijalizam je način stvaranja u kojemu je forma neodvojiva od poimanja vremena — dvodimenzionalnoj plohi slike pridružena je četvrta. Fontanin rad je “minimalan”. iluzija. Lucio Fontana: Razrezano platno. nije poništena. a više nijekanje uobičajenog slikanja kao apliciranja boje na platno. Predstavnik: Lucio Fontana. Ploha. “slike očekivanja”— sve su to monokromna platna prorezana kirurškom preciznošću. Zasijecanje slike oštrim predmetom čiji trag funkcionira kao crtež. slijede tzv. Spacijalisti se smatraju nasljednicima ideje dadaizma. 946. (tal. ona je postala tijelo. Prostor + vrijeme + pokret. oko 1960./62.

TV slika je živa (direct video streaming). umjetnost bez normi. zamjenjujući gledatelja.. Najpoznatiji rad u ovom mediju je Nam June Paikov TV Buda iz 1974. prije svega zbog njihove vremenske i prostorne neposrednosti. Protumačite ovu rečenicu. Statua Bude koji sjedi postavljena je. Naziv enformel uveo je francuski pisac Michel Tapie 952. 1973. koje se u Americi i zapadnoj Europi pojavljuju već sredinom 1960-ih godina. Drugi naziv: un art autre (franc. u svojoj knjizi Drugačija umjetnost. tzv. Time umjetnik želi pokazati da vizualna percepcija nije “mjera stvarnosti”. nepomična. U čemu je ovaj rad sličan umjetnosti spacijalizma? Po čemu je očito da to nije spacijalističko djelo? Odrednica: video-instalacija zatvorenog kruga. instinktivno stvaranje uz što manje razumske kontrole.Peter Campus: Tri tranzicije. 945. cijeli niz nekome nepodnošljivih stvari. oblicima smetaju da poprime prejasan oblik. što poznajemo iz medija radija i televizije. Pod close-circuit ili video-instalacijama zatvorenog kruga razumijevamo prijenos uživo (live) audiovizualnih signala ili digitalnih podataka. Pritom nije važno je li videoslika snimljena i reproducirana s time-delayom. “Slikari materije” golemu površinu platna-slike “dograđuju” neslikarskim. Odmah su postale. Hans Hartung. jedan od omiljenih polja umjetničkog djelovanja. Kod instalacija zatvorenog kruga česta je promjena uloga u tradicionalnom odnosu subjekta i objekta. Umjetnik snima samog sebe u činu rezanja papira. bezoblično) Francuska.. statična. nepridržavanje zbiljskog. . Wols (Alfred Otto Wolfgang Schulze). ili dolazi do istodobnog snimanja i reproduciranja stvarnosti putem videokamere i monitora. nedotjerane boje. Antoni Tápies. Jean Dubuffet (art brut). materijalnost umjetničkog djela. tj. To je ekspresivna i gestualna umjetnost koja osporava tradicionalnu koncepciju kompozicije slike. Enformel je primarno europski pravac u umjetnosti. če- (prema franc. Predstavnici: Jean Fautrier.. nespretne pogreške.. sličan i istodoban američkom apstraktnom ekspresionizmu. Direktna veza zatvorenog kruga između aparata za snimanje i reprodukciju je tehnička osnovica za sve takve videoinstalacije. obmanjen? Nađite primjer u poglavlju o op-artu. drugačija umjetnost).” (J. Spontano. — bez forme. fikcija Enformel Glavne podgrupe enformela: tašizam i sirova umjetnost (art brut). u sobi koju istodobno snimaju dvije nasuprotne kamere. Georges Mathieu. Njihove se snimke preklapaju — ista je figura viđena sprijeda i straga odjednom (nalazite li u tome sličnost s kubizmom?). “Slučajne mrlje. ispred TV monitora sa snimkom tog istog kipa istodobno snimanog videokamerom. iluzija. Dubuffet) U umjetnosti enformela naglašava se njezina fizička prisutnost u pojavnom svijetu. Tapie je prvi i organizirao izložbu umjetnika enformela.– 960. Može li naš vid biti prevaren. umjetnik ili sam promatrač postaju “eksponat” ili “performer”. Pierre Soulages (tašizam). 188 Stvarnost. prihvaćam ih jer dopuštaju da se u djelu vidi slikareva ruka.

sto građevnim i industrijskim materijalima: glazurom. mramornom prašinom. čime se samo pojačava osjećaj boli koji pobuđuje kompozicija slike. 189 Stvarnost. fikcija Antoni Tápies: Velika slika. ili kiselinom. Umjesto da proizlaze iz logosa zapadne civilizacije. vremenom “iznošeno”. namješteni na pravo mjesto (npr. ovisan o fizičko-kemijskim reakcijama korištenih materijala. Slike-zidovi su još jedan pokušaj dokidanja stroge podjele na “ono prema čemu je slikano” i “ono što je naslikano”: i jedno i drugo je načinjeno od iste tvari. debelim impastom zagasite uljane ili lateks boje dodajući tako slici treću dimenziju i čineći je hibridom slikarstva i skulpture čija se jasna granica dokida. Gesta slikanja umjetnika enformela nije. Materijali se fiksiraju na platno toplinskom obradom — vatrom (taljenjem). automatska. ti uzorci više nalikuju na zavjetne predmete. tako da je konačni rezultat rada nepredvidiv. i to ne onog koji se uzdiže. . Tematika “materije-blata”: debele i grube brazde i premazi blijede boje čine da slika djeluje trošno. 1944. izblijedjelo. nego zida koji se urušava. Navedite primjer automatizma geste u umjetnosti. Na takvu sliku-zid umjetnici enformela često apliciraju linearne uzorke. kaligrafske znakove i latinična slova. Slika je trag materijalno -gestualnog PROCESA. razne dijelove tijela). amulete koji. iluzija. međutim. Nasilje kao tema u suprotnosti je s fizičkom krhkosti motiva reduciranog na ideogram: kao “mrtva zvijezda” (Michel Ragon). 1958. Tretirana slika teksturom i materijalom nedvojbeno poprima karakter zida. Jean Fautrier: Glava taoca br. 16. već je vođena sviješću. pijeskom. imaju učinak iscjeljivanja — tako bi i umjetnost trebala imati “terapeutski učinak” na ljude. Iz ciklusa slika imaginarnih talaca nastalog pod utjecajem nacističkih javnih pogubljenja u Parizu tijekom Drugoga svjetskog rata.

Tkivo grada u gornjem dijelu slike je “parcelirano”. nesposobnih da aktivno žive u zajednici i pokoravaju se zakonitostima društva. nezbrinuta djeca. karikaturalnim likovima naslikanim na djetinji način. ljudi u staračkim domovima.. 1961. koja je prethodila jezičnoj evoluciji čovjeka.) kreiraju sami. sve faze procesa izrade slike ostaju zabilježene i vidljive na konačnom djelu. arheologija.” (Bram van Velde) ( franc. materijal. . u prethistoriji. Dubuffet je skupljao radove psihičkih ili društvenih marginalaca (to mogu biti psihički bolesnici. fikcija Termin “sirova umjetnost” (art brut) uvodi Jean Dubuffet za umjetnost marginalaca. iz vlastite osobnosti. Jean Dubuffet: Prometna ulica. koji sve elemente svojih djela (motiv. zatvorenici. briše se razlikovanje podloga — motiv. Na Dubuffetov rad utječu antropologija. Kao poziv na građansku neposlušnost slikarstvo art bruta je izraz “metafizičke i groteskne trivijalnosti”.Sirova umjetnost “Sve suvremeno slikarstvo već postoji u Lascauxu. ritam. Dubuffet). fragmentirano poput organskih stanica. koji ne stvaraju svoje radove s namjerom izlaganja na izložbi. “Umjetnost dezorijentacije” Povratak primarnoj komunikaciji. prethistorijska umjetnost crteža mentalnih bolesnika. Stvarna transformacija tvari predstavlja (predočava) fizičke i psihičke promjene prikazanih likova. 190 Stvarnost. poklonio francuskom gradiću Lausanne.). “Treba pustiti da se dogode i pojave svi slučajevi svojstveni materijalu koji je slikar upotrijebio” (J. Preokretanje ustaljenih vrijednosti: oblik je podčinjen tvari. Čudna “ptičja” perspektiva gdje su likovi položeni ili nakošeni. iluzija. art brut) Javlja se u Francuskoj 945. Prikazana je pariška ulica. Grebenje slojeva podloge slike blisko je tehnici grafita. pojačava učinak plošnosti slike. stil itd. bez “posuđivanja” iz tradicionalne umjetnosti ili stilskih trendova. dječjih crteža i uličnih grafita koje umjetnik fotografira na ulicama Pariza.. ispunjeno stiliziranim.” (Viallat) “Senzibilan čovjek ili umjetnik može samo biti bolestan u našem civiliziranom društvu koje se izražava lažima. Radove koje je skupio (njih više od 5 000) Dubuffet je 97. Predstavnik: Jean Dubuffet.

1954. poznat po izvanrednoj produktivnosti). kako bi ih razlikovao od “znanstvene” tehnike neoimpresionista. Francuski pisac Charles Estienne je 954. kaligrafski stil slikanja: slikanje kao ostavljanje traga pokreta na platnu. što pridonosi dojmu invazivnosti. 1957. ( prema franc. fikcija Hans Hartung: Bez naslova. Tašizam odlikuje automatizam u stvaranju. Gestualni. a jednu je sliku načinio na platnu dugom 15 metara): “Radim 55 482 puta brže od Utamara” (Utamaro Kitagawa je japanski slikar i crtač iz 18. st. odnosno divizionista. Mathieu stvara velikom brzinom (napravio je 15 slika u jednom danu. 191 Stvarnost.Tašizam Nazivom “tašizam” koristi se već 899. Takvom je impulzivnom gestom puno bliži američkom apstraktnom ekspresionizmu negoli art brutu. . Umjetnik se gotovo fizički hrve s platnom dok radi. Georges Mathieu: Posvuda Kapetinzi (detalj slike). bez cerebralne kontrole. terminom tašizam opisao rad umjetnika koje danas povezujemo s enformelom. Félix Fénéon za djela impresionista. Dimenzije slike su velike (nadljudske). iluzija. ulje na platno nanosi izravno iz tube ili prstom (“packe”). 295 × 600 cm. mrlja ili trag) Druga odrednica: lirska apstrakcija.

Skice gromača Gliha radi flomasterom koji grafizmom podsjeća na tiskarske tehnike. iluzija. gdje duboki slojevi boje sugeriraju raspucalu zemlju odsječka tla prikazanog iz topografske vizure. lokalno i realno prevedeno je u apstraktno i univerzalno. Realno prelazi u apstraktno. Vanja Radauš se serijom figurativnih skulptura (Tifusari) “nagrižene” površine na način brutalnog slikarstva prisjeća partizanskog pokreta afirmativno valoriziranog u društvenoj svijesti. suhozidom. Na fotografiji snimljenoj iz zraka naglasak je na ritmu postignutom repetitivnim ponavljanjem motiva. fikcija Frane Šimunović: Suha zemlja. s obzirom na: temu. Duhovni pejsaž. značenje i ideju slike. Oton Gliha: Krčke gromače XX. Na način slikarstva enformela nastaju razvedene opne skulptura Dušana Džamonje ili Branka Ružića koji prlji vatrom iz plamenika svoje drvene skulpture kako bi se dobila ekspresivna izražajnost na licima figura. 1976. Milan Pavić: Gromače.Enformel u Hrvatskoj Enformel — hipertrofija tvarnosti slike prisutna je u radovima Ive Gattina. formu. 192 Stvarnost. u većem ili manjem mjerilu. Usporedite tri prikaza gromača na ovoj stranici. slikama pejsaža u raznim varijacijama istog./57. . Prikazan je raster gromača na otoku Krku. “Crtež je najnemilosrdnija likovna činjenica” (O. medij. odijeljenih tzv. Otona Glihe i Frana Šimunovića. Geometriziran krajolik. Gliha). 1959. osnova svake slike je linijski crtež. kvadratičnih i romboidnih oblika. “tkanje” trokutastih. 1956.

– 1959. Skulptura načinjena od patinirane sadre. Ekspresivnost geste. 193 Stvarnost. Čak je i motivom prikazano raspadanje i transformacija forme. 1956. iluzija. Odrednice: tašizam. U kasnijim Murtićevim slikama konkretnost motiva postupno se transformira u ideju o motivu.Edo Murtić: Autoput. svojevrsnog putopisa u slikama “urbanog krajolika”.. apstraktni ekspresionizam. Uočite tretman površine skulpture. snažni potezi kistom. Navedite na koji način. eksplozija boja i svjetlosti. Kakva je veza forme i naziva djela? . Slika gestom u stilu tašizma. a zatim u apstrakciju.. fikcija Vanja Radauš: Tifusar. električnom rasvjetom i mrežom prometnica dinamiziranoga zapadnog velegrada. Dinamizam linija. 1952. Primjer enformela u skulpturi. ali još je uvijek zadržana figurativnost izraza — iz ciklusa doživljaja Amerike.

umjetnik stvara nove oblikovne kvalitete djela (tzv. Intervencija na plakatu za filmski blockbuster redatelja Ridleyja Scotta. Dekolaž anticipira cut and paste kao kreativnu metodu karakterističnu za razdoblje postmoderne (vidi . onakvima kakvima sam ih vidio. predizborni slogani.. suprotno kolažu koji združuje heterogene elemente ostavljajući ih nedirnute. Riječ je o postupku trganja — dekolažiranja plakata nalijepljenih u javnim gradskim prostorima koje umjetnik izvodi od 1953.. 2003. ili poetike ružnog. Dekolaži imaju specifičnost prema kojoj se razlikuju od drugih revolucionarnih gesta u dvadesetom stoljeću: “ne mogu ostarjeti”.Nakon enformela 194 Stvarnost. šarotine i grafiti: tragovi delinkventne supkulture. affiche laceres. fikcija Mimmo Rottela: Gladijator. (tada sam imao atelijer blizu Piazze del Popolo u Rimu) impresionirali zidovi oblijepljeni poderanim plakatima. prividnom strategijom antiestetike. Navečer bih onda počinjao trgati te plakate. u pokušaju širenja granica enformela. Doslovno su me fascinirali već i zato što sam tada mislio kako je sa slikarstvom gotovo i da treba izmisliti nešto novo. iluzija. Poderotine uvode treću dimenziju na slici — za debljinu papira na kojemu je plakat otisnut. Dekolaž. franc. decollage. skidati ih sa zidova i odnosio bih ih u atelijer. poglavlje).. jest kreativno načelo koje se temelji na uništenju i samouništenju. Eto kako se rodio dekolaž” (M. Strategijom dvostrukog prisvajanja zadržani su tragovi života na ulici prisvojenih plakata. “Proživljavao sam razdoblje krize kad su me. Rottela). Trganjem i kolažiranjem komercijalnih plakata čije je osnovno svojstvo prenaglašena estetizacija. živo i aktualno. prljavo slikarstvo).. sastavljao ih i ostavljao onakvima kakvi su bili. .

pop-art 196 Novi realizam 196 Umjetnost otpada 200 Pop-art 202 Andy Warhol 208 Pop-art — Engleska 210 Pop-arhitektura 212 Flower power 213 Poslije pop-arta 214 Nova figuracija 214 Hiperrealizam 215 Umjetničko tržište 216 Kontinuitet pop-arta 217 195 Prisvajanje stvarnosti .8 Prisvajanje stvarnosti Povratak figuracije: novi realizam.

estetsku ulogu. reciklirajući otpad jednostavnim postupcima (franc. Umjetnici nastoje premostiti jaz između umjetnosti i života. . krivotvorine su neautentične realnosti. Stalno inzistiranje na novitetima i anonimnosti predmeta. koja je također nastojala što vjernije imitirati stvarnost. kao i umjetnike fluxusa (vidi 0. Daniel Spoerri. Krista) Francuska replika i protuteža američkoj kulturnoj premoći: novi realizam je ime koje je Pierre Restany 960. “Stvari”. Arman (Fernandez Arman). imitacije su proizvodno-reklamnih iluzija. nadjenuo pop-umjetnosti francuskih umjetnika. Prisvajanje predmeta i otpadaka potrošačkog društva kao umjetnički postupak. Uzdizanje života na razinu umjetnosti i iznad umjetnosti. high) i popularne (niske. odnosno bila je podređena tvrdom imperativu iluzije stvarnosti. Christo (Christo Jaracheff). odbačeni i nađeni predmeti dobili su novu. navodni osnivač taoizma i suvremenik Konfucija. pop-art Prema nadrealističkom načelu osvještavanja detalja iz svakodnevnog života upotrijebljeni. st. Novi realizam i pop-art: umjetnost potrošačkog društva. 6. Od 960. Martial Raysse. izazvalo je francuski pokret novi realizam i talijanske umjetnike arte povera. Niki de Saint-Phalle. 196 Prisvajanje stvarnosti Novi realizam “Praznina je svemoguća jer sadržava sve. low) kulture. Jean Tinguely. masovno zastupljene u umjetnosti posljednjih desetljeća. pr. koja to društvo komentira i ujedno mu se prilagođava. nouveau réalisme) Francuska. Stoga nije pogrešno usporediti “predmetnu” i klasičnu umjetnost (uključivo lijepu književnost). poglavlje) da svojim djelima komentiraju svijet u kojemu žive. César (César Baldaccini).” (Lao-Tse.Povratak figuracije: novi realizam. stoga su same iluzije iluzija (vidi Platonov mimesis). Predstavnici: Yves Klein. zakrčenosti svijeta predmetima. Umjetničko djelo i način na koji je stvoreno upozorava na problem nagomilavanja predmetnog svijeta. odnosno ukloniti razliku između elitne (visoke. Pierre Restany (likovni kritičar). 960. kao i ukidanje obrtničke tradicije.

potpisao na nebo iznad Nice (francuskoga grada na Azurnoj obali u kojemu je rođen) prisvojivši ga kao svoje djelo. kao i društveno-kulturni “okvir” koji djeluje na percepciju umjetničkog djela. a izvodilo ju je dvadeset glazbenika i pjevača. menata: slikarska platna prljena su vatrom iz bacača plamena ili vješanje slika jedne kraj drugih na su. patentirao je nijansu ultramarin plave boje (“stavi prst u more i povezan si s cijelim svijetom”). sve druge boje povlače za sobom asocijaciju na neku konkretnu ideju. poglavlje)..” (Yves Klein) “Prije svega drugoga postoji ništavilo. Godine 956. nazvavši je IKB — International Klein Blue (boja tretirana kao brand)! U travnju 958. ožujka 1960. ima moć da promijeni njegovo značenje ili da sam bude njime promijenjen. White Cube) je umjetnosti minimalizma (vidi 9. nastaje ci.” (Yves-Alain Bois) “Slikar prostora” Yves Klein se 948. što se smatra začetkom Bijela kocka (engl. ali plava nas uglavnom podsjeća na more i nebo. ). pričvršćena na krov jurećeg automobila. zidu s tapetama u boji. vađenje. a prije svega svaka komunikacija. “Plavetnilo nema dimenziju. Danas. poželio ih je sve pobiti. u Parizu u Galeriji Iris Clert izložio je Prazninu (franc. sve ono što je najapstraktnije u dokučivoj vidljivoj prirodi.(skupljanje. Pod. strop. video i filmskih radova. zidovi. muzej ili galerija nije neutralno mjesto: oni su specifičan duhovni. onda duboko ništavilo.. 197 Prisvajanje stvarnosti . preinaka. u Parizu: Klein je četrdeset minuta “slikao” s tri “živa kista”. a “svaka aktivnost.. djela koja Klein radi uz pomoć prirodnih eleoblike prezentiranja umjetnosti — npr. umjetnici novog realizma žele umjetnost učiniti “običnim poslom”.. Kad su ptice u letu zasmetale njegovu pogledu u čisto plavetnilo na plaži u Nici.. Od 960. onda plava dubina. izlagana kiši. koje više nije nužno objekt/predmet već i samo može biti okoliš/ambijent. kutovi u interakciji su s umjetničkim djelom.” (Gaston Bachelard) Filmski dokument akcije izvedene 9. uz zvukove Monotonske simfonije koja se sastojala od samo jedne note.. “Čovjek se utapa u onome što je proizveo i što ga postupno uništava”.neutralna bijela izložbena soba koja je u moderno doba zamijenila starije klus Kozmogonije. S druge strane. Le Vide) — potpuno prazan galerijski prostor. bijelu kocku. u suvremeno doba umjetnost napušta muzeje i galerije i izlazi u javni prostor ili se bijela soba pretvara u crnu kutiju (Black Box) namijenjenu projekcijama dijapozitiva. može završiti jedino kao bezoblična ruševina. glasi poznata anegdota iz Kleinova života u mladosti.

1961. Na primjer. simbolizirajući siromaštvo na koje umjetnik upozorava kao na društveni problem. Daniel Spoerri: Ne biti (engl. jestiva umjetnost). kao referenca na tradicionalni motiv Posljednje večere ili stare stvari izložene na prodaju na buvljacima. umjetnik počinje raditi slike-klopke: slučajno nađeni predmeti u nekoj slučajnoj situaciji su imobilizirani. Ciklus slika pod nazivom Antropometrije nastaje tako da se gola ljudska (ženska) tijela. poglavlje). umočena u IKB pigment. Monokromna umjetnost temeljena na idejnom nasljeđu Malevičeva Bijelog kvadrata na bijeloj podlozi i Rodčenkove Posljednje slike. . Not to be). Godine 1957. 1962.Yves Klein: Reljef plava spužva: RE 19. kao živi kistovi otiskuju na platno položeno na pod. Boja kao ideja. 198 Prisvajanje stvarnosti Yves Klein: Ubrus ANT-SU 2. to mogu biti ostaci objeda (eat art. nalijepljeni na podlogu na kojoj su zatečeni i potom ovješeni na zid. Akcije slikanja “živim kistovima” bile su izvođene pred publikom i smatraju se začetkom happeninga i umjetnosti tijela (body art. negirana je njezina materijalnost. 1958. vidi 10.

Glazbalo je uništeno i njegovi su ostaci. Drugi Armanov rad karakterističnog jezika kvantitete (gomilanja). Razbijen i zapaljen suptilan glazbeni instrument uronjen je u crvenu smolu: crveni kolorit naglašava počinjeno nasilje. 1964. pod nazivom Armandus de Cremona faciebat. Palac priziva slavu renesansnih stvaratelja. (Pre)doslovna reprodukcija palca (visine 90 cm). Prema daktiloskopiji. kvantifikacija (umnožavanje) i repeticija (ponavljanje) uzorka predstavlja kritiku konzumerizma. Može se reći da je riječ o slici mrtve prirode. 1976. a u nazivu djela autor simulira karakterističan potpis na glazbalima graditelja violina iz Cremone (Italija). na papir otiskivali nepismeni umjesto potpisa. Više nam je zanimljiva kao dosjetka. umočen u tintu. simboliku “palca gore”.. to je prst kojim se pritiskao pečatni vosak i koji su. podređenosti konzumaciji koja se zahtijeva od modernog čovjeka. koje možemo tumačiti kao čin oduzimanja umjetnosti statusa uzvišenog i nedodirljivog.César: Palac. što je i bila umjetnikova namjera. gdje je ovo “mrtva” slikovito prikazano: ta doslovnost djelo čini banalnim... načinjen je istom metodom prisvajanja violina i gudala natiskanih u sanduku od akrilnog stakla. .. 199 Prisvajanje stvarnosti Arman: Gnjev pougljenjelog violončela. fragmenti potom fiksirani na podlogu. otisak svakog čovjeka je jedinstven. previše nalik na original da bismo je mogli smatrati istinskom skulpturom. Nagomilavanje (akumulacija) predmeta u skulpturalne forme.

Jedan od simbola toga društva je i automobil: automobil je objekt koji utjelovljuje pokretljivost (mobilnost) modernog čovjeka i dinamičan tijek modernog života. Automobili industrijski prešani u blokove oštrih rubova (engl. ali dok se prvi koristi blokovima zgnječenog lima cijelog automobila. kompaktni objekti. 1958. dotle se posljednji koristi automobilskim dijelovima koji svojim obojenjem. blok ne znači ništa drugo osim tvari od koje je napravljen — to je antiasemblaž. podsjećaju na slike. Ovdje je obratno: nešto drugo je pretvoreno u blok.. što je uobičajeni postupak kod reciklaže.Umjetnost otpada Estetika izravnog prisvajanja stvarnosti (u Spoerrijevim radovima to su ostatci objeda sa stola. junk art. hard edge). Kompresija je antiteza tradicionalne skulpture. Mitologije). I César i Chamberlain rade svoja djela od starih automobila. koja je blok mramora pretvoren u nešto drugo. smeća. 200 Prisvajanje stvarnosti Druge odrednice: umjetnost stareži. ovisno o originalnoj boji automobila. koje umjetnik izabire s obzirom na oblik i boju i slaže u apstraktnu kompoziciju koja može podsjećati na oblike iz prirode ili može poprimiti dramatičnu i zaumnu figuraciju na način apstraktnog ekspresionizma.. Asemblaž načinjen od dijelova starih automobila. John Chamberlain: Johnny Bird. . uglavnom već zgnječenih na otpadu. sakupljanje i čuvanje otpadaka modernog društva čije bogatstvo se temelji na odbacivanju (što potiče potrošnju). engl. ). César: Kompresija. Rekompozicijom automobila moderni kult aerodinamike i aerodinamičnosti doveden je do apsurda (vidi: Roland Barthes. oni ostaju to što jesu: čisti. 1962. Umjetnik im ne pridaje neko novo značenje. a ne na očuvanju stvari — stare stalno bivaju zamjenjivane novima. apstraktni.

ali na drugačiji način nego na primjeru Césarova rada. Svi su ti heterogeni predmeti prekriveni gipsom i potom je načinjen njihov odljev u bronci. 1952. Skulptura načinjena od automobila Citroën DS iz kojega je uklonjena srednja trećina. Pablo Picasso: Babunica i mladunče. dodavši i dvije drške od šalica za uši. a od automobilske opruge babuničin rep. Orozco je izvadio dizalo iz okna i postavio ga kao još jedan objekt “oslobođen” svoje funkcije u radu Lift iz 1994. Slično tomu. Primjer metamorfoze oblika. koji je dakle zbijen. Dva modela automobila marke Renault i Panhard dobila su na poklon umjetnikova djeca (Claude i Paloma). Picasso je od igračaka napravio majmunsku glavu. 1993. 201 Prisvajanje stvarnosti .Gabriel Orozco: DS. Od keramičke vaze napravio je tijelo.

Jim Dine. slike i muziku. Edward Ruscha u svojim djelima portretira Los Angeles. bira tipičan a ne individualan motiv. revolucije i niza tehnoloških revolucija u međuvremenu.statusnu pripadnost nositelja.Pop-kultura je rezultat industrijske ljeća. stalno ponavljane riječi. već pin-up na slici iz časopisa. Roy Lichenstein. Larry Rivers slika kutiju cigareta Camel s najvećom predanošću.” povijesti umjetnosti. Pop-art je na konzumerizam i podemokraciju i stroj. Richard Hamilton. ne slika živu djevojku. Andy Warhol.proces političke demokratizacije omogućio je svakome da bude moderan navljanje identične slike. Pop-art prisvaja slike iz tradicije i Shakespeare napisao: “Prije odjeću iznosi moda. oni preuzimaju motive iz američke kulture. iza toga maže industrijsku proizvodnju. Tehnike ma. Engleski pop-art: Peter Blake. Umjetnik (Coco Chanel). industrija. koristeći se jezikom i slikama iz reklama. Djelovanje u procijepu između umjetnosti i života. R.” (Roy Lichenstein) Pop-art je primarno američki pravac u umjetnosti i čak i kad britanski autori rade u stilu pop-arta. Pop-art je pravac u umjetnosti koji oslikava narav dvadesetog sto. 1968. ali i iz medija: pop-umjetnik bira između “Moda je ono što će izaći iz mode” prerađenih slika.Pop-art “Prethodna je generacija nastojala doprijeti do vlastite podsvijesti dok se umjetnici pop-arta od svojih djela nastoje distancirati. Jim Dine. Još je ne stoji dadaistička filozofija. Američki pop-art: Charles Demuth. već onu prikazanu na novinskoj reklami za juhu. već obične lokacije poput benzinskih crpki. čime potpopop-arta koriste dadaističkim tehnikama i “štosovima”. ako to želi. Moda je ubrzala proces rezultirale su sve većim mnoštvom simbola. Robert Indiana slika prema uzoru na konvencije prometnih znakova (za prezime je čak uzeo ime savezne države u kojoj živi). s uličnih plakata i billboard oglasnih mjesta. James Rosenquist (slikari). Kitaj. 202 Prisvajanje stvarnosti Edward Ruscha: Hollywood. B. moda je označavala predmeta masovne potrošnje i masovnih medija. . ne pravu konzervu juhe Campbell’s. Jasper Johns. Robert Rauschenberg (prethodnici pokreta). U vrijeme ručne pularnost televizije kritički odgovorio naglašavanjem banalnosti proizvodnje. oglašavanje. kao da slika kraljevski portret. urbana kultura. No iako se umjetnici zamjene stvari novim. Claes Oldenburg (kipar). Allen Jones. nego ljudi. Robert Indiana. Stroj i sovne proizvodnje primijenjene u umjetnosti kao monotono po. Osobitost dvadesetog stoljeća čine: tehnologija. ali ne njegove slavne i glamurozne. koje spajaju modu. Usporedite ovu sliku s fotografijom istog motiva (desno).

Charles Demuth: Vidim brojku pet u zlatu. Umjetnici pop-arta su postali bogati i slavni u rekordno kratkom roku prikazujući potrošački okoliš i njegov mentalitet: ružno je postalo lijepo. prostor. odnosno da umjetničko djelo nije jedinstvena rukotvorina. 203 Multipl: umjesto umjetničkog djela kao jednog i jedinstvenog originala. tretiran kao jedinstven. sugeriraju rasprostiranje zvuka vatrogasne sirene. CD. Prisvajanje stvarnosti . čija je pjesma bila predložak za naslov i motiv slike — a to su crvena vatrogasna kola br. ima trenutačni efekt. ali umjesto njega može se izložiti neki drugi (vidi priču o princu i lisici u Malom princu Antoinea de Saint-Exupéryja). jednakim. Djelo pop-arta nužno treba reakciju publike da se može smatrati dovršenim. WCW. događanje). Carlos. Pop-slika doima se kao zamrznuti događaj. petice upisane jedna u drugu. pulp). 5 koja jure ulicama mračnog. a takva umjetnost brzog učinka također predstavlja happening (engl. poput vizualne “onomatopeje”. 1928. što znači da ne navodi gledatelja da joj se vrati i da je ponovno pogleda. ideja multipla podrazumijeva da nema originala. stupnjevane veličine. Prvi primjeri multipla su grafike i lijevane skulpture. Slika je primjer vizualne umjetnosti koja sugerira zvuk. također je elitistička jer se distancira i manipulira pravilima i uzorima iz tradicionalne umjetnosti. Pop je prva umjetnost koja namjerno nije napravljena da traje vječno. zapravo apstraktni događaj bez probe i scenarija kao proširenje geste apstraktnog ekspresionizma u okoliš. Zato kažemo da je potrošiva. seriji. Izvorni Duchampov urinal je izgubljen. No osim što je pop-art po svojoj ikonografiji popularna umjetnost. kao i društvo u kojemu nastaje: pop-art je ogledalo postavljeno pred lice društva. Slika je posvećena umjetnikovu prijatelju Williamu Carlosu Williamsu. provizorna je i prijelazna. Serijski proizveden predmet. tj. “Portret” zvuka.Pop-art usvaja i uzdiže reprodukciju i daje joj status originala. Druga odrednica: sinkretizam. Umetnute riječi i inicijali (lettering) odnose se na obojicu: Bill. Ako se izgubi. izdvojen iz mase drugih naziva se multipl. interakciju ljudi i stvari na određenoj lokaciji i u određenoj situaciji. Pritom se često poigrava ikonografijom šunda (engl. kišnoga grada. djelo je umnoženo kako bi postalo dostupnije i iz prostora muzeja ušlo u svakodnevicu ljudi. već postoji u više identičnih primjeraka. lako ga je nadomjestiti novim. Triput ponovljeni broj.

različitih svojstava. Jasper Johns: Tri zastave. klesanjem ili modeliranjem. javne spomenike. Gledatelj promatra nešto što je naslikano točno kao u stvarnosti. Uz mekane replike nutritivno “bezvrijedne” hrane — hamburgera. Predmete koje svakodnevno kupuje. ne lepršaju. umočene u gips. 1960. banalne svakodnevne predmete od tvrdih materijala povećava do neobično velikih proporcija i radi ih od drugačijeg materijala nego što je uobičajeno. slika — koju čine potezi kista i boja — sama postaje predmet slike. meke umivaonike. sladoleda. i kao skulpturalna djela su bili i prodavani. Oldenburg je otvorio Dućan (engl. umjetnik je izlio u bronci. kolača. Umjetnik kombinira elemente slikarstva i skulpture s dozom humora. bijela i plava boja nanesene su u vrlo tankim 204 Prisvajanje stvarnosti plohama. radi i gigantske prekidače za svjetlo.. Prizor je istodobno realan i apstraktan. 1958. Tri zastave “neprirodno” su mirne. Mekoća forme čini ih bliskim slikarstvu. Ti su se predmeti zbog načina na koji ih autor tretira smatrali skulpturama. izjednačeni su naslikana slika (image) i površina i format same slike.. Ona je kritički autorov odmak od nacionalnih mitova u vrijeme američke vojne intervencije u Koreji.. Ipak. The Store) koji je napunio modelima. dok se kod tradicionalnih načina izrade skulpture.Jasper Johns. Claes Oldenburg: Burger na podu (Veliki hamburger).. obične. Obojena bronca. u ovom slučaju kruh. Iz toga možemo zaključiti da stvarnost i reprezentacija stvarnosti nisu jedno te isto. imitacijama hrane i odjeće od muslina. zadržava odmak od predstavljene stvarnosti: limenke je pričvrstio za zajedničku podlogu i obojio ih. Boja pomiješana sa zagrijanim voskom prvi put primijenjena u antičkom El Fayumu. Oldenburg radi “naivne imitacije stvarnosti”. . Zahvaljujući nekrutosti materijala. 1962. u međusobnom odnosu obrnute perspektive. konačni izgled skulpturi daje gravitacija. gradi izvana. Druga odrednica: pop-objekt. Crvena. Imitacije stvarnih predmeta dalje se razvijaju u smjeru spomenutih mekanih skulptura koje su se izrađivale na način da se najprije sašije vanjska navlaka koja se potom puni kapokom — forma je građena iznutra. meso i krastavac “prevodi” u mekan vinil i tkaninu ispunjenu kapokom. stvara dojam reljefnosti površine slike. Umjesto da predstavlja neki predmet. Godine 1961. a ne umjetnik. Tehnika enkaustike. limenke omiljenog piva. tj. trajnog i zahtjevnog medija nasuprot brzomu nastajanju slike gestualnog slikarstva.

stoljeća. Johns joj je dodao “rupe od metaka”. Dijelovi tijela-predmeti dvaput su promijenjeni — izliveni u gipsu i potom uronjeni u boju. naslikanu. sam po sebi znak. Francuska umjetnica pucanjem na platno protestira zbog vojne intervencije svoje zemlje u Alžiru. Kad je slika bila gotova. 205 Prisvajanje stvarnosti Jacques Monory: Ubojstvo br. i “friz” načinjen od kutijica s dijelovima tijela izlivenim u gipsu. 1955. Uočite fascinaciju vatrenim oružjem u umjetnosti 20. Motiv mete. suprotno Duchampu koji realan predmet iz drugog konteksta ostavlja kakav je. kombinirana tehnika.Jasper Johns: Meta s gipsanim odljevima. on uzvratno citira njezin rad. u svijet promatrača slike. Umjetnik uvodi u sliku predmet — koji prodire u njezin prostor. Vidimo metu. u počast tom umjetniku. 1968. Meci ispaljeni iz naslikanog revolvera iz fikcije slike prelaze u stvarnost. Tzv. poput ove. razbivši staklo — poruka je djela da odnos stvarnosti i umjetnosti nikad nije jednosmjeran. i tako su postali znak (monokrom). postaje slika — inverzija značenja! Niki de Saint-Phalle: Pucanje u sliku (engl. 22. Sliku Jaspara Johnsa Meta s gipsanim odljevima umjetnica je pomno kopirala. njezinu veličinu i raspored. . Umjetnica je neke slike. Shooting Picture). 1964. pa je Johnsov postupak isti kao njezin. napravila tako da je boju na njih ispaljivala iz revolvera.

