Vous êtes sur la page 1sur 418

BIBLIOTEKA VOCABULA

BIBLIOTEKA VOCABULA
UREDNIK
Albert Goldstein
IZDAVAC
August Cesarec
Zagreb, Prilaz Gjure 57

Albert Goldstein
RECENZENTI
Dalibor
Mislau
LEKTOR I KOREKTOR
Alemko Gluhak
PRIUEDENJE TEKSTA ZA TISAK NA RACUNALU A TARI ST
Alemko Gluhak
Program Signum!2 F. Schmerbecka
Applcation Systems Heidelberg, Heidelberg
SLOVA
Application Systems Heidelberg, Heidelberg
Alemko Gluhak
Semiotic Soft, Miinchen
Lll<OVNI UREDNIK
NenadDogan
TEHNlCKI UREDNIK
Franjo Profeta
ISBN 953-162-000-8
TISAK
Tiskara Rijeka
Rijeka, Zuonimirova 20a
OBJAVLJIVANJE OVE KNJIGE POTPOMOGLO JE
MINISTARSTVO ZNANOSTI REPUBLIKE HRVATSKE
Alemko Gluhak
HRVATSKI
ETIMOLOKI
y
RJECMK
lC
Aucmsr CESAREc ZAGREB
1993
6
elio sam da se tako da se pokae koliko dal eke
srodstvene veze u inih jezika one imaju. Htio sam da ovaj
bude i malen i dubok
Ustrojstvo Hrvatskog ctimolokog ne razlikuje se bitno od ustroj-
stva drugih takvih djela.
Ako je koja je natuknica slavenska, navedem od koje je praslaven-
ske potekla {praslavenska imaju i nagl aske, po
sustaw koji upotrebljava Vladirnir A Dybo), nabrojim primjere iz svih sla-
venskih jezika u kojima postoji srodna ili bar nekoliko njih
izbor ovisi i o dostupnosti podataka). Praslavenska kao rekonstruirana
(ona takva kako se sada pie nikada u svoje vrijeme nije nigdje bila zapisa-
na), je zato zvjezdicom, kao i rekonstruirane drugih prajezi-
ka i jezika. - Ako se iz dvaju jezika piu jednako (ili se piu jednako
kad se transliteriraju u latinicu), u takvim navodim
samo jedanput, a i za druge jezike, gdje se god tako moe. .
Dalje se daju praindoevropska od koje je potekla praslavenska 1
odrazi u drugim indoevropskim jezicima, no ponekad je taj
praindoevropski oblik tek onaj je kao .Praslavenske
a da nema odraza drugdje. - ShJedt pramdoevropski konJen (ponekad
s i starijega stanja) i vie ili manje primjera iz raznih indoev-
ropskih jezika.
Zatim navodim od koje je potekao indoevropski korijen
te korijene ili iz prajezika drugih porodica natporodice,
skupa s po nekoliko primjera.
Mogu se primjeri jo dalje i dublje srodnih pa navodim i
takve, s korijenima ili iz prajezika srodstveno daljih porodica
ili natporodica.
Ako se u nekom od tih prodiranja u dubinu do
posudenice iz nekog izvora, onda piem dalje o porijeklu koja je
izvor posudenice.
Da bi se olakalo snalaenje, kad je neka izravan naslje-
dak neke druge, kaem da je potekla od te druge (ili korijena),
a kad je neka kaem da je potekla iz ove ili one
za prvi slue oznake > (dalo je} i < (poteklo je od), a za dru-
gi ' (dalo je kao posudenicu) i {posudeno je iz). (Strelice mogu
ukazivati na smjer razvoja - A da se dozna u kojem je
dana neka ili ime, na je kazalo.
Za one za koje se u etimolokoj literaturi moe i vie pod-
jednako uvjerljivih etimologija - navodim ih sve ili, bar neke.
Svakako treba naglasiti i to da u moru primjera, iz
vremena, svoje mjesto imaju primjeri iz dananjih jezika, iz onih
takozvanih velikih i iz onih jezika koji su bar po nazivu poznatiji.
U mnogim se usput navode i koje su i na neki drugi
povezane s polaznim gnijezdom i!d). . . . .
U su natuknice 1
pripadaju dijakronijskoj tvorbi, .. si:. u !lekoJ
U se, naravno, spominju 1 neke njec1 koje pnpadaju
tvorbenom sustavu (a neke pak od njih su zapravo u starim:
u takvu se stari tvorbeni model do Za iz pro-
lih tvorbenih sustava (naprimjer iz praslavenskog, IZ mdoevropskog) navo-
dim rekonstruirane oblike.
7
porijekla koja se spominju u su upra-
vo one etimologije koje se mogu u etimolokim i drugim dje-
lima to sam ih upotrijebio. Ta djela jesu Petra Skoka, Franceta
Bezlaja, Vaclava Macheka, Maxa Vasmcra, Olega N. kad ra:
di o slavenskima, Juliusa Pokornog i djelo Tamaza V. Gamgreh3ea 1
Vs. Ivanova kad se radi o indoevropskima te Vladi.s!a.va
M. i Aarona B. Dolgopol'skog kad se radi o nostrahckim
rekonstrukcijama, a tu su i Sergeja A Starostina, Vitalija V. evoro-
kina, Vaclava Blaeka, Evgenija A Helimskog i drugih kad se radi o nostra-
usporednicama i o onome to se takvih usporednica -
U popisu koritene literature sigurno se svatko moe
U samim nisam navodio tko je autor koje etimologije. Uosta-
lom, su dane one etimologije koje su toliko da se
samo ponavljaju od jednog etimolokog do drugog - to se vre-
menske dubine do indoevropskog prajezika. se rekonstrukcije u
etimolokim mogu i to ne ba tek u novije vrijeme. -
Ponekad pak dajem neka svoja ili razmiljanja o nekoj etimologiji
i ta se lako prepoznaju jer su pisana u prvom licu
Katkad razmiljam o tome kakav ovaj jest - i vidim ono
ga, nisam ba bio svjestan: ovaj Hrvatski etimoloki pi-
san je onako kako bi odgovaralo mojem zanimanju za
takvo tivo (ali i kasnijem). Sredinom sedamdesetih godina, kad sam bio jo
gimnazijalac, rijetko sam uspijevao utoliti i glad za dub-
ljim vremenom, za jo starijom Moglo bi se dakle da
sam pisao za sebe, i to za sebe u svojoj prolosti. Ali ipak: jasno je
da nisam sastavio ovaj zato da bih ga sam. Etimoloki su
nici dio kulture. Tako zanimanje za ovaj (i za
takve i knjige) posredno govoriti i o tome koliko je naem
stalo do toga dijela hrvatske kulture.
Etimoloki nije pa se ni on, naravno, ne redom
od prema kraju, nego se na poseban mree
mogu biti ili U mnosim se na neke
druge, u drugima na i tako dalje. Clanci koji bi se bez nekog
drugog nisu mnogobrojni. Ako pak u nekom i nema uputnice na
neki drugi, to ne da se te iste spomenute u prvom ne mogu
i negdje drugdje u u nekom drugom Zato je dobro i zgodno
sluiti se kazalom: u njemu su navedene sve one hrvatskoga jezika (i
ire cjeline) koje se u spominju, i tamo pie gdje se one spominju
(istaknutim su slovima napisane one koje su gesla
je zapravo malen: ova se knjiga moe smatrati tek na-
crtom za neki hrvatski etimoloki Sigurno se svakome dogo-
diti da ne neku koja ga zanima. Za takav
traenje dalje: Etimologijski hrvatskoga ili srpskoga jezika velikog
hrvatskog jezikoslovca Petra Skoka izdan je dosad dvaput i dostupan je i u
mnogih hrvatskih knjinica, i u onima koje prvo izdanje
bogata Skokova nisu imale. Velika je vjerojatnost da se traena
u Skokovu uspije A ako pak je traena ili po-
treba zaviriti naprimjer u stranih Bratoljuba
Ovaj Hrvatski etimoloki nastajao je dosta dugo. Prvi njegov oblik
bio je pisan od sredine osamdeset este godine do sredine osamdeset devete,
kada je rukopis predan prvom no taj je odustao od ob-
8
javljivanja ove knjige. Drugi je odustao zbog rata. sam cijelo
to vrijeme dopunjavao i mijenjao, sve do predaje teksta u izradu
knjige. - I sam znam da sam mogao pisali i mnogo dulje vrijeme i
da na kraju mislim, kao i na da do konca doao ipak ni sam. Pisanje
takvih i drugih lijep je posao bez kraja i konca.
Hnratski etimoloki tu je i zato to bi mi bilo drago da to vie
ljudi uvidi kakva je ljepota i u pretpovijesti
U godinama rada na mnogo mi je poticaj prijatelja, ko-
lega, znanaca i neznanaca, iako sam radio sam, bez nekih savjetovanja
s ljudima s kojima bi sigurno bilo dobro savjetovati se. No kao to rekoh:
elim da to prije uzmognu Dio je
imao prilike vidjeti dijelove jedna je manja
uklopljena u moju knjigu Porijeklo imena Hrvat, koja je zapravo na koncu
nastala od prvotna oblika Hrlfat ovoga i od
objavljena u Jeziku. Neki su pak mogli, od prosinca devedeset druge, i
dijelove iz one dijelove koji su bili ukloplj eni u male priloge
Jezik u prometu u radijskim emisijama Glas do daske na II.
programu Hrvatskog radija.
Svima koji su mi pomogli raznim savjetima, dopunama, pitanjima i
podrkom - vie sam nego zahvalan.
to se izgleda knjige (odabira slova, oblika raznih posebnih slova i zna-
kova, oblika stranice itd.), sam sam ga oblikovao, po uzoru na takve
i djela.
Nemajte straha, draga i dragi od zapletanja u mreu
putujte od do te mree i podajte se svojim mislima koje
sigurno iskati skrovita mjesta za skokove na druge mree
i jezici se pobrkati. Divimo se kuli babilonskoj!
Alemko Gluhak
mijena
Jezik se s vremenom postepeno mijenja, iz pokoljenja u pokoljenje. To
svi mi vidimo i na vlastitu jeziku: nekome se i jezik pisaca od prije dva-tri
starinskim. Ako se pogleda kakav je na )ezik, hrvats_ki. vi.de
se razlike medu njegovim i govorima, razlike medu
oblicima, i mnoge druge. Mogu se mijenjati . obl!ci, 1
Neki se dijelovi jezika mogu rntJenJah brze, neki sponJe ..
Neki se jezik moe pojaviti sa svojim govornicima na dotad nenaseljenu
ili moe zamijeniti jezik . .
Nema jezika koji bi bio posve Jedmst ven -:- ako_ g_ovon <lovolJnO
mnogo ljudi, razlike se brzo pojave. (Naravno, da Jezik
male zajednice, naprimjer od nekoliko desetaka ljudi, ipak n_e i::cze b1t1 nego
jedinstven i jednolik.) Ako dijelovi zajednice imaju intenz1vruJe
dodire, njihov je jezik jcdinstveniji, njegovi dijelovi prema ne-
kom obliJ...'U; ako imaju slabe ili nikakve dodire, s vremenom _se
jezici takvih novih zajednica sve vie razliJ...'UjU. od
Ako se takve zajednice toliko razdvoje da se
hovi se jezici mogu dosta udaljiti. Isto tako, 1 u okviru Jedne Je-
zajednice mogu biti razlike u jezik'U drutv_eni slojevi,
dobne, radne i druge. i sl., imaju svoje posebnosti). Naravno, 1 JCZ1k
svakoga po jedinoga govornika moe imati svoje . . . .
Zbog toga, i zbog drugih nekih razloga, ruje protur Jecno govortt1 o Jezi-
cima kao o dijelovima jezika. U lingvistici nije .. dan
na pitanje to je jezik, a to dijalekt, toJest koJt to kr1tenJ1 luce d1Ja-
lekt od jezika. . . . .
S vremenom u jeziJ...'U nastaju fonetske promjene (na mjestu Jednih glaso-
va izgovaraju se bi iski, ali drugi i glasovi), promjene
(gube se jedni tvorbe a drugi prevladavaju; mijenjaju se skla-
njanje i sprezanje; itd.), promjene (stare dobivaju nova zna-
itd. Jezik se mijenja iznutra (s vremenom u jeziku nastaju promjene
koje iz tog istog jezika) i izvana (promjene pod manjim utjecajem
drugog jezika pa sve do ekstremnog kad jedan jezik bude zamijenjen
drugim).
nikada nije bi la pojava, pa ako je neka zajednica
s dva jezika koji ne moraju biti bliski po i gramatici,
su i utjecaji takvih jezika. - Tako se moe dogoditi da od
dvaju jezika nastane jedan nov, pa se taj amalgam naziva pid/.inom, a
ako pak takvim pidinom govore i potomci mjeovitih parova koji
govore dvama jezicima ili pidinom, onda se nov jezik nastao od pidina na-
ziva kreolskim.
Za etimoloki su najzanimljivije promjene i te su promjene
10
u vezi s fonetskima, Etimologija se bavi po-
stankom i promjenama etimo/6gija je od
'istinit, prav" i 16gos - naziv je na-
stao jo u staroj ondanji su mislioci smatrali da je prvotne
nje neke pravo, istinito, a novo da moe biti krivo, pogreno. Danas se,
naravno, ne gleda tako usko.
Etimologiju dakle zanima porijeklo neke odnos te prema
drugima: prema drugim iz istog jezika i prema drugim iz
drugih jezika. Za s drugog jezika ustanovljuju se na-
primjer glasovni zakoni - slaganja glasova dvaju ili vie jezika u istim u-
vjetima. Na temelju takvih i drugih podataka moe se rekonstruirati prethodno
stanje neke Tako se zapravo moe rekonstruirati dio jezika od kojeg
su nastali drugi jezici: rekonstrukcijom se dobivaju vjerojatni oblici
to moemo nazivati prajezikom Poredbeno-historijska metoda temelji se na
glasovnim i podudarnostima {ali ne nuno na istostima).
Kao to u svakom jeziku ima elemenata za koje se moe da su sta-
rinski ili novi, moderni - tako se i rekonstrukcijom prajezika dobiva tek jed-
na slika jednog stanja u prolosti. su i
rekonstrukcije dijela jezika, naprimjer (tako i postoje rekon-
strukcije dijelova sakralne poezije indoevropskog prajezika). Rekonstrukcijom
se dobije uvid u dio stanja nekog starijeg jezika, koji nije sa-
ni Rekonstrukcija prajezika (zapravo jezika) treba dati to je
vie vjerojatnu sliku tog starijeg vremena. Rekonstruirane
i oblici zapisi su to je bilo to je takvo vje-
rojatno postojalo.
Jezik se mijenja u vremenu - to je vrijeme u kojem se mije-
njaju jezici. se promjene mogu nekako poredati po tome koja je sta-
rija, koja no uglavnom je teko povezati to yrijeme sa stvar-
nim: za stvaran neki dananji ili raniji zapisan jezik moda se i moe neka
promjena smjestiti u neko vrijeme, no jo se uvijek ne moe da
ta promjena cio jezik, jezik svih govor.nika (dakle radi se o skupu
jezika pojedinaca) u isto vrijeme.
Glasovni zakoni i analogija
Glasovni zakon jest fonetska promjena, mijenja se fonem u svim istim
poloajima (ili u gotovo svima). Na istome mjestu neke u raznim jezi-
cima budu fonemi po nekim pravilima. Naprimjer, staroslavenskom berQ (hrv.
berem) odgovara stind. bharami, pheri5, lat. feri5, got. baira, sve "nosim" - i
takvih podudarnosti stsl. b : stind. bh : ph : !at. f: got. b ima naravno jo.
Na tom se mjestu rekonstruira fonem koji se u indoevropskoj rekonstrukciji
pie kao bh (to ne da je izgovor bio upravo takav). Tako se rekon-
struira indoevropski korijen *bher- ''brati, nositi", i jasno je da se navedeno
iz pet jezika (a usporednice postoje i u drugima)
ne moe smatrati
U je promjeni vana analogija: neke se asociraju s drugi-
ma pa se onda njihovi oblici priblie, naprave jedan po drugome. jezik
pun je analogijskih tvorbi : Jjud : ljudi), no kasnije dijete u-
svoji obrasce jezika odraslih. - U krajnje - m prelazi u -n Uden,
stolon, sinon itd.), ali se npr. u dom to -m po uzoru na kose
11
padee (doma itd.), kao to je npr. u sam ostalo i zbog oblika enskog i
srednjeg roda sama, samo. U naem su jeziku nestale stare osnove na u -
te deklinacije prele su u osnove na o (psi. *sym, *do11Th, *medD,
*polb itd., s genitivom na - u) - prvo su od o-deklinacije preuzele nastavke
nekih padea, i na koncu su posve prele u o-deklinaciju Analogijom su za
starije oblike nijesam, nijesi, nijesmo, nijeste, nijesu prema nije
noviji nisam, nisi ... Prema prilozima danas, su novi Jjetos,
jutros (u kojima bi trebalo biti -se), zimus, (trebalo bi imati -su), a
prema Jjetos proljetos (nema *proljeto).
Analogija je zapravo u jeziku Analogije se uvijek
mogu

ima unutranjih (npr. nokat umjesto noga! prema
ostalim padeima: nokta, noktu .. ; jesu umjesto su prema jesam, jesi...) i
vanjskih spomenut genitiv nekadanjih u-osnova; znam prema dam, zna-
dem, imadem prema dadem, dijal. moem, nastaju novi sufiksi,
npr. - nji prema jutronji, ljetonji < jutros-nji ... pa onda nekadanji,
-anji u ovdanji, prijanji; lipov, krukov itd. prema hrastov, trnov, glogov . ..)
te spleta tih dvaju
i
Oblici mogu se pribliiti ako su tih bliska ili suprotna.
Kod nastale je po od umjesto kon-, kon "kraj" konac,
iskon) pa se onda u kon pojavljuje kraj (kod njega, kraj njega).
Samo od takva je oblika umjesto ot zbog nad, pod, pred itd.
Prema nastale je danju, prema silom je milom, ozgo u-
mjesto ozgor prema ozdo < ozdol.
Ukrtanje
Od dviju istih ili bliskih nastaje Naprimjer, smatra
se da je oblik nastao ukrtanjem (usp. *Qzbh
"uzak") i *verzti, *w,rzQ (v. vrsti).
etimologija
Ako netko novu po uzoru na drugu zato to smatra da bi tako
?iti da su te povezane, to se naziva etimologijom
th Ona Tako naprimjer imeni-
cu rujan ponetko povezuje s pridjevom rujan (rujno vino, pa da je i jesenski
mjesec rujan) iako je ona srodna s rika. su etimologijom nastale
. umetnuta je a zapravo je polazno
hodok "putnik" i od tog (koja bi mogla imati i su-
oblik Tako je etimologijom ime sela Vas (dakle
12
"crno selo") novo stanovnitvo, ne vas "selo", promijenilo u
Crna Vlast. se etimologijom moralan kao "onaj koji
mora", iako je korijen te latinski i s naim glagolom morati nema ni-
kakve veze {polazna je !at. mos, gen.moris Srpska mag-
novenje, koja se ponekad pojavljuje i u hrvatskom jeziku, se kao ne-
to maglovito, iako ta "trenutak" (preuzeta je iz ruskog mgno-
venie, u je mg- istoga porijekla kao naa mig}. Jako se
glagol bitisati u "postojati" jer je doveden u vezu s glagolom b1t1 (1
tako prvo u hrvatskom jeziku, a onda se to novo proirilo i druga-
mo) iako je zapravo njegovo sasvim suprotno: je iz turskog
bitmek ne biti vie".
Sastav hrvatskog
Svakako je zanimljivo znati i porijeklo naeg jezika, porijeklo
pojedinih . . . . . . . . .
Osnovni je sloj rJecmka hrvatskog Jezika (1 stre Cjeltne) potekao 1z pra-
slavenskog jezika. To svaki ovog jer tako i
gesala upravo je praslavensko - Kojeg su pra-
slavenske Ima ih od praindoevropskog Jeztka, a
neke su iz susjednih indoevropskih i ncindoevropskih jezika. -
Praindoevropske koje su preci naih potekle su od a
su iz susjednih, ili jezika. I tako dalje -
zapravo, i tako dublje u vrijeme... . . ..
Kao i prije, u jezik ulaze i posudenice - za one pojmove kojt su
posve novi ili se odnose na neto to je dijelom novo.
U novoj domovini u jezik od kojeg je potekao na dananji jezik preuzeto
i neto iz kasnolatinskog jezika ili iz romanskih jezika na tom tlu. Sta-
riji su romanizmi uli u na jezik u vremenu VI-XV. Naprimjer, iz
dalmatskog su mnogi pomorski i drugi izrazi. Ima i iz
{zapravo iz Iz tih su ranih razdoblja mnoge crkvenog
jezika {iz kasnolatinskog, romanskih, iz starovisoko-
U ranom srednjem vijeku ule su u na jezik i neke turkijskc
avarske i bulgarske i to kroz staroslavenski.
Uskoro se preuzimaju (na sjeveru, iz Austrije), talijan-
ske {u prijadranskim krajevima), turske (vie u Srbiji, Bosni i Hercegovini
i u Crnoj Gori, no podosta u Slavoniji) i druge U srpskom je mnogo
iz ruskog (od XVIII. nadalje) i crkvenoslavenskog.
U novije doba, u XVIII-XIX. buja stvaranje novog znanstvenog
i nazivlja pa se tada u na jezik upijaju latinske i i to
stare, novostvorene i stare s novim
U XIX. preuzimaju se mnoge ili se prave nove po
uzoru na le na ruske.
Usvajaju se i iz francuskog {u XIX. i na XX. i u
novo vrijeme iz engleskog. U XIX-XX. st. dolazi 1 do hrvat-
sko-srpskih proimanja; u hrvatski ulaze i sklopovi
samo u srpskom. su i sklopovi koje smatramo srpskim posebn?-
stima i u samom srpskom preuzete iz drugih izvora (iz crkvenoslavenskih
jezika, iz ruskog, iz turskog i iz balkanskih jezika, itd.). - K nama dolaze i
iz zemljopisno veoma udaljenih jezika, i to posredstvom drugih jezika.
13
Naravno, to to sam ovdje naveo tek je jedan a ne neka
potpuna slika porijekla sastava naeg hrvatskog jezika.
Neka se predodba o sastavu hrvatskog moe dobiti
upravo ovog malog etimolokog
identitet
U ovom uvodu u etimoloki dano je veoma mnogo podata-
ka o r3Znim jezicima - o hrvatskom, o iroj c::jelini
skog jezika, o slavenskima, o indoevropskima 1 o drugima .. u. SVtm se ttm
pregledima razine na. . .
Kako se neki jezik moe identificirati, prepoznah, kao Po-
stoji vie jezika: identiteta .Model . slozenog
identitet jezika spojem barem tnju identiteta: op1snog, rodoslovnog 1
vrijednosnog. . . . . . .
Opisni ili tipoloki identitet jezika je jezika kao ko-
munikacijskog sustava. Taj sustav je fonemskim
fonema, u jeziku rtjec1, gramatlc-
kim sustavom {koji se tvon raznim gramattckim . .. . . .
Tako se mogu razlikovati hrvatski kajkavski knJtzevm jezik
s XIX. i hrvatski knjievni jezik s. XX. oni
se mogu opisivati kao dva je!i_ka. jer. se Na-
ravno, opisno se itekako razltkuJU jez1e1 za koje njihovt go'."or!11c1 ?Sjecaju .da
nisu dio iste cjeline: naprimjer, i govorniJ...'U Jezika _1
japanskog jasno je da se ta dva jezika nikako ne b1 mogla opisati kao da
se radi o jednom jeziku. . . . , . . . .
Rodoslovni ili genetski identitet Je povtjescu 1 pretpovtJescu
jezika. Jezik sadanjosti uvijek ima temelj u prolosti. Bliskost
dvaju jezika ili vie njih odrcdena je i (ako Jez.ic1
jesu srodni). Pojednostavnjeno se srodnost Jezika moze pnkazatt rodoslovrum
stablom, no to nije jedini prikazivanja . . .. . . . ..
Svatko tko hrvatski, slovenski, poljski 1 ukraJmski jezik 1h
neke tekstove na njima - razumije da su Jezici
se i na prvi pogled dojam da se radi 1 o .
srodnosti. Hrvatskom je jeziku slovenski blii nego poljski ih ukraJmski:
i poljski su blii. je . 1
slovenskom neto blii nego to im je blizak poljski. - Svt su tt Jez1c1 oc1lo
potekli od jednog prajezika, praslavenskog, i moe se zamisliti rodoslovno
stablo: od praslavenskog se debla granaju grane, i danas se moe gru-
bo tri takve: zapadna i juna. Dalje se zamilja da se, na-
primjer, junoslavenski prajezik raziao na zapadni i junoslavenski
prajezik. Od zapadnog su se razvili jezici slovenski i
{koji se u hrvatskoj znanosti naziva hrvatski ih srpski; ovdJe rtjec
sredinji treba razumjeti u zemljopisnom a od su na-
stali makedonski i bugarski. - su se granali i drugi slavenski jezici.
Po nekim junoslavenski prajezik nije postojao kao neki je-
zik poseban i bitno od praslavenskog, _(iz-
vremena praslavenskog 1 vremena poJedm1h JUZnoslavenskih Jezika)
zapravo nije bilo vremena.
14
Genetski gledano, sredinji junoslavenski jezik sa svim svojim
jest jedan jezik (dakle po relativno nedavnom postanku jedan), pa je to dija-
sistem koji se moe nazivati sredinjim junoslavenskim dijasistemom (u hr-
vatskoj znanosti se naziva hrvatskim ili srpskim jezikom dijasiste-
mom; taj se pojam razgovorne, pojednostavnjeno i u starijem nazivlju naziva
narodnim jezikom).
Vrijednosni identitet jezika je odnosom, opredjeljenjem i osje-
neke zajednice prema tom jeziku, to moe
vati i onoga to govornici jezika kao vrijednosti svo-
jeg jezika s onim to ti govornici smatraju vrijednostima drugog jezika.
Hrvati smatraju hrvatski jezik skupom koji se sastoji od hrvatskoga stan-
dardnog jezika (knjievnog jezika}, od razgovornog supstandardnog jezika, od
hrvatskih i njihovih govora te od hrvatskih knjievnih i pismenih je-
zika iz prolih vremena. Svoj se jezik voli, potuje i njeguje.
Bez obzira na veliku bliskost dvaju jezika koje njihove zajednice
vrijednosne vide upravo kao dva jezika i bez obzira na to to ti jezici mogu
rodoslovno biti isti jezik, te zajednice imaju pravo da se za svoj jezik (ili za
svoje jezike unutar jezika} brinu neovisno o njegovu odnosu prema onom
drugom jeziku.
U dijelu o mijeni je dio primjera i opisa prcuzct iz raz-
nih djela dostupnih i hrvatskom Neka od njih jesu Simeon 1969,
1971, 1971. 1944/92, 1986, 1988,
GHKJ 1990, 1992, 1992.
U nekih pojmova u vezi s genetskim poloajem hrvatskog je-
zika pomogao mi je akad. Dalibor koji mi je skrenuo panju na
naziv sredinji junoslavenski dijasistem. U nekih dijelova
teksta o hrvatskom jeziku pomogao mi je a.kad. Stjepan
lndoevropski jezici
Pregled indoevropskih jezika
lndoarijski jezici
Stari indoarijski jezici
Stari indoarijski jezici jesu vedski i sanskrtski, i oni se skupa na-
zivaju staroindijskim jezikom
Vedski je jezik jezik brahmanskog kultnog rituala. Samhite su nastale
vjerojatno u XII-IX. pr. n. e., no zapisane su mnogo kasnije. Najsta-
rija je Rgveda, Veda pjesama, liturgijski zbornik himni. Rgveda je napisana
na dijalektu sa sjeverozapada Indije, iz Pandaba, a ostali su zbornici nastali
u i juno od Pendaba. Brahmane su prozni tekstovi na-
stali u VlII-Vl. pr. n. e., i vjeruje se da odraavaju razgovorni jezik
viih slojeva ondanjeg indijskog drutva. Sutre su na vedskom, iz
Vl-IV. pr. n. e.
Sanskrt je knjievni jezik; naziv saI!JSlqfalJ pravi-
lan". To je jezik indijske knjievnosti i kulture. Njegov relativno
oblik jest u spjevovima Mahabharata (Velika povijest Bharata, iz
IV. st. pr. n. e.- IV. st. n. e.) i Ramayal)a (ill. st. pr. n. e.-III. st. n. e.}, i taj se
naziva epskim sanskrtom. je sanskrt jezik iz sredine I.
pr. n. e. Opisao ga je u V /IV. st. pr. n. e. Pal)ini. Procvat knjiev-
i druge literature na sanskrtu bio je u vremenu V-XII. st., no jezik se
upotrebljava i kasnije. Moe se da je sanskrt u Indiji po svom poloaju
latinskom jeziku u srednjovjekovnoj Evropi.
hibridni sanskrt u svojoj osnovi ima neki od sjeverozapadnih
prakrtskih dijalekata koji se umjetno
Iz sredine II. pr. n. e. i zapisi pojedinih i imena
mitanijskoj arijskog, u hetitskim tekstovima.
Srednji indoarijski jezici
Srednjoindijski su jezici jezik pali i razni prakrti; iz vremena su od sre-
dine I. pr. n. e. do sredine I. n. e. - Na prakrtima je po-
stojalo mnogo literature, knjievne i druge. tekstovi na njima u-
metnuti su, kao govori raznih osoba, u drame na sanskrtu {od II. st.).
Palijski je jezik (naziv plili "crta, tekst"} najstarinskiji od svih
18
hlndski i urdski isti su jezik, pa se skupa nazivaju hlndustan(sk)i. Hindski se
pie devanagarskim pismom i oslanja se na sanskrtsku batinu, a urdski se
pie arapskoperzijskim pismom i oslanja se na arapske i perzijske
kulture.
Biharskim jezikom (biharl; dijalekti su majthili, magadhi, bhodpuri) govori
oko 70 000 000 ljudi, od u indijskom Biharu, a ostali u Nepalu
(oko 2 500 000) i Bangladeu (1200 000). - Jezikom orija (urijskim, oriya), koji
ima staru i bogatu knjievnost, govori 30 000 000 u indijskoj dravi Orisi (gdje
je slubeni jezik) i u susjednima Andhrapradeu, Madhjapradeu i Biham -
Bengalskim jezikom (barigla) govori vie od 170 000 000 ljudi, i to u Bangla-
deu i u indijskoj dravi Zapadni Bengal (tamo neto vie od svih g-
ovornika). Ima staru i veoma bogatu knjievnost. Najstariji spomenik jest
iz 1080. g. - Asamskim jezikom, koji ima knjievnost od XIII. st., govori
15 000 000 ljudi u Asamu (gdje je slubeni jezik) i oko 200 000 u Bhutanu.
Maratskim jezikom (marathi, mara/hi} govori vie od 60 000 000 ljudi u
indijskoj dravi Maharatra. Ima bogatu knjievnost, a najstariji spomenici
jesu iz XII. st. Maratski dijalekt konkani (1 500 000, u Goi) ponekad se sma-
tra posebnim jezikom.
Nepalskim jezikom (nepali) govori oko 11000000 ljudi, i to u Nepal u (oko
petine svih Nepalaca; slubeni jezik u zemlji) i u susjednim
Indi je. .
Sinhalski jezik razvijao se bez dodira s ostalim indoarijskim
jezicima (odvojio se od njih prije oko dva i pol Njime govori oko
12 000 000 Sinhalaca, to je 70% stanovnika Srilanke (ostali govore tamilskim
jezikom, iz dravidske porodice). Starosinhalski natpisi jesu iz IV- VIIl. sto-
srednji iz VIII-Xlll, a novosinhalski idu od XIII. - Sinhalskom je bli-
zak maldivski jezik (divehi), koji je i slubeni jezik na Maldivskim Otocima
(oko 150 000 govornika).
Romi su se u I. u valovima odselili iz sjeverozapadne i sred-
nje Indije. Neko su vrijeme ivjeli u Iranu i dugo na rubovima Bizant-
skog Carstva, a II. doli su na Balkanski poluotok i odan-
de se proirili, u XIII-XV. po srednjoj Evropi, kasnije i po zapadnoj
i poslije i drugal)'lO. - Dvije su grane dijalekata: palestinska i evrop-
ska. - Evropski se romski dijalekti dijele na osam grupa. U zemljama koje su
tvorile "drugu Jugoslaviju" govore se dijalekti gurbeti, kelderari, erlides i sinti.
Ne m9e se sa koliko ljudi govori romskim jezikom: no u
svijetu ima sigurno vie od oko 2 000 000 govornika romskog, koliko kae
jedna procjena - no procjene su naprimjer 1 300 000 i 4 000 000 pa
do broja pet i milijuna. - U zemljama "druge Jugoslavije"
ivjelo je vjerojatno i do milijun Roma (po popisu iz 1981. godine od neto ma-
nje od 170 000 onih koji .su se izjasnili kao Romi njih neto vie od 140 000
govori romski). Kao i za druge manjine na onim na koja su nava-
lili velikosrbijarski 1991. g., i za Rome se naalost moe da ih
je sada tamo z,natno manje.
Dardski i nuristanski jezici
1i jezici" tvore posebnu skupinu indoarijskih i iranskih. se da
su dardski jezici moda neki veoma rano odvojen dio indoarijske skupine.
Dardsk.i su jezici paai, umati, glangali ,s izumrlim dijalektom ningalami),
19
katarkalai (ili votaptm1. gavar, tirahi, kalaa, khovar i drugi (ti sredinjo-
dardski jezici velika su i heterogena grupa) te bakarik. torvali, maija i drugi
(oni su kohistanska podgrupa jezika), ina, phalura i njihovi
dijalekti (insko-phalurska podgrupa jezika) te kamirski jezik
{kamirska podgrupa jezika). - Nuristanski (kafirski) jezici
jesu kati, vajgali, akun (koji su blie povezani), prasun i drugi;
govore se u afganistanskom Nuristanu. - Posebno mjesto zauzima jezik da-
me/i, koji onda povezuje nuristansku skupinu sa sredinjodardskim jezicima.
TI se jezici govore u Afganistanu, Pakistanu i Indiji. je od njih po
broju govornika kamirski (vie od 4 000 000), a on je i jedini koji ima svoju
pismenost (od XIV. Kamirci muslimani pisali su arapskog
pisma, a hlnduisti nagarskim te pismom arada (koje je pisma brah-
mi) - njime su pisani i najstariji zapisi kamirskog. Danas se pie uglavnom
arapskim pismom. Kamirski je jedan od slubenih jezika u lndiji.
- Po broju govornika za kamirskim slijede khovar (165 000), paai (120 000),
kohistanski (100 000), ina (100 000); drugi su jezici manji. Odnedavno se za
neke od dardsko- nuristanskih jezika rabi urdska arapskog pisma.
Iranski jezici
Stari iranski jezici
Staroiransko vrijeme protee se od I. pr. n. e.
do IV- ill. pr. n. e. Staroiranski su jezici staroperzijski, avestijski, me-
dijski i skitski.
Staroperzijski jezik jezik je plemena koja su u prvoj polovini I.
zuzela jugozapadni dio dananjeg !rana. Poznat je po tekstovima iz VI- IV.
pr. n. e., iz vremena vladavine Ahemenida (stperz. Haxamaniya
nom jd., Najvie ih je iz vremena cara Darija (stperz.
Darayavahu, Dareios, 521-4 86. g. pr. n. e.) i njegova sina Kserksa (st-
perz. Xayara, Kserkses, 486-465. g. pr. n. e.). - Staroperzijsko slogov-
no- slovno klinasto pismo nastalo je od asirsko-babilonskog pisma vjerojatno
u Medi jaca, u vremenu VII/VI.st. pr. n. e.
Avestijski je jezik (avestanski, jezik Aveste, zbirke knjiga Za-
ratustrine vjere. Najstariji su dijelovi Aveste nastali u II. pr. n. e.,
no razni su dijelovi nastajali i kasnije. Avesta je zapisana u sasanidsko vrije-
me {Ill-VII. st.), i tada je bila sveta knjiga u !ranu, do arapskog osvajanja.
Tridesetih i godina VII. mnogi su se zaratustrijanci po-
vukli pred Arapima na istok, a kasnije u Indiju. Oni su svete knjige,
koje su postale poznate evropskoj znanosti tek u XVII-XVIII. Da-
zaratustrijanci, parsi, ive u Bombaju i u susjednim
(1 govore indijskim jezikom gudarati). Zoroastrizam i Avesta iz
Srednje Azije. Izgleda da je zoroastrizma, Zaratustra (av. Za-
ra{}utra, Zoroaster) ivio u VI. pr. n. e. - Jezik Aveste ima dva
oblika: stariji je zapisan u Gathama (Ga8a) i jo jednom dijelu Jasne (Yasna
"rtva": jedan od nekoliko dijelova Aveste), ostali dijelovi pisani su
jezikom - Prvotne je Avesta bila zapisana pismom aramejskog postanja.
Pismo kojim je zapisana Avesta {najstariji zapisi jesu iz XIII-
- XIV. st.) je, u sasanidsko vrijeme, na osnovu srednjoperzijskog
pisma pahlavi.
20
Medijskim su jezikom govorili Medijci koji su se u prvoj polo-
vici I. pr. n. e.naselili na sjeveru dananjeg Irana, juno od Kaspij -
skog mora. Od jezika su ostale samo pojedine zapisane u i
drugim tekstovima.
Skitski je jezik jezik skitsko- sarmatskih plemena. koja su od po-
sjeverno od Crnog mora (u vremenu od VIII- VII. st. pr. n. e. do IV-
- V. st. n. e.) pa na istok. Nema tekstova na skitskom jeziku {pojedine -
razna imena itd. - ostale su u zapisu).
to se podjele, medijski spada u sjeverozapadne iranske jezike, sta-
roperzijski u jugozapadne, skitski u (o takvoj podjeli novih
iranskih jezika vidi u odjeljku). - Izgleda da jezgra avestij-
skog jezika spada u jezike.
Srednji iranski jezici
Srednjoiranski jezici jesu srednjoperzijski, partski, sogdijski, horczmijski,
sakanski, b<1ktrijski i alanski.
Srednjoperzijski (pahJavi) poznat je po relativno mnogobrojnim tekstovima
iz III-VIII. U vrijeme sasanidske vladavine u I ranu (224--651) bio je
slubeni jezik drave i zoroastrizma (te manihejstva), i nazivao se parsig (u
ranom srednjoperzijskom parsik, "perzijski"), a kasnije pahlavi (to pak ime po-
od imena Pahlav "Partija" < Par.&ava). Prvotno se govorio samo u da-
nanjem junom !ranu (Fars, srperz. Pars, stperz. Parsa), a kasnije se proirio
na sjever i istok. Rani srednjoperzijski naziva se i arakidskim (i iz tog je
razdoblja ostalo zapisano samo nekoliko titula i imena), a pozni sasanidskim. -
C?d je nastao dananji novoperzijski, farsi (takav, poarab-
lJeru naziv od X/Xl. koji danas ima tri varijante (perzijsku,
ku i dari). - Srednjoperzijski se jezik pisao pahlavijskim pismom (pahlavi) i
manihejskim. Pahlavijsko je nastalo od jedne varijante aramejskog pisma, a
manihcjsko od druge (palmirske).
Partskim se jezikom govorilo od kraja I. pr. n. e. do prvih sto-
I. n. e.u Partiji (Parfuva) - u junom dijelu Srednje Azije, u
Horasanu, te drugdje u Iranu. Partija je bila samostalna u vrijeme Arakida
(od Araka I do Artabana V, o. 250. g. pr. n. e.-224. g. n. e.); kasnije je ui a u
sastav sasanidske drave (i tako do arapskih osvajanja). - Jezik je poznat
uglavnom po manihejskim tekstovima iz I. n. e. Pismo je
od aramejskog, i imalo je nekoliko varijanti.
Sogdijski se jezik govorio u dolini Zeravana i u susjednim
(zemlja se nazivala Sogd: sogd. SwyS- [suyd-], SywS- stperz. Su-
g(u)da- , avesl. Suyda- , SuxSa- , Sogdiane). Sogdijci su trgovali na putu
svile i u I. imali su mnogobrojne kolonije u
Turkestanu, a jezik se upotrebljavao od Buhare do Velikoga kineskog zida. -
Sogdijski je jezik poznat po i manihejskim tekstovi-
ma iz VII- X. Pisao se sogdijskim i manihejskosogdijskim pismom
(ta su od aramejskog) te sirijskim nastalo od aramejskog). -
Sogdijski su jezik potisnuli turkijski jezici, no jedan se njegov govor
do danas, kao jagnopski jezik.
Horczmijski se jezik govorio na donjeg toka rijeke Amudarje
avest. xvairizanl, Khorasmie}. Tekstovi na tom je-
ziku 1z III/II. st. pr. n. e.-lll/IV. st. n. e., iz VIII. (pisani su
-
21
horezmijskim pismom, koje je aramejskog postanja), a najvie se o njemu
zna po pojedinim i zapisanima u arapskim tekstovima u
XIII-XIV.
Sakanski jezik (hotanskosakanski) poznat je po tekstovima iz Hotana, u
Turkestanu, iz I. n. e. Tekstovi su vjerski i
svjetovni. - Ranohotanosakanski je bio rasprostranjen oko hotanske oaze
juno od pustinje Takla- Makan. Poznohotanosakanski znatno se udaljio od
ranog (njihov se odnos s odnosom latinskog i talijanskog), a go-
vorio se u Turfana. sakanski govorio se od
Kagara. sakanski poznat je po raznim tekstovima iz druge polo-
I. s od _l(agara (sve do po-
Jezika). Ind1Jski sakanski Jezik Je dospjelih u Indi-
JU. a poznat Je po nekolikim Krorajinski sakanski upotrebljavao se
od a poznat je po zapisanima u nekim prakrtskim
Od je samo nekoliko rije-
ci. - Hotanosakanski se p1sao md1Jskim pismom brahmI.
Baktrijski jezik govorio se u Baktriji, zemlji na gornjem toku Amudarje
(stperz. Baxtri, avest. BaxSi, Baktra - ime je u imenu Balx:
to je danas grad u sjevernom Af ganistanu). Smatra se da je dio iranskih seo-
?a (prema i Uzbe'?stanu) polazio upravo iz Baktrije,
1 da se s :n.1? Sredinom I. pr.
n. .Baktnja Je bila satrap1Ja ahemenidske drave. U prvoj po-
IV. st. pr. n. e. OSVOJIO JU je Aleksandar Makedonski, a poslije je bila
carstva. Na prijelazu era dravu su
Tohara sa sjeveoristoka, koji kasnije u tim zemljama osni-
vaju SVOJe, kuansko carstvo je u vrijeme vladara Kanike). - Po-
je nekoliko tekstova baktrijskog jezika, iz II. pisani su
p1smo!l'- Po indirektnim podacima, jezik se upotrebljavao do VII.
kada je posve prevladao perzijski (farsi).
Pojedine i fraze alanskog jezika su u tekstovima sred-
AJa.nski jezik nastavak nekog skitskog dijalekta. Po-
podaci koJI pokazuju da JC skupa s u vrijeme njihova dose-
ljenja u. Panoniju, bio i dio predaka dananjih Oseta.
l!. iranske jezike spada partski, u jugozapadne srednjo-
i horezrnijski, a u iranske je-
zike spadaJu sakanski 1 baktrtJSki. (0 takvoj podjeli novih iranskih jezika vidi
u narednom odjeljku.)
Novi iranski jezici
. U zapadnoj su skupini sjeverozapadni jezici (kurdski, zaza, taliki, gilan-
ski, gurani, tafiki, ormuri, iraski itd.) i jugozapadni
(perz11ski, dan, tatski, filrski i drugi).
(
i jagnopsJ:j) _i jezici
mundanski, sugnansko- rusanski Jez1c1, vahanski, 1azgulamski i ika-
s1mskJ).
. Kurds.kim jez!kom govore kojih ir:ia moda i 15 000 000 - po neT
1 u Kurd1stanu (u Turskoj ih je dvije pe-
tine, u !ranu nc::st? manJe od u I.raku oko u Siriji oko 5.5%)
te u ZakavkazJU 1 u TurkmcrnJI (a ima ih neto i u Afganistanu i Pakistanu).
22
Jezik ima staru knjievnost, no pismenu tek u novije vrijeme. Danas se pie
uglavnom arapskim pismom, a latinicom (u Siriji, djelomice u Iranu)
i (u zemljama biveg SSSRa).
Zaza ima vie od 3 000 000; ive na istoku Turske, a mnogo ih je u ise-
ljenitvu u Zapadnoj Evropi. Jezik zaza (dam11) blizak je jeziku gurani i pri-
kaspijskim jezicima (to su gilanski, mazanderanski i dr.).
Talii ive na jugu Azerbajdana (oko 90 000) i u susjednim krajevima
Irana (oko 100000).
Mazanderanci i Gilanci smjeteni su na sjeveru Irana (na obalama Kas-
pijskoga mora - prvih ima vie od 1600 000, drugih vie od 2 400 000). Je-
zici su im bliski; se, skupa s jo nekima, nazivaju prikaspijskima.
Jezik gurani govori se u Zagroskom gorju zapadno od Kermanaha te
oko Mosula.
ima oko 4 000 000 u jugozapadnom dijelu Pakistana (oko tri
vrtine), u dijelu Irana i u Afganistanu, dosta ih ima u Omanu, a
zajednica ima jo u mnogim zemljama, sve do Kenije. U
svoja glavna naselili su se iz krajeva oko Kaspijskog mora u sred-
njem vijeku. Jezik pie se tek u novije vrijeme, i to arapskim pismom.
Jezikom ormuri govori se u Af ganistanu juno od Kabula i u Pakistanu u
grada Bannua. .
U Sirazu se govorilo posebnim dijalektom, koji je izumro, a poznat je po
malobrojnim tekstovima iz XV.
Perzijskim jezikom (ziib!m-e farsi) govori oko 30 000 000 Perzijanaca, koji
polovinu stanovnitva Irana. Bliski su mu (6 400 000 govornika:
oko u Tadikistanu i Uzbekistanu te oko dvije u Afganistanu, i
neto malo u susjednim Kine) i dari (farsi-kabuli, uglavnom na
sjeveru i u sredinjim dijelovima Afganistana, s vie od 4 000 000 govornika;
uz pato slubeni jezik u Afganistanu). - Perzijski i dari piu se perzijskom
varijantom arapskog pisma, (do 1930. g. arapskim pismom,
do 1940. g. latinicom).
Tata ima oko 25 000, a ive na Kavkazu - u Azerbajdanu i Dagestanu.
Dva dijalekta raspodijeljena su po vjeri: jedni su govornici judaisti, drugi su
muslimani i malobrojni monofiziti.
Farskim dijalektima govori stanovnitvo iranske pokrajine Fars; naziva se
Tadicima, ali nisu dio naroda ni po jeziku.
Osetskim jezikom govori vie od 580 000 Oseta, i to vie od polovice u
Sjevernoj Osetiji na jugu evropskog dijela Rusije, osmina u susjednoj Junoj
Osetiji u Gruziji, neto manje od petine u drugim dijelovima Gruzije, a a
ostali u susjednim i drugdje. Ima dva dijalekta: ironski
on je u osnovi knjievnog jezika, koji postoji od konca XVIII. a u
XIX. odabran je za prijevod Biblije) i digorski (zapadni - taj je
a njime govori neznatan dio Oseta). Jezik se pie varijantom ruske
- Osetski jezik nastavlja neki od dijalekata alanskog (alanski natpis
iz iz 941. g., pisan je pismom), a taj pak je potomak ne-
kog od skitsko-sarmatskih dijalekata.
Jagnopskim jezikom (yaynobi ziv6k) govori oko 2 500 ljudi u dolini rijeke
Jagnob u Tadikistanu te u jo nekoliko naselja izvan nje; Jagnobi prelaze na
jezik i stapaju se s Tadicima. - Jagnopski je nastavak jednog od
sogdijskih dijalekata.
Pato (putu) jezik je oko 25 000 000 Afganaca dvije sta-
novnika Afganistana, uglavnom u junim i sredinjim pokrajinama; uz dari
23
slubeni jezik u Afganistanu; vie od polovice svih Afganaca ivi u Pakistanu,
u njegovoj Sjeverozapadnoj Provinciji; nazivaju se i Patanima). - Najstariji
su mu spomenici iz VIII. Knjievnost se razvija od XVII. sto-
(a postojala je moda u XI). Jezik se pie arapskog pisma.
Pamirsku skupinu jezika mnogobrojne male zajednice na Pamiru (s
ukupno oko 140 000 govornika, od je oko pola u Tadikistanu, a oko os-
mina u Kini): ugnansko-ruanski jezici (ugnanski s oko 50 000 govornika,
ruanski s 10-15 bartanki s S 000, oroorski s 2 000), sarikolski (oko
10 000, u Sarikolu, u kineskom Sinkjangu), jazgulamski (oko 2 000), ikaimski
(oko 2 000), vahanski (xik zik, po 6-7 u Tadikistanu i Afganistanu,
oko 2 500 u indijskoj dravi Damu i Kamir, dio u Sarikolu}. Blizak im
je mundanski (s dijalektom jidga, u Afganistanu i u dolini
Lutkuha kod u Pakistanu.
Indoarijski, dardsko-nuristanski i iranski jezici skupa se nazivaju arijskim
jezicima.
Armenski jezik
Armenski jezik ima dva knjievna jezika: i zapadni.
ski se upotrebljava u Armeniji te u raseljenitvu u Iranu i lndiji (temelj mu
je araratski dijalekt Jerevana i Araratske doline}, a zapadnoarmenskim se
slue svi ostali Armenci. Razlike njima nisu velike, a iz
XVII. kada nastaju ta dva knjievna jezika.
Staroarmenski jezik (grabar: jezik pisma) pie se od 406/407. godine (ili
od 396. g.) i kao knjievni jezik. bogat od samih pismenosti,
upotrebljavao se do XIX. (no njegovo je vrijeme V-XI. st.).
Srednjoarmenski je jezik XI-XVII. a novi od XVII. naovamo (da-
nanje su se stabilizirale koncem XIX). - Pismo je sastavio biskup
Mesrop Matoc na temelju arakidskog pahlavijskog pisma iz sjevernog Ira-
na te po uzoru i na Armenski je jezik imao svoje pismo i ranije, od
II. st. pr. n. e., ali je ono zatrto
Armenskim jezikom govori vie Od 6 500 000 Armenaca, od je oko
3 000 000 u Armeniji (Hayastan "Armenija"}. skupine Armenaca ive u
Azerbajdanu (u Gorskom Karabagu), Gruziji i na sjevernom Kavkazu.
Mnogo je iseljenika iz raznih pokoljenja u SAD, Francuskoj, Iranu, Libanonu
i drugdje. Jezik ima veoma mnogo dijalekata, koji se i znatno
razlikuju. - Armenci sebe nazivaju hay, mn. hayJ!i. To hay poteklo je od
protoarm. *hlit1]os, u je ime !Jatti, kako su Asirci i Babilonci nazivali
sve stanovnitvo zapadno od njihovih (a po hatskom imenu grada
Hatti, to je u imenu Hetita).
se da je u hetitskim tekstovima sadrana i neka imena za
koja se mogu dati armenske etimologije. U hajaskom plemenskom savezu (u
hetitskim tekstovima Hajaa, ponekad Az(z)i; spominje se u XIV- XIII. st.
pr. n. e.; to ime nije u imenu hay) vjerojatno je bilo, ostalima, i preda-
ka Armenaca (no hajaski jezik u uem smislu nije bio blie srodan armen-
skom). U armenskom jeziku ima koje ukazuju na to da su jezik
Protoarmcnanca (koji su se u XIII-XII. st. pr. n. e. doselili s Balkanskog po-
luotoka u Malu Aziju, pa su se uskoro naselili otprilike na svoje dananje
preuzeli nekadanji te Huriti i Luvijci. Protoarmenski je-
24
zik bio je u istoj grupi indoevropskih dijalekata od koje su nastali jezici m-
doiranski, frigijski, i pelazgijski.
jezik
Najstariji tekstovi iz XV-XII. pr. n. e.,. i su
pismom koje se naziva linearno B. tek-
stovi, u arhivima s Krete te 1z M1kene 1 _ grad?va. -
linearno B nastalo je od linearnog A. kojim se na Kreh p1sao Jedan scrmtski
pisma linearnog A nastalo je ! .P.ismo pi-
sao jezik koji se naziva eteoc1parski, a ruje b1? ru ru se-
mitski, nego najvjerojatnije iz hur!tskourart.ske a s ?J'1!1
zano i ciparsko slogovno pismo. NaJstartJI g,i:cki pisani c1par-
skim slogovnim pismom jesu iz VI .. st. .Pr. ih Je
Homerski jezik. iz Tiijade i Od1seje, JCZl.k JC IZ. v.m. pr. n. e., s
mnogim starijim slojevima. U tim se epovnna opisuju 12 XII ..
pr. n. e., ali ima i dijelova koji se odnose na XfV- XIII. Konacna Je redakc1Ja
epova u VI. pr. n. e. . V ,
Najstariji zapisi pismom) 12 stolJeca pr. n.
je pismo vjerojatno porijeklom iz Male Az1J.e (a kako se to obi-
smatra, preuzeto izravno od Je ulogu u
pisma kakvo nam je poznato imalo fng1Jsko pismo. vise
nego vjerojatno da je u tim bilo mnogo UtJCcaJa. . ..
se dijalekti dijele na pet grupa; to (u
na Cipru, u Pamfiliji na jugu Male Az1Je - tJ .su d1Jale_kt1 vC?ma sta.rmski 1
po nekim crtama srodni p1san?m lmearrum B),
eolska (na Lezbu, u SJevernoJ AnatohJI, na Sjeverozapadu Male Az1Je
itd.). (Epir, Fokida, Lokrida, Etolija, Aha-
ja), dorska (Lakonija, Mesenija, Argolida, t . ..
Polovinom I. pr. n. e. posebno se 1st1ce d;Ja-
lekt, koji je u posljednjim pr. n. e. postao opc1 u
njemu je i neto dorskih elemenata). Vremenske graruce tog )ez1ka Jesu !V
pr. n. e. pa do VI. n. e. S tim vremenom zavrsava starogrcko
razdoblje. . .
Usporedno sa u upot.reblJavao se 1
je nastavak 1 danas postoJect Jezik kathareousa
- to je zapravo arhaiziran knjievni jezik. V _
je jezik (VI- XV. st.) bio podloga na Jezika dc:,mo-
tike (dimotiki), tojest jezika (smatra se da pov1Jest novogrckog
u XIV- XV. st.). .. . . .. . ..
Dananji se jezik moe grubo pod1Jelit1 na skupmc d1Jalekata:
na sjevernu i j unu (obje od k?ine, neto na
cakonski dijalekt (on nastavlJa lakonski), koJI se govori na 1stocnoJ obali Pe-
loponeza. . . .
Danas jezikom govori oko li 000 000 1Jud1 (oko petine u
dvadcsctina na Cipru; neto malo Grka ima i u makedonskim gra-
dovima, a .ive i po obali Crnog mora).
25
Albanski jezik
Pretpovijest i povijest albanskog jezika dijele se na ovakva razdoblja:
protoalbansko ili praalbansko (vrijeme odvajanja palcobalkanske
zone, od II. do kraja pr. n. c.), drcvnoalbansko (odvajanje
od ostalih paleobalkanske zajednice i samostalan razvoj, I-X.
st.; potpodjela na ranodrevnoalbanski I-V. i poznodrevnoalbanski, V-X.
st.), srednjoalbansko (XI-XV. st.), staroalbansko (XV-XVIII. st.) i novo-
albansko (od kraja XVIII. st. naovamo).
Za protoalbanski se jo ne moe znati kakve su bile njegove veze
s jezicima poznoindoevropske zajednice, ni gdje se protoalbanski go-
vorio prije dolaska na Balkanski poluotok. ni poloaj na ko-
jem se govorio. Bio je dio paleobalkanske zajednice (i smjeten unu-
tar njenog ilirskog dijela - albanski nastavlja junoilirski), kojoj je na jugu
bio blizak jezik.
Drevnoalbansko vrijeme vrijeme je albansko-rimskih (u rano-
drevnoalbansko doba), albansko- ranobizantskih (u ranodrevnoalbansko i u
poznodrevnoalbansko doba) i albansko-ranoslavenskih dodira (u poznodrevno-
albansko doba). U to se vrijeme bogatstvo indoevropske gramatike, koje je
jo za protoalbanski, znatno reducira i bitno mijenja; naprimjer,
potpuno je promijenjen padeni sustav i sustav glagolske promjene.
U vrijeme albansko-rimskih dodira iz latinskog jezika albanski preuzima
veoma mnogo (imenice, pridjeve, glagole, pojedine brojeve itd.). Jedan
se dio drevnoalbanskog jezika vjerojatno kreolizira pa pa se moe pomiljati
da je drevnoalbanski jezik zapravo bio sastavljen od dva sloja: od
jako romaniziranog jezika stanovnitva june Ilirije (uglavnom u ravnicama i
dolinama) i od jezika gortaka, koji je bio utjecajem latinskog je-
zika samo djelomice.
Nema tekstova iz srednjoalbanskog vremena, iz vremena albanskih kne-
evina prije dolaska Turaka.
oblici prije staroalbanskog rekonstruiraju se na temelju podataka
koje daju dananji dijalekti i govori i dr.
Albanski je kao pismeni jezik prvi put spomenut 1332. g., no iz tog vre-
mena nije nijedan tekst. Prvi zapisi albanskog jezika iz dru-
ge polovine (na gegijskom obrazac krtenja, iz 1462, te alban-
popis i fraza 1497_; na toskijsk?m s
kraJa Prvo je llskano dJelo Misal, Mcshan, na geg1Jskom, IZ 1555.
Prvi (latinsko-albanski) objavljen je 1635. g. u RimlL Prva gramatika
napisana je 1710. godine (objavljena je tek 1982). Dosta se pie u XVII-
- XVIII. Svi su ti tekstovi pisani latinicom. U drugoj polovici XVIII.
st. malo se pisalo i posebnim pismom, elbasanskim, i sredinom XIX. st. By-
takuqeovim Slova obaju pisama su po uzoru na U XVIII-
- XIX. muslimanski Albanci piu arapskim pismom Od 1908, od
kongresa u Bitoli (Bitola = alb. Monastiri), alba.nski se pie latinicom kakva
je i danas.
Albanski jezik ima mnogo romanskih, i slavenskih elemenata.
Albanci ive u Albaniji (neto manje od dvije po popisu iz
1989. g. Albanija je imala 3 200 000 stanovnika, no jedan dio nisu Albanci). -=-
Na Kosovu ima Albanaca oko 1900000, u Makedoniji vie od 370 000 (po-
datak iz popisa 1981; po nekim procjenama 1990. taj bi broj bio 900 000),
u Crnoj Gori (po procjeni oko 40 000), na jugu Srbije (neto vie od 70 000);
26
novijih doseljenika ima u Hrvatskoj, Sloveniji i u Bosni i Hercegovini. - Al-
banci ive jo u Junoj Italiji (oko 120 000), 100 000 i
150 000, na Peloponezu, u Atici, Beotiji i na otocima} i drugdje, npr. u
Hrvatskoj u Arbanasima kod Zadra (ne vie od 2 000, ali se nacionalno iz-
janjavaju kao Hrvati}, u Ukrajini (vjerojatno ne mnogo vie od 2 000).
Mnogo ih je i u iseljenitvu. Procjenjuje se da bi ih moglo biti vie od
l 000 000 u Turskoj, a u Zapadnoj Evropi i u SAD (najvie ih je oko Bosto-
na) vie od 850 000. - Albanaca ima po nekim procjenama oko 4 500 000, a
po nekima (usporedi navedene brojeve) mnogo vie.
Dva su dijalekta: toskijski, koji se rasprostire juno od rijeke Shkumbin
(taj je osnova dananjeg standardnog jezika, 1972), i gegijski, sjeverno od nje
(i on se upotrebljavao i upotrebljava kao standardni jezik).
Paleobalkanski jezici
Naziv paleobalkanski jezici za frigijski, mesapski, ilirski, staroma-
kedonski i pe/azgijski djelomice je samo zemljopisni naziv.
frigijci su ivjeli u Maloj Aziji, ali su se doselili s Balkanskog poluotoka.
Frigijsko je pismo alfabetsko, osnova mu je neko maloazijsko pismo nastale
od ili nekog drugog semitskog. je da je pismo pote-
klo upravo od frigijskog. - Starofrigijski su tekstovi iz VIII-VI. st. pr. n. e.,
novofrigijski iz Il-ill. st. n. e. Pojedine i mnogobrojna imena zapisani su
u latinskim i drugim zapisima. .
su ivjeli na veliku dijelu Balkanskog poluotoka (Herodot je pi-
sao da su poslije Indijaca najmnogobrojniji na zemlji}. Od je
jezika ostalo nekoliko natpisa i mnogobrojne glose u i bizantskih
leksikograf a (VI/V. st. pr. n. e.-IIl/V. st. n. e.).
Za ilirski se moe da je vie jezika. Mesapski je jedan
od njih: govorio se u junoj i Italiji, a tekstovi na njemu
iz VI-I. st. pr. n. e. To je jedini jezik od ilirskih od kojeg su zapisi.
- Na temelju osobnih imena zapisanih u doba moe se govoriti o
nekoliko antroponimija: to su sjevernojadranska (u njoj je npr. liburnska},
ilirska u uem smislu (od prema jugu}, delmatsko- panonska. Moe se
govoriti o zajednicama Liburna, Panonaca i Ilira. - Postoji
da je albanski jezik dio te ilirske grupe jezika (on nastavlja ju-
noilirski), no neke ga posebnosti stavljaju bliim jeziku. Vjerojatno
je utjecaj bio sekundaran.
Iliri su na Balkanski poluotok doli iz drevnoevropskog Uedna
etimologija njihovo ime, u zapisu Illfrioi, izvodi od ie. *wisl-ur-, u
je ime rijeke Visle, ie. *Wisla), i to u III. pr. n. e.
Staromakedonski je jezik (makedonjanski, macedonski, staromacedonski)
poznat po zapisanima u autora. Po toj se moe zaklju-
da su drevni Makedonjani govorili jezikom bitno od
pelazgijskog jezika slabo je poznat: radi se o koje su
ule u i o onima koje su zapisane u tekstovima. Pelazgi
(Pelasti) bili su stanovnici Pelazgijski je jezik po nekim
blizak - Dio Pelasta u vrijeme seoba s morskim na-
rodima dospio je na dananje Palestine (po njima se ona i zove).
se da su jezgru paleobalkanskog areala staromakedonski, fri-
gijski i protoarmenski jezik. da su zapadni dio tog areala tvorili ilirski i me-
27
sapski, a u dijelu da su bili i njemu blizak mizijski jezik. -
Bar za pretke frigijskog, pelazgijskog i protoarmenskog moe se
da su vjerojatno bili u istoj skupini indoevropskih dijalekata u kojoj su
bili preci indoiranskog i
ltalski jezici
Ta se grana indoevropskih jezika sastoji dvije grupe: latinsko-faliskij-
ske i oskijsko-wnbrijske.
Latinski jezik isprva se govorio u Rimu i okolini, u Lacija. Naj-
stariji su zapisi na njemu iz VII/VI. i VI/V.st. pr. n. e. U vremenu V- ll. st.
pr. n. e. jezik se veoma brzo mijenja. Knjievni tekstovi se zapisivati
u m. st. pr. n. e. Vrijeme ill-1. st. pr. n. e. smatra se vremenom
latinskog. je latinski jezik I. st. pr. n. e.-1. st. n. e. Vrijeme II- VII.
st. n. e. vrijeme je narodskolatinskog (vulgarnolatinskog). Taj govorni latinski
jezik poznat je posredno iz raznih izvora, naprimjer iz knjievnih tekstova u
je govor niih slojeva drutva, iz raznih natpisa
1 Vaan su IZV?r i Svetog pisma. Prvi, stariji prijevod pojedinih
dtJelo.va s 12vornika .< Vetus Latina, poznat i kao !tala} jest iz druge
polovme II. st. Drugi, prijevod je sv. Jeronim To je Vulgata,
nastala 383-405. g.: Stari zavjet preveden je po hebrejskom izvorniku, a
Novi je zavjet zapisan djelomice po ltali.
Faliskijski jezik veoma je blizak latinskom, a poznat je po malobrojnim
kratkim natpisima iz Lacija i Etrurije {grad Falerii Veteres -
dai;tanje mjesto Civita Castellana - i okolina). Pismo je prijelazno prema
latinskom
Oskijskim jezikom govorili su Oski (Osci), sabelska plemena koja su
ivj.ela juno i od Lacija Uedno je od njih bilo Opici ili Opsci).
no Je oko 400 tekstova, kratkih, iz vremena V. st. pr. n. e.-1. st. n. e.
Umbrijski jezik se od Etrurije. Poznat je po velikom ri-
!ualn?m Iguvmskim tablicama, s vie od 4000 (to je najdulji
ttalski nelatmski tekst} i po malobrojnim tekstovima, uglavnom iz I.
st. pr. n.ere (a neki su moda i dva stariji).
Romanski jezici
irio se i latinski jezik. U raznim se dijelovi-
ma _drzave razltc1to razVJjao. Od narodskog latinskog (vulgarnolatinskog} na-
stali su romanski jezici. .
U se irenja latinski jezik proirio po Italiji, uglavnom
jugu st. pr. n. e.). U drugom se razdoblju proirio
na Sjever 1 otoke. razdoblje prenijelo je latinski jezik
u Padsku. ruzmu_ (?tsaphnsku <!;aliju). U je razdoblju latinski
ovladavati _(tra_nsalpi!1skom Galijom) i Ibcrskim polu-
U Je u u Helveciju
{danasnJa 1 1 na Balkanski polu-
- su pndoruJeh razru c1ruoc1: VOJSka (dugo slubovanje u
1 uprava, trgovina, kolstvo, ceste (vane za ivlje ko-
mUillctranJe stanovrustva raznih krajeva) i
28
Zapadni romanski jezici jesu talijanski, iberoromanski (portugalski i gali-
cijski, panjolski i katalonski) i galoromanski (francuski, okcitanski i retoro-
manski).
romanski jezici (balkanskoromanski) jesu rumLUJjski (s moldav-
skim) i dalmatski.
Posebno stoji sardinski jezik.
Ima i neto podjela romanskih jezika.
Prvi tekstovi na talijanskom jeziku iz 960. godine. Znatnije se na
njemu pie od XII. !! XIy. Pe-
trarca, Bocaccio); otad se talijanski knJizevru Jezik temelJI na ondasnJcm to-
skanskom dijalektu Firenze (dananji se firentinski razlikuje od knjievnog
jezika). - Po jednoj podjeli tri su skupine dijalekata: s ga.lskoro-
manskim (iigursko, pijemontsko, lombardsko, enul!Jansko) 1 vene-
cijanskim dijalektom; srednja toskansko, umbrijsko i romanske -
toskansko se u nekim podjelama izdvaja kao posebno); juna s na-
puljsko-kalabrijskim (abruceko, kapitanatsko, puljiko, napuljske,
kalabrijsko) i sicilskima. - Knjievni se jezik oblikovao u XIII- XIV. st. na
temelju fircntinskoga govora toskanskog - Talijanskim jezikom go-
vori oko 60 000 000 ljudi, i to u Italiji, na Korzici (to je poseban dijalekt,
blizak toskanskom), u San-Marinu, junoj vicarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i
drugdje (te u iseljenitvu). U Hrvatskoj {uglavnom u Istri i Rijeci) ima oko
21 000 Talijana. Jedan ih malen dio ivi u Slavoniji. Malene enklave dekla-
riranih Talijana smjestile su se u doba Austro-Ugarske i u sjevernoj Bosni;
tada su doli i u Slavoniju
U mjestima na zapadnoj obali Istre nekoliko stotina ljudi - u Rovinju,
Balama, Faani, Vodnjanu, Galiani, ianu - govori istroromanskim jezikom
(ili istriotskim), koji je izravan nasljednik istarskog latinskog. Istroromanski
je dugo vrijeme pod utjecajem (venecijanskog) talijanskog.
Na rovinjskom i vodnjanskom postoji mala knjievnost.
Portugalski se kao poseban jezik formirati u IX. U to se
vrijeme u latinskim tekstovima pojavljuju portugalske Prvi
zapis portugalskog jezika jest iz 1192. godine. Od tog vremena, od kraja
XII. pa do sredine XIV, postojao je galicijske-portugalski jezik. Od
XIV. portugalski ima samostalan razvoj i razlikuje se od galicijskog
jezika. - U Portugalu su tri dijalekta: juni neto vie od polovine
zemlje) srednji i sjeverni {koji je - Portugalskim se jezikom go-
vori, osim u Portugalu {11000000), u Brazilu {lSO 000 000) te u bivim por-
tugalskim kolonijama. - U Brazilu je do XVIIl/XIX. portugalskom
jeziku konkurentan bio lingua cral, nastao od indijanskog jezika tupi-gvarani.
Od portugalskog je jezika nastale nekoliko kreolskih jezika: gvinejski (u
Gvineji Bisau, nastao u XV. st.; ima oko 500 000 govornika), zclcnort-
ski/kapvcrdski (nastao u XV-XVI. st.; u Zelenortskoj Republici vie od
300 000 govornika, i isto toliko u susjednim zemljama), papjamento (na nekim
karipskim otocima: Aruba, Bonairc. - ima 200 000 govornika) itd.
Galicijskim se jezikom govori u panjolskoj pokrajini Galiciji, koja je od
XIV. pod panjolskom krunom. U vremenu XVI-XVIII. st. galicij-
skim se jezikom nije J?iSalo. Od xvm. opet se pojavljuju knjievni
tekstovi, i knjievnost (uglavnom poezija) u XIX. - Jezik ima 4 000 000
govornika (dvije ih ivi u Galiciji - gdje tvore petine stanovni-
tva - , u zemljama Latinske Amerike).
Najstariji zapisi na panjolskom jeziku (cspaiiol; kastiljski, castcllano)
29
iz vremena oko 950. godine. U XII. se tek-
stovi, i 1140. godine Pjesma o Sidu (Cantar de rmo <;1d), koja Je u
rukopisu iz 1307. U XIII. kastilijsko panjolskog jezika po-
staje slubeno za Kastiliju, i ono je u osnovi knjievnog jezika. ISnjicvt:iost
cvjeta od XIV. i izrazito je jaka u XV- XVII. - ima
oko 27 000 000, a panjolski pak jezik ima oko 300 000 000 govornika. - U
panjolskoj su dijalekti kastilijski {sjeverni: b1:1rgoski, j1:1ni:
lijski u uem smislu, murcijski, estrcmadurski, andaluski, kanarski), leonski,
asturski, navarsko-aragonski.
panjolskim se jezikom govori i u zemalja Am?rikc i
drugdje (Portoriko, june drave SAD itd.). - Poseban }.e oblik panjolsko?
j_ezika sefardski ili ladinski Scfard1,
Zidovi prognani u 1492. g. iz katohcke SpanJolskc. NJ1ma Je sulta.n. po-
nudio da se nasele u Otomanskom Carstvu Tako su se Sefard1 naselih na
Balkanski poluotok. u Malu Aziju i na Bliski Istok te po sjeveru Afrike. Kod
nas je Sefarda bilo prije rata u Bosni (a do velikosrbijanskog rata mala je
idovska zajednica ivjela u Sarajevu), Dubrovniku i Splitu. Sefarda jo ima
u Makedoniji, Bugarskoj, Rumunjskoj (u Bukuretu) i u Turskoj (ne-
koliko
Od panjolskog je na Filipinima nastale nekoliko jezika
tenjo, kavitcnjo, ermitenjo i zamboangenjo - s ukupno mozda pedesetak ti-
govornika). .
Na nekima od otoka u Antilima kojima je vladala Nizozemska razv10 se
kao kreolski panjolski jezik papiamento. .
Najstariji tekstovi na katalonskom jeziku jesu iz XII-XIII.
Prozna knjievnost u XIII. poezija u XV. - DananJ1 se
knjievni jezik temelji na barselonskom dijalektu - Katalonskim jezikom
govori oko 6 500 000 ljudi, i to u panjolskoj pokrajini Kataloniji (Catalunya)
te djelomice u Valensiji i Aragonu i na Balearima, u Andori, u
u Francuskoj te u jednoj oazi na Sardiniji (Alghero).
Prvi tekst na francuskom jeziku ujedno je i najstariji romanski tekst u-
to su Strazburke prisege iz sredine 842. godine (u zapisu iz 1000. g.).
Krajem tog zapisana je i jedna kratka pjesma. U X-XI.
piu se uglavnom vjerski tekstovi, a od XI. ima i svjetovnih tekstova. Pjesma
o Rolandu, pisana na normandijskom s kraja je XI. Na
anglonormanskom, koji su u Englesku prenijeli normanski pisana je
znatnija knjievnost. Starofrancuskim se smatra jezik do kraja srednjeg vije-
ka. istaknutija bila su mu burgundsko, norman(dij)sko, pi-
kard(ij)sko i francijsko (sredinje). Srcdnjofrancuski je jezik iz XV-XVI.
kada se za knjievni jezik probilo francijsko (fran-
cien), s jakim Parizom kao sreditem. U novofrancuskom (od XVII. st.) dija-
lekti su dosta potisnuti i iznivelirani. Danas su u Francuskoj svoje
relativno dobro juno od Pariza: dijalekt puatevinski (poi-
tevin) i Saintongea. Dobro su i sjeverna obalna norman(
dij)ski i pikard{ij)ski. Dobro se dri lorensko a ampanjsko izumire.
- Francuski se govori u Francuskoj, Bclgijj (valonske neto vie od
dvije petine stanovnitva) Luksemburgu, Svicarskoj, na Kanalskim otocima
(Jersey, Guernsey, Sark - to su normandijski dijalekti), u Kvebeku u Kanadi,
i drugdje - jezik ima ukupno vie od 55 000 000 govornika.
se u francuski jezik ubrajaju i neki kreolski jezici nastali od nje-
ga. Ovdje su navedeni samo neki. - Haitski jezik ima 5 500 000 govornika na
30
Haitiju; formirao se od sredine XVII. st. Trinidadski jezik (nastao u prvoj
polovini XVIII. st.) danas izumire (a ima oko SO 000 govornik.a). Mauricijuski
je jezik nastajati u prvoj polovini XVIII. st., i danas je jezik
Mauricijusa (ima vie od 250 000 govornik.ii). Sejelskim jezikom, koji se
formirao u prvoj polovini XIX. st., govori nekoliko desetaka stanovnika
Sejelskih otoka. Dosta ljudi govori lujzijanskim kreolskim (u sa-
veznoj dravi Lujzijani).
Frankoprovansalski jezik govori se na koje je nekad bilo znatno
poromanjeno i dugo pod utjecajem ger!Jlanskih Burgunda - u sredinjem di-
jelu Francuske i u francuskoj Svicarskoj (Suisse Romande). Neki ga
jezikoslovci smatraju dijelom francuskih dijalekata. Nekad je bio
proireniji: naprimjer, do XIII. st. bio je glavni jezik u Lyonu. Neko je vrije-
me u enevskoj Republici bio slubeni jezik, a danas se enevski dijalekt
samo u nekim seoskim (prevladao je francuski).
Okcitanski ili provansalski jezik govori se u junom dijelu Francuske. Po-
jedine i fraze se u dokumentima iz VIII-IX. najstariji
tekst sav na provansalskom jeziku jest iz 1102. godine. Provansalska knjiev-
nost nastaje u XI-XII. jezik jest jezik trubadurske
knjievnosti. To je i prvi knjievni romanski jezik. Od XVI. okcitan-
ski jezik pred francuskim (od 1539. godine u cijeloj se Francuskoj u
slubenoj upotrebi mora koristiti francuski jezik). U okcitanski
se jezik - Dijalekti okcitanskog jezika jesu provansalski (pro-
tako se naziva i sav jezik, a ponekad se tom nazivu onda pridruuje i
frankoprovansalski jezik, koji je ipak poseban jezik) i kao sredinji
te gaskonski, overnski i limuzinski kao sjeverni. - Procjenjuje se da okci-
tanskim jezikom govori vie od 8 000 000 ljudi.
Od provansalskog s elementima iz francuskog, katalonskog, talijanskima i
iz levantskih jezika u vrijeme kriarskih ratova nastao je jezik sabir (sabeir)
ili lingua franca (pa se po njemu jezici i nazivaju lingua
!ranca), koji se dosta upotrebljavao kao jezik po sredozemnim lu-
kama.
Retoromanski jezik ima tri skupine dijalekata. Prva je u vicarskom kan-
tonu Grischun/Grigioni/Grisons/Graubi.inden (oko 50 000 govornik.a, jezika s
dva i engadinskim, s ukupno sedam oblika, koji su:
surselvanski, sutselvanski, surmiranski, gornjoengadinski, donjoengadinski, go-
vor doline Mi.istair); druga u talijanskom Ttrolu (tal. Alto Adige: ladinski je-
zik, ili tirolski ili dolomitski, s moda 25 000 govornik.a) i u Furlaniji
Julijskoj Krajini (furlanski jezik - vie od 500 000 govornik.a). je
zemaljski jezik u vicarskoj (ali ne i slubeni: na njemu se ne izdaju
dokumenti, zakoni itd.). - Najstariji su tekstovi na furlanskom jeziku iz
XIII. knjievni iz XIV, a poezija cvjeta u XVII-XVIIl. te
u XIX. - Ladinski jezik nema zapisa starijih od XVIII. -
Prvi je zapis na griunskom iz X. a prvi knjievni tekst iz XVI. -
Ranije je tih Romana bilo i drugdje: u susjednim dijelovima Bavarske pa i do
blizine Oko Salzburga se romanski govorilo do u srednji vijek, u Inns-
brucku do XIII-XIV. u Churu do XV, u dolini Venosta (nj. Vintsch-
gau) do XVIII. Prvotni govor Trsta i Milja (ta!. Muggia) bio je furlanski, i
on se odrao do u XIX. kada ga je istisnuo venctski talijanski.
Rumunjskim se jezikom govori u Rumunjskoj (neto manje od devet de-
setina od oko 23 000 000 stanovnika) i u susjednim i drugim zemljama (u
Vojvodini oko 45 000; neto malo i u Hrvatskoj, u Slavoniji). Mol-
31
davski jezik varijanta je rumunjskog (Moldavaca ima oko 3 ()()() 000). - Ru-
se jezikom pie od XVI. i to koja se u crkvi
odrzala do XX. st. Zapisa pojedinih i imena ima iz ranijih
je jezik bio crkvenoslavenski). Knjiev-
se raz':'1J.a od kraJa XVIII. st_olJeca. Od oko 1780. g. pokret za pri-
na (ona se upotrebljavala ponekad jo u XVII. no taj
Je korak 1860. godine. - U Moldaviji se u vrijeme sovjetske vlasti
pisalo
U Srbiji ive Vlasi, koji se narodnosno opredjeljuju ili kao
Vlasi ili kao Srbi, no njihov je jezik rumlllljski.
Skupine balkanskih Romana (Rumllllja) nazivaju se i od starih vremena
Vlasima. To je ime prelo na Romane od latinskog imena za keltske Volke:
Jat. Volcae, germ. *Walhoz (keltsko pak je ime odraz ie. *wlk'Vi "vukovi").
Isprva je to germansko ime bilo ime za Kelte, kasnije za Romane. Slavensko
je *Vo/n preuzeto iz germanskog (a moda ponegdje kroz bizantski
Mlakhos). '
udaljeni dijalekti rumunjskog (pa ih neki smatraju posebnim jezici-
ma) Je.su .arumlllljski cincarski), meglenorumunjski i istro-
rumunJski. -:-:.Aru1m.?:Ja una vie od 300 000. ih ivi u
U MakedoruJ1 su vecmom u B1toh, Ohridu i okolini, naziva ih se i makedon-
skim Vlasima (a u Makedoniji se u popisima stanovnitva oni narodnosno
ili kao i na jugu Albanije te u (u
Tesahp 1 u U razrum se kraJevtma razno nazivaju (Kucovlasi, Ka-
ravlast, Karaguru, Crnovunci itd.). Prvi zapis arumunjskog jezika jest iz
st. - f\:f jezikom (meglen{it)skim) govori malo ljudi
(neslo preko tisucu): u GrckoJ Sjeverozapadno od Soluna (odakle se dio iz-
me?u dva svjetska .. rat.a P!eselio u _l?obrudu), u Makedoniji pod planinom
oko 1 oru se u pop1s1ma opredjeljuju kao makedonski Vlasi
kao. Makedonci). - Istrorumunjskim jezikom govori oko 1500 ljudi po se-
hma Sjeverozapadne Istre i oko njih u ejanima sjeveroza-
padno od Rijeke govor) i ostali u vie sela jugozapadna od
ke. N?ro?nosno Istrorumllllji su do XV. st. ivjeli na
Velebitu 1 u Frankopani ih naselili na Krku, i
odan_de su rl?sh pcd _ijcku 1 u CtcanJu). IstrorumunJ1 su se udaljili od ru-
munJske !11alice VJeroJatno u X-Xll. seobama. - U XIV. na
(dio Turkmena), koji iz podru-
C}a dananje Juzne .Srb1Je 1 MakedoruJe potiskuju nomadske Vlahe prema
Vlasi tako Dalmaciju i Istru. S vremenom gube svoj
Jezik_. pa 1 In?e onda prenosi na druge zajednice. Naprimjer, sta-
novruc1 primorskih naselja nazivali su tim imenom prvo no-
Tn?_de, a seosko ':1 unutranjosti (bez obzira na jezik). U
VnJeme naseljem Srbi su nazvani Vlasima. Za Turke
pak b1l.1 sav balkanski ivalj pod njihovom (U
upotrebljavalo se i za Talijane.) Dalmatinski Ro-
maru 1 naz1val1 su tako seljake u unutranjosti Morlacima (ta!. Mor-
lacco < !atm: ":fal!fo.vlachus, a to je iz Mauroba/akhos "crni Vlah").
Je Jezik poznat iz tekstova iz Splita, Zadra, Dubrovnika. Ele-
se u jednom latinskom tekstu iz X. Najsta-
rtJI teks_tovi :xry. S u fonolokoj su se
d1Jal?kt1 od Dubrovruka do Zadra. U Dubrovniku je stanov-
rust vo naJkaSruJe krajem XIV. bilo hrvatsko slavensko,
32
a stotinjak godina kasnije raguzejskog jezika vie nije bilo. Najdulje se
odrao odvjetak dalmatskog, veljotski: do konca XJX. (a i
poznat je samo po podacima iz tog . . .
Sardski jezik (sardinski) Je veoma stannske crte, 1 to Je naJsta-
rinskiji romanski jezik. Najstariji tekstovi jesu iz XI-XII. st., i
uglavnom su na logudorskom - Jezik se dijeli na glavna
Jogudorsko (u sreditu otoka}, kampidansko (na jugu), galureko (na
sjeveroistoku) i sasareko. . . . . . .
U sjevernoj Africi od dananjeg Maroka do L1b1Je se razvio Je-
dan romanski jezik (u V. st. u Africi je bilo oko 600 biskupskih sredita), uz
manje proiren punski. Arapi su u Vll. st. zatekli Jaj romanski jezik, pa jedan
putopisac iz XII. st. spominje al-latini al-Afriki. Cini se da je jezik ivio i do
XVl. st. - Ostaci romanskog vide se u u berberskom.
Jo je u nekim krajevima latinski ili romanski, proiren vie ili manje, bio
rano potisnut pa je poznat samo po toponimima
Velikoj Britaniji (poslije doseljenja Angla i Sasa), u Aremottct (dananJOJ
Bretanji, kamo su se u vrijeme doselili Ke_Jti iz Britanije!
preci dananjih Bretonaca), u i:tandnJt 1 PoraJnJU (prevladali. su
franci), u Alzasu i sjevernoj Svicarskoj (tamo su prevladah Alemaru), u
alpskom (Bavarci), na Balkanskom poluotoku i u Podunavlju (Sla-
veni i drugi).
Venetski jezik
Poznat je po kratkim tekstovima iz V- I. st. pr. n. e., iz Ita-
lije. Po nekim je blizak italskim jezicima. - Venetsko je pismo
nastalo od etrurskoga.
Keltski jezici
Keltski se jezici dijele na i kontinentalne. Gojdelska podsl..'Upina
jezika irski, gelski i manski, a britska kornvolski i
bretonski. Kontinentalni su jezici poznati: to su pod:
skupine i evropske (galski, ga/atski itd.). Iz IV-V. stolJeca Jesu trski kratki
zapisi pisani ogamskim pismom s okomitim i kosim crticama, na bridovima
kamena. Pomilja se i na to da su neki od tih zapisa koje stariji.
Kasnije se ogamsko pismo upotrebljavalo samo u magiji i za skrivanje za-
pisa. Pismo je nastalo vjerojatno na jugu Irske, u vrijeme dodira s konti-
nentom.
Najstariji su zapisi irskom latinicom oni na staroirskom iz vremena
o. 600-o. 920. g. Ima i glosa u latinskim tekstovima. Bogata se knjievnost
javlja u XI. no stariji tekstovi (iz Vll- VIIl) zapisani su kasnije, u
XI- XII. Potkraj staroirskog razdoblja jezik je bio i pod utjecajem staro-
nordijskog, jezika Vikinga. Srednjoirskim jezikom smatra se jezik iz X-
- XV. novoirsk.i jest jezik XVII. st. - Govornici irskog jezika,
a njih ima oko 800 000, stanovnitva Irske. lako normanski
kraljevi dolaze iz Engleske u Irsku u XI. irski jezik nije uzmicao
pred engleskim sve do XVII. Oko 1800. polovica lraca govori irski.
Prelazak na engleski je<::ik poticali su irski Stanovnitvo
-
33
se masovn6 iseljavalo (u Ameriku). Danas se irski jezik u Irskoj po-
mae i njeguje, pogotovo u onim krajevima u kojima ive oko 170 000 izvor-
nih govornika (ti se krajevi nazivaju Gaeltacht}. Dijalekti su danas toliko
da se govornici nekih od njih ne mogu razumjeti. Stan-
dardni jezik koji irska politika temelji se na elementima raznih di-
jalekata. Pravopisom iz 1948. zamijenjeno je posebno irsko pismo dananjom
irskom latinicom (medu.sobno se razlikuju otprilike kao gotica i
latinica). Danas je irski u Irskoj jezik prigoda, se u slu-
benim dokumentima, se na radiju i televiziji.
Od irskog je nastao gelski jezik u kotskoj (u kotskom i na He-
bridima); nje_sovi su prvi zapisi iz XV. Do XVII. knjievna
je norma u Skotskoj bio irski jezik. Gelski i irski jezik ne razlikuju
se mnogo.V - Gelskim jezikom govori samo oko 80 000 ljudi (oko 1.5% sta-
novnitva Skotske), a moda i manje. Danas postoji kolstvo
gelsko- englesko: uvedeno je pedesetih godina.
jezik (velki, k.imr. cimraeg) zapisivan je u glosama u
VIII. Jezik nekih tekstova zapisanih u Vlll-IX. ali
nih u prijepisu iz XIII-XlV, zapravo je jezik Vl/VII. -
Velana govorila je do prve polovine XIX. S razvojem in-
dustrije i migracijama promijenjen je odnos govornika i engleskog.
kole postojale su od XVIII. no u XlX.
je potiskivan. Danas pak broj govornika i raste (djelomice i zbog kim-
programa radija i televizije) - procjenjuje se da ih ima moda vie od
petine Velana, 750 000 (a po nekim procjenama i vie od l 000 000).
Bretonskim se jezikom govori u francuskoj Bretanji, kamo su se njihovi
preci Briti, pod pritiskom Saksonaca i drugih germanskih plemena te Iraca,
preselili iz Britanije u V-Vll. Glose bretonskog jezika iz
VIII- IX. Knjievnost se razvija od XIV. (nije ni-
ta od knjievnosti iz XI-XIV. - Govornika bretonskog jezika ima
na zapadu Bretanje, po nekim procjenama, oko I 200 000 (no po nekima
manje: oko 700 000). Ima pokuaja da se brctonski uvede u kole i u glasila.
Lepontski je jezik poznat po sedamdesetak kratkih natpisa iz alpskog po-
oko grada L1:1&ana. na sjeveru Italije (i s juga vicarske}; oni
ry-L_st. pr. n. e. Pismo Je poteklo od ctrurskog. - Lepontijci su poromanje-
ru VJeroJatno u I-II. st. n. e.
govorila su plemena koja su se u VII. st. pr. n. e.
dosehla na PireneJski poluotok (kasnije su, u III-II. st. pr. n. e., tamo dola i
druga keltska plemena, i to galska). Jezik je poznat po mnogim osob-
rum i mjesnim imenima te po tridesetak natpisa i nekoliko desetaka natpisa
na nov?l7 Najdulji tekst ima oko 160 Izgleda da su najstariji
tekstovi iz III. st. pr. n. e. Jezik se ugasio vjerojatno koncem stare ere.
je po nemnogobrojnim tekstovima - koji su nastajali
od prmutka grckog pisma u IV- III. st. pr. n. e. pa nadalje, do I. st. n. e. - te
osobnim i mjesnim imenima. je natpis, pisan la-
pismom, tZ ry .. st. .. a je galskih zapisano u jednom tek-
s!u IZ V. Galski Jezik u uzcm smislu jezike i dijalekte Cisal-
pmske qahJe u (Cispadanska i Transpadanska Galija) i
GahJe (na dananje Francuske, Belgije, Luksembur-
Juga oko Rajne i jugozapadnih dijelova (Galski
u s1rem jo neke jezike i dijalekte, npr. i jezik
BoJa na podrUCJU danasnJe 1 itd.) - U Italiji su se Gali po-
34
Jatinili do I. st. n. e. U Transalpinskoj Galiji poromanjivanje od II.
st. pr. n. e. U dananjem je francuskom i
Dio Gala rairio se du Dunava, a dto Je u III. st. pr. n. e. dosp10 u Malu
Aziju, pa se njihova tamonja pokrajina zove Galatijom. Galatski jezik go-
vorio se tamo do prvih nove ere.
Germanski jezici
Germanski se jezici dijele na sjeverne (skandinavske) i zapadne.
jezici bili su jezici Vizigota, Burgunda, Vandala i drugih
(jugozapadna) i Ostrogota podskupina). V12igoti i Ostrogoti ivjeli su
neko vrijeme i zapadno od Dnjepra, Burgundi na

Zapadnu podskupinu sjevernogermanskih jezika tvore islandski, farerski i
staronordijski (od kojeg su nastali norveki dijalekti i norveki jezik nynorsk).
podskupinu tvore vedski, danski, danski u Norvekoj (od kojeg su
konzervativni riksmal i boskmal) i gotlandski.
Od zapadnogermanskog imamo anglofrizijsku podskupinu (engleski i fri-
zijsla1. (nizozemski, od kojeg je nastao afrikaans, i mu
flamansla), ili i
ku . .
su i neto podjele germanskih jezika. - Gledaju h se
germanski jezici po razum1jivosti govornicima drugog jezika, onda bi ih danas
bilo samo pet: skandinavski, kontinentalni skandinavski, engleski, fri-
zijski, (s afrikaansom i jidiem). - Gledaju li se po
knjievnosti i narodima, ima ih vie, i to bar dvanaest: skandinavski
zapravo su islandski i farerski; kontinentalni skandinavski jesu norveki (ny-
norsk i bokmAl), danski i vedski; jesu
nizozemsko-flamanski, afrikaans, luk.semburki i jidi.
Najstariji zapisi na nekom germanskom jeziku iz III.
zaista najstariji tekst jest s prijelaza I. st. pr. n. e./I. st. n. e.) - to Je Jezik
germanskih runskih natpisa. Runsko je pismo nastalo od
sko-alpskih alfabeta u vrijeme prijelaza era, i to upravo u alpskom prostoru.
Gotski se jezik (to je zapravo vizigotski) polovinom IV. govorio
na sjevernoj obali Crnog mora (tamo su doli, preko obale Bal-
mora, iz june Skandinavije). Iz tog vremena (i V- VI. pot-
prijevod Biblije. Ostatak Gota dugo je ostao na Krimskom poluotoku
(izgleda da ih je bilo jo i u XVIII. st.); zapis krimskogotskih iz
XVI. . ...
Staronordijski je jezik zapravo staroislandskom - naJslartJI su
tekstovi iz XII- XIII. (Edda, skaldsko pjesnitvo, sage). U rano doba
jezici svih skandinavskih naroda nazivani su dQnsk tunga, danski jezik; u
XIII-XIV. naziv norr0nt ma!, sjeverni jezik. rabe i i Nor-
veani. Tek od kae se islenzkt mat, islandski jezik. Norveani
staronordijski/staroislandski jezik nazivaju staronorvckim, gammelnorsk. -
Skandinavski se jezici razdvajati u vikinko doba (oko 800-1060):
prvo se dijele na (od kojeg se razviti vedski i danski)
i zapadnoskandinavski (od kojeg nastati norveki, islandski i ..
Islandski se jezik govori na Islandu (neto vie od 250 000 ljudi). Prvi do-
seljenici doli su u IX. uglavnom iz zapadne Norveke. - Povijest
35
islandskog jezika ponekad ga dijeli na doba: (do xn. st.) kla-
(od polovice XII. do polovice XIV), srednje (do polovice XVI. st.)\ no-
vo (to prijevodom Biblije, 1540).
su sa zapada Norveke u IX. Fa-
rerski Je Jezik (feroJski) blizak islandskom jeziku i jugozapadnim dijalektima
Iz srednjeg je malo zapisa na farerskom, mnogo
ih Je vtSe IZ XVI-XVII. Danas ima 45 000 Ferojaca, koji svojem
jeziku veliku panju.
na_ jesu iz X. (runski tekstovi}. Naj-
zap1S1 latmskim pismom jesu iz XII. Norveki jezik
'1!1'1 oblika: riksmAl. bokm.al, nynorsk i ra-
dikalru nynorsk - no oru se malo razlikuju. Riksmal je zapravo
danski jezik u Norvekoj (Norveka je bila pod vladavinom Danske
1380-1814 ). Od njega je nastao bokmAl, koji u upotrebi prevladava. Lands-
je norveki jezik (nynorsk = novonorveki}, i to djelomice wnjetno
njen od zapadnonorvekih govora. LandsmAl na danski. - Norveana ima
oko S 000 000 - neto vie od petine ivi u Norvekoj (a ostalih
jesu iseljenici u Sjevernoj Americi).
. vedski jezik od vremena Vikinga do reformacije jest starovedski, poslije
nJe Najstariji su zapisi runski, iz IX. i (do prve
?etvrtme st.: runski vedski). Prvi rukopisi pisani latinskim pismom jesu
IZ ?<J:II {tako doba starijeg ili starovedskog, koje
posljednje XIV. vrijeme otad pa do 1526. godine
Jest _vn1eme starovedskog). - Pet je grupa vedskih dijalekata: sve-
anski, norlandski, jetski, i gotlandski (koji se smatra i posebnim jezi-
kom}. - ukupno ima oko 9 400 000: neto manje od devet desetina
jest u vedskoj, oko 4% ivi ih u Finskoj. Neto manje od desetine jesu ise-
ljenici u Sjevernoj Americi.
jezi_]< ima _najstarij_e spomenike {runske) iz IX-XII. naj-
startJl _Je runski s .. t:ra1a xm, a rukopis pisan latinskim pis-
mom viz .. KnJtzevnost _se razvija od vremena XIV- XV.
danski jezik gotovo da ru nema dijalekta (osim na rubnim
Jtma). Ima oko S 000 000 govornika.
jezik razlikovao se od ostalih skandinavskih jezika, bio je
blizt gotskom_ Gotlandski je jezik najdulje od svih sjevernogermanskih
vao p1s!11ov - do Dananji gotlandski jezik {gutnijski)
pod je {c1j1m ga dijalektom neki jezikoslovci smatraju}.
. Na otocima Shetland 1 Orkney, na sjeveru kotske, govorio se norn to je
govo_r doseljenika, vjerojatno onih s jugozapada Norveke. Sa-
cuvano Je nekoliko desetaka runskih natpisa i dokumenata iz vremena od
XVI. Izwnro je u XVIII. ostavivi u tamo-
nJ1m dijalektima pedesetak nordijskih i u mnotvu toponima.
e!1:&1eskog jezika (English} doseljavanjem Angla, Sasa i
Juta _u u Prvi su doli Juti, onda Sasi i na kraju
Angh. Jut.ski. su govon u Kentu, na ot?ku Wight i u njegovu priobalju; saski
Jesu _u . angl ijski su u Nortumbriji,
Mers1J1 1 postojali su t priJelazru anglo-saski govori. - Sta-
se p1se yn. tada on ima dijalekta: nor-
tumbrtJski . mersuski, :-resecki 1 kentski. Staroengleski se jezik (V-IX. st.)
t? na_z1va 1 U IX-XI. st. bio je pod jakim u-
tjecajem norvcskog 1 danskog, kojima su govorili Vikinzi. - Od vremena XJ-
36
-XII. engleski je pod jakim utjecajem francuskog jezika (njime go-
vore normanski iz Normandije: Normani su potomci V1kinga koji su
se tamo naselili X. i taj se normandijski dijalekt -
dananjim oblikom govori i 20 000 stanovnika otoka Jersey, Guernsey i Sark
u La Mancheu - u Engleskoj onda naziva anglonormanskim). Dosta je
srednjoengleskih tekstova iz XIII. Engleski je jezik sve vaniji. Od
sredine XIV. nastaje jezik, na temelju londonskoga go-
vora; od XVI. londonska se norma smatra pravilnim knjievnim je-
zikom, i otprilike u to vrijeme smjeta se -
Engleskim jezikom govori vie od 300 000 000 govornika, 1 to u UJedmJenom
Kraljevstvu, Irskoj, Sjedinjenim Dravama, Kanadi, Australiji, na
Novom Zelandu, u Junoj Africi i drugdje.
kotski je jezik (scots) jedan od sjevernih engleskih dijalekata; bio je
standardni jezik kotske od XIV. do XVII. bio je, zamijenivi latin-
ski, i jezik dravne uprave. U vrijeme reformacije Biblija nije prevedena !}a
kotski, nego je uzet kotima razumljiv engleski prijevod. kotski jezik gubi
tako svoj poloaj, pogotovo poslije ujedinjenja kotske i Engleske. No knji -
evnost se na kotskom razvijala i dalje, do danas.
Od engleskog je jezika nastalo vie pidina (to je jezik za me-
sporazumijevanje) i kreolskih jezika (to je vlastit jezik
neke zajednice, nastao od pidina). Ovdje su navedeni samo neki od
njih. - Jezik veskos nastao je sredinom XIX. i kasnije u jugozapad-
nom dijelu Kameruna. Jezik krio nastao je doseljenicima iz
Amerike, krajem XVIII. st., a govori se u Sijeraleoneu, Gambiji i drugdje
(kao prvi jezik za nekoliko desetaka ljudi, a se njime slui vie
od 500 000 govornik.a). Liberijski jezik (kvasaj) nastao je u XIX. (i
to u Americi). Tok-pisin (neomelanezijski jezik, niu gini tokotok) formirao se
u prvoj polovini XIX. st i to je i jezik sporazumije-
vanja i jedan od slubenih jezika u Papui Novoj Gvineji (njime se slui, ve-
kao drugim jezikom, petine od oko 3 000 000 stanovnik.a zemlje). -
U S urinarnu se govori sranan-tongo (ima vie od 350 000 govornik.a), koji je
nastajati sredinom XVII. na njega je kasnije utjecao i nizo-
zemski jezik. U Gvajani vie od pedesetak ljudi govori gvajanski. Na
Trinidadu i na susjednim karipskim otocima govori se buriki (ima vie od
300 000 govornik.a). Jamajkanskim kreolskim engleskim (dagva- taak) govori
vie od 1 500 000 Jamajkanaca. - Havajskim pidinom govori vie od 500 000
ljudi. Jezikom pislama govori vie od 80 000 ljudi u Vanuatuu. Jezik neoso-
lomonik upotrebljava oko 200 000 stanovnika Solomonskih otoka.
Frizijski je jezik blizak engleskom. Starofrizijski je jezik iz vremena
800-1550. godine, a poslije toga jezik se smatra novofrizijskim. Najstariji su
tekstovi na starofrizijskom jeziku ipak to su pravni tekstovi iz xm-
- XIV. (starije su samo glose i zapisi imena). Standardni se frizijski
jezik normirao XIX- XX. - Govori se u Friziji u Nizozemskoj
(gdje je standard ustaljen) te na susjednim i Danske
(desetak i dosta dijalekata). Frizijskim jezikom govori
oko 300 000 ljudi.
Starosaski jezik jedan je od zapadnogermanskih jezika. Sasi su rano iz-
gubili samostalnost polpavi pod vlast Tekstovi na staro-
saskom jeziku iz IX- XII. a najvaniji su iz IX. - U
XIII-XVI. jezik se u Donjoj Saskoj naziva ili do-
(Middennedderdi..ii..itsch). Sa irenjem utjecaja
37
gradova (od XIII. Hansa, pod vodstvom grada Li.ibecka) poloaj

