uro Zatezalo

Radio sam svoj seljaki

i kovaki posao
SV J EDOANSTVA GENOCI DA
uro Zatezalo
Radio sam svoj seljaki
i kovaki posao
SV J EDOANSTVA GENOCI DA
.
Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta
Zagreb, 2005.
uro Zatezalo
Radio sam svoj seljaki
i kovaki posao
Svjedoanstva genocida
skd Prosvjeta
biblioteka Historijska istraivanja
uro Zatezalo
Radio sam svoj seljaki i kovaki posao
svjedoanstva genocida
urednik edomir Vinji
Izdano uz nansijsku pomo Savjeta za nacionalne manjine
Vlade Republike Hrvatske
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 341.485(497.5=163.41) 1941/1945
323.14(497.5) 1941/1945
355.1-058.65(497.5=163.41) 1941/1945
ZATEZALO, uro
Radio sam svoj seljaki i kovaki posao
: svjedoanstva genocida / uro Zatezalo. -
Zagreb : Srpsko kulturno drutvo
Prosvjeta, 2005. - (Biblioteka
Historijska istraivanja)
ISBN 953-6627-79-5
I. Genocid Srbi NDH
II. Srbi Hrvatska 1941.-1945.
III. Srbi Ratne rtve 1941.-1945.
IV. Drugi svjetski rat Genocid Hrvatska
V. Nezavisna Drava Hrvatska Srbi Genocid
450913107
Predgovor 9
Svjedoanstva 14
Prilozi 360
Radio sam svoj seljaki
i kovaki posao
.
Ako ivi obraza ne madu,
Ako ivi za pravdu ne znadu,
Pokojni e grobove otvoriti
I na mrtva usta govoriti...
Ognjeslav Utjeenovi Ostroinski
Uskrsnue Jelaia Bana
Zagreb, 1866.
Predgovor
9
Svjedoanstva izbjeglih od smrti samo su dio istine preivje-
lih svjedoka o tome to se sve dogaalo i na koje se sve naine
mueniki stradalo i umiralo. Mnogi su ranjeni umrli, a da nitko
nije zapisao njihove patnje.
Zbog toga su mnoge istine o ozakonjenim ustakim zloini-
ma ostale nedoreene ili preuivane, i zbog onoga nije jo vri-
jeme, treba distanca od 50 godina, treba saekati, to bi vrijealo
osjeaje naroda kome su ustae pripadale. Naljutit e se prijatelji,
ali i neprijatelji sa kojima u budunosti mislimo da budemo pri-
jatelji. Sve to zlo neka eka bolje prilike. Ne treba prikupljati, zapi-
sivati i objavljivati o tim uasnim ustakim zloinima, emu evi-
dentirati masovne grobnice, stratita, otkrivati bezdane jame,
ekshumirati iz njih rtve. Bolje je da one u miru poivaju tamo gdje
jesu i tome slino.
utnjom se prikrivalo mnogo toga. utalo se sve pod izgovo-
rom da bi sve to smetalo bratstvu i jedinstvu naih naroda i narod-
nosti.
Da se o zloinima nije utalo, da su socijalistike vlasti Hrvat-
ske kroz za to nadlene institucije na vrijeme i organizirano priku-
pljale podatke, dokumente, sjeanja preivjelih, da nisu pre-
uivale unitavanje i ono malo sauvane i postojee grae, ve da
su struno i nauno prikazivale istinu, sigurno se zloini ne bi
ponovili. Ovako su za potomke poklanih 1941-1945. godine i rtve
njihovih najmilijih bili perdniji i jo krvaviji. Srpska naselja su
gotovo nestala. Kue i gospodarske zgrade opljakane, velikim di-
10
jelom spaljene ili naseljene Hrvatima i ne samo izbjeglicama, nego
i iz gradova i naselja Hrvatske gdje nije bilo nikakvih sukoba niti
borbi. Od 1991. do 2000. godine, poruena su i skromno podignu-
ta spomen-obiljeja rtvama iz vremena Nezavisne Drave Hrvat-
ske. Nestala su tako i njihova imena po drugi puta su ubijeni.
Tako i na mjestu Srpske pravoslavne crkve Roenja Bogorodice
(1826) u Glini gdje su ustae krajem jula 1941, poklale 1564 Srbina
bio je podignut Spomen-dom a ispred njega spomen-ploe s ime-
nima rtava. 25, 26. i 27. septembra 1995. godine spomen-ploe su
razbijene i uklonjene, a umjesto ranijeg naziva Spomen-dom
ispisano je Hrvatski dom.
Ovim sadrajem htio sam da budem uz nedune rtve i sve one
koji nisu mogli da ispriaju svoju grozomornu istinu kako su se i
na kakve bestijalne naine rastajali sa svojim ivotima.
Dok sam prikupljao i zapisivao ova svjedoanstva, a posebno
sada kada sam ih ponovo nakon 63 godine od vremena izvrenja
toga genocida itao i pripremao za njihovo predoenje dananjim
i buduim generacijama, nisam se osjeao ni kroniarom ni his-
toriarom.
Ova svjedoanstva ne ostavljaju nikakve dileme ta je tko ra-
dio i kakvu je ulogu imao u zloinu. Ona precizno optuuju zloin-
ca, objelodanjuju mu ime koje je ovdje utisnuto. Potpisao se pu-
nim imenom i prezimenom neizbrisivo.
Mukarci, ene i djeca klani su noevima, ubijani sjekirama,
ekiima i maljevima, strijeljani u elo ili potiljak, peeni u vatri,
spaljivani u vlastitim kuama povezani icom ili lancima, bacani
u bezdane jame, u jame koje su si sami morali iskopati prije strane
smrti, strmoglavljivani u morske dubine, u rijeke, vjeani i satira-
ni batinama, glau i eu i tko da izbroji!
Zloini genocida predstavljaju najtee zloine protiv ovje-
nosti i meunarodnog prava. Genocid ustaa Nezavisne Drave
Hrvatske, 1941-1945. predstavlja zloin sa predumiljajem, progra-
mirani zloin.
Genocid nad djecom, tek dolom na svijet iz majine utrobe,
predstavlja najtei meu najteim zloinima protiv ovjenosti i
meunarodnog prava zasnovanog na zakonu.
11
Nezavisna Drava Hrvatska bila je jedina drava u svijetu koja
je imala koncentracione logore za djecu od kolijevke do 14. godi-
ne ivota. Postoji imenom i prezimenom popis 19.432 djeteta
umorena na najokrutniji nain u ustakom logoru Jasenovac, 7.000
u logoru Sisak i u jamama samo na Kordunu: 6.677 djeaka i djevoj-
ica.
Dani u godinama 1941-1945. bili su stravini i krvavi. Nikada
toliko suza, hajki, patnji i ljudske nevine krvi po dolinama i bre-
uljcima, mrazu, snijegu, vijavici i ledu. Oni koji sluajem pre-
ivjee, utkae u psihu teke uspomene, urezae doivotne brazde
i sjeanja.
To vrijeme e se vjeno pamtiti kada su majke i bake nosile u
naruju tek roenu djecu, ostavljale ih u spiljama, upljim bukva-
ma, u dubokim dolinama, kanjonima rijeka i sa zvijerima leaj di-
jelile, a od zvijeri u ljudskoj spodobi spaavale svoje i svoje djece
gole ivote.
To vrijeme e se vjeno pamtiti po zlim domiljajima da se istri-
jebi cijeli jedan narod.
Nauka je jo uvijek ostala duna da rasvijetli i objasni odakle i
iz kojih bestijalnih pretinaca i sklopova ljudske podsvijesti potiu
naini muenja i zloinaka praksa primijenjena protiv srpskog
naroda u Drugom svjetskom ratu.
Tko je mogao u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu, na Kor-
dunu, 31. jula 1942. godine, poklati 422 srpska seljaka meu koji-
ma i 149 djece u dobi do 13. godine ivota? Donijeti slamu, politi
benzinom i spaliti poklanu, esto jo ivu djecu s roditeljima,
braom i sestrama u hrianskoj svetinji crkvi. A koliko ih je po-
klano i spaljeno u svojim vlastitim domovima!
Tko je osmislio mrtvo kolo u Mavini, na planini kordunskog
brda (iznad Rakovice, Slunj), kada su 21. jula 1942. godine ustae
poklale u zbjegovima i vlastitim kuama vie od 420 srpskih civila,
pa zaklanih 10 djevojica i 10 djeaka, od 5 do 7 godina, skinule
gole, djevojice poloili na lea u krug, spojili im ruke, a rairili
noice i na njih poloili gole zaklane djeake!
Masakrirani su nevini, djeca uz roditelje, braa uz sestre, unu-
ci uz djedove i bake. Smrt ih je sjedinila zauvijek.
12
Kada danas itamo ova svjedoanstva preivjelih i nedoklanih,
ne osjeamo vrijeme dalekog, ve vrijeme blizog i svjee krvavog
postojanja Nezavisne Drave Hrvatske. Zato e i svi oni koji bilo
kada budu itali ove tragine ispovijesti uskrslih iz mrtvih, koji u
sebi do kraja iscrpljenima smogoe jo snage i pobjegoe sa
stratita ili se izvukoe izranjavani, iskasapljeni i krvavi iz vjene
tame bezdanua, imati pred oima stalnu dimenziju neunitivosti
ljudskog roda.
Sadraj ove knjige ne predstavlja teoretsko obrazlaganje geno-
cida ve iskljuivo iznosi injenice o tome kako i pod kojim okol-
nostima se genocid od 1941. do 1945. godine u Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj provodio.
Nauka o jeziku, ni nakon 63 godine od poinjenih zlodjela, jo
nije pronala ni priblino primjerene rijei kojima bi se mogao
izraziti stupanj neovjenosti i monstruoznosti izvrenih zloina
u toku postojanja Nezavisne Drave Hrvatske, 1941-1945.
Ipak, duboko sam uvjeren da e doi vrijeme kada e se moi
razjasniti kako su ovi zloini nastali, kako su organizirano pripre-
mani, kako zakonima ozakonjeni i masovno provoeni. Vjerujem
da e historijska nauka razjasniti pravu i sveukupnu istinu ovih
stravinih zloina poinjenih nad stotinama hiljada mukaraca,
ena i tek roene djece u namjeri unitenja cijelog jednog naroda.
Sadrajem ove knjige nisam imao namjeru optuiti bilo koga
za izvrene zloine. Htio sam samo da se i ovako pridruim nevi-
nim rtvama: majkama, oevima, bakama, djedovima i svim tim
rtvama, neiivljenim djeacima i djevojicama iz vremena moga
tunog djetinjstva od 1941. do 1945. godine.
jer rtve i njene muke u rastajanju sa ivotom trae o tome
istinu
uro Zatezalo
Svjedoanstva
14
Duan Niki
Donji Poloj
Veljun
6. maj urevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunan dan.
Toga dana Srbi se sveanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu
slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve.
Vesele se i raduju. Sve je razdragano i sveano.
Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da e to biti dan neu-
venog zloina nad nevinim seljakim stanovnicima Korduna.
Jedan od prvih masovnih zloina nove hrvatske vlasti poglavnika
Nezavisne Drave Hrvatske, dr. Ante Pavelia. Zloin planiran, do-
bro pripremljen i organizirano izveden po zamisli poglavara Pave-
lia i nareenju Eugena Dide Kvaternika.
Upravo toga dana, 6. maja, dana veselja i slave, u ranu zoru,
odjeknuli su prvi ustaki pucnji u srpskim selima Veljuna, Perja-
sice, Donjeg Poloja, Kuzme i drugih naselja. Ustae, emigranti i
domai Hrvati ustae hvatali su svoje komije Srbe po selima,
tukli i zatvarali na nekoliko sabiralita muilita na Veljunu, Per-
jasici, Slunju i Hrvatskom Blagaju.
Da bi mogli poeti provoditi takvu i ozakonjenu politiku, Ne-
zavisne Drave Hrvatske, masovno istrebljenje srpskoga naroda iz
Hrvatske, ustake su vlasti organizirale ubistvo ugledne hrvatske
porodice mlinara Jose Mravunca u Hrvatskom Blagaju, omiljenog
ovjeka meu Srbima i Hrvatima. Upravo tu na Kordunu, prema
ocjeni ustakih poglavara gdje su Srbi i Hrvati vjekovima ivjeli u
dobrim komijskom odnosima trebalo je zloin izvriti i njih
meusobno zavaditi i zakrvaviti. To su izveli na najpodliji mogui
nain.
Ve krajem aprila 1941. godine, nakon prvog masovnog poko-
lja Srba u selu Gudovcu kod Bjelovara 28. 4. iste godine u upnom
stanu u Hrvatskom Blagaju na Kordunu, sastali su se ustaki po-
vjerenik za Veljun Ivan ajfar, upnik Bla Tomljenovi i mlinar
Josip Paunovi i dogovorili se o ubistvu mlinara Jose Mravunca i
njegove porodice, s tim da odmah proglase kako su to umorstvo
uinili Srbi s Veljuna. O tom njihovom dogovoru upoznao je na
15
sastanku u Karlovcu 35 probranih ustaa njihov ocir Zdravko Kar-
lovi koji su i donijeli detaljan plan o likvidaciji Jose Mravunca i
njegove porodice. Na tom sastanku uestvovao je i ve do tada do-
bro poznati ustaa iz sela Furjana, Milan Buneta, koji je na saslu-
anju 27.7.1945. godine u Karlovcu, pored ostalog ispriao: Glav-
na tema sastanka bila je insceniranje ubistva mlinara Mravunca
Jose i njegove familije iz H. Blagaja k. br. 37, radi davanja povoda
za masovno hapenje i likvidaciju Srba, mukaraca iz Veljuna i
okolnih sela.
Poto je hrvatsko selo Blagaj vrlo pasivno, a susjedno selo
Veljun u kome su nastanjeni Srbi znatno bogatije trebalo je nai
nekakvog povoda za likvidaciju ljudi iz Veljuna kako bi se kasnije
narod iz H. Blagaja mogao preseliti u srpske kue i tamo se stalno
nastaniti.
Na pomenutom sastanku je Josip Paunovi iz Blagaja predloio
da prisutne ustae jedne noi otiu u Blagaj i tamo likvidiraju hr-
vatsku familiju Josipa Mravunca. Ovim ubistvom postigao bi se
dvostruki uspjeh: 1. Ubistvo familije Mravunac smatralo bi se zloi-
nom koga su izvrili Srbi iz Veljuna i okolice, ime bi se dobio pov-
od za javno hapenje svih mukaraca iz Veljuna, koje treba tajnim
nainom poubijati, a potom proglasiti da su zatvorenici poslani
na prisilni rad u Njemaku i 2. Mlinara Mravunca Josipa trebalo je
inae likvidirati jer se on vie osjeao kao Jugoslaven nego Hrvat
katolik. On ne simpatizira ustaki pokret i naveliko konkurira os-
talim boljim hrvatskim mlinarima iz istog sela. Na sastanku su
pored Punovia Josipa iz H. Blagaja prisustvovali Grai Pero-ig-
rija i mi iz Karlovca. Svi uesnici u diskusiji sloili su se sa prijed-
logom Paunovi Josipa
Neposredni organizatori na terenu bili su: upnik Ivan Niki,
ef ustakog stana iz Slunja, upnik Ivan Mikan iz Ogulina, uitelj
i ustaki povjerenik opine Veljun Ivan ajfar, advokat Lovro Sui
iz Ogulina, upnik Bla Tomljenovi iz Hrvatskog Blagaja, ustaki
emigranti koji su doli iz Zagreba najblii pouzdanik po nareenju
Dide Kvaternika, ustaki ocir Ivica ari, sin biljenika iz Gospia,
Mijo Babi, Vjekoslav Maks Luburi i nekoliko domaih ustaa iz
Hrvatskog Blagaja.
16
Prema utvrenom dogovoru, nou 5/6. maja 1941. godine,
ustae obuene u seljaku odjeu ubile su Josu Mravunca, supru-
gu mu Mariju, majku Anu, maloljetne sinove Ivana i Nikolu, a
dvanaestogodinju kerkicu Milku bacili u rijeku Koranu i ona je
jedina preivjela.
Sutradan, 6. maja 1941. godine, ef slunjskih ustaa upnik
Ivan Niki poslao je telegram svim orunikim stanicama u ko-
taru Slunju: Srbi u Blagaju ubili hrvatsku porodicu Josipa Mra-
vunca. Zabranite Srbima izlazak iz kua Okupljenim ustaama
u Slunju u prisustvu upnika Nikia, raspravljajui o sudbini po-
hvatanih Srba, ustaki ocir Ivica ari im je rekao: Ja znam da
njih ima i dobrih ljudi, ali ta mu za to najbolje moe, nego da mu
pitoljem prosvira mali mozak U pomo ustaama iz Slunja
dole su ustae iz Zagreba, Karlovca, Hrvatskog Blagaja, kako emi-
granti tako i domai komije.
U tri dana, od 6. do 9. maja 1941., pohvatale su ustae na pre-
varu 600 Srba mukaraca s podruja kotara Slunja i kotara Vojni,
od kojih su 520 poklale u Hrvatskom Blagaju, a drugih 80 je na in-
tervenciju talijanskog pukovnika Oskara Grittia vraeno u kami-
onima s puta prema Hrvatskom Blagaju u Slunj i puteno svojim
kuama.
1
Jedini koji je uspio pobjei s tog masovnog gubilita u Hrvat-
skom Blagaju i to iznad same Popove jame, svega pedesetak
metara udaljene od katolike crkve bio je Duan Niki iz Donjeg
Poloja koji je ispriao:
6. maj 1941. godine urevdan. Odjednom se kod moje kue
pojavi grupa civila komija Hrvata s vojnikim pukama i naredie
nam: Predaj se, ruke uvis!.
1 O pokolju Srba u Hrvatskom Blagaju maja 1941. godine svoja svjedoanstva zapi-
sali su: Momilo Kozlina, Veljko Velimirovi, Nikola Dejanovi, Mili Stoji, Duan
Vuleti, Marija ajfar. Mnogobrojni dokumenti o ovom zloinu nalaze se u Histo-
rijskom arhivu u Karlovcu KA Zloini, Dravnom arhivu Hrvatske, Zagreb,
Arhivima Beograda, u Zborniku 18, HAK, str. 140, u knjizi Okrug Karlovac 1941,
knjizi Petra Zinajia Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945, Bg. 1996. O ovom
masakru pisao je Slavko Goldtajn u Politici, juna 1969, u devet nastavaka, u Vjes-
niku u srijedu 18.5.1966. pie Jovo Popovi i vie drugih.
17
Iznenadili smo se kad smo vidjeli da su to nama dobro pozna-
ti komije iz Hrvatskog Blagaja. Moj otac, dva brata i ja digosmo
ruke i oni viknue: Vi noas ubiste naega Josu Mravunca mli-
nara, vi ga noas ubiste. Njima je tada rukovodio i domai ustaa
Mili Abramovi, zvani Panduriin.
Odveli su nas i zatvorili u kuu naeg komije Mie Lovria. Tu
je ve bilo dosta zatvorenih ljudi iz naeg sela Donji Poloj i neko-
liko iz susjednih sela i zaselaka. Kada su se napljakali po naim
kuama i sakupili nekoliko desetaka ljudi odveli su nas na desnu
stranu Korane. Tu su nas poeli tui kundacima i cijevima puaka.
Onda su nas doveli u Veljun i strpali u andarmerijsku kasarnu.
Tamo smo imali ta vidjeti. Ljudi lee izmrcvareni po itavom
podu. Dobro sam zapamtio strano okrvavljenog svetenika Bran-
ka Dobrosavljevia, njegovog sina Neboju, studenta medicine,
predsjednika opine Todora Dudukovia, gostioniara Manu
Manojlovia i Mujicu Vukovia. Kad smo upitali to je to s njima,
rekoe nam: Priekajte pa ete vidjeti ta e biti i s vama! U jed-
nom oku prostorije ugledah nekoliko krvavih kolaca. Pomislih:
loe e biti. U tome asu uoe ustae majari iz Blagaja, a meu
njima ustaki povjerenik Dane Marinac. Postrojie nas u dvovrsni
stroj. Sa strane svakog od nas stade po jedan zlikovac s kolcem u
ruci, a dvojica s prednje strane s pukama u ruci okrenutih cijevi
prema zemlji, a kundacima prema gore.
Nastade ono to niko nije oekivao. Po redu sa ela poinje tua
i batinjanje, traje dok im je volja, dok se ne oznoje i ne zamore.
Ako bi koji ovjek posrnuo pod udarcem koca, prednji ustaa bi ga
doekao kundakom. Kundaci su se lomili na ljudskim tijelima. Kad
su nas tako isprebijali, dola su dva kamiona i strpae nas u njih
uz ponovno kundaenje. Rekoe da nas vode na presluanje kod
poglavnika u Zagreb. No kada su nas dovezli do Blagaja, zaustavie
kamione pred kolom. Tu su ve s domaima bili i ustae emi-
granti. S njima se epurio upnik Bla Tomljenovi i uitelj Ivan
ajfar.
Na sam urevdan uvedoe nas u zgradu kole. Odmah nasta
batinjanje, upanje brkova popovima i starijim ljudima, upanje
kose mlaim ljudima. Gledao sam kako mom ocu Dragiu upaju
18
brkove, Rafajlu Dejanoviu, Radi Dejanoviu i drugima. Domai
majari i emigranti ustae kundacima udaraju viui: Ustani,
sjedni, majku vam srpsku! I tako cijeli dan i no.
Sutradan, 7. maja 1941., postrojili su nas ispred kole i doveli
onu malu djevojicu Milku, kerku ubijenog mlinara Jose. Ona je
trebala po njihovom nagovoru prepoznati one koji su zloin poini-
li. Vodili su je izmeu naih redova i traili da upre prstom u ne-
koga od nas. Djevojica je na kraju izjavila: Od ovih ljudi nije niko.
Oni ljudi koji su ubili moju majku, oca i brau imali su drukije
kragne na kouljama i maje su im drugaije nego ovima. Na to su
se izderali na nju i nekuda odveli.
Ponovno su nas nagurali u podrum kolske zgrade. Ljudi su
onako natiskani vrili malu i veliku nudu u gae. Bila je nesnoljiva
zaguljivost. Ustae su nam govorile: Vidite kako vam je sada u
podrumu, a ta e biti kada pustimo vodu da vam kapa po glava-
ma! Istoga dana dovezli su nove rtve s Veljuna, koje su batinali i
muili kao i nas dan ranije. 8. maja izvedeni smo iz podruma i pros-
torija kole. Postrojeni ekali smo. U to je u pratnji ustaa doao
Nikola Lasi, nama poznati sudac iz Slunja, inae rodom iz Kar-
lovca. On je presluavao ljude. Ali nikoga nije pitao za pokojnog
Josu Mravunca, ve samo za oruje. Svetenik Skorupan, kojeg je
jedan ustaa jako muio, rekao je istom da upita suca Lasia kakav
je on ovjek, sudija to moe potvrditi, jer ga on dobro poznaje da je
uvijek bio dobar od kada ivi na ovom podruju, kako sa Srbima
tako i s Hrvatima. Ustaa je i upitao suca Nikolu Lasia: Je li ovo
istina to kae?
Sve to je sudac Lasi rekao bilo je: Bie. Iste veeri po presudi
suca Nikole Lasia i jo dvojice ustaa, svi smo osueni na smrt.
Negdje oko 23 sata sudac Lasi je zatraio da se izdvoji grupa
nas oko 36, od ukupno popisanih 520 Srba koliko nas je bilo pre-
ma popisu ustae Ivana ajfara. Nikola Lasi,
2
sudac, na pozna-
nik, je tom prilikom rekao: Vodite ih i pobijte, oni su presueni
2 Sudac Nikola Lasi je poslije osloboenja 1945. postavljen za predsjednika nigdje
drugdje nego u Vojni. Poslije je premjeten za suca Okrunog suda u Karlovcu.
Kad je umro, sahranjen je pod crvenom zvijezdom petokrakom.
19
Rasporedili su nas 6 po 6 partija. Razmiljam grozniavo to
da radim? Pomislio sam da skoim kroz prozor, ali kako sam vidio
ustae s noevima na pukama, nisam imao izgleda za bijeg. Uoe
ustae s konopcem i svezae nas dvojicu po dvojicu za ruke. Dva na
elu, dva u sredini, dva u zaelju. Ljudi u velikom strahu posru i
klecaju, ruke im klate. ak i onom ustai koji nas je vezao drhte
ruke.
Ispred nas iao je ustaa koji nas je vodio kanapom neto
duim od jednog metra. Tako i onaj iza nas. Trojica ustaa ila su s
nae desne a trojica s lijeve strane s pukama i noevima. Vrijeme
je prolazilo kao nikada. Minuti ivota su u pitanju. U estoj partiji
bio sam ja. Dola je i ona na red smrti. Nisam prestajao misliti kako
da se spasim. Jedini spas bio je bijeg. Ali kako? Nekako sam uspio
raznjirati cipele. No bio sam svezan s jednim starim ovjekom iz
Veljuna. Ba u sredini kolone
Jo kada su me zlikovci vezali, ispruio sam desnu ruku i zate-
gao. To mi je omoguilo da se ve kad su nas poveli, oslobodim
konopa. Starac je to primijetio, ali me nije htio odati. Iz kole po-
vedeni smo prema katolikoj crkvi. Put kojim smo ili bio je uzan.
Ustaa pokraj mene je malo izostao. Iskoristio sam taj momenat i
skoio preko ivice u lijevu stranu. Ustaa je viknuo: Pobjee!
Poeli su pucati. Proletio sam onako bos kroz dolinu pokraj samog
bezdana. Kao ptica tako sam proletio drugu pa i treu dolinicu, a
zatim gotovo u koraku preskoio cestu i trao prema brdu Lisac.
Tu sam bio van ustakog puanog domaaja. Kada sam sti-
gao do Lisca, sjeo sam na kamen da me bar malo proe smrtni
strah. Jasno sam uo pucanje iz puaka. Zakljuio sam da iznad
jame kod katolike crkve ubijaju nae ljude.
Ovim bijegom za mene je prolo najgore to se zamisliti
moe.
3
Poklani Srbi iz Veljuna i njegove okolice su baeni u ve
iskopane jame u uvali izmeu katolike crkve i zgrade kole u Hr-
vatskom Blagaju. rtve su posuli krani-katolici ivim kreom i
zatrpali zemljom. Hrvati mjetani su je poslije preorali i zasijali
zob, kako bi se izgubio svaki trag zloina
3 Svjedoanstvo Duana Nikia zapisao sam u Vukovaru, 19. XI. 1961. godine.
20
Mile-Mili Abramovi,
vodnik stoerne satnije 1. ustake bojne
8. ustakog zdruga, svjedoi
O zloinu ustaa u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6.
maja na urevdan 1941. Abramovi je izjavio 22. novembra 1945.
godine:
Ja sam za vrijeme Jugoslavije pripadao HSS-i u kojoj sam bio
sve do 1941. godine. Prilikom kapitulacije Jugoslavije ja sam bio
kod svoje kue u selu Korana (Srpski Blagaj) opina Cvijanovi
Brdo, kotar Slunj. Odmah uspostavom NDH, travnja 1941. stupio
sam u ustaku organizaciju, kojom je rukovodio mlinar Joso Pau-
novi. Mjeseca svibnja 1941. na dan Sv. ura mi smo se organi-
zirali za kupljenje Srba po Veljunu, Veljunskoj Glini, Crnom Vrelu
i Poloju, te ostalim srpskim zaseocima Veljuna. Na isti dan naorua-
li smo se u Blagaju u jaini od 50-60 ustaa na elu s uiteljem aj-
farom i Josom Paunoviem. Dole su i ustae iz Zagreba. Raspodi-
jelili smo se u pet grupa i poli svako u svom pravcu u hvatanju
Srba i pljakanje njihove imovine. Jedna grupa ila je u Crno Vre-
lo, druga u Cvijanovi Brdo, trea u ljivnjak, etvrta na Veljunu,
peta u kojoj sam bio i ja u Donji i Gornji Poloj.
Nareeno nam je da pohvatane Srbe vodimo u blagajsku kolu,
a ko bude bjeao da ga moramo ubiti. Moja grupa od 15 ustaa
hvatali smo Srbe u selu Lovrii, Savii, Opaii, Dejanovii i drugi-
ma. Neki su bjeali prema umi Paletini. Ubili smo trojicu u bije-
gu vie kue Rade Tepavca. Pohvatali smo 30. Ja, Mika Cindri, zva-
ni Brko, Mikan Cindri-Paan i Ante Paunovi i drugi odveli smo
ih u veljunsku kolu i tamo zatvorili s drugima. S nama su bili i
slunjske ustae od kojih se sjeam Ivana Skukana Toinog, Marka
Obajdina Milia Skukana Toinog iz Rastoka, Nikole tefanca.
Sjeam se dobro da smo pohvatali toga dana vie od 500 Srba i za-
tvorili ih u zgradu kole i andarmerijsku kasarnu na Veljunu i
kolu u Hrvatskom Blagaju. Svakog sata smo ulazili u zatvore i tu-
kli im smo stigli po Srbima. Uzimali smo sve to su imali kod sebe.
Ja sam iao tui Srbe u grupi sa Mirkom Volfom, Mijatom Stani-
iem, Perom Graiem (igrijom), Miliem Paunoviem (Franji-
21
nim) i Stipom Graiem (Stipanovim). Nas estorica ustaa uli smo
u kolu u jedan sat poslije pol noi i tukli smo Srbe dok smo mogli,
te dok se nismo zamorili. To su radile i druge grupe ustaa.
Sutradan doli su kamioni iz Karlovca i Slunja i odvaali su
povezane Srbe s Veljuna u zgradu kole u Hrvatski Blagaj. Opet smo
nou upadali i tukli ih im smo dospjeli. Blagajski Hrvati ustae
su danju kopali jame u dolini pokraj kole blizu katolike crkve i
bezdane jame pokraj nje u koju smo takoe bacali poklane Srbe.
Dok su jedni klali i ubijali Srbe nad iskopanim jamama i bez-
danom, drugi su drali okolo strae, udaljeni jedni od drugih oko
50 metara tako da ni jedan Srbin ne bi pobjegao. Srbi su voeni iz
kole svezani dvojica po dvojica do jame i nad njom ubijani ba-
tovima i noevima. Nakon ubistva Slunjani su dovezli ivoga vap-
na i posuli po ubijenim ljudima i jama je do jutra bila zatrpana u
kojoj je bilo potueno oko 500 mukaraca, a onda su blagajski selja-
ci izorali dolinu i zasijali zob po ubijenima.
Poslije pokolja bio sam kod svoje kue sve do pada Blagaja ru-
jna 1941. tada sam izbjegao u Gornje Taborite, gdje sam ostao
sve do pada Slunja listopada 1942. godine.
Tada sam s ostalim ustaama pobjegao u pravcu Karlovca. Za
vrijeme etvrte njemake ofanzive januara 1943. bio sam Nijemci-
ma vodi prema Kordunu. Pomagao sam s ostalima Nijemcima kod
izgradnje Koranskog mosta. Ponovnim dolaskom partizana u Slunj
kolovoza 1943. ja sam opet sa ustaama otiao u Petrinju, a zatim u
januaru 1944. sam preao erkezima, zatim su doli Slunjani koji
su pobjegli pred partizanima, njih oko 250 i svi smo se javili u 8.
ustaku bojnu u kojoj je bio zapovjednik na slunjski upnik Niki.
On nas je sve odveo u Zagreb, gdje smo primili ustake uniforme i
oruje te otili za Cazin. Tamo smo stalno vodili borbe s partizanima.
Osim borbi ja sam imao i specijalni zadatak-dunost, bio sam ef
zatvora u Cazinu u koji smo zatvarali partizane koje smo htjeli po-
hvatati u borbi. Zatim smo se 28. lipnja 1944. preselili u Vaganac,
gdje smo se borili s partizanima do januara 1945. godine. Sa mnom
su u istoj kui stanovali Ivan Skukan iz Rastoke, Petar Vlai ustaki
porunik iz Dalmacije i Ivan Obajdin iz Podmelnice. Ja sam i ovdje
bio ef zatvora i imao sam 10 ustaa koji su pri zatvoru drali strau.
22
Mjeseca listopada 1944. kada smo uhvatili partizanku Boju
Grgi, vodio sam nad njom istragu. Nakon pet dana ja, Ivan Sku-
kan, Mijo Obajdin i jedan civil Hrvat iz Drenika izveli smo Boju
dobro izmuenu iz zatvora nedaleko ice oko 100 metara gdje smo
istu Boju Grgi i ubili, te u naglosti kako sam ja u naglosti motikom
je ubijao, zamahnuo sam i nehotice zasjekao i ustau Ivana Skuka-
na po desnoj nozi. Po zavretku ubistva mi smo je zatrpali i vratili se
u svoju ustaku bazu. Kada me je uka ani pitao nakon nekoga
vremena gdje je Boja, odgovorio sam mu da Boja spava u dolini.
U listopadu 1944. pohvatali smo vie od 100 srpskih seljaka u
okolici Vaganca i sve smo jedne veeri potukli, zatim smo se sastali
u kui Ive Bilana, uzeli 10 litara rakije i poslije ubistva pili i pjevali.
U zajednici sa mnom pili su rakiju svi oni koji su izvrili zajed-
niki zloin nad pohvatanim srpskim narodom u Vagancu i to: ja,
Mijo Obajdin iz Podmelnice, Ivan Sabljak iz Saborskog, Josa Serti
iz Selita, Josa Serti iz Serti Poljane, Ivan Obajdin iz Slunja, Mirko
Orekovi (Lianov) iz Drenika i jo pet ustaa iz Mesieve bojne.
Ostao sam tako u Vagancu dok nisam morao pobjei sa svima
ustaama ispred partizana 1945. Pobjegli smo u Biha, zatim u
Kostajnicu gdje smo ostali do kapitulacije NDH. Tada smo pobjegli
ak do Dravograda, gdje su nas uhvatili partizani i otpremili nas u
logor u Baku gdje sam bio sve do 19. kolovoza 1945. godine. Na-
kon toga doao sam svojoj kui. Nakon nekog vremena partizani
su me uhapsili i doveli u zatvor gdje se i sada nalazim.
Poto nisam u poetku naveo lica koja sam 6. maja na urev
dan 1941. uhvatio u Poloju, sada napominjem njihova imena i to:
David Dejanovi, Rade Dejanovi, Jovan Dejanovi, Rafajlo Vuleti,
Nikola Opai, Rade Opai, Todor ika, Dragi Vukmirovi, Dragi
Niki, Miladin Niki, Stevan Dejanovi, Nikola Dejanovi, Simo
Opai, Mili Vuleti, Mojsija Vuleti, Milo Premac, Mijo-Mihaj-
lo Opai i Mojo Opai.
Sve gore pomenute pohvatao sam ja kod njihovih kua i odveo
u Blagaj u kolu, koji su bili nakon kraeg vremena pobijeni stre-
ljani.
Vie nemam nita rei, a sve gore navedeno tvrdim da je istina
na koje dajem dobrovoljno svoj vlastoruni potpis.
23
Historijski arhiv Karlovac, F. Zemaljska komisija za utvrivanje
zloina okupatora i njihovih pomagaa, Zapisnik od 22. novem-
bra 1945. godine.
Janko Medved
Hrvatski Blagaj
Slunj
Janko Medved roen je 1898. godine u Hrvatskom Blagaju,
opina Veljun, kotar Slunj. Jedan je od ustaa koji je hvatao Srbe
na Kordunu, pljakao, palio i ubijao. Maja mjeseca 1941. godine
kada je uestvovao u zloinu u Hrvatskom Blagaju imao je sedme-
ro djece.
Evo ta kae u svojoj izjavi od 21. maja 1945., o pokolju Srba u
Hrvatskom Blagaju 6-8. maja 1941. godine:
Maja mjeseca 1941. godine ja sam odmah primio oruje i stu-
pio u ustae sa Perom igrijem (Graiem), Markom Graiem,
Mikom Volariem, Stipom Graiem, Ivanom Volf i drugima iz
Hrvatskog Blagaja. Bilo nas je naoruanih 50, koji smo odmah ili
sa slunjskim ustaama u srpska sela: Crno Vrelo, Cvijanovi Brdo,
Veljun, Perjasicu i druga u kupljainu, da hvatamo srpski narod.
Zakleli smo se da emo srpsko sve ponititi, od kilograma, pa dalje.
Prilikom hvatanja srpskog naroda u pomenutim selima mi smo
pohapsili pored mukaraca, ene i djecu. Njih oko 500-600. Neke
su ene s djecom puteni. Mi smo mukarce zatvorili u andarme-
rijsku kasarnu, kolu, pravoslavnu crkvu i popov stan. Te zgrade
bile su pune ljudi i mi smo se redali svaki pola sata naizmjenino
smo ih tukli nas osam po osam. Tukli smo ih sve dok se u kome
ulo da die. Dok smo mi njih tukli drugi su otili u Blagaj da ko-
paju jame kod kole u jednoj dolini prema katolikog crkvi.
Drugi dan 6. maja 1941. mi smo Srbe gonili u zgradu kole u
Blagaj gdje smo ih natrpali oko 400. U koli i podrumu su bili sve
dok nismo iskopali jame, gdje emo ih zatrpati, a dok su jedni ko-
pali jame u dolini, drugi su ulazili u kolu i mrcvarili i tukli na zvjer-
24
ski nain pomenute Srbe, od kojih je nekolicina u koli i pomrla,
koji su bili na zvjerski nain mueni.
Kada su jame bile gotove mi smo uvee izvodili isprebijane 10
po 10. Mi smo njih tukli krampovima, noevima i batovima tj.
macolama. Kad smo ih doveli do jame mi smo komandovali da leg-
nu i oni su morali polei, pa smo ili od jednog do jednog i udarim
ga dva puta u glavu sa batom i s njime odmah u jamu. Mene je za-
pao red na petu partiju u kojoj je bilo 12 Srba, a sa mnom su ih
sprovodili do jame: Mika tajduhar, Ivan Volf Perin, Marko Grai,
Stipe Grai i Pero Grai. Kada smo doli do jame prvi je uzeo bat
Pero Grai, koji je ubio etvoricu, a ja sam ostalih 8. Druge ustae
su ih pobacale u jamu. Kada smo obavili taj posao otili smo u kolu
i vadili opet 10 po 10 i davali ih drugim ustaama koji su ih vodili do
jame i tamo tukli. Tako smo imali posla cijelu no, sve dok se nije
razdanilo. Ubijali smo i dalje. Ustae iz Slunja su dovezle u nekoliko
kola ivog vapna koje su posipale po napola izmrcvarenim ljudi-
ma, koji su se u jami jo pomicali-kretali i tada su ih poeli zatrpa-
vati. Kada smo ih zatrpali mi smo jame zaravnali i jo smo nad nji-
ma zaigrali kolo. Kolo je predvodio Stipan i Mija Grai i jo neke
ustae iz Zagreba. Seljaci Blagaja su dolinu izorali i zasijali zob.
Ve drugi dan ili smo u pljaku u Crno Vrelo, na Veljun i dru-
ga srpska sela iz kojih je bio pokupljen narod. Tada smo dotjerali
mnogo blaga, svinja, goveda, ovaca itd. Mi smo to svoje djelo vrili
vie puta, jer smo dovozili i robu, poljoprivredni alat i sve do ega
smo doli. Ja sam tada otiao kui gdje sam bio sve do Boia. Tada
sam ponovno primio oruje od popa Blaa Tomljenovia, koji je
toga puta naoruao nas opet oko 50. Mi smo tada drali svoju
posadu u Blagajskoj koli, a i vie puta smo ili u akcije u srpska
sela, gdje smo vrili pljaku krupne stoke, a najvie svinja itd. Neko
vrijeme sam bio kod kue i radio svoj posao. Sve je to tako trajalo
do 26. oujka 1945. dok nisam s ustaama pobjegao u Karlovac.
Mlai su otili u ustae, a mi stariji smo radili kod civila i tako smo
se prehranjivali. Kada su partizani napali Karlovac ja sam pobjegao
s ostalim bjeguncima u Zagreb, a iz Zagreba smo bjeali s vojskom
prema Sloveniji sve do Dravograda. Tu su nas pohvatali partizani i
otpremili u Maribor gdje su nas popisali, dali nam propusnice i
25
transportirali nas svakog k njegovoj kui, sem nas nekoliko, koje
su partizani prepoznali, uhvatili nas i zatvorili.
Vie nemam nita rei, a sve navedeno je tano i dajem svoj
potpis.
Janko Medved s. r.
Historijski arhiv u Karlovcu
KA Slunj, Izjave o zloinima.
Marija ajfar Mimica
Veljun Slunj
O hapenju, odvoenju od kue, zatvaranju i pokolju Srba u
Hrvatskom Blagaju 6. maja 1941. godine Marija je kratko ispriala:
Sklopila sam brak sa mojim suprugom Ivanom ajfarom
1932. godine. Bio je rezervni jugoslavenski pjeadijski potporunik
i kao takav bio je pozvan na vojnu vjebu aprilskih dana 1941. u
Otoac. Po zanimanju je bio uitelj. Poslije rasula jugoslavenske
vojske brzo se vratio u Veljun, gdje smo inae ivjeli.
Osnutkom Nezavisne Drave Hrvatske, 10. aprila 1941. godi-
ne, postavljen je za opinskog ustakog povjerenika Veljun, kotar
Slunj. Kao pripadnik ustake organizacije jo od ranije bio je i ovih
dana 1941. dobro obavijeten o politikoj situaciji u to prevratniko
vrijeme.
Dana 5. na 6. maja 1941. pobijena je porodica mlinara Josipa
Mravunca iz Hrvatskog Blagaja. Ve sutradan, 6. maja, na urev-
dan, kada se narod Korduna veseli i slavi praznik, ule su se zapre-
paujue vijesti.
Stanovnici Veljuna i okolnih naselja voljeli su i potovali mli-
nara Josipa i bili s njim prijateljski povezani, pa nisu mogli ni
pomisliti da bi netko mogao takvo zlo uiniti njemu, njegovoj maj-
ci, supruzi i djeci.
Od usta do usta ile su razne tune vijesti, a da nitko od stanov-
nika Veljuna nije znao ta se zapravo dogodilo.
26
Ve 6. maja 1941. doao je na Veljun kod moga supruga speci-
jalni izaslanik, ustaki natporunik Ivan ari, sa svojim emigranti-
ma ustaama iz Zagreba. S njima se vratio i upnik Bla Tomlje-
novi koji je toga dana zarana otiao u Zagreb. Tu se naao i Mijo
Babi, ustaki voa, sa svojim ustaama emigrantima s nekoliko
domaih iz Slunja i Hrvatskog Blagaja.
Istoga dana oni su uhapsili 22 Srbina, mukarca iz Poloja, i
zatvorili ih u talu i andarmerijsku kasarnu na Veljunu.
Naveer oko 22 sata ari je pozvao moga supruga da izae iz
stana napolje, pred kuu. Ja sam sve to pratila, gledala kroz prozor
i sluala njihov razgovor. ula sam da ga je ari pitao kako on tu-
mai krvoprolie porodice Mravunac. Moj mu je rekao da je to
grabeno umorstvo. Ivan mu je odgovorio da to nije istina, ve da
je to srpska osveta hrvatskom narodu. Naredio mu je, dobro sam
ula, da imade pohapsiti sve Srbe mukarce od 16 godina starosti
pa dalje. Hapsili su Srbe pod izgovorom da i sami dou na pre-
poznavanje kako bi preivjela dvanaestogodinja djevojica Milka
Mravunac prepoznala poinioca zloina.
Moj mu mi je priao da je mala Milka u andarmerijskoj sta-
nici na Veljunu priala da su dvojica nepoznatih ljudi doli traiti
njenog oca da ih preveze preko Korane, a kako te veeri nije bio
kod kue, ve u selu Blagaju, ti su se ljudi zadrali u sobi do oko 11
sati nou, a u kui je bila majka s djecom. Tek kad su vidjeli da
domaina nema, i poslije dueg obinog razgovora, traili su od
majke da im dade novac. Kako im ona nije dala novac, izveli su je
napolje, ubili i bacili u vodu, zatim majku oevu i malu joj brau.
Nju su udarili daskom po glavi i bacili u rijeku Koranu. Mala se
osvijestila i isplivala. ula je da otac dolazi kui (zvidukao je). Po-
letjela je prema ocu da ga obavijesti, ali nije imala snage da ga do-
zove, i da mu kae to se dogodilo. Nadalje, moj mu je priao da je
Joso doao do blizu svoje kue, ali je iz jedne umice iskoilo njih
nekoliko i zaklali ga. Mala je uspjela doi do kue Mate Graia,
prve kue iznad Korane, i tu ispriala ta se desilo. Prenoila je i
sutradan otila sa seljacima svojoj kui da vide to se dogodilo. Tu
su nali poklanu porodicu Mravunac.
Moj mu se dogovorio sa ariem o nainu hapenja Srba
mukaraca, kako na Veljunu tako i drugim okolnim selima. Na
27
osnovu dogovora moj suprug je izdao nalog andarima i blagajskim
ustaama za hvatanje ljudi koje su dovodili na Veljun, zatvarali u
andarmerijsku kasarnu, talu i neke druge prostorije. Tu su ih
tukli i odatle odvozili u Hrvatski Blagaj onim istim kamionima u
kojima su iz Zagreba dole ustae emigranti. Mu mi je ispriao da
su Srbe muili u blagajskoj koli i odvodili do jame koju su si sami
morali iskopati i tu ih mrcvarili, ubijali pitoljima i noevima. Osim
u ovu iskopanu jamu, udaljenu nekoliko metara od kolske zgrade,
Srbe su bacali u jednu prirodnu jamu zvanu Popova peina koja se
nalazi samo malo dalje u pravcu katolike crkve. Ljude su klali
uglavnom nou, ali kako je moj suprug priao, neke i danju. Govo-
rio je da bi trebalo zatititi one koji su glasali za Maeka, ali mu se
Ivan ari otro usprotivio rekavi mu da ih neka on zamijeni.
Kad je moj mu doao kui iz Hrvatskog Blagaja, bio je uzrujan
tako da mu je jedan andar rekao da je sazreo za Stenjevac (ludnicu).
Bio je blijed i nije mogao jesti nekoliko dana. U mojoj trgovini na
Veljunu priali su seljaci iz Hrvatskog Blagaja da je upnik Bla Tom-
ljenovi u crkvi odrao govor da nije grijeh ubiti Srbina. Poznato mi
je da je puteno 96 ljudi jer su doli Talijani i spasili ih. Nakon pokolja
Ivan ari otiao je sa svojima natrag u Zagreb. Moj mu je iz Slunja
dobio nalog da prvo uhapsi pravoslavnog popa Branka Dobrosav-
ljevia, njegovog sina studenta Neboju, Radu Gojsovia, Radoa
Vujiia, uru Velimirovia, Manu Mihajlovia, Todora Dudukovia
i druge, naroito, koliko se sjeam, komuniste, meu prvima.
Sjeam se i drugog masovnog pokolja srpskog naroda, 3. au-
gusta iste 1941. godine. Tada su ustae civili Slunjani i Blagajci
pohvatali sav ivalj: mukarce, ene i djecu. Tim pokoljem rukovo-
dio je uitelj, ustaa iz Slunja arko Kovaevi i Ivan Skukan. Moj
mu u tom zloinu nije imao udjela.
Ustae su dole iz Slunja iznenada bez prethodnog obavje-
tenja. Srbi su tada potueni kod Jelika nedaleko Slunja. Koliko
je ivlja brojno toga puta usmreno, meni nije poznato
ajfar Marija, v.r.
Uz svjedoka Marijana Jandraec, v.r.
Marijino svjedoanstvo zapisao sam u Koprivnici 10. maja
1963. godine.
28
Jovan D. Obrenovi, jerej
Veliki unjar
Glina
10. aprila 1941. godine bio sam na pogrebu Stojana Bunia iz
unjara. Vrlo runo, blato i kia sa snijegom. Teka muka na fron-
tovima gonila me je da odem u Glinu (srez) da ujem za najnovije
vijesti. U 6 sati po podne krenem iz Grabovca za Glinu. U vozu rat-
no raspoloenje iako je ve dva sata prije toga izvren prevrat i sram-
na izdaja. Nitko nita nije znao osim sluaa radija. U Glini se ve
na stanici neto osjealo, vazduh je bio teak. Traim novine hr-
vatske jer beogradske nisu izlazile, ali ni prodava ne radi.
Pourim u varo. Prolazei pored duana g. orkovia, njegova
me ga pozove u duan i sva u plau, drhtei, saopti mi o proglasu
Kvaternikovom. Ree mi jo: I dr Maek je govorio i kazao je Hrvati
lanovi HSS i sve organizacije opinske, kotarske i banovinske od
danas je jedini i vrhovni voa hrvatskog naroda dr. Ante Paveli i je-
dino se njegovim naredbama imate pokoravati. Sluam i ne mogu
vjerovati. Sve, samo ne to. Produujem dalje i vidim da Srbi zatvara-
ju radnje i bjee na ulice, dok Hrvati uurbano, veselo, tre od kue
do kue. Na nekim kuama se viju hrvatske zastave. Dr. Brankovi
izlazi iz knjiare tula i jo izdaleka mi, pozdravljajui kae: Gotovo
je! Bez rijei, stegnuta srca i stisnutih pesnica idem u srez. Tamo
sve van sebe. Sva vrata sem naelnikovih otvorena, sve kancelarije
prazne. inovnici se razbjeali a nekoji su kod naelnika.
Uem k naelniku. Naelnik zajapuren mlatara rukama drei
depeu Kvaternikovu. Oko njega desetak Glinjana Hrvata sa pred-
stojnikom optine Fancekom Brkiem na elu. Trae da se i u Glini
odmah proglasi Nezavisna Drava Hrvatska.
Naelnik Milenko Mili odbija dok ne doe u vezu sa Zagre-
bom, ali sa Zagrebom je toga asa svaka veza prekinuta.
Kako dooh potra mi naelnik u susret sa rjeima: Hvala
bogu, gospodine proto, da ste ovdje, evo itajte.
Proitah pa ga pogledah sa tekim bolom koga sam toga asa
osjeao. ta da radim?, pita me.
29
Otpusti sve ljude pa sjedi, pa emo se dogovoriti. On ih otpusti
i naredi da uvaju red i mir. Pod svaku cijenu zadri red i mir dok
ne vidi kako e se dalje razvijati situacija, to je on prihvatio i
odmah otiao u optinu na dogovor.
Pristav dr. Imper vidno raspoloen trkarao je tamo amo ali
jo uvijek u bojazni da se nee ispuniti to avolsko djelo. Bio je
pristojan Mia Kovaevi inovnik, podal kao i uvijek ve je spre-
mao planove za ono ta e doi.
Pozovemo u srez g. upnika ueka i vjerouitelja g. Jovu Lukia.
uek Slovenac, Istranin, vrlo inteligentan i estit svetenik poeo
je govoriti kao pravi hrianin: Treba se pokazati u ovim asovima
Evropejac, i evropejski. Kulturno postupati prema svakome.
Sa tekim osjeajima krenem na stanicu i u vozu do Grabovca
provedoh pola sata stranijih od najveih muka. U Grabovcu nikom
nisam nita saoptio ve produih kui. Idui u moje selo na tzv.
Jokalicama ujem pucanje (na mahove) u Petrinji. Kad sam stigao
kui, ena me nudi s veerom, razume se da nisam mogao jesti.
Mamu nismo ni budili da bar jo jednu no mirno prospava.
Duga i teka je bila ta no.
U svanue neko teko udara na vrata. Mama ustaje da otvori i
im je vrata samo malo otvorila, unutra upada uro Ivani (uka)
s karabinom i uzvikom: Zovite gospodina, prevrat je revoluci-
ja! Mama zakuka i utra k meni u spavau sobu dok se ja bolno
nasmeih i rekoh: Znam ja sve.
Zove vas narednik Marko da doete odmah kod Stanka Janja-
tovia, trgovca, ree mi uka, sav uplakan od straha, ne, ve od
ogorenja i tuge, ta onog asa zna i osjea da gubi sve.
Idi ti rekoh, a ja u doi odmah.
Kod trgovca sve puno. Ljudi izbezumljeni, ene plau, pjesma
ovdje za dugo zamire, smijeh se vie ne vidi i ne uje, sve se u crninu
oblai, postajemo svi iva grobnica.
Marko Grevi komandir andarmerijske stanice, Hrvat, ali
estit i dobar Jugoslaven, ovjek, drug i prijatelj, plae, drhti i
oekuje najgore, jer smo svi svjesni da dolazi strana neman, koja
e sve da guta.
30
Marko ne kloni duhom, ve uini sve da ne doe do
meusobnih razmirica i obraunavanja i ekajmo dalji razvoj si-
tuacije. Za moje ljude ja garantujem, da e drati red i mir.
Cio dan provedosmo u tekom i mranom iekivanju. Vojni-
ci, ve rano koji su bili blii, dolaze svojim kuama. Svi su utueni,
izdaja, nedisciplina, nered itd. dovedoe do ove strane tragedije.
Svi se pitamo: zar je to naa slavna vojska, zar su to sinovi naih
slavnih predaka div-junaka, ali odgovora nema. Stvarnost je tu i
treba joj u oi pogledati. U stanu me eka druga grupa ljudi. Oeku-
ju od mene utjehe, podrke i spasa. Ljudi, budite mirni, radite
svoj posao, na izazivanje ne odgovarajte i sluajte me, da bi i meni
i sebi olakali poloaj. Ja vas napustiti neu, ostajem meu vama.
Ja sam tu. Dok sam ja tu nadam se da vi neete biti uznemiravani.
Boe veliki, kako smo se ljuto prevarili! Ljudi plau kao djeca i ne
mogu da vjeruju da je stvarnost zaista tako strana.
Oekujemo dolazak njemakih trupa. U subotu 12. aprila 1941.
svie, Lazareva Subota, slava nae crkve. Jadna slava, odoh da
sluim sv. Liturgiju. Iskupismo se dvadesetak ljudi i ena, plau i
plau samo.
Dolazim kui oko 12 sati. Preda me tre moji sinii Vukain i
Braco (Svetozar). ujem motor pred samim ulazom u dvorite, sreta
me prvi njemaki vojnik motociklista izvidnica. Ozbiljan, mrk, sa
karabinom preko ramena, pravo gleda i vozi dosta velikom brzinom.
Ulazim u kuu. Tu me eka Joco Milobratovi i pria kako je
stigao kui. Svi isto priaju. Bez borbe, bacajui oruje po
nareenju starjeina, pustili su neprijatelja u svoju zemlju. Ko nije
odbacio oruje, bio je razoruan od ustaa.
ena odlazi u sobu da donese sue za ruak. uje se opet mo-
tor. ena zakuka i utri u kuhinju sa uzvikom Evo Nijemaca! Otri-
mo u sobu i posmatramo, kamion za kamionom, prolaze Nijemci.
To su sve pomone trupe, neborake, jer borake idu drugim
tvrim putem preko Klasnia za Bos. Novi Petrinje za Kostajnicu.
Svijet pomalo izlazi iz kua i gleda Nijemce poto su vidjeli da
nikom nita ne ine i ne zaustavljaju se. Ako neko pozdravi, Ni-
jemci odzdrave. Svijet se pomalo smiruje i odie jer je sada ono
oekivanje stranih trupa prolo. Nadamo se da Nijemci nee doz-
31
voliti nita ta bi moglo izazvati osvete i krvarenja. Zaista, dok su
Nijemci ovdje bili, bilo je sve u redu i nikome se nita nije dogodi-
lo. No, im su Nijemci otili dalje prema Bosni, poelo je proga-
njanje Srba od strane ustaa.
Prvo hapenje (uhienje) od ustaa uslijedilo je ve 16. apri-
la 1941. na samu Veliku Sredu i to mene, u 8 sati navee. Toga dana
sam predosjeao da e mi neko doi u stan i zaista, uvee kami-
onom dolo je 12 ustaa iz Gline. im je kamion stao, iskoile su
ustae i blokirale okolna dvorita, put 100 metara dolje i gore, pope-
le se na talu, na svaki prozor po puku, a onda uletile u kuu surovo
i strano kao na najveeg razbojnika. Niko od seljaka nije se mogao
primaknuti mom stanu, jer im bi se neko pojavio, odmah bi pu-
cali i pretili. Pretresli su kuu i poslije mene poveli. Strpae me u
kamion, nazad njih desetoricu, koji su neprestano drali puke na
gotovs, prema meni. Dvojica su ila polako za kamionom i to
natrake sa uperenim pukama sve do kraja sela i tek su onda i oni
sjeli u kamion. Umjesto u Glinu odvezli su me u Grabovac i svratili
u Sokolski dom, koga su ustae uzurpirale. U meuvremenu dr.
Juraj Rebok, primarius bolnice i logornik (ef sreza) glinskog, moj
lini prijatelj i kuni lijenik, naredio je telefonski da me sasluaju
u Grabovcu i odmah puste. Tako je i uinjeno. Cijelo selo nije spa-
valo oekujui ta e biti sa mnom. Ljudi su dotrali u moj stan sa
suzama u oima, iskazivali sreu da me opet vide u svojoj sredini.
Tako je to ostalo punih 10 dana i svi smo se nadali da e doi nor-
malne prilike i da e svaki onaj koji bude lojalan prema novom
reimu i dravi biti miran i moi raditi svoj posao, no u tome smo
se svi ljuto prevarili, jer cilj i program ustake vladavine je bio pot-
puno istrebljenje srpskog naroda iz hrvatske drave i to sistemat-
ski i postojano.
Dvadeset i esti april 1941., u petak, imao sam pogreb Petra
Bunia. Oko 13 asova moju su enu zahvatili grevi u stomaku i
to tako jako da je jaukala kao dijete. Ostao sam pored nje do 16
sati, a onda krenuo na pogreb, poto se ona malo smirila i zaspala.
Kia je pomalo padala i zahladilo je. U domu pokojnikovu koji je
bio ugledan domain naao sam mnogo mojih ljudi a i iz drugih
sela. Tu je bio i moj kolega paroh iz Malog Graca, Boko Bogunovi,
32
pa poreznik Duan Krkovi itd. Razgovarali smo najvie o nesrei
koja je snala srpski narod kao i o sluaju moga hapenja 16. apri-
la 1941. godine.
Oko 17 asova poeli smo opelo i ba kada je poelo celivanje
krsta, neko mi ree da su ustae u dvoritu. Odmah sam znao ta
me opet eka. Pitao sam da li ih tko poznaje. Rekoe da ne poznaju
nikoga. Sad mi je bilo jo sumnjivije. U tome trojica uu u sobu i
upitaju: Ko je Obrenovi? Ja se javim i oni mi saopte da sam
uhapen i da se pourim s obredom. Odmah sam naredio da se
pokojnik iznese i da se krene na groblje. Ljudi su oajno izgledali.
ivi mrtvaci. Bez pomoi.
Kada se formirao sprovod jedan od njih je komandovao: u
strelce, stave noeve na puke, izvade pitolje, stanu s leve strane
trojica a s desne dvojica s uperenim pitoljima na mene. Tako smo
krenuli prema groblju. Na groblju sam brzo zavrio pomen i pitao
da li mogu da osvetim dom, pa da onda krenemo, a oni su odgovo-
rili neka to svri taj drugi, a ti odmah ide s nama, jer se nama uri
i ovako smo mnogo ekali.
Jo jednom pogledam moje ljude, pozdravimo se nemo jer ri-
jei vie ne idu iz njihovih usta.
Iza mene idu oni s pitoljima u rukama. Rado bih puio ali ne
smijem da metnem ruke u dep da ne bi mislili da neu upotrebiti
oruje pa da me ubiju. U jednoj umici jedan od njih (porunik
Noso) naredi mi: Stoj! Ruke u vis! Ima li oruja? Nemam. Pre-
tresi ga. Jedan me pretrese pa poto nisu nita nali krenusmo
dalje. I oni stave svoje pitolje u depove. Tada sam i ja zapalio ciga-
retu. Isti porunik, propali ak bez obrazovanja vojnikog, jo us-
put me je poeo ispitivati. Da li sam etnik. Da li sam radio protiv
Hrvatske? Zato e meni karabin itd. Kae mi: Treba zauvijek za-
pamtiti da ovdje vie ne moe biti i ne smije biti Srba, jer je ovo
hrvatska zemlja i u Hrvatskoj e biti samo Hrvati i nitko drugi.
Ja sam odgovorio i kazao, da oni vre svoju dunost i svakako
da su doli po mene po nareenju i da sigurno postoji tuba i tui-
lac, pa tuilac e da dokazuje tubu, a ja u se braniti, pa ako tui-
lac sve ovo zato me optuujete dokae, ja u snositi konzekvence.