Lichenstein radi ovakve slike koje su naizgled samo oponašanje drugog medija. mjera B. vjerojatno umjetnika. Od 1965. samo povećanje kadra ili pasice stripa (engl. 1. Roy Lichenstein: M-možda (engl. 206 Prisvajanje stvarnosti Roy Lichenstein: Zidna eksplozija br. Često na svojim slikama oponaša konvencije sladunjavog ljubavnog stripa iz ženskih časopisa. Ključne riječi u njegovu radu su apsurd i humor — na primjer predložio je javni spomenik u Londonu na rijeci Temzi blizu parlamenta.Claes Oldenburg: Zidarska žlica. tj. Za razliku od snažne geste apstraktnog ekspresionizma. Lichensteinova slika nije mehanička kopija. koji nikako da dođe. Slika prikazuje mladu građansku djevojku spremnu za izlazak. lettering (dijalozi su upisani u oblačiće) te novinski raster (oponašanje točkica mehaničkog tiska). konvencije konturnog crteža i reduciranu ljestvicu boja (strip je “jeftin” medij). . 1964. Pop-objekt koji konvencijom stripa prikazuje eksploziju uzrokovanu ispaljivanjem rakete. već interpretacija krutih formalnih konvencija stripova. Kadar stripa reproduciran je u velikom formatu. Lichenstein slika hladno i bez emocija. comics). u tehnici ulja na platnu. ironizirajući popularno poimanje umjetnosti kao umjetnikovog osobnog “podavanja” nabijenog “velikim” emocijama. M-maybe). Od stripa je Lichenstein preuzeo kadriranje slike. 1965. Možete li zamisliti zvuk koji bi odgovarao slici? Slika priziva zvučnu senzaciju. Zabrinuto smišlja neko opravdanje: “M-možda se razbolio i ne može izaći iz atelijera!” Od 1961. Oldenburg radi javne skulpture — gigantske verzije svakodnevnih predmeta. koji bi se dizao i spuštao nošen strujama. 1971. koja čeka nekoga.

prije izaziva osjećaj mučnine podsjećajući na crve. Slika-triptih načinjena je od vodoravnih isječaka nevezanih scena u različitim mjerilima. 1961. jeftin. koja umjesto da izgleda slasno. Hamilton) Prisvajanje stvarnosti . alegorijski prikaz modernog vremena. “Pop-art je popularan (napravljen za masovnu publiku). žena je to možda prošaptala na muškarčevo uho. I love you with my Ford ). žarkog kolorita. prolazan (kratkotrajna rješenja). brze percepcije slika-znakova. Nalaze li se oni u Fordu? Voli li to muškarac podjednako ženu i svoj automobil? Senzualni naboj gornjih dvaju prizora neutraliziran je gigantiziranim detaljem hrane. duhovit. Tjestenina se može očitati i kao parodija Pollockovih dripping slika. štosnat. monokromni muškarac i žena leže u zagrljaju. kao brza izmjena TV slika. seksi. špageti u umaku od rajčica. glamurozan i veliki biznis. Montaža disjunktnih. mlad (namijenjen mladima). “Volim te” iz naziva djela vjerojatno se odnosi na srednji prizor. Golem format slike sastavljene od fragmentiranih slika preslaganih tako da daju gotovo apstraktni uzorak. kao tropruga zastava: monokromna karoserija automobila Ford.” (R. masovno proizveden.207 James Rosenquist: Volim te sa svojim Fordom (engl. potrošiv (lako se zaboravlja). konfliktnih slika.

postaju jedno te isto. montaža. Osnivač je časopisa Interview.. Smatra kako su. . njezine estetske i transcendentalne vrijednosti za tržišnu ekonomiju samo roba koja se na tržištu umjetnina može razmijeniti za novac.) uspostavlja novi odnos između realnog i filmskog vremena. 208 Prisvajanje stvarnosti Andy Warhol: Limenka s juhom od rajčica Campbell. umjetnost. tj. film koji traje osam sati i nepomičnom kamerom prikazuje čovjeka kako mirno spava. anonimnost izvedbe podsjeća na proizvodnju na tvorničkoj vrpci. Warhol uzima slike iz svijeta masovne proizvodnje. kao vic bez humora ispričan bezbroj puta” (Harold Rosenberg). uostalom. Warhol svoja djela ne radi sam. Iznimno dugo trajanje filma i izostanak bilo kakve priče (scenarija) i strukture (kadrovi. osniva Factory (engl. snima San. Stoga je jedna feministica na njega pokušala izvršiti atentat (968. 1968. kupiti i prodati. tj. čime ukida koncepciju osobnog rukopisa u umjetnosti.Andy Warhol Andy Warhol je bio megastar u društvu obuzetom obožavanjem i konzumacijom slika.” Osnivanjem “tvornice” Warhol priziva duh cehovskih manufaktura i slikarskih radionica u kojima su se kolektivno stvarala djela iz prošlosti. Poznata je njegova izjava: “Želim biti stroj”. koji su sada izjednačeni. Warholov slikovni jezik sastoji se od stereotipa. Warhol dolazi na ideju umjetničkih djela kao dobara: “Svi pijemo Coca-Colu i nikakav novac ne može kupiti bolju bocu za predsjednika Amerike nego što je pije beskućnik na ulici. izjavljujući: “U budućnosti će svatko biti slavan petnaest minuta. Godine 963.” Warhol usvaja načela produkcije i distribucije potrošačkog društva želeći biti njihovo zrcalo. već to povjerava asistentima.). bavio se i filmom: 963. Rugao se tradicionalnom poimanju obitelji proglasivši TV prijamnik i magnetofon svojom “ženom i ljubavnicom”. upravo radi toga što se stalno nameću i nude našim osjetilima: ciklus slika konzervi juhe proizvođača Campbell’s prikazane kao u dućanu. umnožava ih i otiskuje u tehnici sitotiska — tako nastaju slike koje nalikuju na proizvode izložene na dućanskoj polici. Tvornica) ured-studio u kojemu okuplja suradnike iz svijeta kontrakulture. cilj mu je u gledatelja osvijestiti vlastiti svakodnevni okoliš u kojemu su predmeti izgubili vizualnu prepoznatljivost.. “stupovi etiketa Campbell’sove juhe u narkotičnom ponavljanju.

dio kolektivne vizualne svijesti. gledajte moje slike” (A. zato je Warhol prikazuje kao lutku. poredanih u matricu 5 × 5 u različitim kromatskim kombinacijama).Andy Warhol: Marilyn. neprobojnu masku žarkih. u suprotnosti je s euforijom koju je izazvala glumičina smrt. portretira slavne osobe u trenucima krize — Marylin Monroe neposredno nakon samoubojstva. neprirodnih boja. Marylin Monroe smatrana je objektom. celebrity). Hladna ravnodušnost medijskog idola pod utjecajem reklamne ikonografije koja sve prikazuje hladno. Na ovakvim umnoženim portretima (i na umjetnikovom autoportretu) s brojnim varijacijama boja. Djelo je napravljeno prema ideji repeticije (ponavljanja) motiva. individualnost prikazanog lika negirana je njegovim statusom javne osobe: “Želite li me upoznati. Andy Warhol: Uradi sam (Cvijeće) (engl. 1967. ljupko pitoreskan. stars). Warhol). 209 Prisvajanje stvarnosti . 1962. seks-simbolom. a ne percipirana kao realna osoba. Do it yourself (Flowers)). Jackie Kennedy kao ucviljenu Kennedyjevu udovicu. prazno i čisto. na nezavršenoj slici naslikanoj prema uzoru na dječju bojanku “slikanje po brojevima” gdje su prazne plohe koje zatvaraju konture cvjetova označene istim brojem za istu boju. a taj motiv može biti i konzerva juhe i slavna osoba (engl. Elizabeth Taylor u vrijeme kad je bila ozbiljno bolesna. zanimljivo je da Warhol u seriji hollywoodskih zvijezda (engl. Cvjetni motiv. bila je stereotip. Gledatelju-konzumentu umjetnosti ponuđeno je da završi sliku i tako aktivno sudjeluje u stvaranju umjetničkog djela. Nakon smrti glumice Marilyn Monroe 1962. Warhol započinje seriju s njezinim likom: beskonačno multiplicirana i solarizirana (vidi nadrealizam) fotografska slika prenesena je na platno s pomoću šablona i otisnuta u sitotisku (25 portreta glumice.

tako sada ne moram prelaziti s jedne stvari na drugu: jedan dan radim crtež za neki časopis. Snimanje nedogađaja u realnom vremenu bez naknadnih intervencija. Film u trajanju od 8 sati i 6 minuta. tj. Smjena role filma koja predstavlja izvjesni vremenski period očituje se u bijelom bljesku koji presijeca kontinuirani prizor. pokućstvo. američkog sna. zgrade koja je postala sinonim za neboder (visok 381 m. Blake) . lollypop kao referenca na pop-art). Noćna snimka statičnom kamerom prikazuje vrh Empire State Buildinga. konzervirana šunka) i masovna kultura (TV.Andy Warhol (kamera Jonas Mekas): Empire. kino Warners). magnetofon. drugi dan za izložbu. Pop-art — Engleska Richard Hamilton: Što čini današnji dom tako različitim. najavljuje pojavu reality showa. 1964. novine.” (P. To “ponavljanje istog” podsjeća na serije poput Marylin istog umjetnika. Na kauču pozira pin-up djevojka. sagrađen 1931. koji umjesto utega nosi lizalicu (engl. i nije bitno ako su ti crteži identični. Kolažnom tehnikom prikazan je dom u kojemu stanuje bodibilder. 1956. obrade filma. Povećana naslovnica sentimentalnog stripa uokvirena je i ovješena na zid pokraj portreta iz devetnaestog stoljeća: kič. Prisutni su svi (baš svi?) elementi modernog življenja: potrošnja (usisivač. Slika predstavlja kritiku tzv. Objasnite zašto to možemo smatrati kičem? 210 Prisvajanje stvarnosti “Pop-art je uvelike izmijenio način na koji ljudi promatraju sliku.). tako privlačnim.

pokrenuti. njihov sadržaj je trivijalan.Peter Blake: Mažoretkinja s bubnjem. Rhytm and blues je termin Jerryja Nextlera iz kasnih 940-ih za glazbu koju su napravili crni Amerikanci za crne Amerikance u New Orleansu. Ranih 1970 -ih izrađuje. Rock and roll je termin što ga je disc jockey (DJ) Alan Freed primijenio za glazbu koja je crna po svom stilu. životnog stila i mode (crne kožne jakne. kolekciju suvenira za prave i izmišljene prijatelje. metal. Rad u tehnici kolaža ironizira tradicionalne i institucionalne vrijednosti — ordeni su samo ukras. iz 954. Iz osnovnog zvuka derivirani su novi glazbeni stilovi. Elvisa Presleyja. funk. hip-hop. glavni motiv na slici. baziranu na ritmu. stoljeća. Umjesto “djevojke iz susjedstva”. a revolt iskazuju posebnim načinom ponašanja. sumarno naslikani. Benedek. 1957. Genetički. detaljno naslikane — što sugerira da su naočale.). ali ne nužno napravljena od crnih glazbenika i isključivo za crnu publiku. Tip utjelovljuju James Dean (film Istočno od raja. grunge. Danas. režiser Elia Kazan. poznate hrvače itd. kao umjetnička djela. atomskog oružja i rata u Koreji nova generacija Amerikanaca opire se društvenim konvencijama i malograđanskom licemjerju. Jedino su trendovske naočale. S popularnom glazbom javlja se tinejdžerska supkultura (thirteen (3) do nineteen (9) godina) koja je prigrlila buntovničko ponašanje prema klišeju stvorenom u medijima: u vrijeme hladnog rata. Za Platona to nisu bile pozitivne promjene. Marylin Monroe. simbol potrošačkog društva. Blakeovi radovi odražavaju “kaleidoskopsku” narav zbijenih dojmova i sjećanja u čovjekovu umu. R’n’r je poslije postao termin za glazbu koja se bazira na zvuku gitare. pop je svaka muzika koja je popularna među masama. pjevanje i ples hipnotičkih ritmova (prema ideji “priroda je vibracija”) njeguju od ranog 8. već prije svega znači kreativnu slobodu. Oblici djevojke se rasplinjuju. Popularna glazba Grčki filozof Platon u Republici upozorava da promjene u modusima i ritmovima popularne muzike neizbježno vode do promjena na razini društva. Ne vidimo joj oči. bazirani na ritmu: soul. indie rock (Nirvana) — sve su to muzički hibridi. pa predlaže da vlada propiše dopuštene glazbene forme. ali izvode je bijelci za bijelce. promijenjenih maštom. Ali rock and roll nije samo ono što je popularno niti je jednostavno zbroj vlastitih tradicija. rap. iz 955. režiser L. Punk je nastao 970-ih prema istoj ideji glazbenika kao društvenih komentatora uvodeći sirovu snagu engleske provincije i predgrađa. gdje se afrički bubnjevi. Blake je vodeći predstavnik britanskog pop-arta. nedostojanstven. a ne djevojka. naziv opisuje glazbu kao ono što vas želi poljuljati. 211 Prisvajanje stvarnosti . kult motocikla). trash. zapravo vidimo čudnu prikazu. Kao i Warhol slika popularne ljude koji su postali ikone svoga doba — The Beatles.) i Marlon Brando (film Divljak.

predstavlja parodiju tehnologije. . kozmopolitizam.– 2000. drugom i trećem katu. 1964. antispomenik i primjer pop-arhitekture (pod utjecajem nerealiziranih projekata Archigrama). Zgrada kulturnog centra napravljena prema simboličnome modelu stroja. knjižnica je dobila poseban ulaz. optimizam u pogledu vjere u mogućnosti čovjeka da razvije više i bolje tehnologije (to je doba prvih putovanja u svemir). foruma. Gigantska “urbana igračka”. crvene za vertikalno kretanje ljudi. zelene za vodu. Tijekom renovacije 1996. potrebu za igrom). Pariz. Plug-in City). Vertikalni raspored prostora nalikuje na srednjovjekovni grad ispresijecan ulicama. bijele za prozračivanje podzemnih etaža). Izložbeni prostor (Muzej moderne umjetnosti). u zgradi i ispred nje. filmova o Jamesu Bondu. tzv. Njihova je metoda “ubacivanja buke u sustav” srodna anarhizmu. Archigramovci se 212 Prisvajanje stvarnosti Renzo Piano i Richard Rogers: Centar Georges Pompidou (Beaubourg). Računaju na ludički instinkt čovjeka (tj. Archigram: Grad na prikapčanje (engl.. žute za struju. Tri podzemne etaže namijenjene su za predstave i koncerte. Ideja graditelja je da se pomogne korisnicima da shvate dinamiku funkcioniranja zgrade. instalacijske cijevi nalaze se na pročelju kao dekorativni element. muzej je na trećem i četvrtom katu. model za kontrolu tehnologije i kulture čije mijene stalno ubrzavaju. Zgrada -karoserija sa skeletnom rešetkastom opnom. hipijevskog pokreta. “veliki brod”. a arhitektura kao analogna biologiji. umjesto da su pomno skrivene. različite boje označavaju cijevi različite namjene (plave za ventilaciju. Svojim dimenzijama i formom zgrada iskazuje ravnodušnost prema urbanom kontekstu koji je okružuje. Ljudsko društvo poimano je kao živi proces. važna je uloga javnog prostora.Pop-arhitektura smatraju “prstom na pulsu” svoga vremena koje karakterizira mobilnost.– 1977. a na dvije etaže mezanina su butici i bar. Projekt objavljen u fanzinu Archigrama: vizija grada kao “neprekidnog događaja”.. 1971. Archigram je engleska grupa arhitekata (najistaknutija figura je Peter Cook) koji ironično kombiniraju pop-art s estetikom znanstvene fantastike i drugih trivijalnih žanrova: stripa Flash Gordon. institucionalnoj kulturi) od 960-ih do danas. Fanzin (časopis posvećen jednoj temi) je tipičan produkt kontrakulture (kao opreke dominantnoj. koncertna dvorana i knjižnica — Beaubourg je prostor kulture u središtu Pariza. mjesto eksperimenta umjesto “konzerviranja” umjetnosti. nalazi se na prvom. Francuska. “grad unutar grada”. Ostakljene cijevi dizala pružaju spektakularan pogled na grad. a na petom je izložbeni prostor za privremene i povremene izložbe.

logotip tvrtke. Daimler-Benz.– 1989. da su pomireni Bog i čovječanstvo kažnjeno zbog svojih prijestupa). Trg je simbolično mjesto centra sjeverne Europe.) i podijeljen između dvije zemlje. tj. 1926. Tri linije u krugu predstavljaju tri elementa: zemlju. Pablo Picasso: Golubica mira. po završetku Drugoga svjetskog rata. Na toranj-promatračnicu iz Drugoga svjetskog rata na berlinskom Potsdamerplatzu postavljen je znak Mercedes Benza. u funkciji postamenta logotipa. Simbol je preciznosti. Zapadne i Istočne Njemačke. i dobio ime po Mercedes Jellinek. moć cvijeća) Znak mira (engl. nastale u Americi kao reakcija na rat u Vijetnamu. Bijela pozadina slike također simbolizira mir. (engl. Crtež je naručio od Picassa Svjetski mirovni kongres 1948. a svoju je kćer prema slici nazvao Paloma (španj. perfekcije i pouzdane funkcionalnosti. Znak za automobil koji se proizvodio od 1901. svojedobno raspolovljen Berlinskim zidom (1971. bio je znak da se voda povukla i da je Potop okončan. Na tornju. zrak. kćeri austrijskog trgovca koji je svojim novcem potpomogao proizvodnju tvrtke Daimler-Benz. Sloganom “vodite ljubav. Logotip modre (prsten) i bijele (zvijezda) boje nastaje spajanjem dviju tvrtki i njihova znakovlja. simbolizirajući novo doba vladavine velikih korporacija u nadnacionalnom potrošačkom društvu. 1948. vatru (dinamizam izazvan izgaranjem goriva u automobilskome motoru).Flower power Hipijevski pokret je pokret kontrakulture. političku i ekonomsku dimenziju javne lokacije na kojoj se nalazi. —“golubica”). 1990. nalazi se citat Goethea: Kunst bleibt Kunst (“Umjetnost ostaje umjetnost”). Peace) Dizajn Peace simbola potpisuje Britanac Gerard Holtom. 213 Prisvajanje stvarnosti . Picassov poster i litografija s bijelom golubicom koja u kljunu nosi maslinovu grančicu postaje moderni simbol tradicionalne slike mira (prema Bibliji povratak golubice u Noinu Arku s takvom grančicom u kljunu. Rad komentira povijesnu. Berlin. a ne rat” ruga se vrijednostima društva čiji je racionalni ustroj doveo do bezumlja rata (vidi: dadaizam). Hans Haacke: Sloboda će sada naprosto biti sponzorirana — iz priručne blagajne. Umjetnik je napravio više sličnih crteža. Njemačka.

kojim su presječeni u visini poprsja. Skulptura koja se odmara. Otvoreni. kao modne lutke. Skulptura koja pije. Slika prikazuje scenu očito negdje u toploj Kaliforniji (za koju su tipične privatne kuće poput prikazane — suvremeni mislioci poput Umberta Eca i Jeana Baudrillarda cijelu Južnu Kaliforniju nazivaju “hiperrealnim” svijetom). 1997. Raspršena voda prikazana je laganim potezima kista umočenog u bijelu boju kako bi se dočarao prasak u tišini prizora. partneri su u umjetničkom i privatnom životu) rade fotografije ili slike velikog formata. . Kapi krvi simboliziraju virus koji izaziva AIDS. engleski pop-art. uz veliki “pljas”. Odrednice: nova figuracija. aluzija je na biblijski David Hockney: Veći pljusak. netko koga ne vidimo upravo je skočio u bazen. Smrt je nevidljivost. a protiv poimanja umjetnika kao nedruštvenoga genijalca. Potisnutost likova prema donjem rubu slike. Uspješna kombinacija pop-arta i fotorealizma. poprima umjetnu formu: oni su Skulptura koja pjeva. “Stariti znači postupno se povlačiti iz vidljivosti” (Goethe). motiv pada kao društvenog i fizičkog nestajanja. Gilbert i George (predstavljaju se samo imenima. izlagan.Poslije pop-arta Nova figuracija 214 Prisvajanje stvarnosti Gilbert i George: Kapi krvi. na kojima su uvijek likovi samih autora u demodiranom preuskom odijelu s kravatom. pa čak i šokantni govor o bolesti pomaže u edukaciji javnosti i društvenom prihvaćanju HIV-pozitivnih osoba. a njihov vlastiti život. 1967. odnosno “žive skulpture”. Oni preuzimaju ulogu umjetnika kao poslovnih ljudi integriranih u zajednicu.

sve na slici izgleda “kao pravo”. Motivi nisu preuzeti izravno iz stvarnosti. motocikli. postignute znakom križa. ženski aktovi. 215 Prisvajanje stvarnosti .. No prisjetimo se: umjetnost zahtijeva vještinu. slikari hiperrealizma.Hiperrealizam Savršena sličnost hiperrealističkih djela sa stvarnošću skamenjuje samu stvarnost i čini je tvrdom i grubom. imali su velik komercijalni uspjeh.) Malcom Morley: Trkalište. već se preslikavaju s fotografija (fotorealizam) i najčešće su banalni prizori iz svakodnevice potrošačkog društva: automobili. preko agresivnosti i ironičnosti “modulacije” slike. U doba dominirano vizualnim osjetom i slikama. izlozi dućana. napravljene prema motivu s razglednice. Križ preko slike. Ljudima se sviđa uvjerljivost iluzije stvarnosti. (Slike koje izgledaju baš kao “fotografije”. politika segregacije ili odvajanja crnaca i bijelaca)... iako savršeno vjerno predstavljene. Morley “reciklira” motiv s razglednice tj. Uvodi se moment “neodlučnosti” (između prihvaćanja ili negiranja). Drugi naziv: superrealizam. koji su dobro svladali zanat slikanja. Zbog toga što njihova djela odgovaraju ukusu široke mase ljudi. predstavlja znak kritičke i političke distance između umjetnika i predloška (u to doba u Južnoj Africi vladao je apartheid. ali vještina još nije umjetnost. 1970. a hiperrealističkim slikama i skulpturama naglašava se krhkost i beznačajnost ljudske jedinke. koristi fotografsku sliku kao poticaj za slikarsko djelovanje. Hiperrealizam predstavlja “povlačenje” u figuraciju pred apstrakcijom i prevelikim intelektualiziranjem u slikarstvu.

a njegovu je ulogu u tržišnoj privredi nadomjestio umjetnik.” (Mladen Stilinović) Njemački teoretičar Boris Groys umjetnike općenito smatra avangardom marketinga. 1969. misli Groys. To je prije činio aristokrat. premda nitko ne treba crne kvadrate. oštra. prodaje crne kvadrate. prodavati donje rublje jer ga svi trebaju. Umjetnik. Lako je. (prema Nadi Beroš) . Od 1971. kao za fotografiju za dokumente) naslikan uljem na platnu tako da simulira crno-bijelu fotografiju. On stvara nešto za što ne postoji potreba. Umjetnost je po svojoj naravi prije svega istraživanje. Tako poduzetnik od umjetnika može naučiti kako prodati nešto za što ne postoji potreba. Portret anonimne osobe (prikazane u stavu poziranja. umjetnost je umjetnost. umjetnik kopira fotografije u boji. Ekonomija treba učiti od umjetnika. a prate je sva ostala područja. a neka mutna — kao prilikom fokusiranja kroz fotografsku leću. Umjetničko je tržište. naime.Chuck Close: Richard. međutim. Umjetnik je heroj marketinga. avangarda modernoga gospodarstva. Reduciranjem dubine polja slike neka su područja slike jasna. 216 Prisvajanje stvarnosti Umjetničko tržište “Novac je novac.

Iako “love” postaje popularnom ikonom — a nastavši u vrijeme Vijetnamskog rata postaje i simbol mira i pacifističkog otpora (“vodite ljubav. a ne rat”) — Indiana nikada nije zaštitio autorska prava te ubirao prihod od reprodukcija i bezbrojnih interpretacija njegova djela. blistavog sjajnog metala. Skulptura od aluminija.” (Marcel Proust) Robert Indiana: Ljubav. Robert Indiana: Ljubav. “noga” slova “L” i gornja crtica na “E” poput mosta horizontalno povezuju kompoziciju čineći je arhitektonski stabilnom. izrađena kao multipl u šest primjeraka (dimenzija 30 × 30 × 15 cm).. crvene i plave boje. estetski realizam. slika se doima kao da pleše! Poštanska marka s ovom slikom 1970-ih bila je najprodavanija u SAD-u.– 2005. Indiana stvara tipografsku sliku “ljubavi” od komplementarnih boja koje supostavljene daju maksimalni koloristički kontrast. Okomita stapka slova “l” i “E” smiruju kompoziciju poput potpornja. Skulptura u javnom prostoru u velikom formatu.Kontinuitet pop-arta “Svaki zaljubljeni čovjek poznaje bol. Umjetnik intimnom osjećaju daje verbalni izričaj. a razglednica s istim motivom najtraženija u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. a sliku slova (jednosložna riječ) upisanih u kvadrat — potom pretvara u trodimenzionalnu formu. 217 Prisvajanje stvarnosti .. Robert Indiana: Ljubav. Odrednice: pop-art. Magenta optički “iskače” iz slike dok se hladna plava i zelena “povlače” u pozadinu i “smiruju” kompoziciju. do dijagonale slova “V” i “O” uvode dramatičnu dijagonalu u kompoziciju. 1966. svojom energijom pojačavajući tekstualnu poruku. 2001. New York. 1966.

.

9 Proširena koncepcija umjetnosti Minimalizam 220 Postminimalizam 225 Umjetnost u pejsažu 226 Kinetička umjetnost 231 Četiri glavne grupe kinetičkih skulptura 232 Optička umjetnost 234 Prethodnici optičke umjetnosti 234 219 Proširena koncepcija umjetnosti .

Carl Andre.Struktura je unutrašnji raspored stička umjetnost je “doslovna” umjetnost. godine. 220 Proširena koncepcija umjetnosti .” (Brice Marden) “Loše je sviđati se svima. “Minimalizam je prereduktivna umjetnost. ne sadržava metafore i dodatna značenja.Minimalizam “Umjetnost gotovo ničega. na kultu bezizražajnosti. a Mary Quant minisuknju — redukcija oblika i boja provodi se. Dok je apstraktni ekspresionizam slikarski stil. Predstavnici: Donald Judd.” (S. minimalistička umjetnost primarno nastaje konstruiranjem trodimenzionalnih objekata — spomenutih specifič- Javlja se sredinom 960-ih u SAD-u. specifični objekt nije ni sastavnih dijelova neke cjeline. Burriughs) U istom desetljeću Coco Chanel u modu uvodi malu crnu haljinu. Francuzi se koriste nazivom “literalni stil”. minimal art). Drugi naziv: minimalistička umjetnost (engl. Umjetnost minimalizma nije izraz umjetnikove nutrine. već 950-ih egzistencijalisti oblače crne dolčevite kao vanjski izraz svoje filozofije traženja bitka u samoj činjenici postojanja i u apsolutnoj slobodi čovjeka pojedinca u svijetu. što je i naziv prve izložbe minimalističke umjetnosti u njujorškom Židovskome muzeju 966. dakle. Uostalom.” (Donald Judd) Postulat Miesa van der Rohea “manje je više” može se primijeniti i u slikarstvu i plastičnoj umjetnosti. On se može ponašati kao svojevrsna ambijentalna skulptura pozivajući nas da u nju uđemo — slično kao što nas na ulazak u svoj krug mame monoliti Stonehengea. crnom bojom odjeće pankeri žele srušiti društvene norme. Minimali. Do krajnosti pojednostavnjena skulptura dobiva novi. Sol LeWitt. Robert Moriss. Sama umjetnost “primarnih struktura” dobiva precizniji naziv: strukturalizam. slika ni skulptura. gdje je značenje djela izjednačeno sa slobodnom gestom umjetnika. minimalizam niječe subjektivnost i emocionalnost umjetnika apstraktnog ekspresionizma. godine. Dan Flavin. No da bi njime opisao tada nove umjetničke objekte čija se estetska vrijednost temelji na paradoksalnome nedostatku umjetničkog sadržaja. Umjetnost i moda dijele imperativ neprestanog obnavljanja stila. precizniji naziv specifični objekt ili primarna struktura. Poslije. termin minimal art prvi je primijenio filozof Richard Wollheim 965. i u oblikovanju odjeće.” (Mies van der Rohe) Tvorac termina minimalizam je John Graham 937. “Iluzionizam je gotovo nemoralan jer falsificira stvarnost.

međutim. ponavljanih geometrijskih oblika neutralne površine. Dekonstrukcija opovrgava jednačenje znaka i značenja. boja za brodove. problem odnosa umjetnika koji osmišljava i obrtnika koji izrađuje umjetnički rad. a kompozicija nije fiksirana. postavio je temelje novom poimanju umjetnosti: “skulptura” od forme postaje gesta. kleše ili zavaruje oblike. ali je češće sirova. modelirano. to je maksimalnije treba objašnjavati. najčešće kubičnih i zatvorenih (postslikarska apstrakcija. prešano. istinito – lažno. Na primjer. nije više baš potpuno jasno da parovi pojmova poput subjekt – objekt. gore – dolje.4 cm i takvim odbijanjem da sudjeluje u izvedbi umjetničkog djela. industrijski proizvedeni ili napravljeni prema uputama autora. Materijali su neutralni. ali ne i njegovom rukom. hrapava. “Što je umjetnost minimalnija. Minimalizam je umjetnost koju je najteže shvatiti prosječnom čovjeku jer nema nikakvih tragova umjetnikova “rada” ili manualne vještine. on je prikazan u stanju raspadanja ili dekonstrukcije (u skladu s istodobnom teorijom dekonstruktivizma francuskog filozofa Jacquesa Derride). Ukida se ideja da umjetnik treba imati prepoznatljiv stil i osobni rukopis (poput patentnih zatvarača Barneta Newmanna). dužine stranice 82. što znači da je u različitim izložbenim prostorima uvijek malo drugačija. autor ih jednostavno sastavlja. svjesno – nesvjesno. Umjesto da modelira. podčinilo bi djelo onome što je u nazivu: “To što vidiš je ono što vidiš” (Frank Stella). Javlja se. Laszlo Moholy-Nagy je prvi umjetnik koji je umjetničku “energiju” odvojio od umjetničkog stvaranja tako da je ciklus slika izveo telefonskim putem. nužno imaju suprotna značenja. a ne senzibilitetu privatnog vlasnika ili izoliranog promatrača. obraća se kolektivnom nesvjesnom (Jungov pojam). kovano. jer bi imenovanje dalo predložak. svojom nezainteresiranošću umjetničkim djelom kao predmetom koji treba napraviti.. bakrene ploče. Ne samo da su materijali obični. tvornički proizvedeni: nehrđajuće željezo.. Zato je minimalizam uglavnom umjetnost za javne prostore. već su objekti uzeti gotovi. fluorescentne cijevi. Ako djela i polaze od predloška iz prirode. 221 Proširena koncepcija umjetnosti . cjelina – fragment. čak i priprosti. unutra – vani. engl. jednostavno je dao upute tvornici kako ih treba napraviti. godine dao napraviti Crnu kutiju (Black Box) od čelika...” (Hilton Kramer) Umjetnost koja dekonstruira oblike dekonstruira i misao. Djela često nose naziv “bez naziva”. Tony Smith je 962. rastaljeno i lijevano. bitno – suvišno. post-painterly abstraction). Željezo može biti oblikovano u žice.nih objekata ili primarnih struktura — sastavljenih od identičnih. površina mu može biti polirana.

iako na tragu rane avangarde. No minimalizam. Svoje skulpture Morris boji u sivu neboju smatrajući da je boja suvišna na skulpturalnim djelima. Smatra se da je koncepcija minimalističke umjetnosti začeta s Malevičevim Crnim kvadratom na bijeloj podlozi i Duchampovim ready-madeom. industrijski su proizvedene prema nacrtima umjetnika kako bi boja i refleksivnost bile sastavni dio materijala s “realnim” prostornim i materijalnim kvalitetama. oblik i volumen čine savršenu cjelinu. To je u skladu s antiiluzionističkom koncepcijom minimalizma.Kao i većina skulptura 20. nagnuti i sl. uspravljeni. Odbacivši slikarstvo kao medij čija ga dvodimenzionalnost sputava. Ritmičko ponavljanje (repeticija) standardnih modula (osnovnih jedinica). Hladan i neosoban industrijski izgled minimalne umjetnosti. Aranžirane u matematičke sekvence one postaju trodimenzionalni specifični objekti. prema tome bez postamenta. 1965. mehanički umnoženi kako bi izgledali kao da su industrijski (tj. značenje djela prelazi s umjetničkog predmeta na njegov okoliš. Svaka osoba može poznavati samo onaj dio djela koji se nalazi u njezinu vlastitom umu. Judd je počeo konstruirati zidne reljefe i slobodnostojeće skulpture da bi oblike reducirao na nakupine i nizove — kutije i šipke čija boja. čime se niječe njihova jedinstvenost (unikatnost). Donald Judd: Bez naziva. u njegovu fizičkom prostoru. da izoliraju djelo. ni specifični objekt nema postamenta. percipiramo kao različite oblike zahvaljujući razlici u postavu — oblici mogu biti položeni na jednu ili na drugu stranu. kao rad Roberta Barryja za izložbu Prospect 69 u Düsseldorfu. Robert Moriss: Bez naziva. Metalne i plastične kutije i nakupine predmeta koje čine Juddova djela. Umjetnost minimalizma napušta galerijski prostor. koje. Njemačka: pitanje: Koje djelo izlažeš na Prospectu 69? odgovor: Djelo se sastoji od ideja koje će ljudi imati čitajući ovaj intervju. već leži izravno na podu i tako se nalazi u istom prostoru kao i gledatelj. serijsko ponavljanje identičnih elemenata kao princip kompozicije bez hijerarhije njezinih dijelova. stoljeća. 1968. ipak samo nastavlja stvarati “buržujske” (jer se njima može ukrasiti dnevna soba ili ured banke) umjetničke objekte. izlagana je i u neumjetničkim prostorima. potom izlazi iz interijera i umješta se na fasade ili ulična oglasna mjesta. serijski) proizvedeni. u stanu ili dućanu. a nije naknadno nanesena na njegovu površinu. bitan je element SLUČAJA. ne može se spoznati u svojoj cjelini jer postoji u umu mnoštva ljudi. 222 Proširena koncepcija umjetnosti . međutim. Umjetnik istražuje moguće permutacije jednostavnog oblika slova L: izlaže 9 identičnih greda od šperploče. jantarna plastika: što znači da je boja doslovno u materijalu. L-oblik podsjeća na skok šahovske figure konja koji simbolizira nepravilnost (a ne pravocrtnost ili linearnost) razvoja društvenih pojava. Minimalisti smatraju da postament skulpture i okvir slike imaju istu ulogu. Tzv. što dokida tek konceptualna umjetnost. Može imati i formu intervjua. pitanje: Može li se takvo djelo izložiti? odgovor: Djelo je nepojmljivo. A time se negira individualnost kao bitna osobina umjetničkog izričaja.