. _Ntzozemski je jezik blisko srodan Staronizozemski je
jezik 400-1100. g., nastao je od uglavnom od dijalekata zapadnih Franaka
_IX-XII. st.; je blizak i langobardski), s poneto
utjecaja frtz1jskog 1 saskog. SrednJOntzozemski traje do sredine XVI. sto-
- najstariji su tekstovi iz XII. - Govornika nizozemskog jezika ima oko
14 000 u a ostalih iseljenici su u Sje-
vernoj Amertct). U BelgtJI se govon flamanski (oko 4 500 000 govornik.a to
je neto od koji je zapravo dio nizozemskog, 'nje-
gova - Od Jezika ruzozemskih doseljenika u JUnoj je Africi od dru-
ge polovme XVII. nastajati jezik af rikaans; pod utjecajem je
i jezika. Afrikaans ima oko 8 ()()() 000 govornik.a.
VNJemacki se jezik fornurao u V-XI. od raznih dijalekata - fra-
alemanskog, hatskog, turinkog itd. Isprva je najvaniji
bio Jezik _starih Franci su ranije ivjeli na rije-
!<ama _ _weser 1 RaJru, a kasruje su se prosmh na zapad, pa su tako zavladali
1 Gal1Jom, Francuskom (koja je po njima i dobila ime). - U vre-
menu V-VIII. traje pretpismeno razdoblje povijesti jezi-
ka . . pisani
potJecu. tz '1:ID stolJeca, 1z vremena Karla Velikog.
razdoblje traje VIII-XI. st., od sredine XI. do sredine
XIV. Rani jest jezik od sredine XIV. do XVI.
{UP.Otrebljava se termin ili za june
od dijalekata sjeverne - donjonje-
rusko1:1Jemackih diJalckata). - Dijalekti jesu
se
dtjeh na npuarski 1 mozelski) i juni bavarski, alemanski).
Dananji jezik temelji se na dijalektima
srednjofrana?J<! juni:
k!'. 1.
se na. niskosaski,
se govon 1 u Alzasu 1 Loreni, u Francuskoj (oko 1 500 000 ljudi,
sto je oko 2.6% stanovnika Francuske).
je varijanta jezika austrijska, s vie od 7 500 000 go-
v(omi.ka. _Oko 280 000 pripadnika austrijske manjine ivi i u Junom Tirol u
Al t9 Adige} na sjeveru Italije.
. je __varijanta jezika Schweizerhochdeutsch. Od gor-
d1Jalekata razvto se Schwyzerti.ii.itsch, koji se podosta razlikuje
- Vie od 4 000 000 vicaraca (oko dvije stanov-
rust va) govori
V jezik ima ukupno vie od 100 000 000 govornika (od toga oko
cetm petine ivi u
jezik (Letzebrugesch) spada u skupinu
dijalekata. Ima oko 350 ()()() govornika.
koJ1m Lid_ova Izraclu, Latinskoj
Am:eric1, u Ukrapru,. Bjelorus131 1 drugd3e; prtJe II. svjetskog rata i ge-
nad L.tdovtma bilo Je oko 11000000 govornika jidia) jezik je kojem.
J? u. u gradovima, kao mjea-
vma neJ?h .' crta. U njemu ima utjecaja
slavenskih t semitskih (hebrejskih t aramcjskih). Od XVI. jidi se
38
proirio u Poljsku, Litvu i u zemlje ,Poluo-
tok. u Zapadnoj je Evropi l?Olako pre? do_maetm Veetne: u
Hrvatskoj se jidiem govonlo u z1dovskim zajedrucama prije drugog svjet-
skog rata. - Jidi se pie hebrejskim pismom
Baltijski jezici
su baltijski jezici (baltski, litavski (juni jezik) i latvijski
te selonsk.i, zemgalski i kurki (sjeverni jezici); zapadni je pruski. Izgleda da
su se zapadni Balti odvojili od u IV-IIl. st. pr. n. e., a litavski jezik
od latvijskog ne prije VII. .
Pruski je najstarinskiji od baltijskih jezika. Poznat je po iz
XIV. (prijepis je iz XV) i po nekoliko tekstova iz XVI. Sve
je to pisano na sambijskom dijalektu (Sambija, nj. a na pomezan-
skom nema tekstova. Prusi se prvi put spominju u IX-X. U Xlll.
potpadaju pod vlast reda (teutonski vitezovi), koji s vre-
menom zavlada Prusima i nametne im Prusi su jezik
se izgubio u XVII. Ime Pruske upravo od balto-
Prusa.
Litavski se jezik (/ietuviv kalba "jezik Litavaca") govori uglavnom u Litvi
{lit. Lietuva). Njime se pie od polovice XVI. prva je litavska knjiga
Katekizam M. Mavydasa iz 154 7. godine (a iz ranijih su vremena poznati
zapisi pojedinih u tekstovima na drugim jezicima). Uskoro se izdaju
Postila M.Dauke (1599) i druga djela. Koncem XVI. J. BretkUnas
preveo je Bibliju (ostala je u rukopisu). Knjievnost u XVI- XVIII.
uglavnom je vjerska. Prvi litavski K. irvydasa (poljsko-latinsko-li-
tavski), izdan je 1629. godine, a prva gramatika, D. Kleina (na latinskom),
1653. Svjetovna se knjievnost razvija od XIX. - Jezik se dijel i na
dva emajtsko (donjolitavsko, u zapadnom dijelu Litve, s tri skupine
govora) i auktajtsko (gornjolitavsko, s skupine govora: zapadnom,
srednjom, i - u osnovi standardnog jezika jesu juni govori
zapadnoauktajtskog dijalekta). - Standardni se jezik ustalio u drugoj polo-
vici XIX. Dananjom se latinicom pie od XX. - Litavaca
ima vie od 3 200 000 (od toga gotovo petine u Litvi (ive kao
manjina u Bjelorusiji, a ima ih i drugdje, te neto vie od desetine u iselje-
nitvu (u SAD, Kanadi i drugdje).
Latvijskim jezikom (letonskim, lotikim. lat0eu valoda "jezik Latvijaca")
govori oko l 560 000 Latvijaca (Letonaca) u Latviji (Letoniji; latv. Latvija) te
u susjednim zemljama i u iseljenitvu Nastao je od govora baltijskih ple-
mena Latgala, Zemgala, Sela (koji su bili blii) i Kura. Latvijski
jezik ima pismenost od druge polovine XVI. (1585. g. kate-
kizam. 1586. g. luteranski). U XVU. stabilizira se pravopis objavlji-
vanih vjerskih knjiga; kasnije se (u XVIII. sl.) pojavljuju i svjetovna djela.
Od 1909. godine jezik se pie dananjom latinicom. - Neko je vrijeme po-
stojao i latgalsk:i knjievni jezik, - Latvijski jezik ima tri dijalekta: Jivonski
(na sjeveru Kurzemc i na sjeverozapadu Vidzcme), srednjolatvijsk.i (taj je u
osnovi standardnog jezika) i visokolatvijski (na istoku Latvije).
Slabo su poznati, tek po neznatnim ostacima (u drugih jezika i u
toponimiji), /...'UJ'ki i jat1tinki Uatvjaki). Jo je manje poznat selonski, za koji
se zna da je u XIV. bio izumro.
39
Nedavno su u jednom prijepisu malog koji je vjero-
jatno iz _XVI. osta? }<?ji se zasad :iaziva. ''jatvinkr:. <i;*
kao onaj spomenuti). Na pocetku rjecnika (ukupno je zap1sano 215 nJec1J pie
da su to "Poganske gwary z Narewu" (Narew je rijeka u Poljskoj).
Iz se razloga u podjeli indoevropskih jezika baltijski i
indoevropskih jezika odvajaju jedan od drugog. Zapravo su
ti. _Jezic_1 _dio Jedmstvene _baltoslavenske skupine, koju onda treba dijeliti na tri
ih na zapadnobalt ijske i slavenske jezike.
Podjela na odnos indoarijskih, iranskih i dardskih jezika kao dijelova
_ali stanje nije isto (jer su dardski jezici neka sredina iz-
i je s podjelom germanskih jezika
na zapadne, sjeverne. 1 istocne (samo to je ta podjela unutar germanskog
od l?OdJele unutar baltoslavenskog). - Jedan zgodan primjer za
stjecanje bolje sltke odnosa unutar baltoslavenskog jest ovaj: poloaj pra-
unutar odgovara poloaju engleskog jezika unutar
germanskih, a polozaJ balt1Jskih odgovara poloaju ostalih zapadnogermanskih
jezika germanskima.
Slavenski jezici
Danas se slavenski jezici dijele na tri skupine; to su juna, zapadna i

)?zici b1!8arski i makedonski (t vore podskupinu) i
slovenski 1 hrvatski. 1/J (tvore zapadnu podskupinu).
s:i _i podskupina),
1 polapski (lchitska podskupina) te gornji i donji
luz1cki (luz1ckosrpski - podskupina}.
su jezici ruski, ukrajinski, rusinski i bjeloruski.
Najst.ar!ji je jezik staroslavenski (starocrkvenoslavenski).
U osnovi Je t?g Jedan jUnomakedonski govor iz okolice Soluna, iz
s _kraJa X. 1 XI. Stariji tekstovi nisu Prvi
S:1 zap1s1 bi.I.i prije"'.odi. Bibl_ije ! crkvenih tekstova. Prvo je slavensko pismo
bila. . VJeroJat.no 863. godine Konstantin (kasnije
sveti 1..;ml). Glagolj1c1 Je u osnovi kurzivno pismo, no to se ne
na da je prvotan naziv tog pisma bio kyrilovica (naziv
mJe startJt od XIV. a nastao je na hrvatskom
Je pis!11? koja je nastala potkraj IX. ili po-
cetkoi;; X. a JOJ Je uncijala.
nastali su u X-XI. Glagoljicom
su p1sa":1 Zografsko, Marijine i Assemanijevo evan-
psaltir.'. SmaJski euhologij, glagolja i drugi.
su zbornik. Hilandarski odlomci i dr.
VazmJt sacuvam Jesu Samuilov natpis iz 993, Bitolski natpis iz
vremena 1015-1016, Dobrudanski i dr.
. .Od XII .. pojavljuje se redakcije staroslavenskog jezika -
se JCZtku naroda u kojem se upotrebljava. Takve su re-
dakctJe panonsko- slovcnska, bugarsko- makedonska ruska
hrvatska 1 srpska. ' '
40
Bugarskim jezikom govori oko 9 000 000 Bugara u Bugarskoj te susjednim
i nekim drugim zemljama (npr. u ih Srbiji ima neto manje od 40 000).
Pismenost na bugarskom jeziku nastavlja jezik Slavena,
kojem je blizak onaj makedonski govor iz okoline Soluna koji je u osnovi
staroslavenskog jezika. Stari je bugarski jezik bio pod znatnim utjecajem
i drugih balkanskih jezika te turkijskog bulgarskog. Razvoj bugarskog
jezika bio je pod utjecajem crkvenoslavenskog. Prvi tekstovi s novobugar-
skim jesu iz Nastanak knjievnosti na novobu-
garskom jeziku ide u XVIII- XlX. st., kad na nj jako ruski.
Posebna je varijanta bugarskog u Banatu u Rumunjskoj; pie se latinicom.
Makedonskim jezikom govori 2 000 000 Makedonaca - u Makedoniji,
(u Egejskoj Makedoniji, gdje ih ima moda i oko 200 000), Bugarskoj
(oko 200 000), Albaniji (nekoliko ili nekoliko desetaka mnogo
je iseljenika u Australiji, SAD i drugdje.
Makedonski je jezik nastao od govora onih slavenskih plemena koja su se
naselila najdalje na jug Balkanskog poluotoka (u ranom srednjem vijeku
Slavena je bilo i na Peloponeskom poluotoku, no oni su se s vremenom
Pretrpio je znatne promjene - naprimjer, padeni se sustav
mijenjati prema dananjem u XI-XII. U XV. nova je
struktura (balkanske osobine) bila ustaljena.
Ohridska knjievna kola, koju je osnovao Kliment, ostavila je mnogu
u jeziku prvih slavenskih tektova (staroslavenskih). U Makedoniji se
do XI. pisalo glagoljicom, poslije Od XII. u tekstove
prodiru makedonske Stariji su spomenici Dobromirovo evan-
(Xll, st.), Bojansko (XII. ili XIII. st.), Jovanovo (Xll/XllI. st.),
sko (2. pol. Xlll. st.), Dobrejino (XIII. st.) itd. Od XIV. do XVIII.
iri se srpska recenzija staroslavenskog, no makedonski elementi da-
nanjeg oblika ulaze u crkveni jezik od kraja XVI. Od XIX.
pie se i na narodnom jeziku. Standardni se makedonski jezik usta-
ljuje tek u XX. pogotovo od vremena rata.
Najjednostavnija je podjela makedonskih dijalekata ona na zapadnu i
grupu; njih razdvaja rijeka Vardar. U zapadnima je naglasak stalan
slog od kraja za vieslone U se samoglasnici redu-
ciraju. Standardni se iezik osnova na zapadnom na osnovu a-govora
(koji imaju a < psl. *9).
Jezikom koji se, zbog svojeg zemljopisnog poloaja, moe nazivati i sre-
dinjim junoslavenskim, govore Hrvati (ukupno oko 5 200 000), Muslimani
(oko 2 000 000), Srbi (ukupno oko 9 400 000), i Crnogorci (oko 600 000), i
to Hrvatskoj, 5osni i Herccgovini, Srbiji, Crnoj Gori i drugdje. Taj se dija-
sistem dijalekata, smjetenih hrvatsko- slovenske granice na
sjeverozapadu i srpsko- bugarske i srpsko- makedonske na jugoistoku, naziva
u hrvatskoj znanosti hrvatskim ili srpskim, a su u uporabi jo i nespretni
nazivi hrvatskosrpski, srpskohrvatski. - Ako neka nije
samo za jezik jednog od tih naroda, nego ona pripada neto
dijelu sredinjeg junoslavenskog dijasistema, u ovom se ona
kao h., za hrvatski ili ire.
Hrvati ive osim u Hrvatskoj jo u Bosni i Herccgovini, Vojvodini, u Boki
kotorskoj u Crnoj Gori, u Austriji Hrvati, u oko
30 000, te u (oko 90 000, od je, na zapadu zemlje,
nekoliko Hrvata) i (oko 2 000
41
Hrvata), u Rumunjskoj (uglavnom u Banatu: karaevski i
Hrvati) i u junotalijanskoj pokrajini Molise (oko 3000) te kao
iseljenici i drugdje. - Muslimana iseljenika ima u Turskoj (tamo se nazivaju
Bonjacima, to je jo do konca XIX. bilo ime za Muslimane).
Srbi ive u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a malo ih ima i u u i
Rumunjskoj. Crnogorci ive jo u Albaniji, a mnogo iseljenika ima u Srbiji
u Beogradu). - je karta nekih od tih znatno pro-
mijenjena zbog velikosrpskog rata od 1990.
Hr v9t ska 1948. 1953. 1961.
ukupno: 3779858 3936022 1159696
Hrvati 2975339 3128601 3339890
Albanci 635 1001 2126
Austrijanci (o) 749 510
Bugari 637 464 593
Crnogorci 2871 5175 7465
Ccsi 28991 25967 23391
Grci (o) 105 140
51339 47725 123,17
).fakedonci 1387 2414 4381
'.\iuslimani 1077 (JN) 3113
10144 11248 4214
Poljaci (o) 1575 1151
Borni 405 1261 313
Rumunji 743 418 1053
Rusi 3210 2183 3311
Jlusini 6397 5980 6290
Slovaci 10097 9570 8182
S lo\-enci 38734 43482 39103
Srbi 543795 588756 624991
Talijani 76093 37565 21103
Turci 13 276 2710
Ukrajinci (R) (R) (R)
Vlasi l 2 34
idovi ( 0) 413 406
ostali 27830 836 601
Korekcija, zbog ondaajeg bujskog kot.nra.
(o) U tom popisu u rubr iku ostali.
1971.
4426221
3513647
4175
352
676
9706
19001
93
35488
5625
18457
2791
819
1257
792
1240
3728
6482
32497
626789
17433
221
2793
13
28,15
759
(R) U tom popisu broj Ukrajinaca pridodan je broju Rusina.
1981. 1991. 1991.
4601469 4784265 %
3154661 3736356 78. l
6006 12032 0.3
267 214 o.o
441 458 o.o
9818 9724 0.2
15061 13086 0.3
100 281 o.o
25439 22355 0.5
5362 6280 O.I
237-10 43469 0.9
2175 2635 O.I
758 679 o.o
3858 6095 O.I
609 810 o.o
758 706 o.o
3321 3253 0. 1
6533 5606 0. t
25136 22376 0.5
531502 581663 12.2
11661 21303 0.4
279 320 o.o
2515 2494 0.1
16 22 o.o
316 600 o.o
1553 3012 O. I
(JN? 1948. Muslimani su bili vodeni kao neopredijeljeni muslimani, 1953. kao Jugoslaveni neopredije-
1.Jem, 1961. kao Muslimani pripadnost), a od 1971. kao Muslimani u smislu narodnosti.
Tablica je po onoj iz 1992, 248.
1948. 1971. 1981.
Hrvatska 2975339 35 I 36,l7 3151661
nosna i llercegovina 614123 772491 758136
Voj,"Odina
131212 138561 109203

16069 42657 55625
Srbija uta
30342 38088 31447
Koso,..,
5290 8264 8718
Crna Gora
6808 9195 6904
Mnkcdoniia
2090 3882 3319
J u11oelnvijn 3784303 4626782 ,M2804.3
Broj Hrvata u Jugosl aviji 1948-81. Tnblicnjc po onoj iz J!)!J 2,
I
j
42
Sredinji junoslavenski ili siyski) di)e]! se na
na tokavsko, kajkavsko 1 na .
Govori tokavskog jesu je u osnovi
standarda hrvatskog, crnogorskog 1 .s'P:
skog), (u osnoVl je {ilt
zapadni), 91i.
(th t - lstoc-
govorima govore sva cetm 1
vini, Crnoj Gori, Sandaku, zapadnoj Sje-
i zapadnoj Bosni, L1c1! Barujt,
dunu, Gorskom kotaru, Slavoniji, dijelu umberka 1 .u.
sko-vojvodanski govori rasprostranjeni su u V?jvodtru, SrtJemu Sje-
verne Srbije (govornici su Srbi i dio Hrv.ata). t\:2vski
vori Jesu govori . Hrvala,
a rasprostranjeni su oko Travnika, Prozora, Imotskog,_ .StnJva 1
ske. govori proireni su uv d1Jelu
Crne Gore. Kosovsko-resavski govori jesu oni u SjeverotstocnoJ 1.
noj Srbiji i na Kosovu. se u. Sje-
dijelu Srbije i dtJelu Istoen?bosanski
vori jesu govori Muslimana, Srba i Hrvam u oko. Sa!aJeva,. _Yaresa,
Maglaja i Tuzle. Slavonski govori rasprostranJ.cru su u dtJelu
dravinc, u Baranji, zapadnoj uz Dui:av 1 oko te u.
Posavini, a njima govore, osim Hrvala, i
Govori rasprostranJe:1 su na obalt. od Istre
do Peljeca, a u unutranjost ulaze u Gorski K<1,tar. Ltke, Kar-
lovca i umberak; tak"vi su i Cakavski po
vie kriterija (upotreba zamjcruce c'Y'C!1 1td).
jednoj pod je I i dijalekti nar Jesu ju-
gozapadni istarski sjevcrnocakavski u
Istri, Rijeci, Bakru, dijelu Gorskoga kotara, na Cresu), srednjoca-
kavski (ikavsko- ckavski: na Krku, Rabu, I?.ugom otol-.u,
u Primorju od Kraljevice do Novog, u Sen}u, L1c1 1 dtJelu Gorsko-
ga kotara), u 1 Zadru, na V
dijelu Peljeca, na Ugljanu, Pamanu, Murteru,_. Solt1,. f:l
i na Visu) i lastovski - PrtJC velikih n11grac1Ja 1zazvaruh
turskim prodorima su govori ili dublje na istok. . .
Kajkavsko se rasprostranjeno u (a
prije velikih migracija i dalje na istok, u SlavoruJt) po podJC! dtJelt
ove dijalekte:
bednjanskozagorski,
zmansko- bilogorski, gornjolonjski, donjolonJski, turopoljski, pokupski,
sutlanski (s osnovom) i goranski - te na jo neke govore (m1Jc-
ani i prijcla7.ni i drugi). - Po jednoj. je
gorsko-mcc1imurski (u Zagorju, 1 gornJOJ
sko-posavski (u Turopolju, Pokuplju od do
dravski (u Podravini, Prigorju, Moslav1111), pngorski (u
Prigorju), donjosutlanski (oko Sutle) i .?oranski (u Gorskom k?taru 1
kraju izmcdu Kupe, Slovenije i zapadnog dtJela - . KaJ?vaca
ima i izvan dananjeg osnovnog kajkavskog u H.rvatskoJ. Poectkom
XIX. st. dio Turopoljaca naselio se u Banatu (Kc-
u up<rniji Ttntis). U kaJkavc1 z1ve 1stocno od Barcsa
43
(oko sela zapadno od Barcsa (selo
i druga}, od Velike Kanie (Nagykanizsa), kod Neiderskog jeze-
ra (Vedein/Hidegseg, Humok/Fertohomok i dr.). - go-
vori rasprostranjeni su u krajevima u luku rijeke Kupe i oko donjeg toka
Korane, Mrenice i Dobre. su govori kajkavskiji, a zapadni
se govori u Srbiji. Dijalekti su mu ti-
prizrensko-junomoravski, svrljiko-zaplanjski te kraovansko-
(taj u Rumunjskoj). - Neki imaju za dio tokavskog.
U starini su i govori bili i neto i
Dananji standardni (knjievni) jezici Hrvata, Muslimana, Srba i Crnogo-
raca u znanosti se kao cjelina nazivaju i standardnom novotokavtinom,
jer ima mnoge crte, kojima se mnogo
panje (u nekim prilikama i previe, u odnosu na nacionalne posebnosti).
Novotokavske je ono centralno za sredinji junoslavenski
dijasistem. U tom su se zbile neke promjene kojih nema u drugima
(npr., promijenjeni su neki stariji naglasci), pa su to i noviji govori.
Osnovica dananjega hrvatskoga knjievnog jezika jest tokavska ijekav-
ska (poseban je on je - Bosanskoherce-
izraz (u novije se doba opet nazivati bosan-
skim ili jezikom) jest ijekavski, kao i crnogorski, ali oni u svo-
jim osnovicama nisu isti kao ijekavski srpski. - Srpski knjievni jezik ima dva
oblika: ekavski (u Srbiji, Vojvodini i na Kosovu) i ijekavski (svi Srbi iz-
van Srbije zapadno od Drine, a ijckavski se govori i na jugozapadu Srbije).
Na sredinjeg junoslavenskog jezika prvo se pisalo starosla-
venskim jezikom (od IX. koji se kasnije u hrvatskocrkve-
noslavenski i srpskocrkvenoslavenski.
Hrvati piu od IX. staroslavenskim jezikom, a upotrebljavaju i
latinski. Svojim jezikom piu od XII. iz vremena
oko 1100. g., Valunska pisane glagoljicom, itd.). Od tog vremena ide
kontinuitet hrvatskoga knjievnog jezika.
Isprva su Hrvati pisali glagoljicom i (zapadna ili hrvatska
ili njome piu bogumili i katolici, u Bosni i junoj Dalmaciji),
latinicom (isprva u Istri i Dalmaciji) od XIV. Glagoljica se u
Hrvata upotrebljavala i do XIX. (u prvoj je polovici toga
bilo jo upnika koji su svoje dokumente pisali tim pismom), a i danas se
rabi, naprimjer za pisanje natpisa, naslova i sl. Zapadnom
piu i tiskaju knjige bosanski fratri u XVII-XVIII. (to je
posebna kurziva; a begovskom piu Muslimani sve do XIX. sto-
Glagoljica i dugo su se u Hrvata proimale.
Iz 1184. godine jest Povaljska listina, jedan od prvih hrvatskih
tekstova. Iz 1189. godine jest isprava bosanskoga bana Kulina. Koncem XII.
nastao je (vjerojatno u Slonu, koji bijae i crkveno sredite
Zahum!ja) i kneza Miroslava, pisan hrvatskom sta-
rocrkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije s izrazitim zapadnotokav-
skim i elementima.
Hrvatski crkvenoslavenski jezik s vremenom se sve vie pri-
bliava narodnom jeziku, uglavnom ali bilo je i drugih elemenata
u njemlL - Najstariji hrvatski glagoljski rukopisi jesu glagolja iz
XI, iz XII. le Londonski i odlomak. Jezik
44
XII-XV. jest jezik starohrvatske redakcije. je2:i-
ka, a onaj XV-XVII. .. Neko. po savjetu IZ
Rima na hrvatski crkvenoslavenski jezik utjccao 1 jezik ruskoslavenske re-
dakciJe (od polovice XVII. do konca .. 1<:3da .. se. u opet
pojavljuje hrvatska redakcija). 1927. objavljen . tiskaru hrvatsko-
crkvenoslavenski misal, u Rimu, usporedo glagolJtcom 1 lahrucom.
1288. nastao je Vinodolski zakonik (poznat po glagoljskom prijepisu iz
XVI. i Razvod istarski. . . . . . . .
Hrvatski se pie latinicom od sredme XIV. stolJeca; takvi su zap1s1 Red t
zakon sestara dominikanki iz Zadra (1345) i ibenska molitva.
tiskarstva u Hrvati:i daju nove poticaje. 1483. tiskan je u Mlecima
glagoljski Misal, a nove se knjige samo deset ?odina u
Prva tiskana knjiga jest Lckctonar Bernardma Spltcaruna (tiskana
1495. u Mlccima).
1501. objavljena je prvo djelo na narodnom jeziku - Judita Marka
na je knjievnost bila dosta jaka do XVIII.
novija se javlja u XX. .
Vrijeme kajkavskoga knjievnog i . .na jest od
XVI. do polovice XIX. Prva tiskana kajkavska knJtga Jest Decretum
Ivana iz 1574; sigurno je da kajkavs.ka bila !
prije, jer u prilog toga u glag?IJs\?_m kodeksima. t
drugim tekstovima (a btlo je t obratnih utjecaja, LZ drugih u kaj-
kavski). je razvijen kajkavski knjievni jezik u XVIII. No-
vija se kajkavska knjievnost razvija u XX. . . _
Od XVI. razvija se knjtzevnost na tjekavskom sto-
kavskom (isprva pod utjecajem Ika_vski _ bio_. je dosta
vaan do XVIII. u njemu su zapravo 1 pocec1 kasntjeg tjekavskog
tokavskog hrvatskog standardnog jezika. Vanost.tokavtine su jo
Bartol Jakov Mikalja i drugi.
Od prve polovice XIX. (od vremena iliraca) ijekavski se tokav-
ski, i zbog velike kulturne vanosti knjievnosti i zbog toga to
su Hrvam tokavci, iri svim Hrvatima. hrvatskog no-
votokavskog standarda treba vidjeti i u neto ranijem vremenu (u
sredini XVIII. pa i prije toga), jer oni su i u novotokavskoj fol-
klornoj koine, jeziku koji je blizak i izvoru standarda i
sredinjeg junoslavenskog jezika. Hrvati su
za svoj standardni jezik prije drugih. Hrvatski je standard Ctjelo vrijeme
dotjerivan i u skladu s tim jezikom, a bio je pod velikim utjecajem
jezika knjievnosti i drugih hrvatskih i knjievn?sti.
normiranje hrvatskoga knjievnog jezika, u obltku kakav on trna
danas, je krajem XIX. i XX. U to je vrijeme
ustaljen i dananji pravopis. . . . .
Hrvati ive na zapadu u austrijskoj pokrajtnt
i u u Moravskoj i Govore govorima
i tokavskog a ima i malo kajkavaca.
vatski knjievni jezik ima tradiciju od i pol od XVI; razltkuje
se od standardnog hrvatskog po nekim (osnovica mu je
ska). Naprimjer, hrvatski (hrvatski jezik u bre i
mijenjao svoj u nema, napnmJer. turc1za-
ma, a je slovenskom jeziku blii nego hrvatski.
U pokrajini Molise, na jugu Italije, danas u tri sela ivi mala skupina
45
Hrvata; imaju svoj malen knjievni jezik, upotrebe, koji je ikavski
tokavski, s primjesama nekih elemenata. U nove su krajeve ti Hr-
vati dospjeli u XV-XVI. i to najvjerojatnije s neretvanskog
Hrvatski jezik sastavljen je od svih svojih oblika: od standardnog ili
knjievnog jezika (i takvih jezika); od svojih triju tokavskog,
kavskog i kajkavskog; od svojih razgovornih jezika; od razgovornih jezika
pojedinih skupina ...
Muslimani su narod nastao nakon turskih osvajanja (a osnovica mus-
limanskog naroda bili su katolici i bogumili). Bili su uklopljeni u
kulturu Turskog Carstva i Muslimani u-
potrebljavali su u svojem knjievnom i drugom stvaralatvu arapski, perzij-
ski i turski jezik). Vrijeme od sredine XVII. do kraja XIX. doba je
alhamijadske knjievnosti (adamijske) - ta je pisana na narodnom jeziku
(koji se nazivao i bosanskim i a u nekih pisaca i hrvatskim), arap-
skim pismom (arabica). Muslimanski su krajinici od sredine XVI. do sre-
dine XIX. pisali i latinicu Muslimani upotreb-
ljavaju od sredine XIX. - Starije je ime za Muslimane bilo Bo-
njaci, i ono se opet i danas upotrebljavali; novo se ime, Muslimani,
proirilo od prijelaza XIX/XX. st.
I Srbima je najstariji knjievni jezik bio crkvenoslavenski. U XII- XIV.
u njemu ima narodnih elemenata, pa se naziva srpskom redakcijom
staroslavenskog (crkvenoslavenskog) jezika. Dosta je blizak narodnom jezik
Duanova zakonika (iz 1349. i 1353-4) i jo nekih srednjovjekovnih povelja,
pisama i dr. No Srbi za knjievni jezik rabe upravo crkveni, i to i za traja-
nja srednjovjekovnih drava (do konca XV. st.), i kasnije.
Srpskocrkvenoslavenski jezik bio je pod nekim utjecajem narodnog jezika
do XVIII. kad se i crkveni i knjievni jezik znatno rusificiraju (na-
kon velike seobe Srba dolaze ruski i uskoro ga potiskuje ruskocr-
kvenoslavenski. Izvan crkvene upotrebe jezik se mijea s narodnim, i tako se
u drugoj polovici XVIII. sve vie rabi taj amalgamni slavcnoserpski
jezik.
koncem XVIII. javlja se u Srba elja da se pie jezikom
kojem se standard temelji na narodnom, i to na novotokavskom tipu. Slave-
noserpski a nov standard i promjene u polako osvajaju nove
prostore, da bi tek od 1868. bio u Srbiji, skupa s novim
pravopisom.
Na tlu Crne Gore se u IX. pisalo latinskim jezikom, a si-
gurno se razvijala i dukljansko-zetska knjievnost na narodnom jeziku, do
XII. kad Zetu osvaja Raka, zemlja iz koje se razviti Srbija. Iz
XIII-XIV. je dio liturgijske kn'jievnosti. Ima djela
na narodnom jeziku, iz XVI- XVII. te neto iz XVIII. Za razvoj
knjievnosti Crnogoraca na narodnom jeziku posebno je vano zbliavanje
s hrvatskim i srpskim u XIX. - Dananji crnogorski standard ima
neke u odnosu na druge standarde na sredinjeg juno-
slavenskog jezika.
Hrvatski i srpski standard neto se vie zbliuju koncem XIX. i
kom XX. pa se moe da su dananji knjievni jezici Hrvatii,
46
Muslimana, Srba i Crnogoraca danas dosta bliski.
Mnogo vie podataka o jeziku na sredinjeg junoslavenskog je-
zika nego to se moe u ovoj skici, mo e naprimjer u
u EJ (pogotovo tekst D. u
1988) i u OE te u raznim knjigama i Za povijesni pregled hrvat-
skoga knjievnog jezika v. i 1990 i Mogu 1991.
Slovenskim jezikom govore Slovenci u Sloyeniji (vie od l 800 000), u
Austriji (uglavnom u Korukoj te manji dio u Stajerskoj te u Italiji
(Trst, Gorica, i (u Porabju) te iseljenici u SAD, Kanadi
i drugdje. - Preci dananjih Slovenaca ivjeli su u VII-VIII. na
mnogo U VII-VIII. govorilo se slovenski (zapravo
dijalekt praslavenskog od kojeg je nastao slovenski jezik) jo i u
Drave, u dananjoj Donjoj Austriji te do zapadno od Blatnog jeze-
ra. Slovenski je jezik nasljedak dijela onovremenog jezika koji se danas na-
ziva alpskim slavenskim
Najstariji zapis na slovenskom jeziku jest tekst Briinskih spomenika
su u samostanu u Freisingu, kod Mi.inchena), pisanih latinicom, karo-
linkom minuskulom, u vremenu 975. i 1025. g. se zapisi
pojavljuju kasnije, a slovenskog knjievnog jezika jesu u vremenu
Primoa Trubara i reformacije, sredinom XVI. (osnova knjievnog
jezika tada je bio dolenjski dijalekt). Pismeni se jezik dalje razvija u
XVII-XVIII. i odraava svoje dijalekatske osnovice; nastaje i po-
seban prekmurski knjievni jezik. Krajem XVIII. i XIX.
knjievni se jezik stabilizira; u drugoj polovici XIX. knjievni se je-
zik razvija tako da se u njega oblici i Kra-
jem jezik je blii dananjem standardll
slovenskog jezika jesu gorenjsko, dolenjsko, rovtarsko, zapad-
notajersko, (s prekmurskim), krake, notranjsko, beneko i
rezijansko (u ili Benekoj Sloveniji, koja je dijelom u tali-
janskoj pokrajini Furlaniji Julijskoj Krajini) i dr.
jezikom govore - ukupno oko 10 000 000 ljudi - u i
Moravskoj (oko 9 500 000) te u Austriji, Hrvatskoj (bar oko 14 000 - u Da-
ruvaru, Grubinom Polju itd.) i drugdje. Procjenjuje se da ih je u iseljenitvu
u SAD oko 1000000.
Prva je pismenost u bila na staroslavenskom jeziku (pa
Kijevski iz X. i Praki odlomci iz XI. sadre neke boherniz-
me). Najstariji su tekstovi iz XII. a knjievnost se dosta raz-
vila do druge polovice XIV. Za razvoj knjievnog jezika vaan je prijevod
Biblije (krajem XVI. st.); taj je jezik i jezik XVII. (pogotovo jezik
A J. Komenskog) uzor za knjievni jezik.
Glavni su dijalekti jezika srednji, zapadni i juni te mo-
ravski i ljaki.
jezikom govori vie od 5 000 000 Slovaka, i to u Slo-
zatim u u oko 6 500 Slovaka ima u Hrvatskoj (u Naica-
ma), oko 70 000 u Vojvodini.
Najstariji tekstovi na jeziku jesu iz XV. U XVII. sto-
objavljuju se uglavnom vjerska djela. Osnove standardnog jezika uda-
rene su krajem XVJil. i XIX. - Dotad je knjievni jezik
47
Slovaka bio (od XIV. no u njemu je bilo i ele-
menata.
Tri su dijalekta jezika: zapadni (blizak moravsko-leskim go-
vorima (s nekim koje ga zbliuju s poljskim i
ukrajinskim jezikom) i srednji, koji je u osnovi dananjeg stan-
dardnog jezika.
Poljskim jezikom govori vie od 38 000 000 Poljaka - u Poljskoj (i to
devet desetina svih), Litvi, Bjelorusiji, Ukrajini, i drugdje
(a vie od 6% u iseljenitvu u SAD).
Prvi pisani tekst na poljskom jeziku jest iz XIII. iz XIV. jesu
neki drugi tekstovi, a od XV. razvija se i knjievnost, koja je izrazita u
XVI. kad poljski jezik postaje i slubeni jezik drave (dotad je to
bio latinski).
Poljski jezik ima pet dijalekata - to su velikopoljski (Poznan), malopolj-
ski (Krak6w i jugozapadni dio Poljske), leski (leska i jugozapadni dio Polj-
ske), mazovski (Warszawa i dio Poljske) te kaupski, koji je
po kriterijima poseban jezik.
Kaupski je jezik (ili pomoranski), sa slovinskim, ostatak jezika kojim su go-
vorili Slaveni. Kaubi ive nie od Gdanska uz lijevu obalu Wis-
le i zapadno od jezera 1...eba (u vojvodstvima Gdansk, Bydgoszcz i Kosza-
lin). Kulturno sredite Kauba jest Gdansk. Jezik se dijeli na sjeverno i juno
Prvi su tekstovi na kaupskom iz XV-XVI. Od druge po-
lovice XIX. obnavlja se kaupska knjievnost. - Kauba ima oko
200 000, i smatraju se posebnom skupinom unutar poljskog naroda.
Slovinci su mala skupina u Poljskoj; ive oko jezera Gardno i
Lebsko od Slupska, u Poljskoj. Njihov je jezik bio najzapad-
niji dio kaupskog. Izumro je do drugog svjetskog rata, no i potkraj pedesetih
godina jo je bilo starijih pojedinaca koji su znali pojedine i fraze.
Polapski su Slaveni bili najzapadniji dio Slavena. ivjeli su u
VII-X. Labe, Odre, mora, Havele i Spreve te na
otoku Riigen. Na sjeverozapadu su ivjeli Varni, Obodriti Glinjani,
Polabljani i Vagri, zapadno od Labe bili su Drevani. S vremenom su pokr-
teni i Na Riigenu je jezik izumro XV. Dre-
vanski se govorio do XVIII. kod Li.ichowa i Dannenberga.
Nijemci nazivali su ga vendskim, kao i sami Drevani. To se
je 1 danas zove Wendland te gornji i donji Drawenland. - U prvoj polovici
XVII. drevanski je bio u znatnoj upotrebi (vjerojatno djelomice i u
crkvi); krajem tog je bio dosta istisnut, znali su ga jo samo
stariji ljudi. Izgleda da devedesetih godina XVIII. vie nitko nije
znao govoriti vendski.
Jezik Drevana poznat je po nekoliko rukopisnih i drugih zapisa iz
XVII. i XVIII. Poznato je oko 2800 polapskog jezika.
Srbi Serbja) ive u Gornjoj i Donjoj Luici (Ober-
und Nieder-Lausitz), na gornjem i donjem toku rijeke Spreve, u Nje- .
u okolini gradova Budyina (Bautzen) i Chotebuza (Cottbus). Oni su
ostatak nekad mnogo ire rasprostranjenog slavenskog stanovnitva
Odre i Labe, kojega je dio s vremenom Zbog povijesnih
48
razloga razvila su se dva knJicvna jugu, bli}. je
i (na Sjeveru,_ p<>IJskom).
postoji od XVI, a prvi pisani spomenik Jest IZ druge polovice XV. stolJeca.
ima oko 150 000.
Medu zapadnoslavenskim jezicima mogu se vidjeti tri podskupine: lehitska
(poljski, kaupski i polapski jezik) i
Staroruski jezik naziv je koji se upotrebljava u dva .?tiska
je prajezik, jezik Slavena. do. na_ t_n
naroda (otprilike do XIIl-XIV. .i to je
Slavena od XI. do XIV. Je da su n?ki tekstovi IZ X:. stolje-
Staroruski se jezik pisao (a ima. i u koJl1l1a se
pojavljuje glagoljica). Pismenost se sm od (988. g.).
U vremenu XIV /XV. st. nadalje u njemu se vide
ukrajinskog i bjeloruskog jezika: na tri Jezika pospJeseno Je
u doba mongolskih provala (u stoljecu). . . . . .. .
u staroslavenskim tekstovuna na tlu Rusije (najstanJ1 su
Amartolova hronika i. dr.)
se djela stare ruske knjievnosti mogu podtjeltlt _pisana visokim
lom (starockrvenoslavenski jezik s - 1
tekstovi), djela pisana srednjim stilom _Jezik s
starocrkvenoslavenskog - ljetopisi, povijesti i putopisi) 1 pisaru na-
rodnim staroruskim jezikom (zakonici kao Ruska pravda, itd.). . .
Za knjievnost Kijevske Rusije {koja je dio i ruske, 1 ukrajinske, ' bJelo:
ruske knjievnosti), od XI. do XJJI. vana su d)ela npr. prvi
ljetopis, Povijest minulih godina (noseClb speMeHHblX ne:r) 1z PJes-
ma o ratnom pohodu lgorevu (Cnoao O T10JlK}' l1ropese) lZ X_Il. StOIJeca I druga.
Na jezika dugo se upotrebljavao {staro)crkve-
noslavcnski jezik, pogotovo kao jezik pravoslavne crk.-ve.
Od XIV /XV. Moskva postaje vano sredite ruskih .i s
vremenom moskovski govor postaje uzor za knjievni izgovor ruskog jezika.
U XV-XVll. narodni jezik ulazi u jezik pismenosti. U ?<VITI
ruski se jezik naglo_ na Jezik s t
XIX. vec Je dosta bhzak danasnJem jC-
zik.-u (pyccl<HH sobll<). - Ruska je dobila dananji oblik poslije reforme
azbuke 1917. g. . - . _
Ruski .se jezik dijeli na tri dijalekta; to su narJecJe! __ JUZno-
rusko i srednjoruski prijelazni govori. U osnoVJ ruskoga knJizevnog
jezika jest moskovski srednjoruski govor. . y
Govornika ruskog jezika ima vie od 140 000 000. 1i Rusi z1ve
u Rusiji (a vie od 20 000 000 u Bjelor.usiji, Kazahstanu 1 drugdJe,
te u iseljenitvu: oko 500 000 u evropskim zemljama, u SAD oko l 500 000
s potomcima itd.).
Prve ukrajinskog jezika u na u
XII-XIV. Moe se da su UkraJ10c1 etrueka zaJedruca
od XIV-XV. ukrajinski se narod fornura u xyi, otada
se ukrajinska knjievnost razvi)a. - XVI. 1
XVII. u Ukrajini postoje dva knJievna {to JC
erk"Venoslavenski sa staroruskim primjesama) i pravi ukraJanski (koJt se tada
49
nazivao i npocra MOBa, pyci<a MOBa, pyccl<HH .IXHMeKT i sl.). U to vrijeme
cvjeta raznolika ukrajinska knjievnost. 1720. g. ruski car Petar I zabranjuje iz-
davanje ukrajinskih knjiga i ruski jezik; ukrajinski se opet slobodno raz-
vija tek u XIX. i pred konac XX. Ukrajinska se razlikuje od
ruske; moe se da je blia onoj prije reforme ruskog pravopisa 1917.
Ukrajinski se jezik (yi<pai'HCbKa MOBa) dijeli na tri dijalekta: to su sjeverni
(poljeski), jugozapadni i (koji je u osnovi dananjega knjievnog
jezika). Oni se ne razlikuju mnogo.
Ukrajinaca ima vie od 51 000 000. !ive u Ukrajini te u drugim
zemljama nekadanjeg SSSRa (npr. u Rusiji oko 9 000 000) te u Poljskoj
(850 000), u (350 000), Rumunjskoj (80 000), (35 000),
Vojvodini (5 000), Bosni i Hercegovini (4 500), Hrvatskoj (2 500) te u iselje-
nitvu (2 000 000 u SAD, 700 000 u Kanadi, po 300 000 u Argentini i Brazilu,
po 25 000 u Velikoj Britaniji i Australiji itd.}.
Rusinskim jezikom govore Rusini (Rusnaci i sl.). Sredinom XVIII.
se doseljavati i u nae krajeve iz (koja je tada dio
Ugarske) i susjednih krajeva; dolaze u dva vala.
U Poljskoj se Rusini nazivaju Lemkima (ima ih oko 150 000). U
ih nazivaju Vthodnjare (tojest Slovacima). U su se stopili
s drugim stanovnitvom. U Ukrajini Rusina ima nekoliko stotina i
smatra ih se dijelom ukrajinskog naroda (tojesl uzima se da je ime Rusin
starije, a Ukrajinac U SAD i u Kanadi Rusina (koji se tamo naziva-
ju Rusinima, Rusnacima, Karpatorusima i Karpatorutcnima) ima oko 700 000.
Rusina ima i u Rumunjskoj.
Na jugu Rusini ive u Vojvodini te u Hrvatskoj (uglavnom u
Slavoniji, kulturno im je sredite Vukovar) - ima ih vie od 23 000. -
Podosta je i drugih Rusina u iseljenitvu u Australiji i u junim
zemljama June Amerike.
Osnovica je rusinskog jezika, pojednostavnjeno zapravo blia slo-
jeziku nego ukrajinskom. - Zapadni su se Ukrajinci u Bukovini na-
zivali Rusinima; u ih nazivaju Rusnacima.
Bjelorusa ima oko 9 600 000, i ive u Bjelorusiji te u nekim
Rusije, Ukrajine i drugdje, a u Poljskoj, Litvi; ima ih i u
iseljenitvu (u SAD, Kanadi i drugdje). Bjcloruskim se jezikom pie od vre-
mena Velike Kneevine Litve, u su sastavu ivjeli Bjelorusi (potomci
i od vremena XIV. i
XVI. tada je bjeloruski bio i slubeni jezik te drave. i to je vrije-
me povijesti bjeloruske knjievnosti (od kraja XIV. se
upotrebljava ime Bjclorusija). U XVII. pisanje je na bjeloruskom
(Bjelorusija zaostaje u razvoju poslije zemalja Velike
Kneevine Litve Poljskoj, a 1697. g. varavski Sejm zabranjuje upotrebu bje-
loruskog jezika kao slubenog), no mnogo se prevodi. Poloaj bjeloruskog
jezika nije bolji ni nakon pripajanja Bjelorusije Rusiji (1795). Bjeloruski se
jezik dalje razvija u XIX. i u XX. Knjievni se jezik te-
melji na vie dijalekata.
Po jednoj podjeli, bjeloruski ima i juzogapadne grupe go-
vora. - Po drugoj, moe se podijeliti na glavne dijalekte ju-
gozapadni, srednjobjeloruski) i na poljesl...-u grupu govora.
Bjeloruski se je.lik u svojoj povijesti pisao latinicom (u XIX/
50
XX. na zapadu svojeg po uzoru) i arap-
skim pismom (njime su pisali bjeloruski Tatari, u vremenu XVI-XX. st.).
Hetoluvijski jezici
Hetoluvijski ili anatolijski jezici jesu hetitski, palajski. luvijski, hijcroglif-
ski Juvijski, Jikijski, Jidijski, karijski i. ?rugi. . . . . . .
Hetoluvijski se jezici dijele na dvtje podgrupe: h-
dijski i karijski) i luvijsko-likijsku (luvijski, hijeroghfski luvtjski,
lajski). - Po vremenu dijele se na rane st. n. _e.; luvtj-
ski, palajski), srednje (XV /XIII-XII. st. pr. n. e., '
(VIII-Ill. st. pr. n. e., pa do II. st. n. e.; lidijski, likijski A 1 B, kanjski, s1dctski,
pisidijski). . . . . _ . . ,
tekstova na hctttskom Jeziku potjece 1z XIV-XIII. stolJcca pr.
n. e. a ima ih i iz XVII-XVI. st. pr. n. e. Iz tih su vremena i prijepisi
starljih tekstova (iz XIX-XVIII. st. pr: n. e.). Ka? slu_beni hctitski je
bio proiren u sredinjem dijelu dananje Turske 1 na Sjeveru Od _tek-
stova su zakoni, ugovori, ljetopisi, epovi, ritualni tekstovi, molitve,
tnitovi itd. - Hetiti su se nazivali po gradu, Hattua udne "zemlja Hetita",
Hattua "grad Hatus(as)" (hat. Hatti, usp. het. LU VRlJ_Hatti_. "ljudi
Hatija"), a jezik nc1ili, newnnili drtJ?Of!l. gradu, Kanes_, ta-
kulturnom sreditu). U drugim se JCz1c1ma Helll! 1 njihova zemlja (a
ponekad i susjedne) nazivaju: stegip. be. mat f!atti . Hati'',
sthcbr. J;itti (u Bibliji), urart. bate-. Pretpostavlja se da je to ime sacuvano u
imenu Armenaca (hay < *hathjos).
Palajski se jezik (palawnnili) govorio na sjeveroistoku Turske
(obala i otprilike uz Pontsko gorje; onda Pala). Poznat je po malo-
brojnim tekstovima iz XIV-XIIl. pr. n. _ . .
Luvijski se jezik (Ju(w)i/J) govono na podrucju ?anasnJ_e i
sjeverne Sirije (ondanja Luia ili Arzawa). Poznat Je po ntualrum 1 shcrum
tekstovima, iz XlV-XIII. pr. n. e.
Hijeroglifski luvijski jezik poznat je po iz
i sjeverne Sirije. Najstariji su tekstovi iz XVI. pr. n. e.
veoma malo tekstova iz XIII-X I. tekstova Jest 1z
X-VIII. pr. n. e. - Za razliku od hetits.kog, palajskog_ i
koji su se pisali klinopisom nastalim od k:Jmo-
pisa, hijeroglifski luvijski jezik pisan je slogovrum pismom koje Je sredinom
II. pr. n. e. nastalo na tog jezika. , . .
Likijski se jezik govorio u Likiji (het. Luk.ka, Lyk1a, lat. t? Je
jugozapadni dio dananje Turske (poluotok zaljeva 1
Antalya). Poznati su tekstovi iz VI-Iy. n. JC razmh ..
kijskih imena zapisane u i latinskim natp1s11na 1 postoji 1
jedan malen broj glosa u _se l_!kijski j?Z1_k prcs!.a?
govoriti do I. pr. n. e. - L1kijc1 su se (trmm11J, grc.
no svoju su posebnost i u V. n. e. - Postoje \Jkij_ski A
i Jikijski B (taj se naziva milijski). - Likijski je jezik nastavak htJerog\Jfskog
luvijskog. . .
Lidijskim se jezikom govorilo u Lidiji Lydia, Jat_. - to
zapadu Male A7.ije, oko rijeke Egdiz. Poznati su tekstovi tz VII- V. stolJcca
pr. n. e. te zapisi pojedinih Jidijskih imena i u autora. Izgleda da
51
su Lidijci sebe nazivali Mconima ili Maunima (karij. Mavna-), no je
da su Meoni od Lidijaca, ali bliski im po jeziku. - Lidijski je jezik
nastavak hetitskog.
Trojanci XIII-XII. pr. n. e. bili su potomci zapadnih He-
toluvijaca - na to ukazuju njihova imena. U likijskom B truje/i
i "trojanski" i "milijski, likijski B".
Karija je bila zemlja na jugozapadu Male Azije, Lidije i Likijc
(oko rijeke Bi.iyiik Menderes i junijc; u hetitskom Karkija). Karijski je jezik
nedovoljno poznat. Ne ba mnogobrojni kratki tekstovi su u Kariji i
drugdje (i u Egiptu i Nubiji - tamonji od karijskih kolonista i voj-
nika najamnika).
Sidetski jezik (tako po gradu Side, glavnom gradu Pamfilije - Pam-
phylfa, Jat. Pamphylia -, smjetene na junoj obali Male Azije, sjeveroza-
padno od Cipra). Poznat je po nekoliko natpisa iz III- II. pr. n. e.
U nekadanjoj Pisidiji Pisidfa), koja je od II. pr. n. e. dio
Pamfilije, je esnaest epitafa na pisidijskom jeziku, iz II.
n. e.
Likijski, lidijski, karijski, sidetski i pisidijski jezik pisali su se posebnim
slovnim pismima. Ona su potekla od semitskih slogovnih pisama {kakvo je
a kasnije su bila pod utjecajem no neka su od njih i sama
utjecala na njega.
Izgleda da su postojali jo neki hetoluvijski jezici Oikaonski i dr.).
Toharski jezici
Toharski su jezici poznati po tekstovima iz I. n. e. (500-700. g.)
iz Turkestana (danas Ujgurska Autonomna Oblast u Kini). Toharski
A iz je Turfana, a toharski B (zapadnotoharski,
iz Izgleda da je u vrijeme kad su se ti jezici pisali
toharski A bio izumro, ali su se u samostanima koristili tek-
stovima na njemu, a toharski B vjerojatno se jo uvijek i govorio re-
tekstova na toharskim jezicima jesu prijevodi
literature, no ima i drugih, svjetovnih tekstova (medicinskih, knjigo-
vodstvenih i drugih). Jezik se pisao indijskim pismom brahmi.
l!. tekstovima III. pr. n. e.
su riJec1 Jednog starinskog mdocvropskog jezika/ dijalekta, kutijskog (gutij-
skog), koji neki jezikoslovci smatraju "prototoharskim".
Reliktni jezi ci
Postojalo je jo dosta indoevropskih jezika i dijalekata, no oni su poznati
po ?skudnim zapisima, naprimjcr po zapisima pojedinih ili imena. Zato
se 1 nazivaju rel iktnim jezicima.
su jezika:_ paleobalkanski (o kojem je bilo
apeninski, kelt1berski 1 Sjevernopncrnomorski.
U_ apenins_k?m bil_i jezici venetski spomenut), elimski, si-
prot?s1c1lski 1 J_os neidentificirana (tih pet na Siciliji) te jo sikan-
ski, p1kenski, lepontski {o nJemu v. u odjeljku o keltskim jezicima), ligurski
ostaci nekih keltskih jezika i drugi. '
52
U keltiberskom arealu jest keltibcrski jezik - jezik Kelta koji su dospjeli
na Iberski poluotok (v. u odjeljku o jezi?ima). - . i . .
U sjevernom Pricrnomorju govonlt su se k.imerljsk.i (koji b1 mogao b1tt
povezan s i sindomeotski ili sindski {za koji se smatra da je dio in-
doarijske skupine).
Indoevropski prajezik, indoevropska pradomovina
i drevne seobe
Indoevropski prajezik, od kojeg su nastali dananji i stari indoevropski je-
zici, govorio se u V-IV. pr. n. e. To se vrijeme ustvari na
njegovo stanje, a je da je to stanje zapadnog mdo-
evropskog, preostalog poslije odvajanja od indoevropski jesu
hetoluvijski jezici).
To je zapravo jedan pojednostavnjen opis tog razvoja,
koji je onda poslije potrajao nekoliko Jezici, dijalekti i govori nisu
se odvajali jedni od drugih zauvijek - neki su se, mnogo kasnije, opet nali u
susjedstvu i utjecali jedni na druge. {Ovdje se, radi jednostavnosti, pie na-
primjer Slaveni umjesto "predak slavenskog prajezika", "govornici jezika
pretka slavenskog i _sl.) Kad_ spominju seobe, .t? ne da_ su
se u nove krajeve preselih svi govorruc1 nekoga govora, dijalekta 11t jezika;
to treba imati na umu kad se kratak opis s Indoev-
ropljanima koji slijedi.
Bit da je pradomovina Indoevropljana (prije odvajanja od hetoluvijskih
jezika) bila u sjevernom dijelu Bliskog Istoka (u Maloj Aziji i planinskim
gornjeg a vjerojatno i dj elomice na Balkanskom
poluotoku. Ta indoevropska pradomovina (koja, naravno, !luno p:va i
jedina) bio je, koliko je suditi po praindoevropskog jezika, kraj pla-
ninski (v. gora, brijeg), u kojem su rasli hrast i drugo i biljke
. no za vie krajeve (v. drvo, elud, breza, grab, jasen, orah, mahovina). To
i nazivi za ivotinje, divlje (v. u vuk, medvjed, lav, vepar, jelen,
ugor, mi, rak, orao, guska) i {v. konj, koza, ovca, svinja, prase). Do
tog vremena i u to vrijeme Indoevropljani imaju dodire s drugim stanovnici-
ma tih i bliskih krajeva - sa Scmitima (v.janje, sedam), Sumercima (v. u
govedo, ruda) Kartvelima (v. osam) i s drugima.
O tome kako su ivjeli Indoevropljani moe se po mnogim rije-
nazivlje: v. orati, sijati, sjeme, jesen, srp, penica,
mljeti, rvanj, zrno; obrtno nazivlje: v. osnova, iti, pojas, tesati, zid;
kovine: v. ruda, zlato, kovati; prijevoz: v. kolo, os, igo, voz, hoditi). O ivotu u
zajednici govore o kojima vidi naprimjcr u dom, vas, dveri, grad, poli-
tika, rod, tud, ljudi, regija. O razmjeni i trgovini govore o kojima v. u
dati, dar, mijenjati, mir, a o gostoprimstvu u gost. O terminima srodstva v. u
otac, mati, sin, brat, sestra, mu, ena, unuk, stric, ujak, udova, djever,
zaova, jctrva, svekar, snaha. O vjeri Indocvropljana v. u dan, Perun, o du-
hovnim pojmovima i ritualu u svet, srce, moliti. Poneto o pravu moe se
vidjeti npr. u cijena, odmazda.
Poslije V-IV. pr. n. e. odvajaju se od indoevropske matice, u
razna doba, preci grupa i jezika. - Bit da su ta odvajanja uzro-
kovana irenjem poljoprivrednih zajednica.
53
Iz matice se odvaja skupina u kojoj su preci toharskih, keltskih i
italskih jezika, koja se kasnije razdvaja na toharski i na italsko- kcltsku sku-
pinu, a ta onda na italsku i keltsku - Toharci su u svojoj seobi na istok bili
u dodiru s Fmougrima: u finougarskim jezicima ima iz toharskog.
Tt su dodiri bili najvjerojatnije u II. pr. n. e. juno od Urala i sje-
verno od ..Aralskog mora.
preostale matice odvaja se skupina (pretpo-
se ?.a je ,post?jala ne m. pr. n. e.), koja se kasnije
dtjeh na (indotransku), grcku 1 armcnsku. - Izgleda da se na prijela-
zu hs. pr. n. e. podijelio na zajednicu (arkadsko-kiparski,
jons_ki. eolski i drugi dijalekti) i zajednicu s dorskim i nekim zapadnim dija-
lektima. - Po jednom Grci su doli na dananje
iz Male Azije (to da bi na zapadu Male Azije -
koja. _se iz - i spominjanje zemlje
AhhiJa(wa) u hetitskim tekstovima, a to ime odgovara Akhaioi
"Ahajci"), a po drugom sa sjevera, s Balkanskog poluotoka. Po prvom tuma-
s. Balkanskog polootoka doli u II. pr. n. e. Dorani, koji da
su stigli na Balkanski polootok iz Male Azije. Nekadanje ivljenje Grka u
Aziji izgleda da na neki i hetoltNijske posudenice u
?rckom (no one se i hetoluvijskim slojem na
jugu Balkanskog poluotoka) te stari dodiri s Kartvelima.
Blizak je skupini jezik frigij ski. Frigijci su doli
u Mal_u Aziju _krajem II. pr. n. e. s Balkanskog poluotoka, u valu s
morskim narodima. - Narodi s mora bio je jedan val seobi krajem II.
pr. n. e., koji je zahvatio Balkanski poluotok, Malu Aziju i Bliski Istok.
Pad Troje opisan u Ilijadi povezuje se s vremenom tih seobi. Na Bliski Istok
i Filistejci {hebr. Pilitim), koji imaju veze s Pelastima ili Pe-
lazgima stanovnitvo juga Balkanskog poluotoka, moda srodno s
- od njihova je imena poteklo ime dananje Palestine.
!zgleda_ indoiranska zajednica dijeli na indoarijsku i iransku prije
kraja _PT. n .. e., to se podacima koji ukazuju na to da
lndoanJCI rusu mialt dodira s plemenima u vremenu od IV/
m. do I. pr. n. e.
skupinu tvore takozvani drevnoevropski dijalekti - to su kelt-
germanski, baltijski i slavenski. Ta je skupina imala i neke
- Neke ukazuju na to da su Drevnoevrop-
ljaru shgh _1st?cn_u skupa, 1 to kroz Srednju Aziju. U prilog tome
gov?re neki dodiri s jenisejskim jezicima te drevnoevropske posu-
u finougarskim i turkijskim jezicima.
. su dijalekti neko vrijeme ivjeli skupa u sjevernom
1. u oko Volge. U tim su krajevima Drevnoevropljani
b11t u dodiru s 1stocrum francima (sa $kitima).
J?revnoevropljani su se kasnije preselili u srednju Evropu. Bit da je
to bilo u polovici 111. pr. n. c.
U se preostala baltijsko-slavensko- gcrmanska skupina uskoro i
sama dijeli.
l! J:!I: _pr. e. Balti su se _nalazili u gornjeg Podnjep-
_11t u ; u to su vrijeme bili u doticaju s
Tracaruma. (kojih je vec u II. ttsucljecu pr. n. e. bilo, osim na Balkanskom
poluotoku, 1 na zapadu Male Azije).
U prvoj polovici ill. pr. n. e. na sjeveru dananjeg Irana ive
54
plemena za koja se pretpostavlja da su Indoiranci. - Jedna je indoiranska
pradomovina, kako izgleda. u krajevima sJeverno od mora . . Tamo
doba ivjeli Iranci (Skiti i Sarmah), a 1 dio IndoanJaca (Smd1,
Meoti i drugi).
U lll. pr. n. e. Slavenima su susjedi Italici na jugu, Iliroveneti
na sjeverozapadu, Balti na sjeveroistoku_ i u. II.
S\aveni se i na sjeveroistok, susjedi 1m postaju 1 finougn, a u to vri-
jeme Balti se na sjever, a i Iliri i:ia jug. . .
U II. pr. n. e. iz srednje Evrope na JU&, na Aperunski poluotok,
odlaze Italici; otprilike u to vrijeme na Balkan odlaze Iliri.
U II. pr. n. e. Armenci ive u susjedstvu Heto\uvijaca. Bit da
imena zemlje Hajaa, na sjeveroistoku Male Azije, koja se spominje u he-
titskim tekstovima, grada Haji u gornjem toku Eufrata, koji se spominje u
X. pr. n. e. u jednom hijeroglifskom luvijskom tekstu i grad Hajanu
- imaju veze s Armencima (oni sebe nazivaju Haj).
Kroz dananji Afganistan prelaze u prvoj polovici II. pr. n. e.
prvi valovi Arijaca na istok, u _sjeverozapadnu se
nire dalje po Indijskom potkontinentu. - je d10
II. pr. n. e. bio na Bliskom Istoku (naziva se mttarujskim anjskim -
poznat je po nekim u hetitskim tekstovima). . ..
U drugoj polovici II. pr. n. e. dio Drevnoevropljana pritiska na
Balkanski poluotok i kasnije na Apeninski. Na Balkanskom su poluotoku u
dodiru s Frigijcima, Makedoncima i Deranima. Po jednom je tu-
dananji albanski jezik rezultat dodira. - Taj pritisak
Dorane, koji se sele na jug Ba\kanskog poluotoka (vjerojatno je to
dorska seoba) i na Frigijce, koji odlaze u Malu Aziju. To je vrijeme velikih
seoba, u kojem se i narodi s mora. Oko 1200. g. pr. n. e. pod tim pri-
tiscima propada hetitska drava i mikenska
Prije X. pr. n. e. u dananjem zapadnom Iranu ive iranojez1cna
plemena. Ima ih i u stepama sjeverno od Kaspijskog i Crnog mora. O seo-
bama Iranaca kroz Srednju Aziju i iz njihovih jezika u
finougarske. Dva su sloja takvih i
Sredinom I. pr. n. e. Evropom se sa zapada ire Kelti: dio ih do-
!ije Podunavlje (i kasnije dio njih odlazi i dalje, u Malu Aziju) i dananju
Ceku.
U drugoj polovici I. pr. n. e. S\aveni su u dodiru s Germanima,
Baltima, Irancima i s Keltima (nakon odlaska Veneta).
U I. pr. n. e. Germani ive u susjedstvu Kelta; u Skandinaviju
dolaze s juga, s dananje sjeverne Od svojih junih
susjeda Kelta posudili su mnoge kulture (npr. neke nazive za kovine).
To dosad napisane tek je kratka skica opisa jednog vjerojatnog razvoja.
U ovim ii: onim detaljima taj je razvoj moda bio neto
Praslaveni
Praslaveni nastavljaju svojim jezikom indoevropski prajezik - za Evropu
se u jednom pogledu na prolost i pretpostavlja da je bila stalno in-
doevropska. da nije bilo poindoevropljavanja neindoevropskog stanovnitva (no
to, kako mi se ne polagano naseljavanje lndoevropljana u
Evropi s istoka ili juga).
55
Slaveni su bili u dodiru s ltalicima prije nego su ti otili, u II.
pr. n. e., na jug. O tim vezama govori vie zanimljivih slavensko-italskih rje-
usporednica (v. npr. u gospodin, strojiti, mlat, kladivo). - Bili su u
dodiru i s precima Ilira. koji su, do seobe na jug, ivjeli juno od
mora. je da su Iliri u toj svojoj seobi prolazili kroz slavenske kra-
jeve. Jedna zanimljiva slavensko- ilirska usporednica Uo u baltijskom) jest
psi. -a u genitivu od ie. -at prema ilirskom prepozitivnom ata- (v. u
- Ima i starih slavensko- keltskih dodira (v. u krava, konj). Dio Kelta sje-
verno i od Karpata stopio se sa Slavenima.
Slaveni imaju veoma intenzivne kontakte s Baltima u eljezno doba. u
posljednjim prije nove ere. Neke slavensko-baltske usporednice re-
zultat. su tih dodira, neke ranijih, a neke su rezultat konvergencije u
razvoju_ (mnogobrojne s\avensko-ballske usporednice mogu se u
Na istoku slavenskog Slaveni su se dodirivali s Irancima, sje-
verno od Crnog mora (v. u Hrvat, patriti). - Sjeverno od Crnog mora ivje-
la su i neka indoarijska plemena (Sindi, Meoti i drugi), i nekih je dodira Sla-
vena bilo i s njima (v. u Srbin te u Hrvat).
Zapadno od ivjel! su Veneti, koji su kasnije otili na jug - pa
su zato Germaru svoje nove susjede nastavili zvati imenom ranijih
susjeda, Veneta (za imena tipa Windcn v. u Slaven).
Prij_e seoba Slaveni su ivjeli uglavnom sjeverno od Karpata, no
nekakvih Je plemena bilo, kako se i junije, u Panoniji, na Dunavu. -
Valja !mati na umu da nije nuno da na kojem su ivjeli ondanji
Slaveru bude samo slavensko: moemo zamisliti krajeve u kojima su se u
susjednim naseljima govorili jezici i, uostalom. da su innogi Slaveni
(i oni drugi) bili (u prilog tome i govore neke iz sla-
venskog i u slavenski te neki drugi elementi) - takvih po-
(ne nuno i gusto naseljenih) ima na svijetu nebrojeno mnogo, i bilo ih
je oduvijek.
. su se rasel.i!i prav?i!l'a iz su dolazili kulturni i drugi po-
_k njima: po balt1ckoJ obah 1 Polab\Ju (odakle su dolazili germanski u-
a tamo su se proirile i neke slavenske osobitosti, naprimjer neke rije-
ci), na zapad Balkanskog poluotoka (odakle su jantarskim putem dolazili
poluotoka (odakle su preko Dunava
1 dolaz1h pot_1caj1 s juga), Vjerojatno po gornjem Podnjeprovlju (ku-
da je 1sao put od mora do Crnog) te po Priazovlju (to je dio stare
Skitije i Sarmatije).
. Znatnije seobe Slavena u VI. n. e. Poneto o slavenskim
prije seoba v. u Slaven. u IV. Slaveni su za-
od _Odre na zapadu do Dnjepra na istoku. U V.
po_i:mcu se SJev?:o1stok, na gornjeg Dnjepra i Pripjati, gdje neko
vnJeme suz1ve s d1Jelom Balta.
U VI. na sjeveroistoku se Slaveni ire na finougarskih
slavenskih plemena odlazi juno od Karpata i Su-
deta; Jedan d1? june Ukrajine na Balkanski poluotok.
VI. Slaveru u (Donja Austrija,
_laJerska,_ SloveruJa). U PanoruJI suz1ve s raruJe naseljenim pleme-
1ltrska, germanska plemena, i Huni); kas-
nije PanoruJu osvajaju Avari.
U Vl-Vll. bude znatnije slavensko naseljavanje na Balkanski
56
poluotok, skroz do Peloponeza u (no ti su se najjuniji Slavcni uskoro

Od Vll. do IX. Slavcni ive u velikom dijelu i srednje
Evrope, od Jadranskog i Egcjskog mora do mora od
poluotoka do Finskog zajeva, Ladokog jezera i gornje Volge; na
do Alpa, ume i rijeke i po L.abi. - Sve te ze.mlJe
u to vrijeme bile naseljene samo Slaveruma; u nekima su se Slavcru utopih u
svoje tragove (Albanija,
Rumunjska, neke zemlje).
Naravno, ovaj pregled nekih podataka u vezi s indoevropskim prajezikom,
indoevropskom pradomovinom i drevnim seobama tek je jedna skica
jednog pogleda teme. koji je i veoma
jatan). Mnogo toga 1 podaci koJe daJe arheolog1Ja 1 druge znanosti.
Uputati se u kratko opisivanje to?a opisi".anje!) zaista je teko.
da knjigu Marlmet 1987 .<a svakako
govor J. te Haudry 1990. Dosta podataka o razrum seobama 1 sl.
moe se u pregledima povijesti, povijesnim atlasima i sl.
Indoevropski prajezik i indoevropski jezici
Fonologija
Uvod
Za indoevropski prajezik rekonstruira se ovakav fonoloki sustav:
Suglasnici
Bsp.
labijali bh p p m w
dentali dh
pa Jata li gh
velari gh
labiovelari gwh
alveolari
zv. bezv. nazali likvidi sonanci spiranc
n j s
r 1
(asp. aspirirani, zv. bezv.
Samoglasnici i dvoglasnici
J u i o
e a cr
ei oi
ai
a
{1
I
eu ou
au
l]1 {1
r r
e o
a
ei oi

f
57
. Takva ne mora da je u praindocvropskom jeziku
bio 1 upravo !akav .izgovor. je! nekim novijim
bio su bili (b/bh, g/gh,
g /g h, g/gh - aspmranost ruje bila vana), su bili glotalizirani (p
f, /s. a isto tako (p/ph, t/th, k/kh, kw /kwh, JVJfh
- aspmranost nevazna).
. U rekonstruira se i laringal (no moda je
bio fanngal mo); u se ti obiljeavaju kao x, ,'\;
(te H za neki od nJih). - lndoevropskima a, V (V bilo koji samoglasnik) Vi
Vu stariji indocvropski lj, VH, VHj (VHj},
(VHy). Shcno Je 1 s dugim sonantima.
Ima i pogleda na indoevropsku fonetiku.
Slaganja bar po nekima od jezika mogu se, dodue nepotpuno, prikazati
ovako:
ie.
bh
b
p

d
f
gh
g
k
gh
g
J(
s k-
s/(-
st-
pH
tH
kH
m
n
r
I
j
w
s
stind. arm. Jat.
bh
b
p
ph b f, b
b p b
p (h)-,-w- p
dh th d f,d
d
t
d t d
f Ih I
gh
g,j
k,c
h
j
s
gh,h
g,j
k. c
sk
cc(h)
sth
ph
th
kh
kh
g
k
kh
g
k
ph, Ih
b
p, t
sk(h)
sk(h)
si
ph
th
kh
m m
n n
r r
r I
y h, z
V W>ff
}J h, s
g,j
k
kh
j,z
c
s
g,j
k
kh
9
c
sr: th
ph
th
X
m
n
r
I
g, V
s,h
h
g
k
h
g
k
v,guJ
v, gu
qu
sk
sk
st
p
I
k
m
n
r
I
j
V
s
got.
b (f)
p
f, b
d (jJ)
I
jJ, d
g
k
h,g
g
k
h,g
w
q
hw
sk
sk
st
f
jJ
h
m
n
r
i
j
w
s
Jit.
b
b
p
d
d
I
g
g
k



g
g
k
sk

st
p
f
k
m
n
r
I
j
V
s,
psi.
b
b
p
d
d
f
g,
g,

z
z
s
g,,z
g,,z
k. c
sk, X
s
st
p
f
k
m
n
r
I
j
V
S,X
58
ie.
e
o
a
J
u
a
e

a
I
ii
ei
oi
ai
eu
ou
au
1]1
!l
r
I
f
r
stind.
a
a
a
i
u
i
a
a
a
i
ii
e
e
e
o
o
o
a
a
[
r
a
a
Ir, ilr
Ir, Dr

e
o
a
i
u
a
a,e

a
i
j
ci
oi
ai
eu
ou
au
a
li
ra, ar
Ja, al
ma, ama
na,ana
or, ro,
ara
ol, Jo,
a/a
arm.
c
o,u
a
i
u
a
e, i
u
i
u
am
an
ar
al
am
an
ar
al
Jat.
e
o
a
J
u
a
e

a
I
D
gol.
e, i
a
i
u
a
e


i
ii
ei, I I
oi, o e, O ai
ai, ac ai
D
o
au
em
en
or, ur
ol, uJ
ma
na
ra
Ja
iu
au
au
um
un
ur
u]
um
un
or
u]
lit.
e
a
a
i
u
a
e
LIO
o
y
ii
ei, ie
ai
ai
(i)au
au
au
um, im
un, in
ir, ur
ii, u]
im, um
in, un
ir, ur
ii, u]
psi.
e
o
o
b
1>
o

a
o
y
i
i
e, i
UJu
u
u

t;
br, 'br
bi, bl
br, br
U svakom jeziku ima nekih posebnosti rek9nslruiranih indoevropskih
fonema. Evo samo nekih detalja o slavenskim odrazima.
le. k, g, gh ispred prednjih samoglasnika e, i, I i A. daju psi.
(v. npr. to, crta, eti, iv itd.). -i:o J.e pr.va se
godila vjerojatno u V. - Ispred 01, a1 oni daJu c, z. (usp. c11ena, c10 .
tako je i u dativu u t?m x daje s. To Je druga palatah-
zacija velara, i ona se dogodila u VI. stoljecu. . _ _ _
Psi. g k, x ispred samoglasnika prednjeg reda daJu z, s. (usp. mogu :
moe, : u1l - Isto tako oni s j daju , {v. straza, dusa). . .
Psi. c, z, s mogu nastali od k, g, x, kao u otac, staza. To Je treca
palatalizacija, koja se dogodila u VII/VIII. .
le. kt daje u praslavenskom ispred sa.moglasnika t {usp. plot),
ispred prednjih samoglasnika daje f kakvo je 1 od lJ.
59
Indoevropsko s poslije i, u, r, k daje u praslavcnskom x ako iza njega nije
bi lo suglasnika (v. mijeh, uho, vrh).
psi. x- nastale je od indoevropskog sk- preko ks- (v. mnogobroj-
ne primjere s h-).
Psi. s}, zj daju ,. Za tj, dj v. npr. u
Je. o poslije j daje psi. e.
Za ic. i, u > psi. b, :o (> u X- Xl. st. prahrv. a > tok. a) v. npr. u magla,
ovca, udova, bdjeti, Psi. }D- > }b-, v. u igo. Psi. b - > VD-, usp. r,,apiti.
le. a vidi se npr. u stojim. Izgubilo se u za koji v. u
le. e, o, a, i, ii pod naglaskom daju psi. t, ii, r, J (v. npr. sjeme, dati, brat,
piti, dim, mi). D- > psi. y - > i.y- (v. vidra, vime). Psi. jy > i (v. iti).
Ie. ei daje psl. bj, i (v. npr. lizati, Krajnje -oi daje psi. -i
(npr. *Vblci "vuci, vukovi" < ie. *wlkwoi, *heri 'beri, uzimaj" < ie. *bhcrois,
usp. "nosi").
Za ie. oi v. npr. cijena, snijeg, vem; za ai v. djever, lijev.
le. eu u poloaju (to u poloaju ispred samoglas-
nika) daje, kad je ispred stranjeg samoglasnika, ov (v. nov, ploviti, slovo).
Za ie. eu > psi. ju v. ljubiti, ljudi, uj,
Za ie. ou v. npr. rud, govedo.
Za ie. au v. npr. u suh.
Za ie.1]1 v. npr. deset, za !l npr. pamet, za ! npr. crn, smrt, srce, za f
npr. vuk _
Za indoevropske duge ip g, f, J v. npr. zrno, pt.....1 vuna. le. ei u tautosila-
poloaju daje psl. i (v. sito), u ostaje ej (usp. sijati).
le. ai > psi. -e, npr. u dativu i lokativu jednine a-osnova, usp. (pre-
ma khoraj "zemlji", Jat. equae "kobili'', got. gibai "daru", lit. rafikai "ru-
ci"). Za psi. aj tajan. je s oi.
ew daje ev {usp. sjever), ju (v.
le. ou, au daju av (usp. slava), il.
Ie. em, en, im, in daju psi. (usp. jetra, pet, svet, tetiva); ic. om, on, am,
an daju psi. Q (v. zub, put, uzak). Izgleda da je taj razvoj bio tek od VIII. sto-

Psi. tor!, tolt, ter!, telt (gdje je t sada oznaka za bilo koje suglasnike),
koje je nastale od indoevropskih or, ar, ol, al, er, el, u raznim
je slavenskim jezicima dalo odraze. V. primjere kao krava, vrana,
prag, mraz, grad, strana, slama, klati, glava, glas, glad, zlato, breza, brijeg,
vrijed, crijep, crijevo, pljeva, mljeti, mlijeko, plijen itd. - Na
neto je v. rame, ralo, lane, raz-, lakat, lani, labud.
Mislim da nije potrebno posebno davati tablicu odraza praslavenskih
glasova u pojedinim slavenskim jezicima; primjeri u daju
dovolj no podataka.
Morfonologija
Prijevoj
P!ijev?j je alternacija u korijenu Prijevoj
u nastav.IJa. praslavenski, koji nastavlja indoevropski prijevoj. .
PrijCVOJru su stupnjevi e, o, g duljina i le od njih a. Prije-
vojni stupnjevi c i o nazivaju se i punim stupnjem.
60
se prijevojni stupanj zapravo moe ovakvom promje-
oom:
Evo nekoliko jednostavnijih primjera, bez udubljivanja u detalje:
ie. *bher- "brati, nositi": *bher- (psi. *bere> > berem), *bhor- (psl. *Sb-
bon > sabor, zbor), ( *b(1t)rati > brati); onda u praslavenskom jo b
( < ) i (*birati > birati
1e. *mer- "umrijeti": *mer- {psi. *merti > mrijeti), *mor- {psi. *moriti >
moriti), *mL_- = } *mr - (psi. *111brh>Vb > mrtav), *mer- (psi. *merati >
umierafl), mer- \psi. *marati u wnarati}
ie. *es- ''biti": *es- (psi. *esm& > jesam}. *s- (psl. *s9tb > su)
ie *Jeip- "lijepiti": *Joip- (psi. *Jepiti > lijepiti), *!ip- (psl. *prilbpn9ti u
prionuti}. *Jeip- {psi. *lipa > lipa)
ie. *J(weit- "svijetliti, svijetao": *J..woit- (psi. *svef'b > svijet}, *J(wit-
(psl. *sVbtn9ti > svanut11. *J(wdt - = *J(wit- (psl. *svitati > svitati)
ie. *bheudh- ''biti budan": *bheudh- (psl. *bfusti > bljusti), *bhoudh-
(psl. *buditi > buditi), bhudh- (psi. *b'bdeti > bdjeti)
ie. *gem- "stisnuti": *gem- (psi. > saeti), *gom- (psi. *gomol- u
gomolj), ge111- (psi . *Sbb111(J > samem)
ie. *gWJien- ''biti, udarati": *g"'hen- (psi. *en{> > enem), *g"'hon-
(psl. *goniti > goniti), *gwh.r)- (psi. npr. u etva)
Mnogi se primjeri indoevropskog prijevoja - sa u kojima u
jednom jeziku nema primjera za sve stupnjeve ili pak za njih - mogu
u u
mi se da se ponekad prijevojni stllfanj o da objasniti umetanjem ne-
kog infiksa st. *xw (ili, prije tako biti, w ili koji onda daje
u vezi s (O vezi s
afiksom pasiva *wA vidi u odjeljku o glagolll)
Struktura korijena
-
Neka C suglasnik (na korijena to moe biti i skupina
sp-, st-, sK- ; K = k, J< ili kW., moemo i da C bu-
de ff, tj. da tu nema suglasnika), V samoglasnik. S sonant i drugi
dio diftonga ei, oi, eu, ou te en, em ... , koji se ponaaju kao diftonzi}.
Pojednostavljena indoevropski je korijen imao strukturu CV(S)C(C}-.
- Za .starije stanje C moe biti i H (tj. x, x ili xW).
Evo jednoga pregleda strukture korijena u indoevropskom (uklju-
i starije stanje; ovdje C suglasnike skupa sa sonantima i H,
a T suglasnike bez sonanata i }/):
CVC-:
CVS-:
sve-:
*bhedh- ''bosti , kopati" (v. bosti)
*sekw - (v.
*kes- "grepsti" (v.
*bher- "brati, nositi" (v. brati)
*ghei- "zima, snijeg" (v. zima)
*wes- "dobar" (v. lreseo)
*Jeg- (v.
*nekw - "taman, {v.
*negw- "nag" {v. nag)
*nas- "nos" {v. nos)
SVS-:
CVH-:
SVH- :
HVC-:
CVSC-:
SVSC- :
*men- "misliti" (v. mniti)
*wel- "velik" (v. velik)
*dhe- (st. *dhex-) "staviti, djeti" {v. djeti)
*me- {st. *mex-) "mjeriti" (v. mjeriti)
*ap- (sl. xap-) "voda" {het. hap-, stind. ap- )
*bheudh- ''biti budan" {v. buditi)
*bhergh- ''biti visok" {v. brijeg)
*serp- ''biti savijen" (v. srp)
*leip- "lijepiti" {v. lijepiti)
*jeug- "jaram" (v. igo)
HVSC-: *ari- (st. *xarg-} "svijetao" {v. srebro}
CVSS-: *derw- "drvo" (v. drijevo}
CVSH-: *gera- (st. *gerH-) "star, dozrijeti" (v. zreti, zrno)
CSVC-: *swep- "spavati" (v. spati)
CSVS-: *trei- "tri" (v. tn)
VC-: *es- ''biti" (v. jesam} (zapravo je to st. *HVC- )
VS-: *ei- (v. (zapravo je to st. *HVS-)
61
(Primjeri s H zapravo spadaju u starije stanje indoevropskog.
moe se da u starijem indoevropskom uglavnom niti nije bilo korijena
strukture VC- ili CV-; izuzetak su npr. korijeni kao *me- i sl.).
Na indoevropskoga korijena moe biti sp-, st-, sk-, sR-, skw -. Ti
sklopovi ponaaju se kao jedan fonem Oni odraavaju foneme p,
P. ispred sloga koji sadri j, za nostr. f, g. te nostr. <? (> st-, od-
nosno t- ako je u narednom slogu;). tj. c, q, 9 {> sK-, odnosno K- ako je
u narednom slogu ;). ,
Ovdje se moe napomenuti da su u starijem indoevropskom K. KW (ovdje
K = gh, g, k) najvjerojatnije bili Kj, Ky, gdje su i, u dijelovi nekih "diftonga"
tipa je, ye (ovdje e moemo shvatiti kao oznaku za neki samoglasnik) pote-
klih od ii, e, i (> je), odnosno o, u, ii (> J,.Je). Moda nostr. ii daje
i je i ye. (Ti su j , y najvjerojatnije od j , w < nostr. j, w.)
Reduplikacija
Korijen C
1
VC
2
- moe dati drugi korijen reduplikacijom (udvojenjem) -
(C
1
V-C
1
VC.2-) ili potpunom (C
1
VCz-C
1
VC
2
- ). Za prvu
usp. ie. *kw e-kwl- (v. kolo}, *bhe-bher- (v. dabar}, *di-do- (v. dati); za drugu
usp. *kar-kar- (v. rak).
Osnova I i II
Indoevrnr,ski korijen oblika *CVSC- (i ima osnovu I upravo tak-
va oblika, CVSC-, a osnova II ima oblik *CSVC-; usp. npr. ie. *gheim- :
*ghjem- (za primjere v. u zima), *deiw- : *djeu- (v. u dan). Takvih primjera
ima podosta u (v. npr. u svijet i dalje). je takvih primjera u
vezi s dodavanjem sufiksalnih ili elemenata na korijen, a ima ih i u
kojima se takva alternacija u samom korijenu (za takve
_
U vezi s tal)vom promjenom jest i premetanje tipa *CeuK. - - *Ccfa::W-,
*CeiK- - *CeK- (ovdje K = gh, g, k), v. npr. u bjeati, jagoda. oko. To je
62
mnogo razumljivije ako se pomilja na to da su ie. K. K"' bili moda ie. st.
Kj i KiJ.
Naglasak
naglasaka u onim indoevropskim jezicima u kojima po-
stoji nevezan naglasak (naglasak koji nije vezan za mjesto u
kako je npr. u gdje je naglaen uvijek prvi slog u makedon-
skom, gdje je naglaen slog od kraja, u poljskom, gdje je naglaen
predzadnji slog, u francuskom, gdje je naglaen zadnji slog, i sl.).
Postoji dosta slaganja naprimjer staroindijskog, prager-
manskog, litavskog i praslavenskog naglaska (a vie ili manje vidljivi tragovi
takvih slaganja vide se i u drugim jezicima). Ako se i ne slau mjesta na-
glaska, postoje zakonitosti po kojima se moe kak.-va je veza.
U su u mnogim primjerima rekonstruirani naglasci
praslavenskog jezika: " akut, cirkumfleks duga sloga (kad se
pojavljuje u nekom sklopu, taj se naglasak izmjenjuje s
" cirkumfleks kratka sloga (u sklopu se izmjenjuje s ' novi
akut duljine, ' novi ak.ut ' naglasak (bez obzira na slogovno
ostvarenje, tj. na intonaciju).
U praslavenskom rekonstruiraju se tri naglasna obrasca. Oni se
nazivaju tipovima a, b i c.
primjcrii na str. 62 64 preuzeta je iz Carlton 1991 i Dybo 1981.
U tipu a naglasak je u cijeloj paradigmi uvijek na istom slogu, i to je
uvijek akut.
Imenice tipa a
jd. nm.
nom. lipa rak Jipy raci
gcn. lipy raka lip'b
rfik'b
dat. raku lipanTb rikomb
ak. lipQ r/ik'b lipy rfiJ...y
vok. lipo lipy raci
lok. lipe rfice JipaX'b
instr. lipojQ rfikOT11'b lipa mi rfiky
Imenice tipa a jesu npr.: *b/ilx1, *gnida, *ji,11a 'iva", *kjla, *sna,
"svraka", *vfdra, *vorna "vrana", *vblna "vuna", *na; *Jjko. *ordlo
"ralo", *sjtcr, *mjb, *nitb, *p6rSb, *rjsb; *slrrn;, *brfitn; *sjn;
pridjevi: *dblgI> "dug", *gl&d'b "gladak", *mna, *p&lnb.
Glagoli tipa a
prezent
I. SI liv/jQ
2. si fivii
3. si fivilb
glagolski pridjev radni (/-particip)
m
.
m.mn.
si fivil'b
S( flr,,i/a
si ffvili
st fil'inTb
si fivite
SI fiV(:/b
p/idlb
plfdla
pfidli
63
v U b je na prvom V slogu desno od osnove. Ne moe se
111:5ta reci o naglasena samoglasnika u otvorenu kra-
slogu; tek Je kasmJI razvoj doveo do intonacijskih razlika u tom
aJu.
Imenice tipa b
jd. nm.
nom. ena stol i eny stol i
gen. en} stola eni stoli
dat. enJ stolu enfim'h stoloJ11b
ak. enQ sto/i enf stol}
vok. enq stole; cnf stol!
lok. ene Stole Cnfi.Y'b sto} eYb
instr. stolol11b enfimi stol}
* Iiru;:ni;e t!pa *b jesu. npr.: */JIJ,xa, *a,rta, .*gvezda, *lexa, *lQka, *mcd'll.
tnbgla, osa, vbd<wa; *cbbi,n, ( < *dvoJD (< *d U.)
**I.b11b ( *J ') * . ( * ') von,,
* < hnb mbJf:& < m'bXb "mah, mahovina" *pJ,rsl'b ( < *pbfsti)
f/,rm ( < *lbrni.), *vosk'b ( < *voskb); ( < *o"llb (< * , ')'.
*vf,r-;a, (< *Vb ') *7 kj' '1 k " * " ' o, Ool2b '
* , , 'XI:;, o o :va , 11Tbrkj mrkva", *sestra, *elf "clva"
( < ;g_ordb) 'gr;d", ( *rogI> ( < *rogi,), (;
sn;_gI>), , ( <,, Z(Jbb) zub ; prtdJeVl: *grpb'b ( < *grQbi) "grub"
sr. grQbO, *mQ<in mudar", *0011 *ostn "otar". '
Glagoli tipa b
prezent
I.
S/(Jv sloirm
2. slo1i sloite
3. sloi lb SJQ#fb
glagolski pridjev (/-particip)
m. mogli ncsli
. mog Ja ncs!lt
m. mn. mogli ncsli
.. c od krajnjeg prema slogu. Inlona-
CJa kraJnJeg sloga nije Jasna; naglasak sloga uvijek je cirkumfleks
Imenice tipa c
jd.
nm.
nom. golva go!S'b
go hr golsy
gen. golvf go/sa go/l'b go/si,
dat. golve go/su golwmri, golsomi
ak. gol119 golS'b gol\/)' go!sf
vok.
gol11q gol\/)'
gBtsx
lok. gofraxi,

instr. go/l:oj(,
go!sonTb gofllami go!sf
Imenice tipa c jesu nor.: *borda (ak. *bord(J) ( k. * 8, ) *grrda
(
(ak.k. :noga (ak. *nogp), *ros;i (ak. *roSQ) *rpka (ak. '1,::i.1,,) *-,,rn
1
a'
a zimo fiic "a" ( * ") * ( . v Y '
* i> 'J J J_i n:u' HJn , m?so nm. *gQSb (gcn *a
guska , z11c.:rb (gen. (gcn *Jedu)
1
(gcn *med ' ) *
0
".:.
(ge
n * ' ) * ( * ') , ' u , 111110
rruru syn'b gen. synu; *dbkt1 (ak. *df,ktcrb) *sFckrj1
11
I
11
64
(ak. *svekrDVb} "svekrva"}; *x&fb. *m8n, *nelm. "plijen", *sl8db, *smordb;
* *'-- ' * */Vb
pridjevi: boSb, vvsa, uso, JUITb, nagb, .
Glagoli tipa c
prezent
I. tvorjQ tvorin;b
2. tvorii tvorile,
3. tvoriti,
glagolski pridjev radni (1-particip)
m pTJJ:
. pila dbrala
m. mn. plfi di.rali
U tipu c sa sloga s cirkumOeksnom moe biti_ .na
slogu) prenosi se na SUSJedru pnpJlog, tks ilt
{*na golvQ, *f na golv9, *go/v9 ze *golvp; *za gqlSD, 1 ?_OISD, *
*go/Sb; *ne neSQ, *f prinesQ, *nesQ /J *neSQ; z.ap1h,
*ne pih, *f pih,, *pi/11 te - Ako jak
slogu, tamo i ostati: *do golvy (gen.) golva, , zapJ/a, pila
*pila c: *pilb *p1111>.
Evo i ovakva primjera: akut " u praslavenskom se rekonstruira u
vima u kojima je u indoevropskom dug p;l.
*lipa *dati *m<1b < ie. *bhBbhii, *letom, *Je1pa, *dO-, *mus-, Je _1 u
'J * ;t.... n *'1 1.:: * 1 - * J
rimjerima kakvi su npr. *sorka, ':hlna, yb1m. .t<oraNi'. _w,na, P.nos
tu njima je poslije diftonga - jer se 1 sklop ys "'?.le smatrah kao
i samoglasni sonant S, za koji moemo da JC potekao od e-? th o$ -
samoglasnik a, koji od st. J:I). . . . . . .. .
to se slaganja naglasaka u vie Jezika, c1tatelJ ce nae1 mnogo takvih
primjera u
Morfologija
Imenice i pridjevi
Imenice su u praindocvropskom !mal? enski . srednji . no _u
starijem je stanju indoevropskoga podjela 1meruca bila Jl5>SlOJa? Je
rod imenica za ivo i rod imenica za neivo, odnosno, JO . .
nice su se dijelile na one koje aktivno i one koje 07.nacavaJU m-
aktivno. Prve su zavravale na -os (> psi. -b), druge na -om psi. -o;
usp. *dervo, *jbgo, Oba nastavka, i - s i - m, imaju usporedruce u dru
gim jezicima. . . . . .
Moemo da je oznaka za mierucc 12 klas? bilo -s,. -os,. a za
imenice iz klase inaktivnog -om. - Oznake za 1mcmcc 1z klase makt1vnog
bile su jo - T (-d. - /), -k. . . . aH { } vt
Nastavak imenica enskog roda, -a, potJcce od stanJ?& - , s o JC
bio nastavak za oznaku 1birnih imenica. je postanja 1 nastavak
- 1 (-ix).
Postojali su i razni drugi nastavci.
65
praindoevropski imao je tri broja: jedninu. dvojinu i mnoinu.
Moe se da je bilo osam padea: nominativ, vokativ, akuzativ, geni-
tiv, ablativ, dativ, lokativ, instrwnental. Osnovni padeni nastavci bili su ovakvi:
jednina dvojina mnoina
-e, - s -e, -i/-i -es
-D -e. -V-i -es
nominativ
vokativ
akuzativ
genitiv
ablativ
-rn/'-m -e. -V-i -ns/-n
-es/-os/-s -ous?/-os? -orn/'-om
dativ
-cs/-os/-s; -ed/od -bhjO, -m0 -bh(j}ls, -mos
lokativ
instrumental
-ei -bhjO - m0 -bh(j}ls, - mos
-i -ou -su
-e/-o, -bhi/-mi -bhjO, -m{j
-bhis/-mis, -ois
Padeni su nastavci zapravo nadodane neke dodane u stari
je, neke u vrijeme. Tako se npr. nominativno -s (tj. aktivno - s} moe
izvoditi od jedne zamjenice, je s -m (i inaktivno -m). Ablativno
-ed/-od (zapravo vjerojatno -at) povezano je s ie. at koje je u psi. *ot(b)
(za to v. u i od). - Neke su od tih i drugih veza predindoevropske,
(V. npr. u mene.)
U indoevropskom su postojale osnove: na okluziv, na nazal
(usp. psi. *kamy, gen. *kamene; *jhrrx;, gen. *jhmene), na likvid (usp. psi.
*mati, gen. *matere}, na s (USf.. psi. *nebo, gen. *ncbese), na i (usp. psi.
*gostb, gen. *gosti; gen. *myslb, gen. *mysh), na u (psi. *sym,,
gen. *synu, dat. *synovi; *domb, gen. *domu, dat. *domcm), na -e-/-o- ( *Vblkb,
gen. *w.Jka, mn. *VDlci < *w]kw-0-1). na -a (psi. *golva, gen. *golvy;
*noga, gen. *nogy}. na a {psl. *svekry, gen. *svekn,ve, *kry, gen. *kn,ve,
ak. *kn,Vb), na t (psi. *telr;, gen. i druge.
Kao primjeri slaganja navodim sklananje imenice "vuk" (osnova
na o, ili e/o-osnova) u nekoliko jezika.
Primjeri su uglavnom iz 1974.
stind. Jat. got. Jit. sisi.
jd. nom. vikah ljkos lupus wulfs vilkas vl11Ja,
gen. vfkltsya ljkoio,-ou lupi wulfis vi Tko vhka
dat. v{kiiya lfkoj lupa wulfa vilkui vl11J..v
ak. v{kam ljkon lupum wulf vilkq vl11Ja,
vok. vfklt ljke lupe wulf
vilke
lok. vf ke wulfa
vilke
instr. v{kena lupa vilku vlbko111b
abl. vfkiid lupa wulfa
dv.nom. vfkii lfko
vilku vi oka
g.-1.
vfkayof; ljkoiin
vl'bku
d-a. vf
mn. n.-v.
vfkiiJ.i ljkoi lupi wulfos vilkai vl'bCi
gen. vfkiinam lfki5n lup0rwn wulfe vilkQ vl11kb
dat. vfkebhyal) ljkois /upis wu/fam vilkams v/11korm
ak. vfkiin ljkous lupas wulfans
vilkus v/11J..y
lok. vi kesu
vilJ..wse
instr. v{kiiii;
vilkais vlbky
abl. vfkcbhyal) /upis
I
66
Usporedi jo i hetitske nastavke: jd. nom. roda -, -n, _ge!1.
abl. -az, dat. -(a)i, instr. -it, Jok. -a; norrl: opceg roda -es, ak. us, as,
gen. -an, -a, abl. -az(a), dat.-lok. -a, mstr. -1t. v . . .
To indoevropsko -o- naziva se (kao. iv kort)Cna) le"!1.?m:
- Ono ima usporednice i u inim nostrahckim Jez1c1ma, 1 na lOJ, nostrallckoJ
razini je porijekla (v. . . . . _ , . V
Za sklananjc imenica na -a stmd: .!obtla*, thea
''boginja", tat. equa "kobila", got. giba dar , ht. ranka ruka psi. r9ka.
stind. lat. got. lit. stsl.
jd. nom. aSvii thea
gen. avayiil} theas
dat. asviiyai theiii
ak.
as\ram thean
vok. ave
thea
lok.

instr.
a.fr ay)a
abl.
asvayiil}
dv.nom. ave
thea
g.-1.
theafn
d.-a. avabhyam
theafn
mn. n.-v. a$viii}
theaf
gen. aviiniim
the(aJOn
dat. avabhyai}
ak. aviih
theas
lok. asviisu
instr. asviibhilJ
equa giba
equae gibos
cquae gibai
equam giba
equa giba
equii
equii
equii
equae
equiirum
equis
equiis
equis
gibos
gibo
gibom
gibos
ranka r9ka
rafikos r9ky
rafi.kai
raiiklt r9k9
rafika r9ko
rankoje
ranka r9koj9
ranki
r9ku
rankos r<)ky
rafikv r9Ja,
rafikoms r9kamb
ranka s r9ky
rafikose r9kaXb
rankomis r9kami
Kao primjer sklanjanja iJ11enica osnova n_a r u jednini i budu
stind. mala "mati", meter, Jat. got. bropar*
sklanja po istom obrascu; u gotskom ruje sacuvan odraz 1e. mater), ht. mote
"ena", stsl. mati:
jd. nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
tok.
instr.
mn. n.-v.
gen.
dat.
ak.
lok.
instr.
stind.
mat a
mii!Ur
ma tre
mataram
matar
ma tari
matra
matarah
matfnfim
miit f bhyal}
matfs
matfsu
m!itfbhifJ

mcter

met(e)rf
metera
me ter
metercs
meteri5n
metrasi

lat.
mater
mat ris
miitri
ma trem
mater
matre
miitres
miitrwn
matribus
ma tres
matribus
gol.
bro]>ar
brojJrs
brojJr
brojJar
broJ>ar
brojJrjus
brojJre
broprwn
broJ>runs
Jit.
m6te
m6ters
m6teriai
m6teri
m6te
m6teryjc
m6terimi
m6terys
m6terv
m6tcrims
m6teris
m6terysc
m6tcrimis
stsl.
mati
matere
materi
materb
mati
matere
materbjQ
materi
mater'b
materbl11b
materi
materbX'b
matcrhmi
67
Pridj evi. Oblici pridjeva razlikovali su se u indoevropskom od oblika
imenica po tome to su se mijenjali i po rodu - ie. *newos, *newii, *newom
> psl. *noVD, *nova, *novo.
Nastavak komparativa bio je -jes-/-jos- (za nj v. u bolji).
Nastavak superlativa bio je -ist(h)o-; njega nema u praslavenskom. Sla-
venska tvorba superlativa prefiksom naj- nije stara.
U praslavenskom se pridjevi tvore od dodavanjem
zamjenica *jb, *ja, *je. Usporedi sklanjanje pridjeva; padeni nastavci
pridjeva zapravo su spoj padenih nastavaka pridjeva i
oblika tih zamjenica.
tvorbe pridjeva mogu se vidjeti i u predindoevropskom i u

