UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET KRIMINALISTIKIH NAUKA

kolska 2006./2007.godina datum, 28.04.2007. godine

SEMINARSKI RAD
iz predmeta forenzina antropologija

TEMA: Osobine elementi opisa ljudskih jedinki i grupa

student: Edin Kundali

profesor: Doc.dr. Damir Marjanovi

S A D R A J:

UVOD: promjenjljivost OSOBINA: definicija pojma SISTEMATIZACIJA OSOBINA: klasifikacija osobina i tipovi promjenjljivosti LITERATURA: Bioantropologija; Ljubomir Berberovi

UVOD Promjenjljivost

Svi oblici i funkcije kojima se odlikuje izvjesni organizam podlijeu promjenama to proizlaze iz procesa individualnog razvia i iz interakcije ovih procesa sa djelovanjem okoline. ivotne pojave i razvojni procesi stoje pod jednako vanim uticajima kako spoljanjih faktora, tako i faktora vezanih za unutranju organizaciju ivog bia. Iz toga proistie sveopta promjenjljivost organizma u vremenu i prostoru. Oigledna je injenica da su ljudi meusobno razliiti. ovjek-pojedinac drugaiji je od svakog drugog pri istovremenom posmatranju, a drugaiji je i od samog sebe u nekom prolom ili buduem trenutku. Varijabilnost (promjenjljivost, varijacija) u vremenu i prostoru predstavlja najoptiju osobinu svih oblika postojanja ivota, jedan od fundamentalnih uslova egzistencije i funkcionisanja ivih sistema. Postanak i opstanak biolokih vrsta koje sainjavaju suvremeni organski svijet uzrono je vezan za sveobuhvatni proces stalnog mijenjanja cjelokupne ive prirode (alohronina varijabilnost), proces koji se direktno odraava i opteprisutnom nejednakou organizama u prostoru (sinhronina varijabilnost). Stoga analiza i prouavanje mnogih aspekata bioloke varijabilnosti zauzima istaknuto mjesto u istraivakim djelatnostima moderne nauke, posebno kada se radi o ovjeku. Od posebne vanosti za kriminalistiku nauku je primjena tih saznanja u sudskim i krivinopravnim postupcima.

OSOBINA Definicija pojma

Pojam osobina nije uvijek jednako shvaen niti primjenjivan u uvijek istom smislu. Neobino je velik izbor sinonimnih oblika ovog naziva u naem jeziku. ta se, uistinu, podrazumjeva pod terminom osobina uz mnoge sinonimne oblike (odlika, oznaka, svojstvo, obiljeje, karakter, karakteristika), kojom se zapravo opisuje neki aspekt konstitucije ili funkcije organizma iznjedrilo je potrebu da je se definie. Definicija pod koju bi bilo mogue podvesti veinu sluajeva izgledala bi po prilici ovako: osobina je proizvoljno odabrani element grae ili funkcionalnog sklopa ivog sistema, koji se javlja u vidu razliitih varijanti. Za nauku je od bitnog znaaja da osobina varira, te da ima meusobno nejednake varijante. Ovako definisan pojam osobine odnosi se samo na klasu individualnih osobina, kojima se odlikuju pojedinani organizmi. Grupne osobine tiu se deskripcije grupa, predstavljaju itavu grupu, a ne njene pojedine lanove. Iz formulisane definicije pojma osobina izostao je jedan operativno znaajan dio, koji se u nauci automatski podrazumjeva: sve varijante date osobine moraju biti realno (egzaktno) ustanovljive, tj. takve da se mogu objektivno

registrovati. Nikakve koristi ne bi moglo biti od istraivanja osobine meu ijim varijantama nema potrebnih distinkcija (razlika), ili ako se ne raspolae metodama i aparaturom za egzaktno (realno) utvrivanje razliitih varijanti. Osobine su dio deskripcije (opisa), ali ne i sami elementi grae ili funkcije organizma. (Analogno tome osobine su: boja oka, visina a ne tijelo, prisustvo eera u mokrai a ne eer ili mokraa kao takvi; itd.) Osobina direktno ne oznaava nikakvo predmetno postojanje, nego se samo odnosi na predmetno postojanje; osobina nije realni objekat, nego atribut objekta: osobina sama po sebi nije neto, ona je na opis neega. Prema tome, osobina predstavlja egzemplaran primjer metodoloke apstrakcije, tipian generini pojam, opte koje postoji iskljuivo u pojedinanom (tj. u vidu realnih individualnih varijanti).

