Antun oljan

KRATKI IZLET

bojana888

POET U OD TOGA da je moj prijatelj Roko lud. ovjek bi pomislio da netko tko ima takav kokoji rudni ko! mrave tanke ruke! be"bojnu i rijetku nauurenu kosu i toliko debela stakla na o#alima koje uvijek poluslijepo prinosi li$u su ovornika ili ra"nim opasnim elektri#nim instala$ijama ili kakvim "up#astim strojevima u radu! ne mo%e sebi dopustiti luksu" da bude jo i lud. Ali moj prijatelj Roko je od oni& le endarni& lu'aka koje bo ovi #uvaju. On (e &odati uli$om "a ledan u olubove na "abatima ku(a i nesvjesno prije(i pedalj irokom daskom preba#enom preko raskopano kanala. )jemu (e ispasti dvadeseti$a *njemu uvijek neto ispada+ i otkotrljati se me'u vodove visoko napona na kakvom radilitu! i on (e se pri nuti be" ob"ira na oleme $rne mrtva#ke lave to upo"oravaju na opasnost , i i"vaditi svoje vlasnitvo neo"lije'en *jer su bo ovi u taj #as na $ijelom svijetu obustavili struju+ i svojim nevinim slijepim po ledom upitno (e vas po ledati! "ato tu stojite ra"ro a#eni& o#iju kao da ste vidjeli du&a. Pri#ali su mi ljudi koji a "nadu od ranije da je "a vrijeme rata i"bje nuo strijeljanje , jedno od oni& na br"u ruku skalupljeni& strijeljanja kojima su nas u prvim danima rata bili po#eli prorje'ivati. Upravo u #asu kad su %ustre strojni$e svojim jednostavnim je"ikom pro ovorile redovima osu'eni& koji su oko nje a i po njemu le li kao snopovi peni$e! on se sa nuo da do&vati o#ale to su mu bile pale u blato! i"me'u no u nepo"nati& ljudi s kojima je samo nai" led dijelio sudbinu! i on se sruio pod te%inom oni& to su padali! i tra%io je! pu%u(i i pipaju(i kro" blato! svoje o#ale! i rovao je tako i"me'u leina po blatu i krvi mo%da pola sata! mo%da sat! i kada je o#ale naao *neote(ene! dakako+ ustao je! nataknuo i& i odetao. )aprosto odetao. Oni koji taj do a'aj prepri#avaju! ka%u mi da je "a nje a najstraniji trenutak $ijelo to strijeljanja bio onaj kad je nataknuo o#ale. Odakle to "apravo "nadu! nije mi jasno. On sam o tome nikada ne pri#a. Pitao sam a! dodue. -.to da ti ka%em/-! od ovorio mi je slije anjem ramena.

-)e mo u ti to ni sa #im usporediti. )ikad poslije nisam bio strijeljan.- 0" nje ovi& usta to je "vu#alo kao dodue sretna! ali posve obi#na okolnost. )eke su strijeljali i poslije! neke nisu. -Uostalom! "ato bi me i strijeljali/-! rekao je. 1oram jo jednom ponoviti da je Roko lud! da bi& mo ao objasniti onu nervo"nu vitalnost! nei"lje#ivi nemir! neodoljivi poriv "a ak$ijom! bilo kakvom ak$ijom! neuta%ivu %e' "a promjenom koja bi be" ikakvo povoda! be" ikakve vidljive lo ike diktirala nje ovim neo#ekivanim postup$ima. )aprosto se nije mo ao nikada skrasiti na jednom mjestu2 neprestano je morao dalje. Po tomu su mno i stekli dojam da je on #ovjek povran i nepou"dan! prevrtljiv! ili bar ono to se obi#no na"iva -#ovjek na svoju ruku- s kojim je bolje ne imati posla. )jemu opet nije bilo nikada osobito stalo do to a to dru i o njemu misle , povodio se "a svojim (udima ma s kim bio u drutvu , i to je svakako "natno pridonijelo nje ovoj reputa$iji lu'aka. Ali usprkos lasu prevrtljiva i svoje lava #ovjeka! on je privla#io ljude2 uvijek se oko nje a okupljalo mnotvo ljudi. 3e li u nje ovoj uro'enoj nervo"i bilo neko a ma netsko arma! "amamno obe(anja da (e se neto -do oditi-! ili se u nje ovoj bli"ini uvijek neto "aista i -do a'alo- pa je to "animalo ljude vie ne o on sam , ne "nam. 4nam samo da a otovo nikad nisam vidio nasamo. Oko nje a su dodue neprestano bili novi ljudi *rijetki bi se vra(ali nakon to bi a jednom napustili! a nakon neko vremena svi bi a naputali , ne bi mo li i"dr%ati taj tempo+ ali to (emo! i novi ljudi su ljudi. 5a svim tim ljudima oko sebe! i novim i starim! uvijek se odnosio na isti na#in. 6ad sada ra"mislim! #ini mi se da je on bio jedan od oni& rijetki& ljudi koji su sa svima jednaki! be" ob"ira na spol! vjeru! rasu ili drutveni polo%aj. 0 svi koji su s njim dola"ili u dodir bili su uvijek svjesni da je tu rije# o neponovljivoj i posebnoj li#nosti kojoj u svemu treba putati na volju. )a njemu je u isto vrijeme bilo naj"a onetnije i najprivla#nije to to se uvijek #inilo! ma kako on svoje lavo i &irovito vrludao! da je #ovjek s $iljem! $iljem koji mi

nismo kadri vidjeti7 #ovjek koji svakim svojim postupkom slijedi diktat neke nama nejasne i preokrutne "vije"de. Da li noen nekom otovo po&otnom "nati%eljom! stra(u "a iskuavanjem sudbine! da li 8i"iolokom potrebom "a novim sen"a$ijama! da li uro'enom te%njom da -%ivi opasno-! on je uvijek be"ob"irno slijedio tu svoju apsurdnu repati$u to je bljeskala i"a nje ovi& debeli& le(a i nepo reivim instinktom pronala"io neu odnosti! ne" ode! opasnosti! komplika$ije! sukobe! i" koji& bi uvijek! kao 9eniks! i"la"io neo"lije'en. :judi a nisu voljeli , uostalom! "ato bi a i voljeli , i "nali su sve to! a ipak su a neprestano slijedili u nje ovim pot&vatima! iako su komplika$ije u koje bi i& on dovodio imale "a nji& daleko opasnije posljedi$e ne o "a nje a. 0" mo#varne ustaljenosti vlastito %ivota nje ov im je %ivot valjda i" ledao kao #ist planinski o"on. ini mi se da smo se svi mi %edno napajali na tom i"voru ener ije i vitalnosti! na tom neumornom tra anju "a promjenom! da bismo u nje ovoj sudbini nali neto to nedostaje naoj. 1o%da smo vjerovali da (emo se u" nje ovu pomo( osloboditi nela odno osje(aja da je sve to #inimo! sve to uop(e mo%emo u#initi! besmisleno i nepotrebno. On je! &tjeli smo to uvijek vjerovati! imao $ilj. )ikad nije o njemu ovorio. Ali tko da ne misli da #ovjek koji tako ener i#no neto radi! mora imati $ilj. 3asnije mi je sada! dok ovo pri#am! da se on ba$ao tako be"ob"irno i nepromiljeno u svaku ak$iju! u svaku opasnost! u novo i nepo"nato! ve( "ato to je osje(ao da "a nje a nema opasnosti. 1o%da je osje(ao da je svaka ak$ija koju podu"me "a nje a samo be" ikakvi& posljedi$a! i mo%da je "apravo tra%io! nervo"no i &isteri#no tra%io takvu ak$iju koja (e posljedi$e imati. A mo%da je nje a! koji je bio lud! slijep! nespretan! djetinjast! slab *sve to u ve(oj mjeri ne o mi ostali+ titila nje ova "vije"da. 0 tre(i put a i"dajem , #ini mi se da je i"daja ovo pisanje o prijatelju , i velim da je si urno bio lud! jer je unato# svemu tomu! ili mo%da ba "ato uvijek davao dojam sretno #ovjeka. )a malo osebujan na#in! ra"umije se. ;io je jedna

varijanta sretne budale! tre(e a sina! ludo

0vanuke! ali i prosvijetljeno

proroka! nada&nuto vidovnjaka! "amumuljeno 1esije. )ikada se nije ni na to %alio. inilo se da nikad nije "abrinut! nikada ne"adovoljan. ;eskrajni repertoar svoji& neprilika prola"io je tako da se svima #inilo da je sve mo lo ispasti mno o ore! i da je re"ultat najbolji u danim okolnostima. 0" "amreni& labirinata komplika$ija i"vla#io se uvijek s ubi$ima koji bi "a sve nas ostale mo li biti tra i#ni i sudbonosni7 njemu su ti ubi$i otovo bili kao prona'eno odlikovanja. U njemu sam prvi i posljednji put vidio istinski i prakti#ki dru a#ije osje(anje sre(e. 4a sve nas dru e sre(a je bila ista2 ni" bli%i& $iljeva! plitke stube koje se ube u ru%i#astoj ma li$i. )je ova je sre(a! bar se nama tako #inilo! bila neto i"vanljudsko! ranitna baklja to stri i"nad ma le. 0li je to mo%da , kako smo nesvjesno osje(ali u stalnom pulsiranju nje ove &isterije , bila prava! nelo i#na sre(a samo a! olo a %ivota7 neto kao sre(a po sebi. )je ovu sudbinu! vjerujem! ne bi mo ao i"dr%ati nitko dru i osim nje a samo a. Dru i bi u nje ovoj ko%i , ako bi je uop(e mo ao podnijeti neko vrijeme , bio 3ob! budio bi op(u samilost! i ljudi bi a davno stavili na teret so$ijalne pomo(i kao doka"ani primjer nesretnika7 ali Roko je ba u toj ko%i $vjetao! kao to ledene ru%e $vatu jedino na mra"nim pro"orima. 0mao je dvije velike prednosti , nita nije posjedovao *ni ku(a! ni ro'aka+ a ipak nije bio sam. )ikada nisam #uo i" koje a je kraja! nitko se nije mo ao po&valiti time da mu je "emljak! nitko nije mo ao re(i da mu je brat. )ikada nisam sa"nao dje stanuje. Ali sam nije bio. 3esmo li mi "a nje a bili prijatelji ili smo mu naprosto bili isto tako potrebni kao i on nama/ )e "nam #ime nas je smatrao. Ali uvijek je s mnotvom ljudi bio pove"an ni"om nera"janjivi&! kompli$irani& ve"a koje su se me'usobno preplitale! dopunjavale! sukobljavale! rasplitale! i samo se on mo ao usarsko bla o to a je stekao "a&valjuju(i posebno njemu upu(enim naklonim smijekom 9ortune. 5voje bra" otine nosio je kao

snala"iti u tom nera"mrsivom klupku odnosa od koji& je imao! kao i od sve a ostalo a! kao i od $ijelo svo %ivota! samo ni" neprilika! s$ena! problema. Ali sve je to primao s rado(u! s beskrajnom ener ijom! "ra#e(i sre(om koju jo ni danas ne ra"umijem! koju valjda ne(u s&vatiti dok budem %iv. 0mao je uvijek vremena "a dru e! uvijek sna e "a dru e. A opet! ne bi& to na"vao po%rtvovno(u ili nesebi#no(u. Te rije#i ovdje ne ula"e. On je! mislim! morao tako. On mo%da nije imao dru o sebe osim u dru ima. On mo%da nije imao dru e sre(e osim nesre(e. Uostalom! tko da to "na/ 5vakako! nije bio sam jer su a ljudi uvijek okru%ivali! uvijek optere(ivali svojim nevoljama! uvijek doputali da i& odvede labirintima svoji& beskona#ni& pot&vata u neto u to sami nikada ne bi uli. 1o%da su svi ti ljudi , uklju#ujem tu i sebe , imali osje(aj da je netko takav potreban. )e mo%da toliko njima samima koliko nekoj op(oj! neu&vatljivoj svrsi! nekom du&u vremena! nekom primarnom %ivotnom na#elu! nekim vrijednostima koje nadila"e s&va(anje. )isu to dodue pri"navali. )e bi to pri"nali ni u snu. )a#ela smo u lavnom bili sruili7 vrijednosti su bile mrtve ili su! na br"inu! ti& dana umirale. 6ad bi se u drutvu ovorilo o Roku! odma&ivali bi rukom u" dobro&otan smijeak2 -:u'ak< Taj #ovjek nema prepri#avati nje ovu najnoviju ludost. Tako je od Roka ko a sam ja po"navao! nastala s vremenom le enda koja a je pro utala. Danas ni ja! kao ni itko dru i! ne "nam o njemu nita osim le ende. U toj le endi! kako ve( biva! on je na stanovit na#in ve(i! ali na stanovit na#in i manji od samo a sebe. )je a samo a nema! kao ni mno i& dru i& od nai& tadanji& prijatelja. 4ato sam i napisao ovaj uvod2 "nam da u ret$ima to slijede nisam uspio o%ivjeti #ovjeka koje smo mi po"navali. Ovaj #ovjek i ovaj svijet ovdje! "a tebe je! #itao#e. rani$a.- Ali bi odma& spremno stali

;0:O 3E TO )EGD3E PR=0> GOD0)A PO5:03E RATA! kada se svima nama #inilo da svijet po#inje i" po#etka! i" iskonske ma me. >rabro smo! sa svima dru ima! pokuali vjerovati da se sve mo%e i"nova otkriti! osvijetliti novim smislom! i da se tu! na ovom komadi(u tla! mo%e odi rati potpuno nova drama. inilo se da je sama "emlja ra"otkrila pred nama bijela brda svo a tijela i dopustila nam da po njima bauljamo i vrljamo poput ne"natni& ali plodonosni& kuka$a. inilo se da ima toliko nevino tla na koje prije nas nije stupila ljudska no a. inilo se da smo upravo mi po"vani da nakon ra"aranja nastavimo %ivot! preu"memo naslje'e! okrunimo vjekove uspjenom sinte"om! da i& dovrimo. 3edan od nas je! sje(am se! i rekao da to -netko $rpe nau patnju da dovri svijet-. 0mali smo dojam da se napokon neto do a'a. Ratno pitanje - dje smo/- i poratno -kamo (emo/- i" ubila su svoju otrinu *sve smo vie bili ra"ni! na ra"nim mjestima! sve vie kretali u ra"nim prav$ima+! u to vrijeme po#eli smo se pitati opet jednom -odakle smo doli/-! a te"a -treba se vratiti komadi( puta da bismo se mo li "aletjeti dalje- postajala je parolom dana. )e(emo valjda po#injati uvijek od nulte to#ke! uvijek sve otpo#etka! kao da nije bilo ni#e prije nas/ 5je(am se da je ba nekako u to vrijeme 6araman pisao o srednjovjekovnim istarskim 8reskama! i tako se nekako do odilo da je jedna kombinirana ekipa mladi& ar&eolo a! kunst&istori#ara! slikarakopista i 8oto ra8a krenula u 0stru otovo spontano! be" neki& naro#iti& priprema! s malim sredstvima i s nikakvim odre'enim planovima! kao to su se! uostalom! mno e stvari u to vrijeme radile. Pred nama je lebdio nejasan $ilj da! ako je mo u(e! na'emo kakve nove 8reske! da i"vidimo to se mo%e u#initi da se sa#uvaju i sistemati"iraju stare! da upo"orimo lokalne vlasti na kulturno bla o! da se napie poneka di"erta$ija i sli#no. )e "nam vie tko je to or ani"irao i 8inan$irao *bit (e valjda kakav 8ond "a ovo ili ono+ ali kao i mno e dru e mladena#ke i

oduevljene ak$ije! to se ubr"o pretvorilo u oduevljeno kolektivno ljetovanje na obalama 0stre. Ako se sje(ate! prijatelji moji! druk#ije se onda i nije ljetovalo. U to u ledno drutvo mladi& "nanstveni& radnika dospio sam "a&valjuju(i svojem starom po"nanstvu s Rokom , "nali smo se jo i" srednje kole i povremeno smo obnavljali po"nanstvo. )ae dru ovanje se sastojalo u tome da je on pri#ao be" prekida! a ja sluao be" prekidanja. ;io sam dobar! pa%ljiv sluala$ i to a je valjda na meni privla#ilo2 mo%da je mislio da je privla#nost u"ajamna. 5to a mi je valjda i predlo%io! dok smo jednom u kavani prebirali srednjokolske uspomene *on i& je prebirao! a ja sam i rao ulo u klimao$a lavom+ da i"mislim neki na#in kako bi& krenuo s njim i s ekipom kulturni& radnika na tu ekspedi$iju u 0stru koju on priprema. U kojem svojstvu/ , To (emo ve( nekako urediti! ne brini , ovorio je %ustro. , )e! ne! ka%em ti! stvarno nam je potreban predstavnik tampe. To je ionako turneja vie! kako da ka%em! propa andna ne o "nanstvena. ;io sam tada jo mlad i! vele! sposoban novinar *s nekoliko reporta%i$a o selja#kim radnim "adru ama i par prosvjetiteljski pisani& napora "a u"di"anje masa! tipa 6ako je #ovjek postao od majmuna! u svom nevelikom opusu+ i obratio sam se jednom dnevniku da mi dade ne"natnu akonta$iju i od ovaraju(u -aru-! a ja da (u napisati nekoliko reporta%a o istarskim 8reskama! o novoj tvorni$i riblji& kon"ervi! a usput! naravno! i o istarskim selja#kim "adru ama. Dobio sam i akonta$iju i aru. 4a novine je bilo dovoljno da sam mlad! a "a sve ostalo je! osim malo nov$a! bila dovoljna ara. .ara , kakav bilo komadi( " u%vano papira s kakvim pe#atom i ne#itljivim potpisom , otvarala je onda sva vrata. =a%no je bilo samo da bude slu%bena. .to slu%benija! to djelotvornija. 5a arom si mo ao dobiti smjetaj u prenatrpanim &otelima! &ranu u posebnim restoranima! besplatan put na %elje"ni$i! ra"ne uslu e lokalni& vlastodr%a$a. U lavnom! tek si sa arom bio netko i neto! osobito! kako se onda ovorilo! -na terenu-. Dovoljno je bilo da i"a tebe stoji kakva institu$ija pa da svi vjeruju da i"a tebe stoji $ijela dr%ava.

5je(am se da je jedan na "ajedni#ki "nana$ imao vrlo e8ektnu aru koju je! dodue! sam i"mislio! ali koja je ba "ato bila kvintesen$ija svi& ara. U male $rvene kori$e uve"ao je dva lista neke stare kolske svjedod%be! ulijepio u nji& 8oto ra8iju i umrljao i& brojnim %i ovima. )asuprot nje ovoj mrkoj 8oto ra8iji stajala je lakonska tvrdnja2 -Ovome se dru u ne smije nita do oditi od ? do @A sata.- Potpis. Bi jedan. Bi dru i. Ukratko2 dru%e! nema labavo. 0 kad bi je poka"ao u kakvoj u%vi u no(nom lokalu! ljudi bi se ra"mi$ali pred njim kao Crveno more pred 1ojsijem.

0 TA6O! 5A .ARO1 U DBEPU! i s mojom ve( pomalo umornom mlado(u u sr$u! naao sam se u radi(u na obali 0stre! odakle smo svaki& nekoliko dana! pod stro im Rokovim vodstvom i u! ra"umije se! stro o "nanstvene svr&e! podu"imali i"lete prema mjestima u unutranjosti u kojima su se! navodno! mo le na(i ruevine kakve nepo"nate $rkve! ali ujedno i vrlo po"nato $rno vino7 u smjeru kakvi& le endarni& samostana s osobito #udesnim 8reskama! ali s isto tako le endarnim i #udesnim prutom. Dok bi obi#no ispalo da su ti samostani i $rkvi$e tek puka 8ik$ija! prut! sir i vino obi#no bismo "atekli na predvi'enoj loka$iji. Pisani dokumenti na osnovi koji& smo tra%ili kulturne vrednote! bili su naj#e(e rube krivotvorine! dok je! kako "namo! usmena predaja ostali& narodni& vrednota oduvijek bila vjerna i pou"dana. Uskoro sam stekao svoje skromno mjesta$e u ovom u#enom drutvu i! kao i svi dru i #lanovi drutva! postao jedna od 8i ura u beskrajnoj i &irovitoj a&ovskoj partiji koju je Roko i rao sa %ivotom. 1no i su se od ti& ljudi! kao i ja! me'usobno upo"nali tek ovdje! na ovoj ekspedi$iji! i nae je drutvo kao jedini$a postojalo "apravo samo u Roku koji nas je na neki na#in sve ujedinjavao. Roko je bdio nad svakim naim pokretom! svakim ra" ovorom! svakom manjom "adjevi$om! poput "abrinute kokoke nad jatom pili(a. ;io je metar svi& $eremonija! "a#etnik svi& planova! ostvaritelj svi& "abava. ;io je uvijek svuda i na svakom mjestu. Gotovo svaki dan kretali smo na novi istra%iva#ki po&od. 1ladi "nanstveni radni$i primjenjivali su svoje krto i prili#no op(enito "nanje na odreditima nai& ekspedi$ija! u lavnom u du im i pod kona$ pijanim diskusijama o! primjeri$e! &rvatsko,talijanskom pitanju u 0stri! ili o moralnim kvalitetama ovo ili ono pro8esora ili e8a kakvo u ledno instituta o kojemu su ovisili. Pre8erirali su &lad! travu i $rno vino i" demi%ane koju smo uvijek nosili sa sobom! ali ne bi imali nita protiv kakve "abitne kr#mi$e u selu! dje se

u dimu i mirisu sumporno $vijeta i rala brikula! tanko re"ao prut! tanko svirile ro%eni$e. 6ako nisam po"navao niko a od objekata nji&ovo u#eno interesa! nisam mo ao punova%no sudjelovati u %estokim disputima oko nji&ovi& moralni& i stru#ni& karakteristika! i moji skromni prilo"i ekspedi$iji obi#no su se sastojali u tome da se sa selja$ima po a'am oko $ijene vina! sira! slani& sardela i maslina! koje bismo kasnije bla ovali u udobnoj &istorijskoj sjeni kakvo kulturno spomenika. 1oji novinarski i"vjetaji svodili su se na dirljive opise tek oslobo'eni& prirodni& ljepota! na i"miljene dijalo e s radnim ljudima 0stre! i na nekoliko op(i& mjesta o tomu -to bi sve trebalo u#initi- na kulturnom u"di"anju masa u" pomo( 8resaka , pribli%iti 8reske masama ili mase 8reskama/ 1oram jo jednom na lasiti da je Rokova "aslu a to smo se uop(e bilo kamo i mi$ali. )akon prvo optimisti#ki "apo#eto i be"uspjeno "avreno pokuaja da prona'emo neku le endarnu $rkvu i" deseto vijeka! primjerak auto&tone staro&rvatske ar&itekture od koje nismo nali ni tra a *kraj koje smo navodno ili proli! kako su neki kasnije tvrdili! ne vide(i je i smatraju(i je obi#nom bunjom , ili je to "apravo i bila obi#na bunja koju su dru i smatrali $rkvom7 to se valjda nikad ne(e ra"jasniti+! svi su se ve( bili umorili od ar&eolo ije i kunst&istorije! i lijeno se predali sun$u! vinu i promiskuitetu , #emu se ovakvi knjiki $rvi! nakon ladni& odina provedeni& u obla$ima praine! usrdno predaju #im omiriu malo svje%e "raka! a da o prutu i ne ovorimo. 5ve bi se to dakle latko pretvorilo u jedno vie ili manje u odno ljetovanje da nas Roko nije tjerao kao rene due! ili da smo imali dovoljno vlastite volje i sna e da se odupremo nje ovom navaljivanju. Ali #ovjek je bespomo(an u prisutnosti nadmo(ne ener ije kakva je! be" svake sumnje! bila Rokova. im netko po%eli da nas vodi! nitko sretniji od nas7 predajemo se vodstvu kao da je to jedina stvar koju smo od %ivota o#ekivali. 1o%da je naa %e' "a vodstvom *jer sami nismo vidjeli dalje od nosa+ u#inila od Roka vo'u! a mo%da je u samoj prirodi vo'e da oko sebe stvara takvu %e'! i sve se! osim puta

prema 8atamor ani nje ove oa"e na ob"orju! #ini neplodnom pustinjom. )e "nam. 4nam samo da smo otpo#etka s olakanjem! pa #ak i s oduevljenjem primili Rokovo vodstvo. Teko je re(i "ato je ba on vodio ekspedi$iju! i "ato je sve to #inio. 3e li bio "adu%en od kakvo ministarstva! ili an a%iran od kakvo instituta! ili naprosto dodijeljen od neke turisti#ke ili dru e or ani"a$ije/ 3asno mi je da mu nije bilo do nae "nanstveno uspje&a! pa preko to a do karijere7 to uostalom i ne bi bio ba pravi na#in da se ona ostvari2 svi nai i"leti *sada i& be" okolianja mo u na"vati nje ovim+ svravali su! naravno! be" ikakvi& re"ultata! i to se "nanstveno aspekta stvari ti#e! mo li smo komotno ljetovati i be" to a. 5vi smo uskoro stekli dojam da njemu i nije do re"ultata ne o do samo kretanja. )eko unutarnje ne"adovoljstvo! nemir u njemu samom! neka luda osobina nje ova temperamenta tjerala je nje a da tjera nas! jednako nemilosrdno. )eprestano se neto moralo raditi. Uvijek kad bismo preko volje! i be" uvjerenja da "a to postoji kakav o"biljan ra"lo ! krenuli pod nje ovim vodstvom na idu(i i"let! meni se #inilo! ne dje u nekom mutnom i "aba#enom dijelu mo" a! da idemo tra%iti neto to nam "aista nedostaje! neto vrlo va%no *ne 8reske i $rkve! ne &istoriju+7 neto to se "apravo uop(e ne mo%e na(i! ali neto vitalno i bitno #e a je jedino Roko doista svjestan! i mu#io bi& se pokuavaju(i da to doku#im! osje(aju(i svoju nemo( i nesposobnost i teka bi se sjena umora! malodunosti i be"na'a spustila na mene! be"ra"lo%na ali tim strasnija! i #inilo bi mi se da neto u meni vriti2 ne idi! stani! nema se kamo. Ali nitko nije mo ao odoljeti Roku. 1o%ete misliti da a to nije u#inilo osobito popularnim u redovima mladi& u#enjaka koji su bespomo(no "amu$kivali! petljali! nastojali i"bje(i nje ov po led *vjerovali su mo%da da radi po viim direktivama+! dok je on i"la ao svoje bjesomu#ne planove koji su bivali sve #e(i i sve slo%eniji! kao to su i"leti bivali sve dalji i naporniji to se nae vrijeme vie bli%ilo kraju. Ali nje ov inten"itet i nje ova evidentna o"biljnost *-Dru ovi! vi "nate da mi moramo...-+

stvarali su takvu atmos8eru da je bilo sve te%e ita re(i protiv nje ovi& itinerera! a da se to ne s&vati kao osobna uvreda i i" lasavanje op(e or ani"atoru. 0 tako bismo svako malo i" nae ba"e na obali krenuli na novu ekspedi$iju prema unutranjosti! neko vrijeme obi#no namr o'eni i mr"ovoljni! a onda! prila odivi se polako i postupno uvjetima koje je stvorila via sila , kao to to uvijek ide , nastojali spasiti ono to se spasiti dade! to je "apravo "na#ilo2 #im prije provrljati krajolikom! #im prije se ne dje "avaliti u travu! "aboraviti Roka! naljoskati se! to od "apjevati! i tako i"dr%ati napore "nanstveno rada dok se opet ne vratimo u ba"u. nepovjerenja

5=E 5A1 O=O 05PR0AO 5A1O 4ATO da bi vam bilo makar malo jasnije kako se do odilo da smo potkraj to a kratko "ajedni#ko ljetovanja! kad je Roko jedno a dana i"nenada *koliko od da smo to o#ekivali! uvijek bi nas "atekao i"nenada+ predlo%io lasom koji ne trpi protivljenja2 -:judi! idemo u Gradinu-! svi mi "aista i poli. )ismo vie ni tra%ili da nam navede kakav,takav ra"lo 7 bilo nam je dovoljno da on tako ka%e. Takav je valjda uop(e prin$ip dovoljno ra"lo a. )etko neto ka%e i ti ne vidi ra"lo da a poslua! ali ne mo%e a odbiti jer dje da nade kakav ra"lo protiv/ , Prema mojim in8orma$ijama! Gradina je mjesto koje treba vidjeti , rekao je Roko. , Vedi epoi mori. Ako to ne vidite! niste vidjeli nita. Cijeli $jel$ati rad koji #eka upravo na nas. 0 ve( po "vuku nje ovo a lasa bilo je jasno da "aista nismo vidjeli nita , u svom krtom %ivotu , i da to mjesto doista treba vidjeti kao to #ovjek treba udisati "rak. ;ilo je smjesta o#ito da nam nema dru e. , .to ima tamo/ , neki su pokuali da a "bune. , 0ma li smisla da idemo ko slijep$i/ , re"onirali su dru i. Tko je uop(e #uo "a Gradinu/ To je ma#ak u vre(i. 5i urno je sve ve( uniteno! ra"neseno. Gdje je k vra u Gradina/ )a spe$ijalki je nema. 0stini "a volju moram ovdje spomenuti da nisam vie si uran je li Roko rekao ba Gradina ili neko sli#no opisno ime koje sam "aboravio! i koje se poslije nitko vie nije mo ao sjetiti. 6ao to se nismo kasnije mo li sjetiti ni smjera kojim smo ili! ni #ovjeka koje nam je Roko doveo nave#er uo#i i"leta! i koji nam se kleo da -tamo! brate! ima slikarija koliko ti sr$e &o(e-! i #ije su pri#e postajale sve ki(enije i opis potpuniji i bo atiji to smo a vie pojili vinom koje smo! naravno! i pla(ali. 6asnije su mno i pokuali rekonstruirati nae kretanje po sje(anju na pje"a%! ku(e ili ra"ne o"nake! odrediti pribli%no polo%aj te Gradine! ali sve u"alud. 5je(anja se nisu podudarala ili se nisu mo la na(i u stvarnosti. )eki su

#ak podu"imali putovanja do neki& mjesta ili ruevina koje se na"ivaju Gradina *ima to a vie ne o to bi #ovjek mislio , nali su nekoliko Gradina+ ali nisu otkrili nita sli#no onome dje smo mi bili i to smo vidjeli. Ali Roko je onda na sva pitanja strastveno i spremno nala"io uvjerljive od ovore. )astojali smo se kasnije doslovno sjetiti nje ovi& rije#i! ali kako nismo mo li do"vati u pam(enje strast i oduevljenje koje je u njima %ivjelo! rije#i su bile &ladne i be" pravo a smisla! nita se i" nji& nije mo lo "apravo ra"umjeti! pa smo i& uskoro pobrkali i "aboravili. 1o%da i& je samo on "nao tako i" ovoriti da u njima o%ivi skriveni smisao. 1o%da je jedini on mo ao poka"ati kako ima smisla da se #ini upravo ono to #inimo mi. 0li da se uop(e to #ini. 1o%da je taj smisleni %ivot davala rije#ima nje ova neukrotiva ener ija! inten"ivna %e' "a ak$ijom! a mo%da stvarno ima ljudi kojima se otkriva skriveni smisao stvari! koji je dru ima nedoku#iv. 1o%da je Roko bio jedan od ti& ljudi. 1o%da je u nekom dru om vremenu mo ao biti kakav prorok. .to je uostalom ovakav kakav jest i mo ao biti u ovom vremenu/ , :judi! sutra idemo u Gradinu , ovorio je oduevljeno kao da smo svi do tada samo to #ekali. , 5ve (u ja urediti! nita vi ne brinite. 1o%da (emo imati sre(e s vremenom. =rijeme je da imamo sre(e.