Na pola puta od groblja do moga stana, groblje je udaljeno oko
33
dva km sretnu nas dvojica ustaa i jedan od njih mi ree: Kako to
gospodin ide pjeice po ovom blatu a ne vozi se u autu? Ja mu ne
odgovorih nego produimo dalje. Pred duanom Stanka Ja-
njatovia sretoe nas jo etvorica i tako nas dvanaestorica kre-
nusmo prema mojoj kui.
Idui kroz selo primijetih da na kuama vise neke bijele krpe.
Poslije sam saznao da su to ustae naredile im su uli u nae selo,
jer kau: Srbi su pobijeeni i kao takvi moraju drati bijele zastave
na kuama kao znak predaje, a samo Hrvati kao pobjednici mogu
isticati hrvatski barjak. Pred vratima ekaju me jo dvojica, jedan
s pukomitraljezom a drugi s karabinom.
Kada su im moji pratioci rekli da nemam oruja, oni su spusti-
li nian. U stanu sam zatekao jo dvojicu. im sam uniao u stan
vidio sam da su u mom odsustvu napravili itava razbojstva, sve je
bilo ispreturano po kui, porazbijano i uprljano od njihovih cipe-
la. Primijetio sam da ikone Sv. Save lee na podu iscjepane i
zgaene, itd. ena me je u oaju gledala previjajui se od bolova
zikih a sada i duevnih i moralnih.
Djeca su od straha legla u krevet i nisu smjela oka otvoriti. Kada
sam se vratio iz zatvora tek sam onda saznao istinu, ta su sve radi-
li po mojoj kui dok sam bio odsutan. im sam ja otiao na pogreb
oni su uli u moju kuu. Njih oko 20. Uletjeli su s orujem u kuu
kao divlji zvjerovi, traili su mene, pa kako nisam bio kod kue,
poslali su onu petoricu po mene s nareenjem da me smjesta do-
vuku bez obzira gdje me nau ili ta budem radio. Meu njima je
bio i jedan andar Stipo Dejanovi, dobar ovjek, ali plaljiv, pa im
je sigurno on rekao da mi dozvole da bar otpratim pokojnika do
groblja. Vidio sam da drhti kao prut. im su uli u kuu poeli su
razbijati do ega su god doli. ak su i moju maturantsku sliku
svu na komadie isjekli, samo valjda zato to je na njoj naslov bio
irilicom. Ikone su sve pocjepali sem slavske sv. Jovana. Zatim su
poeli muiti mi bolesnu enu, govorei joj da je ale, ali da me
nikada vie vidjeti nee, da e me sa naroitim uivanjem tui i
muiti pa kada me izmue, da u sam raku kopati pa e me tek
onda ubiti. Ona ih je molila da je ne mue jer je skoro dola s opera-
cije i da je bolesna, ali zvijeri nemaju milosti, nego nastavljaju
34
muenje i sadistiko naslaivanje u njenom bolu. Stariji moj sin,
pet godina star, pobjegao je u sunicu i sakrio se u daske, on im
vidi uniformu bjei, jer se uplaio kada je gledao kako me prvi put
hapse i odvode. Mlai Svetozar Braco, star 4 godine, sjedio je u svo-
joj foteljici i gledao ih. Pitao ih je jesu li oni ustae ili Nijemci. Zato
nose puke itd. Jedan od njih pitao ga: ta si ti? Ja sam Srbin,
kae Braco. Nisi ti Srbin, nego Hrvat, kae ustaa, a Braco opet
kae: Nisam ja Hrvat, ja sam Srbin. Dobro, kae taj ustaa, ali
nee vie vidjeti tatu, njega emo mi ubiti. Malo siroe poe
plakati i kae: Nemoj iko mog taticu ubiti, ali zvijer-ovjek nema
osjeaja. Naroito su bili surovi: Dujo Krpan, voa te petorke, ina-
e ofer kod Gavrilovia u Petrinji i neki Peak, mesar petrinjski.
Sve se sam olo okupio u ustaki pokret. Imaju stan, hranu,
plau, pljakaju, ubijaju. Dao im je njihov poglavar Paveli da rade
sva zla srpskom narodu. Za nikakva zlodjela nisu nikom odgovor-
ni. Oprostim se sa enom i djecom i oni me povedoe sada po dru-
gi puta. Pred kuom staroga Adama Jekia doeka me jo jedan
ustaa koji je razgovarao sa trojicom seljaka, Dujo Krpan, obuen
u vojniko odijelo, liku kapicu, kinu ocirsku kabanicu koju je
negdje od nekog ocira oteo, opasan ustakim noem. Kad me je
opazio, prie i ree: Sluaj ti gospodine, hajde malo da se razgo-
varamo dok sam raspoloen, jer poslije moe doi zlo. Pita me to
nakaradno ljudsko stvorenje, jesam li etnik (jer su ustae progla-
sile svakog Srbina etnikom, da bi lake mogli vriti nasilja i ubi-
janja radi opravdanja tobo). Da li sam radio protiv Hrvata, da li
sam ljudima govorio da se odazivaju u vojsku ili da daju stoku, da
li sam proslavljao dolazak Kralja na presto i svata drugo na ta su
ga uputile njegove ustake voe. Tako doosmo i do kamiona, trpa-
ju me u kola. Krenusmo i oni zapjevae: Posvetila se onome ruka,
koji ubi srpskoga ajduka (Aleksandra). Jedan me upita zato se
ne obrijem, zar nije lepe da se uredim a ne ovako upav da bu-
dem. Drugi dodade ja dobro maem, trei ja dobro brijem itd.
Poslije zapjevae ustaku himnu. Kada su otpjevali gone i mene
da pjevam: Sprem te se sprem te se etnici. Ja sam odbio da pje-
vam. Tako stigosmo do Kraljevana. Kamion staje kod andarme-
rijske stanice. Tu treba uzeti jednoga andara koji dolazi iz Petri-
35
nje. Zvao se je Busija. Ovdje oekujem najgore, jer je to hrvatsko
selo. Stvarno, im smo stali tre mukarci, ene i djeca kamionu.
Prvi stiu rojnik Iva Turkovi i kroja Koli. Rojnik poslije pozdrava
upita: Je li tu ptica majku mu vlaku?, Tu je, odgovaraju ustae.
Toga treba oderati, ubiti i muiti jer taj je uvijek samo Srbin bio. Bi
li ga htjeli vidjeti, pita jedan ustaa. Neka izae da ga vidimo kakav
sada izgleda. Izlazim i stojim pred tom besvjesnom stokom, to se
zovu ljudi. Psuju, grde, pljuju me, zagledavaju, gurkaju, upaju itd.
Pa kada su se zadovoljili, opet me stavljaju u kamion. Slaa je smrt
od ovih ponienja, ali tako valjda mora biti. Ulazei u kamion jedan
me udara pukom pod rebra. Samo ga bez rijei pogledam i sjed-
nem na mjesto. Konano stie i taj andar Busija u pratnji Krpana
i naeg komandira Marka Grevia. Krpan ulazi u kamion natrag,
Busija naprijed. Komandir Grevi, visok, jak, ozbiljan, neoenjen
i neustraiv, na moje veliko iznenaenje, ovdje blijed drkti i usred
one mase izvan sebe ree pred svim onim zlikovcima: Gospodo,
molim vas postupajte sa popom Jovom kao sa ovjekom jer je on
zaista bio ovjek, ja ga poznam kako sam ovdje ve dvije godine,
nikome nita na ao uinio nije. Ako bi ikome trebalo krvi, onda
prvo moja glava, pa njegova. To je tako porazno djelovalo na onu
masu da se nije mogla odmah snai, a kamion je krenuo. Od toga
asa situacija je za mene na bolje krenula. Stiemo u unti, opet
hrvatsko selo, silazimo u gostionicu Jurice Mihelia, alju po fra-
tre, jer se tu nalazi samostan Sv. Antuna s gvardijanom, ustakim
povjerenikom za ovaj kraj. Poslije 15 asova dolaze fratri. Ustae
izlaze pred njih. Poslije 10 minuta zovu me. Boe moj, ta se danas
dogaa. U Kraljevanima me titi isti Hrvat, andar, a ovdje braa
u Hristu, propovjednici ljubavi i trpeljivosti, predstavnici jedino
spasavajue vjere, ta e oni da kau. Nije teko predvidjeti. Mlai
Benko prilazi meni i rukuje se i kae da nema nita protiv mene.
Gvardijan ni prii mi nee. Kako bi on ustaki povjerenik priao
jednom izmatiku, srpskome pravoslavnome popu. Neto povjer-
ljivo razgovara s ustakim ocirom. Izvrite nareenje, kae gvar-
dijan i ponu se razgovarati, razumije se ustaki. Za dom!, kae.
Spremni! , odgovaraju i podiu ruke. AP! Naredi ulazak u kami-
on i krenemo za Petrinju.
36
Ve je puna no kad stiemo oko 22 sata u Petrinju. Odmah
me vode u glavni ustaki stan. Tamo u hodniku puno ustaa. Meu
njima vidim ustae emigrante u kousima. Pitaju, zato je ovaj
doveden. Odgovaraju, etnik je. alju me u policijski zatvor, to je
moja srea, jer ko prenoi u ustakom zatvoru, taj se teko iv vraa
svojoj kui. Sprovode me dvojica ustaa. im smo zali u mrak,
jedan kae: Hoemo li ga?, i proe naprijed. Opet srea. Toga
asa ujem glas ustae porunika Krpana, koji me je uhapsio. On
ree: Stoj! i ovi stanu. Onaj ta je rekao: oemo li ga, pobjegne,
a Krpan kada nam prie ree: Znam ja da bi te tukli, zato i ne dam
da te oni sprovode, jer sam dao naredniku Marku rije da te neu
noas tui. Straar me vodi u eliju. Ubacie me u posljednju sa
lijeve strane gdje zatvaraju skitnice. S desne strane prepoznajem
glas svetenika Duana Klipe, vidim lugara Nikolia, trgovca Ka-
linia, starog nanca Milojevia i meu njima desetak seljaka Srba.
Svi izgledaju mueniki. Glave oteene, a oi podbule, usne mo-
dre. Vidi se da su pretrpjeli strane muke i patnje. Svetenik Klipa
ne moe ni da se podigne. Taj ovjek je prepatio ta ni jedan nije.
Na njemu su isprobali sve naine muenja koja moe ovjek da
izmisli. ta su prepatili, uskoro u svojim oima vidjeti. Krpan po-
zove starog Milojevia, ovjeka od 82 godine, visoka, potpuno si-
jeda, pravi tip Slovena. Pa kada ga poe tui sa ustakim noem, u
meni se utroba prevre. Bije ga kao ivotinju. Ne moe ovjek koji
to nije vidio ni zamisliti da moe ovjek drugog ovjeka tako teko
zvjerski tui. Stari ovjek jaua, pada, beton grize, preklinje i moli,
da ga ubiju, samo da ga ne mue. Daje svoju kuu i sve imanje samo
da ga prestane biti udarati po njegovom starakom tijelu.
Dvadeseti vijek. Hiljadugodinja kultura hrvatska. Dolazi jo
nekoliko ustaa s batinama. Poinje muenje, ne samo starca Mi-
lojevia nego i svih zatvorenih Srba.
Kako kubaci i batine tupo udaraju o izmuena tijela jadnih lju-
di, tako se uje ono strano, jezovito, kroz no i one hapsanske
hodnike zapomaganje. Ne mogu ljudi vie ni da plau, ve samo
jee. Ne moe to ostati nekanjeno, ni od Boga ni od ljudi. To
muenje traje od 23 do 1 sat ujutro. Nevjerovatno ta sve ovjek
moe podnijeti. Ti su asovi tako strani da ovjek dolazi do ludi-
37
la. U eliji uasno. Nema ni stolice, ni kreveta. Uzano, puno stjeni-
ca i uiju. U jednom kutu bure za vrenje nude. Tu ostajem 62
sata, a u ponedjeljak 29. aprila 1941. putaju me kui.
Kada sam izaao iz zatvora, bilo mi je tek onda strano. Jer koga
sam god od Srba sreo, niko me nije smio pozdraviti, niti se sa
mnom sastati. Gledao sam u njihovim oima samo suze u prola-
zu. Bilo je ve 12 sati. U srpsku kuu ne smijem da im ne nanesem
neugodnosti, u hrvatsku pogotovo. Voz ide tek oko 9 sati navee.
Rijeim da idem pjeice 20 km. Ulazei u moje selo sreem moje
ljude, svi plau od sree to me opet vide. Bez rijei stiskamo jed-
no drugom ruke.
Nadamo se da emo bar sada biti mirni, ali se ljuto varamo.
Tek sada i dolaze strani dani po srpski narod. Poinje ubijanje u
masi bez suda i presude, kako se kome ustai svidi.
Ve 3. maja 1941. godine ujemo pucnjavu u Dodoima,
Kraljevanima i Makovom Selu. U ova sela je ulo oko 100 ustaa
i domobrana da pretresaju kue i tobo trae oruje, koje su nai
ljudi to su imali predali hrvatskim vlastima jo 14. aprila iste go-
dine. Pa ak i noeve. Predali su Srbi sve i izvravali svako nareenje,
nadajui se da e tako biti mirni. Meutim, vlastodrci hrvatski
imali su u planu Srbe, to buntovniko i varvarsko cigansko, azijat-
sko pleme unititi u ime kulture i kranstva.
O divnog uda! Srbe pravoslavce u ime Hrista razapinji, pljakaj
i unitavaj a muslimane proteiraj i iri (valjda opet u ime Hrista i
jedino spasavajue).
Toga, 3. maja 1941. isprebijae jadne goloruke mukarce i ene
u tim selima i etvoricu ubie i to: u Makovom Selu trojicu, u
Dodoima jednog, Dragana Grmuu. Taj dan bio je mraan i
kiovit. Interesantno je kada su god ustae dolazile u srpska sela,
bilo je runo vrijeme kao da je i nebo plakalo zajedno s nama. Opet
sam imao sprovod jednog djeteta. Kasno dooh kui sav mokar i
blatnjav. Iscrpljen, legnem da se malo odmorim. Oko 22 sata
upadne estorica ustaa u moj stan. Rekoe mi da u ime poglavni-
ka idem s njima. Rekoe idemo do orunika na neko malo
sasluavanje, pa u se brzo vratiti kui. Kad smo doli andarme-
rijskoj stanici potjerae konje i upitae me smijui se: Kako ti je
38
sjediti? Znao sam da e me ovoga puta ubiti. Stanem se moliti i
opratati s djecom, enom i svima ovdje i spremati se za smrt. Na-
prijed u sicu sjedili su pravi krvnici onaj mesar Peak. Na 7. km
od moje kue Peak izvadi pitolj i nasloni mi ga na grudi, a onaj
ocir ree: Izvri nareenje! Zamirio sam, molio se i pred oi-
ma imao sliku moje jadne djeice (koja su jo tamo) i oekivao
pucanj, ali zvijer ne puca. Poslije me osvijetli baterijom i prenese
mi pitolj na elo. Osjeaj hladnog eljeza me trgne iz zanesenosti
i opet ugledah groznu stvarnost. Ocir je jo dva puta ponavljao:
Izvri nareenje, ali razbojnik ne okida. Nee me ni ustako zrno,
ne da Bog. Tako prolazimo oko 4 km. Dolazimo opet do gostionice
Jurice Mihelia. Put pravo vodi u Petrinju, a put desno vodi samo-
stanu Sv. Antuna. Ocir nareuje: Desno. Peak kae: Zato ne
idemo pravo cilju? I okrenue po nareenju ocira samostanu.
Tu nalazimo gvardijana. K njemu su uli ocir i Peak. Odoe k
njima i drugi, ostadosmo ja i moj uvar. Moj poznanik gvardijan
nije me htio primiti, rekavi da nema vremena. Ocir izie i ree
mi: Vi ste slobodni, moete ii kui. Bjeao sam preko polja i
uma. Stigao sam kui u pola tri u jutro, sav blatnjav, iznemogao i
pocijepan. Legnem da poinem. Ne zadugo. Navee, 4. maja 1941.
oko 21 sat uju se ponovno pucnji s poetka sela. uje se pla, ku-
kanje, pakao. Bura se primakla i mome stanu. Ve prepoznajem
po glasu ko plae. ujem Duana Konara kako kae: Ubijte me
meu moje etvero djece, razbojnici jedni. Snaan udarac u vrata
i Otvaraj, uje se. Mama izlazi i otvara. Ulaze etiri hrvatska vo-
jnika s pukama i ljemovima na glavi. Pitaju za oruje i poinje
pretres. Okrenue od sobe do sobe, od ormara do ormara. Pokupie
sve ta su tamo nali, a njima odgovaralo. Odnijeli su izmeu osta-
log: zlatni sat, naliv pero, tanu, kiobran, koulje, kravate, zlatninu
i jo neke sitnice. Zatim jedan uperi puku u mene i ree: Nismo
mi ovdje badava doli, nama treba novaca. Daj pare ili ivot.
Nemam novaca, kaem. Onda glava, veli mi taj hrvatski vojnik.
Imam samo 200 din u kui i to vam mogu dati, vie nemam,
kaem. Naem samo 14 dinara, ponudim i to uzee. Iz kase crkvene
opine uzee 3000 dinara i odoe.
Ipak smo svi sretni jer nas nisu tukli.
39
Oko nas jauk i pucanje i dalje traje. Nakon samo 10 minuta
upadaju u stan ustae. Ustaj ptico! Majku ti vlaku. Tebe treba-
mo. Ako si do sada izvukao glavu veeras nee! Oblai se i ide s
nama! Daj municiju. Prokai etnike, nareuju mi. Nemam
municije, a prokazati ne mogu nikoga, jer ovdje nema etnika, a
ako me hoete ubiti kao Srbina i svetenika, evo me i spreman
sam. U taj as u stan ulazi onaj ocir i ustaa Peak, oni koji su
me odveli sino. Dobar vee!, kau. Dao Bog, odgovorim. Peak
dri pitolj i nareuje: Sjedi, pokazujui na krevet. Vi do njega,
kae eni i pita me: Je li te tko tukao noas? Nije, kaem. Je li
ti ta fali? Nita. Kako si sino proao? Dobro, kaem. I nee
ti se nita dogoditi, ni vlas ti sa glave nee pasti, jer si pravi, samo
te drugi klevetaju. Ja sluam i utim, ali mama jadna, misli to on
onako lijepo govori da se je on promijenio pa zaplae i veli: Gos-
podo, mi sada nemamo nita, do gole koe smo opljakani. Ko
vas je opljakao? Vai vojnici, kae mama, a ja ve vidim svoju
sudbinu. Dobro, mi emo pretresti vojnike, pa u koga se nae bie
ovdje streljan, a ako se ne nae nita bit e streljan gospodin, kae
Peak. U kui je puno ustakih hrvatskih vojnika koji se razilaze.
Ja sam tada upregao sve svoje moi da im dokaem da to nisu nji-
hovi vojnici odnijeli i da mi nita ne fali, ali oni ostae pri tome da
izvre pretres. Poslije pretresa (razumije se nisu nita pronali jer
su vojnici imali dovoljno vremena da sve sklone). Dovedu trojicu
vojnika da mi sude jer sam naveo veliku uvredu hrvatskom voj-
niku. Osudie me na smrt. Postave mitraljez u dvoritu, oprostim
se sa djecom i enom i krenem u dvorite uz pratnju. Opet Bog ne
da, da poginem. Onog asa kada sam trebao izai iz hodnika u
dvorite, na samim vratima sretnem se sa natporunikom Filko-
viem (kolski nadzornik u civilu). Ustae ga pozdravie, a on ih
upita: ta je to? On mi ree da se povuem u sobu a oni ostae na
hodniku. Doe i Filkovi u sobu i ree: Brate, i oe, ta je to? Eto
gledajte! U va dom vie nee doi, kae i udalji se. Ubili su toga
dana 11 Srba i to: U Baugi 5, u Grabovcu 3, i u mome selu 3. Ubili
su ih bez ikakve krivice. Ubijaju svuda gdje im doe volja da ubi-
jaju. Upravo ovjeku nevjerovatno da to moe danas u 20. vijeku
da se dogaa.
40
Poslije svega toga sam toliko oslabio da nisam mogao iz kre-
veta. Sutradan me moji prebace u susjedno selo, te u Glinu. Tamo
me dr. Juraj Rebok zadri u bolnici i skrije me punih 19 dana. Tu
sam preivio i vartolomejsku no, 11/12. maja 1941. godine, kada
su ustae pohvatale 480 Srba u starosti od 15 godina pa nadalje. U
noi od ponedjeljka na utorak odveli su ih 4 km od Gline i pokraj
mosta u Prekopi svih 480 pobiju. Ubijali su ih ovako: petoricu po
petoricu odvodili su ih do ve iskopane jame, svezane. Naredili su
im zlikovci da legnu potrbuke glavom nad rakom i onda su ih
gaali u potiljak. Neke nisu odmah usmrtili pa su ih onako krvave
i jo ive utali nogama u jamu. Kada bi otili kaminom po druge,
poneki bi se jadnik znao osvijestiti i zapomagati, a ustae bi ga
lopatama zatukle. Kada su napunili jame druge su bacali u rijeku
Glinu. Tako mi je priao u bolnici dr. Juraj Rebok i dr. Marko Ra-
dojevi. Njima su sve detaljno opisali Hrvati seljaci iz Prekope koji
su kopali jame za pobijene Srbe. Te noi ubijen je i paroh Bogdan
Opai.
Poslije ovog pokolja nastala su masovna ubojstva po srpskim
selima. Ubijale su ustae srpski narod na najokrutniji mogui
nain. U selu Bojni su trgovca zvanog ua ubili iz puke pa ga
onda objesili. Kuu mu zapalili, zaklali jagnje i pod tim drvetom
pekli gdje je njegovo tijelo visjelo. Jeli su i pili pod istim drvetom i
uz pjesmu gaali mrtvo tijelo nesretnog ovjeka. Prave zvijeri i var-
vari. Neka im historija sudi. Bog dao.
Razgovarajui u bolnici s dr. Rebokom i uiteljem tefaniem
doznao sam ta namjeravaju ustae da rade i radikalno rijee pita-
nje odnosa Srba i Hrvata. Srbe treba istrijebiti iz Hrvatske i uiniti
istu katoliku dravu.
U istrebljenju srpskog naroda nee se birati sredstva. Intele-
ktualce (prvenstveno svetenike pravoslavne na raun muslimana
hoda) treba pobiti, protjerati, crkve im opljakati i popaliti. Sred-
nji stale kao i bolje stojee seljake. Raja mali ovjek, ovjek
kada ostane sam bez podrke i ikakvog izgleda na bilo kakav spas i
pomo, prevesti u katoliku vjeru i pretopiti u Hrvate.
Takvim avolskim planom misle hrvatske ustake vlasti isko-
rijeniti Srbe iz Hrvatske. I zaista, oni istinski, postojano i sistemat-
41
ski izvravaju taj svoj plan. I ure se dok traje ratna bura, da ne bi
zakasnili.
Oko 20. maja 1941. doe u bolnicu i dr. Mirko Jerec, veliki
upan petrinjski. Molio sam i njega da me preda sudu, pa da me
on sudi, pa ako sam kriv, neka me strelja, pa u bar kao ovjek
umrijeti, a ne da me ustae u noi izvuku i umlate te bace u vodu ili
u kakovu jarau. On mi ree da mi ne moe pomoi i ne moe ga-
rantirati ivot, a na sud ne moe me predati jer nemam formalne
krivice, nego neka iv ustaama vie ne idem na ruke i neka nasto-
jim da se to prije prebacim u Srbiju, jer e i tako svi Srbi tamo
morati otii.
Doem kui 25. maja iste godine. Dvije noi sam spavao u
umi. im su ustae saznale da sam kod kue, opet su se spremale
da me uhapse i ubiju. Moji parohijani su me molili da bjeim i da
se sklonim u Srbiju, govorei: Oe, idite, jer vie ne moete ovdje
preivjeti niti par dana, a ta emo mi imati od toga ako vas jednog
dana naemo negdje u travi mrtvoga, a ako se sklonite, jo emo
se uvijek nadati da ete nekad doi u nau sredinu, opet i dobro
nam doi.
Konano 26. maja dobijem poruku iz Petrinje neka se odmah
sklonim, jer Petrinjci spremaju da me odvedu, tada i sam rekoh da
idem. 27. maja krenuh. Teak rastanak sa onim to je ovjeku milo
i blisko. Iao sam pjeice oko 50 km do Brana kraj Sunje, da bih
izbjegao Petrinju i Caprag. U Branima se ubacim u veernji voz i
28. maja stigoh sretno u Beograd, bez igdje iega, sa golim ivo-
tom. Sve sam izgubio, osim vjere u Boga, osim vjere da Bog postoji
i da e pravda ipak pobijediti. Tako neka bude.
Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.
Jerej Jovan Obrenovi s. r.
42
Erent Petar
Selo Prekopa
Glina
Pokolj glinskih Srba bio je osmiljen i dobro pripremljen. 7/8.
maja 1941. odrana je ustaka skuptina u selu Jukincu. Njom je
rukovodio dr. Mirko Jerec, veliki upan Petrinje, Juco Rukavina,
Nikica Vidakovi i drugi ustaki prvaci iz Gline. Dr. Mirko Jerec je,
pored ostalih pretnji Srbima, govorio Hrvatima iz Jukinca, Prekope,
Haera i Kihalca da sve Srbe treba pobiti i oistiti zemlju Hrvat-
sku od gamadi, te traio od seljaka zemljite gdje bi se pobijeni
Srbi pokopali (izjava eerin Steve, 10.12.1944.).
O tom zloinu je Petar Erent, Hrvat iz Prekope kb. 28 svjedoio
pred Opinskom komisijom za ratne zloine u Jukincu 10. decem-
bra 1944. godine: Bilo je to 11. maja 1941. u sumrak kada su
ustae Ivan Gajdek, Stjepan Mulac, Mato Kihali, Josip Lipak, Pavao
Haji iz Prekope (sada u Petrinji), Ivan Avedi (sada u akovu),
Nikola Lipak uklje (poginuo u borbi s partizanima), afar Niko-
la, Ivan antek iz Kihalca (poginuli) i Stevo Rohak, takoer iz Ki-
halca (sada orunik u Petrinji) ili selom i traili da mi seljaci uz-
memo lopate i krampove i da idemo kopati jame za pobijene Srbe
iz Gline. I to na krianje sela Prekope.
Skupilo se nas oko 15 na tom krianju. Poli smo preko mosta
rijeke Gline pod Haer, gdje smo poeli kopati jame. Kako je tu
zemlja bila jako tvrda, vraeni smo natrag preko mosta u tako zva-
ni ukljinank gdje smo zatekli seljake iz Jukinca, Haera i Kihal-
ca, nae komije, tako da nas je ukupno bilo oko 50. Poeli smo s
kopanjem jama. U samu zoru idueg dana iskopali smo tri jame,
veliine tri puta dva metra i dubine dva metra. Iza toga smo otili
kui. Na veer, 15. maja 1941. u sumrak ponovno smo doli na isto
mjesto kod ve iskopanih jama. Tada sam vidio iskopanu i etvrtu
jamu koja je bila najvea: duga 8, iroka 4 i duboka 2 metra. U jed-
noj ve su bili naslagani leevi pobijenih glinskih Srba, meu koji-
ma sam prepoznao Iliju etia iz Gline i njegova dva trgovaka po-
monika, koje su ustae ubile u Glini i tu dovezle oko 10 sati navee.
Tada su ve dovezli kamionom i druge Srbe iz zatvora Gline.
43
Kamion su doekale ustae meu kojima Nikola Lipak uklje
iz Prekope i Ivan antek iz Kihalca. Oni su iz kamiona izvlaili Srbe
i dodavali ih drugim ustaama, a ovi ih odvodili drei ih za vrat do
jame gdje su ih dohvatile ustae Janko Kihali iz Kihalca (sada u
Zagrebu), Lipak Stjepan iz Prekope (sada u Petrinji) i trojica ustaa
Dalmatinaca koji su doli s drugima iz Zagreba. Oni su pred nama
ubijali Srbe na taj nain to je svaka rtva morala najprije lei na
zemlju, a zatim bi ispalili metak rtvi u potiljak. Neke su jo i ive
prevaljivali u jamu.
Ubijanje su vrili naizmjence dvojica, trojica. Tako kada se jed-
ni zamore i dosadi im, onda ubijaju drugi. rtve su od kamiona
dovodili u grupama od 10-15 ljudi u svakoj grupi. Kad se jedan ka-
mion isprazni doe drugi pun ljudi, jer su prevoenje iz Gline obav-
ljala dva kamiona. rtve koje su se bunile, suprotstavljale, ustae
su ih na zvjerski nain muile i noevima usmrivale klale.
Na takav nain vidio sam da je ubijen Ilija Aimovi iz Gor. Jama
i Janko Stoji iz Gline. Njega su posljednjeg od njegove grupe od
njih 18 ubili tako da su ga prvoga proboli noem, a tek kada su
usmrtili njih 17, pa onda tek njega dotukli motikom.
Ubijene u jami je slagao Stjepan oteri iz Haera, sada u
Petrinji.
Kamioni su tu no svaki oko 15 puta dovozili Srbe iz Gline.
Osam dana iza ubijanja hvalile su se ustae, a posebno Nikola Lipak
uklje, da je tu no i prije toga dan poubijano 437 Srba Glinjana.
U zoru 13. maja 1941. zavreno je ubijanje Srba i mi seljaci,
meu kojima i ja zatrpavali smo posljednju jamu gdje su bili u krvi
pobijeni Srbi i to najveu masovnu grobnicu jamu iz koje je jedan
ovjek ije sam ime zaboravio vikao: ta radite ljudi, ne dao vam
Bog, ta e moje petero djece?
Na njegovo zapomaganje doao je Nikica Vidakovi, ustaa iz
Gline, skoio u jamu i dotukao ga iz pitolja.
rtve su u jamama posute najprije kreom u prahu koji su dove-
zli na volovskim kolima iz Gline istu onu vee kada je poelo s ubi-
janjem Srba. Zatim smo sve jame zatrpavali zemljom.
Jo za vrijeme ubijanja nai seljaci Hrvati su skidali sa Srba
odijela, cipele i drugu odjeu. Sjeam se da su to radili: Mato Mili,
44
Nikola i Josip Mulac, Mate Vrani, Nikola Kihali, Mate Josin Lipak,
Mate Stipanov Lipak, Mate Kihali, Adam Gojdek, Juraj ini, Josip
Pikar, Stevo Prajdi, Stevo Nagli, Joso ini, Janko antek, Ivan
Dobrini, svi su sada u Petrinji osim Juraja inia koji je poginuo i
Josipa Pikara koji je sada kod kue u Jukincu
Arhiv Hrvatske, Zagreb.
Erent Petar s. r.
Ljuban Vlai
Gornji Sjeniak
Vrgnimost
Svjedoenje o ustakom zloinu u Glini 25. maja 1941. zapisao
sam u Gornjem Sjeniaku 19. maja 1961. godine. Preivjeli Ljuban
Vlai mi je ispriao: Na moju nesreu krenuo sam vozom iz Vrgin-
mosta 25. maja 1941. godine u Glinu da obavim neke moje poslove.
Nisam slutio na nikakvo zlo, sve dok nisam izaao iz voza na eljez-
nikoj stanici u Glini. Dok smo izali iz voza doekale su nas ustae
i poele nas pretraivati. U isti as sa sprata eljeznike stanice vik-
nuo je jedan ovjek: Drite ga!. Ustae su potrale za jednim
mladiem koji se dao u bijeg preko neke livade. Pogodile su ga iz
puke i on je pao. Ja sam kao neiskusan mladi svejedno mirno
krenuo ulicom prema centru grada. Smatrao sam da nisam nita
kriv i da me nee ustae dirati. Otiao sam kod jednog poznatog
gostioniara gdje sam mislio prenoiti. Tu sam zatekao oko 13 lju-
di, koji su mirno sjedili, jeli, pili i razgovarali. Odjednom su upale
ustae s uperenim pitoljima u ove mirne ljude i viknule: Ispijte
to i izlazite na ulicu! Pokuao sam pobjei, ali nisam uspio. Prik-
ljuili su me ovoj trinaestorici. Povele su nas ustae ulicom prema
zgradi pokraj biveg spomenika kralja Petra. Zatvorile su nas u
podrum te zgrade. Stalno sam matao kako da pobjegnem, ali
nisam mogao uhvatiti pogodan trenutak. U podrumu uz nae
uzdignute ruke pretresli su nas. U podrumu su nas drale ustae
45
do 22 sata istoga dana. Tada su nas zvali jednog po jednog na
sasluanje. Pitali su nas kako se zovemo, koje smo nacije i radi ega
smo doli u Glinu. U podrumu je ve bilo jo sedam Srba meu
kojima i meni poznat Damjan Oepin, nadlugar iz Bovia. Oko 23
sata izveli su nas iz podruma u hodnik. Tu su nas povezali pagom,
rukama na leima. Poredali su tako nas svezane jednog do dru-
goga pokraj vanjskih vrata koja su bila zatvorena. Njihov zapovjed-
nik je naredio jednom ustai: Prebroj Srbe!. Zauo se glas: Ve-
zanih Srba 21. Tek neto kasnije uli smo zvuk kamiona koji se
unatrake smjestio uza sama vrata hodnika. Otvorile su ustae vrata
i jednog po jednog bacale u kamion pokrit ceradom. Poredali su
nas u stojeem stavu od kabine prema nazad. Odnekud su u kami-
on ubacili i tri ene Srpkinje. Tako nas je bilo 24-ero. Ustae su ene
udarale kundacima po glavi. One su plakale i dozivale po imenu
svoju djecu. Ostali dio kamiona popunile su naoruane ustae koje
su nas povezle na stratite. Nakon krae vonje uli smo udaranje
grana o ceradu. Zakljuili smo da smo u nekoj umi ili umici u
blizini samog mjesta Gline. Ubrzo smo i stali. Odluio sam svaka-
ko pobjei i oekivao sam pogodan trenutak. Ustae su poele iz-
vlaiti jedno po jedno iz kamiona. Prve su bile na redu ene. Ubi-
jale su ustae iz puaka odmah pokraj desne strane kamiona. Na
redu je bio jedan mladi koji se nije dao izvui pa su se zlikovci
malo vie zadrali da ga izvuku. Iskoristio sam taj momenat. Imao
sam mali noi koga ustae nisu pronale kod pretresa. Oslobo-
dio sam naglim trzajem svoje ruke, prerezao noiem pagu na ru-
kama mladiu ivku kaljcu iz sela Banski Moravci, prorezao
ceradu s lijeve strane kamiona i spustio se na zemlju. Ustae me
nisu opazile. Pobjegao sam u pomrinu, meni u nepoznatom
pravcu. Nisam daleko odmakao od stratita. Prepreila mi se na
putu rijeka Glina. Zavukao sam se pod jednu vrbu i tu doekao
svanue. Vidio sam svjetla kod kamiona i uo pucanj jedan iza dru-
gog. Znao sam da svaki znai smrt jednoga ovjeka. Kada su zavrili
s ubijanjem nevinih ljudi otili su kamionom u Glinu. U to je poe-
la padati i kia, koja mi je zadala i vee muke uz ve postojee. U
zoru sam krenuo, ali jo uvijek u nepoznatom pravcu. Odjednom
iza jedne vrbe skoio je na mene jedan krupan ovjek, uhvatio me
46
vrsto za lijevu ruku, psujui mi srpsku majku, rekavi da me vodi
ustaama, da mi oni sude. Znao sam ako ne nadjaam toga ovje-
ka da e me ustae ubiti. Imao sam bakande u desnoj ruci i udario
ga njima po glavi. Iskoristio sam to i brzo potrao dalje. Nakon
nekog vremena ugledao sam enu kako okopava kukuruze.
Prestraila se, bio sam mokar i zamazan.
Po nonji sam prepoznao da je Srpkinja, pravoslavka. Priao
sam k njoj i ispriao joj da sam pobjegao sa stratita naih ljudi.
Pokazala mi je put prema eljeznikom kolodvoru Topusko.
Savjetovala me da se drim ume i da u izii u pravoslavno selo.
Na rubu ume sreo sam djevojku iz Selita. Uputila me svojoj kui
i njenoj brai. Brzo sam ih naao i ispriao ta sam doivio i kako
sam pobjegao ustaama iz kamiona. Nali su jednog mladia koji
me je prevezao preko rijeke Gline i pokazao mi dalje kojim smje-
rom trebam ii prema svome selu. Sada sam se ve dobro snalazio.
Na putu do Vrginmosta nisam imao nikakvih potekoa. U mjestu
su bili Talijani koji me nisu dirali. Tako sam doao i u Ostroin, pa
i svojoj kui. Sve sam detaljno o ustakim zloinima u Glini ispriao
svojim suseljanima. Neko vrijeme sam se skrivao kao i svi drugi
Srbi, da ne padnem ustaama u ruke. Ukljuio sam se u prve parti-
zanske jedinice. Ostao sam iv i danas sam nosilac partizanske
spomenice iz 1941. godine, pod brojem 10544.
Ratni sam vojni invalid.
Ljuban Vlai s. r.
Ljuban Jednak
Selite
Glina
Sjedio sam kod svoje kue u Selitu. Ljudi su u selu i okolini
bili zaplaeni jer su kolali glasovi da ustae ubijaju Srbe iznad 16
godina. Bili smo svi na oprezu. Svakog su dana dolazile nove vijes-
ti o hvatanju i ubijanju. Govorilo se da su sad ovdje, sad tamo ne-
47
koga ubili. Ali mi nita pouzdano nismo znali, i ljudi nisu vjerovali
da su glasine istinite.
26. jula 1941. godine iznenada su upale ustae u selo. Nastala
je kuknjava i pla. Iz svih su kua izvlaili mukarce. Uspio sam se
provui i pobjegao sam u Balinac. Tek to sam se malko smirio u
jednoj kui, kad doe jedna baba: Bjeite, evo ustaa!
Opet sam pobjegao, ovaj put u Greane. Tamo su mi rekli da
su me ustae ve traile. Iz ovog su sela ve bili odvedeni svi
mukarci Srbi iznad 16 godina. Bilo je meu njima i staraca od 80
godina. Strah i uas zavladao je selom. Nitko nije znao ta e biti s
odvedenima. Majke i ene su naricale i proklinjale.
Sakrio sam se bio za neko vrijeme i razmiljao ta da radim.
Odluih da potraim sigurnije sklonite i izvuem se na cestu.
U zao as.
Na raskrsnici naletim na ustae, uhvatie me u blizini moje
kue. Bilo je to 27. jula 1941. godine. Vodili su sa sobom ve neko-
liko Srba pohvatanih toga jutra. Doveli su nas u Topusko. Putem
su nam psovali majku, rugali nam se i govorili nam, uz namigiva-
nje, da nam spremaju lijepu sveanost, slutili smo zlo. Pitali su nas
da li hoemo da nas smjeste u nau Srpsku pravoslavnu crkvu ili u
opinsku zgradu. Smjestili su nas u optinu. Bjeati se nije moglo.
Bili smo okrueni razbojnicima koji su bili do zuba naoruani.
Reali su na nas kao bijesni psi. Ljudi su drhturili i znojili se, neki
mladi, jo dijete, plakao je. Gledao sam kroz prozor i posmatrao
pred zgradom kako se ustae cerekaju. Neke sam od njih poznavao.
Bio je tu Franjo Butorac i Stevo Mulac. Nisam vjerovao da nas ovi
ljudi misle ubiti. Ta mi smo se poznavali i nikad se nismo svaali!
Dugo smo bili i sjedili u optini, premjetali se s noge na nogu,
aputali i dovijali se ta e se dogoditi. Osjetio sam glad, ali hrane
nije bilo. Oko tri sata po podne zabruje pred optinom kamioni.
Povirih kroz prozor: kamion je bio krcat Srbima iz Starog Sela, Ka-
tinovca i iz Perne. Poznavao sam mnoge ljude, bilo je meu njima
mladia i staraca. Njihove su oi zaplaeno lutale.
Kad su kamioni stali izderao se ustaa Franjo Tusi: Pregledaj-
te uhapene, nemaju li oruja! Poelo je skidanje s kamiona, jed-
nog po jednog. Udarci kundakom padali su po leima i glavama
48
pohvatanih. Zapomaganje i vika. Nemojte brao! Spasite, kumim
vas Bogom!
Psovke i udarci.
Nahrupie tada razbojnici i k nama u sobu i redom stadoe
tui kundacima, nogama, akam. Po leima jednoga starca lupao
je jedan ustaa kao po panju, odzvanjalo je muklo, i uli su se uz-
dasi jadnog ovjeka.
Sruio se, ali se opet podigao. Ustaa ga tresnuo o vrata i starcu
je sa ela prokapala krv na njegovu bijelu koulju. Jedan djearac
vritao je i zazivao majku. Udarci su letjeli sa svih strana. Nastala
je guva, digla se praina, ljudi su se sklanjali iza stolova i ormana,
krv je poprskala pod. Prostake kletve i zvjerski smijeh ustaa
pomijeali su se s vikom i zapomaganjem bespomonih rtava
srpskih seljaka.
Majku vam srpsku, piaete danas krv urlale su podivljale
ustae. Gospodine, pa ta sam vam skrivio? Nemojte, ako Boga
znate! Smilujte se! zaklinjali su mueni.
Uspio sam se neopaeno pomijeati s onima koji su ve bili
tueni. Razbojnici su tuenima prevrtali depove i otimali im no-
vac, satove i sve to im je pasalo. Ljudi su i sami vadili i davali pare,
samo da ih ne tuku. Meu ustaama porodila se svaa zbog plije-
na. Kod pretrage jednog ovjeka pronali su 3000 dinara i poeli
su se za te pare tui.
Onda su nas izveli pred zgradu. Gledao sam naokolo neu li
nai koje poznato lice, koje bi me moglo spasiti. Opazih mog sta-
rog znanca uru Vukinovca. Razgovarao je s jednim ustaom. Pri-
bliih mu se i zamolih ga tihim glasom da se zauzme za mene, da
me spasi. Gledao me je u nedoumici, ali odmah strese glavom:
Spasio bih te, Ljubane, kad bih mogao. Ali vidi i sam da ne
mogu i ne smijem I okrenu se! pala je komanda.
Oko kamiona ustae. Tjeraju nas kundacima i cijevima od
puaka u kamion. Nesrenici su se posluno i bez otimanja penja-
li. Mnogima je to bilo teko jer su bili isprebijani.
Kad je kamion poao, zaletio se na mene uro, kojega sam
maloas molio da me spase. To me je strano iznenadilo. Ali prije
nego to sam uspio da bilo ta zapitam, tresne me uro pesnicom
49
po glavi. U licu se bio promijenio, oi izbeio kao da je pomahni-
tao. Maio se rukom za moj eir i otme mi ga. To je bilo sve, trebao
mu je moj eir Nisam to shvatio, bili smo stari i dobri znanci i
nikad nismo meusobno imali nikakve prepirke. Nisu nas daleko
vozili kamionom. Na eljeznikoj stanici u Topuskom iskrcali su
nas. Tu je ve bilo nekoliko Srba iz okolnih sela pod ustakom
straom. Gurali su ih u stone vagone, G kola. I nas su tjerali u ve
prenatrpane vagone. Naao sam se stisnut u jednom takvom
vagonu meu 150 ljudi. Gazili smo jedan drugoga po nogama. Bili
smo naslagani ko sardele u konzervi.
Bilo je nesnosno vrue, i jedva smo disali. to dalje, sve smo
tee izdravali stisku i nestaicu vazduha. irio se straan smrad.
Stariji su ljudi stenjali, neku su pali nakon dva sata u nesvijest,
djeaci su zapomagali i plakali. Sve nas je morila strahovita e.
Vagoni su stajali na prui i ekali odnekuda lokomotivu. Vri-
jeme je prolazilo, inei mi se da sve traje vjenost. Privukao sam
se prozoriu eljeznim gatrama kao govedo kad ga voze u takvom
vagonu, i ugledao Stanka uia iz Greana, koji je drao strau.
Zovnem ga po imenu i zamolim ga da nam malko otvori vrata, da
se ne uguimo.
Mar, svinjo! bio je njegov odgovor.
Stanko, ako boga zna, vode mi daj molio sam dalje.
Mar!
Sputala se no. Bio je 28. juli 1941. godine. Ljudi nisu vie
mogli izdrati i poeli su mokriti pod sebe. Zaguljivost je postala
jo tea, ljudi su eljeli da vagoni krenu bilo kuda, samo da krenu.
Ali lokomotiva nije dolazila.
Prola je itava no. U zoru su poeli pripreme za polazak.
Prikopaj ovaj vagon uli smo komandu izvana. Ovi idu
na prisilni rad Nade su porasle kod svih nas. Na prisilni rad, pa
dobro! Vozi, kamo te volja, samo nas ne tuci i ne ubijaj! Svi su ivnuli
i poeli zaboravljati na svoje muke i patnje. Neka bude i prisilni
rad, nee ni to trajati vjeno. Nai e se pravde i za nas na svijetu.
U tom raspoloenju dovezao nas je voz 29. jula 1941. godine
na eljezniku stanicu u Glini. Vrata se s bukom otvore. Svjei je
vazduh prostrujao u vagon. Po dvojica smo izlazili iz vagona i
50
postavljali se u red. Doekao nas je novi red ustaa. Neke sam
poznavao. Gledali su nas krvavo. Odveli su nas u koloni po etiri
pred nau Srpsku pravoslavnu crkvu, Roenja Bogorodice u Glini.
Tu nas je doekao glinski ustaki kolja Nikica Vidakovi.
Doli ste, majku vam vlaku! De uvedi ih da se pomole svom srp-
skom bogu. Bie mi za duu Trkni po kljueve da ove mrcine za-
tvorimo u crkvu Mika Deeli ustaa, po zanimanju lonar, do-
nio je kljueve nae crkve. Uvedoe nas u crkvu. Zakljuae vrata i
pojaae strae. Bila je ve sva puna. Moglo nas je biti oko neto
vie od 700. Neki su od nas vrtjeli glavom i potiho govorili da e
nas pobiti. Veina se nadala da emo na prisilni rad. Bili smo ed-
ni i gladni.
kljocnu brava na vratima. Ue neki ustaa Pajo Kretalica i
Mili. Dii se! Izvrili su popis svih zatoenih. Dugo je to trajalo.
Treba, kau, taj popis da bi se mogli rasporediti za prisilni rad u
Lici, na Velebit. Nade su ponovno rasle ali ne za dugo. Poslije podne
uoe ustae sa svojim ocirom, koji je viknuo da legnemo, da izu-
jemo cipele i skinemo kapute. To smo i uinili. Upita razbojnik:
Ko je Pero Miljevi? Pero se javio. Deder, golube, prii blie.
Govori to zna o etnicima!
A jesi li ti etnik?
Nisam
Nisi, Boga ti tvoga! Nisi etnik, je li, kurvo vlaka! Majku ti
tvoju jebem I zaleti se ustaa na Miljevia. Iz zvonika su donijeli
debeli konopac i poloili Peru na zemlju. Tukli su ga dugo, dok
nije sav pocrnio. Najprije je vikao, kasnije je samo stenjao. I opet
odoe. Pred no su ule druge ustae. Ko ima novaca, neka dade,
kupie mu se hrana. Ljudi su davali i skupilo se oko est hiljada
dinara. Svi su bili gladni i jedva su doekali ustaku ponudu. Ali
niko hranu nije donio. U suton nahrupie ustae u crkvu. Zveckalo
je oruje u polutami, odjekivale su ustake cokule naom crkvom.
Palite svijee! Nisu htjele gorjeti. Nisam praznovjeran, ali sam do-
bro vidio da velike svijee nisu htjele da gore. To je neki znak,
aptali su starci drhtavim rukama.
Svjetlo drhtavih svijea ipak je osvijetlilo crkvu i ljude. Sjenke
su se kretale po zidovima. Razbojnici su obilazili i krvniki gledali
51
grupe svojih rtava. A rtvama su srca tukla, te se inilo da se u tiini
mogu nadaleko uti.
Vjerujete li u naeg poglavnika? zaurla jedan ustaa.
Vjerujemo ulo se nekoliko glasova.
Viite ivio poglavnik!
Neki su vikali.
Jae, majku vam srpsku! Jae
Odjednom zapuca karabin preko naih glava. Lezi vie
jedan krvnik. Sloimo se jedan preko drugoga na crkveni pod.
Dii se! Lezi, dii se lezi Nesreni ljudi su se dizali i opet pa-
dali Tako nekoliko puta. uli su se samo uzdisaji i ubrzano dis-
anje. Srce je tuklo uurbano. Razbojnici su razbijali po crkvi. Kun-
dacima su lupali po oltaru, ikone su pokidane padale na zemlju.
Nekoliko kandila i drugih stvari bacali su zlikovci na nas pjenei
se od bijesa i psujui u sav glas.
Prisilili su nas da leimo. Bili smo u koulji i gaama. Kao
pomamni poeli su po nama gaziti, tui nas kundacima i puanim
cijevima, udarati nas cokulama, gdje stigoe. Nastala je zagluna
kuknjava, pla i zapomaganje.
Gdje je Pero Miljevi? pita neki ustaa.
Pero se javlja slabim glasom. Bio je ve teko isprebijan i mo-
lio je da ga ne tuku. U ruci ustae bljesnuo je no u osvjetljenju
crkvene svijee. Zastao nam je dah. Polako se ustaa primakao Peri
i, to bi trenuo, zabio mu no u vrat. Rasjee ga i po trbuhu. Pero
pade bez rijei. Krv je iknula, i ulo se jo samo krkljanje ovjeka
koji je umirao.
Nastalo je sada sveopte klanje. Kolji, kolji vikao je razboj-
nik Ustae su klale koji je gdje stigao. Druge su ustae kundaci-
ma udarale u glave naklanih ljudi. I tako redom
To se ne moe opisati zastao je na as Ljuban preavi ru-
kom preko ela. Kao da sada gledam kako ljudi klee i zaklinju
ustae da ih potede. Ali jedan duboki udarac noem u vrat i jedan
zakretaj nalijevo i svreno. rtva se jo pokuala pridii, ali udarac
kundakom u glavu dovrava krvniko djelo. Neki se otimaju, diu
ruke na obranu, drugi ekaju na udarac kao ovce. Jednome je
udarac noem, mjesto u vrat, sletio u lice, drugome u ruku, neko je
52
potrao, a ustaa nagnuo za njim i zahvatio ga noem pred zidom
Prskao je mozak, krv je klokotala po kamenitom crkvenom podu i
polako, u irokom mlazu, tekla prema crkvenim vratima. Iz poet-
ka zagluna vika pomalo je jenjavala. Ali ubijanje bespomonih
ljudi trajalo je itavu vjenost. uli su se jauci onih koji su leali u
krvi. Nisu jo svi bili mrtvi.
Gledao sam prizor uuren uza zid. U uglu iza crkvenog or-
mana bila je tama. Zavukoh se iza ormania ekajui da ustae
svre svoj posao.
Sve je vie tiina ovladavala crkvom. rtve su leale porazba-
cane po itavoj prostoriji. Poneki je jo trzao nogom ili rukom,
odnekuda se jo ulo stenjanje. Ustae su se odmarale, brisali
krvave noeve i kundake. Neki su izali pred crkvu.
Jednoga momenta, kada se sve smirilo, i kada su se razbojnici
sakupili pred vratima, skoih neujno iz svoga sklonita i bacih se
meu poklane, u mlaku jo tople krvi. Za mnom je skoio jo jedan
koji se bio takoer sakrio. Ispruili smo se kao mrtvi meu mrtvi-
ma. Ali ovaj drugi, koji je slijedio moj primjer, zlo je svrio: uao je
ustaa, opazio je da se mie, priao mu i gurnu ga nogom: Dii
se! ovjek se digao. Deder glavu na sto!
Zgrabio ga za kosu i pritisnuo mu glavu na sto. Tada je noem
zarezao u vrat i naredio jadnom ovjeku da pjeva. Krv je iktala iz
vrata, a iz grla rtve ulo se krkljanje. Drugi razbojnik zamahne stra-
hovito kundakom: glava je bila razmrskana, a nemono tijelo
klonu.
Trojica su se sakrila u oltar. Kasnije su se popeli na zvonik.
Poslije sam saznao da su tamo bili dva dana i dvije noi i da se
nikakvim obeanjima nisu dali skloniti da siu. Poslije dva dana
skinuo ih je hicima iz puke ustaa Stevo Mulac.
Leim ja tako u lokvi krvi meu pobijenim Srbima i ekam
dalju sudbinu. Ustae razgovaraju o zavrenom poslu. Hvale se i
cerekaju. Iznenada jedan mladi, koji je kraj mene leao die krva-
vu glavu i zastenja: Nije gotovo, majku vam vau! Uz psovke
priskoi mu ustaa i ubije ga. I sada se lupei dosjetie da bi jo
neko meu nama mogao biti iv te poee redom tui kundacima
po rtvama i zabadati noeve. Dobio sam nekoliko udaraca kunda-
53
kom, ali se nisam ni pomakao. Jedan od koljaa udarao je noem
redom. Pribliavao se prema meni. Zario je no u tijelo pokraj
mene, a zatim kleknuo meni na lea i udrio no u tijelo sljedeeg
Mene je preskoio itavo vrijeme nije me naputalo uvjerenje
da u biti spasen.
Onda su poeli leeve izvlaiti iz crkve i bacati ih u kamion.
Dohvatie i mene. Vukli su me za noge po kamenitom podu. Na
stepenitu mi je glava udarala o kamen, no i to sam podnosio bez
znaka ivota.
Bacie me na kamion koji je ve bio skoro pun leeva. Leao
sam na leima. I dalje su ustae slagale svoje rtve. Bila je ve kas-
na no. Vrebao sam priliku da se izvuem, ali ona se nije ukazala.
Kako sam leao nauznak, doivio sam tada jo straniju stvar: na
mene poloie le ubijenog ovjeka, a prerezani grkljan prekrije
mi usta
Ljuban zastane. Pogledao me i smeteno se nasmijeio.
Nisam vjerovao da ovjek moe u tako kratkom roku preivjeti
takve strahote. No meni se usjekla tada u mozak misao, uvjerenje
da neu poginuti. Moda me ta sigurnost i spasila
Evo kako je bilo dalje:
Nismo se daleko vozili. Uskoro sam osjetio da kamion vozi po
neravnom tlu. uo sam komandu:
Vozi blie jami!
Tu su ekali jo jedni krvnici koji su i ovdje nad jamom, obav-
ljali svoj posao. Velika jama bila je ve do polovine puna leeva.
Bacili su nas s kamiona u jamu. U samoj jami slagali su ustae
leeve kao cjepanice.
Uhvatie me za ruke i noge i zaljuljavi me nekoliko puta bacie
me u jamu. Pao sam na mekano, na leeve. Vukli su me jo malo
po jami i sloili na odreeno mjesto. Imao sam sreu, naao sam
se opet pri vrhu.
itavu sam jednu vjenost tu leao. I dalje su stizali kamioni, i
to sa ivim Srbima. Tu, nad jamom, tukli su ih sjekirama i ekii-
ma po glavama i bacali u jamu. Nije tu bilo puno vike i zapoma-
ganja. U nonoj tiini uli su se najvie udarci sjekirom, koji
prigueni jauk i ustake psovke. Iskrvavljena tijela muklo su pada-
54
la u jamu. Doveli su jednu mladu enu. Mislim da je to bila uitelji-
ca iz Bovia. Nju su tu, kraj jame silovali i zatim je ubili iz karabi-
na
Kasno u no bio je krvavi posao zavren. Neki su krvnici jo
skakali u jamu i hodajui po leevima traili prstenje i druge vred-
nije stvari. Jednome je zapela za oko moja majica. Poeo je nateza-
ti i prevrtati da mi je skine. Soktao je, muio se i konano je ski-
nuo. Nije primijetio da sam iv.
Postalo mi je jo hladnije i drhtao sam. Plaio sam se da ustae
ne zapaze drhtanje.
Nad jamom su ustae gledale svoje rtve. Neka rtva se jo mi-
cala. Zapratali su karabini i revolveri po jami. Tada sam bio ra-
njen u nogu
I konano sve se smirilo. Krvnici su se okupili podaleko od
jame oko fenjera razgovarajui o svojim podvizima. Skoro potpu-
na tama ovladala je jamom i okolinom. Poeo sam se pripremati
na bjekstvo. Ispitujui pogledom okolinu i pridigavi se malko,
odjednom zapazih da se meu leevima die jedna prikaza. Dopu-
zala je do mene.
Jesi li iv? upitao me apatom ovjek.
utao sam i nisam ni ovoj preivjeloj rtvi htio priznati da sam
iv. Ali ovjek me gurkao i aptao mi da treba bjeati.
Sporazumjeli smo se i dogovorili. Ustae su bile zabavljene
svojim priama i bile su podalje. Okolina jame bila je u tami.
Izvukli smo se neujno jedan za drugim prema jednoj ivici.
Pekla me rana na nozi, ali mogao sam da idem. Udaljavali smo se
sve vie od svjetla fenjera. Glasovi koljaa sve su se vie gubili u
tami Rastao sam se od moga saputnika i krenuli smo svaki na
svoju stranu.
Nisam znao gdje se nalazim, lutao sam naokolo nasumce u
elji da to dalje odem od jame. No kako sam se zaprepastio kada
sam se, poslije lutanja od preko jednog sata, opet naao u blizini
jame! Kao pomaman okrenuo sam natrag glavom bez obzira. U
uima su mi odzvanjali pijani glasovi ustakih koljaa. Dolutao sam
najzad do Majskih Poljana. Sakrio sam se tu kod ujaka Pavla
Lonara gdje sam ivo est mjeseci.
55
Ja sam jedini ostao iv iz one jame. Moga druga, koji se zajed-
no sa mnom izvukao iz jame, ustae su vrlo brzo uhvatile i ubile
Ovo svjedoenje zapisao je Mladen Ivekovi jo 1943. godine u
prolazu kroz osloboenu Baniju. Samo nekim manjim detaljima
dopunio sam ga 1972. godine u razgovoru sa Ljubanom Jednakom
u njegovoj kui u Glini.
Hilmija Berberovi
ustaa
iz Bosanskog Novog
Ustae su u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Roenja Bogorodice u
Glini poklale 1564 Srbina. Klale su ih ustae u kranskoj svetinji i
odvozili mrtve i jo ive u ve iskopane jame u Glinsko Novo Selo. Tu
su ih hrvatski seljaci zatrpali zemljom i pokrili travom i granjem.
Katoliki upnik u Glini, Slovenac Franc uek je u svoj
dnevnik zapisao: Jednog dana bio sam meu zatoenim Srbima
u pravoslavnoj crkvi u Glini. Mnogi su ve ranije preli na rimoka-
toliku vjeru nadajui se da e tako biti poteeni od ustakog
pokolja. U crkvi je bilo neizdrivo, smradno i neisto, prozori i vra-
ta zatvoreni, zrak zaguljiv, a ljudi izbezumljeni od straha Vidio
sam dupkom punu crkvu ljudi u kojoj je sve zaudaralo jer su ljudi i
nudu vrili pa su neki ve bili klonuli od loeg zraka i patnji. Crkve-
ni namjetaj bio je razoren
4
Ustaa Hilmija Berberovi je ispriao jo septembra 1941. go-
dine:
Klao sam u pravoslavnoj crkvi u Glini Srbe. Ubijali smo ih na
razne naine. Moj komandir Josip Dobri, uitelj iz Splita odredio
je iz nae satnije 15 ljudi koji e izvriti klanje.
Za vrijeme klanja pred crkvom je bila postavljena straa jer su
se neki pravoslavci penjali u zvonaru i skakali sa vrha zvonika u
portu. Svi oni koji su skakali bili su poubijani u porti od strane
4 AJ, f II0, f264, J. 314, dost. br. 1 268.
56
straara. Ja sam bio odreen u tri maha da vrim klanje u crkvi. Sa
nama su svakom prilikom ili i neki ociri od kojih se sjeam Josi-
pa Dobria i Mihajla Cvetkovia, pored naih domobranskih ili
su i ustaki ociri u crkvu. Po ulasku u crkvu ociri su stajali kod
vrata i posmatrali na rad, a mi smo vrili klanje. Ubijanje je vreno
na taj nain to smo neke udarali noem pravo u srce, neke klali
preko vrata, a neke udarali gdje stignemo. Srbi su bili goli. Ako neki
Srbin ne bi bio gotov od prvog udarca, toga bi ustae preklale
noem. Neke su ustae u rukama drale baterijske lampe i tako
nam osvjetljavale prostoriju.