Richard Serra: 9 gumenih remena s neonom. horizontalnost. Kvadratne metalne ploče umjetnik polaže na pod preispitujući postav kao sastavnu kvalitetu umjetničkog djela te promjene do kojih dolazi kada skulpturu ne gledamo ispred ili iznad sebe. obarajući pogled. Serra je sastavio listu od 100 glagola koji će mu poslužiti kao ishodište za buduća umjetnička djela (za “strukturiranje kaosa”). već dolje.. sve to tvori složen sustav.. strukture materijala. skulptura postaje “prostor namijenjen boravljenju”. vrijeme.. kompozicija. vertikalnost. Umjesto “predmeta namijenjenom promatranju”.” (Gregorie Müller) 223 Proširena koncepcija umjetnosti . stoljeća i u poimanju skulpture uopće. Materijal od kojih su napravljene ove replike konjskih ormi je vulkanizirana guma i plavo neonsko svjetlo. 1968.. nered. težina. kao i činjenica da je moguće hodati po njegovoj površini predstavlja prekretnicu u umjetnosti 20. “Nemoguće je odvojiti fizička svojstva umjetničkog djela od psiholoških stanja njegove percepcije. Horizontalni format umjetničkog rada. mehanizmi razmišljanja. “povezati”. “izbrisati”. znanje. procesi. Materijali. a koji su sinonimi za “oblikovati”: “oblikovati” se može i radnjama poput “objesiti”. 1968.Carl Andre: Ploha od magnezijskog čelika.

. što izaziva osjećaj klaustrofobije. Sagrađeni “fenomenološki” prostor krajnje je — minimalistički jednostavan. 1989.Bruce Nauman: Hodnik sa zelenim svjetlom. Na taj način autor ironizira funkcionalnost “prave” arhitekture. 1970. gotovo nezamjetni tragovi umjetnikove aktivnosti — što nije isto što i minimalan umjetnički sadržaj! .. Minimalni. Hodnik — prolaz je tako uzak da se jedva možete kroz njega provući. Neonsko svjetlo crvene. Bijelo. 224 Proširena koncepcija umjetnosti Dan Flavin: Bez naziva (Građanima Republike Francuske. prestaju biti precizne zbog isijavanja svjetla u okolni prostor. S Bruceom Naumanom i Danom Flavinom započinje umjetnost koja “nadilazi” podjelu na slikarstvo i skulpturu. Druga odrednica: ambijentalna umjetnost. Crveno)). Umjetnička forma koja se zasniva na korištenju električne energije. Fluorescentne cijevi pričvršćene su izravno na strop kao “dinamički i plastični objekti-slike”. Korištenje obojene svjetlosti pridaje novu dimenziju djelu: granice predmeta se poništavaju. To su boje francuske zastave (poljski redatelj Krzysztof Kies ´lowski emigriravši u Francusku snima tri filma (trilogiju) čiji nazivi zajedno tvore trobojnicu te zemlje (Plavo. ). svjetlost i boja transformiraju prostor u poseban fenomenološki okoliš u kojemu se tradicije slikarstva i kiparstva stapaju u arhitekturu.– 1971. plave i bijele boje.

New York. rasprskana: “Tehnologija je oruđe. koje slučaju.postaje njegov okoliš ili se gledatelj storu. umjetnik je galeriju dao napuniti slojem zemlje (debelim 60 -ak cm. Ambijentalna umjetnost je primjeren termin za novu vrstu umjetnosti gdje se briše razlika između predodžbe i stvarnosti. . naborana. Ova umjetnost se bavi prostorom s obzirom na njegove psihološke. nastaje u doba renesanse. o svojstvima materijala. umjetnica iz BiH ). nastaje kao reakcija američkih umjetnika protiv rata u Indokini) — prolivena. Soba sa zemljom u New Yorku. a uporabom običnih. Ova prostorna instalacija je uključena u stalni postav galerije i još se uvijek ondje može vidjeti. SAD. produžetak ljudskog tijela. karakterističnog za umjetnost minimalizma. Antiforma su djela koja nemaju stalni oblik već on ovisi o djelo koje okružuje gledatelja.” Postminimalistička je i umjetnost u krajoliku u velikom mjerilu (land art) nadovezujući se na romantičarsku idealiziranu sliku pejsaža. Prostor stvaralaštva izjednačen je s prostorom svakidašnjice. Druge odrednice: prostorna instalacija. on se uključuje u umjetničko djelo ili sam postaje vlastito umjetničko djelo. Procesna umjetnost. anti ˘forma. Sveobuhvatan pojam “skulptura” je zapravo razmjerno nov. i doživjeti. prilagođuju se izložbenom pro. umjetnost zemlje (earth art). a umjetnik je samo jedan od čimbenika društvenog. Srodan joj je ekološki pokret zelenih: “Nitko ne želi ići na izlet na smetlište. pritom gledatelj postaje mogući akter u djelu.Ambijentalna umjetnost i prostorna tom opozvao svaku “estetsku komponentu i sadržaj” svojih skulp.Postminimalizam ˘forma (u časopisu Postminimalizam se javlja 968. korišten materijal je neprikrivan. 1977. ali nije umjetnost i nije invencija. kulturne i političke dimenzije.” Walter De Maria. nalazi u djelu da bi ga mogao vidjeti Podrazumijeva transformaciju umjetničkog djela kao predmeta ili predmetne statične instalacije u prostoru — u prostorno-vremenski događaj ili proces u realnom vremenu i prostoru.instalacija su pojmovi koji se javljaju 970-ih da bi označili umjetničko tura. Kao izraz prezira nad formom. Fundacija Dia. reakciju na formalnu strogost minimalizma. ukupno 197 prostornih metara) i na taj način Drugi nazivi: umjetnost procesa (engl. Tijelo gledatelja unosi se u prostor djela. Fizička prisutnost umjetnika ključna je u procesu nastanka djela. predstavlja pomak. stvarnih predmeta iznosi se kritika potrošačkog društva. ambijentalna umjetnost. prije svega prljava (poput rata. to je umjetnost nekontrolirana ili namjerno nepodložna kontroli ili grupiranju. “Kako se zauzima prostor i može li se on zauzeti? Možda je dovoljno samo napisati: ZAUZETO” (Šejla Kamerić. rasuta. 225 Proširena koncepcija umjetnosti onemogućujući ulazak posjetitelja u prostoriju. a u moderno se doba pokazao nedovoljnim označiteljem proširenih umjetničkih formi. otopljena. Rezultat je novog i drugačijeg poimanja umjetnosti. Na završenom djelu vidljive su faze obrade/manipulacije. zgužvana. Naglasak je stavljen na proces izrade rada. 968. političkog i javnog života ugrađenog u djelo. process art). s tekstom Anti Art Forum) autora Roberta Morrisa koji je notiranim dokumen. a konačni proizvod toga rada je manje važan. Vanjska zbilja premještena je u prostor umjetnosti.

Polje munja je stalan.Umjetnost u pejsažu “Doživljavajući svijet. Polje munja. Novi Meksiko.. jer promatrač mora stajati točno između neba i zemlje i tada krajolik postaje slika. Polje munja ne može se promatrati iz zraka. 1971. na neki način. Walter De Maria. Umjetnici stvaraju djela kojima su se. potrudili zatrti trag. mena djela koja će izbrisati vjetar. ili može biti i pejsaž i arhitektura.” (Merleau-Ponty) (engl. voda. 970. s 400 usađenih (u pravilnim razmacima) metalnih šipki-gromobrana koji privlače elektricitet olujnih oblaka.. najprije vezan uz veliki prazan prostor američkog Zapada.– 1977. Način razgledanja rada sastavni je dio autorske koncepcije: organizirani su posjeti malih grupa ljudi koji bi ostajali preko noći u improviziranim 226 Proširena koncepcija umjetnosti kabinama i šetali poljem. koje ne mora biti samo galerijski prostor. posebice u pustošima Arktika i Islanda (Terra Incognita).Umjetnici land arta za svoja djela korinost u prirodi i od prirode. ali izoliran umjetnički rad.8 km) u kraju u kojemu je sijevanje munja učestala pojava. Polje munja alegorija je “prekrasnog užasa metereološkog vremena nepredvidljivog poput atomskog rata” (avangardne je umjetnike André Gide nazvao “antenom na ljudskoj rasi”). a “izolacija je bit land arta” (De Maria). doživljavam sebe. a čije je postojanje dokumentirano fotografijom: “prisutnost” se smatra fizički relativnim pojmom. erozija. land art se izvodi i u drugim neurbaniziranim geografskim područjima. potaknut neolitskom umjetnošću. Land art ipak nije ni pejsaž ni arhitektura. Ovaj umjetnički rad ima za temu strah od dominantne prirode (potencijalno razornih moći).. land art) SAD. dokumentirani su fotografijama. Livada (površine 1 × 1. modelirajući krajolik. Umjetnici land arta izašli su iz galerija i rade u krajoliku. trenutačni oblici u pejsažu. koji treba prevladati uspostavljanjem kontrole nad tom istom prirodom. stvaraju privre.ste snagu prirodnih procesa. . umjet. Druga odrednica: site-specific instalacija. Munje. Site-specific je svako ostvarenje napravljeno u skladu s određenim mjestom (i posebno za njega). Umjetničko djelo određeno svojim mjestom izvedbe.

arhitektonskih simbola i orijentira kolektivnog pamćenja. Omatanje kao način preobrazbe javnih spomenika. Željezna zavjesa 27. Pariz. besmislen. početkom 1960 -ih Christo proširuje svoj umjetnički projekt na omatanje u velikim dimenzijama. Njemačka. 227 Proširena koncepcija umjetnosti . primjerice. Nakon što je omatao manje predmete. vrlo skup i velik posao tako ostaje nevidljiv. Iako golema. Mjedena šipka duga jedan kilometar okomito je usađena u zemlju — jedino što se od nje vidi je okrugao vrh promjera 5 cm.: šivaći stroj umotan u tkaninu i povezan konopcem. Kassel. poput vespe. drugačiji. 1977. (kako glasi naziv rada) je zid načinjen od 204 bačve za ulje kojim je umjetnik pregradio ulicu (Rue Visconti u Parizu) kako bi izrazio neslaganje s podizanjem berlinskog zida godinu dana ranije — to je rad s kritičkom i političkom dimenzijom. Sam čin pakiranja je hladan i rutinski postupak koji upućuje na činjenicu da svaki objekt. Francuska. Christo: Pont Neuf. od uporabnog predmeta. Umjetnik je na ideju umjetnosti od objekata zagonetno zapakiranih i omotanih došao kad je vidio rad Mana Raya iz 1920. 1985. preko arhitekture do geografskih lokacija može biti spakiran i proglašen umjetničkim djelom (prvi na tu ideju dolazi Man Ray!). u zemlji. Beskonačna ograda je. Odrednica: konceptualna pejsažna umjetnost. Christo je od povijesnog spomenika stvorio nov. 6 . koji zna da je ona ondje. Budući da su takvi projekti u velikom mjerilu (engl. Omatanjem pariškog mosta platnom i užetom. tj. 1962.Walter de Maria: Okomiti kilometar zemlje. omatanje javnih zgrada i objekata. novac za njih se prikuplja prethodnom prodajom studijskih crteža i maketa. šipka postoji tek u umu promatrača. large-scale) skupi. misteriozan objekt. ali je ne vidi. Christov projekt omatanja brežuljaka na kalifornijskoj obali u dužini od 40 km.

Njemačka. započeti radove na obnovi tog simbola ujedinjenja zemlje i simbola njemačkog nacionalnog bića. Christovi se radovi odnose na konkretnu društvenu situaciju jer nisu postavljani izvan naselja. Projekt omatanja njemačkog Parlamenta (Reichstaga) Christo je začeo 17 godina prije pada Berlinskog zida. ali nikako nije mogao dobiti potrebne dozvole. gdje imaju političke implikacije. Ova simbioza umjetnosti i arhitekture privremenog karaktera nagovještaj je novih tokova u arhitekturi koja sve više podsjeća na umjetničke forme (i nastaje u suradnji umjetnika i arhitekata). zalagali za društvenu korisnost umjetnosti.– 1995. . Iako naizgled land art. koji se vratio originalnoj namjeni nakon što je Berlinu vraćena uloga prijestolnice. — što je uobičajeno za tu vrstu umjetnosti — već upravo tamo gdje najviše uznemiruju. engleski arhitekt. poput Josefa Beuysa (vidi 10. na mjestima presijecanja urbanog tkiva i ugroženim tehnološkim razvojem. 1971. I neki drugi su se umjetnici. a prije nego što će Sir Norman Foster. Zgrada je omotana nakon ujedinjenja. poglavlje). u pustinju i sl. Berlin.228 Proširena koncepcija umjetnosti Christo i Jeanne-Claude: Omotani Reichstag. i obratno.

Spirala. To može biti i svako nezavršeno umjetničko djelo. otvorena je forma koja uključuje geometrijsku progresiju. Smithson). na kojemu se još radi. SAD. — djelo u nastajanju). Obično se tako naziva ciklus ili serija umjetničkih radova koji nastaje kroz duže vremensko razdoblje. Work in progress (engl. Umjetnik je 1973. Usporedite ovo djelo sa Stonehengeom. tj. promjera 450 m. poslije je poprimila crvenu boju zbog algi. Utah. poginuo u avionskoj nesreći dok je nadgledao izradu novog rada. Spirala se pojavljuje i nestaje (simbolizirajući opasan vir koji navodno zaista postoji u jezeru) s obzirom na razinu i isparavanja vode. najbolje se može vidjeti iz zrakoplova. crnih bazaltnih stijena. Spirala napravljena buldozerom od geoloških materijala iz jezera (blata. Veliko slano jezero. “Umjetnik stvara fikciju koju će stvarnost prije ili poslije imitirati” (R. intervencije u prirodi zbog koje je trebalo opsežnim građevinskim radovima pomaknuti velike količine stijenja i zemlje. Umjetničko djelo nastaje uvijek i iznova. Stvarnost djela je većini gledatelja posredovana fotografijama. a zbog visoke koncentracije sol se kristalizirala na njezinim rubovima. umjetnost koja imitira geološke formacije. kao work in progress. Budući da je i Spiral Jetty nepristupačno djelo. 229 Proširena koncepcija umjetnosti . zemlje i soli). oblik anemone. pokazujući umjetnikovo neslaganje s uvriježenim mišljenjem da umjetnost ima moć mijenjati svijet. Snimljen je i film u kojemu umjetnik Smithson trči spiralom prema njezinu središtu.Robert Smithson: Spiralni gat. Spirala je u ovom slučaju grafički trag ljudske ruke u pejsažu. 1970.

Među rane radove land arta nastale prema ideji hodanja kao umjetnosti pripada onaj ostavljanja tragova stopala u pijesku umjetnika Dennisa Oppenheima. Imate li i vi u svom životu neki. pa mora raditi nešto drugo tijekom radnog tjedna.– 2000. nepripitomljenih i teško dostupnih krajobraza unajmljenih od agencija sa slikovnim arhivima. 1. između land arta i filmova ceste ili bilo kojeg filma prema svojem izboru na temu putovanja.– 1999. vjetar. Hodočasnička putovanja i podvizi viktorijanskih putnika koji su prelazili nepoznata prostranstva Afrike i Azije. 240). Ivana Keser i Tomislav Gotovac snimali na nedjeljnim izletima na zagrebačkoj Medvednici. prateći ritam godišnjih doba. detalj. Richard Long: Hodanje po liniji u Peruu.Hamish Fulton: Zmijske oči. 2. 1972. jedanaest dana lutanja centralnom Australijom. Partir c’est mourir un peu (Rondel de l’adieu. kiša). film i tekstualni opis predstavljaju dokumente umjetničkog djela kao događaja koji se odigrao u realnom prostoru i vremenu. fotografija. Kada takvo umjetničko djelo — naglašene vremenske komponente tj. Time su također željeli reći da suvremenom umjetniku. no walk. 1996. 1891. Hodanje dokumentira tako da označava etape putovanja na karti. tijekom pet godina zajedničkih rituala hodanja prirodom. moderni umjetnik preuzima i konceptualno uobličuje u jedan oblik umjetnosti ponašanja (vidi str. zašto autor kaže da “otići na put znači svaki put pomalo umrijeti”. u prenesenom značenju. fotografira krajolik (engl. trajanja — nije dokumentirano već se događa direktno pred publikom. Umjetnik se koristi panoramskom fotografijom kao sredstvom bilježenja i istraživanja novih fizičkih (i mentalnih —“najveća putovanja su u nama samima”) područja.). sadržajnu i formalnu. Umjetnik doživljava svoj hod kao pražnjenje od urbanih frustracija i primanje izravnog blagodatnog djelovanja prirode (sunce. Weekend Art: Hallelujah the Hill serija je fotografija (njih više od 800 — film u dijapozitivima) koje su hrvatski umjetnici Aleksandar Battista Ilić. Edmond Haraucourt. načinom ulaženja u prirodni svijet. 230 Proširena koncepcija umjetnosti Weekend Art: Hallelujah the Hill. nagoneći promatrača fotografija (a to smo mi!) na promišljanje o koncepciji osobnog identiteta. koji ne može živjeti od svoje umjetnosti. Pokušajte naći i opisati vezu. Dijagram. Pokušajte objasniti. naravno. umjetnički ili neumjetnički. Virtualnim putovanjem kroz unajmljene prostore putovanja umjetnik ironizira instant turizam (putovanje od točke A do točke B uz imperativ uživanja i prikupljanja mnoštva impresija). work in progress? 3. ostaje samo nedjelja za kreativan rad. 1982. riječ je o procesualnoj umjetnosti. Umjetnik putuje ne faktički. 1992. Osobito su važni prateći tekstualni opisi umjetnikovih postupaka i razmišljanja u trenucima kada su fotografije snimljene. već kroz medije croma-key postupkom (tipičnim za studijska snimanja) spajajući svoje autoportretne fotografije s pozadinskim slikama atraktivnih. no work u smislu da bez hodanja nema umjetničkog djela) ili u njemu ostavlja skulptorske tragove poput Richarda Longa (to mogu biti krugovi. linije od kamenja ili pruća). Sandro Ðukić: Put oko svijeta u 100 dana. . ponajprije vlastitog.

ptice u letu. Egzaktno ponavljanje pokreta je također nepoželjno jer dovodi do monotonije. Sve je pokret. ritam je za umjetničko djelo jednako važan kao i prostor.” ( J... Uz stvarni pokret umjetničkog djela ili promatrača. ali se postiže dojam kretanja zahvaljujući optičkoj varci. Tradicionalna umjetnost prikazuje pokret ili objekte koji se kreću (konji u galopu. već je kretanje sastavni dio djela. konstrukcija i pojavnost djela” (Naum Gabo). lav lovi plijen. Prema mome mišljenju. Potrebno je. dakle sve je statično. Ipak. ipak potpuno proizvoljan pokret nije poželjan jer dovodi do kaosa. ona je četverodimenzionalna sve dok pokušavamo u nju unijeti čimbenik vremena. atletsko natjecanje.. konstruktivistička skulptura je i dalje samo reprezentacija pokreta. kinetikos — mobil ) Zaista.Kinetička umjetnost “Pokret je jedina statična. Tinguely) Kinetička umjetnost može biti doslovno kinetička onda kada je sastavni dio umjetničkog djela stvarni pokret. kretanje može biti i virtualno. ne zaboravimo. uspostaviti neku vrstu kontrole i zadržati čvrste (nepromjenjive) elemente i kod raznih varijacija pokreta. kao i prividan. prividno: iluzija pokreta nastaje međudjelovanjem boja i uzorka u nekoj vrsti optičkih trikova (treće oko.). ritam: stvarni pokret. što može značiti da se kreće samo djelo ili da se gledatelj kreće ispred djela ili se ne kreću ni djelo ni gledatelj. i kada mirujemo Zemlja se okreće oko Sunca brzinom od 30 km/h. Imobilnost ne postoji. privid reljefa. kinesis — pokret. dakle.. (od grč. grč. konačna i trajna stvar. retinalni učinak ili vibriranje. a nije kinetička umjetnost! Kinetička umjetnost se zasniva na pokretu vođenom slučajem. Pod vremenom mislim na pokret.). 231 Proširena koncepcija umjetnosti . Na nekim futurističkim slikama objekt je prikazan kao kad bi ga promatrao gledatelj koji se brzo miče — iz jurećeg automobila ili zrakoplova u niskom letu. ali kinetička umjetnost ne predočuje pokret. što je samo daljnje razvijanje ideje Cézannea i kubista koji su prikazivali predmet iz vizure gledatelja koji kruži oko predmeta: “Konstruktivistička skulptura nije samo trodimenzionalna. percipiran kroz tijek linija i oblika na skulpturi ili na slici...

kao odsutnosti svjetlosti). — mehaničke skulpture pokretane elektromotorom (Duchamp). odnosno energijom privlačenja elektromagneta umjetnik nastoji dokazati da “ništa nije aktivnije od praznine”. Magnetskim poljima. program.Četiri glavne grupe kinetičkih skulptura . već njome manipulira i su-stvara ju. 1969. Proces transformacije je predviđen i proračunan. Djela koja zahtijevaju sudjelovanje gledatelja koji ih “dovršava”— dira. privlačeći pozitivne i odbijajući one s negativnim nabojem. pritajene energije koja postoji posvuda u prirodi. 232 Proširena koncepcija umjetnosti . prisjetimo se. četvrta dimenzija). — objekti pokretani magnetima (Takis). već četverodimenzionalni objekti (vrijeme je. pred gledateljevim se očima linija transformira u vibraciju. i zvuk je konstitutivni dio prostora.. 2. Žice vibriraju zbog međusobnih privlačnih sila dovoljno blizu postavljenih magneta. Za Takisa. Djela ove skupine su: — mobili (Calder). ugrađen u djelo.. 3. “Elektromagnetska skulptura” koja se temelji na energiji. pali. 4. Katkad se uključuje elektromagnet (odozgo). električnom energijom ili magnetizmom. gura. To nisu trodimenzionalne skulpture. kinetički efekt postiže se kretanjem. stoga on u svoja djela uključuje i zvuk. Učinak kretanja postiže se projekcijom svjetlosti kao sastavnim dijelom umjetničkog djela: slikarski i kiparski tretman svjetlosti (ili sjene. Takis (Takis Vassilakis): Magnetska polja (detalj). pokreće. situaciju iz koje se djelo može razviti uz pomoć gledatelja koji nije pasivan primatelj umjetnosti. do jačine buke. Naizmjenično privlačenje i odbijanje magnetskih polja “animira” prizor. umjetnik ne predstavlja gotovo djelo. Ovdje je to zvuk titranja žica i vrtnje elektromagneta. Djelo je statično (nepomično). stvarajući drugačiji prostorni raspored magneta. već zbir mogućnosti. a ne na materijalu. Stvarni pokret je sastavni dio umjetničkog djela: pokretanog strujanjem zraka (što može biti i vjetar). materijal u energiju. Naime. stoga joj je forma minimalna.

stroj. Jean Tinguely: Baluba br. navodi gledatelja na promišljanje o civilizaciji stroja koja sve osuđuje na beskonačno ponavljanje istih radnji. pojavljivanja i nestajanja. Katkad poziva publiku da pokrene stroj i tako ironizira mit o neponovljivoj umjetnikovoj stvaralačkoj gesti (to je začetak interaktivne umjetnosti). Tinguely stvara skulpture (čini se da treba razlikovati obuhvatnost značenja pojmova kip i skulptura. godine i raznio ga eksplozivom pred publikom u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku. 1959. rotiranja. Umjetnik usput ironizira radove gestualnih slikara. već rad aparatusa koji sugerira da se nešto događa ili da se nešto može dogoditi. Mehanička animacija strukture asemblaža. oslikana koncentričnim krugovima. zbog brze vrtnje poprima pojavnost trodimenzionalnog predmeta. metalni i škripavi automat postaje skulptura. 1920. Umjetničko djelo više nije forma. 3.Marcel Duchamp: Rotirajuća staklena ploča (franc. Ravna kružna ploča. pulsiranja. Ostavljajući vidljivim dijelove stroja i uključujući zvuk rada stroja u svoja djela. 233 Proširena koncepcija umjetnosti Podgrupa kinetičke umjetnosti je optička umjetnost (odgovara joj definicija pod točkom 2. Prvi samouništavajući stroj je napravio 1960. Rotative Plaque Verre) . Kinetički efekti uključuju iluziju približavanja i udaljavanja. iako je primarno slikarski stil). . rastezanja/širenja (dilatacije/kontrakcije) i skupljanja. čime dovodi u krizu koncepciju ne samo očuvanja umjetnosti za vječnost već i umjetničkog stvara- nja. pokušajte dati definiciju jednog i drugog) koje same sebe uništavaju. autor stroju pristupa pozitivistički: tehnologija uvjetuje našu egzistenciju i ponašanje i mijenja naše obrasce ponašanja i znanja.

ali u slučaju op-arta iluzija nema figurativni predložak. svojom vizualnom strukturom kod gledatelja stvara zbunjujući učinak. Označava apstraktnu umjetnost koja djeluje izravno na vizualnu percepciju promatrača. Naziv “optička” ili retinalna umjetnost primjenjuje se na djela koja istražuju i iskorištavaju pogrešivost oka. ponajprije Seurat) te Josef Albers svojim eksperimentima s bojama na Bauhausu. ( prema Gombrichu) 234 Proširena koncepcija umjetnosti Prethodnici optičke umjetnosti Prethodnim primjerima op-arta smatraju se impresionizam i postimpresionizam (divizionizam ili poentilizam. Jesus Rafael Soto. iluziju pokreta. optičkog miješanja boja. Privid kretanja (prelijevanja boja) vrlo pomno oblikovanih geometrijskih kompozicija izazvan je obrascima vizualne percepcije. (engl. Termin op-art je smišljen da bi se opisala izložba Reakcija oka (the Responsive Eye) u New Yorku 965. Geometrijska perspektiva je također jedna vrst optičke iluzije. Ukratko. dolazi do optičke varke — da umjetničko djelo ispred nas vibrira i pulsira. Victor Vasarely. efekt simultanog kontrasta. . ali on zna da kocka ima još četiri stranice). koje se doimaju kao da vibriraju. opišite funkciju osjetilnih stanica čunjića i štapića. moiré efekt. optička ili op umjetnost) nije slučajna. Moiré efekt: iluzija koja se javlja kod promatranja valovitih linija. Potražite opis dijelova mrežnice oka. Zec ili patka — svaki je osjetilni doživljaj iluzija. Bridget Riley. na temelju stečenog prethodnog iskustva (npr.Optička umjetnost “Nema forme u prostoru koja nije ispunjena sadržajem. prije svega na sposobnosti gledatelja da završi sliku koju vidi. Yaacov Agam. naziv je upravo igra riječi u odnosu na pop-art. I mnoge druge umjetničke vrste zasnivaju se na iluziji. op-art kao kratica za optical art) Javlja se 950-ih. vidi tri stranice kocke. Predstavnici: Frank Stella. paradoksalnu sugestiju dubine ili ispupčenosti ravne površine slike.” (Yaacov Agam) Semantička sličnost s pop-artom (popularna ili pop.

obično maksimalnog kontrasta crnoga i bijeloga. . i slike kao slike! Platno je podijeljeno na sukladne paralelne vrpce. u djelima op-arta pokret je prividan. Deduktivna struktura. 1964. 1964. ukida se razlikovanje motiva i pozadine: “Ničega nema na mojim slikama osim onoga što vidite” (F.Josef Albers: Počast kvadratu. zasnovan na učincima bojenih kontrasta. Boja je istisnuta izravno iz tube na lopaticu. prati ga i oponaša. Podudaranje slike kao predmeta. gdje se raznim optičkim pojavama dovode u sumnju normalni procesi viđenja. što znači da je motiv ovisan o formatu slike ili o matrici. Motiv slijedi konture modelirane ili formatirane slike. kvadrati čiste boje čine se umetnuti jedan u drugi zbog proračunane optičke iluzije. Prugasta površina slike u uskoj je vezi s oblikom platna. Ali dok kinetička umjetnost podrazumijeva mehanički. Tehnika i motiv djela su nerazlučivi. Frank Stella: Više-manje (španj. odnosno virtualan. Stella). Mas o Menos) iz serije Running V. kojom je nanošena na platno. 235 Proširena koncepcija umjetnosti Op-art primjenjuje drugi tip iluzije. predmet i slika na površini predmeta u odnosu su međusobne zavisnosti. stvarni pokret. Stroga pravilnost kompozicije.

Umjetnik radi prostorne reljefe tako da ispred naslikanih struktura stavlja dinamičke elemente. prostor je medij komunikacije.Bridget Riley: Katarakt 3. . 1966. čini se da se pomiču kako se gledatelj kreće. koje dematerijaliziraju predmet i “igraju” se sa svjetlošću. počinje raditi 1960 -ih pod utjecajem futurizma i američkog slikarstva obojenog polja. 1967. hladne se povlače u dubinu slike). Prostor više nije praznina. Postupno. niti ili vlati. isključivo crno-bijele (kao maksimalni kontrast neboja). Soto stvara miljee. ambijente od šipki. Najvažnija umjetnica op-arta u Britaniji. Vibrantni efekt slike služi prikazu (vizualizaciji) čiste ENERGIJE. 236 Proširena koncepcija umjetnosti Jesus Raphael Soto: Veliki panoramski vibrirajući zid (detalj). Površina slike čini se da pulsira. a katkad se uistinu i pokrenu zbog strujanja zraka. Kasnije koristi intenzivne boje stvarajući dvostruki efekt — uz kretanje linija tu je i virtualno kretanje boja (tople izlaze naprijed. spirale nacrtane na pleksiglasu ili obješene šipke koje stvaraju kinetičku iluziju tj. repetitivno nizanje paralelnih zmijolikih linija podsjeća na kretanje valova. Prve optičke radove.

a druge kao horizontale i vertikale. najavljuje “novi svijet apstrakcije. ono može — snagom svoje biti i po svojoj prirodi — stalno i možda beskonačno iznova biti stvarano” (V. Dijelove polja “čitamo” kao dijagonale. Motiv će poslužiti kao predložak za igru dezorijentacije oka i optičke dvosmislenosti.. Vasarely je prvi umjetnik koji svoja djela stvara uz pomoć računala. Opišite odnos boje i simetrije slike. Zbunjujući nas. temelje se na predlošku iz prirode koji sam po sebi ima prugasti uzorak (paralelnih linija). manje u veće. učinak itakodalje: um je prevaren jer vidi nešto čega nema zahvaljujući proračunatom efektu. Poslije razvija “matematički kontrolirane” oblike i boje koji čine uzorak koji se ponavlja. i dok to radimo imamo osjećaj da se ne krećemo mi. 1957. Victor Vasarely: Vega. ili repetitivnu strukturu poput šahovnice (crno-bijele ploče za šah s bijelim i crnim figurama). Vasarelyjeva se djela često serijski proizvode prema ideji o “umjetničkom djelu dostupnom svima”.Victor Vasarely: Zebra. U Žutom manifestu iz 1955. 1938. Kad oblik odstupa od pravilnosti uzorka šahovske ploče. proizvodi osjećaj pokreta. Stvaranje “geometrijskom intuicijom”. odstupanja od plohe slike. Gradacija vrijednosti osnovnog oblika: krug prelazi u oval. optičkim pomacima ili intervencijom promatrača. skupljanje. slika nas nagoni da joj se primičemo i od nje se odmičemo da je bolje vidimo. Vasarely). Crno-bijeli stimulansi oka koje umjetnik stvara od 1935. pun sunca i boja”! “Kretanjem umjetničkog djela. već “šahovnica”. konveksno. poput tigra ili zebre. Na koji način neboja pridonosi dojmu pomicanja plohe slike? Opišite svoj dojam tog kretanja koristeći se odrednicama poput rastezanje.. konkavno. Djela op-arta imaju tzv. 237 Proširena koncepcija umjetnosti .

.

10 Demistifikacija umjetnosti Bihevioralna umjetnost 240 Umjetnost tijela 241 Happening 243 Fluxus 244 Joseph Beuys 244 Odjek fluxusa u Hrvatskoj 249 Stari i novi mediji 249 239 Demistifikacija umjetnosti .

izvodi performans Javno čitanje telefonskog imenika na književnoj večeri u Teatru Odéon. . Italija.Bihevioralna umjetnost “Bez umjetnosti nemoguće je shvatiti psihičku strukturu čovjeka. Fotografsko svjedočanstvo za gledatelja postaje isto što i umjetničko djelo. a u njezina usta ugurana cijev revolvera. Koncepcija djela temelji se na ideji uzajamne odgovornosti umjetnika i gledatelja. loše napravljeno i nenapravljeno su za umjetnike performansa ekvivalenti: oni istupaju protiv “pravljenja” umjetnosti. performans. “Ako život može biti umjetničko djelo. tako da ostaje sačuvan u materijalnom obliku samo putem video ili fotografske dokumentacije. François Dufrêne 8. Odrednice: umjetnost tijela. Dobro napravljeno. U ovom radu umjetnica izlaže svoj fizički integritet i zahtijeva od publike aktivno sudjelovanje i odgovornost u svojim postupcima. Postupak je prekinut u trenutku kad je s umjetnice izrezana odjeća. Performans je režirani ili nerežirani umjetnički događaj u funkciji umjetničkog djela. Pariz. event-art. Umjetnica je bez riječi stajala u galeriji. Napulj. Yves Klein je napravio prvi performans ikad kad je skočio s visoke zgrade mašući rukama. što je dokumentirano na fotografijama. umjetnička akcija. happening (britanski naziv za performans je live-art).” ( Josef Beuys) Akcijska umjetnost. kako god žele. čemu onda služe umjetnička djela?” (češko-francuski pisac Milan Kundera) Umjetnost ponašanja 240 Demistifikacija umjetnosti Marina Abramović: Ritam 0. Performans je društveni i politički (kvazikazališni) čin ograničenog trajanja. koji umjetnik ili drugi izvođači realiziraju pred publikom. 1974. i nju samu. kraj stola sa 72 različita predmeta koja su posjetitelji bili pozvani da upotrijebe na njoj. performans. veljače 964. “Čini li umjetnost život zanimljivijim od umjetnosti?” (Robert Filliou).

