Anjina knjiga

Uvod Smijem li Vas neto pitati? Vi ste Njemica? I pripadate islamu? Da, ja sam Njemica i pripadam islamu. Zelite re i da imate njema#ki paso. Ali iz koje ste zemlje? Odakle su Vai roditelji? I njihovi roditelji? Imam njema#ki paso. Ja sam iz Sauerlanda, Westfalen. Kao i moji roditelji i njihovi roditelji. Samo moj pradjed nije bio Nijemac. Aha. Za u#eni izraz nestaje s lica mog sagovornika i umjesto njega pojavljuje se smijeak olakanja. Moj pradjed je bio Holan%anin. Holan%anin? Smijeak nestaje isto onako brzo kako se i pojavio. Ja zaista nisam islamski optere$ena. Ro#ena sam u Njema koj, odrasla sam u malom njema kom gradu gdje sam ila i u kolu. Nakon mature studirala sam na jednom njema kom univerzitetu i dobila diplomu. I ja sam muslimanka. Jednom sam odabrala islam kao svoju vjeru. U svojoj mapi za dokumente pored njema kog pasoa, vjen anog lista, svjedo anstva i diplome uvam i jednu potvrdu na kojoj pie da sam prihvatila islam. Ve$ nekoliko godina nosim maramu, ak i na slici u pasou, molim se pet puta dnevno i savjesno ispunjavam svoje vjerske duznosti. Moj muz je musliman, a i moja $e djeca, ako Bog da, biti muslimani. Udati ste za Tur#ina? Ne, udata sam za Egip anina. Ah, takoooo. Smijeak olakanja se pojavljuje u novom sjaju, da bi opet nestao i ustupio mjesto pogledu punom sazaljenja. I sad morate nositi maramu, sirotice? Za mog sagovornika svijet se vra$a u normalu, moj slu aj je rijeen, akti zatvoreni. Moj muz je razlog to sam prela na islam. Ili bolje re eno, to sam morala pre$i na islam. Jer o slobodnoj odluci jedne zene u vezi sa islamom ne moze biti ni govora. A njema ke zene padaju na juznja ki arm.

Udaju se za stranca i onda se to loe zavri. Pa svako zna da o zivotu zene u islamu odlu uje mukarac. Jer u islamu o svemu odlu uje mukarac. Marama. Djeca. Kaznjavanje udaranjem. Pa na kraju, o muslimanima itamo u novinama, sluamo na televiziji. Informisani smo. U Njema koj se oko 3 % stanovnika izjanjavaju kao muslimani. U itavom svijetu zivi oko milijardu muslimana. I svugdje donose nevolje. Teroristi. Krijum ari oruzjem. Trgovci drogom. Zapo inju ratove. To to islam nije izgubio na privla nosti, samo je nesretna okolnost. Njema ke zene padaju pod utjecaj mukaraca muslimana. Turci koji zive u Njema koj sje$aju se svojih islamskih korijena samo zato to se ne osje$aju prihva$enim u njema kom drutvu. A u zemljama tre$eg svijeta ljudi zive tako loe da beskrupuloznim fundamentalistima dozvoljavaju da ih nagovore da prihvate islam kao rjeenje svih njihovih problema, jer nemaju drugog izbora. Menem, moj dobar prijatelj, ljudima koji tako misla uvijek kaze: Ako dovoljno dugo budete trazili, na$i $ete za svakog pojedina nog muslimana na svijetu razlog psiholoke prirode zbog kojeg on jeste musliman. Pa tako $ete barem utedjeti na sadrzaju kad se radi o sukobu sa islamom. Dobre i loe uloge su ve$ stolje$ima jasno raspodijeljene. U stvarnosti suzivota se pak ovakva slika svijeta esto pokazuje kao varljiva. Direktno suo avanje s drugim poteze pitanja koja nerado ujemo. Jesu li drugi stvarno na pogrenom putu? Ili smo to ba mi sami? Ono to je sigurno je to da moramo nau iti kako da se slozimo jedni s drugima. Moramo ostaviti po strani svoju oholost i nae protivnike posmatrati kao odrasle ljude koji kao i mi zive u 20. stolje$u. Ako dobro pogledamo, mozemo neto i nau iti od njih. Zato ne propustite tu priliku! Prvo poglavlje: Odluka Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (Kur'an, 5:3) Ro#ena sam 1967. godine u malom gradu u Sauerlandu. Ja i moj brat koji je od mene mla#i godinu i po odrasli smo na selu gdje su moji roditelji s djedom i bakom stanovali u dvospratnoj ku$i. Moj djed je bio upravnik u osnovnoj koli. Moj otac je zelio postati umar. Umjesto toga on danas radi kao profesor u srednjoj koli. Ali prirodu i danas voli vie od svega. Me#utim, ini se da je s godinama izgubio ljubav prema Isusu Kristu, na zalost moje bake. A baka je oduvijek bila veoma pobozna. Ona pripada jednoj slobodnoj protestantskoj crkvi. Od svoje mladosti angazuje se aktivno u radu zajednice i uvijek se trudila da bude dobar kr$anski primjer svojoj djeci. Nasuprot njoj moj djed nije tako pobozan. Moja baka je to shvatila tek nakon mnogo godina braka.