U vie mahova desilo se da je neki Srbin nasrnuo na nas ili ne-
koga udario nogom u stomak, ali taj je odmah iskasapljen. Za vri-
jeme ovog klanja bila je velika galama u crkvi. Prisutni su u jedan
glas vikali: ivio kralj Petar, ivjela Srbija, dolje Paveli, dolje
ustaka drava!
Ovo klanje obino je poinjalo uvee oko 22 asa pa je trajalo
do 2 asa poslije ponoi. Za sve vrijeme dok je posljednji Srbin bio
iv, manifestacije su trajale Ovo klanje u crkvi vrilo se u 7 do 8
puta, a ja sam uestvovao tri puta sa tri grupe ustaa. Za vrijeme
klanja uvijek smo bili uprljani krvlju toliko da se uniforma nije
mogla oistiti, ve smo je zamijenili u magacinima.
U prvo vrijeme su dovoeni samo mukarci, a docnije i ene
od 15 do 50 godina. Prilikom ovog dovoenja vidio sam u vie ma-
hova da su ustae i neki moji domobrani, vojnici najprije silovali
ene i djevojke, pa ih zatim odvodili u Glinu u zatvor. Od strane
ocira ovo nije bilo zabranjeno, jer su i sami oni to radili
5
5 AJ, f IIO, dost. br. 2933, Beograd.
57
Bogdan Sunjevi
Donje Selite
Glina
Kada je uspostavljena Nezavisna Drava Hrvatska imao sam
32 godine ivota. Moje selo Donje Selite naslanja na samo mjesto
Glinu na Baniji. Imalo je 150 domainstava, od kojih 14 hrvatskih,
a ostalo su bila srpska. Istjeran sam iz slube 10. juna 1941. godi-
ne, kao i svi drugi moji sunarodnjaci. Doao sam u svoje selo, gdje
sam namjeravao ivjeti kao i svi drugi. Meutim, ustae su ve u
maju pohvatale nekoliko naih seljaka i poubijali. Ulazili su u sela,
pljakali, zastraivali i prisiljavali da svi preemo na rimokatoliku
vjeru. Mukarci su se sklanjali koliko su mogli i uspjeli, ene i djeca
su ostajali kod kue. Sve je to tako bilo do 29. jula 1941. godine.
U noi 28/29. jula opkolile su ustae naa srpska sela: Donje
Selite, Gornje Selite, ibine i Balinac. Ustae iz Gline i susjednih
hrvatskih sela kojima je rukovodio Nikica, njegov brat Mate i Stipe
otac Vidakovi, ini mesar iz Gline, Josip Deeli, kroja iz Gline
i drugi iz sela Prekope, Kihalca, atornje i drugih.
Oko etiri sata u jutro hvatali su mukarce i ene, lovili su ih
isto onako, kako se lovi i goni divlja zvjerad, kada se na nju priredi
hajka. Tada su uhvatili u Donjem Selitu: Milu Baltia, Nenada
Baltia, Todora Miljua, Stojana ukovia, Lazu ukovia,
njegovog brata Milu, Nikolu ukovia i njegovog brata Petra.
Iz Balinca: Simu Baltia, Luku Baltia, Jovu Baltia, Luku Mati-
jevia i jo jednoga kome se imena ne sjeam. Ustae su im govo-
rile da ih vode na rad u Njemaku, a odveli su ih na moju njivu
zvanu Graorite, uz potok Glinu. Putem i na njivi ustae su ih
muile, a Mili Baltiu su odrezali i spolni organ. Svukli su sa njih
odijela, pokupili novac koji su sa sobom imali i odnijeli.
Istoga dana pohvatale su ustae 26 ena i djevojaka u mom selu
Donje Selite. Njih su sve od jutarnjih sati pa do etiri sata poslije
podne muile ustae, tukle, silovale i klale noevima. Prije silovanja
i pokolja morale su zlikovcima dati sav novac koga su imale kod
svojih kua.
58
Ustaa ini, mesar iz Gline, uzeo je Kaju Balti, odgurao je u
kukuruze, silovao je, zatim joj odrezao dojke, te prste na rukama i
nogama, a istom onda noem zaklao. Njezina snaha Ruica sluala
je njezine jauke i zapomaganja. Moju snahu Ruicu Sunjevi
ustae su zaklale, a zatim je posadile na glavu u jednu jamu i tako
je krvavu i mrtvu ostavili. Suprugu Mariia Jove su preklale, a nisu
je sasvim zaklale. Mislei da je mrtva, ostavile su je. Poslije odlas-
ka zlikovaca, doao je njezin suprug Jovo, sa preivjelim susjedi-
ma, podigao je, odnesao kui i poloio na krevet. Ona je ostala na
ivotu, ali joj je bio prerezan glavni ivac na vratu, pa joj glava visi i
ne moe hodati.
Bilo je vie sluajeva da su ustae silovale istodobno majku i
maloljetnu kerku, pa ih onda zaklale. Smijali su se i pljeskali to
ih je veselilo.
Tada, toga 29. jula 1941. godine ustae su zaklale u mom selu
Donje Selite ove ene i djevojice: Savu Milju, Anicu ukovi i
njezinu svekrvu (imena se ne sjeam), Petru Dulikrava, Aneliju
Stambolija, suprugu trgovca Sime Ivkovia (imena se ne sjeam),
Evicu Stambolija, Stoju Banjeglav i njezinu snahu Ruicu Sunjevi,
Ruicu Balti, Kaju Balti, Janju Vujii iji je sin Mile vidjevi kako
mu zlikovci u kukuruzima kraj vlastite kue mue i kolju majku,
znajui da e im i on dospjeti u ruke, objesio se o jedno drvo kraj
kue. Imena svih zaklanih ena na alost ne mogu se sada sjetiti.
Uestvovao sam u iskopavanju leeva ubijenih Srba na mojoj njivi
i sahrani njihovih posmrtnih ostataka u nae groblje. Nakon tri
nedjelje poslije njihove smrti vidjeli smo dobro tragove nasilja na
njima prije smrti. Leevi Mile i Nenada Baltia imali su oko vrata
vrsto stegnute ome od drveta s kojima su ih ustae uguile Vid-
jelo se da su zloinci Nenadu Baltiu pucali u usta, Mili Baltiu su
odrezali spolni organ.
Istoga 29. jula ustae su uhitile Vasilja Jednaka, njegove sinovce
Bogdana i Petra u Donjem Selitu i u Balincu krojaa Mrenovia,
njegovog oca i petoricu njegovih roaka. Njih su odveli u Glinu i
poklali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Istoga dana u selu ibinama
zaklale su ustae u kui suprugu gostioniara Steve Jandria i jo
osam Srba ija imena nisam zapamtio.
59
Od toga dana 29. jula 1941. Srbi nisu vie ekali ustae, domo-
brane i orunike NDH-e kod svojih ognjita. Bjeali su i sklanjali
se po umama i odlazili sposobni u ustanike partizanske jedini-
ce. I ja sam otiao u partizane. Meutim, ve 25. oktobra 1942. na-
pustio sam svoju rodnu Baniju i uz pomo prijatelja uspio otii u
Iniju kod svoga brata Ljubomira
Zaklinjem se svojim vlastorunim potpisom da sam svjedoio
istinito.
Bogdan Sunjevi s. r.
Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.
Nikola Bii
Dugi Dol
Krnjak
U Ivanovi jarku, predjelu ume Loskunja kod Krnjaka na Ko-
rdunu ustae su izvrile masovni pokolj Srba 29. jula 1941. godine.
Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH Boidar
Cerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na podruju
Gline krenuo je sa svojim ustaama na pogrom Srba u Vojniu,
Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvrili
su mu na terenu Mijo unac, veterinar iz Vojnia, oruniki nared-
nik Antun Rupi, ef postaje u Krnjaku i ustaki povjerenik opine
Krnjak Dragutin Mui iz Vukmania. Mui je prema dogovoru poz-
vao Srbe da dou u Krnjak 29. jula i donesu pomo u hrani i odjei
za Slovence koji su se tada nalazili kao izbjeglice u tom dijelu Kor-
duna. Vie od 300 Srba se odazvalo pozivu. U isto vrijeme Boidar
Cerovski je krenuo u pravcu Krnjaka sa pitomcima orunike
doasnike kole u deset kamiona. U dva kamiona bio je alat za
kopanje jama i kre za posipanje po rtvama. Voeni Cerovskim
zvali su se: Kaznena ekspedicija za Kordun i Baniju. Oni su us-
put kroz Vrginmost po srpskim selima hvatali ljude i ene, pljakali
im imovinu, pijanevali, trpali u kamione i tukli kundacima. Naj-
60
due su se zadrali u Vojniu gdje su zajedno s onima iz sela Vrgin-
mosta pohvatali 99 Srba i povezli ih uz batine na dogovoreno mjesto
u Krnjaku.
Doekali su ih u 16 sati ustaki povjerenik Dragutin Mui i
oruniki narednik Luka Bilandi sa ustaama i orunicima. Bi-
landi je i odredio kao pogodno mjesto za masovno ubijanje u
Ivanovi jarku.
Za Srbe koji su se odazvali Muievom pozivu da dou u Krnjak
i pomognu izbjeglicama iz Slovenije bilo je ve kasno. Bili su pre-
vareni. Svi su pretreeni, oduzeto im sve to su imali sa sobom,
povezani su icom i odvezeni kamionima na stratite u Ivanovi
jarak.
S mjesta zloina uspjeli su pobjei Nikola Bii, Mirko Trkulja
i Ljubomir Vukmirovi.
Svjedoanstvo Nikole Biia zapisao je jo 1942. godine Stanko
anica Opai, kojem Nikola opisuje ustaki zloin u Ivanovi jarku
29. jula 1941. godine. Nikola kae: Zatekli smo se pred opinskom
zgradom u Krnjaku, gdje smo ekali da predamo hranu koju smo
donijeli za izbjeglice iz Slovenije. Neki su jo dolazili. Nismo znali
da smo prevareni od ustakog povjerenika u Krnjaku Dragutina
Muia, naeg komije iz Vukmania. Iznenada opkolie nas ustae
i orunici. Naredie nam da bacimo hranu koju smo donijeli na
zemlju i odvedoe nas u oruniku kasarnu. Poznavao sam kr-
njake orunike, posebno jednog koji mi je prije nekoliko dana
bio u kui, priao s njim, popio rakiju koju smo po obiaju ponud-
ili gostu. Tom prilikom alio se sa mnom i sa mojom enom i
otiao, a da nismo znali ni zato je dolazio. Prije jednog sata stajali
smo pred gostionicom, a on je, izlazei iz gostionice, razgovarao s
ljudima i smijao se. Nismo predosjeali nikakvu opasnost. eka-
jui da predamo hranu, odjednom smo uli zujanje dolazeih ka-
miona, ali na toj cesti to nije bilo nita neobino. Sada je on sa
ustaama koji nas vode. Idui tako, priem mu i zamolim ga da
me pusti da se izvuem iz kolone. No nisam ni dovrio s reeni-
com, a on dreknu: ta, majku ti srpsku! I udari me kundakom tako
da sam posrnuo i pao. Diem se i pogledam ga u lice. Zaprepastio
sam se. Bio je izbezumljen, zapjenio kao pas kad pobjesni. O, lju-
61
di, ni u snu nisam mogao sanjati da se tako u jednom asu ovjek
moe izmijeniti. Zatvorili su nas u opinsku zgradu. Vrata su bila
zakljuana, a pred njima je uvao strau isti orunik, pod prozo-
rom nalazili su se dvojica ustaa.
U taj as otvorie se vrata i ue povjerenik Mui s dvojicom
ustaa. Ue pas nasmijan i pita nas kako je. Netko odgovori: Vidite
i sami gospodine. Mui ga prekide i kae: Eto, vidite, ljudi, da ste
sami krivi. Ne valja prkositi vlasti jer vlast je vlast. Kad je bila vaa,
srpska, niste trgali ice i trgali bandere, a sada to radite i prkosite
nam. Ustade Mihajlo Simi pa poe da govori: Gospodine, nitko
od nas ne zna ko je trgao ni gdje je trgao. Ja sada o tome prvi put
ujem. Posluali smo vae nareenje i donijeli hranu za Slovence.
Ja vas dobro znam. Sluajte ljudi, s nama nema ale, to za svag-
da upamtite. Ovo je Hrvatska, a ne Srbija. Poglavnik je htio,
poteno, kad ste ve Srbi, preseliti vas u Srbiju, a vi umjesto da ste
zahvalni, vi prkosite poglavniku i ustakoj vladi. Pet sam godina
ustaa i kao takav garantujem da vam se nee nita dogoditi, ali
sluajte ta u vam dalje rei. Vas emo jo veeras poslati u
Njemaku na rad, a za familije ne brinite, poslat emo ih u Srbiju,
a kad se vratite u zemlju, tamo ih potraite. Ako se od vas pokua
netko pobuniti, ubiemo ga, to da znate. A oni koji su potrgali ice,
bit e pronaeni, i s njima emo drukije postupati. Mislim da ste
me razumjeli. Dakle, budite pametni pa e i za vas biti bolje
Negdje poslije podne, vrata nae sobe naglo se otvorie. Uoe
u sobu ustae, odvojie nas deset i povedoe u drugu sobu. Tu su
nas vezali icom dvojicu po dvojicu, a onda kroz te vezove (oko ruku)
provukoe icu kojom spojie zajedno svih deset uhapenika i
napravie po jednu grotulju od ljudskih tijela. Potom nas istjerae
iz sobe. Guraju nas u kamione gdje je ve bilo ljudi koje su doveli iz
drugih soba i koje su pohvatali takoer u rajonu Krnjaka.
Kad su nas ubacili u kamione kod Babiine kue, nisu obraa-
li panju koliko nas moe stati u kamion, ve su nas unutra uba-
civali kao predmete ili cjepanice drva, a potom su vozila krenula.
Budui da taj kraj poznajem kao svoju roenu kuu, odmah sam
osjetio da se kreemo u pravcu Karlovca. Bio sam u nekom bunilu
pa i ne znam o emu sam sve mislio. Ali za svega nekoliko minuta
62
moj kamion stade. Istjerae nas napolje, opet meu palir ustaa,
pa dvije ili tri grotulje vezanih ljudi potjerae prema potoku Ri-
jeci u pravcu ume Loskunje. Sada znamo da se nalazimo kod za-
seoka Boii u Donjem Krnjaku i da se kreemo prema Ivanovi
jarku u umi. Poeo je padati prvi sumrak i kroz njega se naziru
dvije najblie kue, ali svjetla i ljudi u njima nije bilo. Ali, jadna
majko naa! im smo ispali iz kamiona, poee nas krvniki tui
kundacima, izmama, cijevima puaka. Nakon to bi se uo jauk
jadnih ljudi, uslijedili su novi udarci i prigueno vikanje ustaa:
utite gadovi, majku vam vau srpsku. No, kad smo se pribliili
Rijeci, uli smo glasne jauke koji su dopirali s druge strane potoka,
a potom se prava tutnjava ustakih udaraca sruila po ljudima koji
su stajali oko iskopanih jama i koji su ubijani uglavnom tupim
predmetima ekiima, krampovima i noevima. Vika, dernjava i
psovka zlikovaca postaje sve jaa. Sada je tek bilo potpuno jasno
to nam se sprema.
Preko Rijeke bio je uzak mosti po kome se kretala ustaka
pratnja, koja je drala jedan kraj ice koji je bio vezan za grotulju
od deset vezanih Srba. Dok su ustae ile po mostiu, mi smo mo-
rali gaziti i plivati po vodi. Znao sam da se na elu niza u kome sam
bio i ja nalazi i Pero Kresojevi i njegova dva sina, a meni najblii
bio je Mihajlo Simi. Oh, to su bili hrabri i valjani ljudi, a evo sada
padoe u miolovku, kao i ja, gdje vie ni hrabrost ni pamet ne vri-
jede nita. Kad smo zaplivali po vodi, ona me osvjei, mozak poe
da radi i ja ponovno osjetih elju da bjeim. Jedna mi je ruka slo-
bodna, pokuavam da i drugu oslobodim, ali ne ide. Namjeravao
sam da oslobodim ruku, zaronim u vodu i tako pokuam pobjei.
apnem drugu koji je bio sa mnom vezan da se zajedniki
pokuamo osloboditi ice. Uspijevamo, ali u tom momentu ve
smo izali iz vode pa nije bilo mogunosti za bijeg. Drimo se za
ruke kao da su i dalje povezane i ekamo pogodniju priliku za bjek-
stvo. Druga obala Rijeke je ravna kao na dlanu, nedaleko od nas
primjeujem iskopanu jamu. Sada je jo jasnije kamo idemo. Iz
razmiljanja me prekide ustaka komanda: Lezi i nos u zemlju,
jebem vam majku, jeba vas kralj Petar I tko sve moe nabrojiti
koga divljaci sve psuju i zbog ega idemo u smrt, a ni krivi ni du-
63
ni. Blizu smo jame, i usprkos ustakoj dernjavi i jauku naih ljudi,
dobro ujem samrtne hropce i jauke koji dopiru od nje. Od ovih
krikova ljudi postaju izbezumljeni. Tu se nije pucalo, ustae su
dotucale ne znam ve koju grupu, a i nama se pribliava zadnji
minut. Drug vezan sa mnom polako me grebne po ruci, pita je li
vrijeme za bjekstvo. Nae ruke su slobodne i moemo ih izvui iz
ice kada god hoemo. Pokuavam podii glavu da osmotrim pogo-
dan put za bjekstvo, ali ustaa koji je bio blizu mene udari me
kundakom tako jako da me prikova za ledinu. Odmah iza toga de-
setak ustaa povika: Diite se i naprijed! To smo i uinili. Tek to
smo krenuli kroz ustaki palir prema jami zasue nas kiom uda-
raca. ujem kako Mihajlo Simi vie: Gospodo, nemojte nas tui,
neemo biti sposobni za rad. uo je on ranije sve ono to sam i ja
uo i vjerujem da vie nije gajio nadu da ide u Njemaku, ali je od
silnih ustakih udaraca i stanja u koje je zapao bio je ve izludio i
tako pomahnitao govorio to mu je palo na pamet. U trenutku kada
je Simi zavrio jedan zlikovac osvijetli ga baterijom, a drugi ga
udari krampom po glavi tako da se ona jednostavno raspolovi.
Simi ispusti kratak jauk. Pade i povue sa sobom icu koja mi
spade s ruke. U trenu skoih u stranu i poeh bjeati u pravcu ob-
linjeg umarka. Ustae pripucae, ali ja sam dalje bjeao ne zna-
jui kuda. Odjednom ponovno izbijem pred potok Rijeku. Zas-
tanem da se jo jednom orijentiem. Krajnjim naporom uspijevam
ustanoviti da se nalazim u blizini zaseoka Pavkovii u Donjem
Budakom, to znai da sam samo oko jedan kilometar udaljen
od mjesta pogibije mojih komija. Prilazim oprezno cesti i, poto
se nita ne uje, brzo je prelazim, a odatle sam se uputio kui.
Prolo je od tada sedam mjeseci, a jo nisam doao k sebi i ne
znam kada u. Spavati ne mogu, esto sam osjeao da u enuti s
pameti. Kada sam ono izaao iz vode, onako osvjeen sluajui one
jauke i psovke, kao munja mi je ilo kroz glavu da sve ovo nije ni
radi sjeenja bandera, ni radi kralja Petra, jer nitko od nas nije kriv
to je Srbin, ni to mu je Petar kralj. Ono vee uo sam bez prekida
hiljadu puta ponovljeno: Majku kralja Petra dijete krsnu
slavu i slino, pa i sada sav zadrhtim kada se svega toga sjetim
64
Mirko Trkulja
Vojni
O hvatanju Srba oko eljeznike stanice Vojni Mirko Trkulja
ispriao je:
29. jula 1941. godine neto poslije 6 sati ujutro stigao je na
Vojni-kolodvor oruniki narednik Jozo imuni, kojeg sam ina-
e od ranije dobro poznavao. S Jozom je bila i jedna ustaka patro-
la. Nakon pozdrava Jozo mi ree da se spremim i da u poi s njim
u Vojni. Na moje pitanje: Kuda me to vodi Jozo? imuni je odgov-
orio da e jedna grupa ljudi iz ovog kraja biti poslana u Liku na
izgradnju puta. Spremio sam se za dui boravak van kue, pozdra-
vio se sa enom, djecom i rodbinom i poao s Jozom. Usput su nam
ustae prikljuile jo nekoliko Srba koje su uhvatile kod njihovih
kua i potom smo izali na Biljeg (Petrova gora) gdje smo zatekli
etiri kamiona i ustaku strau. Priao sam Jozi imuniu i za svaki
sluaj jo jednom priupitao: Gospodine narednie, je li istina da
idemo u Liku i koliko dugo emo tamo ostati? Na to je imuni
odgovorio: Ta znate vi mene jako dobro, komije smo, dobri smo
prijatelji, ne bih ja vas varao Toga dana bilo je sunano i vrue
pa su ustae i pohvatani ljudi preli u hladovinu, posjedali na zem-
lju, a ja, da bi skratio vrijeme i razveselio drutvo, poeo sam pria-
ti razne viceve i doskoice.
Dok smo tu sjedili, iznenadno iz ume, izaao je jedan ovjek
etrdesetih godina s volovskim kolima u kojima su bila drva za
ogrev, a na njima je sjedila njegova maloljetna kerkica. Jedan od
ustaa izaao je pred kola i naredio ovjeku da se prikljui naoj
grupi. Jedan od volova bio je opasan za djecu, pa je ovjek zamolio
ustau da odveze drva kui, i da e se odmah vratiti, to mu je bilo
i dozvoljeno. Nakon toga nepoznati je odvezao drva kui i ubrzo se
vratio, ne mislei na ono najgore na skoru stranu smrt.
Negdje oko 10 sati stiglo je iz Vrginmosta na Biljeg 6 kamiona.
Iz kamiona su izala 4 ustaka ocira kojima je oruniki nared-
nik Jozo imuni podnio raport o akciji na Vojni-kolodvoru. Iz
njihovog razgovora saznao sam da se jedan zvao Cerovski, drugi
Kos i trei Dai. Po dranju tih ocira i po ostalim manirima bilo
65
je vidljivo da su ne samo oni ve i ostale ustae pijani. Ovoj ustakoj
koloni prikljuila su se i ona 4 kamiona koja su ve bila na Biljegu.
Tako je 10 kamiona nastavilo put prema Vojniu. U 8 kamiona nala-
zili su se pohvatani Srbi-seljaci i ustako obezbjeenje, a u ostala
dva bilo je ustaa iz pratnje te ivi kre i pionirski alat. Posmatra-
jui sve ovo u meni se poela raati sumnja.
Put od Biljega do Vojnia bio je kratak. Kad su ulazili u selo
Vojinicu ustae su iz kamiona otvarale vatru po srpskim seljaci-
ma bilo zateenim na putu, bilo kod njihovih kua. Tom prilikom
ubile su ustae seljaka Kljukovnicu i pohvatali nekoliko Srba koje
su pod batinama kundacima ubacivali u kamione.
Zastali su kod opinske zgrade u Vojniu. Iz nje su izvukli ne-
koliko zatoenih ljudi i ubacili ih u kamione. Jedan ustaa doveo
je svetenika Milu Peurau, uhvatio ga za bradu, dao mu gumeno
crijevo i, naoigled prisutnih, prisilio ga da ustima izvlai benzin
iz bave i prelijeva u rezervoar kamiona, pri tom su ga tukli, pa
onako isprebijanog bacili u kamion meu njegove ve izbezum-
ljene parohijane.
Tek to je prva ustaka kolona krenula iz Vojnia, sustigla je
nekoliko srpskih seljaka na cesti kod Kolaria. Kamioni su zaus-
tavljeni, ljudi pohvatani i ubaeni u kamione.
to je vrijeme prolazilo i to smo se vie primicali Krnjaku, bilo
mi je sve jasnije da e nas poubijati. Muile su me misli zbog ega
to radi jedna drava i njena vojska. esto sam pomiljao i sam sebe
nekad uvjeravao da sam u zabludi, jer kako bi to jedna drava, ma
kakva ona bila, radila iz ista mira i ubijala nevine ljude. Kada su
ule u Krnjak, jedna i druga auto-kolona zaustavile su se pred
kuom Mile Maeia, Babiina, koja se nalazi na izlazu iz Krnja-
ka prema Karlovcu. Ljude iz kamiona izbacali kao stvari i smjestili
ih povezane oko Miline kue i sjenika. Pretueni Srbi su morali
sjediti na zemlji i drati povezane ruke na koljenima. Tu su pohva-
tali jo nekoliko seljaka. Nastao je vrisak u kui, ene su jaukale i
molile razbojnike da ih ne mue. Silovali su dvije ili tri zateene
ene. Bilo je nepodnoljivo. Vidjeli smo kraj svog ivota. Kamioni
s alatom i kreom te nekoliko ustaa s jednim brojem pohvatanih
otili su dalje. Neto zatim krenuo je i na kamion. ene su ostale
66
nariui. Kad smo nakon kratkog vremena skrenuli s ceste prema
Ivanovi jarku ugledao sam gomilu izbezumljenih ljudi, koji su
isprebijani stajali kod praznih kamiona i neto ekali. U naem
kamionu je pod ceradom bila nesnoljiva vruina. Primorali su nas
da leimo potrbuke, s rukama pod bradom, naslagani jedni na
druge. Niko nije smio ni glavu pomoliti-podignuti, ili bilo to
progovoriti. Poeo sam ponovno razmiljati o orunikom nared-
niku Jozi imuniu koji mi je garantovao da idemo na rad u Liku
(to je inae znailo u logor smrti Jadovno na Velebitu, op. aut.). A
sada vidi ta se s nama dogaa. U tom momentu iz pravca Ivanovi
jarka oglasie se puke. Ustae koje su nas uvale, uznemirie se, i
ja u tom trenutku, svatih da je ovo jedina prilika, koju ne smijem
propustiti. Mada sam u toku dana primio dosta jakih udaraca, i
mada sam bio i psihiki i ziki iscrpljen, osjetio sam se snanim,
i u jednom trenutku izletio sam iz kamiona smrti.
im sam iskoio iz kamiona, jo neki su poskakali, ali veina
je bila dobro vezana icom i nije nikud mogla. Potrali smo prema
prvim zaklonima, ali prije nego smo stigli do njih, ustae su za
nama otvorile vatru. Ubili su ih. Ja sam uspio pobjei zvijerima u
ljudskoj spodobi
Izjavu Mirka Trkulje zapisao sam 1961. godine u Karlovcu.
Zorka Maei
Krnjak kb. 64.
Svjedoanstvo Zorke Maei zapisao sam u njenoj kui u Kr-
njaku 25. marta 1975. godine. O ustakim zloinima 29. jula 1941.
godine mi je ispriala:
Kamioni sa ustaama koji su doli iz Gline preko Vrginmosta
i Vojnia zaustavili su se tog dana kod moje kue i Srbima koje su
usput pohvatali naredili da izau iz kamiona te da posjedaju kraj
moje kue i sjenika uz rub ceste. Derui se na ove jadne ljude zah-
tijevali su od njih da mirno sjede, da ne pokuavaju bjeati i istica-
67
li da meu njima ima i popova. Nekoliko ustaa ostalo je kod ovih
ljudi da ih paze, drugi su otili u selo Krnjaki Grabovac da i tamo
hvataju Srbe.
U grupi pohapenih, prepoznala sam svetenika Milu Peurau,
bio je sav izubijan i vidjela sam dvije mlade enske koje su ustae
svezale za ruke, a na rukama im je bio zavezan vojniki injel u
obliku paketa. Ovima enskima naredile su ustae da legnu
potrbuke, a zatim su ih tukle kundacima nazivajui ih Ruskinja-
ma i psujui im majku rusku.
Moga supruga Mihajla Maei Milu, koji je bio kod kue,
odmah su svezali i priveli grupi pohvatanih ljudi. Kako se u to vri-
jeme kod nas nalazio Nikola Pribi iz sela Zagorje i njega su svezali
s mojim Mihajlom, udarili ih nekoliko puta kundakom i naredili
im da legnu uza kuu. Povratila se njih petorica u moju kuu i poeli
mene udarati kundakom puke. Kada je to vidjela moja kerka
Radojka, koja je tada bila stara 17 godina, zaplakala je i priskoila
da me brani molei ustae da me ne tuku. No zlikovci su sa cijevi
puke udarili moju Radojku u prsi tako da je ona odmah pala na
zemlju. Nakon ovakvog zlostavljanja, navalili su na mene i moju
tetku Milu Mihajlovi. Svladali su nas, bacili na pod-zemlju i si-
lovali nas. Mi smo plakale, dozivale u pomo, preklinjui ih da nas
ne mue, ali se nismo mogle domoliti. Na jauk mogli su uti i nai
povezani ljudi, pa i moj jadni Mihajlo. Moete se misliti kako je
njima i njemu bilo sve to uti i doivjeti.
Nakon silovanja udarile su nas ustae nogom i nastavili pre-
traivati sve po kui, i to im se svialo i bilo bolje od odjee i hrane,
sve su nosili sobom. Kako sam imala novac od prodanih konja, i
njih su pokupili.
Kada su ustae i orunici dovezli prevarene i pohvatane Srbe
od orunike stanice iz Gornjeg Krnjaka pred moju kuu, tada su
mene, moju tetku Milu i kerku Radojku zatvorili u jednu sobu
moje kue i naredili nam da nikud ne smijemo ii iz zatvorenih
prostorija kue.
Ja nisam mogla trpjeti da ne vidim ta dalje rade sa
pohapenima i povezanim ljudima, pa sam uspjela na druga vrata
izii u dvorite i kroz vrata kapije, vodei dobro rauna da me zli-
68
kovci ne primijete, posmatrala kako ih tuku, a one koji su sluajno
dali otpor onesvjetavali su tekim udarcima po cijelom tijelu.
Ovako ispretuene ljude su na mojim lotrama nosili i bacali u ka-
mione kao da i nisu ivi stvorovi.
Kada sam vidjela ta se sve radi od jadnih nedunih ljudi, poe-
la sam glasno plakati, ali je sreom brzo k meni priskoila moja
Radojka i Mila Mihajlovi, odvele me u kuu i stavile mi ruku na
usta da ne mogu glasno plakati. Ovako su mi drale ruke na usti-
ma sve dotle dok ustae nisu otile od moje kue s pohvatanim
naim najmilijima.
Kada su ustae otile, mi smo izile na mjesto gdje su se dotle
nalazili povezani ljudi i tu nale dosta poluizgorjelih dokumenata
te velike tragove krvi ljudi koje su ovdje teko tukli i muili.
Dok priam o tim ljudskim mukama, koje sam gledala svojim
oima preivljavam iste patnje koje sam preivljavala i onda kada
sam ih gledala.
Moj Mihajlo lei u onoj jami u Ivanovi jarku sa vie od etiri
stotine drugih nevinih ljudi. Na mjestu gdje je jama otvorio se neki
izvor i kada su se leevi u jami raspadali, nekoliko mjeseci poslije
izlazila je iz grobnice krvava voda i stvarala itave klobuke krvave
pjene
Ljubomir Vukmirovi
Crevarska Strana
Vrginmost
Ljubomir Vukmirovi jedan je od trojice Srba koji je izbjegao
smrt u Ivanovi jarku 29. jula 1941. godine. On pria i svjedoi o
strahotama zloina nad srpskim seljacima Korduna i kae:
Kritinog dana zateen sam u Vrginmostu i uhapen kao dru-
gi Vrgomoani, te odveden u Ivanovi jarak Kad smo preli pre-
ko potoka Rijeka kod zaseoka Boii, nali smo jo pedesetak lju-
di koji su leali goli, poredani u polukrug, u obliku potkovice. U
sredini te potkovice, napravljene od ljudskih tijela, leala je hrpa
69
odjevnih predmeta, obue i ostalih linih stvari. Ljudi su leali na
trbuhu, s rukama oko vrata. Moju grupu uveli su u sredinu potko-
ve, i naredili nam da legnemo potrbuke, ali obueni i odjeveni. U
to vrijeme odnekud je naiao jedan ustaki ocir i upitao zato su
ljudi goli i tko je naredio da se skidaju. Bio je strano ljut na samo-
volju ustaa i naredio da se odjea i obua vrate ljudima. Meutim,
to je bilo vrlo teko i trebalo bi due vremena za razdvajanje robe
jer se na istoj gomili nalaze predmeti koji su pripadali pobijenim
ljudima i onima to su tek ekali smrt. Na koncu je neki odvaniji
ustaa progovorio: Gospodine satnie, zato da im vraamo robu?
teta je da ovi gadovi nose sa sobom u zemlju.
U slijedeem momentu vidio sam kako dio ustaa dovrava
ubijanje krampovima, ekiima i noevima grupe ljudi. Kad je ova
grupa bila likvidirana, povedena je naredna grupa iz koje se u tome
asu otrgnulo nekoliko ljudi i poelo bjeati u pravcu ume. Na
njih su ustae otvorile vatru iz puaka i pukomitraljeza. Meu
ustaama je zavladala panika. Udaljenije strae i osiguranja, ne
znajui to se dogaa oko mjesta ubijanja, pomislili su da na njih
netko otvara paljbu iz ume. Meutim, ubrzo je bilo jasno o emu
se radi. I ustae, jo bezobzirnije i bre nastavljaju s ubijanjem. Na
streljanje je voeno desetak po desetak ljudi. Uz svakog ovjeka
bio je po jedan ustaa koji ga je vrsto drao za ruke. Prethodno su
ve mnogi od njih bili pretueni i, zbog povreda, onesposobljeni
za bijeg. Ja sam se za to vrijeme uvjerio da ni milost ni kukanje
nee pomoi, ve sam poeo traiti nain kako da pobjegnem. Kad
su krvnici doli po moju grupu, ustaa koji je bio zaduen za mene
najprije me dobro isprebijao, a potom mi naredio da se podignem
i krenem s njim do jame. Krenuli smo prema stratitu i tada se kraj
mene odjednom naao ustaki ocir. Za trenutak stanem mirno,
pozdravim ga i kaem da imam enu i troje djece te ga zamolim da
me pusti. U kratkom razgovoru objasnio sam mu da mi je ena iz
Suaka, da se djevojaki zove Bina Brmalj, od oca Jure i majke
Marice Brmalj. Stekao sam utisak da je i taj ocir bio iz tih krajeva
i, poto se uvjerio da mu govorim istinu, izdvojio me od ostalih,
naredio da sjednem na ledinu i da se okrenem u stranu da ne bih
gledao mrcvarenje i ubijanje ljudi.
70
Na tom mjestu ostao sam dok i posljednji ovjek nije ubijen, a
potom sam puten. Nita stranije nisam doivio, sluao sam
jauke, psovke ustaa i potmule udarce tupih predmeta po ljudskim
glavama. Iz grobnice su virile ruke i noge ubijenih ljudi.
Bila je ve no kada su ustae zavrile svoj krvavi posao. Ni sve
leeve nisu uspjeli pokopati. Bili su svi krvavi i izoblienih lica.
U zaseoku Boii krvnici su posjedali u kamione i s pjesmom:
Sad smo Srbu bacili pod vrbu
aoj, vrbo, jel ti teak Srbo?
krenuli prema Krnjaku i Slunju. Ja sam suprotnim pravcem otiao
u selo Pavkovi gdje sam prenoio. Sutradan, povlaei se kroz
umu Loskunju, preao sam u Petrovu goru i stigao u Crevarsku
Stranu. Usput sam ljudima priao to sam doivio i svakoga, bio
star ili mlad, muko ili ensko, savjetovao da ne vjeruje ustaama i
da izbjegavaju bilo kakve susrete s njima
6
Stanka Pavi
Selo Pavii
Prisjeka
Vojni
Moje malo selo nalazi se ispod ume Markovca, nedaleko Pris-
jeke u opini Vojni. Poetkom jula 1941. godine dola je u Pris-
jeku i u njoj se zadrala manja ustaka jedinica. Tu je formirala i
svoju ustaku opinsku vlast. Ustae su obilazile nae kue. Nisu
jo nikoga dirale. Govorile su da preemo u katoliku vjeru i tako
emo svi biti slobodni. Meutim, samo nakon par dana poeli su
hapsiti i odvoditi nae mukarce. Ljudi su se uplaili i poeli se
sklanjati u ume. Prestali smo ii u Prisjeku po sol, petrolej, du-
han i ostale kune potreptine. Selom je zavladao strah. Nismo
znali za nikoga ko bi nas mogao zatititi i pomoi. uli smo da su
ustae u Vojniu pohvatale vie Srba i odveli ih u Krnjak i pobile u
6 HAK, Zbornik 19, Kotar Vojni u NOR-u i socijalistikoj revoluciji str. 831.
71
Ivanovi jarku. Zatim je doao glas da su ustae pohvatale oko 130
Srba u Ruevici, Krstinji, Buvai i Maljevcu, sela zapalili, a ljude
pobili na Mehinom stanju kod Velike Kladue.
U naem selu ivjelo je 14 porodica. K nama je izbjeglo i neko-
liko iz navedenih ve zapaljenih srpskih sela. Mukarci su
uglavnom bili sklonjeni u oblinjim umama, a u selu su bile ene
s djecom.
Bili smo neko vrijeme u miru, ali ne zadugo.
Ranog jutra, 21. augusta 1941. godine u nae malo selo Pavie
upala je nenadano vea grupa ustaa. Okruili su selo. Rijetki su us-
pjeli pobjei iz svojih kua. Ustae su hvatale ene i djecu, ubijali ih,
pljakali po kuama, palile i neke bacale u gorue kue i staje.
Nisam uspjela pobjei, ali sam skoila iz kue i sakrila se u
dvoritu izmeu dvije zidane kace, koje su sluile kao silosi. Za-
bavljene ustae hvatanjem ena i djece, paljenjem kua nisu me
primijetile. To je bila moja srea u velikoj nesrei. Gledala sam kre-
tanje zloinaca, ula viku: Hvataj ih, pazi da neko ne pobjegne.
Ubijali su uglavnom iz puaka, a neke su bacali i u goree kue.
Bilo je i onih koji su ubijeni u kui i ivi zapaljeni.
U jednom momentu primijetila sam brata od moga mua,
moga evera, kako iz svoga sklonita tri prema svojoj zapaljenoj
kui, valjda u elji da ugasi poar. Ustae su ga primijetile i pojurile
da ga uhvate ivog. Bjeao je niz stranu, a za njim od kue pojurio
je i njegov konj ljubimac. U strani podno kue doekao ga je plot.
U skoku preko plota pogodile su ga ustae i ranile ga. Konj je poeo
rzati nad ranjenim gospodarom. Ustae su pritrale ranjenom
mom everu. Skinule su s konja ular i zavezale ga jednim krajem
oko nogu moga jadnog evera, a drugim krajem oko repa njego-
vog konja. Zatim su poveli konja drei ga za grivu. Po zemlji su
tako zlikovci vukli tijelo ranjenog ovjeka. Jo sam vidjela da su ga
odvukli ispod ume Mrakovca u pravcu Prisjeke.
Nae su kue jo gorjele. Ustae su otile. Nai ljudi i oni koji
su se uspjeli spasiti gasili su i spaavali to se jo moglo spasiti.
Tada su ustae usmrtile 24-ero seljaka, uglavnom ena i djece.
Kasnije smo saznali da je u Prisjeki ustaki lijenik htio po-
moi i previti rane mome everu. Meutim uvi to ustaki nael-
72
nik Juri Tominac skoio je i viknuo: Da li emo mi jo lijeiti srp-
sku gamad? Priskoio je k mome ranjenom everu i udario ga
noem u srce. Tu u blizini su ga i pokopali
Svjedoenje Stanke Pavi zapisao sam u njenom selu 20. sep-
tembra 1963.
Pavi Stanka s.r.
Ranka Peri Matijevi
Gojkovac Cetingrad
U rano jutro, 19. augusta 1941. godine, zapucale su ustae po
srpskim selima u okolici Cetingrada. Ve oko osam sati opkolili
su nae selo. ula se pucnjava. Bjeali smo u umu iznad Paji jar-
ka, pa dalje na Paji kosu u tako zvani Vuji jarak. Ustae su nas
opkolili i razdvojili nas u grupe. Nas desetoro istrali smo iz ume
u kukuruze, pa kroz neki kupus, a ustae su trale za nama i pu-
cale kao za zeevima.
Pretrali smo jau (jarugu) u rvnici kod mlina Cetina i ugodi-
li uza stranu prema Obrovevoj (hrvatskoj) kui, u Begovu Brdu,
gdje su nas progonitelji sustigli, jer su bili bri od nas djece, strica,
strine i moje bake, koji su jo trei, nosili one najmanje.
Jo u bjeanju ranili su u ruku djevojicu Dragicu, staru 12
godina, kerku Mile Madara iz Donje Brusovae. Ona je nosila
svoga maloga brata Petra, starog 3 godine. Oni su pali i ostali leati
na zemlji. I mi smo svi pali na zemlju. Kada su prili k nama, izde-
rali su se: Dite se, predajte se!. Mi smo se prestraeno podigli i
oni su odmah pucali u moga strica Milana Peria, jer je on bio jedi-
ni odrasli mukarac, a ranili su i moju sestru Mariju, staru 16 godi-
na.
Moja strina Dragica imala je no i krenula je prema ustai Niko-
li (Nini) Grdiu i njegovom sinovcu Ivici, naim poznanicima i
komijama iz Ruevice, ali je taj zloinac Nina opalio iz puke i
usmrtio ju.
73
Kada je moj stric pao, i ja sam pala pored njega. Imala sam
tada 11 godina. Vidjela sam kako je zloinac Nina priao mom
teko ranjenom stricu i nekim trokutastim noem ubadao ga po
njegovom iskrvavljenom tijelu. Kako je njegova krv ikljala, tako
se sva slijevala po meni. Krv vrua kao kad kuha ve (rublje). Bila
sam sva krvava i stisnula sam se s rukama ispod brade. Tu su ustae
zatim zaklale moga polubrata Bogdana Bou Peria, strievog
sina, starog 13 godina. Dobro sam vidjela i ula, jer jo nisam bila
klana. Vidjela sam kako je Boo zijevao dok ga je ustaa ubadao
noem, borei se za zrak umirui, ali ga je zloinac jo udarao
kundakom svoje puke viui: ta zijeva, majku ti srpsku!.
Tetka Ranka, koliko je bilo ustaa i koga su jo tu usmrtili?
Ne znam koliko ih je bilo, meni se inilo jako puno, jer sam
bila jako, jako uplaena. Poznala sam jedino nae komije, ustau
Ninu Grdia i njegovog sinovca Ivicu iz Ruevice, koji je bio parac
moje sestre Marije, a koji je i nas poznavao, jer smo se kao djeca
druili. ula sam kada je ustaa Nina naredio Ivici da kolje ostale
dok on nabije svoju puku, ali mu je on odgovorio: Daj ti, ja u
nabiti puku i ajde idemo, vidi da su svi gotovi. Na to mu je ovaj
zloinac odgovorio: Lijepo bi ti napravio, a ova djeca su jo sva
iva, te je zatim sam priao klati nas djecu. Kako sam bila stisnu-
ta uz strica, snano mi je odmaknuo ruku i zario onaj trouglasti
no u vrat. Probio mi je vrat i zarezao drugu ruku. Zaklao je zatim i
Dragicu, kerku Mile Madara, staru 12 godina, sinia Mile
Madara Petra, starog 3 godine i malog strievog sinia Duana,
starog svega 2 godine. Malog Duana je stavio stricu na onako za-
krvavljene grudi. Stric Milan i njegova cijela porodica bili su pobi-
jeni, a kuu su, kao i sve u naem selu opljakali i zapalili sa svim
gospodarskim zgradama. Na odlasku su upitali da li ima tko iv,
nakon ega se moja sestra Marija javila i rekla: Ja sam iva. Ubili
su ju metkom u potiljak.
Ja, moja baka Milka i druga kerkica Mile Madara, Soka, stara
5 godina leale smo u krvi poklanih, zbijene u kupini i bujadi, kao
usmrene. Mala Soka se zavukla baki pod roklje. Od sveg doivlje-
nog sam se na kraju onesvijestila, a dola sam k svijesti, ve je bilo
kasno popodne. Nisam znala jesam li iva ili ne. Probala sam malo
74
pomaknuti ruku i vidim da moe, onda nogu, i ona moe. Tiho sam
pozvala baku Milku. Ona se odazvala i upitala me: Jesil ti iva,
Ranka?, a ja kaem da ne znam. Ostale smo tu jo malo, a zatim
se podigle, baka je navalila da ide kui u Gojkovac, jer je moj aa
Milivoj, njen sin, ostao, nije bjeao, htio je nahraniti krave. Baka je
samo bugarila i jaukala da hoe kui. Tako smo i krenule onako
krvave natrag prema Paji jarku, gdje smo srele Milu Radovia. On
nam je rekao da ne idemo u Gojkovac, jer su ustae jo tamo,
pljakaju i pale cijelo selo. Ali moja jadna baka nije htjela odusta-
ti. Idui dalje ugledale smo ustae iz pravca susjednog sela Glini-
ca, voze se na kolima i konjima, pjevaju i pucaju. Konji su bili
ukraeni srpskim pekirima. Vie nismo imale kuda. Iz kola je
iskoio Milkan Paen, na komija iz Glinica i potrao k nama
derui se na moju baku Milku, pitajui je: Ko si ti i ija si ti?. Baka
je odgovorila: Ja sam mati Milivoja Peria, na to joj je isti puk-
nuo iz pitolja u usta.
Nas dvije djevojice smo odskoile od ranjene bake u bujad,
pa nas zlikovac Milkan, koji je pucao tri puta, nije uspio pogoditi,
jer je bio orav na jedno oko, a zatim otiao. Nakon nekog vreme-
na pozvala sam baku i ona se odazvala. Prila sam k njoj, krv joj je
ila iz usta. Pitala sam je ta da radim. Ona je rekla da budem kraj
nje. Bilo me je strah, pa smo se nas dvije pomakle i sakrile u Pa-
jiev vinograd. ule smo kako baka jaue dugo u no. Bile smo jako
edne, lizale smo lie sa loze, a potok je bio samo desetak metara
udaljen od nas. No mi se nismo smjele ni pomaknuti. ule smo
jo riku krava i cianje svinja iz tale Loe Basare, ije je imanje sve
bilo zapaljeno i crijep s krovova je pucao ko mitraljez.
Novim jutrom sve je utihnulo. Nije se ulo ustako ni pucanje
ni pjevanje, bilo je mirno, osjetio se samo miris dima. Ipak, onaj
Milkan Paen je ponovno doao viui: Kuma, kuma ustaj, jesil
iva? te priao baki da se uvjeri da li ju je do kraja ubio. Nas dvije
djevojice smo se stisle leei u vinogradu. Dugo poslije toga, od-
luile smo krenuti kroz kukuruze, mimo kole u Gojkovcu prema
selu Klokou. Na putu pokraj ceste prepoznale smo zaklanu Janju
Vujakliju, baku Jeku Bandu, a kraj mosta na Glini, pokraj puta lea-
la je sva u krvi ilja Krivakova iz Klokoa, tako su je zvali, imena joj
75
se ne sjeam. Iz Klokoa smo dole u Kestenovac i tu nale poznate
ljude koji su nam, ne samo dali vode nego nas i nahranili, a meni
nekim krpama i ranu zavili.
Tu sam saznala da mi su mi majka Jeka, sestra Ljuba i brat
Milan u selu ljivnjaku kod tetke. Nakon desetak dana stigla sam
onako ranjena do ljivnjaka i kada sam vidjela mater, mislila sam
da je cijeli svijet iv.
Toga 19. augusta 1941. godine ustae su ubile i moga oca
Milivoja Peria, starog 42 godine, na cesti u Gojkovcu i ostavile
iznakaenog pokraj ceste (nije htio bjeati, ostao je da nahrani
krave), sestru Dragu ((8), sestru Mariju (16) i baku Milku (65).
Preivjeli smo: ja, mati Jeka, sestra Ljuba i brat Milan.
Znam da su ustae tog dana, samo dvjesto metara dalje od
mjesta gdje smo mi bili izmasakrirani, ubili porodicu Radovi
(ure) Gojka: mater Miholjku, enu Dragicu i 4 sina. U toj grupi
bili su jo moja sestra Draga (8), Vujaklija Ninko i njegova ena Mil-
ka, ker Ljuba, druga kerka Dragica je preivjela, porodicu Rade
Basare: enu Milku (oko 45 godina), kerke Ranku (11) i Dragicu
(8), dok su u samom selu Gojkovcu zaklani njegov otac Basara Mile
i njegov stric Basara Marko. Ova dvojica zaklani su kod kue Kau-
ljar ukana i Ivice.
7
Moj brat Milan Peri od 1995. godine, kao izbjeglica ivi u
Rumi. Kuu u Gojkovcu mu je zapalila hrvatska vojska u Oluji
iste te godine, sin, snaha i dvoje unuadi dospjeli su kao izbjeglice
ak u Australiju, a sestra Ljuba, nakon izbjeglitva iz Karlovca (1991-
1995), vratila se u Karlovac, gdje ivi s kerkom Nadom te sinom
Milanom i njegovom porodicom.
Svjedoanstvo zapisala Rankina neakinja Nada Radovi u
Rumi, 19. juna 2005. godine. Redigirao i pripremio za tampu dr.
uro Zatezalo.
7 Napomena: Od maja 1941. do maja 1945. godine ubile su ustae iz vatrenog
oruja, zaklale ili spalile u kuama sela Begovo Brdo, 137 srpskih seljaka od kojih
64 djeteta u starosti do 14 godina. Vidi HAK, zbornik 18, knj. 2 Kotar Slunj i Veljun
u NOR-u, Karlovac, 1988. godina, strana 978 982. Imenini popis rtava.
76
SVJEDOANSTVA O ZLOINIMA U PETROVOJ GORI I NJENIM
OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO KRAJA MAJA
1942. GODINE
Na podruju kordunake opine Vojni ivjelo je, prema po-
pisu stanovnitva od 31. decembra 1931. godine, 31.249 stanovni-
ka. Od toga 27.608 Srba, 3.613 Hrvata i 28 pripadnika drugih na-
rodnosti. Od ukupno 27.608 Srba za vrijeme Nezavisne Drave Hr-
vatske ugasio se ivot njih 7.626, odnosno 27,62% te populacije.
Meu ubijenima su 1.634 djeteta u starosti do 15 godina ivota i
palih u borbi protiv faizma a za slobodnu svoju hrvatsku domo-
vinu 1.508 boraca. Da bi to vie osokolio svoju zlikovaku vojsku
u planu potpunog istrebljenja srpskog naroda s podruja Neza-
visne Drave Hrvatske, na Kordun je doao i njihov poglavnik dr.
Ante Paveli.
U srijedu, 31. prosinca 1941. godine, proboravio je Poglavnik
na Kordunu sa svojom pratnjom u kojoj su se nalazili Njegova
preuzvienost general g. Oksilia i Poglavnikov pobonik, bojnik
Lisak cijeli dan. Poglavnika je pri dolasku na ovo podruje (ustako-
domobranska ofanziva na srpska sela sjevernog dijela Korduna,
op.aut.) doekao bojnik Poglavnikove tjelesne bojne Ante Mokov,
zapovjednik odjela, kojima je povjerena dunost da osiguraju ovo
podruje i da ga oiste Poglavnik je stigao u Bovi bio je veoma
zadovoljan s duhom koji proima nae ustae, domobrane i
orunike i sa spremnou na rtvu koju oni pokazuju na svakom
koraku (List Hrvatski narod od 3.1.1942.)
Samo za 12 dana januarske zime 1942. godine nestala su u pla-
menu sva srpska sela sjevernog dijela Korduna. Ustae, domobrani
i orunici rukovoeni poglavarom dr. Antom Paveliem ubili su,
poklali ili spalili u njihovim vlastitim kuama 1.617 srpskih selja-
ka i popalili 2.000 kua i 3.654 sjenika, staje, svinjca i kokoinjca.
Prije toga su opljakali sva njihova materijalna dobra, te pohvatali
svu lutajuu stoku i odveli sa sobom. Sa svojih ognjita razbjeali
su se oni to uspjee umai krvnicima i sa svojim zaveljajima u
77
rukama izbjegoe u okrilje Petrove gore da bi spasili tek gole i-
vote. Ostao je samo dim i pepeo na zgaritima. Zamukle su
momake pjesme i vriska vesele djece. Na sve strane samo jauci i
patnje.
U vrijeme 1941. na 1942. godinu u jarcima i grmovima Petrove
gore, na visokom snijegu i velikoj hladnoi, nalo je svoj privreme-
ni spas od ustakog razbojstva vie od 10.000 srpskih seljaka Kor-
duna, 730 partizana i nekoliko stotina partizanskih i civilnih ra-
njenika smjetenih u kolibama, zemunicama, i pod kronjama
drvea, bez odjee, obue, hrane i bilo kakve medicinske i druge
pomoi. Tako su srpske izbjeglice bile izloene potpunom
unitenju i ne samo od strane zloinake vojske Nezavisne Drave
Hrvatske.
Tek to su se prihranile pljakom i zloinima nad
stanovnitvom srpskih sela sjevernog dijela Korduna decembra
1941, ustae su ve u proljee, marta, aprila i maja 1942, pokrenule
svoje snane ofanzive na izbjeglice, partizane i ranjenike u Petro-
voj gori.
Najvee dotad poinjene zloine izvrila je hrvatska vojska dr.
Ante Pavelia u vrijeme ofanzive na Petrovu goru od 9. do 14. maja
1942. godine. Tada su ustae pod zapovjednitvom ustakog emi-
granta, pukovnika Ante Mokova, komandanta poglavnikove tje-
lesne bojne, pobile, poklale i spalile u vlastitim im kuama, te odve-
li u ustaki logor Jasenovac i Staru Gradiku 3.307 srpskih civila:
ena, djece i staraca.
Mokov je koristei sva mogua propagandna sredstva u svo-
joj naredbi za unitenje partizana, ranjenika i srpskih izbjeglica u
stezanju obrua oko Petrove gore, shodno ustakoj ideologiji, is-
takao: Sve osobe koje se nau u poumljenom dijelu Petrove gore
imaju se pobiti, kue u umi imaju se popaliti, a isto tako sva
sklonita, te unititi podzemna skladita i sklonita. Blago na koje
se naie tjerati ispred sebe
Za izvrenje zamiljenog i planiranog istrebljenja srpskog na-
roda u Petrovoj gori maja 1942. Mokov je poveo sa sobom 7.000-
8.000 dobro naoruanih ustaa, domobrana i orunika, vojnika
NDH, od kojih je njih 4.700 iz elitnih ustakih jedinica angairao
78
u zatvaranju obrua oko srpskih izbjeglica, ranjenika i tek 730 par-
tizanskih boraca.
Mnoge izbjeglice koje nisu umrle od gladi, zime, smrzavanja,
bolesti naoe smrt od zloinakog noa, kako u vrijeme ustakog
okruenja Petrove gore, tako u obruu, kao i nakon partizanskog
proboja istog. Najvei broj srpskih seljaka-izbjeglica: ena, djece,
staraca na najokrutniji nain usmrtie ustae u jarcima Petrove gore,
poklae i spalie u tek podignutim kolibama i njihovim kuama sela
Perne, Pecke, iroke Rijeke, kod potoka Bublena, u jarku zvanom
Lisijak, u Jarevcu, u Kuplenskom, Krstinji, Crnom Potoku,
Maljevcu i Vojinici gdje su ustae pohvatale ene i djecu noevima
izboli i jo ive ili poluive pobacale u njihove zapaljene kue.
Neki dijelovi ume bili su preplavljeni leevima nedunih r-
tava Na padinama Muzinove strane, prema Perni, naili smo na
vie od 100 iznakaenih tijela djece, ena i staraca, najstravinijeg
izgleda. Nedaleko od te grupe, leala je druga grupa poubijanog i
izmrcvarenog naroda. Na jednom mjestu naili smo na trogodinje
dijete ivo pored mrtve majke. I kod Petrovia jarka cijela ledina
bila je prekrivena mrtvim tijelima. S nekih je bila oderana koa,
drugima su rasporeni trbusi, i tako dalje sve groznije od grozni-
jeg Nijesmo jo zagledali mrtve ne bi li prepoznali koga od svoje
porodice, roaka ili komiju (Kotar Vrginmost u NOB-i 1941-1945.
Duan Baji: Zloin ustaa za vrijeme ofanzive na Petrovu goru).
Tada je nastala po traginosti najpotresnija pjesma:
Na Kordunu grob do groba
trai majka sina svoga.
Nala ga je, na grob klekla
i ovako sinu rekla:
O moj sine, radost moja,
gdje poiva mladost tvoja?
Otac plae, majka cvili,
otvori se grobe mili.
Grobak se otvorio,
sinak majci govorio:
Ne pla mila majko moja,
tea mi je suza tvoja,
79
nego crna zemlja moja.
Hajde, majko, domu svome,
ne dolazi grobu mome.
Hajde, majko, kai rodu
da se bori za slobodu!
Ne znajui za proboj partizana i jednog dijela civila iz trostru-
kog ustako-domobranskog obrua, 1.800 uglavnom ena, djece i
staraca, ogladnjelih i ispaenih, odazvalo se ustakim pozivima
putem letaka, bacanih iz aviona ve od 12. maja, da dou s bijelim
plahtama (krpama) u Vojni, jer se nikom nita nee dogoditi, ako
se predaju, jer im to garantira sam poglavnik dr. Ante Paveli.
Izmuene izbjeglice povjerovale su zlikovcima i 14. maja 1942.
otile iz ve osloboene Petrove gore, putem kroz selo Radonju u
Vojni. Sve su ih ustae otpremile u ustake logore smrti Jaseno-
vac, Staru Gradiku, neke na prisilni rad u Njemaku, neke na Be-
ogradsko sajmite, a djecu odvojile od roditelja i uputile u ustaki
logor Jastrebarsko. Rijetko se netko od njih poslije rata vratio svo-
jim kuama.
O genocidu na Kordunu, u Petrovoj gori i njenim okolnim se-
lima, u vrijeme ustako-domobranske ofanzive na Petrovu goru u
prvoj polovini 1942. godine zapisao sam 1961/2. godine svjedoan-
stvo preivjelih rtava: Jelene Novakovi, Ljube Mihajlovi, ure
Studena, Anelije Napijalo, Dragia Napijalo, Milice Kovai, Mil-
ke Radoji, Milke Napijalo, Duana Zjae, Mile Dodan, Vukaina
Sae Miljevia i Jelene-Jeke Peri.
Svjedoanstvo Jelene Novakovi iz sela Vojinice, gdje su ustae
na najokrutniji nain usmrtile 343 srpska seljaka, od kojih samo
14. maja 1942. godine, nakon proboja obrua oko Petrove gore, 121,
a meu njima 66 djece u starosti do 10 godina, zabiljeio sam 15.
maja 1961. u njenom razorenom selu.
Sjeam se dobro i nikad neu zaboraviti 14. maj 1942., pria
mi Jelena: Izala sam iz kue nita ne slutei. Odjednom susretoe
me ustae kod dralia grma i povedoe me sobom. Za mnom su
plaui potrala moja djeca: Jovan star bio 5 godina, Dragica 11,
Milica tek 13 navrila i Seka 16. Ustae ih doekae kao jastrebovi
to vrebaju kokoi. Tada su nas svih petero poveli. Pitala sam kuda
80
nas vode. Odgovorili su nam da nas vode u Vojni, da e nam tamo
odrati govor, a onda emo vas pustiti kui. Na putu prema Vo-
jniu svratili su nas u kuu Pere Novakovia zvanog Mikuli. U kui
nije bio nigdje nikoga. Narod je bio pobjegao u umu. Uz put do
ove kue uhvatili su jo nekoliko ena, meu kojima i moju strinu
Aneliju Novakovi staru 50 godina, Peru Novakovi staru 38 godi-
na, Anu ari, staru 15 godina, Anku Savi staru 20 godina (njih
su silovale i muile), Danicu drali Dacu, njenog brata, kerku
Anku i Miu Kurja, djeaka od 11 godina. Sve ove ene uhvaena
su radei na svojim njivama, a mali Mio i Anka uvali su stado
kad su ih krvnici uhvatili. Kad su nas zajedno zatvorili u kuu, otili
su u staju koja je bila povezana s kuom. Iz nje su izvukli, sjeam
se dobro, kao da i danas vidim dva dobra konja. Jedan im je konj
uspio pobjei, a drugoga su povezali za voku pred kuom. Moja
najstarija kerka Seka poela je plakati. U plau je izgovarala:
Mama, nas e zapaliti i ivi emo izgorjeti! Znala sam i sama to,
ali sam je tjeila kao i ostale samo da ne ujem njihov pla. Danica
drali Daca uspjela je pobjei. Tada je ustaa uao u predsoblje
kue, otvorio vrata sobe i ubacio bombu meu nas usred sobe. Ko
zna kako, ali od bombe je poginula samo Anka drali, od
Daniinog brata kerka i moja strina bila je ranjena u noge.