Tvorba imenica i pridjeva. U indoevropskom se imenice tvore na-
primjer sufiksima -fJ ( *mas > *myb), -a (u ml. ie. imenice . roda, no ranije
su to mogle biti i imenice m rod, usp. vojvoda), -eu-/-ou- (u nominativu re-
ducirane u -u-, usp. *dom-u-s u *domb - to su osnove na u), -ei-/-oi-
(takve su se imenice pomijeale s imenicama na i srednjeg roda), -tei- (u
nominativu -ti-, usp. *SDmbrlb, *mokfb), -teu- (za radnju i sl.),
-men- (za radnju i sl.; usp. -es-/-os- (za imenice sredn-
jeg roda izvedena to su osnove na -s-, usp. *slovo, gen. *slovese,
*nebo, gen. *nebese), -ter-/-tor- i - tel- (za osobu koja djeluje, usp. *rodi-
telb), -tro- i -tlo- (za za ono to djeluje i usp. *ortlo, *vetn),
-k-, -ko- (npr. za umanjenice, pridjeve i sl., usp. *symJa,, *myb
ka, *gi<;Jboh), -ro- (za pridjeve, usp. *ndn,, *xytn., *b'hdn., *stan; po po-
stanju su pridjevi od kojih su nastale *dan, *in., *vydra), -j-, -jo-
(za pridjeve od imenica i glagola, usp. stsl. moe se da su po
postanju pridjevi imenice kao *polje, *siEa), -mo- (razne imeni-
ce i dr., usp. *dyrm, *solma), -en- (za pridjeve), -no- (za pridjeve, usp.
pridjevi i kao *J1.U1a, *ovz,m), -to- (za odglagolske pri-
djeve, koji su onda postali pridjevi trpni, usp. *ifb, *krytb, - Participi
su trogli nastajati od pridjeva, a tvorili su se sufiksima -ent-/
-ont-/-nt- (za part. prez. akt., usp. *bery, usp. *sy, usp. su"ti, od
sutina), -wes-/-wos-/-us- {za part. prez. akt., usp. *vedb m., *vedbi .,
usp. znavi, saznavi) itd.
Mnogi od tih sufiksa od starijih, formanata.
Jedan od tvorbe bilo je i slaganje {usp. *gospodb - a danas
u naem jeziku ribolov, zlatokosa itd.).
Zamjenice
. . U indoevropskom su postojale zamjenice osobne (v. u ja, mene,
f1 ttd.), pokazne (v. ovaj, taj, onaj, saj itd.), upitne (v. tko, to), povratna {v.
sebe) itd.
tih i drugih zamjenica od a
neke onda imaju i dalje, usporednice.
Brojevi
. lndoevropski su brojevi bili *sem-, *oi- ( *oi-no-, *oi-k-, *oi-wo- ) za
Jedan (v. sam, in, jedan) te *dwo-, *trci-, *kwetwer-, *penkwe, *swells,
68
*sepfT]l, *oJ<to(u), *new(e}n-, *dcJ<rp do deset. U praslavenskom su neki
oblici nego to bi se je ;romijenjen i oblik (ali
je tvorbe ostao za brojeve 20-90: wi-Kipt- (i), *tri-lfomt-,
*k'etwf-lfomt- itd.
Broj *J<rptom "sto" izveden je od *deJ<rp "deset".
Bilo je vie za (v. hiljada).
Redni su se brojevi tvorili neto nego u praslavenskom (nai
redni brojevi uglavnom dobro odraavaju praslavenske). Neto je od
indoevropskog i slaganja brojeva 11-19.
Brojevi su koje su u jeziku i stabilne, ali se mogu i mijenjati novi-
ma Te nove mogu biti novi opisi, za to vidi u devet, deset,
Novi brojevi mogu biti i izvedene od starih i drugih brojeva; za to vidi
u osam, sto. Mogu biti moda i posudenice, za to vidi u est, sedam. hiljada.
Glagol
Indoevropski je glagol imao dva glagolska stanja (dijateze): aktiv (za iz-
ricanje radnje koju subjekt) i medij (za izricanje radnje koja se
na subjekt ili se odvija u vezi s njim). Imao je (moda): indikativ
(izjavni konjunktiv (spojni - za radnje se o-
stvarenje ili optativ (eljni - za izricanje elje
i i imperativ {zapovjedni Imao je vie vremena: prezent,
aorist, perfekt te vjerojatno futur, imperfekt i pluskvamperfekt.
Glagol se sprezao po tri lica. Imao je tri broja: jedninu, dvojinu i mno-
inu.
Glagolski je oblik izgledao ovako: O+ N + (T) + L; tu je O osnova, N
pokazatelj T tematski samoglasnik (u indikativu ga nema), L
nastavak lica. - Glagoli se tako dijele na tematske (O+ N + T +L) i nete-
matske (O+N+L); indikativ pak je dakle oblika O+ (T) + L.
Tako je sklanjanje glagola u indoevropskom bilo dosta sloene. Jedan
primjer jest sklanjanje glagola *es- ''biti", koje je navedeno u natuknici je-
sam.
Indoevropski nastavci prezenta netemalskih glagola bili su -mi, -si, -ti;
-wcs/- wos?, -t{h)11, -t11; -mes/-mos, -te, -nti. njih moe se protu-
i starijim, oblicima (v. u mene, ti, mi). - U prezentu te-
matskih glagola nastavci su bili -m, -s, t itd.
Za starije indoevropsko stanje moe se govoriti o dva reda glagolskih
pokazatelja - oni se nazivaju red mi i red Ha. Prvi se odnosi na aktivnost,
drugi na inaktivnost. Nastavci aktivnog reda jesu -mi, -si, -ti itd. Nastavci
jednine inaktivnog reda bili su -Ha, -tHa, -e. I ti nastavci mogu se protu-
oblicima. - Red mi upotrebljavao se, pojednostavljene
za prezent i aorist, red Ha za perfekt i medij.
Nastavci aktivnog reda zapravo su prvotne bili bliski posvojnoj konstruk-
ciji - *cs-mi je "bivanje moje" (donekle je konstrukcija u
naem jeziku to mi je = to je moja takvi sklopovi s glagolom
'biti" i postoje i u drugim jezicima).
Za prezent netematskih glagola primjerom je *csmi, *cssi, *csti ... (vidi
u jesam).
Za prezent tematskih glagola pogledajmo *bhero "nosim, berem" i
*wcgho "vozim".
69
stind. tat. got. lit. stsl.
jd. l. bharami uehO baira veiJ berQ
2. bharasi uehis bal ris vei bere i
3. bharati uehit bfrif> vea beret
dv. l. bharavah bairos vetava
2. bharathiu; bafrats vea ta berefa
3. bhara taJ:i phereton vea berete
mn.1. bhflramaJ:i uehimus bafram veame berem
2. bharatha uehitis bafrip vea te berete
3. bhftranti pherousi uehunt bairand vea berQfb
. Od silna fl'.OOtva glagolskih obli.ka evo za rimjer jo i
sigmatskog na s)_ - sigmatski aorist aorist je kao
glagolska kateg?nJa sacuvan u mdo1ranskim jezicima, armenskom i
slavenskom). Stmd. dik- i deik- jesu od ie. *dei}(- "pokazati" t I -
" k h" . t d . *w: k ' s s . rex
re o Jes o 1e. -s-.
stind. stsl.
jd. l. adiksam edeiksa re'\b
2. adiksah edeiksas
3. edeikse
dv. l. adiksava
2. fldiksatam edefksaton
3. edeiksaten
mn. 1. ftdiksama edefksamen rfromb
2. adiksata edefksate
3. edeiksan
a- i e- jest augment, koja se stavlja ispred gla-
n_? vrijeme (aorist ili imperfekt) - to je ie. *e- (st.
)S ceshcom i psi. u imperfektu (stsl. hrv.
(Ta tndoevropska cestica ima usporednice u inim Jezi-
c1ma.)
. Kao primjer za red Ha moe biti perfekt glagola *weid- "znati" (u he-
titskom primjer biti ak- "znati").
stind. got. Jat. het.
jd. 1. veda o ida wait uidi akhi
2. oistha waist waisti akti
3. veda o ide wait uidit aki
mn. 1. vid ma ismen witum uidimus cJ..'Weni
2. vida iste \vilu]> uidistis ef...'feni
3. vid(lr
isa si witun uidare ekanzi
U j_e jezicima od obi ika perfekta
7.nam (te. wo1dai, od je i Jat. uidf).
samo stsl.
70
U indoevropskom je jedna od glagolskih tvorbi bilo i udvojenje (redupli-
kacija), usp. stind. da-da-ti "dade", di-do-si, stlit. duos- ti, stsl. dastb;
usp. u naem jeziku dadem.
Indoevropski je imao vie glagolskih sufiksa, formanata, proi-
renja i sl. . . . . .
1
.
Indoevropsko -sR- pojavljuje u s !crum
glagola; u slavenskom on Je npr.u *1skat1 (to Je 1e. e1-sk-, od e1-
le. ima usporednica u inim jezicima.
Sufiks -eje- ima iterativno-kauzativno njegovi su odrazi u
staroindijskom, latinskom, gotskom, slavenskom (to su glagoli IV.
vrste, na -i-: *ljubiti, *voziti, *slaviti itd.). Taj je sufiks povezan s *ei-
i vrijeme nastanka dalo bi se vjerojatno smjestiti u predindoevropsko vrijeme
(ie. *ci- < nostr. *'ejA, v.
Sufiks -s- za vrijeme (i -sjo-, s dodanim -j-, koje bi se moglo
povezati s *ei- je u vie indoevropskih jezika (u slavenskom je
njegov ostatak samo u participu srednjeg roda stsl. by<(teje s
*bha-sj-). Isti je takav i sufiks deziderativa (za izraavanje elje). - Taj je
-s- potekao od k.auzativno-deziderativnog afiksa *SA; taj afiks
nastao je od nostr. *cw'A "htjeti; doputati" (uostalom, je upotreba
glagola htjeti u naem i u drugim jezicima; je i za - vidi prethodni
primjer -, imati itd.).
lndoevropski prezent s infigiranim {umetnutim) -n- u slavenskom je sa-
(navodim staroslavenske primjere) u h;gQ Uet1); s<;dQ (sesti) i sl. Taj
infiks slui i za imperfektivnosti. Taj je indoevropski inliks po-
tekao od afiksa za medij i refleksiv * - Nostr. * nastao je
od *<A neto, namjeravati neto".
Istog bi porijekla mogao biti i nazalni dio prezentnog sufiksa -ncu- (u
praslavenskom - 11Q-, sa sekundarnim Q - to su u naem jeziku glagoli druge
vrste: dignuti, posegnuti, viknuti itd.); drugi bi se dio mogao povezati s na-
rednim primjerom.
U nekim indoevropskim oblicima {ne samo u glagolu) za koje je
blisko inaktivnu, pasivnu i sl., u korijenu bude samoglasnik o. Moglo
bi se pomiljati na to da je taj o u vezi s afiksom pasiva *wA
(te s ie. -wo- i sufiksima bliskih pasivnu i sl.).
se indoevropski sufiks -to- za pridjeve, particip preterita pasivni
{glagolski pridjev trpni) i sl. moe dovesti u vezu s afiksom *fA
za k.auzativ i refleksiv (usp. u naem jezik.'U refleksivno-kauzativno kositi se
prema biti koen).
Ovaj kratak i zapravo moda i nedovoljno sistematski pregled nekih gra-
pojava indoevropskog prajezika samo je pregled i daleko je od t?ga
da bude blizak nekom suvislijem i jasnijem pregledu indoevropske gramatike.
Ovdje je dan tek toliko da stekne barem malen uvid u iroka
indoevropske gramatike. - Nisam i
od navedenih primjera imaju ih u sinokavk.askim, 1 drugim
JCZIClma.
Zaintercsiraniji mo e zagledati dalje u 1944/199 2. Mcillct
1965, 1969. Hamm 1970, 1970. t:vfogu 1971. 1974.
venistc 1975 1975 Odri 1990, gramatika ... 1979,
1984, '1985. Cabc,i 1986/VII. K;onesl;;i 1986. M.'!'rtinc:t 198 7.
1988 i drugdje lnavoo sam dostupruJa dJela - izdana u
Hrvatskoj i ncl<lm susjednim i bli im zemljama; z a ostala za ovo z animljiva
djel a treba pogledati u bibliografiju i u bibliografije navedenih djela).
jezici
Pregled jezika
Prvih est porodica
est porodica s kojima ovdje jesu afrazijska, kart-
velska, indoevropska, uralska, dravidsk.a i altajska. Razlog zato ovdje na
navodim samo tih est jest taj to se u prvim djelima iz
jezikoslovlja radi upravo s njima - od njih se Ima i drugih poro-
dica koje su dio natporodice, i porodica za koje se smatra da je-
su takav dio (i radi se na tome da se to dokae ili opovrgne); njih navesti
posebno.
U svim daljnjim nabrajanjima jezika ne navode se uvijek svi jezici koji
pripadaju porodici, skupini itd.
Afrazijski jezici
Afrazijska (semitohamitska) porodica ima est grana.
Semitski jezici dijele se na pet grupa. To su sjeverna rubna
sjevernu sredinja (sjeverozapadna), juna sredinja Uugo-
zapadna), juna rubna {juna) i etiopska.
. Sj_everni rubni jezik jest izumrli akadski, sa svojim stanjima: di-
Jalektima staroakadskim, babilonskim i asirskim. - Pisani spomenici staro-
akadskog jezika (klinasto je pismo preuzeto od Sumerana; s vremenom je iz-
rnijenjeno) jesu iz vremena XXV- XXII. st. pr. n. e. Najvie je tekstova iz
taj se jezik onda naziva babilonskim (stari s II.
srednji iz XVI-XI.st.pr.n. e pozni iz X-VIII.st.pr.n.e.).
asirski. - Akadski je jezik bio jezik sporazu-
nuJevanJa 1 d1plomac1Je, no s vremenom je potisnut; prevladao je aramejski.
Sve su to jezici izumrli.
jezici jesu: stari eblanski (paleokanaanski),
a"'?ntski, ugantski te mali jezici iz II. pr. n. e.; srednji hebrejski,
te neki drugi, aramcjski; novi ivrit, novoaramejski.
Iz II. pr. n. e. postoji vie kratkih tekstova na jezicima koji ta-
spadaju u sjeverne sredinje jezike. - Pseudohijeroglirski tekstovi iz
Byblosa najstariji su zapis - Protosinajski tekstovi iz vremena su
oko sredine II. Po nekim jezikoslovcima pisani su protoarapskim
72
jezikom Iako malobrojni, ti su tekstovi vani za povijest -
iz Lakia iz vremena su 1800-1300 g. pr. n. e. - Pretpostavlja se da Je u
prvoj polovini II. pr. n. e. (u .XVI. u neko_m od na
Bliskom Istoku nastao protoalfabet, 1 to kao shematsko-slikovno pismo su-
tipa (u kojem jedan znak slui za biljeenje CV, ovdje C
nik, V bilo koji samoglasnik ili nikoji), s 32-33 znaka. Pismo se brzo proi-
rilo, i kako medu gradovima dravama nije bilo nekih
nih veza uskoro su nastale razne tog protoalfabeta. Na pnJelazu
XVI/xV. pr.n.e.postojale su dvije grupe pisama: junosemitska. i
sjevernosemitska. U XV. od nastaj_e
mo. U XIII. zbog promjena fonoloskog sustava u sJeverrum sred1s-
njim jezicima, nastaje znatno jednostavnije pismo (sa samo 22 znaka).
Eblanski jezik, koji se upotrebljavao u gradu Ebli u dananjoj sjevernoj
Siriji, najstariji poznat semitski jezik: tekstovi su mu iz HI. pr. n. e.
Starokanaanski jezik govorio se u nekadanjoj Palestini (dananji Izrael i
Jordan) i u Fenikiji (dananji Libanon); tekstovi su mu iz II. i moda s kraja
III. pr. n. e. Bili su pisani staroegipatskim ili akadsk:im pismom, a
dosta je imena i u tekstovima na drugim jezicima.
Amoritskim su jezikom govorili nomadi koji su ivjeli na dana-
nje Sirije i sjeverne Mezopotamije. Jezik je poznat po mnogobrojnim ime-
nima zapisanima u Ili/II. pr. n. e. u tekstovima.
Tekstovi ugaritskog jezika (pisani posebnim, ugaritskim klinastim slogov-
nim pismom, koje je nastale u XV. pr. n. e. od sjevernosemitske va-
rijante protoalfabeta, s utjecajem na oblik znakova iz iz grada
Ugarita (na sjeveru Fenikije; dananje mjesto Ras-amra u Siriji} iz
sredine II. pr. n. e. Uglavnom su to gospodarski, sudski i diplomatski
zapisi, a ima i vjerskih i epskih djela. .
Starohebrejski je jezik poznat po tekstovima nastalima u vremenu
XIV /XIII. st. pr. n. e. i nove ere. Hebrejsko se ime (sthebr. <ibri po
postanju "itelj s ove strane rijeke", zbog Jegendarnog dolaska od Eu-
Izrael_ce i savez, kasnije
Jisrii'e/, koja se sporrunJe u egipatskim 1zvonma od XIII. st. pr. n. e.). Oru se
da je starohebrejski jezik Izraela - doseljenika s istoka (preko rijeke Jor-
dan), s juga (s egipatskih granica) i jo nekih plemena - bio jedan
od jugozapadnih amorejskih dijalekata plemenske grupe Sutija, koji se na-
slojio na starokanaanski (a oni su bili relativno bliski). - biblijskih
knjiga Starog zavjeta (kanon je u VII- li. st. pr. n. e.) pisana je staro-
hebrejskim jezikom. Najstariji je starohebrejski dio Starog zavjeta Pjesma
Debore (Suci, 5), iz XIII/XII. st. pr. n. e., a knjiga Daniclova (II.
st. pr. n. e.). Bogata je i posljebiblijska literatura na starohebrejskom (npr:
Mrtvomorski rukopisi, iz Il/I. st. pr. n. e.-1/II. st. n. e., talmudska, pravna 1
razna druga znanstvena i knjievna djela iz srednjeg vijeka). - Sa starohe-
brejskog ili s aramejskog prevedeni su sav Novi zavjet i dijelovi Staroga,
kojima su najstariji poznati tekstovi (Bibliju su na preveli id<;>vi
u Egiptu). - S vremenom je hebrejski jezik potisnut: u prvim
n. e. prevladao je aramejski, kao i svuda u Prednjoj Aziji. Nadalje
se hebrejski upotrebljavao samo kao jezik idovske vj_cre,_ O? j<?
koncem XIX. i danas je njegov moderan obhk, Jezik 1vnt, glavru
jezik u Iuaelu.
tekstovi jesu iz vremena XIV sl. pr. n._ .. e.
je jezik nastavak starokanaanskih govora svojeg podrucJa; Ferucaru su
73
sebe i nazivali i Kanaancima (i smatra se da je Phoinil<es "crveni"
prevedenica tog imena), te po svojim gradovima (pa su ih i idovi tako na-
zivali Sidoncima, su se raselili irom Sredozemlja: od
junih obala Male Azije i Cipra preko sjeverne Afrike, Malte, Sicilije i
Sardinije do junih i obala Pirenejskog poluotoka. Od IX.
veoma je vaan grad Kartaga (Jat. Carthago, gen. Carthaginis, iz fen. kart
f:Jadat "novi grad"), koji su unitili Rimljani 146. g. pr. n. e. U samoj je Ferlikiji
poslije IV. st. pr. n. e. (poslije tih u dravu Aleksandra
Makedonskog) jezik postepeno nestajao, pred i aramejskim. U
Sjevernoj je Africi jezik (sada kao punski - po latinskom odrazu
Phoinil<es) preivio do VII-VIII. st., kada je prevladao arapski. - Kako
se uglavnom smatra da je od pisma nastalo po tome bi fe-
bilo izvorom svih alfabetskih pisama na svijetu (osim korejskog te ar-
menskog i gruzinskog, a ta su dva po uzoru na aramejsko i
No danas se misli i da pismo nije nastalo izravno od f utjecaji
su bili razni. Od pak je pisma nastale etrursko (te jo neka pisma u
drevnoj Italiji), od etrurskog latinsko. - su pak svoje pismo
se na ostala prednjoazijska pisma (egipatsko, akadsko itd.).
Aramejci (akad. 'a/Jlame, kasnije 'arame) naselili su se isprva u sjeverne
dijelove Sirije i Mezopotamije koncem II. pr. n. e., a s
kojih su otili - sjevernu Arabiju - zauzeli su Arapi. Uskoro ararnejski je-
zik se. naziva i potiskuje huritski i arnoritski. Poznat je
po tekstovima lZ razdoblja X/IX. st. pr. n. e.-XV. st. n. e. Jezik se u staro-
hebrejskim tekstovima naziva 'aranv]; u Bibliji se aramejski govori idova
nazivaju hebrejskim jezikom. - Aramejski je od VIII/VII. st. pr. n. e. postao
jezik sporazumijevanja u Prednjoj Aziji, pa je kao govorni jezik stanovnitva
potisnuo i asirski i babilonski. U perzijskom je kraljevstvu Ahemenida od
VI. st. pr. n. e. bio i slubeni jezik za cijelu dravu. Neka su poglavlja Starog
zavjeta (Daniel, Ezra) pisana na aramejskom jeziku, koji je imao veoma bo-
gatu knjievnost. Jezik je potisnut od arapskog, u vremenu VII-
-:-XV. st. - Jezik se dijeli na staroaramejski iz X-Vlll.st.pr.n.e.,
IZ VII- IV. st. pr. n. e. i biblijskoaramejski iz V-II. st. pr. n. e., zapadnoara-
mejski (nabatejski iz I-III. st. n. e., palmirski iz I-III. st. n. e., samaritanski iz
IV. st. n. e.) i mahlula (kod Damaska), (sirijski iz III-XIII.
st., babilonskoaramejski iz IV-VI. st., mandejski iz III-VIII. st.) i urmijski
(kod jezera Urmija) i turabdinski (pored Mosula), novoasirski (u malim za-
u Iraku, !ranu, Gruziji, SAD i drUgdjc). - Aramejsko je pismo
odvJetak pisama, a od njega je (u V. st. pr. n. e.) nastale he-
pismo te srednjoperzijsko pismo pehlevi, partsko, sogdijsko i horez-
lll!jsko te. neka druga. Od aramejskog je pisma nastale indijsko pismo brah-
rru, od su onda nastala druga indijska pisma. Aramejskog je postanja i
arapsko pismo.
je da j_ezik p!sma linearnog A spada u sjeverne sredinje semit-
ske. -:- Slog?vno pismo hncarno A upotrebljavalo se na Kreti te na nekima
od Kikladskih otoka u "'.remenu oko 1700-1550 g. pr. n. ere (a ponegdje i do
oko 1450. g. pr. n. e.). Njegove su kretsko slikovno pismo A (iz vre-
oko 2100:-1900 g. pr. n. e.) i _B (oko 1900-1700 g. pr. n. e.), koja nisu
proCJtana. Od linearnog A nastalo Je pismo linearno B kojim se pisalo na
jeziku (do oko 1200 g. pr. n. e.). ' ,
Juni sredinji jezici jesu: stari arapski, s jezikom Qur>ana, te srednji i
74
novi arapski dija/e/...1i, koji se zapravo mogu smatrati i novim jezicima.
Epigrafski sjevernoarabijski jezik iz V. st. pr. n. e.-IV. st. n. e. prethodi
arapskom, no moe se da su prvi, tekstovi 'pr.avog'
arapskog jezika iz IV. Predislamska kasidsl<a poezija na arapskom
jest iz III/IV- VI. st. U sedmom je Muhamed (Mul:iammad,
57o--632) propovijedati islam, novu vjeru, kojoj je glav-
na sveta knjiga Qur>an. - Otad se arapski jezik iri s arapskom vlasti i is-
lamskom vjerom. kuranski arapski standardizirali su u VIII-IX.
st. arapski Dananji knjievni arapski jezik zapravo je isti taj
jezik. Od XIX. nastaje moderan knjievni arapski jezik.
Arapskim dijalektima/jezicima govori danas vie od 170 000 000 ljudi
(nekima je to drugi jezik u zemljama u kojima ive - npr. Berberima, Kur-
dima i drugima}, i to u Saudijskoj Arabiji, Junom i Sjevernom Jemenu,
Omanu i malim zemljama Arabijsko-perzijskog zaljeva, Kuvajtu, Iraku, Si-
riji, Jordanu, Libanonu, Izraclu (arapska je otprilike estina stanovnitva),
Egiptu, Sudanu, Libiji, Tunisu, Aliru, Maroku, Mauritaniji te u jo nekim
zemljama (kao manjina). - arapski jezik jezik je
islama, pa je u vjerskoj upotrebi posvuda gdje ima muslimana.
arapski dijalektVjezici jesu naprimjer egipatski, sirijski, jordanski,
libanonski, omanski, saudijski.
Zapadni (magrepski) arapski dijalekti/jezici govore se u sjevernoj Africi:
u Libiji stanovnitva: manje od 5% jesu Berberi), Tunisu (oko 90%),
Al iru (neto manje od dvije Maroku (neto manje od polovine sta-
novnitva), Mauritaniji, Zapadnoj Saharl i u susjednim zemljama; vie nema
poddijalekata na Siciliji, Balearima i u Spanjolskoj (posljednji su Arapi otili
iz panjolske 1610. godine, no oni su govorili panjolski, pa su tako pre-
nijeli i andaluzijske napjeve u sjevernu Afriku). - Malteki jezik spada u
magrepske, ali se razvijao u zapadnom kulturnom krugu (ima veoma mnogo
romanskih a pie se latinicom). Ima oko 400 000 govornika.
Moe se spomenuti jo i epigrafski sjevernoarabijski iz V. st. pr. n. e.-
- IV. st. n. e.
Juni rubni jezici jesu: stari junoarabijski (sabejski, minejski, kataban-
ski, hadramautski i dr. - tekstovi su iz VIII. st. pr. n. e.- VI. st. n. e.) te
mahri, harsusi (govori ga samo petstotinjak ljudi u Omanu; neki ga smatraju
dijalektom jezika mahri), hauri (ahri, dibali), bathari (botahari), sokotri (na
otoku Sokotri u Adenskom zaljevu).
Etiopski su jezici sjeverni (geez ili staroetiopski, s tekstovi ma iz I-XI. st. ,
danas jezik etiopske crkve; tigre, s oko 120 000 govornika, na sjeveru Etiopije
i u susjednim Sudana; s oko 5 000 000 ljudi, u sjevernoj
Etiopiji i jugozapadnoj Eritreji, to je neto manje od desetine Etiopljana; taj
je jezik potomak geeza) i juni (amharski, kojim govori oko 10 000 000 ljudi,
to je neto vie od Etiof.l jana; harari, argoba, izumrli hafot, gurage s
oko 550 000 govornika u Etiopiji .
,
jezici
Dijele se na dvije podgrane: na i na berbersko- libijsku {libijsku).
jezici govorili su se na Kanarskim otocima; u razdoblju XV-
- XVII. st. su prcli na panjolski jezik.
Od berbersko- libijskih jezik.a izumrli su starolibijski
75
staronumidijski. Od njih je ostalo nekoliko stotina tekstova i glosa iz rimskih
vremena (starolibijski od II. st. pr. n. e., u Tunisu i Aliru). Bile su dvije vrste
pisma: numidijsko (dananji Tunis i dio Alira) i jo mauretansko
(stara Mauretanija). - Izgleda da bi ta dva jezika spadala u dananje sje-
verne berberske jezike.
sjeverni jezici: ilh (taelhit), tamazigt (u Maroku), zenet su di-
jalekti rifu Maroku, zuavski ili kabilski i drugi u Aliru, derb,1 u Tunisu);
jezici: gadames, audila, sivah i drugi, u Libiji i Egiptu;
tuareki jezici: tamahek i tamaek u Sahari i Sahelu (Alir, Niger, Mali,
Burkinafaso), s jezicima ahagar, taulemet, tanes/amt, gat itd.; jezik tamaek
{juni Alir, Mali, Niger) od svih je berberskih jezika najmanje poarabljen;
zenaki jezici: zenaga i drugi u Mauretaniji i moda u Sencgalu.
Na oko trista berberskih jezika i dijalekata govori ukupno vie od deset
milijuna ljudi u sjevernoj Africi i Sahari (Berberi oko Maroka-
naca i neto vie od estine Aliraca).
Egipatski jezik .
Egipatski jezik ima ove povijesne stadije: st;1roegipatski (XXXII-XXII.
st. pr. n. e.), srednjoegipatski jezik (XXII-XVI. st. pr. n. e.), novoegipatski
(XVI-VID. st. pr. n. e.), demotski egipatski (VIII. st. pr. n. e.- V. st. n. e.),
koptski (bohejrski, saidski, fajumski , ahmimski, subahmimski; 11/111-XVI.st. ;
izgleda da je kao govorni jezik izumro u XIX. st.). - Danas je
koptski liturgijski jezik koptske monolizitske crkve, kojoj pripada
do desetine stanovnitva Egipta (po nekim procjenama i estina). Kopti su
onaj dio koji ni poslije arapskih (641) ni poslije turskih osvajanja
(1517) nije preao na islam. (Ima i nekih manjih i ne ba irokouspjenih po-
kuaja da se koptski jezik oivi.)
Egipatski se jezik pisao pismom koje je imalo tri skupine znakova: ideo-
grame (jedan znak za jednu fonograme (za jedan slog ili vie njih) i
determinative (koji su sluili samo kao za rije-
- Najstarije egipatsko pismo bilo je uglavnom slikovne, ideografsko: je-
dan crte je cio Nastalo je hijeroglifsko pismo, s preko
3 000 znakova. (U V. st. pr. n. e. Grci su egipatsko pismo smatrali
nim, pa odatle i naziv za nj, hijeroglifi - tako od III. st. pr. n. e.:
hierogfyphik.it grammata.) S vremenom se pismo pojednostavnila, vie nema
veze prvotna crtea i oblika znaka: to je hijeratsko pismo, s oko 600
znakova, koje je bilo u svojem usponu u II. pr. n. e. Od njega se
razvilo jo jednostavnije pismo, demotsko (od VII. st. pr. n. e.), u kojem su
spojevi znakova {ligature). hijeratski zapis jest iz
m. st. n. e a demotski iz 4 76. g. n. e.
Koptski se jezik pisao koptskim pismom, koje je od
Kuiitaki jezici
Dijele se na ove podgrane:
sjevernokuitski: bedauje (ili beda, oko 150 000 ili do nekoliko stotina ti-
crvenomorska obala Egipta, jugoistok Sudana, Eritreja), s mnogim di-
jalektima;
sredinji, u sjevernoj i sjeverozapadnoj Etiopiji: bilin (oko 32 000, u Eri-
treji), hamir (oko 5000, oko Avergclea) i hamta (oko 5000; pokrajine Tigre i
Volo), kvara (oko 17 000; to su Falai, idovske vjere - dobar ih je dio emi-
grirao u Izrael 1985. g. i kasnije), dcmbea, avija (nekoliko ljudi) i dr. ;
76

- nizinski ili danakilski (skupa vie stotina saho (u Eritreji), afar
(s danakilskim dijalektom; na sjeveroistoku Etiopije moda i 400 000, a u
Dibutiju oko 100 000, to je vie od stanovnitva);
- oromo-somalijski: somalski (oko S 000 000 govornika; u Somaliji oko
dvije njih, u Ogadenu na istoku Etiopije, na jugu Dibutija), boni (na
istoku Kenije), rendile (na sjeveru Kenije), oro11XJ (ili gala; u velikom dijelu
Etiopije - neto vie od Etiopljana jesu Oromo; u Keniji;
ukupno oko 8 000 000 govornika) i dr.;
- juni: irakvi (oko l 800 000, u sjevernoj Tanzaniji), gorova,
a/agva, asa, ngomvija, daha/o (u Keniji) i dr.
- sidamski na jugu Etiopije): sidamo (do l 000 000 govornika,
rijeka Juha i Webi), (700 000, na rijekama Omo i Billate),
kambatta i tambaro, arbore, geleba, burdi i dr.;
varazijski: varazijski i dr.
Omohki jezici
Donedavno su smatrani zapadnim ogrankom kuitskih jezika. - To su
ometo (na jugozapadu Etiopije), (oko l 700 000 u pokrajini Kafa u Eti-
opiji), jamma, anfi/a, gimirra, aro i dr.
jezici dijele se na tri skupine: zapadnu, sredinju i
zapadna skup ina (hausanska, sa ezdesetak jezika) - hausanska pod-
grupa: hausa, jezici gvandarai podgrupa angas: angas (oko SS 000, u Nigeri-
ji), sura, monto/, ankve (oko 13 500), herka; podgrupa boleva: bo/eva,
karekare, dera itd.; podgrupa vardi: vardi, karija, mburku itd.; pod-
grupa zar: burma, gedi, buli itd.; podgrupa ron loko 12 000 govornika): fjer,
bokoe itd.; podgrupa ngizim: ngizim (oko 40 000, u Nigeriji oko Bornua i
Kana), bade itd.;
sredinja skupina: podgrupa kotoko: logone (oko SOOOO, na rijeci Lo-
gone}. nga/a, buduma itd.; bata-margi: (oko 12 000, u Nigeriji oko
Numana}, margi, gabin itd.; podgrupa hina: hina, musgoi, matakam itd.;
i s l skup ina : giddcr, mandra, musgu (oko 2S 000, u
i Kameruna), banana, somraj (oko SO 000, u po-
izmcdu i Republike), tuburi, mubi itd.
je od jezika hausanski (poslije svahilija drugi jezik
po broju govornika juno od Sahare, a u Africi, poslije arapskog i sva-
hilija). Njime govori u sjevernoj Nigeriji oko lS 000 000 ljudi kao prvim i oko
10 000 000 kao drugim, i jo se nekoliko milijuna ljudi u susjednim zemljama
moe sluiti njime u komunikaciji. Najstariji tekstovi
na hausanskom jesu iz XI.
Neki jezikoslovci smatraju da se afrazijski prajezik dijeliti u X. ti-
pr. n. c., i da mu je ondanja pradomovina bila Prednja Azija. Tada
nastale grane ostale su u Prednjoj Aziji dulje vrijeme, do IV.
pr. n. e., kad je dio tih Afrazijaca (svi osim Semita) otiao u Afriku
(preko Arabije, a moda preko Sinaja).
Po nekim pak jezikoslovcima afrazijski je7ici l\"ore natporodicu koja je
srodna (i sinokavkaskoj i drugima) - dakle smatraju da afrazij-
ski jezici nisu dio natporodice.
77
Kartvelski jezici
.. su gruzijski tekstovi iz IX-X. s prijepisima stari-
'IZ V: IZ V- XI. st., srednjogruzijski iz XIl-XVlll. st.; da-
m:ia govora - to su adarski, gurijski, kartlijski,
kahetinski, psav_ski, hevsurski 1 dr.), svanski te megrclski i (ta dva
zansku - se u Gruziji (a u susjednoj Turskoj).
. Starije pismo, xucuri, je nastalo od perzijskog
pahlavt (ih od dr.l!Sog pisma aramejskog porijekla) s u-
mxedruh, koJim se danas pie, nastalo je od pisma xucuri,
I ustaltlo Se U XVfi.
Gruzinaca ima oko 3 600 000, Svana oko 43 000 i Laza oko so 000.
lndoevropski jezici
O njima vidi poseban dio, od str. 15.
Uralski jezici
Uralski se na (ugrofinsku) i samodijsku granu.
Jez1c1. f 1 n _s k o j s k u p i n i razlikuju se pri-
balhcka (flnskf, karclski, estonski, vepski, iorski, vodski, Jivsk.f),
muromskf, merjanski i te dananji
m::rdv_ins_ki, mar11sk.f) (komI, udmurtsJa). U u g a r s ko j s k u-
p 1 n 1. Jezik 1 opska podskupina (mansijski, hantijsJa).
. tekst f iz 1S30 (i od XVI. sl. finski je
1 sluzberu st? Je dotad bio samo svedski). Finaca ima oko S 000 000.
. se Jezik i_ dijalektom: zapravo se finski
1 karelski .ne mogu odiJehh. karelska je komponenta bila
veoma vazna u . . finskoga knjievnog jezika. Najstariji
tekst Jezika Jest IZ XIII. U Rusiji ima vie od 150 000
Karelaea, u od kojih neto manje od dvije karelski
prvtm Jezikom, no u kolama se na finskom. - Jezik se
diJeh na tri d!Jalekatske grupe: na uu karclsku, ludikovsku i olonjecku.
ima oko 1200000, u Estoniji i mnogo u iseljenitvu - u ved-
skoJ_. .. tekst jest iz vremena oko 1S2S, naj-
stanJ1 pojedinih JeSU I stariji, iz XIIl-XfV.
Vepsi z1ve_ u KarehJt,_ Sankt-Petersburga i Vologde; ima ih oko
30 000. (po __pop1su IZ_ l g. Vepsa je bilo oko 8 300, od kojih je
tek ?d vepski smatralo prvim); ive na obali jezera
lorci z1ve u bliztru_ a ima ih oko 200. -
oda 500; _z1ve u bliztru Sankt-Petersburga. - Liva ima oko
500, z1_ve sc:Ja kod VentspiJsa u Latviji; pojedine zapisane
u. noJez1crum u XN. sl., najstariji tiskani tekstovi na livskom
Jesu lZ - Jezici vodski, iorski i livski izumiru.
1
SaaO'll (Laponet, sameht) ive na sjeveru Skandinavije i na Kolskom po-
uotok_u: Ima ih oko_ 40 000, ?ci dvije ive u Norvekoj, a oko
':1 _le ?stali u Finskoj (oko 2 000) i Rusiji (oko I 000). -
D1Jalekt1/Jez1et Jesu mari, kola, lule, pile, ruija, skolt, ume, junosaamski.
78
Mordvinaca ima oko 1 200 000 govornika. Polovina ih ivi u Mordviniji u
Rusiji, gdje su ipak manjina. erzjanski_ (_na
sjeverozapadu), mokanski (na jugoistoku). _Prvt 1z stolJeca.
Prvi tekstovi marijskog jezika jesu 1Z XVI. stolJeca. Danas
ima dva standardna oblika. Marijaca (man) ima oko 620 000; pola ih ivi u
marijskoj autonomnoj republici (gdje polovinu stanovnitva) u Rusiji,
ostali uglavnom na susjednim .
Komi ive na sjeveroistoku evropsko& dijela Rusije. Staropermski (staro-
komijski) tekstovi jesu iz XIV- XVII. !><?stoje tri ko_mijska
jezika: zirjanski (komi; oko 330 000, uglavnom u a:it?no_mnoJ repu-
blici), oko 150 090. u Autonom-
noj Oblasti na gornjem toku rtjeke Kame) 1 besp1smen jaZvtnSki (oko 5 000,
oko rijeke Jaz've).
Udmurta (Votjaka) ima vie od 700 000; ive juno od Komijaca, u Ud-
murtiji (gdje dvije svih Udmurta polovinu stanovnitva) u Rusiji
te u susjednim
se jezik govorio u l>riuralju od I. n. e_. d? V.
st. n. e. i u vrijeme seoba od V. do IX. st. naziv je za. jezik od
doseljenja u Panoniju krajem IX. st. do XVI. st.; je faza u
vremenu XVI-XVIll. st., a od kraja XVIII. st. - Prvi zapisi
se od IX. st., a prvi je tekst iz XII. -:--
ima oko 14 000 000 a ive u (oko 11 000000). Rumunjskoj (oko
2 000 000). (gotovo 400 000), Hrvatskoj (oko 25 000), Sloveniji (oko
10 000), (oko 600 000), u ukrajinskom (neto vie od
170 000), Austriji (oko 20 000) te u raznim drugim zemljama u iseljenitvu.
Oko rijeke Ob u zapadnom Sibiru ive Mansi (Voguli), kojih ima oko
7600 i Hanti (Ostjaci), kojih ima oko 21 000. Hantijski jezik dijeli se na tri
skupine dijalekata, koje se mogu smatrati i jezicima: na sjeverne (kazimski,
erkalski), june (kondijski, irtiki; ti izumiru) i vahovski).
Mansijski, sjeverni i hantijski imaju svoje knjievne .
Samodij1ki jezici dijele se u dvije skupine: sjevernu, u kojOJ su nenecki
s oko 30 000 govornika), enecki (jenisejskosamojedski;
500) i nganasanski jezik (900), i junu, u kojoj su selkupski
jedski; 3600) i kamasinski (za nj se moe da je nedavno izumro). -
nije su postojali jo neki samodijski jezici: motorski, tavgijski, karagaki,
kojbalski i kotski; njihovi su govornici preli na turkijske
Govornici samodijskih jezika ive u Neneckom naetonalnom okrugu
Arhangeljske oblasti, Jamalsko- neneckom nacionalnom okrugu Tjumenske
oblasti i u Tajmirskom nacionalnom okrugu Krasnojarskoga kraja. Od tride-
setih godina postoji mala nenecka pismenost, i jo manja selkupska (oba se
jezika isprva piu latinicom, od druge polovine . , .
Uralski se prajezik smjeta u vrijeme prije prijelaza s V. na
pr. n. e., kad su se odvajati jedan od drugoga finougars!<l t samod1j:
ski jezik. u m. se formirati ugarski, a preostalt finopermski
jezici kasnije se granaju dalje. . .
Uralskima je blizak jukagirski jezik (o njemu neto kasruJe).
Dravidski jezici
Dravidska porodica ima vie od dvadeset jezika, koji se dijele na
sjeverozapadne, gondvanske, sredinje, jugoza-
79
padne i june. Sjevernozapadni je jezik samo jedan: brahui. Njime se govori
u Pakistanu, Afganistanu i I ranu (ukupno oko 500 000 govornika). Jezik se di-
jeli na tri dijalekta. Izvorna knjievnost na tom jeziku pojavila se prije tri-
stotinjak godina. - Svi ostali dravidski jezici govore se na jugu i jugoistoku
Indijskog potkontinenta.
jezici jesu kw-uh i malto. Prvi ima vie od 1200000 go-
vornika u Biharu, Orisi, Asamu i Zapadnom Bengalu, a drugim govori oko
100 000 ljudi u Biharu i u Nepal u. - Od ostale mase dravidskih jezika preci
tih dvaju odvojili su se sredinom Ili. pr. n. e.
Gondvanski su jezici kui (500 000) i kuvi (200 000, oba u Orisi i Andhra-
pradeu), pengo (u Orisi), konda (oko 15 000 u Orisi), gondi (2 000 000, u
Madhjapradeu i drugimdravama) i manda (Kalahandi, Orisa). - 1i su se
jezici od drugih odvojili sredinom II. pr. n. e.
Sredinji su jezici gadaba (40 000, Orisa), pardi (110 000, Madhjaprade),
najki (1500, i Maharatra), kolami (67 000, Andhraprade). - Oni su
se od drugih odvojili u n. pr. n. e.
je jezik telugu (njegov se predak odvojio od drugih dravidskih
jezika krajem I. pr. n. e.), s oko 62 000 000 govornika, u indijskoj
dravi Andhraprade i drugdje, te u iseljenitvu u Aziji. Najsta-
riji je natpis iz 633. godine, prijevodna knjievnost iz XI-XIV. izvorna od
XIV- XVI.
Jugozapadnim jezicima pripadaju koraga i belari (u Majsuru, svaki s oko
1000 govornika) te tulu (l 000 000, u Majsuru). - Odvajanje tih jezika smje-
ta se u sredinu I. pr. n. e.
Junodravidski se jezici od drugih izdvajaju I. pr. n. e.
To su kw-uba (1000), kola (1000), kodagu (100 000), toda (do 1000), kw-u
(100 000, u Andhrapradeu, Tamilnaduu i Majsuru), kanada (31000 000, u in-
dijskoj dravi Majsur, gdje je i dravni jezik; epigrafski su tekstovi iz sredine
V, knjievni tekstovi od IX. st.), ma/aja/am (34 000 000 ljudi, u indijskoj dr-
avi Kerala, gdje je i dravni jezik; najstariji epigrafski zapisi iz X.
najstariji knjievni tekstovi iz XIIl-XIV. st.), tami/ (oko 61000000 govor-
nika - govori se u indijskoj dravi Tamilnadu, na sjeveru rilanke - tamo
oko 3 500 000 - te u iseljenitvu u Aziji, Junoj Africi, u Gva-
na Fidiju i drugdje; najstariji epigrafski tekstovi jesu s nove ere,
najstarija knjievna djela iz II-III. st.). - Moglo bi se da se
malajalamski od tamilskog odvaja Il. n. e.
Pisma dravidskih pismenih jezika nastala su od starijih junoindijskih pi-
san:a (o njima_ v. u odjelJ"ku o indoarijskim jezicima indoevropske po-
rodice). - U Junoj Indiji postojala su tri tipa starih pisama: zapadni (V-
- IX. st., u Gudaratu i drugdje), sredinjoindijski (od kraja IV. st.) te
obala, Tamilnadu, VII-XII. st.). Od pisama kakva su
bila kadamba 1 (od V. st.) nastalo je starokanadsko pismo (u X. st.) a
od njega pak dananje pismo jezika kanada i . telugu. Junoindijskom pis:Ou
(V. st.) srodno je malajalamsko pismo (kojim se pie i jezik tulu).
PlSffi?m grantha b_ili su pr_vi tamilski tekstovi, no od vm. upo-
se vlastito tanulsko pismo (nastalo od sjevernijih pisama, ali pod
UlJecaJem granthe).
praJezik se dijeliti u ry IIIl. pr. n. e. Izgleda da
su pradrav1dsku jezgru c1rula plemena ko111na su potomci dananji Tamili: s
vremenom su se (kako je opisano) odvajale druge grupe, dok se jezgra po-
80
micala prema jugu indijskog . i jest veoma
i znatno blii pradravidskom stanJU nego d:ug1_Jez1c1. . ..
Jezik mnogobrojnih veoma kratkih tekstova (pisanih posebrum vla_sttttn:i
slogovnim pismom) harapske (indske) J<:ilture, protomdski,
iz Ill-11. pr. n. e., bio Je naJVJeroJatruJe draVJdski. Uostalom, Dra-
vidi se i jesu na jug Indije doselili sa . , . . . . _. _ ..
Dravidskim je jezicima blizak elamsk.i, o koJem ce bih rtJCCt neslo kasruJe.
Altajski jezici
Altajski su jezici turkijski, mongolski, tunguskomandurski, korejski i ja-
panski. - Ponekad se oni smatraju posebnim porodicama.
Turkijski jezici dijele se na nekoliko skupina.
Izumrli su staroturkijski i staroujgurski;
tuvanski (tuvinski), karagaski (tofalarski), jakutski, hakaski,
utoujgurski, orski, altajski (ojrotski)_; . . . . . .
{dagataJski), novou1gurski, sanu1gurski,
. . ki b ,,:
sjeverozapadni kirgiski, kazaki, nog_a1s , ,
ski, tatarski, knmskotatarski, karaimski,
izumrli
jugozapadni (oguski): turkmenski, azerbajda1!ski, kaJ:aski (blizak azer-
bajdanskom), kadarski, afarski, turski, gagauski, salarski;
bulgarski: i izumrli bulgarski i hazarski.
Pojedine staroturkijske poznate su od . iz u
bizantskim izvorima; od toga vremena zna se za TurkiJce. Jezik 1m Je vec u
ono vrijeme bio podijcljen na tri dijalekta: (tekstovi s?gdij-
skim i ujgurskim pismom te pismom _n-_dtJalekt
nihcjskim pismom), .ii-dijalekt {orhonskoJeruseJski). StaroturkiJsko Je
razdoblje potrajala do X. - Dio Turk.ijaca koji_ je
sku vjeru pisao je manihejskim pismom od
aramejskog pisma), a jedan dio manihejaca te bud1stt 1 pisah s:i
u IX-X. ujgurskim pismom, koj_e_je od sogd1Jskog .. {To. uj-
gursko pismo preuzeli su u drugoj polovtru XII.stolJ_e?<1 vjer-
skih tekstova su kalendari, astroloki radovi 1 poezija. NaJslartJI tekst
zapisan ujgursk.im pismom jest jedan manihejski, iz VIII: - VIII.
staroturk.ijski tekstovi pisa_ru
(preuzeto je od Sogdijaca). - Fragmenti t.ekstova pisanih P!S-
mom brahmi jesu iz iz Sredinje Azije, iz VIp:- IX. -
nisejski tekstovi pisani su posebnim runsk.im pismom u .. a pro-
su na Jeniseju i u dolini rijeke Orhon u MongoltJ: trna dulJih nad-
grobnih natpisa i knjiga. . . , ..
Srednjoturk.ijski jezik jezik je iz razdoblja stolJeca. se od
mnogo jezika i dijalekata kao to su karaharud_ski, horez-
mijskoturkijski i ili kumanski, star?anat<;>ltjs!? 1.h
ski. - Karahanidski jezik upotrebljavao se u karaharudskoJ drzav1 u Istoc:
nom Turkcstanu ox-xm. st.); njime su govorila plemena Turge, Jagma I
Karluk. - Postkarahanidski je bio knjievni jezik u XIII-XIV. Pisao
81
se ujgursk.im pismom te arapskim. Naziva se i ujgurskim jezikom postkara-
hanidskog doba. Dio nestorijanskih nadgrobnih spomenika iz
XIII-XIV. pisan je pismom estrangelo sirijskog pisma). -
Horezmijskoturkijski jezik bio je knjievni jezik Sredinje Azije od Xill.
a (naziva se i od XV. {do sredine
XVI): su bliski, a nastali su od dijalekata, s utjecajem
karahanidskog. je bio knjievni jezik nmogih srednjoazij-
sk.ih Turk.ijaca {Turkmena, Kazaha, Turk.ijaca) i Zlatne horde {Ta-
tara, Bak.ira), a koristio se do XX. Pismo mu je bilo
arapsko. - Kumanski ili jezik govorio se u XII-XVI. na
jugu ondanje Rusije, do Krima te do dijelova Srednje Azije {a njime su go-
vori! i i turcizirani Armenci u XV-XVIIl. st.). U XIII. pod pritiskom
Mongola dio Kumana doseljava se u Od kumanskog jezika ostali
su zapisi pojedinih te manji iz XIV {latinsko-perzijsko-ku-
manski) i XV. {nekoliko kumansko-arapskih glosara te gramatika).
Tuvanskim jezikom govore Tuve; ima ih 166 000, u tuvanskoj autonomnoj
republici {Tuva je 1921-1944. bila polusamostalna republika) u Rusiji te u
Mongoliji. Do 1930. Tuvc su pisali pismenomongolskim jezikom; 1931-41. pi-
sali su na tuvanskom latinicom, poslije - Karagasa {Tofalara,
Tora) ima oko 650. ive u okolini Krasnojarska. - Jakuti ive u
Jakutiji, u sibirskom dijelu Rusije; ima ih 330 000 {nazivaju se saxa, a ime
Jakut jest od Tunguza, je dosta blizak drevnim turkijskim
jezicima (orhonsko-jenisejskom staroturkijskom). Jakutski se 1922-1939. pisao
latinicom, poslije - Hakasa ima oko 71 000, i ive u Hakaskoj
Autononmoj Oblasti u Rusiji {na srednjem toku Jeniseja i na okolnim podru-
- Sora ima vjerojatno dvadesetak a ive na Altajskom gorju.
Do 1944. imali su vlastitu pismenost, a sada piu ili hakaskom ili
na ruskom jeziku. - ive na obalama rijeke desne
pritoke Oba. Ima ih oko 48 000. Vjerojatno su potomci turciziranih Ugra ili
Keta. Jezik nema vlastite pismenosti. - Altajskim jezikom {ojrotsk.im) govo-
re Altajci, u Gornoaltajskoj Autononmoj Oblasti; ima ih oko 60 000. Sada-
njorg piu od 1937. godine.
Cagatajsk.i jezik ima znatnu knjievnost iz XV-XVI. te iz XVI-XIX.
taj se onda naziva srednjotur(kij)skim jezikom. U grupu
spadaju {novoujgurski) i salarski.
Ujgura ima oko 6 700 000 - od toga 6 000 000 ivi u Ujgurskoj autonom-
noj oblasti Sinkjang u Kini (sredinji, juni i dijalekti), a ostali (to su
govornici dijalekta ili) u Kazahstanu, Kirgiziji i Uzbekistanu. Jezik im se po-
stabilizirati i pribliavati dananjem od XVII. Znatna je novo-
knjievnost iz XVII-XIX. st. Od XI. jezik se pisao arap-
skim pismom {a ponegdje i staroujgurskim, do XVIII. st.). Danas se
u .. Kini ujgurski jezik pie latinicom (i arapskim pismom - na osnovi junog
dtJa!ekt_a), _a u zemljama (1930-46. latinicom). -
. utt UJgufl (san(y} u1yu.r) malena su zajednica u kineskoj pokrajini Gansu:
una ih nekoliko
. Uzbeka ima ukupno 14 000 000, od toga 12 500 000 u Uzbekistanu i u sus-
Jednim te oko l 500 000 u Afganistanu (oko dvanaestina stanovni-
tva) i malo na istoku Kine. jezik veoma bogate knjiev-
nosti) koristio se do XX. jezik (ozbak) pisao se
arapskim pismom do 1927, onda do 1938. latinicom, a poslije Jezik
82
ima mnogo dijalekata i poddijalekata, koji se onda dijele u dvije grupe.
Jezici grupe odvojili su se od Zlatne horde.
Od oko 2 000 000 K.irgiza je u Kirgiziji te neto vie od 100 000 u
susjednim te na istoku. Ki.ne. i .u. Jezik st:
jest starokirgiski, X-XV. st. srednjokirg1ski 1 posltje to.?a . .novokirg1ski (ra!'I
do sredine XVIII. kasniji do XX. st.; q1ryiz). Do dvadesetih
godina pisao se arapskim pismom, na a od
Ima dva dijalekta: sjeverni (djelonuce pod utjecajem kazaskog) 1
juni (pod utjecajem . . . V
je od oko 8 000 000 Kazaha u Kazahstanu 1 na susjednim
jima; neto manje od 1 000 000 ivi ih u malo .u t
Afganistanu. Jezik (qazaq) ima 1. zapadru J?.o
Oktobarske revolucije pisao se arapskim, zatim lattruckim, a od 1938. cmhc-
kim pismom ... . . . .
Karakalpaci ive u Karakalpakijt, autonomnoj u
u nekim susjednim i u Afganistanu; ima ih oko 300 000.
je jezik postojao i ranije, no .se proirio sovjetsko doba. je
isprva bilo arapsko, do 1938. latuuca, a otad cmhca se .. razhkuje od
kazake). Turkolozi jezik (qaraqalpaq) smatraju dijalektom ka-
zakog.
Nogajaca ima oko 60 000. !ive kod Stavropola i u
skoj Autonomnoj Oblasti na jugu Rusije le u manjim i (u
Dagestanu, autonomnoj republici na jugu Rusije. itd.). Jezik ima tn dtJalekta.
Od 1939. ima svoju pismenost.
Kazaki, i nogajski jezik tvore podgrupu
(sjeverozapadnih) turkijskih jezika. Od Velike nogajske hor-
de odvojili su u XV-XVI. . . . . ...
Bakira ima 1 400 000 u Bakiriji, autonomnoj republici u Rus1Jt, 1 na su-
sjednim Do tridesetih godina XX. za .sv?j
knjievni jezik rabili blizak tatarski. Do 1929. baskirski se Jeztk
pisac arapskim pismom, poslije latinicom, a od __ . . ..
Tatara ima oko 6 600 000; od toga neto manje od lrecme z1vt u TatanJ1,
autonomnoj republici u Rusiji, a ostali u Bakiriji, Mordoviji i u
drugim bliskim unutar Rusije. Izgleda da je jezik
djelovanjem bulgarskih i govora, i da_ od vreme-
na Zlatne horde, a pravog tatarskog Jezika sezu u vnjeme Kazan-
skoga Kanala (XV-XVI. st.). Starotatarski jezik ima
(XVI-XIX. st.). Osnove dananjega knjievnog jezika nastaju u prvoj polo-
vici XIX. st. Jezik se pisao arapskim pismom do 1927. zatim latinicom, a
1939. Jezik ima sedam dijalekata (sredinjim ili kazanskim govon
oko 30% Tatara, i on je osnovica knjievnog jezika; zapadni se naziva miar-
skim, miar; sibirskim govori 2%). . ..
Oko 230 000 Kumika ivi uglavnom u Dagestanu na jugu evropskog
Rusije, gdje je jedan od est knjievnih jezika. Poslije revolll:etje
nastala je pismenost na arapskoj osnovi, _ 1929. kumteki se p1sao
latinicom, a od 1938. Jezik (qum1q) 1ma tn d1jal.et.1a.
i Balkaraca oko 130 000 -
prvih oko dvije drugih oko KaracaJeV?I z1vc ug!avnom u
Autonomnoj Oblasti, a Balkarc1 u kabardmsko-bal-
karskoj autonomnoj republici, na jugu Rusije; dio je i jednih i drugih u
83
srednjoazijskim republikama. Od starijih turkijskih jezika blizak im je ku-
manski, zapisan u XIV. jezik postao je pis-
menim tek u sovjetsko doba (no pie se malo i
balkarskom
Krimski Tatari danas ive uglavnom u Uzbekistanu, kamo su preseljeni
1945. godine. Ima ih oko 300 000. Prije preseljenja dijalekti su bili juni i
sjeverni (stepski, nogajski), od kojih je prvi bio pod utjecajem turskog jezika
(potomci su to i Turaka iz vremena turske vladavine; oko petina Krimskih
Tatara), a drugi je blizak jezicima (njime govori oko petine).
Krimskotatarski jezik nastao je od kumanskih i nogajskih govora,
koji su kasnije Najstariji tekstovi jesu iz XVII- XVIII.
i njihov je jezik pod utjecajem turskog. Jezik se stabilizira na vlastitoj osnovi
tek u XX. Do 1928. pisao se arapskim, do 1938. i otad
pismom - Neto Krimskih Tatara ima i u Turskoj.
Karaima (qaraj, hebrejska mnoina qaraim) koji govore karaimskim jezi-
kom ima oko 6000; ive u Poljskoj, Ukrajini (na Krimu i u i Litvi, a
u te su. krajeve doli krajem XIV. i XV. Po vjeri su ju-
daisti, pa vjerske tekstove piu hebrejskim pismom, a svjetovne pak latinicom
ili
Turkmena ima oko 3 000 000 - od toga dvije u Turkmeniji i u
susjednim krajevima, a ostali u !ranu i Afganistanu, Turskoj, Iraku, Kini i
Siriji. Staroturkmenski je jezik (starooguski) jezik iz X-XI. i taj se
kao knjievni jezik dugo nije mijenjao. Temelji turkmenskoga knjievnog je-
zika seu u XV. U XVIII. imao je bogatu knjievnost.
Turkmenski jezik (tiirkmiin) ima dvije skupine dijalekata. Ranije pisao arap-
skim, pa pismo, i od tridesetih godina - Dio turkmen-
skog jezika jest a dio Juruka doselio se u XN. na
Makedonije(danas ih ima na jugoistoku, a smatraju se Tureima) i june
Srbije. - Truhmeni su sjevernokavkaski Turkmeni (ive u okolini Stavropol'a).
Od oko 12 000 000 Azerbajdanaea neto vie od ivi ih u Azer-
bajdanu, neto manje od polovine u !ranu, a ostali drugdje. Jezik (aziirbajjan
dili) dijeli se na pet grupa dijalekata: na (na kaspijskim obalama),
zapadne (na sjeverozapadu), sjeverne (na sjeveru Azerbajdana), june (na
jugu) i sredinje dijalekte (u sreditu Azerbajdana). Ima i svoju stariju
knjievnost, od XIV. Do 1923. pisao se arapskim pismom (a u
SSSRu onda latinicom, pa od 1939. Danas se prelazi na latinicu
kakvom se pie turski jezik.
od SO 000 000 Turaka ivi u Turskoj. U Bugarskoj ih ima nekoliko
stotina u Makedoniji oko 80 000, na Kosovu oko 20 000. ive jo na
Cipru, u Rumunjskoj i drugdje (npr.u Jezik (tiirk di/i)
naziva se i osman(lij)skim i anatol{ij)skim. Ima dvije grupe malo
dijalekata: anatolske i dunavske dijalekte. Nastavi ja staroanatolijski,
koji je dospio u Anatoliju te u Horezmiju, Iran i na Kavkaz s Turcima u
X-XI. Od XIV. to je (staro)osman(lij)ski. Vrijeme novo-
turskog jezika u XVI. Do 1929. pisao se arapskim pis-
mom, a odonda
. Gagauza ima 170 000 - u Moldaviji i Ukrajini (kamo su se doselili kra-
jem XVIII. i XlX. s neto Bugara, iz Bu-
garske; onda ih se malen dio XX. preselio u Kazahstan i
Srednju Aziju} te u Rumunjskoj i Bugarskoj. Jezik je blizak turskim govori-
ma u Bugarskoj (pa neki jezikoslovci zato gagausk.i smatraju
84
tek dijalektom turskog jezika). Jezik se pie od XIX. U Moldaviji
gagauska pismenost postoji od go?ina. .. . . . .
Salara ima oko 70 000. ive u kineskoj pokrajtru Gansu. Jezik je blizak
{ujgurskom) ili je moda njegov dijalekt. Nema vlastite
pismenosti.
ive u (neto vie od polovice njih), TatariJ! i Bakiriji
na susjednim Rusije, i ima ih .1 800 O?<> su narod .ctjt
seu u u Volku BulgartJU (to je postojalo
VTI-XJV. st.). Jezik im ima svoju pismenost od XVIII. stolJeca, no tek od
konca XIX.ona se i znatnije iri. Pie se -:- U grupu
spadaju jo i izlll'nfli bulgarski (s bulgarskim, si.Narskim, .avarskim t sab1r-
skim) i hazarski jezik. - Iz su mnoge
(iz vremena prije doseljenja u PanoruJU, kad su. _od
Kavkaza, na Kubaru) te u 1 drugim JUn?slav,enskim.
zicima (od Bulgara su Bugari i preuzeli ime: stbug. B11Jgar(m)J, 'Bugann _}.
Ostalo je i nekih zapisa na arapskom pismu iz XI1I-XIV. st. - Hazarsko je
kraljevstvo postojalo na donjem toku Volge i Dona VII-X. st.
Ima i podjela turkijskih jezika, ovisno o tome kako koji
lozi gledaju na procese integracija i diferencijacija turkijskih govora/dijale-
kata/jezika. .. . . . . . t ki. kih . 'ka
Govori se o est razdoblja pretpovtjesh 1 pov1Jeslt ur JS jCZI ' .
Prvo je altajsko. . , . . . . .
Drugo je hunsko, do IV. stolJcca: odvoJeru su turkijski 1
od tunguskomandurskih (a i su se od altay
skih znatno ranije). Neki turkoloz1 smatraju jezik hunskog .
kijskim (turkijskim prajezikom). Od jezika tog ostao _u
neskoj transkripciji iz IV. st. te mnoga imena. U to vnJeme se
dijele na zapadnohunsku i granu - U zapadnohunskOJ
grupe: bulgarska, oguska (ogusko-turkmenska podgrupa: stan jezik
oguski iz X- XI. st novi turkmenski i truhmenski; ogusko-bulgarska podgru-
pa: stari uski i novi gagausku, i dr .; pod.-
grupa: stari staroturski, staroazerbajdanski, novt azerbajdzanski,
turski i neki dijalekti krimskotatarskog), podgrupa:
stari i novi karaimski, 1
stepski dijalekti krimskotatarsk?g; stan
zapadnog dijela Zlatne horde 1 novt tatarski 1
podgrupa: novi jezici nogajski, kazaki i _1
-ujgurska podgrupa: stari jezici jesu turkijski
drave i vremena poslije nje, 111. isto-
dijela Zlatne horde, a novi 1 - U
grani jesu dvije grupe: uj_gurska Podgrupa:
stari starooguski ili tukujski, staroujgurski, starokirg1ski, novt tuvmski,
ski jakutska podgrupa: danas jakutski jezik; hakaska podgrupa: danas hakaski,
or
0
ski, kamasinski, sjeverni dijalekti altajskog) i (danas l<lr-
giski i altajski jezik). . . . . . . . .
U IV. su Huru prodrli u E".ropu LZ srcd1nj_c_ pod
njihovim su se pritiskom pomaknuli s na AJani . VLZ1goll, pa
je tako pokrenuta i mnoga druga seoba. Poshjc smrt! (453. g.)
Huni za Evropu vie nisu opasni. i otad ih u evropskoj povtJesll vtse nema.
85
staroturkijsko razdoblje, traje od V. do X. Nastaju razni
plemenski savezi, a jezici tog razdoblja jesu bulgarski,
(koji se jo u tom razdoblju dalje dijeli), ujgurski, kirgiski.
U razdoblju, X. i XVI. nastaju osnovni turkijski
jezici.
U petom se razdoblju (od XVI. do konca XIX. oni
konsolidiraju, i u estom (od konca XIX do XX. imamo dananju
sliku turkijskih jezika Razumijevanje medu nekim dananjim turkijskim jezi-
cima veoma je veliko.
Mongolski jezici rasprostranjeni su u Mongoliji, kineskoj Unutarnjoj
Mongoliji, Manduriji, Gansuu, Sinkjangu i u Sibiru te
na jugu Volge - dijele se na june i sjeverne.
Junomongolski jezici jesu dahurski (70 000, u sjeverozapadnoj Man-
santa dLDJsjanski, 280 000 u kineskoj pokra-
Jtru Gansu), baoanski (9 000, pgkraJma Gansu) i mongorski (oko 120 000, u
kineskim pokrajinama Gansu i
Sjevernomongolski jezici jesu mongolski, mongolski s jezicima/
dijalektima halha, burjatskim, ojralskim, mogolskim
Jezikom halha (xalx) govori ukupno oko S 500 000; Mongoli tvore tri
vrtine stanovnitva Mongolije, to je oko 1800000. - Jo 3 500 000 Mon-
gola ivi jo uglavnom u Unutarnjoj Mongoliji Uunoj) u Kini. njima
su govornici halhi bliskih jezika/dijalekata: dariganga (16 000, na jugu Mon-
golije), (nekoliko stotina uralski
tiimd; vie od 300 000), (veoma rairen), (manji ih dio
ivi i u Mongoliji), ordoski u Kini, unutar zavoja rijeke Huangho, dio
u Mongoliji; prvi piu ujgurskim pismom, drugi Mogolski jezik
govori se u Afganistanu
Burjatskim jezikom (buflid) govori vie od 400 000 ljudi (od toga oko 90%
u Burjatiji, autonomnoj republici u rusijskom Sibiru, a ostali u su-
sjednim npr.u Mongoliji nctt> manje od 10%); to je najsjeverniji
mongolski jezik. Do 1931. Burjati su kao knjievni upotrebljavali pismeni
mongolski, a otad svoj byrjatski jezik, latinirom (od 1938. pie se
Ojratskim jezikom (iirOd) govori moda i vie od 250 000 ljudi na sjeve-
rozapadu Mongolije le u blizim Kine (i nekoliko stotina u
koL d!'avi New _Jersey i u Philadelphii). Jezik se pie svojim pismom, koje je
naetnJeno polovtnom XVII. st. od mongolskog, i halhanskom (u
Mongoliji, od 1944).
Kalmuci (Kalmici, xafmg) odvojili su se od Ojrata u prvoj polovini
XVII. st. i nas_elili u donjem Volge, gdje je danas Kalmukija, auto-
Ima ih oko 150 000. Do Oktobarske revolucije jezik se pi-
s'.i? OJratskim pts!110m! Z?lim 1931-37. latinirom i odonda opet
- ttsuca musltmanskih Kalmuka (velki su budisti) ivi u
a. od 60 u kineskom Sinkjangu.
_!'1ajslartJe JC knj1zevno djelo na mongolskom jeziku Tajna povijest Mon-
gola, oko. _1240. godine. Smatra se da se staromongolski govorio do
Xll. st_?ljeca, poslije toga govori se o jeziku mongolske pismenosti kojemu su
te'.flelj! u staromongolskom (i to u jednom od njegovih bar dvaju dijalekata).
Djela LZ - to je srednjomongolski jezik - sla-
bo su poslije. t?g vrijeme je mongolskog jezi-
ka. - SrednJOmongolski JC 1ezik imao bar tri dijalekta: juru, i za-
I I
86
padni. Od junog su nastali santa i dahurski; su bur-
jatski i mongolski {halha i ostali); od zapadnog su mogolski 1 OJratski: . ,
Mongoli koji su se, dravu za Dingiskana (u XIII. st.) 1 kasnije,
rasuli od istoka Azije do istoka Evrope - na mnogim su s vre-
menom preli na turkijske jezike. Najvaniji su narodi Dingiskanove
drave bili Mongoli i Tatari. Nasljednici velikog proi-
rili su vlast i na Kinu te na Bagdadski Kalifat. Batukan, sinovac kana Ogo-
taja, osvojio je Rusiju, a jedna je vojska
kralja Belu IV do jadranske obale (a su u
prestala jer se vojska vratila zbog OgotaJeve smrti). U drugoj je polovici
XIII. mongolsko carstvo bilo (opisuje ga Marco Polo), no
kasnije se rascijepila na nekoliko drava irom Azije, je uskoro i
njih znatno oslabila. U XVI. st. bila je jaka Drava Vehkog Mogula u Ind1J1
(glavni je grad bio Dilli, Delhi), no ona je kasnije potpala pod jak utjecaj
Velike Britanije.
Mongolsko pismo je po ujgurskom: Dingiskan je kao slubeni
jezik svoje velike drave uveo turkijski ujgurski jezik i. njegovo (koje
pak je na stalo od sogdijskog, a to pak od araf!leJskog} P_osl tJev t?ga,
1269. godine, uvodi Kublajkan mongolsko kvadratno pismo, koje Je nactnJeno
po uzoru na tibetsko: budizam dolazi k Mongolima i iz Tibeta. U XIV. sto-
je, na osnovu ujgurskog pisma i s dopunama iz tibetskog, pis-
mo galik, Od njega s vremenom nastale mongolsko pismo koje se i danas
upotrebljava (uz mongolsku kojom se u Mongoliji pie od 1941).
Tungwkomanduulci jezici jesu izumrli te dananji man-
durski, nanajski (ili goldski), udejski, negidalski, solonski, even-
kijski, evenski {ili lamutski).
Mandursku granu tvore mandursk.i i a tungusku svi ostali
jezici.
Prvi tekstovi na jeziku jesu iz XII- XIII. Jezik se
govorio jo i za vrijeme dinastije Ming (XIV-XVII. st.).
Prvi tekstovi pisani na mandurskom jeziku jesu s kraja XVI.
(mandursko je pismo od mongolskog). Mandurski je jezik bio i
slubeni jezik Kine za vrijeme mandurske dinastije (XVII. st.-1911), no kao
govorni jezik je u XIX. bio jezik manjine na rubu zemlje. Da-
nas Manduraca, iako je taj narod dobro svoju kulturu i obi-
ne govori mandurski nego kineski (od oko 4 300 000 Manduraca
mandursk.im jezikom govori samo oko 100 000 ljudi). - Sibini (kin. Xibe) jesu
mala zajednica Manduraca (danas oko 83 000 ljudi) koja se prije vie od
dva preselila daleko na zapad: ive u Sibinskom Autonomnom Ko-
taru u
Ostali se tunguskomandurski (tunguski) jezici govore u Sibiru i na
ruskom Dalekom Istoku, u Kini i djelomice u Mongoliji.
Nanajci (ranije su nazivani i Goldima) ive u Amura (u tom di-
jelu Rusije vie od 10 000, s knjievnim jezikom, u oko l 000).
ima neto vie od 2 600; ive u Rajonu Habarovskoga Kra-
ja. Sami se nazivaju Nti.rii {a ime je jednog od njihovih ranijih
rodova).
Oroci (Oroki) ive na otoku Sahalin, i ima ih oko 1 200. Na rijeci Amur
ive (ruski Oroki :
Udejci ili Udegejci (Udeye) ive na rijekama Ussuri i Amur (oko 1600).
87
Ncgidalci (Negida) ive u okolici Habarovska. Ima ih oko 500.
Salona ima oko 3 000 u Kini; u Rusiji se smatraju dijelom Evenkijaca.
Evenkijski je jezik ranije, do prevlasti ruskoga, bio jezik sporazumijeva-
nja u Sibiru, Poamurju i na Dalekom Istoku Njime govori 28 000 Evenka
u Evenkijskom Nacionalnom Okrugu Krasnojarskoga Kraja i drugdje te oko
20 000 njih u Kini i neto u Mongoliji. Rusijski Evenki imaju knjievni jezik
(pie se varijantom ruske
Evenskim jezikom govori oko 12 000 Evena (sami se nazivaju u
Magadanskoj i Oblasti i drugdje. Jezik ima svoju pismenost
nova je ruska
Korejski jezik jezik je vie od 65 000 000 Korejaca. Dvije ivi
ih u Junoj Koreji, neto manje od u Sjevernoj. Ima ih i u Kini (oko
1600 000), srednjoazijskim republikama (250 000) te u iseljenitvu u Japanu
(do 1000 000) i u SAD.
Do VII. u Koreji se pisalo kineskim jezikom 692. godine
njene je na osnovu kineskog pisma korejska slogovno pismo. Oko 1400, zbog
naglog irenja tiskarstva, pojavila se potreba za jednostvnijim pismom, i od
godine pie se korejskim slovnim pismom (smatra se da ga je
kralJ Sedon). Izgleda da su osnovna pisanja u korejskom pismu
preuzeta iz nekog od mongolskih pisama, a oblik slova posve je neovisan o
drugim pismima. Jezik do XV. smatra se starokorejskim, a jezik do
konca XVI. srednjokorejsk.im. (Po jednoj drugoj podjeli starokorejski
je do X, srednjokorejski X/XI-XVI. st.)
Jezik ima knjievna djela s VIII.
kronika jest IZ 712. g.). - Vremenski se jezik dijeli na
staroJapanski (do XII), srednjojapanski (XIII-XVI) i novojapanski (poslije
XVII. - Kinesko je pismo poznato u Japanu jo od nove
ere, a od IV IV. dosta je proireno poznavanje kineskog jezika
I od dolaska budizma iz Kine (VI. st.) Japanci
svoje knjige pisane posebnim kineskim znakovima japanski.
osnovu znakova su dva japanska slogovna pisma: sre-
dinom VIII. katakana, a oko 900. godine i hiragana. U japanskim se
tekstovima pie katakanom ili hiraganom, no se i znakovi . za neke
su znakovi postanja). Danas postoje i dva
latuucom. - Vie od 120 000 000 Japanaca ivi u Japanu, a
u 1seljerustvu do 1 000 000 u SAD (od toga polovica na Havajima), oko
250 000 u Brazilu, a ima ih i na Tajvanu.
Ponekad RyQkyu (oko 1000000 govornik.a)
Jezikom; danas je pod jak.im utjecajem japanskog. Rju.kju-
(!u?uansk.i) ima tri dijalekta: sredinji (na Okinavi i u susjedstvu),
Sjeverni 1 juzni.
Tih .est porodi.ca. podije! na (afrazijski,
ka.rtvelski, granu (uralski, dravidski, altaj-
ski). - Y, grane bolje se samoglasnici.
Neki _Jezikoslovci doh su do da je afrazijska porodica zapravo
natporodtca u razini i sinokavkaske.
88
Ostali jezici
Jukagirski jezik
Jukagirskim jezikom govori oko 400 u !akutiji, u dvije ?rupe:
kolimskoj (na rijekama i_ _koje .. u Ko_lymu; lt
nazivaju wadul, i ima ih oko 250) 1 tundnnskoj (u podrucjtma rtjeka Alazeja
i zovu se odul, i ima ih oko 150).
Jezik je blizak uralskima, ali ne spada u uralsku porodicu
Eskimskoaleutski jezici
Eskimski jezik dijeli se na skupine; to su (s tri .
ta), alaskansld (sa sedam dijalekata), kanadski (sa sedam 1 az1!skl:
(s tri dijalekta: naukanski i izumrli Po drugoj se podjeli
moe govoriti o grupi inupiaq (ti se Eskimi nazi:raju Inujt, Jd. Inuk l? su gren-
landski, alaskanski i kanadski Eskimi) i yupik (tt se nazivaju Jugyt, jd. luk).
Grenlandskih Eskima ima oko 35 000. Dijalekti na Grenlandu jesu za-
padni, polarni (thule) i (ammassalik). - Alaskanskih je Eskima oko
30 000. - U Kanadi ima oko 13 000 Eskima.
Azijskih Eskima ima oko 780. . .
Aleutsld jezik ima tri dijalekta: (unalaska), zapadru 1
nji (at ka); velika govornika (ima ih ukupno oko 600) Ztvt na amenc-
kom dijelu Aleutskih otoka i na susjednoj obali Alaske (samo oko 90 na
ruskom dijelu).
Eskimi i Aleuti razdvojili su se vjerojatno u V- rv. pr. n. e.
Eskimskoaleutski jezici spadaju u jezike. Neki pak je-
zikoslovci smatraju eskimskoaleutske jezike dijelom altajske porodice.
jezici
To su (14 000 govornika), (8 000 ), aljutorski i
itelmenski (ta tri brzo izumiru). Govore se na poluotoku i na

Neki jezikoslovci ne smatraju jezike
Nivki jezik
Oko 4 400 Nivha ivi oko rijeke Amur i na otoku Sahalinu. Jezik ima tri
dijalekta: amurski, i zapadnos<i:halinsl<l:. . . .
Jo nije jasno kako bi bilo s pripa?no?u. ?at-
porodici. Ima dosta slaganja s ruvski. }P_ak
jest jezik. - Neki pak jezikoslovci zbhzavaju ruvski s amenckim
algonkinsko-ritvanskim jezicima.
Elamski jezik
Elamskim se jezikom govorilo u jugozapadnom
Najstariji tekstovi (s m. pr. n. e.) pisaru su vlast1ltm hiJc-
89
roglifskim pismom, od XXIII. pr. n. e. pie se klinopisom sumerskog i
staroakadskog tipa. Razdoblje staroelamskog jezika jest do kraja II.
pr. n. e., srednjoelamsko razdoblje traje od VIII (starijih zapisa nema) do
sredine VII. pr. n. e., a novoelamsko od VII/VI. do V. st. pr. n. e. Je-
zik je bio i jedan od slubenih u drevnoj Perziji. S vremenom ga je posve
potisnuo perzijski. - Izgleda da se elamskim jezikom govorilo dosta dugo,
sve do X. n. e.
Elamski je srodan s dravidskim jezicima. Izgleda da su se elamski i dra-
vidski razdvojili u V. pr. n. e.
Etrurski jezik
Etrurskim jezikom govorili su Etrurci a poznat
je po mnogobrojnim, uglavnom tekstovima iz Elrurije u Italiji, iz
VII-I. prije nove ere Uezik iz VII-VI. st.smatra se staroetrurskim).
Iz javne upotrebe on u dvadesetim godinama I. st. n. e., a izgleda da
je znalaca etrurskog jezika bilo do II, a moda i do V. st. - Naj-
dulji su tekstovi lanena knjiga (Liber lin.teus Zagra-
biensis, se u Arheolokom muzeju), s vie od
(zbog ponavljanja to je oko 500 tegula iz Capue (oko 300
cipus iz Perugie (oko 130 tekst iz Magliana (oko 70 itd.
I meni se da bi etrurski jezik bio dio natporodice, i da je
blii grani (zbog duljeg sustava
naslijedenog iz
Neki pak jezikoslovci blie povezuju etrurski jezik sa sinokavkaskom nat-
porodicom, i to s huritskourarskim jezicima.
Traile su se veze s natporodicom i za druge jezike
Uenisejski, sumerski, baskijski, sinotibetski, neki itd.), no slaganja
tih i jezika - slaganja koja su, na razini
rekonstrukcija, ponekad i vie nego - iz jo dublje pro-
losti.
prajezik
. se prajezik govorio vjerojatno do XV. pr. n. e. (Ima
1 drugih procjena za vrijeme njegova raspada - uglavnom za doba koje ti-
mlade.)
se prajezik rekonstruira na temelju i
slaganja rekonstruiranih prajezika porodica za koje se tako
dokazalo da su nastali od prajezika, prajezika nat-
porodice. prajezik moe i zavaravati; radi se o jeziku koji se rekon-
struira, i jasno je da se moe traiti i jezik stariji od prajezika - no tada
ga, naravno, ipak ne nazivamo praprajezikom.)
90
Rekonstruirani fonoloki sustav sadri ove foneme:
a a
P. p

s
9
g
lJ
j
c
q
<
w
e
b

3
9
,
r
i o u
! t d
z t
9 3
X y
h
f I f
ii
k g
9 j
I m n n ii
Neki jezikoslovci pretpostavljaju za prajezik u dru-
fonoloki sustav.
Slog je u bio strukture CV(C), a korijen {zapravo
CVC(C)V; formanti i zamjenice imali su oblik CV.
Evo tablice slaganja fonema est rekonstruiranih prajezika i fonema re-
konstruiranog
nostr.
p-
-p-
p-
-p-
b-
-b-
f-
-1-
t-
-1-
d-
-d-
k-
._k-
k._
-k-
g-
-g-
s-
-s-
-
--
-
--
z


afraz.
p
p
Pl
PI
b
b
t (t)
j{t)
t
t
d
d
k(k)
k
k
k
g
g
s
s
s
s
s
s
z
z
kart.
p,p
p.
PI (p-b)
Pl (p-b)
b
b
!
!
t
t
d
d
k
k
k
k
g
g
s
s
s
s


z
z
z
ie.
p
p
p-b
p-b
bh
bh
t
t
d
d
dh
dh
K
K
C
C
Ch
Ch
s
s
s
s
s
s
H
H
H
ura!.
p
PP-P
p
p
p
w
t
tt-t
t
t
t
8
k
kk-k
k
k
k
y
s
s
"s



s


drav. alt.
p p<
pp-v p-b
p1 (p-v) p
pp-v b
p b
?-v b
t t<
t(t) t
t t
t(t} d
t d
f(f) d
k
k(k)
k
k(k)
k
:ff
c
?-c
c
cc-c
cc-c
c
c
kc
k-g
k
g
g
g
SJ
SJ
s
s
s
nostr.
c-
-c-




q-
-q-
9:-
-9-
9-
-9-
3-
-3-
J-
-j-
j-
-j-
g-
-g-
q-
-q-
<r
-r;-
y
h-
._J:i_
(_
_ c_
,_
_,_
h-
j
w
r -
-r-
-l-
i -
-l-
i -
-1-
-r-
m
n-
-n-
n-
-n-
ii-
-ii-
afraz.
c
c
c
c


c
p
9
9
9
9
J
J
J,S
J,S
j
j
k
k
h
b
g
g
<
h
h
<
c
,
,
h
j
w
r
r
r
I
I
I
I
I
m
n
n
n
n
n
kart.
c
c
c
c


9
9
9
9
9
9
J
J
J,Z
J,S
j
j
g
g
q
q
y
y
y,x
X
h>ff
h,ff
h>ff
h, ff
j, ff
w
r
r
r
I
I
I
I
r-1
m
n
m?
ie.
sK
s
sK
s
st
s
sK
s
sK
s
st
s
s
s
s
s
st?, s
s
K
K
H
H
H
H
H
H
H
H
H
H
H
H
j
w
r
r
r
I
I
I
I
. 1
m
n
n
j,n
n
ura!.












s
s?


k
kk
ff
k
y
g
k?
g
:ff
j
w
r
r
r
I
I
I
I
r
m
n
n
.n
n
ii
ii
drav.
c
cc-c
c
c
cc-c
c
c
c
cc-c
c
c
k
kk-k
ff:
k
ff:
:J!
g
J!:
k?
g
J!:
j,i)
v,J!
n
r,[
!.
n
I
t
I
i
m
n
n, !l.
n?
..
n
!1, tt
alt.










j
j
k<
k
J!:
k-g
J!:
:J!
g
g
J!:
:ff
g
:J!
j
I?
r
f
I
I
1
I
r
m
n
n
n?
n
n
91
92
afraz. k.art. ie. ura I. drav. alt.
a cc a,e-0 c-c a a a
ii CjC-CC- a, e -f:J C-j-C ii ii ii
e
CjC-CC- e, (a)-i C-j-C e e e
i CjC-CC-
i, e, (a)-i C-i-C i i i
o
CwC-CC- we, wa-u c.:y-C o o o
u cwe-cc- we, wa-u C-y-C u u u
ii
ewc-cc- we-u C-y/j?-C ii ii ii
Te su tablice slaganja rekonstruiranih fonema pojedinih prajezika
njene po tablicama iz 1971, s pro_mjenama po. iz
vie radova A Dolgopol'skog. Praznina da nema primjera za koJt b1 se
moglo da sadri odraz rekonstruiranog fonema. JJ da
nema nikakva odraza (tj. da je odraz praznina). Oznaka : da se pro-
duljuje samoglasnik. .
U indoevropskom K k, K. JcW, analogno G, Gfr, velarru odraz
(k, g, gh) ako je fonem prethodio a, palata!ni odraz
(K. g, gh) ako je fonem prethodio samog_lasruku
njeg reda (ii, c, i), a odraz je labiovelar (kw, s":', g"'h) ako je nost:attcki
fonem prethodio samoglasniku zadnjeg reda (o, u). Crtica -
stoji na mjestu c, o ili IJ.
Tablice zapravo sadre samo osnovne podatke, dovoljne za lake snala-
enje s rekonstrukcijama koje se navode u Ovdje su
izostavljene kombinacije fonema. - Ima i pogleda na
fonoloki sastav prajezika.
Ne navodim posebno tablice odraza za pojedine jezike iz ostalih pet na-
vedenih porodica; mislim da primjeri navedeni u govore dovoljno.
Za prajezik rekonstruirane je mnotvo i
afiksa (zasad neto vie od Relativno nevelika primjera moe
se u Ovdje navesti neke primjere po grubo podijeljenim
(samo s i njenim
Zamjenice i afiksi
* . " *ti/*s "t"" * .. " . ( kskl )" * " . (i.nkl )" *ta "vi"" po-
nv ja . 11,rnarrue .,Mmt . .
kazne zamjenice *Sii, *!ii, *"i, *'a, *mu, *NA upitne "tko", *mi "to",
odnosna *ja
Imenski afiksi za pade i broj
6 za pade subjekta i objekta, -n kosi pade *mA
sufiks markiranog direktnog objekta, *KA lativna *na lokativna
tica, *da lokativno-ablativna */A lokativna *-NA sufiks
mnoine za ivo, *-tA sufiks mnoi ne za neivo, *jA za mnoinu (kosi oblici)
Glagolski aflksi
*SA kauzativ-deziderativ, *!A kauzativ-refleksiv, *JM medij-refleksiv,
*wA pasiv
Tvorba
*--}faza umanjenice, *-jA za umanjenice, *Ca i
*-I" za pridjeve, *-j11 za odimcnske r odglagolske pndJeve, - J(a) za zbirne
imenice, *gA za zbirne imenice, *na za imenske i glagolske tvorbe, *tA za
93
odimenske i odglagolske imenice, *'a u glagolskim tvorbama, *mA u imen-
skim tvorbama

*mii *'iila negacije, *'e
1111 *daHA i *}f(o) vez-
i

Dijelovi tijela
*JptpA "glava", *HuJ::a "oko", *Hanga "usta; otvoriti usta", *J;:Erdt. "grudi,
srce", '*golHA "srce", *J::arbi "utroba", *gii.fi "ruka", *laKA "noga", *p,adA "no-
ga, stopalo", "kost", *muiia "mudo", *nii[wHla "kosa", *Homsa "meso"
srodstvo, stanovanje
*mii1111 "mukarac, mujak", *kiini "ena", *bMA "dijete'', *Naj& "mu-
karac", *natlol *kiilU *miilii "ena, *Kiilii
"rod'', *p,al<)A "naselje"
Neiva priroda
*<J:J;:u "voda", *w11fA "voda", *miifii "vlaga; vodena povrina", *LaHmU
*Huwa "vodeni tok", *diQA "zemlja", *KarA "stijena", *kiwi
"kamen", *bUr(H)A "meka zemlja, prah", *Lamdi "nilina'', *rnAIA "gora,
planina", *gEH& "zora", *ingU "snijeg"
ivotinje
"'J::.iijnA "vuk, pas", *"ili "jelen", *PAf11 "tele", *!iilA "mlado kopitara",
*gUjRif "divlja zvijer", *ka/11 "riba", *diTgU "riba", "crv", *KUJA
"zmija, crv"
Biljke
*bol'i '1ist; rasti (o biljkama)", *gara "otra grana, trn", "'J::.afii "kora",
*marjA "jagoda, boba"
Prostorni odnosi i neiva priroda
*pcr11 ''kraj, prednji kraj", *qanfA "prednja strana", *warn "strana",
*gedA "zadnja strana", *p,iHA "iljak, vrh, otrica", *piilA "polovina",
*wonKA "otvor", *qow,1 "otvor", *P.u.fA "rupa", *gUP,11 "prazan"
Djelovanja i stanja
*'e.fA ''biti na mjestu", *'ejA *qUdA "gibati (se)", *'itii "jesti",
*kiijwa "vakati", "gutati", "'J::.aM "roditi (se)", *bari "brati, nositi",
*kamu "hvatati, stezati", *Labll "hvatati", *toHA "davali", *manu "misliti",
*mUdA "misliti", *KEN\ "znati", *JA!!A "govoriti", *wat.1 "govoriti", *milA
"moliti se", *dlmgA "utjeti", *ehia "paziti", *wiir11 "raditi", *dc<A "djeti,
s_taviti", *J::aP.a "zakrivati, pokrivati", *bi.iri "pokrivati". *J::aS11 "grepsti,
h", *J;aHP11 "rezati, kopati", *calu "rezati", *moL11 "drobiti, mrviti", *mu.r11
'1omiti, drobili, mrviti", *Kiipii "kipjeti, vreti", *fUgt1 "gorjeti", *lpfdA "plesti",
*pelA "bojati se", *ewA '
1
roditi", *dA w11 ''bolovati; umrijeti"
Osobine
*p,al11 "mnogo", *manga "jak, krupan", *b11!JA "mnogo", *wolA "velik",
*ma/A "velik", *magA "velik", *J;V!A "malen", *biCa "malen", *na<rA
"mlad", *kirHA "star", *lejna "mekan, slab", *Lawa "slab, nenategnut",
*gi{/)Ju "gladak, sjajan", *bcrg{i} "visok", *Karfli] "crn", *wiikA "silan, jak",
*CalHa "irok",
94
Sintaksa jezika bila je dosta slobodna (to, naravno, ne
da je bila bez onoga to moemo nazivati pravilima). Napri-
mjer, kad se spomene neki afiks za tvorbu on je u nekim dijalektima
mogao biti stavljen na (afrazijski, kartvelski), a u
nekima na kraj (kartvelski, indoevropski, uralski, dravidsk.i, altajski).
Prostor prajezika: kasnij a irenja
Prostor prajezika prije vie od petnaest godina (dakle,
tradicionalno pradomovina) bio je najvjerojatnije negdje
Bliskom Istoku. po kakav je rekonstruiran, to je bilo vrijeme
skupljanja i lova - jo nema poljoprivrede ni u kakvu obliku koji bi se lako
mogao nazvati.
Po nekim istraivanjima se jezik prvo podijelio na zapadni i
Zapadni se zatim podijelio na afrazijsko-kartvelski i indoevropski, a
na dravidsko-uralski i allajski. Slijedile su daljnje diobe.
Po jednom modelu proces je tekao neto Prvo su
se izdvojite indoevropsko-afrazijska i uralsko- altajska dijalekatska zona; je-
su najudaljeniji indoevropski i altajski dio, a najblii afra-
zijski i uralski. Poslije toga odjeljuju se indoevropski i dravidski - i time se
indoevropski udaljuje od dijalekata. Odvajaju se i kart-
velski i uralsko-altajski. Poslije toga indoevropski se udaljava od afrazijskog
i kartvelskog; altajski se odvaja od dravidskog i altajskog. Prestaju dodiri iz-
dravidskog i afrazijskog le dravidskog i kartvelskog te altaj-
skog. Na koncu se odvajaju jedan od drugog i afrazijski i kartvclski.
Vjerojatno kasnije istruivanja, potpomognuta i rezultatima drugih
znanosti (naprimjer, arheologije), dati i neto sigurniju razvoja
prajezika i njegovih nasljedaka.
Daljnji je razvoj tekao u svake porodice. Naprimjer,
praafrazijski se dijeliti ne poslije prijelaza s XI. na X.
pr. n. e. Vjerojatno u VIII. pr. n. e. raspada se kuitski prajezik. Se-
mitski se prajezik raspada krajem V. pr. n. e. - tada se od njega
odvaja junoarabijska grana. Berberski se prajezik raspada u drugoj polovici
II. pr. n. e.
Altajski se prajezik dijeliti negdje u X- VIII. pr. n. e.
Pradomovine (a zapravo neke od medupradomovina) bile su smjetene ovako:
afrazijska na Bliskom Istoku Sirije, Libanona i Izraela), kartvclska
u planinskim junoga Kavkaza i Prednje Azije, indocv-
ropska u sjevernom dijelu Prednje Azije, dravidska (elamodravidska) u Iranu,
uralska i altajska negdje u srednjoj Aziji i dijelu sjevernog Irana.
Poniranje u dubine vremena ne staje na razini pra-
jczika. Nov razvoj poredbenog jezikoslovlja ide i dublje.
Jo dublje
je JX:kazano i da_lje, dublje srodstvo prajezika. Na
Vise od slaganJa korijena i sinokavkaskog praje-
zika t nJihovih afiksa pokazano je da oni od nekog
kog praJezika. Taj njihov prajezik govorio se vjerojatno prije
dvadesetak i vie godina.
U ima i nekoliko primjera s uspored-
rucama, a i s drugima.
Jezik?slovci usporedb7.: i drugih
amcneke (amer_mdtJanskc), austneke, australske kongosaharske,
naravno'. usporedmee nisu samo po parovima. - Postoji, osim dru-
gih, 1 hipoteza o bhem srodstvu i jezika.
dr_ugih. znanosti (arheologija, etnologija, biologija itd.) na poseban
nacm osvJetlJaVaJU tamu vremena.
. sapiens, pojavio se u Africi prije oko dvjesta ti-
godma. Afrike je prvi put prije ne vie od slotiJ1jak
godma. Genetski gledano, ljudska se vrsta podijelila na grane kav-
kasku, tihooccansku i aus-
tralsku. P<:slije o?vajanja. ljudske vrste od dijela (prije oko
92.0<X! godma), taJ se noVJ dio t sam dalje dijelio. Naprimjer, na Novu Gvi-
neju 1 u Australiju je stigao prije oko 40 000 godina. Kavkaska se
grana odvojila od azijske prije oko 35 000 godina. Genetika je dala jo takvih
podataka.
Naravno, ne treba razmiljati pravocrtno. Dananja je
mrea dosta s!gumJ je takve zamrenosti bilo i
nekim Jezikom nema nikakve veze s genima (ni s rastom,
boJom bo)Of'!1 bojom .. ). No gruba se predodba o
srodnosti svih IJudt SVJJeta s vremenom sve vie profinjuje.
l<?dan rezultata irenja ljudskog roda svijetom jest i jezika.
od male populacije u Africi. A i taj nije ba pravi,
prvt t naJprvtJt
i ra_ni)i smatrali da se mnoga slaganja medu jezicima
SVJJeta - mogu upravo srodstvom.
Tek Jezikoslovlje druge polovice dvadesetog takvo srodstvo (i takva
srodstva) i dokazivati .
. nayesti, radi lakeg snalaenja u ono malo u danih
s i radi toga da se stekne i neka predorlZba
o sarcntlu _bar osnovne pociatkc o ostalim jezicima. -
Usput budi treba 1mat1 na umu da neki jezikoslovci ne vjeruju u
96
dublje srodstvo (ni ni dublje). Jasno je da duboko
srodstvo nije stvar vjerovanja. Ono to danas u njegovu nije
opisano dovoljno precizno najvjerojatnije se s vremenom
Sinokavkaski jezici
Srodstvo jezika poteklih od sinokavkaskog prajezika dokazano je nedavno,
i veoma se uspjeno radi na rekonstrukciji tog prajezika.
Sinokavkasku natoporodicu porodice sinotibetska, sjeverno-
kavkaska i jenisejska.
Sinotibetski jezici
Sinotibetska porodica ima dvadesetest grupa. Evo nekih od njih.
Loloburmanski jezici
njima je burmanski, oko 30 000 000 govornika u Burmi
(Mjanma; govornici burmanskog dvije stanovnitva zemlje).
Najstarije je burmansko pismo od XI. st., nastalo od palijskog, a da-
nas se pie njegovim mladim oblikom). - Drugi su jezici Jahu (oko 600 000
- pola u kineskoj pokrajini Yunnan, pola na sjeveru Tajske), sani itd.
jezici
Dvije su grane: tangutska i
Tangutski jezik (xixia) poznat je po tekstovima iz vremena tangutske
drave (drave Xixia, Hsi(-}hsia), XI-XIII. st. Tanguti su ivjeli na sjeveru
dananje Kine. Sami su se nazivali Mi- njag; Dananji malobrojni Minjazi
ive u istim krajevima.
Tibetski jezici
To su tibetski jezik i mnogobrojni jezici/dijalekti (ukupno 6 000 000 go-
vornika); gurung, tamang itd. - tibetski jezik ima svoju pismenost
od VII. a najstariji tekstovi jesu iz VIIl. Knjievnost je
veoma bogata. - Danas je najvaniji lasanski dijalekt (dijalekt Lhase) tibet-
skoga, koji je i jezik sporazumijevanja na Tibetu.
Daruniki jezici
Jezici grupe darung govore se u pokrajini Sichuan
jezici
Devedesetak jezika, od kojih su naprimjer luei (70 000, u Burmi), Jai
(haka), kuki, o itd. - ti se govore u indijskom Asamu i u Burmi. Medu kuki-
jezike ubraja se i manipurski (meithei, mekle), s vie od 700 000 go-
vornika u indijskim dravama Manipur (gdje je, uz engleski, slubeni jezik},
Asam i Tripura, koji ima knjievne u XI. st.
Jezici
To su jezici garo (vie od 400 000, u indijskoj dravi Asam), bodo (ili
boro - 35 000, u indijskom Asamu), dimasa itd.
K.arensld jezici
karcnskim jezicima jest petnaestak jezika s oko 2 600 000 govornika
u srednjoj i junoj Burmi (gdje Kareni petnaestinu stanovni-
tva) te na susjednim Tajske (oko 200 000).
97
jezici
U toj je grupi petnaestak jezika: kanauri (oko 30 000), thebor, darmija itd.
jezici
su jezicima dinpo) u
(dingpojskoj} Autonomnoj Podoblasti Dehong u Juanu i u susjednim krajevi-
ma, u Kini, i dio u Asamu i Tajskoj, s vie od 240 000 govornika; te jo
dvadesetak jezika na jugu Kine, u Burmi i drugdje.
Jezik nevari ima oko 400 000 govornika, u sredinjem Nepal u; knjiev-
nost postoji od XIV. st., a jezik se pie indijskim devanagarskim pismom
Jezik ima oko 200 000 govornika, u indijskoj dravi Sikkim i u
zapadnom Nepalu.
Kineska grupa
Kineski jezik moe se vremenski podijeliti na est razdoblja: protokine-
sko, ranostarokinesko, starokinesko, poznostarokinesko, srednjokinesko i no-
vokinesko.
Protokinesko razdoblje pretpovijest i povijest kineskog jezika od
razdvajanja kineskog jezika od prasinotibetskog do konca I. pr. n. e.
U to razdoblje spada jezik inskih natpisa (XIV-XI. st. pr. n. e.}.
Ranostarokineski arhajski kineski) vrijeme s
jezika inskih natpisa i epohe Xhou (XI. st. pr. n. e.).
Starokineski jezik (u uem moe se podijeliti na
(X-VI. st. pr. n. e.} i rani {V-III. st. pr. n. e.).
Poznostarokineski jezik iz vremena je III. st. pr. n. e.- V. st. n. e.: pozni kla-
staro kineski (zapadnohanski od konca III. st. pr. n. e. do granice n. e. i
od n. e. do III. st. n. e.} - staro-
kineski uvjetno se dijeli na tri razdoblja: rano (III. st.}, srednje (IV. st.} i
pozno (V. st.}.
Srednjokineski jezik vrijeme od konca VI. do
II. Rani srednjokineski jest jezik iz VI-VII. - Od sred-
njokineskog dananjih kineskih jezika/dijalekata (osim minskih
ili junih, koji su se odvojili od drugih dijalekata u III-rv. st., a sam pramin-
ski raspao se u XIII. st.).
Vrijeme nakon razdoblja srednjokineskoga jest vrijeme novokineskog je-
zika.
Starija razdoblja kineskog jezika rekonstruiraju na temelju grade dana-
njih jezika/dijalekata i grade koju daju izvori iz i stariji
nici i dr.}. se, jo dublje u prolosti, rekonstruira arhajski kineski. -
Kineski se jezik pie od II. pr. n. e. Dio fonoideograma
je iz jinskog razdoblja, no ih je nastala i sredinom I.
pr.n.e.
Dananji se kineski jezik dijeli na sjeverne i june dijalekte (moe se
govoriti i o jezicima}. - Njime govori oko milijarda ljudi.
Sjevernim dijalektima govori sedam desetina Hana (Kineza} u sjevernoj i
sredinjoj Kini. Govornici sjevernih dijalekata mogu se
razumjeti. - Han je ime kineskog naroda od imena dinastije koja je
vladala Il. st. pr. n. e.-III. st. pr. n. e.}.
. Standardni, pekinki kineski naziva se piJtonghuit jezik", a
1 gtioyii "nacionani jezik") te guanhuit: to je ujedno i standardni jezik Kineza
koji ive izvan Kine. Osim tradicionalnim kineskim pismom, kineski se jezik
moe pisati i latinicom {sustav himyiJ pinyin ''hanski fonetski alfabet"); to je
danas pravopisni sustav.
98
Junim dijalektima (koji su, razvojno gledano, starokineskom blii nego
sjeverni) govore tri desetine Hana. su dosta i g<;)Vornici
junih dijalekata ne mogu se razumjeti ni ni s govorni-
cima sjevernih dijalekata. - Juni se dijalekti (nazivaju se i minskima) dijele
na grupe dijalekata; to su wu, xiang, yue, min, hakka, gan.
Kantonski kineski (guanzhouhua) dio je grupe yue. Njime se govori, osim
u pokrajini Guangzhou (Kanton), u Hongkongu (kin. put. Xianggan) i drugdje,
izvan Kine.
Kineza izvan Kine govori dijalektima yue i hakka.
Sinotibetski se jezici dijele na kinesku i tibetoburmansku potporo-
dicu; ponekad se karenski jezici razmatraju odvojeno od tibetoburmanskih.
Jenisejski jezici
Jenisejski su jezici ketski (oko 1000 govornika), s imbatskim i jukim (ju-
ganskim ili simskim) dijalektom (koji izumire), u XIX. izumro kotski
te arinski, asanski i pwnpokolski (izumrli u XVIII. st.).
Sjevernokavkaski jezici
Dvije su skupine: sjeverozapadna i
Sjeverozapadni kavkaski jezici jesu aphaski, abazinski, adigejski, kabardi-
(oni se govore na jugu Rusije i u Gruziji, a potomaka iseljenika
ima i drugdje, u nekima od krajeva koji su nekad bili pod turskom
malo ima i na Kosovu, u Donjem Spasovcu, a ranije ih je bilo npr. i
na jugu Srbije te u Makedoniji) i ubiki (ubyhski, u Turskoj). - Aphaza ima
vie od 90 000 (u Aphaziji, autonomnoj republici u Gruziji), Abaza oko
30 000 (u Autonomnoj Oblasti u Stavropoljskom
Kraju na jugu Rusije te malo u Turskoj), Adigejaca oko 110 000 (u Adi-
gejskoj Autonomnoj Oblasti u Krasnodarskom Kraju na jugu Rusije), Kabar-
dinaca i vie od 320 000 (u kabardinsko-balkarskoj autonomnoj re-
publici na jugu Rusije i u AO).
kavkaski jezici dijele se na dvije podskupine: naku (nah-
sku) i dagestansku.
Naki jezici (nahanski, nahski) jesu inguki, i bacbijski. - Ingua
( yalyaj mn.) ima oko 90 000, mn.) oko 800 000 (jedni i drugi
ive u autonomnoj republici na jugu Rusije, a neto ise-
ima i u sredinjoj Turskoj), Bacbijaca oko 3 000 (bacbi mn.,
u Tuetiji, pokrajini u Gruziji). i inguki postali su pismenim jezici-
ma tek u sovjetsko doba. Prvo se pisalo arapskim, onda i od
1938. g. pismom
Dagestanski jezici jesu avaroandskoceski (avarski; andijski: andijski, bot-
liki, godoberinski, karatinski, ahvaki, bagulalski, tindinski, ceski:
ceski, hvarinski, hinuki, beitinski, h1.D1Zipsla), lezginski (Jezginski, tabasa-
ranski, agu/ski, rutulski, cahurski, kriski, buduki, hinaluki, udinsla),
jezik (/a/a) i darginski jezik - Od dagestanskih jezika pismenost imaju
(uglavnom mladu) avarski (oko 500 000 govornika), (oko 100 000), dar-
ginski (neto manje od 300 000). Jezginski (neto manje od 400 000) i tabasa-
99
ranski (oko 75 000 govornika): isprva su se pisali arapskim pismom, zatim
i od tridesetih godina nekoliko epigrafskih spo-
menika agvanske (kavkaskoalbanske) pismenosti 1z V- VIII. Agvan-
sko je pismo bilo vjerojatno po uzoru na armensko. Izgleda da je
dananji potomak agvanskog jezika udinski, danas bespismen (oko 4000 go-
vornika, u Azerbajdanu i Gruziji).
U sjeverozapadne kavkaske jezike spada i hatski, poznat po malobrojnim
tekstovima iz II. pr. n. e. iz hetitske drave (indoevropski Hetiti
su osim po _i_menu grada Nese, i po gradu HattJ) - sa sjevernog
d1Jela sred1snJe Anatohje. Izgleda da su hatske tekstove zapisivati hetitski
koji nisu razumjeli hatski jezik. Ima i nekih hatsko-hetit-
skih tekstova.
U kavkaske jezike spadaju huritski i urartski jezik - Sa-
huritski tekstovi jesu iz m- n. pr. n. e., a pisani su prilago-
akadskim klinastim pismom (a jedan manji dio ugaritskim). Huriti su
ivjeli u Siriji, Maloj Aziji i sjevernoj Mezopotamiji; tamo su doli sa sje-
yer!l. im se naziya burwo-be, bur_ro-be. a huritska ili susjedne zemlje u
mojez1crum se tekstovima po tome nazivaju stegip. b 'r- fhuru-l sthebr. (u Bi-
bliji) J:iori itd. Jezik je imao tri grupe dijalekata. Hurita je do VI-V. st. pr.
n. e., a moda i kasnije, bilo u nekim Armenskoga gorja. -
Urartski jezik (zove se po dravi: akadski je to Ur>artu i Ur>atu, hebrejski
>Arara! i Harara!, a su sebe nazivali Biafua, a zemiju Biainili;
ih se nazivalo Kaldejcima, po. bal dina ''koji pripada bogu Haldiju")
bhzak Je urartskom; tekstovi jesu iz vremena prije V. st. pr, n. e.
Jezik je pisan klinastim pismom nastalim od jedne varijante urartskog pod
utjecajem asirskog.
smatraju d_a je ciparsko-minojski ili eteociparski jezik
(natp1s1 IZ II. t1sucljeca pr. n. e.) Jedan od huritskih dijalekata.
Sjevernokavkaski se jezik govorio u V_:_IV. pr. n. e. na sjevernim
Prednje Azije; tarm je bio u dodiru s afrazijskim, na to ukazuju
neke posudenice.
Jezici na-dene
!ridesetak jezika na-dene govori se u Sjevernoj Americi od Aljaske pa
':1Z ob_alll: Ukupno imaju oko 350 000 govornika. Dijele se na
Jezik t/111gJt, jezik ha1da 1 na atapaskanske jezike.
govoro 3600 ljudi na junom dijelu Alaske i u susjednim
?odtucJlma Kolumbije te u Jukonu, na gornjem toku rijeke Yukon.
(j
hajda oko 100 govornika na otocima Prince of Wales
uzru dio Alaske) 1 Queen Charlotte (pripadaju Kanadi).
n_a sjeverne, i jugozapadne. Sje-
ver:ru atapaskanski Jezici jesu mgalik. tanaina, athena, han,
ko1uko1_1, _kuskokvjm gornji, tanana, tanana gornji, tanacross, (do 1000
camer 0000--2000), dogrib (s jezera Bear, 1400)
pev1an. (s 6600), sekani (s Beavera, 800), sarsi, tahltan te
IZutnrh cecaut 1 eyak - Govore se u Kanadi i Alaski.
atapaskanski jezici jesu hupa (130 govornika) kato
to/ova te desetak izumrlih. ' ' '
Jugozapadni atapaskanski jezici dijele se na zapadne i -
I
I i
100
Zapadni su navaho (danas Navaha ima vie od 150 000_. a npr :1680. g._ bilo
je samo oko 8 000 - ive u SAD, u dravama Novt . Anzona 1
Utah; u junija doselili su se u X-XII. st. sa Sjevera, IZ
vine u Kanadi, prvo rijeka Colorado i Rio Grande), sankarloski apa-
meskalero (s jezikom - su hikarilja, lipan (oba u No-
vom Meksiku} i (u Oklahomi, izumi.re). .
Po nekim su novijim istraivanjima jezici na-dene dio smokavkaske nat-
porodicc pa se onda svi skupa nazivaju i jezicima.
Ostali sinokavkaski jezici
U sinokavkaske se jezike ubraja jo i baskijski. - Baska u panjolskoj
ivi oko 850 000 {u Baskiji, s pokrajinama A.lava, GuipU:zcoa, Vizcaya i
ukupno l <xX> 000 stanovnika i glavnim gradom Bilbaom. te u i u
Francuskoj oko 130 000 (zapadni dio departmana Oko
170 000 Baska ivi u .Argcntini, Brazilu, Meksiku i Urugvaju.
Jezikom buruaski (kandutski, govori oko 40 000 ljudi u dolina-
ma rijeka Hunza i Verikum. u indijskoj dravi Damu i Kamir. Hunzan-
skim dijalektom (ui buruaski) govore tri Buruaska, a verikvar-
skim (verikwiir} jedna; ti se dijalekti ne razlikuju mnogo. Buruaski su po
vjeri muslimani iiti, a jedan manji dio ismailiti. U IV-VI. bili su
budisti, i ima nekih indicija da su u to vrijeme imali i pismenost na svojem
jeziku. - Neki jezikoslovci smatraju da je buruaski blie povezan s
kavkaskim jezicima.
Neki jezikoslovci u sinokavkasku natporodicu smjetaju i sumerski jezik -
to je najstariji pisani jezik na svijetu (najstariji su tekstovi s m. ti-
pr. n. e.) . .Arhajski je sumerski iz prve polovine m. pr. n.
e. starosumerski iz vremena 2500-2300 g. pr. n. e . prijelazni iz 2300-2200
g. 'pr. n. e., novosumerski iz vremena 2200--2000 godina pr. n. e. Sumerski je
jezik prestajao biti govorni, a u XVIII. n. e. je .
mrtav jezik (u XV1-XV. pr. n. e. u tekstovima se vtse ne pojavljuju
ni sumcrska imena} - potisnuli su ga semitski jezici. No sumerski se jezik i
dalje upotrebljavao u kultu i znanosti, a potptmO je nestao iz upotrebe u
II-I. pr. n. e.
Druge natporodice
Jezik ajnu
Jezik ajnu govorio se od jl!Lne . na otocima,
Sahalinu, Hokkaidu do na otok HonshU, a mozda 1 jWntJe (mnoga su SJevcr-
nojapanska mjesna imena ajnuovska}. U XVI. stoljc?u je. bi!o 40 000.
Prije Ajnua je bilo oko 20 <>?'> a
opada. Danas ive na Hokkaidu. - Ne moze se rcet s kojim bt se JCZtetma
mogao povezati ajnuovski.
101
jezici
U natporodicu ulaze sve mnogobrojne porodice Amcrike
osim na-dene (koja je dio sinokavkaske) i eskimoalcutske {koja je dio no-
natporodice).
A I g o n k i n s k o - r i t v a n s k a p o r o d i c a ima oko
350 000 govornika. U njoj su, osim i sredinjih al-
gontkinskih jezika te maskogijskih (algonkinski i maskogijski jezici tvore filu)
jo i kri (cree, oko 62 000 ljudi u Montani i u Ontariju), si.ksika (blackfoot,
6000 u Montani, Alberti i (cheyenne, do 5000 u
Montani i Oklahomi}, arapaho {do 3000, u Oklahomi i Vajomingu}, izumrli
mohi.kanski (moheganski}.
su algonkinski jezici mikrnak (5000, Kanada}, penopskot (u Mejnu i
Kvebeku, izumire), izumrli i drugi. su algonkinski
jezici delavarski {oko 100, u Oklahorni i Ontariju} i oni (shawnee, 400. u
Oklahomi te u Alabami i Ohaju).
Sredinji su algonkinski jezici odibva (ojibwa, oko 40 000 govornika u
sredinjem Ontariju), potavatomi (500, u Oklahomi, Kanzasu, Viskonsinu i
Miigenu}. foks (fox ili musquakie, 2000 u Kanzasu, Oklahomi, .Ajovi i u
dravi majami (izumire).
Maskogijski jezici tvore posebnu skupinu. To su Cchoctow, 10 000,
u Oklahomi}, maskogi {lO 000, u Oklahomi, Alabami, ranije i u Dordiji i u
Junoj Karolini} s jezikom seminola (300, na Floridi), (hitchiti, izumro)
s dijalektom mikasuki (700, u Oklahomi i Floridi), (na floridi, izum-
ro), koasati (do 200 govornika, u Luj zijani i u Teksasu), alabama (do 400, u
Tcksasu), taskegi (tuskcgec, izumro) te jo neki.
.. U algonkinsku filu (makroalgonkinsku filu} jo se smjetaju ovi jezici:
.viJOf (wiyot, u Kaliforniji, izumire), (chitimacha, na jugu Lujzijane,
_tonkava {tonkawa, u Oklahomi, izumire), jurok (yurok, u Kaliforniji)
te IZutnr!t atakapa, (natchez). twlika (lunica, na rijeke Red River
u Mississipi, u Lujzijani).
. S a 1 i k a p o r o d i c a ima tridesetak obalskih i petnaestak kon-
jezika. - Prvi su Pugel Sound /Salish/ (u dravi Vaington, izu-
mire), Northern Straits, komoks (comox, do 1000} s jezikom slijamon (sli-
do 600, Malaspina Inlet}, skvami {squamish, do 100, Britanska Ko-
lumb1ja), kino/t (quinault, Vaington, izumire}. halkomelem (do 1000, Britan-
ska Kolumbija}, tvana i tilamuk {twana, tillamook, Vaington, izumiru), bcla-
kula {bclla-coola, do 200, Britanska Kolumbija} i dr. - Drugi su Jiloel {lil-
loet, do .. usvap (shuswap, do 2000), nikutamuk (do 2000) u Britanskoj
K{ . okanagon (do 2000, _u Vaingtonu i Britanskoj Kolumbiji), sali
kahspel, do 1200, u Va1ngtonu, Montani i Ajdahu), skicami (skitsa-
rru( s_h, Coeur d' A.lene, do 100, Ajdaho}, (piskwaus, do 100). scell
Bntanska Kolumbija. izumire) i dr.
i m a k v a n s k o - v a k a k u p o r o d i c u tvore
vanski i vakaki jezici.
. su jezika samo dva, u dravi Vaington: {izumro) i
kileut (quileute, izumire).
V'.":kaki se jezici dijele na dvije skupine: 1'.-vakijutlansku i nutkansku. -
jezici kvakijutl (kwakiutl, nekoliko govornika u Bri-
tanskoj Kolumb1J1 te na otol-.'U Vancouvcr }. hajsla i kitama! (do 1000, Douglas
Channcl), bclabclll (bellabclla, do 1000, Milbank Sound, Britanska Kolum-
102
bija) i hejlcuk (heiltsuk). - Nutkanski su jezici nutka (nootka, do na
otoku Vancouver), nitinat (do 100. na otoku Vancouver), makah (Vasmgton,
izumire).
Jezici p e n u t i j s k e p o r o d i c c govore se u zapadnim
avama SAD. uglavnom u Kaliforniji, te u kanadskoj Britanskoj KolurnblJt
jezici, tsimshian; jez_ik giti<san._, i d.rugi}: To .su
jokucki jezici (yokuts: jokoc, .JOkod, .pa!eujai:t:U itd.;
zici majdu (maidu; 120 govornika triju sred1Sn.)Oj
Kaliforniji), jezici vint1.D1 (wintun; patwmm do 100 govornika, wmtu do 30,
nomlaki izumi re - u Kaliforniji), jezici (miwok- costa-
noan, izumiru), jezik (klamath-modoc), sahaptijski je-
zici (sa.haptian; Nez Perc6, do 800, u Ajda.hu, Vaingtonu i Oregonu; sa-
haptin, do 3000, u Vaingtonu i /klamath/, ?o 100, u.
liforniji; rrxxlok, do 100, u Oregonu), jezik ka;use jezik
mo/ale (izumro), jakonski jezici (yakona, u Oregonu: s1uslaw mnmrc. a/sea
izwnro}. jezik take/ma (oko 200. u . jezici .
nooc; u Oregonu izurrure, lZUmrO je don1ocmueki;. tzv.cmueki
argon bio je pidinski jezik s elementima iz nutke, francuskog 1 engleskog,
a govorio se od june Alaske do sjeverne Kalifornije), jezik kus (coos, u
Oregonu, izumro), jezik kalapuja (calapuya}, jezik zimi (35?0. u.
siku), jezik uave (huave, 7000, Oa.haka). - Ovamo se smjeslaJU JOS 1 jez1c1
mie-zoke: mie (mixe, 30 000, u dravama Oahaka i Verakrus),
zoke (zoque, 20 000, juni Oa.haka, Tabasko), sijera-popoluka (sier-
ra-popoluca, 12 000, Verakrus, ?ahaka, Puebla), ilipopoluca,
4000. Verakrus}, teitepek (textXtepec}, o/ufa te izumrlt tapacultck .<tapa-
chultec), agakatak (aguacatac}, tapiulapan (tapixulapan}. - Po nekim
klasifikacijama jezika i cimijski (kojima se pridruuju kus, zuru 1
uave} posebno navode kao porodica. . . . .
Jezici p o r o d i c e h o k a - s u govore se danas u obje KaltforruJe
(u SAD i u Meksiku) te u rijeke Rio Grande/Rio Bravo del
No rte.
Dijele se na jezike i irokva-kado.
su jezici tlapanek (tlapanec, 16 000, u Ge-
rero), (chontal , 9000, u dravi Oa.haka), tlamelula (11t tlua-
malelulo, 9000, u Meksiku), jwnanski {yuman: sredinji 2300 u Kolor.adu,
Arizoni i Kaliforniji; gornji, s i dr . 2000 u Arizoni; Delta River,
310 u Arizoni), kokopa (cocopa, 1000, u Arizoni}, mohav (mohave, 850, u
valapaj (walapai, 850. u Arizoni}. porno (180, u Kaliforniji}, pajpaj
(paipai, 140, sjeverozapad Meksika), karok (100, u Kaliforniji}, vao (washo,
100, jezero Tahoe u Kaliforniji, u Nevadi}, seri (u dravi Sonora,
na obalama Kalifornijskog zaljeva}. i dr.
Jezici jesu dakota (ili nadova, ili su, sioux; 20 000:
Montani, Sjevernoj i Junoj Dakoti, 1 Ma.rutob1}, krau (crow
upsaropa, 4000, u Montani i Vajom.ingu), degiha . 1700,
Nebrask.i i Arkanzasu) hidaca (hidatsa. 1500. u Sjevernoj Dakot1}. vmcbago
(winnebago, 1500. u i Viskonsinu), (35, u i
ranije i u Tenesiju, Kentakiju, Floridi, Junoj Karolini, Alabarru 1 Ilmoju) ka-
tauba (catawba, nekoliko govornika, u Junoj Karolini), mandan (nekoliko go-
vornika, u Sjevernoj Dakoti).
Jezici irokva-kado jesu irokcski (jedan je od lih jezika/dijal ekata
cherokee, 9 000 u Oklahomi i 1000 u Sjevernoj Karolini), sencka (sencca, do
103
5000, na zapadu Drave New York te u Ontariju i Oklahomi), mohauk (mo-
2000, u Ontariju. i Kvebeku), oneida (2000, u Viskonsinu, Ontariju i
u Drzavt New York}, poru (pawnee, 1000, u Oklahomi, Vajom.ingu, Nebraski i
Kanzasu), kado (caddo, 400, Southern Plains). (wichita 200 u Kanza-
su), kicaj (kitsai, u Okla.homi}. ' '
A s t e k o - t a n o a n s k u p o r o d i c u i ta-
Jezici. Prvi oonska, sonorska, juno-
kaltforrujska. - su jeZtCI nahuatl (nekoliko milijuna govornika,
u sred1snjtm dravama pipi/ (s izumrlim koji
u Salvadoru, I Hondurasu) i dr. - oonski su jezici
sosons!d s s komanclom, comanche; 5000, u Okla.homi, Kaliforniji,
Neva?1, Ajdahu, i Juti), (sjeverni i juni, s jezi-
.JUta; S 500, u Kaltforrujt, Nevadi 1 Juti) i mono. - Sonorski su
jCZtet tarahumara (do 60 000, u dravama Sinoloa Du-
rango i pima-papago. (18 000, u Arizoni i Meksiku), jaki cYaqui,
15 000, na Sjeverozapadu Meksika, u Sonori, i u Arizoni) i dr. - Junokali-
su kai/jo (ca.huillo), luisenjo Ouisefio} i dr. - Ovamo jo spada
npr. Jezik hop1 (4800, u Arizoni).
U tanoanske jezike spadaju liva i tova (3600, 1250, u Novom Meksiku),
teva (2S09. u Novom i Arizoni), kajot1a (k.iowa, 2000, u Oklahomi).
Astec1 (Aztec), na.huanska zajednica, imati su svoje piktografsko
pismo od XIV. do dolaska panjolaca, a odonda se od XVI.
astecl<i pie latinicom. ' '
Ponekad se jezici dijele na kajovansko-tanoanske i ju-

