V. Jurdana: Lik Litcije Stipani...

Senj, zb. 29, 269-280 (2002)

VJEKOSLAVA JURDANA

LIK LUCIJE STIPANCIC U SVJETLU PROBLEMATIKE POBAAJA (Roman Posljednji Stipanii Vjenceslava N o v a k a )

Vjekoslava Jurdana OS "Rikard Katalini Jeretov" HR 51410 Opatija

UDK: 821.163.42.09 NOVAK, V:179 179:821.163.42.09 NOVAK, V. Struni lanak Ur.: 2002-07-15

Polazei od pobaaja kao ina koji izaziva niz pitanja o dopustivosti i moralnosti, istrauju se uzroci i posljedice sluaja Lucije Stipani (roman Posljednji Stipanii V. Novaka) te ih se promatra kroz suvremena stajalita o pobaaju. Lucija razvija vlastito poimanje svijeta i svojeg duha koje pripada epistemolokoj kategoriji subjektivnog znanja. Njezina je etika, etika odgovornosti. I pobaaj i zaee Lucijina djeteta nisu posljedica ljubavnog ina dvoje ravnopravnih ljudi, ve posljedica nestvaralake podreenosti. Stoga se ovaj sluaj propituje s aspekta intrinzine vrijednosti ivota majke i djeteta te njihove potencijalnosti kao osobe. Pobaaj je problem konkretnog subjekta, konkretnih okolnosti, i ne treba ga sagledavati i rjeavati po opem principu, ve razumjeti kontekst takvoga moralnog izbora.

1. Uvod Pobaaj je in koji i na poetku 21. stoljea, unato dugotrajnim i opsenim raspravama i polemikama, izaziva niz pitanja." Stoga se o bitnim pitanjima vrijednosti ljudskog ivota raspravlja na razliitim podrujima: od politike i sociologije pa do teolokih rasprava.
1 Rad je nastao u okviru kolegija enski studiji - knjievnost i filozofija na poslijediplomskom studiju Knjievnost i humanistiki kontekst pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Mentor: dr. se. Snjeana Priji-Samarija. " U uvodu Zbornika tekstova Pobaaj za i protiv S. PRIJIC (1995) istie da se ta rasprava ini eom i otvorenijom nego ikad. U posljednja dva desetljea 20. stoljea intenzivno se iznose razliiti argumenti, no ne nazire se kraj raspravi oko pitanja za pobaaj ili protiv njega.

269

V. Jurdana: Lik Litcije Stiptmi...

Senj, zb. 29.269-280(2002)

Tema pobaaja javlja se i u hrvatskoj knjievnosti. esto se u knjievnoj kritici i openito u razmatranju korpusa hrvatske knjievnosti istiu stanovita kanjenja za europskim i svjetskim umjetnikim tendencijama i pravcima. To se objanjava tekim politikim, socijalnim i ekonomskim prilikama u kojima je stoljeima ivio hrvatski narod. No temom pobaaja izdvaja se roman koji je, pobijajui navedenu tezu, nastao cijelo stoljee prije suvremene zahuktale polemike o pobaaju. To je roman Posljednji Stipanii Vjenceslava Novaka, objavljen 1899. U ovom radu raspravljat e se o problemu pobaaja u kontekstu tog romana, odnosno knjievnog lika Lucije Stipani, te ga komparirati s nekim najznaajnijim suvremenim stajalitima i pravcima glede poloaja ene i njezina prava na pobaaj ili uskraivanja tog prava. U kojoj je mjeri hrvatski pisac (mukarac) u 19. stoljeu uspio odgovoriti (na knjievno-umjetniki nain) na pitanja o kojima se i danas raspravlja, u vrijeme kad ih ni filozofija, a ni druga podruja nisu poela analizirati (o feminizmu da i ne govorimo), kljuno je pitanje ovoga rada. Slijedei nain istraivanja amerikih konstruktivistica, polazimo od ovih pitanja: Koje probleme pokuava rijeiti ova ena? Za to moemo rei da je adaptivno u nainu na koji pokuava sebe smjestiti u svijet kako ga ona poznaje? Koje determinante - psiholoke i drutvene - proiruju ili suzuju njezin obzor? Kakvim se metaforama slui da bi opisala svoj rast i svoje promjene?