5=O3 OPT0105T060 1O)O:OG nastavio je sutradan ujutro dok smo se mi svi pospano i nevoljko okupljali oko otvoreni& vrata malo autobusa sa esnaest sjedala! areno kao $assata,sladoled! to a je Roko "ajedno sa o8erom iskam#io bo "na dje i u koju u"vienu svr&u. Autobus je stajao na malom tr u rasklopljeni& vrata kao kakav nespretan albatros. Uba$ivali smo unutra svoje torbi$e sa "airom! demi%anu s $rnim vinom , da se! ako do'e do naj ore ! mo%e praviti bevanda , od koje se nikad nismo rastajali. )itko nije mno o ovorio osim Roka. On je obi ravao oko nas! prebrojavaju(i nas! raspore'uju(i! ne doputaju(i nam da se po svom obi#aju ra"milimo po okolnim kavanama i kr#mama. , :judi moji! mrdnite se malo! bo amu , Roko nas je budio i" jutarnje drijeme%a i "lovolje. , Dajte! ula"ite ve( jednom da vidim jesmo li svi. Pa "ar ne mo%ete ni pet minuta sjediti na jednom mjestu/ 6amo (e sada! pitam/ 5toko jedna obi#na< ekaj malo2 dvanaest! trinaest... dje su 5loven$i/ ... Gdje su nam %enske/ =idi! majku mu! ve( je osam a jo nismo ni napola... Dajte! poka%ite bar malo dobre volje... , Goriva/ Pa "ar si se tek sad sjetio da nema dosta oriva/ , Ova krntija ina#e ide na rakiju , branio je netko o8era , to (e mu na8ta/ , .to si se tu ukipio ko lipov sveta$/ , oborio se Roko na neko dru o . , Pusti bar da netko u'e... .to! ve( sad morate %derati kao da tri dana niste jeli/ :okati ko "vijeri/ 5kupljali smo se tako pod bara%nom vatrom nje ovi& rije#i! jedan po jedan! "ijevaju(i! #eu(i se! i"miljaju(i tisu(u sitni$a samo da od odimo #as polaska. =ladimir! 8oto ra8! do e ao se polako s no e na no u! mamuran kao uvijek! i ba$io je nekamo u unutranjost autobusa ko%natu torbu s kamerom i ni"om privjeeni& ko%nati& kutiji$a. =idio je Roka! opsovao neto u bradu! i "atim po#eo ra" ledavati autobus i"vana! kao konja! tapu(i a po bokovima.

;avio se time neko vrijeme. 5vidjelo mu se odjednom kako su vrata odjeknula pod nje ovim dlanom. 3o jednom i& je pa%ljivo udario oslukuju(i! a onda je kao bubnjar u transu i"veo na vratima $ijeli mali tamtam! nera"umljivu poruku koja se ra"lije ala po $ijelom tr u. 6ad a je to "adovoljilo! nasmje&nuo se umorno! otresao dlanom o dlan i krenuo teturaju(i nekamo prema kavani. , 6amo (e/ , viknuo je Roko "a njim! &isteri#no. , Piati , i"javio je =ladimir lakonski ravno u li$e naim dvjema suputni$ama koje su upravo dola"ile budne! uredne! umivene! "a inat vru(ini obu#ene od lave do pete u identi#ne sive vjetrovke! sportske suknje! debele #arape i $ipele "a &odanje! kao bli"anke7 dola"ile su elasti#nim planinarskim korakom! kako i prili#i dvjema dobrood ojenim radskim pu$ama! sada svjesnim omladinkama a budu(im kulturnim radni$ama koje su se valjda i rodile s mentalitetom usidjeli$a! koji su smatrale svojom posebnom drutvenom vrlinom. 4a sve ovo vrijeme koliko sam i& po"navao! nisu se rastajale jedna od dru e! i kako i& nitko nije dobro ra"likovao! "vali smo i& odmila -nae dvije O8elije-. O"ra#je op(e moralne #isto(e nametalo je ovakve samostanske aso$ija$ije. 5pomen pianja bio je u to vrijeme ravan skatolo iji , vrijeme je bilo takvo2 sve ljudsko bilo mu je strano. ;ile su jedine %enske u naoj ekspedi$iji *kao to vidite! stvar je u po#etku bila "amiljena vrlo nau#no+ i smatrale su da su! ovako osamljene! u toj mukoj rulji svakako u ro%ene7 #as je u opasnosti bila nji&ova nevinost! a #as nji&ov su8ra%etski ponos. =aljda im se #inilo da je to isto. 5 njima je naa ekspedi$ija! od svi& prednosti to i& donosi %ensko drutvo! dobila jedino nji&ovo re8leksno i "duno " ra%anje na svaku pa i najbe"a"leniju prostotu! tako da je #ovjek imao bar "adovoljstvo da od sr$a prostari! kad mu se pru%i prilika. Tako smo! kao obi#no kad #ovjeku dru o ne preostaje! psovali2 nekoliko smo psovki odnje ovali spe$ijalno "a nji&.

Obje su bile mrave! ne%enstvene! s kosom be" sjaja! i obje su nosile identi#ne o#ale be"bojni& okvira! kao to su i same djelovale be"bojno7 obje su imale identi#ne ski$enbu&e i u njima identi#no nespretne $rte%e! u lavama identi#no banalne ideje7 obje su studirale povijest umjetnosti! u #emu jo nisu dospjele tako daleko da bi s&vatile kako lavni predmet nji&ova studija treba da bude umjetnost nala%enja mu%a. O tomu su dosad instinktivno "nale samo jedno2 u svojoj planinarskoj prolosti! u dru arskoj bespolnosti! nau#ile su da %ensko! pa ma kako su8ra%etsko! uvijek mora na i"let nositi u torbi$i mali stolnjak *po mo u(nosti bijel+! ku&ana jaja! po&ane ni$le i sol. 0 sada su dakako ponijele svoje vojni#ke sive platnene torbe natrpane svim i sva#im! i vojni#ki i& preba$ile preko ramena! ponosnije ne o bi dru e srebrnu lisi$u. 0spunjavale su svoj skautski "adatak2 preputeni sami sebi! lako bi muki(i skrenuli s pravo a puta! ostavljeni na milost i nemilost kr#ama i kr#mari$a. , A&! kakav danas imamo pro ram/ , raspitivale su se skladnim jutarnjim lasi(ima! kao da svaki dan ina#e idemo u kino. , Dru%e Roko! kamo nas vodite/ , U bijeli svijet , od ovorio je s pro"ora autobusa Petar Ar&eolo ! stijena na kojoj je po#ivao temelj nae ekspedi$ije. , U $rnu vukojebinu. , :okalni 8olklor ka%e , objasnio je netko sa susjedno pro"ora , Tutto il mondo e una vukojebina. O8elije su pre"irno 8rknule i ener i#no krenule prema prednjem ula"u autobusa. , )e nadajte se previe od lokalni& vukova , doviknuo je tre(i. Pijana unutranjost autobusa ve( je skladno pjevuila2 Ti si mala vuica, ja sam mali vuk... , 5amo se vi "ajebavajte< , prosvjedovao je netko. , Ov$e jedne< A kamo idemo/ 6amo nas vodi ovaj kreten/ , 4na ti , tuma#io je u#eni Petar , da ime Roko potje#e od staronordijsko &robr! to "na#i -jak #ovjek-. , 5vejedno je kreten.

.o8er je demonstrativno slije ao ramenima dok je uba$ivao pra"ne vojni#ke kanistere "a na8tu u prtlja%ni prostor. Roko je neto vikao i" daljine! dovla#e(i od kavane nekoli$inu nai& suputnika koji su ve( bili "abra"dili s jutarnjim rakijama. , 3esi li ti uop(e probao ovdanji amaro/ , nastojao mu se otr nuti jedan od oni& koje je pote"ao "a rukav. Dr%e(i u dru oj ru$i #au! pokuavao a je "austaviti i objasniti mu prednost lokalno proi"vedeno pi(a. , 3asno da nisi. Amaro! to je pi(e< Evo! molim te. Probaj< 5amo malo srkni. Probaj< Da vidim jesi li #ovjek ili nisi. U lasu #ovjeka #ula se "aista iskrena pijana molba! kao da (e se stvarno po tome vidjeti kona#no je li Roko #ovjek ili nije. Ali Roko je bio nemilosrdan. Gurao a je prema autobusu sve dok a nije tutnuo kro" vrata. , Amaro< , kukurikao je #ovjek s vrata kao kakav roteskni pijetao. , Pijte lokalni nepent&e< 0 tako! malo po malo! pojavili su se i posljednji. Dva brata 5loven$a $rveni& li$a! oba mladi ljubljanski stru#nja$i kojima se nikada nije vidjelo koliko su popili2 uvijek su i" ledali jednako. Obi#no su utjeli i sistematski pili. 4vali su to -raditi na pi(u- , i u tomu su bili solidni! kao to ve( 5loven$i moraju biti. Pili bi sve dotle dok im $rvene %ili$e na li$u ne bi pomodrile! a onda bi mirno! be" ob"ira na bilo to! dje od da su se "atekli! "aspali bla%eno kao dje$a. 0 sad su dola"ili svojim kao uvijek malo uko#enim! dostojanstvenim korakom! malo stakleni& po leda! s bo$om koparsko vina u rukama , dru o vino nisu pili i" prin$ipa. Da su bili trije"ni! nisu7 ali nitko %iv ne bi mo ao po oditi jesu li to osta$i prole no(i ili svje%e jutarnje "ali&e. , Oni vie i ne piju , netko je bio rekao o njima , samo dolijevaju. , 0demo! ljudi! kona#no , vikao je Roko oko autobusa kao uspla&ireni pastir. , U&vatit (e nas najve(a vru(ina. , 1o%e me u&vatiti , i"javio je netko kratko.

6ad je autobus napokon krenuo! neki su pjevali u takvom raspolo%enju kao da se ve( vra(amo2 Vino piju etvorica sve dva i dva, i dva i dva... Petar je jo uvijek &i&otao na neku alu koju je sam "a sebe i"mislio! i povremeno bi lasno doba$io nevidljivom su ovorniku na sjeditu i"a sebe2 , 6ako si ono rekao/ Tutto il mondo/... A od #e a smo ono po#eli2 da idemo u bijeli svijet< )e! $rni. Od #e a smo po#eli/ =e( sam sve pobrkao. :judi! sve sam pobrkao. Petar je imao potrebu da mu sve bude jasno.

U56ORO 5E POEO GU;0T0 O)A3 O53EA3 toliko priro'en putni$ima da im se be" nje a #ini kao da i ne putuju! osje(aj da su neto ostavili! "aboravili ponijeti! propustili u#initi7 neto posebno va%no! neki dio prolo %ivota koji (e im! ma kako du o putovali! ma dje sti li! ma koliko se sve i"mijenilo! ipak biti potreban i u novom %ivotu. Ali nita nije toliko va%no. Po#eli smo se postupno preputati ravnodunosti! onoj me'ustani#noj &iberna$iji du&a kad #ovjek ni sa #im ne stupa u bli%i kontakt! ne uspostavlja odnose! ve( je samo promatra# slika uokvireni& pro"orom. Tako smo postali prola"ni$i koji su tek usput! sasvim slu#ajno! ba u ovom pej"a%u! kraj ovi& ku(a ili u" ova stabla. )ije nam tu %ivjeti7 imamo dru e! va%nije $iljeve. )ekamo nam je sti(i. inilo se da smo se napokon oslobodili neko unutarnje r#a! neke pani#ne uko#enosti! i s povjerenjem smo se predali autobusu! si urni da (e nas nekamo dovesti , putni$ima ne preostaje dru o osim te si urnosti. 5amo su jo dvije to#ke %ivjele u naoj svijesti2 odakle smo krenuli i kamo (emo do(i. 5ve je dru o samo ve( odavno u&odan i nepromjenjiv sustav slu#ajnosti! labirint di resija u koji je bolje ne "avirivati previe detaljno. )eprestano me pro onilo privi'enje da netko nedostaje. 5 vremena na vrijeme pri#inilo bi mi se u kutu vidno polja da netko sjedi na pra"nim sjeditima u stra%njem dijelu autobusa! ali kad bi& se okrenuo! prika"e bi nestalo. 6o a smo to ostavili/ , pitao sam se. Tko je to jo morao biti s nama/ Osvrtali smo se sve manje! i uskoro smo sasvim prestali. 3ednoli#no drmanje i ljuljanje autobusa umirilo nas je! a "atim obavilo onim putni#kim poludrijeme%om u kojem se ra"mjerno lake podnose te obe putovanja. Tresli smo se i poskakivali objeeni& #eljusti! otupjeli! ledaju(i polusklopljeni& vje'a u pra"no. 0mao sam osje(aj da mi je mo"ak od udaranja o stijenke lubanje omekao kao &ladetina. Ra" ovor je prestao. ak ni Roko nije neko vrijeme nita ovorio. Prola"ili smo jednoli#nim krajolikom * roma#e! vino radi! makija+! tek pokatkad nekim mjestom *kr#mi$a! pota! $rkva! ku(e od kamena+.

4apa"io sam neto to me ne(e napustiti do kraja putovanja2 #inilo se da se pej"a% ne mijenja. 1jesta kojima smo prola"ili bila su sli#na kao jaje jajetu7 imao sam dojam da se vrtimo ukru . .to se mo%e! pomislio sam! to nam je kona#no i $ilj2 obi(i ova mjesta i vratiti se. , Cesta je strana , jadikovao je netko i"a mene. , 6ao da su je plu om orali , rekao je netko dru i i" pilje autobusa. , 1o%da lavom 6raljevi( 1arko , %ivnuo je tre(i. , Otjerao je Turke pa nema tko popravljati. , 6akvi! molim vas! Tur$i u 0stri/ , pobunila se jedna O8elija. , Onda =eli 3o%e! koji je otjerao one dru e. , im skrene s lavne $este , rekao je netko i" prednje dijela autobusa , kao da nisi vie u $ivili"a$iji. )i dje o"naka. 5tvarno! "apa"io sam i ja2 otkako smo krenuli nisam vidio o"nake. 3e li to va%no/ =idio sam da Roko sjedi kraj o8era i poka"uje mu put. , Tko "na kako se "ovu ova mjesta/ , pitao je netko ravnoduno. , .to te bri a/ 1jesto ko mjesto , "aklju#ili su. )akon stanovito vremena! na nekom pra"nom raskr(u be" o"naka! dok je o8er mijenjao br"ine nervo"no tr"aju(i polu om odlu#uju(i se kamo da krene! autobus je "akrkljao kao da a neto ui i stao. Oblak praine koji nas je slijedio! spustio se oko nai& pro"ora. )astala je i"nenadna tiina. .o8er je nekoliko puta "avrnuo klju#em. ulo se kako elektromotor krebe(e u pra"no. .o8er se i"vukao sa sjedala i sko#io van ljutito "alupivi vratima. Po ledavali smo se u utnji dok se i"vana #ulo kako o8er tropo(e poklop$em motora. Roko je i"iao "a o8erom. Ustajali smo jedan po jedan! raste"ali uko#ene udove i i"la"ili van! u prvi dnevni val vru(ine. Promatrali smo neko vrijeme "amrenu utrobu motora po kojoj je o8er nervo"no vrljao psuju(i ispod lasa. Autobus je stajao nasred $este. 4desna i slijeva odvajali su se manji putevi i ubili se u pranoj makiji! ali

be" na"nake kamo. )adaleko nije bilo tra a kakvoj ljudskoj naseobini! kakvoj ku(i! %ivom bi(u. , .to sad/ , pitao je netko. Glas je "a"vu#ao neprirodno i uplje u tiini. , )ita vi ne brinite , rekao je Roko svima sa sretnim li$em kao da oko sebe dijeli bo%i#ne poklone. , 5ad (e se sve to popraviti. Ovo -sad- potrajalo je vie od pola sata i nita se nije popravilo. Dva mlada slovenska "nanstvena radnika! koji su bili samo nosom provirili i" autobusa a "atim se "avalili na sjedita i nastavili piti! dovrili su svoju bo$u koparsko vina! "avitlali je kro" pro"or u kamenje kraj $este i po#eli pjevati2 Cinca Marinca, s tega ne bu ni to je Roku nao#i led ilo na %iv$e. 1alo dalje! na roma#om o ra'enoj livadi$i! %enske su brale $vije(e! kao to prave O8elije i treba da rade! a dru i su nestrpljivo premetali no ama pranjavu travu u" $estu. .o8er je brisao "noj i kleo. ;ilo je sve toplije i nestrpljenje je raslo. )eko vrijeme dokono smo na a'ali dje bismo se mo li privremeno smjestiti. Ali ni dje na vidiku nije bilo ni#e a! nikakve kr#me! nikakvo jasno je da smo "apeli. Gledali smo autobus s mno o mr%nje. inilo mi se da nije pokvaren ne o tvrdo lav. 6ao da ne dje u svojoj utrobi od %i$a i "up#anika! u svom uljevitom krvotoku "na da o njemu ovisimo i da se "ato namjerno uskopistio. ovjek i ne primje(uje koliko ovisi o stvarima dok a one ne i"daju. A i"daju a upravo onda kad su mu "aista potrebne. To je $ivili"a$ija. Tako primje(ujemo da s njom %ivimo! ali da ona! ima svoju volju. 0 da smo! u lavnom! bespomo(ni. Da smo! da tako ka%em! suputni$i. .o8er je spomenuo tri majke bo%je. , To ti je $ivili"a$ija , "apo#eo sam upravo ma lovitu medita$iju! jer mi je sun$e udarilo u lavu. .o8er je s&vatio da se to odnosi na nje a. Po ledao me i bijesno tresnuo 8ran$uski klju# o "emlju. =ladimir je naslonio u&o na &aubu! kao idili#no ladanjsko dobra! nikakvo priprosto ali ostoljubivo nae #ovjeka! pa je prekid puta bio i suvie o#it!

da oslukuje radi li to u motoru. Udario je dlanovima po "vu#nom limu! skandiraju(i2 Tamtam! tamtamtamtam! tamtam... Tamtam! tamtamtamtam! tamtam i dovrivi kompli$iranu ritmi#ku 8ra"u! oslu&nuo je jo jednom i onda sle nuo ramenima. , )itko se ne javlja , "aklju#io je. , Ti si a i u#arao , rekao je netko. , 3a/ , rekao je =ladimir. , Roko nosi pe&! to se "na. Roko a je samo nijemo po ledao. 5abrali smo se oko &aube kao stari anatomi. 4bunjeno smo se po ledali2 i"let se pretvarao u problem. , .ta sada/ , upitao je netko u utnji. Pitanje je bilo op(enito! ali svi smo o#ekivali ne be" stanovite "luradosti! da Roko od ovori. ekali smo prili#no du o. Po ledao nas je jedno po jedno . , 0demo pjeke , rekao je nekim malim! pri uenim =idio sam da se on boji. e a se to boji/ , pitao sam se! ali sam se i sam malo uplaio. , Pjeke! molim vas lijepo/ , rekao je netko. , 3a "nam put , rekao je Roko , 0 nije vie daleko. , Ali pjeke , " ro"ili su se. , 4namo da "nanost tra%i %rtve! ali per pedes/ , ;ra(a 5loven$i su mrtvi pijani , i"javio je netko s vrata autobusa. , 5pavaju kao "aklani. , Pametno , odobrio je dru i. , Tamo jo &ajde de , ra"mislio je netko , ali kako (emo natra / , >ajde! ljudi , ovori Roko , sve je ravno ko na tanjuru. , 1eni su ravni jedino tabani7 ne mo u pjea#iti , rekao je jedan i demonstrativno krenuo prema vratima autobusa. , ekat (u dok se ne pojavi kakav auto. lasom koji me i"nenadio i uplaio. A onaj koji sam "na to je stra&! br"o a prepo"na u dru om.

, Ovdje je auto posljednji put proao , po#eo je 0van &ine(i stara#ki napor da se prisjeti , bit (e bilo dvadeset osme ili dvadeset i devete! ako me sje(anje ne vara. , 4a pjea#enje imam taman toliko sna e da se vratim u rad , rekao je netko. , Okru lo e"deset kilometara , rekao je o8er. , Onda do najbli%e autobusne postaje. , Uostalom! to (emo sa %enskinjem/ , povikali su. , 6ako (e one &odati/ Osjetivi smjesta da je %enska ravnopravnost u pitanju! O8elije su spremno rea irale2 , )e brini ti "a nas. 1i smo planinarke. , )e vidim dodue ni prebite planine , rekao je =ladimir. , )e mislite valjda da (emo do Tri lava! na ovu stranu. 0li do O&rida na onu. , O&rid nije planina , rekle su O8elije. , 1orat (emo prespavati! dje sti li da sti li. , Da spavamo ovdje/ 1eni ve( dola"i da prile nem , rekao je netko. , 0demo! ljudi , "aklju#io je Roko. U me'uvremenu je i"vukao i" autobusa svoju malu plavu sportsku torbu! preba$io je sada preko ramena i poao $estom. Osamljena! nakrivljena! roteskna 8i ura. 6amo/ pitalo je neto &isteri#no u meni! kamo/ Ali nisam se usu'ivao sluati taj las. , >ajdemo , rekao sam misle(i da je tako potrebno. , Roko "na put. =idio sam kako se mno i jo kolebaju! a samo neki odlu#uju. Ubr"o su se oblikovale dvije rupe2 prvo oni koji se odlu#uju! a onda "a njima! lijevo i desno! oni kojima je odluka dru i& najva%niji ra"lo "a svoju. , >o(ete li i vi s nama/ , pitao sam o8era koji je sjedio na prednjem braniku i pokuavao obrisati ruke u%vom ku#ine natopljene na8tom. , )e , rekao je mirno. , 1oram #uvati autobus dok ne nai'e neki auto da po"ove pomo(. A to vam ja i trebam be" autobusa/

Roko je ve( bio prili#no odmakao $estom. 1no i su! vidio sam! odlu#ili da ostanu. , E! onda nita , rekao sam onima koji ostaju. , Pri#at (emo vam kako je bilo. )evoljko su nam ma&nuli! kao to smo mi nevoljko krenuli. 6ad smo odmaknuli dvadesetak koraka! okrenuo sam se jo jednom. Autobus je stajao nasred puta ledaju(i me svojim ba"edovskim o#ima poput kakvo "atvorena. inilo se da tamo uop(e nema ljudi. olemo vodeno konja. 5vi su se pred vru(inom sakrili unutra i vrata su autobusa bila

PA)06A 0 APAT03A 5U PRO6RU5TO=A PO5TE:3A na kojoj se raspinje du& moje enera$ije. 0"me'u te dvije opreke morao bi postojati $ijeli ni" stanja "a koja su nas u#ili da i& smatramo "apravo normalnim. Ali kao da je neka be"ob"irna i strana ruka i"brisala i" svi& nas te prijela"ne nijanse. 1i nismo bili sposobni ni jedno jedino #aska %ivjeti u stabilnijoj du&ovnoj ravnote%i. 4ato je tako/ )e "nam. Toliko stvari ne "nam ba o svojoj enera$iji. Uvijek mi se #inilo da su pokoljenja prije nae a i nakon nae a toliko jasnija. 4nam jedino da su me do ludila! do &isteri#no dr&tanja dovodili na li ispadi! eksplo"ije panike! koje bi jedine bile u stanju da nas tr nu i" apati#no tavorenja i be"voljno pri&va(anja sve a to nam se pru%alo ili nametalo. Da li bi to i" nas na lo pro ovorili kakvi uro'eni prenatalni u%asi koje smo ina#e uspijevali potiskivati i kontrolirati jedino potpunim "atajivanjem du&a! %elja! sebe! nade! nekom vrstom samo"atite kakva je apatija/ 6oliko sam puta sa%alijevao svoje dru ove! mr"io i pre"irao sebe to ne "namo ili ne mo%emo %ivjeti be" ti& ekstrema! i"van to kalupa krajnosti u koji smo se "atvorili! %ivjeti u jednom vedrom ekvilibriju! u" o&rabruju(i oslona$ ra"uma. Ali bio sam bespomo(an kao i dru i. 0 mo%da "ato to me budi i" apatije! a mo%da i "ato to sam osje(ao da nemam sna e da se sam oduprem naletu panike! Petra sam ledao s nemo(nim njevom! otovo s mr%njom. Petra koji je do to #asa! kao i svi mi ostali to smo se uputili pjeke na du i nei"vjestan put! &odao "lovoljno i re"i nirano pranjavom $estom! po vru(ini! ve( mo%da $ijeli sat! u tekoj malodunoj utnji u kojoj su se jasno ra"likovali "vukovi pojedini& $vr#aka u rijetkim maslinama! a koji je sada pani#no! s nekim ur entnim nemirom u lasu! ponavljao ve( ne "nam po koji put! sve inten"ivnije2 , Gdje smo/ :judi! "nate li vi dje smo/