Ja sam stajala kod prozora, a na krinji kod prozora sjedio je
sav u gru moj sini Jovan. Drala sam ga rukom naslonjena sebi.
Ustaa je nakon eksplozije bombe pukom opalio u moje dijete,
pogodio ga u glavu koja je odskoila, a ostalo tijelu mu je palo iza
krinje. Bila sam sva u krvi svog malog sinia. Tada sam oajniki
vrisnula i zaplakala: to smo vam mi krivi? to mi ubiste jedino
muko? (Mua su mi ubili isti zlikovci mjesec dana ranije u
izbjeglitvu u Petrovoj gori u Magarevcu, gdje ih poklae na jed-
nom mjestu 123 mukarca, ene i djecu). Ustaa je usmjerio puku
na mene. Spustila sam se pod prozor. Zrno je prolo preko mene.
Skoila sam kroz prozor. To su uinile Danica, Anka i Ana. Usp-
jele smo pobjei. Moja ker Seka, Anelija, Milica i mali Mio Kur-
ja legli su na zemlju kao da su mrtvi. Mene su primijetili i pogodili
puanim zrnom u desnu ruku, koja je ostala visjeti samo na malo
koe, i kost je iskoila gore, tako da se na 2 cm bijelila ista od tki-
81
va. Toga asa nisam osjetila nita. Moja mala kerka Dragica (11
godina) vidjela je ruku u krvi i jauknula: Joj, majko, otpade ti ruka,
oe li moi ikako ostati iva? Pogledala sam u svoju, okrenula se
zloincu i rekla: Udri sada, ali gaaj dobro. Kad nemam svoje
desne ruke, mua, ni muka djeteta, ne treba ni mene u ivotu.
Ustaa je utio, opalio i pogodio me iznad lijeve dojke. Zrno je izalo
ispod lopatice gdje je napravilo veliku ranu. Evo pogledaj moj pro-
fesore uro! To isto zrno pogodilo je u glavu moju kerku Dragicu
koja je stajala iza mene, skrivajui se, tako da joj je jedan dio glave
otpao. Dijete mi je ostalo mrtvo, a ja sam jo stajala vrsto na noga-
ma i traila istog ustau. Gaaj bolje, majku ti tvoju, ispod prsiju
ili u trbuh, odata se rui i umire, zar ne moe mene ubiti? utio
je i dalje, te opalio po trei puta i pogodio me u desnu dojku. Zrno
je prolo kroz rebra i izalo ispod druge lopatice, gdje je napravilo
veliku ranu. (Evo, pogledajte kako to jo i sada izgleda). Jo sam
uvijek stajala na nogama, ali me ipak uhvatila nesvjestica, te sam i
sama pomislila: ostau ni iva ni mrtva. Tada sam se spustila na
zemlju i legla. Nesvjestica me brzo prola. Ustae su otile na dru-
gu stranu kue. ula sam ih gdje priaju. Prije toga jo dok su me
vodili pitala sam ih kako im je ime. Jedan mi je rekao da mu je ime
Stevo, a onom drugom Nikola. U onoj polusvijesti digla sam se,
krenula na prozor kue i ugledala posljednji put svog malog Jova-
na mrtvoga i oblivenog krvlju i kerku Dragicu, gledala i sluala
gdje se bori u krvi sa ivotom. Sjela sam kraj umirue kerkice i
pozvala ustau Nikolu: O, Nikola, ajde me ubij da se ne muim!
On je upitao: Jesi li ranjena? Odgovorila sam: Zar ne vidi, je-
sam na tri mjesta, daj me dovri, zar vas dvojica ne moete mene
ubiti? Klekao je na etiri koraka i gaao. Gledala sam u njega gdje
uzima za obara. Ustaa je opalio i pogodio me u miicu lijeve ruke.
ula sam gdje kau: Neka se mue. ula sam i glas male Milice
gdje kae: Majko, odoe niz brijeg. Ona je leala dok ustae nisu
zamakle i dok se vie nisu vidjele. Tada se podigla i dola k meni i
upitala: Majko, kuda emo sada? Ranjene i krvave krenule smo
da ni sama nisam znala kuda. Imale smo sreu. Naile smo na kuu
u kojoj sam ula da neke ene priaju. Prepoznala sam glas An-
kare, pa sam doviknula: O, Ankara, molim te daj mi malo vode.
82
Donijela mi je u loniu vodu i upitala: Jelo, to se to s tobom
desi? Kad su me ostale ene vidjele kako izgledam, pobjegle su
kuda je koja znala, samo je Milka ari ostala koja je uza se imala
troje djece. Prila je k meni i upitala: Jelo, bil ti ita mogla po-
moi? Rekla sam joj: Daj mi samo vode. I molim te ako moe da
skine maju s mene, jer su mi dlake prionule uz rane pa me to peklo
pri svakom pokretu. Jelo, to bi sad? Moe li ii s nama? Ja sam
joj odgovorila da bjei, spaava sebe i djecu, a od mene nema
nikakve koristi. Jadnica, nije znala kuda su otile one druge ene,
pa je na svoju nesreu naila na ustae, koji su je s djeicom odvele
u Vojni i dalje s drugim pohvatanim srpskim seljacima u logor
smrti Jasenovac.
Gorjela sam za vodom. Podigla sam se i zajedno s mojom ranje-
nom kerkicom krenula dalje. Naile smo na vodu. Klekla sam u
blato, turila glavu u vodu i pila. Zatim smo dole u jedno pusto selo.
Svuda naokolo leale su razbacane stvari. Nekako sam se dovukla
do prvog kupa slame i legla. Dalje nisam mogla. Moja je mala Mili-
ca nala vodu i donijela mi. Nala je plahtu i jastuk i to donijela k
meni. Pokrila me i smjestila kako je najbolje mogla i znala. Pola-
ko, onako slabuna i ranjena uspjela je otii do tetke u Drakulie.
Kad je dola do tetke, samo je rekla: Ajde tetka, majka je rekla da
doe po nju kod Sablia. Pouri, ne je nai ivu! Tad je pala u
nesvijest. Sestra je brzo dola jo s jednom enom. Kad me ugleda-
la, poela je bugariti. Rekla samo joj: Nemoj da bugari, moje je
troje djece ostalo mrtvo, ko tri zlatne jabuke i ja ne bugarim. Nemoj
ni ti za mnom. Nego nisi dola s konjima i kolima po mene! Kaza-
la mi je da joj je mala rekla da me nee nai ivu. Brzo se vratila
kui po konje i kola, a susjedu je ostavila sa mnom. U vrijeme dok
je ena pronala i donijela mi vode, uto je dola i sestra s kolima.
Nisu znale kako da me dignu na njih, jer sam bila sva izranjavana.
Ja sam ih sama upuivala da jedna stane iza lea, a druga napri-
jed, tako da me uzmu za lijevu ruku, a ona odotraga upre malo u
kria da lake sjednem i da ne padnem natrag. Od tog napora sam
se onesvijestila. ula sam kao kroz san kako se sestra obraa sus-
jedi: Joj, joj, Milka, umrije ona. Probio ju je mrtvaki znoj, gotova
je. A ja sam rekla: Ne boj se, neu umrijeti, eto srea da ja um-
83
rem, ali u ja ostati muenik. Kad mi je bilo malo bolje, digla sam
se polako sama. Uzela sam desnu ruku u lijevu, klekla na koljena i
tako se nekako podigla. Polako sam ila do kola, jer kola nisu mo-
gla do mene. Do kola sam dola sama, jer me one nisu mogle nigd-
je prihvatiti nego su me samo pazile da ne prevagnem na koju
stranu. Popela sam se na kola opet na koljenima. Sestra me odvez-
la svojoj kui. Njezin je mu iziao pred nas i priao k meni. O,
Jelena, to se to s tobom desi? Nisam mu nita odgovorila, nego
sam ga zatraila ustru da odreem desnu ruku, kako mi ne bi vie
smetala. Ustru mi nisu dali, jer su se bojali da se ne zakoljem. Ses-
tra je htjela da me nosi u kuu u krevet, ali ja se nisam dala. Niti
mi moe dati smrt niti spas! Vozi me k cesti kud banda prolazi pa
me strpaj u grabu, valjda e banda naii i tu me dovriti. Po mojoj
elji donijela je i malu u kola. Tad nas je povezla nizbrdo. Svezla
nas je k cesti i ja sam mislila da e me tu istrpati. Zbog toga sam joj
rekla da stane. Ona je stala i ba u taj momenat naila su kola puna
domobrana. Stali su. Upitali su sestru tko sam i kome me vozi. Sve
im je rekla, to se sa mnom dogodilo i to sam joj ja zapovjedila.
Zamolila sam ih da me ubiju. Ako znate to je bog, ubijte me
da se ne muim! Jedan je iziao iz kola i priao k meni, otkrio me,
pogledao rane i kazao: Joj, joj, jadni narode, to si doivio. Rekao
je sestri: Snao, negdje se ustavite i noite veeras pa sutra s njom
doite, ako bude iva, u 10 sati u nau komandu.
Noili smo kod poznatog ovjeka. Bile smo cijelu no u koli-
ma u sui. Sutradan smo dole pred vojnu ambulantu u Vojniu.
Malu su odmah odnijeli i previli, a onda su doli po mene. Stavili
su me na nosila i odnijeli u ambulantu. Doktor je bio rastom malen
pa se uzrujavao to su me postavili na stol. Ispitao me kako sam
nastradala. Previo me i poslao jednog bolniara po kola, auto. Stavi-
li su nas u auto i povezli, da nisam znala kamo. Cesta je na nekim
mjestima bila prekopana. ofer nas je vozio paljivo, kao da vozi
svoju majku. Kad smo doli u Karlovac, ugledala sam bolnicu. Malu
smo odmah odnijeli. Vratar je doao k meni i pitao me da li sam
rimokatolkinja ili pravoslavka. Ja sam mu odgovorila istinu. Pitao
me ije je dijete i rekla sam mu da je moje. Tad mi je rekao da je ef
bolnice naredio da se pravoslavci ne smiju primiti u bolnicu. Vra-
84
tar nije dao da me unesu, iako mu je ofer rekao da imam uput-
nicu za bolnicu. Neko vrijeme su se njih dvojica prepirali, no ofer
je morao popustiti i malu vratiti u auto. Vrataru sam obeala plati-
ti koliko treba, ali nije bilo pomoi. Netko je doviknuo: A kurvo
partizanska-pravoslavna, ne lako. utjela sam i ekala onako
izranjavana, sudbinu. ofer se strano razljutio, zakljuao nas u
kola i rekao da se malo strpimo. Otiao je i nije ga bilo oko sat i
pol. Kad se vratio, premjestili su nas s njegovih nosila na bolnika
i unijeli u hodnik. Tu smo leale do etiri sata poslije podne. Onda
je naila neka ena u crnini i pitala: ta je ovo ovdje, da li su ovo
cucki ili narod? Bolniarka Kristina je odgovorila: Partizanke.
Ne pitam vas to, odnesite ih gore na sunce, tu je hladno. Odni-
jele su nas na prvi kat, ali opet u hodnik. I tu smo ekale dok nije
dola vizita u kojoj su bili dr. Medani, dr. Jerini i dr. Godek.
Postavili su ista pitanja kao i ona ena u crnini. Kristina se napravila
vana i odgovorila: Gospon doktor, to su partizanke-pravoslavke
iz ume, dole su da ih lijeimo. Ne pitam te da li su to parti-
zanke, nego te pitam zato one nisu spremljene za pregled. Odgo-
vorila je da nema mjesta. Na to je dr. Medani odgovorio: Da nema
mjesta ne bi bile primljene. Ako one umru, tko e onda odgovarati
za njih, a odgovarat e kad-tad. Naredio je da za nekoliko minuta
budemo spremljene, okupane i donesene u ambulantu Bolniar-
ka Kristina sva zajapurena pri skidanju nae blatnjave i krvave
odjee grdila nas je: ubre jedno partizansko, ti si ila da puca
na nae ustae iza bukvia, a sad si dola da te ja perem i lijeim.
Ipak nas je spremila i odnijeli su nas u ambulantu. Eto tako sam
ja, moje dijete, zahvaljujui humanim ljudima zaljeena i ostala
iva. Moda bi bilo i bolje da me nestalo. Ostala sam bez mua i
etvero svoje male djeice. Vidi, ostala sam bez ruke. Sada sam eto
sama na ovoj pustolovini
Svjedoanstvo ure Studena o masakriranju srpskih izbjegli-
ca u Petrovoj gori maja 1942. zapisao sam 21. aprila 1961. godine.
Tada je imao 32 godine ivota i trpio teke bolove od zadobijenih
rana ustakim noem. Slabo je vidio, desno rame mu je bilo os-
akaeno i nie, bolno je osjeao promjenu vremena.
85
Teko se ja toga sjeam, ali i danas sve patnje doivljavam.
Bilo je to 13. maja 1942. za vrijeme ustakog obrua u Petrovoj gori.
Nas 28 ena i djece uglavnom iz moga sela Kuplensko bili smo izb-
jegli u umu Bjeljevine, predio Petrove gore. Tu su nas ustae
iznenadile, opkolile, zatim i povezale. Rekle su da se ne bojimo i
da nam se nee nita loe desiti. Mi vas vodimo u Vojni gdje ete
dobiti propusnice. Dobro se sjeam da je sa mnom bila vezana
Milica Doki i njenih troje malene djeice. Svezane su nas ustae
povele preko luke Kalovi. Mislio sam pa vode nas u Vojni. Ali nas
okrenue opet u umu u jedan jarak pod takozvanu Metaljku. Tek
to smo sili u taj jarak sjevnuli su ustaki noevi. Oni na rukama,
malo zaokrenuti. Nastao je smrtonosni jauk nas djece i zapoma-
ganje majki i baka. Milica Doki s kojom sam bio povezan uspjela
se silaskom u jarak odvezati. Ostao sam u jarku vezan s njenom
djecom i malo po strani. Danas ni sam ne znam kako? Lupio me
ustaa noem u grkljan pa u desnu stranu lica i u lea. Ja sam pao.
Evo pogledajte moje tijelo. I danas se dobro poznaju oiljci na mjes-
tima gdje me onako slabanog noem probadao kranin
Paveliev ustaa. ini mi se da sve te ubode nisam tada ni opazio,
jedino sam osjetio krv, tako kao da me netko polio vrelom vodom.
Onesvijestio sam se. Nakon nekog vremena doao sam svijesti.
Podigao sam glavu, te ponovo klonuo. Kad sam doao svijesti, uo
sam krkljanje poneke ene i djeteta. Zdrmao sam Stanicu Napija-
lo, bila je izbodena po vratu, ali je davala znakove ivota, ali ne za-
dugo. Vidio sam Milicu, kojom sam bio vezan, ona je ubijena iz
puke, sigurno je ona pokuala bjeati kada se odvezala pa su je
ubili. Dok su jo klali vidio sam njenog sinia starog pet godina
kako se gui u krvi, skae kao koko. Vidio sam da se u hrpi pok-
lanih pokree i mala Soja, kerka Napijalo Stanice. Nju sam dir-
nuo i ona me pogledala pa se i podigla. Bila je noem ubodena u
vrat i lijevu ruku. Kako vie nismo vidjeli ustae, nas se dvoje-troje
pokrenulo i otili u umu. Na jednom mjestu smo nali neke pr-
tove i plahte. U njih smo se zamotali i krkljali u krvi ekajui dola-
zak dana. U nesrei, kako se kae, imali smo i sree. Kad je svanulo
naiao je na nas moj komija Mili Miljenovi. Odveo nas je dublje
u umu, gdje smo bili do pred no. Onda su nas smjestili u neke
86
barake. Tu su nam pomogli, a previo nas je i lijeio partizanski
bolniar Jankola uni. Poginuo je u Kljajievu kao iseljenik 1948.
Koliko si imao tada godina.
Imao sam nepunih 13, a moja sestra Draga 15. Najtee mi je
bilo vidjeti u jarku pokraj sebe, nju, moju lijepu sestru krvavu iz-
bodenog vrata. Ta slika, kao i ona poklanih mojih komija i danas
mi lebdi pred mojim ranjavim oima.
Ima li ti, uro, kakovu dravnu pomo?
Nemam nita. Eto vidi, jo sam u ovoj kolibi. Ko e nam dati
kad smo svi bijeda i ovakvih ko ja ima vie. Volio bi da sam ostao u
onom jarku, a ovako moram ivjeti s osam oiljaka onoga zakriv-
ljenog noa. A ta mogu. Ne mogu sam sebi presuditi!
Anelija Napijalo je bila u istoj grupi izbjeglica koje su ustae
pohvatale i izmasakrirale u jarku pod Metaljkom.
Ona mi je 21. aprila 1961. ispriala svoje sjeanje na tragediju
stanovnika njenog sela: Trinaestog maja 1942. godine oko 16 sati
bila sam u zbijegu u umi Bjeljevine. Sakrili smo se u dbunje mis-
lei da nas ustae nee primijetiti. Meutim, ustae su nas traili.
Idui prigibali se da bi nas primijetili ispod kroanja ili u dbunju.
To im je uspjelo. Kad su nas vidjeli, otvorili su i puanu vatru na
nas govorei: Ruke uvis! Mi smo podigli ruke uvis i molili: Nemo-
jte nas, nemojte, mi smo ene i djeca. Poveli su nas u Luke, gdje je
bilo puno ustaa i domobrana. Nas ena i djece bilo je 28. Sve su
nas povezali. Jedan od ustaa je naredio: Sprovedite civile! Vei-
na ih je otilo, a s nama je ostala manja grupa. Jedna ena je pitala
zato nas veu. Odgovora nije dobila. Poveli su nas putem Vojnia.
Ja sam mislila zbilja nas vode u Vojni. Meutim, zaveli su nas u
drugu stranu, u jedan jarak u umi. Putem je jedan ustaa iao is-
pred nas, a ostali oko i iza nas. Kad su nas doveli u taj jarak u umi,
onaj ustaa na elu kolone je sjeo uz jedan grabi i rekao: Sad emo
odmoriti pa emo onda produiti. Upitao nas je: ene, ima li koja
novaca? Mi smo rekle da nemamo. Na to je on uzviknuo: Lezite,
majku vam srpsku! I mi smo onako povezani polegli. Nastalo je
klanje, ko koga i gdje. Opazila sam no u vratu. uli su se jauci i
zapomaganje: Nemojte, nemojte! Jo sam disala i bila pri svijes-
87
ti. Osjeala sam i sama da ivim, ali je i zlikovac primijetio i rekao:
Ona je iva majku joj njezinu srpsku i ubo me tri puta u lea.
ula sam Milicu Napijalo gdje kae: Kad koljete koljite, ali pazite
da neete dobro proi! Kad su sve izmrcvarili i jauci se stiali, na
odlasku je jedan ustaa rekao: Bacit u bombu, a drugi mu je
odgovorio: Tu je teta baciti bombu. Sjeam se da su premetali
poklane radi zlatnih zuba. ula sam gdje jedan kae: Ova nema
ni svojih pravih, kamo li zlatnih. Oni su otili. Mi smo se poeli
dizati. Mene je zvala Ankica Napijalo: Anelija, jesi li iva? Je-
sam. Ajd se dii! Jo su se nekoji podigli i krenuli u umu. Na
jednom smo mjestu nali neke krpe u koje smo se umotali i ekali
dan. K meni je doao Mili Novkovi Stari. On me previo. Zatim
smo se kasnije smjestili u neke barake u umi. Kasnije sam bjeei
umom ozdravila.
Isto tada su mi zaklali i mamu. Tada sam imala 25 godina
O istom zloinu zapisao sam 21. aprila 1961. svjedoanstvo
Dragia Napijalo, koji je imao 11 godina i sreom ostao neozlije-
en.
Istoga dana, tj. 13. maja 1942. godine, bio sam s mamom i
bratom urom, starim 13 godina, u bjekstvu u umi Bjeljevine.
Primijetili smo od sela Brkia nailazak ustaa. Poeli smo bjeati
na drugu stranu ume. Meutim, tamo smo naili na druge. Usp-
jeli smo i ovima pobjei, a onda krenuli prugom do Lisiije (uma).
Ili smo prugom moe biti svega 100 metara. Pred nas su izale
ustae s krvavim noevima iz jarka pod Metaljkom. Sjeam se
dobro kada su nas uhvatile da je jedan rekao: Vuk, evo partiza-
na! Povezali su nas sve troje zajedno. Mama je rekla: Nemojte
nas, brao mila! Ustaa je odgovorio: Ne bojte se nita! Odveli
su nas pred svoga starjeinu pod brdo Pajie, pitali su satnika to
e s nama. On je odgovorio: Vodite ih u tu dolinu pa ih pobijte.
Poveli su nas njih etvorica. Najednom nam rekoe: Stoj! Mi smo
stali. Jedan ree: Odrijei ih! Isti je punio puku i opalio u nau
majku. Mama je pala, a mi smo jo stajali. Okrenuo se i opalio pre-
ma meni. I ja sam pao u iblje, ali neozlijeen. To sam tek kasnije
saznao. Sigurno sam od straha pao. U tome momentu brat je skoio
88
i bjeao. Pucali su za njim, ali ga nisu pogodili. Kada su ustae
otile, ja sam se podigao ni sam ne znam kako. Poeo sam trati. U
umi sam susreo nekoga ko mi je rekao da mi je brat uro pob-
jegao. umom smo traili jedan drugoga. Uspjeli smo se nai. No
smo prespavali na stroi koju smo nali u umi. Kia je jako pada-
la. Vjetar je bio tako jak da je pokretao i strou s nama dvojicom.
Ujutro smo plakali za majkom idui ka njenom mrtvom tijelu. Nali
smo je i mislili da lei iva. Meutim, bila je mrtva u krvi. Mi smo
plaui nastavili put prema naoj kui. Stigao nas je jedan parti-
zan i upitao: to plaete, djeco mila? Mi smo rekli da su nam
ubili majku i da ne znamo kui. Zatim nas je upitao odakle smo.
Odgovorili smo: Iz Kuplenske. Uputio nas je na Dodansko brdo
gdje smo nali jednog ovjeka koji nas je uputio kui. Nae je cije-
lo selo bilo popaljeno, a naa kua ostala je jedina cijela. Kasnije
su naili partizani i sahranili nau majku
Milica Kovai iz sela Kuplensko, 30. septembra 1961. godine.
Bio je lijep sunan dan. Dobro se sjeam da sam ba toga
dana, 13. maja 1942. godine ila u mlin s kukuruzima, jer je moje
osmero djece bilo bez kruha. Ba kad sam pola, upale su u kuu
ustae. Jedan me htio zaklati, ali drugi nije dao. Otili su. Ja sam
brzo pola iz kue van kad manji sin dotri viui: Majko, bjei,
eno onoga to te htio zaklati! Pogledala sam djecu i s njima pob-
jegla. Kako ih je bilo osmero, jedan djeai je ostao. Ustae su ga
uhvatile i odvele u logor. to sam mogla, morala sam spaavati onih
drugih sedam. Vukui i nosei ih bjeala sam u Petrovu goru. Ne
znam ni sama kako smo dospjeli u obru, obru koji se stalno
stiskao oko nas. Uhvatili su nas 16 od kojih moje sedmero djece i
mene: Branko mi je bio na rukama, imao je jednu godinu, Nikola
dvije (2), Duan tri (3), Stanka etiri (4), Soja est (6), Anka sedam
(7) i Danica (13). Kad su nas poveli niz jednu nizbrdicu ponadali
smo se da nas vode u Vojni kako su govorili, na predaju. Ali, kad
smo doli do jarka Kalovi-Bjeljevina, ve smo nali vie od petero
naih komija zaklanih. Poeli su i nas klati. Prvo nau djecu. Prvo
mi zaklae na rukama maloga Branka, a zatim svih ostalih estero.
Morala sam gledati smrt moje male djece. Jadna mi moja mati koja
89
me rodila. Ja sam ostala zadnja. Prije nego li su me udarile noem,
jedan me ustaa upitao: Gdje su partizani? Odgovorila sam sva
onako izbezumljena oblivena krvlju svoje djece: Ne znam gdje su.
Ponovili su jo nekoliko puta, a onda me udarili noem u lijevu
stranu vrata. Pala sam od prvog udarca. Zloinac je nastavio da me
bode po cijeloj lijevoj strani tijela tako da sam dobila trinaest (13)
uboda. Najgore mi je bilo kad me ubo u vrat noem i tri puta no
okrenuo. Tek tad sam se onesvijestila. Zadnjom svijeu ula sam
kako jedan vie: Pusti je majku joj srpsku, ta je gotova!
Ostala sam tako leei dok me nisu nali partizani. U toj mojoj
najveoj alosti i boli saznala sam da su ustae uhvatile moga su-
pruga Janka i s drugim pohvatanim srpskim seljacima odvele u
ustaki logor Jasenovac. Nikada ga vie nisam vidjela. Moje rane
su zacijelile. Ali osjeam teke posljedice. Sada ivim u ovoj bijedi
sa sinom koji je preivio patnje u ustakom logoru i vratio se
bolestan. Hvala Bogu, da mi se makar on vratio.
Mila Dodan zatekla se sa svojom kerkicom Ljubicom s veom
grupom srpskih izbjeglica u proplancima Petrove gore maja 1942.
godine. Sjea se svih detalja o zloinima ustaa nad izbjeglim srp-
skim seljacima. Svoje sjeanje na poinjena ustaka razbojstva is-
priala mi je 21. juna 1961. godine Ustae su stezale obru oko
partizana i nas izbjeglica. U umi je sve vrilo od njihovog pucanja.
Jednoga dana primijetili smo onako skriveni u iblje kako nam
prilazi grupa ustaa i domobrana. Jedan od njih je doviknuo:
Orekoviu, zalomi lijevo krilo! Mi smo se odjednom nali u
okruenju. Poeli su pucati iznad naih glava, a zatim su naredili,
gurajui i psujui nas, da krenemo ispred njih. Tjerali su nas kao
krdo goveda. Satjerali su nas tako u livade u umskom predjelu
zvanom Kalove. Tu su nas na istini pretresli. Uzeli su iz naih
bjegunakih torbi sve to im je odgovaralo. Ostalo su pobacali.
Povezali su nas po etvero u ruke i poveli nas malo dalje na jednu
poljanicu. Vodili su nas vezane preko velikog blata. Molili smo da
nas odveu jer se svezani nismo mogli kretati po dubokom blatu.
Odgovorili su nam: Dobro, dobro, sada ete se vi osuiti! Ra-
zumjeli smo da nas kane ubiti. Kad smo preli posrui i padajui
90
blatnjavi dio livade, naredili su nam da stanemo i polegnemo. Pove-
zani u etverored nismo mogli lei ve smo ostali kleei. Skloplje-
nim rukama smo ih molili da nas pomiluju, govorei da im mi ene
i djeca nismo nita krivi. Na to nam je jedan ustaa doviknuo da
nam gradi majku srpsku, da Srbinu od kile oprosta nema.
Oko nas ena i djece stajale su ustae. Jedan od njih je rekao:
Najprije emo ove cure majku im njihovu srpsku i partizansku!
etvorica ustaa prioe istovremeno i zarie no u vrat etiriju
djevojaka. uli smo vrisak i zatim krkljanje u samrtnom hropcu.
Vidjevi to rekla sam svojoj jedanaestogodinjoj (11) kerkici Lju-
bici da se sakrije pod odjeu neke od ena. Nakon djevojaka preli
su na klanje ena. Doao je red i na mene. Ustaa je zamahnuo
noem i sjurio mi ga u grlo u vratnu kost. Vidjevi to moja kerka
je iskoila ispod odjee jedne ene i vrisnula viui iz svega glasa:
Joj, majice moja! Smatrajui da sam zaklana ustaa kolja me
udari noem jo nekoliko puta po ramenima i leima i uputi se
mojoj kerki. Oblivena krvlju i okrenuta licem prema zemlji gledala
sam izbezumljeno krajikom oka ta e se dogoditi. Krvnik ju je
uhvatio jednom rukom za kosu. Izdigao je od zemlje i drugom ru-
kom prognao no niz vrat. Dijete od straha nije ni vrisnulo. Kad je
izvadio no, za njim je u mlazu iknula krv. Djevojica je pala i stala
itavim tijelom poskakivati od zemlje kao pile kad mu se odsjee
glava. Nastao je pla i vriska ostale djece. U strahu da to odnekuda
ne uju partizani ustae su napustile klanje ena i oborile se na djecu.
Poslije pokolja djece nastavie ponovo klanje preostalih ena.
Po zavrenom klanju dvojica ustaa dovukoe moju kerku i
prebacie je meni preko glave i dijela lica. Mrtvo dijete lealo je na
meni. Jedan ustaa upita drugoga da li da jo na nas baci bombu na
to mu ovaj odgovori da imaju malo municije i da moraju tedjeti.
Prije odlaska jedan ustaa uzeo je iz moje torbe komadi mesa
i kruha, rasijee to svojim krvavim noem i pojede. Potom svi odoe
u pravcu ume. Nakon nekog vremena preivjeli se poee pridi-
zati. Ostalo nas je estero naklanih: ena i sin Jane Guia, Anelija
Kolainova, Soka i ukan Mihajlovi i ja, jadna mi majka.
Istoga dana poklale su ustae cijelu porodicu moga brata
Nikole Pajia: Mariju staru 38 godina, Ljubicu 25, Anku 5, Ranku
91
4, Nikolu 2, Ljubicu Markovu 28, Jovanku Ljubiinu 4, i Dragana
starog 10 godina. Gledala sam smrt i izdisaje svih njih, tuzi i bolu
nije bilo kraja.
Slijepljeni od krvi s otvorenim ranama po tijelu napustili smo
utke mjesto na kojem su ostala naa mrtva djeca.
Iste veeri sastali smo se s poznatim ljudima i enama iz naeg
sela koji su uspjeli izbjei ustaama. Previli su nam rane i poko-
pali mrtve. U toj ofanzivi maja 1942. ustae su opljakale nau imo-
vinu i spalile nae selo. Ostala sam sama sa jednom kerkicom koja
me njegovala do prizdravljenja. Tjeila sam se povratkom iz parti-
zana svojih sinova prvoboraca Miloa i Dragana. A onda sam jed-
nog dana u ljeto 1943. dobila obavijest da mi je najstariji sin Milo
teko ranjen kao mitraljezac u borbi s Nijemcima na Kneji kod
Plakog. Rekli su mi da e ga dovesti u bolnicu na Petrovu goru na
lijeenje. Oekivala sam sa zebnjom u srcu njegov dolazak vjeru-
jui da e mu lijenici ovdje nekako spasiti ivot. Umjesto u bol-
nicu dovezli su mog Miloa kui mrtvog. Nije izdrao dug put od
Like do Petrove gore. Umro je nadomak selu Veljunu. Pokopali smo
ga a s njim i moju jo jednu nadu.
Rat se bliio kraju. Moj mlai sin Dragan odolijevao je svim
ratnim nevoljama. Bila sam sretna pri pomisli da e mi se barem
on vratiti. Oekivala sam svakodnevno vijesti o zavretku rata. Taj
dan doao je 15. maja 1945. Ljudi su slavili pobjedu nad faizmom.
Razmiljala sam da se uputim u Istru u posjetu svome Draganu,
ali me prestigla vijest da je Dragan poginuo drugi dan po
osloboenju u borbi s ostacima poraenog neprijatelja koji se jo
nije htio predati.
Dopremila sam mrtvo tijelo i drugog sina te ga sahranila u se-
oskom groblju uz Miloa. Tu, izmeu obronaka Petrove gore lee
njihove kosti i moja nadanja
Svjedoanstvo Milke Napijalo Vile, zapisao sam 21. jula 1962.
godine.
Ustaka ofanziva bila je 14. maja 1942. godine u punom jeku
na Petrovoj gori. Iz svih su sela bjeali i sklanjali se po grmovima.
Tako smo i mi, cijela naa porodica poli u oblinju umicu i u njoj
92
ostali preko noi. Ujutro nije bilo nikoga da nas izvede iz obrua
jer su mi oca jo 26. aprila 1942. spalili sa jo 104 srpska seljaka u
Srpskoj pravoslavnoj crkvi na Kolariu. U bjeanju nas je bilo troje
djece, majka i baba. Krenuli smo kroz neizvjesnost ume. Nama
se pridruila jo i jedna ena i dva starca. Tako nas je bilo osmero.
U umi smo ostali oko dva dana. Ustae su stalno krstarile umom,
ali ih mi nismo vidjeli. Tek trei dan smo ih opazili kako idu pre-
ma nama. Nismo nikuda mogli. Stali smo i ekali. Kad su dole do
nas, rekle su nam da idemo preko jarka kui, premda put naim
kuama nije vodio tuda. Moja baba je zastala i razgovarala s njima
a kad je krenula da vidi kuda idemo, jedan ustaa joj je opalio me-
tak u vrh glave. Ona je pala, a ustae su onda okrenule pucati za
nama. Mi smo se u strahu razbjeali i legli gdje je ko stigao. Ja sam
ostala nepovrijeena. Ba kad sam to ustanovila, jedan viknu: Dos-
ta pucanja, ono to je ostalo kolji! Prili su nam i stali nas po redu
klati. Mene su uboli etiri puta u vrat i jednom u lea, ali nekako
nisam osjeala bolove. Kad sam osjetila da su koljai otili, pomak-
la sam se to je jedan od zaostalih primijetio. Kad sam to i ja vidje-
la, brzo sam legla nazad da pomisli da sam mrtva. Sve to je vidjela
moja jadna majka i pozvala me k sebi. Tek to sam zadnjim snaga-
ma doteturala do nje, sruila sam se i ostala leati uz nju sve do
drugog dana.
Kia je padala cijelu tu no pa smo leale u samom blatu i vodi.
Vjerovatno bi i umrle da nije sluajno naila jedna ena. Bila sam
mala, imala sam 10 godina, pa se vie i ne sjeam pojedinosti. Ipak
sam zapamtila da su majku ljudi odnijeli u ambulantu u Petrovu
goru. Bila je sva izreetana od ustakih metaka. Majka je ipak
prizdravila. Ona ena to nas je pronala prihvatila je mene i maj-
ku, jer su ustae zapalile nae selo i nau kuu. Ali majci je bilo
svaki dan sve gore. Spasa joj nije bilo. to god je pojela, to joj je
kroz vrat iscurilo van. ivjela je jo neko vrijeme u tekim mukama
i u stranoj boli umrla.
Meni su rane zacijelile. Ujak me odveo k sebi i ostala sam kod
njega sve do udaje. Nemojte me vie nita pitati. Nastojim da se
tog uasa ne sjeam
93
Svjedoanstvo Milke Radoji zapisao sam 5. septembra 1962.
u selu Udbinja.
Treeg januara 1942. godine ustae su nam zapalile kue po
selu a prije toga sve opljakale, hranu, alatke, posteljinu i stoku.
Ostali smo bez iega. Od tada sam se nalazila sa svojom porodi-
com u selu Brdu u blizini Petrove gore, u osiima. Tu smo i zimu
zimovali. Ustae nisu dostigle popaliti sva sela. U martu poduzele
su ofanzivu na partizane i srpske izbjeglice sklonjene u Petrovoj
gori. U umi sa mnom bio je mu, ker, snahe i unuad, roaci,
komije i nepoznate ene i djeca iz vie sela. U Petrovu goru doli
smo preko Kljuara u Muljavu. Tu u Muljavi ustae su nas opkolile
i nas oko 300 dua, to ena, djece i staraca. Iz Muljave ustae su
nas potjerale dublje u umu prema Krstinji i Paji brdu. Sjeam se
da je bio lijep sunan dan, rano jutro. Ovdje u Muljavi uhvatili su
mene, mog mua Matiju (60 godina), ker Anku (14 godina), sna-
hu Anku i snahu Danicu (stare 30 godina) i unuku Milevu, Nevenku,
Peru (djeca ispod pet godina).
Kad su nas ustae tjerale umom, govorile su nam: Vai ljudi
kolju nae, pa emo mi vas danas poklati dok jo nahvatamo vie
Srba komunista. Vodili su nas u pravcu Paji brda. Ljudi su stalno
aputali: Sada e nas poklati! Kad su nas izvele na brdo, stjerale
su nas u jednu poveu uvalu, postavili su mitraljeze s tri strane i iz
njih i puaka tukli po narodu.
Kada sam vidjela i osjetila da e pucati i da je svima dola smrt,
metnula sam ruku na oi i bre legla na zemlju. Bila sam u sredini
mase naroda, ali kako sam bila visoka okrenuvi se natrag vidjela
sam da neki ljudi bjee na vie strana. Od poznatih uspio je pob-
jei Duan Zjaa, sada ima 70 godina i Mile Daki. I danas su ivi.
Kada su ustae sve izbjeglice iskasapile mitraljeskim zrnima,
otile su brzo kroz umu povrh brda prema Krstinji. Osjetila sam
da sam na ivotu iako sva krvava od krvi mojih najmilijih i svojih
komija. Izvukla sam se ispod mrtvih i oduljala se u zaselak osi-
e. ivi su traili i prepoznavali svoje roditelje, djedove, bake i djecu.
Svako je svoga pokopao na istom mjestu. Tamo je i danas groblje
tek obiljeeno ve dotrajalim krstovima. Vratila sam se na zgarite
u svoje popaljeno selo.
94
Teko mi se toga sjeati
Svjedoanstvo Nikole Peria zapisao sam 25. aprila 1961. go-
dine
Prvog aprila 1942. godine bjeali smo ispred ustaa i domo-
brana kroz Selakovu poljanu u Petrovu goru. Pred no dospjeli smo
do zaseoka Martinovii na periferiji Krstinje. S brijega iznad kue
Bore panovia primijetile su nas ustae i domobrani i zapucali
na nas. Vratili smo se ponovno u umu i nali se u Sagraijinom
potoku. Taj dio ume nismo poznavali. Naili smo tu na veliku gru-
pu naroda i stoke. Odjednom nam iz mase prie Perin Devi. On
nam predloi da bjeimo iz ume kui u Kusaju, ustaama iza lea,
jer e oni sutra zai dublje u umu s ciljem da pohvataju narod.
Tako smo ponovno doli do prvih kua u Krstinji. Stevo Romevi
i uro Vranji su nas obavijestili na kome su mjestu ustae
zanoile. Ponovno smo se vratili u umu. S nama su krenuli i njih
dvojica i ena Mie Romevia s etvero djece. Prije polaska Stevo
Romevi izveo je svoje konje iz staje, skinuo s njih ulare i pustio
ih, kako ih ne bi ustae odagnale ili u staji zapalile. Smjestili smo
se u jednom gustiu na rubu ume. Iznad nas nalazila se ena Mie
Romevia s djecom, a ispod nas uro Vranji i Stevo Romevi.
Svanulo je jutro 2. aprila 1942. U umi je vladala tiina. Nena-
dano su se pojavile ustae. Primijetile su nas i povikale: O, tu ste
vi! Naredile su da iziemo iz grma. Odveli su nas do jedne livadi-
ce u umi. Ubrzo za nama dovedoe i enu Mie Romevia s dje-
com. Stevo Romevi i uro Vranji nisu se pojavljivali. Zakljuili
smo da ih ustae nisu otkrile. Nas osmoro su postrojili. Ustaki
zapovjednik je naredio da nas pobiju. Nalazio sam se na lijevom
krilu nae grupice. Kad je jedan ustaa podigao prema nama mi-
traljez da nas pobije, ja sam naglo odskoio u stranu i poeo bjea-
ti uz brijeg kroz umu. Ustae su osule vatru. Ranile su me u lakat
ruke i stopalo noge, ali sam ipak mogao dalje bjeati. Uspio sam
prevaliti brijeg i nai se na jednoj maloj istini. Bio sam blizu prvih
kua uz umu. Po dvoritima sam primijetio mnogo ustaa gdje
hvataju stoku. Sakrio sam se u grmlje, dalje nisam smio. Samo
malo kasnije primijetio sam etvoricu ustaa kako se kreu prema
95
meni. Izaao sam iz slabog skrovita pod jednim dbunom i legao
pored njega na istini potrbuke pravei se da sam mrtav. Prva dvo-
jica ustaa brzo su dola do mene. Jedan od njih gurne me nogom
i primijetivi da sam iv uhvati me za ruku i podie u sjedei poloaj.
Vidjeli su da sam ranjen U taj as stigoe jo dvojica ustaa. S
udaljenosti od desetak metara jedan od njih upita da li sam iv.
Ovi im odgovorie da jesam. Na to on pribliavajui se ree: E, to
si ivio, ivio, vie nee, i potegnu no da me zakolje. Dvojica
ustaa to su me ovdje pronala sprijeie ga u tome i pozvae me
da se s njima uputim njihovom vojnom lijeniku da me on previje.
U strahu od vee grupe ustaa rekao sam da me rane nita ne bole.
Ne marei mnogo za mene oni me potom napustie i odoe u pre-
tragu okolice, a nakon toga se vratie k ostalim ustaama na kraj
sela. Siao sam paljivo niz brijeg, zaobilazei mjesto masovnog
zloina, plaei se da se ne susretnem s ustaama. Naao sam se
tako jedno stotinjak metara nie od pobijenih. Ustae nisam nigd-
je primjeivao. Zakljuio sam da su se oni potpuno povukli s tog
mjesta. Namjeravao sam da se uputim do poubijanih na livadi, ali
sam prije toga sjeo u umi i skinuo cipelu da vidim ranu na nozi.
Cipela je bila puna krvi. Metak mi sreom nije tee povrijedio ilu
to mi je omoguavalo kretanje. U taj as banue iza mojih lea
ustae. Dvojica me uzee ispod ruke i povedoe sobom. Doosmo
do mjesta poubijanih i zaklanih. Prvi ispred nas leao je mrtav
pored grabe Paviev sin. Jedan od ustaa prevrnu ga nogom i od-
gurnu u grabu. Pored njega leao je moj brat od strica, Mile, star
14 godina, izreetan mitraljeskim mecima. Malo dalje leala je sva
u krvi ena Mie Romevia sa svojom maloljetnom kerkom ob-
livena krvlju. Na majci mrtvoj je sjedila njena kerka od godinu i
po i milovala je ruicom po krvavom tijelu. Dijete su izgleda os-
tavili ivo s namjerom da se mui. Uz nju je umirala njena druga
djevojica od pet godina koja je bila unakaena mitraljeskim zrni-
ma. Vidjeli smo i njenog mrtvog sinia s unakaenim licem od
eksplozije tzv. dum-dum metka. Nakon kraeg zadravanja na tom
mjestu odveli su me do ustake jedinice uz rub ume. Vidio sam
kako ustae po dvoritu loe vatru od slomljenih seoskih drvenih
ograda i na ranjevima peku kokoke. Kad smo im se pribliili,
96
jedan od njih upita: Da li si ti etnik ili partizan? Vidjevi da sam
jo dijete drugi ustaa ga prekide pa ree: Radije ti nama kai da li
bolje gaaju ustae, partizani ili etnici? Ja odgovorih da najbolje
gaaju ustae, jer su me oni ranili. Njemu to ispade kao posprdno
pa mi zaprijeti da e me pristaviti na vatru ako se budem njima
izrugivao. U tom asu iznad kue preleti u niskom letu ustaki avi-
on bacajui letke kojima se izbjeglice pozivaju na predaju ustakim
vlastima i povratak kuama. Tu u jednoj kui ustaki bolniar mi
je previo ranu na ruci i nozi. Primijetio sam kako iz ume izlazi
jedna grupa naroda sa stokom i voznom spregom kreui se pre-
ma cesti i selu. Zamolio sam ustae da mi dozvole da se pridruim
tim ljudima i da se s njima vratim kui. Oni mi to dozvolie. Kad
sam priao blizu kolone ena, djece i staraca, vidio sam ispred njih
jednu grupu ustaa. uo sam kako im govore da svi idu u Krstinju
i da im ne dozvoljavaju povratak njihovim kuama u okolne ume.
Krenuo sam u seoskim kolima s kolonom izbjeglica za Krstinju.
Tu u centru sela nalazila se domobranska jedinica. Dvojica domo-
brana iznijeli su me iz kola i prenesli u kuu. Dali su mi kruha i
salame za veeru. Sutradan su me premjestili u kuu u kojoj je bio
lijenik. On mi je oistio i previo ranu. Istoga dana pustili su nas
kuama. Prilikom odlaska lijenik mi je rekao da kroz tri dana
doem ponovno kod njega. Doao sam i on mi je jo jednom pre-
vio ranu. Trebao sam doi jo nekoliko puta k njemu, ali sam se
sve vie plaio da me ne uhvate ustae kad malo prizdravim. Ostao
sam zato kod kue. Rane su same zacijelile. Ostali su jedino oiljci
na tijelu i tuga u srcu za nevino ubijenima
U vrijeme najveih masovnih pokolja u Petrovoj gori i njenim
okolnim selima: Vojinici, Radonji, Kljuaru, Peckoj, Perni, Ku-
plenskom, Miholjskom, irokoj Rijeci, Maljevcu, Gejkovcu, Svin-
jici, Daperovcu, Krstinji i drugim srpskim naseljima nepoznati
pjesnik pokuava kroz pjesmu doarati muke i patnje naroda ovoga
kraja:
Jedno jutro taman zora rana,
Nisko lete dva vrana gavrana,
Nisko lete i u tome letu
Tune glase pronose po svijetu.
97
Gavran leti i svakome zbori:
Da ovjee istinu govori
Oj ovjee, jesil roen davno,
Jesu li ti ova uda znana?
Na konak smo u Krstinju pali,
Golema se uda nagledali;
Gledali smo s veera do zore
Kako delat srpski narod kolje
Zakla oca, pa majku i sina,
U koljevci anela nevina.
Svjedoanstvo Jelene-Jeke Peri, zapisao sam 26. juna 1961.
godine
Pobjegla sam u umu sa etvero djece. Sa sobom sam ponije-
la dvije ljetne deke, neto krompira, kilogram brana, teglu masti
i malo soli. Svakodnevno smo bjeali po Petrovoj gori. Svuda oko
izbjeglica i ume bile su ustae i Pavelievi domobrani. Nije bilo
mira ni danju ni nou. Po umi su stalno pucali, bio to dan, no,
kino ili maglovito vrijeme. Neprekidno su odzvanjali mitraljeski
rafali, eksplozije runih bombi, minobacakih mina, avionskih
bombi, pla nejake i gladne djece, vrisak ena i rika prestraene
stoke. Samo kad se sjetim kako sam po brdima i ipraju Petrove
gore vukla svoju glaanu i zastraenu djeicu! Najmlae sam mo-
rala nositi u naruju, kerku od pet godina vukla sam za ruicu, a
tree dijete dralo mi se za suknju. U stvari, sve vuem, nosim i ne
znam je li gore meni ili njima. U toku dana, ako stignem i ako smi-
jem paliti vatru, ispeem im po jedan krompir, pospem ga
branom, sve to namaem s masti i posolim. Krompir je bila os-
novna hrana, a pored njega brala sam mlado bukovo lie i divlju
zeju djetelinu i time ih hranila. Ovakvom ishranom odravala sam
samo gole djeje ivote. Gladna sam bila i ja i jedva sam se micala,
a oi pobijeljele od nespavanja, gladi i brige za djecu. Katkad se
okrenem i zaplaem, ali to nije moglo ostati neprimijeeno od mog
starijeg sina, koji je imao devet (9) godina. Tada bi mi on znao prii,
zagrliti i djejim glasiem rei: Nemoj plakati, majko, ja u ti
pomagati nositi djecu, nakupiti drva, naloiti vatru. Pomagat u ti
98
u svemu. Njegove rijei jo vie bi me rasplakale tako da je suza
suzu sustizala. Prije nego bi pala no nala bi pogodan jarak ili
iprag sa kronjatim drveem. Pod kronjama bi prostrla deku na
zemlju i na nju legla djecu, a drugom ih dekom pokrila. Mada je
ve bilo nastupilo proljee, noi u umi bile su jo hladne pa su
djeica esto drhtala i nisu mogla zaspati. Tada bi se i ja spustila i
legla pored njih da svojim tijelom zagrijem slabana tijelca djece,
ali to je malo koristilo jer sam bila toliko malaksala i islabila da
sam bila hladna kao zmija. Jedva smo ekali da svane i da se pojavi
sunce i svojim zrakama nas ogrije. Bjeei tako po umi sluala
sam od drugih izbjeglica da su mnoge ene, djeca i starci prolazili
u umi jo i gore od mene. Oni su od velikog straha stalno nekuda
bjeali te tako nalijetali na ustake zlikovce koji su ih na licu mjes-
ta klali i ostavljali njihova mrtva tijela da se njima hrane zvijeri i
ptice.
Prije podne 13. maja 1942. godine, nala sam se s djecom i
grupom ena iz mog sela na jednom brdu blizu sela Radonje. Oko-
lo nas su partizani, a ispred njih i nas ustaki streljaki strojevi.
Toga jutra vie nismo znali to emo, glad nas je iscrpila, strah ivce
iskidao, a od nespavanja one zjenice poblijedile. Razmiljam i
zakljuujem da se ovako vie ne moe. Odluujem da se spustim
na livade koje se nalaze prema Muljavi i bolnici u Petrovoj gori.
Mislim da u tu nai jo svijeta, pa kud veina, tuda u i ja. Spustivi
se na ravnicu nala sam na jednom mjestu vatru koja je jo tinjala,
a od jedne ene dobila sam loni varenike, od druge komadi kru-
ha. Podijelila sam djeci. Ona ogladnjela, jedva jedu. Pored nas
prolaze grupe ena, djece i staraca, prolaze i nita ne govore. Izgle-
da mi kao da je cio svijet onijemio. Iznad nas i Petrove gore nadli-
jeu ustaki avioni, neki bombardiraju i mitraljiraju, a neki baca-
ju letke. Jedna strana letka slui kao propusnica za predaju
ustakim vlastima, a na drugoj se preporuuje obavezna predaja i
daju uputstva kojim putem i kako doi do sela Radonje i Vojnia
gdje se nalaze ustae i domobrani. Oko dva sata jo sjedimo kraj
vatre. Nailazi poznanica i pomae mi da se spremim. Kreemo niz
livade u Vojni na predaju. Tek to smo krenuli nailazimo na bara-
ke u kojima su oigledno ranije stanovale izbjeglice. Zaustavlja-
99
mo se. Susreem brata s mojim najstarijim sinom Milanom. Kad
smo neto pojeli to su oni imali sa sobom, brat mi ree: Draga
sestro, ja sad moram da idem svojim poslom, vodim i malog Mila-
na koji je u stanju da dobro pjeai i potri ako zatreba, pa rau-
nam da bar njega izvedem iz ovog ustakog pakla. Plaem, ali suza
nemam, gledam za njima kako nestaju iza umaraka. Nisam ni
sanjala a niti sam smjela pomisliti da je to posljednji put kako u
vidjeti svog Milana.
Avion i dalje baca letke. Uzimam letak, stavljam ga u dep. U
naruju drim malog arka, a Milka i Nino idu pored mene,
kreemo na predaju u Vojni. Pogledavam moje siroie kako jed-
va prepliu noicama. Jeza me hvata, neto me gui, dobivam vr-
toglavicu. Nema tih rijei kojim bi mogla ispriati to se u meni
toga momenta zbivalo.
Na izlasku iz Petrove gore prema Radonji nailazimo na ustae.
Jeza raste. Jo nam je gore. Oni nas opkoljavaju i sprovode prema
Vojniu. Stiemo u podruje Gornjeg Vojnia i u momentu kad smo
prolazili pored razruene kue, primjeujem kako se ena sa dvo-
je djece odvaja, da izie iz kolone i zaklonjena iza kue nestaje.
Pokuavam i ja da se izvuem, ali me primjeuju dvojica ustaa i
vraaju u kolonu. Dolazimo u Vojni, nailazimo na prve grupe naro-
da koje su ve dovedene u Vojni, a iza nas, svakog asa, dolaze
nove grupice i itave kolone naroda. Ustae nareuju gdje da
stanemo. Vojni je opasan ustaama i domobranima tako da se
nitko neprimjeen ne moe izvui. U Vojniu smo ostali tri dana i
za to vrijeme susreem dosta poznanika s kojima se uglavnom
drim na okupu. Boravimo pod vedrim nebom okrueni orunici-
ma, domobranima i ustaama. Nije se moglo od tuge gledati to-
liko jadne djeice gladne i bolesne s njihovim na smrt zastraenim
majkama. Ve prvoga dana to sam ja vidjela umrlo je nekoliko
djece, jedna bolesna majka i iznemogli starac. Treeg dana pos-
trojile su nas ustae u dugaku kolonu nekoliko stotina metara.
Ispred kolone ile su ustae pjeice i u tenkovima. Tako isto i u
pozadini kolone. Sa strane kolone kreu se naoruani ustae i do-
mobrani s pukama na gotovs, spremne svakog asa da ih aktivi-
raju na goloruki narod. Kreemo se kroz selo, popaljeno, Vojinicu,
100
prema Biljegu. Izgleda mi da nas vode na ubijanje. Nakon kratkog
zastoja kod Biljega kolona je skrenula prema Vojni-kolodvoru.
Cijelim putem pogledavam prema mojoj djeici. Hou da ih se
dobro nagledam jer ne znam dokle u ih gledati. Mislim stalno o
onom najgorem, na smrt. Jako sam umorna. Sunce nas pri, a vrui-
na oteava kretanje, naroito enama koje nose po jedno ili dvoje
djece. Dolazimo na eljezniku stanicu Vojni. U stanici od pravca
Utinje ulazi duga kompozicija vlaka s vagonima za prevoz stoke.
Tada nam postaje jasno da e nas ovi vagoni odvesti u nepoznato.
im se kompozicija zaustavila, najprije su mukarci ugurani u
prednje vagone, a potom su nas ene, djecu i starce nabacali. Vago-
ni su zatvoreni. Cijela kompozicija naikana je naoruanim
ustaama i vlak kree prema Karlovcu. U vagonima je tijesno,
zaguljivo, pretoplo. Mnogi su oednjeli i padaju u nesvijest. Os-
jetimo da se vlak zaustavlja. uju se glasni povici konduktera: Za-
greb! i sad nam je jasno gdje smo. U Zagrebu smo se zadrali
mogue ni pola sata, i opet kreemo dalje. Iz vagona nita ne vidi-
mo. Kad je svanulo, vlak se zaustavlja u Okuanima. Ustae nam
nareuju da izaemo. Jedva to doekasmo, jer nam je itavo tijelo
utrnulo i jedva se pokreemo. Pored eljeznike stanice stoje ka-
mioni i opet nas trpaju u njih kao cjepanice. Kamioni kreu i ne-
koliko sati kasnije nalazimo se u krugu ustakog logora u Staroj
Gradiki. U dvospratnoj zgradi kaznionice prvo smjetaju
mukarce u prostorije na spratu. Vidim tu ima logoraa, ujem da
su to Srbi iz Slavonije. Oko zgrade su visoki zidovi, na vrhu ograde
bodljikava ica, a na odreenoj razdaljini nalaze se osmatranice
(kule) iz kojih vire cijevi ustakih mitraljeza
Jelena, sada mi polako reci koliko moe o tom ustakom lo-
goru i ivotu u njemu.
Prostorije u kojima smo bili smjeteni izgledale su vie nego
jadne. Prozori porazbijani, zidovi prljavi, buka djelomino otpa-
la, betonski pod oteen. Vie su liile na tale za stoku. Najgore je
bilo to su pretrpane enama i djecom. Iza zgrade je iskopan kanal
i prekriven granjem i zemljom. Reeno nam je da je to mjesto za
malu i veliku nudu. Za mukarce nije bilo izlaska, a nudu su vrili
u kible koje su se u odreeno vrijeme iznosile iz zgrade i praznile.
101
Svako jutro iznose iz pojedinih soba mrtve ene, a najvie umrlu
djecu. Mrtvi su tovareni u kamione i nekud odvoeni. Hrana se pri-
mala jednom dnevno i sastojala se uglavnom od orbe od graha ili
kuvane kravlje repe. Posuda za jelo nema, pa hranu dobivaju samo
oni koji imaju bilo kakvu posudu da u nju prime hranu. Oni koji
nemaju posude, ne mogu da prime nita. Mi smo imali porcije,
brzo smo pojeli svoje, a onda ih dalje pozajmljivali.
Nakon mjesec dana u logor dolaze ustae i obilaze logorae u
sobama. Djeci dijele bombone i kekse, a toga dana i hrana je bila
bolja nego prolih dana. Sutradan logor obilaze Nijemci i vode
nekakve razgovore s rukovodiocima logora. Kad su Nijemci otili,
doli su ustaki kamioni i u njih su utovareni mukarci sa sprato-
va i isti dan odvezeni u nepoznatom pravcu.
Nije prolo vie od tri ili etiri dana poto su Nijemci obili lo-
gor u Staroj Gradiki, ustae nareuju da se ene i djeca skupe u
dvoritu logora, a potom da djeca idu na jednu stranu, a majke na
drugu. To je bio najstraniji momenat u mom ivotu. Oduzimanje
djece majki, strini, baki i tetki izazvalo je pravi pakao. Djeca u poe-
la da vrite, dozivaju majke, a neka su od siline plaa padala u nes-
vijest. Moje dvoje male djece prihvatio je moj tek malo vii sin Nine.
On je zagrlio svoju brau i poeo ih tjeiti kako e se mama brzo
vratiti. Mali moj Nine meni dovikuje: Ne plai, majko, budi mir-
na, ubit e te ustae. Ja u paziti na ove dvoje mlae djece. Tu sliku
nisam i nikad neu zaboraviti. Rijei moga maloga Nine nisu mi
mogle biti utjeha. Tako izbezumljenu udara me ustaa kundakom
u lea. Padam na zemlju, a moje roake istravaju iz kolone i
polumrtvu odvlae u kaznionicu Dva dana sam bila u nesvijesti,
neto od bolova, ozljede kime, a neto od pretrpljenog oka. Kad
sam dola svijesti, palo je ustako nareenje da izaemo na
dvorite. Skinuli su nas kao od majke roene i tako gole provedene
smo kroz krug do kupaone gdje smo se okupale i gdje smo dobile
drugu odjeu koja je vjerovatno bila oduzeta od umrlih ili ubijenih
ena. Moete zamisliti kako sam se osjeala kada sam se skinula
gola pred ostalim logoraicama i osobljem logora. Kordunaka
ena ni pred muem nije se skidala, ak je bilo teko pred svijetom
skinuti rubac s glave.
102
Dok smo ekale na kupanje, iz susjednih prostorija do nas su
dopirali drhtavi djeji glasii. Primaknem se blie duvara barake
ne bi li ula neko dijete. Sva sam se napregnula kako bi to bolje
ula i razumjela o emu djeca priaju. ujem pravi glasi moje
Milkice. Joj, mili boe, kad sam je ula, kao da mi je sedam sunaca
sinulo i odjednom sam dobila krila. Sluam dalje, moja erkica
nekom pria kako joj je tata ubijen i dosad je imala majku i tri bra-
ta, a sada su sa njom samo dva brata ostala. Od tih posljednjih ri-
jei moje djevojice naglo mi je pozlilo. To su primijetile druge
ene, pritrale su mi i pridrale da ne padnem na zemlju. Pitaju
me to mi bi odjednom. Nisam im mogla rei, niti sam htjela da
prepriavam ono to je moja Milka, mamino zlato, priala. esto
puta mi se u snu, pa i u javi, priinjavalo da ujem taj piskavi glasi
moje Milke koja pria da nema oca, a sada nema vie ni majke. Te
rijei moje erke odzvanjat e u meni i u samrtnom asu.
Zaboravila sam rei da su nas prije kupanja oiali do koe tako
da smo izgledale kao luakinje ili tifusarke. Poslije kupanja i ob-
laenja ile smo jedna po jedna u kancelariju uprave logora i tamo
davale podatke o sebi i djeci. Sutradan smo potrpane u kamione, a
u Okuanima smo prebaene u vlak koji nas je odvezao do Maribo-
ra. Vlak je bio pod ustakom pratnjom, a u Mariboru eljezniku
kompoziciju sa enama preuzeli su Nijemci. Kad smo stigle u
Njemaku, skoro na svakoj usputnoj stanici ostajao je izvjestan broj
ena, a ja sam sa veom grupom logoraica dopremljena u Lajpcig.