Redovne posjete crkvi nisu pokazatelj pravog kr$anskog stava. I danas oni nakon zajedni ke posjete crkvi vode zive diskusije o kr$anskom vjerovanju uop$e, ali naro ito o zadnjoj propovijedi. To je ostavilo traga i na njihovoj djeci. Ustvari, samo jo jedan od trojice njihovih sinova ide u crkvu. Moja majka opet poti e iz porodice u kojoj se poboznost podrazumijevala kao hljeb koji se jede ili svakodnevni san. O vjeri se nikad nije raspravljalo. Zapravo kod njih se nikad ni o emu nije raspravljalo. Naro ito moju majku, mezimicu i jedinu k$erku, nikad niko nita nije pitao. Ona je, razumije se, postala prodava ica u roditeljskoj radnji njen otac je drzao pekaru, a emu drugo i sluzi k$erka? Ona nije prezalila ni do danas to joj nije bilo dozvoljeno da u i neto drugo. I to to se kasnije udala za mog oca, podrazumijevalo se. U iteljev sin je dobra prilika u kr$anskoj zajednici. A zajedni ka vjera vazi kao dobar temelj za jedan brak. Veoma vrst temelj! Ali ba taj temelj je s godinama po eo da se ljulja. Dok je moja baka izabrana u najstarije vje$e kao prva zena, moji su roditelji istupili iz zajednice. I odjednom vie nisu imali nita zajedni o. Tako su se nakon 20 godina braka i uzaludnih pokuaja da se sloze kona no razili uz obostranu saglasnost. 1986. godine njihov brak je okon an. Na bakinu zalost kr$anska vjera nije igrala neku ulogu ni kod mene i mog brata. Ili smo dodue na biblijsku nastavu i omladinske asove, ali zajednici nikad nismo pristupili. Mi ustvari nismo ni krteni. U slobodnoj crkvi i nije obi aj da se djeca krste, krste se samo vjerski punoljetni ljudi koji kr$anstvu pristupaju dobrovoljno. Kad smo dostigli tu dob, odlu ili smo da se ne prekrstimo. To ne zna i da me religija nije zanimala. Ona je za mene uvijek bila neto fasciniraju$e, neto to daje smisao. Po tome je kr$anstvo prihvatljivo: vjera u jednog Boga, koji stupa u kontakt s ljudima tako to im alje poslanike. Tako Bog podu ava ljude o njima samim, o tome kako da postupaju jedni s drugima i sa svojom okolinom. Ali sam ubrzo utvrdila da su kr$anske vrijednosti vrlo relativne. &emu nas u i kr$ansvo? Da je svaki ovjek grijean, optere$en nasljednim grijehom od ro#enja. Bog je na ovaj svijet poslao svog sina da pati i umre na krizu i tako nas oslobodi tereta nae krivice. Boziji sin, koji je u isto vrijeme i ovjek i bog. Kome se on molio na Maslinovoj gori s takvim zarom? Njegovo je pojavljivanje bilo odlu uju$e u ljudskoj historiji, jer sve se dijeli na ono prije njega i ono poslije. Samo vjerovanje u njega vodi ka spasenju. Ne kaze li on sam: Ja sam put, istina i zivot. Jer niko ne$e do$i do oca osim pomo$u mene. (Ivan, 14, 6) Onaj svijet je sa Isusovom smr$u prestao biti straan. Bog je ljubav - kako onda moze postojati pakao? Kao sredstvo koje je crkvi sluzilo da pod pritiskom drzi vjernike na okupu, #avo je u svakom slu aju svoje odsuzio. Vrijednosti dananjeg kr$anstva se uglavnom ograni avaju na ljubav prema bliznjem. Dok nikom ne inim tetu sve je dozvoljeno. Isus kaze. Nemojte misliti da sam doao da razrijeim zakone ili poslanike; ja nisam doao da razrijeim, nego da ispunim. (Matej 5, 17) U modernom kr$anstvu to izgleda isto. Zapovijedi vaze kao zastarjele. Dananje kr$anstvo se smatra modernim. Crkva ide u korak s vremenom. Nekad ak ne dovoljno brzo za ukus njenih lanova.