” (engl. Užitak. a najčešće i njegov subjekt — jer performans obično izvodi sam umjetnik. kao sredstvo neverbalne komunikacije. teoretičar umjetnosti. smrt ispisuju se na njemu i tijekom biološke evolucije oblikuju socijaliziranog pojedinca — koji se pokorava potrebama i normama društva. Prvim primjerima umjetnost tijela možemo smatrati Antropometrije Yvesa Kleina. na što upućuje umjetnik svojim činom) i stoga lakše uz njega pristaju. hicem iz puške. François Pluchart. Body art) Podvrsta performansa Chris Burden. prvi doseljenici) te na činjenici da se moderni ratovi vode izvan teritorija SAD-a. 241 Demistifikacija umjetnosti . Pucanj. 974. američki umjetnik. tj. Tijelo je objekt umjetničkog rada. Rad se temelji na priči o osvajanju američkog teritorija (karabinom 22 s dugom cijevi koristili su se još pioniri. nisu izloženi opasnosti od ranjavanja. Burden. 1971. objavljuje Manifest umjetnosti tijela: “Tijelo je temeljna danost. zatražio je od prijatelja da ga iz blizine i pred publikom ustrijeli u ruku. bolest. patnja.Umjetnost tijela Tijelo može biti poimano kao materijal umjetničkog rada. Ova se akcija dogodila u vrijeme Vijetnamskog rata. izvođene pred publikom. Vojne intervencije te zemlje događaju se uvijek negdje drugdje pa obični građani nemaju izravan kontakt s ratom koji vodi njihova zemlja (npr.

razodjenut i bos (čime unosi vrijednost “golotinje činjenice”). njegov dah može biti ambalažiran i prodavan. Egzistencijalni i ritualni performansi u javnom prostoru Tomislava Gotovca uvijek počinju točno u podne (što je posveta vesternu Točno u podne Franka Zimmermana). Performans je usmjeren protiv društvenog licemjerja i malograđanskog mentaliteta. 1981. Potpisivao se na tijela ljudi proglašavajući ih svojim umjetničkim djelom. volim te! kao izraz iskonskog i jednostavnog osjećaja. Zagrebe. 242 Demistifikacija umjetnosti Tomislav Gotovac: Ležanje gol na asfaltu. gestom oduševljenja. Upoznali smo Manzonija kao slikara “akroma”. U ovom radu otiskuje palac na površinu ljuske jajeta. To je univerzalna gesta dobrih namjera. kojemu autor suprotstavlja prekoračenje. Manzoni proizvodi i seriju skulptura na napuhivanje pod nazivom Tijela od zraka. 1958. slično kao na Pioneerovoj ploči gdje ugravirani muški i ženski lik gestom podignute ruke otvorenog dlana pozdravljaju potencijalne ekstraterestijalne oblike života. 1971. objašnjava umjetnik.Pietro Manzoni: 8 tabli za identifikaciju (detalj). u njemu ostavlja TRAG. Magični postamenti je naziv slične akcije u kojoj bi ljudi bili “transformirani” u umjetničko djelo nakon što bi neko vrijeme proveli stojeći na visokom postolju. ali on ubrzo prelazi na konceptualnu umjetnost i happening. performans-akcija. s visoko u zrak podignutim rukama Gotovac je prošetao središtem Zagreba — to je tzv. 11. Koncepcija se dalje razvija u Merda d’Artista (1961. iskazivanje naklonosti na jednostavan način. tako sve što umjetnik proizvede može biti umjetnost. prekid i subverziju. a ona koja je sam napuhao nosila su podnaslov Umjetnikov dah (Duchamp je napravio slično 1919. o čemu svjedoče visoko podignute ruke raširenih prstiju. što bi potkrijepio i izdanim certifikatom. ljubljenje asfalta (Zagrebe. volim te! ) . može biti poiman kao umjetničko djelo. pa čak i cijeli svijet. 13. . Manzoni smatra da svatko. kad je u staklenoj bočici izložio 50 prostornih centimetara pariškog zraka): kao što svatko može biti umjetnik..): 30 grama umjetnikovih tjelesnih izlučevina u kutiji sa žigom Made in Italy prodavano je po cijeni koja je odgovarala tržišnoj vrijednosti čistog zlata iste težine.

a protiv uniformiranog života upravo kao što je povijesna Lady Godiva jašući bez odjeće radi pokore. doslovno. “rod” je identitet. Meyer Schapiro i John Cage. 243 Demistifikacija umjetnosti Happening je. Happening je više od predstave jer se gledatelj može uključiti u akciju. Kod Vlaste Delimar “ja” je uloga. kostimirano. “tijelo” je kostim. izvedena i na Muzičkom bijenalu u Zagrebu 96. Pietra Manzonija (na ljusci jajeta). Zagrebom i drugim gradovima. a fotografije vlastitog tijela i lica prema tome smatra vlastitim umjetničkim djelom. ritmičan način. “ono što se upravo događa”. . 2001. Autorica svako fotografiranje smatra umjetničkim djelom. No i ranija kompozicija Johna Cagea pod nazivom 4' 33" (iz 952.) predstavlja svojevrstan happening: glazba se ne sastoji od zvukova.. već od 4 minute i 33 sekunde tišine! Happening se oslanja na sudjelovanje publike i podrazumijeva neograničenu slobodu radnji. repetitivan. Hamisha Fultona (trag stopala na tlu). želeći tim činom odati priznanje svim ljudskim bićima koja žive prema vlastitim pravilima. Jacksona Pollocka (slikanje gestom). Allan Kaprow. Usporedite umjetničko ostavljanje tragova u radovima Mana Raya (fotogram).Vlasta Delimar: Lady Godiva. Njezin umjetnički instrumentarij vlastito je lice i tijelo. polurazodjeveno ili nago. Yvesa Kleina (antropometrije). Radi se o simboličnom spajanju javnog i privatnog života (a što je privatnije od vlastita tijela?). spasila narod od poreza kojim im je njezin suprug ugrozio egzistenciju. 1. često na ritualan. 2. i umjetnosti sa životom. događanje) Potraga za sintezom svih umjetnosti. Performans u kojemu je umjetnica razodjevena jahala na bijelom konju. otvorenu improvizacijama. (engl. Na što vas podsjeća otisak Manzonijevog prsta? Happening Prve happeninge radili su u New Yorku od 958.

Jean Tinguely). Upravo odričući se stila. Wolf Vostell. ali potom postaje eksploatirana društvena imovina. znanosti ili jednostavno činom prokreacije. bihevioralna ili umjetnost ponašanja (Walter de Maria. “Novac je energija”. Beuys propituje samu bit umjetnosti na način da je odbija smatrati nečim odvojenim od života. Emmett Williams). umjetnost događanja (Henry Flyt). Fluxus je težio oslobođenju pojedinca od svake inhibicije (ograničenja). Najvažniji umjetnik fluxusa je Joseph Beuys. Beuysov mitski portret sa šeširom od pusta i balonerom montgomery. plesa i kazališta. prema ideji da je svaki čovjek i umjetnik i umjetničko djelo jer umjetnost = život. U fluxusovim happeninzima činjenice realnog života bivaju “posvećene” kao umjetnička djela. tijek) Fluxus je muzika zasnovana na slučaju (John Cage). Interpretacija izrečene rečenice je: umjetnost (kunst) = KAPITAL. happeninzi (Allan Kaprow. a povezuje ih ideja o antiart sintezi umjetnosti. “nomadski i međunarodni” pokret proizašao iz želje za iznalaženjem novih veza između vizualnih umjetnosti. samouništavajuća umjetnost (Gustav Metzger. 244 Demistifikacija umjetnosti Snowdon: Joseph Beuys. poezije. umjetnost prisvajanja (Ben Vautier). Najpoznatija Beuysova izjava (aksiom) je: “Svatko je umjetnik. (lat. fluxus: tok. Warhol i Beuys stječu svoj prepoznatljivi stil. osnovan je fluxus. Claes Oldenburg. Red Grooms. znanosti i filozofije u totalni sustav koji odražava osnovna pitanja i suštinu čovječnosti. eksperimentalni film (Jonas Mekas). Mamut znači upravo to: da bilo koja stvar stavljena u muzej može poprimiti funkciju umjetničkog djela. jednako kao i Picasso i Matisse prvu polovicu stoljeća. Želio je postići osjećaj prolaznosti. spontanosti i nesvakidašnjosti svojim protivljenjem svakom autoritetu smatrajući da nema razlike između umjetnosti i života — i po tome je srodan dadaizmu. od fotografa Snowdona naručio ga je časopis Vogue godinu dana prije umjetnikove smrti. Christo). “društvena skulptura” (Joseph Beuys). Yoko Ono). Dick Higgins. mentalne ili političke.Fluxus Godine 96. Njih dvojica su obilježila umjetnost druge polovice 20. Al Hansen. Umjetnikovo djelo živo komunicira s okolinom neko vrijeme. izjavio je Beuys pozirajući ispred kostura mamuta u prirodoslovnome muzeju. simultana i konkretna poezija (Jackson MacLow.” To znači da su svi ljudi kreativna bića: u umjetnosti. 1985. stoljeća. a u svijetu gdje je sve programirano prema načelu “lažnog zadovoljstva” Beuysove akcije — performansi svjedoče o umjetnikovom nezadovoljstvu ili uznemirenosti. . muzički performans (Nam June Paik. Philip Corner). fizičke. Joseph Beuys Joseph Beuys je umro godinu dana prije Warhola.

Joseph Beuys se bavio proširenom teorijom skulpture. pustom i kamenjem. kao metaforama. Kraj 20. kao simbolička potvrda autorova stava da umjetnost može utjecati na društvenu i političku promjenu. simboli njegova spasenja u stvarnom životu: tu su i bakar. 245 Demistifikacija umjetnosti . U svoju umjetnost ugrađuje “memoriju” vlastitog naroda opterećenog osjećajem krivnje za ratna stradanja.. 1970. kao što i umjetnost ima “terapeutski” učinak. kao Njemac. U vokabular specifičnih i “nesofisticiranih” materijala kojima se umjetnik stalno. Pust ima toplinu ljudskog tijela. Godine 943. drvo. a na svakoj je duboka “rana” napunjena glinom. gdje su ga od smrzavanja i gladi spasili stepski Tatari koji su ga umotali u pustenu tkaninu i mast i nahranili kumisom — kobiljim mlijekom i medom..Joseph Beuys: Pusteno odijelo. Odijelo je točna kopija odjeće koju je Beuys nosio na javnim manifestacijama protiv rata u Vijetnamu. kosti. ulaze i mast i pust. koristi u svojim djelima. stoljeća jedna je od Beuysovih posljednjih velikih instalacija. med. ratni pilot Luftwaffea bio je oboren u avionu nad Krimom. pruža osjećaj sigurnosti i zaštite. koja se sastoji od 30 blokova bazaltnih stijena. sumpor. Stoga je umjetnost ubuduće za Beuysa metafora za život i opstanak. pa čak je i izazvati.

Happening u trajanju od mjesec dana. 1965. Beuysov postupak predstavlja komentar na nezavršen proces odvajanja čovjeka od prirode. umjetnikova glava je bila namazana medom i obložena zlatnim listićima. publika se nalazila u drugoj prostoriji. Obnavljanje kontakta s primitivnim kaosom način je bijega od otuđenja do kojega civilizacija nužno dovodi. Galerija Réne Block. umjetnik je pristao da se gomila bazalta odstrani. Kassel. Njemačka. 246 Demistifikacija umjetnosti . govoreći mu. Manhattan. samo sa štapom i pustenim ogrtačem za nužnu zaštitu. Beuys želi reći da je za dobrog umjetnika potrebno ne samo znanje teorije nego i dobar instinkt. Joseph Beuys: Kojot: volim Ameriku i Amerika voli mene. Javna akcija prema ideji “društvene skulpture”— 7000 bazaltnih blokova isporučeno je na gradski trg i tek kad je za svaki blok zasađeno po jedno hrastovo drvo. kao ugrožena životinjska vrsta. Friedrichplatz. instinktivnom komunikacijom. Performans u galeriji: u sobi su umjetnik i mrtvi zec. Düsseldorf. Umjetnik iz poštovanja ne želi gaziti po kojotovoj zemlji. bliska zemlji. Galerija Schmella. Kojot predstavlja prvog posjednika. SAD. iza staklene pregrade. tj. Pokušajte objasniti zašto? Prema ideji da životinje mogu razumjeti istinu umjetnosti jer su prirodna bića.Joseph Beuys: Kako objasniti slikarstvo mrtvom zecu. 1974. postao žrtva trijumfa kapitalističkog društva. Njemačka. Ideja “društvene skulpture” nastaje prema romantičarskoj koncepciji “totalnog umjetničkog djela” (Gesamtkunstwerka) koje ujedinjuje stvarni prostor i njegovu simboličnu nadogradnju. Joseph Beuys: Bazaltna skulptura 7000 hrastova. Tako je dugo umjetnik bio zatvoren u sobi s kojotom. I umjetnost i priroda su za Beuysa harmonija — da bi realizirao svoj ideal “društvene skulpture” bio je i osnivački član njemačke Stranke zelenih. starosjedioca američkog teritorija koji je. no uspio je uspostaviti kontakt sa životinjom neverbalnom. Dok je sjedio sa zecom u krilu. 1982. Beuysa su u galeriju odnijeli na nosilima s aerodroma JFK da izbjegne kročiti nogom na tlo SAD-a. New York.

znači da ekonomski ili kulturni. Video je demokratična i jeftinija forma filmske umjetnosti. što je referenca na suvremene globalizacijske trendove. istok i zapad (kaligrafski detalji). što je postupak sličan DJ-ingu i VJ-ingu. Svijet je kompleks mogućnosti prema teoriji determinističkog kaosa — koja dopušta mogućnost da jedan zamah leptirovih krila u Hong Kongu uzrokuje tornado u Kanzasu. a sama videoslika postala je sporedna. Globalizacija je suvremena pojava.Nam June Paik: Voltaire. Pokušajte usporediti video i filmsku umjetnost. Naziv Voltaire upućuje na narativnu i “prosvjetiteljsku” ambiciju djela. 1989.) Usporedite dosad navedene primjere korištenja monitora kao “umjetničkog materijala” (vidi i str. Za Paika video nije samo slika nego i ekrani kao čvrsti predmeti kojima stvara skulpture u prostoru. predsjednički izbori u SAD-u utječu na cijenu nafte u Hrvatskoj). videomonitora i laserskih čitača. koja se etablirala zahvaljujući mediju televizije koji je ušao u svakodnevicu ljudi (prvi pokusni televizijski prijenos bio je 1926. Paik modelira/deformira videosliku postavom magneta na stijenke monitora. Velika (large-scale) skulptura načinjena od TV prijemnika. Na taj način umjetnik iznosi kritiku društva spektakla — kulisa i “pogonska mašinerija” imaju glavnu ulogu. 247 Demistifikacija umjetnosti . pa čak i politički procesi u sve većoj mjeri imaju učinak ne samo na lokalnoj razini nego i diljem svijeta zahvaljujući brzom protoku informacija (npr. 188). Imaginarij umjetnika povezuje prošlost i sadašnjost (uređaji su složeni u indijanski totem).

web. U ovom tom je mediju važan tekst — uostalom. Videomedij omogućuje simultanost snimke i događaja —“u stvarnome vremenu” (engl.” (Marshall McLuhan.. teoretičar medija) McLuhan je uočio da televizija promiče znatiželju kao glavnu kvalitetu promatranja. a krajem 1950 -ih u Njemačkoj pod utjecajem Johna Cagea započinje karijeru kao kompozitor i izvođač avangardne muzike. u Interakcija = međudjelovanje.. trčanja. svakodnevni i banalni pokreti poput stajanja. Philip Glass sklada muziku modularne strukture koja se zasniva na ponavljanju. latinska riječ textum znači slučaju dvosmjerna komunikacija između računala i korisnika. 248 Demistifikacija umjetnosti . I u plesnu koreografiju ugrađuju se “nađeni” (ready-made).Nam June Paik: TV violončelo. hodanja. Početak 1970 -ih vrijeme je eksperimentalne glazbe i povezivanja glazbe i elektronike: Pink Floyda. na primjer izvodi se jedna melodija stalno i iznova. gdje je performans TV violončelo i izveden. Podjednako kao slika. seli se u New York. privlači nas kamera koja se približava i ulazi u objekt snimanja. “mreža”. Godine 1964.. Scriabin sklada glazbeno djelo koje se izvodi popraćeno bojama. “Medij je poruka. Više nego tema programa.. što se može prevesti kao engl. Paik je fuzionirao glazbenu umjetnost s modernim komunikacijskim tehnologijama. da bi 990-ih informatička tehnologija uvela umjetničke projekte (na CD-u ili Internetu — on-line) u gledateljev dom. koji ne zahtijevaju plesačku vještinu u izvođenju. (za glazbalom je umjetnica Charlotte Moorman) Istražujući vizualni potencijal muzike. Studirao je glazbu i glazbenu teoriju u Tokiju. real-time). 1971. u kojemu on na njima može i intervenirati prema koncepciji INTERAKTIVNOSTI.

sigurnosna kamera. konzervirati. Novi mediji (engl. Douglas Davis. skulpture napravljene klesanjem. tesanjem. što je novi način stvaranja i prikazivanja djela. Novi mediji uglavnom nisu trajni i teško ih je sačuvati. Na taj način iznosi kritiku ne samo značenja pojma retrospektivne izložbe. Kassel. interfon i sl. tako umjetnici pronalaze načine da naprave djela prilagođena zahtjevima novog uređaja — to može biti i printer. 980-e su doba PC-ja. 2000-e su doba robota. faks. Ukida se distancija umjetničko djelo/ publika. 990-e su doba Interneta... često interaktivan. umjetnost pohranjena na spremnicima podataka poput CD-ROM-a i DVD-a. novi mediji su i skulpture načinjene kompjutorski navođenim strojevima. američki umjetnik. analognim tehnikama prevlačenjem pigmenta po prijemljivoj podlozi. prvi je počeo raditi djela za medij Interneta. modeliranjem ili konstruirane manualnim postupkom. video i kompjutorske igrice. radio. zvuka. analogni film. prostor stalnog eksperimenta. roboti. već i same naravi umjetničkog djela.” (Guy Debord ) 249 Demistifikacija umjetnosti . slike. 2002. sve što je napravljeno tzv.. Documenta 11. poput knjiga i novina. grafike napravljene tradicionalnim grafičkim tehnikama. Njemačka. Umjetnikov atelijer postaje laboratorij. On-line umjetnost nalazi se na internetskim stranicama i koristi se zasebnim rječnikom i pomagalima. “Živimo u društvu spektakla. konceptualna umjetnost. Odrednice: performans. Umjetnik je premjestio cijeli atelijer na izložbu i ondje nastavio s radom cijelo vrijeme trajanja izložbe. tiskovni masovni mediji. new-media) zajednički je naziv za umjetnička djela napravljena elektroničkim pomagalima. Stari i novi mediji Danas razlikujemo stare i nove umjetničke medije. Kako novi uređaji stižu na tržište.Odjek fluxusa u Hrvatskoj Ivan Kožarić: Umjesto retrospektive. poput kamera. prostorna instalacija. televizija i video (iako su to već podosta stari mediji). Stari mediji su: crteži. i publika/umjetnik. animacije i sl.

Oralna/akustična kultura (govor/riječi) — vizualna/linearna kultura (tekst/abeceda) 250 Demistifikacija umjetnosti . Hibridni model medija — svaki medij preuzima prethodni kao dio svog sadržaja. ukinulo je svu tajnovitost. Posebno brzo zastarijeva kompjutorski softver. “Akustični” svijet interaktivne usmene komunikacije s dolaskom pismenosti zamijenjen je “vizualnim” svijetom: “Guščje pero označilo je kraj govora. televizija obuhvaća film kao dio svoje građe). dalo nam je zatvorene prostore i gradove. S povijesnim odmakom bolje procjenjujemo postignuća nekog razdoblja. ploču za gramofon na 78 okretaja malo bi tko uspio poslušati danas). vojske i birokraciju”. sa sobom je donijelo ceste. Nova tehnologija vraća čovjeka u pred-pismeni svijet (globanog) sela i plemenskih emocija. a s njime i radovi napravljeni u softveru koji se više ne koristi.isto tako namijenjeni su reproduciranju iz uređaja koji brzo zastarijevaju (npr. budući da novi mediji čine svoje prethodnike zastarjelim te ih ujedno usvajaju kao dio svog sadržaja (na primjer. Marshall McLuhan tvrdi da kultura funkcionira poput retrovizora.

11 Od slike do jezika Konceptualna umjetnost 252 Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj 258 Gorgona 258 Od društva prema individualnom 261 Nove tendencije 264 Arte povera 266 Lijepo u umjetnosti 269 Fotografija: pamćenje pogleda 270 Portretna fotografija 272 Reportažna fotografija 273 Fotografija u Hrvatskoj 274 Suvremena umjetnost 276 Postmoderna 276 Strip 278 Arhitektura nakon moderne 280 Povratak slikarstva 287 251 Od slike do jezika .

osim da jest. dok njegov rezultat — a to je umjetnički objekt — ima sekundarno značenje i može biti samo privremen (vidi: Christo. Beuys) . “Ako napravim nešto. tjelesnost umjetničkog djela. Art as idea as idea (engl. skupina arte povera (siromašna umjetnost). skulptura. Izvor protoka informacija nije dotična tvar. “Umjetnost se može napraviti od svačega. već moje “ jastvo”. a time i dokida oblikovanje djela. Važan je proces izrade djela. — umjetnost kao ideja kao ideja): bitno se smanjuje materijalno postojanje.” (Ivan Kožarić ) Umjetnost ideje umjesto umjetnosti radi umjetnosti (franc. naglašava se važnost teksta i verbalizacije umjetnosti. u eseju Sola LeWitta Redci o konceptualnoj umjetnosti (nekoliko godina poslije isti autor objavljuje Rečenice o konceptualnoj umjetnosti): “Ideja postaje stroj koji pravi umjetnost. 252 Od slike do jezika 960-ih Drugi nazivi: umjetnost ideje. tekst. što znači kraj umjetničkog procesa.. Harald Szemann organizira putujuću izložbu Kad stavovi postanu forma s radovima antiforme i procesne umjetnosti. Brišu se granice između različitih umjetničkih medija i uvode se novi — umjetnost može biti dijagram. Duchamp) “Umjetničko djelo o kojemu se ništa ne može reći.Konceptualna umjetnost “Umjetnost je izrada ideje. svoju poruku prenosim nekom drugom. usmjerena na raščlanjivanje pojma “umjetnosti”. prema konceptualnoj umjetnosti znači stalno preispitivati narav umjetnosti.” ( J. 227 – 229)... Polazište je Kosuthova misao da je ideja o umjetnosti važnija od podjele na pojedine umjetnosti (slikarstvo. Konceptualni umjetnici namjerno rade djela koja ne samo da se ne pridržavaju starih odrednica poput slikarstva i skulpture nego se i ne mogu staviti u muzej ili galeriju (kao ni land art). matematička formula. anketa. moja ideja.. Joseph Beuys. Biti umjetnik.” (Maurice Blanchot) Naziv “konceptualna umjetnost” javlja se 967. Ideja je riječ izvedena iz grčkoga glagola sa značenjem “vidjeti”. l’art pour l’art). Umjetničko djelo zamijenjeno je vlastitom analizom i vlastitim tumačenjem. umjetnost informacije.).” (M. Konceptualna umjetnost: umjetnost koja sama sebe promišlja. Grupa OHO.” Godine 969. Robert Smithson str. shema itd. Predstavnici: Hans Haacke. grafika.

“naprava”. i uzmem ga natrag” (Lawrence Weiner). 253 Od slike do jezika Fetišizirati znači pretjerano i nekritički obožavati koga/što. Konceptualna umjetnost podrazumijeva aktivnost promatrača ne samo u razumijevanju već i u stvaranju umjetnosti. koji izmiču definiciji “umjetničkog predmeta”. čiji oblik nema važnosti. umjesto jezika. Frank Stella je izjavio da u svojim djelima želi sačuvati boju istom “kao kad je bila u limenci”. Kritičkim odnosom prema tradicionalnoj umjetnosti. . što znači i da bi moglo biti doživljeno samo tako da se pročita opis djela. predstavlja sabotiranje ideje “progresa” u doba mehaničke reprodukcije. filozofskom planu. industrijskih materijala i tvorničkih proizvoda bez daljnjih intervencija na njima. konceptualni autori u svoje radove unose teorijska istraživanja. dematerijalizaciju i defetišizaciju umjetničkog objekta te paradoks — napuštaju oblikovno djelujući na spekulativnom. Prisvajanje svakodnevnog imaginerija i znakova. Nije važno samo ŠTO. i tradicionalno umjetničko djelo kao predmet. Konceptualna umjetnost nudi alternativu galeriji kao prostoru umjetnosti i umjetnosti za tržište po mjeri građanskog ukusa: jednom doživljeno. Koriste se novi termini u rječniku umjetnosti: instalacija. dakle. nastala iz njegova osobnog mentalnog prostora. Idealno konceptualno djelo bilo bi vlastiti tekstualni opis. “Jednom kada upoznate moje djelo. ono je vaše. već i KAKO se gleda. Stvarnost u svim svojim oblicima postaje novi materijal umjetnosti. Jedino je. Ovakva njena definicija umjetnost čini bliskom s proračunanošću matematike i promišljenošću filozofije. Ne postoji način da se popnem u nečiju glavu. Ideja je najvažniji aspekt djela: kada umjetnik poseže za konceptualnom formom umjetnosti.Konceptualna umjetnost odbacuje manualni postupak kao bitno svojstvo umjetničke operativnosti. kojim umjetnik objašnjava djelo upravo zato što je ono vrlo reducirano. važna umjetnikova namjera. Iznimno je važna uloga teksta. ambijentalna umjetnost. Pisanje i fotografija su “neutralni” mediji. to znači da je sve isplanirao i odlučio unaprijed te da je izvedba “najmanji dio posla”. konceptualno djelo je svačije vlasništvo. to mogu biti i umnožive (nejedinstvene) slike — film i fotografija.

nikakva materija” (Ad Reinhardt). 1965. dakle. iznosi skup prijedloga koji stvaraju jedinstvenu predodžbu (iako jedino stolica kao predmet postoji sama za sebe. za koji smatra da je precijenjen. Kosuth je američki konceptualni umjetnik i teoretičar koji je sredinom 1960 -ih naglašavao da svako dobro umjetničko djelovanje treba dovoditi umjetnost u pitanje propitujući njezinu prirodu te je potrebno prije svega razumijevati lingvističku pozadinu svih umjetničkih prijedloga — izvedba je ionako nebitna. postaviti je uza zid galerije i fotografirati je. nikakva tema. . njegova paleta se ograničava na crnu neboju (poput crnog monolita u 2001. Začetak ideje konceptualne gradnje djela.” Umjetnik iznosi kritiku koncepcije umjetničkog originala. Prostorna instalacija u kojoj je isti predmet predstavljen u tri posve različita oblika: sastoji se od prave stolice dimenzija 82 × 40 × 37 cm. Kvadratni format je idealan prostor i savršen oblik. 6 . 254 Od slike do jezika Joseph Kosuth: Jedna i tri stolice. Od 1950. “Nikakav predmet. Odiseji u svemiru Arthura Clarkea). 1966. Zato ovo djelo može biti istodobno izlagano na više lokacija: treba uzeti bilo kakvu stolicu. Kao kontekst svoje umjetnosti Kosuth uzima Platonovu ideju mimesisa. 6 . Interakcija riječi i stvari (vidi priču o bolesti zaboravljanja u knjizi Sto godina samoće Gabriela Garcie Marqueza). a fotografija i tekst su u odnosu ovisnosti o tom predmetu). Umjetnik. 1960. Slika istog formata i boje kao i prethodna Reinhardtova Konačna slika br. na kojoj je napisana definicija slikarstva iz rječnika. crno-bijele fotografije stolice u prirodnoj veličini i definicije stolice iz rječnika.Ad Reinhardt: Konačna slika br. te filozofiju Ludwiga Wittgensteina koji kaže: “Svijet je sve što je slučaj. Joseph Kosuth: Umjetnost kao ideja. Reinhardt radi slike kvadratnog formata. takve slike zbog njihove krajnje redukcije autor naziva “konačnim”: “Stvaram posljednje slike koje uopće mogu biti stvorene”. zaglađene površine i u samo jednoj boji a od 1953.

Tekst iz naziva djela ispisan je na platnu. 15. nikakva ideja nije ušla u ovo djelo.– 1968. 1966. lipnja 1969.John Baldessari: Sve je očišćeno iz ove slike osim umjetnosti. Robert Barry: Sve stvari koje znam. ali na koje u ovom trenutku ne mislim — 13:36. 255 Od slike do jezika . Konceptualna umjetnost predlaže čitanje slika poput jezika i obrnuto — umjetničko djelo se doslovno može pročitati.

koje simulira osobni rukopis. Jenny Holzer: Truizmi. opća mjesta. 1982.” Neonskom cijevi umjetnik se koristi kao trodimenzionalnim gestualnim pismom. 276). 1967. slogani i nazivi iz svakodnevnog života napisani su na uobičajenim oglasnim mjestima u javnom prostoru. Umjetničko djelo je izjednačeno sa svojom porukom. (natpisi na LED displeju na Times Squareu. a osobe koje ih nose prisvajaju te izjave kao vlastite: “Zaštiti me od onoga što želim”. njegovih stereotipa. . često u velikom formatu.Bruce Nauman: Prozor ili zidni znak. Spiralni natpis načinjen od obojenih svjetlećih neonskih cijevi ispisuje ironičan komentar na društveni status umjetničkih djela: “Pravi umjetnik pomaže svijetu otkrivajući mistične istine. čime im se pridaje značenje i monumentalnost koju inače nemaju: interes prema banalnome i prema potrošačkom 256 Od slike do jezika društvu karakterističan je za postmodernu umjetnost (vidi str. tj. “Zloupotreba moći me ne iznenađuje” itd. poruka (tekst) je dobila materijalni oblik. Kratke dvosmislene tvrdnje otisnute su također i na majice. New York) Fraze. a ovdje je u službi kritike tog društva.

Tijekom gotovo četrdeset godina nastajanja ciklusa (“slikam. snima svoj glas koji dokumentira svaki detalj uz pojedini brojčani niz te fotografira svoje lice postavljeno frontalno.Roman Opalka: Opalka 1965/1– oo Djelo iz serije Opalka 1965/1– oo na kojoj umjetnik radi od 1965. i od tada na platna uvijek istog formata gusto ispisuje. Opalka. osim što ispisuje višeznamenkaste nizove. utjelovljenje konkretnog dijakronijskog luka (razdoblja). 257 Od slike do jezika . do danas započinje crnim grundiranim platnom na koje umjetnik vrlo tankim kistom bijelom bojom ispisuje broj jedan. na njoj naslikane bijele brojke izlaze iz područja vidljivosti i postaju idejom. Svaka slika opremljena je audiokasetom snimljenom tijekom nastajanja rada. kod svake sljedeće slike svjetlije za jedan posto. na podlozi koja od crne prelazi u sive međutonove. sljedeće brojeve progresijom od jedan u aritmetičkom nizu. u svojevrsnom nagnuću horror vacui za totalnom popunom plohe slike. podloga je napokon stopostotno svijetla. koncepcijom broja. Druga odrednica: work in progress. bijela. Pri tome je nizanje znamenki svojevrstan kronometar. način mjerenja protjecanja vremena. bezizražajno. Od 1972. ispred neutralne pozadine kao na slikama u osobnim ispravama kako bi progresiju brojeva usporedio s progresijom ljudskog vijeka. dakle jesam”).

Predstavnici: Josip Vaništa (začetnik grupe). Nju karakterizira “knjiga kao djelo umjetnika”.– 966. Marijan Jevšovar. Kao i u slučaju glave Meduze Gorgone. “upotreba jezika kao medija”. koje ne predstavljaju ništa. Dimitrije Bašičević-Mangelos radi antislike. “umjetnost kao ideja” i sl. Grupa je svojim djelovanjem nagovijestila umjetničku praksu 970-ih godina. Matko Meštrović (teoretičari umjetnosti). Zagreb. 96. po kojoj grupa izabire ime. pa čak i subverzivnost u okviru vremena u kojem su djelovali.). a apstrakciju izjednačava s osobnom slobodom. i slike tabula rasa. članovi Gorgone uvode novine u domaću umjetnost: Ivan Kožarić dolazi na ideju “odljeva u gipsu unutrašnjosti glava svih gorgonaša” prekidajući s obrascima akademske skulpture (oblikom i temom). Julije Knifer. dovela ih je do prelaska granice akademskih i konvencionalnih normi sredine. Radoslav Putar.– 966. 959. Članovi grupe su upotrebljavali jezik kao umjetnički medij. uvodi “oporbeni smisao kiparstva”. ako se može (a ne može u smislu kvalitativnog napretka) govoriti o razvojnoj liniji umjetnosti — Gorgona uvodi okupljanje i druženje umjetnika kao umjetnički čin-djelo (umjetnost ponašanja ili bihevioralna). Ivan Kožarić (kipar). najavljujući konceptualnu ili “umjetnost izrade ideje”.Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj Gorgona “Boja je nešto umjetno: ono što. Gorgona odlazi korak “dalje”. Sedmog studenoga 95. možda. Zagreb. pri pogledu na njihovu umjetnost skamenili su se mnogi tradicionalisti. “ponašanje kao estetska kategorija”. Miljenko Horvat (arhitekt). čiste i primijenjene umjetnosti (uvodi se pojam industrijskog umjetnika koji će kontrolirati sve faze izrade i primjene djela). I pojedinačno. 258 Od slike do jezika . Grupa umjetnika okupljenih oko antičasopisa Gorgona (izašlo je  brojeva. apsolutnu umjetnost od praznih drvenih okvira za slike. Dimitrije Bašičević-Mangelos (teoretičar i umjetnik). ukidanje razlike između tzv. EXAT 5 objavljuje manifest u kojemu poziva na sintezu svih umjetnosti. koja je prihvatila konceptualni i misaoni način slobodnog izražavanja ne želeći svojom umjetnošću mijenjati ni život ni društvo. koristili se poštom radi “dostavljanja misli” te estetikom ponašanja. Njihova radikalnost. ne postoji. Đuro Seder (slikari).” ( Josip Vaništa) Neformalna umjetnička grupa bez manifesta i formalnog određenja načina rada.