Tu smo smjetene u logor u kojem se ve nalazilo dosta logoraa iz
ostalih dijelova Evrope. Stanovali smo u barakama. Rasporeena
sam kao istaica uredskih prostorija logora. U krugu logora bila
je i tvornica municije u kojoj su radili logorai. Svake sedmice do-
bivali smo po 2,5 kg kruga te svakog dana ruak i veeru. Doruak
nismo primali. Poslije godinu i po prebaena sam na rad u tvor-
nicu municije. U tom pogonu izraivane su aure i vreno kom-
pletiranja aura sa barutnim punjenjem za topove. Ovako sam
preivjela tri godine.
Nakon kapitulacije Njemake vraam se u svoje opustoeno
selo Miholjsko na Kordun. Cijelim putem razmiljam o djeci, kui
i Kordunu. Nisam ni sanjala da u nai onakvo stanje kakvo sam
103
zatekla dolaskom u Miholjsko. Prvo to sam ugledala bilo je
zgarite moje nekadanje kue. Na zgaritu susreem komije od
kojih saznajem tune vijesti. Kau mi da je moj najstariji sin Mi-
lan, koji je 1942. godine ostao s mojim bratom u Petrovoj gori, umro
od tifusa 1943. godine. O drugoj djeci koja su ostala u ustakom
logoru Stara Gradika nema ni traga ni glasa. Umorile su ih ustake
krvopije. Sada sam shvatila da nemam nita
Ovo je kraj tune prie Jelene Tomaevi-Peri. Svoju djecu:
Milana, starog 10 godina, Nikolu 8, Milku 6, arka 3 i supruga Mi-
hajla, nije vie nikada vidjela.
Milo imulija
Selo imulije
Vojni
Svjedoanstvo Miloa imulije zapisao sam u njegovom selu
imulije, 17. oktobra 1962. godine. On mi je ispriao:
Ve u vrijeme prve martovske ofanzive 1942. ustae su usp-
jele da prodru u Petrovu goru. U umi je bilo mnogo nas izbjeglica
iz okolice. Ustae su unitavale sve nato su nailazile, ubijale i kla-
le uglavnom ene i djecu koje su otkrivale u raznim sklonitima
uglavnom u jarcima ume.
Imao sam tada 10 godina ivota. Bilo je hladno vrijeme. Jo je
bilo i snijega. Kasno u noi pobjegao sam iz naega sela zajedno s
mamom Sojom, bratom Adamom i sestrama Milevom i drugim
naim komijama u Petrovu goru.
Ispod samog Magarevca pokraj puta smjestilo se nas sedam
(7) izbjeglih porodica. Stariji uz pomo nas djece ispleli su od prua
kolibe, da se sklonimo od oborina. Ve drugi dan primijetili smo
oko podne da prema nama nailaze ustae. Uspjeli smo pobjei u
jarak ispod Magarevca. Ustae su vodile sa sobom pse i jedan pas
nas je pronaao u jarku ispod puta. Ustae su sile k nama i nare-
dile: Iziite na put! Izili smo na put. Pored naih koliba bilo je
ve pohvatanih izbjeglica. Njih oko 260 ena, djece i staraca. Nikoga
104
ustae jo nisu dirale. Njihov stariji je odrao govor. Kazao je da
idemo s njima u Krstinju, a zatim u Vojni gdje e nam dati pro-
pusnice, te e nas pustiti kuama.
Povele su nas ustae dalje kroz umu. Naili smo na partizane.
Nastala je pucnjava. Ustae su imale dobar izgovor da nas pobiju.
Rekoe: Kaete da nema etnika; a tko onda puca na nas? Mi-
traljezi su ve bili usmjereni na nas izbjeglice. Otvorile su ustae
mitraljesku vatru po nama. Nastao je pla, jauk i zapomaganje.
ene i djeca su padali obliveni krvlju. Pao sam i ja. Preko mene je
palo njih estero. Sjeam se dobro Mace imulije, koja je bila ra-
njena pa je jaukala. Kada su je ule ustae, rekoe: Jo ih ima
ivih. Ja i jo neki smo se pritajili. Bili smo u krvi. Ustae bacie
nekoliko bombi po izmasakriranim i odoe.
Ostao sam iv. Ustao sam se ispod mrtvih. Ustae nisu imale
dovoljno vremena pa je jo njih ostalo ivih. Ja se sjeam da su ivi
ostali: Marko imulija, Milan imulija, Maca imulija, teko ra-
njena, Danica Mamula, sada u Kljuaru, neki Tesla, sada u Brdo
Selu i Nikola Poljak, isto u Brdo Selu.
Oni koji su bili ivi i jai izvlaili su ispod mrtvih ranjene. Mene
je izvukla ispod mrtvih Danica ari. Ona nije bila s nama, ali kada
su ustae otile ona je dola iz jarka kao i jo neki drugi koji su
pomagali ranjenima.
Ovdje su ustae ubile moju majku Soju, moju sestru Milevu
koja je imala 12 godina i moju sestru Milku koja je imala 16 godi-
na ivota.
Moju majku i sestre je pokopao moj otac i moj ujak Mile Trbo-
jevi. Drugi su pokopani tek nakon par dana na istom mjestu zloi-
na. I danas se jo poznaju grobovi na tom mjestu.
Milo imulija, s.r.
105
Mile Paji
Mracelj Krstinja
Vojni
Izjavu Mile Pajia zapisao sam 1961. godine. Imao je 36 godi-
na kada su ga ustae uhvatile u njegovoj kui zajedno s porodicom.
Mile mi je ispriao:
Bilo je to 8. maja 1942. godine, kada je hrvatska vojska, ustae
i domobrani upali u naa sela u okolici Petrove gore, pa i moj zase-
lak Mracelj. Kupili su sve od reda, ne tedei ni malu djecu i starce.
Kupili su Srbe i ubijali mnoge kod njihovih kua ili ih odvodili u
oblinje umarke i tamo ubijali. Ubijali su, pljakali, silovali u Svini-
ci, Brusovai, Gejkovcu, Basarama i drugim srpskim naseljima.
Narod je bjeao u ume kao izbezumljen.
Mene su ustae iznenadile 12. maja 1942. u mojoj kui u asu
kada smo bili spremljeni da pobjegnemo. Uhapsili su mene, moju
majku Martu, suprugu Evicu i djecu Dragicu i Ljubicu, nae keri.
Odveli su nas s drugim pohvatanim u Vojni i zatvorili u dvorite
sreskog naelnika. Tu nas je bilo mnogo. Dovodili su zlikovci sa
svih strana srpsku sirotinju, svu izbezumljenu, gladnu, bosu i u
onim naim pocjepanim kordunakim nonjama. Tu su nas dra-
li tri dana bez hrane i bilo kakvih higijenskih uslova. etvrti dan
izveli su nas iz dvorita, kao i vie njih drugih iz mjesta sabiralita,
postrojili nas i poveli pjeice prema eljeznikoj stanici u Slavsko
Polje, udaljenoj 9 kilometara od Vojnia.
U tunoj koloni, djeca su plakala, majke i bake zapomagale,
kukale, starci i starice posrtali, a mi mukarci ugibali se pod
kundaenjem i psovkama. S Biljega naa tuna kolona skrenuta je
lijevo putem kroz umu zvanu Radonja prema eljeznikoj stanici
Slavsko Polje. Nakon samo tridesetak metara ugledali smo straan
prizor. Vidjeli smo u jednom poduem jarku uz sami put vie de-
setaka, mogue i stotina leeva: mukaraca, ena i djece. Vidio sam
i dobro zapamtio le jedne ene stare mogue oko 35 godina, lea-
la je na leima na zemlji u lokvi krvi. Bila je noem zaklana, gola,
obje dojke bile su noem probodene, a na prsima dijelom i na zem-
lji bio je le djeteta, djeaia starog oko godinu dana. Vjerojatno
106
njenog sinia. Ruice djeteta bile su provuene kroz razrezane
dojke materine. Molim Vas, malo stanimo. Vidite kakav izgledam
kada se svega ovoga zla moram sjeati.
ta ste jo vidjeli idui u koloni prema stanici?
Svata, ta ne mogu ni priati. Vidio sam da je meu leevima
bilo jo i napola ivih, koji nisu bili potpuno dotueni ili zaklani,
pa su se micali. Mnogi su leevi bili strano iznakaeni, sa izbod-
enim oima, polomljenim rukama i nogama, te izbodenih po cije-
lom tijelu. Nau su imovinu hrvatski vojnici opljakali i kue nam
zapalili.
Onako izmuene i gotovo onesvijetene, ugurali su nas u
stone vagone i odvezli u logor ustaki, u Staru Gradiku. Tamo
su odvojili od nas nau djecu, ene, majke i bake.
Svega nakon tri dana, otpremili su nas mukarce u logor u Ze-
mun. Nai najmiliji ostali su u ustakim kandama. Ve 14. okto-
bra 1942. godine puten sam iz logora u Zemunu i s njemakom
propusnicom doao u Beograd. Tako sam ostao iv, jadna mi moja
mati.
Vidi opirnije, Arhiv Jugoslavije, fasc. 922.
Mile Paji, s.r.
Anelija Gui
Selo Radmanovac
Vojni
Svjedoenje Anelije Gui zapisao sam maja 1961. godine u
njenom selu. Ona mi je kazala:
Za vrijeme ustako-domobranske ofanzive na Petrovu goru
od 9. do 14. maja 1942. godine na hiljade naeg naroda bilo je izb-
jeglo u Petrovu goru. Tukli su nas i partizane iz aviona i topovima.
Mi smo bili u zbjegovima u raznim uvalama i jarcima. Sve je bilo
nekako dok nisu provalili obru i uli u umu, nau spasiteljicu.
Veina naroda na Paveliev poziv upuen lecima otila je na predaju
107
u Vojni. Njih su kako znate prevarili i otpremili u logor Jasenovac
i druge ustake logore od kuda se rijetko ko vratio.
Mnogo nas je ostalo u jarcima Petrove gore. Ja sam bila sa 28
ena i nekoliko male djece sklonjena u jarku Matelja. Uhvatile su
nas ustae i naredile da iziemo. Mi smo svi izili. Rekli su nam da
nas vode pred jednog pukovnika i da e nas on pustiti naim kua-
ma. Poveli su nas i ponovno vratili u jarak Matelja. Ustaa koji je
iao pred nama odjednom je sjeo i rekao: Da se malo odmorim, a
onda emo krenuti dalje. Pitao je: Da li imate kod sebe neto
novaca? Kad smo rekli da nemamo, pala je zapovijest: Lezite,
majku vam vau, ovo su ustae. Polegli smo potrbuke i znali ta
e biti. Poeli su nas klati. ene su se hrabro drale, nisu ni otva-
rale usta. Djeca su plakala i zapomagala. Milica Napijalo iz Kuplen-
skog hrabro je uzviknula: Kad koljete, koljite i vas e neko.
Vritale su ustae. Onako krvavi samo su se okretale i zabadale svoje
noeve u tijela jadnih ena i njihove djeice. Nekako sam primi-
jetila da su zlikovci otili. Osjetila sam da sam jo iva. ula sam
glas Ankice Napijalo, stare 12 godina gdje ree: Ko je iv neka us-
tane da bjeimo! Tada ustade Dragica Hajdin, bila je stara 16 godi-
na (umrla nakon 10 dana bila je ubodena na pet mjesta). Poee se
javljati jo neki drugi koji su bili priklani, meu kojima i ja. Diglo
se tako nas nekoliko, misim petero naklanih i obliveni svojom i
naih majki krvi. Poeli smo polako puzei izvlaiti se iz jarka. Nale
su nas neke ene koje su uspjele ostati u ivotu. Previle su nam
rane nekim povojima. Lijeile smo se nekim travama i tako, eto,
preivjele nas etiri. Danas smo invalidi, bolesne i nemamo nika-
kove pomoi. Stanujemo jo uvijek u ovim poslijeratnim
izgraenim kolibama na naim ognjitima. Hvala Bogu da smo ivi.
Bog ne dao nikom i nikad ono ta smo mi preivjeli.
Anelija Gui, s.r.
108
Milo Boi
Krnjak kb. 91
Krajem marta 1943. godine, poslije prolaza njemako-ustako-
domobranske ofanzive, dole su ustae i domobrani iz Karlovca u
Bii Selo, Donji Krnjak i zatekli nas sve kod kue: mene, moga
mlaeg brata Mirka, sestre Ljubicu, Stanku, Milicu i Radojku. Tog
momenta u naoj kui bile su nae kominice: Milanka Boi i nje-
zina majka Kata.
Izlaza za nas, zbog iznenadnog njihova dolaska, nije bilo. Ja
sam tada imao osam godina. Pretvorio sam se zajedno sa svima
njima u jedan ivi odrvenjeni strah. Sve su nas poredali u kui i
bahato naredili da ne smijemo nikuda ii dok se oni ne vrate iz
komijske kue. Ostao nas je uvati jedan ustaa drei
pukomitraljez uperen prema nama u kojima je ivot ve bio zam-
ro. U susjednim kuama Miloa Mikulia i Miletinoj ubili su moju
majku Anku, koja se tamo sluajno zatekla i sve druge nae suse-
ljane koji su se nalazili zajedno s njom u tim dvjema kuama. Za-
tim su kue zapalili i ovi su nai poluivi leevi izgorili sakrivi
zloin do kraja.
Nakon toga zlikovci su se vratili natrag u moju kuu. Stavili su
na prozor pukomitraljez i ispalili jedan rafal na moje tri sestre:
Ljubicu, Stanku i Milicu, koje su bile zajedno postrojene u oku
sobe u kui. One su odmah ostale na mjestu mrtve. Vidio sam nji-
hove posljednje trzaje. Onda su uli u kuu i doli do Milanke Boi
te je poeli ispitivati zato nosi partizanima hranu. Kada je ona
odgovorila da to ne ini, ustaa koji ju je ispitivao, potegao je no i
Milanku htio udariti u prsa. No Milanka ga je snano zgrabila za
ruku i sruila na zemlju. Drugi ustaa koji je stajao uz njega
povrijeeno mu je rekao da on nije nikakav vojnik kad dozvoli da
ga ensko rui, jo partizanski bandit te dodao: ekaj de malo da
ja s njome obraunam. Izvadio je no od puke i pomahnitalo
poeo udarati Milanku u stomak. Prvom udarcu Milanka je stavila
odbranu, ali drugi je bio smrtonosan.
Ova zlodjela i muke koje preivljava Milanka Boi gledala je
svojim oima njezina majka Kata drei na rukama moju malu
109
sestru Radojku, staru 8 mjeseci. Kako je Kata stajala kod vrata,
jedan ustaa uhvatio ju je za ruku i gurnuo prema prozoru a drugi
je s prozora iz puke ubio. Moja sestra dotle na rukama Katinim
pala je na zemlju i bila je jo iva. No jedan ustaa brzo potra i
dijete udari kundakom puke po glavi. Moja seja osta na mjestu
mrtva u krvi.
Bio sam zadnji na redu za ubijanje i kad mi prie jedan ustaa
i upita to ja ekam, odgovorio sam da ekam sudbinu. Na ovo
uperio je puku u mene i opali tri metka ali kako sam ja bio na
klupi iza zidane pei, odmah sam pao tako da me nije pogodio.
Poslije ovog pucnja ja sam se primirio kao da sam mrtav, a on je
rekao drugom zlikovcu da mi je dao u glavu tri zrna. U ovo je bio
siguran zbog toga jer sam ja prilikom pada jako udario glavom o
zid zbog ega mi je glava bila sva krvava.
Otili su pod stoinu i donijeli slame te je rasprostrli na leeve
mojih sestara, moga brata i mojih kominica Milanke i Kate. Sla-
mu su zapalili i otili iz kue, a ja sam i dalje smireno leao kao da
sam mrtav, sve dotle dok nisam osjetio da ih nema u blizini. Tada
sam se digao i u velikom strahu otrao u pravcu peine zvane Po-
norac u kojoj je bila do koljena voda.
Ovdje sam sa uvukao to sam dublje mogao, ali poto sam bio
slabo obuen i bos, ozebao sam te sam se izvukao odatle i u neko
doba noi uputio se do mojih kumova Jovana i Ilije aula u Dugi
Dol. Kada sam im ispriao sve to se desilo, nisu mi vjerovali ve
su mislili da sam pobjegao od kue. Meutim, kada su se uvjerili
da je to to sam im ispriao stvarna istina, odmah su se spremili sa
svojim zaprenim kolima i stokom te uputili u bjeaniju u pravcu
ume Skradska gora. Naravno, i mene su poveli sa sobom. Kada
smo doli u Skradsku goru, naao sam tu svoga oca koji je tada bio
partizan.
Saznavi za sav ovaj uas i muke njegove djece, supruge i dru-
gih pobijenih i spaljenih komija, te moje patnje koje sam preivio,
moj je otac zaplakao i uzeo me za ruke te odnio u prvo selo do ume
Gornji Skrad, kod Milia Zdjelara.
Ovdje sam ostao na oporavku 15 dana, a zatim sam se vratio
natrag kod mojih kumova Jovana i Ilije aula u Dugi Dol.
110
No naa nesrea je tim vea to je istog dana, kada su ustae
ubili i spalili u kui moje etiri sestre, brata i majku, ubili i moju
petu sestru Milu koja se nalazila kod drugih mojih kumova, Luke
Pavkovia u Pavkovi Selu, koji je imao svoj mlin na vodeni pogon.
Naime, nailaskom druge grupe ustaa i domobrana u ovo selo
moju sestru Milu ivu su bacili u skele pod kolo ovoga mlina gdje
ju je mlinsko kolo koje se okretalo u vodi usmrtilo Otac nas nika-
da nije poticao na mrnju ili osvetu. ivimo tako kako moemo i
moramo
Svjedoanstvo Miloa Boia zapisao sam u njegovoj kui broj
91 u Krnjaku, 16. juna 1962. godine.
Duan Bastaja
Begovo Brdo
Vojni
Moja nesrea je poela 3. aprila 1942. u Begovom Brdu, tamo
gdje sam, kako mi je moja pokojna Bosiljka govorila, tresnuo gla-
vom o zemlju. Stasao sam u sedamnaestu. Sjedili smo u svojoj dr-
venari. Sjeam se, mama je rekla: Djeco, danas je Veliki petak.
Idem zamijesiti pogau i utipke! Mi odrasliji smo napravili ko-
zaljke. Igramo se. aa je neprekidno tvorizao i lupao vratima. Ti-
mario je krave. Odjednom britka pucnjava. Ustae u selu. Neto
mi, u meni ree: Sakrij se, Duane!
Bacim se u ivicu i gledam ta e biti. Moji su ostali u kui.
Mama je okupila oko sebe etvero djece: Nikolu od 14, Ljubicu od
12, Dragana od 6 i moju ljubimicu Stanku od 2 godine. Boe, li-
jepog i pametnog djeteta aa Rade je iznenaen. Bio je van sebe
i odluio da dijeli sudbinu porodice i sela. Meu hrvatskim
ustaama komija Laan. Mislim, pa moda nee bili zla. Dobro
ga znamo, a on zakrvavio oima i komanduje mojima da se ukljue
u kolonu. Sve su to nai seljaci iz Begova Brda Brojim dobro se
sjeam, bilo ih je, to mukaraca, ena i djece 130 dua. Jadna
111
djeica, majko moja. Sve onako uz matere. Moja mama Bosiljka
naprtila Stanku, a Ljuba i Dragan se dre mami za roklje, s lijeve i
desne strane. Braco Dragan se zalee da i njega mama ponese.
Nikola je drao tatu za ruke
Svratie ih pod neku stijenu i tu pobie. Pucali su iz puaka i
mitraljeza, a moja nada, krvavi Laan iz pitolja. Bacili su i bombe
na hrpu mrtvih i ranjenih. Sutradan smo ih prebirali, prepoznava-
li i sahranjivali. Svoje sam pokupio u plahte i onako, bez sanduka
u raku. Vrijeme je prolazilo. Moe li se neko eljade uvui u moju
duu, da zaviri kako mi je bilo Boe zla i nesree
Nastojao sam sve zaboraviti, ali ne ide. Zlo je u meni. Kad me
obuzmu slike i misli, sama ruka prema ai juri. Ne znaju ovi, oko
mene, zato Bastaja pije. Onako, kad pretjeram, djeca se u parku
egae i noge podmeu. Ipak ih volim. Podsjeaju me na one moje.
Popijem, to je tano. Nekoga susretnem, irim ruke i lamatam. Kad
sam onako zanesen lake trpim svoju sudbinu. To ovi rukovodioci
oko mene ne znaju. to oni uopte znaju? Kada se zaelim toplog
kutka i kada sam gladan, opsujem vlast, ili spomenem kralja Titu,
a oni sa mnom u uzu. Ne znaju jadnici da mi je tamo bolje. Za
njih sam uvijek bio neobian, kad nijesam nakresan. Bulje u mene.
Misle ta mi je? Sit sam! Vratio sam se od Milje iz Kartalija. Pres-
vukla me i nahranila. Ima i jo neto: Isparila rakija, pa smireno
prebirem svoju nesreu. Eto, to mi je, da znate! Osjeam da ovo
stanje neu dugo izdrati. Moram u neki bircuz, da ai u dno za-
virim.
Ali da znate! Nisam sve ispriao. Da kaem i ono, to me jo
dri u ivotu. Bio sam mlad, silovan, s nagonom osvete. Primili su
me za borca Osme kordunake partizanske divizije. Osvetu sam s
vremenom izbrisao, jer su me komesari ubjedili da su samo direkt-
ni ubice krivi, a ne hrvatski narod, da je odgovornost pojedinana
i da nas jedino bratstvo-jedinstvo moe spasiti. Mi Srbi smo prih-
vatili tu priu, ali me neto iz podsvijesti neprekidno pitalo: Zato
su ubili moje? Prelazili smo Kupu, ulazili u hrvatska sela, ali Boe
sauvaj, da i pomislim
Od seoskog derana, postao sam neko i neto. Napredovao sam.
Pri zavretku rata sam kapetan, a ve 1947. major. Na moju nes-
112
reu, a moda i sreu, ko e znati, slubovao sam kod Novog Sada.
Jednog dana se zaputim u Irig. U dvoritu nekog kuerka, mislim
da je to u ulici Grka Mala, prepoznam ubicu Laana. Majku mu
lopovsku, pa to je on! Kao da su mi tri Sunca sinula. Nisam se javio,
nego pravo u miliciju. Uhapsili su ga istoga dana. Zakazano je
suenje, u kojem sam glavni svjedok. Pozvali su me. Ja se dotjerao
i nakinurio. Tu su suci, milicija i zapisniar. Laan je priznao, da
ivi u Irigu pod lanim imenom, da je bio ustaa, ali da nije ubijao
Srbe. Doao je i na mene red. Ustanem i kaem: Drue sudija, evo
ovako je uzeo pitolj i pucao u moje: Izvadio sam iz futrole svoga
garova i sasuo u Laana svih osam metaka. Strovalila se mrcina
svom snagom na parket. Zaplakao sam od sree i progrmio sudni-
com: Osvetio sam i oivio svoje! ujte narode i sudije! Preda mnom
su bili svi moji Vidio sam ih. Vjerujte, ljudi, vidio sam ih ive i
zdrave! Pribrao sam se, bacio pitolj i rekao: Sada sudite meni!
Nisam znao da ubistvo moe biti toliko uzvieno. Ono me rastereti-
lo. U snu mi je dolazila sestrica Stanka, ljubila i aputala da me
voli.
Osudio me Vojni sud na est godina robije i gubitak ina. Nije
mi ao, jer znam zato. Neto me nosilo, iako nije bilo lako tamno-
vati. Sobni starjeina mi je bio ustaa Franjo. Saznali su zato robu-
jem. Bio sam svakodnevni redar. Tri puta su me ebovali. Rekli su
da se krstim trojicom, da je dovoljno tri puta, da su nas ubijali zbog
trojice i da e tako biti dok se ne opametimo.
Eto, sve se to deavalo u zemlji koju sam i ja stvarao. U ratu
sam tri puta ranjen, prvi put na elopeku, kod Likog Petrovo Sela,
drugi put na Drenovai i trei kod Ilirske Bistrice, u oslobaanju
ili osvajanju Istre. Svjesno sam juriao i davao sebe. Mladost, lu-
dost. Ali, ode mast u propast
Napomena:
Duan Bastaja umro je u jednom sjeniku u selu Utinja aprila
2004. godine. Sve je njegovo uniteno. Bio je bez kue i bilo kakvog
svoga oinskog krovita. Nakon svega to je dao za svoju domovinu
Hrvatsku, sirotinja, iao je Vojniem i okolnim selima, bio je sre-
tan ako bi mu tko podario komadi kruha.
113
Milan Maleevi
Podsedlo
Vojni
U maglovito januarsko jutro 1943. godine u mom zaseoku Pod-
sedlo iznenadile su nas ustae. Nalazio sam se u kui s majkom. Bilo
mi je tada 5 godina. Otac Ilija Maleevi, brat Boko i sestra Mila
nalazili su se u partizanima negdje na Kordunu. Stariji brat Rade i
sestra Stanka pobjegli su od kue i sklonili se u susjedne grmove.
Bio je visok snijeg. Pred naom kuom pojavila su se dvojica
ustaa. Uli su bahato u kuu. Rekli su dobro jutro, a moja majka
je odzdravila i upitala da li su gladni. Stariji ustaa na to odgovori
da nisu gladni, ali da e se najesti nje. Mlai ustaa rekao je meni
da iziem van iz kue. Kako sam bio bos nisam mogao na snijeg.
Onda me izgurao van pred kuu. Zatvorili su vrata. Stojei na sni-
jegu pred kuom uo sam kako kau mojoj majci: Kuko jedna,
ta nisi i ti pobjegla, nego si ekala u kui smrt! Ona im je odgo-
vorila da nije mogla na tako veliki snijeg i zimu sa malim djetetom,
a da je isto jo boleljivo. Zatim je rekla: Radite ta hoete, ali ja
nisam nikome nita kriva. Nato su je poeli tui. Majka je poela
da zapomae. Odjednom su se kuna vrata otvorila prema van i
moja majka je pala preko praga. Stariji ustaa povukao ju je zatim
za noge prema unutranjosti sobe kako bi joj namjestio glavu na
prag. Mlai ustaa vidjevi da ovaj ima namjeru zaklati moju maj-
ku, rekao mu je: Pusti tu enu, kuda e ovo dijete bez nje, nato
mu je on odgovorio: Neka ga, neka umre od gladi. Stariji ustaa
potegnuo je zatim iz unutarnjeg depa no veliine lovakog noa,
uhvatio moju majku za kosu, podigao je prema sebi, prebacio je
preko koljena i udario noem dva puta u zatiljak. Ona se nemono
branila. Mlai ustaa je sve to mirno promatrao. Nije kazao ni jed-
nu rije. Stariji ustaa je mirno vratio krvav no u dep rekavi onom
mlaem: Gotovo je, idemo dalje.
Vidio sam da majka jo krklja i gui se u krvi. To je potrajalo
pet-est minuta, a zatim se potpuno umirila. Tek tada sam i ja
udario u vrisku i pla. Trebalo je dosta vremena da se povratim iz
stanja koje sam preivljavao.
114
Onako prestraen, bos i u kouljici bez hlaa otiao sam po
snijegu do ujakove kue. U selu je bilo jo ustaa. Naao sam u kui
ujnu. Leala je bolesna od tifusa. Rekao sam joj kroz pla to su
uinili mami. Ona mi je rekla da su i kod nje bila etvorica ustaa,
ona je plakala. Jecala je. Jedan od ustaa je rekao: Od te nema tako
i tako nita, neka se mui.
Poslije podne nakon to su pokupili blago i opljakali sve to
su htjeli palili su nae kue i sve ostalo. Sve su kue izgorjele samo
su dvije bile nagorjele i tako ostale.
Ustae su nakon svega, otile. Ostao sam u ujninoj kui do pro-
ljea. Moj otac Ilija poginuo je u borbi protiv faista negdje na Ba-
niji.
Nas troje djece ostali smo sami. Brigu o nama preuzela je tet-
ka Marija Maleevi, koja je bila bez djece i ivjela je s nama. U
proljee su nam komije partizani napravili kolibu-bajtu od
prunih pragova u kojoj smo ostali tokom itavog rata. Iz nje smo
povremeno bjeali pred ustaama i sklanjali se u umi
Izjavu sam zapisao, 21. aprila 1961. godine.
Milka Batalo
Topusko
Vrginmost
Godine 1941. imala sam 21 godinu ivota. Moje mjesto i opi-
na Topusko imalo je dvije treine srpskog stanovnitva i jednu
treinu hrvatskog.
Odmah aprila 1941. godine pojavile su se ustae voene Ili-
jom Breki, pekarom iz Topuskog.
Ve 14. aprila uhapsile su ustae Srbe: dr. Branka Vurdelju, li-
jenika, Bogdana Budimira, kafediju, Nikolu kara, pekara, Milu
Lonara, trgovca, Jovu Vorkapia, restoratera, Stanka kara, kafe-
diju, Stojana Janjanina, seljaka i jo petoricu Srba ijih se imena
ne mogu sjetiti.
115
Nakon nekoliko dana provedenih u zatvoru u Topuskom, ot-
premljeni su u Zagreb, te Petrinju, pa u Gospi. Ubijeni su u lo-
goru Jadovno.
Ponovno hapenje Srba bilo je 28. jula iste godine. Tada su
uhapeni: Ilija kumdri, Dmitar Batalo, Milan Miljevi, trgovci,
Milo uti, Jovan Mievi i njegov sin Ljuban, Milan Batalo,
Ninko Batalo i njegovi sinovi Niko i Janko, Matija Batalo i njegov
sin Milo, Nina Paripac, svi zemljoradnici. Zatim Ljuban Paripac,
mesar, Jovo Lali, graniar, uro Mievi, djeak star 15 godina,
Dragan Batalo, odaar, Ilija Batalo, mesar, Mile Batalo, opanar,
Mirko Batalo, blagajnik kupaline uprave, te vie njih drugih ijih
se imena ne mogu sjetiti. Nakon muenja u zatvoru u Topuskom
otpremili su ih na Velebit i tamo pobili.
Dana 1. augusta 1941. ustae su hvatale u Topuskom, ovog puta
uglavnom ene i djecu, jer su Srbe mukarce ve prije otjerale u
smrt. Ovog dana uhapsile su ustae i mene, moju majku Jelenu,
sestru Ljubicu i Danicu i brata Milana starog 13 godina. Pohvatale
su nas oko 250 Srba, ena, djevojaka i djece. Odvele su nas ustae i
orunici i zatvorile u Srpsku pravoslavnu crkvu, parohijski stan, u
podrume i opinsku zgradu.
Ja sam s jednom veom grupom ena, djevojaka i djece bila
zatvorena u podrumu parohijskog stana u Topuskom. Ustae su
nas dobro prepipale i oduzele sve ta su nale kod nas. Mojoj ma-
teri Jeleni oduzeli su 120.000 dinara, a meni su oduzeli 15 zlatnih
dukata. Ustae su oko nas zatvorenih postavile strae i nisu nam
dale nikuda izlaziti. Sutradan, 2. augusta na Sv. Iliju ustae su oko
9 sati otvorile podrumska vrata, izvele nas djevojke i ene. U avliji
nas je bilo oko 40. Prisilile su nas ustae, meu kojima domae Ica
Kramari, Ilija Brijeki, Malinac Mati, Stevo Prus, Ivan Kramari,
Abramovii, Ferderbari, Vidovii, Popii i drugi da igramo kolo i
pjevamo Paveliu, ivjela ti ruka, to ti ubi srpskoga hajduka.
Morale smo igrajui kolo uzvikivati: ivio Paveli, ivio Kvaternik,
ivile ustae i slino.
Poslije toga su nas ustae prisilile, da pjevamo pjesmu: Sprem
te se spremte etnici. Mi ispoetka nismo htjele pjevati, jer smo
znale, da e nas onda ustae tui. Ali su nas primorale i mi smo
116
pjevale i tu pjesmu, te podjedno igrale. Kako smo god mi igrale i
pjevale, tako su oko nas stajale hrvatske ustae i batinama nas tukle
po leima. Nakon ovakvog muenja ponovo su nas zatvorile u po-
drum i postavile strae oko nae crkve.
Po noi su nas ustae izvodile iz podruma u avliju i tamo silovale.
Na pojedinoj djevojci ili eni znalo se je obrediti i vie Hrvata, ustaa.
I ja sam silovana kao i mnoge druge jo maloljetne Srpkinje.
Dana 3 augusta 1941. godine u vee, bila je nedjelja, dovele su
ustae i zatvorile u parohijski stan jo neke Srpkinje s njihovom
djecom. Meu njima bila je supruga i kerka ve ubijenog dr. Bran-
ka Vurdelje. U sobama parohijskog stana ostale smo osam dana i
noi. Ustae su nas svake noi izvodile u avliju i silovale. Silovanja
nad nama vrile su kako strane ustae tako i nae komije Hrvati:
Ivo Ferderbar, Tomo Ferderbar, seljaci, Ivan Iek, moler i uro
Ukinovac, seljak i vie njih drugih.
Prvih pet dana nisu nam davali gotov nita za jesti. Djeca su
skapavala od gladi i ei, a i mi odrasle jedva smo podnosile glad i
stalna maltretiranja i silovanja.
estoga dana smilovali su se na nas domai Hrvati Stevo i Ivo
Babi, kafedije i poslali nam u zatvor mesa, kruha i krumpira.
Poslali su nam i bijelu kavu. Oni nisu bili ustae. Mnogo su alili
nas Srbe i nau teku sudbinu.
Nakon deset dana ustae su pustile iz zatvora nas seljanke.
Kada smo doli kui nismo nali niega. Sve su ustae i hrvatski
seljaci opljakali i odnijeli svojim kuama. Nale smo gole zidove.
Ustae su nas i dalje proganjale i maltretirale. Jednog dana dole
su ustae: Ia Kravari, Ivan Kravari i Ivan Mlinac iz Topuskog u
nau kuu da uhvate moju majku i sestre i ubiju ih, ali su one usp-
jele pobjei u kukuruze. Traili su da zovnem svoje. Molila sam da
me ne diraju. Dala sam im svoja posljednja tri dukata i rekla da
idem potraiti majku, sestru i brata. Pustile su me da idem njih
dovesti, ali se ja vie nisam vratila kui kao ni nitko ko je tada pob-
jegao pred zloincima.
Nala sam svoje i mi smo otili u Staro Selo kod rodne kue
moje majke. Iz Starog Sela izbjegle smo ustaama na Veliku Gos-
pojinu 1941. godine
117
Iz Starog Sela pobjegli smo u umu Orljava. S nama je izbjegla
pokolj moja baka Kata Raji i ujna Mila Raji. Tu smo u umi bi-
vale 10 dana i hranile se krumpirom koga smo kopale nou u
oblinjem polju. Ubrzo su ustae i hrvatska vojska dole i u umu
Orljava i mi smo opet izbjegle u Petrovu goru. Ali ni tu nismo zadu-
go bili na miru. Bilo nas je pod kronjama u Petrovoj gori vie hiljada
izbjeglica. Ustae su opkolile u aprilu 1942. svu Petrovu goru, tukle i
ubijale na koga su god ivog naile. Izvrile su za vrijeme obrua oko
Petrove gore stravine pokolje na raznim mjestima ove ume. Ja sam
se uspjela i ovoga puta spasiti. To zahvaljujem Hrvatu, ve spome-
nutom dobrotvoru nas Srba Ivanu Babiu. On mi je izradio propus-
nicu na tue ime, kojom sam doputovala u Beograd.
Opirnije svjedoenje nalazi se u Arhivu Jugoslavije, Beograd,
fasc. 922.
Milka Batalo s.r.
Rade Crevar
Crevarska Strana
Vrginmost
Svjedoanstvo Rade Crevara zapisao sam u njegovu selu Cre-
varska Strana 10. novembra 1961. godine. O ustakom zloinu
pokraj eljeznike pruge, suprot vaktarnice uz potok u umarku
Rade mi je ispriao: Sjeam se. Jako se dobro sjeam 11. augusta
1941. godine. Oko 3 sata ujutro netko je pokucao na vrata moje
kue u Crevarskoj Strani. Ustao sam prestraeno i otvorio vrata.
Na pragu svoje kue ugledao sam dvojicu ustaa. Usmjerili su
puku na mene i rekli: Predaj se, koga jo ima u kui? Sa mnom
su zajedno uli u kuu i digli iz kreveta moju majku, uru i Vuju, te
dvije sestre, Milu i Milku. Oca su mi ve prije ubili s ostalim Srbi-
ma eljezniarima iz Karlovca.
Iz kreveta su nas sve izveli na cestu i svrstali u stroj ostalih lju-
di, ena i djece iz naega sela, nas 79, koje su ve bili pohvatali. Sve
118
su nas zajedno poveli prema eljeznikoj stanici Crevarska Stra-
na. Nitko od naroda nije priao nita, samo su djeca plakala, a
ustae su stalno ponavljale: Ajde pouri, pouri i po koga su uda-
rali pukom, nogom ili bilo im. Kada smo doli na eljezniku
stanicu Crevarska Strana, rekoe nam: Desno na livadu!
Vaktar na vaktarni u Crevarskoj Strani Josip Beljan i njegov sin
Zlatko Beljan, jedini Hrvati u naem selu, ivjeli su s nama oko
dvanaest godina. Veoma dobro smo se slagali. Ljudi su se svaali
kod koga e prije na krsnu im slavu. Zato je iao redom od kue do
kue samo da se kod svakog neko vrijeme zadri jer su ga ljudi volje-
li kao i njegovu djecu. Meutim, 1941. godine otkrio se kao ustaa,
i on i sin. Desetar na pruzi bio je Malobabi Petar, bliski suradnik
Josipa Beljana, hou rei da su bili jako dobri prijatelji, a k tome
vezani su i po struci. No 1941. godine Beljan je iste ove noi kada
smo i mi svi ostali bili pohvatani, samo nekoliko sati ranije, dao
uhapsiti Malobabi Petra, njegovog sina Mirka i moju strinu Cre-
var Vasiliju, koja je bila podvornica u koli. Moram napomenuti
da su uitelji ve tada bili pobjegli za Beograd, a kolu su zatvorili i
naredili mojoj strini da uva stvari. Ali, Josip i njegov sin Zlatko
doli su dan ranije prije strininog hapenja da opljakaju kolsku
i uiteljsku imovinu. Strina je rekla da ona to ne moe otvoriti jer
ona to uva i odgovara za stvari. Beljan je pripremio strini, Malo-
babi Petru i njegovom sinu Mirku crnu no. Naime, ujutro kada
su nas doveli na onu livadu, sa suprotne strane potoia vidio sam
ovu dvojicu i strinu ve zaklane.
Bilo nas je pohvatano 79, to ena, djece i nas mukaraca. Kad
su nas doveli na livadu, izabrali su nas pet jaih i to: Malobabi
Nikolu, Crevar Stanka, Samardija Petra, Tepi Milu i mene, a sve
ostale su ostavili na livadi na lijevoj strani iza vrba. Oko njih su os-
tale ustae s pukama i noevima, uvali ih i tukli. Mi smo preli
na drugu stranu potoka, na mjesto gdje se danas nalazi spomenik.
Kad smo prolazili livadom, uo sam gdje ustae govore: Gle ovog
starog bandita. Traio je da prvo njega zakoljemo, zbog njegovog
sina, ali nismo htjeli za inat, nego smo prije zaklali sina, a onda
njega, neka ba vidi da mu ni sin nije na ivotu.
Nama rekoe da emo iskopati jamu dugaku 12 metara,
119
iroku 6, a duboku 2,5 metara. Alat smo uzeli sa vaktarne, od
prunih radnika koji se nalazio smjeten u vaktarni, tj. krampovi i
lopate.
Rekoe nam: Brzo kopajte i ako ovakvu jamu iskopate za pola
sata, nee vam biti nita, a ako ne, iskopat emo vam oi! Mi smo
utei kopali to smo bre mogli. Jedan od ustaa je otiao u vrbe,
odsjekao tap i kako bi se koji sagnuo s krampom, tako bi nas
udarao po leima. Kasnije, kada je jama bila dublja, sjedei iznad
nas gaali su nas iskopanim grumenima zemlje po glavi i jedan
drugome govorili kako slabo gaa. Kada smo iskopali jamu oko 2
metra dubine, budui da je potok bio blizu, naila je voda. Tada su
nam rekli da izaemo. Meutim, jama je bila visoka, za nita se
nemamo prihvatiti, pomogli smo jedan drugome tako da smo izali
a zadnjega smo izvukli iz jame pomou drala od lopate. Jama se
prilino napunila vodom. Za vrijeme ovog naeg kopanja ostali
narod preko potoka dok se nalazio iza vrba pod velikom straom
ustaa nije znao ta mu se priprema i ta mi radimo, niti je znao da
se na ovoj strani nalazi ve zaklan Petar Malobabi, njegov sin
Mirko i moja strina Vasilija.
Kad smo izili iz jame, rekoe nam da jedan ostane kod jame,
a mi drugi da se odmaknemo 6 koraka i legnemo na lea. Pokraj
svakoga od nas stajale su ustae. Jedan iznad glave, drugi kraj nogu.
Rekli su nam da se nikuda ne miemo jer ako se samo malo
maknemo da e nas na licu mjesta poklati. Primijetio sam kako
jedan ustaa skida kaput, sue rukave i uzima no. uo sam kako
je naredio Nikoli Malobabiu, inae starom 20 godina, da legne.
Nikola je molio da ga ne kolje, da on nita nije kriv, da je mlad.
Meutim, ustaa je samo ponavljao: Lezi i ne govori! Nikola je
legao, a ustaa mu je klekao na prsi, uhvatio ga jednom rukom za
bradu, a drugom mu noem presjekao vrat. Druge ustae hodaju
oko jame smijui se i gledajui to ovaj divljak radi. Kad je zaklao
Nikolu, zovnuo je drugoga po redu, a to je bio Mile, star 24 godine.
Doveli su ga do jame pokraj zaklanog Nikole i isti ga je ustaa zap-
itao: Da li ti zna gdje ima bande? Mile nije rekao ni jedne rijei
ve je odmah legao pokraj zaklanog Nikole. Ustaa je klekao i na
njega te mu odrezao glavu kao i Nikoli. Zatim je pozvao treeg po
120
redu, Stanka Crevara, starog oko 26 godina. Pitao je i njega: Da li
ti mogue zna gdje ima bande? On je odgovorio da on ne bi znao
nita, da je on bio u bolnici na operaciji, da je nesposoban i da nita
ne zna. Ustaa je stalno ponavljao svoje isto: Lezi brzo da te za-
koljem! No Stanko nije htio da legne nego je nastavio i dalje s
moljenjem: Nemoj gospodine, ja nita kriv nisam. Ustaa se ra-
zljutio, udario ga noem u stomak povukao otricu, prerezao mu
stomak i Stanko je pao pokraj prve dvojice poklanih. Na to je drugi
ustaa iz puke Stanku jo opalio zrno u glavu. Sada je pozvao etvr-
tog po redu, Peru Samardiju starog 23 godine. Po svom ustaljenom
obraanju rtvi ustaa ga je pitao da li zna gdje ima bande. Pero,
onako sitan i slabo razvijen, odmah je poeo plakati govorei:
Nemoj gospodine, molim te, ja ne znam od nikoga nita. Ustaa
je ponovio: Onda brzo lezi da te zakoljem. Pero je legao kao osta-
li, a ustaa ga kao i ove ranije, jednostavnim pokretom noa u asu
liio mladoga ivota.
Daj sledeeg, viknuo je ustaa. Na to sam ja priao i stao
pokraj zaklanih. Ustaa me upitao: Da li bi ti neto znao od
bande? Na to sam ja odgovorio: Ja bih znao, znam i gdje se i
nalaze. Noas sam doao od njih. Ja sam njihov kurir i nosio sam
potu od jednih do drugih i zato mi je sve poznato o njima. Ustaa
me upozorio da govorim istinu, rekao sam da je to sigurno i da u
im sve rei. Ustae su se zgledale kako ja to vano i sigurno govo-
rim, te je isti kolja kazao drugim ustaama da bi bilo dobro da me
odvedu do satnika da me satnik saslua. No naredili su mi da prije
svega moram pobacati ove poklane u jamu, to sam i uinio, a oni
su me samo gledali. Vukao sam svoje poklane komije za noge, pri-
vlaio ih blizu jame i hvatao za krvavu glavu te bacao u iskopanu
jamu. Nisu mi htjeli pomoi nego su se samo smijali. Kako sam se
osjeao pri tome, opisati ne mogu. I sada vidim svoje zaklane
drugove, osjeam jo uvijek toplinu njihovog tijela i ujem njihovo
krkljanje u svojoj vlastitoj krvi i na svojoj sopstvenoj zemlji.
A onda, dvojica ustaa su me poveli s rukama na leima u vak-
tarnu satniku. Kad sam tamo doao, naao sam ih gdje sjede pred
vaktarnom i piju. Ugledavi me satnik je upitao: Kuda vodite toga
bandita?
121
Taj bandit zna i gdje je i druga banda, odgovorio je onaj koji
me je priveo. Satnik mi je rekao da legnem potrbuke i da zinem, a
on je kleknuo vie moje glave, izvadio pitolj, te zapovjedio da govo-
rim istinu jer da sada mogu vidjeti koliko mi vrijedi ivot. Rekao
sam da u govoriti istinu. Upitao me kako bi mi doli do bande. Ja
sam mu kazao neka napiu pismo i da ga dadu meni da ga odnesem
u umu i da e oni svi doi sa mnom. Na to se on izderao i udario
me cipelom po glavi siktei: Majmune jedan, to ti misli da e
mene prevariti! Predloio sam zatim neka oni idu sa mnom, ja u
ii ispred njih i pravo u ih navesti na partizane. ta ti misli da
priemo blizu pa da ti pobjegne i udarite po nama. Na to sam
odgovorio neka oni kau kako je najbolje jer ja drugaije ne znam.
U tome momentu kod vaktara je uao onaj ustaa koji je klao,
gledao sam kako pere ruke od krvi i sjeda da pije. Vodi toga ban-
dita nazad pa ga zakolji, naredio je satnik. Kolja mu je odgovo-
rio da mu je sporo noem klati i da bi mu trebala neka sjekira, da
bi glave bre sjekao sjekirom jer toga ima puno. Mislio je na sve
ene, djecu i ostale koji su jo uvijek bili iza vrba u klupku okrue-
ni ustaama s noevima ne znajui ta se deava. Na ovo je jedan
ustaa iza stola dodao satniku: Bilo bi dobro da ne koljemo djecu
ispod tri godine. Mi bi njih odgojili u naem duhu. Drugi je na to
dodao: Sve treba poklati i unititi im klicu! Vaktar Joso je vrlo
brzo izaao u susret divljaku-koljau donosei mu svoju sjekiru
rekavi: Evo ti je. Na to je ustaa zadovoljno odgovorio: E, sad
u ja to mnogo bre.
U tom momentu naiao je ustaa na biciklu iz Vrginmosta i
predao satniku neko pismo. Proitavi ga satnik je lupio svojom
kapom o zemlju i srdito izustio: Mogli smo do sada biti gotovi i
sve ih poklati da se nismo zadrali s ovim banditom, sada ih mora-
mo sve predati u Vrginmost na sasluanje! Sve ene i djecu koji su
leali dolje na obali i ekali klanje, ponovno su postrojili i u stroju
pod pratnjom ustaa poveli za Vrginmost. Vaktar, ustaa Josip Be-
ljan, naredio je da se mene svee jer da sam opasan i mogao bi po-
bjei. Do Vrginmosta bilo je svega samo ne dobroga. Smijali su se
ciniki, pljuvali po nama, udarali cijevima, kundacima i nogama,
bilo kuda i bilo koga, svejedno, mukarca, enu ili dijete. Mene je
zapalo najvie jer sam bio zadnji u stroju.
122
Kad smo stigli u Vrginmost, brzo su se sletile ustae i graknuli
kao jastrebovi: Evo srpskih cigana, evo bande! Mene su brzo odve-
li u zatvor dok su drugi ostali sjedei pod vrbom u parku. Ljudi je u
zatvoru bilo puno. Jedva se nalazilo mjesta za nove. Ljude je sve
interesiralo ta se deava vani. Zavukao sam se pod neke daske
priine i sakrio u oak. Tu sam proveo do sljedeeg jutra. Kada su
se otvorila vrata, ustaa je naredio: Gdje je onaj to je zadnji doao,
neka ide napolje. U strahu sam se digao i izaao s njim van. Tada
sam vidio kamion ve pun ena i nekoliko mladih deki. Tu je sa
mnom bio zajedno i sadanji potpukovnik Mirko Crevar, sada u
Sarajevu. S nama su u kamion ule i ustae. Sjeo sam u jedan oak
mislei da bi nekako iskoio van. Ustaa je to primijetio i rekao da
se ne miem nikuda jer e me na mjestu zaklati, te mi svojim coku-
lama stao na bose noge. Krenuli smo opet u pravcu Crevarske
Strane. Bojali smo se da e nas ponovno istovariti i poklati na onom
istom mjestu. Meutim, kamion je proao dalje. Sada smo se plaili
Biljega na Petrovoj gori kao naeg mjesta smaknua. No kamion
je proao kroz Vojni i iao pravo u Karlovac. Dovezli su nas pred
zgradu dananjeg Okrunog suda. Tamo su nas doekali ustaki
policajci. Odvojili su nas etvoricu koji smo tu bili jedini muki i
bacili svakoga na jedna vrata u zatvor. Ostale su samo ene meu
kojima je bila i moja majka Marija.
I u ovom zatvoru bilo je puno Srba. Sve ih je interesiralo ta se
deava vani.
Tu smo bili oko dva mjeseca. ene su ustaama prale ve, riba-
le sobe i obavljale sve ostale poslove. Nakon dva mjeseca izveli su
nas sve na kako su rekli preki sud. Uveli su nas u dvoranu gdje su
nam rekli: Evo vidite, mi vas neemo pobiti. Ne ubijamo poten
narod i ene. Pustit emo vas kui pa nas obavjetavajte o bandi
stalno i odravajte s nama vezu tako da moemo pobiti bandu. Vi
ete moi mirno ivjeti. Dali su neke propusnice i orunike koji
su nas vlakom odvezli za Vrginmost.
Znao sam da je to bio neki trik jer dok sam bio u zatvoru, iz-
vodili su Srbe koji se nikada vie nisu vratili, sve su ih negdje pobi-
li. Kad smo se vratili u Vrginmost, tamo su nam opet govorili: Idite
svojim kuama i svaki dan se morate ovdje prijavljivati i obavje-
123
tavati nas gdje se nalazi banda koja se sakriva po umama. Na to
smo se svi razili svojim kuama. Stigavi kui, tu sam ve naao
svoju malu brau i sestre koji su se vratili iz ustakog logora iz
Petrinje. Kod kue naravno nismo nali nigdje nita, ustae su sve
opljakale i odnijeli. Dola je moja baka iz susjednog sela i donije-
la nam neto kukuruznog brana, a mama je nala neki lonac u
ivici, zaepila ga krpom i u njemu nam skuhala palentu. Ve
naveer sam rekao majci da ja idem u partizane i da me vie nika-
da ustae ivog nee uhvatiti.
Tako sam i uradio. Otiao sam u odred Slavsko Polje.
Poslije osloboenja sam saznao da nas je spasio kotarski pred-
sjednik Stanislav Kovaevi koji je bio protiv ustakih zloina. On
je naao naina da i djecu povrati iz ustakog logora u Petrinji.
Ustae Plemeni, prajc i Josip Beljan to nisu oprostili. Likvidira-
li su Kovaia, obrazloivi da je izvrio samoubojstvo uslijed psi-
hikih poremeaja
Iz dnevnika jednog Slovenca protjeranog iz tajerske
i naseljenog s drugim Slovencima u selo Crevarsku Stranu
Vrginmost
Ovdje piem u prijevodu tek dijelove toga Dnevnika. Ni u jed-
noj reenici nisam nita mijenjao. U svom opirnom Dnevniku Ivan
Rojs je opisao ta je vidio i doivio ljetnih dana 1941. godine u Vrgin-
mostu i Crevarskoj Strani.
Ova dva mladia, stari 18 i 19 godina, bili su sa enama i
djecom iz Crevarskog Sela (Strane) odvedeni u Vrginmost i te ljude
nikad kasnije nisam vidio. Svi su bili pozvani naem dragom Bo-
gecu u novu sretniju domovinu nedunih rtava.
Poslije nekoliko asova uli smo pucnjavu strojnice na brdacu
u Crevarskom Selu. Mi Slovenci smo bili pozvani, bilo nam je
nareeno da idemo na rad zakopavati mrtvace.
124
Kad smo doli do prostranog groba, vidjeli smo mrtve, njih 11
uredno poslagani u jami za vjeni poinak. Meu njima takoer
jedan starac i truplo jedne ene. Jadnici, grob su sami iskopali koji
je bio toliko prostran da bi 100 sigurno imali mjesta u njemu. Bio
je pripremljen i za rtve koje su pale na brdacu tamonjeg sela.
ive su slagali u grobnicu a zatim ubijali jednog za drugim.
Bila su tu i spomenuta dva mladia koji su jo neko vrijeme ivjeli.
Meu mrtvacima jedan mukarac imao je lakaste cipele na noga-
ma. Te lakaste cipele bio bi rado zadrao na etvrti grobar, onaj
mediar iz Maribora. Meutim, nas trojica smo protestirali i su-
protstavili se tome. ovjek s lakastim cipelama sigurno je bio onaj
uitelj koga smo prethodnog dana tu blizu sreli, kad se vraao iz
Karlovca kui po svoju smrt. rtva broj 11 bila je sigurno njegova
ena koja se nije htjela odvojiti od mua. Radije je pola u zajed-
niku smrt.
Na zadatak je bio da zaspemo grob do polovice jer su rtve sa
brdaca (Crevarska Strana) nale svoj zadnji poinak u druga dva
groba na brdacu Za spomenuti bi jo bilo da je oko jame bila krv
u lokvama. Radi muva krv sam zemljom pokrio. Pomolili smo se tiho
rtvama, prekrstili humku i zatim otili do eljeznike uvarnice.
rtvama i muenicima iz Vrginmosta i Crevarskog Sela neka
Bog da vjeni mir i pokoj, vjeno svjetlo neka im svijetli. Neka im
bude laka hrvatska zemlja!
Dok smo mi obavljali svoj posao i zakopavali mrtvace, ustaa,
uvar pruge Beljan je bio zaposlen u Crevarskom Selu. Jo se nis-
mo dobro ni odmorili u uvarnici, kad se on vratio s punom vreom
na leima. Otvorio je vreu te iz nje izvadio cijele unke i domai
kruh na sto. Prisutni lugar s pukom prajc, roak Beljanov, rezao
je unku i kruh i zajedno slasno jeli.
Jela su bila iz zaliha usmrenih u Crevarskoj Strani. Ustae nisu
bile prisutne jer su ranije odvele ene i djecu u Vrginmost. I mi
smo se vratili s lopatama na ramenima. Idui cestom, u jarku smo
vidjeli odbaene eire i dijelove tamonjih narodnih enskih
nonji. Te ene su bile nijemi svjedoci sudbine svojih mueva, ali
glasa nisu od sebe dale. Isto tako su mukarci mirno i junaki po-
nijeli svoju smrtnu borbu. Slava im!
125
Radi pokrsta narod je stizao ili su ga dovodile ustae na
pokrst u Sokolski dom u Vrginmostu. Istoga dana po podne uao
sam kod drva u dvoritu kue gdje smo stanovali. Gledao sam
izmeu cjepanica drva dok su ustae na kamionima vozile pravo-
slavne mukarce cestom u Glinu. Bili su to oni ljudi i mladii koji
su prethodnog dana doli u povorci na pokrst, a zatim zatvoreni u
Sokolski dom. Tih, toga dana, mukaraca bilo je oko 200, jer su
kamioni vozili cijelo popodne, a u svakom kamionu bilo je 30 do
40 mukaraca sa ustakim straarima koji su bili naoruani stro-
jnicama.
Nakon nekoliko dana kako su pobili oko 270 Srba u Crevar-
skom Selu, pozvani smo mi Slovenci na vridbu penice u to selo i
druge zaseoke. Mukarci koji su uspjeli pobjei otili su u umu, a
penica im je bila sloena na njivama i bio je krajnji as za vridbu.
Vrilo se na gradsku vrilicu. Tu su radili i Slovenci, braa Lam-
preht punih tjedan dana. Ustaa, predsjednik opine Vrginmost
Klemeni dijelio je tu penicu kome je htio, ali uglavnom po 6 kg
po lanu. eljezniar, ustaa Beljan uselio se u bogatu kuu s trgovi-
nom Rade Crevara koji je uspio nekuda pobjei. U toj kui smo i
mi stanovali. Beljan je tu sada trgovinu vodio za svoj raun. Od tada
smo tu bili gladni, iako je svega bilo u izobilju. Povrh svega Beljan
je bio marljiv radnik i dovaao je kolima sve mogue stvari
penicu, mast, meso, pilie, svinje, krave, konje, kola, namjetaj
itd.
Upravo tih dana mladi Beljan sa konjima i kolima dovaao je
sve mogue stvari u tu kuu kao to sam ve prije naveo. Uveer su
dolazili u kuu razni Beljanovi prijatelji na veeru i pie. Meu nji-
ma i lugar prajc koji je bio kod pokolja kraj uvarnice prisutan i
tamo pomagao jesti suvo svinjsko meso koje je Beljan poslije poko-
lja u Crevarskoj Strani prisvojio.
Mladi Beljan je jedan doveeni ormar ostavio u drvarnici gdje
sam ja radio s drvima. U tom ormaru naao sam razne dokumente
neke kole i pote. Taj ormar vjerovatno je bio vlasnitvo zaklanog
starca i njegove rodbine u Crevarskom Selu.
Pokolj u Crevarskoj Strani je bio dobro promiljen posao,
Beljana, Klemenia i prajca. Oni su dobro iskoristili taj pokolj i
126
dobro se obogatili tuom imovinom, tuom mukom. Klemenie-
vu enu sam vidio na vlastite oi kad je nosila pilie i kokoi iz tuih
kua. prajc i Beljan su bili najbolji prijatelji, kao i Klemeni. Sva
trojica su bili ustae i imali glavnu rije u Vrginmostu. Sve druge
ustae, koji su kasnije dolazili radili su pod pritiskom ove trojice
Kopija Dnevnika kod pisca ovog teksta.
USTAKI ZLOIN U UMI BREZJE KOD LASINJE
21. decembra 1941. godine
Dugo Selo, selo u opini Vrginmost na Kordunu, imalo je po
popisu stanovnitva 1931. godine 210 domainstava i 1243
stanovnika srpske narodnosti. Za vrijeme Nezavisne Drave Hrvat-
ske , 1941-1945, ivot je izgubilo 552 stanovnika od kojih 36 palo u
borbi protiv faizma dok su ih 516 pogubile ustae.
Od njih 516 samo u jednom danu, u nedjelju 21. decembra
1941. godine, ustae su u umi Brezje kraj Lasinje usmrtile 460
Srba: mukaraca, ena i djece.
Selo Prkos, takoer u opini Vrginmost, imalo je iste godine
106 domainstava sa 750 stanovnika srpske nacionalnosti. U
pogubno vrijeme NDH ivote je izgubilo 458 itelja, od kojih je u
borbi protiv faizma poginulo 23 a ustae ubile 435 ljudi. Od toga
broja samo u jednom danu, istom 21. decembra 1941. godine, u
nedjelju, u istoj umi 417.
Samo u ova dva kordunaka sela od 1.993 stanovnika Srba i-
vot je izgubilo njih 1.013 od kojih je 59 palo u borbi, a 954
mukaraca, ena i djece je ubijeno, zaklano ili izgorjelo u vlastitim
kuama.
Dakle, krvavog dana, 21. decembra 1941, u umi Brezje us-
mrena su iz ova dva sela 883 stanovnika.
O tom zloinu hrvatskih ustaa svjedoi Hrvat Marko Mrvac iz
sela Desno Srediko i Josip Koledi, bivi orunik postaje Lasinja,
takoer Hrvat i oevidac.
127
Marko Mrvac je zapisao:
Sela Lasinja, Crna Duga, Novo Selo, Desno Srediko i Desni
tefanki, naseljena su hrvatskim ivljem, ali su uvijek prije rata
ivjela u slozi i bratstvu sa susjednim srpskim selima, iako reli-
giozno podijeljeni. Svi obiaji i zborovi, kako vjerski tako i ostali,
odravani su zajedniki, jedni druge su posjeivali i meusobno
se enili. Meutim, ve u maju i junu 1941. godine u svim hrvat-
skim selima postavljene su ustake posade, na elu s domaim
ustaama.
