Ono to je obiljeilo Aristotelova filozofska promiljanja je otklon koji on ini u odnosu na svog uitelj Platona.

On sputa njegove ideje iz savrenog misaonog svijeta u objekte nesavrenog vidljivog svijeta. On i dalje ne nudi mogunost ovjeku da postigne potpuno savrenstvo, ali mu daje mo da sam sebe izgrauje i usavrava. jegova etika nudi praktine upute kako postii puninu ivota i dostii iskonsku prirodu ovjeka. jegovi etiki stavovi su vidljivi od njegovi! teorijski! djela kao to je "etafizika do detaljno razraeni!, praktini! uputa za ureenje dobrog ivota pojedin#a u ikoma!ovoj eti#i ili uputa za dobrog govornika u djelu o retori#i. Eudaimonia(blaenstvo) je ono vie dobro emu sve tei, ono se po Aristotelu postie djelovanjem u skladu s vrlinom. Vrlina je za njega sredina izmeu dvije krajnosti onako kako bi to razuman ovjek odredio. a sredina nije univerzalna, niti aritmetika, ona je svojstvena svakom ovjeku. Ali uvijek treba imati na umu vie dobro i u skladu s njim odluivati u pojedinanim sluajevima. Aristotel naglaava da je za djelovanje u skladu s vrlinom potrebna sloboda. Ako nismo odluili slobodnom voljom onda to nije moralan in niti smo za njega moralno odgovorni. $akoer naglaava da je sretan ivot onaj koji je ispunjen intelektualnom aktivnou, jer samo se intelektualnom aktivnou dostie blaenstvo. Aristotel sve svodi na nekoliko etiki! pravila, koja su uostalom tipino grka. %ad je ovjek dobar& jegov odgovor' %ada postupa onako kako obziran ovjek postupa. A kako on postupa& $ako to trai ispravni razum (re#ta ratio). A to bi bio ispravni razum& On je djelatan uvijek kad su nai postup#i *lijepi*, a lijepi su kada se dre sredine izmeu previe i premalo.+ ! "ikoma#ovoj eti$i Aristotel je nabrojao i detaljno opisao sljede%e vrline& mudrost, razboritost, #rabrost, pravednost, samosavladavanje, predanost, velikodunost, plemenitost due, asnost, blagost, istinitost, uljudnost i prijateljstvo. Aristotel nam ne nudi pravila ponaanja koja treba rutinski slijediti, ve na isti nain na koji je Platonovu ideju ovjeka spustio u njega samoga, daje mu odgovornost za djelovanje po vlastitoj prosudbi, priznaje ovjeku mo da sam sebe izgrauje i tei kreposti i blaenstvu. Odnosno, ovjek sam treba prosuditi to je za njega dobro u odreenom trenutku i uvijek paziti da pojedinana dobra budu u skladu s istinskim dobrom.

!ttp',,besplatniseminarskiradovi.#om,-O./O0O1/2A,A3/-$O$405$eorija5morala.!tm