Biblija jedva da ima vie neku tezinu. U toj se knjizi mozda i mogu na$i jo neke istine. Ali koje? Ko odlu uje o tome ta je istina, a ta ne? Ko odlu uje o tome ta je vaze$e, a ta nije? Crkva? Teolozi? Ili svako za sebe? Ne kroji li tako svako na svoj na i i kako najbolje zna i umije svoje vlastito vjerovanje? Budimo iskreni i taj rezultat ne nazivajmo kr$anstvom. Zovimo to Bjrnstvom, Claudijanstvom, ve$ prema imenu pojedinca. Uvjereni kr$ani $e se sad naravno pobuniti. Re$i $e da zajedni ka osnova ipak postoji. Ali gdje? Gdje je stvarna Bozija objava, ono to je objavljeno Isusu iz Nazatreta? U Bibliji joj nije posve$eno ni jedno jedino poglavlje. Centralne vjerske tvrdnje, one koje su crkvu i podijelile, izvedene su iz historijskih izvjetaja i pisama, zaklju ene na vjerskim konferencijama ili proglaene drzavnim doktrinama. I koliko puta sam ula da mi kazu: To ne moze razumjeti, mora vjerovati. Ja vjerujem da nam je Bog dao razum da bismo se sluzili njime. I vjerujem da kad se pita o Bozijoj objavi, mora postojati i drugi odgovor od ovog. To sam rekla i naem vjerou itelji kad je moj razred malo prije mature proveo vikend u samostanu. To se zvalo dani svijesti. U itelj me iznenadio svojim odgovorom. Rekao mi je: Bog te ne e ostaviti, vidjet e. I imao je pravo, iako je on to sigurno druk ije zamiljao. Naime, moje zanimanje za religiju opet se javilo kad sam naila na islam. Nakon mature preselila sam se u veliki grad, da bih zapo ela studij ekonomije. Tad sam jo mislila da je to razumna odluka s obzirom na budu$u karijeru. Dodue nisam bila ba zainteresovana za taj predmet, ali vrijeme studiranja $e brzo pro$i. A ustvari ve$ prvi dani su bili deprimiraju$i. Prepune, zaguljive sale, dosadna predavanja koja su drzali dosadni profesori: Molim vas, otvorite moju knjigu na strani 17, tamo stoji...isto tako dosadnim studentima: Jesi li vidjela ta je ona visoka plavua u tre em redu danas opet obukla? Ima li upalja#? Ali studentski zivot je za mene od po etka bio interesantan. Do sad sam uvijek zivjela u malom gradu. Pa ak i onu godinu kad sam bila na razmjeni u enika u Americi stanovala sam u provincijskom gradi$u. Tamo je nedjeljna posjeta crkvi bila obavezna. Izgledalo je kao da se na univerzitetu otvara jedan novi svijet za mene. Za mene je bilo zanimljivo sretati nove ljude i s njima razgovarati o Bogu i svijetu. Me#u njima je bilo i stranih studenata koji su bili iz muslimanskih porodica. I tako je na red dola i tema islam. Mislila sam kako je zabavno da danas ima jo ljudi koji se ozbiljno drze srednjevjekovnog zakona. Ali u praksi je sve izgledalo malo druk ije. Zivot tih stranih studenata nije ni malo li io na onaj iz Hiljadu i jedne no i. Na po etku sam u ali znala pitati svoje komije u studentskom domu zato i paradajz ne kolju po islamskim propisima onako kako kolju zivotinje. Ili zato musliman, koji se prije jela sjeti Boga i nakon jela mu se zahvali, to isto ne u ini i kad popije pivo u kr mi. Ali to sam vie gledala i sluala o islamu, to sam manje imala potrebu da se alim s muslimanima. Ustvari, religija mi odjednom vie nije bila tako strana kako sam oduvijek mislila. Pornala sam ponovo mnogo od onog to me je privla ilo u kr$anstvu. Naravno, prije svega to je bila vjera u Boga.

Islam je striktno monoteisti ka vjera. Postoji samo jedan Bog, Bog koji se na arapskom jeziku zove Allah. Taj pojam i ne zna i nita drugo nego Bog, i koristi se i u Bibliji prevedenoj na arapski. Musliman kao i kr$anin vjeruje da je Bog slao poslanike da ljude upute na pravi put. Tu se pojavljuju imena koja su meni poznata: Noah, Abraham, Mojsije, Jonas, ali i Zaharije, Ivan i Isus. Saznala sam da je Muhammed, Abdullahov sin koji je u petom vijeku nakon Isusa zivio na Arabijskom poluotoku, bio zadnji poslanik. On je obznanio Kur'an, na kojem po iva cjelokupno islamsko u enje, islamski zakon i na in zivota. Po ela sam se baviti tim Kur'anom: Ovo je Knjiga u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se Allaha budu bojali. (Kur'an, 2:2), stoji u Kur'anu o njemu samom. Autenti nost Kur'ana je nesumnjiva, to kazu i nemuslimanski u enjaci. To je stvarno taj tekst koji je Muhammed prije 1400 godina diktirao svojim sljedbenicima jer je sam bio nepismen. Jezi ki vazi kao udo. Religiozni sadrzaji su objavljeni u umjetni ki poeti noj formi. Upravo Kur'an je mjerodavan primjer klasi nog arapskog jezika do danas. Sadrzaj Kur'ana je isto tako vrijedan kao i njegova forma. On nikako nije samo arapska zbirka pri#a kako to u medijima govori jedna nau nica koja se bavi islamom. Nasuprot tome on sadrzi za u#uju$e znanje o prirodi, o drutvu, jednostavno o svemu to se na bilo koji na in ti e ljudskog zivota. Ve$ u prvoj objavi stoji: ...%itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pou#ava peru, koji #ovjeka pou#ava onome to ne zna. (Kur'an, 96:3-5) Jeste li znali npr. da Kur'an u pri i o Jusufu govori o kralju, a u pri i o Musau o faraonu? Zato je to tako, znamo od kako je francuskom histori aru Jeanu F. Champollionu uspjelo da pomo$u (Stein von Rosette) deifruje staroegipatsko pismo - hijeroglife. Krajem srednjeg carstva Hyskosi, plemena koja poti u prvobitno iz Azije, a koja su se naselila u sjevernom dijelu dananjeg Egipta, uspostavili su kraljevinu. U tom periodu je smjetena pri a o Jusufu. Za vladavine Hyskosa Jusuf je postao kraljev savjetnik. Za vladavine Hyskosa narod Izrael se preselio u Egipat, gdje je bio dobrodoao. U 16. st. prije Krista za vrijeme faraona Ahmosa, Egip$ani su uspjeli da vrate osvojeni dio zemlje na sjeveru. Zato su Izraeli$ani kao pomaga i mrskog okupatora bili na udaru. To objanjava zato su bili ugnjetavani i porobljeni. U Kur'anu se sasvim jasno pravi razlika izme#u kralja iz doba Hyskosa i egipatskih faraona. O faraonu iz pri e o Musau pie: Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pou#an primjer onima poslije tebe. Ali mnogi ljudi su ravnoduni prema naim poukama. (Kur'an, 10:92) Aluzija na mumificiranje faraona. Ili pogledajte ta Kur'an kaze o stvaranju: Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve zivo stvaramo? I zar ne e vjerovati? (Kur'an, 21:30) To upravo odgovara najnovijim otkri$ima. I jeste li znali da mi prema Kur'anu ne zivimo na Zemlji, nego u njoj? To je uputa na atmosferu koja pripada Zemlji, a bez koje mi ne bismo mogli zivjeti.

Mi se naposlijetku i kre$emo tako to se Zemlja okre$e, okre$e se enormno velikom brzinom u Svemiru. Pomislite samo na protuvjetar izazvan voznjom. Kur'an opisuje prirodne fenomene, od nastajanja oblaka do embrionalnog razvoja ovjeka, od probavne hemije do rasprostranjenosti Svemira. Dosad se, iz nau ne perspektive gledano, nita ne moze re$i protiv kur'anskih tekstova. Ba suprotno: kur'anski tekstovi se dijelom mogu bolje razumjeti uz pomo$ moderne nauke. Od ovjeka se neprestano trazi da gleda, slua i razumijeva. Uz pomo$ tog Kur'ana arapskim beduinima i trgovcima je polo za rukom da uspostave drutveni sistem u kojem su kultura i nauka cvjetale. I to u isto vrijeme dok je u Evropi vladao mra ni srednji vijek. O samom vjerovanju u Kur'anu se kaze: U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u ejtana, a vjeruje u Allaha - drzi se za naj#vr u vezu koja se ne e prekinuti, a Allah sve #uje i sve zna. (Kur'an, 2:256) Ustvari, islamska teologija je tako jasna, kao i o itovanje vjere: Nema drugog boga osim Allaha, i Muhammed je njegov poslanik. Naslije#eni grijeh? Takvo neto islam ne poznaje. ...to god ko uradi, sebi uradi, i svaki grijenik e samo svoje breme nositi... (Kur'an, 6:164), kaze se u Kur'anu. Nakon to su Adam i Eva zgrijeili, Bog ih je pou io pokajanju. &ovjeku pokajniku odaziva se milostivi Bog. Ovdje nije potrebna nikakva zirtva u zamjenu. Boziji sin?Reci: On je Allah Jedan! Allah je uto#ite svakome! Nije rodio i ro'en nije, i niko mu ravan nije! (Kur'an, 112:1-4) Isus iz Nazareta je bio poslanik, ni manje ni vie od toga. Preokret u historiji? Nikako. Historija ba dokazuje neprekidni kontinuitet. Od po etka je bila samo jedna religija, predanost jednom Bogu, na arapskom: islam. Toj su vjeri pozivali svi Boziji poslanici, i Abraham i Mojsije i Isus. Muhammed je bio zadnji od ovih poslanika i bio je samo ovjek, kao Vi i ja. Govor koji je njegov prijatelj Ebu Bekr Siddik odrzao povodom njegove smrti sa uvan je do danas: Nek znaju oni me'u vama koji su obozavali Muhammeda, mir i spas Boziji s njim, da je Muhammed, mir i spas Boziji s njim, mrtav. A oni koji su obozavali Boga, istinski, Bog je ziv i besmrtan. Onda je ljude podsjetio na kur'anski ajet: Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne e Allahu ni malo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno nagraditi. (Kur'an, 3:144) Crkva? U tom je smislu uop$e nema. Nikakvih organizacija, nikakve hijerarhije, nikakvih sakramenata. Propovijedati moze svaki musliman, kao to moze zaklju iti brak, ili odrzati molitvu za mrtve. Tuma enje objave? Muslimani se slazu oko centralnih iskaza u vjeri. Bog je Bog, poslanici su bili ljudi. Kur'an je Bozija rije , kao to su to bile i knjige prijanjih poslanika. An#eli su isto tako realni kao i ozivljenje.