.. Opišite i analizirajte ovo Vaništino djelo. i jedno i drugo).? Je li to portret? Uočite neobičan detalj.Dimitrije Bašičević-Mangelos. 259 Od slike do jezika . je li to skulptura. Ni figuracija ni apstrakcija (tj. već —“apsolutna” umjetnost. prostorna instalacija. Josip Vaništa: Beskonačni štap (U spomen Manetu) .– 1956. 1961. Ready-made: prazan drveni okvir za slike kao “afirmacija čiste odsutnosti”. ready-made. Antislika 5 . punctum kompozicije. 1951.

19? Crtež olovkom na papiru. Knifer radi slike. Julije Knifer: Bez naziva. 2001. istodobno oblik i potpis. bijenale u Veneciji. koji put. praznina je jednakovrijedan kompozicijski element.Julije Knifer: Meandar. 1975. Njemačka. . Meandar je znak za beskraj. Tübingen. nadahnut zavojitim koritom rijeke nalik na slovo S. Uz motiv. Motiv meandra kao land art. godine do danas. Odnos forme i podloge kao igra negativa i pozitiva. Slika je izvedena olovkom (ili. crteže i grafike s temom meandra od 1960. kistom) kako bi mogućom i poželjnom nesavršenošću geometrijskog motiva zadržala humanu dimenziju. varijacijom na temu helenističkog ornamenta koji postaje protežni motiv njegova monokromnog (prema riječima autora “crno” i “bijelo” istodobno su minimum i maksimum) slikarstva. 260 Od slike do jezika Meandar je antički ukrasni motiv izlomljenih linija. “ritmička monotonija”. 49. Kompozicijsko načelo monotonog ritma crne i bijele boje. Julije Knifer: Crtež. okomitih i vodoravnih dijelova meandra. “antislika”.

doživljavao je permanentno građenje i razgrađivanje.” Anonimni autor (ispostavilo se da je to bio umjetnik Igor Grubić) želio je skrenuti pozornost javnosti na činjenicu da se ništa u međuvremenu nije promijenilo — nastavljena je devastacija spomenika. “Kultura u negativnom stavu”. Peristil je osvanuo s velikim crnim krugom polikolor (isperive) boje. odnosno delinkvente (prema drugima) koji su na njemu intervenirali bojom. Godine 1967.– 1970. čime su tada zaradili kaznu zatvora od dva dana. uz koji je ostavljeno pismo s porukom: “U čast grupi Crveni Peristil trideset godina poslije. a ulaganja u kulturu su nedostatna. 261 Od slike do jezika . grupa mladića pod imenom Crveni Peristil obojila je pločnik u crvenu boju. najstariji urbani prostor s kontinuitetom korištenja u Hrvatskoj. Godine 1999. Peristil. Umjetnost kao izraz “misli punih bodlji i tajanstvenih začina” (Nietzscheovim riječima). Peristil poput magičnog ogledala odražava stanje društvene svijesti. Peristil je također izazov i za konceptualne umjetnike (prema jednima). izraženu u novčanoj kazni. raste nezaposlenost i problem narkomanije u gradu i zemlji poharanim ratom. 1967.Od društva prema individualnom Crveni Peristil.

” Obratite pažnju na detalj: u naslovu se precizno navodi sat. Umjetnik izjavljuje kako nema pogrešaka u povijesti. sa svim njihovim vrijednostima. stoga predlaže posthistoriju. i potom izlaganjem njihovih divovskih foto-portreta u javnom prostoru. Triptisi —“sastavljene” mrtve prirode. München. depom ili imenikom. postavljeni uz sliku Franza Marca Plavi konj iz 1917. serija radova na istu temu. Dimitrijević ne “citira” tuđa umjetnička djela. Njegovi posthistorijski triptisi su instalacije sastavljene od originalnih umjetničkih djela. estetskim. duhovnim. 1971. Njemačka. reinterpretacija su značenja umjetničkog djela (čiji je semiotički sustav vezan uz konkretni povijesni kontekst).15 sati. subvertirajući praksu isticanja likova partijskih vođa i uopće koncepciju slave i bivanja javnom osobom. pa tako i tretiranje zoološkog vrta kao prostora kulture. pa čak i tržišnim. On djela drugih umjetnika integrira. sadašnjost je samo trenutačno stanje prošlosti) u svojoj umjetničkoj produkciji (istovremeno je povijest u umjetniku i umjetnik u povijesti. “nepoznatih nekih”. smatrajući da ne postoji jedinstvena. Izlaganje umjetničkih djela izvan muzeja i galerija. standarde autorstva i copyrighta i posebnost originala. . već niz paralelnih povijesti. Za razliku od postmodernog umjetnika. autohistorizacija iz 1975. (iz serije Slučajni prolaznici ) “Louvre je moj atelijer. Lenbachhaus. Baveći se istodobno prošlošću i suvremenošću (uostalom. Dimitrijević je od 1960 -ih godina izvodio ulične akcije s fotografiranjem slučajnih prolaznika. 262 Od slike do jezika Braco Dimitrijević: Triptychos Post Historicus. već kako je cijela povijest pogreška. izjavio je Dimitrijević. 1991. kao njezin stvaralac i proizvod). u vlastiti rad. Dimitrijević preispituje povijest kojom se koristi kao arhivom.Braco Dimitrijević: Prolaznik kojeg sam slučajno sreo u 12. Koristeći se u svojim radovima renomiranim djelima iz povijesti likovnosti koje podvrgava estetskom i etičkom prevrednovanju kroz prizmu “osobnog viđenja”. relativizira autonomiju umjetničkog djela. Umjetnik se oslanja na različite estetske povijesti i vizualne prakse. ali ne i dan susreta! Druga odrednica: work in progress. posjetitelja izložbe koji umjetniku donose razne predmete: u ovom slučaju to su vile i dinja. Postupak stvaranja “nevidljivih veza” između umjetničkih djela u galerijskom fundusu i običnih ljudi. koje su same mimetičke slike elemenata stvarnosti u provokativnom odnosu s prozaičnim svakodnevnim predmetima (ready-mades) i elementima preuzetim iz prirode. izraz je umjetnikova protesta protiv institucionalizacije umjetnosti. filozofskim. Druga umjetnikova intervencija u javni prostor bilo je isticanja natpisa na raznim lokacijama (tzv. a ulica moj muzej”. godine): “Ovo bi mjesto jednoga dana moglo biti od povijesnog značaja. Dimitrijević banalizira pojam “umjetničko djelo”.

kad su s humornim pijetetom pokopana tri stara madraca (optimističkog.– 1980.Mladen Stilinović: Dani. 2000. bjelilo kao ništavilo. Pokapanje boli fotografije su umjetničke akcije iz 2000. Kakvo je vaše viđenje minimalizma i konceptualne umjetnosti? Smatrate li da je minimalizam reducirao umjetnički sadržaj na geometriju? Ili nije? Sviđa li vam se odmjerenost minimalizma ili ga smatrate hladnim i nepristupačnim? 2. načinom umjetničkog djelovanja. Cinizam je jedan od načina “pokapanja” boli. Rječnik je ekvivalent svijeta. Definicije svih riječi zamjenjuje jednom jedinom riječi “bol”. koja se sastoji od sedmominutnog bacanja kocke na čijih je svih šest stranica napisano isto: “Bol”. Stilinović je zamislio Igru boli. Mladen Stilinović: Pokapanje boli. objašnjava umjetnik. tj. trebalo bi pomno iščitati sve stranice rječnika. godine. a na koji motivima crnog kruga i crvenog pravokutnika? 263 Od slike do jezika . smrt. Na koji umjetnički stil podsjeća Crveni Peristil svojom strategijom. 2000. sastavni su dio svijeta predstavljenog rječnikom. “Kod mene bol nije krik. Bol. 1979. Na koji način se ostvaruje neposredno povezivanje umjetnika i publike? 3. Da bi se zaista spoznalo ovo djelo. nego je stanje”. Kako bi se iskusila. cvjetnog uzorka izašlog iz mode) na kojima je crnim štampanim slovima umjetnik ispisao uvijek istu riječ: BOL. Mladen Stilinović: Rječnik — Bol.– 2003. a ne samo pročitala bol. 1. a Stilinović 523 stranice rječnika prekriva bijelom bojom.

Prva izložba novih tendencija organizirana je na inicijativu likovnih kritičara Matka Meštrovića i Radoslava Putara te umjetnika Ivana Picelja. Kibernetika je znanost o komuniciranju i automatskim sustavima kontrole živog bića i stroja.. koje je moguće pojmiti kao nastavak i razradu razmišljanja sudionika EXAT-a 5. do 972. Na njoj prevladava monokromno slikarstvo ili slika koja postaje objekt (umjetnici okupljeni oko njemačkog časopisa Zero (Oto Piene.) istražuje odnose kibernetike i umjetnosti. Heinz Mack) i talijanskog Azimutha (Enrico Castellani. do 973..). Također su prepoznati začeci programirane i kinetičke umjetnosti. Aleksandar Srnec. Tehnologija napreduje. Julije Knifer ( jedini hrvatski predstavnik na prvoj izložbi). Nove tendencije su se bavile problemom odnosa između umjetnosti i društva zahtijevajući socijalizaciju umjetnosti (njezino uklapanje u društvo). a sam naslov “tendencija” govori o usmjerenosti sudionika na jedinstveno područje istraživačkog rada../69. Treća izložba novih tendencija (965. Od hrvatskih umjetnika u okviru pokreta nove tendencije djeluju Ivan Picelj.. ukidanje unikatnosti umjetničkog djela i izjednačavanje umjetnosti i znanosti u smislu neodvojivosti djelovanja jednog i drugog. Ona nikada ne napreduje. U sklopu manifestacije održan je simpozij pod temom Racionalno i iracionalno u suvremenoj umjetnosti. Na četvrtoj izložbi (968. na Tendencijama 5 (973. Vlado Kristl. postati poslovično za pokret. Uz sekciju kompjutorskih vizualnih istraživanja. tadašnja je Galerija suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti Zagreb) organizirala pet međunarodnih izložbi pod nazivom Nove tendencije. Ipak prevladavaju djela usmjerena na “sistemska istraživanja” (François Morellet. Šesta izložba tendencija Naziv za umjetnički pokret i pet izložbi održanih u Zagrebu 96. Gruppo “N”). Umjetnost se mijenja. već sa sljedećom izložbom (963.) organiziran je međunarodni kolokvij Kompjutori i vizualna istraživanja. Karl Gerstner) te optička istraživanja površine i strukture objekta (Günther Uecker. eksperimentiranja novim tehničkim medijima radi istraživanja mogućnosti vizualne percepcije koje će. Miroslav Šutej.). Vojin Bakić (kipar). U razdoblju od 96. Nove tendencije smatraju “posljednjom avangardom”. Pietro Manzoni)).. Juraj Dobrović. a samoj izložbi prethodio je simpozij na istu temu. Te godine Galerija suvremene umjetnosti pokreće časopis Bit international kao glasilo ove orijentacije prema umjetnosti proširene koncepcije (izlazi devet brojeva od 968.– 973.) organizirana je i sekcija konceptualne umjetnosti i sekcija Platno čime se povezuju tradicionalni i novi mediji i umjetnički izrazi.Nove tendencije “.” (katalog Tendencije 4) Početak pokreta se podudara s iscrpljivanjem mogućnosti enformela. 264 Od slike do jezika . Vjenceslav Richter (arhitekt)..

dobro uglačanih površina koje se dematerijaliziraju u nizu odraza. Nalazite li na skulpturi elemente kinetičke umjetnosti? 265 Od slike do jezika . umjesto nje održan je 978. 1970.nije održana. Opišite ovu skulpturu od kroma koristeći se podacima iz teksta o novim tendencijama. Vojin Bakić: Svjetlosni oblici. Kipar Vojin Bakić radi razlistale forme ili metalne skulpture ogledalnih.– 978. međunarodni simpozij i organizirana je objedinjujuća izložba pod nazivom Nova umjetnička praksa 966.

Arte povera “Od nule do beskonačnosti. naslijeđe Mediterana i zapadnu civilizaciju.. kakav je doživljen vlastitim tijelom. pet prstiju.. Ako se rasprši.. Umjetnik se koristi banalnim. 1. arte povera oslobađa skulpturu od “velikih očekivanja”— od uloge predstavljanja herojskog. . Lucio Fontana. (tal. povezuju prirodno i umjetno.) i najjednostavnije stvari (poput krpa) mogu biti umjetnost. 5. što je radikalan umjetnički odgovor na društvenu i političku nestabilnost krajem 960-ih. Bilješke za gerilu. urbano i ruralno. Članovi skupine arte povera istražuju odnos između umjetnosti i života. iglu načinjen od vreća sa zemljom kao ideja skloništa za rudimentarno preživljavanje za umjetnika-lutalicu... Mario Merz. Tražeći posve novu neposrednost u umjetničkom izražavanju i bliski kontakt s gledateljem. jeftinim ili nađenim predmetima i materijalima što je umjetnička gesta kojom izražava želju za promjenom statusa umjetnosti kao tržišnih dobara. umjetnika koji uzimaju naziv izložbe za ime skupine. u članku pod nazivom Arte povera. 967.. idealnog i aristokratskog koju je imala od antike do fašizma. Od skromnih. odnosno kao idealna forma “mikroorganičkog grada”. Iste godine je organizirao izložbu Siromašna umjetnost u prostoru.” Naziv uvodi likovni kritičar Germano Celant 967. Italija (Torino.” Prikazan je rad militantne estetike.. kao i sirova snaga prirodnih materijala (zemlja. Giap je sjevernovijetnamski gerilski vođa kojega umjetnik citira: “Ako se neprijatelj koncentrira. Kontekst arte povera je Italija. gubi snagu.). Michelangelo Pistoletto. ugljen. 1968. Milano. 2. gubi teren. Fizička prisutnost stvari i uobičajeno ponašanje ljudi. Merz nalazi u Fibonnacijevu principu progresije sličnost s ljudskom fiziologijom: “jedan nos. povero — siromašan) Dekonstrukcija “umjetnog” umjetničkog jezika. Jannis Kounellis. Genova. Predstavnici: Giovanni Anselmo.” Druga odrednica: politička umjetnost. 266 Od slike do jezika Mario Merz: Giapov iglu. beznačajnih materijala izrađujući skulpture (objekte). Gilberto Zorio (grupa ima 3 članova). dva oka. 3. s jakom tradicijom umjetnosti i naslijeđem klasične skulpture te siromaštvo i slaba ekonomska razvijenost zemlje krajem 960-ih. u kojemu je svaki broj dobiven zbrajanjem prethodna dva u nizu (1. Rim).. biljke. ambijente i instalacije. kamenje. Kod izrade djela često se koristi Fibonnacijevim nizom brojeva.

ugao je mjesto približavanja triju koordinata. pamuk je pamuk. odnosno uvodeći u prostor “intelektualnu. Dva granitna bloka. povezani su zajedno prignječujući salatu. Budući da se u suvremenoj skulpturi ukida postament.. prodati na tržištu umjetnina. Životna toplina konja podcrtava beživotnost galerije i cijelog starog umjetničkog sustava. preobilje.Giovanni Anselmo: Bez naziva. pasti na pod. Arte povera je “. kad salata istrune. već samostalna i samodostatna figura. pod je određen broj pločica. Rim. život je niz radnji”. Ovakvo umjetničko djelo se ne može komercijalizirati. Jannis Kounellis: Bez naziva. Izlažući žive konje. Italija. osjetilnu i perceptivnu neravnotežu”. redundantnost u izražavanju radi isticanja. 267 Od slike do jezika . Uklonjena je podjela na kazališnu (predstavljačku) i lijepu umjetnost. Galerija l’Attico. odnosno granica između života i umjetnosti. 1969. 1968.. gdje je konj samo dio cjeline bez autonomije. ponovno otkrivanje estetske tautologije: more je voda. svijet je nepojmljiv skup nacija. Kounellis se nadovezuje na povijest kipova s konjem smještenim između postolja i čovjeka. soba je opseg zraka. manji će kamen zbog toga biti slabije učvršćen i naposljetku će. konj više nije samo još jedan “stalak” za konjanika. Umjetnik je u izložbeni postav uveo jedanaest konja pretvorivši galeriju u staju. veći i manji. Prirodnim slijedom stvari salata će početi propadati. skupljati se.– 1986. Tautologija je označavanje istoga istim.

tako da gledatelj ne može promatrati djelo. slike i kolaže (ljudi u svakodnevnim situacijama) na zrcalnim površinama. prisjetimo se. 1967. šarenoj gomili krpa. a da pri tome ne vidi i samog sebe.Michelangelo Pistoletto: Venera s krpama (Lumpenvenus). pa makar u obliku kopije klasične skulpture. Pistoletto također stvara “minus objekte”. napravljene prema kanonu/idealu ljepote i s draperijom u ruci. industrijskih otpadaka. supostavljena je kaosu. Poruka djela je da je umjetnost nužno odraz svijeta u kojemu nastaje. što je aluzija na podčinjenost žene u suvremenom društvu. skulptura je gledatelju okrenuta leđima umjesto frontalno. uvijek je prisutna u radovima arte povera. Kopija glatke klasične skulpture Venere (rimski odljev grčkog originala). 268 Od slike do jezika . talijanska prošlost.

moda.H. Prijelaz 9. prema Baumgartenu. piše Dostojevski. do Duchampove i Basquiatove. No već su tada po pitanju estetike postojala oprečna mišljenja: “Samo ljepota može spasiti svijet”.” (Toma Akvinski) U suvremenom društvu. Antičko vjerovanje da za ljepotu postoje objektivna pravila (poput simetrije.. a budući da estetski užitak može biti roba na tržištu. U umjetnosti ne postoje univerzalne istine. pritom je ključna riječ njihova rada konflikt. igra franc. izumljeni su automobil. umjetnici su napustili ljepotu kao način izražavanja i prigrlili estetsko nasilje. preko Malevičeve prekrižene Mona Lise iz 94. antiestetikom hannoverske dade i Duchampovom antislikom Mona Lise s brkovima i kozjom bradicom (L. protjeranom iz umjetnosti.O. franc. kino. Estetika farse: umjetnik tvrdi da je otkrio tajnu smiješka lika na možda najvažnijoj slici zapadne umjetnosti!). put modernosti ide od neponovljive Leonardove Mona Lise (503. l’art pour l’art). stoljeća kada je ozbiljno dovedeno u pitanje pod udarom Baudelaireova naturalizma. Belle Époque veže se uz načelo larpurlartizma (“umjetnost radi umjetnosti”. Estetika je filozofija umjetnosti. prema kojemu bi umjetničko djelo imalo biti samo sebi svrhom: teži se ljepoti formi i perfekcionizmu izrade djela bez upliva etike. Umjetnost je izložena industriji zabave i umjetničkih reprodukcija. 269 Od slike do jezika .O. naziv djela je aluzija na Giocondinu stražnjicu. zadržalo se u zapadnoj umjetničkoj produkciji sve do sredine 9. stoljeća u Zapadnoj Europi naziva se Belle Époque (franc. poput objektivnog iskaza u matematici da su 2 + 2 = 4. reklama i masmediji dali su utočište lijepom. lijepo se seli u područje dizajna. telefon i gramofon pridonijevši uživanju u životu. i 20. “lijepo doba”): život je transformiran. u kojemu smo “stanovnici supermarketa koliko i polisa” (Pascal Bruckner). riječi. politike.).Lijepo u umjetnosti “Ljepota je u oku promatrača. Dizajner Stephan Bayley tvrdi da je ljepota u razdoblju moderne izašla iz umjetničkih atelijera i preselila se u supermarkete i tvornice. kao izvrnuta Warholova tvrdnja da je “biti dobar u biznisu najfascinantniji oblik umjetnosti”.Q.– 505. istovjetnosti i stroge proporcionalnosti). zrakoplov. religije ili ideologije.. Na primjeru jedne slike. a ne užitak. Bezvremenski ideal klasične ljepote u jednadžbi “umjetničko je lijepo” prestaje vrijediti 99.

” (Franz Roh) 270 Od slike do jezika .Nietzsche. Ptičja ili žablja perspektiva pridonosi rušenju antropocentrizma percepcije (“čovjek je mjera svih stvari”). godine. U svijetu slika.” Je li ljepota vječna i objektivna ili je nepostojano.). 93. “Fotografija nije obična kopija prirode. svih svjetlosnih vrijednosti. Umjetnost u doba tehničke reprodukcije. Fotografija je neraskidivo povezana sa suvremenim umjetničkim vrstama kao način njihova dokumentiranja. tj. Iako ne treba sumnjati da je fotografija umjetnički medij. fotografija uvodi novi način promatranja i kadriranja stvarnosti kao “fatalni vjetar koji je otpuhao stara sredstva umjetničkog izričaja” (Breton). tvrdi: “Za čime imamo nostalgiju kada mislimo na ljepotu? Biti lijepi: zamišljamo da velika sreća mora biti s time povezana. što znači da se već tada fotografija smatrala zasebnom vrstom umjetnosti. Fotografija: pamćenje pogleda “Jedna slika govori više od 000 riječi. Prve izložbe fotografije organizirala je Galerija 29 u New Yorku već 905. Fotografija snimljena iz ptičje ili žablje perspektive radikalno preispituje frontalno gledanje koje je kao pravilo nametnuo slikarski perspektivni iluzionizam u prošlosti. naprotiv. ali je i samodostatni umjetnički medij.” (Susan Sontag) Fotografija je najprije oponašala teme i efekte slikarstva. Ali to je pogrešno. nešto se događa i nitko ne zna što slijedi. već transpozicija. fotografija je i ars i technè. društveno uvjetovano iskustvo podložno promjenama? Ideal ljepote danas uvjetovan je popularnom kulturom i opterećen stereotipnim klišeom pravilnih lica s filma i televizije. čak i dubina i struktura oblika u prostoru. treba postaviti pitanje je li promijenila opći karakter same umjetnosti” (Walter Benjamin. uz pomoć tehnike. i sama je stvarnost jer ne samo da stvara slike. to se dogodilo i zauvijek će se događati na taj način. Fotografija je sredstvo analize društvene stvarnosti.” (poslovica) “U stvarnom svijetu. a potom je postala ravnopravni umjetnički medij.

plinskih spremnica. sportska. reportažna.. prema svom izboru. možete se koristiti raznim odgovarajućim predmetima — omiljenom majicom. je prodana u Sotheby’su za 5 793 USD. U svijetu stalne nadziranosti i reality-showa svi provodimo previše vremena trudeći se ne gledati druge ljude. portretna. Fotografija je svjedočanstvo povijesti društva dvadesetog stoljeća.. Napravite reportažu o svom životu.. silosa. akt… Knjiga s fotografijama naziva se fotomonografija.Fotografija može biti umjetnička i/ili primijenjena (također i tehnička i znanstvena). fotografija arhitekture i pejsaža. Efekt slučajnog kadriranja.. Nan Goldin: Autoportret u plavoj kupaonici. 1980. 2001. fotografija je proglašena najboljom rock-fotografijom svih vremena jer je na njoj uhvaćen “pravi rock and roll-trenutak: potpuni gubitak kontrole”. može li umjetnost biti stvarna kao i život? Germans Bernhard i Hilla Becher: Vodotornjevi. Prizor nije centriran u smislu “namještene kompozicije”. 1980. člana skupine Sex Pistols. 1979. Svjetlo na motivu je “bijeli kist” kojim stvarnost prevodimo u fotografiju. Pennie Smith: Naslovnica albuma skupine The Clash. simbola industrijskog svijeta koji polako nestaje u postindustrijsko doba: vodotornjeva. kojom je snimano iz ruke — što 1990 -ih uvodi kao načelo filmskog snimanja danska skupina Dogma. S obzirom na tehnološka i formalna svojstva razlikuju se analogna (crno-bijela i u boji) i digitalna fotografija. izrez je slučajan. Serija crno-bijelih fotografija “anonimnih skulptura”. “slučajnog okidanja kamere”— kao zamrznuta sličica (still ) filma. Omotnice nosača zvuka vrijedno su poglavlje u povijesti grafičkog dizajna. Neoštri oblici na fotografiji nastali su zbog drhtanja kamere. fotografijama s ljetovanja. London. Fotografija kao društvena svijest svjedoči i o razočaranju ljudi društvom u kojem žive. studijska. Frontmen grupe The Clash Paul Simmonon razbija gitaru (performans!) u njujorškom Palladiumu. Fotografija kao reportaža o vlastitom svakodnevnom životu. Fotografski žanrovi: life (dokumentira svakodnevni život). modna. Opišite jedan omot nosača zvuka. Što mislite o reality showu kao društvenim fenomenu? Što mislite. I žestoki glazbeni trendovi su podvrgnuti komercijalizaciji: majica Anarchy Johnnyja Rottena. 271 Od slike do jezika . svojom pjesmom.

en face. Zaprepašćuje činjenica da je ropstvo postojalo u tako nedavnoj prošlosti — da je čovjek rođen kao rob fotografiran u drugoj polovici 20. Može se reći da objekt slike (fotografski model) govori. prikazan je ne čovjek-individua. . Odrednica: portretna fotografija. Autor fotografije je anonimni fotoreporter. rođendan. Lice je prikazano frontalno. kada je na to prisiljeno preko 12 milijuna ljudi u svijetu. Fotografijom je ogoljena sama bit ropstva. ne treba smetnuti s uma činjenicu da je ropski rad i posjedovanje ljudi raširena pojava i danas. 14. 272 Od slike do jezika Richard Avedon: William Casby. stoljeće snimljen je u činu plaženja jezika novinarima koji su ga salijetali na njegov 72. rođen kao rob. ožujka 1951. Istodobno. Čovjek koji je obilježio 20.Portretna fotografija Jezik Alberta Einsteina. nego “maska” roba. Usporedite prethodnu fotografiju s ovom. stoljeća. dobar fotograf hvata izražaj lica koji osobi po njezinoj naravi pristaje). no glava može biti i u profilu (te poluprofilu ili tričetvrtinskom profilu). Portretna fotografija mora ispunjavati dva osnovna uvjeta: sličnost i karakter (iz slike se mora osjetiti kakve je portretirana osoba naravi. 1963.

bilo kao komercijalnim proizvodom ili povijesnom figurom. Ikona postaje fiksiranom konvencijom stila. 1961.Reportažna fotografija Reportažna fotografija može biti propagandna ili informativna. a ne bezvezni incidenti svakodnevnog života. obnoviti svijet poharan siromaštvom i nepravdom u vrijeme hladnog rata koji se manifestirao u nizu “malih ratova” diljem svijeta. analogan onome što predstavlja. koje ostaju. događaji i stvari kamera Laica formata (za film 24 × 35 mm). Revolucija je pretočena u novac. u smislu da živi njegov lik i ideja. lagana. “Novinari bilježe samo ono što se Profesiju fotoreportera omogućila je nova. Fascinacija njime.: Che je živ! (španj. Che vive!). Snazi i dokumentarizmu prizora pridonosi detalj kundaka koji nedostaje. upravo radi pretpostavljene neupitne objektivnosti reportažne fotografije. pogođen metkom. privjescima za ključeve. Poslije su stručnjaci posumnjali da je snimljeni prizor “odglumljen” i da nije nastao u bitci. Fotografija prikazuje španjolskog borca (Španjolski građanski rat 1936. Robert Capa: Smrt vojnika. Che funkcionira kao tržišna marka. Vijest da je Capa možda režirao smrt lojalističkog vojnika na fotografiji koja postaje ikonom pravedničke borbe odjeknula je snažnije nego da se radi o tekstualnoj krivotvorini informacije. majicama. čak su se počeli proizvoditi pivo i cigarete Che. makar je to najmanje važno. svjetske IKONE upravo zahvaljujući ovoj fotografiji snimljenoj šest godina prije smrti. 273 Od slike do jezika . Che je zgodan spoj hladnog racionalizma (bio je liječnik) i romantičarske strasti. lako prenosiva dogodilo. kapicama sa šiltom. nastavlja se i danas obistinjujući slogan studentske pobune 1968.” (Oscar Wilde) Alberto Korda: Ernesto Che Guevara. Njegov lik s fotografije reproduciran je na plakatima. 1936. Portret latinskoameričkoga gerilskog borca koji je netom nakon što je ubijen u Boliviji dobio status heroja mitskih proporcija. pada na zemlju. Cilj mu je bio ujediniti Latinsku Ameriku putem oružane revolucije. izvan kadra slike.– 1939.) u trenutku kada. Važna je umjetnost. Ikona je simbol ili utjelovljenje kulturalnog pokreta i kulturnog trenutka.

.. iz ciklusa Zagreb tridesetih godina 274 Od slike do jezika Mladen Tudor: Zagreb. “Svaka je fotografija svjedodžba o prisutnosti” (Roland Barthes) — što znači da fotografija nepobitno svjedoči egzistenciju objekata koji u ovom trenutku ne moraju više postojati. jednog od začetnika hrvatske fotografije koji je utjecao na estetiku tzv. ali ne i o njezinom postojanju. dok referent slike može biti i nepostojeći (imaginaran).” (fotografkinja Zagreba Marija Braut) Ono po čemu se fotografija razlikuje od ostalih sustava umjetničkog prikazivanja jest da je njezin referent (objekt. Pronađite primjer za svaku navedenu funkciju. izazvati želju. Prema Barthesu punctum su pojedinosti sa snimke čija nazočnost tiče promatrača dopirući iz snimke poput uboda i uzrokujući promjenu njezina čitanja. Funkcije fotografije su: obavijestiti. samo svjetlo. motiv) nužno stvarni predmet. Snimka zaustavljenog pokreta autora plemića i foto-amatera. Pronađite punctum. strukturalni dio — prisjetimo se samo billboarda uz ceste.. 1958. obrazložite svoj izbor. suho lišće da znaš da je to jesen.” (Susan Sontag) “Ne moraš imati žuto. Karlo Drašković: Skok Stjepana Erdödyja. ona ju i stvara. iznenaditi. prikazati. Danas živimo u kulturi slika koje virtualiziraju stvarnost postajući njezin sastavni. 1985.Fotografija u Hrvatskoj “Fotograf nije samo osoba koja bilježi prošlost. centar ili neočekivani detalj koji privlači vašu pažnju na kompoziciji jedne fotografije. ili po vašem mišljenju akcent. Tošo Dabac. zagrebačke škole fotografije. Fotografija ne može hiniti stvarnost: ona može lagati o smislu stvari. pružiti značenje.

oštrim kontrastima svijetlih ploha i crnina na fotografijama. tvorničke hale. Umjetnik ostavlja crni rub na fotografiji. life fotografija toga razdoblja (autora Toše Dabca i Mladena Grčevića). — koja se u međuvremenu internacionalizirala. Od dokumentiranja stvarnosti života radnika i seljaka. a poslije Drugoga svjetskog rata i služenja političkoj i reklamnoj propagandi (prema formuli umjetnosti kao odraza društvenih promjena) fotografija 950-ih u Hrvatskoj postaje samodostatna umjetnička disciplina. Posebno je visoko valorizirana tzv. fotografija je uvijek i prije svega subjektivan izraz čovjeka iza kamera (uostalom. Osobito su zanimljive fotografije arhitekture i industrije (brodogradilišta. Ipak. Odlikuje je modeliranje likova svjetlom i sjenama. Jaka hrvatska fotografska scena inicira osnivanje trijenalne izložbe fotografije Čovjek i more u Zadru 957. kao državna propaganda postignuta kvalitetnom umjetnošću — kao što se i rani konstruktivizam stavlja u službu revolucije. 275 Od slike do jezika . što znači da izrez slike na fotografskom pozitivu (fotografskom papiru) odgovara kadru na fotografskoj traci (vidi se perforirani obrub sličice na negativu) — kao vrst fotografskog verizma. restorani radničke prehrane). viđenje. oko promatrača nikada nije neosobno). Dubrovnik 1992.Boris Cvjetanović: Prizori bez značaja.

koja se događa u trenutku kad se o njoj govori i piše. Suvremeno nije isto što i moderno. Postmoderna je reakcija na modernistička načela u umjetnosti.Suvremena umjetnost Umjetnost koju nazivamo suvremenom počinje u završnom stadiju modernizma (visoka i kasna moderna) i na početku postmoderne. a prije svega uvjerenosti moderne u autonomiju umjetnosti. Postmodernu karakterizira promjena umjetničkog senzibiliteta. Završilo je doba velikih društvenih promjena i kolektivizma (pa tako i rada u grupama) i u središte zbivanja došao je pojedinac. “Budimo realni. 968. Paradoks je da nije sva umjetnost koja se stvara danas suvremena po mediju u kojemu nastaje. i umjetničkom stilu. 970-te bile su doba -izama. tražimo nemoguće!” (Pariški svibanj 968. središnje su razlike po pitanju autoriteta i aktivizma.”) Granična godina kasne moderne i postmoderne je 968. — doba studentske pobune i sloma utopijskih vizija. Pokušajte objasniti zašto? Postmoderna “Sve prolazi. štafelajnu sliku) ili dovodeći do ekstrema umjetničke prakse moderne. a 980-te različitih “neo” i “post” stilova. arhitekturi i književnosti. 276 Od slike do jezika . “suvremeno” označava aktualnu umjetnost. Preciznije. na dva načina: povratom na tradicionalne ili klasične elemente stila (npr. Najavljeni kraj umjetnosti i povijesti. preispitivanje i odbacivanje prošlosti u odnosu na modernu umjetnost.) Prvo prepoznavanje i definiciju postmoderne daje Charles Jencks u knjizi Jezik postmoderne arhitekture 977. Postmodernu koja nastupa nakon moderne možemo usporediti s manirizmom nakon renesanse.” (“Anything goes.

crossover. linearne povijesti umjetnosti. Postmoderna je povratak na vrstu umjetnosti koja je lakše shvatljiva i više se sviđa širokim slojevima ljudi. obično je to povjesničar umjetnosti koji odlučuje o temi izložbe i izabire umjetnike koji na njoj sudjeluju. 277 Od slike do jezika . ona može biti i vrlo ili umjereno pozitivna. Iako je uvriježeno mišljenje da je kritika negativna. Umjetnička kritika objavljuje se u časopisima i dnevnim novinama. isticanje. a čiji rad odgovara temi ili koncepciji kustosa. dekonstrukcija. Nema jedne. sadržaja i konteksta umjetničkih djela. uređuje. Slika i stvarnost se preklapaju. dizajna. U suvremenoj umjetnosti više nema smisla razvrstavati djela prema njihovoj podlozi (materijalu) i tehnici. postavlja djela na izložbi tako da bi ih naveo na “međusobni dijalog”. autorstvo. etnografije. Dobiva na značenju figura kustosa/kustosice. ono što doživljavamo kao stvarno filtrirano je slikovitom predodžbom. prisvajanje. On gradi svoju izložbu koristeći se tuđim djelima kao materijalom za vlastiti rad. Postmoderna je pod utjecajem literature cutting-edge poput Posljednjeg izlaza za Brooklyn Huberta Selbyja ili Golog ručka Williama Burroughsa. Ideja slike kao stvarnosti označava se pojmom “simulakrum” francuskog filozofa Jeana Baudrillarda: slike i simboli (“označitelji”) mijenjaju ili gube značenje u različitim situacijama. diskurs. U doba televizije i masovnih medija konvencije slike i jezika imaju važnu ulogu u stvaranju društvene svijesti. Metoda montaže djela — sjeckanja rečenica i njihovih prespajanja u nove.. Crossover je ukidanje granica između umjetnosti i popularne kulture. Umjesto ideje progresa i kulturne evolucije vlada ideja da sve prolazi (anything goes). istražuje. destabilizacija. nepredvidljive kombinacije — zove se cut and paste (termin je ušao u kompjutorski rječnik označavajući vrlo sličan operativni postupak). npr. vrednovanje. interpretacija i prosudba forme. kao opis. umjetnosti i glazbe. On također gradi. analiza. već mnogo stilova i smjerova koji istodobno postoje (supostoje). kao i između različitih vrsta umjetnosti. originalnost..Pojmovi koji se vežu uz postmodernu: površnost. opisuje i obnavlja zbirku umjetničkih djela u muzeju.