2. U kakvoj je obitelji odrastala Lucija Od najranijeg djetinjstva Lucija je bila uskraena za slobodan i nesputan doivljaj svijeta, posve izolirana u svojoj kui, a "dijete kojem nije omogueno da odrasta kroz igru i dijalog odrasta u velikoj opasnosti".4 Ona se razvija i oblikuje u obitelji koja zbog socijalnih, ekonomskih i politikih promjena na izmaku dvaju stoljea, doivljava slom pa i izumiranje loze. Odatle u nazivu atribut posljednji, U toj patricijskoj i patrijarhalnoj obitelji (sloj povlatenih graana u maloj i zatvorenoj senjskoj sredini) glavnu rije ima otac Ante Stipani:
3 4

M. F . BELENKY - B. McVICKER CLINCHY - N. R. GOLDBERGER - J . M. TARULE. 1998. M. F . BELENKY - B. McVICKER CLINCHY - N. R GOLDBERGER - J . M. TARULE, 1998,

42.

270

V. Jurdana: Lik Lucije Stipani...

Senj, zb. 29, 269-280 (2002)

"Domai ivot u Stipanievoj kui bio je ureen - to se ticalo prava i dunosti mukaraca i enskih - na nain orijentalaca: Valpurga i Lucija osjeale su se naspram Veroniki i drugoj mlaoj sluavki u toliko odlinijem poloaju to su sa Stipaniem sjedile kod istoga stola. Bilo je to po duhu onoga doba, a lako e biti da je na takovu podreenost ene djelovao i doticaj naih ljudi s Turcima kroz duga vremena. Ta je podreenost ene dobila izrazitije lice u Stipanievoj kui i kroz druge prilike: velika razlika Ante Stipania i Valpurge po dobi, njegov osebujni temperament, a pogotovo umiljena njegova naobrazba napram eni, koju bi njezino doba odlikovalo priznanjem vanredne 'edukacije' ako bi znala itati i pisati i ako bi izim materinskog jezika umjela govoriti jo kojim jezikom pa ako bi jo k tome itala novele i romane." U kui ive etiri ene: Valpurga, Lucija, starija sluavka Veronika te mlaa sluavka. Razlika u njihovu poloaju je u nijansama-stupnjevima enske podreenosti {Valpurga i Lucija osjeale su se naspram Veroniki i drugoj mlaoj sluavki u toliko odlinijem poloaju to su sa Stipaniem sjedile kod istog stola) jer dvije su mlade, a dvije starije ene. Nadalje, dvije pripadaju viem, imunom drutvenom sloju, a dvije su siromane i prisiljene sluiti prvima. Nepravedan - neravnopravan odnos mukaraca i ena nije ogranien ivotnom dobi i socijalnim poloajem. Luciji nije omogueno kolovanje jer se od ene ne moe vie zahtijevati nego da bude dobra domaica i vjerna supruga koja umije razumjeti svoga mua i tako mu ugoditi. "Prignjeena okrutnou oeva odgoja, povlai se u sebe, otuuje se, obuzima je osjeaj nezadovoljstva, dosade, zatoenosti, patnje i uzaludne udnje za ivotom, za slobodom. Sto vie sazrijeva, to se vie pojaava osjeaj odbojnosti i otpora prema ocu. U kontaktu s njim postaje utljiva, prkosna, razdraljiva i neiskrena."" Ne moe razvijati svoj duh, intelektualne sposobnosti, ne otkriva vlastite mogunosti. No, Lucijin prvi, a i posljednji ples mijenja njezin nain poimanja sebstva i svijeta oko sebe. Ona spoznaje i izraava svoj glas i svoj duh prema epistemolokoj kategoriji subjektivnog znanja.6 To je perspektiva u kojoj se istina i znanje poimaju kao osobno i privatno, subjektivno znano ili intuirano - ako sam enska, imam i ja zdravoga razuma da shvaam svijet, i srce mi kae da ima drugaijeg ivota nego je ovaj to gaja ivim. Subjektivno znanje vodi ka subjektivnoj spoznaji kojom je subjekt
5 6

D . ROSANDI, 1972,94. M. F. BELENKY - B. McVICKER CLINCHY - N. R. GOLDBERGER - J. M. TARULE, 1998.