Islamski u enjaci se za razliku od svojih kr$anskih kolega vie bave prakti nom primjenom temeljnih vjerskih propisa. Oni daju svoje stru no teoloko miljenje na osnovu Kur'ana i sunneta, slijede$i primjer poslanika Muhammeda. Takvo stru no miljenje se naziva fetwa. Poto ni jedan islamski u enjak ni u kojem obliku nema Bogom dani autoritet, fetwa je li no miljenje doti nog u enjaka i nema obavezuju$i karakter. Ona se prihvati, ali i ne mora biti prihva$ena. U svijetu ima vie od milijardu muslimana. I islam nije izgubio nimalo od svoje privla nosti. Arapska rije islam ima isti korijen kao i rije selam, mir. Islam tako zna i i pronalazenje mira, s Bogom, sa svijetom i sa samim sobom. U ila sam i divila se. A opet nisam htjela prihvatiti istinu. Jer islam i nije ba udobna religija. Jednostavno mi nije odgovaralo da postanem musliman. To mi je bilo previe naporno. Islam, to je neto realno, neto to prodire u svaku poru zivota, obuzima ga i mijenja. A kr$anstvo pak, danas ima dah otu#enosti. Lijepo dozirana poboznost, koju ovjek pripremi za odlazak u crkvu kao nedjeljnu haljinu da bi je ostalih dana u sedmici zaklju ao u ormar. Uprkos tome, nakon nekog vremena pokuavala sam isprobati islam u praksi. Sa svojim komijama muslimanima sam postila mjesec Ramazan, to zna i da od zore do ve eri nita nisam ni jela ni pila. I svake ve eri nalazila sam se s njma da bismo okon ali post. Nekad smo ak i kuhali zajedno. Naro ito dobro je kuhao jedan Egip$anin, Muhamed. Ba Muhamed je bio taj koji me sredinom mjeseca poveo u stranu. Skupio je hrabrosti, jer u religioznim pitanjima nema stida, i objasnio mi je da postoji vrijeme kad zene ne poste. Ja sam kona no shvatila da pri a o menstruaciji. E, pa za ovaj Ramazan prosvje$enje je dolo malo prekasno. Ali ja to nisam primila tragi no. Te ve eri u Ramazanu imala sam priliku posmatrati molitvu. Pa sam i to isprobala. Vjezbala sam u svojoj sobi, molila sam se onako kako sam vidjela da oni to ine, saginjala sam se i padala ni ice. Poto nisam znala tekst koji su oni izgovarali, improvizirala sam sa O#e na. S ovim Ramazanom po ela sam reducirati konzumiranje alkohola i svinjskog mesa. Jednom sam u grad otila s maramom, da vidim kako $u se osje$ati. Kona no sam saznala i zato Palestinci u mom studentskom domu u WC-u drze flau s vodom. Za muslimane se podrazumijeva pranje nakon upotrebe toaleta. Poto u Njema koj za razliku od islamskih zemalja u toaletima nema teku$e vode, mora se improvizirati s flaom. Kako smijeno zvu i, u pore#enju s tim, reklama za vlazne maramice jedne poznate firme za higijenska sredstva: Kao svjeze opran! Ve$ina muslimana iz moje okoline smatrala je udnim moje interesovanje za islam. Ustvari mnogi od njih nisu se pridrzavali tih propisa. &esto sam ula kako govore: Naravno da sam musliman. Da sam kod ku e, u svojoj zemlji, onda bih zivio po Kur'anu. Ali ovdje u Evropi je druk#ije. Jo sam mlad. Imat u vremena i za poboznost.