Istovremeno 1941. u junu i julu ustaka vlast je vrila popis
stanovnitva u srpskim selima Prkosu i Dugom Selu, radi priku-
pljanja podataka i po 50 dinara po osobi za prekrtavanje pravo-
slavnih Srba.
U jesen 1941. godine otila je u Zagreb kod Ante Pavelia dele-
gacija Hrvata, dvanaest mjetana ustaa na elu sa Milanom Marti-
noviem da trae pojaanje zbog prisustva partizana u Prkosu i Du-
gom Selu i opasnosti od Srba, traei ujedno da se ova sela unite.
Poslije ove intervencije u Lasinju dolazi 20. decembra 1941.
oko dvije hiljade ustaa iz Luburieve bojne, to je bio poetak
decembarske ofanzive na Kordun. U devet asova istoga dana u
Lasinju dolaze trojica ustaa pod ljemovima u jednom motociklu
sa prikolicom. Zbog snijega i klizavosti sletjeli su u anac, poslije
ega je jedan od njih rekao: Majku im srpsku, platie za ovo! Oko
11 sati u Lasinju su poele dolaziti kamionima i motociklima vee
grupe ustaa, koje su odmah postavljale strae i zatvarale sve puteve
i prolaze ne putajui nikoga iz Lasinje.
Poslije podne ustae su se rasporedile za spavanje po kuama,
a komandno mjesto bojne bilo je smjeteno na periferiji Lasinje
uz cestu blie ume Brezje. Oko 18 asova odran je sastanak kome
je prisustvovao i jedna broj domaih ustaa, meu kojima i
oruniki narednik Petar Nikoli. Na sastanku su se dogovorili o
organizaciji prihvata naroda, smjetaja, kopanja jama, odvoenja
Srba na ubijanje i drugim pitanjima.
Narednik Nikoli je pokuao spasiti srpski narod slanjem po
jednom mjetaninu pisma u Prkos, ali je isti uhvaen, a Nikoli
zajedno sa familijom ubijen sa srpskim narodom Prkosa.
128
Dana 21. decembra, oko etiri sata ujutro, ustae odlaze iz Lasi-
nje prema Prkosu i Dugom Selu. Istovremeno, u est sati odreeno
je 15 mjetana Hrvata iz Lasinje da pod straom kopaju jame
veliine 30x4x4 u umi Brezje. Oko 12 sati iskopali su jamu i vratili
se u Lasinju. Istoga dana bilo je oblano, maglovito i vidljivost do
oko 200 metara. Poslije podne se razvedrilo tako da su se vidjele
vatre kako ve gore srpska sela Prkos i Dugo Selo. Oko 13 sati poele
su pristizati kolone srpskih seljaka, mukaraca, ena i djece, bez
prtljaga, poreani u kolonama, redovima 4-6 i praeni sa jedne i
druge strane od ustaa sa noevima na pukama, koje su drale u
rukama. U koloni su bila i jedna kola sa jednom enom koja je u
pokretu rodila dijete. Po stizanju u Lasinju smjeteni su u jedan
magazin.
Oko 16 sati, istog dana, odvoeni su iz magazina i smjeteni u
talu seljaka, mlinara Jose Katalinia, koja je bila reetkama
obezbijeena. Negdje, oko 21 sat poelo je odvoenje svezanih Srba
prema iskopanoj jami. Nad jamom ekale su ustae u uniforma-
ma sa noevima i drvenim maljevima, sa kojima su ih udarali po
glavi i boli u vrat. Onako povezani jedni za drugima padali su u
jamu, meu kojima je bilo ivih. Ubijanje i klanje trajalo je do 1
sat poslije ponoi. Poslije zloina ustae su se krvave vratile u Lasi-
nju gdje su im morali dati toplu vodu da se operu od krvi. Istovre-
meno dovedena je grupa mjetana radi zatrpavanja leeva, od ko-
jih su neki padali u nesvijest, kada su morali zatrpavati i one koji
su pozivali u pomo. Ova grupa zamijenjena je drugom koja je oko
6 sati 22. decembra 1941. dovrila zatrpavanje srpskih rtava.
Prema provjerenim podacima iz ove jame u jutarnjim asovi-
ma izali su ivi: jedan mukarac, oko 40 godina star, uputio se
prema Novom Selu, gdje je uhvaen od ustaa, vraen i ubijen.
Izala je i jedna ena, stara oko 30 godina, uputila se niz potok ko-
jim je tekla ljudska krv, prema rijeci Kupi i poslije 4 kilometra uh-
vaena od ustaa kod Novog Sela, i ona vraena i ubijena. Jedan
djeak star 12 godina, po imenu Milorad Mini, iz Dugog Sela,
izaao je iz jame i krenuo prema rijeci Kupi i poslije cijelog dana
lutanja i hodanja doao u selo Trepu, gdje je od ustaa uhvaen i
sa grupom drugih Srba ovoga sela ubijen i zakopan s njima u nji-
129
hovom selu Trepa. Prije toga vien je sav krvav sa tri uboda u vrat,
Ilija Buan, iz Prkosa, po zanimanju kova, istrgao se iz svezane
kolone, skoio na ustau, ali ga je drugi ustaa zaklao.
Za vrijeme ubijanja no je bila tamna, te su ustae upalile fe-
njere. Ni jedan se puani metak nije uo, tako da ljudi nisu ni znali
kuda idu dok nisu doli do jame.
Drugog dana, 22. decembra, drugi dio pohvatanih Srba sami
su sebi kopali jamu. Porodica Radanovi, otac i mati u prisustvu
mlae kerke od 5 godina prvo su iskopali jamu, a zatim po redu:
otac, mati, stariji brat, mlaa sestra i na kraju najmlaa kerka
poklani i baeni u jamu. Do noi 23/24. decembra iskopane su e-
tiri jame, gdje je poklano i poubijano 1.100 dua. Nou 21. decem-
bra jedan od ustaa koji je vrio klanje dobio je ivani slom i podi-
vljao. I njega je ubio njegov kolega ustaa i bacio u jamu. Dva dana
pred Novu 1942. godinu, kroz mjesto Lasinju ustae su vozile 60
srpskih ena s njihovom djecom u dva kamiona prema Dugom
Selu. U zaseoku Kljajii, domai ustaa iz Desnog tefanka, zloi-
nac Josip Pavek, organizovao je i lino uestvovao s istovarom ovih
ena s djecom i zatvaranjem u drvenu kuu, koju je polio benzi-
nom i zapalio.
Uz vrisak djece i jauk njihovih majki i na veselje ustakih zli-
kovaca izgorjeli su u jednom danu. Mjesto stravinog zloina nije
niim obiljeeno, kao da nisu nikad ni postojali
8
Josip Koledi, orunik
postaje Lasinja
Svoje svjedoenje o genocidu nad Srbima Prkosa i Dugog Sela
zapisao je oevidac orunik NDH Josip Koledi 29. aprila 1951.
godine. On kae:
Ustae meu kojima su se najvie isticali teca Markulin,
Mate Brajim, Jure Topoljnjak, Raco Topolnjak, lugar, Joe Marku-
8 Duan Bai, Kotar Vrginmost u NOB-i 1941-1945, str. 763-765.
130
lin, njegov brat Mika Markulin, Josip Vuksan, Jure injak i njegov
sin Ivan injak, Mijo Vuksan, Ivan Zmajlovi, svi iz mjesta Lasi-
nje su uestvovali u hvatanju i klanju srpskog naroda iz sela Prko-
sa i Dugog Sela.
U selu Banski Kovaevac aktivne ustae su bile: Ruda Sepi,
pandur, Mia Bartuli, Mata Manceta, Ante Manceta, tiljar, Jan-
dre erak, kova, Karlo Kranjc, Ivan Miheli, lugar, Mia Lesar,
Mate Miheli, Joe Trova, kolski podvornik, Ivan Miheli, Mika
Miheli, Marko Miheli, Miljkan upan, Mata Krupi, mlinar.
Iz sela Crna Draga kao ustae isticale su se u pokolju Srba: Mika
Kuzmi, Josip Britvec, ocir, Josip Britvec, ikan i Mika Britvec. Iz
Novog Sela isticali su se u zloinu: Tomica Turkalj, Tomica Perii,
Joa Britvec, Mija Trkulja, Ivan Milovac, Joa Perii i jo nekoliko
drugih.
Iz Desnih Stefanki posebno su se isticali Josip i Pajo Pavek, a iz
Desnog Sredikog, Mata Prahir. Oni su formirali delegaciju koju
je predvodio Milan Martinovi, sin nadcestara iz sela Graca. U dele-
gaciji su jo bili: teca Markulin, Josip Maer, Joa Vuksan, Jure
Topolnjak, Mika Mihali, Mata Mihali i jo neki kojim se imena
ne sjeam. Delegacija domaih ustaa kod Pavelia uspjela je tako
da je 20. decembra poslije podne u Lasinju stigla ustaka bojna
Maksa Luburia koja je 21. 12. 1941. oko 6 sati opkolila srpska sela
Prkos i Dugo Selo i pohvatala gotovo sve srpsko stanovnitvo, odvela
ga u mjesto Lasinja i sve poklala u umi Brezje. Jedan broj Srba
uspio je pobjei u selo Kovaevac, ali ih je tamo doekala grupa
hrvatskih seljaka i predala ih ustaama koji su ih poklali i zatrpali
u jamu.
teca Markulin odreivao je ljude koji su ili kopati jame za
srpski narod u umi Brezje, zajedno sa Jurom Topolnjak i Ivanom
Zmajiloviem. Za to vrijeme Srbi su bili zatvoreni u nekom starom
krajikom magazinu iz kojeg su odvoeni pod batinama i psovka-
ma u umu Brezje gdje su klani i udarani drvenim batovima po
glavi. Na tobonjem sudu kod mlinara Jose Katalinia, gdje je done-
sena presuda o pokolju srpskog naroda nije se niko ustao u obranu.
Naroito se zauzimao Mata Mihali iz Kovaevca da se taj narod
sav pokolje rekavi da ako se taj narod pusti da se on odrie da bude
131
Hrvat To moe posvjedoiti i Joso Katalini, mlinar u Lasinji u
ijoj su se kui donosile odluke da se sav srpski narod pokolje.
Poslije pokolja dali su se u pljaku i paljevinu ovih sela i mue-
nju onih koji su se sluajno negdje sakrili. Ivan Mihali izdao je
etvero djece koja su se nalazila skrivena kod Ante ereka, a koja
su poslije zaklana. Takoer je zaklan i oruniki narednik Petar
Nikoli, sa enom i dvoje djece i supruga Duana Biia, koji su
bili Hrvati. Narednik Nikoli poslije pisma kojeg je uputio u Prkos
srpskom narodu da se skloni, ali su se pisma doepale ustae, pa
su ga oni ubili.
Vasilja Boia su strahovito muili: Tomica Turkalj, Mate
Peri, Joa Britvec, Mija Turkalj, Ivan Milovac iz Kovaevca. Od-
rezali su mu nos i uho, te bosa i gola dotjerali u Lasinju drugim
ustaama koji su im rekle, to su ga takvog vodili, to ga nisu sami
negdje zaklali. Nakon toga odvele su ga ustae onako krvavog u
ranama na mjesto masovnog zloina u umu Brezje, tamo ga
muile do besvijesti i zaklale.
udi me, zato teca Markulin, pandur, za svoja nedjela jo
do sada nije pozvan na odgovornost, jer je on jedan od najodgo-
vornijih uesnika pokolja srpskog naroda koji je pohvatan kod svo-
jih kua i masovno poklan u umi Brezje.
Srpski narod bio je vredan da su im ovi pobrojani susjedi Hrvati
ustae bili zavidni na njihovoj imovini i to je bio glavni razlog to su
ih masovno poklali i imovinu im opljakali, a kue sve popalili.
Na stratitu u umi Brezje ustae su zaklale 1.100 dua
9
Stevo Kljaji
Staro Selo, kbr. 158
Topusko
Staro Selo nalazi se na komunikaciji Topusko-Velika Kladua,
sedam kilometara juno od Topuskog, pored rijeke Gline.
9 Petar Zinai, Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945, Bg. 1996. str. 401.
132
Ovo srpsko naselje imalo je 1941. godine 200 domainstava i
1.600 stanovnika. U susjednom zaseoku Bijeljevine ivjeli su Hr-
vati. Do uspostave Nezavisne Drave Hrvatske 1941. godine meu
svim tim ljudima vladali su dobrosusjedski i prijateljski odnosi.
Pomagali su se, dolazili jedni drugima na slave i Boi, kumili se
pa i rodbinski povezivali. Meutim, dolaskom ustaa na vlast, nji-
ma se odmah prikljuilo 60 mjetana zaseoka Bijeljevine da bi
ubrzo tih dobrih odnosa i prijateljstva u potpunosti nestalo.
Nagla promjena do tada mirnih i dobroudnih ljudi, i to poseb-
no prijatelja, uspostavom ustake vlasti, doe do punog izraaja.
ovjek koji je poznavao ove ljude samo neto ranije vie ih nije
mogao prepoznati.
U vrijeme etverogodinje Nezavisne Drave Hrvatske, 1941-
1945, ustae su na najokrutniji nain usmrtile 601 stanovnika Sta-
rog Sela, ovog malog kordunakog mjesta, samo zato to su bili
Srbi i pravoslavne vjere. Na samom izlazu iz Starog Sela prema To-
puskom, u Dugakoj Luci, noevima i krampovima ubile su, u vre-
menu od 28. jula do 3. augusta 1941. godine, 250 srpskih seljaka, a
na Bobia obali, nedaleko od Kamenskog mosta, prema Vrnograi,
istovremeno, 28. i 29. jula muie i usmrtie 36 Srba od kojih es-
naestero djece u starosti od mjesec dana do 15 godina. O tom
stravinom zloinu zapisao sam 15. maja 1962. godine svjedoan-
stvo Steve Kljajia:
Bio sam iv ispod mrtvih. Imao sam tada 14 godina. Ljeto.
Pomalo je rosila sitna kiica. Izbjegli smo iz sela u oblinju umu
zvanu Debela kosa. Ali ustae su pole u potjeru za nama. Kako
je uma bila blizu sela, pohvatale su nas. Svi smo bili meusobno
poznati i svi roaci iz istog zaselka. Doveli su nas u selo, tukli, si-
lovali djevojke i majke nam, otimale dukate, pljakale i psovale
nam majku srpsku. Iz sela su nas povele u redu dva i dva do Bo-
bieve obale, nemilosrdno nas maltretirajui i udarajui kundaci-
ma i batinama do samoga mjesta. Ustae su nam bile poznate iz
zaseoka Bijeljevine i okoline Topuskog. Nai susjedi. Na
odreenom mjestu su nas zaustavile i tu je neko sjeo, a netko sta-
jao. Oni su se sa strane neto dogovarali. Njih je bilo 12, a nas 36
od kojih esnaestero djece. Postrojili su nas sve etiri po etiri kako
133
bi zrno pri ispaljivanju moglo etvoricu pogoditi i usmrtiti. Morali
smo se rukama drati jedan iza drugoga. Pukla je prva puka. To je
zloincima bio znak za plotun i opu paljbu. U isti tren trgnuo se
ispred mene Stevo Vueti, zvani Roksa. Kad je on potrao, ja sam
pao na zemlju ne znajui da li je to bilo zbog pucanja iz puke ili
me je on sruio kad se trgnuo. Uslijedio je novi plotun. Pucali su za
njim. Uspio je pobjei. uo sam da mu psuju majku srpsku i viu:
Pobjee! Zatim je uslijedio plotun po nama. Ljudi, ene i djeca
popadoe kao snoplje. Budui da sam ja pao jo od pucanja prve
puke, bio sam iv ispod njih mrtvih. Metak me je pogodio u lijevu
ruku, gdje mi i danas fali mii ak do kostiju. Poslije su pregle-
davale da li je tko jo iv i koga su nali da kri, priklali su ga. uo
sam da viu: Kolji je, jo je iva! Doli su i do mene. Bio sam ra-
njen u ruku, a od drugih pobijenih krv me je svega oblila po oima
i ustima. itavo lice bilo mi je krvavo. Mislili su da sam mrtav, jedan
me je ustaa udario cipelom u rebra i rekao: Ovaj je gotov!
Otili su dalje od mene. Jo je sa strane bio iv jedan mali djeak
od tri godine. Nisu ga strijeljali s nama. On je sjedio na mei i plakao.
Zvao je svoju majku. Ustae pitaju jedan drugoga: Ima li tko metak?
Kako vie, kako rekoe, nisu imali municije, kundakom su ga udari-
le tri puta po glavi i tako ga usmrtile. Bacile su ustae, nae komije,
po nama grane i otile. Nakon pola sata kad sam bio siguran da su
otile, ustanem, obriem oi od krvi i produim put za Glavicu, u
Bosnu. Sreom, naiao sam na Iliju Bobia koji me je uputio do Mil-
ke i Stojana Vignjevia. Oni su me nekim krpama previli i kod njih
sam ostao osam dana. Zatim sam se vratio u selo i bio kod Basta
Save. Tu su mi s voskom mazali i previjali ranu. Tih dana kroz selo je
prolazio ustaki svjetnik. Rekli su mu da sam ranjen kod goveda.
On me je odvezao u bolnicu u Glinu. Upravo tih dana ustae su pokla-
le 1.564 srpska seljaka s podruja Vrginmosta i Gline u Srpskoj pra-
voslavnoj crkvi Roenja Bogorodice u Glini. Tada su me poeli tui
u bolnici u kojoj je bilo puno ustaa. Uspio sam se nekako obno
prokrasti i pobjei. Doao sam u Staro Selo, pa u Katinovac, a dalje
me je k partizanima u Petrovu goru odveo odbornik uro Cvjeti-
anin, koji je umro poslije rata. Tako sam dalje ostao u partizanima
do osloboenja, preivio bitke na Sutjesci, Neretvi i mnoge druge.
134
U toku rata ranjavan sam sedamnaest puta i sada sam invalid
40%. iv je ostao borei se protiv faizma etiri godine i Stevo
Vueti koji je pobjegao ustaama sa strijeljanja i sada se nalazi u
Petrinji. Dobro bi bilo da i s njim razgovarate.
Onog istog dana kada su pobile moje roake, tj. 28. jula 1941,
ustae su dovele jo dvanaest srpskih seljaka da zakopaju pobijene.
I oni su bili iz Starog Sela. Kada su ih zakopali, onda su pod
ustakom straom iskopali za sebe jame, tada su i njih pobili zli-
kovci. Samo je jedan ostao iv, i to Stanko Bobi, koji sada ivi u
Zagrebu.
Zajedno sa mnom na strijeljanju bila je moja mati Stoja Klja-
ji (40), sestra Staka (17 godina) i sestra Milica (13 godina), zatim
braa od strica (njih tri) i druga rodbina. Svi su oni u istu jamu za-
kopani. To mjesto masovnog zloina, kao i ono u Dugakoj Luci
gdje ustae poklae 250 srpskih seljaka jo do sada nije niim ni
obiljeeno.
Na Bobia obali ustae su 28. jula 1941. godine ubile:
1. Basta Stojana Stevan 22 god.
2. Bobi Rade Boja 21 god.
3. Bobi Mile Jeka 51 god.
4. Busi Nikole Aleksa 10 god.
5. Busi Nikole Branko 7 god.
6. Busi Nikole Duan 12 god.
7. Busi Nikole Jelena 15 god.
8. Busi Nikole Ljubomir 4 god.
9. Busi Nikole Milan 2 god.
10. Busi Petra Milka 17 god.
11. Busi Petra Nikola 37 god.
12. Busi Pere Milka 14 god.
13. Ivoevi ure Ljuban 23 god.
14. Ivoevi ura Ljubica 20 god.
15. Kljaji Nikole Bogdan 14 god.
16. Kljaji Nikole Ilija 18 god.
17. Kljaji Nikole Ljuban 13 god.
18. Kljaji Nikole Milica 19 god.
135
19. Kljaji Nikole Staka 22 god.
20. Kljaji Stevana Stoja 43 god.
21. Kotur Ninka Duan 14 god.
22. Obradovi Nikole Mile 34 god.
23. Obradovi Stanka Petar 19 god.
24. Poti Maksima Nikola 47 god.
25. Vilenica Laze Evica 36 god.
26. Vilenica Paje Jeka 10 god.
27. Vilenica Paje Ljubica 4 god.
28. Vilenica Paje Milka 8 god.
29. Vilenica Paje Ostoja 12 god.
30. Vilenica Paje Anka 13 god.
31. Vueti Pavla Jovan 20 god.
32. Vueti Mile Milka 31 god.
33. Vueti Miloa Pavao 13 god.
34. Vueti Stevana Stanica 49 god.
35. Vueti Petra Stevo 10 god.
36. Vueti Vuje Stoja 37 god.
136
Mile Mikovi
Selo Radovica
Cetingrad
Slunj
Godine 1941. imao sam 40 godina ivota. Moje selo Radovi-
ca nalazi se u blizini Cetingrada. Imalo je 200 srpskih i 150 hrvat-
skih domainstava. Odmah poslije propasti Jugoslavije i progla-
enja Nezavisne Drave Hrvatske pojavile su se ustae koje je pred-
vodio upnik Pero Medvjed.
Ve na sam urevdan, 6. maja 1941. godine, ustae rukovo-
ene ovim rimokatolikim sveenikom uhvatile su 16 Srba iz sela
Bogovolje, opina Cetingrad i odveli ih prema Slunju, usput ih tukli
i ubili iz puaka. Meu nevino ubijenim bio je Blanua Lazo, njegov
sin Miladin i Lazo Rkman, trgovac iz Bogovolje. Samo tri dana na-
kon Sv. ura odvele su ustae: Radu Martinovia iz Ruevice, Cvi-
jana Vuletia iz Polojskog Varoa i Petra Biia iz Ruevice. Njih su
strano tukli na putu do Slunja. Tamo su ih talijanski ociri oteli
ustaama i doveli ih njihovim kuama.
U noi 31. jula na 1. augusta 1941. upadale su ustae u srpska
naselja, provaljivali su u srpske kue i odvodile Srbe mukarce u
Cetingrad. Tamo su ih zatvorili u zgradu Opine i andarmerijske
stanice. Ve slijedeeg dana su ih utrpale ustae u kamione i odve-
zle prema Velikoj Kladui, te na Mehino stanje gdje su ih pobile
nad rovovima koje su bili iskopali jugoslavenski vojnici. Tukli su
ih ustae i ubadale noevima prilikom ubacivanja u kamione. Tako
je Lazi Martinoviu iz Radovice ispao iz trbune upljine drob, pri-
likom ubacivanja u kamion, jer mu je trbuh bio izboden noem.
Tada su ustae s podruja opine Cetingrad pohvatale i odvele
300 Srba mukaraca i pobile na Mehinom stanju. Navodim imena
onih ijih se imena dobro sjeam: Odvedeni su i ubijeni u vremenu
od 3. do 5. augusta 1941. godine ovi moji komije i roaci: Lazo
Martinovi, Cvijan Vuleti, Milutin Dejanovi i njegov brat Pero,
Milan Podkonjak, Nikola Pavkovi, Pero Cetina, uitelj Milo Bu-
ji, uitelj Milan Ivoevi iz Radovice. Iz sela Ruevice: Milan Radi,
Mile Tadi zvani Tuban, Pero Rausavljevi, Vasilj Rausavljevi,
137
Ninko Dejanovi, Ilija Ribi, Mile Ribi, Petar Ribi, Milovan Sela-
kovi, Mile Ribi, Simo egarac, Lazo egarac, Nikola Ribi, Branko
Ribi, Mile Martinovi, Mili Sremac i njegov brat Milo, Stevo
Gnjatovi, Pero Sudar i njegov sin Mile, Milovan ulibrk i njegov
brat Ninko, Pero Popovi i njegov brat Dragi, Nikola Vuleti,
uro Dejanovi, Nikola Dejanovi, Jovo Vujaklija, Milo Vranje i
njegov brat Milan, svi seljaci-zemljoradnici.
Iz Cetingrada su odvedeni i ubijeni: Luka Krmar, obuar, Milo
egarac, trgovac, Vladimir Mandi, uitelj, Josif i Marko Tepavac,
braa, Bogdan Kangrga, trgovac, uro Pjevac, gostioniar, Stevo
Kuruzovi, pekar i njegov otac Simo, seljak, Dragi Brkovi, pekar
i njegov brat seljak Pero, Milivoj Brkovi, kroja, Petar Brkovi,
banovinski putar, Radivoj Brkovi, kroja, Dmitar Brkovi, seljak,
Jovan Brkovi i Mile Brkovi, seljaci i uro Basara, trgovac. Iz Pod-
cetina: Mile Mandi, nanc u penziji, Jovo Mandi, andarm. na-
rednik u penziji, Nikola Mandi, seljak, Nikola Jelii, lugar, Mile
Mandi, seljak, te vie drugih ijih se imena ne mogu sjetiti. Iz Savi
Sela njih nekoliko od kojih se sjeam Steve Savia, zemljoradnika.
Vie njih iz sela Maljevca i sela Buhae. Ve 5. augusta 1941. godi-
ne ustae rukovoene katolikim upnikom Perom Medvjedom
pohvatale su sve srpske porodice u Cetingradu, zatvorili ih u pod-
rume andarmerijske stanice, a sutradan su ih odveli pjeice na
brdo zvano Baki glavica kraj Cetingrada. Tu su ih usmrtili neke
noevima a neke udarajui maljevima po glavama. Leeve su po-
bacali u jednu veliku jamu iz koje se je prije vadila ruda za elje-
zaru kraj Topuskog.
Tada su ustae pobile slijedee Srbe: Milicu Krmar sa kerkom
starom 4 godine, Dragicu, suprugu trgovca Miloa egarca, nji-
hovog slijepog sina starog 15 godina i Dragiinu majku, suprugu
uitelja Mandia sa sinom Brankom (2) i drugim sinom (7), Ranku
Basara, suprugu trgovca ure Basare sa djetetom starim dvije go-
dine, Olgu Kangrga, Soju Pjevac sa kerkom Nadom (13), supru-
gu Pjevac Petra sa etvero male djece, stare od jedne do sedam godi-
na ivota, te jo dvoje djece njenog mua brata Rade iz Vinkovaca,
koja su se sluajno zatekli kod svoga strica i strine, supruga Pavla
Pjevca i njihovo dvoje djece u starosti, dvije i etiri godine, supru-
138
ga Petra Pjevca i njenih troje djece u starosti ispod 13 godina, su-
pruga Steve Kuruzovia, pekara i dvoje njihove djece od 1 i 3 godi-
ne. Tog istog dana odvele su ustae i ubile: Danicu Vuji, suprugu
Miloa, pravoslavnog svetenika iz Radovice sa dvoje njihove djece
od kojih je jedno bilo staro 2 godine, a drugo samo 6 dana, sestru
svetenika Miloa, suprugu Save Kojia, svetenika iz Buhae.
Gotovo svi supruzi ovih ena bili su ve pobijeni, par dana ranije.
Na brdo Baki glavicu odveden je i seljak Pavao Pjevac. Njega
su hrvatski vojnici izboli noem i bacili u jamu, mislei da je mr-
tav. Kada su ustae obavile svoj krvavi posao otile su pjevajui.
Pavao Pjevac se podigao, izaao iz jame i doao u svoje selo. Izli-
jeio se. On je meni i preivjelim ispriao sve u detalje o tom ma-
sovnom pokolju naih najmilijih na brdu Baki glavica.
Pavao je priao: Kada su nas ustae hvatale, govorile su nam
da sa sobom ponesemo sav novac i nakit koji imamo, jer nas vode
u logor pa e nam to trebati za kupovanje ivotnih namirnica. Kada
su nas uvele u podrum andarmerijske stanice u Cetingradu,
oduzele su ustae sve to su nali kod pohvatanih Srba, a prilikom
oduzimanja i nakon tukle su ustae svakoga i ne samo nas
mukarce nego ene i djecu. ene i djevojke pa i djevojice silovali
su ustae i Pavelievi orunici u prisustvu upnika Medvjeda. Djeca
su bila prisiljena gledati muke svojih majki i sestara, gledale su
kako im krvnici siluju njihove najmilije. Tako se na supruzi uite-
lja Mandia izredalo njih 16 ustakih krvoloka. Ova jadna ena za-
pomagala je, pa se je smilovao komandir orunike stanice i za-
branio dalje silovanje ove jadne ene. Vidio sam tada su ustae si-
lovale kerku ure Pjevca, Nadu iz Cetingrada staru 13 godina. Si-
lovali su i neke druge ijih se imena sada ne mogu sjetiti. Svoje
nagone zadovoljavale su ustae u prisustvu zatvorenih, njihovih
majki i oeva. im se spustila no, nas onako izudarane i izmuene,
k tome bez hrane i vode izvele su nas ustae i orunici iz podruma
andarmerijske stranice. Padala je jaka kia. Majke su nosile svo-
ju jadnu djeicu u naruju i neke vodile uza se, koja su im se drala
za suknje. Niko od nas nije znao kuda nas vode. Nakon nekog vre-
mena doveli su nas na brdo Baki glavicu. Tu nas je doekalo jo
nekoliko ustaa, nama poznatih Hrvata iz Cetingrada. Odmah su
139
poeli svojim krvavim zanatom, poeli su klati djecu. Prvo su istrg-
li iz naruja dijete uiteljice Mandi, staro 2 godine. Ustaa mu je
prerezao pred majkom i nama prisutnima noem vrat i le mu ba-
cio u jamu. Odmah iza toga ostale ustae su se bacile kao bijesne
zvijeri na drugu djecu, te njihove majke i bake, zatim na nas
mukarce. Klale su noevima i udarale po glavama ustae kako Srbe
mukarce tako ene i djecu im njihovu. Mene su ubole noem na
dva mjesta u tijelu. Evo ovdje i ovdje. Jo se dobro pozna. Rane smo
nekako zalijeili, ali tugu i alost neemo moi nikada izlijeiti
Poslije ovog pokolja na brdu Baki glavici ile su ustae, pria
dalje Mile Mikovi, po srpskim selima i ubijale odreda svakoga
koga bi zatekle. Srbi su bjeali u ume i tako spaavali svoje gole
ivote. Tako su u mom selu Radovici uhvatile ustae i ubile: Marka
Martinovia, uru Pekea, Jeku Bastaja, Duana Miljua, Peru
Romevia, Miu Tomaa i jo nekoliko ena i djece, kojima se ne
sjeam imena.
Ustae su srpske kue pljakale. Odnosile su gotov novac, robu,
namjetaj, ivae maine, obuu, sve ta im se svialo. Odgonili su
stoku u svoja sela: goveda, konje, ovce, koze i svinje, kao i perad.
Nae su pse poubijali.
Dana 19. augusta dole su ustae, domobrani i orunici u ova
naa i druga srpska naselja. Ovoga puta pored pljake, ubijali su,
zatvarali u kue i palili nae stanovnike zajedno s kuama i gospo-
darskim zgradama. Tako su u svojim kuama izgorjeli: uro Dereta
i njegova sestra u Ruevici, Tomislav-Tomo Kuni iz Glinice izgorio
je u vatri svoje kue sa 12 lanova svoje porodice. U ovom selu ustae
su probole noem vrat djevojici staroj 12 godina, a sva njena po-
rodica poklana je i zapaljena u vlastitoj im kui. Mnogi su bjeei
pred ustakim noem skakali u potok Glinu i u njemu su umirali.
Tada su ustae i domobrani zapalili sve kue i gospodarske
zgrade u selima: Gejkovac, rvnica, Begovo Brdo, Ruevica, Gor-
nja i Donja. Zapalili su i sve mlinove na potocima Glina i Ruevici,
tako da preivjeli Srbi ne bi imali gdje da melju ito.
Nakon ovoga zloina ustae i katoliki upnici su pozivali
preivjele Srbe da dou u Cetingrad i preu u katoliku vjeru pa
im se vie nee nita loe initi. U toj akciji posebno se isticao up-
140
nik Pero Medvjed. Stanovnici Begovog Brda preli su na islamsku
vjeru ali im to nije nita pomoglo, jer su ve u martu 1942. godine
svi koje su ustae zatekle poklani. I opinska uprava u Cetingradu
pozvala je Srbe da preu iz pravoslavne na rimokatoliku vjeru a
oni koji to ne uine mogu prei i u islamsku, jer da su te dvije vjere
jedino u hrvatskoj dravi prave i dozvoljene. Oni koji su otili na
pokrst u Slunj, vie se kui nisu povratili. Poklani su u Slunju.
Sjeam se da je u Slunj meu ostalima otiao na pokrst: Mile ko-
ri, Marko kori, Marko Peri iz Maljevca i tamo ih ustae pokla-
le. Tako su ubijeni na prevaru i Simo kori, trgovac stokom i njego-
va cijela porodica.
20. augusta ustae i domobrani su opljakali Srpske pravo-
slavne crkve u Radovici, irokoj Rijeci i Buhai pa zapalili.
Dna 1. novembra 1941. godine ubile su ustae u mom selu
Pericu Milivoja i sina Mile Vuksana. Ranim jutrom 2. novembra
upale su ustae u moju kolibu na zgaritu mi kue svezali me i odve-
li u Cetingrad zajedno s Pericom i Milom Vuksanom, oevima ubi-
jenih mladia. Zatvorile su nas ustae u podrum andarmerijske
stanice, gdje smo proboravili pet dana. Tukle su nas ustae po tri
puta nou. estog dana odveli su nas u Slunj, a zatim u Zagrebu. U
Zagrebu smo leali u zatvoru tri i pol mjeseca. Tu je bilo mnogo
zatoenih Srba i neto Hrvata. Mnoge su zatvorenike izvodile ustae
nou i ubijale. Prebacili su me u ustako redarstvo u Zagrebu gdje
sam bio s drugim Srbima do 22. aprila 1942. U zatvoru ustakog
redarstva trpjeli smo pored batina i veliku glad. Hranili su nas samo
sa kravljom repom, koja je bila kuhana na vodi bez masti.
U logoru Jasenovac:
Dana 23. aprila 1942. odvele su me ustae iz Zagreba s jo 13
Srba u logor Jasenovac. Sjeam se da su sa mnom u Jasenovac
odvedeni: uro Vuceli, podnarednik jugoslavenske vojske, rodom
iz Gornjih Dubrava kod Ogulina, Tadija Milosavljevi, zemljoradnik
iz Srbije, uro ari, zemljoradnik iz Like i Milan Kijurina, zemljo-
radnik iz Pain Potoka, opine Cetingrad, imena drugih se ne sjeam.
Kada su nas doveli u logor Jasenovac, uvele su nas ustae u je-
dan tunel i tu nas temeljito pretresle, te nam oduzeli sve ta smo
jo imali.
141
Poslije izvrenog pretresa odvojili su od nas Milu Vuksana i
Milana Kijurinu. Njih su odvele ustae malo podalje od nas i pred
naim oima ubile maljevima po glavi. Nas su odveli u neku ba-
raku.
Ve sutradan su nas odveli u selo Gradinu, gdje smo morali
ruiti srpske kue i materijal odvoziti prevaati u logor Jaseno-
vac. Od ovog materijala pravljene su tale za opljakanu srpsku
stoku. Od jednog dijela materijala iz Gradine, a poruenih srpskih
kua i gospodarskih zgrada zidana je i jedna velika pe. Ustae su
nam govorile da e se Srbi paliti u toj pei.
Nakon mjesec dana poslije dolaska u logor, razbolio sam se
od srdobolje, jer sam jeo pokvareno konjsko meso. Logorski lekar
dao mi je potedu. Ta isti dan logorski zapovjednik izdao je
nareenje da se pokupe Srbi-zatoenici koji su uslijed bolesti ili
starosti nesposobni za rad, pa da se pobiju, jer da ih je teta bada-
va hraniti. Taj dan pokupili su ustae nas 105 po logoru. Sve su nas
postrojili u stroj i poveli na logorsko groblje kraj Save da nas pobi-
ju. Ja sam prozreo njihovu namjeru, pa sam iskoristio priliku kada
ustae nisu gledale u na stroj, iskoio sam i sakrio se iza jedne
barake. Na isti nain pobjegao je iz stroja smrti i uro Vukovi iz
Gline i sakrio se iza druge barake. Svi ostali iz stroja, njih 103
odvedeni su na logorsko groblje i tamo pobijeni maljevima po glavi.
Ve slijedei dan poslije ovog pokolja, bili smo postrojeni u
krugu logora. Ustae su pred nas izvele jednog Srbina, isprebija-
nog zatoenika i naredile mu da legne na zemlju. Kada je ovaj Srbin
onako izmrcvaren legao, priao mu jedan ustaa i iz revolvera pu-
cao mu u zatiljak i tako ga usmrtio. Poslije toga su nam rekli da je
on htio bjeati, pa je zato ubijen. Reeno nam je da e za svako
pokuano bjekstvo stotinu Srba platiti glavom. Tako su i radili kako
su i o tome govorili.
Jednoga dana kada su traili zatoenike da se jave za rad u
Njemakoj, javio sam se i ja, kako bi se spasio stravinog ivota u
logoru Jasenovac, a i sigurne smrti.
Otpremljen sam sa nekoliko drugih, 4. juna 1942. godine na
rad u Njemaku. Tu sam ostao do 23. juna 1943. godine. Tada sam
sa pasoem iz Njemake doputovao u Beograd i tako ostao iv
142
Opirnije vidi, Arhiv Jugoslavije, fasc. 922, Zapisnik od 30. juna
1943.
Mikovi Mile s.r.
Milutin Lovri
Cvijanovi Brdo
Slunj
31. jula 1941. godine, u etvrtak na sajmeni dan slunjske su
ustae pohvatale 43 srpska seljaka. Tukli su ih i muili u zatvoru.
Oduzeli su im i stoku koju su doveli na prodaju. Istoga dana posli-
je podne ubacili su ih u kamion i odvezli samo jedan kilometar
sjeverno od Slunja u pravcu Cetingrada u Taborite. Jo u zatvoru
su im oduzeli sve to se zateklo kod njih, a sada su sa njih skinuli
odjeu i obuu. Nakon toga dovodili su ih do bezdane jame Vrtaa
i ubijali. Neke su ive isprebijane bacali u jamu, a neke udarali
batom ili noem i bacali u bezdanuu.
Ustae, Mijo Butina iz Nikikog Cerovca i Ivan Skukan iz Slu-
nja su poslije osloboenja na suenju ispriali pojedinosti kako
su ubijali svoje poznate komije Srbe.
Mijo Butina je pored ostalog kazao:
Bio je etvrtak 31. 7. 1941. sajmeni dan u Slunju. Mi smo
dobili nareenje da po sajmu hvatamo Srbe tako da smo toga dana
pohvatali 35 ljudi, a nekoliko ih je bilo od ranije u zatvoru. Naveer
smo ih potrpali u kamion i odvezli u selo Kamenicu od kuda smo
ih vodili u jednu peinu zvanu Vrtaa gdje smo nekoje ive bacali,
a nekoje poubijali batovima ili noevima i bacili u jamu-peinu. Ja
sam svojom rukom ubio sedam ljudi meu kojima je bilo mlaih i
starijih. Najvie je tukao Ivan Skukan, Marko Obajdin i Ivan Obaj-
din, a tukli su i svi drugi
Onaj koji je najvie tukao Srbe, Ivan Skukan je ispriao i sli-
jedee:
31.7.1941. ustaki natporunik Jure Kutnjak i ustaki emi-
143
grant Mladen Markovi rukovodili su hapenjem u Slunju, upusti-
li su narod na sajam, a kada se naroda dovoljno skupilo naredili
su ustaama da se izlazi iz Slunja na sve strane zatvore. Postavili su
strae oko Slunja i poeli hvatati Srbe tako da su toga dana pohva-
tali vei broj i zatvorili. Kad je Vital Baljak doao s brda Bliznica
gdje su toga dana ubijali Srbe s podruja Rakovice, ovi ljudi pohva-
tani u Slunju odvezeni su u Taborite i ivi baeni u jamu Vrtau.
Tri dana nakon ovoga iz jame su se uli jauci, pa je lijenik
Nikola Zduni uzeo nekoliko runih granata koje je aktivirao i ba-
cio u jamu poslije ega su jauci prestali, ali je poeo da se iri
straan smrad. Obzirom da ustae nisu mogle zemljom jamu za-
trpati jer je teren kamenit i jama duboka, to je ponovno lijenik
Nikola Zduni sipao u jamu Karboleum
Jedini koji je uspio pobjei s pokolja od jame Vrtaa kod
Taborita bio je Milutin Lovri, ije sam svjedoanstvo zapisao 21.
jula 1968. godine:
U etvrtak, 31. jula 1941. godine kupio sam volove na sajmu u
Slunju i taman kada smo krenuli u gostionicu da popijemo likovo,
uhapsila su me dvojica poznatih mi slunjskih ustaa. Poveli su me
u ustaki stan.
Kad smo doli do trgovine obuom, ja sam se istrgao ustaama,
oborio ih na zemlju i pobjegao. Bjeao sam oko 150 metara u pravcu
kotarske zgrade gdje su me ustae pristigle i udarile kundakom po
glavi. Tu se nala i moja ena pa kad je vidjela poela je na sav glas
za mnom kukati. Kada su me doveli u ustaki stan, tamo me
doekao Ivan Skukan i tukao dok me nije onesvijestio, a zatim me
bacio u neku prostoriju. Tu je bilo nas 48 koji su bili svi krvavi i
isprebijani. Meu nama je leao lugar Marjanovi iz Maljevca koji
je dva dana ranije ovdje doveden. Njemu su ustae odrezale nos,
ui, obraze, iskopali oi, a htjeli su mu i jezik odrezati ali on nika-
ko nije htio otvoriti usta pa su mu sve zube stukli. Kod nas u zatvor
esto su ulazile ustae i tukle nas koljem. Kraj mene je leao is-
prebijan Mihajlo Kosijer, krupan ovjek. Ja sam mnogo manji leao
kraj njega i zaklanjao se iza njega tako da je on dobivao vie uda-
raca. Kako smo sve to mogli gledati i trpjeti to nikada nitko nee
moi pojmiti.
144
Poslije podne ustae su nas povezale dva po dva i rekli da idemo
na rad u Njemaku. Kad su nas vodile vezane hodnikom dvojica
ustaa koji su stajali sa strane udarali su nas pendrekom po glavi a
na izlazu dvojica ustaa tapovima po leima. Potovarili su nas u
kamion i s nama je bilo osam ustaa a u kabini jo dvojica. Auto je
ilo u pravcu Cetingrada. Kad smo doli do kue Ice Turkalja, tamo
je ve stajao jedan teretni auto ispranjen od ljudi koji su poubija-
ni i kraj njega stoje neke druge ustae. Nas su iz kamiona odvodili
do jame Vrtaa i tamo ubijali. Ja sam bio vezan s jednim starijim
ovjekom iz Primilja koji je toga dana takoer uhvaen na sajmu.
Ivan Skukan me udario uz rijei: Ajde Lovriu, dobro se pozna-
jemo. Krenulo je nas osam ljudi polako sa osam ustaa koji su
drali svaki sa strane po jednog od nas za rukav u koloni dva po
dva, a dvojica ustaa ostali su kod kamiona uvati ostale da ne pob-
jegnu. Kada smo krenuli, ja sam pao, ali ne to mi se padalo, ve
da poremetim ovaj put i iskoristim priliku za bijeg. Ustaa me
udario, ja sam se podigao, ali sam nakon nekoliko koraka opet pao.
Ustaa me opet udario a kada sam i trei put pao i digao se, ustaa
mi je rekao: E, tu je. Bio sam se ve oslobodio ice. Vidio sam
jamu pa sam odmah sruio svoga ustau u ivicu pored nas i skoio
u grm. Pojurili su da opkole grm, pucali su, ali kako je ve bio mrak
nisu me pogodili. U tom su se pobunili i oni u kamionu, pa su se
moji progonitelji vratili onim ustaama u pomo. Ja sam pobjegao
prema Rastokama, a zatim prema Kriu gdje se cesta odvaja i tu
sam izgubio orijentaciju i onako gol i bos vratio se kroz dolinu trnja.
U Nikiu sam ugledao bandere, popeo sam se na brdo gdje sam
nekada uvao stoku i uputio se u selo Crno Vrelo, kod kue ure
Ninkovia, probudio ga i traio ga da mi dade neto za obui da ne
idem gol i bos. Kod potoka sam saprao sam krv, jer sam bio na vie
mjesta uboden i ozljeen ustakim udarcima. Na iznenaenje
doao sam kui. Moja ena i baka su plakale. Odmah sam otiao
mojim komijama koji su se skrivali u grmu, ali su oni bjeali od
mene. Bilo mi je teko, bojao sam se svojih ljudi i oni mene, jer su
mislili da su me ustae pustile da i njih izdam zlikovcima. Tek kada
sam ipak uspio sve da im ispriam, smirili su se i pomogli mi da se
saberem i odmorim
145
Srbi pohvatani 31. jula 1941. u Slunju bili su iz vie sela: Maljev-
ca, Ruevice, Brezovca, Donjeg Kremena, Gornje Gline, Miljevca,
Cvijanovi Brda, Kosjerskog Sela, Kutanje, Rabinje, Snosa, Stojmer-
ia, Glinice, Crnog Vrela, Srpskog Blagaja, Grobnika, Donjeg
Primilja, Dvorita, Kestenovca i sela Blata kod Plakog. Svi su oni
mueniki pobijeni batovima ili ivi baeni u bezdan jamu Vrtae
u Taboritu kod Slunja.
Imena i prezimena usmrenih nalaze se ispisana u Zborniku
18, Historijskog arhiva Karlovac, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-
u, Karlovac, 1988, knjiga 2, strana 978 1140.
Milan Kvoka
Broanac
Slunj
30. jula 1941. godine, ustae, pitomci doasnike kole iz Za-
greba, ustae iz Gline i Petrinje koje je doveo u Slunj zamjenik
ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Boidar Cerovski, te ustae
i orunici iz Slunja i Rakovice, kojima je rukovodio ustaki ocir Vi-
tal Baljak, logornik arko Kovaevi iz Slunja, Marijan Jureti, ustaki
tabornik iz Rakovice i Marko Vukoi, komandir orunike postaje
Rakovica, izvrili su masovni pokolj srpskih seljaka.
Zorom 3. jula 1941. godine opkolili su hrvatski vojnici i orunici
Ante Pavelia srpska sela: Broanac, uji Brdo, Brezovac, Novu
Krlju, Otarske Stanove, Moila i Staru Krlju.
Pohvatali su 161 srpskog seljaka-mukarca, potrpali u kami-
one, prevezli ih od Rakovice do Broanca, te pjeice u koloni dugoj
200 metara na masovno stratite, na brdo zvano kaurska Bliznica.
U pola strane ovog brda ustae su to noevima, to toljagama, to
iz vatrenog oruja ubile 90 dovedenih Srba i bacile u duboku 100
metara jamu bezdanuu, zvanu pejarku. Istoga dana ustae su
pobile i drugih dovedenih 71 Srbina i bacile u iskopane jame, samo
300 metara udaljeno od jame pejarke.
146
Ustakim zloincima kod jame pejarke komandovao je lino
Boidar Cerovski, a kod masakriranja Srba nad iskopanim jama-
ma, Vital Baljak.
Hrvati, srpske komije, iskopali su jame na brdu Bliznica. O
tome Mate Luketi kae: Mi smo iskopali duboku 3 i iroku 5x4
jamu. Tada su ustae dovele povezane Srbe i tu poubijali, a Fra-
njo Badanjak je ispriao:
Kad smo iskopali jamu ustae su nam naredile da iziemo iz
jame na stranu i tko moe gledati neka gleda, a tko ne moe neka
ide za ivicu. Ja i Janko Rupi ostali smo gledati to e ustae radi-
ti, ostali kopai otili su za ivicu da ne vide. Tu su ustae jednoga
po jednoga Srbina poeli dovoditi. Najprije su im svlaili odjeu,
zatim dovodili do jame, gdje su ih ubijali iz pitolja u potiljak. Naj-
prije su doveli Iliju Uzelca i u njega opalili jedan metak, a on je
poeo bjeati, opalili su jo u njega tri zrna. Zatim su doveli Bran-
ka uria koga su svukli sve osim gaa, naredili mu da klekne kod
jame i opalili mu metak u zatiljak, on je odmah pao u jamu. Tada
su doveli Duana Kotura iz Rakovice, ali njega nisu svlaili, jer mu
je bilo slabo odijelo pa su i njemu naredili da klekne i opalili me-
tak u zatiljak, te je i on pao u jamu. Nisam vie mogao gledati sve
to se radi, otiao sam za ivicu da ne gledam ovo zlo oima
Jedini koji je uspio pobjei s gubilita na brdu Bliznica, od bez-
dane jame pejarka 30. jula 1941. godine i ostao iv bio je Milan
Kvoka iz sela Broanca. Njegovo svjedoanstvo zapisao sam u
njegovom domu u onoplji maja 1967. godine.
Milan mi je ispriao:
Bilo je to u zoru 30. jula 1941. godine. Dok sam pripremao
stoku, koju je brat trebao da tjera na pau, odjednom sam zauo
jauk ispred kue. Istrao sam na guvno i ugledao kako ustae hapse
odrasle mukarce i nekud ih tjeraju. ulo se zapomaganje ena,
cika i pla probuene djece. Potrao sam nazad prema tali u
namjeri da se prikrijem. Dvojica ustaa su me, meutim, primi-
jetila, utrala za mnom u talu i izgurala me napolje. Tako sam
dospio u njihove zlikovake ruke. Postrojili su nas i odveli iz sela,
otprilike kilometar daleko. Naredili su da sjednemo, izvadimo sve
to imamo u depovima i stavimo na zemlji ispred sebe. Oduzeli
147
su nam sve to se zateklo kod nas. I dok su nas tu zadravali, iz
okoline su dovodili nove grupe Srba i s njima postupali na isti
nain. Ljudi su se domiljali kud ih hrvatska vojska tjera i ta e
uraditi s njima. Ustae su govorile: Mlai e za Njemaku, a sta-
riji e se vratiti kuama. Meutim, njihovi postupci nisu nita do-
bro nagovjetavali.
Meni su se po glavi rojile crne slutnje, iako sam pokuavao da
ne mislim na ono najgore. Odavde su nas nakon izvjesnog vreme-
na ustae povezle u dva kamiona. U posebnom kamionu, koji se
kretao izmeu pomenuta dva, bile su ustae sa pukomitraljezom
uperenim u nas. Kamioni su se kretali prema uji Brdu, gdje su
takoer pohvatali Srbe. Hapenje je izvreno i u Donjem Broan-
cu, ali ja mislim da nas je najvie pohvatano u Gornjem Broancu.
U hapenju su uestvovali Hrvati, nai susjedi, ustae i oruni-
ci iz Rakovice, Laevca i Slunja. Stariji ljudi su ih znali i po imenu i
prezimenu.
Kad smo stigli u Krivaju, mjestace ispod brda zvanog Blizni-
ca, poela je padati kia. Tu smo se zaustavili. Naredili su nam da
skinemo sa sebe kapute i izujemo obuu. To su pokupili i sklonili
se od kie u kue, koje su bile lijevo i desno od nas, drei nas i
dalje na nianu. Bili samo u otvorenim kamionima, a kia je sve
jae padala da bi nakon vie od sata vremena i prestala. Tada smo
zauli divlju, objesnu pjesmu. Dolazila je sa kamiona koji nam se
pribliavao u pratnji jedne trokolice iz pravca Rakovice. Kamion je
bio pun uniformisanih ustaa sa ljemovima na glavi i orujem u
rukama. Poiskakivali su iz kamiona i trokolice. Svirnula je pitaljka.
Ustae, koje su nas dovele istrale su i postrojile se malo dalje od
nas. Ocir, mislim da se zvao Cerovski, neto im je govorio, a poslije
su nas otjerali do kamiona i naredili nam da se prebrojimo. Broja-
li smo do 10 i 20 pa poinjali ispoetka, jer je dolazilo do zabune.
To je razljutilo ustae. Jedan od njih je istrgao kolac iz plota, popeo
se kod nas u kamion i, udarivi svakog od nas kocem po glavi, nab-
rojio 55 ljudi. Na isti nain je u drugom kamionu nabrojio 45.
Potom su od nas formirali kolonu i poveli nas u pravcu Bliznice,
kod Otarskih Stanova. Bilo je oigledno da nas tu na brdu ele
poubijati.
148
Nalazio sam se negdje u sredini kolone. uo sam jauke ljudi
ispred i iza sebe. Bilo nam je nareeno da idemo sagnute glave i da
moemo gledati samo u zemlju ispred sebe.
Ustaa, koji me vodio, natjeravao me da pjevam. Ja sam mu
govorio da ne umijem. On me je tada poeo tui puanom cijevi
da sam se kao bor na vjetru povijao do crne zemlje. Uznemiren,
uprkos nareenju, bacio sam pogled u stranu i ugledao lugara
Nikolu ujia. Bio je sav krvav, obliven krvlju. Krv je tekla iz njega
kao iz zaklane ivotinje. Pogledao sam i prema elu kolone i tamo
ugledao jo jeziviji prizor. Srbi su lijegali, negdje su nestajali, kolo-
na se smanjivala. Tada sam jasno vidio i neto od ega sam se uas-
nuo.
Ustae su Srbe, tamo naprijed, onako kako su u koloni pristiz-
ali, noevima udarali u potiljak i bacali u provaliju neku peinu
koja se tu nalazila. Do mene su snano dopirali njihovi samrtniki
krici. Procijenio sam da ispred mene ima jo 20 ljudi u redu za
jamu, a onda u i ja doi na red.
Primijetih da na red za klanje dolaze jedan za drugim moj stric
i brat od strica. Kriom sam pogledao ulijevo i u jarku ugledao
ustakog ocira. Pored njega su bili mitraljez i puka. U tom tre-
nutku sruilo se na moja lea nekoliko snanih udaraca kunda-
kom. Saginjui se od bola primijetio sam da ustaa ispred mene
ima no u nonici.
Bio je to koljaki no kakav je nosio svaki hrvatski ustaa. Kad
sam dobio jo jedan snaan udarac u lea, namjerno sam se jae
pognuo naprijed i ustai istrgao no iz nonice. Munjevito se okre-
nem onom koji je mene vodio i hitro mu zabijem no u prsa. Kad
sam istrgao sjeivo, krv iz njegovih grudi prsnula je na mene. Zli-
kovac je bez rijei pao na zemlju. U tom trenutku ustaa pred njim
udario me pukom u grudi. Ja sam, meutim, uhvativi cijev
njegove puke, slobodnom rukom uspio da ga privuem k sebi i
zadam mu smrtonosni udarac noem.
Sad sam u jednoj ruci imao no, a u drugoj puku. Za trenutak
sam bio zbunjen, a onda sam se, s pukom na gotovs, okrenuo pre-
ma ustakom ociru u jarku. Zatraio sam da naredi ustaama da
ne pucaju. Uplaivi se da ga ne ubijem, on je komandovao: Ne
149
pucaj! Ja sam u tom trenutku naglo iskoio iz kolone i poeo da
bjeim niz brdo prema Rakovici. Bjeao sam to me noge nose.
Pucali su za mnom, ali me ni jedan metak nije pogodio.
Tako sam pobjegao s gubilita pejarke jame, s brda Bliznice,
ispred koljakog hrvatskog ustakog noa.
Poslije mene i drugi su Srbi pokuali pobjei. Uspjela su samo
jo dvojica Ilija Jezdi i Milovan uji.
10
Jo bi neki pobjegli da
nisu natrali na ustaku zasjedu. U blizini jame pejarke na Bliznici
ustae su istoga dana pobile 71 Srbina i dolje na cesti prema Rako-
vici jo 74 ovjeka. Vie srpskih sela koja su pripadala opinama
Rakovica i Drenik, u crno su zavijena. U najcrnje ruho je bilo za-
vijeno moje selo Broanac.
Ilija, Milovan i ja, bjeali smo od jame pejarke to smo bre i
dalje mogli. Tako smo prvo stigli blizu sela Krlje i tu susreli obani-
na od 15-ak godina koji je i danas iv, a to je Mile Bosni-Mia. Sve
smo njemu ispriali ta se sa ljudima dogodilo i molili ga da javi
narodu u to veem broju sela ta je na Bliznici bilo. Doli smo u
Mavinu i odatle se preko Brezovca vratili u Broanac. Ve je bila
no. Kada sam doao u svoje selo, odmah sam kazao onima koje
ustae nisu pokupile, ta se dogodilo s njihovim djedovima i
braom.
Poslije naeg bjekstva s klaonice naih nevinih ljudi, srpski
narod opine Rakovica i opine Drenik vie nije vjerovao hrvat-
skim ustaama, domobranima i orunicima. Iz svojih popaljenih
sela sklanjao se svakom njihovom nailasku. Organizirali smo se i
uvali to je jo ostalo od razbojnike ustake ruke
Imeniki popis poklanih Srba na brdu Bliznica i cesti kod Ra-
kovice, 30. jula 1941. godine, moete proitati u Zborniku 18 His-
torijskog arhiva u Karlovcu, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u,
knjiga 2, str. 978-1139, Karlovac, 1988.
10 Ilija Ile Jezdi poginuo je u partizanima 1942. godine. Milovan uji umro je od
tifusa kao partizan, 1943. godine.
150
MUILITE U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI U VELIKOJ
KLADUI I GUBILITE MASOVNI POKOLJ NA MEHINU
STANJU
Mehino stanje je zemljite na granici Slunjskog i Kladukog
kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslavenska vojska iskopala
protivtenkovske rovove. Njih su ustae Nezavisne Drave Hrvatske
krajem jula i poetkom augusta 1941. godine iskoristile za masov-
ni pokolj srpskog naroda s podruja kotara Slunja i kotara Velika
Kladua. Srbe su zatvarali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj
Kladui, tamo ih muili, tukli, hvatali i odvodili nad rovove u Me-
hino stanje gdje su ih klali, udarali batovima, sjekirama i zatrpa-
vali u ve iskopane rovove grobnice.
Organizatori masovnih stratita kako u crkvi tako i nad isko-
panim rovovima bili su: Boidar Cerovski, Vital Baljak, Nikola Ru-
kavina i izvrioci pitomci orunike doasnike kole iz Zagreba,
te ustae iz Slunja, Cetingrada i Velike Kladue. O tom genocidu
zloinu svjedoe rijetko preivjeli:
Tako Mili Bonjak, obuar iz sela Maljevca kae: Tano na
Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine ujutro rano dole su u nae
selo Maljevac ustae pod komandom Boe Medveda, mlinara iz
Maljevca i Juria Tominca, opinskog naelnika iz Cetingrada. S
ovom dvojicom dola su njihova braa i jo njih nekoliko. Odmah
su poeli hvatati nae ljude. Ve prije podne uhapsili su 50 naih
suseljana i odveli ih u Cetingrad i zatvorili u opinsku zgradu. Isti
su doli i poslije podne istoga dana i pohvatali jo 80 Srba
mukaraca. I njih su odvezli kamionima u Cetingrad.
Uveer su ih isprebijane i povezane iz Cetingrada odvezli ka-
mionima na Mehino stanje kraj Velike Kladue i tu ih pobili i za-
kopali
Branko Paji, trgovac iz Cetingrada u svojoj izjavi kae:
30. jula 1941. oko 9 sati dole su u Cetingrad ustae iz Zagre-
ba i Slunja u sedam kamiona. Moglo ih je biti oko 120. Odmah su
otili u andarmerijsku stanicu i tamo zatvorene Srbe zlostavljali i
tukli kundacima i tapovima. Nakon toga su se razili po srpskim
selima: Maljevcu, Buvai, Painom Potoku, Selitu, Ruevici, Ra-
151
dovici i tamo pokupili mukarce u starosti iznad 16 godina. Njih
150 doveli su u 17 sati u Cetingrad i zatvorili u dvorite andarme-
rijske stanice gdje su ih strahovito tukli. uli su se jauci, jecanje
izudaranih i nevinih ljudi. Ve oko 19 sati istoga dana potrpali su
sve i one koje su prije zatvorili u kamione i odvezli na Mehino sta-
nje gdje su ih pobili
Lazo Brki i Milo Kovaevi iz Maljevca svjedoe:
Upravo kada smo se spremili da anjemo penicu, stigle su
ustae kamionima cestom ispod naega sela. Zaredale su od kue
do kue i hvatale nae ljude. Prvoga su odvele naeg svetenika Savu
Kojia, njegovu enu Darinku i vie od dvadesetak drugih. Vezali
su ih icom i odveli u kamione koji su ekali s drugim pohvatanim
Srbima. Sve su ih zajedno odveli na Mehino stanje i tamo pobili.
im su ustae otile, mi koje nisu uspjeli pohvatati otili smo da
vidimo ta su ustae uinile.