Strip. osim onih s likom Mickeyja Mousea. s detaljiziranim prikazom invazije na Englesku Williama Osvajača. Sigurno je. Mussolini je bio zabranio sve stripove kao subverzivne. izvrstan je primjer protostripa ili narativne ilustracije tzv. zabrinut nad lijenošću uma kao nuspojave modernih medija. Vera Horvat-Pintarić naglašava kako nažalost “prosječni predstavnik tzv. kulturne publike radije će gledati unikatni akademski bofl. klesani su već na antičkim frizovima. Prisjetimo se.Strip Strip čini dio masovne vizualne kulture. stoljeća. deveta umjetnost je verbalno-vizualni. a zbog masovne produkcije niske kvalitete namijenjene pukoj zabavi. Suvremeni strip. od vremena Winsora McCaya koji početkom stoljeća kreira art strip Mali Nemo. snima istoimeni film Fahrenheit 45. S druge strane. što znači pripovjedački i slikovni medij obvezno umnožen tiskarskim strojem. 278 Od slike do jezika . nego masovnu industrijsku sliku najistančanije slikovne vrste”. što je temperatura na kojoj gori papir). Tako. tapiserija iz Bayeuha iz . nezakonito je dijete lijepe književnosti i filma. brišu se granice medija slikarstva i stripa. najprezrenija je umjetnost. preko Roya Lichensteina i uopće pokreta pop-arta. prema Franku Milleru. također na području reklame i urbane signalizacije preuzete su konvencije stripa. Ray Bradburry piše futurističku novelu o otuđenom društvu u kojemu su jedina legalna literatura stripovi bez riječi (François Truffault 966. Narativni prizori u sukcesivnome nizu ili protostripovi.

Corto Maltese je ironični kapetan sa zlatnom naušnicom koji je nožem produžio liniju života na svom dlanu ne priznajući autoritet čak ni sudbine. stoljeća. Prattov strip je “deskriptivan”. pruža osjećaj zamrznutosti. afirmiran u 18. Pratt se. do Hemingwaya i Scota Fitzgeralda. stoljeću satiričnim ilustracijama društvenog života Engleske Williama Hogartha. ali muževno lice uokvireno zaliscima. sa svim detaljima. već je riječ o stilu dekorativnog simbolizma. s podjelom na crne i bijele. No katkad je autorov stil iznenađujuće skiciozan. poput Jude u prikazima Posljednje večere. Osobito se uspješno tako može naglasiti intenzitet radnje. Talijanski termin za stripove (tal. brzo nabačenih linija i ekspresionistički iskrivljen. Kadrovi imaju tzv. odjeći junaka i sl. izraz želje da se rad na tabli stripa pojednostavni i ubrza. imitirajući sličicu filma.. tzv. Ključna je rečenica žanra: Nastavit će se. Strip-crtači se u svojim djelima često inspiriraju klasicima pustolovnog žanra od Homera. rezultira crtežom koji poprima karakter apstrakcije. zaustavljenosti vremena. a svaki lik je imenovan: “Roman ne smije zaostajati za matičnim knjigama”. fumetti ) nastaje od deminutiva za dim. Inzistiranje na opoziciji crnog i bijelog. Konradovski lik antijunaka. Fabula stripa je obično klišeizirana.. stalnoj igri svjetla i sjene nisu. Prattov stil je minimalistički. ili je tekst ispisan na margini kadra. Kadrovi u boji i naslovnice albuma samodostatna su djela kolorističkog slikarstva izvedena lazurnom tehnikom tempere ili akvarela. Antijunak je stvoren kao oblik protesta protiv figure lažnog heroja. Pokret je intenziviran naznačenim linijama kretanja. i oblačići s tekstom koji su izum 15. dramatičnog kontrastiranja monokromnih crnih i bijelih površina. akcije. Prattov crtački stil mijenja se i prilagođava tempu priče. ratne bitke koja kao česti ili protežni motiv (light-motiv) stripa narušava fizičku strukturu svijeta. Neki likovi prikazivani su u silueti kako bi se naglasila njihova opskurna narav. nijemi. svojstvene romantičarskoj i patriotskoj literaturi 19. Strojevi. Krajolik (urbani ili prirodni) nacrtan pomno. stoljeća najavljujući umor od povijesti suvremenog čovjeka koji sada vodi samo vlastite bitke. različit je od superjunaka u kostimu koji lete.Hugo Pratt: Corto Maltese (detalji). 279 Od slike do jezika . npr. kuta zagubljene kamere. međutim. poput automobila i vlakova. odnosno loše i dobre likove. odnosno oblak dima — iako strip može biti i tzv. tvrdio je Balzac. što u kombinaciji s kadriranjem iz neobičnih donjih rakursa. Tipizirane grafičke inovacije stripa su: onomatopejske riječi ispisanim u kadru masnim slovima. egzistencijalistički pustolov i pionirski građanin svijeta. preko Kiplinga i Jacka Londona. pomalo gubitnik. kreirajući fizionomiju Cortova lika navodno nadahnut glumcem Burtom Lancasterom odlučuje za blago. slučajni izrez. što znači da je scenografija strogo zadana. nacrtani su s iznimnom preciznosti.

Zanimljiva je arhitektonska realizacija Veliki kineski zid. Postmoderna arhitektura teži zakrivljenom zidu. međutim. gdje se nastojao oživiti sterilni socrealistički urbani krajolik tik uz Veliki zid. Arhitektonski projekti odgovaraju na univerzalne potrebe: za zrakom. sada vrijedi obrnuto: “funkcija slijedi oblik”. luka. a ne detalj. Mobilnost ljudi. dekorativnosti plohe.. Ponovimo: arhitektura je poduprta instinktom čovjeka za zaštitom. zbog čega mnoge konstrukcije (zgrade) postaju “demodirane” već i prije nego što su završene. višesmislenosti prostora. Radikalni eklekticizam i citatnost je prirodan odgovor na kulturu u kojoj ima više toga na izbor i vrijedi pravilo slobodnog izbora. promjene imaju sasvim drugačiji uzorak.” (Bernard Tchumi) “Arhitekt ne može biti netko tko nije dobar kipar ili slikar. realizacije projekata. prirodom i poštovanjem tradicije građenja. tradicija = memorija 280 Od slike do jezika . Dok je moderna bila formalistička. kuhanje. zida. kulturna nadgradnja i materijalni okvir života ljudske zajednice. tako da svaku od dvanaest stambenih zgrada potpisuje drugi arhitektonski ured. Dok se moderna vodila načelom “oblik slijedi funkciju”. spavanje i pranje. Problem je kod arhitekture dugo razdoblje gradnje — tj. Stanovanje.” “Arhitekt je zidar koji zna latinski. više nije podjela stambenih jedinica na strogo podijeljene prostore za dnevni boravak. Ako arhitekt nije kipar ili slikar. već se teži slobodnijoj vezi međusobno povezanih prostorija i aktivnosti. roba i informacija prelazi granice grada. svjetlosti. Moderna arhitekturu poima kao prostor (osobito u kontekstu gradogradnje). stoljeća rast grada podrazumijeva proširenje njegovih granica sve dok ne postane div. U prvoj polovici 20. habitacija.Arhitektura nakon moderne “Nema prostora bez događaja. misterioznom svjetlu. tada može biti samo obrtnik. objedovanje. dakle. Danas.” (A. u okviru suvremene koncepcije urbanog življenja. postmoderna je populistička (pokušajte to obrazložiti). boje.. Loos) U ovoj metafori latinski jezik je simbolički reprezent zapadne civilizacije. kao svojevrsno useljivo umjetničko djelo ili muzej privatnih suvremenih kuća (jedan od zastupljenih autora je japanski arhitekt Kengo Kuma koji tkivo građevine radi od okomito usađenih bambusovih štapova). suprotno postmodernom “ponovnom otkriću” osnovnih arhitektonskih elemenata poput stupa. Arhitektura je.

onda sukob zdanja sa samim sobom predstavlja njegovu bolest.Toyo Ito: Toranj vjetrova (maketa). to je više čvrsta baza istinske kulture”— rekao je F. Kad se čovjek nalazi u zatvorenom (definiranom) prostoru. postupno ga sagledava iz više različitih točki. neprikladna namjena ili dogradnja). Kiosk za prodaju sendviča u obliku hot-doga predstavlja arhitekturu koja nalikuje na ono što sadržava. mala arhitektura. Ito je svome uredu dao naziv Urbani robot.. U takvim prostorima dolazi do napetosti između kutije i sadržine. simbol je izražen arhitekturom). gradnje povijesne i simbolične (prema definiciji tradicija = memorija) vrijednosti.”. funkcionalna kutija (veliki simbol. 1986. sagrađena prema istoj ideji arhitekture kao i kiosk hot-doga? Prekid s modernom (arhitekturom funkcionalizma) označava kuća za arhitektovu majku: Suvremenost je istodobnost prošlosti i sadašnjosti. Venturi postavlja pitanje — nije li katedrala u Chartresu. izgubile prvotnu. Wright. Što je arhitektura humanija. L. s više mjesta. Projekt izgleda kao da je izašao iz filmske mašte Ridleyja Scotta (vizija grada budućnosti s medijskim fasadama u filmu Blade Runner). Postoji još jedna njezina bitna dimenzija koju nerijetko previđamo. ili čak smrt — hladnu praznu točku bez unutarnjega značenja ili ispunjenja koja je posljedica društvenog “terora” (npr. arhitektura je simbol) Robert Venturi uspoređuje s barakom na čijem krovu je istaknuta velika reklama — to je dekorirano sklonište. “unutarnju” povezanost. tvrdi Kenzo Tange). pod različitim kutovima i tako mu “pridaje” koherentne veze. 281 Od slike do jezika .. u obliku položenog križa. Ili ako je građevina analogna ljudskom tijelu. ili bilo kakvu drugu funkciju koja je naprosto odbačena kao dosadna (“samo ljepota je funkcionalna”. a to je vrijeme. gotovo nevidljiva. u kojoj su relikti prošlosti. bogatija značenjima. “Smatram da je arhitektura humanizirana gradnja. šarmantnija. Je li arhitektura “patka” ili sklonište? Fotografiju američkog restorana u obliku patke (simbolična forma nadvladala je arhitekturu. Arhitektura. mobilnost njegovih stanovnika koncepciju prebivanja proširuje na teretanu. Redefinicija funkcije arhitekture koja prati potrebe suvremenog društva i životnog stila — novi nomadski način života u fragmentiranom. restoran. oblikuje ljude. gdje su meso i mišić organski vezani uz kost. i zaključuje da se za obje forme može naći opravdanje u povijesti arhitekture. internet-cafe. fluidnom i dinamičnom gradu. knjižnicu… “Arhitektura vjetra” je fraza koja označava arhitekturu projektiranu u skladu s lokacijom i okolišem i koja treba biti što manje materijalna. “kako bi se odvojio od utega prošlosti i osjećaja težine koju implicira riječ građevina. tj. svjesno ili ne.

u pop bojama. Ludwig Mies van der Rohe je. snažno i valovito oblikovano. Konstrukcija od armiranog betona (ferobetona) pomno je detaljirana i završena klesanim kamenom. snježnobijeloj i ljubičastoj. 1962. izjavio: “Manje je više. Detalji su nalik na igračke. Njemačka. SAD. u smislu arhitekture bez dekoracije i simbolične vrijednosti. Chestnut Hill. Muzej kao mjesto zavodljivosti! On ostaje obrazovna institucija. prisjetimo se. . napravljeni da privlače pozornost.Robert Venturi: Kuća za Vannu Venturi. ali u postmodernoj postaje i mjesto zabave i razonode. Pročelje je ovješeno (nenosivi zid — zavjesa). “škrinjica s blagom”. Stuttgart. 1980.– 1964. Popularni ukus nalazi užitak u drastičnoj obojenosti.– 1984. zelenim podovima i rukohvatima.” Robert Venturi.” Manje je više: – = + Više nije manje: + ≠ – 282 Od slike do jezika James Stirling: Državna galerija. naprotiv. smatra da je manje. dosadno: “Više nije manje.

Austrija. a ne radi zadovoljenja čovjekove potrebe.Kenzo Tange: Nacionalni olimpijski sportski centar. Interijer agencije pruža više od pružanja informacija i prodaje karata. Grčkom. Godine 1955. Tokio. Blagajna nalikuje na rešetkastu masku Rolls-Roycea (vidi prvo poglavlje). ona koja se izravno suprotstavlja ljudskim pravima. 1964. nastaje nehumana arhitektura. Arhitekt oblikuje umjetni svijet iluzija i aluzija: ulaz je nalik na željezničku postaju. Funkcionalističku arhitekturu Tange odbacuje kao dosadnu: “Samo ljepota je funkcionalna. prolaskom kroz agenciju “putuje” se Egiptom. Japan. Hans Hollein: Putnička agencija na Opernringu. Izuzetna smionost volumena stadiona pokrivenih lančanim čeličnim krovovima ovješenim o “rogove” u obliku pramca broda od eliptičnih betonskih konzola. Tange podiže Spomenik miru u Hirošimi.. 1976. “Sve je arhitektura. u epicentru prve nuklearne eksplozije. Beč.– 1978. Sportski kompleks se sastoji od velikoga eliptičnoga plivačkog stadiona i maloga okrugloga košarkaškog stadiona. Indijom..” Kad arhitektura nastaje radi profita. koji ujedno nose gornje redove koso postavljenih sjedala gledališta. Hollein) 283 Od slike do jezika . nalikujući na tradiconalni japanski paviljon.” (H. Tange povezuje internacionalni stil s tradicionalnom japanskom arhitekturom u pokušaju stvaranja “nove tradicije”.

pravilnosti i racionalnosti (ekonomičnosti). a živi u SAD-u. Pei: Grand Louvre. Na trgu s parkiralištem. 1982. Čvrstoće (Firmitas) i Korisnosti (Utilitas): arhitektura je ravnoteža i usklađivanje tih triju elemenata. st. Posljednično. Venustas). Staklena trostrana piramida. Francuska. Pariz. Prema suvremenoj teoriji. podignuta je velika piramida i tri manje koje omogućuju prirodno osvjetljenje podzemlja. taj strogi i pravilni geometrijski lik spaja tri krila muzeja Louvrea smještenog u baroknoj kraljevskoj palači U-tlocrta. Piramida nastaje metodom kontrastne interpolacije. simetrije. 284 Od slike do jezika Vitruvije u svom djelu O arhitekturi (1. Apstraktni tretman neba i vode nastaje prema uzoru na nedaleki park Tuileries (prema projektu Le Notrea). tzv. Funkcija podrazumijeva estetske. pr. sklada. .– 94.I. dućanima. M. Cour Napoleon. Iako rodom iz Kine. kao fokusna točka povijesnog kompleksa ne zakrivajući (prozirna je) baroknu palaču. U transparentnom oplošju piramide oslikavaju se oblaci i nebo. među kojima nijedan ne prevledava. strukturalne i psihološke kvalitativne kriterije arhitekture. dobra građevina ima osobine Ljepote (lat. restoranima i dvoranama za predavanja. Krista) navodi da građevinu treba oblikovati prema načelima reda. Kroz piramidu i potom spiralnim stubištem ulazi se u podzemno predvorje s blagajnom. Peija je pozvao predsjednik Mitterrand osobno da napravi redizajn najvećeg muzeja na svijetu.

Boris Magaš: Hotelski sklop Solaris (prva faza), Šibenik, 1966.– 1968. Uporaba brisoleja (vidi: Le Corbusier, Marseilles) na fasadama s većom insolacijom (južna strana) opravdana je u mediteranskoj klimi (pseudoarhitektura je kada se koriste na sjeveru, u umjerenom klimatskom pojasu) — dobra arhitektura stupa u dijalog s tradicionalnim, vernakularnim arhitektonskim temama, reinterpretira ih, prilagođena je mjestu na kojemu nastaje. Le Corbusier je opisao arhitekturu kao trodimenzionalnu igru svjetla i sjene — plasticitet igre čistih bijelih volumena nalazimo i na Solarisu. Naglašeno je estetičko vrednovanje pravog kuta, zanimljivo su riješeni detalji uglova. Ekspresija i igra “čistih volumena”, “prostor doživljen do detalja”, hodnik koji nije “običan”, već projektirani hodnik. Pokrenuta stereometrijska nepomičnost arhitekture Miesa van der Rohea nagovještava postmodernu: “modernoj arhitekturi nedostaje ljudskosti” (B. Magaš). Kontrastiranje materijala: nosivo stupovlje i metalni okviri, staklene

ovješene fasade, drvo naravne teksture u stropnoj plohi. Odnos nosivo – nošeno prelazi u negaciju, ostvaruje se dojam lebdećeg, apstraktnog prostora: razrada odnosa uvučenih i isturenih elemenata, interakcija unutrašnjeg i vanjskog prostora, igra natkritih i nenatkritih prostornih jedinica (odnos teze i antiteze integrira se u prostornoj sintezi, prema Antoaneti Pasinović). Okolica objekata je prilagođena pješaku, “motriocu pejsaža”. Arhitekturi je imanentna prostorna istina, a “istinska arhitektonska misao je stalno u krizi”, jedino se tako “stalno preispituje i nadograđuje”, tvrdi autor. Vodi li apsolutna sloboda arhitekture, tj. nepostojanje čvrstih pravila, svojevrsnome oslobođenju od arhitekture, tj. svatko gradi što mu se svidi, a što samo uvjetno možemo smatrati arhitekturom?
285 Od slike do jezika

286 Od slike do jezika

Njirić&Njirić (Hrvoje Njirić i Helena Paver Njirić): Supermarket Baumaxx, Maribor, Slovenija, 1997.– 1999. Prema tipologiji postoje razlike u poimanju trgovačkog centra u Europi i Americi — kod američkog modela presudna je uloga automobila u dostupnosti trgovine — dominira parkiralište, parking-lot, dok europski model nastaje “oduzimanjem od punog”. Mariborski supermarket predstavlja kombinaciju tih modela. Ovojnica je potpuno puna, ostakljene su samo “odgrizene stranice” i ti “ugrizi” su opremljeni oglasnim mjestima billboard formata okrenutim prema okolnim prometnicama (komercijalna namjena). Kuća prestaje imati statični karakter, postaje dio tog prometa: na pročelje od

prefabriciranog betona (autori teže otkrivanju “istine” materijala, opeka je opeka, beton je neuljepšani i neskrivani beton...) pričvršćeni su kao ready-mades crveni, srebrni i neutralni reflektori koji pridaju op-artistički, kinetički efekt ovojnici zgrade — u kombinaciji sa žutom kao zaštitnom korporativnom bojom. U teoriji vizualnih komunikacija žuta i crvena smatraju se “jeftinim”, discount-bojama, te stoga žuta odgovara poruci koja se želi poslati — ovdje su cijene niske. Jednakovrijedni element projekta je zelenilo artificijelne topografije rampi i kontrarampi (denivelacija, uzdignuto tlo), no suprotno zamisli autora zabranjeno je pristupiti na zelenu površinu koja tako postaje virtualnim krajolikom.

Rem Koolhaas: zastava Europske unije, 2002. Nizozemski arhitekt Rem Koolhaas dobio je narudžbu da napravi zastavu Europske unije. Njegov prijedlog je zastava s 45 okomitih linija raznih boja, uzetih s nacionalnih zastava pojedinih zemalja članica EU. Pruge predstavljaju “različitost i jedinstvo” identiteta Europe. Ovaj pokušaj stvaranja branda Europe dovoljno je jednostavan

da ga mogu nacrtati i djeca. S, M, L, XL je naziv Koolhaasove zbirke tekstova (iz 1995.) podijeljenih u poglavlja koja nose oznaku veličine (poput konfekcijske), zavisno od objekata o kojima je riječ. Tako je u XL-u riječ o planiranju megastruktura gradova, autor zaključuje da je periferija gradova, slobodna od povijesnih oblika i uvijek s istom strukturom specifično mjesto globalnoga grada.

Povratak slikarstva
“Slikarstvo je relikvija prošlosti.” (Anselm Kiefer)

979.

Likovni kritičar Achille Bonito Oliva 979. u članku u časopisu Flash Art predlaže novi termin “transavangarda” za skupinu ta- Transavangarda: od lat. transire = lijanskih slikara ali i općenito za povratak figuracije, štafelajnog “prelaziti” + avangarda: “nadilaženje” avangarde, eklektično preuzimanje slikarstva kao oslobođenja od “represivnih stega intelekta”, tj. aprazličitih figurativnih, ali i apstraktstraktne i konceptualne umjetnosti: “Dematerijalizacija djela i nih formi u umjetnosti prethodnih bezličnost izvedbe koja je karakterizirala umjetnost 970-ih, na razdoblja. strogoj Duchampovoj liniji, sada je nadiđena ponovnim uvođenjem manualne vještine. Užitak izvedbe, rada na slici, tradiciju slikarstva vraća u umjetnost.”

287 Od slike do jezika

Oliva osuđuje darvinističko, tj. evolucionalističko poimanje povijesti umjetnosti, tvrdeći da nema razvoja ni napretka u umjetnosti. Što mislite o tome? Je li umjetnost srednjega vijeka inferiorna umjetnosti u renesansi, težeći simboličnom, a ne iluzionističkom prikazivanju svijeta? Termin “transavangarda” je javnost usvojila na izložbi Duh vremena (njem. Zeitgeist) u Berlinu 982. Transavangarda posuđuje iz cijele povijesti umjetnosti, pa su joj glavne metode rada CITAT, recikliranje, mentalni kolaž i SIMULAKRUM. Umjetnik ima nomadski položaj, stvara pod utjecajem religijske i magijske duhovnosti, slobodnih asocijacija, oslobođen stega intelekta koji je vladao u umjetnosti prethodnih desetljeća, u svojevrsnom ikonoklazmu. Ponovite značenje toga izraza, smjestite ga u povijesno razdoblje. Što bismo u umjetnosti danas mogli nazvati ikonoklastičkim? “Umjetnički atelijeri opet su puni kantica s bojom.” (Christos Joachimedes)
Daniel Dezeuze: Bez naziva, 1976. Instalacija simbolički predstavlja formalni jezik slikarstva: tako je konstrukcija od drvenih lamela — okvir na koji se razapinje slikarsko platno; rešetka predstavlja rasternu mrežu geometrijske perspektive i prostornog skraćenja tradicionalnog slikarstva. Dezeuze pripada skupini pod nazivom Površina, koja se bavi slikarstvom kao pitanjem okvira, platna i pigmenta, odnosno materijalne pojavnosti medija najavljujući povratak slike u vrh umjetnosti.

288 Od slike do jezika

Anselm Kiefer: Vrhunskom biću, 1983. Napušten, taman hangar; pogled u “kutiju” prostorije čije su dimenzije izjednačene s plohom slike — slika i soba su jedno. Primat forme nad sadržajem: praznina postaje tema djela. Simetričan arhitektonski okvir podsjeća na Posljednju večeru Leonarda da Vincija, samo bez Krista i apostola. Neoekspresionizam kao spoj ekspresionizma i konceptualne umjetnosti, omogućavajući da povijesni model traje u suvremenijem obliku; “moderni klasik”.

Leonardo da Vinci: Posljednja večera, 1495.– 1497.

Georg Baselitz: Slikanje prstima I – orao – à la, 1971./72. Motiv slike je naslikan naopako — što znači zaista slikan naopako, a ne naknadno okrenut za 180 stupnjeva — što opet znači da je boja pigmenta i kompozicija boja prvo što zapažamo na slici i što snažno utječe na nas, prije nego li prepoznamo motiv. Naopako postavljeni likovi izgubili su svaku autonomiju u korist slike. Čin slikanja reduciran je na jednostavan i brutalan izraz (“slikanje kao psovanje”): zagovaranje “okrutne” umjetnosti ili umjetnosti “pandža” simbolizira asocijalnog, neprilagođenog umjetnika.

289 Od slike do jezika

12 Moć čitanja umjetnosti Umjetnost u javnom prostoru 292 Pastiš /aproprijacija 294 Nova skulptura 296 Nova britanska skulptura 298 Umjetnost identiteta 300 291 Moć čitanja umjetnosti .

Beuysovo ustrajanje na mogućnosti da se život preobrazi u umjetnost. Strossmayerovo šetalište. nadahnulo je i ovu skulpturu napravljenu prema idejnom rješenju koje je pobijedilo na javnome natječaju. izlivena od istog komada metala kao i ljudska figura pojednostavnjenih formi: osim glave. . Skulptura je načinjena od aluminija. 1978. odnosno umjetnost u život. Javni prostor može biti i privatni. Belgija. time je upućena i na veći broj promatrača. a ne samo na galerijsku publiku. ova je umjetnost uglavnom vezana uz urbani prostor i osjećaj urbanosti. Klupa je sastavni dio umjetničkog djela. a najgori odgovor publike bila bi — potpuna ravnodušnost prema umjetnosti koja s njome želi “komunicirati”. ostavljalo je neizmjerne mogućnosti istraživanja i kritičkih promišljanja. Matoš.” (Heisenberg) Umjetnost napušta bijelu kocku galerije i obraća se novim potencijalnim konzumentima suvremene umjetnosti. Skulptura na koju se može sjesti — stoga je možemo nazvati interaktivnim umjetničkim djelom. što je čest slučaj s umjetničkim djelima u javnom prostoru. u kojima je izložio razne dijelove izložbe tako da je posjetitelj s planom u ruci obilazio lokacije i zvonio na vrata obitelji uključenih u projekt kako bi vidio cjelinu. na primjer Jan Hoet je organizirao projekt Sobe prijatelja u više od 40 domova u Ghentu. public art) 292 Moć čitanja umjetnosti Ivan Kožarić: A. uključivo arhitekturu. Načelo nedovršenosti koje snažno obilježava svaki Kožarićev rad. Public art od publike zahtijeva opservaciju ili sudjelovanje (publika je druga strana u dijalogu). (engl. a prikazuje sjetan Matošev lik (u prirodnoj veličini) koji promatra panoramu Zagreba s klupe. Za razliku od land arta. Kada je suvremena umjetnost smještena u javni prostor. Zagreb. ostatak tijela je sveden na piktogram za čovjeka.Umjetnost u javnom prostoru “Objekt nikada nije potpuno neovisan o subjektu koji ga promatra. G.

Otpušteni radnici srednje dobi. Ispred njemačkog dvorca Arolsen i potom Guggenheim muzeja u Bilbau. Projekt je snažan upravo zbog implementiranosti u dnevnu društvenu i socijalnu tematiku. Ova trajna prostorna instalacija u javnom prostoru. umjetnik je dao napraviti golemu cvjetnu skulpturu štenca. klasičnih stupova dvorišta djelo bi bilo besmisleno). Andreja Kulunčić: Nama — 1 908 zaposlenika. Na slici je radnica Name. njih 280. Pariz. koji možemo očitati kao segment stupa. kombinacijom materijala i forme skulpture prizivajući sladunjavu ljupkost i sentimentalni kič — prema definiciji umjetnosti kao sredstva manipulacije.Daniel Buren: Dva nivoa. Portret anonimne i obične osobe umjetnica postavlja na city-light oglasna mjesta. Mramorni valjci različitih visina. dakle zebrin uzorak (vidi op-art). obično ne bi mogli naći drugi posao./86. 1985. prate liniju tradicionalnih. Na svakom valjku. tog trgovačkog diva bivšeg sustava koji je pao pod stečaj i čije police su bile prazne. Francuska. 2000. Tričetvrtinske portrete (prikaz glave i torza) uvodi u povijest likovnosti Leonardo da Vinci naslikavši Mona Lisu s rukama prekriženim u krilu. koja je prošla frizerski tretman i šminkanje i sada je uređena poput fotomodela. nalaze se okomite bijele i crne pruge. Projekt nastaje u vrijeme štrajkova radnika Name. Umjetničko djelo koje se samo uništava (jer cvijeće vene): prolaznost djela je metafora prolaznosti života. In situ je djelo na prvotnom. potvrda je tvrdnje da je značenje djela određeno njegovim kontekstom (bez okolnih. 293 Moć čitanja umjetnosti . Radnica Name suvereno nas promatra s plakata. 1992. nepromijenjenom mjestu. pogotovo žene. na kojemu je natpis koji simulira bombastičan reklamni slogan. Štene je spomenik lošem ukusu i potrošačkom društvu koje stalno traži nove stvari koje će mu privući pozornost. baroknih stupova Počasnog dvorišta (Cour d’Honneur) kraljevske palače u Parizu. na koju možete i sjesti ili odložiti stvari u prolazu kraljevskim dvorištem. 15 robnih kuća. Ovakvim preuzimanjem strategija komercijalne reklame umjetnica želi skrenuti pozornost javnosti na sudbine malih ljudi. žena u srednjim godinama i u kuti prodavačice. Jeff Koons: Štene. Zagreb.

org. širem dijelu napisan naziv djela. Opišite značenje tih on-line radova. Obratite pozornost na ritam visina cilindara. koji su zapravo različiti odsječci “istog” stupa. slažete li se s time da je ovo djelo uistinu umjetničko djelo? Koje osobine dobrog umjetničkog djela tu prepoznajete? 2. Odigrajte igre koje ćete ondje naći (prvu u paru s nekim drugim natjecateljem). i predstavljala ih kao svoja vlastita — jer su to zaista činjenično i bila. ali nije isto što i plagijat. postupak prisvajanja primijenio je Duchamp kad je na reprodukciji Mona Lise nacrtao brkove. Primjerice. Aproprijacija je prisvajanje nekog materijala. poput Kandinskog.1. često bez dozvole. Što mislite o radu Andreje Kulunčić? Izaziva li u vama neke emocije? Kakve? Pogledajte njezine internetske radove Closed Reality — Embrio i Distributivna pravda na www. Pomno promotrite djelo Dva nivoa Daniela Burena. 294 Moć čitanja umjetnosti . Tako je umjetnica Sherrie Levine 980-ih kopirala djela slavnih prethodnika. i njegovo stavljanje u potpuno drugačiji kontekst. uglavnom radi preispitivanja skrivenih značenja djela. o čemu vam govore? Pastiš/aproprijacija Pastiš (imitacija) i aproprijacija (prisvajanje) su tipične metode postmoderne.andreja. Opišite svoje viđenje ovog prostora. Apstraktna kompozicija s bijelim rubom. 1968. Podsjećaju na dio neke igre ili tipke golemoga glazbenog instrumenta. Tako ona prestaje biti ono što piše da jest i “postaje” reprodukcija stranice iz knjige. Sigmar Polke: Moderna umjetnost. Aproprijacija je slična citatu. na čijem je donjem.

kao i kretanja likova. Grafiti su izraz borbe za društveno priznanje i želje za komunikacijom. Kadar je vidno polje filma određeno okvirom. izvedena iz komercijalnih reklama i imaginarija popularne kulture. izrezom filma (suprotno: prostor izvan kadra. Prve radove Haring je napravio kao grafite na oglasnim panoima njujorške podzemne željeznice. poslije je iste motive aplicirao na majice i plakate. bolesti koja je učinila da. životinja. Umro je od AIDS-a. nastamba i sl. dijagonalno postavljena u kadru koji podsjeća na filmski. Piktograme čitamo kao simbole. izjavio je Ross Bleckner. Piktogrami su zapisi-priopćenja načinjeni nizanjem shematskih sličica ljudi. Na slici su prikazani piktogrami ljudi. “ljudi u ranim dvadesetim godinama sada više razmišljaju o smrti”. Mizanscena (prema franc. ništa ne čujem. Umjetnica fotografira samu sebe u pozi. Keith Haring: Neznanje = Strah. 1981. Haring radi slike s konturnim crtežima na način tehnike grafita. danas ih rabimo u prometnim oznakama i sl. i na zidove kao murale.Cindy Sherman: Bez naziva # 96 . prije svega stripa i crtanog filma. simbolizirajući ignoranciju: ništa ne vidim. Na crtežima dominira linija. Simulacionisti (simulacija = pretvaranje) su umjetnici koji recikliraju starije slike ili umjetnička djela polazeći od postavke da je stvarnost u suvremenom društvu redovito već prošla kroz filter medija. predmeta. Tinejdžerica (Cindy Sherman) drži pismo u ruci ležeći na podu. off-prostor). AIDS se danas smatra problemom primarno Trećeg svijeta. kostimu i noseći šminku koja podsjeća na sentimentalni film 1950-ih. 1989. I danas se njima koriste neki Indijanci i Eskimi. 295 Moć čitanja umjetnosti . mise en scène) je termin kazališnog podrijetla koji označuje raspored scenografskih elemenata i likova na kazališnoj pozornici i u filmskom kadru. ništa ne govorim.

Jean-Michel Basquiat: Mona Lisa. oblikovanje zbrajanjem ili oduzimanjem i nadalje ostaju prevladavajuće metode kiparstva. načinom davanja individualnog pečata dehumaniziranom suvremenom megalopolisu. On je i sam živi primjer “američkog čuda od djeteta”. pišući o počecima povijesti moderne skulpture: “Nemoguće je ignorirati opću tendenciju napuštanja klesanja. podrijetlom sa siromašnog Haitija dugo je živio na ulici i imao probleme s drogom. umjetnost koja traži umijeće i fizički rad. Basquiat grafite smatra “društvenim problemom i istodobno izrazom problema društva”. toga pramedija. od koje i umire. Umjetnik prisvaja grafite s ulica New Yorka.” 296 Moć čitanja umjetnosti . 1983. Komentar robe i vrijednosti umjetnik je dao i svojim neobičnim običajem da na glamuroznu zabavu dođe u Armanijevu odijelu uprljanom slikarskom bojom. Herbert Read se žalio. Modeliranje i klesanje. pomalo demodirane odrednice u doba multimedijalne i intermedijalne umjetnosti. (Chris Jenks) Michelangelo je smatrao da se u svakom komadu kamena nalazi zarobljena skulptura. pa čak i modeliranja u korist različitih lakih metoda asemblaža. Vizualna “buka”. Nova skulptura Kipari su “stručnjaci u prostoru”. Grafiti na taj način od prezrenog žanra dobivaju status robe za umjetničko tržište. i prenosi ih — preslikava na platno. simbole multietničke i hip-hop zajednice. kakofonija boja i oblika. samo treba “oljuštiti” višak.