Na drugoj strani bilo je i nekoliko onih koji su se trudili da zive dosljedno svojoj vjeri. Jedan od mojih komija iz studentskog doma pripadao je toj kategoriji. Upravo onaj Muhamed koji je tako dobro kuhao i koje me one no$i poveo u stranu. Muhamed je u Egiptu bio zavrio studij biofizike i doao je u Njema ku da napie doktorski rad. U to vrijeme kad sam ga upoznala u Njema koj je bio tek est mjeseci i iao je na kurs njema kog na univerzitetu. Njegova vjera, islam, njemu je zna ila sve. Posjedovao je opirno znanje o islamu. Pa i me#u Arapima u domu vazio je kao izuzetak. Oni su ga zvali ejh. To je titula koja se uglavnom daje starijem poboznom ovjeku i koja nije ba pristajala uz 24godinjeg mladog ovjeka sa crnom kovrdzavom i nepokornom kosom. On i nije bio oduevljen ovim nadimkom. Jednom mi je rekao da je odgovornost koja uz to ide za njega prevelika. Ustvari svako kome je trebao savjet ili pomo$ dolazio je ejhu. Bilo da neko od studenata trazi sobu, bilo da treba u bolnicu ili jednostavno samo zeli prodati svoje stare knjige. Sve je ilo preko Muhameda. Po etak naeg poznanstva bio je nekako spor, jer se Muhamed trudio da opravda ugled uzornog muslimana. Zato se trudio da izbjegne bilo kakva iskuenja. I za muslimana koji praktikuje vjeru tu se ubrajaju i zene. Ali tu je pobijedio njegov vjerski angazman. Je li mogu$e odbiti nekoga ko se zanima za islam? Za mene je on bio interesantan sagovornik. Ljude tako otvorenog duha rijetko sam sretala. Sve e$e smo diskutovali o religiji uop$eno, a o islamu posebno. Naravno uvijek na neutralnim mjestima, to zna i u Muhamedovoj sobi sa irom otvorenim vratima. To iz predostroznosti, da neko ne bi izveo pogrean zaklju ak o prirodi nae veze. U to vrijeme smo mnogo nau ili jedno od drugog. I po eli smo gledati svijet o ima onog drugog. Muhamed je postao jedan od mojih najpovjerljivijih prijatelja. to se ti e studija, u me#uvremenu sam potpuno izgubila interes za ekonomiju. Zadnji ispiti nisu imali pohvalne rezultate, jer se nisam dovoljno potrudila. Tad sam odlu ila da od svog hobija na inim studij. Po ela sam studirati islamske nauke. Dobar rezultat iz nove oblasti bolje $e mi kasnije do$i nego lo rezultat iz ekonomije. Nemaju$i drugog izbora i moj se otac slozio s promjenom studija. I studiranje je odjednom krenulo lake. Neke ispite su mi priznali za sporedni studij sociologije. Novi predmet inio me zadovoljnijom. A nudio je i novi materijal za moje i Muhamedove diskusije. I on je odmah pokazao interes za studiranje islamskih nauka u Njema koj. I ja nekad mogu do i da #ujem ta vam to ovdje pri#aju. A koristit e i mom njema#kom. A meni je koristio njegov interes. Pomagao mi je u zada$ama iz arapskog i objanjavao historijske povezanosti. Brzo se ispostavilo da su politika i historija njegov veliki hobi. Mene to pak nikad nije zanimalo. Jo i danas Muhamed se nekad za udi kako ima puno stvari koje ja ne znam. U to vrijeme ve$ sam se skroz bila priklonila na stranu muslimana. Na univerzitetu sam se sve vie ljutila na profesore i docente koji nisu bili muslimani, a koji su o muslimanima govorili oholo i s potsmijehom. I uprkos tome, uz svu dobru volju, nisam mogla zamisliti sebe kao muslimana. Ono to je dobro za arapske mukarce, ne mora biti dobro za njema ke zene.

Kona no, ja dolazim iz jednog potpuno druk ijeg svijeta nego Turci, Arapi, Iranci. Kako bi Njemica mogla zivjeti kao muslimanka? Dodue ula sam i za takve zene, ali do sad ni jednu nisam srela. O tome nisam puno mislila. Sve dok pred zimski raspust slu ajno nisam saznala da je ... ... ... ... ... ... jedna od studentica s kursa arapskog njema ka muslimanka. Svaki put kad je izlazila iz predavaonice na glavu je stavljala al. Jednom sam je pitala radi li to iz nekog drugog razloga osim zbog hladno$e. Rekla je da radi. Heide je bila u iteljica, udata za muslimana iz Libana i prilikom svog prelaska na islam uzela je ime Hatidza. Na kurs arapskog je dolazila u okviru svog studija strane pedagogije. Od nje sam saznala da u gradu postoji udruzenje zena muslimanki na njema kom jeziku. Odmah sam odlu ila da prihvatim njen poziv i da ih posjetim zajedno s njom. I od tad je sve krenulo brzo. Kad je doao dogovoreni dan Heide i ja smo se nale u centru grada. Na sastanak smo se vozile njenim autom. Ovog puta je imala pravu maramu koju je elegantno obavila oko glave. Po vrhu ela bila je ukraena biserima. I ja sam imala maramu u torbi. Bila sam malo nervozna. Kako $e me prihvatiti kao nemuslimanku? Kakve $u zene tamo sresti? Heide je rekla da se ne brinem. Gosti su tamo rado vi#eni, a marama mi ne$e trebati. Heide je bila nova u islamu, ali se odli no snalazila u islamskim krugovima u gradu. Polovi#ne stvari nisu bile za nju. Ve$ je pri ala o tome kako $e vjerovatno predavati u nekoj islamskoj koli. Usput mi je objasnila ta me eka na sastnaku. U grupi ima tridesetak zena njema#kog i