P o r o d i .c a o t o m a n g e sadri jezike (mixtec, s oko
750 000 u Meksiku), otomi (ili meskital, mezyuital, s oko 280 000,
u meks1ckim drzavama Idalgo, Verakrus, Puebla), (zapotec,
200 u dravi Oa.haka), (85 000, u Oahak.i), mazava (80 000, u
Meksiku), popo/oka (popoloca, 60 000, u Meksiku), (chatino ili yaite-
PCC: 30 000, u Oa.hak.i), (chinantec, 30 000, u Meksiku),
(cUJcatec, 10 000, u Oahaki), izumrli mange (govorio se u N"ikaragvi Hondu-
rasu, Salvadoru i Kostarici}, i dr. '
P o. r o d i c a m a j a - s o k e - t o t o n a k sastoji se od tri gru-
pe: majanske. soke-mie i
Majanska grupa ima vie od dvadeset jezika, s oko 2 500 000 govornika
na poh.x:itoku Yucatan i u drugim junim dijelovima Meksika u Gvatemali
i Belizeu (n<l:rvod Huaztec: ivi sjevernije: u'
zavt - razdoblje maJanske kulture, koje se naziva Sta-
rom _!)rzavo!11, trajalo je od. IV. do X U drugoj polovini X
sre?tsta maJanske jesu na Yucatanu: najvaniji su gradovi Nove
Drza_ve Izamat, Mayapan i Uxmal. U XVI.
su .I.ako pokonlt tada oslabljene majanske gradove drave.
.su u kulture pisali svojim ideografsko-fonolo-
kim je znanje u vrijeme panjolske vlasti nasilno zat rto (danas
ga poznaju). je mnogo natpisa na raznim
.. .. a od rukopisnih knjiga iz i
_Je JCdna knjiga cijela, a tri nepotpune. -
su maJanski Jez1c1 ma"? poo 000, u .Gvatcmali), (quichc,
".'JC 300 000:. u G:'atc:ma1t 1 u drfavi jukatanski trkl-
;anski (medu nJtma 1ca 1t za, yucatcc, uJ...'\Jpno vie od 300 ()()() u
104
Gvatemali, Belizeu i Meksiku), (kekchi, cacchi, vie od 250 000, u
Gvatemali i Belizeu).
U grupi soke-mie (zoque- mixe) osam je jezika. (Ta se grupa po jednoj
drugoj klasifikaciji stavlja u penutijske jezike.)
U su grupi dva jezika: (totonac, vie od 70 000) i tc-
peva (tepchua, 4 000), u dravama Puebla, Verakrus, Idalgo.
Izgleda da je s tom porodicom jezika (i to ba s majanskom .grupom?)
blie povezan jezik (chipaya), kojim se govori na obalama jezera Tt-
ticaca u Boliviji.
Od ostalih s r e d n j o a m e r i k i h jezika mogu se spomenuti jo
npr.tarasko (u srednj_em i drugi. . . _ .
Veleporodicu 1 p c a tvore jez1c1 kojt se govore u srednjoamenckim
dravama te u Kolumbiji i Vcnesueli. To su npr.jczici moskito u Nikaragvi i
Gvatemali, ulva i matahalpa u Nikaragvi, /enka i paja u Gvatemali, hvatuso
u Kostarici, hvajami i kuna u Panami itd. - Svi ti jezici imaju ukupno neko-
liko stotina govornika.
U e - p a n o - k a r i p s .k. o j jesu jezici matako.
21 000 govornika, u Boliviji, Argcntiru 1 Paragvaju), pano (lO 000 u Bohvtjt 1
Peruu}, karipski {karaibo, 30 000, u Surinamu, Gvajani i Francuskoj Gvajani
te na susjednim Brazila), bororo {1000, u Brazilu) i dr. . .
A r a v a k i j e z i c i jesu (200 000, u Venesuelt, Braz1lu
i Boliviji}, amuea, taino i dr. .
A n d s k o - e k v a t o r i j a I n i j e z i c i dijele se na andske 1
ekvatorijalne. - Medu andskima su gvarani (3 000 000 govornika: dvije tre-
u Paragvaju, ostali u Brazilu, Boliviji i Argentini), (uJ...'Upno oko
18 000 OOOgovornika: u Peruu oko 8 000 000, to je gotovo polovica stanovni-
tva, uz panjolski i slubeni jezik; u Ekvacloru oko 4 000, to _je
polovica stanovnitva; u Boliviji oko 2 000 t? je oko. tre<:me
tva, uz panjolski i ajmarski sluberu jezik; govon se 1 u.
Argentini i ajmara (vie od 2 000 000: oko l 200 000 u Bohvijt, sto je
oko petine stanovnitva; u Peruu oko 800 000, to je oko tridesetine stanov-
nitva), araukanski (ili 250 000 u i Argentini}, guahiro (40 000,
u Kolumbiji i Venesueli), tukanoanski (10 000, u Kolumbiji, Ekvadoru, Peruu i
Brazilu) i drugi. - Medu ekvatorijalnima su (araua i drugi, raspro-
stranjeni u sjevernom Brazilu, Peruu, Boliviji, u karipskim zemlja0:1a),
(u Paragvaju te niz malih jezika u Brazilu}, timoteanski (u Venesue.lt}, karm
(u Brazilu}, mokoanski (u Kolumbiji}, salivanski (u junoj Venesuclt), zamu-
koanski (u Boliviji i Paragvaju}, jurakareanski (u srednjoj Boliviji), gaibo-pa-
miguanski (gaibo guahibo s 50 000 govornika u Kolumbiji i Venesueli, i dr.).
Ima jo mnogo desetaka indijanskih jezika, koji se svrstavaju u
ili manje grupe. - mnogo je jezika izumrlo.
Postoji hipoteza o bliem srodstvu i jezika.
jezici
U natporodicu spadaju porodice austronezij_ska
zijska), tajska (paratajska) i moda mjaojao (jezici mjaoJaO gov?re se na Ju-
gu Kine; neki jezikoslovci smatraju ih dijelom sinotibetske porodice).
A u s t r o n e z i j s k u porodicu jezici koji se govore skoro na
cijelu Malajskom arhipelagu i na Filipinima, na Malaci i u junom dijelu In-
105
dokine, na Tajvanu i na mnogobrojnim otocima Tihog oceana te na Madaga-
skarlL
Austronezijski se jezici dijele na zapadne i
Zapadni su austronezijski jezici {indonezijski) naprimjer malajski (u Ma-
lajziji malajski ima vie od 10 000 000 govornika; u Indoneziji se takav jezik
naziva indonezijski, i ima vie od 125 000 000 govornika, od kojih je polovici
to i prvi jezik}, javanski (vie od 70 000 000 govornika; jezik ima pismenost
od IX. st.), Sl.mdski (20 000 000, na zapadnom dijelu Jave; najstariji tekstovi
iz XIV. madtuski (9 000 000), balijski (3 000 000, na Baliju), mal-
gaki (8 000 000, na Madagaskaru), tagalog (ili filipinski, na Filipinima, s vie
od 15 000 000 govornika, to je oko stanovnika zemlje} i drugi jezici
na Filipinima, (oko 150 000, u Kambodi i na jugu Vijetnama) i drugi.
su jezici me I a ne z i j s ki (motu u Papui Novoj Gvineji, fidij-
ski na Fidiju {tamo je 300 000 govornika, to je oko polovina stanovnitva)
i dr.), po 1 ine z i j s ki ( tonganski na Tongi (83 000), samoanski na Samci
(130000), maorski na Novom Zelandu (Maora ima oko 300000, to je neto
vie od dvanaestine stanovitva), tahitski na Tahitiju (75 000 - slui i kao je-
zik sporazumijevanja u susjednom havajski na Havajima, rapanuj-
ski na Uskrnjem otoku (1000) i mnogi drugi) i mikron e z i j s ki {kiribati
na Kiribatiju, nauru na Nauruu (3000) i mnogi drugi}. - Austronezijska pra-
domovina bila je smjetena na obalama june Kine. Odande su se Austrone-
zijci proirili na Tajvan, Filipine i u IndonezijtL U pr. n. e.
polazite prema Oceaniji bi! a je Indonezija.
T a j s k a ili paratajska porodica sastoji se od vie grupa; to su tajska,
dunujska, jezik li i druge.
Tajski se jezici dijele na june Uugozapadne), sredinje i sjeverne.
U junim tajskim jezicima jesu tajski ili sijamski (43 000 000, u Tajskoj;
ima vlastito pismo, koje je nastale od burmanskog pisma poznatog u
XI. st., a to je od palijskog pisma, po uzoru na kmersko; tajska je
knjievnost od XIII. st.), Jao ili laoski (10 000 000, u Laosu te u Tajskoj, Vi-
jetnamu i Burmi; ima vlastito pismo, srodno tajskom, i knjievnost od XIII.
st.}, an ili anski (3 000 000, u anskim Dravama, dvanaestinu stanov-
nitva Burme, te u Tajskoj i u kineskoj pokrajini Yunnan), khamti u indij-
skoj dravi Asam i dr. Izumro je jezik t1hom, koji je jo u XIII. st. bio raz-
govorni u Asamu (danas se koristi ponegdje za vjerske obrede).
U sredinje tajske jezike spadaju nung (700 000, u kineskoj pokrajini
Yunnan i na sjeveru Vijetnama), tily ili tho ili do (600 000, u Vijetnamu) i dr.
. Sjeverni tajski jezici dvadesetak jezika na jugu Kine, u Vi-
Laosu i Tajskoj: duang (12 000 000, u Kini u pokrajinama Guang-
x1-Zhuang, Yunnan i Guangdong}, boaj {l 700 000, u Guizhouu) itd.
Jezik li govori se na Kine (Sipsogpanna, Xishuangbanna), Burme i
Laosa.
Jez!ci m. j a. o j a o govore se u junoj Kini, sjevernom Vijctnamu,
L_a?su __1 u (sve.ukupno oko 6 000 000 ljudi). - U grani mjao jesu je-
jUnoj Ki.ni) i s!..upina dijalekata nu. U grani jao jest
1ao (u juznoj Kim, Sjevernom V1jetnamu i Laosu).
U aust nat spadaju jo i a u s t r o a z i j s k i jezici:
. munda, nikobarski i (a ponekad se u nju
SffiJCStaJU JCZICI n1J30jao).
M o n k me r s ki j e z i c i govore se u Indokiru i Burmi. Dijele se na
nekoliko skupina.
106
U kambodanskoj je kmerski (oko 4 200 000 govornika, to je oko <x>%
stanovnitva Kambode, a dio Kmera ivi u !e
na jugu Vijetnama; jezik ima staru pismenost bar ?d v_II. stolJeca: pismo
srodno tajskom), jezik piir 1 (u Taj-
skoj, od Bangkoka) jezika_ par),
(u kambodanskom priroorju), stieng (u podrUCjlma s obje strane vtjet-
namsko-kambodanske granice).
U monskoj je skupini monski (500 000 ljudi u u
jelu Tajske; jezik ima staru pismenost od XIV. st.) 1 mnogi manjt besp1smeru
jezici. _ .
se jezici govore sjeverno od m_a, sop, trao. _
Mnonki jezici {mnong) govore se u Kambodz1 1 na jugu Vijelnama: b1at,
bl.Ulur, rahong, nong, badl.UJ8, gar, ki/, dr. .
Bahnarski su jezici (oko 26 njih) pro!feru uglavnom u
(85000), rangao (15000), dall.Ulg, ga/an, halong, hagu. 1 dr.
Seclanki jezici (sedang) govore se u Laosu, Kambodz1 1 Vijetnamu: sc-
dang (oko 100 000), dadrah, halang, hamong, kambrang, hadl.Ulg. .
Jezici skupine brao, u Kambodi i u_ susjednom
Laosa, jesu brao, pragar, sue, su-khok, khvek, k11mpwn 1 dr. . .
U monkmerskc jezike spadaju jo jezici skupina SUt. . . .
Vijet muonki jezici jesu vijetnamski i muonki. - Vijetnamskim Jezi-
kom govori vie od pedeset milijuna ljudi. Jezik ima pismenost od I. st. pr.
n. c kada se pisati kineskim slovima;_ od _XIV. se po-
sebnim pismom. Latinica se ':IPtreblJavall u a.
kakva je danas pie se od 1910. - Jezikom muong .govon t1suca lju-
di u planinskom Vijctnama prema Laosu 1 Kambodz1.
Jezici mu n da dijele se na skupine. . . .
su santa/i (oko 4 000 000 ljudi, u indijskim dravama Bihar 1 On-
sa), m1.U1dari (oko 1 000 000, u Orisi), ho, bhumid, koda, turi, birhor, asuri i
ko rva.
Srednji su kharia (oko 180 000 govornika, u Biharu, Madhjapradeu i Ori-
si) i duang (oko 20 000, u Orisi). .
Juni su sora (400 000, u Orisi i Asamu), pareng, gutob, remo 1 dr.
Zapadni je jezik kurku (250 000, u sjeverozapadnom dijelu drave Madh-
japrade). . .
Nikobarski jezici govore se na Nikobarskim otocima
10 000 govornika): car, sredinjonikobarski, hovra, junonikobarski, ompeng 1
teresa.
Ma 1 a jezici govore se uglavnom unutar Tri 5:1
grupe njima. U semankoj (s 2000 govornika) jezt?1 _ m-
zinski semang i pangan; u sakajskoj (10 000) scma1. tcm11ar, 1ahhut 1 1uzno-
semajski; u jakunskoj (10 000) bedUcwda, jakl.Ul i kcnaboi.
Australski jezici
Starosjedioci Australije govore mnogobrojnim JeZtetma: a.randa, pitjan-
tjatjara pittapita, wikmunkan i dr. Oni se dijele na 26 porodica australske
natporodicc. Samo je nekoliko jezika kojima govori relativno broj go-
vornika.
Krajem XVIII. australskim je jezicima govorilo oko 300 000 Iju-
107
di, a danas oko 4 7 000 (australskih aborigina ima vie, no mnogi govore samo
engleski).
Vjerojatno bi se moglo pomiljati na to da su papuanski jezici srodni s
australskima. - Papuanskih jezika ima, u Papui Novoj Gvineji i u indonezij-
skom Irijanu, oko 700 (njima govori oko l 500 000 ljudi), i dijele se na pet
velikih porodica.
Izgleda da tasmanski jezici, izumrli XX. (zna se za
njih est), nisu blie srodni s australskima, nego s jezicima.
Kongosaharski jezici
Svi jezici Afrike juno od afrazijskih i sjeverno od kojsanskih tvore kon-
gosaharsku natporodicu Ona se dijeli na dva dijela: kongokordofanski i nilo-
saharski.
Kongo ko r do f a n s ka s kup ina dijeli se na dvije grane: na nige-
rokongoansku i kordofansku.
Nigerokongoanska se grana dijeli na est podskupina: zapadnoatlantsku,
mande, gur, kva, benuekongoansku i - Po nekim jezi-
koslovcima, pranigerokongoanski se iriti iz Nigera od 8000
g. pr. n. e.; u junu je Nigeriju dospio u vrijeme oko 4000 g. pr. n. e a u
ostala zapadno od Nigerije oko 3000 g. pr. n. e. Danas su nigero-
kordofanski jezici rasprostranjeni u dijelu Afrike juno od Sahare
osim nekih sredinjeg Sudana, i dijela june Afrike.
Zapadnoatlantska podskupina vie od 30 jezika sjevernih - vo-
lof u Senegalu, Gambiji i drugdje (4 000 000; jezik sporazumijevanja u
tom dijelu Afrikc), ful (fulbe, fulani, peul) irom Zapadne Afrike (IO 000 000
- u Senegalu, Mauritaniji, Sijeraleoneu, Gvincji itd.), screr, itd. - i oko 16
junih - temne, baga, kisi itd.
Jezici podskupine mande (govore se u Zapadnoj Africi od Gvinejskog
zaljeva do sjeverozapadnih Nigerije) dijele se na jezik bobo-fing i
na jezike mande. - Jezici mandc jesu sjeverozapadni - desetak sjevernih
jezika: susu (600 000, u Gvineji i Sijeraleoneu), soninke (650 000, u Maliju,
Senegalu, Mauritaniji, Burkinafasu i dr.), hasonke, vai, maninka (ili malinke,
maninka, mandingo, mande, u Scncgalu, Gvineji, Sijeraleoneu, Obali Bjelo-
kosti i drugdje, 3 000 000); bambara (u Matiju dvije te u susjednim
zemljama, ukupno 2 600 000), djula (400 000) i drugi (malinke, soninke, bam-
bara i djula ponekad se stavljaju skupa pod nazivom mandingo); jugozapadni:
mende (vie od 1000000, u Sijeraleoneu i Liberiji), loko, lo(h]oma (oko
000, u Liberiji i Gvineji), kpelc (oko 500 000, u Gvineji i Liberiji) - i
- juni (u Liberiji, Obali Bjelokosti i Gvineji): kveni (200 000),
mano, dan, tura itd.; samo, bisa, bu.sa.
( voltski) govore se u Zapadnoj Africi od Mali ja do granica Ni-
genje. D1Jele se na desetak grupa: sredinji (mosi u Burkinafasu i drugdje, s
4 000 000 govornika, i dr.), bargu (250 000, u Beninu, Togu i Nigeriji), /obi,
bobo,. kulango, vin, senufo (zapravo petnaestak jezika, npr.
scnan s oko 400 000 govornika u Obali Bjelokosti, foro, minijanka itd.). se-
me, dogon (dogon u Maliju i Burkinafasu, s vie od 150 000 govornika).
Podskupina kva (gvinejski jezici) pedesetak jezika koji se govore
na atlantskoj obali od Libcrije do rijeke Ni,ger. Dijele se na osam gru-
108
pa: kru (bcte s 230 000 govornika, kru s vie od 100 000 u Obali Bjelokosti i
Liberiji. itd.), zapadni (avatime, tali i drugi jezici u Togu; avikam, gva i dru-
gi; eve u Beninu, Togu, Gani i Nigeriji, s 3 000 000 govornika, akan ili tvi-
fante itd.), joruba Uoruba u Nigeriji i Beninu, sa 16 000 000 govornika i dva
standarda - u Lagosu i u pokrajini Oyo, icekiri, igala), nupe (nupc s 350 000,
itd.). edo (bini, ian itd.). kioma (idoma sa 120 000, ija/a), igbo (igbo u Nige-
riji. s 14 000 000 govornika), ido (ido, oko l 000 000 u Nigcriji).
Benuekongoanska podskupina dijeli se na velike podgrupe: na viso-
ravanske jezike, dukunoidne, obalske i bantoidne. - Visoravanski se jezici
govore na visoravni Dos, u sredinjoj Nigeriji (kambari, afusare, birom, ru-
kuba, ka/eri itd.). - Dukunoidni jezici govore se u sredinjoj Nigcriji i u
Kamerunu (dulam, kentu itd.). - Obalski se jezici govore na atlantskoj obali
Nigerije i Kameruna (boki, ibibio, eflk itd.). - Bantoidni jezici jesu tiv (u Ni-
geriji, s oko 3 000 000 govornika; jezik sporazumijevanja u dijelu Nigerije),
bitare, batu itd., te jezici bantu.
Jezika bantu ima oko 440. Neki od njih jesu: kongo u Kongu, Zairu i
Angoli (3 000 000), nga/a u Angoli (3 000 000). svahili u i Srednjoj
Africi (to je jezik po broju govornika juno od Sahare. s vie
od 40 000 000 govornika, s bogatom jezik sporazumijevanja u
Africi i drugdje), malavi u Malaviju i susjednim zemljama, bcmba i
tonga u Zambiji i dr., ona u Zimbabveu i Mozambiku (6 500 000), kosa ili
xosa u Junoj Africi (6 000 000), zulu u Junoj Africi (6 000 000), matabele u
Zimbabveu, svazi u Svaziju, suto u Lesotu, cvana u Bocvani i Junoj Africi
(vie od 3 500 000, od tri u Junoj Africi), conga u Mozam-
biku i Junoj Africi, ambo i herero u Angoli i Namibiji itd. - Pradomovina
jezika prabantu bila je junog Nigerije i Kameruna, o-
dakle su se u m- II. raselili ondanji Prabantui; i juna
Afrike dostignuta su na prijelazu II/I.tis. pr. n. e.
Adamavsko- ubangijska podskupina jezike u dijelu Cen-
Republike i u susjednim zemljama. Adamavskih jezika ima oko
57: daka, vere, mwnuje (100 000), m1.U1dang, jungur, kam, m1.U1-
ga, longuda, fali, nimbari, bua, masa i drugi; ubangijskih jezika ima oko 30:
gbaja, banda, ngbandi, zande {780 000), bvaka, ndogo, amadi, mondunga i
drugi.
Kordofanskim jezicima govori relativno malo ljudi uglavnom na neveli-
ku na istoku i jugu Sudana. To su jezici koalib (25 000), tega/i (s
bliim jezicima 30 000), tE1lodi, masakin, twntwn, kat/a i drugi.
N i l o s a h a r s k a s k u p i n a dijeli se na est podskupina - te su
songajska, saharska, mabanska, furska, komanska i ari-nilska.
U songajskoj je podskupini samo jezik songaj, koji se govori du rijeke
Mali - on je i najzapadniji nilosaharski jezik.
Saharski su jezici kanw-i (u Nigeriji i Maliju), tcda i dr.
Mabanskoj podskupini pripadaju jezici maba, runga i mirni.
U furskoj je podskupini samo jezik fur.
Komanski su jezici koma, ganza i dr.
ari- nilski jezici jesu srednjosudanski, jezik berta i jezik
J..1.111am1. - su jezici nubijski (nilsko-nubijski: kenuzi, nlllhas,
fadida, dongo/a itd.; kordofan.sko- nubijski: dair, diling, gu/fan itd.; midob;
birked; nilotsk.i: burun, iluk, Jango, a/ur, Juo u junom Sudanu, d ur, dinka,
nucr, bari, masaj u Kcniji i Tanzaniji, nandi - te jo nekoliko grupa). Sred-
109
njosudanski se jezici dijele na nekoliko skupina (jezici su npr.bongo,
krei i dr.}.
Neki noviji podaci dio nilosaharskih jezika - nubijske sa starim meroj-
skim {meroitskim) - smjetaju u afrazijsku porodicu kao posebnu granu.
Najstariji spomenici merojskog jezika jesu iz VI-IV. pr. n. e. (iz
zemlje meroj. BacJYawi, arap. Marawi, egip. Ku, hebr. Kii - na
Ntlu, u dananjem Sudanu), a iz prve polovine IV. st. n. e. Jezik se
pisao dvama alfabetskim pismima: prvo, preuzelo je svoja slova
iz egipatskog hijeroglifskog pisma, a drugo, demotsko, je od spo-

Nubijci, kojih ima vjerojatno oko 2 000 000, ive u Sudanu {neto manje
od tri i Egiptu
Staronubijski je jezik s od VI. (najstariji datiran nat-
pis s kraja VIII) do XI. Pismo je od koptskoga.
Kojsanski jezici
Kojsanski se jezici govore na jugozapadu Afrike. To su san (bumanski -
oko 6000 govornika, i to u Angoli i Namibiji) i khoi (hotentotski - 50 000
govornika, uglavnom na zapadu June Afrike), s mnogobrojnim dijalektima/
jezicima {ima ih pedesetak).
Kojsanski su jezici jo sandave i haca (oba u Tanzaniji - prvi ima oko
24 000 govornika, drugi oko 600).
U svim pregledima jezika se navodi i broj govornika. Taj se broj
odnosi na podatke iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Treba
itpati na umu da se radi i o procjenama broja govornika pojedinih je-
. te da razni izvori. mogu imati 1 pooatke koji se znatno raz-
u raz.rui:n su izvorima dani i pristupi podjeli jezika i
etruckih zaJedruca t CJehna.
podataka o govornika jezika i o broju stanovnika raznih zc-
ma!Ja Jesu Atlas svijeta .198.8, Decsy 1986, Kriman 1988, Krupa-
1983, 1989, Narody mira 1988, enci-
klopedija 1977-82, 1988, kilJan 1980, Strany i narody 1978-, SJ) 1989 te
razna druga djela, navedena u bibliografiji.
HRVATSKI
ETIMOLOKI
R J N I K
A
a, veznik
Od psl. *a, to je u svim slavenskim jezicima dalo isti odraz, a, sa zna-
rastavnim i sastavnim.
da psi. *a od *od. od
*ed/*od, od zamJerucke osnove c-/*o-. Tako Je 1 stmd. at zatim,
i" (ablativ za a-), avest. liat "7.atim, potom, i, no". Ovamo jo i alb. e "i"
( < praalb. *o).
s upitnim *Ji dalo je psi. *a Ji, od je nae ali (v. li), i drugo: *a bo,
*a by, *a *a jMo/*a ono (na stariji veznik fino, od
te dijal. ano), *a Je, *a ni, *a si/*a se.
V.jo.
abeceda
Taj naziv za sva slova nekog pisma sadri nazive za prva slova: a, be,
ce ... Takvi nazivi doli su do nas iz latinskog jezika, a latinski ih je preuzeo
iz etrurskog. Nazivi za sonante i spirante el, cm, en, er, es, ix, ef razlikuju
se od naziva za eksplozive be, ce, de, ge ... , usp. jo ha, ka, ku (za q). Razlog
je tome slogovnost ranog etrurskog pisma (a od etrurskog je na-
stale latinsko). Naprimjcr, ime Menerva (lat. Minerua) pisalo se u etrurskom
i kao mnrva. (Etrursko je pismo preuzeto od jednog oblika
Nazivi ce, ka, ku za slova c, k, q (s time da je isprva c (k) ) jo bolje
pokazuju da su se u preduzoru latinskog i etrurskog pisma slo-
va upotrebljavala za k + e, a, u.
Grci su svoja slova nazivali alpha, bCta, gam(m)a, delta ... TI su nazivi
semitski nazivi za slova U<tlef "bik, govedo", bet
gimmcl "deva?", dalct "vrata" itd.): Grci su, posredstvom maloazijskih na-
roda (Frigijaca i drugih}, svoje pismo dobili od Semita (od Se-
mitski su pak nazivi za pojedina slova bili proizvoljno odabirani (neki po
nosti slova s predmetom ili drugim}; takav proizvoljan odabir naziva
za slova bio je i u drugim pismima {germanske runc i dr.).
Naziv azbuka jest po nazivima za prva dva i slova
a, b: aZb, buky (stsl. azb "ja", buky "bul-.-va", "znam" itd.).
Nazivi su davani slovima zbog jednostavna razloga: da se slova lakfo
pamte.
adresa
Iz fr. adrcsse "natpis; adresa; molba" (kroz
Francuska je imenica od glagola adrcsscr "poslati, upraviti, nasloviti'',
koji sadri ad- (lal. ad "k. prema. do") i dresser "uspraviti, postaviti,
114
namjestiti, narediti, rasporediti" (od toga dresseur "dreser, krotitelj", iz toga
dreser, gen. usp. dres(Jra, dresirati).
Fr. drcsser odraz je narlat. *d(i)rectiare, to je od Jat. "prav,
uspravan; okomit" (iz toga direktan, v.). (Romanski odrazi glagola directiare
jesu tal. dirizzarc, sardin. logudor. dcrettare, fr. dresscr, prov., katal. dressar,
p. derczar.)
V. regija, dres.
Afrika
Stari su Rimljani imenom Africa nazivali krajeve dananje Libije i Tunisa
uz sredozemno more. To su ime dali po plemenu Afri Od. Afer), koje je
ivjelo blizu Kartage. Kasnije je za Rimljane Africa bila sva juna obala
Sredozcmnog mora. Ime Africa jest pridjev, iz sklopa terra Africa "zemlja
afcrska".
Grci su pak takvu Afriku nazivali imenom Libfe. To su ime preuzeli
Rimljani za zemlju koja odgovara dananjoj Libiji, kao Libya (iz toga je po-
teklo kasnije arap. Libija). To je dano po plemenu koje je tamo ivjelo, Libi
(u starocgipatskom zapisu rbw).
otkrivali su Kartaani,
Grci, Rimljani, Arapi, Evropljani ... S vremenom se ime proirilo na sav kon-
tinent, kao to se dogodilo naprimjer i s imenom Azije (v. Azija,
Amerika). '
ako, pogodbeni veznik
Od psl. *ako/jako?: stsl. ako, jako, bug., mak., sln. ako, jak(o),
glu. (j)ak(o), p. jak( o), slovin. ak, r. dijal. ak, ukr ., bjr. jak - sa
"ako" (u junoslavenskim jezicima) i "kako", "jer", "kad", "premda".
*ako najvjerojatnije sadri isto ie. *e-/*o-, kao to *tako
ima *to- (v. ta1). Pretpostavlja se da je -ko
i to ie. *kwo- (v. koji).
U nekim je slavenskim jezicima vjerojatno odraeno psi. *jako, u kojem
bi, u *ja-, bilo indocvropsko *je-/*jo-. (Ono je u pra-
slavenskoj pokaznoj zamjenici *jb, koja je ula u sastav pridjeva:
dobTb, dobra, dobro : dobnjb, dobraja, dobroje, usp. lit. geras, gerit : geritsis,
gcr6ji, istog s lim da je u litavskom i zamjenica - jis
"on", ji "ona". U sklanjanju pridjeva vide se ostaci i sklanjanja
zamjenice *jb, a veoma je i u litavskom i latvijskom jeziku.) - Radi
se o usporednu nastanku takvih pridjeva, a ne o baltijsko-sla-
venskom nasljetku iz starijeg vremena.
alat, gen. a/fila
Turcizam, iz srtur. E1J>at, to je iz arap. ?alat - to pak je mno-
inski oblik za
alem
i fllem. - Nesklonjiv pridjev (a zapisan je i oblik itlcmov), no
upotrebljava se i kao imenica "dragi kamen, dragulj, dijamant".
Usp. alcm-k;1mcn (dragi), to i "dragi kamen (= dijamant , rubin) jake
crvene boje". - U narodnim pjesmama muslimanskim imamo npr. NEI jabuci
alem dragi kamen; usp. i alemperka "neka ptica s krilima od dijamanata, u
predanju".
Vrlo je vjerojatno da je alem nastala koje su
narodnim bile nejasne (pa su tako nastali i oblici aler kamen dra-
llS
gi, alin kamen dragi). i to turske clmas, potekle iz arap. almas "dijamant",
to pak je iz Eldftmas "dijamant". - Iz t. e/mas jest itlmas,
e/mas: itlmaz. elmaz (gcn. -asa, -{Iza) "dijamant, dragi kamen; dijamant za
rezanje stakla .
Po jednom drugom, manje uvjerljivu prijelazi ne
bi bili dovoljno jasni), alem jest iz t. alem "znak. zastava, ukras na
vrhu minareta", to je iz arap. ralam "znak. simbol; zastava".
Jedno pak kae da bi pridjev alem bio iz t. al "crven" (iz toga
je a/ pa onda su onda dalje pridjevi 'it/ev/alev - usp. a/e-
va paprika "crvena mljevena paprika" -, a'/en isto). - T. al jest iz perz. ;I/
"crven".
Ima i nekih drugih
Sama adflmas, gen. adflmantos u je
i kovinu, od nekog doba je upravo
, a 1 dijamant .. U je moda neka
1Z izvora, -:- isto je i s naom alem i njenim
prelhodruc1ma - puckochmoloskim promjenama. Ako pak je ipak na-
stala u prvotne bi "nesavladiv", kao izvedenica od glagola
damnemi "svladam. pobijedim".
_ je prela i u latinski, gdje je E1damlis, gen. adamantis
"zelje_zo 11! neka druga tvrda kovina; dijamant"; je na-
stale 1 a1amans kao particip prema Eldamare "zavoljeti", usporedi i
poklapanje u francuskom aimant luna] "magnet" i "umilj'at mio njean
' ' '
Od latinskih su oblika (i srednjovjekovnih latinskih) nastale romanske ri-
od_ (to je priblieno diamas (opet s ne-
promjenama: diamas jest po uzoru na diaphanes "proziran"
1 na s dia- "raz-", to je od dia, a to sadri ie. *dis "na dva
na dvoje", korijena koji je i u *d{u)wo "dva', v. dva). '
Od adamas, adam1nte jesu tal. (staromilanski) adamanta, (sicilski) damati,
retorom. cngad. adam prsten na sanjkama"). - Od *adimas
"ma81:1et" ( "eljezo"): stfr. aiinant, fr. aimant, prov. aziman kata!., p.,
port. - *diamas, *diam:mte-. tal. diamante, fr. diamwt, prov. dia-
man: sp., port. diamante. - Iz stfr. jesu srengl. diama(u}nt > engl. diamondJ, i
srvnj.: die1!!a!!t nj. "d.ijan:1!1nt? d:ag0j"). - Iz tal. jest nj. Diamant,
a nJec d11amant naJVJCroJatruJc je 1z po naglasku
koji Je u dijamant).
filj kav, a, o
. od glagola hatlatni "radili ko-
Jekako . U BaranJ1 je at /;;111, sa t, a drugdje je Jjk < ki gdje je
ki < ti kao npr. u kikljEI (to je iz nj. Kittcl). '
amen
. .1 .flmcn. - Iz crkvenog latinskog amen (pa tako onda i u mnogim drugim
J:z
1
5
1
ma,usp. tal. am(m)cn, fr. <lmcn, engl. amen, nJ. Amen) to Je iz
amen ( d . -k . .
. . po src njogrc Om izgovoru U pravoslavnom JC obredu amin) a to pak
Je IZ hebr. amen "uistinu".
Amerika
Neki su kontinent dosegli i prije njegova kon-
cem XV. stolJcca, ah l1 dodm s novim svijetom nisu imali nikakve vanosti
116
za daljnju povijest naega kontinenta. 982. g. Normanc! su prvi put. doli .na
Grcnland a 985. ili 986. tamo su osnovali i prva naselja. Neke od tih godma
je' prvi put i obala, a 1000. g. Leir Eriksson osniva naselje
na sjevernoj obali Newfoundlanda. . . . .
Kada je 12. listopada 1492. g. tahjanski pomorac Cnstoforo Colombo
(r. 1451. u Gcnovi, u. 1506. u Valladolidu) (pa s.e
on na panjolskom zove Cristoforo Colombo, a za na.s Kn-
stof Kolumbo) doplovio do jednog bahamskog otok.a, rrusho je da je dosao do
Indije i elio je to, jer je cilj njegova bilo !1al.aenje
puta do tog potkontinenta. Na tom prvom otkno je za
Bahamc, Kubu i Haiti (koji je nazvan Hisparuolom). Na drugom
1492-96, otkriva Male Antile, Portoriko i Jamajku. Na putovanju,
1498-1500, dolazi do obale kod rijeke Orinoco i do Trinidada,
a na 1502-4, oplovljava obalu od Hondurasa do
.
Od vremena kada se mislilo da je otkriven dio Indije otoci od Bahama 1
Kube na sjeverozapadu preko Antila i Otok.a i do Tri-
nidada na jugoistoku nazivaju Zapadn?m .Iz tih
i ime za predevropske stanovruke Amenk.a: Ind11anp (u _Jez1J<:i postoji
razlika Indijac : Indijanac, ali npr. u engleskom su 1 _Jedru 1
u vrijeme pred drugo Kolumbovo putovanje humai:1st .M.
Angierra napisao je: "ljudi koje je .Kolum?o ne. Jednoj
od poznatih narodnosti. To su neki novi ljudi. I to Je No':'1 SVlJet : .
U pripremanju Kolumbova drugog i putovanja sudJelo_vao tah-
janski pomorac iz Firenze Amerigo '{espucct (1454-1512). I on Je vodio
tovanja u Novi svijet: 1499-1500. za Spanjolslm i 1501-2. za Plovio
je juno uz brazilsku obalu, pa sve do Rio de Ja. Plate .. I on Je na po-
mislio da je doao u Aziju. No u jednom svojem pismu s kartom,
Mt..mdus Novus 'Novi svijet", u kojem pie o putovanju 1501-2. napisao je da
"te zemlje treba nazvati Novim svijetom. Nitko od naih predaka pojma ni-
je imao o tim zemljama". . . _. .
Vespuccijeva pisma o novootkrivenim zemljama su poznata
krugovima ljudi. Tako je kartu Mt..mdus novus upotnJeb10 1507. g._
humanist i kartograf Martin Waldseemiiller (1470--?1521) u svojem djelu
Uvod u kozmografiju U tom su djelu brazilske obale svijeta
put nazvane Amerikom - Ameriea, po Ameriga_:'espucc1Ja.
Naime, neki su smatrali da je upravo Vespucc1 otkr1vac novog
S vremenom se novo ime proirilo na cio kontinent. Danas se ime Ame-
riea upotrebljava i za Sjedinjene Drave, United States of Ame-
rica, nastale 1776. g. . . .
Zgodno je neto i o talijanskom imenu Amengo . . Ono preo:et? 1z
germanskih govora koji su dospjeli u Ital!j.u, ali se. tamo odrzah. -
Zapadni su Goti koncem IV. bih redera.t.1, C:ar-
stva, u kojem su se naselili u vrijeme cara Teodoz1ja 1 svojega.
koji je 410. g. osvojio i Rim. !Casnijesu se C?ott presehh
na jug Francuske, pa u Spanjolsku, gdJe su njihovu VIII.
unitili Arapi. - su Goti pod
dorika doli u Italiju, gdje su koncem V. stoljeca tmalt SVOJU kralje-
vinu sa sjeditem u Ravenni. Tu je dravu unitio 553. g. bizantski car Justi-
nijan. - U drugoj polovici VI. u sjevernoj su se Italiji naselili i
Langobardi Oat. Langobardi, germ. *Langobard- "dugobradi"), je dr-
117
ava bila u prvoj polovici VIII. a nekoliko kasnije
je u Po langobardskom se imenu zove talijanska pokra-
jina Lombardia.
Talijansko je ime Amerigo zapravo germanska *Amalrik, u kojem su
*ama/ "rad, radin" i *rik "bogat; jak" (za dalje veze loga *rik v. u regija).
Iz je ekvivalenta tog imena poteklo francusko Amaury. Germanski
su pak odrazi naprimjer englesko ime Almery te prezimena Amcry, Emery,
Emmery, Embery, Embry, Emrey {pa dalje npr. Emcrson, Emberson).
apoteka
Iz Jat. "skladite, spremnica", to je iz apotheke "skladite
itnica" (ap6 "od, s, na .. .'', v. po, "spremnica; posuda, ormar",
to sadri "staviti", v. djct1). Prve su se ljekarne u Evropi pojavile u
XII. kad je zakonom Fridrika II farmacija odvojena od medicine.
Od !at. apotheca jest ta!. bottega (s tt po botte), iz je bilt'fga, but/ga,
butiga, butiga
Od iste je latinske stprov. botiea, iz toga je fr. boutique, a iz toga
dananje butik, butik.
april, gen. aprila
Iz lat. Aprilis "travanjski" (Aprilis "travanjski mjesec" - u rim-
skom je iqtlendaru to bio drugi mjesec), to je, kroz etrurski (etr. A<pru), od
Aphro - usp. Aphrodite, eol. Aphr6dita "Afrodita, boginja ljubavi i lje-
pote": ona je i boginja plodnosti, i ivota.
U hrvatskom je naziv za mjesec april zabiljeen jo u XIV. {usp.
i oblik aprio, gen. aprela, i u XVII. st.). Usp. u Katarine Zrinske
aprili, mali traven ili u M. april, travanj.
arkada
Internacionalizam, k nama doao preko iz fr. areade, to je iz
tal. pijemont. arcada (tome odgovara ta!. areala "svod).
Talijanska je izvedena od arca 'krinja, sanduk,
Polazna je Jat. arcus '1uk; duga; slavoluk; svod"; za dalje veze v. rakita.
(Romanski odrazi latinske areus jesu rum are, tal. arco, sardin.logu-
dor. arku, retoroman.engadin. ar.K, furlan., fr., prov katal. are, p., port. arco;
arca > roman.: ta!. arca, rr. arche, prov kat., p., port.arca.)
<lrmija
Iz francuskog armee, to je particip proli enskog roda od armer "na-
oruati, opremiti".
. Francuski je glagol potekao od !at. arrn6 "opremim (brod); sprem-
nim za boj; naoruavam", usp. arma sr.nm., gen. armorum sprava,
alata; boj_na sprava, oruje; rat, boj". (Romanski odrazi arma gen.
jesu rum. armli, ta!., sardin.logudor retoroman.cngadin. arma, fur-
an fr. arme, prov., kata!., p., port. arma.)
_Latinske su od ie. *;u-m-, to je jo u arm. y-armar "pogodan",
f re. harm6s "zglob'', harmonfa "spajanje, veza; sklad" (iz toga internaciona-
(
tzam harmonija), harma "kola; bojna kola" psi. *arbmo *arb111b "jaram"
v.), *orm<; "rame" (v.). ' '
august
U jeziku i avgust, augut, augutu i sl.; usp. u A ... na 15
avgusta oli t1 kolovoza. - Iz lat. augustus. Kolovoz. esti mjesec rimskoga
118
kalendara, nazvan je Augusfus (mensis) u prvog rimskog cezara Okta-
vijana. Ranjje se taj mjesec zvao Sextilis (mensis), od sextus "esti" (od sex
"est", to v.).
Rimski cezar Oktavijan (Octavianus, r. 63. g. pr. n. e., u. 14. g. n. e.) od
Senata dobiva 27. g. pr. n. e. naslov Augustus (koji su kasnije nosili i drugi
cczari).
Lat. augustus "svet, uzvien, visok"
- i, skupa s lit. auktas "visok", !atv. aUksts, prus. *aukst- (aukstimiskan
"vlast"), kur. *au(k)st- isto, od ie. *augos-to-s (polazna je osnova na
es *aug-es/*aug-os, usp. stind. 6jas- sr . . "snaga", av. aojah-, aogah- isto).
To proirenje s jest u *aweks- itd., jo u stind. va]($anam
okrepa", av. vaxaiti aUksO isto (to auks-
jest u auksin, auksologija, auksopatija), lat. auxiliwn (usp. iiuksilija-
ran got. wahsjan "rasti", stnord. axa, stengl. weaxan, engl. wax,
stsas. wahsan, nizoz. wassen, stfriz. axa, stvnj. wahsan, nj. wachsen (germ.
*waxsan).
Za indoevropski korijen *aug- v. jagoda.
automat, gen. automata
Internacionalizam, lat. automatus, automaton, iz aut6mafon, u upo-
trebi npr. u francuskom od XVI, u engleskom od XVII. (pridjev auto-
nwfique u francuskom od XIII. st.). sadri aut6s "sam" i mat-,
koje je od ie. *mI}t- od korijena *men- "mniti" (za to onda dalje v. roniti,
pamet).
"sam", "svoj", "sebe" i su mlade i obnovlji-
ve. aut6s "sam" "glavom, on (nagla.); ba, upravo,
moe se kao ie. *au-t6-s, gdje *au- moe biti od *a- wo- (v.
ova;) ili povezane s afi "opet; a, ali, pak", jon. afitis (to se dovodi
u vezu s afithis "opet, iznova; nasuprot, nadalje; drugi put", afithi "ovdje;
smjesta, odmah'', a to bi bilo od au- i lokativnog ie. Moglo bi se po-
miljati da je *au- to- otprilike 'ovaj taj' (za *to- v. ta;), neto
novinarskom izrazu 'ovaj novinar' umjesto 'ja', 'ja sam' i sl.
auto- "samo-" u mnogim je internacionalizmima: autograf/autograf,
autohton/iiutohton, autokcfiilan, autokracija, autonomija itd.
automobil, gen. automob11a
Internacionalizam, krajem XIX. sadri aut6s "sam"
(vie v. u automat) i lat. m6bilis "pokretan, gibljiv" (usp. mi3bilan,
mobilizacija itd.), to je od glagola mouere ''krenuti, micati". Od njega je
m6tus "kretnja, kretanje, obrat" (od toga lat. rij. motor iz
toga m0ti5r te dalje motorika itd., moto- u motocikl i sl.), m6tio "gibanje" (u
m0cija).
avet, gen. -i
Sufiksom -et (< usp. vilet, golet; usp. -Qtb u kolat, prhut, perut,
krcljat itd.) je od *av- koje je u *ava, . *aviti > java, javiti (v.):
avet je ono to se javlja, prikazuje, prikaza. Ta je isprva bila ograni-
samo na krajeve naeg jezika. U drugim pak slavenskim jezici-
ma nema odraza
Moda je od istoga korijena *av- i psi. *avida (to je u ukr. dijal. j;ivida
"vrag") i *avidb (u r.dijal. javio "zmija iz tundre"). To moe bili od *avi-
vid- "ono to se prividjelo na javi".
119
avion, gen. aviona
, Iz fr. avion, to je po lal. avis "ptica" (za lat. auis v. jaje).
Azija
. i Azija, . - nama je ime dospjelo iz Jat. Asia, to pak je
IZ As1a. P!.v?tno je grcko samo dananju Malu Aziju, a
kasnije prostrtlo na prC?stalt kontinenta (preostali, iz perspekti-
ve, kasnije je to bio sa'? istok ili uz Aziju i Egipat ili
uz A:z1ju 11! Samo pak je ime Asfa najvjerojatnije
poteklo od imena IZ pred_ant1ckog, het1tskog doba, na sjeverozapadnim
:4-Suwa. Rimska P'._?vincija bila je upravo to po-
.. - . het. Taru(w)1sa, Wilus1;a, Troia, (W)llios -
bila su najsjeverrujt d1jelov1 ASuwe.)
A:ija mikrfl (pa je tako npr. i nj. Kleinasien), a
Jat. As1a Mmor: M.anja Az1Ja (pa tako npr. tal. Asia Minore, fr. Asie Mi-
neure, engl. As1a Mmor).
mala, manja starije zemlje, a
zemlje naseljene 1!1 upoznate kasnije. I Grci su imali Veliku
Naime, 'V!IL.:t. pr n. ? oni. se. na.seljavahu u junoj Italiji i na Siciliji, i
tamo .su imah vise drzav_1ca .. Rimljaru su te krajeve (u kojima se
gov_?rtlo do. VI. Magna Graecia. S juga Italije, iz te Velike
Grcke? P'.Odirala Je grcka kultura na sjever, u veliki Rim.
. za ima podosta i u drugih naroda: Velika Polj-
ska, Rus1;a 1 Vcllkorus1 prema Mala Poljska, Malorusija i Malorusi.
U drevnih mala (zemlja) prvotno "sredinja, glav-
na, osnovi:a , a ve!ika vanjska, novonaseljena".
Tako Mala1a Rus' zaista povijesno sredite stare ruske drave. (Zato
se Ukrajince poneka.d ime Malorusi, jer oni ive na tom pod-
Ruse Velikorus1, jCr oru zapravo ive na novim
Sltcno je 1 s Malom Poljskom i Velikom
Poljs?. (polj. Ma(opolska, Jat. Polonia Minor "manja Poljska")
pod!ucJe-oko gornje Visle, gdje su u IX. ivjeli Vislani.
Poljska Je drzava zavladala njime krajem X. i isprva su to bile sa-
mo i .oblast od X.V. i lublinska). Kasnije
su PolAskoJ - u drugoj polov1ru XVI. - dodana i neka bjelo-
1 (Poslije diobe Poljske, u XVIII. st., Malom je
je taj ula u sastav Galicije, zavladala Austrija.) -
(polJ. sredinji je dio dananje Poljske.
Shcno Je 1 u mnogim drugim imenovanjima.
B
psl. *baba "djedova ena": stsl. baba, bug. baba, mak.. babe; sln. baba,
baba, lu. baba, polap. bobo, baba, boba, p. baba, slo:nn. baba, r., ukr.,
bjr. baba.
1
. v
{usp.lil. b6ba, latv. bfiba, srvnj . babe, b6be itd.; usp. s 1cno, s
drugim npr. babo "tata").
Od baba hipokoristik je baka. . . V . V
Babajaga jest iz ruskog (bflba-;aga zla VJeshca IJudozdcrka , od psi.
*baba cga, s *cga/*cza "jeza"); biibar6ga, biibar{Jga od psi. *baba r9ga
(s *r9ga od *r9gati > r(Jgati; babaroga po rog).
bacati. bacam .
Od psl. *bacati (st;f. bug. ooca_n: "cjeliya!11; 1upka!11 prstom P? ,
mak. baca se "prljati se , sin. bacati puzati cetveronoske, polako 1c1 , c. lx1-
cati "udarati", Mcaf "udarati", r. Mcat', ukr. bacjaty isto. . .
Najvjerojatnije je to ,?U& 00:'
cam "probadam", hrv. bOcati ''bosti , sln. b&Jcat1 'kl1Jah , r. b6cat udarati,
bosti". . . .. .
Ekspresivna promjena od glagola *bocati jesu obhc1 kao bug. dtJal.
"guram, udaram", mak. buca ''bosti'', h. biicati (usp. razbilcat11, r. bucat'
"udarati, lupati", ukr. bUcaty isto. . . . _ V
Glagol *bocafi zapravo je *bodhcafJ, od ie. *bhod-ik-a-, od _Je 1
lal. fodica "guram; Tvorbeno je blisko psl. *bodbch (h.
gen. ooca/OOca "otar vrh itd.", bodec "otrica'', r. bodec ''bode" Itd.) I
Jit. badikas "koji se bode": ie. *bhod-ik-. , , . . .
"bacati" i "udarati" povezana su - usp. r. brosat' 'bacati 1 trti
lan", brosat'sja v go/ovu "udariti u glavu (o vinu)" itd.
V. bosti.
. .
Od psi. gen. csl. mak.
sin. strus. (usporedi JOS 1 neslo drugac1JC
r. dijal. . V
iz narlat. buttia (za to v.1 boca), mozda kroz geri:i:iansko po-
srcdstvo (usp. stvnj. botahha, nj. Bottich, nj. bavar. Butschen, Butschcn), s
pod utjecajem *Jag1>Vb. . . . . . ..
Stara kulturna za rasprostranjena Je 1 u mnogim Jez1c1ma
Azijc (azerb. uzb. perz.
121
Badnj ak
Dan uvod u Na taj se dan treba jesti samo posna
hrana. U junih je Slavena Badnjak i panj ili drvo ili cjepanica to se pali
kao nova vatra. Na Badnjak se dom, na taj dan dolazi no-
vogodinji gost {poleaj, polacnik), tada se pokojnici (zato su s
maskama, gatanja, paljenje stcranje slame po podu). - Veoma stara
etimologija povezivala je naziv Badnjaka s glagolom bdjeti, upravo
zbog bdijenja.
Bog i jesu dva badnjaka, dvije klade. Ako su tri, onda su to bad-
njak. i dijete {u Srbiji se nazivaju Josif, Marija i Isus). Badnjakova
se vatra ne smije sama ugasiti: mora se zato U M. ima ova-
ko: dragi, plahi ognjeni strilama stupa u svijet: i iskre su bad-
njakove svete.
Badnjak je bio star slavenski bog, suprotstavljen mladu bogu, (v.
Stari bog {stare godine) jest dolje, pri zemlji, pod zemljom S tim se
imenom imena vie mitskih - Stind. Ahi Budlmya u vedskoj
je mitologiji zmija donjih krajeva i voda (ahil; "zmija, zmaj", v. u gu). -
PfthOn ( *budh- ) sin je zemlje Geje, zmaj koji je opustoio
okolinu Delta. Povezan je s donjim; zato se mjesto gdj e je on ubij en, u pod-
noju Parnasa u Fokidi, zoye PythO "Pita", a po tome hram u Delfima i
Pythfa - Typh8n ( *dubh- <E-- *budh-) je sin
Tartara i zemlje Geje (ili pak Herin sin); to je lik Pitona.
Ovamo ide i ime grada Bizanta, u zapisu Byzantion od V.
st. pr. n. e.), koje je po postanju u njemu je ie. *bhudh-j-.
Indoevropski je korijen *dhcub-, od kojeg je premetanjem nastalo
*bheud-/beudh- {v. u dno). le. *b(h)ud(h}-no- jest, osim u stind. budhnah,
lat. fLUJdus, pythmen, nj. Boden itd. - i u psi. *bbdno, od je d!U.
beno "ivotinjski eludac, trbuh", dijal. bcdno "dno".
bagatela
Od bagatela "neznatna stvar" jest pridjev bagatelan, bagatelan,
glagol bagatelizfrati bagatelisati, kako u srp.).
bagatela dola je, preko iz tal. bagatella "malenkost,
trica". Talijanska se proirila po evropskim jezicima {usp. npr. i engl.,
fr. bagatelle).
Sama je talijanska odraz izvedenice od latinske Mca/bacca
''boba, jagoda" {usp. fr. baie ' 'boba" < baca).
bahat, a, o
Od psi. *Mxatb, a, o, odr. *baxatbjh: sin. bahat, bahata ''hvastav, raz-
metljiv", bachatf "debeo, trbuast".
Ide s glagolom *baxfiti: h. bahati '1\1.Pati, udarati", sln. bahati (se) ''hva-
stati se, razmetati se", dijal. bftchati 'udarati", bachaf, r. baxat' isto,
ukr. baxaty "puzati, gurati".
.. Od psi. *baxn91i jesu h. bithnuti "lupiti, udariti", banuti "upasti",
dtJal. baxnuf "opaliti iz puke; udariti", ukr. bftxnuty "opaliti; gurnuti, baciti".
'Korijen' bax- jest zvukoopisan; polazno je "udariti".
hajati, bajem/bajam
, Od psi. *bajati: bug. baja "bajati", mak. bae, sin. bajati isto, bftjeti
'br?Jjati", .dijal.1!<'jaf obajif, glu. dlu. bajas, p.
sloVlfl. ba1ac, str. bajati isto, r. dijal. bajat' "govoriti", ukr. bfJjaty "pri-
povijedati, bajati, gatati".
122
Od ie. *bhfi-j -: Jat. !Or "govorim; (< *laior), stengl. /x5ian "hva-
stati se, hvaliti se".
Indoevropski je korijen *blui- (starije *bhaH- ) "govoriti": stind. sabhli
"zbor, sabor, skuptina" (pati sabhfi, prakrt. sa(b)hfi) arm. ban ( *bh!i-
ni-s), bay ( *bha- ti-s), bam ( *bha-111J). phemf, dor.
ph!imi phcme, dor 1,_Juimfi "objava, oglas, govor, ( *bh!i- ma),
hon:i., jon. phatis "glasina" ( bho-ti-s), lat. fatum "prorotvo, sudbina, usud"
( *bhfi-to-m "ono to je od toga latlilis koban"; iz toga ffr
tum, fatalan-, lat. fatum > roman.: sardin. logudor. fadu, p. hado; iz romanskog
je baskij. patu), Jama "glas, ( *bhli-mli; od toga fam0sus "glasovit"; iz
toga fama, fam6zan/fltmi5zan/ffifmi5zan), tabu/a "pripovijest; basna, drama"
( *bhli-dhla; iz toga fabula), stisl. bftn "molba", stengl. bcen "molba" ( *bha-
ni-s), stisl. banna "zabraniti", stcngl. bannan "proglasili; zabraniti", ell?l. ban
"zabraniti", stvnj. bannan, nj. banncn "prokleti, protjerati" (germ.
*bannan, ie. *bhon-w-), toh. A pli-
V. bajka, basna.
hajka
Od psi. *bajbka: mak. bajka, sin. bajka, lu., p. bajka, r., ukr., bjr. bftjka.
Sufiksom -bka izvedeno od glagola *bajati (v.). - V. basna.
bakJja
Kao i sin. bfikla, faklya, rum. feclie - iz srvnj. vackel(e)
(danas nj. Facken, to je od stvnj. facchala, a to je iz srlat. facla < facu/a.
Od narlat. facla jest rum. faclli, alb. flake "plamen", phftkla. - Od
facu/a jesti rum. fach(i)e, furlan. fale, stfr. faille, prov. falha, jufr. faio,
stp. faja, port. falha.
bala
Danas i "smotak, sveanj" i (npr. bala sukna, bala papira itd.),
a starija su "breme, tovar, naramak" i dr. Kao po-
iz ta!. (mlet.) balla "sveanj".
Talijanska jest od roman. *bali a, to je dalo jo fr. balle (iz toga
p.,port. bala). - Od balle je fr. emballage "omot, paket"; iz
je ambalaa.
je skupa npr. sa stnord. bQllr "kugla", engl. ball "kugla,
lopta, gruda, klupko", nj. B;i/l '1opta" potekla od germ. *ball-, to je od ie.
*bholn-, od korijena *bhel(a)- "napuhnuti, naduti" (za nj v. u blazina). - V. i
balon.
balkon, gen. balkona
Evropski talijanizam (usp. fr. balcon, p. balcon, port. balcao, engl. balcony
itd.), iz tal. balcone, to je iz langobardskog balko (pa je smjetena u
romansku deklinaciju -o, gen. - onis), a to je od germ. *balkan- "greda" Uo
u engl. balk "greda, balvan", stfriz. balka, srnizoz. balk. stvnj. balko, balcho,
nj. Balken "greda, tram, brvno"). - U na je jezik dola najvjerojatnije
iz (s 'francuskim' naglaskom balkon).
Iz *balk jest stfr. fale, bal, bau "greda", od je fr. ebau-
cher "praviti nacrt, skicirati, nabacivati" (dalje npr. ebauche "skica, nacrt").
V. blazina.
balon, gen. bal6na
preuzeta iz francuskog bal/on, gdje ta jo i "lopta" i sl.
Francuska je u XVI. st. iz tal. dijal. (sjev.) bal/one, to je iz-
123
vedeno od balla, odgovara ta!. pali a '1opta, kugla". Ta je tali-
janska iz langobard. *palla, a ta je potekla od germ. *ball-
(v. u bala).
bal6ner ''kini od guste tanke: tkanine" (i "gusta tanka svilena
tkanina" je od balon.
balvan
"idol , kumir", "greda" (i to je danas ''ka-
mena stijena", drvo" (te "glupan", s razvojem kao u
bukvan ili panj). - Od psi. b'blvam: bug. balvan, bolvan, bLJ/van ''kamena
stijena; greda; glupan", mak. balvan "greda", h. i bavlin, lx'>vlin, lx'>lvan, lx'>-
blin, biivan, bfivan, sin. bolvfin, balvan ''balvan, trupac, klada; stijena; idol, ku-
mir", balvan ''hrpa kamenja", bolvan p. balwan "idol. kumir;
val; balvan; bedak; gromada", str. b'blwan'b, bolvan'b, bl'bvam, blavan'b, bal'b-
va/Tb "panj, stup, greda. balvan", r. bolvan "greda, balvan; st. idol, kumir;
bedak, tikvan", stukr. bolvam, bowam. "greda; kumir", ukr. bowan 'idol,
kumir", dijal. "velik okrugao kamen", bjr. bolvfln "drveni stup ispred
stup; bedak", balvan "greda".
Za neke odraze pomilja se na psi. *bal('b)van'b ( moda i *bol('b)vam),
to moe biti i oblik nastao od *b'blvan'b.
Najvjerojatnije biti da je u praslavenski ula iz nekog turkijskog
jezika, i to iz nekog bulgarskog (iz avarskog?, iz bulgarskog?, iz hazarskog?);
usporedi oblike npr. u turkijskim jezicima, kao kazaki pa/-
van, balvan "junak, borac". Takve su turkijske iz iranskih,
usp: perz. piihlivan, piih/iiwlin "junak, borac" (iz toga, kroz turski, pehlivtin,
pehvlin, gen. -ana "akrobat, na uetu; borac, junak; komedija,
lakrdija").
Drugo je da je izvor turkij. *balvan poteklo od
balbal "nadgrobni spomenik kojeg su ubili neprijatelji" (u starotur-
kijskim tekstovima), s b-b -7 b-v, 1-1 -7 1-n, a tome u pri-
log govori slavensko "idol, kumir", koje je vjerojatno starije.
Nije nuno da -a!Tb nije slavenski sufiks (tako u poljskom u balwo-
chwalstvo 'idolopoklonstvo" nema toga -an); zato se i usporedba jo
s kruga "kamen, hrpa kamenja i sl.", odraze nala-
zimo u romanskim jezicima. Roman. *balma stijena" (za to se po-
milja da bi moglo biti iz ligurskog ili keltskog) jest u tal. (lombard.) balma
barma . fr. 9ugoist.) barma . stfr., prov. baume, a iz
roman. "balwa Je nJem (bavarsko-hrolsko) balfen, palfen "stijena
kamenja". - Za *balma/*balwa moe se pomiljati da su povezani
!; "gre?a, tram" (za to v. u blazina), to je od *bhel(a)-
nadut1 se (znacenJe toga mdoevropskoga korijena navodi na ''hrpa" i sl.).
j e da se u praslavenskom radi i o ukrtanju dviju po-
suderuca, zbog preplitanja
ban
*bftm, to je iz avarskog bajan. -
Uezik u turkijske) je ''bogat; bo-
gatas te gospodar itd., a izvedena je od btij.
- Ta turkiJska r1Jec. .su jo u mongoltskim jezicima (gdje je
t?.

1z u (v. i u bog). Turkijska


flJec baJ 'bogat Je 1z uanskih Jezika - iz srperz. bay ''bog;
I I
124
gospodin", lo je od iran. baga- "gospodin {bog); bog" {> stperz. baga-, av.
baya-, part. bay, sogd. {3y itd.). . .
bajan poznata je kao ime avarskoga kagana 1z druge polovine VI.
{mislim da bi i u ovom _moglo _biti da su
tclji titulu razumjeli kao ime, kao to Je to bilo npr. sa slavenskim *voJb,
v. u voda). Bajanom Avari su provaljivali na ozemlje Bizantskog
Carstva (tako su npr. 582. godine osvojili Sirmiuin. dananju Srijemsku Mitro-
vicu} i drugamo.
bam je zapisana u X. {u djelu O
Konstantina Porfirogcneta) kao boeanos, u XIII. kao mpanos [banosl - RiJec
ban jest u imenima gen.Banata, Banija (nazivala se i Banska zemlja,
Banovina, Pokupska i Kupska krajina), itd. prezimena
Ban, Banovac itd.
Star prisvojni pridjev *bal1hjh jest u f!..anjdvor, Bfif!c/Ola,
Luka. Na Hrvatske banska cast zapocmJe u zuparuJama Ltke,
Krbave i Gacke, gdje je - kako izvjetava Konstantin Porfirogenet - ban
vladao u ime vladarevo. U vrijeme narodne dinastije ban je {a moglo je biti
i nekoliko banova) poslije kralja prvi dravni dostojanstvenik i zakonit za-
stupnik kraljcv. U Hrvatskoj ban ima velike ovlasti {u raznim vremenima
razne) do XIX.
Kao naziv za vladara ban upotrebljavala se u Bosni {XII- XIV.st.:
npr. ban 1154-63, kad je Bosna bila polusamostalan vazal Ugarske;
ban Kulin 1180-1203, otkad se Bosna postepeno jo vie osamostaljuje) te u
banovini i Severinskom banatu.
banana
U evropske je jezike dola iz portugalskog (banana), a u portugalski
je ula iz nekog jezika na obali Gvinejskog zaljeva.
banka
bfinka. - Internacionalizam, potekao iz tat. banca, to je
isprva samo klupu za mijenjanje novca: u srednjem vijeku u sje-
vernoj Italiji primati novac na uz priznanice. S
bankovnim poslovanjem proirila se i talijanska
Ta!. je iz germanske *bank. Germ. *baokan dalo
je stisl. bakki (iz slnord. bakki jest engl. bank ''hrbat, greben, kosina, nasip,
obronak. obala"). - Gcnn. *baokiz "klupa" dalo je stnord. bekkr, dan., v.
bank, stengl. engl. bench, stfriz. bank, benk, nizoz., stvnj. bank, nj. Bank.
Iz germ. *baokiz jest i *bCtnk, iz je fr. bane "klupa" (i iz toga
je onda engl. b<tnk ".klupa na radna klupa").
Iz lal. banco jest blim1k, gen. banka "stol, tezga, klupa".
banket, gcn. banketa
I banket, gcn. - Moda kroz iz fr. banquct "gozba",
to je izvedenica od bane "klupa, stol" (v. banka).
Iz banqueta, to je umanjenica banquc "klupa" (to je iz
fran. *banka .) jest fr. banqucttc "duga klupa, banak, nasip", a iz toga je
bftnket, gcn. "hrpa, gomila; zapreka, prepreka (na utrkama); stranje
sjedalo u autu; stuba u rovu na kojoj stoji vojnik".
bankrot, gcn. bm1krota
I bilnkrOt, gcn. bankrota (a u supstandardu i u razgovornom jeziku
125
bankrot). - Kroz Bankrott, iz ta!. bancarotta 'banka . slomljena". -
V. banka.
bar
I bfirem, bar, biircm. - Turcizmi. Bfir jest iz t. ban, gdje je - 1 otpalo
(vjerojatno po uzoru na dar < *da e), a to je iz
perz. bari "bar, u krajnjoj mjeri".
Barem jest iz t. banm, to je od istog ban.
hara
Od psi. *bfira: bug. bitra potok; bara", mak. bara 'bara", sln. rij.
bara 'bara, dijal., dijal. bara, ?polap. poro isto. {Usp. i r.
dijal. balan.lina 'bara", od *baro-luina.)
Kako je na Balkanskom poluotok.'U rasprostranjena uglavnom na za-
padnim te na koja su ranije vjerojatno bila povezana
s nj ima, pomilja se na to da je psi. *bara preuzeta iz jezika predsla-
venskog stanovnitva. U njihovu jeziku bara bila bi i u imenu krajeva
Save i Dravc u rimsko doba Metubaris - to bi bilo
- , te u imenu rijeke u Srbiji Ko/Uhara.
baratati
Danas taj glagol "rukovali upotrebljavati to (npr. alat)", a
starije je bilo i "trgovati" (a usp. u hrv. kajk. "ponaati se, postupati;
obavljati posao, poslovati, trgovati; baviti se sluiti se rukovati;
upravljati, usmjeravati" itd., te barat "posao, rad; korist, upotreba"). - Posu-
iz ta!. bara/fare "trgovati za zamjenu, trampiti", to pak je od roman.
*lx1ratare, a to je iz predroman. *baratta.
Za s v. npr. uki.Jpiti.
barj ak
Stariji je oblik - Balkanski turcizam {usp. bug. bajrak, mak. baj-
rak, alb. bajrak, mparaki fbarftki] itd.). Izvor je tur. bayrak "zastava" {i
"odred vojske ili odred u kakvoj povorci koji nosi svoju zastavu"). su
i u drugim turkijskim jezicima (bajraq itd.), a korijen je turkij.
*bad-/*baj-.
barjaJ..1ar, bajrilkfiir jest iz tur. bayraktar, to je iz perz. bayraqdar
(perz. ba)'Taq iz tur.), sa sufiksom nastalim od prezentske osnove dar-
glagola diitan "drali, imati" (za veze te perzijske v. u drati).
bar k a
iz tal. barca. - Od roman. *barca jesu ta!., prov., kata!., p.,
port. barca, stfr. barge (fr. barque jesi iz prov.; iz stfr. jest engl. barge 'barka,
teglenica, barkasa, lep"}. - Iz pikardijskog francuskog jest srnizoz. barke, iz
srvnj .(XII. st.) barke, nj. BurJ.:e. Usp. u drugim germanskim j ezi-
?ma, npr. dan., ved., nizoz. bark, engl. bMque, bark "bark, j edrenj ak s tri
Jarbola" (iz engleskog jest biirk isto).
Narlat. *bar(i)ca je iz bfiris ... a to pak je iz egipatskog,
usp. kopt. bari 'barka,
b<.irut
. turskog prah" (odatle u svim balkanskim jezi-
cima), sto JC iz pyritcs lp)'rffisl (Iz pyrites jest internacionalizam
pirit.) je izvedena od pj7r, gen. pyr6s "oganj, vatra" (za nju v.
u piriti).
126
basati, ba sam . .
kuda, lutati" i ."jako uda_rati, se, se .
S prefiksima: dobasati, --:-. Od psl_.
basa "bili udarati", sln. d1Jal. basa/1 se seliti se ?r. d1Jal. (s)basat ukrasti .
od *bat-s-ali, od bat- "udarati" (v. bat).
basna _
Od psi. *basna: stsl. bas!Jb, bug. bitsnja,;. i:nals: basna, hrv.
biisni, biisma ("zagovor"), sln. bfisen, gen. basm, basna, basem, c., /Jasen,
glu. bascii, dlu. bas(e}ri, p. basn, str. basnb, r. slukr. - U
biisma (i sin. basma) asimilacija b-n > b-m, usp. pjesma prema pjesan.
Sufiksom -sllb izvedeno od *ba- koje je u *bajati "govoriti".
V. bajati.
ba d ..
1
Od psi. *b'bb: stsl. bbij9 "posve, !Ja ;:
mak. ba, sin. ba "upravo, ba", resi. bbrju, bDSbjU, bosbjU, bbSJjU svakako
(usp. r. dijal. oono upravo", ba136 ''.treba vbiti"). -
Sufiksom -jb od *b'bX'b (sto je mozda u biih prasak. lupa, vi-
ka", u prilogu ubah, usp. bug. b'bx, csl. na b'bX'b, SD b'bXb, b'bX'btnb).
Psi. *b'bx- jest zvukoopisno, za udarce, lupu i sl.
V. buktjeti.
batina
iz crkvenoslavenskog batina, to je - kao i bug. batina,
mak. batina - od psi. *batjina. Usp. pridjev koji se
XIV-XVI. u crkvenoslavenskim tekstoV1ma, odakle se prosmo 1
dalje.
Polazno je psl. *bata/bat'a/*batja: csl. bata "otac", bug. bate "stariji
brat", dijal. batb "otac, kum; stariji brat", bata "otac", mak. bate "stariji
brat", h. ''brat" (tako u Hrvatskoj; u srpskom dosta
bata ''brat; prijatelj; otac, svekar, djever; stariji
dobrodunu i sl., bafa u obracanju, r. batja
"otac, djed, stariji brat; prijatelj itd." (od toga izvedeno Mtjuka},
ukr. bftt'ko "otac", Mtja, bjr. "otac". - U nas usp. jo selo
u blizini je jezero ili Perako blato kod Ploca; Do-,
brdo
Najstarije je *bata, a u druga je dva oblika dolo do ekspresivna umek-
anja; sama *bata spada u su . .. *baba,
*mama; joj je prvotna bilo otac, stnc, stanji brat, stanji, posto-
vani mukarac".
Psi. *batjina ima sufiks za zbirne imenice -ina. - batina odgovara

bat, gen. bata
Od psl. *bfit'b, ge11. *bata: bug.dijal. bat. bfit,
bfita, i biit "batina, ezlo", bat tap, palica , p. bat 'b1? , r. d1Jal. . su-
palj eljezni konus na dugoj motki, za P? s7,v!ov1. r.1ba;
prut; iba itd.". - Ovamo i batina. 1 uvecaruca batak z1votmJsko
tegno", s
Od glagola *batfiti: h. batati "udarati", str. bata/i "udarati, r. dijal.
batat', botat' "plaiti ribe po vodi".
Od ic. *bhat - "udarati": Jat. fatuus "budalast, glup, udaren", ga!. u Jat.
...
127
battui5, "udaram", ga!. andabata "gladijator koji se bori sa lje-
mom koji mu pokriva srvnj. b,1f nj. Blutbad "pokolj" (s Blut
"krv"). - le. *bhat- ili *bhat - jest u psi. bola/i (se;}. bug. bUtam "udaram,
trgam", mak. buta "gurati", h. bOtati "udarati", sin. bUtati biti" {usp. bu-
tec ''bedak" "udaren"), r. b6tat' "udarati po vodi" itd.
Indoevropsko *bhat - moe se kao starije bhax-t-. S drugim
proirenjem *bhax-w- > *bhfiu-, *bhau-/*bhfr ''biti, udarati". S prezentnim
-d-: Jat. /Ustis toljaga" { * bhad-sti-s; romanski odrazi te latinske ri-
jesu rum. fU$te. ta!. fusto, sardin. logudor. fuste, fr. mt, prov katal. fust,
port. fustc), srir. btJalaim "udaram" ( *bhaud-1-), stnord. bauta "udarati",
stengl. beatan, engl. beat, stvnj. boz(z)an isto (german. *bautan). S proire-
njem -t-: alb. mbyt, mbys "ubiti", lat. confilto "pobijem tvrdnju), umi-
rim, utiam" (usp. konfutacija "pobijanje, refilto "suzbijem, po-
bijem, opovrgnem" (usp. refutacija "opovrgavanje"), filtuere "spolno
(romanski odrazi toga glagola jesu rum. futc, ta!. fotterc, sardin. logudor. fut -
tire, retoroman. engadin. fuotcr, furlan. foti, fr. foutre, prov katal.fotre, p.
hoder, port. foder) itd.
je ie. st. *bhax- bilo opisna.
badariti, badarim/badarim
Glagol izveden od imenice gen. badarn "slubenik kojem je du-
nost da kontrolira mjere i utege; carinik", koja je iz tur. bacdar. Turska je
iz perzijskog (u kojem je slocnica; "porez").
bdj eti bdlm
Od psi. *bbdfti: stsl. bbdeti, bug. bdja, mak. bdee, sin. bdeti, bedeti, lxffti,
bdief, dlu. st. be5, r. st. lxJct'.
Glagol stanja na mu odgovara lit. budeti, !atv. bumt 'buditi",
prus. bude ''bdjeti".
Od indoevropskog prijevojnog stupnja *bhudh- od korijena
*bheudh- ''biti budan". To *bhudh- jo je u stind. bUdhyate "budi .se, saznaje"
(pali bujjhati ''budan je, zna", prakrt. bujjhai; pandap. bujjhJ;a
rijeiti", nepal. bujhnu, bcngal. bujhii, hind. bajhnii, sinhal. budiyanava "pridrije-
mati" itd.), spoznao; prosvijetljen" ( *bhudh-t6-s;
budizma Siddharta Gautama nakon prosvjetljenja - bodhih < *bhoudh- -
u:zeo je ime Buddha; indoarij. *ouddha- dalo je npr. pali bUddha- "prosvijet-
prakrt. buddha- "poznat; budan", sinhal. buj, budu ''Buddha"
itd.), kamir. b6zun (indoiran. *budh-ya-), av. buioyeiti "budi se",
pfstis "pitanje" ( *bhudh-ti-s), kimr. bodd "slobodna volja, pristanak"
( *bhudh-a), korn. both "volja".
V. buditi, bodar, snabdjeti.
bedro
Od psi. *bedro: bug. bedro, mak. bedro, sin. bedro, bedra mn., bedro,
glu. bjedro, dlu. st. bedro, p. biodro, r., ukr. bedro, bjr. bjt1dr6.
pridjev sr. roda (usp. *bedra .: stsl. bedra, h. bedra,
sin. prekmur. IJ?dra,. p. dijal. bicdra, str. bedra, r. dijal. bedra). Za
noge i indoevropski jezici nemaju
s1r.<:_ne nject gornjt. noge'. s najduljom kosti tijela, nego je naziv za nj
?b1cno ekspresivan. Bit cc da je *bcd-r- slavenska novotvorina od *bed- <
te. *bhedh- "biti, udarati, bosti" (v. bost11. Za takvu vezu usp.
stnord. bein, dan v. ben, stcngl. ban, engl. bone "kost", stfriz., stsas. ben, ni-
128
zoz. been, stvnj. bein, nj. Bcin "noga, .kost" (germ. *bainam < *bhoi-no-m, od
korijena *bhei- "biti, udarati", s koji je u hrv.
Moda je neovisna novotvorma 1 Jat. femur, gen. fcmons stegno, bedro
( *bhedh-m-?).
benzin, gen. benzina
Internacionalizam nastao u XIX. Polazne je arap. lubiin-gawi
"javanska smola, iz je srlat. beniviwn i - to je
u nazivu za smolu ugodna mirisa, od benzojeva drveta, sa Sundskih otoka:
bCnzoj, gcn. benz6ja. U engleskom je to benzoin, to je iz fr. benjoin, a to je
- kroz portugalski beijoim (ili kroz katalonski ili talijanski oblik) - iz
arap. luban-gliwi. . . . . . . .
Od benzojeve se smole dobiva benzojska kiselina, a po nJOJ Je nazvan 1
benzen: engl. benzene, fr. benzene itd benzine, to se danas upo-
trebljava kao naziv za benzin.
besjeda
Od psi. stsl. beseda, bug. bcseda, mak. beseda, sin. bes?da,
bcscda, gl u. bjesada, p. biesada, r. bese.da, ukr. besida.
Prvolno je *beseda bilo "sjedenje" u str. i dje-
lonlicc r. te i drugdje), od toga je "mjesto sjedenja, sijelo", "razgovor"
itd . dakle je korijen "sjediti" (v.). - U toj je be- usporedivo s
litavskim durativnim preliksom be-: usp. lit. besedeti, il besediu "ja jo sje-
dim".
bez
Od psi. *bcz(b} stsl., bug mak.bez, glu. bjcz, p. bez, slovin.
r. bez(o}, ukr bjr. bez.
Ukrtanjem *bez(b) i *pcrz(b) nastale je hrv. dijal. brez, sin. brez, dlu.
bicz(e).
Od ie. *b(h)egh(i) ''bez", od su jo stind. bahil} "izvana", srperz. be,
perz. bi "bez", sogd. {3' y- "bez-" (iran. *badi-/*bazi- < indoiran. bhag(h}i-),
!atv. bez. livon. bc "bez". - To je od ie. *b(h)e s *ghi, usp. jo
lit. be "bez", !atv. bc, prus. bhc isto.
Psi. *perz(b) "bez" (csl. preZD, bug. prez, hrv. dijal. prez, pfez,
prez, dlu. pfoz, p. przez, r ukr bjr. perez) jest od *per- i istog -z- < *ghi.
biblija
Naziv za Svelo pismo (tat. Seriptura saera, Hftgia graphCJ, zbirku
svetih knjiga Hebreja i potekao je iz crkvenolatinske biblia, a
ta je iz bibl
jest singularizirana mnoina biblion "knjiga, spis, pismo;
malen svitak papirusa", a to pak je umanjenica od biblos jon. bfblos
. "papirusovo liko; stabljika papirusa; papir, knjiga, spis, pismo". Stariji je
oblik upravo bfblos. . . . ...
grad Gubla (u dananjem Libanonu) bio Je izlazna luka za SlrtJske
trgovce u vezama i s Egiptom jo u III. pr. n. ere
su ga zvali kbn, to je imena U
Gubli se, ostalog, pretovanvao egipatski pap1rus. Zato Je
njegovo liko i materijal za pisanje u starijem zvan po Gubit
*gwublos, a umanjcnica je od toga *gwublios: u takvu je oblik.:-1 u
prije XII. pr. n. c. Od oblika *gwublios nastale _Je p_a
onda je od toga b/blios, a onda od toga drugoga oblika, as11mlac1-
129
jom y -i i-i, nasla biblfon. Grci su grad nazivali Bfblos, a za nas je to
onda Biblos.
U Bibliji u Drugoj knjizi o Makabejcima, koja je pisana koristi se
ipravo bfblos, i to _je na ovako: <;Jsim nare_di_
LMakabej] Eleawru da 1m proe1ta Svetu knjigu, a onda Je, davs1 1m bojm
zov: ''.S' Bojom stao na prvog odreda i napao Nikanora (2
Mak 8,23). U knjizi Daniela, od koje je samo prijevod he-
brejskog ili aramejskog izvornika, jest biblioi mn i to se prevodi ovako: prve
dakle godine njegova [Darijcva] kraljevanja, ja, Daniel, isti:aivah u Pismima
broj godina, koje se - prema koju Jahve uputi proroku Jercmiji -
imaju ispuniti nad ruevinama Jeruzalema: sedamdeset godina (On 9,2). - U
prvom pismu Klementa Rimskoga, s kraja rabi se izraz ta biblia
''knjiice".
je grada Guble Gcbal, a danas se on arapski zove
Jubajl. - Samo staro ime grada Guble u sebi sadri semitski korijen *gbl
"gora, planina", koji je naprimjer jo u ugarit. gbl, arap. gabal isto (iz
arap. gabal al- p;rlq ''Tarikovo brdo" nastale je ime Gibraltar), juarabij. gbl
oblast", hebr. gbl (o planini)", gcbal granica".
Kako je Biblija bila pojam Knjige i knjiga, u sloenicama se biblio-
odnosi na bilo koje knjige; zato imamo kao bibliofilija, bibliografija,
i dr.
bij eda
Od psi. *beda, ak. "bijeda, stsl. (i "nunost, prinu-
da"), bt]g. beda, mak. bcda, sin. b9da, bida, beda, bieda, lu. beda, p.
bieda, slovin. bjcdii, resi. (i "bijeda" i "nuda, prinuda"), r. beda, ukr.
bidft, bjr. bjada. - U naem jczik.'U danas samo "nevolja; nepra-
vedna optuba, kleveta".
To je od ie. *bhoirJM. od je i alb. be "zakletva, prisega" (a
bese "zadana jamstvo, besa" jest od *bhoidhatja), !atv. baida
strah, uplaenost"; od *bhoidh-o-s, gen. -esos, jest Jat. foedus, gen. foederis
"savez, dogovor" "savezni" izvor je internacionalizma federacija).
- Od ie. *bheidh- "nagovarati, uvjeravati, prisiljavati; vjerovati"; za odraze
v. u bijediti (v. i bijes).
bijcdlm
Od (s9}. stsl. "siliti, primoravati; nagovarati, uvjeravati",
bug. bed1a "klevetati'', mak. bedi "bijediti, nepravedno napadati,
klevetati", bfditi "dovoditi u bijedu'', se, bfditi se se
?iti bijedi", biedit' "ivjeti u bijedi, oskudijevati", glu. s;
se, naprezati se, se", dlu. beiis se se boriti se" p.
sit; se'', str rcsl. bediti "uvjeravati", r. dijal. bedit' "kvar'iti"
ukr. bidfty "ivjeti u bijedi". '
* y..a "ivjeti u bijedi" i glagol *bediti izveden je od imenice
za "uvjeravati, nagovarati" i prije biti
da b1 pnpadru obltc1 trebali b1t1 odraz ie. *bheidh-, tojest su oblici
rezultat ukrtanja oblika *biditi i oblika *beda/,;bediti .
. u naem za "n.cpravedno optuivati" (usp.
ob1f!d1vay_ te .. ob1cdn) poteklo Je od "siliti", to se vidi i
po 1men,i,c1 pob1cda (prcliks po- ukazuje na rezultat sile) - i to preko "siliti
n? , govora. (Glagol sa "u-
VJCrtll dosao Je 1z ruskog ili 1z crkvenoslavcnskog jezika, i je u
130
srpskom, kao i pridjev b&zbjedan "siguran" te glagol "osigurati").
Dobra je usporednica u lit. baidjti "straiti", latv. baidlt .. ( *bhoidh-i-) te
germ. ( *bhoidh-je-) - od indoevropskoga kauzativa *bhoid-eje-.
Indoevropski je korijen *bheidh- "nagovarati; uvjeravati, prisiljavati; vje-
rovati", sa iz i vojevanja. Odrazi su pefthO
"nagovaram, uvjeravam" ( *bheidh-o), pist6s "pouzdan" ( bhidh-to-s), pfstis
"vjernost, potenje" ( *bhidh-ti-s), Jat. fidO "vjerujem, uzdam se" ( *bheidh-0-,
od *fidare "vjerovati" romanski su odrazi tal. fidare, retoroman. engadin.
lider, furlan. fift, fr. fier, prov. flzar, katal., p port. Jiar), fides "uzdanje, vjera",
umbr. combifiatu "uzdam se" ( *bhidh-fa-), got. baidjan "siliti", . stisl.
"zahtijevati", stengl. bctdan, stsas. bedian, stvnj. beiten "tjerati, tiskati; siliti",
nj. beiten "narediti, prisiliti" (germ. < *bhoidh-je-), got. bidjan "mo-
liti (se)", stisl. stengl. biddan, engl. bid "zamoliti; ponuditi; zapovjediti"
(u engleskom su se pomijeali odrazi stengl. biddan "zapovjediti" i
"nuditi"), stfriz. bidda, stsas. biddian, nj. bitten "moliti", beten "moliti se"
(germ. < *bhidh-je-).
bijel, o
I bio. - Od psl. *MID, *bela, *belo, odr. stsl. beh, bug. bjal,
mak. bel, sln. belj, biely, lu. bely, polap. b 'oie, p. bialy, slovin.
bja'yli; r. belyj, ukr. bflyj, bjr. bely.
Praslavensko ima sekundarno dugo e < e: nastalo je od starijeg
*beh. Takvo je sekundarno duljenje i u srodnim kao to su stisl. bal
"plamen", stengl. brel, engl. bale u balefire "vatra, krijes". Tom
pretpraslavenskom *bel- lijepa je usporednica kelt. *belos "svijetao, blistav"
(usp. gal. Belenus, epitet Apolona, te kimr. beleu "kuna" < *bhelewo-). I u
drugim je jezicima promijenjen samoglasnik korijena, ali
phaf6s "bijel'', stmaked. bal- u osobnom imenu Bafakros ("Bjeloglav"), pred-
pelazg. balios, bele- u imenima (npr. Belesarius "Bjeloglav"), arm.
bal mesap. bala- (u imenu Balakrahiahi "Bjeloglav"), alb. balle
srengl. balled, engl. bald "pleast, lit. Mlas "umarica, ane-
mona; bijel", latv. bfils "blijed".
lndoevropsko *bhel- ''bijel, svijetao (za ivotinje, biljke ili stvari)" smatra
se izvedenim od *bha- 'blistati, svjetlucati": stind. bhati "svijetli", bha/a-
blijesak", phaino "na svjetlo iznosim" ( *bha-njo), stir ir. bftn
"bijel", ofb "ljepota" ( *opi-bha), toh. A parp "jasan" ( *bha-no-) itd.
bijes
Od psi. *MS'b, gen. *Msa: stsl. beSD, bug. bjas, mak. bes, sln. bes, bes,
bes, dlu. st. be.s, p. bies, r. bes, ukr. bis.
Od ie. *bhoidh-so-s, istoga korijena *bheidh- "siliti, primoravati" koji je u
bijeda (v.). Usp. lit. baisiJs "straan, uasan", !atv. baiss imeni-
ca, "strah, uas"), baisa "strah" ( *bhoidh-sa), !at. foedus ."gadan, ruan" (ro-
man.: sardin. logudor. feu., p. hedo, feo, port. feio). polazno zna-
jest "prisila, strah; plaiti" (usp. i lit. baidfti "plaiti, straiti",
u bijediti).
biljeg
Nastalo od starijeg *belegr, (usp. u Crnoj Gori bjeljeg), kako je u stcsl.,
usp. bug. beleg, mak. belcg, sin. beleg, bileg, r. beleg.
iz avarskog *biilagtt, usporedi u ostalim turkijskim jezicima
npr. tur. bilgil, tatar. bilga, azerb. bi7ik. Iz turkijskog je i mong. bilig, bilfig,
--
131
biiliig "mudrost, um, znanje". (Turkijs!<l korijen *bi/- "znati" jest u t. bilmek
"znati", bilmez "neznalica", od je u Bosni bilmez.)
je u slavenskim jezicima naslonjena na *beh 'bijel".
birati, biram
Od psl. *birati (sr;} bug. biram, mak. bira, dijal. biraf, p. r. birat'.
Iterativ za *bbrfiti (v. brati) s produljenjem b ' i. .
Od tog su glagola izvedene kao bfr, Od(a)bir, zbfr, zbirka, pabirak,
itd.
biser
I biser. - Takva postoji i u drugim slavenskim jezicima: stsl. biSbr'h
biserD, bisn, bug. biser, mak. biser, sln. biser, r. biser, ukr. bfser itd. '
Najvjerojatnije je kspsl. *bisn ili iz turkijskog *biisra
(usp. tur. biisre), to pak je iz arap. busr "staklena perla".
bistar, bistra, o
Od psl. *bjstrD, a, o, odr. *byslr'hjb: stsl. bystn "bistar,-brz, iv", bug.
bistu, mak. bistar, sln_ bfster, bistra, bystrj, glu. bystry, dlu. byty
p. bystry, r. bfstryj, ukr. bfstryj, bjr. bfstry. '
nejasna porijekla. Uglavnom se izvodi od ie. *bhiis-ro- "uman"
usp. stisl. bysia ''brzo istjecati", norv. dijal. beysa "izbijati'', norv. buse v:
busa "baciti se naprijed, navaliti", istfriz. Msen "umjeti" biisterig 'bu'ran"
kimr bret. buan "brzo''. je rano -sr- dalo -str- (v. npr. struja), bl
*biisro- dalo *byxrD.
bitanga
.Iz. bitang_, (prvotno je bitanga bilo
skitruca, potepuh ), sto Je IZ srvnj. biutunge "plijen".
biti
Od *bjti:, stsl. .,.sln. biti, bfti, byf, glu. dlu. bys,
polap. bo1t, p. byc, slovm. bat, rus. byt', ukr. bUty, bjr.
Taj infinitiv od indoevropske imenice *bhi1-ti-s (ta je u
psl: . > h. bft, gen. bfti, sln. bit, byt, resi. byth, ukr. dijal. byt') od
ko Je Je bhUt f!:i,, . . stanje, procvat" (usp.
bw "zemlJa" (11. Istog je t>Ori-
tekla I !.tt. Jatv. but .V s .. sufiksom -t- JOOsim psi. *byto, *byf'b
r nacm z1vota, z.1vot") usp .. stind. bhi1tam bit" (pali
bio Je", (Palestma) hra isto, hindi hua, sinhal.
vu itd.), srna bulu, kah bhi1e 'bio je" itd., stisl. Mo . "stan". - S kratkim sa-
*bhutis u phjsis "priroda" (usp. internacionalizme fizika