)itko mu prvi put nije od ovorio. U ra"ba$anoj koloni ledali smo bijelu $estu pod no ama. , Pa! "abo a! vidite li vi da ovdje uop(e nema "nakova , rekao je nekoliko koraka dalje. , )ema imena mjesta. )ema putoka"a. Po #emu da "namo dje smo/ , =rlo va%no , promrsio je netko kro" "ube. , Tu ili tamo. , .to si navalio , rekao je dru i , "na Roko valjda. Pokuali smo a smiriti! ali nesi urnost u naim vlastitim lasovima &ranila je nje ovu paniku. , :judi! treba neto u#initi. )e mo%emo ovako! kao stoka. 1i smo se i" ubili. 0" ubili smo se! s&va(ate! "alutali. Trebalo bi se vratiti dok jo ima vremena. 4astali smo nasred vru(e dlana $este koja je! koliko smo mo li vidjeti! ispred i i"a nas bila posve jednaka! kao i pej"a% s obje strane $este! tako da se #inilo da "apravo ni dje nismo ni stali! ne o da jo uvijek na #udesan na#in putujemo! tu! "austavljeni i"nenada u ni dini! da se vrtimo "ajedno sa svijetom na nekoj stranoj orbiti! sprljeni kao kuk$i na u%arenoj tavi $este. , 4alutali smo! i" ubili smo se! otovo je , Petar je &isteri#no di"ao las! pobunu! a o#aj u nje ovom neprestano je promatrao Roka. , Ti "na put! je li/ , rekao je napokon , 4na dje smo/ 4na ovo< 4na krasni< )e "nam uop(e "ato jo idem "a tobom. )e okre(u(i se Roko je a"io dalje. 6rupne kapi "noja $ijedile su mu se i"a uiju na potiljak. Prepirali smo se s Petrom! objanjavali mu da $esta mora voditi nekamo! da to to "na#i -"alutati- ovdje! u $ivili"iranom kraju! dje ima toliko i toliko stanovnika na kvadratni kilometar! i dje uvijek mo%e na(i ljude! ra"umije li! ljude7 nema problema! nismo u pustinji ne o u 0stri! $ijelu je mo%e prije(i "a dan &oda! "emlja je istina mala! ali pou"dana7 siroti$a je! ali je naa7 "na se dje lasu mijeao se s optu%bom. Dok je ovorio!

smo7 i da kakva je on to kukavi$a! mekua$ jedan! boji se malo prote nuti no e! prespavati u kakvoj bunji ili na sijenu! pa i pokisnuti ako treba! ali nita nije djelovalo uvjerljivo! a ja sam se nemo(no ljutio osje(aju(i u svojim rije#ima! jo u #asu dok sam ovorio! stra& i paniku nalik nje ovoj! primje(uju(i tu istu paniku u estama i lasu ostali&. Osje(ao sam kako su ra"lo"i koje navodimo slabi i ne"na#ajni! kako su oboreni prije ne o to i& iska%emo. )itko im! pa ni mi sami! nije vjerovao. )itko vie nije vjerovao ra"lo"ima! rije#ima! dru ome. Da nam je sada tko rekao dje smo i kamo idemo! ne bismo mu vjerovali ni da smo u 0stri! ni da smo u ovom stolje(u! a kamoli da postoji Gradina i da (emo do nje do(i7 bila bi to samo rije#! pra"na ljuska. 5 prvim %mar$ima na potiljku osvrtali smo se po krajoliku! a re#eni$a koju je Petar ponavljao kao pijan Treba se vratiti dok jo imamo vremena odjekivala je u nama lasnije od svake ra"umne rije#i! kao posljednji o#ajni#ki po"iv! jedino spasonosno eslo. A onda! isto tako na lo kao to je dola! panika se po#ela smirivati. Prepirka je jenjala! prestali smo se me'usobno uvjeravati u bilo to! un'ali smo jo neko vrijeme! ali ve( smo polako i instinktivno krenuli u neurednoj rupi "a Rokom koji je $ijelo to vrijeme stajao malo po strani i promatrao nas! a sada se nasmijeio i polako poao $estom dalje! dr%e(i napola okrenutu lavu da vidi kutkom oka da li a slijedimo. 5lijedili smo a. >odali smo "a njim po ru%eno! jo uvijek pod dojmom prepirke! is$rpljeni i umorni od panike koja nas je ostavila kao is$ije'ene krpe! i "nao sam ne samo po sebi ne o na neki na#in kolektivno da sada opet nastupa stara dobra apatija. 5putala se s ovi& nebesa poput bla e "avjese sun#ane ma li$e u kojoj je sve oko nas "atreperilo poput svjetlu$ave! nejasne! pospane 8atamor ane. 0 tada je Roko! nekoliko koraka ispred nas! "astao i po ledao nas poru ljivo i superiorno! i poka"uju(i rukom naprijed! kao )apoleon kod Austerlit"a! rekao je2 , Evo vam vae a "naka.

4aista! u ledali smo "nak! daleko naprijed na oku$i. 0" te daljine nije se mo lo vidjeti to na njemu pie. Pribli%ili smo se! malo posti'eni "bo svoje malopre'anje luposti! i smijali smo se sami sebi bespomo(no ra"ma&uju(i rukama! kao da jedan dru om &o(emo re(i! da kako smo samo mo li oko takve tri#arije onoliko raspravljati! ubiti lavu! pani#ariti. O"naka je stajala u" samu $estu! na&erena na savijenom $rno,bijelo ispru anom metalnom stupu s koje se ljutila boja. Plo#a je bila natu#ena kao da se netko na nju naba$ivao kamenjem! boja otovo posve ostru ana! a r'a je tako duboko "ajela rubove lima da je to mo%da bila samo polovi$a plo#e. 0pak! bila je o"naka. O#ito stara! tko "na otkad! sada neslu%bena! ali mo%da jo vrijedi. 1o%e se #itati. O=D3E 56RE)0 :03E=O pisalo je na njoj. 4austavili smo se pred putoka"om i du o! svaki "a sebe! sri$ali natpis. 6ro" mene je prola neka kratka i nejasna je"a od te eni mati#nosti. ;ilo je strano da tu! u ovoj pustinji! najednom! niodakle! iskrsne ovakav lakonski "nak2 -Ovdje skreni lijevo-. 6amo/ , upitao sam! ali ve( trenutak kasnije "aboravio sam pitanje. emu $jepidla#iti/ 6akva je da je! ponavljam! ipak je o"naka! putoka"! ne dje neto postoji. Tko ju je pisao! "nao je to pie i komu pie. 4nao je da nekamo vodi. Od $este se nalijevo odvajao mali no ostup kro" rmlje! tek "a irinu #ovjeka. 5tajali smo neko vrijeme bespomo(no se vrte(i na mjestu! poput naplavina na ra#vanju rijeka. 5ta"a je vjerojatno neko( bila "natno ira2 sa strane! obrasli korovom! vidjeli su se tra ovi traktorski& usjeni$a! kamionski& uma! mno i& prola"nika. Roko se odjednom lasno nasmijao i "a a"io u rmlje. Poao sam "a njim. 6ao da smo se unaprijed do ovorili! ostali nas nisu slijedili. =ladimir je sjeo u" putoka"! oslonivi se na nj le'ima! kao da demonstrativno %eli poka"ati da a istra%ivanje ne "anima.

Roko je preda mnom ra"mi$ao ranje kupina! opre"no preska#u(i niske bodljikave rmi(e koji su se ra"rasli na sta"u. )ismo preli tako ni stotinjak koraka! kad je Roko i"nenada stao usred sve u(e! sve vilje makije. Gledao je pred sobom neto to nisam mo ao vidjeti od nje ovi& le'a u isprepletenom iblju. , 1ajku im bo%ju pokvarenu , prosiktao je Roko kro" stisnute "ube. , ;o a im prevarantsko ... Priao sam nje ovim le'ima i po ledao preko ramena. Grmlje je na tom mjestu na lo prestajalo. Ali prestajalo je ujedno i sve dru o2 sta"a! tra ovi vo"ila! prestajalo je tlo. Pred naim no ama bila je kamena provalija! ne dublja od pet,est metara ali dovoljno smrtonosna. 5a svi& strana okru%ena rmljem bila je ovalno oblika! i otre kamene stijene sputale su se do dna otovo okomito. 5ta"a je o#ito vodila samo dovdje. )ije bilo "aobila"no puta ni lijevo ni desno. )ije bilo putoka"a. 6amen u jami bio je $rveno umrljan od krvi mno i& putnika koji su i& dovdje slijedili. 0li je to mo%da bila samo boksitna ruda#a! "emlja $rveni$a kojom se ovaj kraj oduvijek di#io/ )aputeni rudnik boksita/ 5tari kamenolom/ ;ile su to samo rije#i pred ponorom koji nas je vrebao. Okrenuli smo se " ranuti! nijemi! i ne po ledavi se! i vratili se istim putem natra . Roko je sada iao i"a mene. Ostali su me do#ekali upitnim po ledima , u o#ima im se "r$alila nada. )isam imao sna e da im ita ka%em. Po ledao sam "nak. 5tajao je u" $estu! obi#an prometni "nak istroen vremenom! r'av. 4anijemio sam pred nje ovom obi#no(u. 4nao sam da ne mo u nita u#initi. )isam a mo ao #ak ni mr"iti. ;ilo je neto nes&vatljivo u tom da je tako be"na#ajan! trivijalan! a da sadr%ava toliko nade! toliko ra"o#aranja. , Dobro! ljudi! to je/ , pitali su Roka. , 0" ledate kao da ste vidjeli sablast.

, Provalija , rekao je Roko. , Put vodi ravno u provaliju. =ie kao u stupi$u. 6ao to uro'eni$i &vataju lavove. , Ovdje bi i mo lo biti kakvi& uro'enika , rekao je Petar. , uo sam bubnjeve. , 5 lavovima stvar stoji slabije , rairio je ruke =ladimir. , )e mo%e ovdje vie na(i par lavova ni "a lijek. On i Petar su se u"ajamno "a&valno nasmijali. , 1ajku im nji&ovu prljavu , ponavljao je Roko jo uvijek sav dr&tav! kao da leda pred sobom neku dublju i tamniju provaliju. )itko nije pitao komu majku! komu sun$e pokvareno/ )itko nije pitao kamo! "ato! ko a/ 5vi su "nali da se "biva neka per8idija kojoj je bolje ne sa"nati po#initelje! ra"lo e! $iljeve. 5vi su "nali da nas #ekaju jo mno a skretanja! mno e "amke. Ali nastavili smo dalje pjea#iti7 isprva u"bu'eno se osvr(u(i! strepe(i od ono to smo vidjeli i od ono to jo dola"i! a "atim opet ravnoduno! kao da se nita nije do odilo.

RO6O )A5 3E =OD0O =03UGA=O1 0 PRA.)O1 CE5TO1! ne doputaju(i nam da se i dje "austavimo. >odali smo ve( $ijelu vje#nost. 5 vremena na vrijeme prola"ili bismo raskr(ima koja su se ra#vala pred nama kao neispunjena obe(anja. Gledali bismo #e%njivo i lijevo i desno! "astajali bismo &ine(i oklijevanje! &ine(i potrebu da ra"mislimo! da i"aberemo! ali on se na to ne bi uop(e oba"irao. )a raskr(ima nije bilo putoka"a! nikakvi& upo"orenja ni "abrana! mjesta ni udaljenosti! $este su se spajale i ra"dvajale! ali on je be" neodlu#nosti! s nekom unutarnjom si urno(u odabirao put koji se njemu valjda #inio pravim. )aprosto bi! ne mijenjaju(i korak! nastavio dalje jednim od puteva kao da njime svakodnevno prola"i! tako da uop(e nismo ni sti"ali pitati kamo se ide. e"nuli smo "a u odnim skolasti#kim disputom o prav$u kretanja! o mo u(nostima i"bora! s demokratskim nad lasavanjem! ne dje kraj neko a trokrako raskr(a u sjeni lipe! "a "elenim stolom travnjaka. Ali on je bio #as pred nama! #as i"a nas! #as medu nama! obi ravaju(i nas kao bri%an pastir! i nita se nije mo lo. 6ad od bi netko neto "austio! on bi nekim estim #ulom naslutio opasnost i ve( bi bio tu! neprestano neto pri#aju(i kao #ovjek koji "apravo ovori sam "a sebe! ali u na"o#nosti nemuti& %ivotinja koje dodue na neki na#in voli! ali "a koje ipak "na da i& svakako mora voditi dalje! #as bla o(u! #as #vrstinom! i tako je pleo pred nama svoj beskrajni! isprekidani monolo ! to je! kako "namo! osobina pastira osamljeni& na du im putovanjima sa stadom. Govorio je o svemu i sva#emu! samo ne o tomu kamo idemo! iako bi katkad spomenuo Gradinu! kao da su put i $ilj savreno jasni! i tako je nekako ispalo! "a&valjuju(i dijelom njemu a dijelom naoj ravnodunosti! da nitko "apravo nije ni upitao dje smo. 0li smo samo dalje! samo dalje. 6raj jedno potoka koji nam je presije$ao put %ubore(i kro" mali nadsvo'eni kanal ispod $este! u#inili smo sve to se dalo. Potok je bio svje% i bistar! r oljio je kao ki#,poto$i i" pri#e i s obje strane $este

prostro u odne &ladovite travnate oa"e! po kojima smo se! kao da je pala neka ne#ujna "apovijed! ravno s $este! ne "austavljaju(i se! ratrkali kao rakova dje$a. )eki su punili #uturi$e vodom. )eki su se i"valili u travu raste%u(i se u slatkoj #e%nji "a odmorom. 3edna od O8elija smjesta je i"vadila i" svoje torbi$e bijeli ubrus i prostrla a u travu ispod ba rema. , >o(emo li piknikovati/ , pitala je. , Tu ne dje mora biti pod"emni i"vor , viknuo je Petar od potoka. , Usred ove vru(ine voda je kao led. Ali desetak minuta kasnije! Roko! koji nije ni sila"io s $este ne o sjedio na njenom rubu spustivi samo no e u travu! sam! pranjav! napet! ni najmanje se ne opustivi na odmoritu! osovio se na lo i "aba$io torbu preko ramena. , >ajdemo! ljudi. )ije vie daleko , rekao je. , Da sti nemo prije mraka. >ajde. Gradina #eka. Onda se raskravljuj do mile volje. 0 ovorio je dotle dok se i "adnji me'u nama nije spakirao i po nute lave! sa "avi(u se osvr(u(i prema travnatoj oa"i! po rbljen kao deva! uspentrao na $estu i krenuo dalje! njiu(i se pod nevidljivim i sve ve(im teretom. Tako smo u po ru%enoj utnji marirali dalje! rasuta kolona! ne ledaju(i se me'usobno u o#i ne o spustivi po led u prainu pod no ama. =oda u #uturi$ama uskoro je postala mlaka i ustajala! a i samo sje(anje na svje%inu potoka pretvorilo se u neto pomalo stidno! i ni#e a nije bilo i"a nas to bi nam i" ledalo vrijedno posebno %aljenja! niti #e a ispred nas to bi bilo vrijedno posebno %eljenja. )apor je ra'ao or#inom. , Pa da a #ovjek ne mr"i< , rekao je netko kraj mene. )isam ni podi ao po led da vidim tko ovori. Glas je bio pun jeda! prosiktan kro" "ube! nemo(an. Uskoro je taj isti las ovorio u meni samom. >odali smo u du oj utljivoj mr%nji! kro" vreli pej"a% koji je podr&tavao pod sun#anom jarom.

TA6O 5E DE50:O *DE50:O =E:01+! jer se ne mo%e re(i da je tko od nas iao po nekom planu! jo manje je li to %elio ili ne %elio , pitanje se uop(e nije postavljalo+ da smo oko podne sti li u neko mjesto! a da to "apravo nismo primijetili. 0"nenada smo se nali me'u prvim rijetkim ku(ama koje su pred nama naprosto i"niknule i" pej"a%a. Cijelo mjesto! kako smo uskoro mo li vidjeti! sastojalo se od dva veoma du a! veoma jednoli#na ni"a ku(a poredani& s obje strane $este. Cesta se su"ila i viju ala sada i"me'u pro#elja ku(a! kao rijeka u kakvom kanjonu. 5ve su ku(e bile otprilike jednako visoke! "idane pri"emni$e! o%bukane prili#no davno! sada ve( trone! i sva su vrata bila "atvorena! svi pro"ori "ati(eni sklopljenim kurama. .kure su bile jedina varija$ija u tom mjestu2 bilo i& je tamno"eleni&! sivi&! sme'i&! $rni&! #ak i jarko$rveni&. Ali sve su bile "atvorene. =ru(ina je bila nepodnoljiva. 5un$e se stostruko re8lektiralo od bijele kamene praine na $esti i i"me'u sivi& latki& "idova koji su nas pritjenjavali kao "mijoliki lijevak. )ije se osje(alo ni ono malo svje%e daka koji nas je pratio dok smo bili na otvorenom. )iko a nije bilo na $esti. >odali smo kro" mrtav rad! u potpunoj tiini. , 1ora da ipak ima neko a , rekao je Petar muklo , samo su se valjda po"aklanjali pred vru(inom. , 1o%da su #uli da dola"imo , rekao je =ladimir. , 1a valjda ima! bo amu! neka kr#ma , rekao je 0van. , )eto valjda radi i po vru(ini. , )aa lasovita ostoljubivost vrijedi samo "a pristojne ljude , upo"orile su O8elije , a ne "a ovakve probisvijete. Prola"ili smo kraj slijepi& pro"ora osvr(u(i se lijevo i desno "a nekim "nakovima %ivota. 5 ve(ine pro"ora boja se ve( ljutila! ali neki su bili svje%e obojeni! i to nam je davalo kakvu,takvu nadu da ipak postoji neto %ivo u ovom sablasnom radu. Tada smo u ledali %ene.

;ile su na pro"oru ne viem od metra i"nad "emlje , "nate kakve su pri"emni$e u provin$ijskim mjestima. U prvi #as osjetio sam olakanje vide(i otvoren pro"or! makar bio i jedini. Ali onda smo se pribli%ili kao "a#arani pri"orom! i mo ao sam vidjeti %ene i"bli%e . ;ile su tri! sve tri neo#ekivano oleme! i stajale su u $rnom %drijelu pro"ora kao %iva slika uokvirena sa strane tamno$rvenim kurama7 jedna se naslonila olim podlakti$ama na pro"orsku dasku! o jedno rame objesila joj se dru a! a tre(a je stajala s dru e strane! uspravna i oputeni& ruku. ;ile su na niskom pro"oru! tako da smo imali dojam da i& ledamo s visine , to "bo nisko pro"ora! to op(enito. )e(u to na"vati pre"irom ili pot$jenjivanjem! ali u na odnos prema njima uvukla se! umjesto "a&valnosti i olakanja koje smo u prvi ma& osjetili! neka vrsta pomanjkanja od ovornosti koju putni$i,prola"ni$i osje(aju prema ljudima oni& krajeva kojima samo prola"e! be" namjere da se tu "austave i puste korijenje. Osje(ali smo da na svijet neminovno prola"i mimo nji&ovo i da se dodiruju samo povrno! samo slu#ajni trenutak. emu tu onda osje(ati neke o rade! ob"ire! skrupule/ 5mijali smo se be"obra"no! eretski! prosto. Bene su nas ledale s pro"ora od ovaraju(i na na smije& istim takvim eretskim! drskim smije&om! urkaju(i se me'usobno! tri krupne! monumentalne! stamene %ene na uskom otvoru pro"ora! krupni& nasmijani& li$a! iroki& ja odi$a! nera"mjerno krupni& obli& ruku! kao da i& je 6ljakovi( naslikao7 oslonile su svoje mesnate! mii(ave podlakti$e na pro"orski pra ! u nije"divi na njima svoje omane "drave rudi! kao da i& nude na olemim sme'im pladnjevima! rudi poput krupni& "reli& dinja! u rubim! otovo mukim kouljama! od ne sasvim i"bijeljeno selja#ko platna. 5mjenjivale su se na najpo odnijem mjestu pro"ora robusno se otimaju(i "a prostor! ali jedva da se mo lo ra"abrati koja je koja! jer su sve tri bile sli#ne kao oleme bron#ane bli"anke u postamentu kakvo spomenika.

:judi! te %ene su bile monstruo"no oleme< .to smo bli%e prila"ili! #inile su nam se sve ve(e. Tri orostasne! tople! jake %ene! malo ra"baruene! poluraskop#ani& koulja , kao da su tek maloprije ustale i" vru(e postelje , ledale su nas otvoreno! drsko! pro%drljivo! nesputano! kao to su im krupne rudi pod kouljama bile o#ito nesputani valovi mesa! i smijale su nam se! napola poru ljivo! napola po"ivaju(i nas! urkaju(i se me'usobno s ironi#nom las$ivno(u! s priprostim na ovjetajem po&ote! tri praiskonski mo(ne %enke ne"aja%ljive sna e! koje su bile svjesne i poka"ivale je na sve strane! tri %ene na niskom pro"oru u be"imenom pustom mjestu "vale su nas i" ra"dra%ljive polutame! i" "a uljive unutranjosti s nepro"ra#enom posteljinom! vukle su nas poput olemi& neodoljivi& ma neta da u'emo u vla%nu tamu to mirie po nji&ovu "noju i jetkim sokovima! i" %e e i sparine! s okuke viju ave $este! odakle se i tako i onako nije vidjelo kamo dalje. 6akav je Odisej ovdje potreban da "austavi svoje mornare< Poput 1aelstroma! virovi su nosili na brod prema niskom ponoru pro"ora. 6ako se slatka i kona#na #inila "a uljiva paklena tama i"a nji&ovi& iroki& le'a< 4austavili smo se dr&te(i pomamno! na samom rubu ponora. 5ve a jo nekoliko koraka dijelilo nas je od %ena. .to nas je sprije#ilo da i& ne pre'emo/ )e "nam. 5ve je bilo dobro be" rije#i. .to nas je natjeralo da u tom #asu pro ovorimo i rastjeramo slatku oma li$u u koju smo tako na lo tonuli/ 4austavili smo se i po#eli doba$ivati dosjetke! i"a"ove! prostote! kao da nas neto i"nutra na to prisiljava! doaptavaju(i nam rije#i kao da nam lijeva otrov u u&o. U neprili$i svaki pred sobom prikrivali smo $erekanjem! u"ajamnim po ledavanjem! urkanjem! sve tjeskobniju spo"naju kako su sve te prostote suvine i nepotrebne! da i sami ne s&va(amo pravi smisao ono a to ovorimo! ve( samo nemo(no osje(amo da se time neto be"nadno i nepovratno kvari. Bene nam nisu u"vra(ale! ve( su se i dalje samo smijale! utke! drsko! ali s dostojanstvom to a imaju %ivotinje! beskrajno nadmo(ne naem pubertetskom nadmetanju rije#ima.

0"nenadnost i sna a prvotno do%ivljaja mrvila se pred nama kao kula od karata. Dolo mi je da "apla#em. 4ato smo to u#inili/ 1o%da "bo prola"ni#ko pre"ira! a mo%da "bo kolektivno du&a jer nas je bilo previe! i mo%da smo se stidjeli jedan dru o a! i mo%da ovakve odluke #ovjek mo%e donijeti jedino sam! mo%da ima prilika koje jedino sam #ovjek mo%e iskoristiti7 ili smo se mo%da u posljednji trenutak uplaili pred tim monumentalnim praroditeljkama! osje(aju(i da smo im nedorasli. 0li smo se mo%da osjetili nedostojnim i "ato se osve(ivali. 1o%da pomalo od sve a to a. 0 sudbonosno smo "astali. )ae dvije O8elije! toliko ra"li#ite! otovo de#ki(i! otovo bespol$i u usporedbi s ovim randio"nim %enskim jakotama na pro"oru! demonstrativno su se povukle nekoliko koraka u stranu i odande indi nirano 8rktale na svaki na est. Ali pored sve indi na$ije nisu mo le da ne ledaju i da ne budu 8as$inirane ritmi#kim ritualom ruku to smo a kao kakav plemenski ples plodnosti i"vodili pod pro"orom. =ladimir! 8oto ra8! smaknuo je na trbu& svoju ko%natu torbu s kamerom i udaraju(i po njoj tamtam! pjevuio je ste nutim lasom! ispred svi&! kao vra#! be"obra"no se $ere(i2 Oj, djevojko koulju podvrni, to se ono med nogama crni a %ene su na pro"oru ro&otale "aba$ivi lave! i nji&ovi su monumentalni vratovi bljeskali pred nama poput "r$ala , sitno mii(je na tim vratovim isprepletalo se u #udesnom kaleidoskopskom treperenju po"iva i %elje! topline i po&ote. U tom trenutku upleo se Roko *kad ve( vie nije bilo "apravo potrebno! "nam+ i tek tada! kad je pri ovorio! s&vatio sam da on i nije sudjelovalo u nijemoj i ri! i da je do tada stajao i"a nas ra"ro a#eni& o#iju u kojima se "r$alio o#aj! u%as! odvratnost! to li/ 4ar je peder/ upitao sam se! ne "naju(i nita bolje. , 3este li poludjeli/ , ovorio je Roko nervo"no! pri ueno! kao da se boji da nema vie mno o vremena. , .to! nikad niste vidjeli %enske/ 6ao da su vas s robije pustili. Pustite! ljudi. Poslije. 6asnije. Treba i(i dalje. >ajdemo! molim

vas lijepo. >ajde! kad vam ka%em. )ije vie daleko. 4aboravili ste2 Gradina #eka. 4ar (ete s ovima ovdje... 4bo ovi& ovdje... :judi! idemo... 5kakutao je od jedno do dru o ! prijetio i molio! pote"ao nas "a rukave! poka"ivao nam $estu! upo"oravao na nae O8elije koje su nam davale do "nanja da su uvrije'ene i da nas pre"iru! i tek bi s vremena na vrijeme! iskosa! ispod oka! neki put po ledao %ene na pro"oru! kao to #ovjek kojemu se %uri i koji nema nov$a otovo s mr%njom leda i"lo s i ra#kama u koji su se "atelebala nje ova nera"umna dje$a. 0 kona#no! u atmos8eri je neto nepovratno puklo i vidjeli smo da moramo dalje. 6ad smo napokon krenuli! polako! jedan po jedan! Roko je oda&nuo. Po ledali smo %ene jo jednom! s beskrajno nemo(nim %aljenjem! i produ%ili sredinom $este ne usu'uju(i se skrenuti ni lijevo ni desno! kao da se bojimo ku(a. Premda su svi dru i pro"ori bili "atvoreni i kap$i #vrsto sklopljeni pred u%asnom vru(inom! i mi smo &odali u sparnoj utnji osvr(u(i se prema onom jednom pro"oru koji je! #inilo se! bio otvoren upravo sada! samo u ovom #asu! ba "a nas! posljednja prilika koja nam se pru%a! i po"ivao nas da se predamo nje ovom toplom spasonosnom "a rljaju. A mo%da je taj pro"or uvijek tu! uvijek otvoren! utjeio sam se desetak koraka dalje! mo%da se uvijek mo%emo vratiti. , :judi moji , rekao je Petar i"nenada , kako su velike< , Goleme< , rekao je 0van &i&o(u(i. , Podsjetile su me na onaj vi$ o vrap$u i sloni$i. , Prostak , rekle su O8elije. , Tko bi onakve rdosije "adovoljio< , rekao je Roko. , Ubile bi bo a u vama. , To mora da su neke %enetine< , rekle su O8elije. , Onako se nuditi svakom tko pro'e. , )aa diljem svijeta lasovita ostoljubivost , rekao je =ladimir.