turskog porijekla. Sastaju se jednom sedmi#no u prostorijama jednog tursko-islamskog udruzenja. Voditeljica grupe je Maryam, otprilike 50 godina, njema#ka muslimanka koja je dugo godina zivjela u Turskoj s muzem i tamo se angazovala za islam. U me%uvremenu je ostala udovica, ali je svoj angazman nastavila u Njema#koj. Ona redovno drzi predavanja o islamu i osnovala je ovu grupu. Maryam prvo sama neto ispri#a o islamu, onda joj se priklju#e ostale zene, ukoliko to zele. Za kafu i kola#e brinemo se same. Ove sedmice je Heide pravila kola , to se oteglo, pa sad zurimo. Maryam ne voli kad neko kasni na predavanja. Jo gore je bilo kad smo ugledale da je ulica pred udruzenjem bila puna auta i nismo imale gdje da se parkiramo. Heide odlu i da vozi u dvorite. Imale smo sre$e. Ba u tom trenutku jedno mjesto je bilo slobodno i jedan gospodin turskog izgleda nam mahnu. Oduevila me zivahnost u dvoritu. Idu li svi na sastanak? Heide se smijala: To bi bilo lijepo. Naravno da nisu svi ti ljudi ili na sastanak. Heide mi je objasnila da je ovdje vikendom puno. Tursko udruzenje ima svoje manifestacije. Sastanak na njema kom jeziku odrzao se u jednom odvojenom dijelu zgrade. &im smo kro ile u stubite pozdravili su nas velikim zdravo. Zdravo, Hatidza!, Kako si?, Jesi li opet donijela jedan od tvojih ukusnih kola#a?, Ostali su u kuhinji., Predavanje odmah po#inje. Zene s maramama i u dugim haljinama ile su tamo-amo. I stalno se iznova uo arapski pozdrav: Esselamu-alejkum. I mene su srda no primili i poljubili u oba obraza. Gosti su stvarno dobrodoli.

Zenama je bilo drago da se neko usudio zaviriti u lavlju pilju, da jednom vidi kakvi su zapravo muslimani. &inilo se da ova grupa nije samo sastajalite muslimanskih zena koje govore njema ki, nego i po etna stanica za Njemice koje interesuje islam. U tom smislu bila sam na pravom mjestu. Stvarno smo bile zakasnile. Predavanje je po injalo. Heide-Hatidza je odnijela svoj kola u kuhinju i onda smo ule u prostoriju gdje se drzalo predavanje. U duguljastoj sobi nije bilo drugog namjetaja osim sivog tepiha. Na zidu je samo bila polica s knjigama. Zene su posjedale u krug na podu. Obu$u su ostavile pred vratima, kako je obi aj da se radi u dzamijama i u muslimanskim ku$ama. Maryam, voditeljica grupe, pred sobom je na podu imala puno knjiga. Ona je bila debeljukasta dama svijetloplavih o iju to su ljubazno virile ispod bijele marame. Tog dana je pri ala o kontinuiranosti historije kako je ona dokumentovana u Kur'anu. Pri ala je o raznim poslanicima koji su svi donosili jednu te istu vijest. Za mene to predavanje nije bilo nita novo. U Kur'anu se spominju isti poslanici kao i u Starom i Novom zavjetu. &ak i ako se svi detalji ne podudaraju, sutina je ista. Bog alje svoje poslanike da bi opominjali ljude. Vie od toga mene su zanimale zene koje sluaju, koje s manje ili vie koncentracije prate predavanje. I nije li #udno da Bozija objava svaki put iznova pada u zaborav? Izgleda da je za neke od ovih zena ovo predavanje neto sasvim novo. Ja sam se udila. Zar su tako malo znale o svojoj vjeri?U Kur'anu ima cijelo jedno poglavlje koje dovodi u vezu pri#e o poslanicima. Ko zna o kojem je poglavlju rije#? To su bile zene razne dobi, mnogo Njemica i nekoliko turskih djevojaka, o igledno su jo bile u enice, aputale su i stalno izlazile i ulazile. Maryam se po ela ljutiti: Ako ne zelite sluati, radije ostanite vani. Sve zene su imale marame. Marame su bile crne, bijele, arene, sa ipkom, jednostavno ili umjetni ki obavijene. Neke zene su maramu skroz navukle na elo, a kod nekih se vidjela i kosa. Ljudi se okrenu Bogu kad god im loe krene, a poslije opet misle da im on ne treba. Uvedeno je nekoliko male djece, koja su otkrila da je prekida za svjetlo dobra igra ka i po svaku cijenu su se htjela igrati njime. Zar niko ne moze odmaknuti to dijete od prekida#a? Dok je dijete plakalo, majka ga je odvela u kuhinju gdje se ono barem u sljede$ih petnaest minuta zabavilo kola ima. Kad je nakon toga jo nekoliko u esnica svojim izlascima omelo izlaganje i kad je jedna turska djevoj ica ula da pita koliko $e olja za kafu i aj pripremiti i ho$e li to jo dugo potrajati, Maryami je bilo dosta. Sljede e sedmice nastavljamo, sad emo piti kafu i jesti kola#e. Tako sam kona no dobila priliku da porazgovaram s nekim od zena. Sve su se me#usobno tikale. Kona#no, sve smo mi sestre! I ja sam ubrzo postala prisna ti. Pije li kafu ili #aj? - Evo, uzmi komad kola#a! - Kako ti se svidjelo? Ve$ se zapo eo ziv razgovor. Naravno svi su htjeli da znaju ko sam ja, i kakav je moj stav prema islamu. Maryam je pri ala kako joj je dugo trebalo da njena naklonost prema islamu po ne rasti: Ali nikad se nisam pokajala to sam se odlu#ila za islam. Heide-Hatidza za razliku od nje nije mnogo znala o islamu u vrijeme kad ga je prihvatila. Ali: Do danas sam dozivljavala samo pozitivna iznena%enja.

