RANKO MARINKOVI

RUKE

RUKE
pripovjeda kae da je gledao svoje ruke- poinje s velianjem desne ruke kao snanije, pametnije, spretnije, ozbiljnije govori da su nastale iz elje, u pomraenju svijesti i da sada hodaju po svijetu zagrljene, zaljubljene i nerazdvojive smatra da se desna brine za lijevu kao to kuja nosi tene u zubima. poinje rasprava lijeva ruka pjeva, desna joj govori da pjeva kao vojnik lijeva ju optuuje da je ubojica doznajemo da je desna ruka htjela lijevoj razrezati ile , desna kae da je samo htjela posluati svog gospodara lijeva se zove nesoretnom, slabom, glupom, neozbiljnom jer ne razumije rijei, za desnu kae da gradi svjetove, da je ruka a za sebe da je rimski bog, da je hvataljka, govori da je desna promijenila prirodu, podredila je sebi ' Zemlja lei na tvom dlanu kao lopta, koju moe baciti u svemir.' poziva ju da uniti svijet, desna kae da to ne eli, a lijeva ju pita ima li ijednog stoljeda kada nije ratovala saznajemo da je vlasnik ruku osudio nekoga na smrt desna misli da je kriva, lijeva joj zamjera rasprava o asti lijeva se otrgne iz zagrljaja desne kae da se stidi to je ruka i da bi bila bilo to samo ne ruka pripovjeda ih gleda zavaene i govori da je istinu rekla desna: jedna je to i druga, ipak su obje ruke

prema njima idu djeak i djevojica, djevojica dode kod desne ruke, ova ju pomiluje, a djeak smiono proe pored lijeve i drsko ju pogleda lijeva ga kvrcne po nosu, djeak pljune, lijeva aljivo zamahne iznad djetetove glave, dok ga desna pljusne po licu lijeva joj poinje prebacivati to, desna kae da ne da pljuvati po njima dvjema desna se stalno brine za ast djeaku su raskrvarene nosnice, zaziva mamu i tatu, tata dolazi i pita za objanjenje, ruke ispriaju to je bilo otac isto pljune na njih i kae im ubojice desna zamahne prema njemu, on odbije udarac, ukljui se i lijeva, istukle su oca, ali im se sin podmetnuo pa su pale na asfalt, okvravljene i osramodene, odbaene kao rukavice ruke se brinu jedna za drugu, drhte od elje za ovetom na kraju obraz pljune na njih da bi ih oprao od blata i krvi

ZAGRLJAJ
pisac se priprema za pisanje, ali nema inspiracije, ne zna o emu bi pisao, pa ne pie ni slova stvarnost se rastvara pred tobom kao lepeza, ti bira ovna za rtvenik umjetnosti mrav brodolomac- ni mravu ne vrijedi ta njegova reenica koju je napisao (o joru Keku) pitanje smisla pisanja jor Bepo traga za inpiracijom edudi po gradu-nebi li otkinuo komadid te male, sirove stvarnosti i s jednim plijenom u zubima krenuo u svoju knjievnu jazbinu pripovjeda mu zamjera to za inspiraciju trai samo udnovate i rijetke primjerke, to mu je nezanimljivo svakidanje promatra financa, koji ugleda jednog ovjeka s magarcem koji je nosio travu financ ga pita da mu da ik koji je bacio sad maloprije, ovjek mu nudi cigaretu, ali financ ga hode izrugati pa trai da mu podigne ik s ceste ovjek to ne eli napraviti, pa onda financ trai nekog djeaka zatim ga financ trai u ime zakona da mu pokae to je u vredi, dok ovjek kae da moe sam pogledati financ ne zna ni sam kako glasi, niti to tono znai taj zakon na kojeg se poziva dolazi andar iza ugla, nosi pitolj u stranjem depu hlaa ala je prola, nema vie 'pogaanja to je u vredi' andar i financ razgovaraju, o knjigama, svetom Nikoli, onda mu financ ispria svoju anegdotu sa ovjekom pa se andar stane smijati i priati svoju anegdotu sa financima financi su uvijek sumnjivi na to to prolaznici nose, a nikad ne ele pogledati u vrede zakljuak cijele prie: ovjek uvijek lae, uvijek mu treba dvaput okrenuti rije financ kae treba znati- daj mi znanje, dat du ti imanje andar kae da treba srede imati, znanje ti poklanjam kae da je sve sreda po njegovu miljenju sretan je jor Bepo, jer nema briga, i nita ga ne zanima financ misli da on spaava enu i njenu kder kao Ben Hur jer su toliko jadne i neprihvadene bez njega, iako nema nita krivo s njima odluio je otidi, andar ga ne zadrava andar ostaje sam, uiva u svojoj veliini, vanosti, slatkoda ga je obuzela od osjedanja sebe uoava da ga jor Bernardo gleda pa mu se stane prijetiti i vrijeati ga kao podrka jor Bernardu, u njegovu brijanicu ulazi jor Bepo, a andar se sad osjeda bijedno