, 6ako su velike< , Ponovio je Petar %eljno! vuku(i no e $estom i podi%u(i prainu. , Osim to a , rekao je Roko kao da nastavlja misao koju je prije "apo#eo , tko "na nema li u ovom kraju endemi#ko si8ilisa/ 3ara je bila nei"dr%iva. >odali smo jo neko vrijeme neraspolo%eni! povu#eni duboko u sebe! ra"miljaju(i svaki svoje! va%u(i neke nevidljive! neopipljive vrijednosti u odnosu prema tri teke! jake %ene koje su nam bile tu! nado&vat ruke! dok se uop(e nije ra"abiralo kamo (emo dalje i &o(emo li nekamo sti(i. Ali nita se nije dalo u#initi. ;ilo nas je! kao to sam rekao! previe2 pa"ili smo budno jedan na dru o . 0 onda najednom! kad je slika %ena po#ela ve( polako blijedjeti u naem pam(enju! Petar! koji je "aostao u &odu! "austavio se i"nenada nasred $este otiru(i "noj s #ela i nervo"no skidaju(i nao#ari! briu(i i& prljavom marami$om! daleko i"a nas! nekako malen! sam i po rbljen u lijevku $este to se ubila u perspektivi! i viknuo je i"daleka nekim visokim "ate nutim lasom! i"obli#enim mo%da od nesavladive %elje! mo%da od preteke odluke! lasom koji sam jedva prepo"nao2 , 5tanite. 5vi smo "astali i osvrnuli smo se jednakom kretnjom! poput krda. inilo mi se trenutak da sam u nekim o#ima vidio isti onakav na ao proplamsaj nade! kratak o#ajni#ki bljesak! koji se tako #esto me'u nama ponavljao! da se "atim smjesta u asi. Petar je stajao! usredoto#en na brisanje o#ala! nasred $este i rekao! sad tie i prirodnije2 , Ra"mislio sam malo! ljudi... i eto... to od vi rekli da rekli... Roko je nekoliko puta %urno koraknuo prema njemu kao da pola puta. , 6oji ti je bo ! Petre/ , pitao je slabim nesi urno kao da tra%i ravnote%u. lasom! "austavljaju(i se a %eli sprije#iti da ne i" ovori posljednje presudne rije#i. Ali neto a je "austavilo na

, )ita , rekao je Petar. , )ita mi nije! Roko. 5amo ne idem dalje. 0dem natra , poka"ao je pal$em i"a le'a. 5vi smo a nijemo ledali. Osje(ao sam kako u nama nao#i led raste neki na onski otpor! kolektivna osuda. Ovako svi "ajedno nismo odobravali nje ov postupak! iako je! mislim! svaki od nas pojedina#no %elio biti na nje ovom mjestu i "avidio mu na &rabrosti! ili na kukavstvu! na slabosti ili na sna"i. , ;udi dru , rekao je Roko , svi smo "ajedno poli i svi (emo "ajedno... Ti nam treba kao "nanstvenik. , Oprostite , rekao je Petar trep(u(i na sun$u neto od svjetla! neto od neprilike , ne(u da kvarim i"let! ali... nije sve ni u "nanosti. , )ema smisla da se sad dijelimo , rekao je Roko. Petar je utio ledaju(i kro" stisnute kapke. Onda je na lo neto u sebi presjekao2 , A "ato ne bi bilo/ , upitao je! i bilo je o#ito da je njemu jasno da smisla ima! i okrenuo se! i i"nenada la anim! veselim korakom! kao da je na lo stresao s le'a onaj olemi teret koji smo svi osje(ali! krenuo ravno prema ku(i s tri divovske %ene! $ijelom jednom svijetu to je sada pripadao isklju#ivo njemu. Gledali smo "a njim kako odla"i malen i sada %iva&an ni" duboki kanjon $este. To sam mo%da mo ao biti i ja! pomislio sam. To dio mene odla"i! osje(ao sam. .utjeli smo tako nekoliko #asaka u po ru%enom ra"miljanju! a onda smo krenuli dalje! i "a#as je svako od nas imao neto da ka%e o Petru! o tomu kako je nje ov postupak "apravo nekorektan! antikole ijalan! kako on "apravo i nije pravi dru ! kako nas je napustio! da ka%emo to#no! de"ertirao! i da to mu je to trebalo sad kad smo i tako bli"u $ilja! ako &o(e %ensku! je li! mo%e je uvijek na(i! a ne ba sad! i sve tako. 0 moj je las naao svoje skromno mjesto u tom koru. 6ad se ovori u ime korektnosti! svi treba neto da ka%u. Gledao sam pred no e kao i dru i! &odao i ovorio. 4nali smo u dubini due da smo svi mi mo li u#initi isto! i pojedina#ni stid "bo kolektivno ponaanja spre#avao nas je da jedni dru e po ledamo u o#i.

3ARA 3E POT1U:O TU6:A u naim sljepoo#i$ama. .utnja je trajala $ijelu vje#nost. >odali smo dalje pustim viju avim radom ne susre(u(i niko %ivo . 5 ku(a su nas ledali "atvoreni kap$i. )a svakom novom "avoju nadali smo se da (emo i"i(i na otvoreno! ali s obje strane $este do#ekivale su nas stalno ku(e i samo ku(e i uvijek iste ku(e! tako da smo povjerovali da se vrtimo u kru . 0li smo sporo! be"voljno! utke. 5amo je Roko "adr%ao kakvu,takvu %iva&nost i kru%io u &odu me'u nama! ne usu'uju(i se dodue ovoriti ali "aviruju(i nam "bunjeno u po nuta li$a! i u#inilo mi se! kad je isto tako pristupio meni! da u nje ovim o#ima vidim o#ajavanje "bo nae tromosti i be"voljnosti. Podsti$ao nas je! ali kao da mu se samom smu#ilo. )ijemo nas je o&rabrivao! a samom mu je trebalo o&rabrenja. Gotovo da osjetim sa%aljenje prema njemu i da pro ovorim! da a osokolim! da mu ka%em da sve ra"umijem *iako nita nisam ra"umio+! ali nekakav nijemi prkos! "luradost! pa #ak i "avist! nisu mi dali. 5te ao sam "ube i utio kao i dru i. 0 kad smo neto dalje! u tom predu om ni"u ku(a! u ledali irom otvorena podrumska vrata u koja su se! nekamo duboko u tamnu unutranjost! sputale s ruba $este strme kamene stube! i nad $rnim irokim &rastovim vratima s olemim re"ama rasklopljenim na jednu i dru u stranu do "ida! pribijenu obi#nu neblanjanu dasku na kojoj je $rnom uljanom bojom i nespretnim primitivnim rukopisom pisalo =0)O )ARA=)O! Roko je s nekim jedva do#ekanim olakanjem! s uspla&irenom veselo(u! s i"vjeta#enom iroko rudno(u skrenuo prema vratima i lasno! la%nobe"bri%no viknuo2 , 1om$i! vino! naravno< , i odbr"ao neravnim kamenim skalama poput kakvo a %ustro raka dolje u tamnu rupu koja a je spremno pro utala! i u koju smo svi na rnuli "a njim! %udno se uraju(i! sretni to na#as i"mi#emo vru(ini! to na#as "aboravljamo put! to u tom radu ipak ima neko mjesto "a nas! to (emo vidjeti kakvo bilo %ivo #ovjeka i! kona#no! to (emo se osloboditi mu#no dojma to a je na sve nas ostavilo Petrovo de"ertiranje.

5pustili smo se u mirisala na vinske

omili u duboku konobu u kojoj je bilo tamno i

pro&ladno! i kad su nam se o#i prila odile svje%oj barunastoj tami to je ljivi$e i o$at i vla%an kamen! ra"abrali smo nekoliko olemi& ba#ava na u"du%nim redama! i vinski tijesak! i omane &rastove ka$e okovane obru#ima! i bakrene tr$ali$e s mala&itno "elenim pje ama! i drvene netesane klupe posred konobe! i ni" mali& ba#vi$a ra"asuti& unaokolo! i neke vre(e! valjda s krumpirom! i te%a#ki alat! i oleme vijen$e luka po "idovima! i osjetili smo se doma(e! prisno! olakano. Posjedali smo okolo na ba#vi$ama i klupama i vre(ama! ra"ve"ali malo obu(u! obrisali #ela! raskomotili se i po#eli svi u jedan las ovoriti! ovoriti! ovoriti o bilo #emu! samo da se ovori! da se #uje ljudski las! ovoriti veselo! i"letni#ki! dok je nekakav mrav i %ilav star#i( be" "uba! rijetke kose! sav kvr av kao korijen masline! jedan od oni& star#i(a be" odina koji kao da vje#no %ive! vlasnik konobe! %iva&no skakutao oko nas i kro" slavine natakao i" ba#ava u sto%aste ostioni#ke litrene bo$e usto $rno vino to je kli"ilo u bo$e poput teku(e baruna , -to (ete! to (ete-! ovorio je be"ubo! -pravimo uvijek samo $rno! takva nam je batina7 teran! teran7 malo a jo tko pravi #isto - , i dodavao nam bo$e kao da i& uop(e ne broji ne o i& dijeli besplatno! tek da u odi ostima! i mi smo pili trpko &ladno vino puno tanina! usto okusa! od oni& selja#ki& vina koja su usta kao vinska #orba jer su u tom kraju ljudi tedljivi! koji bi i duu is$ijedili i" dropa da je ima! a i ba#va je valjda ve( bila pri dnu! a mi smo pili i ovorili! ovorili i pili kao da se natje#emo tko (e si urnije i br%e "aboraviti malopredanji do a'aj! ili "aboraviti mo%da uop(e. 5tara$ je poskakivao oko nas dodavaju(i nam oslikane "emljane vr#i(e *-Pij! Ante-! -Pij! 0ve-+! -svakom svo a! svakom svo a-! dolijevaju(i vino do samo a ruba! mrmljaju(i neto tek napola ra" ovijetno kro" svoje be"ube desni , neto kao -ovo je muka moja! ovo je krv moja- , i uskoro smo svi ve( bili la ano omamljeni! i brbljali smo i dalje svi u isti ma&! i nadmetali se tko (e vie na&valiti vino! dok je stara$ sve to sluao i "adovoljno se $erekao nekim visokim

i pri uenim &i&otom. ;ilo je prirodno da u nje ovu "adovoljstvu ima neto od ponosa a"de kojemu posao $vate! i neto od ostoljubive radosti koja se jo uvijek mo%e sresti u malim "aba#enim mjestima! ali u#inilo mi se da u nje ovim sitnim uskim o#i$ama to su bljeskale i"me'u namrekani& kapaka! vidim sjaj neke "luradosti! "lobe! #e a li/ U jednom prosvijetljenom! "austavljenom trenutku primijetio sam tu "lobu! i tr nuo se od uboda neko nejasno stra&a! ali trenutak je munjevito proao i" ubljen u pijanom brbljanju i komeanju svi& ostali&! i mo%da sam se jo bio upitao2 -"ato "loba-/ ali nisam "nao to da od ovorim! previe sam ve( bio popio! a osim to a netko je meni! ili sam ja nekom ovorio neto to se u tom #asu #inilo nei"mjerno va%nijim , iako! sada "nam nita nije mo lo biti va%nije , i nisam mo ao doku#iti #emu "luradost u star#evom smije&u! i "aboravio sam i pitati. 5tara$ je "a trenutak prekinuo svoje "mijuljanje me'u nama i svoje nejasno mrmljanje! da bi doviknuo kro" vrata u mra#noj po"adini konobe2 , Donesi! 1are moja! malo sira i pruta. )itko odavde nije otiao ni ladan ni %edan. 1alo maslina! malo mendula/ )astavio je skakutati oko nas unose(i nam u li$e svoje "br#kane obra"e! svoje sitne "lobnovesele o#i$e! dolijevaju(i vino i lijevo i desno. =e( smo se svi bili poprili#no naljoskali! na lo piju(i &ladno vino nakon vru(ine i" koje smo doli. Galama je postupno jenjavala i uskoro smo vie mumljali ne o ovorili. Pojavila se 1are! nje ova %ena valjda! debela spodoba u $rnoj selja#koj &aljini do le%anja! podbra'ena maramom! oli& podlakti$a! i donijela je sira i pruta na drvenim! rubo i"djeljanim pladnjima! "djeli$u maslina! "djeli$u mendula! i kad je be" rije#i otila i" konobe! #ulo se kako ne dje i"a "ida ravnomjerno tu#e mendule kao da "abija #avle. 1o%da "bo to a muklo "abijanja! mo%da "bo pravilno reda netesani& klupa! mo%da "bo vijena$a luka to su visjeli na "idu! mo%da "bo pri ueni& lasova moji& prijatelja! u#inilo mi se da u atmos8eri ima neto robljansko! kao

da smo na ne#ijim karminama ili kao da smo sami duboko pod "emljom! u mra#noj i &ladnoj kamenoj obiteljskoj robni$i. =aljda je sve! $ijelu obitelj obu"elo sli#no raspolo%enje7 primijetio sam kako moji dru ovi pani#no oblije(u po ledom oko sebe! kao da se boje da (e u ledati neko i"a le'a! ili kao da tra%e i"la" "a svaki slu#aj. 5trano mi se mutilo u lavi. Primijeti& kako Roko! kao i uvijek! stoji malo po strani! oslonjen u"a "id! s nekim #udnim i"ra"om li$a! i"ra"om u kojemu se mijealo suosje(anje sa %alo(u! nuanje s op#injeno(u. )isam se usu'ivao da ra"jasnim sebi taj i"ra". Roko je ledao #au u ru$i vrte(i u njoj vino! od koje a mo%da nije popio ni dva,tri dobra utljaja. 4ato/ upitao samo se na#as. .to se pravi/ pomislio sam. emu ta a8ekta$ija/ 5ada "nam2 nije se pravio. Ali mno o je lake biti nepravedan ne o potra%iti pravi od ovor. )a la veselost koja nas je bila obu"ela kad smo uli u konobu i po#eli piti! sada je posve nestala! lasovi su uti&li. 1islim da je =ladimir! upravo "ato da bi ra"bio tjeskobu i potitenost koja se sputala na nas poput mrtva#ko pokrova! otpo#eo s$enu. :juljaju(i se nesi urno na no ama doteturao je do jedne od veliki& ba#ava i po#eo po njoj dlanovima udarati tamtam! isprva la ano a onda sve sna%nije! kao da pada u trans. 3e"iv potmuli ritam ispunio je $ijelu pod"emnu prostoriju. Gledali smo a sa stra&om! uko#eni. )itko nije rea irao. =ladimir se umorio! klonuo isto tako na lo kao to je i po#eo. 5tajao je tako nekoliko trenutaka! oslonjen rukama i #elom o ba#vu kao da o#ekuje od ovor i"nutra. 4atim se od nje od urnuo kao da se ne mo%e uspraviti samim tijelom! i ljuljaju(i se raskriljeni& ruku odepesao je do &rpe vre(a s krumpirom i i"valio se na nji&! ra"ba$avi udove kao da je raspet. , Daj! stari! jo vin#ine< , urliknuo je u potpunoj tiini. 5tara$ je spremno pristupio i dao mu u ruku punu #au. 5tar#evi su pokreti odjednom postali korisni.

, )a eks< , =ladimir je %edno na nuo #au! le%e(i na vre(ama! i vino mu se prolijevalo i" kutova usana! ostavljaju(i dvije jasno $rvene pru e! kao da su mu isko#ile dvije %ile na vratu. , 3o vina< , riknuo je =ladimir. , Pa nek sve ide u bo%ju mater. )a eks< .iroko je ra"ma&nuo #aom i" koje se ostatak vina rasprsnuo konobom. 5ve nas je osula kia sitni& tamno$rveni& kaplji$a. Dvije O8elije! da prikriju i"nenadni stra&! lupo su i pijano &i&otale kao da se radi o kakvom imna"ijskom nestaluku. 5jedile su "ajedno na jednoj klupi! stisnuvi se jedna u" dru u! stisnuvi koljena! stisnuvi o#i i"a "ama ljeni& o#ala. , 6akav i"let! kakva Gradina< , vikao je =ladimir. , Ovdje treba ostati. Ovo je mjesto "a bo ove. ;o ova nema! onda je "a nas. .to nam ovdje 8ali/ Daj vina! stari. .utjeli smo i sluali. 5tara$ mu je nalio vina. , .to nam jo 8ali/ , retori#ki se pitao =ladimir i"valivi se s vinom u ru$i. , >odi amo! moja O8elijo! &odi amo da je ra"drmamo. Pametna budi! "ato da je #uva/ 4a ko a je #uva/ Teko je bilo o$iijeniti kojoj se od nji& dvije obra(a. , Prostak jedan , rekle su obje! stisnuvi se jo bli%e jedna dru oj! stisnuvi jo ja#e koljena! ali su se i dalje lupo $erekale. , .to sam ja bo u skrivio/ , okrenuo se =ladimir star$u retori#ki! unose(i mu se u li$e! dok je ovaj stajao kraj nje a s bo$om vina! svjetlu$aju(i "lobnim! pa%ljivim o#i$ama. , .to ispatam da moram ko &odo#asnik premjeravati $este po ovoj vru(ini/ , )e mora , rekao je Roko toliko ti&o da se jedva #ulo. =ladimir je #uo. 1o%da to i nije Roko rekao! ve( =ladimirov unutarnji las. 1o%da smo svi to samo mislili. , To#no , urlikao je =ladimir. , )e moram. Tko druk#ije ka%e! taj kleve(e i la%e. )e moram. )isam ja ni#iji rob. 5lobodan #ovjek. 3e lD tako/ 0ma li ko a protiv/ )ema. 3edno lasno sam i"abran "a slobodno #ovjeka. 0 sad kad ste mi

poklonili povjerenje! dru ovi! da opravdam! pa"ite! da opravdam to povjerenje! ja (u se ovdje naljoskati kao svinja i ostajem ovdje spavati. 0 mo%ete me poljubiti u dupe. , Dosta si pio , rekao je Roko ti&o s nekom neo#ekivanom intimno(u. , Prestani! =lado! molim te. 0demo dalje. 1oramo dalje. , 6amo dalje/ )ema dalje< , "aurlao je =ladimir ra"apet na vre(ama s krvavo vinskim tra om na usnama. Odjednom se uspravio udarivi se rukama po koljenima. , .to si! ko a vra a! "ainta#io/ 3esi li mi ti (a(a! to/ Cijelo vrijeme nekamo tjera. A kamo/ Tjeraj dru e. Tjeraj ko a &o(e. A mene pusti na miru. 3esmo li i" lasali da sam slobodan #ovjek/ Evo! u"mi O8elije. Tebi se i one ra#unaju u poene. One (e s tobom na kraj svijeta. 0 bolje da idu kad ne daju. >ajde! O8elije! naprijed u nove pobjede. )aprijed u samostan< , Prestani =lado , rekao je Roko opet. , 0demo. , Pusti me da pijem na miru , otrese se =ladimir. , Pustite #ovjeka da pije kad &o(e , rekao je i"nenada star#i(. Ovo su bile prve rije#i to i& je i" ovorio lasno i jasno. Glas mu je sli#io krijetanju pti$e. , )e mijeajte se , otresao se Roko. , .to se to vas ti#e/ 5tar#i( se smjesta uvukao u sebe. , )ita. 5amo velim. Roko se ponovno obratio =ladimiru. Po led mu je bio bla ! mu#eni#ki! pun ra"umijevanja! kao to samo jedan patnik mo%e ra"umjeti dru o a. , )emoj! =ladimire! vie , rekao je. , Rekao si to si imao7 ali dalje se mora. , 3a ostajem , rekao je =ladimir &isteri#no! s pijanom uporno(u. , On ostaje , rekao je star#i( kao jeka! istim onim krijetavim lasom. , 1oramo dalje , molio je Roko o#ajni#ki! na rubu nemo(ni& su"a. , =ladimire! nemoj! dosta je.

, Tebe mi je dosta , rekao je =ladimir odjednom sa "lo(om u lasu. , 6o a se tu vra a pravi va%an/ .to si ti bolji od mene da me tu voda kao majmuna po vru(ini/ U ime #e a/ )e idem! kad ti ka%em! ne idem. , On ne ide , "akrijetao je star#i( pobjedonosno. Roko je po ledao star$a i =ladimira! du o i samilosno. 5vi smo ustali na no e. ;ilo nas je! moram re(i! stra&. Platili smo vino! sir i prut! sve vrlo je8tino! ali smo duboko u sebi "nali da smo "a sve to platili neku dru u! puno ve(u $ijenu! i da smo "a nju dobili neto "a to se nismo po a'ali. )era" ovijetno promrsili smo po"drav! ne ledaju(i niko a u o#i. 0"la"ili smo jedan po jedan i" konobe. =ladimir je po ledavao "a nama! malo blijed i preplaen od posljedi$a svoji& rije#i! svoji& odluka! ali star#i( je neprestano stajao kraj nje a s punom bo$om usto a $rno vina! i =ladimir je , to sam vidio trenutak prije ne o to (u i"i(i na "a#elju utljive kolone , pa%ljivo podmetnuo #au i star#i( je u nju lijevao usto! barunasto vino.

U56ORO 51O 04A.:0 04 13E5TA i nastavili dalje putem! odmjerenim i ujedna#enim korakom! kao ljudi koji imaju jo daleko putovati. 5 maramama oko vrata! naprtnja#ama i torbi$ama djelovali smo kao vesela i"letni#ka dru%ina. Ali ovako prorije'eni bili smo snu%deni! nevoljki! i neprestano svjesni tjeskobne napetosti koja nam je prite"ala korak. 4nali smo da nas ona dr%i na okupu7 "nali smo da mo%e svako #asa popustiti2 nismo "nali #e a da se vie bojimo. >odali smo. Posljednji osta$i mjesta , o rade! vo(nja$i! poneka da#ara promakli su mimo nas! i &odali smo sada jednoli#nim su&im krajolikom koji se uop(e nije mijenjao. ;re%ulj$i su bili jedan kao dru i! roma#e i polja toliko nalik jedno na dru o da se #inilo da se stalno vrtimo ukru . Cesta je jednoliko pu"ala i"me'u kamenja! siva i pranjava. )ita se nije javljalo u vidokru u2 ni vodeni$a! ni bijeli konj! ni kr#ma s vinovom lo"om pred vratima. )ela odna sjena usamljenosti spusti se na nau malu pomr#ina sun$a. )apetost i samo(a su nas dis$iplinirali! "bili! pove"ali kao kakvu malu vojni#ku jedini$u na opasnom "adatku. Po ledao sam li$a oko sebe upravljena naprijed! u" $estu. ;ili smo mala vojska! ali bili smo kao vojska. >odali smo. Odjednom! mno o kasnije! 0van je "aviknuo2 , Gledajte! ku(a< , i ja sam osjetio olakanje u nje ovom lasu. Ostali su %ivnuli! "akomeali se i stali se propinjati na prste. , Gdje/ Gdje/ , pitale su O8elije i"du%ivi vratove kao skladni par %ira8a. , 1a dje on to vidi ku(u/ , Eno! ku(a , rekao je 0van. , Eno jo jedne. 0 tamo i"a neto kao $rkva. >odali smo dalje! ali strojni korak nam se poremetio. 5vi su %eljeli vidjeti ku(u! ali nitko je nije vidio! ma kako napre"ali o#i. , 5ada se vie ne vidi7 "amakla je "a brdo , i"javio je 0van. , =idio sam je samo na#as! ali jasno. ;r"o (emo do(i dotamo! vidjet (ete. rupi$u! nepojmljiva! sablasna kao

U lasu mu je bila si urnost i radost! tolika da sam se "a#udio. , Pa to onda/ , rekao je Roko nemarno. , 5amo etapa na putu. , Da se bar napijemo vode , rekao je 0van! a u lasu mu je i dalje iskrila nes&vatljiva radost. , Da joj bar onjuimo miris. >odali smo dalje! sada ve( mno o %ivlje. 0van je otovo poskakivao i pjevuio ispod lasa2 Doa sam ti iz velika svita Donija ti nisam nita oveg puta Ali nitko nije pri&vatio pjesmu. 0van je lasno u"da&nuo i rekao usred pranjave makije! kamenjara! trnjaka! koji su nas dovdje dopratili2 , 6akav lijep kraj< 6akav lijep kraj< , =ra ti i takvu ljepotu< , rekla je jedna O8elija. , )e &uli bo a! O8elijo , prekorio sam je automatski. Ali i ja sam bio "a#u'en tolikim 0vanovim oduevljenjem. Roko je sada kora#ao daleko ispred nas7 O8elije su malo "aostale. , =idi , rekao je 0van , ima krajeva koji #ovjeku mo u neto dati. 6oji su "a&valni! kao to %enske "naju biti "a&valne. .to im vie pru%a! vie ti vra(aju. Ovo je takav kraj. , 5lijedimo li analo iju sa %enskama! onda! je li! svaki kraj ... , rekao sam. , )e , rekao je 0van. , Ovo je takav kraj. 6raj koji se #ovjeku odu%uje nekom plemenitom! starovremenskom kurtoa"ijom "a u#injen posjet. 6raj se osje(a primije(enim! po#a(enim! i u"vra(a ti #ast. , Prili#no skromni& ra"mjera! mora se re(i , ma&nuo sam rukom po krajoliku. , Daje to ima , rekao je 0van s a8ektiranom poni"no(u. , 1oramo to $ijeniti! jer daje ono to ima. 5ve to ima! mo%da. 6u(u u daljini. Groma#u. 1alo polja. , 0ma ra"ni& , rekao je 0van. , =idi! na primjer! Pari".

;io sam kojekuda po svijetu! ali to mi je bilo najjasnije u Pari"u. .to mi je "apravo pru%io Pari"/ )ije se udostojao ni da me primijeti. )ije mi u"vra(ao pa%nju! ako s&va(a to &o(u re(i... )e! nije da sam bio ravnoduan prema Pari"u. )isam bio. Dapa#e. Tko bi mo ao biti ravnoduan , sous le pont 1irabeau $oule la 5eine et nos amours! i te stvari! ili to je ovorio jedan moj stri$! lobtroter! stari 8akin. 6ad sam bio u Pari"u vidio sam 1ona :i"u a prosta#ki nastavak uvijek bi samo aptom "avrio u prisnom duetu s mojim starim! tako da taj nastavak ne "nam do dana dananje . Tako sam mo%da i doao u Pari" kao neuk i naivan. )isam bio ravnoduan. Ali Pari" je bio ravnoduan prema meni. To je kurva od kraja. On te prima kao to kurva prima muteriju. 5vi su a pre a"ili kao o#erupanu koko. 5ve prima jednako. 6urva! velim ti. 6oketira! istina! ali koketira impersonalno! tr ova#ki! sa svakim. Drpa te potpuno aseksualno! "a lisni$u. 6urva. , 6ad pristojna %ena ne da svakom! onda je 8ri idna ko"a , potu%ila se jedna O8elija i"a nas to je ne uklju#ujemo u ovako! koliko se i"daleka #uje! "animljiv ra" ovor , a #im nekom pru%i mali prst! onda je odma& kurva. , 3a vie ovako ne mo u dalje , i"javila je dru a pred silnim nepravdama. 4anesen u svoju temu 0van se nije ni oba"ro. , A ovaj je kraj! vidi! kao "aljubljena %enska. On te je svjestan. On te u"ima u ob"ir. 4a&valno te do#ekuje! jer "na da samo njemu dola"i. Pri&va(a te kao svoj dio. To! dra i moj! nije koketerija! to je ljubav. On te na ra'uje svojim skromnim ljepotama ali na ra'uje samo tebe. 0 #ovjek se obo a(uje. )i#im se ne mo%e obo atiti! ni nov$em! ni "nanjem! ni lukavo(u! ni#im , samo ljubavlju i pripadanjem. A to ti mo%e pru%iti samo kraj. 5amo ovakav kraj. , 1isti8i$ira , rekao sam mu pou#no. , 5tvarno! "ato ne bi& , rekao je 0van dobro(udno! ne doputaju(i da mu se kvari bla%eno raspolo%enje. , 1o%da je sve to samo "ato to je ovo moj kraj.

, 6ako misli -tvoj-/ 5vaki je poten$ijalno -tvoj-. Treba a samo otkriti! da ka%em! osvojiti. , )ije istina , rekao je 0van. , Ovdje sam se rodio.

5ADA 51O =E CE5TO1 DO.:0 DO 6UE koju je 0van bio vidio i"daleka! a koja je bila skrivena naim o#ima *nismo je primijetili! nismo se ovdje rodili+. .utke smo se pribli%ili. 6u(a je bila dvadesetak metara od $este! potpuno oronula. Gospodarske " rade i"a ku(e bile su napola sruene. )a pro"orima nije bilo stakla! %buka je posve otpala! na krovu su nedostajale $ijele oblasti $repovlja. Polja oko ku(e bila su obrasla korovom. 6ameni "idi( u" $estu bio je mjestimi$e sruen! na njemu kapiji$a od letava iskrivljena! pole la! po$rnjela. )eto dalje ni" $estu vidjele su se jo dvije,tri ku(e i kapeli$a. 5ve je djelovalo naputeno! "aboravljeno. inilo se da je tu neko dru o vrijeme. 0van je ra"ro a#enim o#ima! vla%e(i je"ikom usne! promatrao svoj kraj. .to ako si se tu rodio! pomislio sam. 6 vra u i ro'enje ako si se tu rodio. Ako roditi se "na#i ne dje se roditi i biti ve"an "a to mjesto! k vra u i ro'enje. , 5ve je otilo u vra%ju mater , rekao sam i #inilo mi se da se moji mijeani osje(aji o#ituju u mom "a luenom lasu2 bilo je neto "luradosti u meni koji nikad nisam imao osje(aj da sam se ne dje rodio! i bilo mi je pomalo %ao 0vana koji je toliko vjere pola ao u to svoje ro'enje. Ali 0van se nije dao ra"o#arati. , )ita nije otilo , rekao je. , )a siki je! al jo tu je. )a polusruenoj o radi bila je po$rnjela daska s velikim nespretnim natpisom PRODA3E 5E upitati kod susjeda i jedna je iskrivljena! kiom isprana streli$a poka"ivala prema ku(ama u po"adini! dje je valjda %ivio susjed. 4astali smo i tupo prou#avali plo#u. , 0 to sad/ , rekao je Roko vrativi se nekoliko koraka. , 6oji vam je vra / 4ato smo tu stali/ , Etapa , rekao sam.