Ono to joj se naro ito svidjelo bio je zdravi islamski na#in zivota. Odricanje od opojnih sredstava, molitva i post kao tjelesno i duhovno ja anje, higijenski propisi. Sve joj se to kao nastavnici fizi kog i biologije inilo krajnje smisleno. Maryam je potvrdila koliko je redovno klanjanje koristilo i njenim le#ima. Onda je pri ala o vremenu kad je zivjela u Turskoj i pokuavala je da me upozna s turskom historijom. To je tema o kojoj ni danas ne znam ba mnogo. Tad sam bila beznadezno optere$ena. Ali tog dana sam upoznala mnogo zena. Sve su mi pri ale o svojim li nim iskustvima s islamom. Hamida se nakon razvoda sprijateljila s jednim turskim parom i tako je dola do islama. Njena 15-godinja k$erka Nina ostala je u svojoj vjeri kr$anstvu, iako nije neki vjernik. S majkom je dolazila na ove sastanke. Fatima-Elisabeth, u srednjim dvadesetim godinama, studentica pedagogije, prije nekoliko godina je za vrijeme raspusta radila u nekoj fabrici s jednom njema kom muslimankom. Ona poti e iz katoli ke porodice, oba roditelja su joj nastavnici vjeronauke. I bili su, blago re eno, okirani odlukom svoje k$erke koja je prihvatila islam. Ali kako je vrijeme prolazilo oni su se pomirili s njenom odlukom. Ali njenu prijateljicu Sabine koja je islam upoznala zahvaljuju$i njenom muzu otac je izbacio iz ku$e kad je po ela nositi maramu. Te zene su bile majke, doma$ice, u enice, studentice, jedna sekretarica, jedna zubarska tehni arka. Neke su bile slobodne, neke udate, a neke razvedene. Muzevi su im, ako su ih imale, poticali iz Turske, Libana, Jemena, Maroka i mnogih drugih zemalja. Neke od zena su uzele islamska imena, a neke nisu. Zajedni ko im je bilo jedno. Njihova vjera, islam. I inilo se da im on ispunjava zivot, da, jednostavno bio je sadrzaj njihovog zivota. Islam je okvir u kojem se kre emo. Tog dana sam nau ila dvije stvari. Prvo sam shvatila da taj okvir, islam, nije tako uzak kako sam ja mislila. Nema jedinstvenog muslimana. Musliman je jednostavno ovjek koji se odlu i za Boga. Ove zene su se odlu ile za Boga i islam. A opet su ostale ono to jesu. Uniformisanost i dosadnost koje sam ja uvijek povezivala s maramom nestajale su u kelnskom i vapskom dijalektu. Kad sam bolje pogledala ispostavilo se da je tu mnotvo razli itih misli, predstava i zivotnih puteva. S druge strane prvi put u zivotu sam bila zaista svjesna da ovjek nikad ne prestaje u iti, makar se radilo i o religiji. Prije sam samoj sebi uvijek govorila da kad bih htjela biti muslimanka moram prvo znati sve o islamu, sve to je mogu$e znati. A od toga sam jo bila vrlo daleko. A sad sam srela sve te zene koje su tako vrste u svojoj vjeri, iako ni one nisu znale sve to se moze znati o islamu. U vjeri nije odlu uju$e znanje. Odlu uju$e je vjerovanje, uvjerenje da je objava koja je dola preko poslanika Muhammeda na Arabijskom poluostrvu istinita i bozanska. Odlu uju$a je kona no sama odluka. Odluka za Boga ili protiv Njega, za islam ili protiv njega. Mi stvaramo #ovjeka i znamo sve ta mu dua njegova haje, jer Mi smo njemu blizi od vratne zile kucavice. (Kur'an, 50:16) Nekoliko sedmica kasnije donijela sam svoju li nu odluku: za Boga i za islam.

Ono to me je nako dvije i po godine bavljenja islamom navelo na prelazak bila je pomisao: Kad bih sad umrla i dola pred Boga, kako bih mu objasnila zato nisam prihvatila islam? Kad vie nisam imala uvjerljivog odgovora na ovo pitanje, uslijedilo je ono to je bilo i logi no. Rekla sam: Nema drugog boga osim Allaha, i Muhammed je Njegov poslanik. Poto islam ne poznaje oblik crkvene organizacije, nisam se nigdje morala regostrovati. Sa o#itovanjem vjere po ela sam svoj zivot kao muslimanka.