271

V. Jurdana: Lik Lucije Stipani...

Senj, zb. 29. 269-280 (2002)

uvjeren da pravi odgovori zaista postoje - samo je izvor na drugom mjestu. To su linosti bogatog unutranjeg svijeta kojemu su se okrenule u negiranju odgovora koje nudi vanjski svijet. Subjektivistice nemaju formalnog obrazovanja, esto odrastaju bez oeve zatite jer su ih oevi zaputali, ili su imale roditelje koji su guili njihovu radoznalost ili ih kanjavali zbog previe pitanja (stoje bio sluaj s Lucijom). Potjeu iz nestabilnih obitelji, u kojima nema potpore i tenje uspjehu. Lucija i Valpurga ostaju potpuno same u trenutku propadanja obitelji. 2.1. Lucija Stipani i autoritet koji ju je iznevjerio Subjektivistice su najee cijeli ivot provele traei neki pouzdani autoritet uz koji bi se mogle vezati. Prema Freudu ena razvija psiholoku oznaku ovisnosti o ljubavi drugoga - razvija objektnost. Ne moe biti sama zbog straha od gubitka. esto u tom traenju autoriteta ene dozive neuspjeh i razoaranje. No traganje se nastavlja pa "ako to nije bio otac, moda to bude ovaj momak ili ovaj mu. Zajednika crta to se tako snano istie u pripovijestima tih ena jest slika mukog autoriteta koji su opisale kao autoritet koji inje iznevjerio." Lucija stvara subjektivistiku i idealiziranu sliku mukarca (Alfreda) koji e promijeniti njezin ivot: "Bila je uvjerena daje Alfred ljubi (...), pomiljala je da e je dii iz tog tamnog, mrtvog stanovanja i povesti u slobodan i otvoren svijet." Alfred je odbacio (po njemu) zastarjela, smijena i konzervativna moralna naela, a nije formirao nova. Kao i Lucijin brat Juraj, ivi od trenutka
7 Grupa autorica (M. F. BELENKY - B. McVICKER CLINCHY - N. R. GOLDBERGER - J. M. TARULE, 1998) istie kako je subjektivizam zapravo dualistiki nazor koji jasno lui vanjski od unutarnjeg svijeta. Istina prebiva u nutrini, a osoba najee nijee odgovore koje nudi vanjski svijet. Jasno, to je uvijek u svezi s razoaranjem doivljenim od tog svijeta. U nemogunosti da ga izmijene, takve osobe nalaze odgovore u svojoj nutrini. 8 Subjektivistice su odrasle, prema ve spomenutim autoricama, u obiteljima koje su bile drutveno manje privilegirane, ili permisivnije ili jednostavno kaotinije od prosjeka. Stipanii su obitelj koja propada. To je sloj patricija koji neumitno nestaje u prodoru nadirueg kapitalizma, politikih i socijalnih promjena na izmaku stoljea. Tako dva enska lika ostaju svjedocima propasti obitelji Stipania, iju su slavu pronosili i prenosili iz koljena u koljeno muki Stipanii. K. NEMEC, 1994. opisuje Luciju i Valpurgu zatoenicama povijesti, uspomena i vlastitih iluzija, to potvruje njihovo poimanje svijeta i svojega duha koje pripada epistemolokoj kategoriji subjektivnog znanja. 10 M. F. BELENKY - B. McVICKER CLINCHY - N. R. GOLDBERGER - J. M. TARULE, 1998, 66.

272

V. Jurdana: Lik Lucije Stipuni...

Senj, zb. 29, 269-280 (2002)

do trenutka traei u svakoj zgodi svoju korist, bez obzira na moralna naela i ast. Njegovo bi ponaanje prema Luciji vjerojatno izazvalo osudu i ondanjeg drutva (konzervativnih naela, ali ipak naela), ali time Lucijin problem ne bi bio rijeen jer nije bilo drutvenih mehanizama koji bi titili enu u takvim ili slinim situacijama. Iako se ne moe tvrditi da su Alfred i Juraj tipini mukarci onoga vremena, mo su posjedovali jedino oevi, sinovi, braa, muevi, kao to kae i Lucija kad govori kako su druge njezine vrnjakinje sretne, a ona nema koga daje zatiti. Tako su Luciju (kao i veinu subjektivistica) izdali svi mukarci u njezinu ivotu: najprije otac, brat pa ovjek koji joj je trebao postati mu.