Toptao je kao nestrpljivo kljuse. O8elije su umorno sjele u jarak i"me'u $este i o rade! stenju(i i iste%u(i pranjave no e. , =idi! prodaje se , rekao je 0van kao da mu je netko pret&odno protuslovio. , 0 ne mo%e mno o kotati. , To si urno , nasmijao sam se. Ali Roko nije u tomu vidio nita smijeno. , 3esi li poludio , pitao je , jesi li i ti poludio/ Da ne misli kupovati tu ruinu/ , 4ato ne/ , rekao je 0van samome sebi. , )e mo%e puno kotati. 3esam sirotinja! ali toliko para opet imam. , 6akvi su to sitnoposjedni#ki interesi u jednom so$ijalisti#kom ra'aninu/ , upitao sam smiju(i se i dalje. , Ovdje sam se rodio , rekao je 0van neodre'eno ma&nuvi rukom po krajoliku! kao da se &o(e sjetiti to#no dje. , Ovdje ne dje! svejedno. Gurnuo je no om kapiji$u koja se bila "aplela u korov dvorita. Uao je i polako obiao " radu! "aviruju(i oko u lova! o ledaju(i ospodarske " rade! ku$aju(i po "idovima kao kakva osoba i" Go oljeve enidbe. 4atim je presko#io roma#u prema polju i ma&nuo nam. , Pri#ekajte me , viknuo je i" daljine. Uputio se prema ku(ama koje su se na"irale preko labirinta roma#a. Roko je nekoliko #asaka bespomo(no ledao "a njim! a onda se proderao i" sve a lasa2 , 6reten< 0diot< :u'ak< , 0van se nije ni oba"ro. Roko je umorno odma&nuo rukom. 5jeli smo u jarak pokraj O8elija! pod mravu sjenu "idi(a. Roko je sakrio li$e dlanovima. 5un$e vie nije tako strano %e lo i bilo je u odno sjediti nakon toliko &oda na toploj travi! na prija"nom tlu. , 6oliko (emo jo ovako/ , rekla je jedna O8elija. , 3a dalje ne mo u , rekla je dru a.

, Da smo bar nekamo sti li , rekla je prva. , 1o la bi& neto napisati u re8erat. A ovako/ Gdje smo bili , ni dje! to smo vidjeli , nita< )aslonio sam se na roma#u! opre"no da mi se koji kamen ne surva na lavu! i otovo "adrijemao u" nji&ovo un'anje. Tr nula me nera"umljiva vika od ku(e. Roko je skinuo ruke s li$a. :i$e mu je djelovalo umorno. ;io je 0van. Tr#ao je prema nama preska#u(i roma#e i neto vikao. Posrtao je i da&tao kao pijan. 5ko#io je na o radu dvorita! "astao na#as u"di nuti& ruku kao spomenik! i doviknuo nam s likovanjem u lasu2 , 1oje dame i ospodo! po"dravlja vas novi ku(evlasnik. 6o$ka je pala. Ostajem ovdje. 0 dalje je neto nera"umljivo tepao! u sretnom "anosu. 5ko#io je s roma#e i kro" korov! i" koje a se sa svakim nje ovim korakom di"ala praina! raskriljeni& se ruku ba$io prema ku(i. =rata su pred nje ovim juriem pala u oblaku praine. 0" ku(e se #ula lupa! ruenje! tropot. Roko je ustao i odepesao! uko#eni& no u! do pro"ora ku(e! pro"ora be" stakla i okvira. 4avirio je u mra#nu unutranjost odakle su se i dalje #uli lom i trijesak. )akon kratko vremena vratio se i sjeo do nas. Po ledali smo a. , 6upio je ku(u , rekao je sumorno. , 4a dvadeset tisu(a dinara. , 4a dvadeset tisu(a je mo ao... , po#eo sam! ali se nisam mo ao sjetiti to bi mo ao. , Ostaje ovdje , rekao je Roko. , 5ve to je imao kod sebe dao je kao kaparu. =ie nema nova$a ni "a autobus da se vrati. , 0 to (e tu/ , upitala je jedna O8elija. , Bivjeti/ Ra"miljali smo. , Bivjet (e , rekao je Roko napokon. , 6ao i dru i. O8elije su se odjednom uspla&irile! osvrnule uokolo po polju! ku(ama! rmlju! kao da su tek sad s&vatile dje su.

, To je strano , rekla je jedna O8elija. U lasu joj se o#itovala! prvi put otkako smo krenuli! neka istinska emo$ija. )isam mo ao a da se ne naje%im. )isam se usudio misliti "ato. .utjeli smo neko vrijeme sluaju(i vrljanje i" ku(e. O8elije su se po#ele neto u"bu'eno do ovarati. .aptale su i po ledavale nas dvoji$u. , 1i smo odlu#ile da dalje ne idemo , rekla je jedna nakon neko vremena. , =ra(amo se. Roko je bespomo(no ma&nuo rukama. , To jest! ostalo je samo nas #etvoro , objasnila je dru a. , .to (e ljudi re(i/ , Tko ima to da ka%e/ , upitao sam. , To jest! to (e misliti. , )ema tko da misli. =idi da nema niko . , Pa dobro onda , rekla je O8elija ponosno! kao da "aklju#uje silo i"am koji je dosad postupno ra"vijala. , .to bi mislili da i& ima/ , To je svakako vrlo va%no , rekao sam joj o"biljno. U ledali smo 0vana kako i"la"i i" ku(e teturaju(i kao pijan! otresaju(i prainu s ruku i s odje(e i smije se! ;o%e moj! smije se. 4anio se nekoliko nesi urni& koraka! a onda je! jo uvijek nasmijan! sjeo na "emlju kao da su mu onemo(ale no e i! sjede(i tako! ledao nas " rabivi rukama dva busena korova! i poka"ivao nam i& je kao da nam i"la%e plodove svoje prve %etve i odma& i& odba$io da bi ubrao nove! a nje ove su o#i i kretnje ovorile2 ovo sve to vidite! sve! sve! sve je to moje. Osjetio sam ubod "avisti. ;io je toliko sretan. Ustao je! priao o radi i "asukavi rukave kao kakav "drav "emljoradnik! naslonio se rukama o kamenje. O rada se malo "anji&ala! ali nije popustila toliko da pokvari dramati#nost trenutka. , 3a ovdje ostajem , rekao je 0van s patosom.

, A mi idemo natra , "askvi#ale su O8elije. , )e(emo valjda dopustiti da nas o ovaraju da smo bili u parovima. , )e da bi se to! nedaj ;o%e do odilo , rekao sam. , 4ato ste nas uop(e vukli u ovu... ovu avanturu , "a$vilila je jedna O8elija. , 5ve je ispalo tako lupo i... i beskorisno. , )iste kavaliri , optu%ivala je dru a. , 1o li ste nas otpratiti natra na autobus! pa onda idite kamo &o(ete. )itko im vie nije obra(ao pa%nje. , 5luajte! ostanite vas dvoji$a ovdje. .to (ete u 4a rebu/ , rekao je 0van srda#no. , )e(e nam biti loe. 0ma bunar i"a ku(e. 0ma tri sobe. 0ma krinja i klupa i stol. )ismo mu od ovorili. , ;udite mi osti , rekao je 0van opet. , ;it (ete na svome. Uostalom! ima tu jo naputeni& ku(a tamo preko rebena. )a(i (emo neto i "a vas. 4ato ne biste ostali/ Ostanite. .to vas tjera dalje/ , )e "nam , rekao je Roko i"nena'en! s u"da&om. , ;ilo bi nam dobro , rekao je 0van. , 6ad bi nas bilo vie! mo li bismo osnovati rad. Roko je pospano po ledao oko sebe. , Tu je mo%da neko( i bio rad. , Da , rekao sam , vidi se po tlo$rtu temelja. 5ve do tamo. Prili#an rad. =jerojatno je bilo dosta ku(a! sude(i po kamenju , rekao sam. , =eliki& ku(a. 0 $rkva je bila poprili#na , rekao je Roko. , Tko "na je li "vono jo uvijek u tornju/ , )ije , rekao je 0van. , 1o lo je tu biti svoji& desetak tisu(a ljudi! i vie , rekao sam. , 4na kako se onda tijesno %ivjelo. , Pa da! kao u Osoru. =jerojatno vie.

, Tu je mo%da ila

lavna uli$a. Tr ovi. :iteratura. Onda ku a! pa

malarija. 1o%da kakav omaniji rat. 0van je ledao #as jedno ! #as dru o ! nesi uran! opre"an. , )e! ne! moj dra ovi(u , rekao je Roko kao da se ne da navu(i na tanak led 0vanovom propa andom. , #ovjek bi ovdje stalno imao osje(aj da %ivi na roblju. 4amisli koliko je to roblje< Golemo. Bivi na tu'im robovima. )a kosturima. =ino rad koji bismo tu u" ajali notre jardin! rastao bi na leinama. >umus je! dra i moj! pun leina. 0 ina#e! da! uvijek! da! ali ovdje , ovdje je "emlja sama #ista leina. , Gro"no , rekla je jedna O8elija. , :u'a$i< Tko da im vjeruje/ , rekla je dru a. 4aista smo se smijali kao lu'a$i! Roko i ja. , 1i tu ne bismo nikako mo li %ivjeti , rekao je Roko i obratio se meni da to potvrdim. , 3e lD da ne bismo/ , )ikako , rekao sam. , Gdje mi uop(e i mo%emo/ , Cinik. On je $inik! ne sluaj a! 0vane , rekao je Roko jo uvijek istim povienim! is&itrenim lasom. , 1o%emo! kako da ne bismo mo li/ Ali ne ovdje. 0van je sle nuo ramenima! oneraspolo%en. , 6ako od &o(ete , rekao je mirno kao #ovjek #ija odluka ne dola"i uop(e u pitanje. , .to se mene ti#e! ja (u ostati da pokuam. 5tajali smo tu nespretno! nesi urno! kratko ali mu#no vrijeme! ledaju(i se me'usobno! ra"dijeljeni ve( sada u tri male rupi$e! i nevidljivi kon$i koji su nas do sada spajali! kidali su se nao#i led. 5amo pau#ina! pomislio sam. Pro"ra#no tkanje! puki prividi. , E pa onda! Roko i ja (emo dalje. )ita! vidjet (emo se ve( , rekao sam im kao to #ovjek ovori stran$ima. O8elije su ma&ale rup#i(ima udaljuju(i se u perspektivu! kao to i prili#i pravim rastan$ima. 0van je nepomi#no stajao u" o radu! sve dok nismo "amaknuli "aokretom $este.

Odjednom mi se u#inilo! pani#no! da je 0van! onako kako je stajao u" o radu svo a novo imanja! posljednji #ovjek na svijetu koje (u vidjeti. 4astao sam "noje(i se od muke. 5&vatio sam da se ekspedi$ija raspala i da smo ostali samo nas dvoji$a2 kamo (emo dalje i "ato/ 0spred mene ravnomjerno su se ljuljala Rokova le'a. 0"a mene je stajao 0van! miran i stamen u svojoj odlu$i. 3o uvijek mo u odabrati! sinulo mi je. Ali nesposoban da donesem odluku! bespomo(no sam ma&nuo rukom i pri&vatio put. Roko se osvrnuo i osmje&nuo mi se. 5mijeak mu je bio r#evit! kao u lutke.

PRE53EE)0 =E 6O501 PO5:03EPOD)E=)01 5U)CE1 Roko i ja smo nastavili pjea#iti pranjavom $estom. 0li smo uporedo! jedan u" dru o ! prili#no br"o! utke. Pej"a% oko nas bio je neprestano isti. inilo se da kora#amo po nekoj pokretnoj po"orni$i! u smjeru vrtnje! i da se s$ena uop(e ne mijenja! kao da neprestano susti%emo "aokret u neki dru i svijet ali nikako da a sti nemo. 4ar se vrtimo u kru u/ pitao sam se. 4ar je sve ovo bilo u"aludno/ 1ora da postoji neki $ilj! uvjeravao bi& se "atim! neko lo i#no objanjenje! mora da postoji neto kao kraj putovanja. Roko bi me s vremena na vrijeme po ledao iskosa! ispod nao#ala koje bi mutno bljesnule sun#anim rumenilom kad bi okrenuo lavu. .to leda/ 4ar provjerava moju postojanost i vjernost/ )isam imao to od ovoriti na nje ove upitne po lede! i nastavljao sam ravnomjerno dalje! be" rije#i! stisnuvi "ube. 1e'uprostor me'u nama bio je ispunjen sumnjama. =odio si od po#etka! ovorila je moja utnja! ne tra%i sada od mene podrku i o&rabrenje< 3e li mo u(e! pomislio sam! da se i u njemu rodio trenutak slabosti/ 0li samo provjerava po ledom &o(u li do kraja i"dr%ati u" nje a/ >o(e li mo%da predlo%iti da odustanemo! da se i nas dvoji$a na kon$u kon$a vratimo/ O#ekivao sam to s poneto nade *da se jo vratimo! ako ima vremena+ i s poneto stra&a *"ar je sve ovo dosada bilo u"alud+. Ali i"me'u nas je neprestano rastao nekakav sve neprobojniji "id! i on je uporno utio i &odao dalje! a ja! da bi& mo ao nastaviti "a njim! savladao sam sitne porive "naju(i kako je suvino i sitno pitati! i kako je jedino va%no! kad se ve( jednom krenulo! i"dr%ati na putu ma kamo se ilo. >odali smo tako mo%da $ijeli sat! mo%da dulje. 5un$e je ve( bilo na "ala"u kad se $esta pred naim o#ima po#ela su%avati! rasplinjavati poput oblaka! i#e"avati najprije u rijetkim! onda sve u(im busenima su&e trave! u jaru ama i pukotinama. ;ilo je sve te%e kora#ati. Preskakivali smo rupe!

obila"ili uruene omile "emlje i kamena! "apinjali o trnjake koji su rasli s obje strane $este isprepli(u(i bodljikavo ranje preko nae puta. Cesta se sve manje ra"likovala od kraja kojim je prola"ila. Tako je s mno im starim $estama! pomislio sam. =idjelo se da ve( du o nitko nije iao tim putem. ;ilo je o#ito da (e $este uskoro posve nestati. ;ilo je sve jasnije da $esta ne vodi nikamo. 4a#udo! to me vie nije toliko "abrinjavalo. 5vejedno! mislio sam! da se vidi to se ima vidjeti< .to uostalom "na#i "alutati/ 5vako je mjesto ne dje. Prepustio sam se potpuno Rokovom vodstvu. ;r"ao je ispred mene tra%e(i i pronala"e(i put! me&ani#an kao rasni pas tra a#! vie nalik stroju ne o %ivom stvorenju. Preko ostataka $este neka je davna oluja povalila pred nama stablo. 0li se mo%da sruilo samo! od vremena! trulo u korijenu. 0" istrunulo ! ra"jedeno debla raslo je iblje i ispreplelo se s po$rnjelom kronjom. :ijevo i desno stablo se i"valjenim korijenjem i vr&ovima kronje "amrsilo u trnoviti ipra . , Ovuda ne(e biti lako , rekao sam. ;ilo mi je kao da smo u&va(eni u klopku. Osvrnuo sam se! naslu(uju(i i"nenada da nam i"a le'a prijeti neka opasnost. Ali i"a nas nije bilo ni#e a osim $este kojom smo doli. )a nju se! i"a nai& le'a! sputao mrak. 5jeli smo na ranu oboreno stabla da se odmorimo i obriemo "noj. 5umrak je padao sve br%e! ali svje%ine niodakle. , 6ad bi bilo bar malo vjetra , rekao sam. , E! moj 4 anarel. Ti me jedini nisi napustio , rekao je Roko. , .to ima od to a/ 4ato se pati/ 0"nenadio sam se. )isam o#ekivao da (u biti primije(en. , .to imam/ , rekao sam. , )ita. 1alo "adovoljstvo da te nisam napustio. Da sam #asno i"dr%ao. 1i mladi skauti uvijek "ajedno! kro" vatru i kro" vodu... Roko je ustao %iva&niji! kao da je otresao neki teret ili kao da je potroio dananju kvotu ob"ira. Po ledao je oboreno stablo pred nama! tra%e(i prola".

Po#eo je rukama ra"mi$ati iblje. 1o%da mu samo moja pratnja daje sna e! pomislio sam. )ek budem i 4 anarel! ako je potrebno! ako se od mene tra%i. , 4atim mo%da malo nade , rekao sam. , 4adovoljstvo da sam u#inio sve to se dalo da se ona ostvari. Ako se ostvari. 1o%da (emo ipak na kraju nekamo i do(i. Roko se ve( po#eo probijati kro" iblje. 5tajao je i"nad mene na deblu. )isam "nao slua li me ili ne. , .to mo%e biti ve(e "adovoljstvo 4 anarelu ne o da mu napokon na'e ono to tra%i/ .to bi& ina#e radio/ , 3a sam! je li! ne tra%im... nita. )e "nam to da tra%im. .to se "apravo tra%i! Roko/ Ti valjda i "na. 3a ne "nam. 4a mene su to sve samo imena. Ar&eolo ija. Ali vjerujem da ti "na. To mi je "a sada dosta. =e( je odmakao preda mnom i sputao se s dru e strane debla. =ikao sam da me #uje. Ali nije me vie sluao. Provukao sam se kro" prola" u iblju to a je on ostavio i"a sebe! i nastavili smo dalje. inilo mi se da &odamo mno o lake. 1o%da "ato to nema vie sun$a. )ita nas vie ne mo%e "austaviti! mislio sam. )ikakva "apreka! nikakva klopka. Ako se nekamo ima do(i! mi (emo do(i. A onda se proplamsaj nade u asio isto tako na lo kao to je planuo! i opet sam "aplivao morem ravnodune tuposti! predaju(i se be" ostatka Rokovom vodstvu. Roko je strpljivo pronala"io po odnije prola"e! "avla#e(i se u %ivi$e s istom pse(om uporno(u! neprestano napet! na(uljeni& uiju! nervo"an! oslukuju(i neke "nakove i opa%aju(i neke putoka"e koji su "a mene neprimjetljivi. )a jednom mjestu na lo se "austavio. , 1ora da je to ovdje ne dje , rekao je. 1jesto se nimalo nije ra"likovalo od be"broj dru i& mjesta kraj koji& smo proli. 1o%da je stvar u tome! pomislio sam! treba prepo"na(i pravo. , Ovamo , rekao je Roko skre(u(i , ako sam se to#no orijentirao. ospodar

, Po #emu! da mi je "nati , promrmljao sam! ali nisam oklijevao da a slijedim. 5krenuli smo s be"na#ajni& ostataka $este *da li rimske/ 8rana#ke/ 8ran$uske/ nije vie va%no+ u jo be"na#ajniji i besputniji pej"a%. )ije se vidjela ni najmanja sta"i$a! nikakav no ostup! nita. 6amen i ipra%je. Roko je instinktivno birao put! viju aju(i kro" rmlje! nemiran! raireni& no"drva! neprestano "a ledaju(i lijevo i desno svojim debelim le(ama! "astajkuju(i tu i tamo da bi se orijentirao po "nakovima koji su se! o#ito! poka"ivali samo njemu. Priroda je! ponavljam! prema njemu bila milostiva. 5amo mene bode trnje po li$u! samo mene %uljaju $ipele. 5lijedio sam a kro" ipra umoran! bespomo(an! be" prave volje! pomalo tup. 6ad bi me on sad ostavio! pomislio sam! propao bi&. :e ao bi& tu! na li$u mjesta! i "aspao! umro. inilo mi se da stalno idemo u"brdo. 5mra#ivalo se sve vie. 0 tada! u sam sumrak u kojemu se #ulo samo nae da&tanje i utanje ranja kro" koje smo se probijali! posve neo#ekivano! usred bespu(a kojim smo ve( toliko du o lutali! otvorila se #istina! bre%uljak pokriven "elenom poljani$om kao sa om! i na bre%uljku poput "amka! okru%en tamnom stra%om mrki& #empresa! samostan! "apravo ruevina samostana! pra"ni& "abata! napukli& "idova! s olim kosturom tornja samostanske kapeli$e! malena ola ruevina o"lije'eni& bokova! okru%ena napola ra"orenim! vremenom na"ubljenim "idom. Tvr'ava koja vremenu odolijeva. 1alena! napola sruena! ali dostojanstvena i sve#ana kao kakva orostasna katedrala. >tio bi& posebno na lasiti kako smo du o putovali! a kako smo i"nenada sti li. Roko i ja smo se po ledali kao da #estitamo jedan dru ome na uspjeno dovrenom putu! stoje(i na rubu sumra#ne utare i" koje smo i"ili poput divlji& uro'enika! pred travnati sa prostrt ispred nas do ula"a u samostan. U Rokovim o#ima! kao u kakvim ma i#nim le(ama! sabralo se iskre(i poput bo%i(ne prskali$e! sve preostalo svjetlo mirne ljetne ve#eri. )ad samostanom je! na modrosivom nebu! sjala prva sjajna osamljena ve#ernja "vije"da.

6renuli smo po mekom! bla o oroenom tlu livadi$e! ne#ujni! be" rije#i! anuti! "a&valni! dvije tamne sjene. Op#injen! ledao sam "vije"du. 3esi li nas ti ovamo dovela! sjajna #uvari$e/ upitao sam je. 3esi li ti "nak/ Radije bi& da je tako. 6ad bi bar bilo tako! po%elio sam samome sebi. Ali spustio sam po led na Roka i "nao sam da nije tako. On je kora#ao u" mene! uspravan! o"aren nestvarnom! be"ra"lo%nom sre(om! kao da je upravo u ovom #asu ostvario neko djelo na koje se odinama pripremao. 6ao da (e sada! od ovo a trenutka! sve biti druk#ije. 0 "nao sam2 nije nas dovela "vije"da. 5ami smo doli! na svoju od ovornost. Radimo posao koji #ovjek rado preputa svojoj "vije"di. 6oji je mo%da bolje prepustiti "vije"di. 5miluj nam se! pomolio sam se nemo(no! ne "naju(i ko a molim. Ali svjestan da ve( odavno! ni "a ko a ni dje! nema milosti. 4nao sam u tom #asu da nismo i"nimka.

5AD )A.0 6ORAC0 1U6:O OD3E6U3U od samostansko pro#elja i od visoki& na"up#ani& "idova kojima je opasano dvorite. Roko i ja idemo usporedo! nekoliko koraka jedan od dru o . =ie sam a svjestan ne o to a vidim , ne usu'ujem se svrnuti po led prema njemu. Ravnomjerni otku$aji nai& peta o"na#avaju irinu kameni& ko$aka kojima je dvorite poplo#eno. 0"me'u ko$aka i"rasla je visoka! sabljasta! reska! tamno"elena trava. 6ora#am pa%ljivo da je ne bi& po a"io! i osje(am kako su mi kora$i! "bo irine ko$aka! neto dulji ne o obi#no , one tu nisu slo%ene po mojoj mjeri. ini mi se da je apsolutno va%no ne po a"iti travu! ne promaiti ko$ku! ne pro ovoriti! ne osvrnuti se. Tiina ovo dvorita vidljiva je poput oblaka tamne vune. U metalnim otku$ajima nai& koraka resko se #uje nesi urnost. 0 onda u dnu dvorita! na pro#elju samostana! s desne strane iroki& $rni& okovani& vrata! jedino otvora u latkoj kamenoj sla aljki "ida! vidim #esmu7 u ra'ena je u "id2 voda te#e i" usta vje#no iskeeno lava. =oda neprestano te#e ali se ne #uje. Onda odjednom! okre(u(i se kao sun$okret prema #esmi! sje(am se2 "ato ne #ujem um vode/ ona u bla om luku oplakuje oblu udubinu uklesano pojila! prilije%u(i u" kamen poput svilene marame. 5je(am se2 jato olubova "nalo je neko( dolijetati na vodu. 4nam sve to! kao da se i" velike vremenske udaljenosti prisje(am ne#e a to sam ve( vidio! napola "aboravio. 0 tada! u tom 8antasti#nom osvjetljenju! napola jo od sudnevi$e napola ve( od mjese#ine! u "austavljenom trenutku! "nam otovo s kristalnom jasno(om2 O=D3E 5A1 =E 3ED)O1 ;0O 0 5ADA 5E =RAA1. 3a ovo pred sobom napola vidim! napola se prisje(am. Odakle bi ina#e sve ve( "nao/ Taj me dojam nikako vie ne ostavlja. Tek sam sada spreman da ra"aberem #ovjeka koji stoji u" #esmu! dr%e(i u ru$i drveni matil "a ui$u. On stoji tako mirno! tako doma(e! vre(i ve#ernji ritual natakanja vode! da se osje(am anut kao da se vra(am ku(i. ini mi se kao

da (u a prepo"nati , ali on je jo uvijek daleko od mene! a svjetlo je treperavo poput "astora od srebrni& toki$a. ovjek se sporo okrenuo prema nama! dr%e(i matil na boku! ovjeene ruke! i #eka nas! po nut! taman u $rnoj mantiji! u sjeni "ida. ini mi se jo tamniji! jo sporiji! jo po nutiji ne o ina#e. )e o 0)AE/ 6ada/ Gdje/ , odjednom pita neto u meni! pani#no! prestravljeno kao da je sablast preda mnom. 5avladam se prila"e(i mu! ali osje(aj da smo se u"ajamno prepo"nali i da me on "na! dobro "na! nikako se ne ubi. )ae napredovanje prema #esmi usporeno je kao da se probijamo kro" teku(e olovo. 6amene ko$ke mno%e se pod naim no ama! pravilne! jednake! be"brojne. 0 i"me'u ko$aka , trava! ;o%e! kakva trava< 0mam dojam da stojimo na mjestu! a da se $rna vrata i #esma s $rnim smije&om lava i #ovjek u mantiji pribli%avaju nama! kao to se predmeti na 8ilmu pribli%avaju oku kamere. 5ve je $rno! bijelo i "eleno. =idim svjetlije "elenu ma&ovinu oko #esme. ak je i ono unutarnje dr&tanje! koje me je bilo obu"elo kad sam "akora#io u dvorite! sada prestalo i pretvorilo se u olu uko#enu napetost. =ie ni stra&! ni nada! ne o potpuna pra"nina u kojoj se vie ne kre(emo ne o lebdimo! kao roteskni skarabeji u jantaru mjese#ine2 nita se vie ne da u#initi. 5ve je ve( odlu#eno i u#injeno , sad nam ostaje samo da nemo(no vidimo i #ujemo posljedi$e. Tu smo. 1atil u ru$i 8ratra klati se kao veliko "vono. 9ratar a! pra"no ! pa%ljivo postavlja na tlo! ali matil ipak udara dnom o kamen i mukli "vuk du o odjekuje u kotlu dvorita poput posljednje otku$aja "vona. , Dobra ve#er , ka%e Roko vrlo ti&o! i ja #ujem strunu napetosti u nje ovom suspre nutom lasu. , Dobra vam ve#er , ka%e 8ratar isto tako su"dr%ano! skromno! pa%ljivo ledaju(i pred sobom dvije sjene to su neo#ekivano i"ronile i" tamno ipra%ja no(i. , 0"daleka/ , Da , ka%e Roko.