SISTEMATIZACIJA OSOBINA Klasifikacija osobina i tipovi promjenjljivosti

Fenomen razliitosti unutar ljudske vrste bioloki uslovljenom i oslonjenom na spolja vidljive individualne osobine izrodio je potrebu za njihovom sistematizacijom . Individualna varijabilnost , varijabilnost na nivou jedinki predstavlja ishodite ukupnog fenomena bioloke varijabilnosti. Elementi konstitucionalne i funkcionalne organizacije ivih bia, na koje se odnose odgovarajui opisi tj. osobine, obzirom da su po svojoj prirodi razliiti mogu se svrstati u klase, pa su otud mogue i razliite klasifikacije osobina, odnosno mogue je razlikovati neke tipove osobina. S obzirom na karakter variranja fenomena koji opisuju, osobine se dijele na kvalitativne i kvantitativne. Kvalitativnim (alternirajuim) osobinama se nazivaju one osobine koje se javljaju u izvjesnom manjem broju pojavnih varijanti; varijante kvalitativnih osobina su diskretne, alternativne, meu njima nema kontinuiranog niza postepenih prelaza. Kvantitativne osobine, naprotiv, imaju neogranienu mnoinu razliitih pojavnih varijanti (modaliteta), koje (ako ispitamo dovoljno velik skup jedinica posmatranja) sainjavaju neprekinutu seriju, gdje meu susjednim varijantama postoje samo gotovo nezamjetljive razlike. Podjela osobina na kvalitativne i kvantitativne, iako teorijski jasna, logiki ubjedljiva i praktino veoma korisna, u sutini je arbitrarna. Gotovo bez izuzetka, kvalitativne osobine ispoljavaju odreene kvantitativne aspekte, dok se (s druge strane) kontinuirana varijacija po pravilu prouava svoenjem na ogranien broj kategorija varijanti. Mogue je, dalje, razlikovati nekoliko grupa osobina po karakteru samih karaktera; kad se radi o ovjeku kao objektu genetikih analiza , moglo bi se (eventualno) govoriti o etiri glavne klase osobina morfoloke, fizioloke,

biohemijske i psiholoke. Jasno je da nema nikakve zapreke daljnjoj razdiobi navedenih klasa kao to evidentno, mogu postojati i osobine mijeanog karaktera (npr. morfofizioloke, ili biopsiholoke itd.). Osobine se esto klasifikuju kao normalne i patoloke, odnosno, (preciznije reeno) razlikuju se normalne i patoloke varijante pojedinih osobina. Ponekad, nije nimalo lako povui otru granicu izmeu normalnih i patolokih varijanti, odnosno odluiti da li je neka individualna varijanta u normi ili van nje. Kako se moe zapaziti, svaki pokuaj klasifikacije osobina (pa ak i klasifikacije varijanti) nailazi na oite tekoe, te se ne moe dosljedno i bez ostatka sprovesti, a da ne zapadne u poneku nesaglasnost sa prirodom klasifikovanog matetrijala. Uprkos tome, klasifikacije su neizbjene i neophodne, kako radi sistematizovanja problematike, tako i za lake razumijevanje pojedinih primjera. Promjenljivost osobina, naime, moe biti kvantitativna i kvalitativna. Za kvantitativnu promjenjljivost (kontinuiranu, fluktuirajuu) karakteristino je da se tie neogranienog mnotva razliitih varijanti (modaliteta), koja se utvruju uvijek mjerenjem i izraavaju se brojano. Kvalitativna (diskontinuirana, alternirajua) promjenjljivost (varijacija) podrazumjeva ogranien broj modaliteta, koji su jasno odvojeni jedan od drugog i (najee) odreuju se opisno (deskriptivno, atributivno). Dakle, analogno kvalitativnim i kvantitativnim osobinama, mogue je razlikovati i dva tipa promjenjljivosti: kvalitativnu i kvantitativnu.

Rad pripremio: Edin Kundali