stir. buitlr, *bhutos u phyt6n "bilje biljka" (usp. intern JJtologija)'


sttr. both "koliba", lit. bUtas "stan", ;,_rus. bi ttan' '
( * Usp. jo ''?i_ti" ( IJ.hewa- < *bheu-Ij-), bhavati "biva, jest"
u 1I!?oanJskim Jez1c1ma npr.: pali bhavati, hOti, rom.
m V Jesan: '. ov- itd sindhi huanu ''biti", lendi ho-
hol}a isto, nepal. hunu., ho "jest", bengal. haoya hindi hona sinhal'
itd.), akun oom "jesam", kamir. bowun "postati" eph/
te ( arm:.?,usanim "rastem" ( *bhu-s-), alb. buj "ivim" ( *bhiJ-n-jo),
at. futurus (bhu-t-), got. bauan "stanovati" ( *bhou-) itd. - Usp tako-
u hetoh.0jski'? jezicima: lidij. bu(v)-, likij. -bu., karij. b(u)v-, -bu.
Od istog su konJena JO npr. baviti se ( < *bhOu-) bilje ( < *bylbje
*bylb < *bha.-1-i-), *byti,je) i dr. '
132
Prezent < *bt;>d9 (< *bl,-ndQ < *bhu-n-). s prezentnim -n- i -d-.
Proli aktivni particip bio, b11a, b11o < *bylb, a, o < *bhii-1-. .
Imperfekt bijah l. I. jd. < gdje < (c
perfekta dao je jo npr. arm. -1-, npr. berCJ nosio sam , ltt. -e- u bere si-
pao je" srodan s aorista i
npr. 3. I. aor. za *bher- nos1tt, brali : stmd. abharat, arm ebcr, fC:_ epherc).
Aorist bih l. I. jd. (uao u kondicional) < *byXb, s *by- < bhu-. Prasla-
venski je aorist bio b,YXb. by, by. byxomo, . . .
Stari je kondicional u ?_im. b1 .---:
jae biITlb, bi, bi, bimo, b!te,. bQ. -: D'.'Lasnp r:a8 pretrpio . Je
promjene pod utjecajem aonstnih obltka, 1 razhkuJe se od nJih samo u 3. hcu
nmoine.
Kajkavsko biim, ba, bD je od *bt;>d9 po uzoru na prezente ka-
kav je znam, zna, zna. - * .
Indoevropsko *bheu-, *bhcwa- (starije *bheu!f-} E!;klo Ae od n.ostr._
.izrasti koje je odraeno u af raz. (kop t. sa1d. bO drvo ; kafico be 'b1tt,
ivjettl. ural: *pure "drvo" (fm. puu, mad. fa), alt. *Lxji '?i.ti" (mong. *bu-/*bii-
npr. u srmong. bui "jest"; tung. bi- u svim tunguskim Jez1c1ma).
V.jesam
biti,
Od psi. *bni, *bhj<): stsl. biti, bug. bija. mak. bie, sin. biti, bijem, biti,
bif, glu. dlu. bis, polap. bait, p. slovin. bjic, r. bit', ukr. bfty,
bjr.
To je od ie. *bhi- < *bhda-. *bhoi- jest u *oojb: bug., mak. boj, h. bBj,
gen. bOja, sin. bOj, gen. b6ja, boj, r. boj itd. - Ovamo *bidlo (h. Mo "puls;
za zakivanje; dio itd.", sin. Mo "bilo, puls", ukr. bflo "daska
koja se u manastiru upotrebljava umjesto zvona" itd., sa sufikso!11 _-dio <
ie. -dhlo-m). (stsl. mak. h. sin. rus. itd.).
Indoevropski je korijen *bhei(a)- (starije *bheiH-) "udarili": av. bycnte
"udara" arm. bir "toljaga" ( *bhi-ro-). phitr6s "klada, cjepanica, panj",
venet. o'sobno ime <pohiios ( *bhoj-o-s}, ilir. ime plemena Boiof "Borci",
ime plemena Boiotof (zemlja Bcocija"),
plemena Boli (ime sadrano u Bo_he"!1a za to .!301- t
germ. *haim-, jer su je tako ,,susJedm . sttr. bcn(a)id
bije" ( *bi-na-111. srbret. benaff reze , stengl., engl. bili 'helebarda, kos1Jcr
stsas. biJJ, stvnj. biJJi, nj. Bille "sjekira za bruenje mlinskoga kamena"
(germ. *bilja). srvnj. billcn "tesati, udarati". stfriz. bild, nizoz. bceld "slika",
stvnj. bilothi, bilidi, nj. Bild "slika, kip".
.
je prvotno "nogavica". joj. suzilo. Proi-
rila se do makedonskog i bugarskog. Posuderuca JC IZ
odraza *11ttca - koja je od Jat. uitta (od toga su
odra1.i rum. batii "vrpca", mcglcnorum bet;T "podvezica:: furlan. 1'efc konac.
tal. vetta "vrh, otrica, tap", ladin. veta "vrpca.traka . stfr. vettc remen ,
prov. veta, katal. , stp.bcta) - . kao jcdninst? oblik. . . ..
Ovdje je kao u i a docctak -va po dek.hnactJI
na a kao
se proirila iz ikavskog {gdje je pa je drugdje pojckavljcna i
pockavljcna. Usp. i mak. bug. "nogavice.
133
bjeati, bjeim
Od f.sl. *beilti (stsl. beati, sin. r. bcat' itd.), to je -
preko tj. pretpsl. - od (p. bicc, r. dijal. ukr.
bfhty, bjr. usp. itd.), usp. i *begati - To
je od ie. *bhegw-.
lndoevropski je korijen *bheug-/*bhegw - 'bjeati"; *bheug-: pheugo,
Jat. fugio "bjeim" (romanski odrazi glagola fugire jesu rum. fugi, ta!. fuggire,
sardin. logudor. fuire, retoroman. engadin. fugir, fur]an. fuf, fr. fuir, prov., ka-
ta!. f ugir, p. huir, port. fugir), fuga 'bijeg" (usp. glazbeni termin f(Jga), lit.
bUgti "prepasti se", bauginti "prepasti", baugits "plaljiv, bojaljiv, straljiv",
I atv. biJgns "straan; straljiv"; *bhegw -: phebomai "bjeim, izbjegavam,
gone me", "plaim, straim" ( *bhogw ejO), ph6bos 'bijeg, strava, strah;
prijetnja" (usp. intern. /Ob//Ob, !obija), lit. begti, be$u
''bijeg", latv. begt, begu 'bijeg", toh. A pkii(n}t "udaljen".
Indoevropsko *bheug-/*bhegw- (osnova I *bheug-, osnova II bhweg- >
bhegw-) poteklo je od nostr. *bok(a) (moda *boJ;(a)?), od je jo
?afraz. (arap. 'b/f bife napustiti"; stegip. b/fn "stupati"; saho
buka ''bijeg", oromo baq- ''bjeati"), ura!. *pok-ta-, *pok-e- ''bjeati" (marij.
pokt-- "tjerati"; mad. fut- , hantij. pol- "bjeati"; selkup. pakta- "skakati, bje-
ati"), jukagir. pogi- ivotinji)", drav. (malajalam. konda
"poslati"), alt. {tung. *piikti- ''bjeati": nanaj. evenkij. hukti- itd.).
blag, blaga, o
Od psi. *oo/gb, *bolga, *bO/go, odr. *bolgojb: stsl. blago, bug., mak. blag,
sin. blag, blaga, blahf, p. blogi (usp. dlu. bloki "sretan", r. dijal. b6-
logo "dobro").
Usp. imenicu *bOJgo (stsl. blago "dobro, dobro djelo, dobra stvar'', mak.
blago 'blago", h. bliigo ''bogatstvo, novac, stoka", sin. blago "dobro, bla-
go, stoka, teret", p. st. blogo ''blago, dobro, itd.).
. Moda je ta praslavenska zapravo *bol-g-o, je *bol- isto koje
JC u *bolbjb ''bolji" (v.). - se povezuje s av. borofc1yeiti "po-
zdravlja, barag- "ritual, boraxda- "dobrodoao'', stind.
b{has-p;iti.Q "gospodar molitve".
je ve7.a s ic. *bhclg- 'blistati" (usp. sjajan za "dobar"): stind.
m. "blijesak", phlego "palim, eem", "poar,
.!"1Pala" (usp. flegma ''hladnokrvnost, tromost", flegmliti-
can trom. hladnokrvan"), ph/6ks, gen. phl6gos "plamen, oganj, ar;
zraka" (intcrn. floks ''biljka plamenac, krasnica", flogiston), lat. flagro "gorim
plamtim; elim" (usp. flagranfan upadljiv; vatren, estok"):
flamma elamen, ar" (od *11_agmii; romanski odrazi flamma jesu
rum. nama, tal. !iamma, sardm. logudor., retoroman. engadin. flamma, fur-
an. (lame, fr. na.mme, prov., kata!. p. Jlarna, port. chamma; romanizm.i
nJ. ki_mr. fflam). osk. Flagiuf munja", lat. ''blistali,

od romanskog odraza toga glagola jest rum. fulg "sni-


pahulja ), fulgur "munja" (usp. intcrn. fulguracija "iskrenje iz elektroda;
07.IJeda od romanski odrazi fulgur jesu tal. folgore, furlan.
{olk), , (usp. fulminfmtan "koji sijeva i grmi;
sm. 1mb/Jssw nj. blinkcn "sjati se.
( bla_nk SJaJan {gcrm. *blafl kaz dalo je roman.
blancus, cega Je tal. bmnco - usp. posud. bjiinko - i fr. blanc. a iz
francuskog Je posudcno engl. blank "prazan, neispunjen, bjelina")_
134
To ie. *bhelg- jest od nostr. *ba[qa "bljesnuti": afraz. *bris "bljesnuti,
munja" (arap. barq "munja", sthebr. Mriq, akad. berqu isto; stegip. b3q "biti
svijetao"; bilin mirka "munja"; hausa waJJ;fya . "munja"), kart. *berc;g-/
b;qg- "blistati" (gruz. brc;g-in-), ural. *palkA {hantij. sjev. payal "munja"},
alt.' *balkA- "sjati se, blistati" (turk. *balky-: tur. ballaz "munja"; ?korej.
p{Jlg- "biti jasan"}.
blato .
Od psi. *oolto ''barutina, blato": stsl. blato, bug. bloto, mak. blato, sin.
blato, blato, glu. bl6to, dlu., p. bloto, slovin .. blthto, r. bol6to,
ukr. bol6to, bjr. balota.
Od ie. *boletom To i *bol(e}tom/*bo/(a)ta te bez -t- (sve od starijeg
*belH-) jo je u ilir. *baltom, mn. *balta, frigij. ime Belta,
ime naselja Debclt6s, rum. balta (iz ta!. {Lombardija} palta, (Pije-
mont) pauta, (Emilija) piilta, {Trst) paltan, furlan. pa/te, dalmat. balta
varno jezero", bflltos [valtosl, Mite, bfilta "blato", alb. balte
"blato, glina", Jat. blatca "gruda blata'', ligur. *bola 'blato" (ime rijeke Duria
Bautica < *bEtltica), venet. (venetskoilirsko?) mare Balticum more",
prus. *balt-; stengl. p6/, engl. pool, nizoz. pa/, stvnj. pfuol, nj. Pfuhl (germ.
*pol- ), lit. bala ''blato", latv. bala.
Od ie *pel(a)- (starije *pe/H-) potekle su kao stind. pa!va!am
"ribnjak, bara", lat. pal-Od- "blato", lit. palios . mn. ''blato".
le. st. *bc!H-/*pelH- poteklo je od nostr. *pa/11 "blato", od je jo
alt. *pa!- (turk. stujg. tur. ba/91.k, i drav.
(brahui pfil- Nostr. p daje ie. b/p.
blazina
"drvena podloga, greda za ronice na krovu, za opijen" i
"perina, jastuk". - Od psi. *bolzina: mak. blazina "kovinska podloga na kojoj
je os mlinskog rvnja", sin. blazina ''blazina, uzglavlje, perina; za
leaj".
To je od ie. *bholgh-in-a ili *bholgh-ein-a, usp. lit. baliena "uzduna
u balfenas u ili u kolima", latv. balziens
"gredelj pluga", prus. balsinis "jastuk, uzglavlje".
lndoevropski je korijen *bhelgh- "nabreknuti, mijeh, jastuk": stind.
"protirka, stelja", av, barazi- "jastuk, uzglavlje", perz. bali, kurd. bali,
oset. baz, vahan. vorz isto, ir. bolgaim "nadimam se", bolg . trbuh",
srir. bolgach . "oteklina, mjehur, kozice", kimr. bol, bola, bolg "trbuh,
gal. bulga "kona (v. budet), Be/gae 'Ljuti, Srditi" (njih je pokorio
Cezar, i nova je provincija nazvana GaJJia Belgica, odatle ime Belgije),
gol. balgs "mijeh", stnord. belgr "odrana koa, mijeh, trbuh", stengl. bclig
mijeh, trbuh", engl. belly "trbuh", stvnj. balg, nj. Balg "mijeh" (usp.
stcngl. belga, bclgwn, mn. za be/(i)g, srengl. belwes, belows, engl. bellows
"mijeh"}.
le. *bhclgh- najvjerojatnije je od *bhel(a)- (starije *bhelx-) "napuhnuti,
naduti": phal/6s, phales "muki ud" ( *bhf-n6-s, usp. fii/os i po latinskim
imenicama na - us fii/us), Jat. follis "koni mijeh" { *bhf-ni-s ili *bhol-ni-s.
romanski odrazi fo/lis jesu rum. foale, retoroman. donjoengadin. fol, ga-
licij. folc, portug. fo//c), fli5 "puem" ( *bhl:r ji5, od starijeg *bh/:(- ; od inflare
"naduti, napuhati" jest iz toga inflacija), stengl. blflwan, engl. b/ow
"puhali", stvnj. bffi(h}r111, nj. bliihen "naduti" (germ. *blawan < *bhf-w-) itd.
S drugim proirenjem. u *bhcf-g- i *bhef-J(- "greda, lram": pha-
--
135
lagks, gen. phalaggos "valjak; bojni red" ( *bhda-g-; iz toga falanga 'bojni
red; udarna grupa itd."}, pMlkes "grede na brodu", lat. fulcio "podupirem"
{ *bhlJ<-jO; od fulcire jest tal. folcirc "zabrtviti, itd {v. balkon). -
"greda" od "debela" i sl.?
le. bhela- {starije *bhcLi-/*bhlcX-} poteklo je od nostr. *blllHA "na-
(se)" ( od je Jo afraz. {berb.: sus abellu "spolni ud";
1stku.: arbore balla; Sjevernoomotski: doko, basketo bulli; boleva
bola isto), kart. *ber-/*bel- "f.uhati, napuhati" {gruz. ber-, bar-. me-
grel. (m)bar-, svan. bel-, bel-, drav. *pull- "nabreknuti", ural. (finoperm.
*pu!e- ili *puljc- "mjehur; plik").
blesav, a, o
_ SJ<:ipa sa sln. bl?,sav psi. *blcsaVbOb). Usp. psi. *blesm0b):
h. blesan (dakle to je po1mencen pndjev), stp., p. dijal. blcsny '1ud, sumanut"
slovin. blesny, bliesni; blesni' "sumanut, priglup, glup". To bi bili stari pridjevi
na -aVb, -m od *bles-.
Psi. od ie. *bhles- "bljeskati, sjati {se), blistati", to je jo u
blae .se ''baklja, vatra'', engl. blaze "pla-
men, zar, Sjaj; bijela !tsa na celu konja ili vola" {germ. *blasjo) nj blaB
''blijed". .*bhles- na -s- od *bhel- (v. bijel). ' .
Moguce je da su ekspres1vmm promjenama dobivene blez "umno i
nerazvijen blezga "glupan", blezgav isto, od je blez-
gat1, blezgarija, blezgariti i baljezgati.
blijed, blijeda, o
Od :bl8db,_ *ble;Ja. _ *bl&Jo; odr. stsl. bledb, bug., ma!<- bled,
bl?!J. ?I&Ja, c .. b{edy, lu. bledy, p. blady, slovin. bladi: r. di-
jal. bledYJ, bledO;, ukr. bbdYJ, bjr. bljadf (iz p.?).
Drevan slavenski pridjev za boju na -db, od ie. *bhloid- ili *bhlaid-
usp:. stvnj. bleizza, nj. Blii!Je moda lit'.
blaivas tnjezan, nataste (preko *blaidvas), blaisvas ''blijed" (preko *blaid-
svas?} i alb. bler6sh, blerte "zelen".
To je od ie. *bhlei-, to je od *bhel- (v. bijel).
blijesak, gen. blijeska
br psi. *bleskb: bug.,_bl)itSbk, mak. blesok, sin. blesk, blesk, glu.
es,.,, p. slovio. bJ;sk.. bliesk, r. blesk, ukr. blesk, blysk.
(
Y _Je blo1sk-, prema *bleisk- u glagolu *bliskati/*blistati
bliskat1, blistati). On je od *bhleig-sk-.
, lndoevropski korijen *bhleig- "svijetlili, sjati, blistati" jest npr. u sleng!.
b/Jcan, sts,as. blikan, stvnj. blihh_an ''blistati" {germ. *blixan), stisl. bleikr 'blijed",
stengl. blac, engl. st. blake, ruzoz. bleek, stvnj. bleih, njem. bleich ''blijed"

lit: !>lizeti, blizgu "svjetlucati, sjati",


ka
lyskJu isto, blaiktyt1s razjasrutt se", !atv. blaiskums "mrlje" {s istim -sk-
o u slavenskom).
Smatra se da je to proireno od ie. *bhlei-, a to da je od *bhel- "bijel" (v.).
hliz, blfza, o
(
''b bfizo_, ?lizb, .. blizo_ .. blizu ("blizu"), mak. blizu
), .sin. blaz, c .. st. blJzy, stp. bllZJ, r. d1Jal. blfzyj, ukr. blyz . .
Vjer?J'!.tll<? Je 1mcnic:a *blin, .genitiv *blizu posta prilog.
(bf!Zak, te (bug. b/izna "mjesto
u tkaruru gdJe Je propustcna 1h 1zvucena mt osnove", mak. blizna "gnjecav
. I
I
136
dio kruha", hrv. bfizna ., blfzm ''dvije niti stavljene u brdo umjesto
jedne", bi/zna "brazgotina'', blizno "propust", bfizna "modrica", glu. bluzna
"modrica; made", p. blizna "ogrebotina", r. dijal. bf fzna "proputena nit'',
ukr. bljzna "rana, ogrebotina", bjr. bljuzna "greka u stavljanju niti"), to je
pridjev od glagola kojem je prvotne bilo
'biti, udarati".
Indocvropski je kor_ijen *bhlig.- (: *bhleiK-) 'biti, udarati": eol., jon.
phlibO "otrem" ( *bhligw6), Jat. flig6 "udaram" ( kimr. blif"katapult",
bfilaidd 'brz'.', lit. bfftiyti "otrgati, oguliti", blye "propust u tkanju", !atv.
liczt "biti, bJaizit skupa, .
Za vezu usp. ankhi ''blizu. tik" : ankh6 "stiskam, davim,
guim", fr. prcs, ta!. presso ''blizu, lik" : Jat. pressus "zbijen".
blftd
Od psi. *b!Q<h,: stsl. blQ<h, "razvrat, blud, preljub", bug. blud "preljub,
blud, vrijeme metea", mak. blud ''blud, razvrat", sin. bf&I "zabluda, pogre-
ka; strast", bloud "bedak; zabluda, greka'', blud "zabluda, pogreka,
hereza, krivovjerje", glu. blud "zabluda, pogreka, ludilo", dlu. blud "za-
bluda", p. blqd, gen. bh;du "zabluda, pogreka", slovin. b/6[/d "zabluda", r.
blud, ukr. blud "lutanje, sila koja tjera s puta", bjr. dijal. blud "gubitak
puta". - Usp.zfibluda.
Od glagola *bl9d9 (stsl. ''brbljati, blebetati; bludjeti",
hrv. blesti, bledem "unositi razdor, huliti, sin. bledem 'bun-
cati, bulazniti", 'blebetati", str. blcsti "izgubiti put, zalutati; blebe-
tati; grijeiti; bludjet i"). Od tog j e glagola blenuti (
Indoevropski je korijen *bhlendh- "lutati; slabo vidjeti; blijed": stind.
bradhnftJ:i "crvenkast, blijed", kamir. boduru bik" (ii.
*bradhna-da- ili *bradhra-), lit. blendiu "spavati", "mrtiti se;
zatamnili (se)" Oit. blafidus "dremljivost, pospanost; potitenost" odgo-
vara psi. *bJQ<h,), !atv. (iz kur.) bfenst, blensties "slabo vidjeti, biti kratko-
vidnim'', gol. blandun sik "pomutiti se, pobrkati", stvnj. blendan se;
oslijepiti" {germ. *blandjan), got. blinds "slijep", slnord. bfindr, stengl., engl.
blind, stsas., nj. blind isto (gcrm. *blindaz < *bhlendh-o-s); iz germ. *blundaz
( *bhf ndh-o-s) jest srlal. blw1dus, od tega je ta!. biondo, fr. blond (iz toga
b/ond, i dalje b/Onam, b/ondfn(k)a).
le. *bhlcndh- moda sadri *bhel-. koje bi bilo od nostr. *bulA "mute,
talog": afraz. *b(w)f "vlaan; mijeati" (arap. bi! "mijeati'',sthebr. bff isto;
stegip. bJj "oznojiti se"), alt. *bul11 "mute; mutiti, mijeati" (turkij. *bulya-
"mijeati, mutiti": tur., turkrnen., azerb.bula-, ujgur. bulya-, mong. *bul-:
mong. pism. bul-ai "prljav", bufol)gir "mutan, halha bulai "mrzak";
tung.: evenkij., even. bulii ''blato").
Nostr. *bul11 > ie. st. *bhwcl-/*bheul- > *bhcf-.
b lj uvati. bljujem
Samoglasnik u u infinitivu jest iz prezenta. - Od psi. *bfbVati, *bmjp:
stsl. bfbrnfi, bljuj(', bug. bbfvam, bljiivam, mak. bolva, blue, sin.
jem/b/juvam i bljcvati, bljujem. rij. bljuti, bivati, bliti, bfuvaf,
glu. dlu. b/uwas, polap. bl/wa (''bljuje"), p. r. blevat',
bljujU, ukr. bljuvflty, bljujU.
Tu je f epentetsko, iz prezenlnog bfu- < bju- < ie. *beu-, dakle psi.
*bfujp < *bcu-j-6, s prezentnim -j- (po starom}? - v. plju1
1
at11.
137
bob, gcn. bOba
Od psi. *bobo: bug., mak. bob, sin. IJ9b, gen. IJ9ba, bob. bOb, lu.
bob, polap. bi.ib, p. b6b, gen. bobu, slovin. bOub, r. bob, gen. bobft, ukr. bib,
gen. b6bu, bob.
Od ie. bhabh-o-s ili *bhanh-u-s, usp. *bhabh-a u Jat. laba 'bob" (ro-
manski: makedorum lauii, veljot. lua, tat. fava, sardin. logudor. lae, retoro-
man. engadin. leva, furlan. lave, fr. lcve, prov., kat.lava, p. haba, port. lava),
falisk. haba isto (lat. i fal. kroz *t/1aba < *t/1at/1a), stnord. baun, norv. bauna
"grah", dan. benne, v. bOna, stengl. engl. bean "grah, bob", stfriz. bane,
stsas. bona, nizoz. boon, stvnj. bOna, nj. Bohne "grah" {germ. *baun6 <
*bhab-na). - le. *bhabhfi jest u psi. *boba (h. b6ba "sve okruglo
itd.; okrugao ili okruglast plod biljke", r. dijal. b6ba
U *bhabh- najvjerojatnije se radi o opisnu udvojenju.
boca
(i u drugim balkanskim jezicima) iz bozza "mjera
za (usp. b6sa ''boca"), usp. furlan. bOzzc. - Osim "sta-
klenka" istog je porijekla i '1opta" i za
je iz narlat. buttia, to je enski rod za buttis mijeh"
(v.
Romanski odrazi buttia jesu fr. !ion. bosi, vic. ( fr. bosse),
savoj. bola, boste, jufr. buso, furlan. bots, ta!. boccia i dr.
bodar, oodra, o
Iz ruskog b6dry j. - Ruski je pridjev od psi. *bbdn, *bodra. *bbdro,
odr. *bbdlbjb: slsl. bbdlb, bbdryi, mak. bodar, hrv. biidar "ivahan", r. b6dryj
"vedar, krepak. zdrav, bodar, svje", dijal. b6droj, ukr. b6dryj, bjr.
Odglagolski pridjev na -n. od glagola (v. bdjeti; usp. za rdar,
v. mu odgovara lit. budriis 'budan, oprezan".
bog, gen. bOga
Od psi. *oogo, gen. *bOga: stsl. bogo, bug., mak. bog, sin. bBg, gen. boga,
Mh, gen. boha, boh, glu. b6h, dlu. bog, polap. bi.ig, p. b6g, gen. boga,
slovin. ooug, r. bog, ukr. bih, boh, gen. boha, bjr. boh.
I usporednica jest u iranskom: stperz. baga- "gospodin, bog",
perz. bay 'bog", skit. *baga- isto (u osobnim imenima Bages, Bagios), sog-
dij. f3y ''bog, gospodin" (sogdij. manihej. {3yn "hram" < iran. *bagina-, usp.
psi. *bobnica), part. bg {bay) 'bog", baktrij. bago, sakan. vaga-, vaga-, vaka-
isto, usp. danas vahan. zap. vo 'bog; dobar duh" ( < iran. *baga-).
U indijskoj je vedskoj mitologiji BhagaJ:i bog se ime moe prevesti
kao Udjel; on je udjelitelj i darovatelj blaga, utjelovljenje i imovine.
Njemu se radi i blaga (stind. ra(y)i - za to v. u raj-, dhana
vasu, apnaJ:i itd.), koji idu od bogova ljudima, od ncbesnika k zemnicima, s
neba na zemlju. U sanskrtskoj knjievnosti bhagaf; i "bo-
gatstvo, slava, junatvo, procvat, ljepota". Onaj koji to ima jest blulgavan
bl_agosloven; svet, boanski; bog, gospod", pa ta
TIJe? u hmdU1.zmu postaje epitet viih bogova. tovateljVinua i Krne sebe
bhagavataJ:i ''boji (u djelu Bh;1g;wadgita ''boanska pjesma;
o gosP?du" to je stalan epitel Vinua Krne). U budizmu je hht1gavat
epitet Buddhe 1 bodhisatva, a u dajnizmu Mahavire. - U Dravida na mala-
obali ime Bhag,wati "blagodatna" boginju rui-
telJtcu, pokrov1telJ1cu bolesti.
kakvo je "udjel" razvilo se od indoevropskoga korijena
138
*bhag- "dijeliti": stind. bhajati "dijeli, daje" {prakrt. bhayai), bhagal} "dobro,
blago, spolno zadovoljstvo" (usp. dalje u indoarij.: prakrt. bhaga-, bha-
ya- stgudarat. bhaI instr. "sa sinhal. ba bhagal}
"djelitelj, gospodin", kamir. bazwi "dati; raspodjeljivati" (ii. *bhaj-ya-;
usp. *bhiijaya- u pali bhiijeti "raspodjeljuje", rom. (Palestina) bauar "dijeli",
sinhal. bcdanavii "dodijeliti"), av. baga-, baya- "bogatstvo", frigij. bagaios epi-
tet gromovnika (moda iz iran.), phagein "jesti", stengl. kinni-
bako "obraz", nizoz. kinnebak, bahho, nj. Backe isto (germ.
*bak(k)an- < *bhag-on-), toh. A pak, B pake "dio". - Usp. i stind. bhagyam
mnogo" (pali bhiigya-, bhagga- sr. prakrt. bhagga- sr.,
sindhi bhagu sr. sudbina", lendi, pendap asam., bengal., hindi bhiig
m. "dobra itd.), kamir. oogu m. "dobra (ii. *bhiigyam). - Usp. i
av. baxta- "udio, skit. *baxta- (u osobnim imenima Bagdokhos =
*baxta-vahu "sretan", s vahu "dobar", BagdOsauos = *baxta-syava "koji ima
crnu oset. biigdawan "udio; dug, odgovornost". - Ovamo i av. bax-
"darovati", skit. *bax- (u osobnom imenu Bftksagos "koji daje" ili ''koji je
nadaren"), perz. baxidiin "dati, darovati, pokloniti", imenica baxi, iz je
t. bah-$1$, iz toga je baki "dar, poklon; napojnica" u Bosni i Srbiji).
Kako je *bogi, "dobrobit" i sl., za onoga koji toga nema
kae se da je *ubOgi, (u Ubog, v., s negacijskim u-, za koje v. wniti se) ili
*nebOgi, (nebog), a onaj koji to ima jest *bogfifn (bOgat), i takva ima
*snbobje zboi ''bogatstvo", glu. zboe "blagoslov,
dlu. zboo "stoka", p. zbote ''bogatstvo; zrnje", ukr. zboja, zbija
z rnje; bogatstvo", bjr. zboa "zrno, ito") kao
: "dio" (usp. *sn- < ie. *su- "dobar", usp. stind.
subhagul; "sretan"). Za ensko boanstvo starija je *bogjni (bOginja);
*boica odraena je samo u h., sin., ukr.
Psi. boitjb dalo je hrv. boic "sin boji" i dr. Prvotno je zna-
"mali bog"; u Slavena je preuzelo pojam dobra boga, da-
vatelja, pa je tako preuzet i "mali bog" 7'1sus" praznik. - V.
Za ,indoevropsko *deiwos ''bog" (od kakvo je "nebesnik") v. u
dan. - Boga se moe nazivali i onim kojeg se poziva i zaziva (usp. stind. puru-
-hutai; "punozvan", kao epitet Indre, s hiltal; < *ghu-t6-s, od korijena ie.
*gizeu- "zvati"). Tako je u germanskim jezicima, gdje *gupaz ''bog" sadri
indoevropski korijen *ghcu- "zvati" (v. zvati). Germ. *guaaz ''bog" (ie.
*ghu-t6-s) dalo je npr. got. gup, stnord. go<J, gua, sleng!., engl., stfriz., stsas.
god, stvnj. gol, nj. Gott. - Bog je i dobar duh. Jedno, moda i najuvjerljivije
porijekla the6s (koja je prvotno bila i mukog i en-
skog roda, a tek je kasnije prevladao samo muki rod, a je i pose-
ban oblik thea ''boginja") jest da je u njoj ie. *dhwcs-o-s, pa se s
lit. dvasiit "duh, dua" ( *dhwos-), stvnj. getwfis "sablast, utvara", od ie.
*dheu-s-, za koje v. u duh. (U vezi s the6s usp. dananje teo/Ogija,
teogonija, teokracija, tcist, ateist itd.).
Po jednom iz iranskih je jezika
bey: stturk. bey, ujg. bek, azerb. biij, tur. bey "beg, voda, knez, gospodin". Iz
srt. beg jest h. beg (a iz novoturskog bey jest 001). - Po drugom je tuma-
(koje je i neto uvjerljivije, zbog vokalizma turkijska *biig
"vladar, voda, beg" (zapisana u staroturkijskom od VIII. je o-
razinu staroturkijskc vlastele) iz srkin. *piiik
stkin. pfjik, danas b6, to je nasljedna titula stare kineske vlastele
ranga, od njih pet - to otprilike odgovara evropskim grofovima).
139
boginj e mn., gen. bOginjii
Iz dnj. Pocken mn. ''boginje", .to je, skupa sa svojim germanskim uspo-
rednicama (srnizoz. pocke, nizoz .. pok, stengl. ml. poc, engl. pock, pox),
nepoznata postanja.
Zbog povezivanja s nj. Bock "jarac, nastala
je 'prevedenica' koze, kozice.
boja . .
J3alkanski turcizam (usp. bug. boja, mak. boja, rum. boia, cincar. buiana,
alb. boje, ri1pogia [bojft./J. - Iz tur. boya ''boja", sa koje je
poteklo od "ukras", "krasiti". Turkijski je korijen *bod- "krasiti": tur. boya:..,
stujg. bo8u-, usp. ''boja" u tur. boya, tur. dijal. bojoq, stujg. bo8uy, buduy, al-
taj. buduq, jakut. butuq itd. - to se povezuje s mong. buda- "ukraavati", buduy
"boja" (a to pak je moda zapravo iz turkijskih jezika).
Stara slavenska za boju bila je npr. *masih kao mast
npr. u konj crne masti), *kveln (r. cvet ''boja", u nas cvijet).
boj ati se, oojim se
Od psl. *bojati (sr;}. stsl. bojati sr;, bug. boja se, mak. boi se, sin. bati se,
bojfm se, dijal. bojati se, bati se, baf sa, glu. so, dlu. b6jas se, po-
lap. bet, p. bdojec sq, r. ukr. bojfttysja, .?jr.
Indoevropski je korijen *bh01-, *bha1-, *bhI- (od starijeg bhiH-?
*bheiH-?) ''bojati se": stind. bhayate ''boji se" ( *bhajeta11, bhil; . "strah",
bhayam sr. "strah" (stind. > pali, prakrt. bhaya- sr sindhi bhaii m. , hindi bhau
m., sinhal. baya, ba itd.), paai bay- ''bojati se" (ii. *bhaya-}, bay "strah" (ii.
bhayam), av. b(a}yente "uplai se", lat. foedus "gadan, ruan" ( *bhoi-dho-s),
lit. bij6ti(s) ''bojati se", !atv. bifies, prus. biatwei isto. Usp. jo lit. bflime, bflile
''bojazan strah", prus. pobaiinf "kazniti".
bok, gen. bOka
Od psi. *ooh: bug. dijal., mak. bok, sin. bOk, gen. b6ka, lu., p. bok,
slovin. bwk, r. bok, ukr. bik, gen. b6ku, bjr. bok
. ,nejasna porijekla, no smatram da je se moe objasniti
etimolog1jom.
Indoevropski bi korijen praslavenske *bokb trebao biti oblika *boK-
ili *baK- (gdje je K = k ili kW), a taj se da izvesti od nostr. *bagU ''bok,
bedro": afraz. (k'U. *ba(k)kw- "trbuh, bok": afar bagu "trbuh, srce", somal.
bog, bug "trbuh, bok, srce", isak b6g 'bok", digil bag "trbuh", bajso oogi isto,
oromo buke ''bok, strana; pored"; dopustiva deglotalizacija lfw > kw; ima vie
takvih primjera), kart. *bagw- "bedro, unutarnja strana bedra" (gruz. baqwI),
?altaj. {?t. bOgi.ir 'bok"; tungmand. *ook- "bedro": evenkij. ookan, udej. oo,
n:and. buxi; ?jap. oo "strana, bok"). - Zanimljivi su i primjeri iz jezika koji
dio natporodice, nego su dio sinokavkaske. U sjevernokavkas-
kim jezicima imamo: abhadig. *bagw - ''bedro" (kabardin. bligw, adigej. bliqW),
nahdag. *bag/*bag ''bok'' (beitin. bef<ejo; lezgin. ppagw, agul. bay, rutu!. beg,
cahur. mugul, bakw, kryc. beg, hinalug. bugra).
U _prcdindoevropskom *bagU dalo je *pagU, od su
moguca dva odraza: *b(a)kw-, koje najvjerojatnije i jest u psi. *bokb, i
*p(a)kw-. To ic. *p(c1)kw- moglo bi biti u stind. m. rame kri-
lo, polovina" (pali, prakrt. rom. (Evropa) phak ., pandap.
f.c1.kkh nepal. piikh m. isto, sinha\. paka
dio, udio itd.), kasnur. pach frakc1Ja, dio; cclrnacst dana" itd., paksas-
sr. "strana, bok", Jat. pectus "grudi" (usp. iz toga pektora/an), stir. ucht "g;udi"
11
140
(*pokt-). !atv. paksis 'l..'Ut. u B s dugim
samoglasnikom: stind. .' .r. pax
slabine", pftxa "pazuha . (U nekim od tih r1Jcc1 moze bih 1 1e. *pog-, pog-
itd., v. pazuha).
boL gen. bBli/00/i ..
I b81 m., gen. b8la. - Od psi. *bofh .: stsl. bolb, bug. dtjal., mak. bol, sin.
b81 ., gen. boli, i b81 m, gen. bBJa, .. bol m, st. f?Ule, bole .
m, lu. b61, p. b61 m, slovin. b6ul m., r. bol', ukr. bil' m, gen. b6l1u, bjr. bol
m., gen. b6lju
Izvedeno od glagola *bo!lti: stsl. boleti, bug. bolja, mak. boli, h. bOljeti,
sin. boleti, b6lei, polap. bwe ("boli"), p. slovin. bdolec, r.
ukr. boifty, bjr.
Psi. *bol- jest od ie. *bhal- (starije *bhp-).
le. *bhel- (starije *bhd:l- ) "rana, bol" jest u alb. geg. bolbe .
nesretan ( *bhel-), stkorn. bal . "bolest", got. balwjan stisl.
bQI teta", sleng!. b(e)alu, engl. bale "zlo, unitenje, jad, n:iuka,
bol", stvnj. balo "porok, zlo" (germ *balwaz < *bhal-wo-s), toh. A pal, B
pile m. "rana" ( *bhel-?).
le. st. *bhexl- "rana, bol" poteklo je od nostr. *baH/i "rana, bol", to je
jo u afraz. (sem. *bal-ij- 'biti istroen, biti iscrpljen"; istku.: soma!. bel
"oslabiti, izgubiti", oromo "gladovati"; angas pa/
bol"), alt. *bali "rana" (turk. *bii! "rana": karagas. bajs, jakut. bas, stujg. ba,
turkmen., tur. (zap. Anadolija) bli; turk. *bal-yy "ranjen; rana": tuvin. balyg,
hakas. balyx, palyx itd.).
Nostr. *baH/i je npr. s austronez. *paliq "rana". Mislim da bi
bilo zanimljivo ispitati ima li s takvim nostr. *baHii "rana, bol" neke veze
tibburm. *bal "umoran, iscrpljen, malaksao" (bahing bal, burman. pan "umo-
ran, izmoren", ban "odmarati se", ba "umoran").
bolji, a, e
Komparativ za pridjev dobar. - Od psi. *bofbjb m., *bofi ., *bofcUeJ
sr.: stsl. bolii, bofbi, bolje, bug. dijal. b01(1c, sin. b8/ji, a, e i bB/ji, a, e,
glu. b6/c, r. bofoj, b6Jij, b6/e, ukr. bflyj, a, e, bjr. bol, bolej, b6/y.
Komparativ bolji dolazi u standardnom jeziku samo u glagolima bO/jati,
pobO/jati, poboljavati itd.
Praslavcnska je trojka bila komparativ za *vclikb i *dobn, i ta tri oblika
izravno nastavljaju indoevropski komparativ *bel-jos m, *bel-is-, *bel-jo-m.
Indoevropski je komparativni nastavak bio -jcs-, u prijevoju -jos-, u pro-
duljenu stupnju -jos-, u praznini -is- (usp. npr. stind. svadi-yas-
hedfo ak. jd. < *swiid-jos-rp, Jat. suau-ior, got.
itd.). je da je taj nastavak potekao od nostrat1ekog JA-s(A), Je
kartvelska usporednica (hJu-c-is (gdje je *(h)u- od pokazatelja
jekta 3. lica jednine *h- i pokazatelja objektne verzije *-u-): stgruz. u-d1d-
cjs-i (did- "velik"), u-gr3-cjs- "dulji" (gr3-cl- Bit
je u tom nostr. *jA-s.1 zapravo spoj odraza odnosne zamjenice Ja (v. 1er) 1
pokazatelja genitiva *s.1, pa bi ta tvorba "x velik od kojeg y".
Indoevropski je korijen *bcl- "jak" odraen npr. u stind. Mlam "snaga,
(bcl-o-m, ii. > pali, prakrt. sr pcndap., nepal., asam, bengal.,
hindi bal "snaga, sinhal. b;i/aya "snaga; vojska"), baliyiin b<il#-
.fhaJ:i (prakrt. balif fha-, marathi balfhii), kamir. bal m. "snaga",
skit. *bala- "vojna sila; vojna dru:Zina" (u imenima), beltfon "bolji, vrsniji,
141
hrabriji", frigij. bal- "velik, mnog; brz" {u osobnom imenu Balaios, to je
epitet Gromovnika), tat. debilis "sakat, slab; nejak, (s "s, iz,
od"; od te latinske internacionalizam debil; romanski odrazi tat.
"slab" jesu ta!. debole, prov. devo/, deuve), stir. ad-bol "ogroman, velik",
(*bol-), bale "jak", mesap. bala- u balasiiri(hi), moda nizoz., frizij. pal(I)
"jak".
bomba
Iz tal, bomba, to je najvjerojatnije . rod za bombus zujanje,
um", a to pak je iz zvukoopisne b6mbos (v. bumbar).
Iz tal. bomba jest i fr. bombe (iz toga engl. bomb), od je
bombarde '1umbarda, prangija, muar" i bombarder "bombardirati", iz
je (i kroz posredstvo) bombardirati.
S b-b > 1-b jest, iz ta!. bombarda (iz bOmbardii),
/Ombarda, lilmbiirda.
Iz talijanskog je, s b-b > k-b, perz. A_11111bere, iz toga
t. kimbara, kumbur, kubur, a iz toga J..11111bara, kilmbura, kUbura.
bor, gen. bOra, mn. barovi
Od psi. *oon, gen. *ooru, mn. *borove: bug., mak. bor, sin. b8r, gen. b6nt,
bor, bor, bOr, glu. st dlu. rij. b6r sve 'bor", p. b6r, gen. boru "velika
uma", slovin. b6r "suho, neplodno tlo, bor", r. bor "velika borova ili jelova
uma na suhu povienu mjestu", dijal. bor "pjeskovito mjesto pokriveno gu-
stom umom ili grmljem, a ponekad i bez ume itd.", ukr. bir, gen. b6ru "bo-
rik, bor", dijal. byr, gcn. boru "povieno pjeskovito mjesto", bjr. bor 'bor, uma".
Od ie. *bhor-u-s, usp. stisl. bQrr "drvo, uma", stengl. bearu "uma"
(germ *barwaz < *bhor-wo-s). Dalje nejasno.
bora
Usp. i b8r 'bora, nabor, brazda, grebotina na stijeni", to je od psi. *bor'h:
bug. di jal. bor '"izbor, odabir", bor "gomila, odred, zbor, skup, sl-..'Up-
tina", bor "treset'', str. bon "vrsta danka", r. dijal. bor '1ov; zbor; trg,
trnica", mn. bora "nabori na ukr. dijal. bir, gen. biru/boru "porez,
dabina, - Moda je i h. b6ra zapravo po postanju mnoinsk.i oblik
(usp. r. bora) koji je preao u enski rod. (Za bor i brati usp. nabor : nabrati.)
Psi. *oon, jest od ie. *bh6r-o-s, usp. jo stind. bharal; "noenje, teret,
breme; dobitak; (usp. prakrt. bhara-, hindi bhar(a) m. "teret", sin-
hal. bara isto itd.), ina bar "teret", av. -baro koji nosi",
arm. - vor (usp. npr. Jusavor "svjetlonoa", prema !at. Lacifer, lcukoph6ros),
ph6ros "prinos, danak, porez, carina". - Usp. alb. barre "teret, tovar,
breme" ( *bhor-na).
V. brati, sabor.
boraviti, bOravim
Od psi. *boraviti?: bug. borilvja 'baviti se raditi, izvravati", mak.
boravi "raditi, vriti; mijeati; premetati, prevrtati".
Najvjerojatnije je glagol *boraviti nastao od *bovariti (usp. bug. dijal. za-
bovarja "zaboraviti"), to bi bilo izvedeno od imenice *bovan. U
*bovar- jest *bov- < ie. *bhou- od korijena *bhcu-/bhU- "biti" (v.). To
potvrdllje i usporednost bOraviti : zabOnwiti = bili : z;lbiti (z;lbiti
"zaboraviti" u starijih pisaca te u i kajkavskom; "zabo-
raviti" nastat o je od "ostavili iza sebe"), r. byt' "biti" : wb ft' "zaboraviti" .
je i jedno drugo *boraviti < *b(J,Jvoraviti, od *bavor-
< *bhuw-or-, sa sufiksalnim -or-, s *bhuw- koji je od istoga korijena.
142
boriti se, oorlm se , V boV"/"
Od psl. *boriti (sr;}. bug. bOrja (se)'. mak. borr se, bo_nt! se, rt J,
borit. resi. boriti. - To je od *bort1 (Sf;) {stcsl. brati, bor.JQ, 1td). cemu su
izravne lit. barti, baru "grditi.:. k<?riti':. V
Indoevropski je korijen *bher- "bus1h, rovati,
stind. bh[nAti "rani'', arm brem raskapai:: grc. pharoo V orem.
pharos sr. "plug", alb. bire "rupa" ( *bh&-Ii), lat: ferro udaram. bo-
dem. (romanski odrazi glagola _ferire jesu fl:<{fre, .. lo,:
gudor. ferrere, fr. ferir, prov. ferir, p. henr, port. fem), f.oro vrtam. busim
(roman.: tal. forare, prov. port. rupa
p. horambre, port. forame), snr. bern(a) z. pukotma , engl. bar prepreka
( *bhor-o-s), stnord. bora "buiti", v. borra, . dan. bore:, stengl. borran, engl.
bore, stsas. bori5n, nizoz. boren, stvnj . . nJ. fx;hren v . .
je korijen *bura ''buiti : b(wJ: 'bus1h,
brw/brj "izrezati" sthebr. oor < *bawr- cisterna izdubena U Shjeru ; st-
egip. wbr ''buiti"; tuar. ebrek "rovati. kopati"; soma1. oor
*br(w}- "vrtati" (gruz. bn.m- < *br(w}-in- kauz.), ural. *pura 'bus1h, dubiti,
kopati" (fin. pura ."svrdlo, dlijeto, ilo'', . fiJr-. nenec. eare
"svrdlo"), ?drav. *pa[. "otvor" (tami!. JX5.ra1 rupa, duplja , telugu
jama"), alt. "vrtjeti, vrtati" fturkij. *bur(a}- u tur.
usp. *bur(a}ya "svrdlo" u tur. burgu, burgi (iz toga je turcizam burg11a);
?evenkij. buru
V. braniti se, brazda.
bos, oosa, o
Od psl. *bOSb, *bosa, *baso, odr. *boSbjb: boSb, bug., 1!1'1k.
sln. oos, bose, bosf, glu. bosy, polap. bOse, p. bosy, slovm. bws1,
r. ukr. bjr .. ?Osy. V , * . )
Indoevropski je konJen *bhos- gol : grc. pSJlos gol ( bhs-ilo-s , arm.
boke ''bos" (bhos-o-s), stisl. berr "gol, nag", stengl. bcer, engl. bare, stsas. bar,
nizoz. baar, nj. bar (germ *bazaz), lit. bfisas ''bos", . basa, !atv. bc1ss.
bosti, oodem , .
Od psl. *bosti, *b&JQ: stsl. bosti, bodQ, bug. boda, mak: bode, sln. fx?,st1,
st. Msti, glu. polap. biist, p. bodr;, slovm. bthsc. r. dtJal.
bosti, ukr. bostf, bodu, bjr. base!.
S vokalizmom o od ie. *bhedh- ''bosti, kopati": het. beda- '}<o-
pati", lat. !odio "kopam. bodem" (od fodere "kopati" jesu fr. prov. foue),
fossa "jama, jarak" (roman.: rum. transilvan. foasa, tal., sardm. logudor. fossa,
furlan. fuese, fr. fosse, prov., katal. fossa, stp. fuesa, p. port. fossa) .
ga!. bedo- "jarak", kimr. bedd "grob", korn. bedh, bret. bez isto, got.
sr. "postelja': stnord. dan. bed, v. .stell?I. bed(d<: engl. bed, stfr1.z;,
bedd stsas. bed(diJ nizoz. bed, stvnJ. bett1, nJ. Bett krevet, postelja
*ba<Jjam, isp;va "u zemlji iskopano leite", usp. n). Flu/Jbett
korito", Beet "gredica, lijeha"), lit. besti, bedu ''bos!i, latv. best, fx;du
''kopati" (usp. lit. badjti, latv. badit), toh. A pat-, pat- orah . V
Usp. jo *bhodh-o-s u lit. bfidas "glad", psi. {bug., mak bod, h. b&J,
sln. b&J, bod).
V. bacati.

Od psl. *boitjb, od je jo bug. mak. boik, sin. gcn.
143
(u sin. i drvo"), boic "sin boji" (u XIV.

Prvotno je bilo "mali bog"; sufiks -itjb uka-
zuje na porijeklo. Kako je u Slavena preuzelo pojam dobra boga,
davatelja (to je i prvotno *bogb, v. u bog), zbio se
ski razvoj "mali bog' ''1sus" naziv za praznik natale Christi, tj. dies
Christi natalis (bilo bi to je u narodnom govoru skra-
u - Usp. izvedenice kao "jabuka koja dospi-
jeva o koja se poklanja na "velik hljeb"
u kajkavskom kao jedan od naziva za prosinac, usp. sin.
prosinac"), provo-
diti, slaviti
U junih je Slavena *Boitjh mitska osoba koja se spominje u kolednim
pjesmama; simboli su mu jelen zlatorog, vrata i svinja. Povezan je i sa sta-
rim obredima u proljetnog ciklusa, to je zapravo po-
nove godine; u vrijeme oko dani postaju dulji od *Boitjh
je povezan s u opreci prema starom Badnjaku, staroj godini; kako
je u vezi sa Suncem. na odnos Svaroga ( *Svarogb),
boga sunca, prema njegovu sinu ( *Svaroitjh, ime tvoreno na isti
kako je tvoreno ime *Boitjb).
Kao praznik u Isusa Krista se od IV. stolje-
slavi na 25. prosinca (to je u pravoslavaca po starom kalendaru
25. prosinca, ali po novome je to 7. Kako je na rano
imao velik utjecaj mitraizam dospio s rimskim vojnicima s istoka, djelomice
je slavljenje q:idenja Isusova poteklo od dana iranskog Mitre, boga
sunca (o njegovu imenu v. u mir). Sveti je Augustin kudio one svoje
ske suvjernike koji su slavili toga dana sunce, jer bi trebali slaviti onoga
koji je sunce stvorio. - Do IV. u su se slavili samo
blagdan Tri kralja na zapadu te na istoku Bogojavljenje kao praznik Kristova
krtenja i vode.
U junih je Slavena mnogo vie elemenata na
nego (kakvi su Isusovo i Sveta tri kralja). Na
se jedu neka jela: hladetina, kruh (a na Badnjak samo posna
hrana i .
U drugim se jezicima naziva
Engleski naziv Christmass potekao je (preko srengl. Cristes masse, Crist-
masse) od kasnoga staroengleskoga sklopa Cristes nuesse, s ma::sse
nost" (> engl. mass "misa", v. u misa). Tako je i u nizozemskom: kerstmiss,
kerstmisf eest (srnizoz. kersmisse, kersmissedach) - i u
kom kerstenmisse (i kerstnacht). U nekim je govorima Christtag.
- U je Weihnacht . "Badnjak", Weihnachten sr./mn.
stvnj. zc den wihe(n)naht(en), usp. srnnj. winachten. Prvotno je
sveta (usp. danas samo glagol weihen "posvetiti", pridjev stvnj. wih <
germ. *wihaz < ie. *wik-, od korijena *weik-, za koji v. u vijek; za Nacht
v. u Tako se npr. i u slovenskom Badnjak naziva Sveti - Iz
stvnj. winnahtcn je u doba kasnopsl. od
su vanoce, vianoce.
U romanskim se jezicima i svetkovina odrazom
latinske natalis rodni'', natalis dies Christi "dan Kris-
ta"): tal. nata/c, furlan. nada/, fr. noii/ (starije nael), prov., kata!., p. (asturij.)
144
nada/. - U albanskom je, po balkanskorom.anskom.
delle. .
u je od VI. khr_istoge'Y'a, po Je u pra.voslavaca (po
ruskocrkvenoslavenskom, usp. onda 1 r. r6zdestvo) rozdcstvo Hnstovo.
boikovina . . . . kl
Usp. sin. bojakovina. se. JCZ1c1ma. s opom
''boje drvo" (pa je u nekim nas1m krajevima ona drvC'!). . . .
Boikovina se u dijelovima Hrvatske na. ! kili Ja-
bukama orasima ili ljenjacima, kako se kiti 1 _drvce.
jele ili bora kao toga je dosp10 lZ
rope.) Kako je u nazivima za boz1kovmu korijen ob1caj kiccnJa
povezan s Badnjakom_ i 1 JeSl
je vjerojatno da su oru veoma stan. Rijeci sa suftks?m -ovma ':1 nasem
ku danas su u za (kao bukovma, h!astovma - gdj? .. Je
zapravo sufiks sloen od pridjevskog -'?11 i -ina},. no u . raruJ_1m
stanjima jezika _imale su i druga nJ;ci se tvonle od
mukog i srednjeg roda. Dakle polazno b1 bilo bozik. - sin. *tx;,z;ak. ,
tj. psl. *boi.kb i *bojakb. Prvoj . . r;. bo-
ginja" (> h. bOica, sin. boica isto, d1Jal. boz1ce ,
dijal. bojcja ''boginja; ei:skim _ltkom), pa _ce d! j:.1.
zapravo imalo 'bog 11! . boz1t)b 'boz1c,
mali bog" (v. u Moe se zakljucltl da je boz1kovma drvo onoga
boga koji s novim upravo .
Od bojih naziva za biljke svakako val Ja. }_ mozda
*bogfa. - Prvo je u csl. bug._bozur, mak. hs .. bOzur, gen.
bot1ra (i bOiir; usp. u M. bozurak}. sin . . boz.w:_ (u svim
prvo ''bour, Paeonia officinal.!s'\ tak?<ler JO:. crveru 1
sl.); usp. srp. bOura, bOurica SVlnJa koJa S? kolje za . - Drugo Je u
nas u bOgia (npr. u Dubrovniku). to je naziv za peruniku (a ponekad se po-
negdje i bour naziva perunikom), a pcrUnika je _od *perlD!1'"ka to
je od imena slavenskoga boga gromovnika'. *Perl.lfTb (v. u
Perl.UJ}. - U drugim nazivima za biljke boz;1 _ _1de JOS s tra-
vica suzice i dr. Za ivotinje je npr. s p11etao (= boz1ak) pupa-
vac':, abica { dr., usp. i boja - TI boji nazivi s upo-
trebom pridjeva *diVbOb) (> divalj, v.), to se, po nekim t':ln:iaeenjm'ltl,_ da
povezati s ic. *deiw- ''bog" (za to v. u dan}. To se potkrepljuje sklopovima
kao npr. )atv. dieva zosis "divlje guske" (= ''boje dieva zalcs "koro'(:
Kako je boikovina (II ex aquifolium L.) veoma _ grm th
drvo bodljikavo nazubljenih listova su odhcno ui:>clJtVl
zimi (crvene bobe dozrtjeVaJu do a ostaju
na stablu preko cijele zime} - rasle u bukoVlm 111 sumama
planinama do 1200-1300 m nadmorske CIJeloJ Evropi, u
Aziji, na Srednjem Istoku, u sjeveroLapadnoJ Afn.c1 - lako se u davnim po-
vezalo boikovinu upravo s prijelazom u novu godmu.
brada
Od psi. *borcJa, gen. *bOrd<): stsl. brada, bug. bra<ifi. sin. brftda,
brada. lu. broda, polap. br&la, p. brodt1, slovin. bnhia, r ukr. boroda,
bjr. baradfl. . . . .
Od ic. ilir. bard-. barb- (u osobnim 1mcruma Bard1balus, Scc-
nobarbus. Btirbaruta itd.}. lal. barba (asimilacijom od *farba: od
145
Jat. barl><1 jest lal. barba 'brada; dundo'' iz toga u nas na jadranskoj
obali i otocima Mrba), stengl engl. beard, stfriz. bcrd, nizoz. baard, nj. Bari
(germ. *b<1rda, *bardaz). lil. barzda, lalv. barda, blirzd<1, prus. bordus.
V. bradva.
hr.i.dva
Od psi. *bOrdy, gen. *borch,vc: stsl. brady, gen. brach,ve "sjekira", bug.
bradva, mak. bradva. sin. brfidlja, dijal. brad1'CI.
iz germanskog, vjerojatno iz balkanskog germanskog (iz ge-
pidskog?}. Germ. *bare/O "bojna sjekira" (slnord. barda, stsas. barda, stnizoz.
baerdc, stvnj. barfil, nj. Barte) izvedenica je od *barda 'brada"; jer ta sjekira
ima oblik brade.
V. bradfl.
brajda
Iz tat. braidll (usp. furlan. brliidc, srlat. braida), to je iz langobardske
braida, a ta je od germ. *bridOn. To je s germanskom *braiJ>az "irok"
{gol. braips, slnord. norv. brei(d), v., dan. bred, sleng]. brad, engl.
broad, stsas. slvnj., nj. brcit).
brak
Od psi. *bf,rnJ...o, gen. -a (ili *bOrkb): stsl. brakb, bug., mak. brak, resi.
brakb. i 'brak" i "svadba".
je slavenska novotvorina: izvedena je sufiksom -h od *bbrali (v.
brati), ili je od istokorijenskog bor-. je ono to nastaje
branjem, tojesl uzimanjem. U *bbrati, *bbrakb jest indoevropski korijen
*bher- 'brali, donosili, nosili; uzeti" ( < nostr. *bari 'brati, uzimati"); usp.
uzeti {w enu).
U indoevropskom se u vezi s takvim uzimanjem upotrebljavao glagol
prvotna "od,esli, voditi" *wedh- (sl. i *Hwcdh-?}, ali u neto
"(silom) odvesti mladu" (usp. het. huittija-
av. va8ayeiti nekoga, neto". slir. fedid "vodi, odvodi"), od kojega su
izvedene kao stind. rndhu- "mlada; mlada ena", av. vaSu- "udana
ena", lit. Fedu "vodim; enim se", slsl. nxi{> "vodim; enim se" (v. i u
ne1jcsta, 1oditi). To je u \'ezi s otimanja mlade, kojem tragovi po-
stoje u mnogim tradicijama: helilskoj, staroindijskoj, staroiranskoj,
rimskoj, irskoj i drugima.
Da je u indoevropsko doba brak bio i kao neka vrsta razmjene, vidi
se naprimjer po O\im homcr. "svadbeni darovi
koje daje enik nevjeslinim roditeljima, ili koje enik daje nevjesti; eninst-
vo, miraz" (usp. i ewednatcs "ncvjcstin otac, mlade; darivalac,
ewedn60 "opremim djevojku mirazom, udam je"}. sleng!. wcotoma,
wituma, wctnm "cijena za nevjestu", stvnj. widomo, widcrno "mirai'.
Dakle moe se da se u starini djevojka ili otimala ili kupovala.
branit i (se), branim (se)
Od psi. *borniti {s<;), *bOrnjQ: stsl. braniti, mak. brnni, sin. braniti, branim,
braniti. r. boronit itd. - I1vcdeniea od *bOrllb, gen. borni: slsl. brallb
borba, bitka", hrv. bmn. gen. -i 'borba" (XIII. sl.), sin. brfin, gen. -i "zatita;
vrsta brane", bran. bmii "oruje; zatita", glu. br6n, dlu., p. bron
"oruje", r. b6ron "zabrana". To pak je izvedeno su!iksom -llb od *borti
(v. boriti se). Izravna je i tvorbena usporednica lit. bnrnls, bafnis
kruga "tititi" sekundarno je, ali staro, to se vidi po staroj
146
razdiobi *b6ma "zatita, obrana" (Usp. obrana, to je zapravo *ob-brana, s
prefiksom ob-, pa je prvotno "obrana oko dakle
"obrana - o prefiksu ob- v. u o; u odbrana prefiks od- daje
"obrana od prema *borna' "brana, pregrada,
ulaz" (i
brano
Od psl: *borhno: stsl. brabno, bug. bran0, mak. brano, sln. brano ("jelo;
jelo za put"), lJ,.I. bromo, brona {'Ttjelovo"), r. dijal. b6rono ("raena bra-
no"), ukr. b6rono:
Od ie. *bhars-in-, usp. !at. farlna "brano" ( < *fairlna < *farslna <
*bhars-In-; lat. !arina > roman.: rum. lliina, veljot. faraina, ta!., sardi:n. logu-
dor.! retoroman. engadin. [arina, furlan., fr. !arine, prov., kataL [arina, p. harina,
port. farinha), ; got. barizeins je bila pridjev na -ih-, od
*bhar(s}-. To je u !at. Ilir, gen. farris "pir; krupno brano, rveno brano",
osk., umbr. far, stir. bairgen "kruh" (kelt. *barigena), kimr. bara isto ( *barag-),
stisl. barr "zrno, stengl. br;re ?!atv. bariba "hrana'', barot
"krmiti", psl. *b:br'b (hrv. bfir m "ito kao proso", ber itd.).
le. *bhar- vjerojatno je iz semitskog (sem. *burr-/*barr-
"zrno, ovreno zrno" jest u sthebr. bar "ovreno ito", arap. burr "penica",
sokotri bor "zrnj e", mehri barr "zrnje, penica").
brat
Od psl. *braf'b: stsl. brat'b, bug., inak. brat, sln. brat, gen. brata, brat,
polap. brat, p. brnt, slovin. brat, r ukr., bjr. brat.
To je .oblik, paralelan s *brfitn (no i je oblik iz
predslavenskog indoevropskog), nastao odbacivanjem krajnjeg -r- (kao to je
bilo jo u nekim jezicima).
Slavensko *bratr'b nastavlja indoevropsko *bhrater ''brat", to je dalo
stind. bhrata (usp. nadalje i pali bhlita, prakrt. bhlia, rom. (evrop.) ph{r}a/,
(arm) pha/, sindhi bhau, bhtii, lendi bhra, pandabi bh(a)ra, nepal., asam. bhai,
orija, majthili, J?hodpuri bhlii, avadhi, hindi bhai, gudarati bhai, marathi bhlia,
bhlii, sinhal. baya), kamir. b6y11 (usp. jo u drugim dardskim i nuristanskim
jezicima: akun biraeya, vajgali bra, kati bfa, prasun waya, dameli bra, tirahi
brli, paai /ai, khovar brar itd.), stperz. bratar-, srperz. brat, perz. beradiir (iz
toga je tur. burader, a iz toga atr .. burazer), tad. barodar, bras, kurd.
(kurmandi) bara, skit. *brata (usp. osobno ime Brfidakos < *brataka "bra-
tac"), oset. iirvad, sogdij. manihej. {3r>t, horezm /3r'd, hotsak. bratar, afg. wror,
jagnobi vir6t, vahan. v(b!)Tblt, vriit, ikaim. Fru(d), mundan. v8roy, jidga vray,
arm. elbair, lidij. brafr, phrater, tat. frater (roman.: rum frate, veljot.
frutro, sttal. frnte, retoroman. engadin. frer, furlan. frari, fr. frere, prov. fraire,
port. frade), osk. frnfrUm (gen. mn.), umbr. frater ("fratres"), stir. brathir,
ir. brathair, kimr. brawd, breton. breur, got. bro]Jar, stnord. v., dan.
broder, stfriz. brother, stengl. br6]Jor, engl. brother (> tokpisin brata, krio,
veskos broda, sranan-tongo broda), nizoz. broe(d)er, njem Bruder, lit. broter-
(u broterelis ''bratac", br6Iis "brat").
U toj je -ter sufiks (kao u *dh.ughater *pcter "otac"), a
*bhrti-, ako je od *bher-ex-, vjerojatno je srodno s ural. *per11 (fin. pere,
perhe "porodica"), pa bi bilo *ber11, za to mi se da bi moglo
biti u nekoj vezi s nostr. *bM11 "dijete": afraz. *br "dijete" (semit. *bir -
"sin", mn. *bin, *birt mn. *bint - oblici s -n- proirili su se u jedninu
pa od toga hebr. ben, arap. 'ibn '. 'sin"; berb.: ahagar. a-burir "sin jedinac";
147
*bara "dijete'', mubi ber "rob" ), kart. *ber- bere "dije-
te, sin", od j e npr. prezime Beria), ie. *bher- "dijete" (alb. bir
"sin'', stisl. burr "sin", stvnj. barn "dijete", stlit. bernas, latv. berns, 'jatv.'
bamaj mn.).
brati, berem
Od psl. *bI,rati, *berQ: stsl. bhfati, berQ, bug. bero, mak. bere, sin. brati,
brati, brat, glu. dlu: bra9, polap. bere 3. 1. jd. prez., p.
slovin. brac, r. brat', benJ., ukr. braty, ber{J, bjr.
U tom je slavenskom glagolu starije indoevropskog
*bher-, koje je u raznim j ezicima dalo povezanih s "nositi".
"nositi" vidi se u psl. *bermr;, gen. *bermene (st- sl. breme,
mak. breme, h. breme, gen. bremena, sln. breme, gen. bremena, bifme,
r. beremja itd.; to je od ie. *bhera-mIJ ili *bhera-men, usp. jo stind. bhari
man- "noenje", "teret, breme; plod u utrobi") i *berdja (csl.
bredh, h. sln. breja, brezi, r. bereaja itd.; od ie. *bhera-d-ja,
usp. lat. fordus, isto < *bhor-d-).
Psi. *bbrati jest od *brati < ie. *bhr-a-. .
le. *bher- ''brati, donositi, nositi; uzeti" dalo je jo stind. bharati "nosi"
(pali bharati, prakrt. brahai" "nosi, puni", rom (Evropa) pher- "puniti", (Ar-
menija) phar "postaviti se; jahati", sindhi bharaIJU "napuniti", lendi bharaIJ
isto, pandap. bharnli "nositi", nepal. bhamu "napuniti", asam bhariba "stavi-
ti'', bengal. bhara "natovariti", orija bhariba "napuniti", hindi bhama "napuniti"
itd.), kamir. barLDl "izdrati, podnij eti", av. baraiti isto, stperz. bar- "nositi",
srperz. bar-, perz. bar-, sogdij. {3r-, horezm. f3arin ("dobio sam"}, hotsak.
bar-, afgan. wr- isto, arm. berem "nosim'', frig. abberet "donosi", pheri5
"nosim", alb. bie, lat. fero, osk. fer -, stir. biru isto ( *bher-i5), got. bairan "no-
siti", stnord. bera, stengl. beran, engl. bear, stvnj. beran {germ. *beran), toh.
AB piir- isto.
To je od nostr. *bari ''brati, uzimati": afraz. *br- ''hvatati, loviti" (sem.:
akad. b'r "loviti"; berb.: tuar. aber ''hvatati cijelom akom"; ku.: bedauje bari
"dobivati, skupljati, imati, vladati", saho bar "hvatati, drati"; ngala
birr'? ''hvatati"), ?drav. *pe1- ''kupiti, skupljati, sabirati" (judrav. pe1ukk-:
tanul., malajalam pe1uk.kr.r. telugu kuruh pes-), alt. *bari- "uzimati u
ruke" (turk. *bary-: stturk., stujg. barym "imovina", sttur. baryn-
tur. dijal. bary- mongot: srmong., halha bari-, kalm biif- "uzi-
mati u ruke").
brav
Od psi. *bBrVb, gen. *bBrva ''brav, ukopljen nerast": csl. braVb "sitna
stoka", bug. dijal., mak. brav "ovan'', sln. brfiF "ovce; ovan; svinja; sitna
. brav "sitna stoka (ovce, koze, svinje)", dijal. 'brav", brav ''brav,
oplJen nerast", r. b6rov ''krmak; brav; ukopljen nerast". - U nas je
prvotno sitnu stoku: ovcu ili ovna, kozu ili jarca (bez obzira na spol),
a tek kasruJe "ovan" (u Slavoniji, i u Banatu i "ukopljen

mak ); to se vtd1 1 po u bravetina "meso ovce ili ovna, jarca


11 koze".
* Psl. *borVb poteklo je od *bor-w-, to je od ie. *bhor-u-. Korijen je
"rezati" (za koji v. u boriti se): najstarije je bilo
mujak (krmak, ovan, bik)". - Od istoga su korijena

germanske stn6rd. bQrgr ''brav, ukopljen ovan", stvnj. barug, barh,


nJ. Borg, Borch isto (u tome je ie. *bhor-ko-).
148
brava
Jo samo u bug. brava, mak. . .
nejasna postanja. Pomilja se, zbog njihove rasprostranjenosti, na
to da bi one mogle biti ostatak neke iz nekog od predsla-
venskih balkanskih jezika.
brazda
Od psl. *borzdlt: stsl. brazda, bug. brazda, mak. brazda, sin. brazda,
brazda, brfJ.zda, glu. brazda, dlu. brazda. polap. borja, p. bruzda, slo-
vin. bafda, rukr.dijal. borozda.
Od ie. *bhors-dha (ili *bhars-dha), gdje je *bhors- od *bhers-, to je
otre predmete i sl. To je proirenjem -s- dobiveno od *bhcr-
"otar itd.", usp. phftros 'brazda".
Za *bher- "otar" v. boriti se.
brbljati. brbljam
brb/ati, usp. sin. brbljati, brblati, brblaf.
Zvukoopisni glagoli.
brdo
Od psi. *b$rdo: bug. birdo "brdo", mak brdo, sin. bfdo, brdo,
glu. bardo, polap. bOrdii, p. bardo, slovin. bjardo, r. berdo, ukr. berdo, bjr.
berda. - U jezika brdo (u nekima samo to),
a to je starije od ''brdo, brijeg".
Od ie. *bh1-dho-m, gdje je korijen *bh[-/*bher- "otar" (vie o
v. npr. u braniti), a -dho- jest sufiks. Dobre su usporednice u germanskim
jezicima: got. fotubaUrd, stnord. "daska, stol", stengl. bord isto, engl.
board "daska; stol; odbor; paluba", stsas. bord "daska", stvnj. bori, nj. Bori
"daska, polica", vicnjem. bori "obronak" {germ < *bhor-dho-m).
breknuti. breknem
Od psl. *bn;kn{fti (csl. brt;knQti sin. brenkniti, bfinknouti
"zveknuti", r. brjaknut' isto itd.); ovamo brecnuti, obrecnuti se. - Ide s
(h. brekati, s -t- brcktati, brenkati, sin. bre(n)kati, r. brjftkat' "zve-
itd.), *brr;cati (mak. breca "peckati; predbacivati", h. brecati "ku-
cati, lupati, vikati; zujati; osorno govoriti", brencati "zveckati, zujati", sln.
bre(n}cati "zvoniti", bfncati "zujati", resi. br{X:<1ti) i (mak.
plakati", h. sln. "vikati, mukati; zujati",
' 'blejati; r. "zveckati" itd.).
Zvukoopisni glagoli.
Zbog veze koja opisuju udarce, buk.'U i sa irenjem, bu-
brenjem i ovamo spada i bug. dijal. brekna "rasrditi se;
napuhnuti se, nabreknuti", mak brekne "nabreknuti, nabubrili", h. (i
dalje r. dijal. brjftknut', ukr. brjfiknuty, bjr. (usp. i
sln. obrefkniti, zabrefkniti).
breskva
Od praslavenske *bersJ...y, gen. *bcrskbve: hrv. i braskva,
breska, ik. brisk{v)a itd., sin. brcskev, gen. broskev, glu.
brjok, dlu. brjaskeT', p. brzoskwinia. - Usp. *pcrsky u bug. praskr1, mak.
praska, hrv. praska, prfiskva.
Te su praslavcnske iz Jat. pcrsica (poma pcrsicc1 "per-
zijsko miilum persicum "perzijska jabuka", to je po melon
149
persik6n). Ne zna se vrijeme preuzimanja (prije IX.
ni put. - Iz lat. persicumj'est srvnj. ptersich, nj. Pfirsich ''breskva".
Od tat. persica (poma jest fr. peche "breskva" (persica bijae
kao enskog roda u jednini, kao i u slavenskom). - Iz stfr. pe(s)chc jest
srengl. pechc, od toga engl. peach ''breskva".
breza
Od psl. csl. bug. breza, mak breza, sin. bnfza; bfiza,
breza, glu. breza, dlu. bfaza, polap. breza, p. brzoza, slovin. bithza, r.
bereza, ukr. bereza, bjr. bjar6za. - Postojalo je i m.: hrv. brcz, sin.
brez, gen. breza.
Od ie. *bheraga, to je zapravo ''bijela".
Od ie. *bhcrag-a/*bherag-o-s ''breza" jesu ove stind. bhilrjal) (pali
bhaja-, prakrt. bhujja-, bhajja-, bhua-, nepal. bhu;), vajgali br[ij, paai bU[u,
ina fe itd., hotsak. bramja, oset. barz(ii}, vahan. furz, ugnan. baru],
bers- (npr. u imenu mjesta Bersovia), !at. farnus ("jasen"; *farsnos), fraxinus
("jasen"; *bhfg-s-en6-s; Jat. > roman.: rum frasin, moldav. frapsin, makedo-
rum. frapsin, tal. frassino, retoroman. engadin. fresen, fr. frene, prov. fraise,
katal. frei.xe, p. fresno, port. freixo), stnord. bj9rk, stengl. be(o}rc, nizoz. berk
{germ *berki5 < *bheraga), stnord. bi9rk, norv. bjerk, v. bjork, stengl. bi(e)
rce, engl. birch, stsas. bitka, berka, nizoz. berk, snmj. berke, stvnj. bitka,
njem Birke {gerrn *berkji5n), lit. beras, Jatv. f1rz ( *bhera-go-s), !atv. dijal.
berza, 'jatv'. birf, prus. berse.
V. brijest.
brid
Od psi. *brfdb: bfid "kvar, teta", brid "prljavtina", slovin. bikJ
"suhad, suharci, r. dijal. bryd "otrina u zraku, dim, ukr. bryd
"gadost, gnusoba", bjr. bryd miris od vrenja tvari koje se kisele".
- Usp. *bridi, u sin. brfd, gen. bridi "rub, brid' ', ukr.
bryd' "odvratnost, gadost".
Ide s pridjevom *brfdbh, *bridbklt, *brfdbko, odr. *bridbkbjb: stsl.
bridbh, bug. dijal. britka ., mak. britok, h. bridak, britka, o, sin. brfdek,
bridka, bfid.kf sve "otar", st. bfidkf "odvratan, otar, jedak, rezak",
bridkj "gadan, odvratan, mrzak", glu dlu. dijal. brid.ki, p. brzydki isto,
r. dijal. bridkij "estok, otar, jak, hladan", brydk6j "odvratan", ukr. brydkfj
"mrzak, gadan; ruan", bjr. brf dki "ruan".
Polazna su u vezi s otrim Psi. *brid- izvedeno je od
glagola *briti "rezati" (dalje v. brijati).

To jednom iz tal. briga "neprilika, dosada, briga,
staranje, skrb" (tako i sln. briga; bug. briga i mak. briga bile bi posudenice). -
Talijanska je iz neke germanske *brika (langobardske?), to je
od glagola kojem odgovaraju gol. brikan, stengl. brecan, engl. break, stvnj.
'?/,ehhan, nj. brcchen '1omiti, slomiti" (germ.brikan; indoevropski je kor.ijen
bhreg- '1omiti", vie v. u fragment).
talijanskom je od briga izvedena brigata "skup, druina,
drustvo" {dakle kupina koja ima brigu), iz toga je fr. brigade i iz
toga h. brigada (i kroz posredstvo?). - Za usp. jo
fr. brigi.Je "spletka, rovarenje; klika, zavjera; stranka" (to iz
tal.), od brigucr "spletkariti, rovariti, prieljkivati, ciljati na neto".
I
J
150
Po drugom junoslavenske su ipak. slavenskog postanja
(vjerojatno s utjecajem talijanske briga), a u prilog tome govori dosta izve-
denica: brigafi se, brihuJi se (nema glagola talijanizama na -nu- ), zabrinu/,
brian, bezbrian, br'inik, briZ/jiv itd i u slovenskom). - Tako bi
briga bila od jsl. *brega bi odgovaralo psi. *berga), od bi
se npr. hrv. *brega.
Dalje se dovodi u vezu s glagolom *bergfi, berg(J/*bbrg(J: csl. breti,
bregu "voditi brigu", hrv. bfem "straiti nad voditi brigu o
(XIII- XVIII. st., danas samo u bfen "slaviti"), r.
beregu paziti; dijal. gostiti, dvoriti'', ukr. berehtj bjr. be-
isto.
To je od ie. *bhergh- skloniti": got. bafrgan "skloniti,
stnord. bjarga, v. berga, dan. bjerge, stengl. beorgan, stsas. bergan, nizoz.
bergen, nj. bergen "spasiti, tajiti, skloniti" (germ. *ber3an), stengl. borgian,
engl. borrow "posuditi, uzajmiti", stvnj. borgen, nj. borgen isto {germ. *bor3-
< *bhorgh-), lit. biJginti "tedjeti" te najvjerojatnije lit. gefbti "potovati,
cijeniti", !atv. glirbet "pazili, tedjeti", Oit. od *bergti, !atv. od *bar-
- To se dovodi u vezu s *bhergh- "brijeg" {preko
"pokrivati" i sl.).
brijati {se), brijem {se)
l mperfektiv na -ja- prema briti, brijem, to je od psi. *briti, brbj9: stsl.,
csl. briti sf;, bug. dijal. brija, si n. briti, brijem, st. blfti, brif, r. brit',
breju, ukr. brjty, brjju, bjr.
To je od ie. usp. stind. bhrinati "rani, povrijedi", khovari
brenik "podrezati, obrezati", av. pairi-brinaiti "izree", srperz. brinet "ree",
perz. burrldan "rezati", oset. alwynyn {iran. *brina-), brflon
lat. frio "smrvim", fric0 "trljam, tarem" od *fri-co-s, od
toga frictum, dalje usp. internacionalizam frikcija "trenje"; lat. friclire >
roman.: rum. freca, ta!. fregare, sardin. logudor. frigare, retoroman. engadin.
frier, furlan. !rea, fr . frayer, prov., kata!., p., port. fregar), friuolus "neznatan,
bescjen" {iz toga frivolan), stir. berrad "strie, brije".
Indoevropski je korijen *bher- "otar; otrim predmetom rezati" (o njemu
vie v. u braniti).
Od glagola *briti je imenica *brftva (britva).
V. broj:
brijeg
Od psi. *bergi,: stsl. bregi,, bug. brjag, mak. breg, sin. gen. -a,
bfeh, breh, glu. br0)6h, dlu. bfog, polap. brig, p. brzeg, slovin. bfeg,
r. bereg, ukr. bereh, bjr. berah.
Od ie. *bhergh-o-s, s nejasnom depalatalizacijom ih > gh bi
se *berza): to se objanjava utjecajem kentumnih jyzika itd.
mi se da bi se moglo pomiljati i na to da je psi. *bergi, < ie.
*bhergh-u-s, zapravo od *bhergh-u-s, to je kasnije dalo, pod utjecajem
drugih na -o-s, *bhergh-o-s). Je li ta depalatalizacija 8fJ ispred
u ili je starija? (U predindoevropskom *l:/1erl1i-u > *lfergi-u- ?
*l:/1er/1-?).
Indoevropski je korijen *bhergh- "visok" ( *bhergh-o-s "brijeg, brdo, go-
ra", *bh(g/J-u-s "visok"): hel. parku "visok", stind. brh-ant- "velik, visok",
kalaa bJho "visoka planina", av. baraz-ant- "visok" perz. buland isto,
arm. barjr "visok", stlat. forctus, lat. fortis "jak, snaan, ( *bh[gh-to-s-,
151
usp. fortiikacija; od Jat. fortis jest tal. forte, iz toga internacionalan glazbeni
termin !Orle, itd.; Jat. fortis > roman.: rum. foarfe, veljot. fuart, ta!., sardin.
logudor. forte, retoroman. engadin. fort, furlan. fuart, fr., prov., kata!. fort,
p. fuerte, port. forte), ga!. brig ( *bh[gh'-, u etnonimu Brigantes-, usp. keltiber.
PiriKan1i-), kimr. bera ''hrpa, gromada" ( *bherffe), stkorn., bret. bern isto
( *bherghno-?), srir. brf, ak. brig ''brij eg'', kimr. bry "visok", got. bafrgahei,
stisl. bjarg, isl. berg, v., norv. berg, dan. bjerg, stfriz., stdfran. berg, sleng!.
beorg, engl. barrow, stvnj. berg, nj. Berg 'brijeg, brdo, gora" (germ. *ber3as),
got. ba!J!$S "g_rad, toranj", stvnj. burg, nj. Burg "grad, zamak" (germ. *bur3az
< *bhrgll-o-s).
1e: *bhergh- poteklo je od nostr. *berg{i} "visok": afraz. *brg "visok"
(berb.: tuar. burgat "uzdizati se"; ku.: bedauje birga "visok"; borgi "uzvisina,
gora"; jegu bUlgft ?kart. *brg-e "visok" (gruz. brge "visok
rastom", svan. bagi "tvrd"), ?drav. *pe.[ "visok" (kola per).
brisati, briem
Od psi. *brjsati (sf;}. csl. brysati, bug. dijal. bria, mak. brie, sin. brisati
''brisati", poJap. braise (ribu)".
lterativ s produljenim samoglasnikom korijena (ie. a, *bhriiK- ) na a-ti. -
Usp. *bn,sati ( bug. dijal. b'br? "otirati", sin. bfsati "trljati, ribati",
r. brosftt' "trgati.; slati; ostavljati; baciti".
Indoevropski je korijen *bhreuR-/*bhreuk- ''brisati; okrznuti".
V. brus, brk. bruka.
brizgati, brizgam
Od psl. *brjzgati: bug. bridja, sin. brizgati, brjzhati, brjzgaf,
dlu. bryzga$, p. r. brfzgat', ukr. brjzhaty, brjzkati, bjr.
Glagol je zvukoopisan, usp. *pryskati (v. prskati) te npr. !atv. brilzgat,
brilzgat ''brizgati, prskati".
brk .
Od psi. *barh: bug. buk "brk", sln. brk "vlas u bradi; brk; vitica, vrijea,
izdanak, mladica", brk "donji dio pera", brko sr. "krilno pero, repno
pero", p. barki mn. ramena", r. dijal. bork "stablo, svirala, iljak pera",
ukr. lx5rky mn. "zalisci".
Polazno je bilo "iljak, otrica" - praslavenska je novo-
tvorina, od ie. *bher- "otar; strati".
Zbog toga to "izdanak. mladica", "stabljika, peteljka" i
mogu nastati od onih povezanih s naglim, brzim pokretima, odskocima i
- imamo vezu s *b'brkati, *bn,kati, a ti glagoli mogu biti i opisni
(usp. h. bfkati "titrati, mutiti", drugdje; v. bruka).
Za druge odraze ie. *bher- v. u braniti se.
htljati. bf!jam
Od psi. *bnffiti (sin. brijati "prekopavati, rovati, traiti", bffat' sa
r. dijal. bryljat' "razbacivati" itd.}. - Usp. ubfljati, zabfljati.
Je povez.ano s *bruliti "trgati" {mak. bruli "trgati plodove, itd.),
Je srodno s !atv. braupt rukom po licu". U tome je korijen bru- {koji
Je u bruka, v.) i sufiksalno -1-.
. . U ta dva glagol a moemo vidjeti ie. *bhru- i *bhrou-, a *bhr- moglo bi
biti u *bbrlati/*bbrfati (ranije navedeni h., sin., glagoli mogu biti i od
toga;usp. jo r. dijal. bar/jat' se; raditi neto loe").
(h
Od *bhr!ati je sufiksom -oga/-oga *bbrloga/*bbrloga
bilog, sin. brlog, r. ber/6ga itd.).
152
brod, gen. broda
no "prijelaz preko rijeke" starije je
(usp. imena mjesta Slavonski Brod, Bosanski Brod itd.), i od njega nasla
'1ada" ("ono se prelazi voda" "mjesto gdje se prelazi
voda"). - Od psi. *brodb: esl. brodb "gaz". bug., mak.brod. . brod "gaz,
glu. br6d isto, dlu. brod "gaz, p. br6d gen. brodu "gaz",
slovin. br6ud isto, r. brod "gaz, uk.r. brid, gen. br6du "gaz,
potok", bjr. brod "gaz".
Praslavenskom *brodb odgovara Jit. bradas "gaz" (usfi. ime rijeke Bradcsa),
usp. i ilir. Bradanus (na jugu Italije). Tvorbeno, brodb izvedena je od
glagola *brcsti/*brbSli, *bredq "prelaziti, gazili preko vode" (sin. bresti,
bredem "gaziti, broditi", bfsf, brdu "voziti se, broditi", polap. brade "pre-
lazi, brodi", r. bresti, bredu se polako, jedva
Praslavenskom iterativu *broditi (brOditi, brodim) odgovara Jil. bra-
dyti, !atv. bradi!.
Indoevropski je korijen *bhred(h)- "gacati, pregaziti": bred- toponim
(Bredai), alb. brcdh "skitati se", Jit. bristi, brendu "pregaziti rijeku", Jatv. bris!
isto, toh. B prc$ciye ''blato, mulj, glib" itd. - Je. *bhrdh- jest u porthm6s
"prijevoz", ( *apa "voda"), Burtudizos (diz- "grad, naselje"),
BourtoUdezon imena mjesta, itd.
le. *bhred(h}- moe se izvoditi od nostr. *bM<iA ''broditi", od bi l:ilo
jo kart. *bard- ili *bod- "prelaziti, pregaziti" (gruz. bod-, megrel. bordi).
broj , gen. broja
Od psi. *brojb: srpcsl., bug mak. broj 'broj", broj "mnotvo?",
st broj "oruje", i "razdor, boj".
Izvedenica od glagola *briti "rezati" (v. brijati). 'broj" u vezi
je s nekadanjim urezivanjem crtica u brojanju (npr. u palice, tojest na rabo
ili rova).
bi'tva
Od psi. *bi,rtva (jo u mak. brtva "rupa u stablu ili stijeni za hvatanje
odbjeglih Brtva ime sela).
To je izvedenica od glagola *b1,rti "zarezivati, izrezivali", od
kojeg je *b1,rtb/*b11rt11 "upljina u drvetu, udubina" (sin. brt, brt m., bd
r. bort' "umska konica" itd.).
Nastale od ie. od korijena *bher- 'buiti, rovali, (a moda
od ie. *bhur-, to mi se odrazom nostr. *bura); v. boriti se.
brujati, brujim
Od psi. *brujati (usp. i r. dijal. brujat' 'brujati, zujati"), usp. *brujlti
(mak. brui "umjeti (o h. brujiti, r. dijal. bruit' ''brujiti (o kukcima)",
(bjr. brufcca i imenicu *bruja (h. bruja 'brujanje, zujanje", r. dijal.
bruja "mrekanje na vodi", ukr. bruja ''brz tok; propuh").
Sadri ie. *bhrou-, od *bhreu-, koje je u vezi s brzim tokom, to
stri i Usp. bryo "izbijam", bryakso "prepun sam" (moglo bi,
zbog b, biti iz lit . brifwtis "prodirati".
Vjerojatno korijen *bher- ( *bhr-cu-); v.
bruka
Imenica izvedena od glagola briikati "sramotiti", koji je od psi. *brUkati:
sin. brufwti ''izbacivati, izbijati", rus. dijal. bruklit', bruxat' "ba-
cati, trgati, bosti" (s ekspresivnim x).
153
S ekspresivnim c jest briJcati (od toga izvedenice brDce "prve dlake na
spolovilu"). Ovamo i s -o brOco/brOco "student prve godine" (. brOco-
ica/brik:oica, brucoldnja; ro drugo izvodi takve - usp. i
sin. brilc - iz latinskog, usp. Jat. briitus "teak, tup, glup", za dalje
veze v. u rvanj).
Usporedivo je s lit. braiikti 'brisati, skidati", !atv. brftukt isto.
je veza s brujati (v.). - V. brisati, brus.
brus
Od psi. *brUSb: bug mak. brus, sin. brOs, gen. brilsa, brus, brtis,
lu p. brus, slovin. bf6fJs, r ukr bjr. brus.
Od glagola *brusiti (s<:}. bug. brtlsja '"!Zbijati, trgati (plodove}", mak. brusi
''brusiti", sin. brtisiti, brousiti, brUsif, p. r. dijal. brusi!' ''buncati",
ukr. brusfty 'brusiti".
U tome je ie. *bhrouR-. Korijen je *bhreuR-/*bhreuk- 'brusiti, okrz-
nuti": lit. braiikti, braukiu ''brisati", !atv. braukt, braucu "voziti", iterativ lit.
braukfti ''brisati", !atv. braCJcfit isto.
To *bhreuR-/*bhreuk- dobiveno je proirenjem -R-/-k- od *bhrei.r "o-
tri m predmetom rezati", to pak je *bhr-eu-, gdje je *bhr- od bher- "otar
i sl." (vie o *bher- v. u braniti).
V. brukati.
bfv, gen. bfvi
Od psl. *brbVb: bug. dijal. bnv ''brv, sin. bfv, gen. brvf, bfev,
gen. bfvi, ukr. ber, gen. beni. i ber', gen. bervy isto.
od *bn'Vb, to odgovara *bry, koja se u tom zna-
nije
Polazno je ie. *bhru-, *breu- "greda, brvno, most": ga!. briua "most"
( *bhrew-a-). lepont. pruia, stnord. bryggja, stengl. brycg, engl. bridge, stsas.
bruggia, nizoz. brug, stvnj. brucca, nj. Briicke "most" (germ. *brugjO <
*bhruw-ja).
Usporeduje se s *bry, gen. *bnvc "obrva" (kao luk, most iznad oa); v.
obrva.
brz, btza, o
, Od psi. *bbrnljb}. csl. bnz11, brzyi, bug. b11rz, bnz, mak. brz, sin. biz,
bIJa, brzy, glu. b6rzy, polap. borz, p. bardzo ("veoma"), barzy, slovin.
barzo ("veoma"), r. b6rzyj, borz6j, ukr. b6rzyj.
.Od ie. *bhd's-, to je od korijena *bheres- ''brz": Jat. festino ''hitam,
"odmah, smjesta" ( *rom festi, od *fersti-), srir. bras 'brz"
bhr eS-to-), kimry. brys ( lit. bruzgU.s isto, bruzdtls "pokretan" (od
_usp. psi. *b11rz<J:>(jb} u str resi. borzdo, ime Borzdyj, stbjr. borz-
B
dY_i. ?Jr. b6rzdy), moda hgursko ime rijeke Bersula i ime rijeke u vicarskoj
m;ig.
.