, Rijetko tko "aluta ovamo. , 4nam , ka%e Roko. , 6renuli smo da tra%imo 8reske. Pokvario nam se auto! pa smo ili pjeke. Ovo je Gradina! ne/ Dobro smo doli! je li/ , Dobro ste doli , rekao je 8ratar s tamnim osmije&om. Premjetali smo se s no e na no u! nespretno! neodlu#no. , 1o%emo li ovdje ne dje prespavati/ , pitao je Roko. 9ratar nas je polako odmjerio! najprije jedno pa dru o . )je ovo li$e bilo je u tami! nije se vidjelo to misli. Odjednom se "akaljao i" sjene2 , 3a sam ovdje sam , rekao je napokon. , )ema nikakvo kom8ora. 5amo klupe! ako &o(ete. )i pokriva#a! "apravo. A vidim da nemate nita... mislim! u #emu biste... , )e smeta , rekao je Roko. , )avikli smo. 5vata smo ve( proli. , 1a! da , rekao je 8ratar! i u nje ovom lasu #uo sam osmije&. , 1ladi ste jo. 0"dr%at (ete. Ali ja se nisam tako osje(ao. )i mlad! ni da jo mo u mno o i"dr%ati. Dok su oni ra" ovarali! o ledavao sam se oko sebe kao da (u u dvoritu otkriti jo neto osim olo kamenja i trave. 6o$ke pod mojim no ama bile su latke kao staklo. )a plo#ama su bili natpisi! i" la'eni! i"brueni do ne#itkosti. 1no i su ovamo dola"ili! pomislio sam! tabani su i" ladili plo#e. 6ie su i& "atim ispirale. 5amo je trava rasla. , Dovoljan (e biti bilo kakav le%aj pod krovom , rekao je Roko. , Rosa je. =e( du o pjea#imo i umorni smo. 1no i su dola"ili! umorni! prani od puta! dovla#ili se dovdje posljednjim sna ama! tra%e(i samo skroman kutak pod krovom. 1otrio sam plo#e po kojima su dokora#ali. )eke su bile tamnije! sivkasto%ute! i na njima su natpisi bili ve( posve ne#itki! a odine ispod natpisa bile su uklesane rimskim brojevima. ;ile su to davne odine. Tu i tamo! i"me'u nji&! poneka bjelja! #i(a ko$ka , re" slova na njima je pravilniji i dublji! odine upisane arapskim brojkama. Od

nejasno ! na lo ! be"ra"lo%no stra&a da (u a prepo"nati! ne usu'ujem se sro#iti nijedno ime. Ako sam imao neko ! pomislio sam! mo%da tu le%i. ;ojao sam se da (e me imena podsjetiti na sve nji&! na to da sam i& i" ubio. 0 odine su bile ove nae odine! uski turi pretin$i nae a %ivota. Evo doka"a! rekao sam samomu sebi! evo doka"a da je ti& odina bilo. Ostavile su tra a. ;ilo nas je. Dola"ili smo ovamo. =ra(ali smo se. , 6a%em! ima dvije klupe! iroke , rekao je 8ratar. , ekao sam vas. Rekao je to tako prirodno! tako neupadljivo! da otovo nisam ra"umio to &o(e da ka%e. A onda sam "adr&tao do korijena. 4ar je sve bilo predvi'eno/ , ekali ste nas/ , upitao sam sjenu. , )etko vam je javio da dola"imo/ 9ratar je du o i su&o kaljao mau(i lavom. , 4nao sam da (e jednom netko do(i , rekao je kro" kaalj. , Du o sam vas #ekao. 0 onda! kad se pomaknuo i" sjene "ida! vidio sam u sablasno &ladnom svjetlu mjese#ine nje ovo li$e sme%urano poput su&e jabuke! nje ove tanke ko#ate prste koji su "imo ro"no ste"ali mantiju pod rlom! nje ove uske rudi. ;io je ve( vrlo star i vrlo mrav. 5i urno ve( strano du o #eka! pomislio sam. 1i smo se vratili. Ali ne dje u dubini ledeno sam "nao da se "a nje a nismo vratili , on #eka da a smrt oslobodi #ekanja. 5tresao sam se od je"e. Poveo nas je sporim teturavim korakom prema vratima samostana! uspinju(i se s mukom u" nekoliko istroeni& kameni& stuba. 5tajali smo kao ukopani ledaju(i nje ovu borbu sa samim sobom. )a vr&u stuba kaalj a je "austavio i on se okrenuo prema nama. , Gdje ste bili/ 4ato tek sada.../ Du o sam... 0 opet se "akaljao. .utjeli smo "bunjeno! osje(aju(i se "bo ne#e krivi. 1o%da je o#ekivao neko svo ! pomislio sam! koji nije doao. 1no i ne dola"e. 0li je ve( poludio od samo(e/ , upitao sam se kao da se opravdavam. Ali &ladna valja stra&a u meni upo"oravala me je da nije tako. 4aista! dje smo bili/ , pitao sam se. .to smo do sada.../

, uo sam da je bio rat , rekao je 8ratar kad smo mu pristupili na stubama. , 3este li bili u ratu/ , 5vi su bili u ratu , rekao je Roko. , Ovako ili onako. 4ar ovdje nije.../ )ije se ni sam usudio da dovri. 4ar ovdje u ovoj ruevini na kraju svijeta nije nita bilo/ To je mo%da &tio re(i. 4ar je ovdje sve ve( "aboravljeno! rat! ubijanje! krv! lad! u%as/ 4ar je sve prolo ne ostavivi nikakva tra a/ 4ar je sve "aista otilo ututanj/ , 5luao sam katkad rmljavinu topova , rekao je 8ratar. , Daleko. Onda je jedno vra(ate. , Pobijedili smo , rekao je Roko. 6ako je to ravnoduno rekao< Roko! dolo mi je da mu ka%em! ne #uje li to ovaj ovori/ Pa "ar (emo to trpjeti/ 4ar je "aista tako/ 4ar je sve nae bilo samo be"na#ajna epi"oda! slijepo $rijevo povijesti/ )ismo ostavili nikakvo tra a/ .to uti! Roko/ 3a ne(u da je sve bilo svejedno! sve samo udaljeni tutanj. )e vra(amo se. )i kao pobjedni$i se ne vra(amo. 0demo dalje. , )e vra(amo se , viknuo sam i"nenada! nepotrebno lasno i njevno. , )ije se mo u(e vra(ati. Previe skupo smo platili da sti nemo... dokle smo sti li , nema vra(anja< )ikad a nije bilo. Uvijek idemo dalje! ra"umijete li. Ostavimo neki "nak! kamen! ste(ak! putoka"! pa dalje. 5tvar je samo u tomu2 kamo dalje/ 6atkad se treba samo osvrnuti da se orijentira! da "na kojim si putem krenuo. To ne "na#i da se vra(amo. 5amo tra%imo. Tra%imo te... "nakove. Ostatke. 5pomenike. Prolost. Trenutno tra%imo 8reske. Posljednje sam rije#i i" ovorio ve( posve nesi urno! to sam dulje ovorio! moj je ispad sve vie ubio %estinu. Oboji$a su utke stajala priklonjeni& lava! kao da %ele s&vatiti2 to ja to &o(u/ emu ljutnja/ Rokove o#ale su nepro"irno bljeskale u tami. 9ratar se bla o i"nenadio2 , 9reske/ , U lavnom 8reske. ;ilo to. )eto. dana sve prestalo. 3este li pobijedili/ 5i urno ste pobijedili kad se

;ranio sam se od nje a svim sna ama da bi& uspostavio neko osje(anje stvarnosti. 4nao sam da je neto krivo u onom to ovori! ali nisam se mo ao sabrati! primiriti! re(i. inilo mi se da (u poludjeti. Ovo je dru i svijet! ovorio sam samomu sebi! dru e stvari vrijede. Ali osje(aj da smo se vratili nekamo dje smo ve( bili! bio je ja#i od sve a. , U'ite , rekao je 8ratar s osmije&om. , Dobro ste doli. Poka"at (u vam 8reske.

5A1O5TA) 3E ;0O TA1)0 ET=ERO6UT u koji je! poput smara da u ebanovinu! bio ukovan manji #etverokut dvorita! pun mjese#ine i trave. Roko i ja smo stajali kraj 8ratra! u sjeni "ida! i ledali u dvorite kao op#injeni. Rokove nao#ale blistale su u mraku odbljeskuju(i mjese#inu. 3esam li a sanjao ovakvo ! pitao sam se! ili se on nao#i led! kao lina pod rukama kipara! pod mojim po ledom uskladio sa snovima/ Takvo volim pamtiti2 kao savreno isklesanu $jelinu. Ali jo dok smo stajali u tamnoj sjeni arkada! slika se pred mojim o#ima po#ela raspadati! da od to prvo divno dojma ne ostane nita osim sje(anja. 6asnije! kad bi "a%elio da do"ovem u pam(enje ovaj samostan "ametnut ne dje u bespu(u! uvijek bi& pokuavao uskrsnuti i sa#uvati nepokretni! "austavljeni privid savreno sklada! simetrije i ele an$ije to a #isto i pravilno otoka u moru ipra%ja i kamenjara. U"alud! ka%em! jer bi se slika uvijek jednako stala raspadati pred mojim o#ima! kao da je na ri"a neka ra"orna unutarnja bolest! i s u%asom sam se morao osloba'ati ni"a kasniji& slika koje su poput neko irealno enealoko stabla prika"ivale rasap jedne ilu"ije. 4atvarao sam o#i pred tom ero"ijom kao bolesnik koji "na da mu bolest ne"austavljivo napreduje ali se vlada kao da je nema. 0 sada! motre(i dvorite! &tio sam na trenutak sklopiti o#i! osje(aju(i sa stravom kako se ono nije sruilo nekad prije! davno! ne o da se rui upravo ovdje i sada! pred mojim po ledom. Arkada oko dvorita samo je jo u mati mo la biti arkada. :ukovi su popu$ali i uruili se! stupovi su bili povaljeni i le%ali uokolo u ustom isprepletenom korovu poput kakvi& poodsije$ani& udova. Poneki stup jo je strio! podbo#uju(i tek nebo , svod to a je neko( podupirao! le%ao je raspren u prainu. 9ratar nas je po ledao s nijemom isprikom u o#ima i krenuo arkadom! "amotavaju(i se #vr(e u mantiju. =la a se osje(ala u ustajalom "raku. Poli a

smo "a njim une"vjereni! i" ubljeni! be" rije#i. Roko je "astajao! dodiruju(i prstima kamenje kao da ne vjeruje vlastitim o#ima da im je &rapava plo&a stvarna. 6apiteli stupova bili su potpuno i"jedeni vremenom! i"bra"dani kiom! i tek tu i tamo! na kakvom oborenom stupu! vidjela bi se polovi$a ko"i#avo li$a! ljuskav rep "maja! oslijepjelo oko! krilo pti$e ili an'ela! kr&otine "aboravljeno ! i" ubljeno svijeta. 5vodovi &odnika to je neko( bio odijeljen od dvorita stupovima arkade! bili su na mno im mjestima urueni! i morali smo obila"iti omile kamenja i praine a"e(i kro" visok mokar korov u dvoritu da bismo mo li nastaviti ovo tu%no putovanje "a tamnim Ci$eronom. 9ratar je &odao pred nama! polako! po nuto! ute(i mantijom! opre"no ali naviklim kretnjama preskakuju(i oboreno stupovlje! spletove korova. )eprestano je kaljao. , )e dirajte ovo , rekao je poka"uju(i nasla anu omilu kamenja to je valjda podupirala "id " rade. , 1o%e se sruiti. Ovuda! "a mnom. Opre"no! samo opre"no. Pa"ite! tu ima rupa. 5luao sam a pa%ljivo slijede(i nje ov viju avi put. 5av sam se usredoto#io na to7 #inilo mi se da ne smijem nijednom iskora#iti s puta7 "nao sam da ne smijem misliti. Opre"no! aptao sam! opre"no se treba kretati u ovom svijetu koji se obruava! punom "amki "a "akanjele putnike. 6amene plo#e kojima je bio potara$an &odnik ispopreba$ivale su se jedna preko dru e! kao da se ispod nji& talasa more. Trave i pu"avi$e prodrle su po proirenim rasjeklinama i"me'u plo#a do samo "ida " rade! vla%e(i a! rasta#u(i a! na ri"aju(i a s onom mr%njom koju sve %ivo aji prema mrtvome! "avide(i mu na trajnosti. )a mno im mjestima u "idu "japili su tamni otvori odakle je ba"dilo na memlu i plijesan. , Opre"no , kalju$ao je 8ratar. , Oprostite! ali nemam svije(a. =ie nitko ne dola"i ovamo! "nate. 5am pravim lojani$e! vidjet (ete uostalom. )avikao sam ve(inom ovako! po mraku. omile kamenja! u(e

Roko je i"a mene udario u neto i jeknuo. Psovao je nera" ovijetno! kro" "ube. uo sam dru u! mukliju bol u tim psovkama. 9ratar se okrenuo da a pri#eka. , 3este li se/ , pitao a je pun sa%aljenja. , )iste jako! valjda/ 3a ve( ovuda idem napamet. 4nam svaku rupu! kao da je tu oduvijek. 4atim se obratio meni2 , =ama si urno sve ovo i" leda kao be"obli#na ruevina! je lD da/ 4a#udili biste se kad biste "nali koliko ruevine du o "adr%avaju stalan oblik. 6ao ra'evina! i ruevina ima neku svoju ar&itekturu. 0 traje opet vrlo du o. Godinama. Onda jedno a dana vidite da se promijenila! odjednom do'e kao nova. , Du o ste ve( ovdje/ , pitao sam i" mraka. , Du o , rekao je 8ratar. , 5ami ste/ 1islim! ve( je du o da ste ostali sami/ , Da , rekao je 8ratar. , .to (ete/ )etko mora. )eto se u meni bunilo protiv to a to ovori i da ovori tako pomireno! otovo ravnoduno. 4ato mora/ 0 tko mora/ Ponavljaju(i nje ove rije#i u sebi osjetio sam se i ja i"abranim i prosvjedovao sam. Roko je s mjese#ini. , 3edina #itava stvar! valjda , rekao je , jest onaj bunar... , ;unar/ , pitao je 8ratar. , A&! ono. Cisterna. Ono je stara $isterna. Roko je i"iao i" sjene arkade dje smo do sada polako napredovali i! a"e(i dubokim korovom! poao prema $isterni to se bjelasala nasred dvorita! kao posrebrena. ;ila je to $isterna od bijelo kamena! i veliki! bo ato i"vijeni %elje"ni luk nadvijao se nad njom. )a luku je jo uvijek visio kolotur obrastao u ro"dove r'e! ali lan$a ni kabla nije bilo. , 5tanite , viknuo je 8ratar. , Pa"ite. Roko je "astao na pola puta! opre"an kao %ivotinja na #istini obasjana mjese#inom. 9ratar i ja smo mu prili a"e(i do bedara duboko travu. )o e su mi bile vla%ne od rose. nuanjem odba$io nekakav kamen koji je o ledavao na

, Tlo oko $isterne popustilo je i uruilo se , objasnio je 8ratar poka"uju(i nekoliko koraka ispred nas. 4emlja se ispod trave u nula! duboko! ali je trava u dubini bila jo via i u(a ne o okolo! tako da se jama jedva mo la "amijetiti. , Ovo! "nate! i nije nikad bila prava $isterna. ;ar mislim tako. Cisterna im nije bila potrebna. =idjeli ste onaj i"vor to te#e kro" #esmu. 0mali su i"vor. =aljda su "ato tu i sa radili samostan. Cisterna se bijelila na mjese#ini kao da je od u la#ano mramora. ;ila je isklesana sva od jedno komada kamena. 6ad smo bili uli u dvorite djelovala je tako obi#no! neupadljivo! a sada , "ra#ila je oko sebe tajanstvo svoje na"o#nosti. ;ila je kao %iva. )ala"ila se sve a nekoliko koraka od nas! a #inila mi se daleka i nedo&vatljiva! kao da se neto i"me'u nas isprije#ilo. , 1islim! $isternu su sa radili samo da sakriju ula" u pod"emni &odnik , rekao je 8ratar. , Ula" u &odnik nije bio "idan ne o samo poduprt redama. Grede su istrulile i ula" se sruio. =odio nas je polako u" jamu i" koje je korov i"bijao poput pjene. 5ada se vidjelo da jama ima du uljast oblik! i to smo se vie udaljavali od $isterne! bivala je dublja. , Eno tamo , rekao je 8ratar poka"uju(i tamni otvor u dnu jame. , 3o se vidi. >odnik. Uska tamna rupa "japila je pred nama. Osjetio sam kako me istovremeno privla#i kao ma net i prijeti nekom nejasnom opasno(u. , =odi li kamo/ , pitao sam to sam mirnije mo ao. Ali uplaio sam se vlastito lasa kad sam a #uo2 toliko nesi urnosti i dr&tanja u njemu! toliko djetinjaste nade nad jednim uruenim pod"emnim &odnikom. 9ratar me o"biljno po ledao. , )e , rekao je nakon stanke. , 1islim da ne vodi nikamo. Ako je ikada kamo vodio! sada je si urno nepro&odan. , .to &o(ete time re(i/ , pitao sam a sve u"nemireniji.

Dolo mi je da se posva'am s njim! da a do&vatim "a &alju i da a protresem kao vre(u. , .to "na#i2 ako je ikada vodio/ , )ita , rekao je 8ratar povla#e(i se u sebe kao pu%. , 5amo sam tako rekao. =odio je valjda. , Govorio je pa%ljivo! ti&o! kao da me tjei. , Pa i sa radili su a da se spasu pred neprijateljima. , 6ad je to bilo/ , pitao sam. , Pred kim ono/ , )e "nam , rekao je 8ratar. , Davno. 3edanaesto stolje(e mo%da. )itko ne "na to#no. 5ve se "aboravilo! propalo! uniteno. Tko da "na/ Pred 5ara$enima! pred 1le#anima! pred to ti a ja "nam... , 3e li tko odonda... mislim! "nate li! je li tko prola"io! jesu li ili.../ Pokuali bar... )eko( je vodio spasu! pomislio sam! "nali su jednostavan put u spas. U jedanaestom stolje(u mo%da! ali su "nali. 6asnije se "aboravilo. 1i a sada opet otkrivamo. 4ato smo doli. 0 nada koja je "amrla u meni kad sam bio vidio ruevine samostana! ponovno se po#ela ra'ati! bjesomu#ni plami#ak. Prokopali su ovaj &odnik! ovorilo je sve u meni! ne! pjevalo je! da se spasu. 3o je! "na#i! bilo kamo. 4na#i! ima kamo! jo uvijek. , Roko , rekao sam mu napola u ali! napola u o#ajnoj nadi! ne #ekaju(i 8ratrov od ovor , ako do'e do usto a! jo uvijek mo%emo kidnuti. 4amisli! ovuda su ili ve( onda. 6asnije se "aboravilo. )ije bilo tako nu%no bje%ati! mo%da. Ali! "amisli samo... Roko je pre"irno i ravnoduno po ledao dolje. ;io je utu#en! mlak. , Ovuda< , rekao je be"voljno. , 6ao takori/ 6amo/ A i dru a su ono bila vremena. Ra"ljutio sam se. , .to ti je sad najednom/ , viknuo sam. , 1o%da su se i spasili. Dobro je misliti da su pokuavali sve to se dade. 1o%da im je uspjelo pobje(i. 9ratar se "bunjeno nakaljao! sti(u(i se u mantiju kao da mu je &ladno.

, )e vjerujem , rekao je sasvim ti&o. , Osvaja#i su bili svuda. 5udbini pobje(i ne(e. Ova "emlja je bila pakao! mislim. Po ledao sam a s mr%njom. , >o(u re(i! bio sam dolje! jednom , rekao je jo "bunjenije! kao da se ispri#ava "bo neko mladena#ko mr%nja , ... do kraja/ , )e , rekao je 8ratar. , Previe je bilo kostiju u &odniku da bi& nastavio. Previe urueni& mjesta7 previe slijepi& odvojaka. A i kamo se mo%e do(i uop(e/ 5vuda je jednako! mislim. 0 ovdje je dobro. rije&a. , 1islio sam! da vidim! ima li kamo. , 0 jeste li doli , pitao sam odjednom klonulo7 is&lapjeli su moja ljutnja i

G:AD)0 51O 0 BED)0! OE , rekao je Roko! i u nje ovom lasu osjetio sam beskrajno te%ak! kona#an umor koji je i mene obu"imao poput mutne poplave. , Daleko smo putovali. Umorni smo. 9ratar nas je po ledao ne mi#u(i se. U nje ovom po ledu bilo je mno o su(uti a malo nade. 6oliki su a prije nas pitali to isto! palo mi je na pamet! i to im je mo ao od ovoriti/ , Dat (u vam to imam , rekao je bla o. , )ije mno o. Podijelit (emo. Roko je klonulo stajao usred korova! raireni& no u! kao da se dr%i da se ne srui. 1litavim kretnjama brisao je o#ale! slijepo spustivi na nji& po led. Tako je poao "a nama prema " radi! spor! oborene lave! kao da ne %eli vie nita vidjeti. 3adni Roko< pomislio sam. Toliko se trudio. A sada! na kraju puta! sve je ispalo besmisleno , ostao je samo umor. U"alud smo se trapili i sad nam ostaje samo da podijelimo umor s ovim starim 8ratrom me'u ra"ruenim kamenjem. 4nao sam kako se Roko osje(a. 5a%aljevaju(i nje a! sebe sam sa%aljevao. Ali to ja/ Tko sam ja/ 5amo suputnik. 3adni Roko< ponovio sam jo usrdnije. , A 8reske/ , rekao sam i"nenada! kao da sam se tek sad sjetio. Rekao sam to da o&rabrim Roka. 1o%da jo uvijek ima neke nade. )apokon! mi smo ipak poli tra%iti 8reske. 1o%da na'emo neto. Ali &rabrenje u mom lasu odjekivalo je uplje u "vu#nom kvadratu samostansko dvorita. , 5asvim smo smetnuli s uma 8reske. 6ad smo ve( tu... mislim! nismo mi stru#nja$i! stru#nja$i su odustali... ali ipak! da usput vidimo to se dade vidjeti... 9ratar se samo jo #vr(e "amotao u mantiju! nastavljaju(i put. Ako se jo jednom ste ne! pomislio sam! utanjit (e se toliko da (e nestati. , Pro(i (emo kraj nji& , rekao je kratko. 1o%da ipak nije sve bilo u"alud! ovorio sam u sebi! "naju(i da se time samo tjeim. 6ako mi je bila potrebna utje&a< Ali "nao sam da sam ja jo

potrebniji Roku. To mi je davalo sna e. Roko se vukao "a nama teturaju(i! kao da pada s no u od umora. , 3o malo! Roko , rekao sam mu. , 3o malo! stari! dr%i se. 0 "nao sam da jedino tako mo u smo(i sna e "a utje&u2 obra(aju(i se sebi kao da sam netko dru i! netko ko a promatram su(utno ali i"daleka. Dr%i se! stari. )ita nije i" ubljeno. Prola"ili smo tamom! viju avim &odni$ima! oslanjaju(i se o vla%ne "idove. 4astajali smo i opet kretali! sudaraju(i se u mraku! da bismo napokon stali u nekom proirenju kro" koje je strujao svje% no(ni "rak7 8ratar je ispred nas neko vrijeme ukao! a onda kresnuo ibi$om i "apalio malu titravu lojani$u to je stajala na kamenom oltaru! potpuno olom! u dnu isto tako ole prostorije. )ae sjene "ai rale su po "idovima! oleme! nemirne. , Ovo je kapeli$a , rekao je 8ratar skromno! kao #ovjek koji poka"uje katedralu i "na da ne treba nita preuveli#avati rije#ima! jer stvar koju poka"uje ovori sama "a se. , Ovdje su 8reske. , Gdje su/ Gdje su/ , pitao sam %eljan da i& vidim! da bilo to napokon vidim. ;ili smo u nekoliko koraka du oj prostoriji kameni& "idova! poplo#anoj %utosme'im kamenim ko$kama. Prvi mi je dojam bio da je kapeli$a potpuno ola! pra"na! naputena. 5vje% no(ni "rak prodirao je kro" otvore na "idu! na kojima vie nije bilo ni okvira ni stakala. Tavani$a je bila na#injena od reda! ali neke su se od nji& uvile pod teretom stropa! neke su napukle! neke su se jednim krajem otkinule i visjele u" sam "id otovo do poda! a sve su bile pune reda se na mno im mjestima be"brojni& sitni& rupi$a $rvoto#ine. 0"me'u sja kro" otvore. Primakli smo se sredini prostorije. 1orao sam sa nuti lavu da ne bi& udario u redu koja je ukoso pre ra'ivala put. 6ad sam je dotaknuo! reda se

vidjelo nebo. ;ilo je vedro! primijetio sam kraji#kom svijesti! mno o "vije"da

"anji&ala u nesi urnoj ravnote%i i kia praine i sitne %buke prosula mi se "a vrat. 5trop se o#ito svako #asa mo ao stropotati. 9ratar je dr%e(i jednom rukom lojani$u! s osmije&om "austavio ljuljanje rede. ;io je posve ravnoduan prema tomu to a strop mo%e poklopiti. )avikao se valjda da s tim %ivi. Uskoro (e i nama biti svejedno! pomislio sam! ako ostanemo ovdje. Ako ostanemo ovdje/ 4aprepastio sam se na vlastitu misao. .to mi to pada na pamet! uop(e/ Roko se namrteno o ledavao oko sebe! i"du%uju(i vrat prema "idovima! ovore(i kro" debele le(e! kro" lelujave sjene. 6oliko sam mo ao vidjeti! na "idovima nije bilo ni#e a. , Ako je ikada bilo %buke na ovim "idovima , po#eo je Roko! a onda se prekinuo i pribli%io "idu na mjestu dje je 8ratar! ne be" stanovito ponosa! prinio lojani$u posve bli"u kamenu. Tamne kaplje vla e blistale su u titravom svjetlu. 0 tada! sa svo mjesta i" sredine kapeli$e! ne pribli%avaju(i se "idu! u ledao sam i ja #udesan $rte% $ijelo ar&ipela a od ostataka %buke na "idu. Bbuka je plamtjela u treperavim bojama! dr%e(i se jo uvijek #vrsto na mjestima dje se kamenje spaja. 1alo "aobljene! trbuaste povrine kamena "adirale su duboko! poput morski& valova! u kopno obojene %buke! stvaraju(i Celebese i 5umatre 8resaka! kao na "emljopisnoj karti. 5vjetlo lojani$e i ralo je na njima poput jata pro"irni& leptira! i #inilo se da #itava s$ena prika"ana na 8reski %ivi i kre(e se u dr&tavom! kr&kom! #arobnom plesu. Op#injeno sam "urio u tu i ru boje! sjene! kamena! mno i& prekinuti& i nedovreni& linija koje su svojom nepotpuno(u obe(avale svjetove! ples #udesni& detalja to su se mijeali pred mojim o#ima poput kakvo a ma i#no kaleidoskopa , #inilo mi se opet da! kao u dvoritu kad sam ledao ostatke kapitela! vidim pred sobom ostatke $ijelo jedno bo ato a sada "aboravljeno svijeta. Ra"nje%io sam se nad nji&ovom okrnjenom! nepotpunom ljepotom i osje(ao se posebno po#a(enim to upravo tu! sada! pred mojim o#ima! osta$i to a svijeta i"vode ovaj arabeskni ples! da bi mi tom i rom poka"ali sliku svo a

ne danje sjaja i bo atstva! i da bi me na radili "a moju i"dr%ljivost! upornost! vjeru. O#i su mi bile pune boje i svjetla to je uranjalo u mene ra"bla%uju(i moje najtamnije kutke. )isam se usudio "akoraknuti bli%e da ne bi& preplaio! povrijedio to kr&ko tkanje svjetla! taj ra"i rani privid jedno a svijeta koji mi je na ovaj na#in po%elio dobrodoli$u! poka"ao mi da sam dostojan. )isam se usu'ivao ni upitati to "apravo ledam2 krilo an'ela/ 5klopljene ruke neko sve$a/ ;ijelo konja u "latnoj opremi/ 3una#ka djela ota$a iskovana u su&ome "latu/ ;io sam sretan. 0"la ao sam svaki djeli( sebe sun#aju(i se na svjetlu boja koje su sve jarkije i blistavije i rale svoju ma i#nu i ru , topla terakota "emlje i duboko plavilo neba! "lato kale%a i srebrne aureole oko lava bijeli& sveta$a. )ikada! ni prije ni poslije! nisam vidio ovakvi& 8resaka. )ikada nisu =i$entius i 3o&anes de Castua naslikali neto ovako. To nisu bile samo 8reske! bila je to #arolija! #udo. ;io sam napla(en "a sve tra%enje! sve patnje. 6ako je dobro iskusiti sre(u ispunjenja< Otvarao sam se poput ponora pred tim neis$rpnim slapom svijetli& slika. inilo mi se da to nisu osta$i jedno svijeta koji je nestao! ve( nje ovi prvi pupolj$i koji se tu preda mnom tek otvaraju i sada (e! evo sve pro$vjetati u raskono bo atom prolje(u. Pro&tjelo mi se da i" sve sna e! svime to imam u sebi! to "nam i to osje(am! $ijelim svojim %ivotom povjerujem u nji&! "auvijek! da u'em u nji& kao u stvaran svijet! poput ono a 6ine"a koji je jedno a dana naprosto ostavio sve i otiao u tapete. Ali jo u trenutku dok sam se tako nanovo ra'ao osje(aju(i kidanje tople pupkovine sa "biljom! "nao sam ne dje duboko u sebi da nema i"la"a i" kave"a ovo tijela. Du o odinja navika na sumnju! naslje'e ra"o#aranja! batina nevjeri$e! teret slutnji koji je uvijek %ivio u svima nama! pro ovorio je i" mene upravo tada! u najviem trenutku eksta"e! u misti#kom kli$anju $ijelo a bi(a. Tek dijelom svijesti primje(ivao sam 8ratra i Roka kako se sa inju "idu i "abrinuto kimaju lavama i ra"ma&uju rukama onom toliko svima nama

