Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Odjel za Kulturologiju, Kulturalni menadment

Uvod u kulturalnu antropologiju

WILLIAM HAVILAND - IVOT ASTEKIH GRADOVA

Asteko je drutvo u 16. stoljeu predstavljalo visokorazvijeno urbano drutvo. Ta injenica
ne lei samo na nekoj neutemeljenoj pretpostavki ve se ona oslikava iz naina ivota tog
drevnog indijskog naroda, Asteka. Ako temeljito pogledamo njihov sistem ivota, sustav rada,
njihovo znanje u poljoprivredi i graevini, uvidjeti emo kako se radi o izuzetno
kvalificiranim i sposobnim drutvom koje je u ono vrijeme zasigurno moglo konkurirati
drutvima i gradovima na Starom Kontinentu. Kao to i naslov govori pokuat u opisati ivot
astekih gradova, ne samo kao mjesta za ivot ve kao simbol superiornosti i razvijenosti.
Kako bi to objasnio vano je krenuti od samog poetka.
Asteci (panj. Aztecas, Aztecos) bili su moan narod koji je u 15. i u 16. stoljeu vladao
velikim carstvom u junom Meksiku. Ovu civilazaciju su inila tri plemena koja su
predstavljala savez, od kojih je i jedno bilo Tenochca ili Mexica iz grada Tenochtitlana.
Upravo uz grad Tenochtitlan se vee proroanstvo, prema kojemu e nai novi teren za
izgradnju grada na onome mjestu gdje vide orla kako jede zmiju na vrhu kaktusa na stijeni
okruenoj vodom. To su ugledali na movarnom otoku usred jezera Texcoco. Na tome su
prostoru Asteci uspjeli dii grad vrijedan spomena i njime i stotinama godina nakon doarati
dio njihovog drutva i kulture koja je ostala prisutna i do danas, za to je najbolji dokaz
meksika zastava i grb na kojemu se prikazuje to staro asteko vienje.
Grad je osnovan 1325. godine te se pretpostavlja kako je brojao vie od 200 000 stanovnika,
to je u vrijeme panjolskih kokvistadora bio nevjerovatan prikaz, jer je London u vrijeme
dolaska Hernna Cortsa, 1519., imao 5 puta manje stanovnika. Jedini vei gradovi u to doba
bili su Venecija, Pariz i Istanbul. Naalost vojnom silom panjolskog osvajaa, Cortesa, grad
je razoren nakon viemjesene opsade i razaranja. Na svu sreu ostali su brojni zapisi i
svjedoanstva panjolaca o sloenosti grada koja ujedno oslikava i sloenost astekog
drutva.
Temelj astekog drutva inila je intezivna poljoprivreda, a zemlja od koje su preivljavali
nasljeivala se kao i uzgoj razliitih poljoprivrednih kultura, od brojnih vrsta graha, tikvica,
paprika, rajica pa sve do duhana i pamuka. Poljoprivreda je opskrbljivala sve brojniju
populaciju i omoguavala raznorodnost rada. Jedan od obiaja drevnih Asteka bio je da sin
nastavi zanimanje svoga oca. Zanat je uivao osobito potovanje, stoga su klesari, kovai
srebra, lonari, tklaci i drugi, dobro ivjeli bavei se svojim zanatima. Njihov opseg rada nije
bio samo svrsi zadovoljavanja induvidualnih potreba, ve su bili zaposleni i izradom
religijskih predmeta, odjee, ukrasa za zgrade i hramove upravo iz sazanja kako je religija
inila sredite astekog drutvenog poretka. Religija je u ivotu obinog Asteka inila vano
mjesto. Asteka religija bila je mnogoboaka, a vjernost prema bogovima ak su iskazivali i
pridoenjem ljudskih rtava, posebno bogu Sunca, Tonatiuhu.

Iz etverokutnog oblika grada uoava se plan grada u ijem je sreditu veliki trg. Na tome trgu
se nalazio hram i kua gradskog vladara, dok je izvan glavnog trga stajala palaa
Montezumina. Zbog golemog hrama i dvije raskone palae zvao se jo i Sveti prostor. Grad
je bio podijeljen u etiri zone, od kojih je svaka brojala desetke etvrti. Svaka je etvrt imala
svoju trnicu u koje su pristizali putujui trgovci ili pochtece. Upravo u gradove poput ovog
slijevale su se mase ljudi, inei sloenu trgovaku mreu izmeu astekog glavnog grada i
ostalih manjih gradova. Trnica nije imala samo ekonomsku odnosno trinu funkciju ve i
drutvenu. Naime ona je predstavljala mjesto socijalizacije i interakcije ljudi i saznavanja
novosti. ak je i zakon nalagao da svatko unutar odreenog vremenskog intervala barem
jednom posjeti trnicu ime se osiguravala obavijetenost graanstva o svim vanim
novostima.

Kako je grad bio izgraen na movarnom tlu oko okolnog jezera, domiljatost tadanjih
graditelja dosee vrhunac. Naime uspjeli su stvoriti sustav kanala koji su se zvali chinampasa,
koji je sluio za prijevoz robe i ljudi, te kao rasadnik vodenih biljaka, dok su blato iz tih
kanala bogatih ribljim izmetom koristili kao gnojivo u vrtovima. Tako su ga panjolci nazvali
Venecijom Novog svijeta. Time se pokazuje kako je Astek bio povezan s prirodom te kako ju
je uspio impelmentirati u svoj ivot, to nije est sluaj samo kod Asteka nego i drugih
drevnih naroda kao primjerice Maya.

Zakljuujemo kako su se asteki gradovi, pa tako i Tenochtitlan razvili u urbana naselja koja
su postala karakteristian primjer najdrevnije neidustrijske civilizacije. Moemo ih smatrati
predindustrijskim gradovima. Tako usporeujui nain graenja kua jednokatnica ili
dvokatnica koje su bile poloene na kamene platforme i stepenastih piramidalnih hramova,
moe simbolizirati svojevrsne stube uspona prema napretku stvaranja dananjih gradova
kakvih poznajemo u Europi. Iako su dananji gradovi znatno napredniji oni se ne mogu
usporeivati sa starim astekim gradovima jer su oni tu ve stotina godina te se odupiru
prolaznosti vremena to je dokaz o njihovoj postojanosti i arhitektonskom udu koje e jo
stotinama godina doaravati ivot starih Asteka, njihovu sloenu drutvenu strukutru,
vrijednosti, povezanost s prirodom u kojoj ive i brojne druge stvari koji je dananji moderan
ovjek potpuno zaboravio.














27. oujak 2014. Josip Dukovac