i nikog nema na ulici jer se svi boje da ih andar ne pogleda ovim pogledom od kojeg se ugiba govori za sebe da je postao kukavica, postaje nezadovoljan

andar primjeduje pisca, ovaj ga izazivaki gleda, pripovjeda govori da ga ne gleda tako, jer ipak je on andar, savjetuje mu da ga se barem malo boji jor Bepo pria Bernardu o Matiji, govori da nikog nikad ne gleda, nikog ne poznaje i svi su mu jednaki pisac se eli pribliiti andru, pripovjeda mu govori da je to put u smrt pisac mu dolazi s lea i pokriva mu oi svojim rukama, rekavi pogodi tko sam andar nije bio raspoloen za igru, i posegnuo je za pitoljem da upuca pisca kad ga je ovaj

zagrlio, vrsto tako da je andru bilo uzaludno pokuati osloboditi se

on shvada da ako ga pusti da de ga andar ubiti andar mu prijeti da ga pusti, ali shvada da ovaj to nede napraviti 'OVIM SMO ZAGRLJAJEM STUPILI U BRAK, DO SMRTI.' andar ne moe vidjeti pievo lice, saznaje tko ga dri tek kad mu pisac kae andar mu se poinje ulizivati misledi da de ga tako prije osloboditi pisac mu pria svoju priu koju je mislio napisati ali ju sada nikad nede modi napisati i andar de biti jedina osoba koja de za nju uti andara jako dirne ta pria, ak je i zaplakao, ali kad mu je ovaj rekao da je to sve izmislio, andar se opet razbjesni pisac u svom zanosu doeka veer, andar misli da je poludio pisac se opravdava pripovjedau da je on rtva posljednja misao vezana za smisao svega (ivota, postojanja) , za tiraniju koja svima donosi strah i smrt pisac kae da vie nema teme jer je pred njim ocean mraka i beskrajna nod

PRAH
Upoznajemo Tonka Jankina. Zamjera jednoj gospi to n pie kao u, jer se onda njegovo ime doima kao kakvo japansko. Ona ga je ostavila prije 11 godina sa rijeima da je udak, osobenjak i sakuplja starih kljueva. Ta gospa se zove Ana. No, Tonko zna da ga ona nije ostavila zbog kljueva ved zbog geometra koji im je doao mjeriti zemlje. On je pao na koljena i molio za oprotenje i odricao se kljueva. Na sve strane govorilo se da je Ana s geometrom, a kad je zavrio posao odjurila je za njime. Nakon rata se udala za njega. Brinula se za njega, bolesnog i izgladnjelog. On se razbolio kada je ona otila. Sada Tonko u sjeti uzdahne, sjedajudi se svega toga. Jedanaest godina ekao ju je i nije mu jasno to hode sad s tim pismom. Htio ju je zamisliti nesretnu i poniznu. Otvara pismo. Razmilja to bi Ana htjela od njega, jer nema nita njeno, ali moda njen mu eli neto. U pismu stoji: da joj se nakon pet godina ekanja rodio sin hode da bude kum njenom djetetu (mu joj nede znati, oni de to obaviti ujutro dok joj mu bude u uredu, ona je ved sve sredila rekla je muu da de dodi i on je rekao neka doe da ima iznanaenje za njega ako sakuplja kljueve jo uvijek Prvo je bio razoaran i tuan, s tragom ironije, a nakon itanja pisma mu se pojavio osmijeh na licu (teki, psovaki, primitivni..) Odgovorio joj je brzojavom da dolazi sutra. Tonko misli da Ana potajno radi protiv geometra. Iza njegovih lea, lukavo i fino, misli da ga zove kao sauesnika protiv mua. Tonko sprema poklon za dijete koje kad de se otvoriti, prasnut de kao bomba i rastaviti svo troje govori za sebe da je atentator, ubojica rairenih ruku. Misli da se vratila njena ljubav prema njemu, zato bi ga inae zvala? Vidio je Anu, bila je sama na obali, bila je u bijeloj ljetnoj haljini bez rukava. Stara Lucija mu je dala koaru groda da ju poalje na obalu. Ila je s njim do Ane. Ona ga je dozvala i on je stao pred nju i nije ju prestao gledati. Mislio je da mu se ruga kad joj je poljubio ruku. Rekla mu je da je ostario. On nije znao kako da ju oslovljava, potpuno se zbunio. U sebi, bio je cinian i htio joj je redi da je i ona ostarjela. Prvo ju opisuje da je savrena, a nakon toga da je oronula i pjegava s podonjacima. Starica mu je dala dva grozda a onda su otili. Tonko ih je bacio, a Ana se poela smijati. Tonko joj je to zamjerio. Ona kae da joj je smijeno to kako se izmijenio, kako poputa, a nije vie tiranin. Njegova hrabrost je nestala kad se susreo s njom. Odvela ga je do svoje vile sa crvenim krovom. Ondje je geometar itao novine u sumrak. Ana ponovi kako joj je ao to mu radi iza lea. Tonko i