po"natom

estom to o"na#ava -to se mo%e-! i nijemo jadikuju prela"e(i

$entimetar po $entimetar "ida! prinose(i mu lojani$u! dok Roko tra%i pravilan ra"mak i"me'u oka! le(e nao#ala i "ida! kao kakav u#enjak s pove(alom u ru$i. Ali nije me nji&ovo jadikovanje "abrinulo i probudilo i" "anosa7 opomena je potekla i" moje vlastite utrobe! i"ronila i" moje vlastite tame. U tom trenutku "austavio sam se u "raku! lebde(i uko#en na mjestu poput skaka#a s motkom na 8oto ra8ijama! i ledeni stra& preplavio me i"nenada! i ja sam "nao da me eksta"a napustila! i da sam ostavljen na milost i nemilost tamnim vjetrovima koji vladaju u ovim s8erama2 bio sam visoko! be" oslon$a! u mraku. )emo(no sam o#ekivao najmanji dodir "bilje! da Roko i 8ratar ka%u samo rije# pa da me probude! i ja da se sruim poput mjese#ara. ;io sam udaljen od nji& mo%da nekoliko koraka! ali #inilo mi se da nas dijele olemi prostori. 4nao sa da mi predstoji pad. 5lutnja to pada oduvijek je bila u svima nama. )ikada dosad nije nas prevarila. To se "ove iskustvo. To je pou"dano. 4nao sam to dola"i. , =idi li to! Roko/ , pitao sam pri ueno! ne usu'uju(i da se maknem i" sredine prostorije. , )ita , rekao je Roko ne osvrnuvi se! pri nut u" 8reske. , Gotovo nita. ReliEuiae reliEuiarum. Cijeli jedan svijet asio se pred mojim o#ima! "avijaju(i se u dim! ma lu i nita. , =jerojatno je bio nekakav danse ma$abre , rekao je Roko , sli#an onom beramskom. 1o%da kasnija imita$ija. Ali tko (e a "nati/ )ita se ne vidi. 5vijet se asio odla"e(i u tminu u sablasnoj povor$i nad kojom su strile kose , ni" kostura! svaki i"a svoje %rtve! da se malo dalje! nestaju(i u sumra#nom prijela"u u >ad! stope u jedno! kostur i %rtva! i i#e"nu "a rljeni. )ismo li ono mi/ )a kraju povorke/ )e vidim li ono =ladimira preobu#eno u srednjevjekovno ba#vara ili tr ov$a vinom! kako umjesto svoje 8oto ra8ske

ko%nate kasete nosi preko ramena ba#vi$u i udara po njoj svoj posljednji tamtam! i to odjekuje poput strano a bubnja kro" $ijeli ovaj opustoeni! o oljeni samostan/ )e vidim li ono Petra "a rljena s dvije krupne %ene be" nosa! koje se raspadaju od bolesti i kosti im po#inju polako probijati kro" raspadnuto meso/ )e odla"e li ono jedan po jedan! nai prijatelji i "nan$i! svijet u kojem %ivimo/ )e ostavljajte me! &tio sam povikati! ne odla"ite samo tako. 0ma stvari straniji& od smrti. Ali rlo mi je bilo su&o i nemo(no. 0 osje(ao sam kao teku moru da je oko nas sve srueno! naputeno! krajolik uokolo neobra'en! jalov! ol i da nema niko a vie! jer su svi otili. Ostavili su nas. ;io sam stra&ovito sam. 5mrt mi se sada #inila kao sre(a! drutvena sve#anost prema ovoj osamljenosti u kojoj na mene vreba kona#na patnja koja (e biti samo moja. 0 onda! podi nuvi po led prema tavani$i! prate(i svjetlo lojani$e koju 8ratar u"di%e i"nad lave da bi Roko bolje mo ao ra" ledati "id! vidim na kraju #etiri oleme mrlje pod samim stropom! mrlje ve(e od sve a oko nas! tamne ja&a#e kojima lave nestaju i"me'u truli& reda tavani$e. , .to je ono/ , ka%em prestraeno , Gledajte! to je ono/ =lastiti las me vra(a u stvarnost. Oni me #asak "aprepateno ledaju! preplaeni mojim uspla&irenim lasom! onda ledaju pod strop u"di%u(i lojani$u! propinju(i se na prste. Pau#ina pod stropom $vr#i na plamenu svije(e. , )ita , ka%e 8ratar nakon kratko vremena , ono su samo pje e od vla e. 6ia probija na sve strane! "nate. Prila"im im da bi& osjetio nji&ovu bli"inu. )o e su mi teke kao od olova. 5ada tek jasno vidim2 na "idu nema nita. :judi! ka%em vam! nita. Pra"an! oli "id kakav je bio kad smo uli u kapeli$u. 5ve je bila prijevara. One ne"natne ostatke %buke na kojima se vide tra ovi i"blijedjeli& boja! prljavi& od plijesni i vla e! samo bi iroko rudan stru#njak! raspolo%en da malo pretjeruje! mo ao na"vati materijalnim doka"om da je tu 8resaka bilo. Po#eo sam se smijati kao lud.

, Pa tu nema nita , &i&otao sam. , :judi moji! po ledajte! molim vas. 6akve 8reske< )ije tu nita ni bilo. 9arbani "id! dok je bilo "ida. 5lojevi stare boje! nita dru o. 9ratar je nemo(no sle nuo ramenima. Roko me skinuvi o#ale po ledao i"mu#enim stisnutim o#ima. , uvao sam i& koliko sam mo ao , rekao je 8ratar umorno! i las mu je bio stisnut! krkljav! kao da (e a svaki #as presje(i kaalj. , uvao sam i&! "nao sam da (e netko jedanput do(i. 4a vas sam i& #uvao. Ali vla a... %buka je upijala vla u. Rekao sam vam! tu ima pod"emni& i"vora , vla%no je. 9reske su se ljutile na moje o#i. =e( su bile prili#no unitene kada sam doao ovamo. A onda odinu "a odinom bilo i& je sve manje. :jutile su se u krpama. 5vake odine na njima sam vidio dru e slike... mo%da (ete misliti da sam lud! ali ne! ne! nisam lud... vidio sam slike... ledao sam i& danima! odinama! bile su toliko u mene ure"ane... i sada ja jo uvijek vidim ono to je na njima bilo... likove! sudbine! pri#e koje traju... "ato mi tim te%e vae ra"o#aranje... ali ka%em vam! #uvao sam i& ... 5tajali smo usred ole kapeli$e dje vie ni#e a nije bilo osim u lavi jedno osamljeno ostarjelo 8ratra koji (e uskoro umrijeti! i tako (e kona#no! nepovratno! dokraja sve nestati. 5tajali smo okupljeni oko nje ove slabane lojani$e. 9ratar je ovorio! napola mrmljaju(i! napola pla#no! kao da moli. 1olio je od nas neto to mu nismo mo li dati. , Eto! nisam i& uspio sa#uvati. Trudio sam se. Ali vidite! dola je ona odina kada se sruio strop. 5am od sebe. Onda kie. uvao sam i& "a ono a koji (e jednom do(i i po%eljeti da i& vidi. )e "nam "ato sam to #inio. 1o%da samo "ato to netko mora. inilo mi se da je "bo ne#e a jako va%no da to netko #uva. 1islio sam! do(i (e netko i vidite! vie nema to da se #uva... i sad kad ste doli! mo u mirno umrijeti... vi (ete bar re(i nekom dru om da ovo postoji! da je ovdje neto bilo! pa i ako ne ostanete vi sami! ljudi (e se sjetiti! do(i (e netko dru i! vratit (e se! i mo%da sve opet jednom o%ivi! mo%da sve opet bude... pa nije

valjda $ijeli svijet samo propadanje! ruenje! mrtva#ni$a kao ovdje! valjda se ne dje neto obnavlja! radi! #uva! valjda ljudi jo uvijek... )ije sve ovako/ , )ije , rekao je Roko vrlo ti&o. , uvao sam i biblioteku , rekao je 8ratar. , ;ila je to velika biblioteka. 1no o iluminirani& rukopisa! prijepisa! per amena... i nisam je sa#uvao. Od mieva. Od vla e. Od plijesni. Ali najvie od vremena. 5ve je otilo. 6atkada bi&! da olakam samo(u , "nate koliko sam u po#etku bio sam/ , kasnije sam se navikao! mislim , katkada bi& pose nuo "a nekom od ti& knji a! a ona bi se pod mojim prstima raspadala u prainu! i umjesto olakanja imao bi& samo osje(aj nepopravljivo ubitka! osje(aj da sam pokvario i ono malo to se mo%da mo lo spasiti. Ali nije se nita mo lo spasiti. Radio sam to ne "ato to sam mislio da se mo%e! ne o "ato to mi se #inilo da je jako va%no da to netko #uva. 6ao da se mo%e. , 4ato/ , pitao je Roko slije%u(i ramenima. 9ratar se sav "ada&tao od ovorenja. Ovoliko valjda nije i"rekao u posljednji& deset odina. , 1islio sam! netko (e jednom do(i , nastavio je pri uuju(i navalu kalja samo da sti ne to vie i" ovoriti. , >tjeti (e da vidi! da #uje! da sa"na... Ovdje su! #uo sam! dola"ili davno prije mo vremena... ali tko/ osvaja#i! ra"bojni$i! pustolovi. Dola"ili su sve dotle dok se imalo to oplja#kati! osvojiti! odnijeti! a onda kad vie nije bilo to da se u"me! ljudi su prestali dola"iti. 1islio sam! mo%da (e ipak netko jednom do(i! u siromatvu! poni"no! krotko! oborene lave! i do(i (e da #uje to knji e vele. Do(i (e da sa"na o... nama. 3a sam se! "nate! uvijek smatrao da pripadam onima... prije. O nama... rekao sam. 1o%da! da su tako dola"ili od po#etka! mo%da bi sve bilo ve( sada druk#ije. 3a to sam nisam "nao ni #itati ni od onetavati! ali mislio sam uvijek2 do(i (e netko. 1oj (e posao biti obavljen. 5ad kad ste doli! nemam ovdje vie to osim da umrem. 5ad mo u mirno umrijeti. , 6asno smo doli! kao obi#no , rekao je Roko.

, 1islio sam , ovorio je 8ratar s o#ajem u lasu! kao da je strano va%no da nas uvjeri u neto to mi ne #ujemo ili ne %elimo #uti , mislio sam! ti koji (e do(i donijet (e mi spas! opravdanje! dat (e smisao mom %ivotu koji sam proveo ovdje u pustinji! #uvaju(i sve ovo! koliko sam "nao i umio... nisam sa#uvao mno o! ali ipak... 5a#uvao sam samo #uvanje... 5a#uvao sam... mjesto u redu... netko (e #uvati dalje... , 1i smo! dra i moj! doli ovamo da tra%imo neto dru o , rekao je Roko nasmijavi se promuklo. , 1jesto u redu dodjeljuju ti na svakom u lu. , 1islio sam! to mi dru o preostaje/ Da i"vrim taj mali "adatak "a koji (e mi ;o dati dovoljno du %ivot i sna e da i"dr%im u samo(i! da ne poludim! i evo... jesam li a i"vrio/... Re$ite sami... Evo! doli ste i"daleka! re$ite mi! vi "nate! ja sam samo siromani! nekolovani 8ratar! vi ste vidjeli svijet... re$ite mi! presudite! jesam li a i"vrio/ , 3este , rekao je Roko ti&o! ne ledaju(i a. , 0"vrili ste.

53E:0 51O 4A 5TO: DA =EERA1O! i dalje i"bje avaju(i da se me'usobno po ledamo u o#i. 5tol je bio od rubo tesano drva! du a#ak i pra"an! a u" nje a! s obje strane! stajale su dvije du e klupe "a mrtvu bra(u. Dvije lojani$e treperile su na stolu i"me'u nas! osvjetljavaju(i jedino i"ribanu rubu dasku stola i naa li$a i ruke. 4idovi prostorije nisu se vidjeli. )as troji$a bili smo otok svjetla u potpunome mraku. 5jedili smo u knji%ni$i. Osim jedne (elije dje je 8ratar boravio sve ove odine! ona je bila jedina koliko,toliko o#uvana prostorija! iako je i tu strop mjestimi#no bio sruen! a poli$e na kojima su neko( stajale knji e! ra"jedene! polomljene i pune pau#ine. Tu na ovim klupama! na kojima smo sada sjedili! trebalo je da Roko i ja preno(imo. )a jednu od klupa 8ratar je polo%io dva slo%ena pokriva#a koja su "audarala na plijesan. , 3edino vam ovo mo u dati , rekao je. Ponovio je to isto jo jednom kad je na stol donio polovi$u ov#je sira! polovi$u &ljeba i vr# vode. , To je sve to imam , rekao je. 5jedili smo neko vrijeme u po ru%enoj utnji! ne diraju(i &ranu. , Bao mi je , rekao sam , to mi nismo nita donijeli. Ovako (emo pojesti i ovo malo to vi imate. , 3edite , rekao je 8ratar kalju$aju(i. , 1eni treba malo &rane. esto danima ne jedem nita. ;erem ljive! kupine. =i ste jo mladi. Ali naviknut (ete se! rekao sam! jo na svata... ovjeku ne treba mno o. , )e! #ovjeku doista ne treba mno o , rekao je Roko pre"irno , da pre%ivi. )e treba mu mno o! &tio sam re(i! ali kad nema ni ono malo. 6ad nema ni#e a. .to onda/ )e tra%i #ovjek mno o! ali ako ne na'e ba nita! ni &rane! ni krova nad lavom! #ak ni piljive sli#i$e na "idu. 6ad ni#e a nema/ 4a to da onda pre%ivi/ )aprosto! da pre%ivi! da se navikne... na svata/ Da ispuni svoje mjesto u redu/ O! ne! na krivu ste se obratili adresu< )ismo mi od ti&< 4ato

idemo dalje. Ako ima ita dalje! mi idemo dalje. 6amo/ 6amo od. 5amo se ovdje ne mo%e ostati! u ni#ijoj "emlji. Prinio sam ustima vr# s vodom. U vodi je plivala "vije"da. Podi ao sam po led i kro" otvor na tavani$i vidio "vije"du na tamnomodrom nebu. >tio sam se nijemo pomoliti! ali nisam imao sna e i nisam vie "nao kako. Ra"ljutio sam se na vlastitu nemo( i na "vije"du! nedoku#ivu! ravnodunu. )ita ti nisi! "vije"do! rekao sam joj. =jerovali smo u tebe! "vije"do! slijedili smo te u "noju li$a svo a! nadali smo se. 0 to/ Ako je ovo mjesto po komu sve to smo bili i sve to smo u#inili treba mjeriti! ako ovime bivamo opravdani! iskupljeni! ako se ovdje va%e na %ivot! #ime se onda mo%e po&valiti! "vije"do/ Po kojem pravu onda o#ekuje nau "a&valnost! poni"nost! poslu&/ Ako je sve ovo bilo u"alud! ova patnja! ova poni%enja! ovo pu"anje po praini i ako od sve a to a! na kraju! ostaje samo nekoliko okr&ani& komada kamena i nekoliko ra"jedeni& pljesnivi& slikarija! onda ti se nita vie ne mo%e prepustiti! "vije"do. 3er si ravnoduna! nemilosrdna i neljudska. 4ar je ovaj stara$ ovdje bio potreban kao "avjetna %rtva u tvoju diku i slavu/ 4ar smo ti mi! ovako sitni! neva%ni po&od! bili potrebni kao %rtve paljeni$e/ )isi se nasitila stolje(ima/ O! kako mr"im tvoje po&lepno oko. 0(i (emo dalje! "nao sam! ne "bo nje! ne o usprkos njoj. 9ratar je ra"re"ao kru& i sir na tri jednaka dijela. .utke smo jeli. 9ratar se svaki #as uio od kalja. 3eli smo temeljito! be" misli. , Onda! to (ete/ , pitao je 8ratar neto kasnije. Roko je udario vr#em o stol! briu(i usta "ape(em. , 5pavati , rekao je lasno. )ije mi se svi'ao ton kojim je to rekao! be"bri%an! ravnoduan nakon pora"a. , 1islim! poslije! sutra/ , pitao je 8ratar. , Ra"umije se! ako %elite ostati neko vrijeme ovdje... , 5utra/ , pitao je Roko i"nena'en! kao da se #udi da od ovor na to nije ve( jasan sam po sebi. , =ra(amo se.

9ratar se "akaljao! du o i r#evito. , 4nao sam , rekao je. , 4a vas bi najbolje bilo da i vi po'ete s nama , rekao je Roko. , .to (ete ovdje/ 9ratar je nijemo "anijekao lavom. , Prestar sam "a to , rekao je. , A "apravo i nemam se kamo vratiti. Davno sam otiao! sve se ve( si urno i"mijenilo. Ovdje je moje mjesto. )avikao sam. Ovdje (u ostati. ekat (u. , .to se tu mo%e , rekao je Roko i samo to ve( nije "ijevnuo. , 6ako &o(ete. 1o%da se opet jednom sretnemo. ;ila mi je uvredljiva ta povrnost i ravnodunost. Osje(ao sam se nela odno2 neto je u meni prosvjedovalo. 4ar je "a Roka sve otovo/ , pitao sam se. 4ar je ve( di ao ruke od sve a/ 4ar misli da nema dalje/ 4ar on nije i"dr%ao/ )isam se to pravo usu'ivao ni sam sebi i"re(i! a kamoli a optu%iti. Ali najstranije mi je bilo to to je Roko! #ini se! u"imao "a otovo da (e se moj put podudarati s nje ovim. .to i ne pomilja da bi& ja mo%da &tio i mo ao nastaviti ono to je on "apo#eo. .to je on tako olako si uran da ni "a ko a nema dalje. )eka o#ajni#ka pobuna rasla je u meni kao $rna plima. Protiv #e a! pitao sam se! protiv #e a/ Protiv ideje da nema dalje/ Protiv Roka/ .to je on meni i to sam ja njemu da se be" nje a ne mo%e dalje/ Da ne mo%e #ovjek sam/ , 5luajte , rekao sam 8ratru , ima li odavde kakav put/ 9ratar me je po ledao i"mo%deno. , Put/ 5amo onaj kojim ste doli... ako se to mo%e! na"vati putem... )itko vie ni tuda ne ide. , 1islim! vie nikamo ne vodi... )ita... nikakva sta"a/ )ekamo dalje! na dru u stranu/ 9ratar je odma&nuo lavom. , )ema dalje , rekao je stolu. , Uokolo je ipra . )epro&odno je.

, 1a jasno , rekao je Roko ravnoduno. 6ona#no sam sav uskipio od bijesa na nje a koji tu sjedi na kraju puta kao da se nita nije do odilo i "uri svojim kratkovidim po ledom u neto u #emu ja vie ne sudjelujem. U #emu mo%da nisam ni sudjelovao od samo po#etka. 1o%da je sve to bio nespora"um! naa ve"a! na put7 mo%da nita i"me'u nas nije bilo. A to! "atekao sam se kako mislim! ako Roko nije ono to smo u njemu vidjeli/ Osje(ao sam se prevaren i odba#en. On je sjedio tu potpuno nevino i ravnoduno pri"navao pora"! kao da "a nje a skida sa sebe svaku od ovornost. , 4ato si nas onda vodio/ , povikao sam odjednom njevno! dok mi je nemo( krkljala u lasu. , 6amo si vodio te ljude/ Roko je sle nuo ramenima! mirno. , 3a/ =odio/ 6akve ljude/ , pitao je! tek s malo ironije. , 3esi li pri "dravoj pameti/ .to bi& ja ko a vodio/ 3a sam bio samo or ani"ator! da tako ka%em! vo'a puta. 5vi ste vi &tjeli da se ide. 3este li &tjeli ili niste/ 3a nisam niko a tjerao. 5vako je poao od svoje volje. 3a sam! #ovje#e bo%ji! samo i"vravao vau "ajedni#ku %elju7 odredili ste me "a to. 6ad se jednom krene! reda mora biti. Ako sam malo pretjerao! bilo je to "a vae dobro. Ustao sam svom sna om "abadaju(i nokte u dlanove i i"derao se na nje a koliko me rlo nosilo2 , :a%e< , provalilo je i" mene. , =odio si ljude. Obe(avao si. Oni su u tebe imali povjerenja. 1islili su! kao to sam ja mislio! da "aista "na kamo vodi... "ato vodi... vjerovali su ti. 4ato nam nisi onda rekao sve/ , .to sve/ , rekao je Roko aro antno. , )ema to da se ka%e. 6ao to nema ni to da se na'e. , 4ato nam onda nisi rekao da nema/ .utio si! po"ivao se na dru arstvo! kao to se sad po"iva na nae dobro! a onda si sam... de"ertirao... Roko se od urnuo sa $ijelom klupom od stola. :ojani$e su "atitrale! a klupa je kripnula kao kakva o#ajna ko#ni$a.

, 4ar da vam ja ovorim da nema nita/ , pitao je Roko7 li$e mu se iskrivilo! poru%njelo! otu'ilo se. , )iste to i sami mo li "nati/ 3este li vi dje$a/ 3esam vam ja ota$/ 3asno da nema. )ikad nema nita na kraju. Putovanje je va%no7 red! dis$iplina. )etko treba uvijek da vodi! a vodio sam slu#ajno ja. ovjeku nema dru e ne o da se trudi7 da u#ini najbolje to mo%e. 0 da se na kraju! po bo "na koji put! uvjeri da nema nita. 0 to sad &o(ete od mene/ 3a sam samo vodio putovanje , "ar &o(e da ti donesem i $ilj na tanjuri(u s plavim obrubom/ 0 to onda/ , To ja tebe pitam , prosiktao sam s mr%njom. , .to onda/ , )ita. Onda nita , rekao je Roko sle nuvi ramenima i primirivi se malo. Odma&nuo je rukom kao da a se sve to ne ti#e. , .to se mo%e/ Dovdje smo doli. Dalje nema! kao to vidi. =ra(amo se. Pa onda opet sve nanovo. 0" po#etka. 5vi opet po%ele da se nekamo krene. Pa se opet ide dokle se mo%e. .to ima dru o/ , Ali sve one ljude! =ladimira! 0vana! dru e! mene kona#no! "aveo si nas... , )e budi smijean , rekao je Roko. , 6akva je to skautska patetika. =ra a sam ja ko a "aveo< 5vak ide svojim putem. 3a sam iao svojim. )ai su se putovi jednim malim dijelom podudarili. To je konveniralo i vama i meni. 0 to je sve. To ti je ta naa slavna "ajedni$a. 0 to se sad od mene tra%i/ Da tetoim vae ra"o#arane dui$e/ 5vatko se uvijek mo%e vratiti. Oni su se valjda ve( i vratili! koliko i& ja "nam. 0 ti (e! kao i dru i. Potpuno sam i" ubio kontrolu nad sobom i po#eo se derati kao sumanut. Cijeli je samostan odjekivao. 9ratar me je uplaeno ledao sti(u(i se u mantiju! po rbljen u" stol. Povukao sam se od stola dublje u tamu i odande vikao i psovao! kao da a optu%ujem ne samo u svoje ne o u ime sviju nas. Osje(ao sam kako me Rokova ravnodunost ba$a u bjesnilo. 1r"io sam a kao to nikada niko a u %ivotu nisam mr"io.

, A to onda , rikao sam kao ranjena %ivotinja , ako "a nas nema povratka! ako se ne mo%emo vratiti! ako se nemamo vie kamo vratiti. >o(e li onda osjetiti bar malo ri%nje savjesti/ Da snosi od ovornost/ , 4ato/ , rekao je Roko. , 5vatko ide na svoju od ovornost. )isam ja ni#iji #uvar. , Ako si ti bio tako pametan! tako iskusan! da "na otpo#etka da na kraju nema nita! onda je $ijeli ovaj put bio jedno veliko vra(anje! a tvoje vodstvo obmana< , vikao sam. , 4a tebe je sve to samo jo jedan kru 2 nema #ak ni slavne spirale< Tebi to nije nita! ali dru i! dru i su stavili na ko$ku vie od tebe. )emamo mi devet %ivota kao ma#ke da i& mo%emo prostirati pred tebe kao sa "a tvoje eksperimente< 4a dru e! "nao sam! nema vie pravo povratka. )isu se imali kako vratiti! ostavljeni u bespu(u! i" ubljeni. 4a nji& vie nita nije mo lo po#eti i" po#etka! kao ni "a ovo a 8ratra to ovdje! na kraju puta! ostaje da umre. Ovo to je "a Roka bio samo kratak i"let! "a nji& je bilo kona#no putovanje nakon koje se ne putuje vie. 4a nas! ova je avantura imala trajne i nepromjenljive posljedi$e. , )e dramati"iraj , rekao je Roko , vidi da su se svi i"vukli na vrijeme! osim tebe. Roko je be" u"bu'enja sjedio "a stolom i nje ove nao#ale bljeskale su &ladno i nepristupa#no u titravom svjetlu lojani$e! kao "r$ala. Odjednom mi je palo na pamet da mu nikad nisam vidio o#i. 0 "nao sam da se u"alud %estim! badava prosvjedujem i nemo(no se pra(akam i" klopke u koju sam upao. 0 s&vatio sam kako je besmisleno to a optu%ujem "a i"daju kad i"me'u nas nikada nita nije postojalo! niti je mo lo postojati. )ikakav "avjet! nikakav u ovor. )ikada nije bilo "ajedni$e. 1i smo mo%da vjerovali i %ivjeli "a neku ima inarnu! neku %eljenu! neku sanjanu "ajedni$u! ali "a to je on %ivio/ )isam "nao. ;ilo je svejedno. )jemu je put bio odre'en! poseban! odijeljen! kao i dru ima.

=ratit (e se! po bo "na koji put! me&ani#an kao mrav! slijep! kratkovidan! opsjednut! stroj bo%ji! mo%da tek malo trans8ormiran da a se tako lako ne mo%e prepo"nati! krenut (e opet prema nekom dru om $ilju! s dru im pratio$ima! ne "naju(i to a tjera! ali nemo(an da se odupre! ravnoduan i prema re"ultatu i prema ra"o#aranjima! prema uspje&u i neuspje&u! ravnoduan prema dru ima jer je ravnoduan prema sebi. 1i smo bili otovi svaki na svoj na#in. 5udbine su nam bile ne samo odmjerene i dosu'ene ne o i poka"ane! da "namo to nas #eka. 0 sa%alivi se nad Rokom! sa%alio sam se nad sobom2 nije mi preostalo dru o ne o da ostanem ovdje kao ovaj 8ratar! pomiren s ruevinama svo a svijeta! ili da krenem dalje kro" dru e ruevine! dalje! dok i& ima i dok mo u. , 3a se ne vra(am , rekao sam jo jednom. 5ad kad je meni samom postalo jasno da mi nema povratka! smirio sam se i pri&vatio ono to ionako neminovno dola"i. , 1ora da ne dje neto ipak postoji neka sta"a! vododerina! no ostup da se mo%e na dru u stranu , rekao sam tjee(i se. , 6ad nije bilo dalje! i nai su stari "nali sa raditi kakav &odnik da se spasu. 1o%da se mo%e. , 1o%da , rekao je Roko , svak ima pravo da pokua. , 6ako bilo da bilo , rekao sam , ovdje ne mo u ostati nikako. >vala na svemu. 1o%da (emo se vidjeti jednom. , 1o%da , rekao je Roko ravnoduno , iako ne vjerujem. Tako smo se oprostili! Roko i ja! da se nikada vie ne vidimo. )i 8ratra ni samostan nisam vie nikada vidio! iako sam i& kasnije pokuavao prona(i. Ali povratka nije bilo. 1orao sam dalje.