Bilo je strano gledati leeve poubijanih ljudi, bacane jedne
preko drugih u duboke rovove, iskrvavljene i povezanih ruku. Leevi
su ostali tako sve do poslije podne, dok nisu ponovno stigli kamio-
ni s ustaama i muslimanima civilima. Ti su muslimani nagrnuli
zemlju na pobijene Srbe. Tada je ubijena moja ena Milka Brki i
nae dvoje djece, kerka Dragica i Ljuba. Pored moje ubijene ene
i dvije keri bila je tu i moja najmlaa kerka Bosiljka, unuk Milan
od 13 godina, unuica Ranka, ki Dragiina i 6 mojih najbliih
komija. Ustae su vei broj mukaraca, ena i djece odveli u Srp-
sku pravoslavnu crkvu u Veliku Kladuu gdje su ih tukle kundaci-
ma i tapovima, a zatim ih odvele u Mehino stanje i poubijale. ene
i djecu nisu ubijale iz puaka nego su ih klale noevima i umorile
maljevima. Najprije su poubijale djecu pred oima majki, a zatim
majke. U blizini zloina rovova nali su se sakriveni i neki
mukarci sa enama koji su uli uasan jauk i vrisak djece i ena,
kako mole da se malo odmaknu jer im je tijesno. Ustae su zasule
rtve ivim kreom i nasuli zemljom. Mi koji smo uspjeli pobjei,
razbjeali smo se po Petrovoj gori
Hrvat Marko Skukan je ispriao:
Stanujem u kui Joze uurevia. Imam to da vidim. Jozo
svaku no dolazi kui oko 23 sata. Ruke su mu krvave do lakata od
152
koljaine u pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladui i nee da ih opere
nego takav krvav spava. Majka ga kune i preklinje i govori mu: Sti-
dim se sama sebe i naroda ta sam te u utrobi nosila, rodila i odga-
jila. to to radi od srpskog naroda koji nam nikad nita nije naao
uinio. Proklet, sine, bio na ovome i onome svijetu. Jozo uti, pa
kad mu dosadi dobaci: uti, ja mogu i tebe zaklati
eho Duranovi bio je ustaki straar kod zatoenih Srba u
Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladui. Njegovo svjedoenje
zapisao je uro Sremac u njegovoj kui u Velikoj Kladui 1942.
godine. eho kae svom kumu uri: Kume uro, najgori su nai
domai ljudi. Oni koji su do jue bili najbolji prijatelji sa Srbima,
sada su najvei koljai i merak im je zaklati i svoga kuma. Nee se
smilovati na njihovu molbu da ih ubiju ve mue i kolju. Trbulja
molila je ustae da joj ne zakolju slugu mladu i lijepu srpsku djevo-
jku, ali to nije nita pomoglo. Na koljenima hodala je ispred njih
pred crkvom, ali se nisu htjeli smilovati
O pokolju srpskog naroda u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Ve-
likoj Kladui i na Mehinom stanju svjedoe i sami izvrioci geno-
cida ustaa od kojih navodim samo neke njihove izjave date pred
istranim organima 1945.
Janko Stipeti, ustaa u Zapisniku od 30. maja 1945. godine
izjavljuje:
Na podruju Maljevca pohvatali smo 100 ljudi, a naveer odve-
li u Kladuu i zatvorili u pravoslavnu crkvu. Ili smo po grupama u
crkvu tui uhapenike kundacima od puaka i batinama do izne-
moglosti. U mojoj grupi ili su tui ovi ustae: Ivan Vueti, Mika
Pukari, Janko Obajdin, Marko Obajdin i Ivan Skukan. Tukli smo
dok se nismo zamorili tuenjem. Ovako izmrcvarene i ones-
posobljene ljude lake smo vezali i trpali u kamione te odvozili u
kanale protivtenkovskih rovova u Mehino stanje gdje smo ih pou-
bijali sjekirama i eljeznim vatovima. Ja sam ovoga puta ubio 15
ljudi (Srba) sjekirom udarivi svakog dva puta iza vrata, a zatim ga
prevalim nogom u jamu
Butina Joe Mijo iz sela Cerovca je 28. augusta 1945. godine
izjavio: Krajem jula 1941. godine dola su u Cetingrad dva kamio-
na u koje se ukrcalo nas 80 ustaa pod komandom Baljka. Otili
153
smo u Kladuu i odmah poeli hvatati Srbe. Uhvatili smo 150
mukaraca, ena i djece. Potrpali smo ih u tri kamiona i odvezli
prema Madarevu mostu do jednog ve iskopanog jarka. Baljak je
zaustavio kamion, a mi smo s kamiona skidali pohvatane i vodili
ih do iskopanih kanala gdje je Baljak naredio da se ne smije puca-
ti, nego batom tui, tako da se ne uje. Baljak je pripremio bat s
kojim je prvi etvoricu sam ubio pokazujui nama kako treba tui,
a tada je predao bat Ivici Salopeku iz Furjana, koji je tukao dok se
nije zamorio. Tako su predavali i redali se jedan za drugim dok nije
doao red i na mene. Kada je doao red na mene ja sam primio bat
od Marka Bunia Joinog iz Marindolskog Brda i ubio sam batom
tri mukarca i tri ene, koje su bile srednjih godina i jednog djea-
ka od 13 godina. Tukao sam ih batom u zatiljak glave jer je tako
zapovjedio Baljak. Kada smo zavrili ubijanje sjeli smo u kamione
i otili u Kladuu, a Muslimani su ostali zatrpavati pobijene ene i
djecu
Nikola Brajdi, ustaa iz Podcetine ispriao je 26. februara
1946. godine: S nas 34 ustae iz Cetingrada komandovao je Niko-
la Rukavina iz Slunja. Pohvatali smo u srpskim selima: Maljevcu,
Ruevici, Komesarcu, Grabarskoj i Cetingradu 130 Srba. Zatvorili
smo ih u podrum andarmerijske stanice. Kao straar ulazio sam
s orunicima i ustaama u zatvor pa smo grabovim tapovima mla-
tili te zatvorenike. Kad smo ih isprebijali dola su tri kamiona, a
mi smo ih onako isprebijane i izmrcvarene strpali u kamione i
odvezli na streljanje na Mehino stanje. Mi smo ih ubijali iz puaka
a bosanske ustae su ih tukle po glavi batovima i po nekoliko uda-
raca. Kad smo ih potukli bacili smo ih u gotove rovove. Bilo je ljudi
(Srba) napola ivih. Po zavrenom poslu vratili smo se u Ce-
tingrad
Marica Obajdin Josipova, 30. januara 1947. godine izjavila je:
U ljeto 1941. bila sam kuharica u Slunju i spremala hranu
ustaama. Vidjela sam kako dovode Srbe i stavljaju u zatvor, te pre-
ko noi vode na ubijanje, a prethodno ih opljakaju. Jedno jutro
uzela sam motiku i otila da kopam krumpir. Kada sam dola do
Lalia gaja vidjela sam tamo jednu enu koja je sjedila i bila sva
izbodena noem i krvava, a pored nje nalazila se jama u kojoj su
154
ustae potrpale ubijene Srbe. Ta enska govorila je neto, ali je
nisam mogla razumjeti. Prila sam njoj, udarila je dva puta mo-
tikom po glavi i ona se skljokala na zemlju i vie nije pokazivala
znaka ivota. To je bila Milka Zec iz Zeeve Varoi. Poslije sam na-
kopala krumpir, povratila se u ustaku zgradu i priala im kako
sam motikom ubila. Dok sam to priala, ustae su se smijale i rek-
le da neka sam je ubila. Poslije je ta ena zakopana u dolini Milke
avrak
Mia Bogovi je ispriao: Sutradan poslije polaganja zakletve,
3. augusta 1941. godine dola su dva kamiona i jedan luksuzni auto
pred kolu Slunj i mi smo se strpali u kamione, a u luksuzni auto
sjeli su Baljak Vital i Marko Obajdin. Krenuli smo za Cetingrad,
gdje smo se odmorili i krenuli prema Madarevom mostu. Tu smo
rasporeeni po desetinama i vodovima. Ja sam pripao u desetinu
Mie Peraka. Baljak i Obajdin su naredili da idemo u srpska sela i
da hvatamo sve i koga god uhvatimo da dovedemo u kamion.
Krenuli smo u streljakom stroju i naili smo na srpsko selo. Tu
smo uhvatili dva mukarca i 12 ena i djece. U drugim selima nis-
mo uspjeli jer su Srbi ispred nas pobjegli u umu. Ove pohvatane
smo odvezli i zatvorili u Srpsku pravoslavnu crkvu u Velikoj Kladui.
Prije zatvaranja, oduzeli smo im sve ta su imali kod sebe i poveza-
li ih icom. Sutradan smo ponovno otili u hvatanje prema Petro-
voj gori. Toga dana uhvatili smo 80 dua, a pljakali smo do ega
smo doli. Moja desetina uhvatila je 9 do 11 dua, a ja sam s
ustaom Nikolom Magdiem i Rauan Nikolom uhvatio jednu fa-
miliju od pet dua koje smo predali Baljku s ostalim pohvatanim
narodom. Do kamiona s ostalim ustaama pratio sam 35 dua.
Pohvatane Srbe strpali smo u dva kamiona i odvezli ih takoer u
Kladuu i zatvorili sa ostalima u njihovu crkvu.
Mi pratioci njihovi ostali smo da ih pazimo, a kamioni su se
vratili po ustae. Poslije veere pozvao nas je Marko Obajdin u stroj
i odveo nas pred crkvu gdje nas je rasporedio po grupama, u sva-
koj po pet ustaa koji su po redu ili u crkvu tui zatvorenike. Sa
mnom su ili: Nikola Pauli, Nikola Mandi, Nikola Kovaevi, Joso
Radoaj i Marko Obajdin, koji je komandovao petorici zatvoreni-
ka da dou naprijed i rekao im da legnu na trbuh ispred nas, a nama
155
rekao da otponemo iste tui pukama po cijelom tijelu. Naroito
je naglasio da ih udaramo po bubrezima i kostima. Ja sam tukao
prvoga koji je leao i imao je oko 30 godina. Udarao sam ga po
leima i po tijelu sve dok sam uo da je iv. Tako smo ih tukli 15 do
20 minuta pukama i cijevima od puaka. Nakon toga smo izali
van a drugi su ulazili. Kad se zavrilo tuom opet smo ili u crkvu da
narod poveemo raznim pagama i trikovima. Prilikom vezanja
oduzimali smo sve vrednije to su imali kod sebe, svlaili bolju robu
i obuu. Kad smo narod povezali vodili smo ga iz crkve i slagali u
kamione, tako da je prvi red leao na podu, a drugi sjedio na njima.
Kad smo bili gotovi u prvi kamion sjelo je 10 ustaa i odvezli se s tim
narodom do mjesta gdje je potuen, a isto tako i drugim kaminom
10 ustaa, meu kojima sam bio i ja, zatim Mili Bogovi, Marko
Obajdin, Ivan Obajdin, Ivica Bianin i drugi. Kada smo stigli do
jame, izaao sam s narodom iz kamiona, a iz prvog kamiona ustae
su ve poele tui narod batovima i bacati u jamu. Kad je prvi kami-
on ispranjen, nastavili smo iz drugoga kamiona vaditi Srbe i voditi
jami, a ja sam vodio dva ovjeka, etiri ene i jedno dijete. Meu nji-
ma dvije ene su bile u drugom stanju. Od njih sam ubio jedno di-
jete, jednog mukarca i jednu enu koja je bila trudna, sve sa sjeki-
rom po vratu otricom. Kada smo svoj posao zavrili, odvezli smo se
u Kladuu, a poubijani narod zatrpali su civili iz okolice Kladue
Ivan Skukan je ispriao: Kada je zavreno hapenje i ubijanje
Srba u Slunju i okolici, otilo je nas oko 200 ustaa u Cetingrad s
natporunikom Baljkom, a tamo je doao i ustaki satnik Mesi sa
10 kamiona ustaa te su otili u akciju prema Vojniu, a Baljak i
Mesi s Mesievim autom otili su kod pukovnika Rolfa u Topusko.
Isti dan vratili su se iz Topuskog u Cetingrad, a ve je Mujo Mravu-
nac sa svojim ustaama u Cetingradu pohapsio sve mjetane Srbe
koje su Baljak i Mesi potrpali u dva kamiona i odvezli prema
Maljevcu. Baljak je ostao na podruju Cetingrada, Maljevca, Bu-
vae i Kladue s ustaama i kamionima. Narod su sa kamionima
dovozili u Kladuu, zatvarali u pravoslavnu crkvu, a po noi odvo-
zili na Mehino stanje i tamo ubijali. Muslimani su zatrpavali rtve
nakon zavrenog posla. Natovarili su dva kamiona sa Srbima iz
okolice Cetingrada i uvee ih dovozili do kue Pere Turkalja u Gor-
156
nje Taborite gdje su ih ubijali iz pitolja i bacali u peinu. Nakon
ovog zloina Baljak je ponovo otiao za Cetingrad i postavio Niko-
lu Rukavinu iz Slunja za zapovjednika mjesta Cetingrad, a Marka
Obajdina za zapovjednika Velike Kladue. Zatim se Baljak vratio u
Slunj i pokupio zlatninu i vrednije nekretnine poubijanih Srba u
Slunju, spakovao u auto i odvezao se preko Vojnia u Zagreb. Ja
sam vozio Baljka i zadrao se u Zagrebu pet dana. Ponovo sam dove-
zao Baljka u Slunj. Nakon drugog dana naeg povratka iz Zagreba
dolo je nareenje od pukovnika Rolfa Dragutina iz Topuskog da
se imaju raspustiti sve tzv. divlje ustae i da se osnuju pomoni
orunici koji e politiki djelovati meu srpskim narodom, jer su
Srbi otpoeli djelomino s napadima na ustae...
Izjave svjedoka i izvrilaca genocida ustaa uvaju se u
Okrunom javnom tuilatvu Biha pod brojem K-150/55.
Opirnije vidi: Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 19, Kotar
Vojni u NOR-u i socijalistikoj revoluciji str. 797-822. Mr. uro
Sremac i Petar Eror: Prilozi za izuavanje masovnog ustakog zloi-
na na Mehinom stanju 1941. godine.
Milan Savi
Savi Selo
Podcetin
Slunj
Srpski narod sela Bogovolje, Savi Sela i Podcetina bio je izb-
jegao marta 1942. ispred muslimanskih ustaa i orunika u hrvat-
ska sela Sadikovac i Kestenje. Tu su srpske izbjeglice iznenadile
ustae i civili iz Cetingrada u svanue, 21. marta 1942. godine. Na
velikoj hladnoi zatekle su ustae srpske seljake u sjenicima, sta-
jama, kod njihovih komija Hrvata koji su ih neko vrijeme primili
pod svojim krovovima.
Sve pohvatane odveli su do Savi peine i tamo ih poubijali, i
jedan vei broj nad ve iskopane jame na njivi Josifa Savia gdje su
157
ih usmrtili noevima, krampovima i sjekirama. O tom zloinu za-
pisao sam svjedoenje Milana Savia godine 1975. kod njegove
kue u Podcetinu. Milan se sjea:
Toga 21. marta 1942. godine bio je snijeg, ustae su iz Cetin-
grada upale u hrvatsko selo Kestenje i Sadikovac, gdje smo se mi
bili sklonili ispred muslimanskih ustaa i orunika, koji su upa-
dali u naa srpska sela, ubijali nae ljude i pljakali.
Ja sam te noi leao u ajeru (sjeniku) Mie Plivelia. U sjeniku
su bili i moje komije: Mirko, Milutin i Branko Savi. Primijetili
smo svjetlo depnih lampi, pa smo ja i Branko uspjeli pobjei, ne
probudivi Mirka i Milutina. Nismo uspjeli. U samo svanue iz
neposredne blizine ugledao sam kako izvode nae mukarce, ene
i djecu, neobuene i polugole iz dotadanjih skrovita i vode u
pravcu sela Luke na njivu Josifa Savia gdje su ve hrvatski seljaci
bili po nareenju ustaa iskopali jame. Kada sam se iz zaklona
pokrenuo, ubrzo sam naiao na dvojicu seljaka koji su nosili lopate,
motike i sjekire. Jedan od njih bio je Adam Pukari iz hrvatskog
sela Luke. Pitali su me zato bjeim, a ja sam rekao da bjeim is-
pred muslimanskih ustaa. Pukari je na to rekao da to nisu mus-
limanske ustae, nego je njegov sin Mate, ustaa, dobio nareenje
da sav srpski narod iz Savi Sela dovede u Slunj. Govorio je i vrsto
me drao za ruku, a imao sam samo 16 godina. Molio sam ga da
me pusti jer i ja onda idem svojima u Slunj. Pustio me i ja sam kre-
nuo za narodom. Kada sam se pribliio, vidio sam da ih prate
naoruane ustae ispred kolone, iza i sa strana. Nisam im priao.
Gledao sam ta e biti. Zaustavili su se na njivi Josifa Savia. uo
sam ustake psovke, gledao kako ih iznad jama udaraju po glava-
ma batovima, kojima se tue kamen, sjekirama i noevima bodu u
vratove i grudi. ene i djeca su jecali. Iz puke nikoga nisu ubili. Ni
jedan pucanj se nije uo. Ovaj uas nisam mogao due gledati. Znao
sam da su tamo moje komije i moji najmiliji. Bjeao sam u pravcu
sela Gnojnice. U zoru sam stigao u srpsko selo Tatar Varo, gdje su
se ve prikupljale izbjeglice koje su uspjele pobjei ispred smrti.
Uputili smo se u pravcu Cvijanovi brda. Kada smo prelazili
cestu primijetile su nas ustae iz Gornje Gline i zapucale na nas. Ja
sam s jednim manjim brojem izbjeglica uspio pobjei preko ceste,
158
dok su druge pohvatale ustae i odvele u pravcu Cetingrada. Njih i
druge koje su pohvatali ubili su na raznim mjestima na putu do
Cetingrada.
Iz hrpe poklanih i baenih u Savi peinu uspjela se izvui iako
ranjena u ruku Milka Drai. Ona je dola u hrvatsko selo Trnove
kod Pave Valentia i tamo zatekla 16 ena i djece koje je isti Pave
iako je bio orunik preveo preko rijeke Korane i uputio da idu na
osloboeni teritorij u Kordunski Lug, da se spase.
Te noi, moja majka i sestra bile su kod Stjepana Capana i
leale na njegovom krevetu. Kad su ustae ule u njegovu kuu da
trae Srbe i pitale: Tko ima od Srba?, Pave je kazao da su ovo Srbi
ta lee dolje na podu, a na krevetu da su njegovi ukuani. Tako su
moja majka i sestra tada ostale na ivotu. Odmah poslije odlaska
ustaa Capan je rekao mojoj majci i sestri da bjee. Kad su izlazile
iz kue ule su da netko kri krklja. Upitale su Capana ta je to?
On im je rekao da to kri uro Savi (56) koji se nije dao ustaama
da ga vode, pa su ga oni izboli noevima na pukama. Nakon zloi-
na nad Savi peinom i njivi Josifa Savia, ustae su otile u gosti-
onicu Pavla Jukia u Podcetinu, gdje su jeli, pili i pjevali.
Svjedoka Milana Savia u 65. godini ivota ubili su vojnici dr.
Franje Tumana u njegovoj kuu i Podcetinu u jesen 1991. godine.
Opirnije njegovo svjedoanstvo objavljeno je u Zborniku ko-
tar Slunj i kotar Veljun u NOB-i i socijalistikoj izgradnji, str. 119 i
120. Historijski arhiv u Karlovcu, 1988. godine.
Milica Peke Vranje
Begovo Brdo, Cetingrad
U ovom malom kordunakom selu, Begovo Brdo, ustae su na
najokrutniji nain ubile 137 srpskih seljaka, najvie djece u sta-
rosti od 15 godina. Najvei zloin poinili su 3. aprila 1942. godi-
ne, kada je ovim krajem prolazila Pavelieva tjelesna bojna pod ko-
mandom Ante Mokova. Tada su izmasakrirali 121 mukarca, ena
159
i djece. Njih 73 su poklale ustae u umi Latikima kod sela Bat-
noge iskopavi pod batinama zloinaca sami sebi masovnu grob-
nicu. Istoga dana hvatali su srpske seljake kod njihovih kua, na
njivama i pobili ih 48 kako iz vatrenog oruja tako noevima, ba-
tovima i krampovima.
Ovim ustaama Pavelieve tjelesne bojne koje su slabije pozna-
vale naselja dati su za pomo orunici i dio tree ustake satnije s
podruja Cetingrada i Slunja, koji su dobro znali za svako srpsko
naselje, poznavali puteve, pa i svoje komije Srbe.
Ustaa Marko Hrvojevi iz Laevakog Selita kae: Sa mnom
su kao vodii bili Joso Moan, Joso Cindri, Mijo Cindri i Mia
Cindri. Ja sam u selu ubio sa motikom, dvije ene i etvero djece.
Kada sam ulazio u kuu ene i djeca su poli van iz kue, a Joso
Moan iz Slunja doviknuo je: Udri ih, majku im srpsku!
Najprije sam ubio te dvije ene, a zatim etvero djece na taj
nain to sam ih sa motikom udario u zatiljak glave. ene i djeca
su plakali i molili me govorei: Nemoj brate bog ti davao! Ja na
to nisam nita reagirao nego sam nastavio sa dotucanjem
Svjedoanstvo o masovnom ustakom zloinu nad srpskim
seljacima u umi Latikama kod sela Batnoga 3. aprila 1942. godi-
ne zapisao sam u Cetingradu 18. aprila 1961. godine. Jedina koje
je preivjela sve strahote masovnog zloina, tada devetogodinja
djevojica Milica Peke-Vranje sa suzama u oima s velikim bo-
lom, sabrala je snage i ispriala:
Sjeam se dobro ranog jutra 3. aprila 1942. godine, kada su
nas ustae iznenadile i podigle u svanutak. Djeca su jo spavala.
Cijelu no ja nisam mogla spavati, bila sam jako plaljiva, jer smo
uvijek morali bjeati. U mojoj kui bilo je toga jutra 11 ivota. Po-
veli su nas bose po mrazu prema Batnogi. Doveli su nas kod Kalia
vrela. Tamo smo nali i sve ostale iz naega sela koje su ustae us-
pjele uhvatiti. Tu su se dogovarali gdje da nas kolju. Nisu se mogli
sloiti jer smo bili blizu vrela. Pokraj vrela. Naao se Hrvat Jure Kru-
ni koji je uvao krave, bio je bez desne ruke u seljakoj odjei. On
je rekao ustaama da nas ne kolju pokraj vrela da on ima za nas
odreeno mjesto u umi. Moja baba Miholjka i baba Sara nisu
mogle od starosti ii te su traile od ustaa da ih odmah ubiju. Tada
160
su ih zlikovci odveli malo podalje u grm gdje su ih zaklali. Tada su
nas ustae okruile i ispred njih kao vodi na jamu iao je Jure Kru-
ni. Mlada ena Jeka Peke (30) imala je troje djece, a etvrto je
trebalo svakog dana ugledati svijet.
Starija djevojica ila je pokraj nje, najmlau je nosila u
naruju, a tree dijete bilo je tako maleno da hodati samo nije
moglo, a nositi ga nije mogla. Rijeio ju je brige ovaj spomenuti
Jure Kruni koji je zastao s ela kolone te uzeo trogodinju Soku i
bacio je na jedan ravni kamen, te uzeo motiku i uicama udario
dijete po trbuhu koje je na mjestu ostalo mrtvo. Majka Jeka je tog
momenta rekla starijoj keri: Drago, osta nam Soka. Jure je kre-
nuo dalje na elu kolone prema umi. Tada su nam naredili da sjed-
nemo na zemlju u jednoj dolini. Neki su izjavljivali ustaama da
su preli sa pravoslavne na katoliku vjeru i da ih ostave na ivotu,
ali ustae su im rekle: Ostavite vi te potvrde to e vam valjati.
Govorili nam nisu nita nego su poeli po grupama odvoditi malo
podalje, a Jure im je pokazao mjesto. Podijelili su nas u pet grupa.
Ja sam bila u etvrtoj grupi. Odredili su dvije djevojke, Ljubu Kreso-
jevi od 17 i Macu Mrkobrad od 19 godina, da stoje pokraj jame i
gledaju to se radi od ena i djece. One su gledale do posljednjeg,
onda su i njih dvije ustae zaklale. Moja starija sestra Boja od 14
godina bila je u grupi ispred mene sa naim bratom Nikolom od
godinu i po starosti kojega je ona nosila, a brat Dragan od 6 godina
bio je sa mnom. Ovih dvoje brae doli su pod ustaki no prije
mene, a ja i mali brat Dragan odmah iza njih.
Kada smo doli pokraj jame rekli su nam da legnemo
potrbuke. Tada je iao onaj na komija-ustaa sa jednom rukom
i jo jedan nepoznat i poeli bosti noem po vratu. Od nikoga se
nije uo glas iako je krv krkljala. Vjerovatno iz razloga to smo bili
sigurni da ionako idemo u smrt pretrnuli od straha i patnje. Mali
Duan Peke star oko 10 godina skoio je da bjei, ali na poziv zloi-
naca Stoj, vrati se, doao je i legao pokraj jame. Njega su uboli
noevima nekoliko puta. Onako isklane i izbodene, rukama su
bacali u jamu. Mene su uzeli za lea i bacili me na one mrtve. Mene
su ustae ubole noem na pet mjesta iza vrata i na dva mjesta u
podlakticu. Evo pogledajte, profesore uro, ubodi noeva vide se i
161
danas, 18. aprila 1961. godine, a od onda je prolo 19 godina.
Poznat e se do moje smrti. Iza mene nabacano je jo nekoliko
poklanih. Dok su mene ustae bole po vratu krv mi je krkljala na
usta i nos. Meutim uvijek sam znala o sebi i ak od onog momen-
ta kada su nas poveli razmiljala sam da mene zaklati ne mogu. I
ovog momenta dok su me boli po vratu i dok je krv tekla ja sam
razmiljala da u pobjei. Kada su nas sve poklali, pa i one dvije
djevojke, Ljubu i Macu, tada su jo noem bockali sve one koji su
se micali i davali znak ivota. Ja, iako pri svijesti, nisam se micala.
ula sam kako govore: Jo ih ima ivih. Nakon svega, zgurale su
ustae i one dvije djevojke u jamu, zapjevale i otile.
Tada sam se ja digla i sjedila sva u krvi na hrpi mrtvih i vidjela
svoga brata Dragana pokraj sebe. Bio je jo iv. Imao je u ustima
lia i bio je sav krvav. Ja sam mu odstranila lie iz usta i pitala ga:
Bi li mogao ii sa mnom?, a on je dao znak glavom da ne moe.
Vidjela sam Ljubomira Bastaju kako se podigao i iz depa svoje
zaklane strine uzeo neto kuna i pitao me da li ja idem. Ja sam rek-
la da idem i krenuli smo uza umu. Za nama je dotrao moj kum
Vlado Bastaja, imao je devet godina, bio je izboden po vratu i re-
brima. Kada smo krenuli uli su se glasovi ivih iz jame. Kasnije
smo doznali od nekih preivjelih da su dva, tri dana iz te masovne
grobnice izlazili, a ustae su ih hvatale i ubijale onako ispaene,
izranjavane i krvave. Pria se da je iz jame izala baba Soka Basta-
ja, majka od preivjelog Vlade, bila je izbodena i prebijene noge i
nije mogla ii. Zna se da je moj mali brat Dragan izaao iz jame, ali
su ga trei dan ustae iz Batnoga ubile i bacile u gnojnicu.
Nas troje smo lutali umom i izali u alevu Kosu na korito s
vodom gdje smo se oprali od krvi i doli u umu Pale preko rvnice
u Vuiji Jarak. Kod moje kue ustae su nas primijetile i pucale za
nama. Mi smo se podigli i bjeali kroz umu i stigli u selo Gojko-
vac, a zatim u Kloko. Tamo sam nala majku i brata Milana koji
su uspjeli izbjei ustakim razbojnicima. U Klokou su me neke
ene oprale, previle rane i odsjekle kosu. Samo su mi partizani u
umi Otri nekom masti namazali rane. Dalje sam nastavila s os-
talim srpskim seljacima bjeati od ustakog noa.
Milica, kakvo je sada vae zdravlje?
162
Vidite, nije tako loe to sam sve doivjela. Ponekad kada se
vrijeme mijenja malo me iga i tee govorim, sporije i jedem, valj-
da mi neto zapinje u grlu. Boja glasa je malo drugaija. Za vrijeme
ove tragedije imala sam devet, a sada imam dvadeset i osam godi-
na.
U umi Latike kod sela Batnoga ustae su poklale i bacile u
jamu srpske civile sela Begovo Brdo 3. aprila 1942. godine:
1. Bastaja Mile Anka 10 godina
2. Bastaja Mile Bogdan 5 godina
3. Bastaja Mile Bosiljka 1 godina
4. Bastaja Cvijeta 55 godina
5. Bastaja Mile Draga 9 godina
6. Bastaja Petra Dragica 6 godina
7. Bastaja Mile Duan 11 godina
8. Bastaja Petra Duan 5 godina
9. Bastaja Mile Ljuba 3 godina
10. Bastaja Petra Mira 1 godina
11. Bastaja Mie Mica 15 godina
12. Bastaja Petra Mica 10 godina
13. Bastaja Rade Mio 43 godine
14. Bastaja Mika 42 godine
15. Bastaja Petra Milan 4 godine
16. Bastaja Janka Mile 40 godina
17. Bastaja Laze Mile 16 godina
18. Bastaja Mie Mile 15 godina
19. Bastaja Rade Milica 37 godina
20. Bastaja Janka Milka 35 godina
21. Bastaja Mie Petar 39 godina
22. Bastaja Mie Petar 2 godina
23. Bastaja Laze Rade 19 godina
24. Bastaja Milutina Soja 43 godina
25. Bastaja Todora Soja 50 godina
26. Bastaja Mie Soka 17 godina
27. Bastaja Stojana Stanka 42 godina
28. Kresoja Marka Bosiljka 15 godina
163
29. Kresoja Marka Darinka 17 godina
30. Kresoja Marka Dragica 17 godina
31. Kresoja Marka Duan 11 godina
32. Kresoja Marka Ljuba 17 godina
33. Kresoja Stojana Marko 36 godina
34. Kresoja Marka Mica 14 godina
35. Kresoja Marka Mila 9 godina
36. Kresoja Marka Milan 12 godina
37. Kresoja Marka Milica 13 godina
38. Kresoja Nikole Milka 38 godina
39. Kresoja Marka Milutin 5 godina
40. Kresoja Marka Mira 5 godina
41. Kresoja Marka Nada 2 godine
42. Kresoja Marka Nenadka 1 godina
43. Kresoja Marka Ranka 12 godina
44. Kresoja Marka Stanko 3 godine
45. Peke Ana 58 godina
46. Peke ure Bosiljka 14 godina
47. Peke Nikole Bosiljka 3 godine
48. Peke ure Dragan 6 godina
49. Peke Mile Dragica 20 godina
50. Peke Nikole Dragica 8 godina
51. Peke ure Duan 6 godina
52. Peke Nikole Ignjatija 1 godina
53. Peke Jeka 24 godina
54. Peke Laze Mile 16 godina
55. Peke Laze Milka 13 godina
56. Peke Stojana Milka 44 godine
57. Peke Laze Nikola 18 godina
58. Peke Sara 60 godina
59. Peke Soka 3 godine
60. Smrzli Milan 2 godine
61. Mrkobrad Mica 19 godina
62. Mrkobrad Mila 46 godina
63. Mrkobrad Nikola 44 godine
64. Pavkovi Dragan 4 godine
164
65. Pavkovi Dragica 15 godina
66. Pavkovi Duan 4 godine
67. Pavkovi uro 6 godina
68. Pavkovi Petar 6 godina
69. Vuleti Anica 66 godina
70. Dejanovi Milan 2 godine
71. Banda Sara 21 godina
72. Mazinjanin Dragica 34 godine
73. Peke uro 40 godina
Napomena: Od broja 60 do broja 73 su rtve, srpski seljaci iz
sela: Deli Poljane, Gornje rvnice, Polojslog Varoa, Ruevice,
Snosa. Njih su ustae pohvatale u dolasku do ume, poklali ih i
bacili u masovnu grobnicu Latikama, gdje i danas poivaju 73
rtve ustakog genocida.
Istoga dana tj. 3. aprila 1942. ustae su iz vatrenog oruja,
noevima i krampovima usmrtile kod njihovih kua u istom selu
Begovo Brdo:
1. Bastaja Mihajla Bosiljka 34 godine
2. Bastaja Rade Bosiljka 16 godina
3. Bastaja Rade Dragan 4 godine
4. Bastaja Mie Ljuba 22 godine
5. Bastaja Rade Ljuba 2 godine
6. Bastaja Cvijana Mara 15 godina
7. Bastaja Rade Mihajlo 64 godine
8. Bastaja Mihajla Mile 45 godina
9. Bastaja Rade Nikola 10 godina
10. Bastaja Rade Petar 20 godina
11. Bastaja Rade 45 godina
12. Bastaja Ilije Rade 39 godina
13. Bastaja Petra Stana 45 godina
14. Bastaja Stevan 60 godina
15. Mazinjanin Mila 44 godina
16. Mazinjanin Rade 50 godina
17. Peke Dragana Bogdan 2 godine
18. Peke Rade Cvijan 60 godina
165
19. Peke Milivoja Gojko 3 godine
20. Peke Sime Mio 31 godina
21. Peke Rade Mila 44 godine
22. Peke Sime Milivoj 11 godina
23. Peke Nikole Milka 23 godine
24. Peke Vase Milka 35 godina
25. Peke Nikole Mira 9 godina
26. Peke Rade Nikola 42 godine
27. Peke Rade Nikola 7 godina
28. Peke Petra Rade 41 godina
29. Peke Sofrenija Rade 50 godina
30. Peke Sime Ranka 17 godina
31. Peke Nikola Sara 40 godina
32. Peke Vasilja Savo 60 godina
33. Peke Laze Simo 50 godina
34. Peke Ane Duan 16 godina
35. Peke Rade uro 40 godina
36. Peke Nikole Soka 5 godina
37. Peke Rade Stanka 45 godina
38. Peke Vasilja Vasilija 52 godina
39. Peke Janka Dragi 38 godina
40. Peke Nikole Branko 4 godina
41. Vukeli Miladina Danica 13 godina
42. Vukeli Radovana Dragi 9 godina
43. Vukeli Milivoja Jeka 20 godina
44. Vukeli Dragia Milan 50 godina
45. Vukeli Janka Milka 3 godine
46. Vukeli Radovana Sara 2 godine
47. Vukeli Radovana Spasoja 10 godina
48. Vukeli Rade Stoja 5 godina
166
Vukeli Cvijeta
Gornje Primilje 17
Prva i Druga ustaka bojna zvana Lika regija te X ustaka
slunjska bojna, zvani majari, nakon strahovitih zloina to su ih
poinili u Petrovoj gori vratili su se preko Karlovca do eljeznike
stanice Koare kod Ogulina gdje su se iskrcali. Po nareenju proel-
nika Operativnog odjeljenja Glavnog stana poglavnika Ante
Pavelia, a pod zapovjednitvom potpukovnika Ante Mokova
rasporedili su se u srpska naselja Donje i Gornje Primilje i selo
Toboli te njihove zaselke, 1. juna 1942. godine.
Ove ustake snage potpomognute domobranima i orunicima
u Primilju pod komandom Tome alca i komandirom orunike
stanice Boom Kodomanom ranim jutrom 2. juna opkolile su
Gornje Primilje i otpoele s hvatanjem srpskih seljaka. Gdje su
god koga zatekli ubijali su ili su ih uvodili u njihove kue, staje,
sjenike, klali i palili. Silovale su ustae ene i djevojke, zatim ih
gurale u zapaljene im kue, odnosile su posteljinu, hranu, odvodile
stoku. Iza sebe su ostavljale hrpe divljaki izmrcvarene djece, ena
i mukaraca. Mnogi su ostali ugljenisani na spaljenim svojim
kuitima i mnogo djece noem izbodeno i na grmlje baeno.
Istoga dana, 2. juna 1942. godine, ove hrvatske ustake jedi-
nice izvrile su zloin i u selu Toboliu. Zapalile su Srpsku pravo-
slavnu crkvu, kolu, gostionicu, dva mlina vodeniara, 152 kue i
sve gospodarske zgrade. Namjetaj, poljoprivredni alat, robu, ljud-
sku i stonu hranu i stoku su opljakali i odagnali sa sobom i dio
odnijeli hrvatski seljaci Slunja i okolice.
O tim stravinim zloinima nad srpskim seljacima, zapisao
sam svjedoanstvo Cvijete Vukeli 8. maja 1961. godine:
Mene su ustae uhvatile u kui ure Milankovia u Gornjem
Primilju sa jo osam lanova moje porodice: otac uro star 47
godina, majka Draginja 45, sestra Jelica 14, sestra Soja 13, te moje
dvoje djece, Danica dvije i uro pet godina, moj svekar 50 i svekrva
Marija 48. A pored nas devetero ustae su dovele jo sedamnaest
mojih komija: Boo Esapovi 60, Rade Esapovi 58, Rade Milan-
kovi 39, Marija Esapovi 61 i Jani Jeka. Ostalih se imena ne
167
sjeam. Rekli su nam da slobodno ostanemo kod kue i otili. Ne-
dugo iza toga dola je druga grupa ustaa smrknutih lica i krvavih
oiju. Strah nam je odrvenio noge. Za as kua je bila opkoljena.
Onda su osam ljudi zaveli u drugu prostoriju kue i zaklali. Nastao
je strahovit vrisak. Jedan ustaa krvavih ruku sa noem u ruci uveo
me u sobu s mojih dvoje djece. Jedno na rukama a drugo sam vodi-
la. Djeca su se grevito stiskala uz mene i plakala. Izderao se na
mene, udario me pukom iza vrata i ja sam pala. Dok sam leala
na leima, mlae dijete mi je stavio na ruke, a starije na noge. Obad-
voje je zaklao na meni i bacio na hrpu poklanih ljudi. Za to vrijeme
drugi su zapalili kuu izvana i pozvali ovog ustau van. On je brz
nabacao svu robu s kreveta na nas poklane i zapalio je. Mislei da
je on otiao van, ja sam se u polusvijesti izvukla iz vatre. No isti se
ustaa povratio i zadao mi jo nekoliko udaraca noem u vrat i re-
bra, a zatim izaao napolje.
Vrlo teko sam dopuzala do prozora s punim ustima krvi i kroz
prozor izala iz kue. Ona je ve potpuno gorjela, a plamen je gutao
i one koji su jo bili i ivi. Sklonila sam se u neko trnje, a kasnije u
jednu lokvu iz koje su me izvukli Ilija ubra, Milan Batalo, uro i
Milan Esapovi i u plahti me prenijeli u kuu Dane ekia. Nakon
dva dana. prevezli su mene i jo neke izbodene noevima u Plaki,
gdje su nas previli talijanski lijenici. Oni su nas uputili i u bol-
nicu u Ogulin. Tu su nas Talijani zatitili i od ustaa koji su nas
htjeli izvui iz bolnice i pobiti. Nakon dva mjeseca lijeenja tali-
janski vojnici su nas vratili u Plaki, od kuda smo otili u nae
popaljeno i opustoeno selo Gornje Primilje. Tada sam imala 22
godine.
Sada osjeam stalne smetnje u vratu i pod rebrima, a stalni
nezaborav neprekidno me vee s mojom poklanom djecom i rod-
binom
168
Milka ubra Lonar
Gornje Primilje kbr. 123
Svjedoanstvo Milke ubre Lonar o ustakim zvjerstvima nad
srpskim narodom u Gornjem Primilju 2. juna 1942. godine za-
pisao sam 5. maja 1961. Ona kae: Zorom, ranim jutrom, ustae
su 2. juna 1942. opkolile nae selo. Mene i moju baku Anicu ubra
zatekle su jo na spavanju. Tada sam imala 17, a moja baka 70 godi-
na. im su uli u kuu poeli su premetati i pretraivati sve po kui.
Nas su posjele na klupu i poeli nas ispitivati gdje su partizani, tko
ih hrani, kada dolaze u selo i slino. Pitali su me gdje su mi roditelji
i braa, da li su oni u partizanima? Ja sam im rekla da je moje sve
pomrlo i da nemam nikoga. Ustvari, otac mi je bio u partizanima,
a majka umrla. Nakon toga su traili jesti, pa vode.
Kad sam pola na ternju (bunar) po vodu, sa mnom su pola i
dvojica ustaa. im sam otvorila grlo ternje, jedan ustaa me uh-
vatio za glavu, a drugi za noge i bacili u ternju duboku 6 metara u
kojoj je bilo za jedan i po metar vode. Bacivi mene zgrabili su babu,
dovukli je do bunara (ternje) i bacili k meni u vodu. im je pala,
moja se baba uguila. I ja sam se teko borila s vodom koja mi je
dosezala do usta. Kada sam potpuno iznemogla, stala sam na mrt-
vu babu Anicu i tako se nalazila u ternji od jutra do navee. Plaka-
la sam i drhtala.
U sumrak je naiao Nikola eki iz Gornjeg Primilja koji je
traio svoju stoku i nekim sluajem pogledao u bunar. Kad me je
ugledao, odmah me je prepoznao. Preklinjala sam ga da me to
prije spasi, jer sam ve bila odrvenila to od studeni to od straha.
On je otiao po velike tige koje su se nalazile pokraj nae kue, ali
kad je donio tige blizu ternje, zaula se lupa u kui. Mile je pob-
jegao mislei da su ustae. Kada se nakon skoro dva sata uvjerio
da zlikovaca u blizini nema, ponovno je doao, donio je tige i spus-
tio u bunar. Uz pomo njih i nekog trika Nikola, Luka Zec i Rade
Kati izvukli su me iz bunara. Kada su me spustili na zemlju pala
sam u nesvijest. Kuda su me odnijeli i kako, toga se ne sjeam. Moju
babu Anicu izvukli su mrtvu iz bunara nakon dva dana kada se vie
izbjeglica vratilo u opustoeno selo.
169
Ve nekoliko godina od ledene vode u kojoj sam bila 12 sati
osjeam stranu reumu po itavom tijelu. Oboljela sam na plua.
Svake godina obilazim lijenike po nekoliko puta. Jo 1945. godine
od zadobivenih posljedica bila sam u bolnici u Ogulinu 60 dana.
Od nae drave ne dobivam nikakovu pomo
Soja ubra
Gornje Primilje kbr. 130
Svjedoanstvo rtve Soje ubre zapisao sam 26. juna 1961.
godine u njenom selu Gornje Primilje. U zaselak ubre ustae su
ule oko 12 sati u utorak 2. juna 1942. godine. Soju i njenu sestru
Cvijetu nale su na polju gdje su uvale stoku. Naredile su im da
stoku otjeraju kui, da se nita ne boje i da im se nee nita loe
dogoditi. Posluale su i odagnale stoku kui i zatvorile u staju. No,
ubrzo za njima dole su i ustae.
Ustaki ocir nam je rekao da se ne smijemo udaljavati od
kue jer da oni iste od partizana a u civile ne diraju. S nama je u
kui bila moja porodica, Draginja, uro, Milija, Jelica, Rade, te fa-
milija Mile Vukia: Mile, Marija, Cvijeta, maloljetni uro i jo jedno
malo dijete kome se imena ne mogu sjetiti. Doveli su jo nekoliko
naih komija u nau kuu tako da nas je bilo dvadeset i etvero.
Kada su nas sve utjerali u dvije prostorije u kui rekli su da se ne
smijemo udaljavati. Jedna grupa ustaa je produila dalje u pravcu
sela Zbjega. Jedni su ostali s nama. Dolazilo je jo nekoliko grupa i
traili su neto za jelo. Kada je prola njihova pjeadija, konjica i ten-
kovi, dola je k nama nova grupa ustaa. Njih 15 do 20 ljudi.
im je dola ova skupina, odmah je nas dvadeset i etvero podi-
jelila u dvije grupe i to mukarce posebno, a ene i djecu posebno.
Mukaraca je bilo devet, pa su njih podijelili u tri grupe, sve po tri
Zatim su tri ovjeka uveli uz kundaenje u kuu, a ostali smo bili
napolju, pod ustakom straom. Kad su uveli prvu grupu seljaka,
tj. trojku, u kuu, ulo se bugarenje. Moja sestra Jelica je tada za-
vikala: Joj, oni njih kolju! i potrala da pobjegne. Ali brzo ju je
170
dostigao jedan ustaa i viknuo: Kakvi kolju, oni njima samo dre
govor, a zatim zamahnuo kundakom i lupio je po glavi od ega je
moja sestra Jelica pala i onesvijetena ostala leati. Kad su u kui
poklali jednu grupu ljudi, doli su po drugu, a onda po treu.
im su ustae poklale sve mukarce pojurile su k nama ena-
ma i djeci. Prebrojile su nas. Jedan je od njih upitao, da li moemo
svi zajedno poi, to je ovaj odmah odobrio. Podijelili su nas u dvi-
je prostorije kue. Poeli su sa silovanjem, batinjanjem pa klanjem
i ubodima noevima po tijelu ena i djece. Prva rtva bila je Milka
Esapovi, lijepa djevojka, tek u osamnaestoj godini ivota. Nju su
silovale ustae i zatim joj odsjekle glavu naom bradvom. Prije toga
su joj ustae-koljai skinuli dukat koga je imala na vratu. Ustaa
koji je bradvom sjekao vrat mlade Milke nije nita govorio. Samo
su mu oi gorjele nekim uarenim crvenilom.
Gledala sam kako su klali moju tetku Soju Milankovi, staru
51 godinu. Uzeo je za glavu jedan ustaa i poeo ju je klati, ali kako
se ona grevito branila, pritrao je i drugi te je krvniki boli noevi-
ma. Ovima je priskoio i trei pa su je zajedno zaklali. Od toga sam
pala u nesvijest. Vjerovatno su me tada i ustae udarile bradvom
po glavi. Ne znam koliko sam dugo tako leala. Kada sam dola k
svijesti, osjetila sam snane bolove u glavi i osjetila da neto puc-
keta blizu mene. Kada sam progledala, vidjela sam da kua gori.
Krov je ve izgorio, svuda su padale grede i ostala krovna konstruk-
cija. Nekako sam se izvukla, no da li na vrata ili na koji drugi dio
kue u plamenu ne znam ni danas. Kad sam izala napolje, dese-
tak metara od kue, naila sam na moju sestru Jelicu koja je bila
omotana maramom i sva krvava. Nju su klali po vratu, ali se neka-
ko prije mene uspjela izvui iz zapaljene kue. Kad sam je vidjela,
nisam je takvu odmah ni prepoznala pa sam zapitala: Da li si to ti
Jelice?, na to mi je ona poela neto govoriti, ali je ja nisam mo-
gla razumjeti zbog razrezanog vrata. Zatim smo pomaui jedna
drugoj zajedniki otile u oblinji grm, gdje sam ja ostavila sestru
Jelicu i pola da traim nekoga tko bi nam mogao pomoi. Nakon
nekoliko koraka nala sam sestru Cvijetu gdje lei u lokvi. Kada
sam dola do nje i rekla joj da ide sa mnom kod sestre Jelice, ona
je kazala da ne moe nikuda s tijelom jer je sva izranjavana, nego
171
ako netko imade da je nosi. Nakon toga sam na udaljenosti od oko
100 metara, pod jednim brijegom primijetila grupu ljudi i ena.
Polagano sam otila kod njih i rekla to se dogodilo. Zatim su dola
etiri mukarca: uro Esapovi, Milan Esapovi, Ilija ubra i jo
jedan kome se ne sjeam imena te su odnijeli sestru Cvijetu u kuu
Dane ermanovia, a Jelicu su dovele dvije ene takoer u Daninu
kuu. Tu smo bile tri dana, odnosno tri noi, jer smo se po danu
sklanjale preko rijeke Mrenice u selo Popovie, poto su ustae iz
Slunja svaki dan pucale s ubrina vrha prema naim kuama.
Nakon tri dana od bolova nismo mogli vie izdrati pa su sve
nas koje smo izranjavane izale s mjesta pokolja volovskim koli-
ma nae komije prevezle u Plaki, od kuda su nas talijanski vojni-
ci uz njihove propusnice sproveli u bolnicu u Ogulin.
Nas sedam izbodenih noevima: Cvijeta Vuki, Jelica Milanko-
vi, Soja Milankovi, Milija Esapovi, Danica Esapovi, Mila Esa-
povi i Milka ai, onako iznakaene, prestraene teko smo pod-
nosile boravak u ogulinskoj bolnici. U bolnici su nekoliko puta
dolazile ustae da nas izvedu i pobiju. Kako smo ostale ive ni sama
ne znam. Vjerujem da su nas spasili talijanski lijenici kojih je bilo
vie od drugih. Od zadobivenih rana u bolnici u Ogulinu umrle su:
Danica Esapovi, Mila Esapovi i Milka ai. Sve su bile u starosti
od 20 do 40 godina.
Ja i moja sestra Cvijeta i Jelica ostale smo u bolnici dva mjese-
ca. U mojoj je kui poklano 20 dua od kojih etvero djece u sta-
rosti od est mjeseci do est godina. Svi su oni izgorjeli u mojoj
kui koju su 2. juna 1942. ustae zapalile. Preivjela sam ja koja
sam tada imala 12 godina i moje dvije sestre od 15 i 17 godina, i
Milija Esapovi koja je imala 19 godina.
Kada sada i nakon toliko godina razmiljam o tome zlu dola-
zim na isto: Mene su ustaki zlikovci vjerovatno onom istom brad-
vom lupili po glavi, jer mi je glava bila rasjeena u duini od 15 cm.
Danas osjeam tupe bolove u glavi, estu nesvjesticu, slabost ita-
vog tijela i nikako ne mogu biti raspoloena i vesela, jer me stalno
neto titi i iga u glavi. Po noi nekad vidim svoju tetku kako joj
ustae sjeku vrat, vidim krv svuda oko sebe. Ti snovi me vie mue
nego sve ono to sam preivjela
172
Boja Livada
Gornje Primilje 163
Svjedoanstvo Bojino zapisao sam 15. maja 1961. godine u
njenom selu. Ona mi je o tragediji svojih petero maloljetne djece,
svojoj i svojih komija, 2. juna 1942. godine kazala:
Ustae su u nae selo dole u rano jutro. Kia ja padala. Nala-
zila sam se s djecom u kui Dane aia, jer su moju kuu jo 1941.
godine ustae ve bile spalile. Pokupila sam djecu: Danicu 13,
Miloa 11, Radu 9, uru 4 i Dragu od 3 mjeseca i pokuala pobjei
ispred koljaa. Kako se nisam mogla brzo kretati sustigle su me
ustae i vratile me nazad. Jedan njihov ocir mi je rekao da vodim
djecu kui da ne kisnu. Rekla sam mu da nemam kue, ali je on
ponovio da ih vodim u bilo iju kuu s te kie. Nakon tih rijei, ja
sam se s djecom vratila u kuu Milovana aia gdje sam nala
Soku Kuki, staru 60 godina, i njenu ker Boju Kuki, staru 25 godi-
na. Odatle su nas ustae sve odvele u kuu Dane aia. Tu su ve
pod njihovom straom bili: Draga ai, 13, Mile Boi, 45, Nikola
Krajnovi, 30 godina i jo trojica mukaraca koje ja nisam poznav-
ala. Ukupno nas etrnaest izbezumljenih i znali smo osuenih na
strane muke. Okupila se vea grupa ustaa oko nas u zatvorenoj
kui. Odjednom su zatvorili prozore kue i nekoliko njih ulo u
kuu. Vidjevi ih onakve kao pobjenjele zvijeri s noevima prema
nama, mojoj maloj djeci, jauknula sam i zavikala: Nemojte me
klati, nego nas poubijajte! Na to mi je jedan od njih uzvratio: Za-
mukni, majku ti srpsku jebem. Nastalo je udaranje kundacima i
udaranje noevima. Vidjela sam kako siluju Boju i kako se bori s
njima i kako bodu noevima njenu babu Soku. Kada su prili blie
mene i moje djece, gotovo sam odmah pala. Uhvatila me vrtoglavi-
ca koja je prelazila u nesvjesticu. Vidjela sam kada je ustaa noem
udario u vrat moga malog Radu i osjetila sam snaan udarac u svo-
ju glavu. Pala sam i onda je uslijedilo jo nekoliko udaraca.
Moja Draga od tri mjeseca koju sam drala u naruju pala je
pokraj mene. Kako su moju ostalu djecu i druge mukarce i ene
muili i klale ustae, ne znam, samo svoju djecu vie nikada nisam
vidjela.
173
Kada su sve izmasakrirale ustae su u kuu navukle slame i
zapalile je. Mene je vjerovatno vatra malo dovela svijesti jer mi je
poela gorjeti roba. Malo sam se podigla, uzela dijete koje je jo
uvijek bilo pokraj mene, ali spaljeno po licu od vatre, i izila na-
polje.
Od kue se nisam odmakla ni 20 koraka, ponovno sam pala u
nesvijest. Tu me je nao Nikola eki iz Gornjeg Primilja, koji je
pratio kretanje ustaa sa susjednog brijega. im su se ustae
udaljile od kue, mjesta zloina, on je dotrao i nekako ugasio vatru
koja je gorjela na poklanim rtvama, te tako i spasio da kua sva ne
izgori. Tada je naao i mene.
Nakon nekog vremena skupilo se jo mjetana i odnijeli me s
djetetom u kuu Sime aia, gdje je moja mala Draga nakon e-
tiri dana umrla. Tu sam leala onako izranjavana etiri noi, jer
smo po danu bjeali. Mene su nosili i skrivali u oblinje grmlje.
Ustae su pucale s uruvine glavice prema naem, velikim dijelom
popaljenom i opljakanom selu.
Kako od bolova vie nisam mogla izdrati, a ivot mi je ionako
bio u opasnosti, smogla sam hrabrosti i krenula s ostalim nepok-
lanim rtvama na volovskim kolima u Plaki, gdje su nam Talijani
dali propusnice i sproveli u bolnicu u Ogulin.
U bolnici sam bila mjesec i po dana. K nama su dolazile ustae
s namjerom da nas pokolju, ali im to nisu dozvolili talijanski li-
jenici i sestre. U bolnici sam doznala da su ustae svu moju djecu
poklale i da su izgorjela sa svih njih trinaest seljaka sela moga Gorn-
jeg Primilja. Nitko se nije spasio osim jadne mene. Tada sam im-
ala 32 godine. Od tada sam osjeala manje bolove, ali unazad god-
inu dana osjeam strane bolove. Svi su mi zubi poispadali od
ustakih udaraca po glavi. Bolovi me dre po itavom tijelu, naroi-
to na desnoj strani koja mi je bila vatrom zahvaena. Vie nijesam
sposobna za bilo kakvo privreivanje. Od nae drave, a i bilo koga
drugog nemam nikakvu pomo. Evo ni ovo jadne kuice nismo jo
obnovili. A ta se moe?