3. Tko je posljednji Stipani Sve "zaraene" strane u raspravi o pobaaju moraju priznati da u razmatranju problema abortusa valja poi od temeljnog stajalita da i majka i fetus imaju u startu jednako pravo na ivot - prema tome radi se o sukobu tih prava. esto se navode ivotne situacije - sluajevi kad je jedna od tih strana neposredno ugroena (raanje djeteta uzrokovalo bi sigurnu smrt majke), sluajevi silovanja, incest. Osim takvih situacija, uvjetno nazvanih neprijepornima (jer je stav Katolike crkve da i u tim sluajevima pobaaj nije opravdan), pojavljuje se itav niz ivotnih situacija u kojima se moe nai ena pred odlukom za pobaaj ili protiv njega.1Alfred je zaveo neiskusnu Luciju - nije ju silovao, nije poinjen incest, no stavovi i motivi kojima ulaze u odnos, nisu isti. Njezina je etika, etika odgovornosti. Ona je emotivna, s izrazitim osjeajem ovisnosti i potrebom za ljubavlju, ugaanjem i suosjeajnou. Moralom odnosa i odgovornosti za drugu osobu te osjeajima, brigom i
Konstruktivistiko stajalite glasi: "Takve ene cijelog ivota ue da je mo u rukama mukarca, te da oni posjeduju, za drutvo krajnji autoritet. Ali u privatnom ivotu mnogih subjektivistica mjesto trajnog mukog autoriteta ostalo je prazno. A one su ostale ispunjene osjeajem razoaranja i gnjeva." M. F. BELENKY - B. McVICKER CLINCHY - N. R. GOLDBERGER-J. M. TARULE, 1998. 67. 12 Tu se pojavljuju pitanja koja pokazuju osjetljivost pobaaja kao odluke. S. PRIJI, 1995, 16: "Je li uvijek pogreno ubiti osobu? (...) Jesu li u datoj situaciji jaa prava majke ili fetusa? Na emu se temelji prvenstvo prava?" Za sluaj koji se razmatra u ovom radu, kljuno je pitanje: "Koliko i kako okolnosti i stupanj odgovornosti utjeu na rjeenje sukoba prava majke i fetusa?"

273

V. Jurdana: Lik Lucije Stipani...

Senj, zb. 29.269-280(2002)