URU.E)01 5TU;A1A DO:3E! dolje! sve dublje u vla%nu "a uljivu tamu. 5ila"io sam nose(i u jednoj ru$i lojani$u! dru om se oslanjaju(i o "idove! slijepo opipavaju(i no om ra"rovane! u tlo usje#ene stube. :ojani$a je nemirno titrala svaki #as prijete(i da se u asi. Dr&ti li mi to ruka/ 0li to struji "rak ovim pod"emnim &odnikom , pa "na#i ima nade2 mo%e se probiti do otvora na dru om kraju &odnika/ :ojani$a je bila toliko slaba da je od njeno svjetla tama bila samo jo tamnija. 3o neko vrijeme na"irao sam i"a sebe #etvrtasti otvor ula"a. )isam ni pomislio da bi& se mo ao vratiti A onda! kao da slijedi moje kretanje a ne ja nje ovo! &odnik je na lo "aokrenuo nekamo u utrobu "emlje "akrivaju(i otvor od mo po leda! prekinuvi do kraja niti koje su me ve"ale s vanjskim svijetom. )ajednom sam bio sam. 0spred mene i i"a mene bila je tama &odnika. Osjetio sam se kona#no beskrajno osamljenim. )ema stranije mraka od mraka samo(e u kojemu slabano i preplaeno svjetlu$a %i%ak jedne jedine svijesti. inilo mi se da je moja svijest slabija od lojani$e koju dr%im u ru$i. 6ako obje poka"uju jednako mali dio svijeta , pomislio sam , besmislen kru u mraku. )era"umljivi misti#ni $rte% kamenja i korijenja na stijenki &odnika! dje ma&ovine i blijedosive ljivi$e piju vla u. 0 mora se pa%ljivo dr%ati te stijenke! kao to se nepliva# dr%i obale! jer #im se otisne! kru svjetla ne dose%e dovoljno daleko da bi ti bilo to poka"alo prava$ na nepro"irnoj pu#ini mraka! i onda naleti na suprotan "id *ili je to taj isti/+! jednako vla%an i studen! jednako besmisleno is$rtan tajanstvenom &adskom eolo ijom! i tako u neprestanom $ik$aku! u dje#joj i ri spasa i"me'u dva "ida nala"i smjer kojim te "emlja vodi! ali kamo ide! kamo te vodi , ne vidi. Dok pod no om kr#kaju kosti oni& koji su tu bili prije tebe. 0spunja mrak vlastitom matom i lako mo%e poludjeti. >o(u li i"dr%ati do kraja/ , pitao sam se. >o(e li biti dovoljna ova lojani$a da me dovede do i"la"a/ Put je tako du a svije(a kratka.

U podrumu je tama! a "ato da je tama... pjevuio sam poblesavjelo! dr&tavim lasom! kro" "ube! pjesmi$u to mi je neo#ekivano sti la ne dje i" tame djetinjstva da me podr%i i o&rabri u ovoj kasnijoj i stranijoj tami. )apredovao sam sporo u njenom ritmu! dr&te(i! tapkaju(i dlanovima po "idu! obila"e(i opre"no uruenja! otklanjaju(i pred li$em vla%no korijenje koje je tu i tamo visjelo sa stropa &odnika poput mre%e kakvo a divovsko pauka. Ovo korijenje! pomislio sam s #e%njom! to je od stabala koja rastu ne dje ore! visoko i"nad mene! i udiu slobodan "rak! velika kronjata stabla na vjetru. )emo(no sam i& dodirivao rukom2 moja se strana %elja o#ajni#ki verala spletom %ila prema povrini. 6orijenje! vi nebesa #ista< 0 a$ao sam dalje po mekom! nje$avom tlu! pla"e(i u" "idove &odnika poput kakvo bolesno pod"emno polipa! dodiruju(i preplaenim prstima #as kamen! #as pukotinu! #as blato! #as korijenje7 napredovao sam korak po korak upljom $ijevi "emlje! i #inilo mi se da se ne pribli%avam ni#emu ve( da se samo udaljujem2 sa svakim korakom odla"io sam sve dalje od sve a to sam po"navao! to je "a mene neto "na#ilo! to je imalo nekakav smisao u onom %ivotu koji je ostajao i"a mene. inilo mi se da se od samo a sebe udaljujem. U podrumu je tama! a "ato da je tama... )eka %ivotinja projurila je ispred mene. .imi/ .takor/ 4mija/ Odjednom sam osjetio da je tama oko mene napu#ena. 4nao sam2 moja i& lojani$a ne mo%e osvijetliti! ali %ivotinje su tu ne dje! nado&vat ruke! pod no ama! pred li$em. 4austavio sam se na uskom oto#i(u svjetla! ne usu'uju(i se krenuti dalje. ;io sam uko#en od a'enja i stra&a. im sam stao! stalo je i ukanje. 5tajali smo tako neko vrijeme! %ivotinje i ja! nastoje(i da se ra"umijemo kro" tamu koja nas obavija. Primite me! starosjedio$i! "amolio sam i& kao da tra%im milost! poni"no. Oprostite ulje"u. A onda! postupno se privikavaju(i na tamu i na moje suputnike kro" nju! pomislio sam2 ni ovo ne mo%e biti naj ore mjesto na svijetu! ne mo%e biti be"i"la"na klopka! i ovdje se mo%e %ivjeti kad %ivotinje tu %ive. .to mo u one!

mo u i ja jo bolje. 0 kao pravi samotnik! "akora#ivi opet! upu(uju(i se dalje &odnikom! otovo sam po%elio da i& opet #ujem , pratilje na mom samotnom putu. >odam strpljivo dalje i sluam i& u mraku. 4atim se postupno sve to ukanje! mi oljenje i pretr#avanje! nevidljivi %ivot pod"emlja! pretvara u kora#anje. U prvi #as mislim2 to moji vlastiti kora$i viestruko odjekuju u "aviju$ima tunela. Ali onda #ujem kako se mojim kora$ima pridru%uje "vuk mno i& nevidljivi& no u. 0 "nam da imam drutvo. )isam vie sam. =idim i svjetlu$anje u tami , jesu li to o#i! sje#iva! baklje! toke na oklopima/ Cijela jedna utljiva vojska! marira u" mene be" lasa. 5vuda su oko mene u ustom mraku koji vrvi od %ivota. Osje(am s njima nijemu "ajedni$u. A onda! i ne vide(i i&! prepo"najem i& u tami2 to su moji pre$i oko mene. 1oja dva djeda koja su "a mene stvorila kopno i more , jedan ratar a dru i pomora$ , moj ota$ mo%da! i mno i dru i! mno i dra i pokojni$i! neki od nji& jo u kr"nu ili ko%u&u! neki u surki ili pod kalpakom! neki u oklopu! kraljevi i pjesni$i medu njima! svi moji pre$i koji su ovuda! istim tamnim &odnikom! proli neko( davno isti nei"vjesni put! tra%e(i spas pred neprijateljima! pred osvaja#ima! pred svijetom! pred sobom. Ula"ili su jedan "a dru im! kro" vrijeme! u spasonosnu tamu! i sada jo uvijek! neki ve( stolje(ima! jo uvijek idu u beskrajnoj povor$i kao rijeka koje sam dio. 0 odjednom "nam! "a&valjuju(i njima! mno e od ovore2 mrtva$i nisu mrtvi! "atvoreni u niama robova! ve( struje pod "emljom poput &ranjivi& sokova! napajaju(i svijet. 0 "nam sada da moj put! moje tra%enje nije bilo besmisleno! jer nisam sam ne o pripadam ovoj rije$i to neprestano te#e! i nastavljam i&! nastavljani nji&ov put! ne samo svoju malu privatnu sta"i$u kro" besmisleno vrijeme! kro" mra#nu utrobu svijeta! ne o i nji&ovo stremljenje prema $ilju koji mi jo nije dano vidjeti! ali koji mora postojati. Oni (e u meni do(i korak dalje prema tom $ilju! kao to sam ja u njima doao dovdje dje

jesam. 6ao to (u ja mo%da jedno a dana u svome potomstvu do(i do samo a $ilja. 6ora#ao sam %iva&nije i smjelije. Treba samo nastaviti! ne predavati se! ne odustajati. Tvoja dioni$a puta je kratka i mu#na! ali s tobom ide armija ispod "emlje. A "vekete nevidljivi& ma#eva! utanje mantija! "vuk sjetne lutnje i be"brojni kora$i ispunjavali su moju tamu. Poklonivi mi %ivot! vi %ivite u meni! poru#io sam djedovima u tami. ;udite mirne! due pokojnika! vae se putovanje nastavlja. 0 povjerovavi sada da moj put nije samo jedini ne o i pravi , ta nisu li mi a pre$i poka"ali , ponadao sam se divlje! lu'a#ki! o#ajni#ki! da spasa "aista ima kao to nam je bilo obe(ano! i pro%et sav tom nadom! dok mi je svaka %ili$a dr&tala ro"ni$om ispunjenja! po&itao sam i" sve sna e *posljednjom sna om! jo jedan nadljudski napor+ prema i"la"u! viju avim ali spasonosnim &odnikom! nadaju(i se da i"a sebe ostavljam ne samo ovo pod"emlje ne o i sav onaj %ivot koji me je do to pod"emno &odnika doveo7 i to pod"emlje i taj %ivot u meni se! u mom prijela"u na dru u stranu! trans8ormiraju u apoteo"u! posve(uju! iskupljuju. 0 kad sam pred sobom u ledao nakon du o putovanja kro" mrak! svijetlu to#ku i"la"a! odba$io sam lojani$u da bi& mo ao to br%e sti(i! i krenuo sam! "aslijepljen svjetlom slobode! posr(u(i i bauljaju(i! padaju(i i di%u(i se! prema otvoru! dr&te(i od unutarnje radosti! sre(e! likovanja! kao da sam i"vojtio neku veliku! blistavu pobjedu nad mrakom! nad prolo(u! nad svijetom! nad sobom. 1o%da sam "aviknuo od radosti. 1o%da sam "apjevao kakvu od rodoljubni&! pobjedni#ki& pjesama koje su i moji pre$i pjevali! neto kao !rosto zrakom ptica leti ili "a vojsku, na vojsku, vitezi izbrani! ili sam mo%da samo vikao -4a mnom! "a mnom- ili -)aprijed-! ili sam naprosto urlao kao vuk! to je "apravo svejedno u ovako domoljubnim i velikim trenu$ima! i jeka! stostruka jeka i" tunela od ovarala mi je! to se mom "a luenom u&u #inilo kao da $ijela moja pod"emna vojska pjeva sa mnom u skladnom &imni#kom koru! mariraju(i sa

mnom! i"la"e(i sa mnom na slobodu. Cijeli pod"emni &odnik rmio je od nae juna#ke pjesme. A onda sam na lo istr#ao. Poluslijep od napora! "abljeten svjetlom! "ada&tan i u"bu'en! sretan kao nikada u %ivotu! u prvi #as nisam ni vidio dje sam. Onda! osjetivi da sam na otvorenom! stao sam i po ledao oko sebe. 5tajao sam tako ne "nam koliko! mo%da samo #asak! a mo%da satima ili danima. U meni su umirali svjetovi. inilo mi se2 nita nije te%e podnijeti. 0"a mene je jo uvijek rmjela jeka i" tunela2 mo%da je moj las "aostao i"a mene da %ivi tamo svojim posebnim pod"emnim %ivotom! a mo%da su se to "aista lasali pre$i. Ali to nije bila pjesma. ;io je to ro&otni! strani! uplji! me&ani#ki smije&. Tako se samo pre$i "naju nasmijati. U#inilo mi se! na#as! da me'u njima #ujem Rokov las. A onda je i to prestalo. )ala"io sam se u olemom! sivom! valovitom kamenjaru to se prostirao u nedo led. )ebo je bilo prevu#eno "avjesom oblaka i di8u"na je mjese#ina sablasno obasjavala krajolik. )i#e a nije bilo u tom krajoliku! ku(a ni raslinja! #ovjeka ni "vijeri , samo oli kamen i blijedosiva mjese#ina! otrovna poput %ive. )ebo je bilo ni%e ne o ikada. 5tupio sam u taj svijet! ali nisam #uo vlastito koraka. ;ilo mi je kao da a"im ne po kamenju! ne o po omilama vune! u ma li dubokoj do le%anja. ;ilo je to kao neko sablasno novo ro'enje na lu&o tlo. )ita. )ita. )ita. Gdje sam/ pitao sam se nijemo! stoje(i u tom skamenjenom ni#em! osje(aju(i da sam "auvijek i" ubljen i da mi je od sviju nada! od sve a "nanja! od $ijelo bi(a ostalo samo pitanje2 Gdje sam/ .to je sa mnom/ .to je sa svijetom/ 5tajao sam i osje(ao kako se ruim kao kakva ra'evina2 pu$aju arkade! padaju svodovi! na inju se i raspadaju #ipkasti tornjevi u meni. 5ve se mo%e i"dr%ati osim ovo a kona#no ! posljednje ra"o#aranja. inilo mi se da nije dovren samo jedan kratki i"let! ne o $ijeli moj %ivot. Ostalo mi je samo da

tupo! be" %elja i be" snova! od%ivotarim do svo 8i"i#ko kraja u ovom sivom! nijemom! neproni#nom svijetu. 1o%da nikada i nije bilo dru o svijeta! rekao sam samome sebi! kao da se opravdavam. 1o%da sam u ovoj pustoi od po#etka! mo%da smo svi u njoj od po#etka! samo mi nije bilo dano da je vidim tako jasno kao sada. 1o%da se nikad nisam ni maknuo odavde. 1o%da nisam krenuo ni na kakav i"let. 1o%da je ovo "apravo bla ovijest! spas. 1o%da je ovo ona kona#na sloboda kojoj su pre$i toliko te%ili! i ja sam na $ilju. Ali onda su mi se o#i postupno privikle na svjetlost! ma kako da je slaba bila svjetlost7 ma kako da su o#i bile %eljne obmane! pronikle su ma lu od sparine i mjese#ine i vidio sam jasno! sve jasnije! da je svijet u koji sam sti ao isti onaj svijet i" koje sam krenuo! vidio sam da stojim na rotoru krajolika! u samom sreditu kru a! i s&vatio sam da nisam ni dje dru dje ne o na svome mjestu. 0 to sam dru o mo ao ne o da a pri&vatim/ .to mi je! nakon sve a! preostalo/ Po nuo sam lavu i "akora#ivi u krajolik pri&vatio sam kamenu sta"u pod no ama! pri&vatio sam trnovo iblje koje me reblo po olim rukama! pri&vatio sam lad i %ed i bol na na%uljanim tabanima koji (e me mu#iti dok ne do'em do neko ovaj po&od. ljudsko skrovita! pri&vatio sam $ijeli taj dobro po"nati! banalni i jalovi krajolik koji mi je bio pred o#ima sve otkako smo krenuli na

1)OGA 5A1 01E)A U O=O3 PR00 5A1O 04103E)0O. 3edno sam morao posve i"misliti2 Gradina. Probrao sam a na sre(u i" beskrajno ni"a neutralni& imena koja bi mo la pristajati tom mjestu! a koja opet svojom pripadno(u nekom dru om mjestu ne(e "avesti tebe! #itatelju! pru%ivi ti umjesto mirisa i boje mo a mjesta! miris i boju svo a pravo i"vora. 0"abrao sam a i" du o ni"a imena to sam i& sam sebi deklamirao po mu#nom i viju avom redoslijedu moji& pokuaja da se prisjetim pravo a , i"redao sam ta imena u besanim no(ima! u "austavljenim trenu$ima! u #ekanjima na autobusnim postajama! u lijenim siestama poslije ru#ka! u du oj dokoli$i svo a promaeno %ivota. 0" ovarao sam i& o#ajni#ki! kao kopile koje pokuava da se sjeti utrobe i" koje se rodilo. U po#etku sam se ro"ni#avo trudio! listaju(i indekse eo ra8ski& atlasa! sustavno prela"e(i kvadratni milimetar po milimetar spe$ijalni& mapa! pretresaju(i svoje "brkano pam(enje kao kakvu pranjavu ropotarni$u! u kojoj #ovjek! prije ne o to je spali! %eli na(i kakvu "ametnutu obiteljsku uspomenu. 1u#io sam se i "nojio od nemo(i da se sjetim. inilo mi se katkad2 na je"iku mi je! eto! na! sad (u a i" ovoriti! i napre"ao sam se! ne usu'uju(i se du o da a oblikujem usnom upljinom! boje(i se ra"o#aranja koje bi las kako artikulira neko tu'e! neminovno nastupalo kad bi& "a#uo svoj

be"na#ajno ime. 0me bi mi se pribli%avalo i" nejasne semanti#ke ma me! poput kakve "a#arane ljepoti$e koja se raspline #im rukom pose nemo "a njom. 6asnije! ve( naviknuvi se na ni" ra"o#aranja i pora"a u borbi s vlastitim pam(enjem! prisje(anje mi je prelo u naviku! neku vrstu du&ovno pasijansa! i ru "a skra(ivanje ovo a pra"no i besmisleno %ivota. 5jedio bi& ne dje u" vino! u ku(i ili u kr#mi! i pokuavao na(i ime koje mi vie nije bilo va%no. Ali nita mi dru o nije ostajalo. 4atim vie nisam "apravo ni "nao #e a se to ja nastojim sjetiti! i dokono sam! i" navike! prekapao pranjave 8olije sje(anja "a bilo #im! "a bilo #im.

0"a ti& napora ostao bi& is$rpljen! s osje(ajem kona#ne o rani#enosti! s dubokim iskustvom nemo(i! nepotpunosti! kao kakav do%ivotni robija i"a o#ajni#ke onanije. U prvo vrijeme pitao sam ljude. :judi su me u po#etku sluali! kasnije samo ledali i klimali lavama. , 6ad takav stru#njak kao to je pro8esor doktor taj i taj nije #uo "a to mjesto , rekli bi mi , odakle da mi "namo/ , )etko mora "nati , ponavljao sam uporno! desperatno. , 1ora postojati ne dje netko tko "na. 4nali su "a ;eram! "a Oprtalj! "a Dra u#! "a Ro# i =i"a#e! "a 9oku i >rastovlje! ali ono mjesto ono ime nitko nije spomenuo. Pojedin$i su mi se sa smijekom na usnama spominjali mjesta koja se ni dje dru dje ne spominju! toliko be"na#ajna! i u kojima ne samo da nitko nikad nije vidio 8reske ne o ni ita dru o. , ;io sam i tamo , ovorio sam im. 0 "aista sam bio! obiao sam to od sam mo ao. )akon stanovito vremena stekao sam osje(aj da sam svuda ve( bio! ne samo tu! u 0stri! ne o svu dje po $ijelome svijetu! da sam ve( vidio sve to se uop(e ima i mo%e vidjeti. Ali ono a to sam tra%io nije bilo. 1eni su se u"alud obe(avale daljine! nepo"nati putovi! bijele mrlje na mapi. , 6ona#no , rekao bi& katkada , sve je mo%da od samo a po#etka bilo promaeno. Raspitivao sam se ve( preko volje i ljudi su mi se katkada samo smijali! a katkada , "naju(i ne dje duboko u sebi to tra%im , od ovarali isto tako preko volje. Dok se svi nji&ovi od ovori nisu stopili u jedno jedino veliko )E. )e! ne "namo dje bi se neto takvo mo lo na(i. Gdje je ikada tako neto bilo! mo lo biti. ;iblioteka! ka%e/ 5amostan/ esma s lavom lava/ )E. 5tajao sam onako kao kad sam i"iao i" pod"emno nijemim svijetom. &odnika , pred

Tra%io sam sudionike to a kratko i"leta! koji su "ajedno s Rokom i sa mnom krenuli jedno a srebrno vedro jutra u malom arenom autobusu da nikada ne sti nu onamo kamo smo nas dvoji$a doli! a da ni mi nismo doli nikamo. 1islio sam2 da su svi oni imali istinsku %elju da do'u! da su bili malo uporniji! malo i"dr%ljiviji! da su "nali to je u pitanju , mo%da bismo svi mi "ajedno uspjeli nekamo i sti(i. Ovako , "nao sam , nas dvoji$a smo samo malo dalje od dru i& otili u ni dinu. Tra%io sam i&! ali i& nisam naao. Tra%io sam kao to #ovjek! "a koje a se du o misli da je i" ubljen pa se vrati i" neko "arobljenitva ili emi ra$ije! tra%i svoje prijatelje. Ali moji prijatelji su nestali! rasuli se! i#e"li u ratovima! u po romima! ili naprosto u %ivotu2 u mekoj ma li#astoj udobnosti koja uta ljude poput %ivo a blata. 0li su! neki od nji&! jedno a dana , kako pri#aju o#evi$i , naprosto odetali nekamo drvoredom! ili kakvom slijepom uli$om! ili obalom mora! i nisu se vie vratili. 5ada se vie nemam komu obratiti. 1o%da su svi sudioni$i to a i"leta ve( pomrli. 1o%da je "aista tim kratkim i"letom "avrio nji&ov svijet. Tra%io sam i Roka. )aravno. 4amiljao sam a #esto u tisu(u #vrsto ure"ani& slika , nijedan i& 8otoaparat ne bi snimio tako #isto! tako otro , pokuavaju(i da rekonstruk$ijom redoslijeda ti& slika obnovim u pam(enju i $ijeli i"let! i nje ove rije#i! me'u kojima se! kao jo nero'eno dijete! u "reloj ustoj ma mi! mi oljio uvijek i embrio one rije#i... ime... putoka"... 4amiljao sam a #esto onako o"areno ! us&i(eno ! pod blijedim svjetlom ve#ernje "vije"de! kako jedva mi#u(i usnama ap(e to ime! ime $ilja pred kojim smo stajali. Trenutak je bio tako sve#an! tako kratak. Obnavljao sam a i obnavljao u sje(anju dok se nije otr#ao! i"blijedio! o olio se! dok kona#no moje unutranje oko nije ledalo samo puki turi $rte% pej"a%a u kojemu smo stajali , i"a nas iblje! ispred nas na bre%uljku neto to se vie ne mo%e to#no raspo"nati pej"a% to je toliko nalikovao sivom kamenjaru u kojem sam "avrio to kratko putovanje.

Da sam naao Roka! mo%da bi mi on rekao to ime. Ovako! ime je "aboravljeno. 0 tako! sjede(i u" vino! katkada pomislim u bistrom trenutku2 mo%da sam a "aboravio od stra&a! a mo%da je upravo taj "aborav onaj spas "a kojim smo toliko #e"nuli. A onda opet po#nem su&im usnama prebirati #isto imena. esto ra"miljam o tomu da dam o las u novine2 #ovjeku uvijek ostaje kakva,takva nada. Ali "nam2 vie ni "a to nemam sna e. Ali ne ljutite se ako vam ipak tako! pri#aju(i! naklapaju(i! ka%em2 sutra! koliko sutra stavit (u o las u novine. U#init (u neto.

Biljeka o piscu A)TU) .O:3A) *;eo rad! FGH@ , 4a reb! FGGH+ svojim je opse%nim i ra"norodnim knji%evnim opusom jo "a %ivota "aslu%io na"iv moderno a klasika. Pjesnik! novelist! romanopisa$! dramati#ar! esejist! prevoditelj i antolo i#ar! pojavio se u knji%evnosti rani& pedeseti& sa skupinom pisa$a okupljeni& oko #asopisa #rugovi! po kojem (e poslije $ijeli taj prevratni#ki narataj biti pro"van kru ovakim. 5kupa s 0vanom 5lamni om! 4vonimirom Golobom! =latkom Pavleti(em! 5lavkom 1i&ali(em! 5lobodanom )ovakom! edom Pri$om! Daliborom Cvitanom i dru ima! .oljan je svojom neis$rpnom spisateljskom ener ijom! ure'iva#kom! prevoditeljskom! antolo i#arskom i kriti#arskom aktivno(u uvelike pridonio radikalnoj promjeni &rvatsko a knji%evno pej"a%a. 5o$realisti#ka na#ela i pro ramiranu literaturu de8initivno je potisnula na mar inu enera$ija pisa$a koja se oslanjala na tekovine moderne "apadne umjetnosti. Rana 8a"a .oljanova stvaralatva , s novom tematikom! druk#ijim i"borom likova *anti&eroj umjesto ratno &eroja ili udarnika+! "animanjem "a e "isten$ijalnu sudbinu pojedin$a! unoenjem novi& pripovjedni& te&nika! novim odnosom prema tradi$iji i je"iku knji%evno a teksta , upravo je paradi mati#na "a to burno i va%no ra"doblje povijesti &rvatske knji%evnosti. )o i $ijena koja se morala platiti "a neovisnu! individualnu javnu rije#! u okolnostima u kojima su partijski komiteti nad"irali sve! pa i umjetni#ko stvaralatvo! #esto nije bila mala. Tako je .oljan nakon ovora u povodu I?. obljetni$e 1atoeve smrti ostao trajno politi#ki sumnjiv! i ta (e po"i$ija disidenta poslije obilje%iti i nje ovu ra'ansku po"i$iju i nje ovo stvaralatvo. .oljanov knji%evni opus karakteri"ira i jedan "animljiv paradoks2 premda ima iskustvo i moderni"ma i postmoderne! on nikad nije bio radikalni eksperimentator , #ak ni u ivotu i radu $imuna %reudenreic&a! &rvatsko

3oJ$ea *FG??,FGKI+! je"i#no vjerojatno najvratolomnijem &rvatskom literarnom tekstu. .oljan je uvijek "nao uspostaviti plodonosan suodnos s tradi$ijom! jednako doma(om kao i svjetskom! to je posebno vidljivo u nje ovoj poe"iji7 on nikad nije i rao na kartu nera"umljivosti kao autorske strate ije prema #itatelju. .oljan je vjerojatno najsvestraniji &rvatski pisa$ dru e polovine @?. sttolje(a. Objavio je sedam "birki pjesama *medu ostalima "a rubu svijeta! FGIL.! 'artlic za as kratiti! FGLI.! (aca kamena! FGMI.7 !rigovori! FGG@.+! petnaest dramski& tekstova "a radio! ka"alite! T=! #ak i video,per8orman$e *npr. (rdo! FGLA.! 'alilejevo uzaa)e! FGLL.! Dioklecijanova palaa! FGLG+! tri knji e eseja i 8eljtona! knji u knji%evni& kritika. )je ov pro"ni opus obu&va(a #etiri knji e pri#a **pecijalni izaslanici! FGIK.! Deset kratki& pria za moju generaciju! FGLL.! Obiteljska veera! FGKI.! +rvatski ,o-ce i druge igre! FGMG.+ i #etiri romana *.zdajice! FGLF.! #ratki izlet! FGLI.! /uka! FGF A.! Drugi ljudi na Mjesecu! FGKM.+. Roman #ratki izlet! objavljen najprije u 8ri"iranoj ina#i$i u "a reba#kom #asopisu %orum! a potom s nekim doda$ima kod beo radsko nakladnika !rosveta. U >rvatskoj je kao knji a! i to u i"vornoj ver"iji! tiskan tek FGMK. odine. U vrijeme kad se bio pojavio! roman je u prvom redu do%ivljavan kao politi#ka ale orija2 neto "bo si nala u tekstu koji su se mo li tuma#iti kao kritika politi#ko sistema! a neto ve( i "bo imid%a samo autora. Dananji #itatelj! koji ne "na politi#ki kontekst u kojem je #ratki izlet nastao! jedva da (e i pomisliti na takvu interpreta$iju teksta7 i sam autor je naknadno "anijekao da mu je nakana bila napisati politi#ku ale oriju. )o ale ori#nost se dakako! kao jedna od mo u(nosti ra"umijevanja ovo teksta! ne smije potpuno isklju#iti. Ali! roman o i"letu rupe mladi& ljudi u 0stru valjalo bi prije sve a #itati na po"adini tradi$ije koju nam je ostavila e "isten$ijalisti#ka knji%evnost7 ovdje je naime rije# o potra"i "a identitetom! o pokuaju da se prevlada enera$ijski ni&ili"am i prona'e smisao %ivota. 5pre%u(i opise "biljski& situa$ija i krajolika te simbole

kojima su erira univer"alna "na#enja! .oljan je napisao roman koji je i"dr%ao kunje vremena te je! u" )ovakove Mirise, zlato i tamjan! ono najbolje to nam nudi taj tip &rvatske pro"e.