... Od("psl. *bQba: bug. bilba, mak. buba, buba, uk.r. buba ("zrno, boba"), bjr.
uua zrno").
Praslavenska je opisna, povezana s *boba (> h. b6ba. v.
u bob): pretpsl. *b(h}a(m}b(h)-.
ba
Usp. psi. *IJQban: bug. brimbar, b11Mr, babar, hambar, b11mbal mak. bum-
r, h. bDmbar, usp. r. dijal. bubarka. '
Bez obzira na zvukoopisnost */JQbafb, treba i u drugim
lS4
jezicima, npr. stind. bambharal; kalaa bhiimbur, khovari Mmbur, pa-
bambUr "osa", bombyli6s ''bumbar" (bombOO "zujim", b6mbos "zu-
janje"), Jat. bombus zujanje" (> tal. bomba ''bomba", iz je
fr. bombe isto; je i u na jezik: bomba). lit. baihbalas ''bum-
bar, hrut", latv. bambals "kukac, hrut".
Isto zvukoopisno *bQb- jest i u *bQbm,/*bQbbno: h. bObanj. gen. bObnja.
sin. bOben, buben, bubon, glu. bubon, bubyn, dlu. bubon, polap. bQMn,
p. r. bUben, ukr. bUbon, bjr. bUhen.
bubamara
Usp. mak. bubamara. - U tom je imenu bUha (v.) i preobraeno
ime Djevice Marije. je i u drugim jezicima u Evropi, usp. npr. njem.
Marienkiifer( chen), Marienwiirmchen.
Drugi naziv za bubamaru jest boja kravica i boja
Psi. *bobja korv- (-bka, -ica i sl.) preobraeno je npr. u bug. bOa kril-
vica, panbokova p. bota kr6wka, r. b6'ja kor6vka, bjr. b6aja
kar6iJ.ka itd. - Usp. rwn. vaca domnului, nj. Gotteskiihlein, Herrgottskiihlein,
fin. jumalanlehmii (jumala ''bog", lehmii "krava"). - Tom su
krugu bliski nazivi kao hrv. kajk. boji volek, rum boul domnului (usp. boul
popei "popov vol").
Stariji je naziv sigurno bio *di\'bja/*divaja kor\'bka i sl., jer pridjev
*diVb(jb) vjerojatno sadri ie. *deiw- i je ' 'boji" (v. u divalj).
to se naziva kao boja usp. nj. Herrgottschiiffchen, Gottes-
schaffche1t, samo i sl.: beruka, berunka.
Postoje i kombinirani nazivi, usp. Panny Marie beruka, doslovno "gospe
Marije p. dijal. Matki Boskiej kr6wka (dosl. "kravica Majke Boje");
i s drugim nazivima za ivotinje, usp. npr. alb. pule Shen Meris
i fr. poulette a Dieu (dosl. ''boja kokica").
U nekim se jezicima boja kravica naziva i sunacem: h.
glu. boe ukr. bjr. sonejka, solnyka itd.
bUhreg
Usp. bug. bUbrek, mak. bubreg, resi. bubregi,, r. bubreg ("ivotinjski bub-
reg"). - *bubregi, je iz bulgarskog ili nekog drugog
turkijskog jezika, usp. druge takve (biljeg, paenog). Usporedi srtur.
bi.ibreg, tur. bObreg, azerb. bOiriik, kaz. bUirek
Odimenski je glagol nabUbreiti, od njega je bilbriti, nabubrili
"napiti se kao bubreg nabreknuti".
budala
Balkanski turcizam (usp. bug. budala, mak. budala, alb. budal,
mpoW1talfis-, sin. bUdalo iz h.), iz tur. budala, to je iz arap. bu-
lada' (kako vidimo, desilo se premetanje). Arapska je mnoinski oblik
za belid ''bedak. budala".
Jo jedna iz takva kruga jest vjerojatno i imenica
bedak (u Zagrebu i u mnogim hrvatskim krajevima naglaava se kao
bedak, gen. bedaka, to je nego bi bilo 'tokavsko' bedak), s pridjevom
bedast. Polazno je bilo vjerojatno ta!. (u Emiliji i dr.) bedano "lud", sa zamje-
nom sufiksa (usp. s istim bed- bedarija, bedariti se). Talijanska je
njena od potekle od lat. beta "blitva, cikla". - Po drugom
bedak i druge povezane su s (v. bijeda), no vjerojatno je dolo do
raznih ukrtanja.
!SS
buditi, budim
Od psi. *buditi: csl. buditi, bug. budja, mak. budi, sin. buditi, buditi,
budi(, glu. dlu. budt is, p. slovio. r. budft', ukr. budfty,
bjr.
Kauzati v, ie. *bhoud-ejc-. - le. *bhoudh- jos je u stind. b6dhati "bdije,
bodhayati ''budi, pazi" ( *bhoudh-eje-, usp. pali bodheti
bohci "budi; obavjetava", marathi bofl!ie "zvati"), dard. (torvali ba-
"znati,. vidjeli" < *b6dhat1), av. baooayeiti stir. robud "opomena"
( *pro-budh-), kimr. rhybudd isto, lit. baudinti ''bodriti, hrabriti", baOsti "za-
povjediti", !atv. baudit, prus. etbaudinnons "koji se probudio". .
lndoevropski je korijen *bhcudh- 'biti budan"; on je jo na primjer u
peuthomai "pitam, saznam, doznam", got. anabiudan "zapovjeditil',
fat.Jrbiudan "zabraniti", stisl. bj6da "nuditi, ponuditi, dati na uvid", stengl.
(u engl. bid "zapovjediti, ponuditi" utjecaj i stengl. biddan < germ.
stsas. biodan, stvnj. biotan, nj. bieten "nuditi, ponuditi" (gebieten "z-
apovjediti, vladati", Gebiet okrug'', verbicten "zabraniti") - germ.
*biudan.
Ie. *bheudh- dalo je psi. *bljusti (sr;), *bljud9: stsl. bljusti "gledati, baviti
se, paziti, hrv. st. bljiJsti, bljUdem r. bljustf, bljudu
ti, braniti", stukr. bljusti.
V. bdjeti.
budet, gen. budeta
Iz engleske budget "dravni koja prvo "sadraj,
sveanj, zaliha", a onda "dravni Njoj je
prvotne bilo (u XV. st.), i onda "zaliha, sveanj"
(u XVI. st.).
Engleska je iz stfr. bouggette "kona (za novac)".
To je umanjcnica bouge . "kona dep", to je od Jat. bulga
(> roman.: fr. bouge, jufr. bouo, ta!. bolgia).
Latinska je iz keltskog (iz galskog), usp. bret. bolc'h
omot" (v. blazina).
hUha
Od psi. *bhxa, ak. *blbxQ: bug. blxa, mak. bolva, sin. b6lha, blecha
blcha, glu. bka, peha, tk(h)a, dlu. peha, dijal. bcha, polap. blaxif, p'.
peh/a, slovio. pxJ;f, r. bloxa, stukr. bloxa, bjr. blyxa.
Od ie. *bhlusa, od je i afg. vraa (iran. *brua), lit. blusa, !atv. blusa.
Indoe-yropski je korijen *b(h)lou-/*p!o'u-: stind. plt1si- (usp. > pra-
p1sua-, rom (Rumunjska) piom, (Vels) pium, bengal. pisu, hindi piha
itd.), khovari konkani pl..ISi ( kamir. pycff ( arm. Ju
( ;iu-s-), (< *bhsulja < *bhlu-s-ja), alb. plesht, lat. pa/ex
( s .premeta.njem; !at. > roman.: rum. purece, veljot. pulko, ta!. pulce,
sardm. puhge, retoroman. engadin. piilesch, furlan. puls, fr. puce,
prov: p1uz'?, kata!. pussa, p port. pulga), stnord. !16, stengl. flea(h), engl. flea,
vlo, .nizo_z. vloo, stvnj. /16h, nj. Ploh (germ. *flauh- < *plou-k-,
VJerojatno 1 pod utjecajem *fleuhjan
Indoevropski naziv za buhu od nostr. to je jo
u afraz. (sem.: arap. burguJ-, sthebr. par<o, stbabilon. pera'um, ku.: bilin
P{Jlo krpelj"; .. "komarac": ngala welase), altaj. (tur-
kiJ. *piirya: stuJgur. bii.rga, turkmcn. bii.re, azerb. birii, tur. pire, mong.: halha
bi,irga "u" itd.).
156
Usporednica izvan natporodice ima u sjcvcrnokavkaskim jezi-
cima, od sjevkavk. *beljwi "osa".
hujati
Od psi. *bujati: csl. bujati ")udjeli, budaliti", bug. buja 'bujati, bujno rasti",
h. i bUjati bujeti "bujati, razrasti se", bUjaf p.
"letjeti; tumarati, lunjati; bujati", r. dijal. bUjat' "izrastali, rasti",
ukr. bujaty 'bujati; slobodno ivjeti i kretati se".
Glagol stanja od pridjeva *bujb: stsl. bui "nerazuman, glup, divalj, bezu-
man, lud", hrv. st. buj "bezuman" (XID-XIV. st., usp. dijal. buji vitar}, buj
''bezman", resi. bui "lud, besmislen, divalj", u buj "silovitost",
r. dijal. buj "jak vjetar" i dr. - To je suftksom -j- od korijena od
ie. *bhou- "rasti, (taj je u biti < *byti < *bhu-ti-, v. u biti).
Od *bu)b izvedeno je *bujMb(jb) (bujan, bujna, o}, *bujica (bUjica} i dr.
huka
Od psi. *baka (csl. buka, mak. buka, sin. baka "buka", r. bUka "strailo;
vrag itd.", ukr. bUka itd."}, to je od glagola *hukati (mak. buka se
"pariti se (o svinjama}", h. bUkati, "rikati", sin. bUkati, bukati
(o sovi), zujati (o komarcima)", r. dijal. bUkat'sja "udarati
itd.), koji je zvukoopisan, usp. *buxati (v. o njemu u buktjeti).
Od psi. *buk- glagol na -eti jest (h. sin.
r. dijal. itd.), i na -ili (mak. h. sin.
r. dijal. itd.). - Pridjev je (mak. h.
o, sin. ukr. dijal.
Drugi prijevojni stupanj jest psi. *bfkh, gen. *byka (mak. bik, h. bik,
gen. bika, sin. b'ik, gen. bika, bjk, r. byk itd.); usp. i *bbkb (hrv. biik "bik",
usp. blikonja "jak .
U tim moemo vidjeti ie. *bhouk- (psi. *buk-}, *bhilk- <
*bh
0
uk- ( *byJa,), *bhuk- (*boko).
bUktjeti, bUkti
Sa sekundarnim k (po buka i sl.). - Od psi. *buxbteti: bug. buxtja
"stalno kaljati; sin. 'buktjeti", r. dijal. buxtet' "udarati, lupati,
biti, ukr. dijal. buxtfty ''buktjeti". - Usp. biiktinja.
Usp. *bw."btati mak. buvta 'biti, udarati", sin. buhtati (se) "izbijati",
glu. so "napuhavati se, epuriti se".
Ta dva glagola imaju proirenje -t-, usp. *buxati: bug. biixam "pukem,
nprasnem; udarim", mak. buva ''biti, udarati", h. bUhati "biti, udarati", sin.
bUhati udarati", buchati, bUchaf isto, r. buxat' "pucati" itd. - To
je zvukoopisno (v. ba).
bUkva
Od psi. *buky, gen. *bukove: stsl. buJ...y, gen. bukotie, bug. bUkva, mak. buk-
va, hrv. st. bilkav, gen. bukvi itd., sin. bUkev, gen. bUkvc, buJ...'Va, dijal.
bukev, glu. st. bukow, polap. biiJ..voi m.n., p. bukiew, slovin. btJl..'Vja, r., ukr.
bUkva.
Stara iz germ. *bOko 'bukva".
le. *bhag- (starije *bhaxg- < *bhax-g-?} dalo je dor. phag6s
., Jat. lagus Oat. > roman.: rum fag, furlan. fau, stfr. fou, prov. fau, stp. ho),
gal. bfigos ( *bhiig-6-s), stisl. b6k ., norv. bek, v. bok, dan. beg, stvnj. buoh-
ha, srnnj. bi5kc, nj. Buchc, stengl. becc. engl. beech (germ. *bOk(j}On).
Bukovina i kora bukve koristili su se u Germana za pisanje, usp. got. ooka
157
"slovo", bOkos m.n. "pismo; knjiga", stisl. b6k, stengl. b6c, engl. book, stsas.
bOk, nizoz. boek, stvnj. buoh, nj. Buch (osim za got., germ. *bOks, mn. *bokiz).
- Ta se onda nalaze i u slavenskim (zato bi1J..'V,1r
danas u srp.).
bima
Od psi. *bLD1a/*b1.U1'a: bug. bima ''buna, mete, ustanak", mak. bWJa isto,
sin. dijal. bt1na "oiljak, brazgotina", dijal. buna "rana", r. dijal. bt1nja "ohol
napuhanac" itd.).
s *buniti: bug. bimja 'buniti", mak. buni isto, h. bUniti "podst.rc-
kavah na pobllllu; glasno razgovarati; govoriti nepovezane" (usp. zabUniti se
"smesti se"), slovin. bume "prdjeti", r. dijal. bt1nit' "mukati; runo govoriti" itd.
su zvukoopisne (usp. nerv. bynja i samo su u junoslaven-
skim jezicima dobile kao 'buniti" i sl. - Usp. jo p0b1.U1a, i1zbuna od
pobUniti, uzbUniti.
bilna.r, gen. blD1ara
se proirila s istoka na zapad, ponegdje potisnuvi zdenac i
druge. - turcizam, iz srtur. (zap. Rumelija) bunar "zdenac"
(tako i u turskim dijalektima na Bal kanu; t. pmar}, to je od sttur. biljar,
byl)ar. - Usp. mak. bf.D1ar, bug. blDJilr, alb. bLDJar.
bilnda
Kao i sin. bDnda, blD1da i dr., iz bLDJda.
bfuitovan, bOntovna, o
Od toga bimtovnik, to je vjerojatno djelomice po r. ''buntov-
nik, ustaniJs pobunjenik, odmetnik" (r. bLDJt iz p. blDJt, to je iz nj. -
b jest pod utjecajem bLDJa, buniti (se) (v.}.
. Star!ja (iz srvnj. pLUJt, nj. BLDJd "savez") jesu plD1f (usp. onda
12vederuce pimtar, pLDJ!ltrija, pimtati itd.).
bura
VOd psi. *bilra/*bw'a: stsl. burja, bug. Mrja, mak. bura, st.
bura, btira, p. burza, slovin. bttfaLJ, r., ukr. btirja, bjr. btira.
od *bhour-fi/*bhour-ja. - Indoevropski je korijen *bher-
oluJa; hucatt (t, zbog slavenskog, *bheur-?): av. baranti ayqn "na olujan
!at. furo bjesnim" (no za taj isti latinski glagol v. i u duh),
st1sl. bY_rr "povoljan vjetar", srnnj.bOre-los "bez vjetra", istfrizij. bur "vjetar".
!o od, nostr. *bur11 ''bura, oluja", to je jo u ?afraz. *bwr-
VJetar ' (sem.: arap. bariJ:i pustinjski vjetar"; berb.: elha ibrirun
. Debel-Nefusa tcbruri "snijeg"; ?ku.: soma!. fora m. "jak
Vjetar"; bf?rber vjetar"), ura!. *purkA
. (fin. purku v1Javiea , saam. SJCV. borga-, mord. mokan. l>Orf,
hantij. ist. p0rki, nenec. p6ru isto), alt. *bur1V'*bora
_sllurk. bor "oluja"; mong. *borayan: srmong. boro'an
',, boran_ isto; tung. *bur11-k1: evenkij. burga korej.
nun-pora snJezna mecava").
h usati (se), bDsiim se
_9d psi._ *bi:satf bug. dijal. bilsam "grubo radim", bjr.
vatI (usp. 1 sle. b(Jska( "udarati").
_To ide s *busiti: hrv. st., rij. b(Jsifi "tjerati mladice" biJsiti "napuhavati",
r. d1jal. bt1sit' "udarati busit' "udarati". '
158
U ta je dva glagola psi. *but-s-, gdje je *but- isto kao i u *Mlati
(mak. buta "udarati", hrv. st. biJtati ,"bosti'.,
- od toga je sln. bUlelj, bUtec bC;<fak , tJ:udar?!ll ) 1,


"skidati (meso)", sln. bUtiti "jako udariti, grunuli , r. d1Jal. bul1I udantt itd.)._
Zvukoopisne no moe se govoriti o ie. "napuhavali
se" i *bhaul-/bhat- 'biti, udarati". - V. bat, bukt1et1.
buiti, bi1im . V v . V .-v
Od psi. *buiti (s<;} bug. bUa_ ' ' .,!t I
'\Jdariti" (usp. zabUiti se), sln. bU1t1 Jako udarah , c. bus1t1 pucah , bus1f
"udariti (se)" dlu. buys "udarati", r. dijal. buft'
Glagol -ili od zvukoopisna *bw:- "udarati" (v. buktjeti).
but, gen. biJla k. b
Od psl. *bufb: bug. but 'bedro, ma!J , ma ut
"but", r. dijal. but "luk sijan pred zimu; obad . uk_r. but luk .
Sadri isto *but- "udarati" koje je u *butat1, *but1t1 (v. u busat1). to se
v. u bedro. .
c
car
Od Cbsarh, to je u XI. (npr. str. Cbsarb za bizant-
skog vladara i neto kasnije za tatarskoga kana, u stsrp., csl.; danas
r. car, gen. carja). Cbsarh nastala je cesarb, kako to
biva u za i (usp. gospon, gosn za gosp(Jdin,
gospa za r. sUdar', sudarynja i gosudar, gosudarynja prema go-
spodflr'; engl. mister "gospodin" za master "gospodar", missis "gospoda" i
miss za mistress, king "kralj" prema stengl. cyning, lord prema
stengl. hlliford, hlafweard, Jady prema stengl. hlltfdige-, fr. monsieur "gospo-
din" prema mon "moj" < narlat. mum, sieur "gospodin" < narlat. seiiorem
ak. za *seiior < !at. senior "stariji; stari, starac", madame prema ma "moja"
< narlat. mam i dame < lat. domina gospodarica", itd.).
Pridjev na -ji, jest car' m., carja . (u XIV. st.); Carigrad jest "carji (=
carski) grad''. - Od tog je pridjeva imenica carina, od nje carinik,
cariniti itd.
Mlade psl. *cesarb dalo je stcsl. (usp. u zapisu u
XI. st. tzaisar, tzesar), sin. cesar, gen. cesftrja, ciesar, cfsaf itd.
cesarb vjerojatno je iz got. kaisar (ili prije *kaisfireis), a
to je iz lat. caesar (odnosno caesarius "cezarov"). No je
da je sl. cesarb iz }at. caesareus, Cbsarb iz !at. caesarius.
Lat. caesar kao vladarska titula od izraza imperator caesar Cime
cezara] augustus "vladar cezar ... veliki", gdje je caesar zapravo ime Gaja
Julija Cezara (Gaius lulius Caesar, 100-44. g. pr. n. e.). To je ime vjerojatno
porijekla.
cer
Od mi. psl. *cen (csl. cen, bug., mak. cer, sin. gen. et;ra, cer,
cer), to je iz balklat. cerrus (od toga je rum. cer, istrorum. Iz cerrus
Jo su alb. qar, qarr; iz slavenskih je jezika cser.
Latinska je iz nekog mediteranskog jezika, usp. p.
rasca, jufranc. garric, bask. (h}aritz (usp. ime grada Biaritz). (Lat. cerrus >
roman.: rum. cer, tal. cerro; iz romanskog: alb. berber. akerrus, arap.
qerrus vrsta hrasta.)
Zbog toga to je cer vrsta hrasta koja dobro raste na kamenitu
P<>milja se na vezu s kruga *kar- "kamen" (za nj v. u
ceriti se
Od psi. *ceriti (s<:}. bug. dijal. cerim se, mak. ceri se, cefiti (npr. ccfiti
zuby), cerif (zuby). usp. h. "putati
160
Proirenjem -r- dobiveno od koje je od *(s)koi-. od korijena *(s)kci-

V. cijediti,
cesta
Od psi. *clsta: csl. sin. cesta, p. dijal. cesta, resi.
Praslavenski regionalizam. je izvedena od glagola *cestiti
(stsl. cestiti sey se", sin. "kopiti", Jistjc cestiti "trgati
resi. cestiti - pulcvi su se kroz ume i ipraje su
putevi lako ili po dolinama i stepama). Zato se jedna
zemlje u Dobrinju, na Krk'U. u XIV. zove Cesti: Do zemlje.
ke se zovu Cesti; i zato se jedno selo zove Cestica, jer to je zapravo
dio ume, ipraja.
Moe se da je glagol izveden od pridjeva *cesta
(pa bi *cesta bio pridjev enskog roda, moda iz sklopa *cesta
1>9tb put"), kojem odgovara lil. skaistas "jasan, svijetao, blistav".
Po indoevropskim tvorbenim elementima jest *koid- ta, od
korijena *(s)kei- "rezati, dijelili, s proirenjem -d-. Usp. taj
*skeid- npr. u stind. chinnclti, "ree, odsijeca" ( *ski-n-d-; od prvog su
npr. pali chinna-, hind. chinna- itd.; od drugog su npr. pali chindati, prakrl.
chirridai; rom. Uu.Evropa) (Armenija) kamir. ch)'Onu
"odrezati" ( *chinna-), ak"\111 dlindib;1 "rezati" ( *chindat11. av. saed- "kalati,
cijepati", arm. <;lim "grebem se", skhizo "cijepam, rasijecam, reem"
( *sJ.:id-jO; usp. intern. shizofrenija, shizotiman, shizma. izma), stmaked. skoi-
dos "vlast, oblast", lat. scind6 "derem, reem, razdvajam", bret. skcja "sije-
(j () od -dj-, *skid-jO), kimr. c11-rs "brazda" ( srbret. syucgaff
"rezati, stnord. skitu "srati" (= izmet"), v. skita, dan. skide,
stengl. scitan. engl. shite, sjevfriz. skit, srnnj. schiten, nizoz. schijten, stvnj.
szizan, nj. scheissen isto, lit. skfesti, skiediu "dijeliti, (v.
le. "rezati, imamo npr. u stind. "odsijeca", av.
sya- skhflo "grebem" ( *skaj-o < *sklfj-o), Jat. scio
"znam" { u to gnijezdo sciens, gen. scientis "vjet,
scientia "znanje", usp. intern. scijcnlizam, romanski odrazi glagola scire
"znati" jesu rum. $li, sardin. logudor. iskire), srir. scfon "no"' { *sJ.:ijcna),
sleng!. scinu. engl. shin "gnjat, golijen", slvnj. scina, nj. Sehie11bein "gnjat, go-
lijen" {germ. *ski-ni5(n); usp. jo nj. Schiene iz je posudeno
1na. fnja).
V. cije1, ceriti se. cijepMi, cijedili.
cifra
iz srlat. cifra. "nakit" (pa onda dalje cifrati (se!J po
cifra "ukras, ures", to je iz istog srlat.
Srlat. cifra (prvotne je samo "nitica") jest iz arap.
"praznina, nitica" {od glagola 'biti prazan"), to je prcvcdenica
sanskrtske siinyal} "prazan" i "nitica". (U Evropu je pozicijska pisanje
dekadskog sustava brojeva, s niticom, dolo od Arapa, koji su ga preuzeli od
lndijaca.)
Srlat. cifra je poslije jo i "znamenka, brojka", pa onda odatle u
XV. francuska chiffre dobiva jo i "{tajni) znak". Iz
fr. chiffrc jest ifra (usp. ifrirati prema chiffrcr, dcifrir11ti prema dcchiffrcr).
17. arap. jo je (preko oblika zcfiro) stp. zero (danas ccro), iz
161
je tal. zero (iz toga dalje fr. zero, iz francuskog cngT. zero). - Iz fr. zero jest
zero "nitica".
Iz arap. jest tur. zcrre (no meni se da bi to moglo bili i iz tali-
janskog}, iz loga je zera "veoma mala od toga umanjenica zerica i
dalje
d gla
oblici ciga) m., gen. cigla, kajk. cigel i dr. To je iz sr-
vnj. ziegel {nj. Ziegel). i u drugim slavenskim jezicima: sin. cegel
gen:_<?f?la,. i ?igel, itd.- pa bi kasnopsl. bilo iz stvnj. ziaga!'.
-:- RiJec:. sadrzt sufiks -ana (usp. dvorima, elektrana, toplana
itd.) koJt Je IZ turskog -ane, -hane (t. han - iz toga hfi.n - jest iz
perz. h81!a: opeka odglagolska je imenica od glagola to je
*obpekt1 *ob-, za koje v. u i *peJ...1'i
"opeka, cigla" nastala je od germanske (usp.
!181 sr., !tengl,; ,file, stsas. ticgla, nnj. koja je posu-
deru?a lat: tegul_a . crijep {od toga roman.: veljot. talda, tal. tegghia,
teg/Ja, sp. te;a, tc;o; 1z tberoromanskog jest baskij. teila).
. Iz odraza lati nske legula jesu oblici !igla, tikula
1 drugi {no moguc Je izvor odraz Jat. ligu/a, s e, i).
Latinska {od toga jo i tat. tcgola, stfr. ticule, tiule, fr . tuile
itd.) ima e vjerojatno po teganon (za tu v. u tigan;).
Indoevropski je korijen za tu latinsku *{s)teg- "pokriti": stind.
sthagati, sakr!jc"
11
{usp. stind. *sthakk- "zaustaviti" npr. u
thakka! se! se I asam. thakiba "ostati", bcngal. thakii
posloJalt, b11t ). grc. stego pokrijem, sakrijem", (s)tegos, "krov;
k'Uca, sator, soba, zaklonite", Jal. lcgo "krijem, pokrijem sakrijem zastrem
strop; stan"(roman.: tal. reto;om. enga:
dm., :Urlan. tc,t. 1011. prov. tech, p. tccho, port. teilo), toga "toga" {usp.
tcJ..1ura, protekcija, protektor, proteJ..1orlit, detekcija, detektor, toga; iz fran-
cuskog je proteirati, iz engleskog deteJ...1iv), umbr. tehtelim "odijelo", stir.
t7ch slkimr. tig, ki mr. ty, skorn. ti isto, sti r. tuigur "pokrivam" slir.
:;tach kimr .. ko_rn. to* "krov", slir. teglach kimr: teulu
, stkorn. teJ/u. { _f s drugim dijelom kakav je u
psi. sluga),_ f>ck;a pokrili , slengl. f>eccan, engl. thatch, stf riz. thekka,
slsas. thekJ?an, ruzoz. dekken, stvnj. decchen, nj. deckcn isto {germ. *J><1kja-
. decc;!1J. _ decki, D,t;cke (iz toga deka}, stnord. pak
pokr1vac! krov , . sv. f<1k krov , dan. dag, stcngl. p.:ek, engl. thatch, slvnj.
dah(J:J . nJ. Dach isto (gcrman. *f>akaz < *tog-o-s), Jit. st6gas "krov", prus.
stogis isto {ponekad se od tog ie. *stog- i psi. *stoga).
cigli, a. o
Od PJ.L. jedin": csl. ceglD, str. bj r.
Sadrz1 1c. ka1- Jedan, sam" i sufiksalno -gl-.
.le. *kai- jest u stind. kevalaJ:i "jedinstven, cio, sav" { *kai-welo- stind. >
pali, prakrt.. '.'sav", guda_rati keva.h, kat i kyiifa "sam", lat.
1
caclebs,
&cn. caelebls samotan' { *kaiwelo-lib-s ''koji sam ivi"; usp. cell
Usporedi (s -ko- povezanim s *okw-
). lat. '!'1ecus shJ?P; skriven, tajan" {roman. "slijep": tal.
cieco, c1Hu, _prov cec, sp. cicgo, pori. ccgo), stir. caech "jednook;
, kimr. cocg prazan, pust", cocgdd;1/J "jednook", gol. hc1ihs isto
itd. - Usp. 1 psi. (1a to v. u cio).
162
Za -gl- usp. Jat. sin-gul-us "jedinstven, poseban" (sa *sem- "jedan", za
koje v. u sam; singularis "poseban, jedini, izvrstan", usp. singullir, singularitet
itd.), got. aina-kl-s "jedinstven, sam" (s *oino-, za koje v. u in).
cijediti
Od psi. *cediti: csl. cediti, bug. mak. cedi, sin. cediti, cediti (se),
cedit', glu. dlu. cejtis, p. slovin. cic3ec, r. cedft', ukr. ci-
dfty, bjr.
Od ie. *koid-, usp. "'skoid-cje- u lit. skaidyti "dijeliti, S proire-
njem -d- od ie. *(s)kei- "rezali,
V.
cijena
Od 1 * - ' k. *,..x t 1 - b . k I ' -
ps . cena, a ._,<;:nQ: s s . ccna, ug. cena, ma . cena, s n. cyna, c.,
p. cena, r. centi, ukr. cimi, bjr. cana.
To je od ie. *kwoina: av. kaena- "odmazda, kazna, osveta", poine
"pokora, globa, naknada, odteta; {krvna) osveta, kazna" (iz toga je Jat. poena
''kazna, zadovoljtina, naknada, osveta'',pa iz toga peno- u penologija), lit.
kaina, kftina "cijena, korist".
le. *kwoi-n-a jest od korijena *kwei- "paziti, uvaavati; promatrati, bojali
se; kazniti, osvetiti, okajati", koji je jo u stind. cftyate se, kazni",
cetftr- "osvetnik", av. kay- "okajati", perz. kin "neprijateljstvo, mrnja,
gnjev", tereo promatram, pazim, vrebam, {od ter6s <
*kwei-ro-s), tetiemai "zabrinut sam, snuden sam", lio, tio "cijenim",
hom tfno trpim" (*k"J-nu-o), tfsis "odteta, cijena", srir. cin, gen.
cinad "krivica" ( *kwinu-t-s), prus. erkinint ''"12baviti, osloboditi" itd.
U indoevropskom je izvedenica na -n- osvete, a u baltijskom
i slavenskom ie. *k"'oinli posta oznaka za vrijednost kojom se osveta moe
iskupiti, podmiriti. - V. kajati.
U slavenskom je utjecaj i (< *k"ein-u-s ili *k"Cin-o-s, s
drugim *kwei-, v. cijena je ono to treba platiti za
cijepati,
Od psi. cepiiti: csl. cepati "cijepati, kalati", bug. dijal. capa "razdvajati na
vlakna", sin. cepati, cepam "padati, ginuti'', r. dijal. cepat', "zadijevati;
trgati", ukr. cepaty "lagano udarati".
Usp. *cepiti: csl. cepiti "cijepali, kalati", bug. ci:pja "cijepati, rezati, parati,
derati", mak. cepi cijepati", h. cijepili "kalemiti cijepati",
sin. cepiti cijepati", cepiti "nositi, stiskati", str., rcsl. cepiti "cijepati".
Od *cepti, usp. lit. kaipti 'bolovati, krljati, slabjeti". To je
ie. *koip-.
le. *skeip- jest u tipati (v.).
Korijen je *(s)kei-p-, od *(s)kei- "rezati, (to moe biti od neke
zvukoopisne *Caj{H)A, ili *(s)keip- od *CajPA,
*CiPA ili
Za *skei- v. cijev i dr.
cijev, gen. cijevi
Od psl. *ceVb: csl. ceVb, bug., mak. cev, sin. ce11, polap. cev, stp. cew,
cyw, str. cev.i..
Varijanta prema m. i . Sadri ie. *koi-w- ( *koiwos m.,
*koiwfi .), proirenjem - w- dobiveno od korijena *{s)kci- "rezati, lu-
- V. cijediti,
163
cikla
cikva, cvekla. Usp. stcsl. bug. cvekla, svekla,
mak. cveklo, sin. cikla, cvekla, cikla, cvikla, r. svekla itd.
*svikla s varijantama je, preko oblika
*sivkla?, iz se[ikJon lsevklonl, to je iz se[ikJon, jon. se[Jt/on, at.
To je naziv za vrstu "Beta maritima L.", koja je
proSJrena po etJeloi:n Sredozemlju UzgaJa se od vremena VI-IV.
pr. n. e.
je iz pelazgijskog *peu-thlo-. Prvi dio, *peu.:.,
jest od ie. *Reu- "naduti se, se" {pa je ta vrsta cikle nazvana
po debelu korijenu i mesnatim listovima), a sufiks je odraz ie. -tlo-.
Je. *Ka- jest u *Ka-ku-, iz je pelazgijskog odraza preuzeto
sfkys "krastavac" - za to pak v. u tikva.
cilj
Iz srvnj. zil (nj. Zie/), u. XVI. st. i cf1. i u drugim slavenskim jezi-
cima (npr., iz srvnj. zil jest p. cel, iz toga r. ce/' ., iz toga srp. celj gen. -i
od toga i celishodan "svrhovit"). ' '
Stvnj. zil, nj. Ziel poteklo je - skupa s got. nm. tilarids "koji stremi pre-
ma cilju" (natpis na koplju), got. biblij. (ga}tils "pristajati, pasati", gatilon
stengl. tilian "nastojati, truditi se", engl. tili zemlju", ni-
zoz. telen "raditi" i dr. {germ. *tilaz "koji pristaje, odgovara" u stengl.
stfr_iz. til "dobar", izvedenica stnord., stengl., stfriz. ti! "do") -
od istoga korijena od kojeg je stir. di! "ugodan".
Dalje nejasno.
cio i cij el, cijela, o
9d psi. *ce}b{}b}. stsl. ceh, bug. cjal, mak. ce/, s!n. celf,
gl!12
1
. cyly, dluz. cely, polap. p. caly, slovin. cali; r. celyj, ukr. cflyj, bjr.
C3'.}'.
Od ie. *koil-o-s.
I:. *koil- "zdrav, stkimr. coilou, kimr. coe/ "znamen, dobar znak"
( *koil-ti), . bret. chuillioc koi1y '1ijepo", got. hails "zdrav",
heil, dan., v. he/, stengl. MI "zdrav, cio, engl. whole "zdrav;
cio, sav'', s_tfriz. hiil, he!, nizoz. hee!, stvnj., nj.
h zdrav, c1tav' {germ *xa1Jaz), got. ha1Jag svet , stnord. heilagr, stengl.
a{ig, ko!y (usp. holy day "praznik"), stsas. nizoz. heilig, stvnj.
he1Jag, nJ. heilig {germ. *xaila3az), prus. kails "zdrav'' kailastiskus "zdravlje".
. . *celiti (stsl. celiti "iscjeljivati, celja, mak. celi, h.
<;1e_bt1, sin. celiti, glu. r. celft', ukr. cilfty): glagol na -iti od
prema got. zdraviti", stnord. heila, sleng!.
* heal, stsas. he/Jan, ruzoz. het.:!en, stvnj. heilan, nj. heilen (germ.
Xaif1an < 1e. *koil-i- ).
cip ela
. Kao i dijal. (pkm.) mn_., !z cipello, cipo "cipela", a to je
_sr_lat. U srednJOVJekovni latinski jezik ta je ula
U talijanskom postoji danas zipolo
i a { .. stlJak, ), to _Je iz langobardskog zippcl "i-
k;aJ to germ._ *liJ?p-/*tapp- (dalje
0
ve-
b"I te rtJect :' ':1 cep). Dakle naJstartJe Je znaeenJe srednjovjekovne
t o kao u danasnJem razgovornom hrv. "cipele na pic".
I
J
164

Internacionalizam, iz lat. cisterna cisterna", to je, posredstvom
jezika, poteklo iz kiste "koara, ko, vedro;
S disimilacijom ts-st > ts-t u nekom romanskom odrazu latinske
*citerna, iz je, preko ranog nastalo takoder
(usp. rum. ceternii, ceatirn/f).
Preko nastali su oblici tcrna, tcrnja i sl.
Po otocima su raireni oblici gilstirna, gutirna i sl.; takvi oblici, sa g-.
proirili su se od Dubrovnika. Oni na koncu iz narlat. *gjustcrna (s g
< k kao u na jugu Italije jisterna < kako se, uostalom, i pi-
e). - Od *gwistcrna preko *gbisterna nastali su oblici bistijerna i sl. u crno-
gorskom prirmrju i drugdje.
cjelivati, cjelivam/cjelujem
Nastalo preobrazbom glagola cjclovati, cjelujem (pa onda od toga nasla
imenica cjelov, usp. i cjeliv), koji je od psi. *celovati "pozdravljati":
stsl. celovati "pozdravljati", "ljubiti, cjelivati", mak. ccluva, sin. ce/ol-citi,
pjesn. cclovati, pjesn. celovat ', p. isto, str., resi. colova ti
"pozdravljati, zahvaljivati", r. ce!ovflf' "ljubit i, cjelivati", ukr. ciluvaty, bjr.
isto.
Taj je praslavenski glagol izveden od ( < ie. *koil-u-s, -u- zbog
-ov- u psi.). Prvotno je bilo "pozdravljati" (usp. polap. "zdra-
vo!"), jer je i ie. *koil- i "zdrav" (uostalom, usp. zdrav : p(jzdrav, p0-
zdrav/jati1; v. cio.
crknem
S prezentom od ciknuti. Imperfektiv je crklim, iterativ crkavati.
i u drugim slavenskim jezicima (usp. npr. sin. cfkniti, crknem,
mak. crkne).
Slavenski onomatopejski glagol.
crijep
"crijep; cigla; posuda" itd. - Od psi. bug. '1ubanja",
krhotina glinena mak. "lubanja", crep "glineni lon-
krhotina glinene posude; crijep", sin. "krhotina posude; posuda; cri-
jep; lubanja", stfep "krhotina", "krhotina; lubanja, crijep", glu.
"krhotina", dlu. ciop "krhotina; lubanja", p. st. trzop, strzop "ljuska; gli-
neni lonac", r. '1ubanja", dijal. "krov", '1onac", ukr. '1ubanja;
velika krhotina", bjr. "lubanja".
Prvotno bilo je "glineni lonac ili posuda", i praslavenska se
najwjerlji\iije izvodi od ie. *kerp- koje je i u *kbrpati (v. krpati} na-
zivi za glinu i glinene posude su povezani s za pletenje i

Us. stind. karparah "lonac, lubanja" (pali, prakrt. kappara- "posuda",
marathi kapar i. "sloTnljen stakla, ina ktipari
lonac", stvnj. "pehar" {germ. *hiverfaz < *Jcwcrpos), prus. kerpct1s
'1ubanja" itd. - Korijen je "rezati", za koji v. npr. u crpsti.
to se '1ubanja" u pojedinim jezicima, usp. za to npr. !at.
testa "opeka; zemljana posuda; crijep" > fr. tete "glava".
crijevo
Od psi. stsl. "trbuh, ut roba", bug. cr1Jcvo",
"trbuh, utroba, iznutrica", mak. crevo, sin. gcn. "crijevo,
165
f "crijev?" glu. dlu. cfowo isto, polap.
crevu CrtJeva, utroba, IZnutnca , p. trzcwo utroba, iznutrica", slovin. tfievo
"crijevo", r. dijal. "utroba, trbuh", ukr. "trbuh", bjr.
"utroba, trbuh".
*br'uxo je trbuh po njegovu oblik-u kao iz-
zadebljanje, a je kou na trbu-
hu. To izvedenica (p postanju pridjev), koja je
la uglavnom (stsl. "sandala; duboka cipela", mak. "cipela",
."?rev :ob.u?a" '_'cipela:', glu. "cipela, polap. criv
c1pel.a ), zbirna (moze po postanju biti i pridjev
srednjeg roda), 10 istim znacenJem mak. dijal. crcvja "plitka hrv. crev-
Jja, crevja "cipela", u M. crjevja, tfcvi - usp. str.
'l<rzno sa ivotinjskog trbuha".
Za razl iku od *br'uxo, iako stara, nema posebnijih
usporednica. je povezati je s indoevropskim
*ker- 'koza , sa sufiksom -w-; za to dalJe v. kora.
Za usporcdnice usp. prus. kermcns "tijelo, trbuh" prema
stind. carman- sr. "koa; kora; (koni) tit" od *kcr(aJ-men- (usp. indoarij.:
pali, prakrt. Cflmma- "koa, tit", rom. (Evr.,Arm. ) m."koa", hi ndi cfim,
sinhal. sama itd.), kamir. i. "koa" ( *carman-; usp. npr. i ak"lln
kati itd.). (Usp. i fin. pinta "koa" prema mordvin. ponda "tijelo").
i Jat. co_rpus "tijelo" < *k[-p-, -os-/-cs- (usp. intcrn. korpus, korpilskulu itd.).
Dalje v. kora.
crkva
psi. *Cbrky, gen. *cbfkbVC: stsl. crbky, cirJ...y, bug. cirkva, mak. crkva,
hrv. dJ.al. st. crki, gen. crkve, sin. gcn. e<ftrkve, ccrkcj, st.
cyrkw1a, p. ccrkiew, r. gcn. cerkvi, ukr. bjr.
iz germ. *kirki5 ili *kiriko {dan. kirkc, v. J...yrka, stengl. cir(i}ce,
kifikc1, nizoz. kcrk, stfrizij. tsicrcke, stvnj. kirihha,
nJ. Kirchc), sto Je iz kyn(a)kc (sloa), kyriak6s (doma) "gospodnji (dom)".
.. Izvor *c1>rJ...y neki jezik ili dijalekt u kojem je
blisko tom tzgovoru, usp. u vedskom prezimenu Zilliacus
(1 z lat. *cyriacus, to je iz J...yriak6s).
. je "gospodar, gospodin", to j e pridjev (kf-
:1os Jak, z.namenit, valjan, silan, kfris
J?st u stsrp. kirh; usp. nOVIJe kir, npr. u imenu Kir Janja, to je dolo preko
ctncarskog.)
. kfrios sadri ie. *Reu- "napuhati se, se": stind. frayafi
( sw:_am zdravlje" ( *J..V-n6-m), sura}J "jak" (to je
prakrt. silra- "debeo; junak", sindhi so.ro "ju-
hind1 sur .. , smhal. suru isto itd.), kali ur "junak", av. silra-
alb. thanc dnJen ( *Rot1-sn-a) "trudna sam" ( *J(weio)
".,,ma " I" ' " I " ( * ' ) 'V, 'J '
i" va "(ros rnoc:, v ast 'J...'u-ro-s, kjrios "jak, ( *J...V-r-jo-s),

?1.f11ulus._ hrpa. ( *J..'ll,:me-lo-s; l15J> intem akumulacija itd.),


1 saunas, saunus Jedar ( *Jfou-no-s).
.. se od prvih jo upotrebljavala i latinska
prvo sa "zbor. skuptina", to je preuzeto iz
C sabor, skq>sllna; sabor slobodnih ili vojnika".
.apstraktna. imenica od glagola ckkaloo "sazovem,
r>owvcm (za njegove dalje veze v. u koleda).
166
Lat. ec(c)Jesia dalo je u romanskim jezicima ove za crkvu: ta!.
chiesa, sard. log. keya, furlan. g/ezye, fr. eglise, prov. glieisa, kata!. esglesia,
p. iglcsia, port. igreja. (Iz kasnolatinskog ili ranoromanskog jesu npr. i alb.
qishe, kimr. eglwys, bask. eleiza.) - Iz balkanskoromanskog odraza te
jest mjesno ime Klisa (kod Olova u Bosni), gdje je nalazite
oko crkve. - Posudcnice u naem jeziku jesu eklezija (za narodni ili
sabor u staroj za mjesto gdje se taj odravao; i
te iz izvedenica eklezijast "slubena crkve-
na osoba" te Eklezijast za starozavjetnu biblijsku knjigu Propovjednik (u
Mudrosnim knjigama Psalama), usp. Eklezijastik za Knjigu Sirahovu u istom
dijelu Starog zavjeta (naziva se i Crkvenicom), ekleziologija.
Prije ecclesia upotrebljavala se basilica, to je iz basilike
(oikfa) "kraljevska (dvorana, zgrada)". U je bazilika bila
sjedite arhonta basileusa; u Rimljana je to naziv za neke javne zgrade (tr-
nica, sudnica) te za dvorane (u carskoj itd.). U je za crkvu
preuzet od IV. osnovni oblik rimsko-bizantske bazilike
(kasnije i dopunjavan). - basilik6s, -e "kraljevski" izvedeno je od basi-
f e{Js "kralj, vladar". Basileus je u homerska doba (XII- IX. st. pr. n. e.) bio
plemenski kasnije u republikama (od VIII-VI. st. pr. n. e. nada-
lje) poglavar ili vjerski ili dravni slubenik. Kako su Grci tom ozna-
strane vladare, pa tako i perzijskoga, Aleksandar Makedonski pobje-
dom nad Perzijancima postao je veliki basileus, i taj su naslov nosili i nje-
govi nasljed . nici Seleukidi (IV-I. st. pr. n. e.) te i kasniji perzijski vladari,
Sasanidi (III- VII. st.). Zavladavi u VII. st. Perzijom, bizantski car Hcraklije
(Herakleios) preuzima taj vladarski naslov, i otad je basileus (u kasnijem
i izgovoru [vasilevsl to se, upravo kao vasilcvs,
upotrebljava u srpskoj bizantolokoj i drugoj terminologiji} dio bi-
zantskog vladarskog naslova. - K nama je preuzeto iz latinskog bazi/ej
(usp. i ime Bazi/ej, Bazilije, Bazilije, usp. i bazilijanac, za pripadnik.a
kog reda, po crkvenom Baziliju Velikom iz IV. st.). - Preko novo-
su srpska i crnogorska imena dola kao Vasilije, Viisilije.
Lat. basilica dalo je ove romanske za crkvu: rum. biserica, vcljot.
basa/ka, stsardin. log. vethiliga, retorom. engadin. baselgia, tat. (stmlet.) base-
lega, f r. basochc; danas samo kao dosta mjesna imena u zapadnoj i
sredinjoj Francuskoj, rijetko na sjeveru i istoku Francuske te u vicarskoj,
malo na lberskom poluotoku), no ona je u navedenjm romanskim jezicima
potisnuta od V. - Iz latinskog je bazilika.
crn, cfna, o
Od psi. odr. stsl. bug.
mak. crn, sin. glu. dlu. carny, polap. corne,
p. czarny, slovin. r. ukr. bjr.
Najvjerojatnije od ie. *krsno-, s formantima -s-n- kao *Jwia '1una, mje-
sec" < *Ju-.:na < ie. *Jouksna, dakle < < *krsno-.
Usporcdnice su stind. "crn, taman" (od t9ga u n:itologiJi
Krsnah zatitnik i spasitelj, no veoma je mnogoznacan - 1 pozitivan 1 negati-
van; uSp. u indoarijskim jezicima: pali kal}h- "taman, crn", kil}ha- "crn, lo",
prakrt. kal}ha-, kil}ha-, kasiJJa- isto, sindhi kinu "prljavtina", lendhi kinna
"ruan", ?sinhal. kinu "crn"); u dardsko-kafirskim jezicima npr. kamir. kre-
honu, damcli krini( kalaa kri?JJa, krehonu, krii}<ja, ina kinu, kifJU:, u iranskim
jezicima osobna imena stperz. Kurina, av. Karnaz-, 1/crna.
167
Tsiern- u imenima mjesta i dr.; germ. *xarzuz (< ie. *kor-su-s) u v.,
norv. harr "pepeo"; prus. kirsnan "crn". - Usp. jo Koros, ime rijeke, iz
fYisos ime?), u Fekete Kor0s fekete "crn").
Bez -s-: stind. kardaf) "blato, (usp. bengal. kada 'blato", arija
kada "glina, blato", hindi kad "zid"), kardamaf) blato" (usp. pali,
prakrt. kaddama-, bengal. kiido, orija kiidua, hindi kadau itd.), perz.
"crnk.ast", karymon ak. "crn", stvnjem. horo 'blato" ( *kr- w-).
le. *ker- "crn" poteklo je od nostr. *Karfii} "crn, taman", to je jo u
?afraz. *kr- (kuit. "cm": oromo dandero kara; gerka
kurrum), ural. (fin. karhu "medvjed"), drav. *kar/*kiir/*kiir (tami!. karu
"pocrnjeti", kiir "crn", kiii:_ porok", malajalam. k.aru "c.rn"; usp. i toda
kiiJ: "medvjed"), alt. *Karii "crn" (turk. *K.ara: tur. kara fusp. turcizam npr. u
imenu Jakut. xara itd.). Usp. i esk. (GrenJand) qerncq
crruna , qernerpoq- biti crn .
Usporednice i izvan sinokavk. *karA "crn" u sjevkavk. *karA
"crn; ugljen"; moda i austronez. *kAJA "tama".
crnomanjast, a, o
Od skl opa crne masti "crne boje", sa sufiksom -jast: od *crnorrmstnjast.
- V. crn, mast.
crpsti, crpem
. analogijom po glagolima dupsti, grepsti i sl., sa s po k/asti,
s1est11 dr.
Psi. "crpsti, zahvatiti": mak. crpi, h. cfpati, sin.
p. r. itd.
Psi. "crpsti": hrv. (Dubr.) crepati, crepam/crepljem, sin.
str. ukr. dijal.
je psi. "crpsti": glu. dlu.
cres.
Srodno je lit. kifpti, kerpu "podrezivali, rezati", !atv. cirpt,
(u je vokalizam obratan) te dalje het. karp- "berem, uzimam,
podignem'', lat. carp6 berem, trgam; sisam, itd. - V. i crijep.
jo i stengl. sceorfan "gristi", stvnj. scirbi, srvnj. schirbe, nj. Scherbe
CTIJep; krhotina; glava".
Indoevropski je korijen *(s)kerp-, od *(s)kcr- "rezati" (dalje v. u
crta
V Od V psi. ak. stsl. bug. mak. crta, sin.
ste., sle. r., ukr., bjr.
To je imenica povezana s psi. koje je samo u
staroruskom, a je crtu, brazdu, uzoravati" (v. u
Glagol (ci'tat11 izveden je od imenice
Izravna je usporednica stind. kftli "pukotina, naprslina, rascijep".
crv
Od 1 *V' *V '
V psv gen. :1'rv\/1:, stsl. bug. dijal. cnf, mak. crv, sln.

1
.: c!v, c., sle. cerv, gluz. ccnv, dlltl. cenv, polap. carv, p. czerw, r.
YN". cerv.
u) ovon; je primjeru u slavenskom -v- sekundarno (usp. *pbfVb : lit. pir-
w: po1. uqecajem *norVb, *ponorVb. - Polazna je
le: . 'k r-rro-s crv : stmd. ktmil) m. (usp. pali, prakrt. kimi- sindhi kio mai-
thih kcufi isto. sinhal. kimiyii "crv, 7.mija"), kamir. kyomu, sogd.' J..yrm,
168
perz. kirm (iz perzijskog jest rom (Evr.) kerrno, kirmo m), oset. kalm
("zmija, crv"), alb. krimp, gcg. krym, stir. cruim, kimr., korn. pryf, bret. prefiv,
ga!. hidronim *Primia (> nj. Pfrimm), Primantia (> nj. Prims), lit. kirmis,
latv. cirmis, prus. girmis [kirmisl
Izvedenica od psi. jest "crven": stsl. hrv.
st. te cfn ("crven", postanja od cfn-, usp. kraj u
Crnoj Gori Crmnica, koji se u Ljetopisu popa Dukljanina zove Croatia rubea
"Crvena Hrvatska"; Kal u Vinodolu, u X:V. st., itd.), sin.
"zanoktica", (Bela Krajina) "oteklina", stlu. (u to-
ponimu nj. Schirmene). - Usp. jo sin. "crven".
Usporedi i indoevropski naziv za crva, koji se rimuje s
*wrmi-, *wrmo-. Taj je u rh6mos, Jat. uermis "crv", lit. vafmas "kukac;
komarac", prus. wormyan "crven". Kao naziv za zmiju (i zma-
ja): got. waurms, stnord. ormr, stengl. wyrm, wurm, engl. worm, stsas. wurm,
nizoz. worm, stvnj. wurm, nj. Wurm - i "crv" {germ *wurmiz, *wurmaz).
u vezi s crvenim bojama jest stind. k[miragaJ:i, k[milikii, Jqmija i
sl. Vjerojatno je iz takva indijskog izvora cio niz kulturnih kao sogd.
krmyr, pchl. krmyr, kcrmi(r), arap. qirmiz, qirmizi, hcbr. karmi/, arm.
karmir itd.
Iz arap. qirmiz (kroz perzijski) jest fr. kermes "enka grimiznog crva,
smrekova uenca, Kermes ilicis", iz toga je engl. kermes isto i "grimizna bo-
ja; hrast otrika, Quercus coccifera" (u kojem ivi taj crv).
Iz arap. qirmizi jest srlat. kermcsinus, cremcsinus, iz loga je engl. crimson
"grimiz, karmin".
Hs. griimlz, grtmlz, krtmiz jest iz tur. kmruz, to je iz arapskog ili per-
zijskog (iz turskog jo npr. rum carmiz, alb. kiirmiis itd.).
Od srlat. cermesinus jest i oblik carminium (vjerojatno ukrtanjem car-
mcsinum i minium "minij"), od toga fr. ec1rmin "karmin", iz toga je karmin,
gen. karmina.
Sama indoevropska za crva ima polazite u ie. *k"'e r- "gristi, crv",
to je kao glagol u stind. carvati melje" (od toga npr. hindi cabna
"vakati", rom (Evr.) isto itd.; usp. stind. cilr!JalJ "fino
brano", a to je npr. u pali, prakrt. CU{l!Ja- "prah", hindi ciln "prah; brano",
sinhal. sunu "praina" itd.), hom. pfron hljeb,
torfne ( *k'-Oruna). - Dakle "crv" "koji grize, nagriza".
To ie. *k"'er- "gristi, crv" izvodi se od nostr. *J;:.or.11 "gristi, crv", to bi
bilo jo u alt. *Kor.11 "crv" (turkij. *Kurt/*Kart "crv": jakut. kurdjaga "ku-
kac", tatar., bakir. kort; oguz. *KOrd: stoguz. qurd/qurt, turkrnen. gilrt, a-
zerb. gurd, tur. kurt, kurdu; od "zvijer koja grize" -7 "vuk": stujg.,
qurt, azerb. gurd, tur. kurt itd.; mong. *kora-kai, *koro-kai "crv":
srmong. qorayai, mong. pism. qoroqai, halha xorxoi, kalm. xorxii).
crven, a, o
Od psi. "crven": stsl. bug. mak. cfllcn,
hrv. i ciljen, sin. (usp. imenicu gen. "lipanj"),
glu. dlu. ccnveny, polap. p. czcrwony, r.
od glagola (sr;}. bug. "bojiti crveno", mak. crl'i
"crveniti", h. civili "bojiti; drobiti; kipljeti" (rascfviti "razdijeliti se", rascfl!ati
se "rastvoriti se" itd.). "ploditi se, polagali jaja (o k-ukcima)",
dlu. cerwis se "polagati jaja (o i drugim kukcima); vrvjeti, gmizati
169
(o crvima)", p." st. si9 "ploditi se", str. 'bojiti",
r. "polagati jaja (o ukr. "polagati jaja (o kukci-
ma)", bjr. - To je odimenski glagol od
Dalje (i za boje) v. crv.
cura .
nejasna porijekla. Povezuje se s ciJca (dalje od toga a to je
Pomilja se i na ukrtanje ci.Jca i cUJ"iti (pa bi se "dje-
vojka" razvilo od cuca "ensko spolovilo'', .usp. ukrtanja raznih u
za djevojku: mica, maca, pica, mindia,
riba itd.).
Takve lako prelaze iz jezika u jezik. mi se da bi se moglo
pomiljati na - ne nuno izravna - iz p. dcdrka
(pa da je naknadno -k-); tako je vjerojatno i r. ju. ct.1rka "djevojka"
iz p. dcdrka (za samu poljsku v. u
curiti, curi
glagol zvukoopisna postanja.
Usporedi zvukoopisnu rekonstruiranu za
"kapati": ?afraz. (arap. sarij akad. srr kapati";
angas si.ir "rosa"), kart. *cwar-/*cur- "kapati, kaplja" stgruz. cwar- "rosa,
kaplja", cwar-/cur- "kapati", megrel. cun.'J-, cund- rosa"), ?ural.
''kapati, (fin. soro ''kaplja", sorotta- ''kapali", mad. csorog- , csurog-
hantij. sjev. sori-, nenec. suru- isto), drav. *cor-/*car- "kapati,
(tami!. cor "curiti, kapati", cura "istjecati", kanada ''kapati", suri
brahui isto), alt. kapati, (mong.: baoan. tung.: even-
kij. "kapati").
Glagol *curiti nije potekao od nostr. indoevropski bi regu-
laran odraz bio *skw cr-, *sker-. moda *skeur-, a od toga bi slavenski
odrazi bili
cvij et
Od psi. *kvetb: stsl. cvetb, bug. cvjat, mak. cvet, sin. cvet,
het, lu. kwet, polap. kjot, p. J..,.,i<tf, slovin. kvjat, r. cvet, ukr. cvit, bjr. cvet -
u nekim jezicima "cvijet", u nekima 'boja'', u nekima pak oboje.
Od ie. *kwoito-, to je od glagola *kwcit- "sjati se" (od njega pak je
*kvisti, kvi,tp, u naem jezi1'-u po prezentu cvasti, cvatem), sa sekundar-
nim k umjesto J< (za *J..;,,veit- v. s1;ijet). .
Praslavenska *kvefb je "cvijet" i ''boja cvatnje", to je dolo
Prenoenjem od "jarka boja", a to je od "svijetao".
od *kweit- jest latv. kvitu "svjetlucati, sjati, blistati" (to-
me odgovara psi. koje je npr. u hrv. st. cilvtjeti, cijeli,
sin. glu. itd. "cvjetati"), kvitiniit "zasvjetlucati".

glagol_, usp. jo te dalje cv!ka,_ cvfkut, cvf-
k SI_1cn? 1 _u ostalim slavenskim Jez1cma - npr. sin. "kripati (o
bezvezne poteze perom",
cecka, _cacka, r. "kripati; brzo pisati" itd. U nekima je od tih

_a polazne je s (to je u

. v.). - Usp. 1 zvukoop1sne cvfknuti, kfknuti, ckviknuti,


J1t1 Itd. '
.,,
c
gen. , ,
Od psi. gen. btJ?. cx;ber, mak. !ln. _gen.
dijal. c. dber, bcr, cber, zb8r, sle.
bar, dbar, glu. polap. cabar, p. ceber, gen. cebra, str. dber (usp. 1
r. dijal.
Psi. kao i (stsl. h. biin "duguljasta drvena po-
suda" dbiin "kaca", dban, r. ban i dr.), izvedeno je od gla-
gola (usp. lit. kibti, kimbU "objesiti, za dalje
v. kob) - to su bili nazivi za drvene posude s ukom, ruckom. - Iste Je
tvorbe lit. kibiras "vedro, kabao".
Po drugom praslavenska je iz stvnj. zwibar,
zubar (nj. Zuber "kahlica, badanj,
i
Od psi. sin. (Bela Krajina) "para, sumaglica", di-
jal. "dim, - to je pridjev na -jb od bug. st.
"dim", mak. isto, hrv. "dim; ljetna izmaglica", sin. "dim, pa-
ra", rij., polap. cod. p. czad, slovin. r., ukr., bjr. "dim,
poeg, monoksid' '. . . . . . . . _
Odglagolna imenica od *kad1t1, s ekspres1vrum pnJel azom k > c (a ne od
pretpsl. *ked- prema *kod- u *kaditi> kiidit11.
k ka d.
je k nama dospjela s istoka, 1z turs , g Je se .?3J
qay, ili iz ruskog jezika, gdje je je IZ Jezi-
ka (usp. jo krimtatar., tatar. , kirg1s. ca1), u turkiJSke Je Jezike dosao kroz
mongolski {mong. . . . . .. .
Polazna je sjevkin. eha ye list" (u SJevernoJ se Kini ptJe eha,
a u trgovini se kupuju eha yC).
Sjevernokineskom eha yc odgovara jap. rij. ehayo (yo < ycu < yew <
stkin. jiip '1ist" - za usporednice te kineske v. u /op<tta). U Japanu se
pije eha (u XI st. tya), a ta je iz sjevkin. ehfl.
U anghajskom je kineskom tsa iz toga je tsa.
U junokineskom (Fujian) se naziva te. Iz toga Je ruzoz:
se proirila po drugim evropskim jezicima: engl. tea {rantJI obhc1 tay,
tey), nj. Tee, rr. itd.
Srcdnjokincska je za iffl (iz srednjokineskog su i tajski nazivi,
usp. sijam. jha).
171

Veznik, "tovie, pa, ta"; je iz turskog, gdje je <;:ak "daleko,
sve do". Balkanski turcizam (usp. bug., mak. alb. r;ak).
gen.
Suftksom -(a)c od cam, gen. od jelovine", to je
promjenom naglaska dobiveno od gen. "jela".
"jela" balkanski je. turcizam (usp. alb. 9am, to tzami,
rum. ceam, bug., mak. iz t. r;am
Starije hrvatske za jesu plav . ( *plaVb, usp. splav, od
*plaviti > plaviti, s *plovrti > plovit1), plavca i (ta je u
i

Od psi. p. dijal. se", slovin. stt
se nespavanjem, bdjeti", ?r. dijal. "savijati, slamati".
Psi. jest u hrv. se, tugovati". - Usp. . "do-
sada", m. te u bug. "bolan, bolestan".
lterativno- durativni oblik prema kojem odgovara lit.
kamwti se, iscrpljivati se, umarati se", lalv. kamoot "gnjaviti, tiskati".
Usp. jo sin. to moe biti od i od

U tim ima i ekspresivnih preobrazbi.
Ovamo jo "spavati dugo se" ( od
toga Taj je glagol imperfcktiv oblika koji je u (sa sekun-
darnim s, usp. irzesti za irzeti1, usp. dalje o i
nw, o.
Polazno je ie. *kem- "stisnuti" (za oje v. npr. u
gen. -i, mn.
Od psi. (to je jo u mak. .), a to je s (h. "bajanje,
sin. isto i vjetica", slovin.
rolije", str., resi. "bajanje, i mn. (stsl.
"bajanje, bug., mak. 'bajanje,
sin. 'bajanje, isto,
nJastvo, p. czary, r.
ukr. napitak", bj r. - Za usp. mn.
To Je od ie. *k"er- (dakle preko usp. av. . "sredstvo".
jest - Pridjev je od njega
carovnik, Od jest
- jesu po ruskom.
Indoevropski je korijen *kwer- "praviti, raditi": stind. karoti krn6ti
radi b I " (*kw: *',w: * ' '
:. o av ja , or-eu-, 1' r-ncu-; karoti > pali karoti, prakrt. kc1rei,
rom. (Evr.) ker-, lendi kata!}. pandabi karnii, nepal. garnu, asam. ka-
kli!a, orija. kariba, maithili ka rab, bhodpuri kli ral, hindi karnii,
marathi klirf}e, itd.; *k[n6ti kU(Jai),
man sr.. cm, rad; obrt, zanat ( k or-mcn-; usp. mdoanJ.: pali kamma,
(Pa
1
l,est'!,1a). kam "rad; f)?Sao", (Arm.) kam "rad; stvar", hindi
m m. rad , kf!.1Tk1 tld.), kasmJr. k,1run ( *k;ir-; *kr- npr. u akunskom
Prezentu: kom, kos, koi, komi, kon, kon itd.). kamir. kam m. "rad" ( *kar-
usp. kfem, krun1 .!td.), av. kronaoili "radi, obavlja",
cara sredstvo . pcrz. car isto, grc. znamenje, "neman,
172
od *k"'eror), osk. petiro-pert puta",
stir. cruth "oblik", kimr. pryd "oblik, vrijeme" ( *kwr-tu-), vjerojatno ovamo
stir. Cru(i)thin, srkimr.Prydyn ' 'Pikti", kimr.Prydain (onda bi iz p- kcltskog bilo
Jat. Brit(t}ani, Brct(t)anof. Prct(t}anof; od Jat. Brit(t}ani jest Brittan(n)ia,
od toga srfr. Bretaignc, iz toga srengl. Bretayne, engl. Britairr, od srfr. Br<:
taignc jest Brctagne: Briti su doli u Bretanju u V-VI. st.), slkorn. pn/,
srkorn. prys, brcl. pred "vrijeme", srir.creth "pjesnitvo" ( *k1-to-), lit. kUrti
"tvoriti, !atv. kUrt, prus. kura isto, lit keras kereti
ti,
le. izvodi se od nostr. *KurA "plesti, vezali", od su jo
afraz. *qwr- (arap. qwr "vrtjeti se, plesti qiir "vrpca", sthebr. qiir
"tanka nit ura!. *kurA "plesti; zgrtati; spojiti" (fm. kuro- "skuplja-
ti", kare!: kuru- '1oe ili", est. kuru- "smeurati se", saam. sjev. gorfr-
selkup. kura- "splesti kosu") i *korA (saam sjcv. goaro- "ivati",
?komi ker- "smeurati se", udmurt. J...yry ''kriv, kos"), drav. *kur.1i "plesti,
vezati, presti" (malajalam kurutfi "mrea za ribolov", gadaba kuruf- "pres-
ti"), alt. *Kur.1i "praviti" (turk. *Ku.r(a) "praviti": stujg. qu.r-, turkmen.,
azerb. gur-, t. kur-; ?mong. *kur.1i- "skupljati s": srmong. quri'a-, mong.
pism. qu.rija-, halha, kalm xu.rfi-, korej. koro- "sjcdinjavati;
usporednica j est sjevkavk. *1-mxwM- "plesti, vezati".
. .
U govorima i i - Iz t. 90rab, 90rap (iz toga 1
bug. rum. ciorap, to tsourap1), to je iz arap. gawriib, to je iz
pcrz. gD.rlib
enski je rod (usp. po

Balkanski turcizam (usp. bug. mak. rum. cc(a)rdac,
tsardaki itd.), iz srtur. To pak je iz perz. "ot-
voren balkon s potpornja" (za v. tiiq "svod, luk u
graditeljstvu").
Starija je (iz stcsl. "spavaonica", h.
(XIIJ, XV. st.), (XVIII. sl., I. T. isto.
ka
Turcizam (usp. bug., mak. cincar. ciarcu), iz t. qarka "upad, navala",
to je iz perz. "vojna prethodnica".
Od toga je glagol
se kao zvukoopisna sa sufiksom -ka-.

Od psi. stsl. bug., mak. sin. gen. glu.
dlu. cas, p. czas, slovin. r .. ukr., bjr.
Prvotno je bilo vremena" -
usp. - i zato se lako izvodi < to je pr?-
duljeni prijevojni stupanj prema (v.}, koje je imalo i
"rezati" i (usp. *kosa, *kosit11.
Za takva usp. jo prus. klsman "vrijeme" ( usp. i stan
kisman "u taj alb. korra "etva, ljeto" (
gen. - i
Od psi. *&tb ., lok. stsl. bug., mak. sin.
glw. dhU.. p. r., uk.r. bjr.
173
Izravne su usporcdnice stind. cfttil} . "miljenje, namjera
(usp. pali citti- "misao; bcngal. citi "um", marathi cit isto, nepal.,
hind. biit-cit "razgovor" itd.), ina . "volja" ( *citti-), av. "miljenje,
- ie. *kit- ti-s, od *(s)kcit-. - Od (to bi bilo ic. *kit-ti-s)
imamo u hrvatskom 1382. g. m. , u M. .
V.

Qd psi. *<iaa: stsl. bug. mak. sin.
polap. coso, p. czasza, r., ukr., bjr.
Veoma je uvjerljivo koje tu dovodi u vezu s glagolom
(pa < to se tada bi bilo dra-
pati, odvajati" "ljuska, ljutura, kora"
Vjerojatno je srodno prus. kiosi Orasi, Rosi?]
o
Prvotna je bilo "krotak". Zato se i povezuje s (v.).
No bolje je, u vezi i sa sin. "lijep, spodoban" "pame-
tan, domiljati, mudar") - usp. i glagol - , pomiljati
na *&;dbn'b, u kojem bi, kako mi se moglo biti ie. *kend-:
glagol *&;sti, prema *kpsati, *kQd- itd (v. kusati). Dakle *&;dbn'b
"odvojen" i (za v. i cijediti, itd.).

m (to u - Od psi. stsl.
do, bug. mak. r. dijal. i ukr.
bjr.
Sufiksom -do od istoga korijena koji je u (to je u
itd.), usp. *stado : *stati.
Bit da su *&;da, po postanju zapravo pridjevi, moda
nastali razlikovno prema *&;lb.
Sto se usp. Jat. recens, gen. "svje, nov, mlad" (>
roman.: rum. rccc "svje", tal. rccentc, rctorom engadin. nouv arschaint,
"posve nov", furlan. rczint, stfr. roisenl, p. porl. recente; usp. recen-
tan), gal. cinfos "prvi".
V.

iz engl. chcquc, ranije chcck (kako se i danas pie u
engleskom), to pak je, kroz arapski, dolo iz perz. "dogovor".

b
. Od psi. bug. mak. p. ukr.
Jr.
S -a- od kojem odgovara lit. kAJ..1i
polaziti, 1c1; dostaJalt , latv. kr1kt zavravati, dostizati" (balt. *kek-t1).
S produljenjem korijena > csl. bug.
cckam, hrv. sin. &1kati, glu. dlu. cakr1s,
p. st. - Usp. se; raditi;
"dostl/ati, dostajati".
se navedeni primjeri,
cakat1 cckall 1 *cckat1 Jesu od *c1kc1t1 udarati, lomiti, pljeskati, hvatati"
174
(pa ''hvatati" To moe se kao zvukoopisno (kao
i neko polazno pretpsl. *kek-). -

Sadri sufiks koji je analogijski - pod utjecajem imenica
koje imaju - zamijenio. stariji u nekim go-
vorima). je turcizam (proiren i na zapadu hrvatskog
ja), iz t.
Turska je potekla od ttirk. - u staroturkijskom je
zapisano u XL i iroko je predstavljeno u dananjim turkijskim je;zi-
cima.
Turkijska je iZ srperz. "kladivo, mlat",
usp. av. "kladivo; bojna sjekira'', nperz. "kladivo, mlat".

Balkanski turcizam (usp. rum. cilic, tselfki, mak. itd.), iz
t.

Od psi. stsl.' bug. mak. sin.
glu. dlu. colo, polap. celii, p. czolo, slovin. r. ukr.
bjr.
Od ie. *kel6m, od indoevropskoga korijena *kel- "uzdizati se": kolO-
n6s m, ko16ne . "breuljak", kolopMn "vrh, kraj, zavretak; sljeme" (<
*kolaphon < *kob;-bho-s-, iz toga koloR5n "biljeka u knjizi s podacima o
njoj"), lat. antecello "nadvisujem", excello "nadmaujem", praecello "nadvi-
sujem, odlikujem se" ( *celdi5, s prezentnim -d-; usp. intern. ekscelencija),
celsus "uzdignut, uspravan, visok. uzvien", collis "breuljak'' ( *k]-ni-s ili
*kol-ni-s ; collis > roman.: tal. colle, prov. col, port. colle}, columen, mi.
culmen "vrh, zabat, sljeme" ( *kelo-mp;lat. > roman.: rum culme, makedo-
rum. kulmu, tal. colmo, retorom. engadin. koolm, stfr. coume, p. cumbre,
port. cume), columna "stup, potporanj" ( *kelo-mn-a; iz toga kolumna, ko-
Jiimna "stup; stupac, tiskana stranica", dalje kolUmnist), srir. coll
( *kol-no-s), stengl. hyll ''breuljak", engl. hill, nnj. huli, srnizoz. hul(Je), hul
(germ *xulniz < :kf-ni-s), engl. holm (v. hum}, )it. kelti, keliti "uz-
dizati se", latv. celt isto, lit. kftlnas ''brijeg, gora", latv. kalns itd.
le. *kel- "uzdizati se; brijeg" poteklo je od nostr. *KaLi "uzdizati {se)",
od su jo afraz. *ql- "uzdizati se; vrh" {sem: arap. qll "uzdizati se",
qulla . "vrh", 3.ulan < *qulajun "vrhovi gora"; stegip. q'j 'biti visok" q33
''brijeg"; berb. qlj "uzdizati se": elha gli, guli; ?ku.: afar, oromo kal "uzi-
mati"; angas jal, gerka kal-ol} "uzdizati se", kila "rasti").
?kart. (svan. lfal-txi "visok"), alt. *kali- "uzdizati se" {turkij. *J<Caly-: tuvin.
xaly-, jakut. Aylyj- "skakati", tatar. kaly- "letjeti"; "uzdizati se": turkmen.
gaf-, galk-, azerb. galx-, t. kalk-; mong. pism. qali-, halha xali- 'isplivati na
povrinu").
usporednica jest sjevkavk. *'a-lQA - *'a-QAiA "uzdizati
se; visok".
V. koljeno,
gen. -i
Od psi. .: stsl. bug. mak. sin.
polap. cifaust, p. slovin. r. ukr.
mn., dijal.
Sloeno od {zapravo od i-osnove i *usta (v.).

175
Od psi. "jad, otrov, mak.
sin. gen. "otrov, zapaljenje, slaba volja",
rugoba:. "slabost", p. dijal.
cze1111er cemerika , r. d1Jal. cemer glavobolJa, trbobolja; otrov'', ukr.
"konjska bolest", bjr.
Tome odgovara stvnj. hemera {germ *hemiro < *kemera},
nj. dijal. hemern isto, lit. kemeras "konoplja" itd. -:- ie. *kemero- *komero-
za nazive -gorkih biljaka i sl. '
Polazno je ie. *kem- "stiskati".
V.

Kao i drugi oblici cipres, cimpre itd.), iz dalmato-
romanskog odraza latinske cypressus {ali usp. tal. cipresso u XIV. st.).
. Lat. ::ypressus jest iz kypftrissos, za to se misli da je iz nekog se-
rrutskog 12vora (usp. hebr. gofer "resina", asir. kupru 'bitumen"; ali v. kopar}:

psi. sin. gen. r. dijal.
ukr. c1p, gen. copa, bJr. cep.
Zbog oblika (hrv. gen. dijal., se moe
s moda, s ekspresivnom preobrazbom,
cupat1), sto je ekspresivno kao 1 *capati (ciipat1), *xapati
(hiipat/).
* Dakle se ? zvukoopisnoj {pa je takva i nj. Zapfen < germ.
tappon-; IZ franackog odraza germ *tappon- jest fr. tampon iz in-
tern. tftmpi5n). '

y q_d psi. stsl. bug. mak. sin.
sle: d!u: polap. p. slovin.
r. cesat, ukr._ cesaty, bJr. casac - uglavnom sve grepsti;
S ekspres1vno1!1 zamjenom s > h dalje h > fJ > j {perje).
''koGl?go_l -at1 od kojem su usporednice lit. kasti, kasu
pati, ntt latv. kas! grabljati".
h *k<;;- stind. 1<$1Jauti 'brusi, tare, strue" { *ks-neu-),
et. ]jsai- (vunu), ti", luv. ki- kseo
?rebem ( *ks-es-o), ksaini5 ( *ks-JJ-ji5), srir. cfr "greben"
{ 1r. kass kosa", kimr. cos "svrab", toh. B kaswo "guba" itd.
Yy T?, afraz. qS- "strugati, derati" (arap.
d:s .:. , q1r ljutura, krljut", sthebr. isto),
(kanada kajji, gajji, telugu gajj1), ural. *kaA- (fin.
i usporednice, npr. austronez. *kaSiR "strugati,
V. jo kosa.
o
sin ?dr. *qstbjb: stsl. bug., mak.
si . . .. wrilog . sle. casty, gluz. dlu. cesty, p. czr;sty,
0\1\n. cqst1, r., ukr. cflstyj, bjr.
. I
176
Prvotno je to bio particip pas. od glagola *&;sti, *&;sp, ko-
jem odgovara lit. kirfiti, kemu "nabiti, napuniti" (part. pr. pas. kimtas).
Praslavensko je novo: "nabijen" _,.. "gust, (usporedi jo sin. po-
gosto
Izvedenica od pridjeva *&:stb jest imenica *&;sfb "dio", od koje je
gen. -i "dio", od pak je - Ovamo spadaju i
kao (u XII. st. u Xill-XIV.
itd., (od sintagme zla je nastale fr. mauvais
'1o, zao" < *malifatius = malus "zao, nevaljao, lo" s pridjevom od
fafLUn "sudbina"). Pridjev na -ii (tako samo u junoslavenskim jezicima)
stit "sretan, valjan, dobar" _,.. "poten" (usp. srp .. na Kosovu "sretan"),
usp. psl. *SD&;sfbje fesfi, fastie, p. szczr;Scie, r.
ukr. o za v. u od SD- ( < *su- "dobar") i *&;slb
"dio". Usp. i glagol
Od prijevojnog stupnja o jest psi. *korm > kom, sin. kom "neto okruglo'',
r. kom "gruda" itd.
Indoevropski je korijen *kem- "stisnuti, zbiti; frigij. ekroo(s)
3. I. aor. "stisnu?", arm. kcamel "stisnuti", stnord. hemja
isl. hemja, v. hamma, dan. hemme, nj. hemmen zaustaviti", engl.
hem "zatvoriti, okruiti, stisnuti".
gen.
Od psi. *resih: bug. dijal. mak. sin. ., gl u.
slovin. .
Sufiksom -lb od glagola (v. Usporednica je u
latvijskom koslis a - /- sadre i Jat. corulus "lijeska; ljeskove
grmlje", gat. coslo-, stir. col/, stisl. has, nj. Hasel "lijeska" < ie. *kos-Jo-s.
Od je glagol i dr.).
gen.
Skupa s oblikom gen. koji je stariji, i gen.
poteklo od ps1. sin. cesnak, dijal.
cesnek, p. czosnek, slovin. r. bjr.
Izvedeno sufiksom -bh od gen. m.,
sr. itd.), to je prvotno bilo pridjev na -n- od glagola (v.
kao pridjev bi "koji se da otrgnuti", a
"trgati" sadrano je u

Od psi. bug. mak. sin. (iz hrv.?) a
r. dijal. "par", bjr. "dio, par".
Usp. (bug. "broj", "gomila, mnotvo; broj", cet "pa-
ran broj" (iz p.?), p. dijal. cot, r. ukr. bjr. dijal. isto) i
(hrv. u P.
je da su m., ., sr. od glagola (i
v.): prvotne je grupu broja, koja se
moe prebrojati.

Od psi. bug. gruba dlaka", mak. isto, h.
isto i iglica", isto, p. dijal.
cina isto.
moda je nastala (t-t) >
177
Psi. je tetina, p.
szczecina, r. isto, itd. .
Usp. mak. h. sin. glu.
dlu. r. ild. - tome je polazno sin.
., tet ., glu. ., dlu. ., polap.
p. . slovin. ciec.
Dalje nejasno. Pomilja se na to da je polazne psi. gdje je -eth
sufiks, a onda se *SDk- povezuje s lit. iJkos . mn. greben" Uke
latv. suka s$s m., suf:e .
stmd. silkaJ; 'bodlJa, osJe na klasu, duga dlaka { > pali siika-, prakrt. sua-
sr., hin.di sili itd.), vajgali ii "trstika, a", av. saka- . "igla", perz. si5zan
isto. - To je od ie. *Kii-k-, od korijena *Kii- "otar; otrica" (stind. sa/a-
m. sr. "koplje" (usp. npr. pali sa/a- "stup, kolac", hindi sa/ "otro oruje" itd.),
paai a/ "trn", arm. slak "koplje; bode, stir. cuil "komarac'', kimr. cylionen,
lat. culex isto - *J..11-1-; Jat. cuneus "klin" < *J...v-no-, usp. kuneiforman "kli-
nolik"; Jat. cuneus > roman.: rum. culu sttal. cogno "zapor, zasun",
r<:_loro)m. engadin. kooii, fr. coin "klin", prov. conh, kata!. cuny, p. cufio, port.
conho.
To *Kii- da se izvesti od starijeg *Hk-eu-, gdje je *HR- < *HaK-, za
koje v. u otar.

Od psl. stsl. bug. mak. sin. tfrje m., ifri .,
sr., tyri, tirii1, glu. tyrjo, tyri, dlu. styfo, styri, p. p.
cztery, czerej, slovin. tcrja, r. ukr. bjr.
. Oj_ie. *kwetur-, sa sekundarnim u _,.. iJ > y, od polaznog *kwetweres (to
Je u cetven, a, o).
. Polazno je ie. *k""etwer-/*kwetwor- stind. catvaraJ.i m. nm. (pa-
h, cattari5, !Om. (Evr.) tar, (Arm.) sinhal. satara, hatara),
catvari mn. (pali, prakrt. cattari, sindhi cari, lendhi, pandabi, nepal. car,
san,. bengal. ca(i)r, ori ja, majthili cari, sthind. cyar, cfiri, hindi, gudarati
(
c;r), _catural;. m. a_k. . caur), dard. - nuristan.
._catvaras > askun cata, kati ctva, vaJgah catfi, prasun *catvari > ina
car; *caturas > paai kalaa kamir. itd.), av.
s5pe!z srperz . ch'r, part. cf'r, klperz. perz'.
fiihar, tad. cor,_ baluc1 car, k.-urd. kurmandz1 car, horezm. cf'r, c/3'r, hotsak.
oset. digor. cuppap, afgan. calor, ugnan. cavor, vahan. cabblT, i-
if fLJ.r, arm. tettares, hom. tcssares, alb. kater, ilir. katar-,
t. quat_tor (u sloemcama quadru-; od quattuor romanski su odrazi rum. pa-
tal. quattro, sardin. lo_gudor. battoro, retor. engadin. quatter,
an. kuatn, fr .. prov., kata!. ql.k1tre, sp. cuatro, port. quatro), stir.ceth(a)ir,
mr.pc/guar, kimr.pedwar, gal. J?Cluar-, got. fldwor, stnord. fj6rir, stengl.
e_ngl. four,. vier, stvnj. flor, nj. vier, lit. keturi m.,
kut%'!s(..z.,. latv;,cetn.91Jal. !eter (to je moda [Reter }), het.
"'t Sv)edok cetvrt1 , poslije suca, tuitelja i optuenika) toh A
" war, B s(t Jwer. '
k le. *k!!twer- da se povezati s ura!. *kulte ''est" (fin. kuusi, csl.

1?/d hat, hantij. xot itd.), mong. *ketiirc 'biti mnogim",


--c> o- mnogo .
Polazno bi bilo *f::E!l.JJ "pokazivati": broji li se od
lllalog prsta (kako se 1 broJt u Sjevernoj Evroaziji), kaiprst je i i e-
178
sti prst (u povratku). - .Broji li se od palca kao prvoga prsta, kaiprst je
drugi: zato jukagir. ki(d), kuen "dva". Usp. jo primjere:
.ktwret "par", itclmen. ju. kcaz, zap.
.
Od psl. csl. bug .. mak. p. rij. r. di-
jal. ukr. bjr. - Nae "imati veliku elju
za nije prvotno: nastalo je od "nestati, ginuti" (usp. a za
umirati za
je korijen *.kweg- (v. kazati).
Glagol kaziti kauzativ je glagola *.kaziti '\.'Variti,
vati", to je od u loem smislu" (usp. nakaza te kajk. kfiz
m. "nakaza, strailo").
a, e
Od psl. stsl. bug.

mak. hrv. e sin. ta-
jer. (sin. < dalje itd.),
glu. ccja, dlu. ccji, ceja, cejc i coji, a, e, p. czyj, a, e, slovin.
r. ukr. bjr.
Psi. zapravo je to je sastavljene od (lokativ jednine za
*ko-, v. tko) i posvojnoga sufiksa -j-: to je indoevropsko
*kwei-jo-s, usp. stlat. quoius, Jat. cuius ( *k"&i-jo-s).

Od psl. gen. -stsl. "ustroj, poredak, red, pravilo, nacm ,
bug. "rang", mak. postupak", sin. cin "djelo, postupak",
glu. p. czyn, slovin. isto, r ukr. isto.
"rang" u naem je jezik.'U vjerojatno po ruskom; moda je i
rusizam.
Psi. jest od ie. *kUC:i-n-u-s (ili -o-s), to je od korijena
'1eati na miru": stind. ciram sr. "zadravanje, oklijevanje" l *k"l-r6-m),
cirah "dugotrajan" ( *kwi-r6-s-, usp. indoarij.: pali, prakrt. cira- "dugotrajan",
gudarati cir "zadugo"), kamir. "odgoda" ( *ciras, usp. akun "pre-
kasno" itd.), stperz. iyafi "dobro raspoloen", oset. iron. ahcajyn "prestati,
umiriti se" (iran. arm. han-gi-st "mir, pokoj" ( *kWf-), Jat. quies,
gen. quieris "odmor, (usp. intern. kvijetizanr, rcquies "mir", iz akuza-
tiva iz koje je rekvijem), "miran" (od toga srlat. qui-
tus, od toga fr. quifte "bez dug, slobodan, i quittance "namira,
priznanica", usp. kviY npr. u izrazu biti bit, te kvitfmcija; Jat. quietus > quetus
"miran" > roman.: rum. cet, tal. chcto, furlan. stfr. coi, prov kata!. quet,
p., port. quedo), quiesci5 "odmaram se, (usp. kvijescencija),
stkimr. poguisma "odmorite", bret. poues "odmor, pokoj'', stisl. hvt1a "leaj
za odmor".
le. *k"'ei- "leati mirno" jest od nostr. "mirovati": afraz. *qwj
"ostati, (sir. qw' isto, sthcbr. qwj nadati se", akad. qii'u
kati"; ku.: hamir. gwaj "ostati", qe-, qcj- "ostati, logone
ki "ostati", somraj ji '1eati", modgcl koi "spavati"), ura I. *koja- '1cati, mi-
rovati" (marij. ki{j)a- "leati", mansij. ju. koj-, sjev. xuj- "leati, spavati"),
drav. *ke- "mirovati, leati" (tami!. ce "prebivati; leati; ostati; spavati", ka-
nada ke '1eati, odmarati se" itd.), ?alt. *Kii- (turk. *Kii 8-: stujg.
ku"l>-, t. dijal. A-o/-; *KU:t-: stturk. kut-, turkmen. gujt-, mong.
*kwi-jc- mong. pism. kwij-, halha kalm. kiilE-; ?korej. kidari

179
o
Od .psi. a, o, odr. sin. "odmoran, svje, iv",
"svje, iv, bodar", glu. bodar, krepak". .
Particip od glagola. koji je od ie. *kei- "pomaknuti mi -
cat! se, stind. cyavate se, se" ( *kj-eu-; usp. ind;arij.:
palt se; , cavai; cayai' "ide od do
cava1 pa.?a , senavii "pasti"), vajgali
ot,1,c1, ;ec1 ,polazak , 9cJgay "idem" { *kjou-),
k10. , k1nyn:a1 . , kin_e6 { *kinewO; usp. kfnema "gibanje, kre-
tanje u mternac1onalnim T1Jec1ma kincmilfika; kinematograf, kino:
usp. jo kinetika i dr.), alb. qoj "probuditi" ( *kje-n-jo), Jat. cie6 inf. ciere
bali, poticati, pobuditi" itd. '
V.

Po se jezicima (usp. jo sin. i dr.) i drugima
(rum. cipcii, !zipka) proirila iz (raznim putovima) -
usp. csipke "vez,
i mn.
Od psi. bug mak. sin. moda ukr. "kvrga na
drvetu; truplo, strvina".
V, l!5P bug. st. hrv. ciraj, . sin. r.
c1reJ, gen. c1r'.Ja c1r '.
Postojalo je jo i pras!avensko (npr. u bug. st. tirej), od su
npr. sin. tilik, p. dijal. szczirawka.
. Psi. se s skirrhos "oteklina, otvrdlina". Dalje ne-
jasno.
mi se da bi se moglo pomiljati na to da je polazno ie. *skirili
*ske_1r- od bi b!la rijc5i "gnoj" <
1e. (s}ker- < 9<1U 9<lr11). Vise za nostr. *c1ru v. u strv (a za zna-
cenJe usp. spomenuto ukr.
a, o
V Odvpsvl.' va, odr. stsl. bug., mak. sin.
C::! c1sty, gluz. c1sty, dlu. C)'sty, polap. caiste, p. czysty, slovin. r.
cistn. ukr. bjr.
Od ie. (gdje je *kid- *kaid- *kcid- *kei-d-); te ele-
sadrz1 1 . ltt. !atv. psts isto (tako i sin. dijal. "te-
... , prus. ski1stan
lndocvropski je korijen *(s)kei- "rezati, (v. u cesta).

v, 0.d psi. bug. dijal. ''brojiti" mak. sin
citati, p. r. ukr. bjr.
V na -ati od (hrv st c-ist1' stsl
C1st1 c t "b .. . v . V y ,
(h '

.:v.c. stp. je akuzativ


. c1tah , 1,. ctyem c1tat1, potovati", tTti, tijem, dlu. st.
itd.), usp. 1 *cbfeti (hrv. i sin
Ctlatt , "brojiti, uvaavati"). ' '
.,. Prvotno je glagola bilo "brojiti" (usp. te
u.,.nas u pisaca, (nekom neto) "predba-
Ctlt = 1:.::broJ1t1 nekome greke", u Dalmaciji kn "brojeniea"; usp. i
180
psi. ''broj" > starije ''broj", danas ''kruriica, brojanica", te si n.
tevilka ''brojka").
Psi. od pretpraslavenskoga *keit-tei, *kit-o ili
*(s}keit- tei, *(s}kit-i5, usp. latv. ,Pst, petu "misliti" te lit. skaitjti
''brojiti, latv. skilitit isto.
lndoevropski je korijen *(s)kei- "rezati, (za v. broj), s
proirenjem - t- (v. cesta). Usp. npr. stind. cetati ''ispunjava, izvrava, misli,
poznaje, cetayati "opaa, paljiv je" (usp. pali ceteti "misli",
prakrt. ceei, ceai' isto, nepal. ciyaLmu "viriti, lukati" itd.), ketaJ; "misao, za-
misao, elja", cikitvan ''koji zna", av. "mudar".
a, o
Od psi. a, o, odr. bug. mak. cio",
ukr. dijal. "velik, dobar".
sufiksom -aVb od prideva (koji je u hrv. dijal. "cio,
suti, puk"), a taj ima usporednicu u lat. citus ''brz, hitar", particip pas. pr. na
-t- od glagola cioo "gibam. inf. ciere.
Dalje v.

Balkanski turcizam (usp. bug. mak. alb. 9izme,
rum. cizmii), iz t. yizme (to pak je od glagola fiz-, inf. iyizmek
Iz turskog je dola u csizme csizsme, iz je
kajk. sin. dijal. iz dalje na zapad, npr.
njem. bavar. Tschisme "kratka
i gen.
Od psi. "ud, bug. mak. sin. gen. -a,
dlu. st. clon, p. czlon, r. dijal. sr., (r. iz csl.).
Sufiksom -nb od glagola istoga korijena *kel- "uzdizati se", koj i
je jo npr. u *koleno (v.).
Usp. h. gen. gen.
sin. gen. dlu. clonk, p. czl
onek, slovin. ukr. gen.

I u sin. - nejasna porijekla.
Bi li se moglo pomiljati na gdje bi bio ni-
prijevojni stupanj od ie. *kcm-/*kom-? Taj *kem-/*kom- smatra se
zvukoopisnim, i vidi se u *koman (v. komarac) i u (hrv.
sin. melj, 'bumbar", glu.
dlu. tsmel, p. czmicl, r. mel', ukr. bjr.

I - Ta je za "trs loze sadnice, rozgvu" moda (s
premetanjem) iz t. "ila stabla na povrini zemlje; panj koji ostane kad
se drvo
No po drugom je (kao i sin. gen. "panj"}
iz romanskog, vjerojatno iz tal. ciocco (mlct. zoco) ili furlan. 0JCC (to je od
!at. soccus, a od . r. *socca jest i Tr. souche "panj, - no ponekad se
ta francuska izvodi od gal. *tsukka). Pomilja se i na to da je latinska
(i druge) iz nekog sredozemnog izvora.
181

Iz mad. csoport, gdje se odnosi prvenstveno na svinje.

Od psi. stsl. bug. mak. hrv. st. XII-
-){V. st.) kajk. itd., sin. gen.
vek, glu. dlu. clowek, polap. clavak, p. czlowiek, slovin.
jt;k, r. ukr. bjr.
Praslavenska je slocnica od i *veh, i je "(samo-
stalno zajednice". .
Prvi je dio srodan s (> h. mak. r.
itd.), to ima sufiks -jadb ili -edb, a poteklo je od ie. *kwcl -o-m, od
korij ena *kwel- "rod, porodica": het. kula-, kuli- stind. kUlam sr. "rod,
porodica; gomila, mnotvo" {usp. pali kula- "rod, prakrt. kula-
sr. m. "porodica, sindhi kuru m. "pleme, porodica", lendi kull m. ,
pandabi kul ., nepal., asam., bengal. kuJ "rod, kasta, porodica", hindi kuJ
m "sta<Jo; rod, kasta, porodica", gudarati kuf sr. "porodica, pleme" itd.),
kula-pa- doma, zatitnik zajednice", "ljudi, rod, narod", ka-
mir. kol "porodica" ( *kulas, usp. dameli kuJ ina dAda-kul "djedov
rod"), telos sr. gomila", stir. cland "potomstvo, pokoljenje, rod'',
ir. clann "porodica, djeca" (iz toga engl. elan "pleme, porodica, rod'', a iz toga
h. Jdan), kimr. plani "djeca, potomstvo", plentyn "dijete", lit. kiltis "pleme".
Taj je indoevropski korijen potekao od nost r. *J::iiiii "zajednica, rod", to
je jo u afraz. *Uw)l "pleme" (arap. qulla . "pleme, gomila",
sthebr. qll.hal "sabor, skup, gomila"; soma!. qolo "pleme"; mokilko
kiJJe ura!. *kiilii "seoska zajednica, selo; boravite, dom" (fin.
kylii "selo", est. ki.ilii "selo, okrug"}, drav. *kUJ "porodica, mnotvo" {tami!.
kiif11, alt. *Kiilii "dom, (turk. *kiil(ii}. azerb., tur. gil "dom,
Od usporednica treba spomenuti sinotibetsko *k'ul "pod-
oblast". - Novija .je rekonstrukcija sinokavk. "porijeklo;
rod; pleme": sinotib. *t-rual "selo, rod", sjevkavk. *HAfwila "porijeklo; rod".
Drugi dio praslavenske *veh, u slavenskim jezicima
nije kao posebna kao u usporednicama za
ono sadrano u koje. su u baltijskima: lit. vaikas "dijete,
!atv. vaiks isto, prus. waix (usp. i woykello) "sluga" (za usporedi
otrok "dijete" prema otrok "rob"). Smatra se da je to *veh zapravo
*veh "vijek", s pomakom "ivotni vijek" "ivotna snaga,
z1vot" ' "pokoljenje" "pripadnik mladog pokoljenja". (V. vijek)
po porijeklu "dijete roda". Za takvo
usp. sumer. dumu-nam-lu-:u.!Ju, akad. mar awiluti "sin (=
COVJek"), sumer. dumu Laga ki "sin Lagaa" (= "itelji Lagaa, Lagaani"),
mar Babili "sin Babilona" (= "itelji Babilona, Babilonjani") te
et. D_VMUMESUR.u Hau; "sinovi (grada = zemlje) Hati", to je u staro-
dalo izraze tipa "sinovi Heta" = ' Hetiti" (Biblija, Knjiga postan-
' 23.3 i dr.).

Od psi. bug. mak. sin.
Psi. ranije jest od ie. *kcuk-e-. le. *kouk-e- jest u sin.
stp. usp. *kouk- u stisl. hokra "puzati'', nj. hocken
Za *keuk- od korijena *keu- "savijati" v. u J..."Vaka.
182

Od psi. bug. mak. sin. <J91n, glu.
dlu. co/n, dijal.co/m, polap. caun, p. st: cz6/n, cze/n, slovio. r.
gen. ukr. gen. bjr. gen.
Uspreduje se s lit. kelmas "panj, deblo", Jatv. celms isto, prus. kalnius
"tap, palica": tako je zapravo bio od jednog deb-
la. Psl. jest od *kj-no-s, lit. kelmas od *kel-mo-s, korijen je *ke/-
"uzdizati se" (vie o v. u Usp. lit. kelti "dignuti, nositi, preko vo-
de otpremati", latv. celt "dignuti".
Izvedenica je (h. gen. sin. gen.
r. itd.), to je i oznaka za (to je
upotreba te
Izvedenica od jesu i gen. . itd.

Izvodi se od s ekspresivnom preobrazbom (v. u
No usp. psi. ukr. udarati; tvrditi, stalno po-
navljati isto; se", dijal. se", bjr. dijal. "govoriti
gluposti". Tematizirano dijal. sa ''hramati, epati" (tako bi bilo i

Tom polazno je "plesti", a srodne su mu lit. kHpoti
,petlje, petljati se: latv. cilpu6t petlje, vezati lit. ki/pa
petlJa .

Od psi. stsl. bug. mak. sln.
glu. dlu. cu, polap. cajEJ p. slovio. r. dijal.
ukr. bjr.
Ovamo spada i glagol (usp. npr. ukr.
Praslavensko poteklo je od indoevropskog *keu- < *keuH-,
od *keu-j- < *keuH-j-, korijen je *(s)keu- "motriti, gledati".
le. *keu- dalo je stind. kavfJ; m. "jasnovidac, mudrac, pjesnik" (usp. pali,
prakrt. kavi-, prakrt. kai'-, sinhal. kivi}, a-kWrate "namjerava", a-kDtarp
"namjera", av. "nadah se, predvidjeh", koeo
( *kowejo), osobno ime Lao-k6(w}on, lat. cauei5 se, pazim", cautio
"oprez, pomnja, jamstvo" (iz toga evropeizam kaucija}, latv. kave! "oklijevati,
se". - S proirenjem -s-: akouo ( *kousjo; usp. intern.
aJ..ilstika), got. hausjan, stisl. heyra, stengl. hferan, engl. hear, stfriz. hera,
hOra, stsas. hOrian, stvnjem. hOr(r )en, nj. horen
Od ie. *skeu- dolo je npr. srperz. koh "rasko, sjaj" (prairan. *ska-
wa.98-), arm. <;119anem { *skeu-sk-), thyosk6os
koji po rtvi" l *skowos), stengl. sceaivian "pokazati", engl. show,
stfriz. skiiwia, stsas. skauwon, stvnj. scouw6n, nj. schauen isto te got. skuns
'1ijep", stengl. selene, engl. sheen, stsas. skoni, srnizoz. sci5ne, nizoz. schoon,
srnnj. schOne (iz toga dan. skj<)n, v. skon), stvnj. sc6ni, nj. schOn isto.
Indoevropsko *(s)keu- poteklo je od *cuHA "gledati, motriti",
koje je odraeno jo u afraz. {sem. *<{w) u akad. 'w "gledati"), kart.
"paziti" (gruz. cav-/cv- "tititi, drav. *cu
(telugu, cii; tami! cil{. "namjeravati", telugu ciief "gledati".
V. cufjet1.
gen.
Od psi. bug., mak. sin. gen.
183
Sufil<soin -on (kao u govor, agor, amor itd.) od to je
od indoevropskoga korijena *keu- "savijati se" (za koji dalje v. u kvaka).
Usp. arm. J(uV tap".
o
Od psi. bug. mak. cvrst, sin. {popostoji i
oblik pfstva}, glu. p. czerstwy, r.
ukr. &rstvf j, bjr:
U junoslavenskim je jezicima premetanje suglasnika da bi se izbjegla
skupina stv poslije sonanta r.
Psi. jest odglagolski pridjev, od (s nejasnm -fV'b:
kivalo bi se samo -t'b - v. mrtav) - polazni je glagol (csl.
str., resi. crtu, brazdu, uzoravati", ukr.
'hop! {zgrabiti, lupiti, tresnuti)" , srodan s lit. kifsti, kertu "rezati, otro
udarati", latv. cirst, cer/u isto (treba usporednost infinitivnog i
prezentskog oblika u slavenskom i baltijskom!). Upravo su bliska
baltijskom "udarati". bila polazna za jer se od "udarati,
lako dolazi do "tvrd, stegnut, stvrdnut, jedar".
le. *(s)ker-t-, *(s)kre-t- jo je naprimjer u alb.qeth iati",
kjeth ( *kerto), arm. k<ert<em "derati kou, ljutiti, guliti", stind. k[ntftti
"ree'', av. karantaiti isto ( *k[-n-t-), het. kartai- "rezati"; u mnogm drugim
jezicima i
Od *(s)ker- imamq npr. kefro "reem" ( *kerjO}, lit. skirti, skiriu
( *skr-) itd.
je da je ie. *{s)ker- poteklo od *qarA, sekundarne varijante
*9ArA "rezati", koje je odraeno u afraz. *9r- "rezati; otar
kamen" (arap. ?irr "kremen"; kopt. said. oor ''brusiti, otriti"; oromo 9ir'f "od-
rezati"}, kart. *9er-/*9ar- (gruz. 9er-/9r- "rezati"}, drav. *car- "derati, trgati"
(pardi car-). V. crta, krojiti, kora.
,
c
a, o
Nejasno. Moda od glagola "udarili" (usp. udaren : udariti), koji je
nastao najv)erojatnije od "zveknuli" (za usp. i zvekan), to
je od psi. To je od "udariti, lomiti" (u hrv. "kljuca-
ti"), to je vjerojatno ekspresivno (zvukoopisno).
Drugo, veoma jest od psi. to je od
"udariti"(usp. i onda je izravna usporednica naem pridjevu
r.

a, o
Od pridjeva (od njega imenica od glagol itd.), to
je balkanski turcizam (usp. mak. J<elav, rum. chel itd.), iz tur. kel


Salkanizam (usp. rum. chilie, bug. kilfja, mak. J<clija, alb. qelt ild). - iz
umanjenice kellli(on}. taj je samostanski termin iz Jat. cella
(za dalje veze te v. u ljem).
Lat. cel/a "sobica, klijet, spremite" u srednjem je vijeku o-
i samostansku (kasnije i zatvorsku). Iz latinske je cela
(XVI. st.), (XVI. st., po talijanskom izgovoru), (XVI. st., po
izgovoru).
Kao anatomski termin latinska je prvi put upotrijebljena u En-
gleskoj krajem XVII.
Izvedenica od lat. cella jest cellula, iz je celula "stanica,
(usp. celuliiran, celwit). cellula jest i u celuloid je po
eidos, za koje v. u vidjeti; npr. u engleskom cclluloid u XIX. st., iz engleskog
se proirila i u druge jezike), u celuloza (nova latinska cellulosus,
u XVIIl. st.), usp. i ce/Oflin, gen. celofana (s cella i phand6s "svijetao,
proziran"; od XX. st.).

Umanjenica od gen. to je balkanski turcizam (usp.
bug. kebilb, mak. J(ebap, h. i kempapi itd.}, iz t. kebab, to
je iz arapskog kiibab.
U nas s v-b < b- b.

Iz turskog kilim (iz su i rum. chilim, bug. ki/im, mak. Kilim, alb. -
qillm, kilfmis, tsilfmJ), to je iz perzijskog.
185

cirwiea (X\'.J. (XVII. st.). - Po imenu svetog
za kojeg se smatra da JU Je stvorio (u IX. On se zvao, na-
kon stupanja. u samostan (prije je bio Konstantinos), Kyril los, to je izve-
deno od kfnos "gospodar", kao pridjev "jak, vrijedan, znamenit"
(v. crkva).
a, o
9d "slijeP.; vidi na je?no to je turcizam, iz
t. d1Jal. k10r (t. .kor slijep ). !urska Je nJec IZ perz. kar slijep" (to ide s
perz. kar, to Je. srodno sa slmd. ktiJJaJ:i "j ednook" - v. krn).

Imenica zvukoopisna postanja; od nje onda dalje
gen.
Balkanski turcizam (usp. bug. kjub, mak. fup, alb. qyp itd.), iz tur. di-
jal. kjiib t. kilo.

i - Zvukopisni glagoli. Od njih
(usp. zvukoopisnost pljDskll).