potenjem za druge i prema drugima, Lucija je eljela ostvariti univerzalne vrijednosti ivota. Stoga kad stigne poiljka, uzima sredstvo za pobaaj jer misli da ga alje mukarac koji je voli kao i ona njega. Pobaaj i nain na koji ga je izvrila, najtei je poraz njezine etike. U suvremenoj polemici o pobaaju esto se polazi od intrinzine vrijednosti ivota. Ronald Dworkin u svom lanku "Moralnost pobaaja" tvrdi "daje rasprava o pobaaju rasprava o intrinzinoj vrijednosti, a ne o pravima i interesima fetusa".1' Pri tome polazi od analize dvaju najjaih suprotstavljenih polova u polemici o pobaaju: tradicionalne religije i enskog pokreta. On smatra da i jedno i drugo stajalite polaze od iste pretpostavke da ljudski ivot ima intrinzinu vrijednost, a ne da je fetus osoba sa svojim pravima. Za analizu sluaja Lucije Stipani zanimljiva su stajalita koja se odnose na feministike argumente u polemici (dakako uzimajui u obzir sve razlike i razmimoilaenja unutar samoga feministikog pokreta). Zbog neravnopravne uloge ena u oblikovanju moralne, kulturne i gospodarske okoline u kojoj zainju i raaju djecu, ali i zbog neravnopravnosti u spolnim odnosima mukaraca i ena, enama je esto nametnuto raanje i podizanje djece. Drugim rijeima, ena bi trebala dragovoljno i nedvosmisleno odluivati o stvaranju novoga ivota. U takvim bi se okolnostima i pojam pobaaja bitno promijenio.14 Iz cjelokupnoga dosadanjeg izlaganja razvidno je da Lucija uope nije imala ulogu, a kamoli onu ravnopravnu, u oblikovanju okoline u kojoj se zaeo i trebao ivjeti posljednji Stipani}5 3.1. Pobaaj i intrinzina vrijednost ivota djeteta i majke "Pobaaj unitava intrinzinu vrijednost - svetost, nedodirljivost ivota djeteta i stoga je moralno pogrjean uvijek, osim u situacijama u kojima je intrinzina vrijednost drugih ljudskih ivota (majke) ugroena odlukom protiv
Ronald Dworkin. u S. PRIJI. 1995. 101. "... tada bi status fetusa bio drugaiji jer bi se ena sama, nedvosmisleno i dragovoljno odluivala za stvaranje, a ne bi joj bilo nametnuto. Pobaaj bi tada uistinu bio ono to nedvojbeno mnogo ena i sada misli da jest - vrsta samounitavanja jer ena unitava neto u stoje uloila samu sebe." Ronald Dworkin, u S. PRIJI, 1995, 117. "(...) zato je previe sluajeva u kojima je spolni odnos u izvjesnoj mjeri silovanje, trudnoa esto nije posljedica stvaralakog ina ve nestvaralake podreenosti i zato je cjelina trudnoe o odgoja djeteta nepravedno raspodijeljena na nain da nerazmjerno i teko pada upravo na enina plea." Ronald Dworkin, u S. PRIJI, 1995, 117.
13

274

V. Jurdana: Lik Lucije Stipaui...

Senj, zb. 29. 269-280 (2002)

pobaaja."16 U tom kontekstu zamislimo da Lucija nije uzela sredstvo za pobaaj. Kakav bi bio Lucijin ivot? Sama, ekonomski ugroena, bez formalne naobrazbe, osuena od male sredine u kojoj ivi. Sjetimo se da se radi o 19. stoljeu. Kakav bi bio ivot njezina djeteta - bez oca - odbacivanog jer je nezakonito, osuivanog, nazivanog pogrdnim imenima - ve kako je to obiaj u malim, zatvorenim sredinama. Odgovore moemo nai u primjerima traginih sudbina likova iz hrvatske knjievnosti 19. stoljea: nahod Luka iz romana Prosjak Luka Augusta enoe ili lik Antonija Salettija u romanu Zaueni svatovi Eugena Kumiia. O kakvoj je vrijednosti rije? O tome govori R. Hare u svom eseju Pobaaj i zlatno pravilo. On govori o pobaaju sa stajalita razraene etike teorije univerzalnog preskriptivizma. "Primijenjeno na pitanje pobaaja pravilo bi nareivalo: ako je nama drago to naa majka nije prekinula trudnou koja je rezultirala naim roenjem, onda, ceteris paribus, ne treba prekinuti trudnou koja e rezultirati roenjem osobe koja e imati slian ivot naemu. (...) To znai da trebamo initi ono to bi nama bilo drago da nam je uinjeno da smo bilo tko u nizu potencijalne djece."17 U tom smislu, Lucija je pomislivi na vlastiti ivot, na ono stoje dobila od njega, na ono to moe dati svojem djetetu, procijenila da je bolje prekinuti trudnou.18 3.2. Pobaaj i potencijalnost osobe U suvremenoj polemici o pobaaju esto se raspravlja sa stajalita potencijalnosti. U tom kontekstu zanimljivo je i stajalite autorice Mary Ann Warren. U svom radu O moralnom i zakonskom statusu pobaaja razmatra problem pobaaja u vezi s potekoama vezanim za odreenje ljudskosti fetusa. Ona tvrdi da je fetus potencijalna (op. a.) osoba i ne moe se smatrati lanom moralne zajednice. No ne treba ustrajavati na tome da potencijalna osoba nema pravo na ivot. Tako dolazi do sukoba prava izmeu fetusa potencijalne osobe i majke - stvarne osobe. "U situaciji sukoba prava, pravo bilo koje stvarne osobe neizbjeno pretee nad pravom potencijalne osobe."19 Luciji je kao stvarnoj osobi bitno reducirano pravo na dostojanstven i slobodan ivot, a njezinu djetetu, kao
Ronald Dworkin, u S. PRIJI, 1995, 120. R. M. Hare, u S. PRIJI. 1995, 25. "Primjena zlatnog pravila poiva, dakle, na procjeni vjerojatnosti stvaranja novog ivota, te na procjenama oekivane sree takve nove osobe." R. HARE, u: S. PRIJI, 1995, 25. 19 M. A. Warren, u S. PRIJI. 1995, 54.
17 16