Anin mu pozdravili su se, a Tonku je smetalo to je tako ljubazan- neprestano je traio tragove poruge, mislio je da ga saaljeva. Tjeio se da de se uloge obrnuti nakon to sutra poslje krtenja urui paket djetetu. Jako su bili ljubazni prema njemu- obukli ga u geometrov kudni kaput i dali mu papue... Geometar se pitao zato skuplja kljueve instikt vlasnitva propale klase Tonko smatra za sebe da je nesretan, a za njega da je sretan. Kae da je bez cilja, bez snage, kao nasukan, naputen brod. Ispod jastuka naao je zamotan smotuljak- to je bio klju kojeg mu je Ana prije poklonila- klju raja, klju pakla, samo to je sada bio pozladen s ugraviranim brojkama i slovima. Njega je to dirnulo. Stoji gol sam u sobi i razmilja. uo je djetetov pla. Zaeli da ga bar nije uznemiravala Ana, da ga bar nije pozvala. Poeo je plakati. Razvezao je onaj paket i poeo itati sva Anina pisma. Odlui da je svretak, otie ispred Anine sobe, poljubi vrata i kae zbogom Ana. Vapio je za revolverom, otrovom, nije htio ue ili no. Htio se objesiti sa vrpcom to ju je skinuo s Aninih pisama. I sve je bilo spremno za in, a kad se objesio, uo je bum i doli su geometar i Ana. On gol, lei na podu i prekriva se pismima, u stidu. Geometar mu skine omu s vrata i digne ga s poda kao dijete i stavi na krevet. Tonko odgovori, vi ste mislili da sam ja nesretan i da du se objesiti radi toga. Ba sam se naalio s vama!

ANEO
Majstor je bolestan, pomodnik mu dolazi, pita ga kako je i trai ga klju od radionice kako bi otiao na posao. Majstor zna da je jednom nogom u grobu, ali cijeli je u svom projektu volumena i prostora. Majstor ne voli ba pomodnika Lojza. Lojz mu govori da de ako bog da zavriti svog anela koji pie u knjigu. Kae da ga nede dirati dok Majstor ne ozdravi. Majstor odgovara da ga ne smije dirati. Lojz mu pone ljubiti ruke, a majstor ih gadljivo povue. Saznajemo da je taj aneo majstorov nadgrobni spomenik. Veliki, bijeli, mramorni, koji na koljenima dri rastvorenu knjigu i ita. U tu knjigu ispisuje Albert Knez- klesarski majstor. Nalazi slinost izmeu anela i Lojza. Lojz u anelovu licu! Lojz je plakao i Knez mu je rekao da ako umre prije nego ga zavri da ga postavi na grob nedovrena. Knez je htio da mu samo upie ime i prezime i klesarski majstor bez datuma. Majstor Knez doista je bio knez meu klesarskim obrtincima, a ak su ga neki kipari priznavali, bio je cjenjen i od poznavalaca umjetnosti. Knez pita Lojza ima li curu, on srameljivo obori pogled. Knez nije voli Lojzovu pobonjaku frazeologiju.