Stariji je prezent
Po jednom naslalo od praslavenskog *tjuteti, to bi pak bilo
od prefi.ksalne sloenicc *ot-jutiti/*ot-juteti > slsl. otutiti > tutiti Usp
mti. , ("uti"):. . . c_ftiti, cftif (iz g!U:
dluz. cuc1c, . . r. ocut1t.'sp1'. ukr. bjr.
Glagol 1ut1ti/ Julet1 ruje ru u Jednom slavenskom jeziku.
, Drugo je. su oblici na (ovamo spada i imenica
pov.ezaru s cut1, cud1t1 se. Tada bismo u imali zaoravo asimilaci-
lom prvo lice jednine prezenta *tjutjQ < s
koje je u (v.}, proirenim sufiksom -t-. Tada' bi
bila. 1meruca (sin. r. dijal. "glas,
zvuk USj JO praslavenske
lbki,(jb),
V. utjeti.
D
da. da
Veznik i potvrdna Od praslavenskog *da, to je dalo uglavnom
jednake veznike i bliskih u svim slavenskim jezicima.
Vjerojatno od indoevropske osnove pokazne zamjenice *do-, to
je varijanta zamjenice, (u prilog tome govori npr. usporednost upotrebe
*da i *ta u slavenskom te usporednost npr. sl. *da ivet'b i lit.
tegyv{x)ja "da ivi"). - Taj isti ie. *do od.raen je i u naem prijedlogu i pre-
fiksu do (v.).
Drugo povezuje slavensku *da s izvanindoevropskim
primjerma: sl. *da < ie. *da ili *do, to od starijeg *d(h)eH-, a to pak od no-
*daHA, odraene jo u afraz. *d(H) "i, (stlibij.
tuareki elha d "i, skupa s", npr. elha tamgart d-urgaz "ena i mu"; ro-
ma!. -da kartv. *da "i" {gruz. da, megrel. do), alt. *da
i" (f. - ta/-te-, halha da/de-, nanaj. da; korej. -to/-do).
je da je sl. *da dvostrana porijekla, tojest da je u davnoj pro-
losti dolo do ukrtanja ie. *da ili *do (< nostr. *daliA) i *do-
dabar, gen. dabra
Dobiveno od psi. *bbbr'h b-b > d-b, a to *bbbn jo je
u str. bhbn.
PsL *bhbn varijanta je *bebn (u srpcsl. bebn, bug. beber,
hrv. kajk. breber, gen. brebra, usp. prezime Beber i imena sela u Slavoniji
Bebrina, sin. br9ber, glu. str. bebn) i *bObn, gen. *bobni
(bug. bOb'br, hrv. bObar, gen. bObra, sin. gen. bobr, bobor,
lu. bobr, p. b6br, gen. bobra, ukr. bibr, gen. bobrfl, bjr. gen.
U tim su praslavenskim zapravo ie. *bhibher-, *bhebher- i
*bhobher-. .
le. *bhebher- jest u bebru- (u imenu naroda u Bitiniji),
lat. fiber, stbret. beuer, bret. bieuzr, korn. befcr, gal. bebr- (u imenu rijeke
*Bebra, to je danas Bievre-, u Bcbronna, to je u Bcuvronne, Brevenne),
stnord. bj6rr, stengl. be(o)for, engl. beaver, nizoz. bever, srnnj. bever (iz toga
dan. bcever. v. biiver), stvnj. bibar, nj. Biber {germ *bebruz; iz
*beuvor jest fr. bievre), lit. bebrlis, I atv. bqbrs, prus. bebrus. - Usp. jo av.
bawra-, bawri- (a to a moe biti i od ie. o i od ie. e).
Indoevropska je za dabra zapravo udvojen korijen *bher- "sjajan,
svijetlosmcd (za ivotinje)", usp. stind. babhrUI; (usp. sinhal. bambaru,
bamburu usp. za naziv za ivotinje i stind. babhrukaf:i "mungo",
npr. u pali babbuka- - To ie. *bher- jo je u stengl. bera, engl.
187
fx:1r. stvnj. bero, .nj. Biir "medvjed" (germ. *beran-), to je za-
.za medvjeda (usp. u zapadnopaharskom bhubro "mladi
medvJed < stmd. babhru-) u lit. beras. !atv. "crvenkastosmed"
( *bher-), toh. A parno, B perne "sjajan".
_le. *bhreu- jest,. s -H- *bhreuH- > *bhrii-), u stnord. brt1nn, stengl.
bnm, engl. brown, ruzoz. brum, stvnj. brOn, nj. braun {germ. brunaz <
*bhru-no-s).
Je. potekli su od (s premetanjem wr
> rw) 1 koJt su od bora s1vosmed": ?afraz. (istku.:
oromo bara zut soma!. bara boja, pjega"), alt. *bola "siv
(turk. *boi: stturk., stujg. boz "siv", t. boz siv"; mong. "siv":
snrong. boro, bora, halha bora).
je usporednica sjevkavk. *bHiirA
V. breza.
dah, gen. daha
I dih. - Od psi. *dbXD: stsl. dbXb, bug. dbx mak. dax sln diih dah V
dech, r.dijal. dox ("odmor"). ' ' c.
Usporednica je lit. dlisas "uzdah".
, s (stsl. dbx11Qti "puhnuti", bug. dbxna, h.
<faihat1, dase11!, dlihnem/dahnem, sin. dehniti/dahniti, dahnem,
c. d(e.Jchn<:ut1, df>chn'!f, p. r. dijal. dOxat' ("jako kaljati"). r. doxnut',
ukr. dohnuty, bJr. dOxnuc).
. je usporednica tom glagolu Jit. dijal. dlisti "gubiti dah dahta-
h", latv. dust isto; usp. i dusdi. '
Sa sufi.krom -ter jest dahtati, 3. I. jd.
U *dJ,x- jest prijevojni stupanj *dhus- indoevropskoga koriJena
*dheus- (v. duh).
V. i tvor.
dalek, a. o
psi. *daf bug. dalek, mak. dalek, sin. dalek okamenjen
a dale&,: pri!. "daleko"), dalekf, dalekf, lu.
da/oki, J>o.lap. dolek, p. daleki, dalEilii; r. dalekij, ukr. dalel.y.j, bjr. daleki.
* _(usp .. pnloge dalje, nadalje, te komparativ
dalbJb: daJ.i/J, sto Je od tmeruce *dafb (v. da/;) - i to sufikrom -okb (koji je
povezan s *oko; usp. *irokb, *vysokb i sl.).
dar
_ psi. da/, dial, p. dal, slovin. dAIAu, r., ukr . bjr. dal'
usp:. stsl: d!IJa, sin. dalja, dale (*dala).
je Je dalb i kao srodne s . *dblga (bilo
"dale se po SVOJOJ s Iit. toli
se ka ko tolus dalek. !atv. ta/s isto: naime, i da- i ta-
takvi (_*dav u da, _to- kao u *t'bjb > taj, ponekad se
do 1 to smatraJu mac1cama iste pokazne zamjenice).
dan, gen. dana/ dne
psi. *dbm: s.tJ.1. db_m, gen. bug., mak. den, sin. dfin, gen. dn,
g)U . v(u den, gen. dine), den, den,
dtf!n. J?,Olap: dan, p. dzJen, slovin. J'iin, r., ukr. den' bjr. dzen
. din- dan : stmd. dinam sr. "dan" (usp. pali prakrt 'dina- "d "
stndhi .ff1.1Ju "praznik", lendi dilJviir isto, nepal., asam.,
I
I
188
"dan"), kamir. m. "dan", *din- (npr. u imenu gromovnikova gaja
alb. dite ( < *din-te) "dan", gdhi(n)j "bdjeti" ( < *di-n-jo), lat.
niindinae "deveti dan, sajamski dan", stir. tredenus "trodnevlje", gol. sinteino
"postojano, stalno, svakodnevno", stvnj. len(gi}zin (tj. "dugodnevlje",
od toga nj. Lenz *dcin- imamo u Jit. diena "dan", !atv. diena,
'jatv.' dins, prus. deinan ak., moda psl. *<Jim, u kaup., slovin.-pomoran. dzifr
sia, p. dzis, glu. insa. .
danas potekla je od psi. *dbllbSh, gdje je *sb pokazna zamjenica
(isto u jutros, proljetos, Jjetos, jcsenas, zimiis): *sb m., *si
., *se sr. "ovaj, ova, ovo" (ic. *Ro-/*Ki-, npr. u het. ka, lit. is m l .,
stengl. he m:, hit sr engl. he, it, itd.). ima isto *si; simo "ovamo"
< mo, gdje je *se lokativni oblik; kajk. zde "ovdje" < *sbde.
Indoevropski je krijen *dci- "svijetliti''. Usp. stind. "svijetli",
hom. d6ato "prividi se, se", delos jasan" ( *dej-el-o-s).
Od *dejeu- ( *djeu-, *diw-, *dju-) poteklo je indoevropsko ime nebes-
kog boanstva *djeus: stind. dyauJ; "nebo", het. ius "bog, bog sunca", luvij.
1iwaz ''bog sunca", ZeU.s (ak. Zen < *djefu}m), vok. Zea <' *djeu, gen.
Di(w}Os, dat. lok. Di(w)f < *diw-), stlat. gen. Diouis, lat. gen. Iouis prema Iup-
piter, od !Opiter, umbr. Jupater vok. ( *djeu-pater), !at. gentilno ime lulius
( *Iouilios), Diespiter, oskij. Di(wef 'loui", lat. dies "dan" ( *dijefu)s; lat. dies
> roman.: rum. zi, veljot. dai, ta!. di, sardin. logudor. die, retorom. eng-
adin., furlan., stfr., prov. di, sttal., prov., kata!., p., port. dia), venet. zei11os
( *deiwos), mesap. deiva, dcivas, diva, divana, frig. dios dat. mn armen. tiv
"dan" ( *di-w-).
Od *deiwos: stind. devfll; ''bog" (pali deva- ''bog, demon, kini bog, kia",
prakrt. deva-, dea- 'bog, oblak, nebo", sindhi !}_eu "vrag", lendi deo 'bog",
pandabi deu 'bog, vrag", de "demon, idol", zappahar. deu "kia", nepal. deu
'bog", asam. deu "zao duh", srbcngal. deyfi "oblak. nebo", de "polubog", hindi
dew 'bog, demon", gudarati dev 'bog, idol", marathi dev 'bog, demon",
stsinhal. devaha gen. "bog", sinhal. deva "kia, oblak", de-dumia 'boanski luk
= duga"), kamir. div, dev ''bog" (usp. akun dei 'bog", gen. nm. u dea
"staza bogova = Kumova slama, staza", vajgali de ''bog; zakletva,
prisega", paai dew, do "demon", kalaa dewa 'bog" itd.), avest. daeva- "de-
mon" (od takve perz. de1r, iz toga tur. div, iz nae dfv), lat. deus
'bog" (roman.: strum. zeu, tal. dio, sardin. logudor. deus, retoroman. engadin.
dieu, furlan. go, fr., prov. dieu, katal. deu, p. dios, judeop. dio, port. deus), dius
'boanstvcn", ga!. D.euo-, Deo- u imenima, keltiber. Teiuo- (u osobnom
imenu TeiuoreiIUs, koje odgovara galskom Diuorix < 'boanski
stir. dia ' bog", gen. de, kimr. duw, bret. doue, stnord. t !var 'bogovi"
( *deiwos), Tf r ime boanstva (stgerm. teiwaz), stengl. Tig, gen. Tfwes ime
boga Marsa, stvnj. zio (germ. *tiwaz), lit. dievas, latv. dievs, 'jatv.' deus,
prus. dcywis.
dar
Od psi. *dan: stsl. dan, bug mak. dar, sin. dar, lu p. dar,
slovin. dar, r. dijal., ukr bjr. dar.
To od indoevro_pskog *ooro-, to je sufik.som -ro- od
do- "dati" (v.). Usp. dOron, arm. tur ( *dorom). Nekad moda hctcrokliti-
osnova na -r/n-, pa bi to -n- bilo u *dal2h (hrv. st. dan ., usp. danak <
*dani.f...D) pa bismo imali *dor-/*don-. Za *don- usporedi jo stind. danam
sr. "dar" (usp. pali prakrl. dliJ;ia-, hindi dan, sinhal. dan itd.), kamir. dan
189
"dar", lat. di5num sr. (roman.: tal. dono, sardin. logudor. danu. retorom. engadin.
dun, fr. don, prov., kata!. do, p. don, port. do), stir. dan isto, lit. duonis "danak".
dMka .
Od psi. ak. *dbskp: stsl. "daska, stol", bug. "daska",
mak. daska, sin. daska, daska isto, daska "kamena deska
"daska, daska isto. glu. dcska "daska", dlu. st. cka (polap. deiska,
deisk6 "stol" iz srnnj.), slovin. dciska, r. doskA, ukr. d6kA, bjr. d6ka, d6ska isto.
Starije je slavensko *<fbska bilo "stol" (a prvotne je stol
bio upravo daska na podu), no potisnute su je druge ( *stoh,, u slovenskom
miza). .
ili iz germanskog ili iz latinskog. Germanska pak je
(usp. stengl. disc "stol, jelo", engl. dish "zdjela, jelo", stvnj. tise, nj. 1isch
"stol") iz iste latinske - discus "drvena zdjela, disk. kolut", to pak je
iz dfskos (iz je inter. disk). Usp. kslat. (IX-X. st.) discus "tanjur,
stol .
Ako je iz narlat. *discu, psi. poteklo je od enskog roda, koji je
mogao nastati - po uzoru na fabula "daska, scutella "zdjela",
mensa "stol, jelo" - jo u narodskolatiskorn. kao i *discu >
*duscu (usp .. berberski latinizam dusku). Za . rod *disca usp. frankoprovan-
salsko desca "plosnata koarica", katalon. desca "zdjela", sardin. (logudor.)
discuedda (discus xscutella).
U praslavenskom je ula, zbog s njima, u obrazac pridjeva
na -bSkD, pa je da je tek u slavenskom nastala promjena roda: od
bi se, po latinskom, da bi naglasak
trebao biti na prvom slogu) nastale {kao to je npr. *pjjfhskb m.,
*pofska *pjjfhsko sr., odr. *pofbsJ..-ijb).
dati, dam/dadem
Od psi. *dati, *dami: stsl. dati, da111b, bug. dam, mak. dade, sin. dati,
dati, daf, glu. dlu. das, polap. dot. p. slovin. dic, r. dat', ukr.
daty, bjr.
Od ie. *dO- "dati". U praslavenskom prezentu *da111b vjerojatno je i to
u *dfid111b - reduplicirano ie. *do-d-mi (usp. litavsku novotvorinu doodu
"dam" u *do-d-, prema stlit. diJomi < *do-d-mi), no je da je *darm
nastale od *do-mi, to bi bilo .od normalnog indoevropskog redupliciranog
*de-di5-mi - usp. stind. dadami "dajem" (dadati "daje": pali dadat1), avest.
"daje", dfdi5mi "dajem". - Usp. jo u drugim jezicima: het. diihhi
uzimam", hijerluv. taa "uzima", lidij. dfiv "dajem", stind. ved. dati "daje"
prakrt. dai; deti > pali deti, prakrt. dei, rom. def 3. I. jd. prez., sindhi
"dati", lendi devaIJ, pandabi deIJfi, zappahar. de-, nepal. dinu, asam.
diba'. bengal.. deoya, ori ja dcbfi, maithili deb, hindi dcna, gudarati dcvCi, ma-
!athi del)c, s1nhal. dcnava itd.), kamir. dyunu "dati" (usp. npr. ina dem "dam"
arm. tam "dam", Jat. di5 "dam" (Jat. dare "dati" > roman.: rum. da, ve-
IJot. duor, tal sardin. logudor. dare, rctorom. engadin. dcr, furlan. da, prov.,
da_r), al?. dhashc "dao sam", venet. zonasto ( *dOnasto). lit. dooti,
duot, Jatv. dod1, prus. diit(wci). "davati" i "uzimati" za
nisu se pomiJeala ni 1:1 kojem pojedinom jeziku. Ta je razlika nastala zbog
drevne. - poJednostavnjeno, ono to jedan daje, drugi uzima.)
* nesvrsenoga glagola davati potekao je od psi. *daviiti, od ic. di5- w-,
&dJCJe -w- proirenje (usp. stind. dtivfme, kipar. dowenai "davati", lit.
daviau "dao sam" < *do-w-). Isti je -v- i u daVb, daVbi (diiv1). Prezent dajem
190
preuzet je moda iz sekundarnoga glagola, psi. *dajati, *dfij9 (npr. dajat,
sin. dajat1) - no usp. ie. -j- npr. u prus. diiiai (vjerojatno daian) "dar", rus.
prodajanie "prodaja" (nae pr&iaja < *prodadja), stind. diiyfr "dar".
lndoevr<P,sko *do- poteklo je, preko starijeg *doH- < *dexw-, od no-
toH.11 "davati", koje je odracno jo u ural. *toye- "davati" (fin.
tuo- "donositi", saam. ju. duoki!-), drav. *ta- "davali" {tamil. tii "daj"),
alt. *[tla- "dati, dobiti".
Postoje i usporednice - npr. sjevkavk. *'11- t(w).11- "dati".
Usp. i u jezicima: amerind. *atu - *ato "dati, uzeti, nositi" u ist.
porno du- "rukom", kajapo ta' "uzeti", protokaripski *utu "dati", bororo to
"nositi" itd.
daviti, davim
Od psl. *daviti: stsl. daviti, bug. davja, mak. davi, sin. daviti (se), davim,
daviti, davif, lu. polap. dove ("davi"), p. st. danas
slovin. dlavjlc, r. davit', ukr. davfty, bjr.
To je od ie. *dhOw-ejc-.
Korij en je *dheu- ( *dhau-?) "umrijeti, onesvijestiti se": av. dav "daviti,
pritiskati", lidij. Kan-dau-las "psodav", frigij. daos "vuk", arm di "truplo"
( *dhw-ei-), Dfioi, Daoi thailnon "zvijer", Jat. Fawws, um-
ski i poljski bog, stir. dith "smrt, kraj" ( *dhwi-tu-), got. diwano "smrtno",
slnord. da"'nesvijest" ( *dawa), deyja "umrijeti", srengl. dei3en, deye, engl. die,
slsas. doian, slvnj. touwen, srvnj. touwen (germ. *dawjan), got. daujJs "mrtav",
stnord. stengl. dead, engl. dead, stfriz. dad, stsas. dod, nizoz. dood,
stvnj. t6t, t6d, nj. tot {germ < *dhau-16-s), got. daujJus "smrt",
stnord. stengl. engl. death, stsas. stvnj. t6d, nj. Tod (germ.
*daupuz), toh. B on-(u)wafifie 'besmrtan" ( *l}-dhw- ).
Indoevropsko *dheu- poteklo je od nostr. *dt1w11 'bolovati, umrijeti",
koje je jo u afraz. *dw- 'bolovati, umrijeti" (sem. *dw-: _arap. dwj/dw',
geez dwj "biti bolestan", ugarit. dwj "bolovati", sthebr. dawaj 'bolest"; ku-
it.: oromo du'- "umirati"; *dwOJ "ubiti": boleva du, angas tu, jegu d-,
sokoro de-).
dad, gen. dada
Od psi. *cfbdb: stsl. dbdh, bug. dbd(it}, mak. dad, si n. dat, dajii, di-
jal. i ded itd., det; glu. dlu.
polap. dazd, p. sl. detdt, gen. ddu, p. deszcz, gen. deszczu/dzdzu, slovin.
r. dad', gen. dodja, ukr. bjr. dod.
Po jednom *dbdb jest od ie. *dus-dju- "loe nebo, lo dan".
le. *dus- '1o, hud, ruan" jest u stind. dur-, av. du-, du-, atm. /-
("ne-"), dys- (usp. u inlern. distrofija, diskritzija itd.), tat. *dus- (u difflci-
lis "teak", od *dusficilis), stir. do-, du-, gol. tuz-, stengl. far-, nj. zur-.
le. *dju- jest od *dci- w-, za koje v. u dan.
Naime, prema *su-djeu- "dobar dan" sloji *dus-djeu- '1o dan".
No kako se za kiu izvode od onih za "liti", "mokar", "voda"
i si., drugo izvodi *cfbdh od *dusg-, pa se onda s
lit. duzgeti, "umiti".
Postoji jo jedno da je prvotna bila pa se onda
ta povezuje s norv. dusk-regn, v. rcgn-dusk "kiica koja sipi, rominja", usp.
norv. dijal. "rominjati, curiti", to je, s proirenjem -k-, od ie. *dheus-
"prtati, praiti" (a to je od *dheu- ' 'duti", v. duh itd.).
191
debeo, debela, o
_Danas i debeo, debela, o; odr. debeli, a, o. - Od psi. *debe-
ID()h): bug. debel, mak. debcl, sin. debel, debela r. debelyj ukr.
bjr. dzjabely. ' ' '
. To_ je sufiksom -el- od *deb-/*dob-, a to je isto *dob-
koJe Je dobar). jo vahan. 8op (za travu)",
)atv. dab/s 'buJan, obilan , prus. deb1ca "velik", debijkan, debikan "veliko'1
Kbo!!lJ>arativ se tvori od dcb- (usp. irok : iri, sladak : debl
1
7 <
"'ue -JI.
decembar
I decembar. U starijem jeziku i oblici, usp.
(po tal.), u M. mjesec dckembar, prosinac. - Iz Jat. december to
je od lat. decem "deset". Prosinac je u rimskom kalendaru bio deseti mje'sec.
Za decem v. deset.
derati, derem
Od psi. *dI,rati, *dcr9 (s infinitivom prema prezentu): stsl. dI,rati bug.
dera, i_;nak. dere: sin. draf, dlu. dras, polap. dere ("dere"),
r. dratr. bJr. - nastavlja ie. *dr-, to je
pnjeVoJru stupanj od der-, a a Jest po mdoevropskoj aoristnoj osnovi *dra-:
> usp. *bher-. - Taj je stupanj jo u
i.idn!, u nadn- (u nadnll}ecnik, nadnp;esnik), dronjak itd.
*dcr- jest, osim u prezentu *der9, i u infinitivu *derti
h.v s prefiksima: <'>drijeti, pr<'>drijeti itd.),
sin. drr;t1:. c. d! 1!1, sle. d:1ef, gluz. dlu. dres, p. slovin. dfec.
- Za. e usp. i deran (i imenica i pridjev), derite, der/e.
stupanj o *dor- jest u Odora ("ruho" "plijen", usp. Odor u
Crn?j <?on t u I. Belostenca "plijen; imovina", u V. S. "trud"; za
.t,? iz gdje je to iz germ. *rauba, usp.
nJ. rauben robth, pljackalt ), prodor, razdor.
. . stupanj i od b) dirati, nadirati, pr<'>dirati, p0dirati,
Odira/1 ttd. (Sufiksom -ka- pa onda zadirkivati.)
du<taritlest isto to i udriti, s b > a; usp. ildiir, Udarac, gen. Udarca -
moze 1 o 1e. wr-.
*der- (kou, koru)" jest u stind. dar- "kalati, cijepati",
m. pukotma u zemlJt (> bengal. dar jama rupa u zemlji"
itd.; to je ie:. *dor- kao u prodon), kamir'.
* (anJ: da:as < *dor-), arm. terem "derem, gulim", dero
( der-10), !;imr bret. darn ( *df-no-sJ. sleng!. torn
._ ruzoz. tC!Orn_ , stvnj. zorn, nj. Zorn "gnjev"
n ),_ got. dista_1ran razntt, raskopati , sleng!. teran isto, engl. tear "de-
ra: stvnJ. zcran, nJ. zehren "izjedati, troili", lit. dirti, diriU/dcru "derati" itd.
deset
I d -t Od *
cse .- psi.. stsl. desr;th, bug. deset, mak. deset, sin. deset,
3
-, de_set, sle; gluz. dll.I. tasc, polap. p. slovln.
resmc .. r. des1at, ukr. des1at', bjr.
te. *dr;l&J:-ti;s "?esctka", od je i lit. deimtis, latv. dcsmit(s).
ra
0
azno Je ie. _(i proireno sufiksom -t-): slind. dasa, pali dasa,
P .. krt. dasa, <jaha, lend1 dfi!1, .z.appahar. da, nepal. das, asam. dah, bcngal. das,
dasa, .b1har. das',.. dah, bhodpuri, avadhi, hindi, gudarati
' marathi das, daha, smhal. dc1sc1ya, dtthaya; av. dasa, stperz. da-8ll-, srperz.
192
dah, part. manihej. ds, klasperz. dah, perz. diih, tad. dah, sogdij. manihej.
8s', horezm. - d{y)s, hotsak. dasau, da, kurd. (kurmandi) diih, afg. Jas,
ugnan. Sis, vahan. 8as, jidga loS; armen. tasn; deka (to je dekc1- u dcka-
gram i sl.); alb. dhjethe ( *dcK:rp-ti-); Jat. decem (to je deci- u decilitar i sl.;
tat. decem > roman.: rum zecc, veljot. dik, tal. dieci, sardin. logudor. dcge,
retorom. engadin. diesch, furlan. dis, fr. dix, prov. dctz, katal. deu, p. diez,
port. dez), umbr. desen-, stir. dcich n-, kimr. dcg, bret. dek. got. taf111.m,
stnord. tlu, stengl. tien, tjn, engl. ten, stfriz. tian, stsas. tehan, stnizoz. ten, ni-
zoz. tien, stvnj. zehan, nj. zchn (germ. *texan, *tcxWJ), lit. deimt, latv .. des-
imt, desmit, . prus. dessimts ("deseti"), toh. A siik, B fak.
le. *deK:rp najvjerojatnije ima *de- po *dwo- "dva'', a *Kip- jest "pet",
zapravo "prsti jedne ruke". Od *J&p-tu-s "ruka" nastalo je germ. *xanduz
"ruka": got. handus, stnord. hQnd, dan. haand, v. hand, stengl. hand, hond,
engl. hand, stfriz., stsas., nizoz. hand, stvnj. hant, nj. Hand.
To *Kip- najvjerojatnije je od nostr. "'!Cii11M "ruka, svi prsti", .od bi
bilo i ural. *ki.ime-n, to je dvojina, pa "dvaput pet", u fin. kymmcnen,
est. kiimme "deset".
V. sto.
desiti se, desi se
desiti se, desi se. - Od psl. *desiti (sr;}. stsl. desiti sresti",
bug. dijal. desim se "stojim pravo dulje vrijeme'', str., resi. desiti,
sresti". - Usp. pridjeva pOdesan ( *podeshnb). - Usp. *dositi: stsl.
dositi resi. dositi sresti", dositisja se, biti r. di-
jal. dosejat 'sja "desiti se"). -
Indoevropski je korijen *deR- "uzeti, primiti rukom" ( "pozdraviti, uka-
zati "odgovarati" itd.): stind. daasyati "slui, poklanja se", dasati, das-
n6ti "rtvuje; klanja se'', dasE1 . "stanje, poloaj, sudbina", av. dasam sr.
"imovina", dekomai, at. "primam, uzimam; razumijem, trpim,
doputam", "mislim, mnim, smatram" (dokei moi mi se, mislim,
d6ksa "mnijenje, miljenje, predodba, misao" (usp. intern.
doksOgraf pisac i urednik mudrih izreka"), d6gma "mnijenje,
miljenje; odluka, vjerski propis" (usp. intern. dOgma "temeljna to-
u vjeri; mnijenje koje se usvaja kao takvo; nepovrediv, apsolutiziran
stav", od toga dagmatsk11, alb. ndieh se" ( *deR-sRo}, ndesh "sresti",
lat. dccct "pristaje, krasi, odgovara, dolikuje, valja", decus "ures, dika, nakit,
"vrijedan, dostojan; pristao, pristojan" ( *decnoS; iz olgllitas
"vrijednost, ugled; potenje" jest dignitet; Jat. oignus > roman.: rum demn,
ta!. degno, prov. denh, fr., prov., katal. digne, p., port. digno}, doceO (ne-
koga}, ( da neto prihvati, pojmi"; Jat. docere > fr. duire,
prov. dozer), doctus (roman.: tal. dotto, stfr. duit, prov. duech, stport.
doito}, doetor (iz toga intcrn. doktor}, doetrina "nauk, znanje,
nost" (iz toga doktrina), disd5 (se)" (od toga discipulus dis-
ciplina "nauk, obuka; znanost, sustav, red, stega, disciplina; metoda" - usp.
disciplina), umbr. ti$il "dccet", stir. dech "najbolji" ( *deR-o-s), srvnj. zeche,
nj. Zeche "red", toh. A lak- "podijeliti".
V. desni.
desni . mn., gen. desni
Po deklinaciji i, usp. desna . (XVIII. st., u Dalmacij i}. desno sr., dijal.
(Crna Gora) dCli. Psi. sr., .: bug. desna, sin. dl'esna
(usp. dasne u XVIII. st.), dftseii, glu. dtasno, dlu. pciJap.
193
p. dzillslo, dijal. r. desna, dijal. desn6, ukr. bjr.
dzjasna. .
je sufiksom -sn- (moda i -sl-, ako to -sl- nije nastalo d -sn-
zbog od *dent-, to je povezane s ie. *(eJdont- "iub"
(zapravo particip od *ed- "jesti" (v.) - dakle stind. dan, gen.
(usp.: danta-, .da127ta-, r?m lendi hind.
<!Nt itd.), kanur. (usp. askun katJ . dut itd.), av. (usp. sr-
perz. dandan, perz. diindan, tad. dandan, kurd. kufmandi daran,
sogdij. 8nek. hotsak. ugnan. 8indun, ikaim. dond itd.), arm. atamn,
odOn, gen. od6nt9s (usp. intern. naziv zubne paste te danas
to naziv za svaku kalodont ?1j_epozub"), latin. dens. ( gen. dentis
(usp. intern. dentist; lat. dens, dent- > roman.: rum. dinte, veljot. diant, tal. .
sardin. logudor. dente, retorom. engad. daint, ftirlan. dint, fr., prov., kat. dent,
p. diente, port. dente), stir. def, got. tunjJus, stnord. tqrm, stengl. t&J, engl.
tootA stfriz. toth, stsas., nizoz. tand, stvnj. zan, nj. Zahn (germ. *tanf>uz), lit.
dantis. Usp. het. pojeden". .
Prvotne je bilo "zubno meso".
desni, a, o
oblik desan, desna, o. - Od psi. *desbm(jb): stsl. desnb, bug.
desen, mak, desen, sin. desen, desna, rcsl. desnyi .
. Od ie. *deK.s-ino-s: stind. i "juni"; usp. pali, prakrt.
dakkhil}a-, sindhi JiakhiJ;iu, lendi dakkhi1J, pandabi dakkhan, hindi
da(k)khin, gudarati dakfuJi, marathi <JakhirJ, sinhal. od srind. dakkhina
jest ime polootoka Dekkhan "Dekan"), kamir. dachyunu (usp. akun.
paai ina dac;hil}iJ), av. daino, lit. deinas, ?'jatv.' dag-s.
S drugim sufiksima: deksiter6s, deksi6s, miken. dekisiwo osobno ime,
alb. djathte, Jat. dexter {roman.: tat. destro, sardin. logudor. destru, retorom.
engadin. adester, furlan. gestri, stfr., prov., kat. destre, p. diestro, port. destro),
osk., umbr. destr-, stir. dess, kimr. deheu, gal. Dexsiva, got. taihswa, stvnj.
zeso.
Indoevropsko *deK.s- "desni" izvedeno je od glagola *deK- "primiti" (v.
desiti se).
detalj, gen. detalja
iz fr. detail, to je izvedeno iz detailler "rezati u
pro_davati na malo". Taj glagol sadri latinski prefiks dis- "raz-" i narlat'.
to. je "rezati grane'', a izvedeno je od talea
stap1c prnt1c; sadruca, mladica . - Lat. talea nastale je od ie. *ta]- "rasti
zelenjeti se", kao i talis "mlada", Jit. at6las "otava". '
V. tanjw-.
deva
I. deva. se u hrvatskom jeziku pojavljuje od XVII. st. - Balkanski
.usp. npr. bug. deve, mak. st. deva, alb. itd: Iz tur. deve "tegle-
z1votmJa".
N jeziku (od XV. nadalje} bile su i
.kitmc_la, kame] le iz Jat. eamelus, a nazivi kamila, kamilija,
k.amiJ 1 .sl. J?SU .po [kanv1a}, kameli, kflmelos. Oblici gami/a,
gam?a sl. 1maJu g 1h SJcvtal. gambello ili po uzoru na hebrejsku
NapnmJcr, u Gazophylac1umul. Bclostenca deva se na ganula.
Lat. C<1rnelus (> roman.: tal. gameo, rctoroman. engadin. K.am.:1il,
194
stfr. chEtmoil, prov. camellus > p. camello, port. game/o; >
tal. cammello, stfr. cameil, fr. chamcau, prov. katal. camell)
je iz kAmelos. - Iz latinske su i druge, npr. stengl., engl. camel,
stvnj. kame!, nj. Kame!.
ka melos je iz nekog semitskog jezika, usp. hebr. glimiil i
glosu gama! "deva u Kaldejaca (Babilonjana)", arap. gama/ itd.
Jednogrba -se deva zove dromedar, gen. -ara, to je koja je dola,
kroz latinski ili neki drugi jezik (usp. npr. nj. Dromedar, fr. dromadaire,
engl. dromedary Srlat. dromedarius jest od *dromiidarius, to je
iz dromas, -ados (zato dromedar i "vrsta brze
jedrilice"), to je od istoga korijena od kojeg je i dr6mos "trk, trka; trkalite;
put, staza" (ie. *der- v. drmat11.
Starija za devu bila je u germanskim jezicima npr. got. ulbandus
itd., to od ie. *Jbh-ont- "slon" (v. u element).
U arijskim je jezicima za devu bila stind. m "deva,
bivol" (> indoarij.: pali offha- ivotinja", prakrt. uffa- "deva", lendi,
pandabl uf.th, nepal. uf, asam., bengal. uf, orija ufa, ofa, hindi OJ isto itd.), ka-
mir. wOfh, av. utro "deva" (to je i u imenu Zaratustre, Zarai>utro
Zoroaster, to deva"), hotsak. xwtr, perz. utur, tad. utur itd.
je izvedena od korijena ie. *wes- biti mokar" {> stvnj. wasal
"kia", stengl. w6s, wase, engl. ooze "mulj, blato; iscjedak" itd.)., vjerojatno
zbog devina 'pljuvanja'.
Deve su pripitomljene vjerojatno jo u III. pr. n. e. Dvogrbima
je domovina u sredinjoj Aziji. Takvih je bilo od pustinje Gobi i !rana do is-
stepskih Jednogrbe deve iz junijih
i bilo ih je u Mezopotamiji, Egiptu i drugdje. Deve se spominju i u Sta-
rom zavjetu.
devet
I devet. - Od psi. stsl. dew;tb, bug. devet, mak. devet, sln. de-
v?f, devet, devaf, glu. dlu. tewd, polap. diwtt. p.
slovin. 3ievjinc, r. devjat', ukr. devjat', bjr.
Proirenjem -t- {te uvrtenjem u osnove na i1 od to
je od ie. *newv; d- analogijom po
le. *new(e)n- "devet" jest npr. u stind. nava {usp. pali nava-, prakrt. .rava-,
sindhi nava, lcndi ni5, pandabi na U, zappahar. nao, nepal. nau, asam, ben-
gal. na, orija na(a), bihar., maithili nau, hindi nau, nam, gudarati nav, marathi
nav, naa, stsinhal. nava, sinhal. namaya itd.), av. nava, stperz. navama- ("de-
veti"), sogd. budist. mv' lnaw(a)J, hotsak. nau, no, gilan. no, kurd. (kur-
mandi) niih, tali. na, perz. noh, tad. nUh, farsi- kabuli no(h), putu na, jidga
nou, mundan. nau, ugnan. n6w, ruan. niiw, jazgulam nu(w), ikaim naw, nu,
vahan., jagnobi naw, arm inn, enea, alb. nende ( *newp-ti-).
Jat. nouem (-m po septem, decem, nouem; at. > roman.: rum noua, veljot.
Inu, sardin. logudor. noe, furlan., retorom.engadin. nu!, fr. neuf, prov., kat. nou,
p. neuve, port. nove), falisk. neven, stir.nof n-, ir. nua, kimr., kom. naw,
bret. nao, stengl. niJon, engl. nine, stsas. nigW1, nizoz. negen {germ. *ni3wi <
*niwwzm), got. niwi, stnord. niu, dan. ni, norv. ni, dijal. nie, nio, stvnj. niun,
nj. newi {germ. *niwun), Jit. devyni, latv. dcvi.pi, hijerluv. nuwa-, toh. AB iiu
le. *new(e)n- sadri korijen *neu- (st. *neuH-) "nov" (v.), dakle je
*new(e)n- "nov broj poslije osam". Vano je brojanje na
jedan je odraz razmiljanja o brojanju na odnos :
195
pet(ero) ljudi (usp. i ie. *kwetwer- prema ural. *kutte "est" - v. u
Na takav razmiljanja i horezmij. li8, oset. farast
"devet" < iran. *fra-ata-, s *pro- i *oKto-.
Mislim da je takav model i u etr. *nurrp "devet": to bi bilo *nu- "nov" i
*rrp "osam" {a *rrp bila bi iz semitskog).
{se), cfignem {se)
Od psl. *dvigti: bug. digam, mak. diga, str., csl. dviti, dvigu.
Psl. *dvigati: stsl. dvizati, h. dizati, hrv. rij. digati, dvigati, dvizati (do
XVII. st.), sin. dvfgati, dijal. dvihat, dvfhaf, dlu.wiga$, p.
slovin. dvf[gac, r. dvigat', ukr. dvfhaty.
Psi. *dvignQti: stsl. dvignQti, bug. oigna, mak. digne, h. (prezent
jest po tome), dvignuti, sln. dvfgniti, dvihnouti, dvihnuf, polap.
dvaignQt, p. slovin. dvjfgnovc. r. dvfnut', ukr. dvf{h}nuty.
Polazno je *d(b}vigb, to je od ie. *dweigh-o-s, usp. stengl.
twig "grana" { *dwi-gho-s), stvnj. zw.(g, nj. Zweig "grana" { *dwei-gho-s).
Teret se podizao i pomicao takvom polugom Zna-
"grana" u germanskom poteklo je od
le. *dwei-gh- sadri *dw- "dva" (a *ei- jest kao u kauzativnim glagolima
-eje- od *ei-
dijete, gen. djeteta
Od psi. gen. bug. detC, mak. dete, sin. dete, delta, dite,
diefa, glu. dlu. ie, polap. p. slovin. 3ecq, r. ditja,
ukr. dytja, bjr. dzicjfl.
To je slavenska izvedenica, suftksom od rijetka *detb {hrv. u Du-
brovniku dijet ., gen. dijeti, jo od XII. st. do danas, stsrp. detb, dijal.det).
- djeca dolazi od *deti,ca (dijetac, kajk. detec - od *defbCJ,, kao
sin. detec, str. delbCb). - Izvedenica gen. od dijetac; od od-
i i kajk. - Hrv. dijal. i st. dcklica, diklica, di-
kla, dekle, kao i sin. dekle, od *detbla.
U slavenskom je *de-t-, sa sufiksalnim -t-, koje ukazuje na to da je
*det- nastalo od glagola *deti, koji se prema *dojiti (koji je
njemu kauzativ) odnosi kao *petV*piti prema *pojiti.
. lndoevropski je korijen *dhe(i)- "sisati, dojiti" {od starijeg *dheH(i)-} koji
Je odraen npr. u stind. dhayati "sisa" (ie. *dhajeti; indoarij.: prakrt. dhayamta-
part. prez.), khovari doyik {arij. *dhay-), oset. diiyiin "sisati", arm diem "si-
{ *dhe-), thesato 3.1. aor. "posisa", alb. djathe "sir", dhalle
111ca, jogurt", lat. lemina "ena" ( "dojilja"; *dhe-m-; lemna > roman.:
tal. femmina, sardin. logudor. femina, retorom. engadin. femna, furlan. femine,
fr. femme, prov., stkatal. femna, p. hembra, port. femea), te/ix "sretan, plo-
dan" (roman.: rum. ferice), stir. dinu 'jagnje", dcnaid "sisa" { *dhi-na-t1),
got. daddjan "sisati" {germ < dhoi-eje-, kao slavenski), latv. def,
"sisati". - Sa sufiksom -/- npr. alb. dele "ovca" < *dhai-1-n-, delme
;st?, ilir. dalm- "ovca" u ko)e kroz
posredstvo, u Dalmac1ja/Dalmac1Ja, Jat. le/o sisam , li/Jus ' sm" { <
'ielJos < *dheljos-, Jat. > roman.: rum liu, veljot. fel, tal. figlio, sardin. logu-
dor. fidzu, retoroman. engadin. li!, furlan. li, fr. flls, fieu, prov. fllh, katal. fill,
p. hijo, port. filho; lat. filia > roman. arum. fie, rum fie-, tal. figlia,
sardin. log. fidza, retorom eng.fifa, furl. fiye, fr. fllle, prov. filha, katal. filla,
p. hija, port. lilha), latv. dels "sin".
, r I
196
dim
Od psi. *dyntb: stsl. dymb, bug., mak. dim, sin. OJITJ, gen. dima, djm,
lu. dym, polap. dAim, p. dym, slovin. r., ukr., bjr. dym
Od ie. *dhiJ-IJ'X)-s: stind. dhUrniil; "dim, para" (indoarij.: pali, prakrt.
dhilma-, rom. (Evropa) lhuv, (Sirija) di{, hindi dhDN, sinhal. duma itd.), akun
dum (usp. jo npr. kali dyiim itd.; arij. *dhilmas), lhym6s "duh,
Jat. /ilmus "dim, para" (roman.: rum. fum, tal. fwno, sardin. logudor. Jion_u.
retorom. engadin. [I.im, fur lan fr., prov., kat. fum, p. humo, port. fwno), ltt.
dUmai mn."dim", !atv. dUmi mn., prus. dumis.
Usp. jo srir. dumacha mn. "magla", ir. dumhach ( *dhum-uko- "maglovit,
taman"), lhjmos "timijan" (daje lhjmbra, thfmbron; iz thymiama ''kad,
tamjan" jesu oblici csl. lbmijanb, stsrp. lbmiallb, h. tfmja, tamjfin. tamjan),
Jat. fimus "gnoj, kal, ( *dhw-imo-s) itd.
Indoevropski je korijen *dheua- "duti" (v.).
dinar
Iz bizantskoga denftrion [dinarionl to je iz latinskoga
na pridjeva denlirius "denar" (sklop nwnmus; nlD!!171us, ni1m11!
vac"). Rimski denarius se kovati 269. g. pr. n. e a VrtJednost mu Je bila
deset puta od vrijednosti bakrenog asa: odatle mu i naziv.
Polazno je za Jal. "po deset" ( < *dek-noi, od decem
"deset"; v. dalje deset).
Narlat. dinarius dalo je roman.: sttal. danario, danari, tal. denaro (iz toga
u naim krajevima u srednjem vijeku naziv dcnar: od XII. st. u Hrvatskoj se
izdaju razni denari, a od XIV. st. se i re Balkanskim polu-
otokom iz Dubrovnika; usp. i sin. denar, gen. -ja "novac"), (stmlet stlombard.)
dinaro, sardin. Jogudor. dinari, rctorom. engad. daner, fr. denier "novac, kama-
te" (usp. i les dcniers publics "dravni prihodi)", prov. denier, dinier, katal.
diner, p. dinero, port. dinhciro. - Iz narodskolatinskog jesu jo, osim srednjo-
npr. i korn. diner, bask. diharu. diru.
Iz latinskog ili romanskog naziva novca jest naziv arapskog, dinar, kako
se zvao zlatni arapski novac u VII. - Taj se arapski naziv proirio,
pa je u nekoliko zemalja dinar naziv za jedinicu (u Aliru,
TWlisu, Jordanu, Kuvajtu, !raku itd.). nakon raspada jugoslavenske
federacije neko je vrijeme u nekima od zemalja nastalima od nje novi novac
bio dinar. Uskoro je Slovenija uvela tolar, a Makedonija denar. Po
Uredbi o Narodnoj banci Hrvatske (od 23. XII. 91) hrvatski se novac treba
zvati krunom. Naziv kriina rabio se u Hrvatskoj za takav novac u XIX.
- Potkraj 1992. godine u se vrhu Hrvatske govori o tome
da bi se novac zvao klDla (v.).
U VIII. st. u je denarius novac vrijedan 11240 funte srebra.
Iz starofraneuskog dcnier (zapravo iz anglonormanskog dener) posudeno
je engl. denier, to je npr. u XV. st. bila 1112 francuskog sua, a u XIX. st. ta
je jedinicu za tekstiln?g ima
vlakno 9000 m) - iz toga k nama dcnl1er, za tu Jeduucu.
dinja
Od psi. *Ja,dyna: csl. dynja, bug. dinja, mak. dina, sin. dinja, dfne,
dyiia, p. dynia, r., ukr., bjr. djnja.
Smatra se da je najvjerojatnije da je *hdyna *Ja,dLUia
(v. dunja).
197
dio i dijel gen.
Od psi. bug. dijal. de/'bt, mak. def, sin. def, dJ1, die/, dlu. te/,
p. dzial, slovin. 3e/, r. dijal. def, ukr. di/.
Usp. *delni: stsl. deliti, bug. delja, mak. deli, h. dijeliti, dijelim, deliti,
delif, glu. dlu. telis, polap. dele ("dijeli"), p. slovin.
r. delft', uk.r. diljty.
Usporednice su, za got. dailan, stnord. deila, stengl. d;/;:Jan, engl.
deal, stsas. stvnj:, nj. teilen, lit. dailfti, a za *delb to su stengl. da/,
engl. st. dole {german. *dailaz).
Za psi. *delb (str., resi. uk.r. di!, bjr. dzel "razdio", r. dijal. def
"mrea, udio itd.") usporednica je got. dails, stcngl. diel, engl. deal, stsas. def,
nizoz. deel, stvnj. teil, nj. Teil "dio" {germ. *dailiz).
U *delb jest ie. *dail-o-s (ili *dail-o-s), gdje je -/- proirenje; korijen je
*da(i)- "dijeliti, razrezati" (-i- sufiksalno? starije *daH-j-?): stind. dati "od-
sijeca, dijeli" (> pali diiyati ''kosi", bengal. diioya isto itd.), dyati "odsijeca,
dijeli", danam sr. "dio", dalu sr. isto ( > hindi diiu pokuaf itd.),
dayate "dijeli" ( *dai-eta1), kamir. dav m pokuaj bacanja koc-
ke" (arij. *dalu-), dafomai "razdijelim, cijepam; dijelm, dodijelim",
daitr6n "obrok, odmjeren dio", dafnymi "dijelim, razdijelim (obrok i sl.)",
dor. damos "narod" (*da-mo-s; usp. intern. demokracija, demografija
itd.), stir. dam itd.
diple mn., gen. dipii/a
Usp. od toga dipliti te dipla. Prevedenica diple jest dvojnice.
Balkanski grecizam - iz dfpla "prijevoj, dvojnice". Ta je od
pridjeva dip/6os "dvostruk, dvogub" < ie. *dwi-plo-wo-s; v. u du-
pli, diploma (za *pJ- u plest1).
diploma
je iz latinskog, a tat. diploma uzeta je iz
diploma "dvodjelna presavijen papir; povelja, dokument o ovlatenju
ili pravu" izvedeno je od glagola dip/60 "udvojim, presavijem,
(koji je od dfplos "dvostruk", u je di- < *dwi-, v. dva,
1 -plo-, za koje v. u platno).
U st. u francukom su od pridjeva diplomatique (nlat. dip/omaticus,
st_o se isprva odnosilo na slubene dokumente) diplomate,
diplomatie (na isti kao npr. arislocrate, aristocratie-, one su dole i k
nama (kroz dip/Omat, diplomacija.
direktan, direktna, o
suliksom - (a)n iz tat. "prav, uspravan,
okomit (za francuski odraz v. adresa).
Ovamo jo direktor.
(
U "prav, uspravan; poten, stalan.tvrd"
Usp. rector upravttelJ , iz toga reJ..1or), to je iz ie. *reg-to-s, kao i av. ra-
ta_-. orckt6s, gol. rafhts (germ. *rcxtaz, v. u regija). (Lat. directus >
recti:s > roman.: rum. d(e)rcpt, mcglenorum dirept, veljot. drat, tal. d(i}ritto,
ka
sardm. logudor. derettu. retoroman. cngadin., furlan. dret, fr. droit, prov. drcch,
t. dret, p. dcrecho, port. direito.)
Ovamo ide i dirigere "ispravljati, upravljati, urediti" od toga dirigens iz
toga dirigent, ' '
. Od corrigcrc {con-rigcrc) jest "ispravljanje; pouka. opomena",
iz toga korekcija (usp. korigfrat1).
198
disati. cfiem
Infinitiv disati je po prezentu, kojem je infinitiv zapravo dffiati
{koji ima prezent i diham).
Od psi. *dyxfiti: stsl. dyxati "disati; puhati", bug. dijal. dixam "diem",
mak. dija, sin. dffiati, diham "disati; puhati, njuiti", dfchati "disati", dj-
chaf, glu. dlu. dychas "disati", polap. dab:a "die", p. st. "de-
ko disati, soptati", polap. <!Ixac ac "disati", r. dijal. dfhat' "ivjeti mirno, od-
marati se; disati; kaljati", ukr. dfxa'ty "disati, puhali" bjr. "disati".
Psi. *dyati {to je. glagol na -eti od *dyx-): stsl. dyati "disati", bug. di-
am, mak. die isto, hrv. diati "mirisati'', sin. d!ati isto, p. "soptati;
disati'', r. dyat' "disati''.
Usp. psi. *d)'Xb: bug. dix "duh, dah", mak. dijal. dix "uzdah, disanje", hrv.
dih, sin. dih, dych isto, r. dijal. dyx "disanje".
U *dyx- jest ie. *dhas-, koje je u stind. dhilsralJ "boje praine", dhiJsaraJ;
"pranjav, siv" {> pali,prakrt. dhiJsara-, nepal. dhusro, hindi dhiJsar itd.). mo-
da u galoroman. diJsius demon" (iz nekog kel tskog izvora jest
bask. tusuri "vrag, itd.
div, mn. divovi
Proirilo se i div. - Iz turskog div, to je iz perzijskog div, a to od stari-
jeg dev "zao demon".
U staroj su iranskoj mitologiji (koja je najbolje opisana u Avesti) devi bili
demoni koji slue Anhra-Manyuu; protivnci su im dobri bogovi ahure, ko-
je vodi Ahura-Mazda.
U iranskom vjerskom dualizmu devi i ahure imaju suprotne uloge nego
njihovi etimoloki imenjaci u indijskoj vedsoj i mitologiji: tamo
je deval) 'bog". a asure (jd. asuraJ;) nebeski su dem:ini, protivnici bogova.
divalj, divlja, e
Taj oblik za pridjev nastao je od divlji, a, e, to je od
divji. oblik div izgubio se (zbog prodora imenice div).
Psi. *divo(fr,}. stsl. divii, bug mak. div, sin. divji, divi, divf,
glu. diiwi, dlu. t iw, polap. dahte, p. st. dziwy, slovin. Jiivi: str. divii, r. dijal.
dlvyj, dlvoj, ukr. djvyj.
Usp. psi. *dikb(jb) "divalj": bug. dijal. dik, dikj, glu. diiki, p. dziki, r.
dlkij, ukr. df/...yj, bjr. dzlki. - Taj je u dikobraz te jo u nekim nazivima
i imenima za biljke i ivotinje. - Moda ovam:i i dil<.a "slava" se iz-
vodi npr. iz dics "dika, slava").
Usp. i *divokb0b}. divokf, p. st., dijal. dziwoki. - To je *div-o/a,
''koji ima divalj oblik".
se *dikb(jb) usporeduje s lit. djkas "pust, prazan, besposlen", !atv.
isto, no je da su obje iz slavenskog.
Po jednom polazno *div- da se povezati s ic. *dciw- 'bog";
to se rtkrepljuje sklopovima kao !atv. dieva zosis "divlje guske" (= 'boje
guske" , dieva zales "korov" (za *deiw- "bog" v. u dan). - V. o tome jo
i u bubamc1ra.
Po drugom povezano s *diviti sr; (v. u divan).
divan, divna, o
Od psi. *diVbnoOo}. stsl. diVhm, bug., mak. diven, sin. dfven, divnf,
glu. diwny, dlu. iwny, p. dziwny, slovin. 3Tvni; r. dfvnyj, ukr. djvnyj, bjr.
dzfiJny.
To je izvedenica od *diVb, *divo (u naem jeziku nije
199
osim u dfvo "divlje", zbog s div "gigant", to v.), usp. *divati
(sr;) npr. u divati se "opaati, gledati", *diviti (st;) u diviti se i drugdje.
Indoevropski je korijen *dhei- (starije *dheiH-, *dhja-; *dhi-)
gledati, . fhi- (dk!heti
m3. 1. Jd. prez.; dhyayat1 oocava , dhyayat1 razm.tslJa > hindt dhyawnfi itd.),
av. dii(y}- "vidjeti", daeman "oko, pogled", daenfi "vjera",
_sema "znak, znamenje, signal, lozinka" ( *dhjfi-DllJ, od toga internaciona-
lizmi semantika, semasio/Ogija, semato/Ogija, alb. di "znati", di-
tur mudar", diturf "znanost".
le. st. *dheiH-/*dhjeH- (> *dhja-) poteklo je od nostr. *d(i)ga "svijetao",
koje je jo u kart. _*(sa)dye- "dan" {gruz. dye- ).
divan. gen. divana
I divan, gen. divana. - "vrsta sofe, kanape bez naslona" (za to
divan) razvilo se od bliskih drugih divan: "tursko carsko
prijestolje; balkon; sijelo, razgovor''.
Balkanski turcizam (usp. bug. divim zbor; vladin ured; gostinska
soba", ntibflni, dibflni itd.), iz t. divan, to je iz perz. ''knjiica;
knjigovodstvena knjiga; knjigovodstveni ured; sud, sofa''.
djed
Od psi. stsl. deda, bug. djildo, dedo, deda, mak. dedo, h. i djedo,
d&la itd. , sin. defd, gen. defda, ded, ded, glu. dded, dlu. ed, p. dziad,
r. ded, ukr. did, bjr. dzed. .
Sadri udvojeno *dhe-dh-o-s, s preobrazbom \J muki rod i produljenjem
e (usp. tethe < *thethe < ie. "baka").
Udvojenje je onome u *baba, *mama, *tata.
djelo
Od psi. *dg/o: stsl. de/o, bug. dclo, mak. delo, sln. delo, d11o, dielo,
glu. dielo, dlu. dielo, polap. p. dzielo, r. de/o, uk!. d11o.
Od toga je glagol *delati: stsl. delati "raditi, mak. dela tesati,
"strugati", h. djelati, sin. delati "raditi", delati, r. itd. - Od djelati
je
Psl. *defo nastalo je od ie. *dhe-lo-m, to je od korijena *dhe- "djeti"
(v.). - Usp. stnord. dalidun "obavili su'', da:! "prikladan" {germ. *da/iz) lit.
padelfs "podloak", priede/e "prilog". '
. Po. *delo jest od *dai-1-; ta.da se usporeduje s
ltt. daile. "dJelo, proizvod, obrt, umjenost" (usp. stsl. drevo&Jja "drvodjelja"
prema ht. ratadai/a, ratadaile "kolar").
djeti, djedem/djencm
ne Od. P,sl. (i *dejfiti): stsl. deti, dedQ/dejQ, bug. dej (u
div )ne :uu > . d1ana, d1Jal. dencm, sin. dcjftfi, dieti, diem, dfti (se),
s: sle. ,?lu. as, p. ("tkati"), sit;, slovin. 3ac r.
et..;.. deJu._ ukr. diju, dity, dinu, bjr.
10 Je od 1e. *dhe- 1
U dOdijati, dOdijam/dOdijem jest
U i sl. jest
U jest *odetja ( "odjeven"), odijelo jest od *odelo.
. sDd ( p(jsuda ( *po-s9-d-a), nada ( *na-d-a), s
rum priJevoJrum stupnjem.
Od pridjeti jest prfd, prfdarr, pridjev jest od pridijevati.
200
Imenica blagodat, ima -dat po dati, starije je
., s -djet od *detb.
Indoevropski je korijen *dhe- "djeti, staviti": stind. adhat aor. "on stavi",
dadhati "stavlja" (> indoarij.: pali dahati, sinhal. da-), dard.-nuristan. (prasun
lye-, lyu- raditi, paai day- "djeti, staviti, napraviti" itd.:
arij. *dha-), het. tehhi "djenem, stavim", likij. ta- "djeti", arm. ed aor. "on
staw', frigij. edaes "poloio je" ( *e-dlie-s-t, s ae < e), etheka "poloih,
stavih", tithemi "stavljam'', theso "st.avit theke "spremite" {to je u teka
'biljenica", biblioteka, datoteka, diskoteka itd.), thesis "poloaj, postavljena
tvrdnja" {iz toga teza; hyp6thesis "podloga, osnova, glavna
pretpostavka, povod", u hipoteza), tat. facio pravim, gradim" (facere >
roman.: rum. face, veljot. fur, tal. fare, sardin. logudor. fagere, retorom. en-
gad. fer, furlan. fa, fr., prov. faire, kat. far, p. hacer, port. fazer), factum
djelo" (dha-k-; usp. fakt; factum > roman.: rum. fapt, tal. fatto, sardin. logu-
dor. fattu, retoroman. engadin. fet, furlan. fat, franc. fait, prav. fech, katal. fet,
p. hecho, port. feito), teci sam" ( *dhe-k-), stengl. d6n, engl. do
niti", stfriz. duii(n), stsas. duan, stnizoz. stvnj. tuon, njem tun ( *dho-),
lit. deti "djeti".
le. (starije *dhex-) "djeti" jest od no str. *decA "djeti, staviti":
afraz. *d< "djeti" (sem. *w-d<: arap. wdc "staviti, smjestiti"; stegip. wdj "sta-
viti"; ku.: bedauje wuda'- "djeti", dew(i}- "donijeti"; mentol ta,
logone 'de/'du), kart. *d- "djeti" {gruz. d(v}-, megrel. d(w)-), ural.
*teke- raditi" {fin. teke-, saam. sjev. dagfr, mordvin. mokan. tija-, erz-
jan. teje-, tev-), elamit.da- "postaviti, djeti", ?drav. (brahui tikh- "dje-
ti"), ?alt. (evenkij., even. di- "umetnuti"). - Usp. etr. *ik- "djeti" (taj e govori
za rekonstrukciju nostr. *de'A).
Ima dosta usporednica: sjevkavk. (hat. fah "staviti", teh
"graditi", hurit. tan raditi", urart. tanu- isto), tibburm. *ta "djeti, stavi-
ti" (tib. stad-pa, karen. da, burman. tha). - Usporedi i primjere: ju-
*fiSka "djeti, poloiti" (nahuatl teka, tiki- ).
dever
J Od psi. *deve!D. "muev brat": bug. dever, mak. dever, sin. devfr, gen. -ja,
starije dever, devei, st. dever, p. st. dziewierz, r. dever', ukr.diver',
bjr. .
To je od ie. *daiwer- "djever, muev brat"; stind. devar- (od *devarct- i
*devara- jesu npr. indoarij.: pali, prakrt. devara-, sindhi fi.eru, lendi de(o}r,
pandabi dewar, deur, deor, nepal., asam. dewar, bengal. deor, orija diara,
maithili deor, hindi dewar, gudarati devar, diyar, marathi der, dir itd.),
dard.-nuristan. (arij. *devf- > prasun 11wa, karnir. dyata- itd.), putu lewftt,
arm. taygr, homer. daer, lat. laeuir, leuir, stengl. tacor, stvnj. zeihhur
{germ. *taikuraz), lit. dieveris, dijal. dieveris, Iatv. dieveris.
U indoevropskom ima mnogo termina za svojstvo (djever, a vidi i zaova,
jetrva) i to u odnosu ene prema mua, a termina koji odraavaju
odnose mua prema eninim gotovo da ni nema.
djevojka
Od psl. *devojbka: bug. devojka, mak. devojka, sln. prekm. devojka, di-
jal. devojka, p. dijal. dziewojka, r. di jal. dev6jka.
Izvedenica od *devoja dijal. devoja, p. dziewoja), to pak je izvedenica
od *deva. - Psi. *deva (u nas djeva) nastalo je od pretpsl. *doi-w-a, gdje je
*doi- isto kao u *dojiti {v. dijete), a -v- sufiks izvedene imenice, ranije pri-
201
djeva. je bilo "kqja moe dojiti". Nema izravnih uspored-
nica u drugim indoevropskim jezicima - to je slavenska novotvorina.
dlaka
Od "psl. *d<flka?/*d(b)lfika?: bug. dlaka; mak. dlaka, sin. dlaka "dlaka",
dijal. dlak "grana,
nejasna porijekla.
Po jednom vrijedno je -: to - povezivati
sa stengl. tzelg, telg 'boja, mast", sien:gl. tal3 , tafow, etigl. taJlow '1oj, maz",
srnnj. talg, talch Isto, nj. Talg "salo" {germ. *talgaz).
. Po drligom povezane s lit. Jokfs, latv. lacis "medvjed", to se
smatra preobrazbom indoevropskog *rtI<os "medvjed". U tom je
-ko- sufiks, moda isti koji je za boje. mi se da 'bi se u *rt- mogla
traiti neka za boju (usp. germ *beran- "medvjed" : *briinaz
moda isto to je u "sjajan" ako je to zapravo *ar-g-? (Za *rtRos
v. u vukodlak, za u srebro.)
Po koje mi se moda i najuvjerljivijim, imamo
*ch;Jaka, u kojoj je *ch;l- isto koje je i u *ch;lgi, "dllg": *ch;Jfika bi po
tome bila "dllga".
dlan
Do XVI. st. dlan ., gen. dlani, od psi. *d6111h .: stsl. dla11b; bug., mak.
dlan, sin. dlfin, gen. dlanf, dlan, glu. dl6n, dlu. dlon, polap. dlan, p.
d/011, slovin. dlopn, str. dolollh, r. lad6n', dijal. dol6n', ukr. do1'5nja, bjr. dal6n'.
se s lit. delnas, delna, dijal. da/na, latv. delna "dlan". Vjero-
jatno se moe povezati s ie. *dhen[, koje je u thenar "'dlan", stvnj. tenar
m., tenra ., srvnj. tener m. isto.
Razvoj *dhell[ > *dhenl > > > *dol11b?
dno, gen. dna
Od psi. *chbno: stsl. dDno, bug. mak. dno, hrv. i dano, dano,
lu. dno, polap. danii, p. dno, slovin. dnw, r., ukr., bjr. dno.
Od ie. *dhub-n6-m: ga!. dubno-, dwnno- "svijet", stir. domun isto, lit. du-
gnas "dno", latv. dubens, dibens isto; usp. stir. dofn ( *dubna).
lndoevropski je korijen "dubok".
*dheub- jest u D6beros ( *dhub-er-), Debre ( ilir. dfbris
"more", stir. domain, kimr. dwfn, kom. down, bret. doun "dubok" ( *dhub-ni-),
g?t. diups "dubok", stnord. d(Jpr, stengl. deop, engl. deep, stfriz. diap, stsas. diop,
diap, mzoz. diep, stvnj. tiuf, nj. tief {germ. *deupaz < ie. stengl.
dyppan, engl. dip uroniti" (germ. *dupjan < *dhub-), lit. dubLis "dubok".
{g
*dheup- jest u stnord. df!an "uroniti", stengl. diefan, dffan, engl. dive isto
erm. *dObjan < *dhiJp- ) i u psi. *dupa "duplja" (v.).
. Premetanjem od *dheub- se ie. *bheud-, *beudh-, koje je u
shnd:, "dno" (indoarij. *bundha- > prakrt. bumdha- sr. "korijen, panj",
bun(n)h "dno", stsinhal. bundnen instr. jd. "polog", sinhal. bunna "ko-
rtJ:n,_ panj" itd.; *bunda- > pali bunda- "korijen stabla", orija bund isto itd.),
kan1lt. oon "dolje" (usp. dameli bWJ, paai bune "korijen" itd. - arij. *bund-
ha-), av. bana, bWJa, pythmen, lat. fWJdus (usp. fundament/fWJdament, I'L1n-
damen_tala11", je !Ond; od *fundus, *fundoris jesu ro-
manski odrazi rum. fund, ta!. fondo, retorom. engadin. fuonz, furlan., stfr. fonz,
fr . fond(s), prov. fons, p. hondo, port. fondo), nj. Boden itd. - Usporedi jo i
202
pst. *b'bdno (ie. *b(h)ud{h)-no-m) u dlu. beno "ivotinjski eludac, trbuh",
dijal. bedno "dno". .
Ovamo ide i Biidnjiik (v.): to je star slavenski bog, suprotstavljen
mladu bogu,
le. *dheub-/*dheup- poteklo je (preko *teubh-) od nost r. *fubA "dubok",
to je jo u kart. f ba ''jezero; dubok" (gruz. f ba, foba, svan. fuba),
ural. *tuwA "jezero" (komi ty, tow, kamasin. tu), drav. *tuv11- "zaro-
niti" (tami!. tuvai, malajalam tuve-), alt. *(t<)ub,.. "duboka jama; vir" (turkij.:
tapa, tatar. miar. tuba). - Moda je od tog nost r. i etr. i}up- (u
ime podzemne demonke; *-Sa "ena").
do
Prijedlog s genitivom te glagolski i prefiks. svretak
kretanja i radnje. - Od psi. *do, to je u svim slavenskim jezicima odraeno
isto kao do (osim polap. dU). Nastalo je od indoevropskog prijedloga i poslje-
loga *do - usp. av. vaesman-da "doma", lat. -do u endo "u, unutar".
Ta indoevropska osnova *de-/*do- nalazi se jo npr. u ovim
jezicima: *de u enklitici -dc u oik6nde, ofk.ade kod doma,
u domovinu; u u sobu" te u h6de "tu, tamo", t6de "ovamo", u staroir-
som ind (< ie. *sem-de); *de u lat. de "sa, iz, od" (roman.: rum. de,
tal. di, sardin. logudor. de, retorom engadin. da, furlan fr prov kat p
port. de); *do u !at. quando "kada, igda", germ. *to > engl. to, stvnj. zoo, nj.
zu "k". - V. da.
dobar, dobra, o
Od psi. *dObn, *dobra, *dobro, odr. *dObnjb (dabri): stsl. dobn,, bug.
dobir, mak. dobar, sin. d6ber, dobrj, lu. dobry, polap. diibre, p. dobry,
slovin. dtigbri; r ukr. d6bryj, bjr. d6bry.
Od ie. *dhabh-ro-, to je jo u arm darbin lat. faber "obrtnik
koji tvrd materijal; stolar, tesar, (od toga je fabrica "radio-
nica; umjetnost, obrt", to je u evropeizmu fabrika "tvornica"; lat. faber "ko-
> roman.: rum. faur, tal. fabbro, sardin. logudor. frau, retorom donjoen-
gadin. faver, furlan. fari, stfr. fevre, prov. !aure), stnord. dapr "sjetan, tuan,
alostan", dan. tapper engl. dapper "dotjeran, uredan; okretan, ustar,
iv", nizoz. dapper stvnj. taphar tvrd, teak; odva-
an", srnnj. dapper, nj. tapfcr hrabar", toh. A tsopats "velik",
tpiir "visok", B tappre, tiipr "visok".
Korijen je *dhabr- "odgovarati; to pristaje" ( -ro- jest sufiks, vjerojatno
pridjevski). razvoj bio je "to pristaje" (apstraktno, moralno)
"dobar". Isti je indoevropski korijen i u daba sr. (*doba), dOb . ( *dobb):
"dobro vrijeme" "vrijeme, doba".
V. debeo.
dol
Od psi. *doh,: bug mak. dol, sin. dol, dUJ, gen. dolu, dol, lu. dol,
polap. d01, p. gen. dolu, slovin. doul, r. dol, ukr. dfl, gcn. bjr. dol.
Usp. *dolina: bug. dolina, mak. dolina, h. dolina, dOJina, sin. dolina,
lu., p. dolina, slovin. r. dolina, ukr. dolfna, bjr. da/ina.
To je izvedenica od *dob
Od stara lokativa jest dolje.
Pridjev je *dolbm(jb}. mak. dolen, h. donji, dBln;7, dB/jnjl, sin. dOlnji,
dolnf. ukr. dfl'nyj itd.
203
Praslavenska *doh, od indoevropske *dhol-o-s.
Indoevropski je korijen *dhel- upljina": th6los . "kupola;
okrugla zgrada", sicil. tholfa, lakon. salfa "okrugao ljetni eir", thftlamos
"stranji dio soba, . lonica; spremnica", thalftme ''boravite
jazbina", ophthalm6s "oko" (< *ops- thalm6s duplja"; usp. oi-
oftalmologija), kimr konr.bret. dol . "dolina", got dals m da/
sr. dolina. , stnord. dalr m stengl. dlel sr engl. dale, stsas nizoz. dal,
stVnj. ta/, . nj. Ta/ isto (germ. *<i;alam sr *da Jaz m}, stengl., engl., dell "dubo-
ka jama; dolina", srnnj srnizoz. dclle, nizoz. del, srvnj. telfe isto (germ.
*dalja).
dom. gen. dama
Od psl. *do111b, gen. *domu: stsl. do111b, gen. domu, bug., mak. dom,
sin. gen. -a, starije i dmu, diim, glu. dom, polap. d'Um, p. dom,
slovtn. ooym, r. dom, urk. dim, gen. bjr. dom
Stara indoevropska u-osnova *dom-u-s (> *do111b}, gen. *dom-ou-s (>
*domu), dat. *dom-ow-i ( > *domovi, ostao .u prilogu *domoVb:
domov, kajk. dimB(v), sln. dom6v, domti, ukr. domiv itd. "(kamo}
doma"}. (Hrv. doma, mak. doma, sin. doma, lu p. doma, r. ukr. bjr.
"(gdje} doma, kod < psi. *doma < ie. *dom0t, to je -
v. no se i *doma < ie. *dom0(u), to je lokativ.}
Indoevropsko *dom-u-s obitavalite, dom" i sekundarno *dom-o-s
odraeni su npr. u stind. damal; "dom", av. dqm{i) lok. "u domu, kod
arm tzm "dom" (tanu-ter "gospodar doma"}, hom "dom obitava-
lite, obitelj, krov", Jat. domus "dom, (roman.: ta!.
0
domo; za
domi.nus "gospodar" itd. v. u don), lit. nfimas "dom" (sa sekundarnim n).
le. *dom- jest prijevoj od *dem- "graditi": hijerluv. tama- "graditi", ho-
pa-dam- .. dem6 "gradim, zidam", got. timrjan "graditi",
stvnJ. z1mberen, nJ. z1mmern isto (germ *tem-r-), stisl. timbr
drvo", v. timmer, dan. t.emmer isto, stengl., engl. timber drvo
ograda, plot", nizoz. tummer "gradnja", stvnj. zimbar drvo
valite", nj. Zimmer "soba" (germ. *timbra- < *dem-ro-). '
a, e
_ Od *domatjb{jb} stsl. domatb, sin. -e, domacf,
sle. doJr?ilc. domjacy, dlu. st. domjacy, p. st. domaczy, slovin. domaci.
"I_'o )e nacmJeno od *doma!-, to je indoevropski ablativ *dom6t, i od
*ji, (v. e), pa je *domatjb bilo "(iz) doma koji" (za
-X!_- sl. *nab, *vab < gen. mn. *naSb, + *jb, kao i u lit.
musw1s nas gcn. i:nn miJsl/ "nas" + jis, usp. i !atv. milsejs}.
(v ablativ *dom6t . je u *doma doma, kod
<!_om), sto Je_ drevrum m:ieruma *Domago;h, *Domagosfb itd.
ablallvru nastavak ostao je u slavenskim o-osnovama. Nai-
r::Jk -a (npr . . "vuka") se (kao i Jitavsko genit ivno -o:
__ o ) ('.'od vuka'\ koji je u stind. abl. -at,
..;d.(,';! kat, vr del fiJ. wofko ( < *woikod) "od sllat. equi5d "od
nJa _(od II. st. u latinskom se gubi -d: equi5 "od konja" lupa "od vuka")
:od (moda i hetitski instrumental -et/-it : kiarit
m , 1ss1t ustima , kardit "srcem").
. Al;>lativni se. . -o-at ( *w/kw -o-at "od vuka"),
&dJe Je ono isto_ at1 Je 1 u psi. *ota (za to v. od).
Ablattvno prepoz1t1vno ata- imamo 1 u mcsap. Atfibu/us, to je naziv za
204
vjetar koji pue u Apuliji. Ta se kao_. *ata-bulus, od *at_a-bulas
"od/iz doma" gdje je *bul- mesapska (1hrska) za grad, naselJe (usp.
Tribulium, Trlbw-ium u Plinija, srodna s psi. *byl1>je (bilje).
don
Nesklonjiva stavlja se pred ime iJi fratra, npr. don !van
itd. i oblik dOm
Obje su iz talijanskog. - Iz dalmatoromanskog jesu diim, dim te
dumam m., d{imna, dUviia . "opatica, koludrica".
Polazne su latinske dominus gospodar; vlasnik; vladar,
zapovjednik" I . domina. v
Od *dorrmus "gospodin" potekle su ove romanske nJec1: rum. domn,
sttal. donno, tal. don, stsard. tog. domnu, retorom. eng. dom, don, slf r. dam,
Od
*,/- " spod . poda"
prov., p. duefio, don, port. dom - uvmna go anca, gos : rum.
doamnii, tat. donna, stsard. tog. domna, retorom. eng. duona, stfurl. dumble,
fr. dame (iz toga dama), prov. domna, kat. dona, p. dueiia, doiia, port. dona.
(Usp. "moja gospodarica, moja gos-poda" u madonna, fr. te
sttal. monna, stp. mienna; iz talijanskog je MadOna "Bogorodica".)
Lat. dominus poteklo je od ie. *doroo-no-s, od *dom- "dom" (v. dom).
Lat. dominium "posjed, vlasnitvo" (> roman., djelomice pod utjecajem
latinske sttal. diminio, stfr. demaine, fr. domaine, prov. domini, stka-
tal. domeny; iz francuskog je preuzeto izvor je domfnij, dOmI-
nij (iz engleskog pak dominion). - Usp. jo tat. dominatiO "gospodstvo, vlast;
tiranija" (iz toga dominacija). dominare "gospodovati, vladati" (iz toga do-
minirati, kroz lat. > galicij. domear, *dominiare > p. domeiiar,
domellar).
dospjeti, dospijem
Od psi. *dospeti (usp. stsl. dospfi, itd.).
Usp. U.spjeti, U.spjeh itd.
Psi. stsl. speti, spej9, sin. speti "uriti", r. spet',
"dozrijevati" itd.
Indocvropski je korijen *sp(h)e(i)- "uspijevati": stind. sphayate "uspijeva"
(usp. npr. pandabi phai.JJ "velik. < stind. sphiiyana-; stind. sphiita-
"nabrekao, nabujao" > prakrt. phtiya-, bengal. phii), lat. spatium "prostor"
(usp. spacij, spacionirati; lat. > roman.: rum. transi!van. spa/, sttal. spazzo,
tat. spazzio, fr. espace, prov. espaci, kata!. espay, p. espacio, port. espa90).
spero "nadam se" (speriire > roman.: ta!. sperare. sardin. logudor. isperare,
retorom. cngadin. sperer, furlan. spera, fr. prav., kata!., p., port.
perar), prosperus "sretan, povoljan, dobar" ( *pro-spa-ro-s; usp. prosperitet
iz prosperitas, prosperitatis "povoljnost, napredak"), nizoz._spa(de) "kasno", !t.-
vnj. spati, nj. spat isto, "uspijevati, latv. spet, spcJU
itd.
drag, draga, o
Odr. dragi, ii, o. - Od psi. *oorgb, *dorga, *dOrgo, odr. _*dorgbjb: stsl. <!ragb,
bug mak. drag, sin. drag, draga, drahj, glu. drohi_, drogi._ s_lo-
vin. drol;i: r. dorogoj, ukr. dorohjj, bjr. darahf. - U nekim Jez1cuna P.ndJeV
ima "skup" je razvoj bio ovakav: "mio, drag" ' 'skup",
za to usp. npr. Jat. carus "mio, drag; skup").
Novotvorina, vjerojatno prijevojni stupanj o od glagola *dJ,rati (v. drati?
- moda preko 'imali rad", ili nekojega kao to je danas u "vezati
205
se", "biti u vezi" i sl. - Lat v. dArgs "skup" i prus. darg- (u imenima) vjero-
jatno su posudcnice iz slavenskog (ili usporedne novotvorine).
Od pridjeva *dorgb jesu *dorgosfb (dragost), *dorgota (drago/a, u
XVII. st usp. onda dalje *dorgfni (draginja, u govorima
i u starijem jeziku, usp. sin. draginja). - Novije je tvorbe dragati,
razdrflgati se (drfliti "blaiti, govorili ili ugodno" ostarjelo je i rijetko,
zbog podudanosti s razdraivati). Na temelju "skup, koji
ima cijenu" su dragiilj, gen. dragwja fonda dalje dragUljar,
drag0cjen/driigocjcn (od toga onda drag0cjenost/driigocjenost),
drazba 1 dr.
su bila pr.aslavenska imena s *dorg-: *DorgobQ<h;, *Dorgomilb,
*Milodorgb/*MilDdorgb, *Dorgof ubJ,, *Dorgomiro, *Dorgoslavo *Dorgovito
itd. - usp. u nas Dragan, Dragobud, Drag(o)mi/, Milodrag/Milidrag/Mio-
drag, Dragomir, Dragoljub, Dragoslav, Dragovit, Dragobrat, Dragina, Dra-
ginja, DragWJ, Dragutin itd., Draga, Dragica itd. - Mnoga od tih imena
imaju usporedna s *miJ-.
dres
Iz engl. drcss odijelo" (kod nas prvenstveno "sportsko odijelo")
to je imenica od glagola dress "urediti, ispravili, namjestili; odjenuti,
To pak je iz fr. dresser ''uspraviti, namjestiti" (v. adresa).
drijemati., drijemam
Od psi. *dremati: stsl. dremati, bug. dremja, mak. dreme, sin. dremati,
diimati. driemaf, glu. dlu. dremas, polap. dremes C'vidi u
snu"), p. slovin. r. dremat', ukr. drimaty, bjr.
Od ie.
Korijen je *dre-/*dra- (starije *drex-/*dr.'<-): stind. drati, drliyati "spa-
v_a", _nid!{; npr. pali .fiddii, rom. lindr(a), lindri, hindi nid,
smdhi runda itd.), arm. fartam polako, pospano ( *der-d-), hom.
"zaspah" ( *e-dr-dh-om), mlade edarthon, lat. dormio "spavam" ( *drm-ljo;
!at. dormire > roman.: rum. dw-mi, veljot. dormer, tal., sardin. dormire reto-
rom. engadin. dw-mir, furlan. durm!, fr., prov kat., p port. dormir). '
dtljiti, dflJlm
u razdfljiti "obnaiti (grudi)".
_To i dfljati "ravnati zemlju krabati" jesu od psi. *dJ,rlitV*dJ,r-
lat1: dbr:Jja s?. "grditi, psovati", mak. di jal. durla "biti, udarati (o struji)".
konJena *dJ,r- (v. dcrah) suftksom - / -, usp. lit. nUdirlioti "derati
V Od toga je ( *dr-o-1-) *dro/1>/*drol(j)a: bug. drOfa "prijavke", drO!o "ra-
prljava ena; kurva", drolja "krpeni sag; pro-
, o_lo, ljam; otpaci, r. dijal. dro/' "mila
ena , drolja, drdl;a nulJenik, dragi'', drugdje i "enskar".
drmati (se), drma se
O<! psi: ili mak. drma "tresti, ljuljati, njihali;
drmati, klat.iti, ljuljati, njihati", drma( cimati, tr-
zati :- Usp .. ;i;>reobrazeno i sl., te bug. dijal. drb-

udarati , mak. drmolJ drmusati, cimati , sln. drmljati '1upati treska-


1 , drmlati "mrsiti predivo" i si. '
Korijen *dbrm- jest od ie. *dd'm-, od *der-m-. usp. osnovu II *drc-m-
206
koja biti u *drbm- ( *defm- ) - u stind. dramati khovar dromi.k
iz zemlje" (akun drfimYa- "biti preplaen" < arij. *drfimayati, usp. i
driim- "bojati se"), stengl. trem, trym "stopa, trag", srvnj. !remen "njihati se".
To je indoevropski korijen *der- brzo stupati, tapkati" s pro-
irenjem -m-, usp. jo drarriein juriti, hitjeti", perf. dedroma, usp.
i dr6mos "trk. trka, vjebalite; put" (iz drilm, u
XV-XVII. st. i drom, v. jo dromas (iz toga
lat. dromedfirius, iz toga je dromedarios, dromadarios "dromedar", v. u deva).
lndoevropsko *der(a)- (starije *derH-) jo je npr. u stind. drati
stnord. titra "drhtati", s.tvnj. zittarom "drhtim" ( *di-dra-mi1, nj. zittern "drhta-
ti" _itd. - S proirenjem -w- jest *derw-/*dreu-: stind. dravati
(indoarij.: prakrt. davai" "odlazi"; usp. s -<J-: asam bengal.
daura. hindi daurna isto, itd.), paai Jew- "plivati", av. dravaya-
srperz. handrfin isto itd. Ovamo idu jo *drow-o-s, npr. u stind. dravalJ "koji
koji (indoarij.: pali dava- prakrt. dava- "voda;
bilo to mokro", marathi dav sr. "vlaga", sinhal. dav "igra"), akun dro "en-
ska kosa", to u imenu rijeke u Panoniji Dravos (-? roman.? -7 hrv. Drava),
ime potoka prus. Drawe, usp. jo i *drow-ent-, *dru-ent- ''koji je brz, koja
je brza" npr. u gat. Druentia ime rijeke ( -7 roman. -7 fr. Drance, Drouance,
Durance, vic. Ja Dranse), prus. Drawanta i ( -7 nj. Drewenz-Flu/J) -
takva su imena proirenja po cijeloj srednjoj Evropi.
drug
dr(ig "motka, prut, kolac, letva" danas je npr. u kajkavskom;
postojao je i oblik driJga. - Od psl. *dr9gi,/*dr9ga: stsl. dr9gi,, bug. dijal.
mak. drag, sln. drog, st. drouh, p. drEJg, slovin. droyg, str rcsl. drugb,
drQgi,.
se s lit. drafigas "motka", dranga "duga kola, rd, motka" (no
moda je i to usporedna tvorba, od drengti "derati, trgati") te s germanskim,
usp. stnord. drangr "kamen koji stri iz zemlje" (usp. drengr "debeo tap, pa-
lica, motka, stup", norv dan. dreng "palica" itd.).
Psi. drQg- povezano je s *dn;gati: sln. dregati "gurkati, podbadati dugim
predmetom", r. atr., dijal. drjagat' cimati, trzati".
To jest od *dre-n-g(h)-, od indoevropskoga korijena *der(a)-, za
koji v. u derati. Tu je -n- infiks, a za *deda}-g{h}- usp. npr. srnizoz. treken
jeiti se", stvnj. trehlian "gurati", lit. dirginti "rastezati" itd.
drugi. a, o
pridjevski brojnik i zamjenica, i neo-
pridjev dr(ig (mnoina drilzi, driigovi1, nastali su od prasla-
venskog pridjeva *drugb{fo}. stsl. drugb, bug., mak. drug, sin. dr(ig,
druh, druhf, glu. druhi, dlu. drugi, polap. draug, p. druh, drugi, slovin. drciljT,
r. drug, drugoj, ukr. druh, drUhyj, bjr. druh.
Praslavensko *drugb "prijatelj, drug; ini, drugi, skupa s litav-
skim dra(jgas i latvijskim draugs "drug" od ie. *dhrough-o-s.
lndoevropski je korijen *dhreugh-, to je npr. u stir. drong "skupina",
stbret. drogn "sabor", got. driugan "obavljati vojnu slubu", stengl. dreo3an,
engl. (kot., arh., poet.) dree "podnijeti"; usp. jo got. drauhti(wito]>) "vojni po-
hod", gadrauhts "vojnik", stisl. dr6tt "vojna druina, svita", dr6ttinn "knez",
stengl. dryhten "vojni zapovjednik' ', stvnj. truht "odred", truhtin "knez".
je da je nastalo, dodavanjem sufiksa -gh-, od *dhreu- "krepak,
pa bi pretpraslavensko *drougo- bilo "vjeran, drug".
207
drvo
Od psi. *dnvo, mn. *dn,va: stsl.: drwa mn., bug. mak. drvo, sin.
dfvo, dijal., drvo, polap. drava mn., p. drwa pl. t., r. drova mn., ukr bjr.
dr6va mn.
To je od ie. *dru(w)-, to je prijevojni stupanj od *drew-. usp.
stind., av. dru- "drvo (kao drfs "drvo, hrast".
Razdioba jest *drwa "drva za gorivo", *dcrvo "drvo koje raste;
drvo za gradu". .
Imenica jest Od genitiva drveta ( *dn,vo, gen. *dn,va i
lndoevropski je korijen *deru- "drvo".
*der- w-: stind. darva- "(drvena) (> indoarij.: hindi
dabba m itd.), stir. derruc, kimr. derwen "hrast", gal. dervo:.., stisl. tjara,
stengl. teoru, tierwe, lit. dervit "smola", psi. *dervo (u drijevo);
*dr-eu-: got. triu, stnord. tre, stengl. treo(w), engl. tree, stsas. trio, treo
{germ *trewam), lit. dreve, usp. stind. dr61Jam sr. "drveno korito, (ta-
npr. u pali doIJa- sr., hindi don m. "drveni odvod" itd.);
*dr-u-: stind. drum;i}; "drvo" (*dru-mo-; usp. indoarij.: pali, prakrt. dwna-,
sinhal. duma), dry- u sloenicama drjtomos {miken. du-ru-
to-mo), drym;i "drvo", alb. dru "drvo" ( *druwfi);
*dor-w-: het. taru "drvo", stind. daru sr. (> indoariJ: pali daru-, hindi dar,
sinhal. dara itd.), kamir. dor "klada, cjepanica" (arij. daru-), dory "drvo
koplje", kret. dora "greda, brvno" ( *dorwa}, toh. AB or "drvo". '
drzak, drska, o
Od psl. *dbrnkb, *dbrnkit, *dbtZbkO, odr. oblik *dbrZDkbjb; bug. dhrnk,
mak. drzok. sln. dfzek, dfzka, rij. drzkf, dijal. derski ("vjet, umjean,
okretan"), p. dziarski ("iv, okretan"), r. derzkij, ukr. derzkf j ("gibak.
bjr. dzerzki.
Izvedeno sufiksom - (b)Ja, od "drzak": stsl. dIDZb, dIDZb, hrv.
drz. sin. dfz, dfza. drzf, slovin. 3frzi; r. derzyj.
, Psi. jest od ie. *dh[s-u-s-. stind. dhHu/; 'brabar", av. daryu, dari
thrasjs "drzak", usp. lit. drqsils "smion, hrabar" (q < an, s
UU:ott_vrum mfiksom n), latv. vira druosa, prus. dyrsos gintos "dobri ljudi". -
Ocekivalo bi se psi. *dhrn, no vjerojatno je z pod utjecajem moda glagola
*dhrati ( < *dhrz-jat11.
. le. *dhers- "biti odvaan" jo je npr. u stind. dhrsn6ti "odvaan je drzak
( *dhrs-neu-), lezb. thersos "odvanost, (u Homera 'osobno
Thersf!es: sin .Agrijev, neki Grk pod Trojom, runa tijela i zla
Jezika), tharsos, novoat. tharros, pjesn. thrasos "smionost, pouzdanje, odva-
drskost, Jat. infestus "nesiguran; neprijateljski", infesto
napadam, manifestus ( "dohvatljiv, koji se
;,noze iz toga .. intern. miinifest "proglas"), got. gadawsan
odvaiti se, usudih se , toh. A tsar "hrapav'', tsra# "jak", B tsiraufie "snaga".
dnati, drim
psl-,, ,*dhrtiti, *dhrp: stsl. drhati, dnati, bug. mak. dri, sin.
drzat1, qrz1m,. . drat, glu. p. st. r. derftt',
Ukr. derzaty, bJr. d1Jal.
glagola bilo uhvatiti, uzeti,
pa Je < *dhrz;'!t1 sa stind . . dfhyati "jak je, je"
;e-, s -;- _kao 1 *dbrz-r), darazayeiti "vee"
(usp. vahan. dhuz- uznnah ). To Je od 1e. *dhergh- drati;
208
jak", to je jo' npr. u stind. drcJhalJ jak" ( stind. >
arij.: pali daf ha-, prakrt. di(<f}<fha-, hind1, dirh. sinhal. dala itd.),
kamir. dor11 "jak, av. darazra- jak ( *dh[gh-ro-), daraz- z. veza,
uze", nperz. datan "drati" dar-),
Darzales, lat. forctis, Jat. fortis jak, hrabar (usp. fortifr.kilc11a
iz talijanskog je glazbeni termin. !Orte_), diti,
nuti" difas "remen", difmas "jak, mocan, stlan , latv. difa remen .
*dhergh- nastale je rroirivanjem korijena *dher- "drati", koji je
npr u stind. dhar- "drati" > indoarij.: pali dharati "dri", prakrt. dharai
"dri hvata" rom. (Rum.) ther-, ther-, hindi dharna "drati; smjestiti"
itd.) 'kamir'. darun (usp. jo i prasun Ja- "imati", paai dhar-
itd.), Jat. fretus "nadut zbog het. tarhzi "moe" itd.
drava VA
Od psi. *dbrava (stsl. drbava, bug. mak. drava, sin. drzava,
drava, dfava, p. dzierzawa, r., ukr. derava, bjr. dzjarava - uglav-
nom "drava", "vlast" i sl.), to je pridjev na -(a)vz,, -(a)va
od glagola *dbrati (v. drati). (Suflksom -eh, su od kojih su
potekle sln. deefla "zemlja, kraj", <fr'ela,
npr.1275. g. u Razvodu istarskom po vs1 dezelJ.) Tako bt npr. (JJ,rzava zem1a
zemlju koju dri (ima) vl adar - to je imanje. iz 1393:
mi (= Stjepan Dabia) v plhni drbavi zemalj. - to se takva ima-
nja zemlje i gospodarenja nad njom usp. i r. gosud;irstvo "drava",.
je od gosudar' "vladalac" (to je iz gospodar', usp. i gospOdar; u Moldavtjt 1
Vlakoj nekad je takav bio rumunjski kneevski naslov, uzet iz slavenskog).
Usporedi naziv za dravu potekao od latinske status "stanje" i pod
njenim utjecajem ili iz nje: tal. stato (sa prvi put u N.
Machiavellia XVI. st.}, stfr. estat, fr. etat (rtjec nastala od fran-
cuskog ukrtanjem s latinskom isprva "stanje", u XV. st. i
"narod", a "drava" po sklopu etat civil s konca xvm. st.; usp. po-
sudenicu etatizam, to je na koncu iz francuske koja se pojavila kon-
cem XIX. st.), p. estado itd. - U engleskom je stale dobila
"drava" u XVI. Nastala je djelomice po uzoru na lat. status, dje-
lomice od estate (ranije "stanje" i sl., u od XV. st.), to
je iz stfr. estat. - U je Staat iz latinskog u
kom i nizozemskom) isprva sa "stanje", a od XVII. st.
"res pUblica", pa onda i "drava". - U je od XIX. st. pre-
vedenica allam "drava" (od allni "stajati").
Lat. status jest stari particip proli od glagola stare "stajati" usp.
status) i to je poteklo od ie. *sta-t6-s (st. *sf:f- od *stex- >
v. stati), od su jo stind.-,sthitaJ} "koji stoji, postavljen" (> indoarij._:_ pah
tbita-, prakrt. thi(y)a-, asam. thiya "okomit" itd.; kao prolo vnjeme
glagola "biti", npr. hind. tha, itd.), kamir. "ispred", stat6s "postav-
ljen", stir. fossad ( *upo-statos).
dilh, mn. dilbovi
Od psi. *dQb1, "vrsta hrasta; drvo": stsl. dQfo,,. bug ..,dbb, mak. da_b, sin. uv
lu. dub, polap. dQb, p. dqb, gen. dpbu, sloVJn. r., ukr., bjr.1ub .
Usp. *dQbn (srbug. dQbn "uma", p. st. d;Jbr ''hrast, hrstova uma ),
pridjev *dQbrava/*dQbrova "uma": stsl. dQbrava, bug. dbbra.va,
mak. dabrava, hrv. diibrava (u toponimima Dubrava, Dubrova, Dubrovma,
Dubravac, DUbrovnik, koji se vjerojatno prvotno zvao Dubrov - *Dubrov
209
grad?), sln. d6brava, d6brova, doubrava, lu. dub-
rawa, p. dltbrowa, r. dubrava, (dijal. "trava", "nepokupljeno sijeno"),
ukr. dubrova, dior6va, bjr. dubr6va. .
*dQba nejasna je porijekla, no bit da je potekla od *dhu-n-bh-,
gdje je inftks, a korijen *dheubh- "dubok" (v. dno), rroda po ili
i visini (sa suprotnim povezivanjem po
Pr.ema *dQ.bn stoji stsl. dbbrb "ponor", mak. di-
jal. Debar (= Debar, u zapadnoj Makedoniji), hrv. st. debri "dolina", sin. deber
., gen. debri debi . "dolina", r. debr', mn. de-
bri "neprolazna itd. .
Tomu odgovara Debre toponim, D6beros, Dobera, Doberus
(danas Dojran), ?ilir. "more", Jat. 1iberis, 1hybris "rijeka 1iber",
stir. "voda", !atv. dubra '1okva".
Za v. dno.
dubok, dubOka. o
. U komparativu bez sufiksa -ok: diJblji. (Usp. dubina.)
Pridjev nastao ukrtanjem dupsti (v.) i odraza psi. *glpboh.
Psi. *glpboJa,(jb}. stsl. glpboJa,, bug. glabok, mak. dijal. globok, hrv. glubok,
sin. globOk, globQka, hlubokj, hlboJ..f, glu. hluboki, dlu. st. dijal. glu-
boki, polap. glpblife, p. slovin. glqbohr(i "blatan"), r. glub6kij, ukr.
hlub6kyj, bjr. dijal. hlub6kij.
Psi. *glyboJa,(jb}. bug. dijal. glibOk, hrv. g/ibok, dijal. hlyboJ...y, r. dijal.
g/fb6kij, ukr. hlyb6kyj, bjr. hlyb6ki.
Psi. *gh,boh: hrv. gubok, gelbOk (i u toponimima), hlbokj.
Psi. *glpb- (sufiksalno -oh kao u *iroka, *vysoh itd.) sadri indoev-
ropsko *gl-om-bh- ili *gl-um-bh-, a *glyb- ima *gJObh-.
le. *gleubh- "rezati, cijepati, rezbariti, ljutiti" (i "dllbiti") jest npr. u
glfphO "dubim, urezujem" (to je u hieroglyphos, iz toga je hijeroglif;
glypt6s "izrezbaren", iz toga gliptika, gliptoteka), Jat. globo "ljutim, gulim",
stengl. cleofan, engl. cleave ("kalati, raskoliti; rascijepiti se, raskoliti se"), st-
vnj. klioban, nj. klieben "cijepati" {germ. *kleu{3an).
gen.
Bal kanski turcizam (usp. rum. dughiana, bug. dukjim, mak. dul<an, alb.
dyqan, ntoukani itd.); iz t. dUkyan, to je iz perz. dt.ikklin, a to iz arap.
dukkan.
Iz arapskog je ta!. dogana, iz je starijeg suoblika poteklo fr.
"carina, carinarnica" ( "carinski ured").
dud. gen. dLJda
drJ<l:lkanski (bug., mak. dud,

dude itd., usp. i
uu1, lZ t. dut, sto je iz arapskog tat - sve murva .
dug, a, o
. Odr. dilgi, ii, o. - Od psi. *dblgD, a, o, odr. *dbll{bjb: stsl. dlbl{b, diDl{b, bug.