Sračunata ravnoteža težine lopte i gustoće slane otopine učinila je da se lopta postavi točno u središte vitrine i ondje ostane kao prekrasna iluzija lebdenja. Skulptura kojom se veliča banalnost. blistavim. a figura zeca postaje kompozicija ovalnih formi. Jeff Koons: Novo (engl. Ovaj prizor kao da ilustrira funkciju izloženih objekata: usisivači se čine sjajnim. 297 Moć čitanja umjetnosti . Umjetnik je izložio usisivače prašine u vitrinama osvijetljenim neonskom rasvjetom.Jeff Koons: Pas na napuhavanje. malograđanski statusni simbol. Prema tome je Koons idejni nasljednik Andyja Warhola. The New).– 2001. Plastični zec na napuhavanje umjetniku je poslužio kao model za odljev u čeliku. parodija klasične skulpture izrađene u plemenitome materijalu. Jeff Koons: Potpuna ravnoteža lopte u akvariju. U zapečaćenom staklenom akvariju na metalnom postolju nalazi se slana voda i u njoj lopta. Razlika u odnosu na show business ili politiku je samo u tome da je umjetnik pritom slobodniji” (Jeff Koons). 1994. 1980. / Zec. 1985. što dodatno naglašava neonsko svjetlo iza pregrade koja ih dijeli od vanjskog svijeta. 1986. Zec postaje ikonom 1980 -ih godina. sterilnim. “Umjetnost je komunikacija — ona je sposobnost manipuliranja ljudima. visoko polirane površine koja briše svaki trag strukture materijala. Koons ovim djelom daje interpretaciju umjetnosti kao nečega što teži savršenstvu i idealnom.

1991. Hirstov rad je konceptualan. ispunjenoj formaldehidom — kao “ikona za kontemplaciju”. smatrajući umjetnost sastavnim dijelom života kao i bolest i smrt. koji se neprekidno smjenjuju. Prostorna instalacija koja se sastoji od morskog psa konzerviranog u staklenoj vitrini (velikih dimenzija. Morski pas kao praživotinja predstavlja razdoblje duže od povijesti civilizacije. Može vas izliječiti. ili ne mora biti stvaratelj. the Young British Artists). Umjetnik više nije. Predstavnici: Barry Flanagan. Tako Hirst izlaže i vitrine s farmaceutskim ili kirurškim priborom.Nova britanska skulptura Dio pokreta poznatog kao YBAs (engl. potpuno su otvoreni svim materijalima i postupcima stvaranja. ruga se konvencionalnoj estetici (izaziva gađenje i jezu) upozoravajući na etičke potencijale umjetnosti. Krajem 980-ih. Umjetnici koji stvaraju formalno i tematski različite radove povezani su idejom o ukidanju tradicionalne podjele na umjetničke medije. rekao je: “Umjetnost je poput medicine. Očuvani oblici u smrti izgledaju vrlo živi — jednako tako u svijesti nekog živog nemoguće je zaista spoznati smrt. u suvremenoj umjetnosti. Anish Kapoor. Zajedničko umjetnicima pokreta The Young British Artists je da se bave “arheologijom današnjice” i u svojim djelima prisvajaju stvari i slike koje čine moderno društvo iznoseći tako diskretnu kritiku tog istog društva. Rad je iskaz poimanja vremena u suprotnosti s kratkotrajnim utjecajima i stilovima. i ujedno je utjelovljenje opasnosti. Bill Woodrow. nego je onaj koji ima umjetničku namjeru. Često upravo o tome želim razgovarati”. Damien Hirst: Fizička nemogućnost smrti u svijesti žive osobe. često nedovoljno iskorištene: “Katkad se osjećam kao da nemam ništa reći. poput bazena). Tony Cragg.” 298 Moć čitanja umjetnosti .

Rad je karakterističan za Kapoorovo stvaralaštvo 1980 -ih. J. 299 Moć čitanja umjetnosti . kontemplativne atmosfere. senzacija uznemirenosti i slutnje koje oba rada pobuđuju (je li i u vama?). Apstraktna skulptura između istočne (azijske) i zapadne koncepcije (europske) umjetnosti. a položene ploče od škriljevca doimaju se bestežinski. Beuys) kombiniran je s tradicijskim ritualima i totemskim predmetima iz hinduističkog tantrizma. Utjecaj europske moderne (Y. uočite ne samo njihove formalne sličnosti već i bliskost dojma. Gledatelj se može kretati oko djela ili ući u djelo. kada izlaže objekte nepravilnih. Okomito postavljen monolit podsjeća na prethistorijske dolmene. 1824. Romantičarski prikaz potonuća broda s imenom Nada. poput oblaka. neobrađivanih formi prekrivene intenzivnim plavim pigmentom u prahu. poput prašine. Iako prethodno djelo i ova slika iz razdoblja romantizma naizgled nemaju nikakve veze. eterično. pogođenog ledenom santom — kao anticipacija tragedije Titanica.Anish Kapoor: To je čovjek. Klein. Caspar David Friedrich: Brodolom Nade. 1989. Odrednice: horizontalna plastika ili podna struktura — tlo na kojemu se postavlja djelo čini bitan element djela.

– 1979. postavljen je za 39 osoba. društvenost. gdje je zlatnim slovima ispisano 999 imena drugih poznatih žena. Na svakome mjestu oslikanim keramičkim tanjurima i ručnim radom (izradila ih je grupa žena tradicionalnim obrtnim postupcima) slavi se život i postignuće jedne slavne žene. drugačije vrednovani ili pripisivani muškim kolegama umjetnicima. jest niz porculanskih trokutnih ploča koji tvore drugu kontinuiranu plohu. 300 Moć čitanja umjetnosti . Stol u obliku trokuta koji negira bilo kakvu hijerarhiju u sjedenju. kao alternativna “priča”. povjesničarka umjetnosti Linda Nochlin postavila je pitanje u naslovu eseja: “Zašto nema velikih umjetnica?” Odgovor je bio da se u tradicionalnom društvu žene nisu mogle baviti umjetnošću ili su njihovi radovi bili zanemarivani. Djelo Judy Chicago predstavlja simboličnu povijest postignuća i borbe žena za priznanje: “Žena se ne rađa kao žena. Godine 1971. Feministički umjetnici nisu isključivo žene. majčinstvo. Druga odrednica: feministička umjetnost. jezika spola ili ulogu roda u društvenom kontekstu.Umjetnost identiteta Judy Chicago: Večernja zabava. Ispod i unutar stola. Umjetnica koja je odbacila očevo prezime i zamijenila ga imenom grada u kojemu je rođena. Feministička umjetnost: propitivanje ženskog spolnog identiteta. popločanja poda. već njome postaje” (Simone de Beauvoir). u svom radu bavi se osnovnim temama feminističkog pokreta: seksualnost. 1974.

a ne sadržaj i bit ljudi i stvari. Kao i u suvremenom društvu. Naziv djela je dvosmislen: osim što naslovom priziva poznati parfem. u kojima se nalaze stvari nabavljene u nekoliko umjetničinih izlazaka u kupnju. u sličnoj pozi. Predstavlja dizajnerske shopping vrećice. 1992. Uviđajući da narodne junakinje iz Drugoga svjetskog rata (žene ubijene ili zatvorene zbog aktivne uloge u antifašističkom pokretu..– 2001. U Dvostrukom životu iz 1975. Rad švicarske umjetnice nazvan je po parfemu. dakle jesam”? 301 Moć čitanja umjetnosti . sjećanje i identitet od samog se početka svoga djelovanja koristila masovnim medijima. ona supostavlja oglase s fotografijama žena. Sylvie Fleury: Poison. Druga odrednica: feministička umjetnost. Usklađivanje komercijalne i osobne fotografije otkriva mjeru do koje oglašavanje može uvjetovati percepciju vlastitog ja. slučajno. umjetnica je osmislila niz oglasa u časopisima koji su iznova uveli te heroine u suvremenu svijest. Umjetnica koja u svom radu istražuje rod. omot. među kojima i umjetničina majka) trebaju biti prisutne u kolektivnom sjećanju ljudi. 1997.Sanja Iveković: Gen XX. znači doslovno “otrov”— a u prenesenom značenju pogubnost životnog načela “kupujem. vlastitim fotografijama iz privatnog albuma koje je prikazuju. važna je ambalaža.. časopisima i novinama kao medijem umjetnosti iznoseći komentar načina na koji su u tim medijima prikazivane žene.

iako. 1973. 20. 1972. ispruženih dlanova u znak dobrih namjera. mirisno. tako da uvijek bude zaštićena od udara oblaka kozmičke prašine. 302 Moć čitanja umjetnosti .Katarina Fritsch: Društvo za stolom (njem. nije sigurno da je ta gesta univerzalnog značenja. Na ploči su linijama Komunikacija je višeosjetilno doživljavanje svijeta (dodirno. prvima koje su napustile Sunčev sustav. stoljeće je doba globalne komunikacije. interplanetarnu “poruku u boci”. Djelo je uprizorenje straha od tehnološkog napretka i otuđenja u suvremenom društvu. okusno: pet osjetila). Odrednice: skulptura. Prikazan je i atom hidrogena kojim svemir obiluje. slušno. tek dovoljne za prepoznavanje njihovih osnovnih karakteristika. Ploča je postavljena na rotirajućoj anteni. 1988. vizualno. telefon. Tischgesellschaft). Internet. ruku položenih na stolnjak s kompjutorski generiranim uzorkom. naravno. Aluminijska pozlaćena ploča lansirana u NASA-inim letjelicama bez posade. ne komuniciraju. Pioneerova ploča. prostorna instalacija. uz korištenje jezika matematike. ispražnjene su od emocija. TV. kao pokušaj komunikacije s izvanzemaljcima u slučaju da pronađu ploču. urezane informacije o lokaciji planeta nastanjenog ljudskom vrstom i razdoblju kad je letjelica lansirana. i Pioneer 11. Figure su reducirane na minimalne oblike. koju omogućuju tehnička pomagala — automobil. Prikazane su “klonirane” figure (od poliestera i drva) koje sjede za dugim stolom. Prikazani su nagi odrasli žena i muškarac koji podižu ruke. umrežavanje cesta. Pioneer 10.

13 Programiranje svijeta Prošireni mediji 304 Novi mediji 305 Umjetničke manifestacije 307 Provokacija i cenzura 309 Suvremena arhitektura 311 Dizajn 314 Različnost moderne i postmoderne 321 Umjetnost i “napredak” 324 Likovna kritika 325 303 Programiranje svijeta .

5 × 25 meta- 304 Programiranje svijeta . ne očekuje se od građana da će prepoznavati ovako premještene računalne kodove. “Gledatelja” i “publiku” u kulturi Iterneta zamijenio je izraz “korisnik”. a kao što vidljivi objekt dolazi prije vizualnog medija. Ranije. “404 FILE NOT FOUND” je neprevodiva kompjutorska sintagma koja postoji samo na engleskom jeziku (adaptiranom za strojeve). biljni ciklus neka je vrsta sažetka životnog ciklusa. da će omogućiti razvoj mentalnog stava koji će dopustiti da se stvarnost percipira s većom jasnoćom i lucidnijom sviješću o njezinim značenjima. shematizirana kompozicija) i neformalne (vegetativne. 2003.Prošireni mediji Međusobnu interakciju filma i likovne umjetnosti i njihovu sintezu nazivamo proširenom koncepcijom medija. čime se estetskom doživljaju cvijeća u urbanom okolišu nastoji pridodati konceptualno značenje. Forum. iako alegorijska i asocijativna upotreba flore. Bez obzira na to što se svakodnevno s njima susreću. već projekte. Uobičajene su brončane ili kamene skulpture na javnim urbanim površinama. Artefakt je individualna tvorba. trava i šljunak (za staze u parkovima). Umjetnik stvara djelo (artefakt). Projekt se sastoji od postavljanja i višemjesečnog održavanja cvjetne instalacije veličine 2. Darko Fritz: 404_FILE_NOT_FOUND. ra. no u ovom projektu rabe se organski materijali. To je jedan od izvještaja o pogreškama koje se pojavljuju u internetskoj komunikaciji. Umjetnička instalacija oblikuje se u materijalima uobičajenim za urbanu hortikulturu: dvije vrste cvijeća. Ne stvara objekte. dok tek publika umjetnikovo djelo pretvara u umjetničko djelo. gdje stroj komunicira sa strojem o protokolima neuspješne komunikacije (HTML serverska pogreška). koja buja u skladu s vlastitim zakonitostima) slike. Kombinacija formalne (tipografsko rješenje. Cvjetna instalacija je model pojavnog svijeta. i time daje korisniku na uvid gdje je problem. međutim. Danas istraživači iz neuroznanosti i psihologije priznaju da je percepcija u osnovi višeosjetilno iskustvo. što pak omogućuje njegovo rješenje. Njome “pejsažna umjetnost” poprima nova značenja. umjesto da umjetnost podražava prirodu — priroda podražava umjetnost i shematičnost pojavnog svijeta. tako je vizualna kultura širi pojam od likovne umjetnosti. dok je umjetničko djelo društvena tvorba. Navedenim materijalima oblikovana je tipografska slika. U suvremenom trenutku. “prirodna filozofija” (Constable) nije novum u umjetnosti. 960-ih vjerovalo se da će naglasak umjetnosti na čisto vizualnom osnažiti perceptivne mogućnosti promatrača. Umjetnik koji je sazrio tijekom posljednjih dvaju desetljeća ne stvara više fiksiranu sliku. U suvremenom svijetu dominira vizualni oblik percepcije. Razdoblje od početka 990-ih do danas naziva se interaktivnim ili medijskim razdobljem. Zadar.

cyber.. nego “tipično suvremeni način kojim se ostvaruju temeljni procesi socijalizacije. Kompjutorska animacija. tehnologije. Sequeri.” Vrijeme. cyberspace. nego kao novi društveni oblik kulture. Mediji danas više nisu shvaćeni kao jednostavni instrumenti za širenje društvene kulture. Umjetnik modelira vrijeme kao plastični materijal. Istodobno. hypermedia. elektroničke knjige. semantičkoj konstrukciji slike. interaktivni. što je pojam Aloisa Riegla) suvremenih umjetnika. već “promatrača upućuju na drugu sliku. Kunstwollen. dolazi do autonomije medijske komunikacije u odnosu prema etičkom promišljanju. pritom treba imati na umu da “prostor” elektroničkih medija nije trajan. Dihotomiju realnog i potencijalnog u suvremenoj umjetnosti francuski filozof Jean Baudrillard objašnjava riječima: “Apstrakcija danas više nije karta. Prijelaz s analognih na digitalne medije doveo je u pitanje odnos umjetnosti i komunikacija.Novi mediji Kao što primatelj kodirane poruke treba imati tehničko predznanje da bi je mogao iščitati. mišljenja. dok istovremeno uživatelj umjetnine troši na njezino konzumiranje određenu količinu vremena. stapanje tehnologije i umjetnosti dovodi do novog načina artikulacije umjetničke ideje i do nove estetike. digitalna slika i zvuk. iz perspektive pojedinca krajnje subjektivno iskustvo. u beskonač- 305 Programiranje svijeta . Ili. virtualni i umreženi mediji dovode do novih konfiguracija komunikacije. nova tehnologija dovodi do transformacije kulture. Digitalni mediji daju novo značenje montaži i naraciji. kako ističe P. zrcalo ili koncepcija. postaje sredstvo umjetničke ekspresije. Više ne stvaramo simulacije prostora. suglasja”. oblikuju se kulturalni uvjeti i orijentacijski kriteriji edukacije. i opet drugu. Hyper. nego modele stvarnoga bez podrijetla ili stvarnosti: hiperstvarnosti. Baudrillard poima hiper reality kao način da se opiše svijet u kojemu slike više ne predstavljaju stvarni predmet. medijski oblik komunikacije danas nije samo sredstvo. jednako tako konzument suvremene umjetnosti mora poznavati njezin jezik znakova da bi razumio razlog za stvaranje (njem. dvojnik. što je pak u uskoj povezanosti s novonastalim primatom ekonomije u odnosu na politiku (primjer: nadnacionalne korporacije). medija i distribucije. osmišljenu od umjetnika. bića ili materije.. interaktivnost.

a bez originala ideja kopije.). Izokrećući poznati red stvari VW-ima ispisuje “Zabranjeno parkiranje — katkad je lijepo”. već sama postaje stvarnost. Netko tko simulira da je bolestan. Martinis stvara nepomičnu branu koja onemogućuje prolaznike u ustaljenim smjerovima kretanja. binarnu informaciju izraženu numeričkim nizom nula i jedinica prevodi u low-tech medije.noj sekvenci”. zvoneći u srednjovjekovna zvona (viši zvuk manjeg zvona označava jedinicu. ciklus radova u kojima se koristi visokosofisticiranim sustavom znakova. Posebna. a niži zvuk većeg zvona nulu). u negativnom smislu te riječi. Rosenheim. u javnom prostoru slaže divovske “kompozicije” (kao što se za vlak kaže da je “kompozicija”) od starog — primjerice od isluženih bicikala nikada podignutih s odjela za nađene stvari slavonskobrodske policije (2002. Gubitak originalnosti znači da je sve kopija.) ili novog — pedesetak crnih i srebrnih Volkswagen Golfova u njemačkom gradu Rosenheimu (2000. prevaljivanje udaljenosti. npr. Njemačka. “stvarnog” i “izmišljenog”. izaziva u sebi neke simptome “prave” bolesti — simulacija propituje razliku između “istinitog” i “lažnog”. 2000. 306 Programiranje svijeta . U takvom svijetu simulacija ne zamjenjuje stvarno iskustvo. Predmetima kojih je osnovna funkcija pokret. Parken Verboten). Od njih stvara klavijaturu urbanog mjerila. Dalibor Martinis: Zabranjeno parkiranje (njem. Krajem 1990-ih umjetnik započinje Binarni niz. urbana estetika može se naći čak i u parkiranim automobilima. Također. nema više nikakvog smisla.

njegova majka na samrtnoj bolničkoj postelji. dodjeljuje arhitekti čiji je rad unaprijedio izgrađeni okoliš. sagrađeni i paviljoni pojedinih država. tijela i uma…. Umjetničke manifestacije U suvremenom trenutku najznačajnije su izložbene manifestacije Documenta u njemačkom Kasselu i Venecijansko bijenale. Umjetnik je očima javnosti izložio vlastiti intimni život. Već 1970-ih Viola eksperimentira filmom super-8 i crno-bijelim videom. što najavljuje pojavu reality showa. kralj Italije. na tri velika ekrana koji gotovo potpuno ispunjavaju vidno polje promatrača. Izložbu je posjetilo 307 Programiranje svijeta . te Bijenale je izložba koja se održava izložba radova za Turnerovu nagradu u Londonu. Na Nantskom triptihu. učinivši svijet boljim i humanijim mjestom za život. života i smrti. 1992. Riječ je o dirljivom i uznemirujućem propitivanju osnovnih pitanja — početka i kraja. kada je odlučila utemeljiti nagradu za arhitekturu kao kreativno područje nepravedno izostavljeno (kao i matematika) s liste disciplina za Nobelovu nagradu. Giardinima di Castelo. Venecijansko bijenale prvi je puta održano 895. Savojski. koja pluta. prikazani su trenutak rođenja umjetnikova sina i starica. reality show karakterizira kratkotrajnost interesa publike (ima efemerni značaj) te istodobnost zbivanja i emitiranja. svijesti i nesvjesnosti. Na otvorenju prve izložbe bio je prisutan Umberto I. kao međunarodna umjetnička izložba u novoj izložbenoj palači u tzv. 979. a svoja znanja o tome mediju proširuje u tehnološki inventivnom Japanu. Na području svake dvije godine. za razliku od anala (održava se svake godine) i arhitekture najznačajnija je godišnja nagrada Pritzker. koja se u životu jedinke i vrste očituju u cikličnosti životnog procesa.Bill Viola: Nantski triptih. Obitelj Pritzker već je gradila Hyatt hotele širom svijeta. No dok Violino djelo predstavlja trajnu umjetničku vrijednost. u kojima su nakon 907. s kraljicom Margharetom. a na širem polju u globalnoj ekološkoj drami. koja se od trijenala (svake tri godine). Između se nalazi nejasna sekvenca — figura obučena u bijelo koja uranja u duboku vodu.

polaroidna fotografija umjetnice kojoj krevet pripada. moja jača strana”. izjavljuje umjetnica (nominacija za Turnerovu nagradu 1999. S obzirom na trajanje izložbe. Nagrada Turner za britanskog umjetnika do 50 godina starosti ustanovljena je 984. a ne vizualne umjetnosti. Documenta je svojevrsna “svjetska izložba” umjetnosti... Od 937. Odrednice: prostorna instalacija. 1992.). za najširu javnost znak lošeg ukusa. Umjetnik je dao razbiti ploče na podu paviljona i krhotine ostavio tako da ispunjavaju cijeli paviljon (tu je i fotografija Hitlera pri posjetu paviljonu 1934. šokira i da je više nikad ne pogledate. namijenjenoj da brzo djeluje.). par hulahopki. Izložba ima jednog izbornika koji joj određuje temu — 2002. Njemački paviljon na Venecijanskom bijenalu.. kao način da se suvremena umjetnost unese u javni život i potiče razmišljanje i diskusija o njoj u najširoj javnosti. horizontalna plastika ili podna struktura. u Galeriji Tate. boca votke. Tracy Emin: Moj krevet. i njemačke novčanice kao simbol prošlosti i sadašnjosti umjetnosti koja prelazi od umjetnosti u službi države na onu tržišno orijentiranu). na kojoj svoja recentna ostvarenja izlažu najugledniji umjetnici iz cijeloga svijeta uključivo Afriku i Aziju s Pacifikom. umjetnosti ekscesa. Riječ je o “ispovijesti” zločeste djevojke./99. Riječ je o najprestižnijoj nagradi za suvremenu umjetnost u Britaniji i jednoj od najuglednijih na svijetu.224 000 posjetitelja. Documenta se održava od 955. Documenta je dobila nadimak “muzej od stotinu dana”. Venecijansko se bijenale održava naizmjenično s Međunarodnim festivalom suvremene glazbe. a od 972. a od 980. bio je to nigerijski kustos Okwui Enwezor. Odrednice: site-specific. Raspremljeni krevet na koji je odbačen ručnik. donje rublje... Hans Haacke: Germania. tek svakih pet godina (npr. ready-made. 1998. naizmjenično izložbe suvremene umjetnosti i arhitekture. 2007. Young British Artists. Prizor nereda i prljavštine je odbojan. “Život je. London. Nagrađeni radovi obično su šokantni za najširu javnost i izazivaju javne polemike. 308 Programiranje svijeta .

ogoljena u svim svojim neurozama i patnji. pomaknut dokraja na jednu stranu kadra. blistava smješka. fotograf je fiksirao ruku mladića (mislim da je to bio sam Mapplethorpe) tako jako rastvorenu.. ali nema takve koja će pridonijeti izbjegavanju urbanističke i arhitektonske sablasti.Provokacija i cenzura Zašto je potrebno da svi imaju obrazovan ukus i znanje o umjetnosti? Između ostalog. da okoliš bude ljepši. Svijetla komora). Umro je od AIDS-a. Mapplethorpe je snimao biljke (poetične detalje: čašku cvijeta i sl. 1987. uzgred. čije su posljedice. ali na taj je način umjetnik dobio iznimno produhovljenu sliku. “Cenzura djeluje na području filma i književnosti. Rober Mapplethorpe: Mladić s ispruženom rukom “Ovaj mladić ispružene ruke.) i gola muška tijela. tako gusto prepuštenu. utjelovljuje neku vrstu veselog erotizma. znatno teže i dugotrajnije od onih što ih. Slika Krista na križu u bogatim zlatnim tonovima. Riječ je o fotografiji plastičnog raspela uronjenog u čašu s urinom... primjerice. nego je želio izraziti ideju da ljepota postoji i u banalnim stvarima i da je tjelesnost poveziva s duhovnošću. 309 Programiranje svijeta . a jednu od prvih izložbi održao je u Muzeju (tada Galeriji) suvremene umjetnosti u Zagrebu 1989. Naziv djela je izazvao skandal i proglašen blasfemijom. makar mu ljepota nije nimalo akademska i napola izlazi iz snimke. Andres Serrano: Krist u urinu. no ovim djelom autor nije želio vrijeđati temeljni simbol kršćanstva.. uzrokuje objavljivanje nekog pornografskog romana” (teoretičar arhitekture Bruno Zevi).” (Roland Barthes.

st. Slika malog formata (24 × 14. s kruškom umjesto nosa: zanimljivo je da je vladar time bio vrlo zadovoljan. Lucian Freud: Njezino veličanstvo kraljica (Her Majesty The Queen). ali velike izražajne snage i monumentalnosti. oca psihoanalize.Felix Gonzalez-Torres: Bez naziva (Lover Boy). 2000. 16. Portret je sastavljen od jesenskih ratarskih proizvoda. Giuseppe Arcimboldo: Portret Rudolfa II. 1990. ukočenoj frizuri. u visokoj./01. Njezin je pogled čeličan. a portret je kupio. a slika uglavnom portrete i aktove. čak i kad je to samo gledanje. čuva se u kraljevskoj riznici. krunu. naime ona se stalno dopunjava novim papirima. nije pasivno. papir odvojen od ostalih i donesen kući gubi “posebnost” koju ima umjetničko djelo. Njegovo figurativno slikarstvo. rimskog boga jeseni. Habsburškog na čijem je dvoru u Pragu živio.5 cm). Lucian je unuk Sigmunda Freuda. Religijski aspekt djela naglašen je neiscrpivošću hrpe. Donji dio lica osjenčan. Izvrsno hvata boju puti na svojim slikama. nego kao njezinu funkciju. Kraljica nosi vladarski atribut. karakterističnim za ekspresionizam. Plavi papir predstavlja dječaka. Poruka djela je da konzumiranje umjetnosti. znači djelo ima religijski aspekt. Gore je kruna i ukočena frizura koji je predstavljaju ne kao osobu. posjetitelj i umjetnost pripadaju istom svijetu. kao Vertumna. a usne su blago stisnute. ono ne ostavlja stvari nepromijenjenim. uvijek je ista (visina hrpe papira je 20 cm. 310 Programiranje svijeta . odlikuje se intenzitetom poteza kista i subjektivnim viđenjem motiva. Posjetitelj izložbe postupkom uzimanja lista papira unosi umjetničko djelo u svoj vlastiti prostor. Arcimboldo slika portret mecene Rudolfa II. dimenzije papira su 85 × 112 cm). No dok je papir u gomili “prepun raznih mogućnosti”. vidljiva je put starije osobe prikazane bez laskanja. S hrpe papira posjetiteljima je dopušteno uzeti list kako bi konzumirali “ne samo tijelo umjetničkog djela već i samog umjetnika”. plavetnilo neba i beskraj raja.

gdje dolazi do napetosti između kutije i sadržine. Muzej koji predstavlja eksces u provincijskom gradu — zato ga zovu friendly alien (engl. “ikone nacionalnog prestiža”. Obložen je panelima od dvoslojnog pleksiglasa pod kojima se nalaze 40-vatne neonske cijevi svijene u gotovo punu kružnicu. 2003. Fragment Davidove zvijezde podsjeća i na SS simbol. Njemačka.” (Marguerite Yourcenar. Jedan dio građevine ostavljen je bez eksponata i sam predstavlja vlastitu ideju — pa možemo reći da je riječ o “konceptualnome” muzeju. Dok se prije podrazumijevala nepomičnost subjekta ekrana (gledatelja). Hadrijanovi memoari) Daniel Libeskind: Židovski muzej. okrenutoj prema rijeci i povijesnom središtu grada — u skladu s medijski promicanom idejom totalne vidljivosti — emitiraju se slike reducirane na sumarne oblike. Relativizirajući objektivnu realnost zgrade.– 1999. mjesta gdje se dodiruju umjetnost i arhitektura. Graditi ceste znači donijeti pustinji nakon doba opasnosti vrijeme sigurnosti. medijska fasada kombinira ideju funkcije s idejom slike. 311 Programiranje svijeta . za razliku od stanogradnje. uništenja i odsutnosti — onih Židova koji su ubijeni u nacističkim progonima. Ukinuta je i posljednja granica izložbe kao medija i muzeja kao fizičkog mjesta. Muzej koji je sam po sebi izložak. Cik-cak uzorak otvora (kao šavovi) na pročelju sugerira ideju prekida. uvijek u kontaktu. Muzeji su. Austrija. Berlin. Graditi luke znači oploditi ljepotu zaljeva. Ridley Scott je u filmu Blade Runner imao viziju grada čije su fasade pretvorene u divovski ekran. sada je on dinamičan. što — miješanjem leksika analognog i digitalnog medija — tvore piksele zaslona niske rezolucije. uvijek “uključen”. stalno se rekonfigurirajući (medijska fasada).Suvremena arhitektura “Graditi znači surađivati sa zemljom: udariti ljudski pečat na krajolik koji će se time promijeniti za vječna vremena. Graz. tekstovi i filmske sekvence koje kontrolira centralni kompjutor. — prijateljski stranac). 1989. Muzejska zgrada postaje struktura simboličkog značenja u koju se ulazi kroz tunel pod zemljom. Peter Cook i Colin Fournier: Kunsthaus. Na vanjskoj opni (površine 900 četvornih metara). recimo tako — televizor urbanog mjerila.

njem. 953. Engleska. 1993. a strogost linije u siromaštvo forme. Željeznička postaja s galerijama od betonskih rebara i stakla.Ulmska škola (Visoka škola za oblikovanje. Portugal. kasnoj fazi: funkcionalno. racionalno stanovanje pretvorilo se. u stambeni minimum. spoj dizajna i ergonomije u interijerima te jednostavne. Police na zidovima pune su lijekova. Iznosi kritiku funkcionalizma. ispod kojih je stanica podzemne željeznice i trgovački centar. (kada je Hrvatska osvojila broncanu medalju) prima 80 000 gledatelja. slično kao lanac restorana Planet Hollywood s rekvizitima iz filmova i autogramima hollywoodskih zvijezda na zidovima. Iako namijenjen mlađim klijentima. model stanične jezgre nalazi se u izlogu. pharmacy).– 1998. U blizini je postaja vlaka radi lakše dostupnosti i bez automobila. 1997./98. što smanjuje osjećaj zatvorenog. nažalost. Nacionalni francuski stadion sagrađen za Svjetsko nogometno prvenstvo u nogometu 1998. Ima 120 ulaza. Tipologije koja podsjeća na “drveće na brežuljku”. izoliranog prostora uobičajen kod gradnje ove tipologije (stadioni). Damien Hirst i Mike Rundell: Restoran Pharmacy. Francuska. postaja ima osam odignutih kolosijeka. Ulm. tada u tzv. MZRC: Stade de France. U blizini su autobusno stajalište i parkiralište. Njemačka. Krov visi ovješen na čelična koplja. koje podsjećaju na srednjovjekovne križno-rebraste svodove. Saint-Denis.).– 1997. Nalazite li sličnosti s antičkim amfiteatrom (tlocrt)? 312 Programiranje svijeta . restoran je ipak bankrotirao (2004. i zgodna dosjetka.– 968. Restoran i bar koji dekorom podsjećaju na ljekarnu (engl. krajnje profinjene komponente za racionalno stvaranje građevinskih oblika. One propuštaju svjetlost istodobno pružajući zaštitu od sunca i kiše. Lisabon. Santiago Calatrava: Istočna postaja (Oriente). Izvana se vidi borilište stadiona. Primjer TRENDA u arhitekturi i umjetnosti. London.) zagovara funkcionalnu estetiku. 1994. Hochschule für Gestaltung.

Strukturalna čvrstoća. koji odnosi 5 000 žrtava. 2003. s dovoljno prostora za pješake i popratnih sadržaja. “koplje” oblikovano prema Möbiusovoj traci. Marko Dabrović. Armiranobetonska cjevasta konstrukcija u obliku dvojnih tornjeva (Twin Towers). Minoru Yamasaki: Svjetski trgovinski centar (World Trade Centar). 313 Programiranje svijeta . izlazi u slučaju nužde na starim projektima pokazali su se slabim točkama visoke zgrade. ali i društvenog okupljanja i druženja. Visoke zgrade se s američkog kontinenta danas premještaju u zemlje Dalekog istoka vrlo velike gustoće naseljenosti i prirodnog prirasta. Projektiranje uz pomoć kompjutora danas uvodi slobodnu kompoziciju vanjskog plašta zgrade. New York. pa Iraku. Na razini tla. Teroristički napad na Svjetski trgovački centar pokreće javnu raspravu na temu ima li smisla gradnja visokih zgrada. Pješački most je ujedno prostorna intervencija i urbani javni objekt. Visoka zgrada novog doba nije više neboder. godine. To je mjesto pijeteta. Kao utjelovljenje moći kapitala i Prvog svijeta (tu je smješteno sjedište Svjetske banke). Most povezuje gradsku jezgru s bivšom lukom. koji su simbol sjećanja i obnove. Mrtvi kanal. načinjen prema projektu koji je pobijedio na natječaju za spomenik hrvatskim braniteljima. već toranj. i trodimenzionalne prostorne okvire s velikim otvorenim unutrašnjim prostorima. Most bočno nalikuje na ispaljenu strijelu. veća se pažnja posvećuje organizaciji javnog života. svojom tankom pločom (debljine samo 65 cm) na čijem kraju prolaznik mora proći između dva monolita različitih širina. Tanja Grozdanić. Nakon toga zapadna koalicija napada autokratske režime u Afganistanu. 1972. Rijeka. SAD. sigurnosni sistem.3LHD (Saša Begović. rujna 2001. tornjevi su srušeni u terorističkom napadu 11. Silvije Novak): Most hrvatskih branitelja. okupljanju nebodera oko plaze. Iako je filozof Francis Fukuyama ranije tvrdio da je nastupio “kraj povijesti” jer je američki sustav liberalnog kapitalizma realizirano savršeno društvo čiji daljnji razvoj nije moguć. Svaki segment mosta je dizajniran tako da se proizvede industrijski i montira na lokaciji. To je most-spomenik. drugi filozof Noam Chomsky tvrdi da je za SAD nastupio “kraj odmora od povijesti”— prvi put napadnut je cilj na američkom teritoriju. visoka 412 m.