ovjek- aka nitavila Knezova misao nakon to je Lojz ispriao svoj san San je bio o tome da je majstor klesao pastira ali pastir se nije dao isklesati i govorio mu je da majstor samo eli zaraditi novce na njemu. Onda je dola stara gazdarica i pomogla mu drati kipa koji se izmicao, ali onda je dijetao izletio u stranu i zabio se gazdarici u elo. Saznajemo da je ta gazdarica bila Magda- ljubomorna, pakosna..., a u to vrijeme je ved upoznao Fridu. Nju je upoznao jer je dola naruiti nadgrobni spomenik za mua koji je umro svirajudi obou. Knez joj je predloio pastira s frulom. Jedino je Fridinu alost osjetio kao svoju, na sve ostale bio je gluh i slijep. 'Bio je svjedokom brojnih ljudskih alosti, smrt je bila njegova inspriacija, njegov medij, jedina stvarnost njegove mate.' njene suze otopile su obrtniku ravnodunost- on je bio umjetnik Lojz je pozirao za pastira. Magda je kritizirala Lojza, a nikad nije Kneza, jer ga je previe voljela, a zapravo se nekako osjedala nevoljenom. Za Lojza su govorili da je mali Metrovid kad su ga doveli Knezu. On ga je htio posiniti, a Magda je bila opreznija. Magdi je jedan dan stalo srce. Knez se udao za Fridu. Ona ue nakon to je Lojz izaao iz Knezove sobe. Bila je loa glumica, nije bila zabrinuta za Kneza. On ju je pomilovao po boku, a ona se odmaknula- njegova ruka ostala je u zraku. Htio joj je neto redi, ali onda se predomislio. Zatim ju je zamolio da mu da tople vode i sapuna da opere ruke, a ona mu je otresito odgovorila da ne zna zbog ega on sad hode prati ruke Knez se osjeda naputenim. Frida se vratila sa umivaonikom tople vode, runikom i sapunom. Knez je sada ljut jer uje Lojza kako neto lupa dok klesa. Ne eli oprati ruke, a Frida se srdi. Knez govori da Lojz nema srca za materijal. Frida kae da de idi redi Lojzu da prestane raditi, Knez ju moli da ne ide, ali ona izae. on je traio ljubav, a dobio je samilost Knez je bio svjestan da je patnja zbog njega poela poputati i u nju su poele prodirati snage ivotanasluduje da ga ena vara. Knez si zamjera, osjeda se krivim to su svi portvovni zbog njega. Jednom je htio imati Fridu pored sebe, ali Fride nije bilo i onda se sjetio Lojza. Majstor vie nodu nije htio ni razmiljati. Knez kae da aneliid Lojze samo eka svoj as.

'Plaze, gmiu ruke, trae izlaz iz nodi, iz boli, iz svega ovoga to se stislo i zguvalo oko njega u gvalju neizrecive odvratnosti.' nemo, samoa, odbaenost, nitavilo oko sebe... 'samo ruke oko sebe ive u nodi i tjeskobno osjedaju svoju nemod.' njegov aneo je jedina stvar zbog koje osjeda radost- 'on na sebi osjeti dah besmrtnosti.' Nod je i Knez je izaao iz svoje sobe. Odlazi u predvorje, gdje visi njegova bunda i klju od radionice. U dvoritu poivaju grubi blokovi kamenja. Izmeu njih prolazi majstor. U dnu dvorita vidio je svjetlo. Zatekao je svetca Lojza Gonzaga sa svojom suprugom. Reakcija- 'Ni bijesa, ni mrnje, tek neki hladni dodir odvrne majstorov pogled.' Majsor izae, vrati se u tamu dvorita, nema vie zvijezda, ni kaosa neroenih svjetova. Ulazi u radionicu, tamo ga eka aneo koji odavno eka da ga primi u zagrljaj. Lojz je ved napisao na anelu Albert Knez- klesar majstorski- umjetnik roen (s datumom)- umro (bez datuma) Nakon to je isklesao datum smrti (koji je bio dan sv. Alojzja Gonzaga) on se preda svom anelu.