275

V. Jurdana: Lik Luc i je Slipani...

Senj, zb. 29,269-280(2002)

potencijalnoj osobi ne bi bilo ni omogueno da ta prava i ostvari. Kako te vrjednote nisu omoguene u stvarnosti, kako bi bile mogue u potenciji? Promotrit emo problem potencijalnosti s jednog posve drugog motrita. Jedno od najjaih stajalita u suvremenoj polemici o pobaaju zauzima Katolika crkva. Tako bi svako razmatranje ove problematike bilo nepotpuno ukoliko se ne bi u obzir uzeli i ti stavovi. Ivan Pavao II. izraava u Evanelju ivota (enciklika) slubeno stajalite Crkve o pobaaju. ivot poinje od asa zaea. Tada se poinje razvijati novo ljudsko bie koje se razvija samo za sebe. I mnogi drugi zastupaju tu tezu. Kljuni trenutak kad poinje ivot jest samo zaee. J. Noonan tvrdi daje svatko tko je zaet od ljudskih roditelja, osoba. P. Ramsey to potkrjepljuje injenicom to se zaeem oblikuje jedinstveni genetski kod novog bia." No to ako se radi o zaeu koje je posljedica problematinoga, moralno prijepornoga, nedobrovoljnog i neravnopravnog ina? Ovdje vie nije rije o potencijalnosti, ve o odgovornosti za tu potencijalnost. Moramo se vratiti na citirane reenice R. Dworkina kako postoji previe sluajeva u kojima je spolni odnos u izvjesnoj mjeri silovanje, tj. posljedica nestvaralake podreenosti. "Potrebno je govoriti o pobaaju ne kao o pravu ene, ve kao njezinoj odgovornosti. Jednaku ulogu imaju i mukarci - oevi, jer je dijete njihovo koliko i majino."" Lucija Stipani cijeli je svoj kratki ivot traila {ali joj nije omogueno) svoje pravo na ivot, svoje ja, svoju ulogu i odgovornost za vlastiti izbor. Kada ini pobaaj, ini ga zbog mukarca, a ne kao vlastiti izbor. Pobaaj je samo stuba - dodue posljednja u nizu ivotnih poraza u kojima Lucija nije mogla ostvariti uvjete u kojima bi ona i njezino dijete ivjeli dostojnim ivotom te je posljedica Lucijina neuspjena ostvarivanja vlastitog sebstva. Odgovornost je dakle mukareva. 4. Zakljuak 4.1. Pobaaj i Lucija Stipani Opisujui sudbinu Lucije Stipani, Vjenceslav Novak ni u jednom trenutku ne ostavlja traga sumnji ili prijeporu o njezinoj krivici ili grijehu. Te kategorije treba traiti na drugim stranama u romanu. Rije je o patricijskom
20 21

S. PRUI. 1995. T. MATULI, 1997.

276

V. Jurdana: Lik Utaje Stipani...

Senj, zb. 29, 269-280 (2002)