Umjesto toga. poprima zasebne socijalne i ekonomske vrijednosti.” (Antoine-Marie-Roger de Saint-Exupery) Dobar dizajn čini jedinstvo funkcionalnosti. užitka potrošnje i komunikacije. a odgovor je uključen u pitanje. “Predmeti nisu više roba. Norbert Bolz je tvrdio da “tko god želi odgovoriti na Kantovo pi.plakata) znaje oko 6 000 logotipa). morat će proučavati dizajn”.” dodati. kustosica njujorškog Muzeja moderne umjetnosti). provjera koda” (Jean Baudrillard). Iako ima dodirnih točaka s umjetnošću.plave boje predstavljaju Hrvatsku. beskrajnim morem. podijeliti posao i izdavati naredbe. ljudske potrebe: ljepotu kako bi se stvorilo ono što svi. u na radost” spajajući utilitarno i ludičko. pletera te crvene. dizajnirani predmet osim oblikovanjem prema visokim estetskim kriterijima mora prije svega imati svojstvo funkcionalnosti. U funkciji “viška zbilje” (suplementa) dizajn.Dizajn “Savršenstvo dizajna si postigao ne onda kada više ništa nemaš za “Čovjek. Dizajn je “pravo djelima. oni ispituju nas i mi smo im prisiljeni odgovoriti. na primjer varijacije i permutacije vrsta renesansnog stava koji kombinira tehnologiju. već kad nema ničega suvišnog u onom što si napravio. jet nije znao da nedostaje” (Paola Antonelli. otvara odjel dizajna.“Nisu nam potrebni mauzoleji s mrtvim tanje što je čovjek. ekonomičnosti i svr. Računajući na materijalnost osjetila. u svijetu (Majakovski. “Dobar dizajn neka je žavanje nekog proizvoda ili institucije.” donizam stvaranja. 314 Programiranje svijeta .. čime dizajn dobiva status integralnog dijela povijesti umjetnosti 20. koji je i sam za u kojemu smo stanovnici polisa koliko i supermarketa (svakoga potrebe revolucije izradio oko tri tisuće dana prosječni stanovnik zapadnoga grada vidi. to su testovi. Ako (Karl Marx) želiš sagraditi brod. a 932. Tako slično funkcioniraju sve poruke u medijima: ni informacija ni komunikacija.. dizajn se razlikuje od umjetnosti svojim svojstvima tehničke umnoživosti i korisnosti: namijenjen za upotrebu “masovnog čovjeka”. suvremeni dizajn pokušava odgovoriti na zahtjeve formalnih noviteta što dolaze od publike koja se neprestano dosađuje u društvu spektakla. u radničkim stanovima. nego žive radionice ljudskog duha na ulicama. spoznajnu šahovnice. MoMA — Muzej moderne umjetnosti u New Yorku osnovan je 929. bijele i znanost. stalni test. kružni odgovor. pjesnik. to je skup društvenih uloga. već referendum. tehničku korektnost i hetvornicama. ne moraš slati ljude da sakupe drvo. nauči ih žudjeti za širokim.Vizualni identitet je dizajnersko obiljehovitosti u određenim životnim uvjetima. u tramvajima.. prema Guyu Julieru. asimilira i prepo. oni nisu posve čak ni znakovi kojima bi odgonetali i usvajali smisao i poruku. stoljeća.

Ukupna okolina predstavlja integraciju triju sfera: — predmetne okoline (artificijelni svijet industrijskih proizvoda) — izgrađene ili izgradbene okoline — komunikativne okoline (sistem komunikacija. London. kao vatrom.). potrebno je zatim da dizajn ne otežava uporabnost predmeta (ako previše ukrasa na žlici ometa njezino držanje hrane i unošenje u usta. Shvaćanje reklamnog šarenila kao preobraženog oblika utopije prosvjetiteljstva — urbani “pejsaž” mjesto je zavodništva slika i uspostavljanja kontrole (diktira se moda. logotipi. Dizajn se bavi oblikovanjem upotrebnih predmeta. industrijski ili product design (strojevi. 315 Programiranje svijeta .Piccadily Circus. “Život čovjeka.” (teoretičar dizajna Zvonimir Radić ) Dizajn dijelimo na grafički (naljepnice.. Zato je zadatak dobrog dizajna stvoriti oblik upotrebnog predmeta koji će sadržavati odmak od uobičajenih stereotipa — ali ne prevelik odmak koji publika ne bi shvatila i kupila (kao što je slučaj u umjetnosti gdje “sviđanje” nema veze s kvalitetom). Tako se dizajnom nastoji unaprijed predvidjeti ukus i sviđanje pojedinih profila kupaca i umjetno se stvara moda putem reklama i marketinga kako bi vjerojatnost za zadovoljavanje ciljane skupine bila što veća. prostorom i svjetlom. može uključiti modifikacije koje čine unikat i tako zadovoljiti želje pojedinog naručitelja. dizajn mora omogućavati i ekonomski što isplativiju proizvodnju — ako se rabe prekvalitetni materijali. u velikim količinama i automatizirano proizvodi roba za nepoznatog potrošača. plakati. Nastaje pojavom industrijske revolucije. onda ta žlica ne valja)... Modom se stvaraju zajednički ukusi koji pojednostavnjuju proizvodnju. masovna proizvodnja teži isključivanju individualnosti i pojedinaca i proizvoda koji su im namijenjeni. Napokon. Od tramvajske karte i natpisa na trgovini do cestovne signalizacije i urbane opreme — sve je to vizualni inventar urbanog ambijenta. vodom i zrakom. kućni aparati. automobili. što je “in”). baš su isto tako utjecani bojom. gdje obrtnik.. u prvom redu vizualnih). volumenom.) i tekstilni (materijali i krojevi). kao i društva. Suprotno od zanatske proizvodnje. Engleska Najfotografiraniji zid na svijetu — marketinški displeji kao turistička atrakcija. Dizajn može biti i environmental — oblikovanje okoline. proizvodnja predmeta je skuplja nego zarada na njemu. nakon koje se serijski. proizvodeći predmet.

već jedino dajem svoj pristanak da me netko drugi — koga sam ja odabrao — baš kao takvog odredi.” (Leszek Kołakowski) 316 Programiranje svijeta . Christian Dior: Y linija. Ja sam ja. vozi se automobilom marke Ford. To je degradirano utjelovljenje velike tradicije građanske misli.Christian Dior: New Look. ja imam iluziju da biram samog sebe. Meni se svijet predstavlja kao zbirka stvari i budući da posjedujem slobodu izbora između njihovih različitih vrsta. Filozofski ili vjerski ili pak politički pogled na svijet ne razlikuje se bitno od bilo kakvog drugog objekta za svakodnevnu upotrebu: čim odabirem neku već postojeću i već gotovu konstrukciju. Birajući stvari. Naziv priziva Rooseveltov New Deal ili “novu podjelu” karata. osjeća blaženo zadovoljstvo što predstavlja istinsku individualnost. Građanski individualizam je proizvod prirodne inercije koja. Christian Dior: H linija. upotrebljava kolonjsku vodu marke X i žilete marke Y. ja zamišljam da sam autentična ličnost na osnovi same činjenice da mi je ostavljena sloboda tog izbora. “Čovjek se može definirati kao posjednik ili korisnik određenog automobila. proljeće/ljeto. ispovijeda religiju određene protestantske sekte i glasa za određenu političku stranku. Moja osobnost je određena kombinacija stvarnih osobina: ja sebe definiram kao onoga koji nosi crvenu kravatu s točkicama. a ne običan primjerak uniformirane gomile. Dior je bio prvi kreator koji je radikalno mijenjao liniju odjeće svake sezone. 1947. Ja samoga sebe ne određujem kao filozofa ili kao vjernika ili pak kao političara. određene vrste cigareta. uostalom. poslijeratna žena je ponovno pasivna i utegnuta. ja time usvajam stanovitu vanjsku određenost kojom se služim baš isto onako kao i pastom za obuću. Prisvajam u gotovom obliku osobine stvari i od njih pravim svoje vlastite osobine. a misleći o svemu tome. Svakome osigurava neponovljivu individualnost. karakterizira svaki pogled na svijet. određene religije i određene političke stranke. voli vitke plavuše. ma koliko da ima masovan oblik. Njegova privlačna sila mora biti neodoljiva. model “Bar”. Godine 1949.1955. Diorova odjeća čini 5% ukupnog francuskog izvoza. — neracionalno trošenje tkanine koja je još uvijek teško dostupna neposredno nakon rata. koja se lako kupuje za novac. jesen/zima. Novi je izgled “A” silueta odjeće s voluminoznom suknjom.1954. Nakon oslobođenja od korzeta i kraćenja suknje 1920-ih./56. U određenom smislu to je točno: odabirem samoga sebe kao kombinaciju raznih roba. osinjeg struka (“žena-cvijet”).

Jednako tako. 1979. Boris Ljubičić: Znak 8. Povezani krugovi također predstavljaju sport – prijateljstvo – mir. povijesno i kulturno povezane i ujedno su kolijevka europske i posredno zapadne kulture i civilizacije. ovaj znak postaje standard. umjetnosti. 1993. arhitektura često prisvaja motive. Nakon igara u Splitu 1979. Međutim. je to 20 zemalja) koje su civilizacijski. mediteranskih igara u Splitu./94. izveden iz teksture arhitektonskih materijala. Znak se sastoji od tri povezana kruga što predstavljaju tri kontinenta: Europa. materijale i tehnike iz prirode. što je moto olimpijskog duha. što znači da se od tada koristi na svim Mediteranskim igrama u međuvremenu i ubuduće. Azija i Afrika (znak Olimpijskih igara ima 5 krugova za 5 kontinenata). Ovaj je. Mediteran je samo uski morski pojas tih kontinenata i zato su krugovi uronjeni jednom trećinom u more — tako predstavljaju samo 18 zemalja Sredozemlja (nakon 1990. podsjećajući na valovitu morsku površinu. s prigodnim dodacima organizatora pojedinih igara (kao i na Olimpijadama). dizajna ili mode. Japanski modni kreator Miyake uvodi nove materijale u modnu industriju. 317 Programiranje svijeta .Issey Miyake: Valoviti plissé jesen/zima.

Ivan Picelj: naslovna stranica časopisa Arhitektura. Joan Miró: Plakat za Svjetski nogometni kup u Španjolskoj. Slika je postala zaštitni znak španjolske turističke zajednice. Zagreb. a tipične Miróove boje poistovjećene su s mediteranskim ugođajem Katalonije. Primjer uspješne “fuzije” umjetnosti geometrijske apstrakcije i grafičkog dizajna. 1– 6/1956. 318 Programiranje svijeta . 1982. na prvoj naslovnici časopisa Arhitektura Udruženja hrvatskih arhitekata. Lirska apstrakcija primijenjena u grafičkom dizajnu.

stoga je “nadimak” toga grada “Velika jabuka”. Halucinantni spektar boja kose tipičan je za psihodeličnu umjetnost toga doba. Pjevač Bob Dylan prikazan je s kaleidoskopskom frizurom na plakatu za album najvećih hitova tog pjevača. Jaki osjetilni nadražaji. engl. s vodoravnim prugama duginih boja. dobio je boju srebrnog kroma. simulacija laserskog svjetla potpomaže stvaranju halucinantnog dojma. Palo Alpo: Logotip tvrtke Apple Machintosh. i nastavak natpisa “Volim New York”: “više nego ikad”. Glaser je suosnivač New York Magazinea 1968. umjetne boje koje dočaravaju stanje transa. logo je osuvremenjen. Prvo osobno računalo Apple je izbacio na tržište 1977. što je nažalost često završavalo eksperimentima s LCD drogom. 1973. među njima The Washington Post.. 1966. Smatra se najimitiranijim logotipom ikad. Milton Glaser: Bob Dylan. “Big Apple”). Jedan od najprepoznatljivijih korporativnih logotipa na svijetu. stvorivši tehnički preduvjet za kompjutorski generiranu umjetnost. Psihodelična umjetnost izraz je alternativne hipijevske i rock-kulture Zapadne obale SAD-a. Logotip napravljen po narudžbi gradskih vlasti kao dio turističke kampanje. 2003. autor je osuvremenio crtež dodavši crnu mrlju u donji lijevi kut srca. rujna 2001. a dizajnirao je više od 50 novina i časopisa. 1976. za diskografsku kuću CBS Records. koja je izraz pokušaja oslobađanja kreativne energije bez razumske kontrole umjetnika toga doba. proširenje percepcije tipični su za ovu dekorativnu umjetnost nastalu uporabom ornamentalnog uzorka. a nakon napada na Twin Towerse 11. Kaleidoskopski efekt.Milton Glaser: I love New York. 319 Programiranje svijeta . Logotip tvrtke prikazuje nagrizenu jabuku (osnivači New Yorka uzgajali su jabuke.

1983. refotografiranja prikazan je kauboj u pozi preuzetoj s fotografije poznatog proizvođača cigareta.). Rody Graumans: 85 sijalica. Krugeričin prvi javni rad bio je natpis koji je ispisivao: “Ne pokušavam vam ništa prodati” (New York. Droog Design. Poruka velikih dimenzija (u vizualnom jeziku to je vikanje) ispisana na crvenoj podlozi agresivnošću oponaša marketinške i propagandne strategije. minimalistička estetika izraz je paradoksa dizajna koji istupa protiv potrošačkog mentaliteta.Barbara Kruger: Instalacija u Mary Bone Gallery. za sastavljanje ovog produkta bila je dovoljna ideja i tu se ne može govoriti o oblikovanju (možda o ready-made dizajnu). klaustrofobičnom prostoru. Odgovorite na pitanje/promislite: Što mislite o estetskoj komponenti suvremene umjetnosti? 2. Metodom tzv. dizajna i marketinga danas? Aldo Ballo za tvrtku Alessi: Cjedilo za agrume Philipa Starcka. standardnim materijalima postignut je efekt raskošnog lustera. Primjer suvremenog nizozemskog dizajna. 1991. Otpočela 1954. Podsjećajući na svemirski brod. 320 Programiranje svijeta . Tekstualna poruka fizički obuhvaća publiku (kojoj se umjetnica obraća sa “vi”. 1992. Kućanski predmet čija forma i materijal prkose koncepciji jednokratne uporabe i jeftine funkcionalnosti. Richard Prince: Bez naziva (Kauboj ). 1991. Marlboro-man bila je najdulje vođena reklamna kampanja u povijesti. Oglas je poslužio kao ready-made: konzumiranje slika — slika konzumerizma. njegova forma dostojna je izlaganja u muzeju. SAD. Buket aranžiran od 85 sijalica. grla i žica koje slobodno vise sa stropa. industrijskim. engl. u scenografiji Divljeg zapada. 1. 1984. Umjetnički rad preuzima obrasce moći napadajući publiku — u svojstvu mase ili konzumenata — da promijeni ili modificira svoje stavove i želje. a onda se dogodilo obrnuto. New York. Kakvo je vaše mišljenje o povezanosti umjetnosti. jednostavnim. “you”) u tijesnom. Prije su reklame “krale” slikovni jezik umjetnosti. Ekonomičnost forme.

istine. već intelektualne tvorevine. postmoderna je doba simulacije. norma više nije ukus elite. sumnja. definiranjem i donošenjem zaključaka. smisla. neizvjesnost. Postmoderna radi reviziju tradicionalnih vrijednosti. nemogućnost spoznaje i metafizičnosti. podijeljenost. Finnegans Wake) Jamesa Joycea nije knjiga za široku publiku. svrhe. “moderno” je razdoblje od 860-ih do 968. rečenica se odnosi na proizvodnju umjetničkih objekata. zahtijeva predznanje i široku naobrazbu. nesigurnost. Odbacuje se potreba moderne za klasificiranjem. 321 Programiranje svijeta .” (Mies van der Rohe) “Ako je moderna doba proizvodnje. a modernizam se više odnosi na filozofiju moderne umjetnosti. istinu. pa čak i savršeno društvo. Postmoderna je populistička.Različnost moderne i postmoderne “Novo doba je činjenica: ona postoji bez obzira na naše da ili ne. i simulaciju stvarnosti. Postmoderna odbacuje sve što je veličao modernizam — autoritet razuma. Moderna je elitistička. stvarnog svijeta. odnosno duh vremena. već sviđanje širokih masa (bestseleri i tv sapunice).) Termin “moderno” je dvosmislen: svaka je umjetnost moderna u doba svog nastanka. vjerovanje u mogućnost čovjekova savršenstva i ideju da je moguće stvoriti bolje. Postmoderna dekonstruira postojeće ideje i sustav vrijednosti i iznosi da jednakost i sloboda nisu prirodno stanje čovječanstva. Stoga se još naziva new age — predstavlja početak jednog novog doba. Također odbacuje primat znanstvenih činjenica u formiranju našeg pogleda na svijet i nanovo usvaja stare koncepcije neosjetilne percepcije. godine u umjetnosti i filozofiji.” ( Jean Baudrillard. inzistira na nejednakosti — npr. Koncepcija postmoderne je: varljivost. No kao povijesni pojam. Finneganovo buđenje (engl. odbacuje vrijednosti poput ega. Stoga bismo je mogli nazvati nihilističkom. Postmoderna je ili protiv moderne ili je njezin nastavak koji preispituje njezine premise.

322 Programiranje svijeta .Georges Méliès: Put na Mjesec (franc. ne može se govoriti o stablima. Slijedi prosvjetiteljstvo koje uvodi koncepciju slobode i istine (u smislu znanja) “koja te Eduard Manet: Doručak na travi. 1902. u renesansnom humanizmu koji određuje čovjeka. čini se neljudskim. Filozofski korijeni moderne nalaze se još dublje u prošlosti. ali prije svega nove teme na svojim slikama. a naturalističkom koncepcijom lijepog suprotstavlja se akademskom (propisanom) idealu. kao mjeru svih stvari. ali i prirodom i prirodnim silama. Le Voyage dans la lune). nove kromatske vrijednosti. Manet uvodi plošnost slikovnog prostora. izložena na Salonu odbijenih. na slici su prikazana dvojica muškaraca na pikniku s razodjevenom djevojkom). Nakon Drugoga svjetskog rata. Već masovni pokolj Prvoga svjetskog rata kao rezultat slijepog predavanja tehničkom napretku dovodi u pitanje koncepciju progresa. kao i globalnog onečišćenja. Moderna počiva na uvjerenju da umjetnost može promijeniti svijet. i razum sam. Crno-bijeli nijemi animirano-igrani film (traje 11 minuta). Brecht će reći: “Nakon holokausta. bez mašte. u vrijeme hladnog rata i stalne prijetnje nuklearnog uništenja. a ne više Boga. 1863. Suvremenici su njegove radove smatrali šokantnim. godine 56. Filozof Theodor Adorno postavlja pitanje smisla postojanja umjetnosti nakon Auschwitza. Sir Thomas More u Utopiji iznosi viziju savršenijeg društva.” Osporena je prevelika vjera modernizma u razum: iako imaginacija bez razuma proizvodi čudovišta. Satira na račun društva toga vremena: prirodne sile pobjeđuju stroj. ne samo da nagovještava nove pobjede znanosti već se i ruga slijepoj vjeri u znanost i tehniku — lansirana raketa s astronautima pogađa Mjesec ravno u oko i pada natrag na zemlju. trenutak promjene stare/moderne umjetnosti je datum nastanka slike Doručak na travi (863. pogotovo je teško bilo podržavati bilo kakav optimizam. čovjeka koji upravlja svojom sudbinom. Smatra se da je prvi moderni umjetnik Eduard Manet.

” Larpurlartizam je tzv. međutim. kada se afirmira stvaranje umjetnosti radi umjetnosti (larpurlartizam) — oslobođenja od akademskih pravila. izoliran fenomen. nisu uspjeli ostvariti ideale na kojima su počivali. Traži se ne samo sloboda od pravila već i od zahtjeva i ukusa publike jer “umjetnost ne nastaje zbog publike. stoljeća željeli su poboljšati svijet u svojim djelima pokazujući moralne vrijednosti. avangardna umjetnost moderne. bratstvo. “tiranije smisla i svrhe”. možda najutopističkijoj viziji od svih. Oktobarska revolucija također je težila stvaranju boljeg društva prema komunističkoj. Njegova ljepota proizlazi iz činjenice da je autor to što jest. samodostatan. Neuspjeh takve tradicije potvrđuje Prvi svjetski rat. koja se okreće formalizmu i u umjetnosti ističe važnost stila — boje. Prekomjeran rast gradova (koje američki predsjednik Thomas Jefferson naziva “čirovima na tijelu države”). st. kojima svi trebamo težiti. Oscar Wilde piše 89. Svi ti projekti. siromaštvo. već radi umjetnosti”. linije. 1989. Umjetnost nije sredstvo moraliziranja. kuhano jaje jaje na oko mućeno jaje (kajgana) Cedric Price: Grad kao jaje. socijalna nepravda i dehumanizirajuće bolesti društva činjenice su na koje upozorava i koje komentira tzv. uvodi načelo “jednakost. sloboda”. tvrde larpurlartisti. kompozicije — umjetnost je potpuno odvojena od stvarnog svijeta. Francuska revolucija 789. oblika.– 19.može osloboditi”. bez stava i komentara stvarnosti u kojoj nastaje. MODERNI 323 Programiranje svijeta . Umjetnici 9.: “Umjetničko djelo je jedinstveni rezultat jedinstvenog temperamenta. plemenitu žrtvu. koji se ne odnosi ni na što osim na samog sebe. DREVNI 17. a avangardna umjetnost se stavila u službu širenja te ideje. dolično ponašanje. konzervativna moderna. Što nema nikakve veze s time što drugi ljudi od njega žele. prostora. podučavanja ili ideološkog zanošenja.

vesele objekte. “Kvazi-nijemi” film (čuju se zvukovi strojeva) prikazuje doba Velike depresije. stvarajući od njih humorne. Giger je stvorio lik vanzemaljskog negativca u filmu Alien Ridleyja Scotta. Gesta simbolizira strah pred nepoznatim i ujedno pomirenost sa sudbinom. 1959./60. Slično tome. Gledanje je fizička operacija. Osvajanje svemira pobuđuje strah pred nepoznatim. za koji je dobio Oscara za najbolje vizualne efekte. Giger: Alien. Eduardo Paolozzi radi totemske idole od strojeva. i kojima ne možemo ovladati. ili kompjutora kao “strojeva s dušom”. Tehnološka postignuća čovječanstva upotrijebljena su protiv ljudskih života. Jesmo li dirnuli u stvari koje nas se ne tiču. ukazujući na problem zaglupljujuće uske podjele rada koja vodi ka dehumanizaciji društva. Glavni lik u filmu radi na montažnoj traci u tvornici automobila Henryja Forda — koji je i u stvarnosti prvi uveo jeftin serijski rad na sklapanju dijelova na traci. vizualni svijet je socijalna činjenica. 324 Programiranje svijeta . Konjanik istesan u drvetu u arhetipskoj pozi raširenih ruku. 1979. a vizualni svijet isprepleće tjelesno i psihičko. pitanje je koje se javlja paralelno s razvojem znanosti i tehnologije. koja je inspirirana stvarnim prizorom: talijanski su seljaci tako nemoćno širili ruke pred prizorom aviona-bombardera. Claes Oldenburg: Mekani prekidač za svjetlo Umjetnik ironizira tehnička postignuća modernog doba (koja su nadišla sposobnosti spoznaje jednog čovjeka). 1936. Marino Marini: Konj i jahač. Gledanje je društveno i povijesno.Umjetnost i “napredak” Charlie Chaplin: Moderna vremena.

a ponekad se nalazi na periferiji zbivanja u umjetnosti. Hrvatsku umjetničku produkciju treba vrednovati u odnosu na svjetske umjetničke tokove: katkad je u njihovu vrhu (poput Nacionalne knjižnice Lubinskog. na istinsku integraciju. To je stečena navika. tj. Iako je svaka prosudba u biti subjektivna.mjeru i ujedno tu formu podvrgava ćaja. pogreškama i odlikama jednog umjetničkog djela.). stavlja tosti prema kojima su raspoređeni elementi djela. potrebno je imati predznanje.Potrebno je razlikovati formu i oblik umjetničkog djela. skeniraju je. analizira. “Forma umjetničku de umjetničko djelo. Pitanje koje treba postaviti da bi se spoznalo umjetničko djelo je “što”. a nepismeni navodno pretražuju sliku segment po segment. — opisa: što uključuje prepoznavanje motiva i elemenata koji gra.sadržaju slike i likovima koji se kroz nju pojavljuju. “kako”. već da se s njim slaže”. ne obvezno. — vrednovanja (prosudbe): značenja djela i. naziv djela.” (Nadežda Čačinović) Likovni kritičar opisuje. daje — interpretacije: identifikacija značenja djela. prepoznavanje umjetničkih zakoniili tonove.Likovna kritika “Ne znam ništa o umjetnosti. da pogled usredotoče negdje ispred slike ili prizora.. 325 Programiranje svijeta . raspoloženja. materiju. po današnjem žargonu. Gagro). postojanja i svoje budućnosti” (B. iznutra povezuje. ali znam što mi se sviđa. Dobro umjetničko djelo odgovorit će vam na sva ta tri pitanja. “Određena nacionalna umjetnost ili umjetnost neke sredine može pretendirati na univerzalno postojanje. engleski kritičar iz 9.” (Gelett Burgess) Takav stav je pogrešan — ne trebamo vrednovati umjetnost prema kriteriju sviđanja ili ukusa. na primjer različite boje — analize: organizacije djela. likovnih i estetskih vrijednosti djela. ideja koje umjetnik unosi u svoj rad kao na. kad se zaogrne svjesnošću svoga postanka.” (Milan Galović) čin komunikacije s publikom. kontekstualizirati i valorizirati. “zašto”. tek kad je definirana u vlastitoj unutarnjoj strukturi. Kritička analiza djela sastoji se od: — identifikacije djela: ime autora.. interpretira i iznosi sud o vrijednosti. “Pismenost daje ljudima snagu da fokusiraju. John Ruskin. dovodi u poseban red. a ne samo dobru intuiciju kako bismo umjetničko djelo mogli analizirati. u odnos. pa čak ni estetske vrijednosti umjetničkog djela. Novih tendencija. godina nastanka. tako da ih mogu zahvatiti u cjelini. prepoznavanje osje. stoljeća izjavio je da “kritičarev zadatak nije da mu onaj koji ga sluša vjeruje.

Prisjetimo se. definiranjem i davanjem primjera. čak i onda kada predstavlja nepoznanicu (x) za neupućenog promatrača. po vašem mišljenju? Kako se odražava na umjetnost? 4. Kakvo je vaše viđenje modernog senzibiliteta? Kakvo je poimanje demokracije i znanosti danas. Ima li uzorak samo dekorativnu ulogu ili može postati umjetnička kompozicija? Navedite primjere. 1968. statusa fotografije kao autonomnog umjetničkog djela: mnogi je još uvijek tretiraju samo kao način “slikanja svjetlom”. Nisu li i slika. umjetničkih djela koja ne samo da oplemenjuju postojeći. dekoraciju i uzorak. Kakvo je vaše viđenje fotografije. dokumentiranja stvarnosti ili jednostavno borbe protiv varljivosti sjećanja. dekoracija i uzorak često služili istom — ukrašavanju zidova i predmeta? 5. 3. Mondrianove 326 Programiranje svijeta . sliku.. Monumentalan objekt (materijal je obojeno drvo koje simulira hladnoću i težinu metala). Pokušajte razlučiti. raširenih ruku i nogu. “razapet” je u izložbenoj galeriji svojom “x” formom sugerirajući ljudski lik. Može li umjetnost popraviti ljude i svijet i učiniti da budu bolji? 2. kao sredstvo za kreiranje genealoškog stabla (obiteljskog albuma).Ronald Bladen: X. 1. već i stvaraju novi okoliš. Umjetnost ostaje aktivni čimbenik u gradnji slike svijeta.. Objekt arhitektonske mjere jedan je od prvih primjera ambijentalnih instalacija.

Dodatak .

2 Pablo Picasso: Gospođice iz Avignona. Četvrta je Picassova Guernica. 3 Andy Warhol: Marilyn. a time su ujedno potkrijepili činjenicu da bilo što može postati umjetnost. Francuski je dadaist porculansku posudu za uriniranje. 4 Pablo Picasso: Guernica. prosinac. izložio 1917. Britanski stručnjaci ovim su odabirom šokirali javnost. 1962.Pisoar — najutjecajnije umjetničko djelo Petsto britanskih stručnjaka za umjetnost pisoar umjetnika Marcela Duchampa smatra najboljim umjetničkim djelom dvadesetoga stoljeća. našao se na trećem mjestu. 1937. nazvanu Fontana. Atelier rouge). u jednoj njujorškoj galeriji i potpisao je. . 1 Marcel Duchamp: Fontana. 1917. tvrdeći da je to umjetnost samo zato što ju je on prozvao umjetničkim djelom. Drugo mjesto zauzele su Picassove Gospođice iz Avignona. ready-mades predmete pretvarala u umjetnička djela. jer su se u konkurenciji nalazila djela Duchampovih suvremenika poput Picassa i Matissea. 5 Henri Matisse: Crveni atelijer (franc. a peti Crveni atelijer Henrija Matissea. a Marilyn Diptych Andyja Warhola iz 1962. Novinska vijest. 1911. 2004. 1907. Na taj se način lansirao u vrh konceptualne umjetnosti koja je tzv.

zasnovan na vizualnoj/ estetskoj primarnosti. Zagreb. beskonačno prostiranje. tekst (font) i njihov odnos dio su umjetničkog rada. Apstrakcija rastera. Školska knjiga. Naslovnica postaje prostorom umjetničkog djela. Usprkos tome što je rad zasnovan na geometriji. Kao što je pejzaž prvi faktor likovnog određenja arhitektonskog djela. odnosno prostor korica knjige. on je u svojoj biti duhovan. uvodeći dijagram reda u nered realnosti. Iako naizgled “obična”. bijela je apsolutna boja nastala miješanjem svih boja spektra. ali dovoljna paralela s naslovom udžbenika. Prijedlog se bazira se na rasteru i optičkom fenomenu “necker kocke” koji je otkrio kristalograf Necker — gledanjem u kocku ona se preokreće. naslovnica knjige uvodi čitatelja u njezin sadržaj. Kroz svoju pravilnu i repetitivnu markaciju raster je definirao potencijalno beskonačno polje točaka intenziteta: nedovršeno. bez središta i hijerarhije (prema B. Prelaženjem rastera na hrbat i poleđinu knjige neutralizirane su granice prostora. njezin format.Naslovnica našeg udžbenika Ivana Franke: naslovnica udžbenika Neizvjesnost umjetnosti. odnosno prednja stranica postaje zadnja. uvodeći “prazninu” kao sadržaj. kao jednostavna. 2005. njegova serijska repetitivnost te prividna anonimnost učinili su ga paradigmatičnom formom dvadesetog stoljeća. Tschumiju). . igri 2D (ploha naslovnice) i 3D (kocka) elemenata. i obratno.

uredio Claude Frontisi. . neprevedeni su na hrvatski jezik: Enciklopedija likovnih umjetnosti. London. Köln. izdanje dopunjeno Antologijom hrvatskih spomenika Radovana Ivančevića. 2003. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 978. London. Želimir Koščević: Kožarić. Köln. Charles Jencks: Architecture Today. Sculpture From Antiquity to the Present Day. 974. Varaždin. EXAT 5. Zagreb. Mladost. uredio Michael Rush. 2000. Michael Archer: Art Since 960. 996. 2003. Zagreb. Biblioteka Fluxus. 988. Thames and Hudson. Larousse/ Veble commerce. Edward Lucie-Smith: Umjetnost danas. Thames & Hudson. London. Köln.Bibliografija Prošireni popis preporučene literature. Edward Lucie-Smith: Umjetnost danas. Stanek. Köln. Zagreb. 999. Charles Jencks: Jezik postmoderne arhitekture. Taschen. Flammarion Povijest umjetnosti. Art at the Turn of Millenium. Philip Jodidio: Building a new Millennium. 2003. Jerko Denegri: Dossier Boys. Kenneth Frampton: Architecture of the 20th century. 964. Herbert Read: Modern Sculpture. Zvonko Maković: Julije Knifer. mnogi naslovi. 997. Bernard Blistène: A History of 20th Century Art. DAF. 977. Zagreb. 998. 978. Zagreb. Nove tendencije. Herbert Read: A concise history of modern painting. London. 960. 2005. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2002. Taschen.) Filmska enciklopedija. Taschen. Zagreb. 986. (ili dopunjeno Vjesnikovo izdanje 2005.W. London. Concepts of Modern Art. H. 200. New Media in Art. 2002. Art of the 20th Century I. uredio Nikos Stangos. uredio Ingo F. Zagreb. Meandar/Studio Rašić. Naprijed. Taschen. iako obiluju vizualnim materijalima. Jerko Denegri: Umjetnost konstruktivnog pristupa. 990. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. MH. Thames and Hudson. M. New York. Zagreb. 999. Walther. stoljeća. 994. Zagreb. Abrams. Janson: Povijest umjetnosti. Thames and Hudson. de Michel: Umjetničke avangarde 20. 974. II. Enciklopedija hrvatske umjetnosti. Mladost.

artnet. Zagreb. Zagreb. 2003. Naklada Jesenski i Turk. vidim film. Zagreb. Jean Baudrillard: Simulakrum i simulacija.nelepets. Hans-Georg Gadamer: Ogledi o filozofiji umjetnosti. Pretraživanje web-a: http://www. Zarez. Kontura.lemondedesarts.artcyclopedia. Zagreb. Roxana Marcoci: Here Tomorrow (katalog izložbe). Europski glasnik. MSU. Zagreb.. 2002. 995. Beograd-Novi Sad. Zagreb. Miško Šuvaković: Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umetnosti i teorije posle 950. 2005. VBZ. Flash Art. Oris. Zagreb. Zagreb.moma.com/ http://www. monografija Tomislava Gotovca. 2002.greatbuildings.guggenheim. 2002.com/ http://www. HDLU. MSU. Zagreb. uredio Želimir Koščević. i inozemnih: ArtNews.com/ http://www. 200. Čovjek i prostor.org/ . urednik Tihomir Milovac. AGM. SAZU. 999. MSU. MSU Zagreb. Hrvatsko sociološko društvo. Vizualna kultura.. domaćih: Život umjetnosti. Domus.Čim ujutro otvorim oči. 2004. Hrvatski filmski savez. Casabella.culturenet. MSU. Iva Rada Janković. uredio Chris Jenks.. Catherine Millet: Suvremena umjetnost. Neprilagođeni/The Misfits (katalog izložbe)..com/ http://www. Ispričati priču (katalog izložbe).com/ http://www. Listanje časopisa. DAGGK. 2003. Vijenac.org/ http://www. 2002.. Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti (katalog izložbe). Numen. 2004. Naklada DAGGK. 200. urednici Zvonko Maković. Naomi Klein: No logo. Enigma objekta. Paul Virilio: Brzina oslobađanja. Nicholas Negroponte: Being Digital.hr/ http://www.. 999. MSU. Art Press.

d. Zagreb.Školska knjiga. .d. Masarykova 28 Za izdavača Ante Žužul. prof. Tisak dovršen u kolovozu 2005.