dlbg, mak. sin. d8lg, dlouhf, dlhf, glu. do/hi, dlu. st.
l..lgl, J>?lap. p. dlugi, slovin. dlaQi; r. d6lgij, ukr. d6vhyj, bjr. d6ilhi.
<?? 1e. *d/-gh-o-s (starije *d/H-) "dug": het. daluki-, stind. dirghflh (> in-
d'_J.gha=, diggha-, <[ma-, rom. (Palestina) dirgd, sindru <frig-
. lendhi driggha, dirigha, nepal. digho, asam. digh{ii}, bengal. dig(h}, hind.
<f!ha, dig: itd.), kati drgaf (usp. i damcli driga, paai Jepli, kalaa
drhiga itd. - ariJ. *df'ghas), av. daraga-, daraya-. stperz. darga-, hotsak. dara,
210
sl<lt. *darga (u imenu Sl<lta = *darga-_tava. "dugo.i:oo-
srperz. dra.ng, jazgulam Sury, dolikh6s du-
goglav"), alb. gjate ("(ui.)du", *dlagh-t-), got. tulgus ( tvrd ), ht. ilgas, latv.
ilgs, 'jatv.' i/g. ( "d y t" J 't
Usp. od *{d}Jonghos. lat. longus usp. Jongevitet , onge a
"udlaga", longitudinalan, Jongus > roman.: rum. Jung, veljOt. Juang, tal. f ungo,
sardin. longu, retorom. engadin., furlan. Jung, fr. long, prov. Ione, kata\. 110138,
stp. Juengo port. Jongo), gal. longo-, got. laggs, stnord. Ja.ngr, dan. Ja.ng, sv.
/!mg, stengl. Ja.ng, engl. Jong {usp. lo1181!1ej_ iz long play, ;a gramofonske plo-
stfriz., stsas. Jang, niz?z. !ans, nJ. lang 181Jfaz). . .
Da je -gho- proirenje 1 da Je mdoevr?psl<l vidi
komparativu *dblbjb (dillji, s u po dug, usp. dl11 te dal11 .- daleJ:. 1
sin. dfilj11. po imenici *<Mina (hrv. st. dljina prema dt1J'J11!.
r. dlina), koja je od *dbfb ., dcl). od ccga je 1 glagol ,
(hrv. st. d[jTri, dlfti, glu. dlu. d/Js, r. d/Jt'). -:- Od *dbJibh poteklo Je
(> s naknadnim g po dug . . y
Ie. *def- "dug, poteklo je od nostr. dug , sto Je JOS u
afraz. *tll) (arap. tll) "biti talil; "dug (o vratu) ), moda alt. *(t)eJA
"protegnut, irok". . . . . * . .
usporedruca JCSt smohb. dhe/ rastegnuti, ra mtt .
psi. *dh/gI>, gen. *dhlga: stsl. dlbgI>, bug. ch,Jg, mak. sln.,d6Jg,
dluh, dlh, glu. dolh, dlu. dlug, polap. daug, p. dlug, slovm. d/t:J8, r.
dolg, ukr. dovh, bjr. . . y . . .. d J "d _
Povezuje se sa st1r. dlig1m zasluzuJem , ,srl<lmr. dlyu, kimr. ugo
vati", korn. dy/ly, srbret. dellil isto, stir. dligcd sr. "dunost, f.ravo
( *clhlghitom), kimr. d(y)Jcd - to bi bilo od ie. *dhelgh- (a moe 1 od dclg-,
*deJ"gh-, *dhelg-). . . . . . .
Za gotsku dulgs pretpostavlja se da b1 mogla bih posuderuca 1z sla-
venskog. . . . y *df;I d
Po drugom zapravo je praslavenska riJeC Je 1
s *dbfgD (s ranom promjenom naglaska, radi razlikovanja):
za dug je vaan rok, vre_mena. . . . y * ,... . * * _
Zanimljivo je i koje flJCC dug od 1e. del -/ dol
"rezati" (dug kao zarez, urez, rovas na stapu, rabosu).
duga i duga y
d{Jga jest za dugu na a za. bacve. ; u na-
glasku radi razlikovanja ObJe su rtjec1 od psl.
"duga", bug. ch,ga "dGga, dUica", mak. daga "duica", sln, <f9ga "duga;
duha 'hebeska modrina, duga", duha "duica; , sle.
dUha "dllga, duica", p. pokr. df;ga "vratnica, dovratnik r. duga 1uk , ukr .
bjr. duha isto. . d t d
Prvotna je bilo "svinut predmet . p_r: me y o
drva" "duica" moda pod romansl<lm .
tat. doga, furlan. dOghe). - Izravna je usporedruca hl;,
!atv. danoa "bara kaljua" usp. i lit. dangiJs, prus. dangus nebo {za znaceny
<() 1 "d. ")
sJ...-u vezu s nebom usp. upravo ps . .,yga uga . .
Prijevojni stupanj e jest u *dr;ga--:.*dr;lfb: sin. :!a la:mu
"put, smjer'', str., resi. dr;[{b remen , rus. d1Jal. dJ,1ga kozm po-
211
jas, remen", ukr. dijal. djah '1ikova traka", bjelorus. dzjaha "remen".
Glagol *dr;gfi nije (ali usp. *dt;gnQti: sln. d9gniti "zasjati", r. di-
jal. "popraviti se, poboljati se, poljepati se") - usporednice za nj
jesu lit. deffgti "pokazati", diiigti "nestajati", latv. diegt
"duga" "(nebesl<l) svod", usp. spomenute . lit. dangils, prus.
dangus "nebo".
Indoevropski je korijen *dhengh- "pokrivati": stir. dingid "pritiska", stisl.
dyngja "kup gnoja", sleng!., engl. dung "gnoj", srnizoz. dung(e), stvnj. tunga,
nj. Dung isto (zbog kupastih oblika kakve imaju hrpe gnoja na polju), !atv.
dafiga
le. *dhengh- poteklo je od nqstr. *danga "pokrivati'', od je jo
afraz. *dm- "pokrivati, skrivati, pritiskati" (arap. dmn "gnojiti" "pokrivati
zemlju gnojem", geez dmn "pokazivati", sthebr. domt;n "gnoj"), ural. *tal)a-1
*tal)e- "pokrivati" (saam. sjev. duogJJa- ''krpati", mord. tava-do- "pokriva-
ti'', komi dm- "krpati", nenec. "odijelo, pokrivalo" itd.).
dugme, gen. dl)gmeta .
Balkansl<l turcizam, iz t. st. dOgmc (danas di.igme), to je iz pcrz. tukrne.
dl)gme danas je hrvatska uz giimb i pDce.
du.h
Od psi. *dU.Xb: stsl. dw.a, bug., mak. dux, sin. dUh, lu., p. duch,
slovio. dilx, r. dux (dijal. "dua", "jak miris; smrad'', "topao zrak, toplina" itd.),
ukr. dux ("zrak, toplina; miris; duh, dua"), bjr. du.v.
Od ie. *dhous-o-s, usp. lit. daU.sos . mn. "zrak".
. Izvedenica na -ja jest *dua, je prvotno "dihanje, ivotna
sila": stsl. dua, bug. dua, mak. dua, sin. dUa, due, lu. dua, polap.
p. dusza, slovio. daa, r., ukr., bjr. dua. - To je od ie. *dhous-ja,
od su JO gat. dusios mn. "fantasmi", lit. daU.sios . mn. "zrak; raj".
dua "itelj, stanovnik" vjerojatno je prevcdenica njema-
izraza (tako i u slovenskom).
Izvedenica od *dun jest *duiti "njuiti, mirisati", a to je i kau-
"daviti, guiti" za *cfhx/JQ!i, usp. *zacfhxm;ti sr; - u naem
Jeztku razlikuju naglaskom (i ta je razlika stara, usporedi i primjere iz
inih slavenskih jezika): dUiti "daviti", diJiti "njuiti". Psi. *dui/i jest npr. u
bug. dua "guiti", dira "njuiti", mak. dui "guiti; njuiti", sin. dufti "daviti
lomiti", dusiti isto, duiti "mirisati", r. duft' "guiti" itd. '
je nastalo germ. *dausjan (usporednica za *duit11, to je u
srvnJ. toesen, doesen "rasuti", verdoesen "zatrti".
Germanske tvorbene usporednice za *duxiiti (stsl. duxati "disati" bug. dil-
mak. duva "pue", hrv. dUhati, hrv. dijal., srp. dUvati, ;ln. dUhati
A d1sa!.1; douchati "puhati", ukr. dijal. duxaty isto itd.) jesu
b
srvnJ. d6sen driJemall", tore "ludak", nj. Tor 'bedak, budala", toricht ''bedast
udalast". '
. .)e korijen , *dheus- "puhati, disati". On je npr. u got. dius
1vot?Ja , dyr, stengl. deor isto, engl. dcer ("jelen"), stsas.
*;; ruzoz. d1e!". Tier "divlja ivotinja" {germ. *dcuzam < ie.
V
lJ. 'b1ce koJe d1se , usp. Jat. animiilis : anima "dah ivot dua") -
' '
. le. *dhwcs- jest u hom. at. thcion "sumpor" (od stari-
f& ''bog" ( *dhwcs-o-s; to je u internacionalizmima tco-
ogiJa, tcokracua, teizam. ateizam itd.), "boji, boanst-
212
ven" lat. februare "snaiti se, se, okajavati" (februum
pomirbe" < *dhwe::o-m, od. je izvcd7,no ''ko)i
pripada prazniku pormrbc, a taJ Je 15. velJacc od toga , iz
februar), "divlja ivotinja" ( *dhwes-t-ja; iz toga bi:stJ;a, best11an1.
bestijalan; kroz posredstvo . > ro-
man.: tat. bestia, retorom. engadm. bea ovca , fr. bete z1votmJa , prov., kat.,
p., port. bestia), lit. dvesiu latv .. "dua . ..
Ie. *dhwos- jest u stmd. dhvasftyat1 , . z.
panje, posipanje" ( *dhwos-ti-s), alb. dash ovan ( 1votmJa ,
lit. dvasia "duh, dua'', latv. dvaa isto, psi. dvoxati (r. dijal. dv6xat' "teko
d
. .)
1sah . , . ) 1h - ''k'. K ti
le. *dhus- jest u thfo, thfio 'bjesnim us-;-o , ry1a a e 1-
sova" ( *dhus-ja), Jat. furo "bjesnim" ( *dhus-i5; od toga furiosus
mahnit", iz toga furi6zan), Furiac "furije, boice osvetnice" (iz toga fun;a),
stengl. engl. dizzy "smeten, lud, nesmotren", srnizoz. dosech, dOsech,
srnj. dusig, diisig "prevrtljiv, koleb!jiv; budalast", stvnj. tusic isto (germ
*dus-).
Za *dhas- v. disati.
dUha.n. gcn. duhana . .
Hrv. dijal. i dUviin, gen.duvana (tako i u srp.). - Balkanski turcizam
(usp. alb. duhan, dohany); turska je duhan iz arap. dul}an "dim,
gusta para; duhan".
Druga je za duhan, tabak, (usp. iz ta!. ta_bacchiera .
fr. -iere < !at. -aria; usp. sin. tobak), IZ 111
francuskog; u tim je jezicima {tal. tabacco, nJ. Tabak, fr. tabac) preu-
zeta iz p. tabaco (iz je i eng.1. tobacco j tabac. to )e .iz
ka taino skupina; govono se na Ha1t1Ju, Kubi itd.), gdJe Je nJee
lulu ili cigaru. Pretpostavlja se i to da je tainska
iz nekog junijeg indijanskog jezika. Po drugom je u pa-
njolski ula po imenu pokrajine na Haitiju.
Duhan su donijeli Spanjolci iz Amerike u XVI. Puenje cigareta
(izvor evropeizma cigareta jest f r. cigarette, to je umanjenica od cigare; to
je iz p. cigarro, a to .je vjerojat.no iz "puiti''.)
proirilo se tek nakon I. i II. svjetskog rata, 1 u kulturno OSvtJesterum sredi-
nama puenjaje sve manje. U dananje se vrijeme puenje znatnije iri u
zaostalijim zemljama, u onima koje su ekonomski i standardom svojih sta-
novnika slabe.
dunja
Od starijeg oblika gdilnja (postoji i gilnja), to je od psi. *kbduria: bug.
diinlj)a, mak. duria, hrv. dijal. katilnja, tiJnja, tkunja, kilnja (tu su, su-
po t, i utjecaji da! matoromanski i drugi), str. gdunja ,-;-
Sekundarno *kbdufa "vrsta kruke": sin. dola, kdoule, sle. du/e ( dunJa ),
p. di jal. dula, gdula, uk.r. (h)dula, bjr. dUlja. V V ,,, _ , , _
Rana iz !at. cydOnca (miila), sto Je tz grc. kydOma (mala) 'ki
donske (jabuke)", po imenu mjesta na sjeverozapadu Kretc (KydOnfa, danas
Khanfa; pleme KfdOncs). . _ . . V _V
Lat. dotonea. cotoncwn ista Je grcka TIJCC, ah Je prola kroz etruscanski ..
Iz cofonea posudcno je u XI. stvnj. bavar: IZ
toga je hrv. kajk. kutina, kufinja, sin. kUtina. - Od stvnJ. q1tma Jest
nj. QUittc.
Lat. cotonewn dalo je fr. coTng. Iz stvr.co(o)in, cuin jest srcngl. coyn,
213
quoyn(e); od te je kasnije dananji mnoinski oblik engl. quince.
dupln, gen. dupina
Stara iz dalmatoromanskog (u jest od J, usp. delpin na Cresu),
usp. iz dOllln, dwlin, dulffn itd., a krianjem s posu-
denicom nastalo je dufm. Usp. mlet., istroroman. dulfein - sve "du-
pin, pliskavica".
Romanske .su od lat. delphinus (iz toga delfin, gen. del/Tna), to je
iz dclphis, gen. delphlnos.
je od indoevropskoga korijena *gwelbh- "maternica,
plod: inlado ivotinje": stind. garbhaf; "maternica, plod, izdanak"
(> indoarij.: pali, prakrt. gabbha-, hindi gabh, sinhal. gaba itd.), kamir. gab
"maternica; izdanak", av. garabu sr. "mlado ivotinje", garawa- "maternica,
plod", deplhfs "maternica", hom at. adelph6s ''brat" (usp. ade/-
lija "pobratimstvo; bot. sratenost niti"), delphaks "prase, odojak" itd.
Druga za dupina, pliskavica, onomatopejskog je postanja, kao to je
i piskavica (to je na obali i proireniji oblik). Za prvi usp. u Cavtatu pliska-
vica "plosna koju djeca po mo'ru rebrimice bacaju", za drugi piskati,
u vezi sa zvukom koji nastaje kad dupin udahne zrak.
du r a
bJ psi. *dup(b)fa: sin. diJplja, stlu. *dupla, p. r. dijal. duplja, uk.r.
dijal. dUplja.
To je izvedeno sufiksom -ja od *dup(b)Jo (i *dup(o)lo): bug. dilplo, mak.
duplo, h. d(Jplo, sin. d(Jplo, p. st. dziuplo, st. duplo, r., uk.r. dup/6, bjr.
To je sufik.som -/ - od *dupa: sin. "jama, rupa", st. dou-
pa "duplja, upljina", dUpa isto, glu. dupa 'udubina, rupa", dll.I. dupa
"duplja, jama, rupa", p. dupa "zadnjica; ensko spolovilo", slovin. dt3pa "zad-
njica", r. dijal. d(Jpa "guz.ovi", ukr. d(Jpa "zadnjica". - Izvedenice su npr. mak.
dupka "otvor, rupa", psi. *dupt; (h. dUpe, gen. di)peta, dUpii, gen. dupiifa
"rupa, jama, brlog", dlu. du;5e, gen. dupda "duplja") itd.
Usp. i *dupblTbljb): hrv. st. difan, di)pna, o "upalj", dijal. d(Jpnf isto.
Od ie. *dhoup-. Korijen je V. dno.
dupsti, dUbem .
O<! psi. *c/J,Jbti: sl. <J9lbsti, <J9lbem, dlbsti, clijal. dlbs(, str., resi.
<h,Jbst1, dl11bsti, ukr. dovbtf, bjr. daubci (-sti prema glagolima s osnovom na
dental: jesti, sjesti, pasti, mesti, presti itd.).
Usp. *cihlbiti: bug. st. dl11bjQ, h. dUbiti, sin. golbiti, r. do/bit', bjr.
Psl. *delbti jest u hrv. dlisti "dubiti".
V Usp. dalje *delbto "dlijeto": bug. dleto, mak. dfeto, h. dlijeto, sin. dleto
dletko). - Stariji _je oblik *dolbto "dlijeto": bug. dlato, dlato,
ato, P: dluto, slovio. r. dolot6, bjr. Tome je
Usporedruca prus. da/plan dhJeto, probojac . {Iz praslavenskog jesu fin. ta/tta
rum. alb. "dlijeto".) '
ie. koje je i u stengl. delfan, engl. delve, nizoz. delven,
stvnJ. bite/ban 'kopati" {germ *de/{3-).
Korijen je *def- "cijepati" (za nj. v. u odoljeti.)
duti, dUjcm
"'-. 9d psi. *dUti (sr;), *diljQ: bug. duja se, mak. due, sin. dUJi dUjem, douti
UUUJI, du(, dujc, r. dut', duju ' '
Usp. *dQti: stsl. dQti, ch,TTJQ, hrv. diili, dmem (dalje nilduti se, se
214
itd.}, douti, dmu. dmuf (sa}, glu. dlu. du, polap. 3. I. jd.
prez .. p. dx. slovin. di'c, ukr. duty, dmu, bjr. dmu. - Usp. sin. nacJ9ti,
nadmem .
Psi. *duti jest od ie. *dhou-. Korijen je *dheua- (starije *dheuH-) "nji-
hati, tresti, duti": stind. dhtln6ti "trese" (> indoarij.: pali dhunati, prakrt. dhl.JJ)ai'
isto, hindi dhunnli '.'udarati" itd.). kamir. danun "tresti", arm. dedevim "klatim
se", thfo "dimim, palim" ( *dhu-j-o), stskand. dfja "tresti", lit. duja "trun;
izmaglica, magla, toh. A twe, B tweye 'praina" . .
-Psi. *dQti ima dhu-m-, usp. lit. dL1mti "puhati". (No glagol '*dQti izvodi se
i od posebnog ie. *dhem(a)- : stind. dhemati "pue" (> indoarij.: pali dhamati,
prakrt. dhamai; pandabi dhal.JJ)a itd.), srir. dem "crn, taman", no to
moe biti zapravo nastalo od ie. dha-m- < ie. st. m- - dhLL'<-m- >
*dhum-. Tako mi se barem
l e. *dheuH- izvodi se od nostr. *dEwHi "njihati, ljuljati, duti", to bi bilo
jo u alt. *dEbi- "mahati, duti" (mong.: mong, pism. debi-, halha
kalm dev- "vijati zrnje, mahati krilima"; tung.: even. diiWii "vihor, vjetar").
Za ie. *dheu(a)- sa sufiksalrum proirenjem -s- v. jo u-duh, dua, disati,

dva. dvije, dvoje'
Od psl. *d(b)va: stsl. dwa, bug. dva, mak. dva, sin. dvfi, dva, glu.
dwaj, dlu. dwa, polap. da1ro, p. dwa, slovin. dvi, r ukr bjr. dva.
Od ie. *d(u)wo (psi. *d(b)ve "dvije" < ie. *d(u)woi): stind. d(u)va, pali
d(u)ve, prakrt. do, be, rom (Evropa) dui, (Rum.) do, (Arm) Jui, sindhi Qa. lendi
<JU, pandabi do, dui, zappahar. dii(i), nepal asam, bengal orija dui, hindi do,
gudarati bE, marathi don, stsinhal. do, de, sinhal. deka, (maldiv.) de-, akun
<}ii, <JO, kati diL Iii, paai di5 itd., kalaa da, ina du. kamir. z!lh itd.;
av. dva, stperz. duv-, srperz. dO, sogd. (')Sw('/) *{S{u)va], hotsak. duva m.,
dvi ., horezm 'Sw *[as-11 du, gilan. do, kurd. (kurmandi) dO, dOdO,
semnaru di.i. taliki ch,, perz. do, tad., farsi-kabuli du. putu dwa m., dwe .,
mundan. loh m , Ju ., ikaim db, oset. dbuua; arm erku, dfO-. alb. dy;
Jat. dw (roman.: rum. dol, veljot. doi, tal. due, sardin. dws, retorom. enga-
din. dus, furl an. doi, fr. deux, prov., kat p. dos, port. dous); stir. dau, d6,
kimr. dau m, dwy .; got. twai m, twos ., twa sr., stnord. tveir, tvrer, tvau,
stengl. twci:3en, twa, tU, engl. two (od m roda jest twain), stsas. twene, two,
twa, stvnj. zwene, zwo/zwa, zwei, nj. zwei; Iit. du m, dvi ., latv. divas m
divi st. ., 'jatv.' dw, prus. dwai; toh. A wu m we B wi; het. da-, hijer-
luv. t(u)wai, lik. B tbi, A kbi.
Usporednice postoje i izvan natporodice. Sinokavkaska je
*(t)q'wE "dva" u sjevkavk. *{!)'gwii (aphaskoadigejsko *(t)gg"A: aphas.,
abazin. cw_ba, adigej kabardin. !wa, ubiki !gwa; dagestan.: avar. J:;i, andi 9e-gu,
ees. {@_-no, laki #, lezgin. gwe-d itd.); u sinotibetskom i jenisejskom
je nazalru sufiks pa su pretrpjele izmjene: sinotib. *k-nij(s) (tib. gny1s,
ni, luej hni', burman. hnats, arh. kin., iar, stkin ti, kin. er), jeni-
sej. *xina (ket. .fn, jugan. in, kot. ina, arin. kina, pumpokol. hinea!J).
dvor, gen. dvora
Od psl. *dvoro, gen. *dvora "dvorite": stsl. dvon, bug., mak. dvor, sin.
dvor, gen. dvora, polap. dO'r s gospodarstvom"), p. dw6r, gen. dworu.
slovin. dvor, r. dvor, ukr. dvir, gen. dv6ru. bjr. dvor. - Prvotno je
praslavcnske *dvoro bilo "ono to je pred pred vratima, vani".
215
Od te je imenice (mak. dvorite, h. dvorite, dvorite,
sin. dvoiite, r. dijal. itd.).
Sadri ie. *dhwor-:
Psi. *dvi,rh, gen. *dVbri, mn. *d1'hri "dveri, vrata": stsl. dvhrb, mak. dlfer,
hrv. dveri mn., st. dvar sin. duri, dvefc mn r. dver' itd. - To je od
ie.
Korijen je . *dhwer- "dveri, vrata": stind. dvc1rah sr. mn. i nom. dv. (indoa-
rij.: pali dvara-, prakrt. dara-, bara- "dveri", rom.'(Palestina) bara "izvana",
(Armenija) bar "dveri, vrata", hindi -dar, -bar itd.), diJrah ak. mn. ., ka-
mir. dar . (arij. *dvara), paai dur t1).. (arij. *dur-), av. dvara ak. (usp. sogd.
*Swar, vahan; Mr, ikaim. var), arm. durk. mn hom. thfre, alb. dere
( lat. fores ("dvostrana vrata"; *dhwor-), forwn ("trg, trgovite",
iz toga forum; lat. forwn > roman.: makedorum. for, tal. foro,
stfr. fuer "taksa", prov. for, katal. for, p. fuero, port. foro), kimr., stbret.,
korn. dor (to je *dhur-li ili *dhwor-a), stir. dorus sr. (kelt. *dworestu-),
got. daW- sr stnord. dyrr, dan. diir, v. dOrr, stengl. duru, engl. door, stfriz.
dure, ci?re, stsas. duru, stvnj. turi, nj. Tur_ lit. diirys, prus. dauris, toh. B
twere (LZ toharskog je turkij. *tor mjesto, mjesto ispred
ulaza").
D
dep, mn. depovi
Balkanska iz srednjoturskog :Je{i)p/b, usp. tur. ceb. Turska je
iz arap. gaib (giiyb) "torba,
deparac nije od dep + - ar-ac, nego je nastala preo-
brazbom od dep-paritsi "sitan novac za troenje, novac za podmirenje sitnih
izdataka", to je iz t. cep parasi "depni novac" (s koja je sadrana u
para).
Starija slavenska za dep bila je (za to v. pag).
D

Od starijeg dijak (usp. tako csl. dijah, sin. dijftk), to je iz srlat. diacus,
gen. diaconis. (Taj je nominativ nastao po tipu Petrus, gen. Petronis.)
Srednjolatinska je iz diakonos "sluga; slubenik; poslunik" pre-
ko diaconus (iz je - iz ili iz latinskog - npr. u XVI. st.
danas usp. "slatka hrana" od starijeg dijakonija "red; sluba;
hrana dakonova", to je iz diakonia). To je kulturna ter-
minologije.
Iz srlat. diaconus jest iikan, gen. ii.kna, u Istri, na Kvarneru, u Hrvat-
skom primorju i oko Zadra - toj je izvor Oglaj (Aquileia, sin. Oglej),
gdje je bilo vano sredite irenja na obalu Jadranskog
mora.
gen.
gen. usp. jo dijavol, dijavao itd.
Kroz romanski iz !at. diabolus, to' je iz diftbolos To je
od glagola diaballo "razbacujem, ocrnjujem, hulim"
(ballo 'bacam").
diabolos prevedenica je hebrejske saf an "protugovornik". - Toj
hebrejskoj odgovara etiop. sajeflin, iz je arap. ajtan (u nas turci-
zam ejtan).
Iz hebr. saffin jest Satfin, Satanfis, crkvlat. Satiin. U nas sotona, s0tona
(oblici s o iz satana itd.
gen.
Osim "potplat za cipele" i "debela - Iz t. gon koa".
duskati,
Vjerojatno sadri od psi. *djux-, sa sufiksalnim -sk-.
Za to *djux- usp. i sin. ihta s uzdasima; bijes, ljutnja", ihteti, ihtiti
"plakati srditi se", notranj. ihniti "uzdahnuti, zinuti". To je vjero-
jatno od starijeg *juhtit, usp. isttajer. jUhniti, jOhnem ' 'uzdahnuti, zinuti". Ova-
bi il? i r. "suiti se (koe)", bjr. isto, usp. sin. ahteti
isparavati, hlap1tt (to bi bilo od .
. Od is!og bi bila i imena hrv. Dua osobno ime, mjesno ime, sin.
mjesna imena Ihan (u XIll- XIV. st. lauchen, Vichan, Jouchan itd.- tu je

*djulnm), r. mjesno ime uxino, bjr. mjesna imena uxovo, uxovci,


itd.
Za v. to je u drugim jezicima dalo ie. *dhcus- (v. duh).
E
e
Uzvik (poziv, pitanje, aljenje), i e "zato, to" (i u vez-
niku &Ja), od psl. *e, to je uzvik potekao od ..,Ekazne zamjenice *e.
Njoj je izvor indoevropsko *e-, tj. *ei-/ e-/*i-: stind. ayam "on" (ayam
m, iyam .; indoarij.: pali ayam m .), karnir.yih, av. aem, lidij. -i-, stir. e,
got. is, lit. jis m., ji ., latv. ist. jis, u slavenskim jezicima odrazi psl. *jb m.,
*ja ., *je sr. u pridjevima, u naem jeziku -I, -a, -6 - v. ako).
Ta je Y'kazna zamjenica potekla od *'i, koja je odraena jo
u afraz. j11- (arap. ja-, hebr. ji-; soma!. ja-/ji-; hausa ja-, pokazatelj 3.1.
jd. m roda u prefiksalnoj konjugaciji), kart. *(h)i-, ural. *i-/*e-, drav. *I,
alt. *i i dr.
Taj je e- u evo, eto, eno i drugdje.
V. i, jer.
ekonomija
Internacionalizam, iz oikonomia "upravljanje gospodarstvo,
uprava; to je sloene od oikos "dom" {v. vas) i n6100s
"upravljanje, pravo, red, zakon" (od glagola nemi5 "dijelim, doputam; imam,
vladam, upravljam").
oikos jest i u intern. eko!Ogija, ekumena.
Iz paroikia "susjedstvo" jest parochia ''boravite stranaca"
su gosti i suputnici na ovom svijetu; usp. parochus "suputnik;
na usputnoj stanici" u paroh "upnik"), iz toga je parohija
"upa".
element, gen. elementa
I elemenat. - Internacionalizam, iz lat. elcmentum osnova; po-
mn. elementa. Zapravo je taj mnoinski oblik prvotni.
Lat. elementa najvjerojatnije je, kroz jezik, dospjelo iz
elephanta "slova, Ta zapravo je bjelokosnu
{s uzorcima slova - neka vrsta ima takvih nalaza ba iz
Etrurije i ranih kolonija u Italiji), usp. elephas, gen. elephantos
"slon; bjelokost".
Sama za bjelokost i slona spada u krug migracijskih termina,
u kojem je jo het. lahpa 'bjelokost". U je e- postanja. -
Moe se govoriti o nekom ie. *Iebhont- po hetitskom obliku, moda
je starije *JeHbh-).
Od *Jbhont- jest got. ulbandus "deva'', stisl. ulfande, stengl. olfend, st-
sas. a/01.D1deo isto. je izgubit a starije i dobila novo.
Najvjerojatnije je iz gotskog posudeno stsl. velbb(l){xh, "deva", to je da-
219
lje dalo velbloud, velb!Ud, p. glu. wjelblud, r. verbljUd, ukr.
velbljUd- te su naknadno povezane s *vel- "velik". -
prijelaz "slon" "deva" desio se (naravno, s drugim
ma) u sumerskoin i akadskom.
le. *Jebh- je porijekla - no ne moe se iz kojeg
je jezika preuzeta. Usp. zato jo i *jebh-, bi nekakvi odrazi bili
stirld. lbhal; . "slon" (> pali ibha-, prakrt. i(b)ha-, sinhal. iba), !at. ebur 'bjelo-
kost" (usp. iz toga u hrv. ebur, eburneizam). Od latinskog pridjeva ebureum
sr. jest fr. ivoire. Iz stf r. yvoire (zapravo iz anglonormanskog *ivorie) jest
engl. ivory '. bjelokost". '
Evropa
I puropa (to se onda u novije vrijeme i razlikuje, pa je Evropa naziv za
kontinent, a Europa ime iz mitologije), to je u Hrvata nekad i bilo
i danas se radi na tome da opet bude tako (a i zbog utjecaja
dospjelih iz zapadnoevropskih jezika kao Eurovizija, Euratom, Eurotel,
eurokrati, eurokomuni.zam, eurorakete itd., te zbog svih onih mnogobrojnih
drugih dospjelih u na jezik iz preko latinskoga, a koje imaju
eu- : eufemizam, euforija, eugenika, euharistija, eukaliptus, eLmuh, euritmija
itd.). Oblik Evropa se u Hrvata iriti ezdesetih godina XIX.
a doao je izravno iz ruskog. jezika ili, moda, neizravno, preko srpskog {za
to se smatra da je vjerojatnije), no svakako je u tome bio vaan i utjecaj
jezika {gdje je oblik Evropa; usp. i sin. Evropa).
Kao ime za kontinent u evropskim se jezicima ime Evrope pie i na
razne Iz Europe (> Europe [Evropi], a po tome je v u
r. Evropa Uevropa] itd.) jest lat. Europa, pa je to izvor za druge jezike,
npr. ta!. Europa, fr. Europe [or:Jp}, engl. Europe {juarap], sin. Evropa,
Europa, Evropa, ir. Aorpa itd . .:::- I kao zanimljivost: kinesko je ime za
Evropu Ouzhou (i samo Ou; zh6u "kontinent'', usp. Yazh6u
"Azija", Feizh6u "Afrika'', "Amerika", Aoihou "Australija").
U je mitologiji Europe Agenora Agen6r, os-
novao je grad Tir i u njemu kraljevao) i Telefaese. Vrhovni bog Zeus zal-
jubio se u Europu pa ju je oteo, pretvorivi se u bijela bika, i odnio na Kre-
tu. Njihovi su sinovi Minos (Mfn0s; kralj Krete), Radamant (R.adamanthys) i
Sarpedon (SarpedOn-, Likijaca). Kasnije se Europa udala za kretskog
vladara Asterija, koji ih je posinio. - Europu su poslije otmice bezuspjeno
traila njena Fenik Phoiniks; naselio se u zemlji koje je narod
onda po njemu nazvan Phoinikes i osnovao grad Sidon), Kadmo
(Kadmos; podigao je y Bojotiii Kadmeju, Kadmefa, oko koje na-
sta grad Teba - Thebai, Thebe) i Kilik (K.11iks, po njemu da se zove narod
koji isprva nastavae Frigiju, a kasnije zemlju Kilikiju, K.ilikia).
Isprva je ime bilo naziv za (azijski naziv?), i to za zapadnu obalu
Egejskog mora - pa se onda kasnije ime proirilo na sav kontinent. -
Usporedi imenovanje: iz Iaones "Jonjani" je stperz.
yauna-, pa se tim imenom nazivalo zapadnjake, Evropljane. Onda je iz sta-
stind. yavana.f:i "Grk; stranac" yauna-, to je
nacmJeno po yona-, a to je iz stperz.), od su pali yavana-, yona-,
prakrt. javaJJa-, foJJa- te sinhal. yon "Arabija", yonii "arapski trgovac na .
Lanki".
Zbog sernitskoga konteksta pripovij esti o Europi (smatra se da sve to go-
vori upravo o ivim ili vezama; takva
su objanjenja nastanka naroda - junaka - veoma u starini}
220
se da je to ime poteklo iz semitske za zapad (usp. e'.eb,
sthebr. 'ereb - i "taman"), to se potkrepljuje 1 da ime
Azije od semitske za istok (asir. asu - ali v. u Azija), a do-
datnu bi potkrepu takvu i spo_menuto i
indijske imenovanje zapadnjaka po Jonjaruma, koji su za iranske 1 mdtjske
narode upravo zapadnjaci. . . . . . . ..
No EuropinO se ime tl.nnac1 1 unutar grckog Jezika: je znacilo
kooka" (to je epitet Mjeseca) ili da Zeusu (Zeus. J?uryo-
pes "Zeus koji d_akl? se s pr:dJevom
eurfs 'irok, prostr!ln . Europa J.e .u. grckoj :7mno,
povezana je s biljkama t - Grcke eurys sirok t
eiiros sr. "irina" nastale su, premetanjem we.'CU, od startJega *wer-. Indo-
evropski ie korijen *wer- "irok": stind. ur(r (> pali, uru-), vo-
uru- (< *varu- < ie. *w efU-), ml. avest. uru-, oset. urux itd.. toh. A warts, B
aurtse "irok". Usp. jo stind. urfJcf . "zemlja" {moe li ovamo jo i stind.
uragah "zmija", pali uraga- , sinhal. ura isto, te stind. urvara . "plodna zem-
lja", pali ubbari ., marathi Cibar - bi i
Europe). - je, naravno, da Je u starih Grka kasru1e doslo do raznih
mijeanja mitskog i zemljopisnog imena.
F
farsa
je izvor tog evropeizma '1akrdija, gruba ala" fran-
cuska farce, koja je "lakrdija, aljiva igra niske komike, lako-
mislena i vulgarna komedija; aljiv, neprisotjan ispad".
Prvo je farce "nadjev" (i to od sjeckanog mesa,
itarica, kruha, itd., za perad), kasnije je
scenske u xm. po]atinjen oblik farsa, farcia,
vao je zabavne i vesele igre koje su se umetale u crkvena prika-
zanja.
Fr. farce je od glagola farcir "nadijevati, puniti", to je - kao i
prov., katal. farcir - poteklo od !at. farcire "nabijati, puniti" (usp. !at. fartum
"nadjev'').
Glagol infarcire "trpati u neto, umetati" izvor je infarJ..1, infiirkt,
je prvo provodnih kanala u tijelu".
Lat. farclre povezuje se s phrasso, phratto "ogradim, opkolim; zagra-
dim, zatvorim, pokrijem, zajazim" ( *bhrkw -jo), usp. i phrakt6s
"zatvoren", sa sekundarnim g jesu m, phragma sr. o-
grada, plot" (pa usp. onda dijafragma, dijafragma, iz diaphragma sr. "oit; pre-
grada") - te sa srir. bare "juri (na zidove)" i galoroman. *bar(i)ca
"drvena drvenjara", toh. A (?!iikiir, B priikre - Indoevropski se
korijen rekonstruira kao *bharek - ili *bh&ckw- "nagnjesti, nabiti".
februar
I februar. - Internacionalizam, iz tat. februiirius "koji pripada prazniku po-
mirbe (taj je 15. februar jest polulatinizam zabiljeen jo u
XIII. (iz starijeg oblika febn.k1rij, poznata u XVI. st., isputeno je -ij
Po uzoru na tal. febbraro - iz je u starijem jeziku febrar - i nj.
Februar). U XIV-XV. st. bili su i oblici prevar, pervar, prbvarb (nastali su
prema bizant. fcvrarios, fervari(os), to je iz lat.). Usp. u M. mje-
sec februar, i u P. februar, - Vie v. u dOh.
flga
Kao i sin. figa, posudeno iz (stvnj. viga, od je nj. Feige), a
Ponegdje iz talijanskog figa. je izvor lat. ficus "smokva".
je iz prov. figa (iz je i fr. Jigue).
Osnovno je "smokva". Usp. dati, {XJkazati Figu (to
je
Lat. ficus "smokva" (> roman.: makedorum. hJc, meglenorum. ic, tal. fico.
sardin. logudor. ligu, furlan. rig, stfr. li, p. higo, port. figo; *fica > veljot. faika,
222
istroroman. (Vodnjan) feiga, prov. liga, ta!. lica, p. higa, port. figa, s raznim
je iz nekog predlatinskog izvora, iz koja
odraava ie. Kii-ku-. Dalje v. u tikva.
im, fina, o
Moe biti i od *finan, to je s -an kao moralan, falian i sl. (od *fmn jest
kajk. filni, s ln < M) . .
Iz talijanskog pridjeva fino (fine "sitan, tanak; njean; koji je
od roman. *!inus, to je izvedenica od glagola ffnlre "dovriti".
Od stfr. fmer je fmance
namira" (to je postale internacionalizam; u nas s latinskim sufiksom, fmancija,
mn. financije). - Isto fr. fm- jest u afmacija, rafinacija, rafinirati, rafinerija.
Latinizmi su finale, linis, fmalan (lini jest iz engleskog fmish, to je iz
stfr.), defmfcija, infinitiv.
Lat. finis granica, kraj" (od toga je finire
odrediti; dovriti, moe biti od ie. *bhei-ni-s ili *bhI-ni-s, od
*bhei(a)- "udarati" (za taj korijen v. biti). - Od !at. finis romanski su odrazi
tal., sardin. logudor retorom. engadin furlan fr. fm, prov., katal. li, p. fin,
port. Jim
forint
I !Orint, forinta. Naziv za novac u optjecaju u Hrvatskoj (i Ugarskoj i Au-
striji) 1858- 92. - Iz forint, to je na koncu poteklo iz Jat. florentinus
"firentinski, koji se odnosi na Firenzu". Latinska je izvedena od flos,
gen. floris "cvijet", jer je ljiljanov cvijet bio u grbu grada Firenze (latinizi-
rano ime bilo joj je Florentia), a grb je bio na aversu novca.
Prvotne je florentinus bio zlatnik u Firenzi (od XIII. st.), a kasnije je tim
nazivom (zapravo i sr Jat. florinus, florenus, iz floren, florin) nazvan u
Austriji i Ugarskoj i krupan srebrnjak koji se od druge polovice XVI. st. ko-
vao u {gdje je nazivan Gulden). (Tako se danas nizozemski gul-
den kraticom fl.) - Naziv gulden zapravo od sklopa kakav
je npr. srnizoz. gulden florijn "zlatni florin" (u je to onda bio npr.
guldin pfenninc, srlat. aureus denarius "zlatni denar"). Radi se zapravo o ger-
manskom pridjevu *guljJinaz sa "zlatan" (dalje o korijenu v. u
zlato), usp. got. guljJeins, stnord. gullin, stcngl. gylden, engl. golden (s o po
stfriz. geldcn, stsas., stvnj. guldin).
O tome kako se s promjenama novca mijenja i naziv za novac v. jo npr.
u novac, dinar, talir.
lorma
Internacionalizam, iz lat. fi5rma '1ik, oblik" (usp. intern. platfi5rma, Unifor-
ma, konforman, informacija, reforma, transformacija, format itd.), to je,
kroz posredstvo, iz morphfl, morphe "oblik, lik;
stas" (usp. intern. m0rf, morfofogija, metamorfoza, am0rfan, izomor-
f,w, polim0rfan itd.).
Od !at. /orma romanski su odrazi ta!. , sardin. logudor. forma, reloroman.
engadin. fuorma, furlan. forme, stfr. fourme, fr. forme, prov., kata!. forma,
p. horma, port. forma.
forruna
U nas "sudbina, kob, usud. slijepa Iz Jat. fortilna "sudbina,
udes; ili mn. imutak, bogatstvo". (Lat. fortilna > roman.:
223
tal. fortwa retorom. engadin. furtiina prov. fortwa
fr. fortune, prov kata! p porl. tor.tuna.)
Fo.rtilna je rimska boginja tojest i koja je prvotne
bila boginja berbe i uroda.
L.at. forti1na je od koja je od ie. *bhr-tu-s
(usp. *bh[-ti-s u lat. fors sudbina", abl. forte "moda, izne-
nada"). Korijen je *bher- "nositi, donijeti"; v. brati.
fragment, gen. fragmenta
fz lat. fragmentum "ulomak, komad", to je od ie. *bhri;8-men-.
Indoevropski je korijen '1om.iti, slomiti": stind. giri-bhraj- koji iz-
bija iz gore", lat. frango '1om.im, mrvim, razbijam" (frangere > rum. fringe,
logudor. frangere, fr. freindre, prov. franher, kata!. franyer, gali-
CIJ. francir, port. franger), fractus "slomljen, slab'', fragilis '1oman, krhak,
slab, ( *bhrJ-; od fragilis jesu romanski: stsjevtal. fraolo, retoro-
fr'!_scj!e!, stfr. fraile), fragor "lomljava, prasak" (iz tih i
bliskih .'m Jesu fraJ..1(Jra, frakcija, fragilan), srir. braigid "prdi",
got. brikan slomih . stengl. brecan, engl. break, stvnj. brecchan, nj. brechen
(germ. *brekan) - v. u briga.
f u
je. usp. p(.uschen "petljati, kvariti posao, aljkavo raditi'',
1o posao, slab rad , Pfuscherei isto ( fucra1). Pfuscher "nadri-
maJstor" ( ftJer, fUer). Usp. jo i nj. fuscheln ' 'brzo i spretno raditi, barata-
ti; varati", Fuschelei "brzo i spretno baratanje; varanje, prijevara". - U hr-
vatskom je onda i glagol I'Uati.
U je od uzvika pfusch, pfutsch "fuj".
. j
llf 11
I

I
I
I
G
mn., gen.
Od psl. *gatji mn. (jednina *gatja): stsl. bug. gilti
mak. gala duge sln. gfite, st. hace
dijal. gate, kate gate glu. haca jd. "dva
grananja ili vie njih na jednom stablu", dlu. gaca jd. "podanak bora s kojeg
je izraslo nekoliko stabala", p. gacie {st.) r.
ukr.
Od ie. *gwa- s proirenjem -t- (kao i *gat'b: hrv. gat "nasip, jaz,
brana", sln. gat, haf, r. gat "put od iblja preko itd usp. stind.
gatUIJ "prolaz, put", ina gai.P "odlazak; brzanje", av. gatu- isto), pa
*gatji, *gaf'b i *gotoVb (v. gotov) da je nekad postojao praslavenski
glagol *gati
le. *gwa- odraeno je npr. u hom biMs "iroko alb.
nga ''bjeim" { *gw a-njo), lit. dijal. g6ti latv. gaju ''iao sam" preterit za
(iet oblik s proirenjem -m- *gwem-: stind. aor. agam
{ *e-gw rp), arm. ekn "doao je" ( *e-gw rp), stind. gamati, av. gat. ]amaiti "ide",
alb. gati "gotovo" ( osk. kUmbened = lat. convenit got.
qiman stnord. koma, stengl. cuman, engl. come, stfriz. cuma, stvnj. co-
man, nj. kommen isto, toh. A kum-, B kam- lat. uenio (ni <
mj, *gwem-jO; uenJre > roman.: rum veni, veljot. vener, tat. venire, sard.
log. bennere, retorom eng. gnir, furlan. vifii, fr ., prov. venir, katal. vindre, p.
venirport. vir; usp. conuentio "dogovor, pogodba" od ronuenio sloim
se.dogovorim se", intcrmicionalizam konvencija "dogovor").
gad
Od psl. *gadJ,: stsl. gada "gmaz, zrnija", bug. gad "nametnici, kukci",
mak. gad "gad, gmaz, kukci", sln. gad, gcn. gada "zmija", glu. had
"zrnija", dlu. gad "otrov, otrovne ivotinje", polap. god "zmija", p. gad "gmaz,
gad, podlaz", r. gad "gmaz", dijal. "zmija", ukr. had "gmaz", bjr. had isto.
S *gada ide *gaditi (h. gaditi (se), sln. gftditi (se), haditi itd.).
Od ie. *gwodh-o-s. Od *gwedh- jest stengl. cwed "lo", srnizoz. qwaet,
nizoz. kwaad "zao; odvratan", srvnj. quat, nj. Kot ''blato, glib; izmet", lit.
"sram, stid", !atv. prus. gidan isto ( *gwedh-a).
Indoevropski je korijen *gw edh-/*gwcdh-/*geudh- izmet, blato,
gnus": alb. zi ( *g"'edh-ijo- ), . r. zeze ( *gwedh-ja) "crn", kimr. budr "prljav"
( *g-adh-).
V. jo gizda.
225
gaj Ude rnnd. . _J-v p ud . . t . k . . v. ..J Rad. b I
sp. o toga ga)uas. - os eruca iz urs e TIJeet gayua. 1 se o a -
kanskom turcizmu koji se proirio i dalje, usp. mak. gajda, p. gajda, gajdy
itd.
Ukrtanjem s diple (po je i mnoina u gajde) i premetanjem
j, preko *gadje, nastao je jo i oblik gfidljemn., gen. gada/ja/gad/ji.
galama .
Balkanski turcizam (usp. alb. gallame,, iz t. ag/ama kuknjava".
galeb .
Od psl. mak. galeb, sln. gal?f>.
sadri sufiks usp. prijevojni stupanj o u -pb- u *golpb'b (v.
golub).
Korijen *gaf- jest iz kruga naziva za boje {usp. sjenica < sinica, sa sinj;
usp. i vezu vrana : vrfin): psl. *gafa dalo je bug. gal mak. dijal. ga}
"vran", hrv. ga/ "crna mast, crna boja", gao, gala, o "crn; gadan, gnusan",
sin. gal "ptica s crnim perjem", dijal. ga/ "prljavtina".
gasiti, gasim
Od psl. *gasiti: bug. gasja, mak. gasi, sin. gasiti, hasiti, hasif, glu.
dlu. polap. gose ("gasi"), p. slovin. r. gasit', ukr.
hasjty, bjr. .
Usp. *gaS11Qfi: bug. gfisna, mak. gasne, h. gasnuti, sln. gasniti, hasnouti,
r. gasnu!' itd.
U tome je ie. *gWOs-.
Indocvropski je korijen *gwes- "gasiti, gasnuti": stind. jasate "slabi"
(usp. asam. zahiba ''biti rastavljen"), jasayati "gasi, gasne", dameli is- "uga-
siti vatru" (arij. *jas-aya-), sbennfmi "ugasim" ( *s-gwes-neu-mi, s ne-
jasnim s-), asbestos "neugaen, ncugasiv" (iz toga je azbest), lit. gesti "gas-
nu.ti", latv. dzest "gasiti", toh. A kiis-, B kes- "nestajati, pogibati".
po predobliku, *gwes- dolazi od *gweps-; moda od
*gwpes- *gwsep- > *kwsep- stind. i .
(prakrt. khava), akun 9il, kati a av. xap- . "tama", het.
ipant- psephas sr. "tama".
l e. *g-es- od nostr. *gupsA (> *gwheps- > *gweps- > *gwes-),
to je jo! u afraz. (sem *kAJ- "gasnuti; biti slab": geez kasaja 'biti umoran",
hebr. kha "gasnuti"), ura!. *kupsa- "gasiti" {saam. kol. gop'se- "gasiti", cst.
kustu- "gasiti", komi, udmurt. kus-, nenec. xabta- isto).
Bit da je u *gugsA - s-i sufiks: nostr. *gugA "gasiti, gasnuti" jest u
afraz. (sem. *kAbAw- "gasnuti": hebr. kbj, kbw "gasnuti", arap. kbw "tinjati;
blijedjeti" *kbw *gpw), alt. (tung. *gupA "gasiti": nanaj. gflpuv- "gasiti",
orok. gupu- isto).
Usp. austronezijsko *kepes (i *kempes) "splasnuti (o oteklini); smanjiti se,
saeti se".
garda
Prvo je bilo "osobna straa vladara ili vojnog zapovjedni-
ka", zatim "izabrani dijelovi vojske", a u Hrvatskoj je neko vrijeme to bio
naziv za vojsku (Zbor narodne garde).
je preuzeta iz francuskog jezika, gdje garde "straa; nadzor,
zatita, obrana" te "straar, redar" itd. galicizama
ima i u drugim evropskim jezicima. - Galicizmi sa sadranom istom polaz-
226
nom naprimjer avangarda/avangarda/avangarda, garderoba i dr.
U francuskom je imenica garde od glagola garder nad-
zirati, paziti". U njoj je roman. *wardare (> tat. guardare, retoroman.
din. guarder, furlan. 1X1rda, fr. garder, prov. gu;trda_r, katal. guardar, gordar,
port. guardar; izvedenica sltal. g1X1rda, tal. guard1a, fr. garde, prov katal. , sp
port. guarda). - Usp. glfiirdijan (iz tr.tl. guardiaoo straar, nadglednik").
Romanske *ward- je iz germanskog (iz *ward6n
"promatrati". Germ. je
ti" stengl. weardian, engl. ward cuvalt, sllllt1, braniti , stfnz. ward1a, stsas.
srnizoz. waerden, stvnj. warten, nj. warten "njegovati;
U tome je ie. *wort-, od korijena *wer- "paziti, koji je jo npr. u
6romai dvorim, nadgledam, nadzirem", epfouros nadzi-
ratelj'', horao "vidim, gledam, motrim" ( *wor-; to je u s -orama
kao panorama), Jat. uereor "potujem od straha, bojim se; stidim se; ne usu-
dim se; zabrinut sam", stir. cdir, cdair "dobar, koji odgovara", kimr. cywair
isto ( *kom-w d'jos), !atv. vert "gledati, motriti, opaati", toh. A wiir-, B
wiir-sk- "mirisati neto" itd. .
Isti korijen s proirenjem -n-, *wer-n-, jest, u prijevojnom stupnju o, u
*warnjan, iz je roman. *warnire: tal. guarnire, guernire, fr.
garnir "opskrbiti, snabdjeti, opremiti", p., port. guarnecer. - Iz toga su iz-
vedene npr. fr. garnison "posada" (iz toga garnizon), garniture "ukras,
nakit; oprema, namjetaj, itd." (iz toga garnitLJ.ra), garage "spremite" (iz toga
garaa).
gatati gatam
Od psi. *gatati: stsl. gatati, bug. gatam. mak. gata, sin. gatati, stp.
("govoriti, razgovarati; savjetovati se"), resi. gatati.
se sa stind. "pjesma, govor" (indoarij.: pali giitha "stih",
prakrt. giihii, sindhi giihii "vrsta stiha", bengal. gii "stih", orija gtihii, hindi gtihii
"opis", stgudarat. gaha "stih", sinhal. gaya "pjesma"), av. gii8a . "pojanje". -
Usp. jo i dard.-kafir.: paai gai "pjesma'', ina gae "pjevanje" (arij. *gathikii .).
S drugim proirenjim istoga korijena jest *gadati "govoriti, gatati, naga-
stsl. gadati, bug. gada, mak. gada, sin. hadati, hfldaf, dlu.
gada$, p. slovin. gadac, r. gadat', ukr. hadaty ("misliti, razmiljati"}.
bjr. - Mislim da h. moe biti ukrteno i ovoga
To se s lit. god6ti "potovati, obazirati se na neto,
goda "skrb, briga, gode/e "misao", atsigosti "domisliti se" (usp. r. do-
gadat'sja "domisliti se"), gu5das "potovanje", pag(Joda "utjeha", !atv. gilods
slava", gUodat "potovati", giidfit "misliti, objasniti si".
Usp. jo *gajati: stsl. gajati "graktati", r. dijal. gaja/' "zijevati; govoriti;
- To se usporeduje sa stind. gayati, gali "pjeva" (usp. pali
gayati, prakrt. gaai; gai, gudarat. gavfi, marathi ga!Je'/.
Vjerojatno zvukoopisan korijen *ga- (usp. psi. *gaga za patke, h. gaga,
gaga itd glagol *gagati u h. gagati, sin. gfigati itd.). Dalje je proiren pro-
irenjima -t-, -d- , -j - .
Ima mnogo i
gavran
Od psi. *gavorm, (mak. gavran, sin. gfiwan, glu. hawron, dlu p. gawron
itd.). usp. *kavorm (hrv. kavran, sin. kfivran itd.).
U drugom je dijelu *vorn'b (v. vrana). ga-, ka- vjerojatno je zvu-
koopisan.
227
gazda
Iz mad. gazda, to je iz slav. gospoda {usp. vojvoda > mad. vaj-
da, pojata > pajta). Mnoinski je oblik postao u jedninski {usp.
tako u h. buda.Ja, fukara, to je u turskom jednina, ali je u arapskom
mnoina).
V. gospodar.
gaziti, gazim .
Od psi. *gaziti: bug. gazja, mak. gazi, sin. gaziti. - To je izvedeno od
*gazi,: mak. dijal. gaz "gaz, plitko mjesto na rijeci", h. gaz, sin. gaz "staza u
snijegu", bjr. haz
Moda je ekspresivna tvorba od toga *gaziti glagol' *gacati (h. gacati
gacati, sin. hacati "teko r. dijal. gacat' itd.). '
Po jednom *gaz'b sadri indoevropski korijen *g wa -
(za koji v. u
. drugom *gaz- od ie. *g "'Og- ili *g woog-' korijen
b1 bio a to od nostr. *Koki po tragu, slijediti", to je dalo
).romatrati, primijetiti; (fin. koke- "probati", est. koge-
cuvatt se, bih oprezan , nenec. hO- itd.), alt. *KogA- "slijediti"
(turk. *Koy{11): azerb. gov- "goniti", tur. kov- "goniti, slijediti").
gdje
Prilog za mirovanje (gdje se to nalazi?). Od psi. *hde: stsl. hde,
bug .. kule, mak. kade, hrv. i kade, sin. kjc, kde, dlu. o, polap. t'ed, p.
gdz1e, slovin. 3ie, r. gde, ukr. dc, bjr. dze.
je prilog nastao od indoevropskog mjesnog priloga *kudhe,
kojt je sastavljen od *ku- ( < *kw-, v. tko) i lokativne *d(h)e:
kUha . prakrt. kuha, sinhal. ko), akun av. kuda "gdje",
likij .. B cud1, ltdtJ. kud, Jat. uhi (> rum. iu, meglenorum. uii, veljot. yo, ta!. ove,
sardm. logudor. ue, fr. oU, prov., stp. o, stport. u, ou), osk. puf, kimr. cwt.
geg_ati se, gegam se
Opisan glagol. Usp. gfgati se "epiriti se", gingati se "valjati se amo-tamo
kao brod". .
geslo
u ?<JX. hcslo "znak, oznaka, parola, natukni-
ca, geslo Je, sa sle. hcslo isto, od psi. *g,,slo. (Iz su
P0sudene JOS i sln. geslo, glu. heslo, p. haslo, a iz poljske onda i ukr. has/o,
r. gasio).
* Za praslavensku p:etpostavlja da je izvedena sufiksom -slo od
'gbd- 11t gi,s-. je da je to *g,,d- ( *g,,s- < *g,,d-s-?) nekako po-
vezane s glagolom *guditi (v.).
gibanica
d
Od psi. _*gybanica: bug. dijal. gibanica, sin. st., dijal. (isttaj.) gibanica, r.
!Jal. gibamca.
k . sufiksom :ica_ od *gyban'b, od glagola *gybfiti,
Je od bilo . . s31V1Jah nas gibati "savijati, kriviti;
) - usp. nJec saVJ;aca (: saVJ;at1) 1 npr. sin. polica (<
f>OVJt1ca, : VJl1).
Usp. psi. *gi,bfinica za neke bug. banica, mak. banica, sin. dijal.
I
1 1
228
gubanica, bganca - prema *gobati "gibati, rkctati" hbaf, dlu. gbaS
"raditi", str. gbati "savijati", bjr. "savijati, sagibati" - od toga Je hrv.
gaba "podagra, ulozi").
gibati (se), gibam (se) . .
Od psi. *gybati (sr;}. stsl. gybat1, mak. giba, sin. gibati, hfbati, r. gibat'
itd.
To je iterativ-durativ za . . . , .
Pst. *gob11Qti jest u hrv. gl1nut1 pomaknuti {kaJk. gemt1, gcnut11. sin. gemt1,
ganem, hnouti, r. gnut' ("savinuti'.') itd. u_ (se), niignem,
p<>gnuti (se), prignuti (se), pregnut1. napregnuti, ugnuti itd.) Njemu odgovara
lit. giJbti "savinuti", !atv. gubt isto. . . . _ . . . . _ , .
Kauzativ *gubiti jest u stsl. gub1t1, mak. gubi, h. gilb1t1, giJb1, sin. gub1t1
C'otetiti; gubiti"), hubiti, r. gubit' itd.
OvaJl'X) jo npr. ginuti, gine { *gyb11Qt1). gibak, gipka, o { *gybbkb(jb}), p(jgi-
bef" itd.
[/Indoevropski je korijen *gheub- "savijati (se); kriv": stengl. geap "kriv",
lit. dvigubas "dvostruk", trigubas pr1;1S. "dvostruk" itd... .
le. *gheub- jest od nostr. *gupA savtJatl (se) : afraz. *g{w)b saVJJatl
{se); (sem. *gb-: hebr.-aram., mandej. gbb "savijati", sthebr. gafl.
na titu": *gwb: juarabij. mehri Job "tit", mandej. gub
"savijati"; ?stegip. pozn. gb "saviti se"; kuil.: a far giib
{sem. *kp- "saviti": akad. isto; *kwp- u

,
?bcrb.: tuareki ekef "biti nadutim ). ?kart. (svan. lash. gib- 1seas1t1 ), alt.
"savijen, __ rro_n&_:
ni- "uzdizati se", halha guwe breuljak ; ?ttmg.: evcnkiJ. g1wa(r) mJJl'X) ;
korej. kub- 'biti kriv, savijen", kob- 'biti kriv").
usporednica jest sinotib. *g(h)ijp "savijati (se)".
'tara
gi je u na jezik dola iz zapadnoc_vropsl<ll: -:-.
Gitarre-, usp. fr. guitarc. Po zapadnoevropskim se JCZ1c1ma prosmla_ 1Z
p. guitarra: naime, gitara se proirila Evropom od Xlll. stoljeca 1Z panjol-
ske. - panas gitara ima est ica, a ranije ih je imala do sedam.
Spada u lutnje.
p. guitarra je iz arap. kittara, to je iz kithara. . .
kithara, jon. kithare kitharis .) "kitara" (glazbalo s do
pet ica u VIII. st. pr. n. e., kasnije sa sedam do devet ica, u VIl. st. pr. n. e
pa i do petnaest; sviralo se trzalicom ili prstima) je iz nekog blis-
jezika, vjerojatno iz aramejskog.
Vjerojatno je iz istog izvora na koncu i perz. sihta:
balo s tri ice", a i pod utjecajem takve da su nastale npr. nJ. ?1th<?r
"citra" i - Naziv indijskoga glazbala {u nas onda slriir) Je
iz perzijskog.
Iz je novopreuzeto kitara, a ranije kroz citara. -
Kroz ?ithcr do_lo je cit_ra lire; polozeno vtSe
ica, oko 40, na kojem se svira . - . s n kao
cindra (tako i u M. pa onda cmdrat1 udarah u c1tru (a rruslim da
je onda od toga nastalo cendrati, (biti)
gizRida I . . p .. . . d t . od I
ures, e cganetJa, ponos . oslOJI 1 g1z s o Je ps .
*gfzdw'*gfzdb: hy7d "gadost, gnusoba", dijal. gyzd "gnusoba,
229
blato", hyzd "blato, prljavtina", p. dijal. gizd "gad, nitkov; prljavtina;
nered". - Za *gyzdc1 usp. i mak. gizda "gizdavica".
Od toga je pridjev *gyzdaVD0h) (bug. gizdav '1ijep, gizdav", mak. gizdav
"gizdav, lijep", hrv. gizdav, sin. gizdav isto, p. dijal. gizdawy "prljavac,
neuredan besramnik"), usp. i glagol *gyzdati (hrv. gizdati "ukraavati",
sin. gizdati (se/J i njegov kauzativ gyzdfti (bug. gizdja "ukraavati", mak. gizdi,
hrv. gizditi, sin. gfzditi se isto, hyzditi "unakaavati,
isto, p. dijal. "prljati").
Usp. *gvazdati: hrv. gvtidati 'brbljati", sin. gvazdati Isto, p: dijal.
"mazati; drljati, br ijati, r. dijal. gvazdat' isto.
Zbog ekspresivnosti je -d- bilo udvojeno u -dd-, to je dalo -zd-.
U *gyzd- imamo ie. *gudh-, a u *gvazd- jest *gwOdh-. Korijen pak je
*geudh-/*gwedh-/*gwedh- {v.
to se usporedi ekspresivnost
straan, krvav i sl.
glad, gen. glfidi .
Od psi. *go/db .: stsl. gladJ,, bug. dijal. gladla, sin. gen. gladi, r. di-
jal. go/od'. - To je osnova na i prema *go/db m. {stsl. g/adJ,, mak.
glad, sin. gffid, gen. gladO, hlad, r. go/od itd.).
Starije je svakako bilo "muka, bol" (kao za nj. Hunger), "pro-
badanje" (kao za lit. bfidas), a sama pak je izvedenica, i to povezana s
glagolima *.bldeti (v. udjeti) i *aleti (v. aliti).
lndoevropski je korijen *gel- ili *gwef- (-d- jest sufiksalno), taj je npr. u
lit. gel ti 'boljeti, jako boljeti, probadati, bosti", gi/ti "razboljeti se" i dr.
gladak, glatka, o
Psi. *glac/bkb, *glac/bka, *gladbko, odr. *gladbkbjb: stsl. g/adbkb, bug.
c/bk, mak. gladak, sin. g/adek, gladka, hladkf. glu. hladki, dlu. gladki,
polap. p. gladki, slovin. gf;i'uthi; r. g/;ldkij, ukr. hltidkfj, bjr. gltidki.
sufiksom -Ja, (usp. *blizikD : *bffzb, *kr8pbJa, : *kr8pb) od
pridjeva u-osnove *gJadJ, ( *glda, *glado), koji je u hrv. st. glad
"gladak" {u Stullijcvu .
Izravna usporednica praslavenskom pridjevu *gladJ, jest lit. glodi.Js "gla-
dak": oba su od ie. *gh/Odh-u-s, od ie. *ghJOdh- "sjajan, gladak" {to je od
starijega *ghlexw- sa sufiksom -dh-). Usp. jo !at. glaber "gladak, gol, plc-
ast" ( *ghlodh-ro-, gdje je a < ,yW). stisl. gladr "gladak, sjajan, veseo",
norv. glad. sleng!. gl;td, engl. glad "veseo, vedar'', glade proplanak",
gled "nezgodan, bestidan", stsas. gladmOd "veseo", nizoz. glad "ravan",
dnJ. glad(d), stvnj. glat, nj. glatt "gladak" {germanski primjeri potekli su od ic.
*ghladh-o-), lit. gl&lnas, glu&lnas, gluodni.Js "gladak".
.. qd istog indoevropskoga korijena, proirenjima -s- i -st-, dobivene su ove
ir. glass "zelen, siv, plav", kimr. glas "plav", bret. g/az "zelen",
stengl.g/c:es "staklo", engl. glass, stvnj. glas, nj. Glas isto, sleng!. glarcn,
engl. glare 'blistati", gcrm. < *glezaz "jantar" iz pruskog?) u
stengL glres, stvnj. glas isto, prus. "jantar" (u Tacita i Plinija zapisano
kao glaesum), !atv. (iz pruskog, kroz kurki) glisis, glisc isto.
Q ind<?evropskom korijenu *ghel-/*ghel- "sjati se, blistati; ut, zelen"
v. vtse u zut.
gfagol
. iz esl. g/agol'b govor" (od toga g/ago!ica, pa je onda
IZ toga glagoljica).
I
I
11
230
Psi. *golgolb {bug. dijal. glaguf "govor", mak. dijal. glagol "govor, razgo-
vor", hlahol 'buka, st. govor", hlahol "zvuk") ima udvojen zvukoopisan
korijen *gol-, taj je i u *golS'b (v. glas}.
Za *ko/kob, v. kukolj.
glh : .
Od psi. *go/S'b, gen. *go/sa: stsl. glaSb, bug., mak. glas, sin. glas,
hlas, glu. hl6s, dlu., p. glos, slovin. glilos, r. g6los, uk.r. h6/os, bjr. h6/as.
Od ie. *gol-so- ili *gaf-so-, usp. oset. yalas "glas, zvuk".
Indoevropsko zvukoopisno *gol- ili *ga/- jest jo u kimr. galw "zvati",
srbret. galu "poziv" ( *g;l!-wo- ), siir. gall "slava" (*gaf-no-s), gall '1abud",
stnord. kal/a "zvati", stengl. callian, engl. call isto, stvnj- kallon, challon
"mnogo i glasno govoriti" {germ. *kallojan, s *kall- < ie. Jit. gafsas
"jeka" itd.
V. glagol.
glava
Ak. glavu, stariji gfiii1LJ. - Od psi. *golva, ak. *golv9: stsl. glava, bug. glava,
mak. glava, sin. glava, hla11C1, glu. hlowa, dlu p. glowa, r. golova,
ak. g6/ovu, uk.r. holova, bjr. halava.
Ima potpunu usporednicu u baltijskim jezicima: lit. ga/va, !atv. ga!Va,
prus. galwo, gallil
To je indoevropski dijalektalizam, ie. *ghO!wa.
je armenska g/ux "glava" ( *gholu-k(h)o-).
Indoevropski je korijen *ghel- "okrugla izraslina; glava", koji imamo
npr. u *ghelu- *ghe/U > psi. *ely > elva. Za vezu
usporedi npr. r. 'iubanja" : Jat. testa "opeka, crijep,
ljuska; glava" (usp. tal. testa, fr. tete "glava") : testiido
le. *ghel- poteklo je od *gUTA "okrugao; lopta", koje je
odraeno jo u afraz. *g(w)l "okrugao, lopta, glava" (arap. gwl "kruiti",
amhar. gwl/ "kotrljati"; arap. ga/aga . '1ubanja, glava"), kart. *gwar-/*gur-
"okrugao, kotrljati se'' (gruz. gor- "kotrljati se").
Iako se moda radi o opisnoj usporedica moe biti sinotibetsko
*gor "okrugao".
gledati, gledam
Od psi. *gl<;dati: stsl. g/c(fati, bug. gledam, mak. gleda, sin. gledati, hlf
dati, hfadaf, glu. dlu. polap. gJ(>dal ("vidio je u snu"),
stp. r. ukr. h/j,1daty.
Glagol na -ati prema (sg) (r. dijal. gljastisja "gledati se").
To je od ie. *ghlendh- "svijetliti, blistati, gledati": stir. asg/ei.nn .
fo-gliwm bret. goulenn "zhtijevati, traiti", glen "jasan" { *ghlndh-
jo-s), nj. Glanz "sjaj" (iz toga razg. gllinc pa onda gllincat1}, !atv. giensl
"ugledati, primijetiti" (to je iz k'Urkog).
lndoevropski j e korijen *ghcl- "blistati", v. dalje u ut.
gicanj, gen. glenja
I gleanj, gen. glenja. g/ezno sr., g/ijeanj, gljeno, g/jezno,
glezan, glenja ., glfanj. - Od psi. *glezna/*glezno/*gleznb: sisi. glezbna
"gleanj", bug. .. mak. glezcn, sl n. hlezno sr., hlezen m.,
hlezna ., hlczen m. , hlczno sr., glu. glozonk. p. st. glozna, resi. glezna,
r . glczna, ukr.
231
Oblik. *g,lez.m. je potekao od ie. *glcgn-, pa je. usporediv s
tosu stisl. klakr "gruda, mrlja", nerv. klakk isto,
sv. klakk gruda,;,_ na peta na cipeli", srvnj. klac "mrlja";
usp. 1 stengl. clyccan scepall, zgrabiti , engl. clutch isto.
, Korijen za ie. jc;st *gez- "s!.isnuti. okruglina". Usp. stind. gulika
'kugla, , rc. gagg/Jo1!. otekl ma (usp. iz toga ganglije mn.),
!at. galla ccser, StSarka ( *geJ-na 111 I-na).
novije,m .Psi. *;Jez n- potekli bi od oretpsl. *Jegzn6m
(> glez'!o), * (> *gleznb), *Jegznis (> *glez !Jb *g/ezJib),
a to ?d. Jeke-s, gen. od korijena *el-ek- *el- "savijati"
(za nJ vidi u lakat).
glib
Od psi. *glibb/*glibb: bug. glib, mak. glib, sin. glib. - To je od glagola
*glibati. glibati po ukr. ."t_eko mahati po-
lako itd.), P. dtJa!; g(1f!.ki . , a Je glagol od te. *gleibh-,
usp. slvnJ. klfban, nJ. kle1bcn prthJep1t1 se (durattv u stvnj. nj. klcben,
sleng!. cfeolian, engl. cfeave).
Korijen je *glei- (-bh- jest proirenje), a taj je i u glina (v.) i dr.
glina
_?d psi. *gl!na, .ak. *glinQ: bug. glina, mak. glina, sin. glina, hlfna,
hfma, dluz. glma, polap. glaino, p. glina, slovin. g/ana, r. glina, ukr. hlf na,
Jr. ma.
Od . . usp. gline "ljepilo, ljepljiva tvar". moemo
pr?tul11L!e,1,t1 t kao . roda od *gihjb (hrv. g/cj "vrsta gline",
sle. gfe.J_ '. r. d.tJal. gle/ itd.), to je od ie. *gli-jo-
(usp. grc. g/Ja 1Jep1lo , sto Je u mternac1onahzmu za vrstu stanica koj e 'lije-
pe' neurone u mozgu, glija).
. jo ?,Sl. glen _''.sluz':: . sin. "sluz; gli-
na c. hlcn sluz, vlaga , r. glen vlaga ih sok itd.) od 1e. *gfoi-n-.
Indoevropsje glina" u jazgu-
yaruy ( gle1- ), sllr. glemm hJeptm ( *g/J-na-111.1), nerv. dijal. k.Jeina
.. klt;,na, dan. klenf!. klen_an stengl. clreg, engl. cJay
, glrna '. stsas., srnnJ. kle1 1lovaca, glina , nnJ. kle1 "blato" (iz toga nj. Klei
blato, tlo").
Indoevropski je korijen *glei- (v. jo glib, glista, gljiwt).
glista
st Od bug. glist, glista, mak. glista, sin. glista, hlf-
,gluz: hlista, dluz. g/Jst(w)a, polap. g/aist{il), p. glista, slovin. gli'sfltii, r.
g/Jsta, g/Jst, uk.r. hlfsfa, bjr. hlisl.
n. je (isti kao u glina, gljiva, to v.), s proire-
gle_fl-. nastala je od *glitta, s ekspresivnim udvoje-
ka? . ljepilo, smola", lat. g/ittus 'ij epljiv" ( *glit -). Usp.
s ltt: 'klizak 1 !atv. glils "zgodan, lijep, fin" (za usp. kako
J_; s_ h;cp}. s -f-: Jat. gluten "ljepilo" ( *gloi-1-) te psi.
8!cta';' u,,bug. glc_tav IJeplJt:' , hrv. dijal. g/ctav, usp. mak. glctcnjak "nedo-
Pecen kruh (a mozda ovamo 1 h. gnjecav= ukrteno s gletaV? ).
gl<>ba
.. Od ,psi. *globa: b.t;S mak. glob;i, sin. gl6ba isto, dlu. glob;
1
CtJena . stp. globa zloba , r. d1Jal. globa greda, brv; staza", ukr.
232
hloba "svijeno drvo; eljezni klin; neugodnosti, brige", dijal. h16ba "kazna;
b .
nga '. - . b"l _ b . " (" ka . . ) usp pr
Starije je :znaccnJe 1 o stap, atma . 1 za nJavanJe -:-: . n .
stind. dandfr m. i sr. 'tap, palica, motka, batma, prut, kolac; stablJ1ka, deblo;
topuz; ezlo; kazna, globa''.
0 0
V
*globa najvjerojatnije Je odglagolska 1meruca od nesacuvana gla-
gola *glebti, usp. lit. glebti "obuhvatiti". . . .
Indoevropski je korijen *gelb(h}-/*gleb(h)- smotati :. lat. globus
"kugla, lopta, gomila" ( *ghlob-o-s-. gruda _ _grumen,
mrvica" ( *ghleb-a), stnord. kalfi hst (na nozi} , engl. calf, nJ. dtJal. Kalb
stvnj. klaftra ''hvat (kao mjera)", nj. Klatrer (iz toga kliifter, kliiftar},
stengl. clyppan "zagrliti", engl. cl!P ::spojiti, s!isnuti" (iz ?lip 'h:a-
hvataljka, spojnica, spajalica u k1_1p),
kleppa {germ *kluppjan <

_engl.: c_laff sape_tt_,


stisnuti" (od stengl. *claps), ht. glebt1, glebiu obuhvatiti , glebys naramak ,
gl6bti, g/6biu "obuhvatiti", lit. g/ab6ti "spremiti, shraniti, latv. glabiit
lit. gelbeti paga/ba itd.
le. *gelb(h}-/*gleb(h}- nastaloje proirenjem -b(h}- od *gel- "stisnuti".
V. globiti.
globiti *
1
b .. k.
/
b. . V 1.r b.t. V V,.
Od psi. globiti: bug. g o 1h , 1!1<l .. g_f! 1 c. 1i:o 1
ti", hlobif "udarati, zabtJatt (mlatom), 1zb1Jah , d1Jal. hlob1c zab1Jat1 kim ,
dlu. st. globi "podavati, predlagati", stp. "moljakati", p. st. "sti-
skati", dija\. "zabijati klin", r. dija\. globit'sja "gramziti, krtariti'\ ukr. hl6bfty
klinovima; uvrijediti". - Iterativni glagol izveden od
*globa (v. tamo i za
Usp. *globfiti, koje je npr. u bug. dijal. globam "pikati jelo viljukom", hrv.
globati "gristi, glodati", sin. gl6bati "iskapati; gristi", golbati "gristi, glodati"
{usp. gl6bsti, golbsti "dubiti, izrezivati"). - To je iterativ-durativ prema gla-
golu *globiti.
globus "kugla, lopta, gomila". Usp. jo (: !at. globulus "ku-
glica"), hemoglob(ul)in (sloenica, sadri jo i khaima "krv").
Od lat. globus jest fr. globe, od toga pridjev global, iz toga glObiil, gen.
globa/a "cjelokupnost, sveukupnost", i od toga pridjev glObalan.
Za veze globus v. u globa.
glodati, . V
Od psi. *glodati, *gl&/j9: bug. glodja, mak. gloda, sin. gl6dat1, c. hlodat1,
hloda(, glu. dlu. gloda grepsti"), p. st. r.
glodat'. ukr. hlodaty. . . .
Povezuje se s *globa, *globiti (v.); za usp. globat1 (u glob1t1).
To bi bilo ie. *gel- s proirenjem -d(h}-.
glog, gen. g/Oga , .. , V V
Od psi. *glogi,, gen. *gloga: bug., mak. glog, glog, gen. c., sle.
hloh, glu. glog, p. gl6g, gen. glogu, r. glog, ukr. hl ih, gen. hlohu, bJr. hloh.
Od ie. *giogh- "otar; bosti", to je jo u glokhfs "iljak; strelica",
glokhes "osje", glossa, at. g/Otta, jon. g/assa "jezik, govor, (to
je ie. *glogh-ja, gcn. *giagh-ja-s; usp. gl6sa, glotogonija, gloto/Ogija).
233
gliih, glill13, o
Od psi. *gll.IXb()l,}. stsl. glux11, bug. glux, mak. ghw, sin, glOh, glUha,
hluchf, glu. hluchi, dlu. gluchy, polap. glaufe/gloi.Xe, p. gluchy, slo-
vin. gliiii r. gluh6j, ukr. hluxfj, bjr. hluxl
Usp. *glbxn9ti "gluhnuti; guiti" u gliJhnuti (sa sekundarnim u) i u oguhnuti
u M. (s g-h > g-g ogugnuti, dalje od toga ogilglati
"naviknuti se" "ogluiti se; postati gluh, na neto neosjetljiv").
Psi. *gll./Xb jest od predoblika *glou-so-, u kojem je *glou- nastalo ek-
spresivnom preobrazbom od *Kiou- (korijen *J<Jeu- sluati", v. sluh).
Usp. lit. glusnils "posluan", klusnils isto, k/ilsas "nagluh", glUas "glup, gluh",
!atv. kluss "tih, miran", klust "utihnuti, zautjeti".
V. gluma.
glfuna
Starije i glum m 'ala; igra; kazalini komad; lakrdija, komedija".
Od psi. *gluma/*glurm: stsl. glwm "brbljanje, blebetanje", bug. g/Lima
'ala", mak. gluma "gluma", sin. glt1ma "ala, lakrdija, igranje'', gliim m.,
hluma m "glumac, komedija", p. dijal. glum "ruganje", r. dijal. gluma "po-
drugljivac", glum "ala; glupost", ukr. hlum "ala, podsmijeh", bjr. hl um "lu-
dost, glupost".
Usp. kao pridjev hrv. dijal. g/Cim, g!Uma, o "gluhonijem", r. dijal. glum6j
"glup".
Naknadno odbacivanjem -x-, od *glun: dodano je ekspresivno
-m-/-p- i dobiveno *glwm, *glupb.
V.gluh.
glup, gllipa, o
Od psi. *gl(Jpb, *glupa, *glup(>, odr. *glupbjb: stsl. glupb, bug. st. glup,
mak. glup, sin. g/Op, gltJpa, hloupf h/tJpy, glu. hlupy, dlu. glupy, po-
lap. glaipe, p. glupi, slovin. glDpi; r. g/tJpyj, glup6j, ukr. hlupyj, bjr. hltJpy.
Odbacivanjem -x- i dodavanjem ekspresivnog -p- prema
*glUXb (v. gluh). .
U kajkavskom jo i s umetnutim ekspresivnim -m-: glumpav, g/umpast,
glumpak.
gljiva
(
" Od psi. ?U? sin. _gl iva, hliva, dlu.
na vtsnJI ih s!Jtvt ), r. d1Jal. gbva, ukr. glyva - uglavnom gljive ili
poJechne vrste gljiva.
Od ie. *gieiwa, usp. lit. gleivos mn. i gleives mn. "sluz", latv. glive "zelena
sluz na vodi".
od odraza psi. *gleVb/*gleva "sluz" jest "pu
secernenda"; to j e ie. *gloi- wo-s, *gloi- wa, usp. g/oi6s ljepljiva
tvar, smola" ( *gloi-wo-s).
lndoevropski je korijen *glci- (v. glina).
gmaz
Od psi. *gi,rm,Zb: bug. gme "gomila, mnotvo, strka, vreva mete"
8?miiz ''kukci, crvi, gmazovi'', hmez, gen. hcmza, di]al. hcmc;
'kukci, gmazovi", r. dijal. gomoz "mnotvo, gomila" gamaz "masa mnotvo"
Ukr. ham(Jz krtina, meso bez kostiju", bjr. ham(Jz "um, buka". '
glagol (sin. gomftziti "gmizati, migoljiti se, k.iptjeti", J

234
*gDTmziti (hrv. gamziti, gmaziti "puzati, gmizati", gmazditi "puzati, verati se",
sln. gomaziti "gmizati, vrvjeti", p. 'biti nemiran", r. dijal. gomzlt'
itd.}.
S produljenjem o y: *gomyzati (h. gamizati, gmizati, sin. gmizati,
hmyzat1), *gomyzb/'*gomyza {h. grnfz "gmazovi; ui", gmlza 'biser; sit-
nica", hmyza "gmaz" itd.).
Isti je korijen i u mladoj giimiid (s kolektivnim Za korijen
*gom- smat ra se da je isti kao u *gomota/*go11Tbta hmota "masa,
materija", hmota "materija, sirovine", p. dijal. . "hrpa"; iz
jest sln. gm6ta "grada, materija, masa").
Dalje usp. *gomota/*gomofb (sin. gomata "masa", gom0t "vreva", ukr.
dijal. Mmot ' buka").
Polazno je indoevropsko ekspresivno *gom-, za hrpe, okrugle predmete,
komade itd. - V. gomf a.
gnijezdo
Od psl. *gnezdo: stsl. gnezdo, bug. gnezdo, mak. gnezdo, sin.
hnizdo, hniezdo glu. dlu. polap. gnozde, p. gniazdo, slo-
vin. gnauzdo, t. gnczd6, ukr. hnizdO, bjr. hnjazd6.
Poteklo od ic. *ni-sdo-, ali je bila pod utjecajem *gnojb
(zaprljanost gnijezda dosta je tako je *gnezdo < *gnoi-
zdo.
le. m, *ni-sd-o-m sr. "gnijezdo" jest u stind. nirjaJ:i m., nJrjftm
sr. leaj, gnijezdo" (> indoarij.: pali nJrja-, nirjrja- m, prakrt.
r)irja-, 1Je<fa-, J}irjrja-, 1Je<frJa-), kamir. nyar'1 "livada u podnoju gore", arm. nist
"poloaj, sjedite", lat. nJdus "gnijezdo" (> roman.: veljot. naid, ta!. nido, sar-
din. logudor. nidu, retorom. engadin. filcu, furlan. nit, fr. nid, prov., kata!. niu,
p. nido, port. ninho), srir. ncl isto, kimr. nyth "gnijezdo, stan", kom. ncid,
bret. nc(i)z isto, engl., nizoz. nesi, nj. Nesi, le, s preobrazbom su-
glasnika lit. lizdas, !atv. Jigzda "gnijezdo". - *ni- jest prilog "nanie, dolje,
niz" (v. nizak}, a *sd- prijevojni stupanj korijena *sed- "sjesti" (v.).
gnj at
Od psi. *gnatb: sin. gna!, gnjat 'bedro, but, debelo meso", hnat "zglob,
bedrena kost", hnaty mn. "ruke i noge; udovi noge); duge kosti
noge)", p. gnat "kost", dijal. "trupac", slovin. gnfiul "kost".
U je gnjat -nj- ekspresivno.
nejasna porijekla. Pomilja se da se radi o izvedenici od glagola
*gnesti, *gnclQ (v. gnjcsl11. s o i produljenjem o o.
gnjaviti , gnjavim
Od psi. *gnoi,,iti "tiskati": bug. dijal. gnjfwja, sin. gnja1rili, hiiaviti, di-
jal. giiavif, p. st. slovin. gnfi.bflc, r. dijal. gnobft'
ukr. hnobfty {"ugnjetavati").
Oblici s nj, <1, b ekspresivni su.
To je od ic. *gnow-ejc-, polazno je *gneu- : stnord. knf ja "stiskati; biti,
sleng!. cnuwian "mrvili, tucati", "spolno - le. *gncu-
jest u stnord. knoka, stcngl. cnocian, engl. knock "kucati, udarali", slvnj.
knochen "stiskati", lil. gnifwti "stiskali (u ruci}'', !atv. gnaQzt isto.
Korijen je *gcn- "stiskati", poznat samo po proirenim oblicima (npr. za
*gnct- v . gnjcst11.
235
gnj esti, gnjetcm
Od psi. *gncsti, *gnet9: stsl. gnesti, gne!Q, bug. gnetja, mak. gnale, sin.
hnf.sti, hnicsf, polap. gnite f'mijesi"), p.
gniotc, slovin. gniesc, r. gncstf, ukr. hnesty, hnctLJ, bjr. hnesci.
Ovamo ide jo i ugnjetavati. gnjecati, gnjecav (s -cat1), da-
lje
Od ie. *gnet-, od su jo stengl. cnetian "mijesiti, oblikovati",
engl. knead, stsas. knedan, nizoz. kncdcn, stvnj. knclan, chnCtan, nj. kneten isto
(germ *kned- ).
Korijen je *gcn- "stiskati". V. jo gnjaltifi.
gnj ev
Od psi. *gneVb: stsl. gneVb, bug. gnjav, mak. gnev, sin. gen. gnefva,
hnev, hnev, glu. hnew, dlu. gniw, polap. gnevoi mn. ("lijezde"), p.
gniew, slovin. gnev, r. gnev, ukr. hniv, bjr. hnci1.
Od glagola *gnevati (sr;) "srditi se": hrv. gnjevati, sin. se, hnevati,
r. gnevat'sja itd.
Vjerojatno durativ ( *gnew-a-) prema *gnoviti { *gnow-eje- ) - v. gnjaviti.
gnjiti , gnjijem
Ekspresivno -nj-. - Od psi. *gniti: stsl. gniti, mak. gnic, hniti, hnif.
glu. dl u. gniS. p. slovin. grilc, r. gnit', ukr. hnfty, bjr.
Od ie.
Ovamo *gni5jb, gen. *gn0ja (stsl. gnoi. mak. gnoj, h. gooj, gn5j, gen. gnoja,
sin. gn5j, gen. -a, hnoj, r. gnoj itd.), to sadri ie. *ghnoi-.
Polazno je ie. *ghnei- "mrviti, drobiti": khnlci "drobiti", stengl. gnfdan
"trti", stvnj. gm"tan isto. - To je *ghn-ei-.
Korijen je *ghen- smrviti, satrti".
S drugim proirenjem, *ghneu-, u psi. *gnOsb, gcn. *gnOsa (mak. gnas,
h. gnils, s ekspresivnim nj gnjils, hnus, hiius, r. gnus itd.) - to je *ghnou-
so-, s ekspresivnim s, jer bi se *gnun, usp. i
khnali5 "grebem, grizem" { *ghn
0
w-i5), kn6os, knoils "prah, pjena" ( *ghow-
-o-s) itd.
gildina
Od pst. *godina: stsl. godina "vrijeme, pogodno vrijeme, doba", bug.,
mak. godina, sin. godina "kia", hodina "vrijeme", glu. hodina, dlu.
g6dina, p. godzina isto, r. godina "vrijeme, doba", ukr. hodfna "vrijeme, dobro
vrijeme", bjr. dijal. hodzina "nepogoda".
je izvedenica od *godb (h. god. gcn. goda "koliko izraste drvo u
godinu dana; kajk.) godina; praznik, svet kovina", sin. god, hod "praz-
nik", r. god "godina" itd.), je prvotne bilo pogodno
vrijeme, dobro vrijeme" (usp. pridjeva gOdan, pdgodan, zgodan itd.),
no npr. zato u govorima u kojima odraz "godina" go-
dim1 "kia" (kajk., jer je kia za poljoprivrednika dobra, pogodna.
(Usp. p/alv1ti Jwo ljuta godina.)
lndocvropske su usporcdnice za *godb/*goda rijetke, npr. alb. ngc
"slobodno vrijeme, zgodan ( < ie. *ghadhii), nj. Gat te "suprug". - Ri-
*godb najvjerojatnije je izvedenica od *goditi (a ne obratno; v. goditi).
Prilog god u tko g&J, tO g&J itd. i u tkogod, togod itd. i dr. od
starijega gode, godi, a to od psi. to je prilog od *godb.
11
236
goditi .
Od psl. *goditi (st;} stsl. goditi, bug. godja, mak. godi, sin. goditi, hoditi,
hodif, glu. so, dlu. gotis se, p. {sit;), slovin. gtJ)):Jec, r.
godit(sja), ukr. hodfty(sja), bjr.
U nekim jezicima naega glagola, u nekima
r. dijal.) "baciti" (pa je psl. *giidjati - od je nae i dr.,
npr. sin. gajati "odgovarati" - iterativno- durativni glagol izveden od *goditi:
na ono to se pogodi neto je bi lo pogodno
Usporednice su latv. gadit "dobivali, nalaziti", germ. *gattjan (> stfriz. ga-
dia "sjedinjavati", tengl. to gaxlere, engl. together "skupa, zajedno", stengl.
gadrian, engl . gather "skupljati") - to je od *ghodh-. Isto je i u nizoz. <li-
ja!. gade/ijk "koristan, stvnj. gigat, nj. ga't/ich "pogodan"
Od *ghOdh- poteklo je germ. *gooaz "dobar": got. gops, stisl.
stengl. g6d, engl. good, slvnj. guot, nj. gut - "dobar" "pogodan".
lndoevropski je korijen *ghedh- "sjediniti, spojiti" (ranije "zgrabiti,
uhvatiti"), koji je jo npr. u stind. gadhyalJ, parigadhitaJ:i obgrljen",
toh. AB kiitk- "obradovati, razveseliti".
V. godina.
gojiti, gojim
Od psi. *gojiti (st;), *gojg "uzgajati, hraniti; (se)": bug. gojfl,
mak. goi, sin. gojiti, gojim, hojiti, hojif, glu. dlu. g6js, polap.
<!Lije 3. \. jd. prez p. slovin. gdojlc, r. dijal. g6it', ukr. hoity, bjr. (u
zapadnim i jezicima uglavnom zdraviti").
Kauzativ od glagola *ili, *i'vQ/*ijQ (ili, Jjem. usp. Uiti,
naUiti se itd.) - od kojeg pak je imperfektiv *i1r/ifi (usp. uivati} i inhoativ
*iir&i (ivjeti, ivim).
Glagol *iti jest od ie. *gwi_ (od starijeg *gwixw-; v. iv), a *gojiti pak
je od imenice *gojh, gen *goja (goj, gen. goja "mir"; usp. Odgoj, ilzgoj, gojid-
ba, gojan, gojazan), koja je od ie. *gw oj-o- "ivot" (stind. gfiyaiJ "dom, poro-
dica, av. gaya- 'ivot, ivljenje"; usp. lit. gajlis "ivahan, pun
ivota").
Izvedenice od glagola *gojiti jesu i *gajh, gen. *gaja "gaj, umarak, lug"
(giij, gen. gaja itd.; za usp. r. "gaj" prema rost "rastenje" i
rasti "rasti"), i *gajiti, *giijq (gajiti, gajim), s produljenjem samoglasnika.
V. iv.
gOI, gola, o
Od psi. *goh,Oh): stsl. golo, golyi, bug mak. gol, sin. gol, g6/a,
holf, glu. holy, dlu. g6/y, polap. p. goly, slovin. gw/i; r. g6lyj {gol, gola,
go/6), ukr. h6lyj, bjr. h6ly.
se, zbog veze s bczvlasim i glatkim (usp. go/Obrad, gologlav,
gologuz, golokur, golopizd, go/Oruk - treba da nema *nagoglav,
*nagoruk), razvojem "gol, gladak" "blistati", tj. od ie. *ghel- "blistati"
(v. ut).
Drugo pretpostavlja ie. *gaf- (moda *gol-) "gol": stengl. calu
"pleast, gol", engl. eaJlow, nizoz. kaal, srnnj. kale, stvnj. kalu, nj. kahl
isto (gcrm. *kalwaz), I atv. gale . "tanka ledena korica", giila "gololcdica". -
Taj je indoevropski korijen potekao od nostr. *kafA "derati koru, kou", koji
je odraen jo u ura!. *kafA "opna, koica; gol, gladak" (fin. kalvo, ka/va
"koica, opna", est. kalu mrena", halyog isto, hantij. ist. kiifwa
"brezova korica"; fin. kalju, kalja, ka/ea "gladak. klizak. pleast"), drav. *ka!
237
"derati" (tami!. ka/), alt. *Ka/'{i)- "!derati; kora; gol" (turk. *Kal-ka "pleast,
u tatar. kaka, kazah. kaska; turk. u tur.ka$/-;
mong. u halha xa!s "kora).
golem, golema, o
Od psl. *go!el11b0h): csl. golemo ("mnogo"), bug. goljam, mak. golem,
sin. dijal. holma ("ogroman"), holemj, p. st. golcmy, str., resi. golemyi,
r. dijal. goljamyj.
od glagola *goleti: *golem'b jest part. pro. pas.
prema njemu. Odgovara mu tako lit. galimas prema galeti
biti u snazi". Zapravo tu -m- moe biti superla.tivno .(pa *goleITib po posta-
nju Za takva i sufiksaciju usp. osk.. va/aemom
"najbolje" prema Jat. "biti jak, valjati".
Indoevropsko *g(h)al- jo je u ir. ga/ "junatvo", kimr. gali u "mo-
( *g(h)al-nu-), kimr kom bret. gal/af"mogu", lit. galifl "imetak, snaga".
golijen gen. -i .
m usp. B. golin. - Od psi. *gole11h/*goleno "prednja kost,
noga od koljena do glenja": stsl. bug. golen, hrv. i golijeno (u sta-
rijem jeziku; usp. izvedenicu goljenica), sin. gen. -i, holeii, holeno, p.
golen, slovin.gwlen, r. g6Jen, dijal. i g6/eno, ukr.holfnka, holonka, bjr. halenka.
Izvedeno od *gol'b "gol": prvotno su
gol donji dio noge, ncpokriven (usp. u bjr. dijal. ha/Cnka "dio ruke od
lakta do
g0lub
Od psl. *go/Qb'b/*go!Qbb m.: stsl. golQbb, bug. gi,lbb, mak. gulab, golab,
dijal. galab, sin. gol9b, holub, glu. holb; dlu. gol(u)b; polap. go!Qb, p.
r. golub', dijal. golub, ukr bjr. h6lub.
Sadri indoevropski sufiks -ombho- < -on-bho-, u nazivima za ivo-
tinje i ptice (usp. -rpbho- u *galr;b'b). Iste su tvorbe (ali korijena)
!at. columbus, co/umba "golub" (< *kol-on-bho-; latin. > roman.: rum.
coromM, istrorum. kolumba, tal. colombo, co/omba, fr. colombe, kata!. co-
lom(a}), palumbes "divlji golub" {< *pd-on-bh-; *palumbus, *palumba > ro-
man.: rum porumb, tal. palombo, palomba, prov. palomba, katal. paloma, p.
pa/omo, port. pombo).
Ne znam to bi dalje trebalo biti s polaznim *ga/-. Je li to od ie. *ght5!-,
pri bi *ghlo-g- bilo u stnord. klakkr "gruda, mrlja", stvnj. klak, nj.
Klecks "mrlja"? Moda ide s *gh!- koje bi bilo u *g!Qbok'b? *go1Qb1'
sigurno je povezana s nekim nazivom za boju.
V. galeb.
gornila
Polazne je psi. *gomola/*gomo!'b{jb)/*gomula/*gomyla: csl. gomolja
"kaa", hrv. gomolja "gruda (sira)", gomolj m , gomulja "velika hrpa kamenja",
sin. gomo/a "pusta, neplodna zemlja" (u Istri), gom0/j "gruda, gomolj",
gom6/ja . isto, gomila "kup", homole dijal. gomolj, "bezrog",
homo!a kupa", glu. homola, homula "gruda, hum", dlu. gomola
"klas", gomoly "bezrog", p. gom6/a "gruda", r. gomfla "velik komad kruha",
ukr. homyla 'batina", bjr. hamwa "krumpir sa pekom".
Najblie su usporcdnice lit. gama/as "gruda, komad", gamulas, gamula,
gomulfs, gLlmulas itd., isto.
spada u ekspresivni *gom- opisuje grude, hrpe i sl.
238
Izvodi se i od ie. *gem- "stisnuti" je u *Sbt;fi,
*Sbib111Q), usp. g6mos "tovar, breme , Jat. go1111a, gumJa IZJeltca, trbo-
nja", umbr. gomia
goniti, gonim . . . , .. ( J V ho . . d.
1 Od psi. *goniti (st;): stsl. gorot1, mak. goro, sin. gorot1 se , e. rot1, p. Ja .
r. gonit' itd. V . . d ba
Od *gollbba (usp. sin. gonba, c. honba itd.) Jest o gom . t1
(se}/gombati (se), gombanje, gombalite. - Usp. *gom u gon, progon, zagon,
izgon itd. - *v" l .>: h a(
Psi. *goro1i jest iterativ prema ze1!9: . &!'nat1 . . !!' 1,
enem (nagnati, naenem/nagnam, 1zagnat1, progn__at1, ra;zagnat1
sin. gnftti, efnem, hnftti, tenu,
1
hnaf, gnas, polap. zme
("ene"), p. slovin. gnac, r. gnat, ukr. hnaty, bJr. hnac. - Usp. onda da-
nas prognati, prognanik . * *ni. *V
Indoevropski je korijen P.sl. < !S''un-'..
< *gwhen-, *gon- < *gwhon-): stmd. han(a)t1. (> palt
hanati, prak.rt. ham1T "ubija", hindi hanna "udarttl, ubiti , sinhal;,
riti" itd.), kamir. hanun "uvrijediti, u:Jantt,,
(arij. *han-), av. Jainti "udara", alb. g;an1 'loVJh, ( g 'hen-JO):_ 'b1-
jem" ( *g"'henjo), arm. ganel "udarati. tapom', lat: defendo odbtJam, od-
branim" (defendere > tal. difendere, fr. defcndre, prov., kata!. de-
fendre,' p., port. defender), o!Tendo "udara_m" defcnz:a.
ofenziva ofanzfva s an po francuskom), mr. gorom (kelt. gone1111), st1sl.
gunnr 'bitka, bo/, prus. guntwci "goniti", , li.t._ gifiti, g<?nu
]atv. dzit, dzenu "goniti", het. kwen-, kun- 'b1t1, udarah, ub1Jat1 , toh. A kuna
"spor, bitka".
gora
Od psi. *gora: stsl._ gora, bug. gora, s_ln. gen. go;tf.
glu. hora, dlu. gora, polap. p. gora, slovin. goura, r. gora, ukr.
hora, bjr. hara. . . , { .
1
-
0d ie. Korijen je *gwer-: stmd. gm- m. > !?:
prakrt. giri-, sinhal. gira "stijena", gala gora"); katt. garrah kamen_,
prasun yire-, av. gairi-, sogd. (f hotsak. gar,
putu yar isto, jazgularl\ ; deJros brd? , kret.
{ *gwer-jo-), homer. borees SJeverm vjetar,;, trac. u gre.
'Hiperborejci, koji ive s druge strane ; alb. _gur_.karn.<fn, ;
gire "gora", giria "uma", niigara "hrbat , latv. dz1ra suma , dzJre gora
. "d
prus. garmn rvo . * w. b. d
Pomilja se na ie. *Hegwi;-/*Hgwer-/*lfgwor-( Hg i;-. '. se on a
ostalim primjerima dodalo jo het. hekw- vrh shJene:, , stmd.
"vrh" {indoarij.: pali, prakrt. agga-, rom. {evrop.) agc:r kraJ,
hindi iigii "naprijed", sinhal. aga "vrh" itd.), av. ayra- isto, !atv. agrs rani (
"prvi").
gorak, gorka, o . , * .. (j) k d
U govorima i gorak. - Od psi. *gor(J)I,Ja,, *gor(j)I,ka, gor _ 'b o, _o r
*gorOJbldjb: stsl. gorbh, gorbJ...y i, bug. gonk, mak. gorok, .. gorak,
mlade gorak, gorka, holkf, horkf, glu. h6fki, . dlu. goiki, polap. dOrfa,
p. gorzki, slovin. gclhi: r. gor'kij, ukr. hirkfj, bjr. Mrki.
239
Pridjev na -bh, od slabo *gorb (v. gon); u je tome ko-
rijen *gor- koji je i u *goreti.
V. gorjeti.
gonK-. a, e . .d. 1 V Od I * . * v * ,
omparal!v za prt Jev os. - ps . gorbJb m, gorbSJ z., gore sr.:
stsl. gofii, gorbi, gorje, hrv. u govorima i gori (usp. od toga gorati, pogor-
ati, pogoravati; tako je boljati, pobolja(va)ti prema bOJji), sin. gorji, a, e
t gBri, hofl m, hori ., horf, glu. h6ri, horje, dlu. gory, p.
gorzej, gorszy, slovin. gcfe, gwri; resi. gorii, gorbii, r. dijal. gore, goree,
ukr. hiryj, bjr. h6ry.
Komparativnim -bjb, -bi, -je od *gorb, koje je u *gor'e sr.
{stsl. gorje "alost, tuga, bol", sin. gorj? bol, jad'', hoie ''briga'',
r. gore "tuga, jad, briga" itd.; *gor'e od *gorb - koje je u r. dijal. gor' - to
je osnova na -i- *gori-, usp. *mor'e prema ie. *man). To *gori- jest u
*gorbla, (v. gorak).
Za usp. stind. s6kaJ:i "ar, plamen" i "alost, trpljenje, bolest",
sin. "alost'', dijal. m., . 'briga, skrb" prema
g0r eti _
3 d psl. stsl. goreti, bug. gorja, mak. gori, hoieti, horief,
dlu. g6re$, polap. ( *goritb st; "gori se"), p. slovin. gwrec,
r. goret', ukr. hority, bjr. harec.
Glagol stanja na -eti; od indoevropskog je korijena *g"'her- : stind. haral;
"ar", ghrn6ti "svijetli", gh[naJ; (indoarij.: prakrt. g}W;a, ghaJJii "od-
bojnost", hindi ghi.n . kamir. grana . "odvra.tnost" {arij.
*gh[na}, theromai "grijem se, postajem topao", theros "ljeto; etva",
therm6s topao" (u i intern. termo- ), alb. zjarm "oganj, ar", arm. jer
"toplina", Jat. formus "topao", srir. gorim, guirim "zagrijavam", lit. gareti
"gorjeti", latv. izgareties "isparavati se; dogorijevati", prus. goro "ognjite" itd.
Psi. *goreti i lit. gareti iste su tvorbe: od ie. *gWJior-e- *gwher-e-,
samoglasnik e u korijenu sekundaran je.
Psl. *an (zar), *ara (ara) jesu od *er- < ie. *gWJier-.
Za ie. *g"h[- v. u grnac.
le. *gwher- "gorjeti, ar" poteklo je od nostr. *gUr11 "ar", to je jo u
a.fraz. *g{w)r "vatra, ar" (stegip. pozn. ifr "vatra"; ku.: bedauje giJr
sidamo gir- saho girii "vatra" itd.; hausa gLJ.ra "raariti", angas
kur "drveni ugljen"), ?alt. *gw-(11)- "ar" (turk.: t. kor "ar, pepeo"; ?tung.:
mand. gurgi-n "plamen").
gorop adan
''bijesan". - Od goropad ''bijes, jarost, srdba; padavica", to
sadrz1 gor-, koji je u gori, gorjeti (v.J, i pad- iz padati (v.).
gospodin
r gosp&J, gen. gospoda (ta za boga). - Od psi. *gospodb/*gospodin'b:
st!l. gospodi,, gospodim bug. gospod, gospodin, mak. gospod, gospodin, sln.gos-
P6d.. gen . . dijal. (rezij., isttaj.) gospodin, hospod, hospodin, hos-
/>Odin, p. d1Jal.gosp6d, st. gospodzin, r. gosp6d', gospodin, ukr. hospod' i h6spid'.
Od *gospodi, izvedeno je *gospodarb, gen. *gospodarja (gospOdar, gen.
80SJ>odara) i *gospoda (prvotno zbirna imenica, gospOda). od potonjeg *go-
SJ>odja
240
. *gospodJ, stara je ie. *ghost- (v. gost) i J>ot-:
*ghost-pot-s. Jedina je _usporcdruca u .!at.1.nskom:. hospes, gen: gost,
stranac, gostopnmac; gospodar ( gospodin gosta/gostiju ' gospo-
dar"; Jat. hospes , hosp,ite > roman.: arum. oaspe, danas ospete po mn., tat.
ospite, stfr. osle "gost', fr. J>:5t'f:.. prov.,_katal._ osi<:, P, port. hospede).
Gost je svet (zato Jat. host1a zrtva, zrtveru prmos , sto_ Je u krs-
usp. hOstija za tanak beskvasna kruha sto ga
kod ili mise). zato ga se Gospodar pak Je onaJ koJ1
gosta
le. *pot- "gospodar" dalo je jo stind. ved. patil; "gospodin, gospodar. mu.
(indoarij.: pali pati-, prakrt. pai; sindhi pai; lendi pai, pandabi pai, nepal. pol,
asam. pai, sinhal. piya; usp. stind. patni gospodarica, ena" (>
prakrt. patti). av. paiti- "gospo?in, _stperz. pat!y gospodar"
{usp. kao prefiks u srperz. raru obhk patIXsa(y ), pozru padixsa{y ). klas.
padtih "vladar, gospodar"), ho!!1' p6sis SUP.Tu{( (od 1e.
*dem(s)-pot- jest desp6tes, prvotno glava porodice, doma , kasruJe gospodar,
vladar", iz toga despot), Jat. potis silan" (izvedenica je po-
tens silan", iz toga potentan, dalje potentia sila, snaga", iz
toga potencija), lit. pats "mu, suprug; sam" (usp. viepats "gospodin, bog'', za
vie- v. vas), }atv. pats isto, prus. pattiniskun 'brak", toh. A pats "mu, su-
prug". Moda je ie. *poti- i u arm. hax "Armenac" (ako to nije od ie. *pai-
*p0i- "pasti", a povezuje se i s hat. '/Jatti 'Bati"). - V.
gost, gen. gosta
Ostatak stare deklinacije na i vidi se u gen. mn. gosti - Od psi. *gostb:
stsl. gostb, bug., mak. dijal. gost (mak. gostin), sin. gost, gen. gosta, host,
hosf, gJu. dlu. poJap. OUsf, p. sJovin. gWSC, r. gost',
ukr. hist', gen. h6stja, bjr.
Vjerojatno od indoevropske stare osnove *ghost-s (od je
*ghost-pot-, v. gospodin). je osnova na i, odraena i u psi. *gosti; te u
Jat. hostis neprijatelj" (roman. "vojska": rum. oaste, sttal. osle, reto-
rom. engadin. oast, stfr., prov., kata!. ost, p. huestc, port. hoste), prenestin. fo-
stis, venet. ho.s.Si- (u osobnom imenu ho.s.Sihavo.s. < *ghosti-ghau-o-s, za
drugi dio usp. psi. *zoVb "zov'), gol. gasts "gost", stisl. gestr, stengl. giest,
engl. gucst, nj. Gasi, moda u luv. kai- "posjeta" (no to moe biti i od
*ghos(i)-). - to se odnosa "gost" - usp. indoevrop-
sko *swe- "svoj" (v. svo1) u kao lit. svetfs "gost" :
"tud", latv. sves "stran, tud; gost" te npr. hetaros, hetairos "prijatelj"
(postoji i ta je u hctera), etes "svojak.
zemljak, prijatelj", heteros "drugi, protivan'_' npr. u heterogen,
heteromarfan, heteroseksualan, heterotro/i;a, heterozigotan itd.).
le. *ghost- je sufiksom -t- od *ghos- "jesti, pojesti". Gostu
nudilo se jelo. Od istog je korijena i *ghs-cneu- "bez ( hran_:
( *ghs-)", to se odnosi na gosta kojem se daJe krov - _Je u
ksenos "tud, stran; tudin, gost" (usp. internacionalizam ksenofobija), kormt.
ksenwos, jon. kseinos te u alb. Maj stran" ( *ghs-en-).
le. *ghos- "jesti" dalo je npr. stind. ghasati "jede", av. gah- u galJ!1aiti "je-
de", usp. putu "zub". - Usp. jo }, ghasaJ:i '.'hrana" _(> pah,
ghiisa-, rom. (Azija, u gha trava , (Palestma) gas isto, (ArmeruJa)
khas "trava, sijeno", (Evropa) khas "sijeno'', hindi ghas . "trava" itd.) te ka-
mir. gasa "trava" itd.
241
gotov, a, o
Od psi. *goloVb{jb) "spreman, gotov": stsl. gofoVb, bug. gotov, mak. gotov,
sin. gotov, gotova, hotovj, glu. hotowy, dlu. gotowy, p. gotowy, got6w,
slovin. goti:Jovi; r. gotovyj, ukr. hot6vyj, bjr.
Izvedenica od *golo < ic. *gwatu, to je supin od ic. *gwa-
(v. "gotov, spreman" sekundarno je, usp. nj. fertig "go-
tov, pripravan, spreman" : fahren "voziti se. bereit "spreman" : reiten
"jahati, jezditi"; engl. ready "pripravan, gotov, spreman" : ride "jahati, voziti
se" - dakle je prvotno bilo "spreman za hod".
govedo
Od psi. *govffefo: bug. govedo, mak. govedo, sin. hovado,
JK:viido, .?lu. howjad(w}o, dlu. goifodo, r. dijal. govjado: ukr. dijal. hov'jado,
bJr. hav1ada.
Sufiksom -<;<}- (koji je analogon sufiksa -<;I-, usp. *agn<;. gen. *agn<;te)
od osnov; *gov-/_*gu:, je za
do, g ou-: het. k(u)waus, stmd. gm1f:i, srna go (anJ. gau-), av. gaus, st-
iran. gav- u stperz. gau-, srperz. giiv, perz. gav, tad. gov, gok, kurd.
kurmandi ga, skit. gau-, sogdij. horezm y-\v- , hotsak. gguhi-, oset. di-
gor. yog, afgan. ywii, jagnobi yow, ugnan. ow, arm. boOs (iz boU-
t)'ron "maslac", doslovno "kravlji sir", !at. bUtyrum, iz su ger-
npr. engl. butte_r, nj. Butter; iz je pUtar, puter);
tat. bOs, gen. bows (rum bou, velJol. bu, ta!. bove, bue, sardin. logudor. boe,
retoroman. engadin. bou!, furlan. bo, fr. bocuf, prov. buou, katal. bou, p. buey,
port. boi), umbr. bum ak., stir. lx5, stnord. kfr. norv. kyr, ko, v., dan. ko,
sleng]. cU, engl. cow, stfriz. kii, stsas. ko, srnizoz. coe, nizoz. koe, stvnj. chuo,
nj. Kuh, toh. A ko, B keu, latv. guovs.
je da je indoevropska za govedo s Bliskog Isto-
ka, usp. sumer. gud, gu "bik", stegip. ngew "vrsta krupnih bikova".
. S Bliskog Istoka potekle su vjerojatno i za govedo:
k<uo, ngjey "bik", u altajskim jezicima (sa pomakom
'krava" 7 "enka" ' "kobila") mandur. geo "kobila, krava, enka", st-
mong. gegiin ''kobila''.
V. govno.
govn o
ho
Od psi. :go\lbno: bug. vmak. gomno, ,sin. govno,. hovno, glu.
ukr gowno, polap. d"una {gen.), p. gowno, slovm. go]!!tno, r. go1-116,
Prvotne je kravlji izmet: je pridjevskim sufik-
-b'! od . *gov- (za to dalje v. govedo). Star indocvropski pridjev
g '?w-mo-, osim u psi. *govMo, je jo u !at. bouinus (roman.: aru-
munJ. buin. ta!. bovino. buino, prov. boitf).
govoriti, govorim/govorim
psi. stsl._govoritj,_ bug. govorju, mak. govori, sin. govoriti,
b
. ont1, ho1,onf, gluz. hownc, stp. r. govorit' ukr. hovorjty
Jr. havaryc. ' '
Glagol od govor'b, mak. govor, h. govor, sin. govor,
. hovor, r. sto Je. nacmJcno suliksom -{o)r- od ie. *gwou-. Taj je
je npr. u stnd. j6guve
unu, buci ( 8 eu-gu-), grc. boe rika, knk , g6os Jaukanje, kukanje",
242
lit. gailsti, gaudiu latv. gailst, gfwdat, gaudet isto ( *gwou-d-) i dr.
Isti je korijen i u (gUdjeti, gUditi itd.), *g9sti (hrv. giJsti,
sin. gosti, g6dem "svirati na violini" itd.). *g9sli mn. ( < *gp<isli; giis/e), to
sadri ie. *gwou-n-.
ah
gr I grabar, gen. grabra; gabar. - Od psi. *grab'J,/*grabrb: bilg. ga-
bbr, mak. gaber, sin. gaber, gen. gabra, grfibcr,,graber, habr, glu. hrab,
dlu. grab, polap. groboi mn., p.grab, slovin.grayb, r. grab, ukr bjr. hrab.
Vjerojatno odglagolska izvedenica (s produljenjem o > o, u sl. o : a) od
glagola *grebti, *grebQ (v. grepstrl tako zbog listova i vjerojatno
zbog toga to se mlado i graba daje kao krma stoci (pa se grab-
ljama ili 'grebe' s grana).
ah
gr Jot u sin. graba. - Pretpostavlja se da su te posudenice iz sr