sloju graana, koji neumitno propada, a s njim i zastarjeli nain ivota i posve neodrivi meuljudski odnosi. Jedina je krivica Lucije Stipani u tome stoje prerano htjela te odnose promijeniti i to je previe udjela da ostvari neke drukije i posve nove. inom pobaaja ona iskazuje svoje stavove o vrijednosti ivota koji za nju nema vie vrijednost. Vie nije svet, nedodirljiv, vrijedan sam po sebi. Okaljan je razoaranjima i izdajama onih koji su je posljednji trebali izdati. U takvim okolnostima smrt poprima posve drugo znaenje. 4.2. Sloenost odluke o pobaaju Pobaaj je in koji izaziva niz pitanja na koja nije lako odgovoriti. Prije svega, je li to in koji je dopustiv ili nedopustiv? Imaju li ene pravo na pobaaj u svim okolnostima ili samo u nekim ogranienim? Je li pitanje pobaaja stvar zakona ili morala? Namjera ovog rada nije bila odgovoriti na ta pitanja, ve istraiti uzroke i posljedice jednoga tunog sluaja, koji je poseban ve po tome stoje opisan na kraju 19. stoljea snagom, mudrou i odmjerenou koje su dragocjene i u dananjim polemikama o pobaaju. To vodi do zakljuka da postoje problemi koje ne moemo uvijek sagledavati i rjeavati po opem principu - stvarajui zabrane i doputenja po kojima emo suditi raznolike i delikatne sluajeve. 4.3. Dva naina spoznavanja i rjeavanja problema Prema konstruktivistikim razmatranjima postoje dva naina spoznavanja i rjeavanja problema koje moemo polarizirati na: a) muko - ope, univerzalno, objektivno "Ljudi koji djeluju u okviru moraliteta prava - ee su to mukarci pozivaju se na metaforu 'slijepe pravde' i oslanjaju se na apstraktne znakove i univerzalna naela presuujui u sporovima i sukobima neosobno, nepristrano i pravino." Takav je nain sagledavanja problema razlogom da se, iako se u hrvatskoj knjievnoj kritici mnogo govorilo o romanu Posljednji Stipanii, a dio je i obvezne srednjokolske lektire, esto izbjegava problem pobaaja ili ga se eufemizira pa ak i preuuje. b) ensko-partikularno, subjektivno, konkretno "Ljudi koji djeluju u okviru moraliteta odgovornosti i brige prvenstveno ene - odbacuju strategiju sljepoe i nepristranosti. tovie, zalau se za to da treba razumjeti kontekst svakog moralnog izbora, tvrde da se 277

V. Jurdana: Lik Lucije Stipani...

Senj, zb. 29, 269-280 (2002)

potrebe pojedinca ne mogu uvijek izvesti iz opih pravila i naela, te da o moralnom izboru valja razmiljati i induktivno, zakljuujui iz konkretnog iskustva pojedinca koje on nuno unosi u svaku situaciju, pa i u spor." Ovim nainom dolazi se do stvaralakog konsenzusa i do rjeenja spora kojim bi se zadovoljili raznoliki stavovi i potrebe. Pobaaj j e individualan problem - problem konkretnog subjekta, konkretnih okolnosti i kao takvog ga treba i razmatrati. Vjenceslav Novak, pisac s kraja 19. stoljea, knjievno-umjetnikim nainom krenuo je tim putem. Opisujui i za suvremenu knjievnost sloenu temu intimne drame lika, a posebice pobaaj i posljedice tog ina, pokazao je veliinu svoga knjievnog talenta, ali i veliinu svojega duha, tako to sve vrijeme ostaje dostojanstven i human. U tom kontekstu izdvaja se stav hrvatskoga knjievnog kritiara Ive Frangea, koji svojom preciznou, ali i finim emotivnim nabojem, najbolje moe zakljuiti raspravu o sudbini i odluci Lucije Stipani: "U tom nizu rtava, jedina ista i nevina, prava Novakova Ofelija Jurjeva sestra Lucija, moda je najuspjeliji lik Novakov. Ona se jedina usuuje suprotstaviti despotizmu zaslijepljenog oca, ona pokazuje majci u kakvom je mraku provela svoj vijek, ona prozire Jurjevo nepotenje, ona se bori za ljubav, za mladost, za svoje pravo na ivot. to u toj borbi podlijee, to njen pothvat ini jo humanijim, njen lik jo poetinijim, njen protest sadrajnijim. Lucijin lik znaajan je i zato jer je Novak 'pogazio' obzire, usudio se da obradi 'sklisku' temu, stao na stranu Lucije i rehabilitirao njenu istu, predanu, prevarenu ljubav. Trebalo j e u ono doba imati smjelosti za to. Posluavi glas poezije, Novak j e tu smjelost smogao i stvorio njean, ustreptao lik djevojke koja svoj prvi dodir sa ivotom plaa smru." 2.

Literatura Antun BARAC, Vjenceslav Novak. Predgovor, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 5, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1964. Mary Field BELENKY - Blythe McVICKER CLINCHY - Nancy RULE GOLDBERGER - Jill Mattuck TARULE, enski naini spoznavanja - Razvoj sebstva, svojega glasa i svojeg duha, enska infoteka - DRUGA, Zagreb, 1998.
M. F. BELENKY - B. McVICKER CLINCHY - N. R. GOLDBERGER - J. M. TARULE, 1998, 18. 23 I. FRANGE. 1960.
22

278

V. Jurdana: Lik Lucije Stipani...

Senj, zb. 29, 269-280 (2002)

Ivo FRANGE, Vjenceslav Novak. Predgovor, Izbor, Svjetlost, Sarajevo, 1960. Dubravko JELI, Posljednji Stipanii Vjenceslava Novaka, Klju za knjievno djelo. Kolo III, knj. 3, kolska knjiga, Zagreb, 1996. Toni MATULI, Pobaaj - Drama savjesti, Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove, Zagreb, 1997. Kreimir NEMEC, Povijest hrvatskog romana (od poetka do kraja 19. stoljea), Znanje, Zagreb, 1994. Snjeana PRIJI, Pobaaj za i protiv, Zbornik tekstova, Hrvatski kulturni dom, Biblioteka Analytica Adriatica, Rijeka, 1995. Dragutin ROSANDI, Metodiki pristup romanu, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1972.

DAS BILD VON LUCIJA STIPANI IM LICHT DER PROBLEMATIK DER FRUCHTABTREIBUNG Zusammenfassung Die Fruchtabtreibung ist eine Handlung die eine Reihe Fragen herausfordert, und es ist nicht leicht zu antworten, ob wir diese Handlung zugeben knnten, oder sie als unmoral betrachten sollten. Das Thema der Fruchtabtreibung finden wir in der kroatischen Literatur am Ende des 19. Jahrunderts (1899) in dem Roman Posljednji Stipanii (Die letzten Glieder der Familie Stipani). Die Autorin dieses Werkes beschreibt in diesem Roman das Schicksal einer Senjer Patriziertochter (Lucija Stipani). Die Folge ihrer erfolglosen Verwircklichkeit des eigenen Ichs ist die Fruchabtreibung des letzten Stipani. Die Problematik des Romans Posljednji Stipanii wurde bis heute im Kontext der Problematik der Fruchabtreibung nicht betrachtet. Die Autorin hat diese Arbeit mit der Absicht geschrieben, die Griinde und die Folgen im Fall von Lucija Stipani zu analysieren und sie mit einigen zeitgenssischen Richtungen und Meinungen zu komparieren.

279

V. Jurdana: Lik Lucije Stipani...

Senj, zb. 29. 269-280 (2002)

TI IE FIGURE OF LUCIJA STIPANI IN THE LIGHT OF HER ABORTION PROBLEMS (POSLJEDNJI STIPANII THE NOVEL BY VJENCESLAV NOVAK) S u in m a r y By starting with the abortion as an act which provokes a number ol' questions about allowability or morality, this essay explores the reasons and consequences of Lucija Stipani's case (Posljednji Stipanii), the novel by Vjenceslav Novak) by going from a different point of view on the abortion. Lucija develops her own conception of the world and of her common sense. which belongs to the epistemological category of the subjective knowledge. Her ethics are the ethics of responsability. Meaning, both the abortion and conception of Lucija's child were not the consequence of the act of love between the two equal persons, but the consequence of a noncreative subordination. This case is therefore looked upon from the aspect of the intrinsic life values of mother and child and their potentiality as the individuals. The abortion is the problem of a concrete subject, concrete circumstances and it can't be contemplated or solved by common principles. Instead, the context of such a moral option needs to be understood.

SI. 1. Grad Senj i luka, pogled od sjevera, oko 1935.

280