Selo Gornje Primilje imalo je prema popisu stanovnitva od
1931. godine 1578 stanovnika od kojih je izgubilo ivot u Nezavis-
174
noj Dravi Hrvatskoj njih 477, od kojih je 30 palo u borbi protiv
faizma, a 327 su rtve ustakih zloina. Samo u jednom danu hr-
vatske su ustae zaklale, ubile i spalile u vlastitim njihovim kua-
ma 123 srpska seljaka od kojih 42 djece u starosti od tri tjedna do 15
godina ivota. O tom zloinu svjedoili su rijetko preivjeli u napri-
jed navedenom tekstu. Samo u jednom danu, 2. juna 1942. godine u
selu Gornje Primilje ustae su usmrtile ove srpske seljake:
1. Batalo Rade Jeka 20 godina
2. Batalo Glie Nikola 62 godine
3. Batalo Glie Radovan 59 godina
4. Bjelopetrovi Duana Danica 5 godina
5. Bjelopetrovi Duana uro 6 godina
6. Bjelopetrovi Nikole Marija 51 godina
7. Bjelopetrovi Mile Petar 37 godina
8. Boi Milia Boica 80 godina
9. Boi Jovana Boja 6 mjeseci
10. Boi Rafajla Boja 60 godina
11. Boi Rafajla Boja 3 godine
12. Boi Duana Danica 19 godina
13. Boi Nikole Danica 4 godina
14. Boi Petra Danilo 60 godina
15. Boi Milovana Dragan 34 godine
16. Boi Duana Draginja 17 godina
17. Boi Mie Draginja 24 godine
18. Boi Milovana Draginja 11 godina
19. Boi Rafajla Draginja 6 godina
20. Boi Boe uro 69 godina
21. Boi Rafajla Mane 13 godina
22. Boi Rafajla Milan 16 godina
23. Boi Dmitra Mile 57 godina
24. Boi Jove Milica 6 mjeseci
25. Boi Mihajla Milica 79 godina
26. Boi Vasilja Milica 36 godina
27. Boi Ignjatija Soja 39 godina
28. Boi Jovana Stana 1 godina
29. Boi Rafajla Stana 1 godina
175
30. Cekinovi Rafajla Draginja 45 godina
31. ia Todora Jovan 65 godina
32. ia Jovana Todor 45 godina
33. okea Milovana Radovan 33 godine
34. ubura Sime Anica 69 godina
35. ubra Radovan Ilija 67 godina
36. ubra Josifa Soja 56 godina
37. ubra Ilije Sran 1 godina
38. ubrilovi Ilije Boo 3 godine
39. ubrilovi Ilije Dane 11 godina
40. ubrilovi Petra Draginja 37 godina
41. ubrilovi Vasilja Draginja 49 godina
42. ubrilovi Boe Ilija 44 godine
43. ubrilovi Ilije Ljuba 3 godine
44. ubrilovi Dane Mila 24 godina
45. ubrilovi Dane Mile 1 godina
46. ubrilovi Milovana Mile 38 godina
47. ubrilovi Ilije Milica 8 godina
48. ubrilovi Milice Milija 4 godine
49. ai Glie uro 32 godine
50. ai Sime Ilija 27 godina
51. ai Milana Marija 16 godina
52. ai Rade Milan 16 godine
53. ai Glie Nikola 54 godine
54. ai Todora Simo 47 godina
55. uruvija Duana Danica 1 godina
56. uruvija Dane Draginja 23 godine
57. uruvija Duana muko 1 mjesec
58. uruvija Mile Milan 34 godine
59. uruvija Nikole Mile 54 godine
60. uruvija Mile Radovan 49 godina
61. Devi Petra Ilija 74 godine
62. Drai Boe Milica 5 godina
63. Drai ure Petra 28 godina
64. Drai Boe ivko 3 godine
65. ermanovi Nikole Marija 3 godine
176
66. ermanovi Nikole Mile 1 godina
67. Esapovi Milia Boo 79 godina
68. Esapovi Rade Draginja 44 godine
69. Esapovi Dane Duanka 25 godina
70. Esapovi Petra Marija 61 godina
71. Esapovi Milia Mila 43 godine
72. Esapovi Nikole Milovan 52 godine
73. Esapovi Milana ensko 3 tjedna
74. Esapovi Rade Mileva 5 godina
75. Esapovie Boe Milka 17 godina
76. Esapovi Milovana Milka 4 mjeseca
77. Esapovi Boe Milovan 49 godina
78. Esapovi Milia Rade 53 godine
79. Esapovi Boe Soja 33 godine
80. Esapovi Jovana Soja 41 godina
81. Esapovi Sime Soja 49 godina
82. Glumac Jove Branko 41 godina
83. Glumac Milovana Draginja 28 godina
84. Glumac Milana Mane 54 godine
85. Glumac Jovana Milovan 74 godine
86. Grubor Petra Ljuba 46 godina
87. Gvozdi Ignjatije Boja 20 godina
88. Gvozdi Milutina Dane 18 godina
89. Gvozdi Petra Mili 5 godina
90. Karajlovi Petra Naranda 67 godina
91. Kolundija Dmitra Milica 71 godina
92. Krni Milorada Boja 23 godine
93. Krni Jovana Draginja 14 godina
94. Krni Jovana Ilija 3 godine
95. Krni Rafajla Mane 33 godine
96. Krni Jovana Marija 17 godina
97. Krni Vasilja Mila 73 godine
98. Krni Jovana Milica 40 godina
99. Krni Duana Milo 8 godina
100. Krni Ignjatije Nedeljko 3 godine
101. Krni Rade Nikola 28 godina
177
102. Krni Jovana Simo 6 godina
103. Krni Rafajla Stana 44 godine
104. Kuki ura Boica 30 godina
105. Kuki Damjana Soja 49 godina
106. Kuki Jovana Soja 73 godine
107. Kuki Miladina Boja 40 godina
108. Kuki Sime Branko 8 godina
109. Livada Todora Danica 12 godina
110. Livada Todora Draga 13 godina
111. Livada Todora uro 6 godina
112. Livada Todora Milo 10 godina
113. Livada Todora Rade 8 godina
114. Milankovi Mihajla Draginja 40 godina
115. Milankovi Mihajla uro 40 godina
116. Milankovi ure Milica 14 godina
117. Milankovi Mihajla Rade 52 godine
118. Milankovi Mihajla Soja 51 godina
119. Pjevac Milovana Smiljana 56 godina
120. Vuki Duana uro 2 godine
121. Vuki Ilije uro 52 godine
Selo Toboli kraj Slunja nekadanje opine Primilje imalo je
po popisu stanovnitva iz 1931. godine 857 stanovnika. Njih 89 palo
je u borbi protiv faizma, a 242 su rtve ustakih zloina. Samo u
jednom danu 2. juna 1942. kada i u Gornjem Primilju ustae su
ubile, zaklale i zapalile 133 srpska seljaka od kojih 62 djece u sta-
rosti od 1 do 15 godina, i to:
1. Alini Boe Mila 49 godina
2. Alini Nikole Milovan 54 godine
3. Alini Ilije Soja 56 godina
4. Alini Mile Soja 24 godine
5. Batalo Milka 61 godina
6. ubra Miloa Milica 19 godina
7. Jani Stevana Jeka 59 godina
8. Jani Rade Milica 47 godina
9. Jani Miladina Milija 20 godina
178
10. Jani Steve Petar 69 godina
11. Kati Rafajla Anelija 96 godina
12. Kati Boe Janja 43 godine
13. Krni Milana Boja 5 godina
14. Krni Miladina Milica 26 godina
15. Krni Milana Milka 4 godine
16. Krni Soja 51 godina
17. Krni Milana Soja 3 godine
18. Miladinovi Petra Jelena 3 godine
19. Miladinovi Petra Jovan 6 godina
20. Miladinovi Nikole Mila 20 godina
21. Miladinovi Petra Milica 9 godina
22. Miladinovi Petra Milka 4 godine
23. Miladinovi Petra Soja 4 godine
24. Miljkovi Rade Anica 42 godine
25. Miljkovi ure Cvijeta 37 godina
26. Miljkovi ure Danica 18 godina
27. Miljkovi Milia Danica 15 godina
28. Miljkovi Stevana Danica 16 godina
29. Miljkovi Rafajla Draginja 52 godine
30. Miljkovi Nikole uro 55 godina
31. Miljkovi Alekse Jeka 37 godina
32. Miljkovi ura Mika 14 godina
33. Miljkovi Rafajla Mila 52 godine
34. Miljkovi ora Milica 70 godina
35. Miljkovi Ilije Milica 32 godine
36. Miljkovi Mile Milica 24 godine
37. Miljkovi Mile Milovan 37 godina
38. Miljkovi Milia Nedeljko 6 godina
39. Miljkovi Vuena Soja 27 godina
40. Miljkovi Rafajla Vujo 55 godina
41. Peti Jovan 52 godine
42. Peti Rade Milica 1 godina
43. Pjevac Mile Boja 5 godina
44. Pjevac Milorada Boica 33 godine
45. Pjevac Milorada Danica 26 godina
179
46. Pjevac Milorada Draga 20 godina
47. Pjevac Milia Dragica 3 godine
48. Pjevac Milovana Dragica 40 godina
49. Pjevac Stevana Dragica 10 godina
50. Pjevac Dane Draginja 9 godina
51. Pjevac Milorada Draginja 20 godina
52. Pjevac Milia Duan 9 godina
53. Pjevac Milia Duanka 8 godina
54. Pjevac Stevana Duan 14 godina
55. Pjevac Miloa uro 4 godine
56. Pjevac Miloa uro 3 godine
57. Pjevac Stevana Ilija 10 godina
58. Pjevac Milorada Jeka 23 godine
59. Pjevac Rafajla Ljuba 25 godina
60. Pjevac Boe Marta 38 godina
61. Pjevac Milia Mika 17 godina
62. Pjevac Dane Milan 1 godina
63. Pjevac Mane Milica 50 godina
64. Pjevac Milia Milica 17 godina
65. Pjevac Nikole Milica 55 godina
66. Pjevac Milia Mili 43 godine
67. Pjevac Petra Mili 72 godine
68. Pjevac Vasilja Mili 75 godina
69. Pjevac Dane Milka 21 godina
70. Pjevac Petra Milka 16 godina
71. Pjevac Petra Milorad 3 godine
72. Pjevac Rafajla Milorad 61 godina
73. Pjevac Rade Milo 2 godine
74. Pjevac Steve Milo 2 godine
75. Pjevac Mile Mira 6 godina
76. Pjevac Mile Neeljka 8 godina
77. Pjevac Milana Rafajlo 2 godine
78. Pjevac Milia Sava 6 godina
79. Pjevac Petra Simo 7 godina
80. Pjevac Petra Simo 4 godine
81. Pjevac Miloa Soja 35 godina
180
82. Pjevac Milorada Stana 46 godina
83. Pjevac Mile Veljko 5 godina
84. Pjevac Milia Zorka 4 godine
85. Popovi Milana Boica 4 godine
86. Popovi Milana Danica 5 godina
87. Popovi Duana Dragica 2 godine
88. Popovi ure Dragica 14 godina
89. Popovi Nikole uro 8 godina
90. Popovi Duana Gavre 5 godina
91. Popovi Nikole Ilija 78 godina
92. Popovi ure Jeka 9 godina
93. Popovi Petra Jovan 35 godina
94. Popovi Laze Jovo 31 godina
95. Popovi Nikole Ljubica 11 godina
96. Popovi Mile Marija 15 godina
97. Popovi Nikole Marija 14 godina
98. Popovi Petra Marija 11 godina
99. Popovi Laze Milan 33 godine
100. Popovi Petra Milan 44 godine
101. Popovi Ilije Milica 59 godine
102. Popovi Mihajla Milica 48 godina
103. Popovi Mile Milica 5 godina
104. Popovi ure Mili 6 godina
105. Popovi Petra Mili 6 godina
106. Popovi Mile Milija 9 godina
107. Popovi Todora Milija 41 godina
108. Popovi Ilije Radia 77 godina
109. Popovi Ilije Soja 15 godina
110. Popovi Mile Soja 40 godina
111. Popovi Mile Soja 31 godina
112. Popovi Rade Soja 58 godina
113. Popovi Steve Stoja 59 godina
114. Popovi Mihajla Stevan 59 godina
115. Popovi Nikole Vujo 59 godina
116. Sekuli Mile Danica 11 godina
117. Sekuli Rafajla Kosta 69 godina
181
118. Sekuli ure Mika 64 godine
119. Sekuli Rafajla Milovan 59 godina
120. Sui Ilije Branko 4 godine
121. Sui Josifa Dragica 59 godina
122. Sui Nikole Danica 19 godina
123. Sui Josifa Milica 54 godine
124. Sui Milia Milica 34 godine
125. Sui Duana Mili 13 godina
126. Sui Duana Nikola 9 godina
127. Sui Milia Savka 38 godina
128. Vukeli Rade Dragica 34 godine
129. Vukeli Milana Marija 4 godine
130. Vukeli Milana Milica 3 godine
131. Vukeli Milana Milija 9 godina
132. Vukeli Mile Petra 31 godina
133. Vukeli Milana Soja 7 godina
Sava Pjevac
Toboli
O zloinu ustaa nad srpskim seljacima u selu Toboliu kraj
Slunja 2. juna 1942. godine, zapisao sam kratko svjedoanstvo
preivjelih Save Pjevac, uke Sekuli i Milije Alini. Njih sam
naao u njihovom opustoenom i jo uvijek neobnovljenom selu
Toboliu, 8. maja 1961. godine.
Sava Pjevac kae: Ustae su se bile razile na sve strane po
naem selu i kupile nas seljake svuda gdje su koga zatekle. Mene i
Duana Pjevca uhvatile su kod rijeke Suvae. Bjeali smo ispred
njih koliko god smo mogli. Duan je bio bri pa je uspio pobjei,
ali mene su jadnu uhvatili.
Uhvatila su me njih etvorica i zapitale me gdje mi je mu. Kad
sam im drhteim glasom jedva odgovorila da je umro, jedan mi je
opsovao srpsku majku, sruio me na zemlju zajedno s jo jednim i
izvadio no pa poeo njim prijetiti a zatim udarati me po vratu i
182
grudima. Vidjela sam da sva etvorica imaju krvave ruke i zasukane
rukave do lakata. Pala sam u nesvijest. Ne znam koliko sam dugo
tako leala ni kada su ustae otile. Ipak polako sam dolazila k svi-
jesti. Sa strahom sam se pridigla i poela dozivati. Bojala sam se
vlastitog glasa. Nakon kraeg vremena preda mnom se pojavio
Duan Pjevac. Isti onaj koji je uspio ustaama pobjei. Bio je sakri-
ven u nekoj rupagi. Uz njegovu pomo sam nekako otila do kue
koja jo nije bila zapaljena. Na sebi sam imala pet rana i to tri na
vratu, jednu na grudima i jednu na nozi.
Lijeio me Pjevac, takoer Duan, sin Pavla Pjevca koji je u to
vrijeme bio bolniar u partizanima u selu Kuniu. On je k meni
dolazio kad je mogao i po dva puta dnevno u razdoblju od etrde-
set dana jer su rane bile vrlo duboke i velike. Poslije je Duanova
brigada otila dalje pa sam bila preputena sama sebi. U
opustoenom selu samo jauk i patnje neviene. Traili su preivjele
i pretraivali svaki djeli zemlje, grma, staja i svuda pronalazili svoje
najmilije majke, djecu, oeve, djedove i bake. Kako ne bi, moj pro-
fesore, znate i sami samo u mom zaseoku Pjevci ustae su toga dana
ubile, zaklale i zapalile etrdeset dvije due (42) po prezimenu Pje-
vac, od kojih 37 djeice u starosti do 14 godina, najvie onih od
dvije do devet godina.
Nakon godinu dana moje su rane na tijelu nekako prizdravile,
ali posljedice iz dana u dan sve su vee. Danas u mojoj pedeset i
drugoj godini ivota bolesna mi je dua. Osjeam bolove po ita-
vom tijelu, a naroito po vratu, lijevoj ruci i izbodenoj desnoj nozi.
Poljoprivredne poslove ne mogu obavljati, nego samo lake kune
poslove. Kuu i gospodarske zgrade jo nismo obnovili. Nemamo
pomoi, a ni ja ne dobivam nikakvu novanu pomo. Kau da ima-
mo zemlju, pa ne moemo dobiti i novce. Valjda tako mora biti. Ko
e nam dati kad nas kao i ja ima mnogo u ovim selima
Preivjela uka Sekuli kae: Borila sam se s koljaem koliko
sam mogla. Ustaa me ugoni u kuu, u kui se sa mnom bori, jer ja
mu se ne dam klati, vatam ga za goli no. U rvanju za no, ustaa
mi zadaje mnoge posjekotine. Sva sam krvava. Pred oima mi neki
mrak iako je dan. ujem pucketanje vatre u kui. Nagorjele daske
183
padaju s tavana. On bjei iz kue. Otvaram okno da izaem iz va-
tre, ali me zlikovac eka kod okna. Ne da mi da izaem psujui mi
majku srpsku. Kada sam nekako uspjela izai iz kue, on me je sa-
gnao u talu koja je isto gorjela. Tu sam se uspjela spasiti tako to je
jedna prigradica uz nju bila sruena pa je bilo sve mokro. Prvu no
sam noila sama sa mojim nezavijenim ranama. Muila sam se sama
nako ranjena sve dok nisam dola u dodir s preivjelim narodom
koji se sakrio u umi. Nakon tri etiri dana odvezli su me u Plaki
kod talijanske komande gdje su previli moje 23 rane i uputili me u
bolnicu u Ogulin, gdje su me talijanski lijenici ipak izlijeili
Milija Alini mi je ispriala: Doekala su me dvojica ustaa
u blizini moje kue. Jedan mi ree da idem kui da mi kuu ne pale.
Drugi kao to i ne uje, i mene tjera unutra. Ja im se otrgnem i
bjeim, neu u kuu. No on puca na nekoliko koraka od mene, ali
me ne pogaa, ve me stie. Vatamo se za prsa i otimamo za puku,
nekad je moja, nekad njegova. Vadi no da me kolja, ali mu ga ne
dam izvaditi jer mu otimam puku. Ipak u jednom momentu us-
pije izvaditi no i ozlijediti me po rukama i vratu te tada bjei od
mene. Utekao je jer je ostao sam, a vidio je da sam ja jaa od njega.
Tako sam se ja spasila. Mene su previli talijanski sanitarci u
Plakom
Nikola Basara
Gojkovac
Cetingrad
Slunj
U umi Mavina, opina Rakovica, ustae su poklale 18. jula
1942. godine 375 srpskih seljaka iz 20 sela i zaselaka s podruja
cazinskog i bihakog kraja, od toga samo iz sela Crnaje 52, meu
kojima 32 djece od 1 do 13 godina starosti. O tom ustakom zloinu
svjedoanstvo Nikole Basare zapisao je i objavio u svojoj knjizi
Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945. na stranici 132-133,
Petar Zinaji.
184
Nikola je ispriao: Kada se razdanilo 22.7.1942. sa te kose (uma
Mavina), vidjela su se gotovo sva sela od Cazina do Rakovice. Kue
i gospodarske zgrade sve izgorjele. Ostala je pusto. Kada smo uli u
selo, zatekli smo jo poneko govedo, a na vokama kokoi. Ove ivo-
tinje kada bi nas ugledale bjee i dree, a goveda riu kao podivljala.
Pored izgorjelih kua poneki ljudski le ene, djeteta ili nekog stari-
jeg mukarca. uma Mavina protee se nekoliko kilometara kroz
koju vodi put od Brezovca ka Kordunskom Ljeskovcu. Kada smo uli
u umu i krenuli putem naili smo na strahovite prizore duinom
itavog puta sa obje strane do dva kilometra razbacani leevi djece,
ena i starijih osoba. Zatim poubijane sitne i krupne stoke. Obzi-
rom da su bili ljetni dani s jakim suncem a leevi ve etvrti dan u
raspadajuem stanju. Isti je sluaj i s pobijenim ili uginulim ivot-
injama. To sve smrdi do te mjere da je nemogue tu boraviti. Pokuali
smo brojati leeve, ali je to bilo nemogue. Neki su jo sagorijevali i
na zgaritima kua ili gospodarskih zgrada. Uzdu toga puta kroz
umu razbacana je odjea, obua, dijelovi hrane koju su izbjeglice
uspjele ponijeti sa sobom. Isprevrtana zaprena kola, razbacani
predmeti, ponjave, arenice, pokrivai, jastuci, poljoprivredni alat i
drugo. Sveukupna slika stravina.
Trebalo je imati snage i tvrdo srce, gledati mnogobrojne leeve
unakaene na sve mogue i nemogue naine. Vidjeti bebu staru
svega nekoliko mjeseci zaklanu gdje lei preko grudi svoje preklane
majke. Svaki od nas svakog asa mogao je naii i na svoje najmilije
u lokvama krvi. Trebalo je smoi snage i ne zaplakati. Kada smo se
vraali kroz umu u pravcu popaljenog sela Brezovac, na elni
partizan naiao je na jedan proplanak veliine 50x50 metara i za-
stao. Zastao je i drugi i tako redom do posljednjeg pravei krug oko
mrtvog kola.
Teren na ovom proplanku pokriven je zelenom travom na ko-
joj je lealo 20 djece starosti jedne godine. Od ovih 20 djece, 10 je
enskih a 10 mukih. Na njima i oko njih nema ni jednog komada
njihove odjee ili pelena. Djeca su poredana u kolo noice prema
unutra, a glave prema vani na razmjernom rastojanju. Djevojice
su na travi rairenih noica i ruica, a djeaci na djevojicama,
trbuh na trbuh. Svako dijete je zaklano tj. prerezano noem ispod
185
vrata ali se ne vidi da su tu na licu mjesta klana. Ne vide se ni tragovi
krvi to znai da je taj zloin uinjen negdje na drugom mjestu pa
su ih ovdje zlikovci donijeli i poredali u kolo. Kod ove djece usta su
otvorena a rana klanja osuena tako da itavi rojevi muha prave
svoj let na usta i grlo. Mi smo nijemo stajali oko ove djece itavih
15 minuta, dok se jedan prisjetio u onom oku da pogleda u lice
svakog djeteta ne bi li prepoznao da neko nije njegovo. Bio sam
najmlai, komandant 4. bataljona Kordunakog odreda. Nisam bio
oenjen niti imao jo djece, a svi moji borci bili su oenjeni i ro-
dom iz tih kordunakih mjesta iz okolice Slunja, Rakovice i Cetin-
grada. Imali su djecu. Bilo nas je u krugu oko mrtvog kola 14.
Svaki od njih je poeo zagledati i traiti svoje dijete.
Sada vie nisam mogao odoljeti pa su mi suze nekontrolirano
tekle niz obraz a brada poela da drhti. To je bio moj prvi pla na-
kon jedne godine ratovanja i vienja svakojakih tragedija. Nisam
samo ja plakao ve su svi plakali. Meu nama je bio i na posebno
omiljeni hrabri borac Milan akiran iz Kordunskog Ljeskovca
(narodni heroj). Napokon sam smogao snage i naredio da krene-
mo dalje s ovoga mjesta. Kreui se pravcem kojim su bjeale iz-
bjeglice naili smo na nejaku djecu u kolijevkama baenu u trnje
koje su jadne majke u panici i strahu ostavile. Jedno takvo dijete
zatekli smo jo ivo pa smo ga uzeli zajedno s kolijevkom, donijeli
u selo Moila i dali ga jednoj eni koja ga je dojila tako da je ostalo
u ivotu. Naem junaku Milanu akiranu ustae su tih dana pokla-
le osam lanova porodice, meu njima i Milanovo dijete, mala ker-
ka Zora, stara tek godinu dana, roena 1941. godine.
Milan Kulundija iz sela Nove Krlje, roen 1904. godine, u vezi
ustakih razbojstava tih dana je ispriao:
Bili smo sakriveni nekoliko dana tu u blizini u grmovima i
dolinama. Gledali smo kako pljakaju nau imovinu, ito, stoku,
pale kue, i ubijaju koga su mogli bilo gdje zatei. Narod je bjeao
u pravcu Lipovae, Grabovca i Irinovca. Ja sam se zadrao pet dana
u blizini svoga sela. Gledao sam Muslimane kako dolaze s orujem,
bodama, roguljama, vilama, pljakaju i pale nae kue. Tek neko-
liko novih kua su razvaljivali i odvozili u Bosnu. Vidio sam iz jed-
nog umarka gdje jedan stariji Musliman bos hvata konja Petra
186
Ivanevia i uhvatio ga za rep. Konj skae, bjei a on nee da pusti
konja koji bjei svom snagom i brzinom, sve lupa sa njim levo i
desno i tako su stigli jednog drugog Muslimana koji je vodio
opljakanu kravu i on mu je pomogao da savladaju konja. Stari
Musliman bio je sav izudaran, a odijelo pocijepano i tako nije
mogao sam da uzjae ve su mu drugi pljakai pomogli.
Naili smo na dvoje enske djece, stare do jedne godine zaklane
pored samoga puta. Toga 22. jula 1942. godine ustae iz sela Lipovae
poslale su poruku naim seljacima da dou u Lipovau i da e svi
biti zatieni. Neki su povjerovali i otili. Njih je zapovjednik hrvat-
ske seljake zatite Jure op iz Lipovae s ustaama otpratio u Ra-
kovicu. Tu su ih zatvorili, muili i poklali u opinskoj tali
Opirnije, Petar Zinai, nav. dj. str. 134.
Saa Dragia Milo
Sadilovac-Drenik
Slunj
Srpsko selo Sadilovac imalo je 1941. godine 762 stanovnika. U
vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske, 1941-1945. godine, izgubilo je
ivot 460 njegovih itelja, to iznosi ak 60% populacije ovog
kordunakog naselja. Od toga broja ustae i domobrani ubili su ili
poklali, spalili u kuama 419, dok ih je u borbi protiv faizma palo
41. Meu rtvama bio je 185 djece i to: 16 jo u kolijevci, 81 dijete u
dobi od 1 do 7 godina i 88 njih od 7 do 14 godina starosti.
Samo u jednom danu, 31. jula 1942. godine, ustae 19. ustake
bojne pod komandom Milana Mesia potpomognute domaim
ustaama iz susjednih hrvatskih sela Drenika, Rakovice i Slunja,
ubile su i spalile u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu 582 srps-
ka seljaka iz Sadilovca, Bugara, erkezovca, Rujnice, Nove Krlje,
Lipovae, Bogovolje, Smoljanca i Vaganca. Upravo te godine, 1942,
crkva je trebala slaviti 100. godinu izgradnje i vjerskog rada preda-
nog Bogu i kranskom uenju.
187
Meu poklanim u crkvi bilo je 271 dijete, a 24 jo u kolijevci. O
tom zloinu hrvatskih vojnika nad srpskim seljacima, zapisao sam
svjedoanstvo Miloa ae, jedinog preivjelog, koji je uspio izb-
jei smrt. Naao sam ga 20. januara 1966. godine u njegovom
novom domu u selu Kredinu, opine Inija. On mi je ispriao:
Bilo je to 31. jula 1942. godine. Nae selo Sadilovac bilo je
opkoljeno ujutro oko tri sata. Opkoljeni smo bili od ustaa, domo-
brana i orunika, hrvatske vojske, koja je pokupila sve stanovnitvo
sela: ene, djecu, mukarce i starce, bez obzira na godine ivota.
Dovedeni smo u sadilovaku crkvu, koju su ranije zapalili, samo
su od nje bile ostale zidine. Tu su nas stjerali sve skupa. Pri opko-
ljavanju sela, tj. zgarita, jer su nam kue ranije popalili, ustae su
nam govorile da idemo na popis i onaj tko ne bude na popisu da
nee imati pravo da ivi u mjestu. Mi smo u to i povjerovali, ali kada
smo doli u crkvu, vidjeli smo da smo bili prevareni. Bilo je kasno.
Odmah po dolasku u crkvu, ustae su pozvale Nikolu Panjevia,
koji je prije rata bio trgovaki putnik u Beogradu i malo pismeniji i
ugledniji ovjek, a poslije njega su pozvali seoskog starjeinu Miu
Rodia. Njih dvojicu su izveli iz crkve kod ustakog ocira, zastavni-
ka (ije ime ne znam) i tamo ih tobo sasluavali. Odmah poslije
toga iz crkve su izvodili dva po dva mukarca. to se s ovim mukar-
cima, to su ih odvodili deavalo napolju, mi nismo mogli znati unu-
tra u crkvi, sve dok i ja nisam doao na red. Za vrijeme dok su ljudi odvo-
eni napolje, uo se pokoji pucanj. Mi smo odmah, kada smo uli te
pucnjeve, na zlo slutili. Mislili smo na streljanje, to je u stvari i bilo.
ene u crkvi, kada su ule pucnjeve, poele su da plau, a ljudi su ih
tjeili. Do moga bjekstva veina je ljudi izvedena i odvedena u talu
Ilije Grgia, zvanog Barabica, gdje su pobijeni i poslije toga spalje-
ni. Koliko je bilo ljudi koji su pobijeni, tono ne bih mogao znati.
Za vrijeme dok su se uli pucnjevi i vrila ubojstva iz puaka
koje su se ule unutra, ustaa zvani Bali, iz Turske Gate, ije pra-
vo ime ne znam, doao je da nas miri. Bio je po inu ustaki rojnik.
Ljudi u crkvi poeli su mu govoriti tko su i od kuda, pozivajui se
na uglednije ljude u tome kraju. Jadan je govorio da je brat Mile
Bubala, seoskog starjeine iz Bugara. To je bio Duan Bubalo. ini
mi se da se ovaj ustaki rojnik zvao Meho Bali.
188
I ja sam doao na red s mojim roenim bratom Slavkom,
roenim 1923. godine. Izvedeni smo pred nau crkvu od dvojice
ustaa i jednog orunika. Kada su nas izveli, druga dvojica ustaa
su na nas uperili puke na gotovs s noevima i s uzvikom: Stoj,
ruke uvis. Ja sam odmah ruke digao, a mlai brat Slavko se uplaio
i malo zakasnio na to mu je ustaa rekao: Dii, sunce ti partizan-
sko, gdje ti je karabin?
Tako smo podigli ruke i oni nam pretresli depove. Pogledavi
na lijevu stranu vidio sam razne depne predmete i duvan meu
ostalim stvarima. Kada smo digli ruke uvis, jedan ustaa je viknuo:
Ruke nazad, a zatim Ruke napred. Vidio sam da hoe da nas
veu icom i u tom momentu ja sam se bacio na desnu stranu i
poeo da bjeim prema ustakom straaru koji je uvao strau na
izlazu u ogradi crkvenog placa. Ustae od kojih sam bjeao htjele
su za mnom pucati, da me ubiju, a straar na kojeg sam nailazio
povikao je da ne pucaju, da e me on nabosti na no. Kada sam
naiao na njega, odbacio sam njegovu puku i no dlanom lijeve
ruke i istu rasjekao. U momentu prolaza mimo njega ubo me ba-
jonetom u desnu pleku. Sve je to bila brzina. Za mnom su zloin-
ci pucali i zrna su padala blizu mene, s lijeve i s desne strane. Na-
jednom sam osjetio da me neto uri. Vrua krv. Nisam znao da li
je od razbojnikog noa ili puanog zrna, dok nisam vidio kada
sam umakao. Poslije moga bjekstva uo sam pukomitraljeze i
rune bombe. Ubijali su u crkvi ene i djecu. I danas nosim oznake
ustakog noa na desnoj pleki i lijevoj ruci
Miloe, reci mi, kada si se poslije zloina ponovno naao na
mjestu od kuda si pobjegao smrti?
Jedne noi, svega nekoliko dana poslije pokolja naih najmi-
lijih, zajedno s komijama: Radom aom i Radom Radmanoviem
doao sam u Sadilovac. Obili smo popaljeno selo (105 seoskih
kua sa 250 gospodarskih zgrada) i doli do crkve, ali njoj se od
zaudaranja ljudskog mesa, razvuenog po itavom prostoru oko
nje, nismo mogli pribliiti. Poto je svaki od nas tu, meu pokla-
nim i izgorjelima, imao roditelje, brau, sestre i drugu rodbinu,
osjetili smo u munoj tiini tugu, koju je nemogue rijeima opi-
sati.
189
Ili smo od zgarita do zgarita, ali je sve bilo tiho i nijemo.
Nigdje nikog od ljudi, niti od ivotinja, nismo nali. U naem rod-
nom i voljenom selu, nekad punom ivota, pjesme i veselja, sada
se sve utialo, samo se uborenje Korane na njenim slapovima ulo
kao i ranije. Dan smo tako proveli u ikarama Dumana i slijedee
noi, puni tuge i bola vratili se u selo Moila. Tek osloboenjem
Slunja i drugih dijelova Korduna, novembra 1942. godine preivjeli
Sadilovani su ostatke rtava sakupili u zidine izgorjele crkve, na
jedno mjesto i pokrili zemljom
DIO IZVJETAJA ZAPOVJEDNIKA ORUNIKOG VODA SLUNJ
BR. 89 OD AUGUSTA 1941. GODINE
Od 29.07. poelo je ienje od strane ustaa. Ovo je izazva-
lo paniku kod srpskog stanovnitva tako da je sve pobjeglo u umu
od straha pred ienjem. To je trajalo do 8.08. t.g. ali zadnjih dana
nije uspijevalo, jer je narod znao pravo stanje i krio se po umama.
Nastao je opi strah. Psiholoki promatrano, s jedne strane, pu-
zanje i kukaviluk, a s druge strane zvjersko ogorenje.
Rad ustaa pored ostalog bio je netaktian, jer su oieni
manje opasni i manje krivi kao i mnogi starci, ene i djeca do na-
jnie dobi, doim su oni sa mranom savjeu, mlai i jai pobjeg-
li u ume. Sa jednom reenicom kazano: Neborci su oieni, a
borci ostali u umi. Naivniji i sa istom savjeu nisu ni bjeali u
prvi mah, jer su mislili da se njima nee nita dogoditi.
ienje je potpuno izvreno u gradu Slunju i uspjenije oko
Slunja, doim je u udaljenijim mjestima manje uspjeha u tome
postignuto. Sadanje stanje ne moe se za sada navesti sa tonim
podacima jer je preostali narod u umi, ali je svakako veliki broj
obitelji ostalo bez lana. Rad ustaa na ienju bio je skoro javan,
to je ba jedan od glavnih uzroka za bjeanje naroda u ume.
istilo se u kui, dvoritu, na putu, u prisustvu roditelja, djece
ili obratno. Pljakale su se kue i imovina ljudi tako da su se jagmi-
li ko e u bogatiju kuu moi i bogatijeg oistiti. Prilikom zadnjeg
190
ienja, uzimala su se odijela, dolazilo je do svae izmeu ustaa
zbog toga. Pijanevalo se je, bilo je divljakih prizora kod ienja
djeteta u kolijevci, staraca, itave obitelji zajedno, sadistiko
uivanje uasnih muenja prije konanog ienja. Ovakovi pos-
tupci izazivali su i kod estitih i elinih Hrvata negodovanje. ulo
se je aputanje: Ovo je sramota za narodnost hrvatsku, kulturu i
katoliku vjeru.
Jame su se veinom ranije kopale. Bilo je sluajeva da su
ienici sami nosili alat za kopanje jama i slino. Zakopavanje
na pola ivih, ostavljanje nezakopanih ili slabo zakopanih, tako da
ih je rodbina, kao i oni to su pobjegli u umu dolazila gledati.
Original u Historijskom arhivu u Karlovcu, KA-zloini.
Kata Bosni Radakovi
Stara Krlja
Rakovica, Slunj
Ustae 19. ustake bojne pod komandom Milana Mesia, pot-
pomognute ustaama, domobranima i orunicima iz Rakovice,
Drenika, Vaganca, Slunja i Bihaa pohvatale su 255 srpskih selja-
ka, mukaraca, ena i djece. Njihova sela: Novu Krlju, Kordunski
Ljeskovac, Grabovac i Sadilovac su opljakali i sve kue i gospo-
darske zgrade zapalili.
Od pohvatanih 255, dana 23. jula 1942. poklale su ustae u
opinskoj tali njih 76, mukaraca 70 i jednu enu, Maru Vukovi
s petero djece, jednim tek roenim.
O tom zloinu ispriao je ustaa-kolja Nikola Konjevi:
Ili smo u puno akcija kao orunici i ustae pod komandom
Mesia i pljakali po srpskim selima. Do ta smo god doli, palili
smo, tako da sam ja upalio tri kue u Staroj Krlji, a ostali su palili
druge kue i pljakali imovinu. Nakon nekoliko dana ili smo u
etvu u sva srpska sela. U Novoj Krlji, prema Krivodolu, pohvatali
191
smo 10 mladia, Srba, doveli ih do jednoga sijena, metnuli ih oko
sijena i onako povezane prisilili da sjednu oko stoine sijena, a mi
smo sijeno zapalili te su ovih 10 mladia od velike vatre i patnje
poumirali.
11
Drugi ustaa zloinac, rodom iz sela Korita, Petar Magdi, o
pokolju Srba u opinskoj tali u Rakovici je ispriao: Poznato mi je
da je toga puta (23. jula 1942) dolo u Rakovicu iz Nove Krlje i dru-
gih srpskih sela oko 300 mukaraca, ena i djece. Na satnik Mesi
je razdijelio ovaj narod na tri grupe, ene i djecu zatvorio je u dvorite
Ilije Uzelca, mlae mukarce u opinsku talu, starije u oruniko
dvorite. Oko ovoga naroda drala je strau naa satnija. Mlai
mukarci, koji su bili u tali, preko noi poklani su i odvezeni u Du-
jia gaj. Navedene Srbe klali su ustae: vodnik Pero Bobinjac iz Oto-
ca, Nikola Jerkovi, Pero Vidakovi iz Brinja, Dane ebalj iz Grabov-
ca, Pero Korica iz Lipovae, Pilja Babi iz Lea, Dane Hodak iz Se-
lita, Mia Hodak iz Selita, Ivan Luketi iz Luketi Korane i jo dos-
ta drugih. Svi navedeni klali su noevima Srbe. Ja sam poklane ljude
tovario u kola i sav sam bio krvav od poklanih. Kada sam ih utovario
u kola, otpremio sam ih u Dujia gaj gdje smo ih zakopali
12
Svjedoanstvo Kate Bosni Radakovi zapisao sam u njenom
selu Stara Krlja, 26. maja 1962. godine. U etvrtak vee ustae su
nas odvele u optinsku talu u Rakovicu. Posebno su zatvorile
mukarce, a posebno nas ene s djecom. Bilo nas je mnogo, a tala
za sve nas tijesna, tako da su tri puta vie ostavili naroda napolju.
Poeli su nas tui kundacima tako da smo bili prisiljeni jedno pre-
ko drugog na glave padati i ulaziti jedno na drugo u talu. Mukarci
su bili u gornjem dijelu tale, pod krovom u dvije prostorije, a mi
ene s djecom ispod njih. Sve smo mogle vidjeti to ustae rade od
naih supruga i sinova. Ustae su dovodile u jedan pregradak jed-
nog po jednog i klali ih. Prizor je bio jeziv i grozan. Prije klanja su
ih tukli kundacima u rebra sve dok jadni ovjek ispremlaen ne bi
pao na pod. Tada su ga ustae uz ivotinjsko cerenje i nasladu kla-
le, onako ve poluonesvijetenu rtvu. Krv je s gornjeg dijela tale
tekla dolje po nama u mlazovima i lijepila nam kosu, kvasila lice i
11 HAK, kut. zloini.
12 HAK, kut. zloini.
192
bojadisala nam krvlju odjeu. Mi smo se zbile s djeicom onako
kao krdo prestraenih ovaca u hrpu, jecale i ekale istu sudbinu.
Zbijale smo se u hrpu, pokrivajui oi rukama da ne vidimo uas
to krvoloci rade od naih oeva, mueva i brae. Svi su poklani,
osim dvojice koji su se uvukli u sijeno. Zlikovci su noevima i nekim
ipkama boli po sijenu i njih tako usmrtile. U jednom donjem di-
jelu tale ustae su tukle mukarce jednim debelim kolcem koji je
bio naudaran krupnim avlima tako da su glave od avala virile van.
Tukli su po njihovim tijelima svuda gdje im se htjelo. U tom pred-
jelu tale sve su poklali kao i one na tali. Djevojke i ene su silova-
li. Morali smo i tu nau alost gledati. Sve poklane potrpali su u
nekoliko kola i odvezli u jame u Dujia gaju. Od opinske tale do
grobnice vukao se crveni trag krvi.
Mi ene i djeca bili smo cijeli dan u tali u krvi naih najmili-
jih. Tek sutradan su nas odveli i rekli da nas vode na streljanje.
Poveli su dugaku kolonu utljivu i protrnulu. Ni jedna suza nije
kanula iz oka, nije se uo ni jedan glas molbe. Blijeda povorka ena
i djece vukla se putem, a za njom i pokraj nje trali su Hrvati i Hr-
vatice iz Rakovice, Grabovca i Lipovca. Cerekali se zlobno, psovali
nam srpsku majku i od jadnih ena otimali posljednje vrednije to
su jo imale kod sebe, kao neto to ne treba onima koji idu u smrt.
Kada su nas doveli u Grabovac, ene su spirale krv poklanih sa svo-
je siromane i poderane odjee. Sve one koje nisu vjerovale
ustakim laima iskoristile su njihovu nesmotrenost i pobjegle.
One koje su vjerovale ustaama da e ih pustiti kuama ili nisu bile
odlune da bjee, odvedene su sa drugim jo pohvatanim Srbima
u Sadilovac i tamo poklane u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i spaljene,
31. jula 1942. godine
13
Imeniki popis rtava ustakog zloina genocida nalazi se u
Zborniku 18, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u, Karlovac, 1988,
knjiga 2, str. 978 do 1140.
13 HAK, kut. zloini.
193
uro Vrani
Drenik
Slunj
Ustae 19. ustake bojne pod komandom Milana Mesia i
ustaa iz Drenika, Rakovice i Slunja, izvrile su drugi masovni
pokolj Srba u Dreniku 3. septembra 1942. godine. U masovnom
zloinu, samo nekoliko dana ranije 15. augusta iste godine pokla-
le su ustae i zapalile u kuama 244 srpska seljaka. Ovog puta, 3.
septembra ubile su na prevaru 30 srpskih ena i djece koje su prije
toga preveli katoliki sveenici iz pravoslavne vjere u katoliku. Od
njih 30 bilo je jedanaest djeaka i djevojica koji su bili sluge kod
Hrvata i bio im je zagarantiran ivot nakon prelaska na rimoka-
toliku vjeru. S pokolja 3. septembra uspio je pobjei uro Vrani,
tada star 14 godina. Njegovu izjavu je zapisao Petar Zinaji 1959.
godine. uro je ispriao:
Nareeno nam je da preemo na rimokatoliku vjeru ako
hoemo da ivimo. Tjednima smo ja i moja braa uili molitve na
katoliki nain. Stavljeno nam je na znanje da onaj ko ne naui
mora biti pogubljen, jer ivjeti nije mogao meu istima. Kao i
ostali, jo u ivotu, nai seljaci, prevedeni smo u rimokatoliku vje-
ru. Prilikom samog prevoenja u njihovoj crkvi u Dreniku, up-
nik koji me je pokrstio rekao je da u se od danas zvati Jure a ne
uro. Kao katolici poeli smo ivjeti mirnim ivotom. To nije dugo
trajalo. Jednoga dana su nas obavijestili da, iako smo primili ka-
toliku vjeru, ivjeti zajedno sa istima ne moemo ve da emo
biti protjerani preko Drine u Srbiju. U dva navrata bilo nam je
nareeno da se spakujemo. Mogli smo ponijeti hrane za pet dana.
Sa znanjem da moram napustiti rodno mjesto meni je teko palo.
Plakao sam. Na dan kada smo trebali krenuti u izgnanstvo dolo je
ustako nareenje da se na put odlae do daljnjeg nareenja.
Do kraja 1941. ustae su hvatale uglavnom Srbe mukarce i
ubijali ih na razne naine i na vie mjesta naega kraja. Godine
1941. provodile su ustae masovne pokolje po srpskim naseljima.
Mi smo se nalazili u tom avolskom osinjaku u Dreniku, i za nas
se njima nije urilo. A bili smo i pokrteni, pa i sigurniji. Bjeati se
194
nije moglo, jer su Pavelieve jedinice drale jo itav gornji Kor-
dun. Od nastanka ustake vlasti moj se otac Janko skrivao i preleao
u svom sklonitu, a javljao se samo po noi. Kad se obru pokolja
pribliio Dreniku, moj otac pozdravi svoje dotad prijatelje Hrvate
i zamoli ih preko moje majke da prime nas, njegovu djecu na
spasavanje.
Uistinu, mene je mjeseca jula 1942. primio na spasavanje
Josip Kovaevi, moj uitelj iz osnovne kole. Prema dogovoru ja
sam trebao ostati u njihovoj kui sve dok opasnost ne proe. Ja
sam kod njih radio zike poslove na njihovom imanju besplatno,
samo da bih preivio, sve do tog dana, 3. septembra 1942. godine.
Josip Kovaevi i njegov brat Zvonko, tada Paveliev ocir, a sada
sudija Okrunog suda u Osijeku, opljakali su veliki broj krupne i
sitne stoke podavljene srpske sirotinje. Pokolj srpskih seljaka u
Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu 31. jula 1942. godine zatekao
me kod njih. Tada su im ustae dovele jo dosta stoke i raznih pred-
meta opljakanih u srpskim selima. Kod njih je tada bilo nas srp-
ske djece kao slugana, estorica. Stoka se svakodnevno klala.
Prireivali su se rukovi i banketi za hrvatske asnike, prijatelje
mojih spasitelja. Tu se jelo i pilo, pjevale pogrdne pjesme protiv
srpskog naroda. Jeli su i pili da bi povraali, i povraali su da bi
ponovno jeli i pili imovinu srpske sirotinje. Kopao sam i brao za
zimnicu. inio sam sve mogue da se toj gospodi spasiocima to
bolje udvorim da mi oni produe ivot koji dan due. Ja, a ni druge
sluge, nikakve druge hrane nismo okusili osim kruha i voa koje
bi ubrali kada oni to ne vide. Danas imam prijatan osjeaj istote
svoga duha i srca. Sretan sam to nisam ni okusio ono meso
opljakano kod naih kua kojim su se oni s podsmijehom
naslaivali.
Na dan 3. septembra 1942. godine ula su trojica ustaa u
kuhinju, ba kad sam trebao krenuti na kopanje u batu. Jedan je
imao na glavi muslimanski fes, bijelu koulju zasukanih rukava, a
za pojasom pravi ustaki koljaki no. Onaj koji je imao na sebi
oruniku uniformu izvadio je jedno pare hartije i proitao:
Gospoo, da li se kod vas nalazi uro Vrani? Zaudilo me je.
195
Zar ja nisam vie Jure? Stara je odgovorila da sam to ja u njihovoj
prisutnosti. Pozvali su me da poem s njima. Poeo sam plakati i
braniti se da ja kod njih sluim, a zatim sam skoio na majku svog
spasioca, uhvatio sam joj se rukama oko vrata, a njeno tijelo obuh-
vatio nogama zapomagajui i kukajui. Od muke sam poeo mokri-
ti po njenoj haljini. Ustae su me otrgle i izgurale napolje. Moja
gospoa kojoj sam vjerno bio posluan, nije rekla ni rijei. Rekli
su da je njihova namjera da nas samo sakupe i da smo se previe
uplaili.
Na mansardi kue spavao je moj uitelj, moj spasitelj Josip
Kovaevi. Ja sam se derao kao jare kad ga mesari povedu tamo
kuda su poveli mene. Zvao sam svoga uu i molio da me neda. Po-
javio se, pa mi ree isto to i ustae: Idi sa gospodom, oni ti nee
nita, vidi oni hoe samo da sve skupe i umire. To je bila pomo
moga spasitelja, biveg moga ue, iji sam bio odlian uenik,
prijatelj moga oca, ue kome sam toliko besplatno radio na
njegovom imanju. Nita nije poduzeo da me spasi od unitenja.
On je to mogao. On i njegov brat Zvonko, zajedno sa Dragecom
Vitkoviem, pored ostalih ustaa u Dreniku bili su stubovi zloi-
nake ustake vlasti, pa ako mene i ono par jo ive srpske djece
oni nisu mogli spasiti, tko bi onda drugi to mogao.
Kad su nas vodile ustae u pravcu kue Rade Drakulia, vidjeli
smo druge ustae i seljake Hrvate kako hvataju stoku, svinje i pe-
rad i tjeraju svojim kuama. Najvie sam se bojao noa i mislio kako
e to biti kada budu gru presjecali. To me je natjeralo na pomisao
bijega kako bi tu sudbinu izbjegao. Izgleda za ivot nije bilo. Od-
luio sam, bjeat u neka me ubiju iz puke, svakako bolje nego
onim njihovim zakrvavljenim ustakim noem. Ugledah svoga bra-
ta Marka kako ga vodi njegov spasitelj Jure Mesi, kod koga je moj
brat radio. Dotjerao ga s pukom na gotovs i s noem na njoj. Ve-
selo ga predao ovim zlikovcima koji su nas vodili u smrt. Kad ga je
dotjerao rekao je: evo vam ga, psina srpska skrivao se kod mene
Dotjerali su i moju majku Latinku, baku Milku, brau Mirka i Miloa
i sestre Milku i Jeku. Nau jadnu majku sa njenih estero djece i star-
icom bakom. Majku su udarali kundakom. Tukli su je upravo onda
kada nas je ona grlila i ljubila posljednji put svoga ivota.
196
Poveli su nau tunu kolonu uplakanih ena i djece u pravcu
svog, katolikog groblja. Traili su moga oca Janka. Znali su da se
skriva tu negdje u naoj blizini. Kada smo bili ve blizu mjesta gdje
su nas odluili poklati, rekao sam ustai do mene: Gospodine, moj
tata nalazi se tu u grmu doline, ja bih htio da ga pozovem i da se s
njime izljubim. Oni su to jedva doekali. Ustaa mi je dozvolio da
zovem tatu i ja sam iz sveg glasa udaljujui se prema dolini koju
sam ustai pokazivao gdje mi se otac nalazi i zvao: Tata, o, tata,
doi tata. Iako sam znao da se on tu ne nalazi i da se nalazio, on
se ne bi javio, a zatim sam u jednom momentu skoio u stranu
prema grmu i dao se u bijeg. uo sam da je jedan od ustaa vik-
nuo: Pobjee on! Projurio sam Dubravu i stigao u zaselak Cvjetia-
ni, udaljen od Drenika oko tri kilometra. Bjeei ozlijedio sam
lijevu nogu, bila mi je krvava.
Toga dana, 3. septembra, ustae su poklale u Dreniku 19 srp-
skih ena i njihovih jedanaest maloljetne djece. Toga dana kada
sam ja umakao ustakom nou, zlikovci su zaklali moju majku
Latinku, brau: Marka, Mirka i Miloa, sestre: Milku i Jeku i baku
Milku.
U umici Grabiku uo sam i prepoznao po glasu Manu
Cvjetianina i Radu Jerkovia. Iznenadili su se kada su mi ugledali
krvave noge. Ispriao sam im sve to su ustae napravile od naih
u Dreniku. Sakrili smo se u jednoj peini iz koje smo se u noi
uputili preko rijeke Korane u pravcu Like. Skrivajui se putem,
nakon dva dana, tj. 5. septembra doli smo u selo Jezerce kod
Plitvikih jezera.
Imam ja toga jo puno rei, ali sam se umorio!
Imeniki popis poklanih 3. septembra 1942. u Dreniku vidi u
Zborniku 18 Historijskog arhiva u Karlovcu, 1988, strana 978 do 1140.
197
Pero Klipa
Plaki
Oko tri sata poslije podne, 28. maja 1941. godine, netko poku-
ca na moj prozor. Pitam tko je. Viu mi da otvorim vrata. Otvorim
ih i imam to vidjeti. Pred vratima moje kue u Plakom grupa
ustaa. Pitaju me kako se zovem. Ja im kaem. Viu: Spremi se.
Ide samo na jedno sasluanje i odmah se vraa kui. Kod sebe
sam imao samo 200 dinara, nekoliko cigareta i kutiju ibica.
Odvedoe me u andarmerijsku stanicu. Doekao me ustaa ili,
rodom iz Otarija. Kae mi da sjednem. To i uinim. Sa svake strane
sjeo je po jedan ustaa. Uskoro iz susjedne sobe dovedu Danu Vu-
kasa. Pitaju me da li ga poznajem. Naravno, kaem potvrdno.
Drugo nisu nita pitali. Kroz pola sata dovedu Milana Srdia, pa
zatim nekoliko pravoslavnih svetenika i jo nekoliko uglednih
Srba iz Plaanske doline. Sakupilo se nas vie od 20. Pred vee
oduzee nam stolice i naredie da sjednemo na pod. S pitoljem u
ruci stalno nas obilazi jedan ustaa i prijeti nam se i kae da smo
dosta carevali i srbovali, ali da se sada izmijenila situacija.
Kasno uvee uo sam brujanje automobilskog motora ispred
zgrade. Reeno nam je da se dignemo i uputimo prema izlazu iz
zgrade. Pred vratima je stajao kamion i ustae su nas ubacile udara-
jui kundacima u njega. Krenuli smo u nepoznatom pravcu. Za
nepun sat vremena kamion se zaustavio. Kad smo izali, vidio sam
da smo se nali u dvoritu Frankopanske kule u Ogulinu. Odveli
su nas u drugi sprat i sve stavili u jednu oveu prostoriju. Za dan
dva ustae dovedoe i 20 Srba iz Ogulina, Donjih i Gornjih Dubrava,
meu kojima sam prepoznao i nekoliko eljezniara iz Plakoga.
Bili smo iznureni i izgladnjeli. Preplaeni pogledi govorili su nam
sve. Ubrzo su i nae porodice saznale gdje se nalazimo pa su poele
donositi hranu. to je bilo bolje, ustae su pojele, a nama su
uruivale otpatke. Jednog dana obave premetainu i pokupe od nas
sve vrednije predmete, naroito prstenje i novac. Ja sam uspio svo-
jih 200 dinara sakriti u postavu kape.
Svakog dana ulazile su k nama ustae-batinai. Tukli su nas
kako su koga dohvatili. Posebno su se okomile na pravoslavne
198
svetenike. Njih su tjerali da iznose kible iz soba, a zatim su im
naredili da ih proliju u hodniku. Potom su ih udarali i tjerali da
skinu mantije i da njima briu pod. Nakon toga su morali sami
prati mantije i ponovno njima brisati podove, u hodnicima. To se
ponavljalo vie puta.
U Frankopanskoj kuli drali su nas i muili oko 20 dana. Da
nas ponize i kao ljude i kao mnoge dotada ugledne i cijenjene
graane, prisiljavali su nas da metemo i istimo ogulinske ulice.
Jednog dana izvedu nas u dvorite ogulinskog zatvora tj. kule. Bilo
nas je na okupu oko 70. Postroje nas u dvored. Odjednom se jedan
zlikovac obrati drugome i naredi: Podijeli oruje. Kakvo oruje,
pitali smo se. Uskoro vidjesmo da nose brezove metle i dijele nam.
Izvedu nas na glavnu ulicu. S jedne i druge strane ulice okupilo se
vie ogulinskih Hrvata i Hrvatica, a meu njima i kolske djece.
Pljuvali su po nama i bacali kamenje i razne druge predmete. Na
elu nae tune kolone bio je svetenik iz Plakoga, Milan Dok-
manovi Ljuti. Ustae su mu naredili da pjeva pjesmu: Spremte
se, spremte, etnici. On od ispaenosti i straha nije mogao ni
poeti pjesmu. Tako su nas poniavali, da je nemogue opisati ni
rijeima ni olovkom. Trebali smo neto uiniti, makar nas na licu
mjesta sve poubijali. A nismo! Ulice nisu bile asfaltirane. Meli smo
prainu i smee na hrpe. Kada bi napravili i hrpicu, ustae su tje-
rale djecu da nam bacaju prainu u oi. Neke civile Hrvate nije
trebalo tjerati da nam bacaju smee u oi. Metui, pribliili smo
se slavoluku koji je bio podignut u ast prolaska Ante Pavelia kroz
Ogulin 13. aprila 1941. Vikali su: Srbi ne smiju proi ispod sla-
voluka. Morali smo ga obii. Nekako se svrio i taj dan. I nekoliko
drugih takvih na ulicama naeg grada Ogulina.
Jednoga dana dvojica ustaa odvedoe jednog eljezniara,
rodom iz Primilja, u prostoriju koja je bila na vrhu kule. Tamo su
ga poloili preko nogara i udarali letvama. Udarci su se uli, kao i
njegov jauk, u naoj sobi. Poslije muenja su ga donijeli gola u sobu
i bacili meu nas. Bio je strahovito izudaran i od podlijeva krvi sav
crn. Strano je to bilo vidjeti. Ustae su nam prijetile da emo tako
i mi proi. Nismo znali kako da pomognemo onesvijetenom
ovjeku. Vode nismo imali. Budui da je jo pokazivao znakove ivo-
199
ta, moili smo rupi u mokrau i stavljali kao oblog. Ali sve je bilo
kasno. Uskoro je izdahnuo. Svakog dana ekali smo da takav bude
i na kraj.
Na put u nepoznato je nastavljen 6. juna, kasno uvee, izvede-
ni smo iz elija u dvorite zatvora. Tu su nas postrojili u kolonu po
jedan. Krivudava kolona pruala se preko cijelog prostranog
dvorita i liila je na ogromnu zmiju koja nestaje u ponoru. Prila-
zili smo prozoru kuice na sjeverozapadnom dijelu dvorita. Bio
sam u sredini kolone. Jedan po jedan je neto potpisivao. to?
Nisam znao. Muila me je sumnja. Moda sebi potpisujemo smrt-
nu osudu. Ispred mene je bio Nikica Manojlovi iz sela Otoka, kod
Ogulina. Doao je red na njega. Ustaa mu kae: Potpii! utnja.
Ustaa jo jednom ponovi. Nikica Manojlovi odgovori: Ja neu
to potpisati. Pljute po njemu udarci. Stropotao se. Odnose ga
dotuenog. Njegov put u nepoznato je zavrio.
Doao sam i ja na red. Ustaa mi kroz prozor prua pola arka
papira. Potpisivao sam polako kako bih mogao proitati ta pie
na papiru. Koliko se sjeam, pisalo je ovo: Ja, nie potpisani, vlas-
toruno se potpisujem da sam za vrijeme Kraljevine Jugoslavije ra-
dio protiv interesa hrvatskog naroda, ustakog pokreta i Poglavni-
ka.
Poslije potpisivanja vratili su nas u elije. Sutradan ponovno nas
izvode u dvorite i postrojavaju. Dre nas u stroju oko jedan sat. Za-
tim nam se obraa neki ustaki ocir s kraim govorom. Kae nam
da idemo zatrpavati rovove koje da smo kopali na hrvatskoj zemlji i
na taj nain inili tetu hrvatskim seljacima. Potom nas odvode na
ogulinsku eljezniku stanicu, na mjesto gdje su boksovi za utovar
stoke. Utrpavaju nas u ve postavljene G vagone i u svaki vagon uba-
cuju po jednu kantu vode. Zakljuavaju vrata vagona.
Kasna proljetna no. Vani je bilo tako toplo i zrano. A mi u
stonom zatvorenom vagonu! Pun nas je da jedva moemo i staja-
ti. Bez dovoljno zraka, disali smo kao riba na suhom. Onu kantu
vode brzo smo popili. uo se um lokomotive. Povukla je vagone u
nepoznatom pravcu. Nismo se mogli orijentirati kamo nas voze.
Dugo smo putovali. Vlak je vie puta zastajao. Bez hrane i vode,
zaista je bilo nepodnoljivo. Kada bi vlak zastao, lupali smo na
200
vagonska vrata i traili vode. Neki su kroz eljezne gatre vikali i
molili: Vode, vode! Ustae iz pratnje bi nam odgovarale: Piajte
i pijte. Drugi dan poslije podne, oko etiri sata vlak je due stajao,
i konano se otvorie vrata. Ustae nareuju da iziemo i da se
postrojimo. Uz nae vagone bilo je prikopano i nekoliko drugih
sa Srbima iz Karlovca i Zagreba. Rekoe neki: Mi smo, neki kau,
u Koprivnici. Tu su nas doekale ustae s rijeima: A, to je naa
roba. Bogamu, dobri radnici. Dobro emo ih platiti. Svrstani u
kolonu, pribliili smo se logoru Danica. Na ulazu doekao nas je
komandant logora. Tu je bio postavljen stol, a oko njega nekoliko
ustaa. Ponovno su nas pretresli i oduzeli jo i ono to smo imali.
Smjestili su nas u baraku br. 9. Baraka je bila prizemna, vjerovatno
je ranije sluila za staju ili neko skladite. Na podu je bila usitnjela
slama. Po prljavim zidovima krvave mrlje. Znai da su tu ve bili
zatvorenici, neto prije nego to smo mi doli. Kada su nas utjerali
u tu baraku, zavukao sam se u kut prostorije blie vrata. Utonuo
sam u bezizlazne misli. Iz njih me trgla vika ustaka. Otvaraju se
vrata. Ulazi nekoliko ustaa s batinama i noevima. to je dalje bilo,
ljudske rijei su preslabe da izraze.
Gaeni smo i parani noevima. Od vriska i jecanja nita se dru-
go nije ulo. U prvom naletu ostao sam poteen. Ali za kratko.
Pribliio mi se jedan ustaa, uhvatio me za kosu te dva puta snano
udario glavu o zid. Onesvijestio sam se. Kada sam se osvijestio,
ustaa vie nije bilo. Soba je liila na razbojite. Promatram svoje
poznanike, a ne vjerujem da su to oni. Potpuno su iznakaeni i iz-
bezumljeni. Ilija Joveti lei na slami, a krvava pjena prekrila mu
lice. Niko nije ostao poteen. Takve ustake orgije ponavljale su
se dnevno vie puta.
Drugom polovinom jula procurila je vijest da je ljudstvo nae
barake odreeno za rad. Kamo, to jo nismo znali. Ulazak lokomo-
tive s G vagonima u logor, najavili su rasplet. Malo zatim upadaju
ustae u nau baraku. Tjeraju nas van i ubacuju u vagone. Iskoris-
tio sam nesmotrenost zlikovaca, skoio iza barake, a odatle u be-
tonsku jamu koja je sluila za gnojnicu. Naprosto sam se zatrpao
u smee. Kada su srpski zatoenici baeni u vagone i lokomotiva
napustila krug logora, ja sam se povratio u baraku. Slijedei dan
201
ustae su dovele druge pohvatane Srbe. Njih su muili kao i sve
druge. Odvozili su ih kako sam saznao u ustaki logor smrti na
Velebitu u logor Jadovno. Tamo su ih tukli batovima, toljagama,
noevima i bacali u bezdane jame. Znajui za te uase uspio sam
se jo u nekoliko navrata skloniti, tako da nisam odvezen u Gospi
u sigurnu smrt.
Poetkom oktobra dobio sam od ene neto hrane i odjee u
jednom koferiu. Sve su uzele ustae, osim malo izlomljenog kru-
ha. Napisao sam nekoliko rijei na cigaret-papiru i ugurao pod
odlijepljeni papir kofera i na tom mjestu izgrebao krii. Napisao
sam eni na dopisnici: Zadnji put sam ti poslao koferi. Da li si
ga primila? ena nije uoila znaenje te poruke. Taj krii je uoio
moj brat Mile i pronaao pisamce. Molio sam svoju enu da me
pokua osloboditi iz logora preko talijanske komande koja je bila
stacionirana u Plakom.
Otac moje ene bio je Talijan Paola i koriten kao talijanski
kondent. Otili su u talijansku komandu, napisali molbu da me
se pusti na slobodu. Komanda je uputila molbu Ustakom
ravnateljstvu za red i sigurnost u Zagrebu. Molba je bila povoljno
rijeena 6. novembra 1941. godine. Za uspomenu i danas uvam
otpusnicu iz logora Danica, Koprivnica, broj 725/1941, od
14.11.1941. godine.
Ostao sam iv. Doao u svoj Plaki i ve krajem novembra iste
godine otiao u partizanski Plaanski odred
Svjedoanstvo sam zapisao u Plakom, maja 1975. godine.
Rade Peut
Plaki
7. jula 1941. godine, oko 23 sata, doli su u nau kuu u
Plakom jedan orunik NDH i jedan civil agent. Pitali su moga oca
Nikolu gdje su mu sinovi. On im je rekao da spavaju. Ako ih treba-
ju da e nas on probuditi. Rekli su da nije potrebno i otili.
202
Poslije nepun sat vremena opazili su moj otac i majka vie
ustaa pred naom kuom. Bile su to ustae iz Ogulina kojima je
komandovao Ivan Matijai. Njega sam dobro poznavao i zapam-
tio jo jednog koga su zvali aruga. Tu je bio i ustaa lugar Potisk
Antun ve po zlu poznati ogulinski ustaa i nekoliko nama poznatih
Cindria. Njih je organizirao i uputio da nas hapse i ubiju ustaki
tabornik iz Plakog, Josip Tomljanovi Braco. Opkolivi kuu, tro-
jica su ula u sobu gdje je spavao moj otac i majka. Njega su odmah
svezali, zatim brata Manu, pa probudili i mene, te svezali s ocem i
bratom. Imao sam tada tek 24 godine. Onako bunovan nisam ni
razumio ta se deava. Veu nas poznate komije i vode svezane u
tamnoj kinoj noi. Kuda? Zato? Nismo nikom nita krivi. Tada
nisam ni pomiljao na bijeg. A i kamo u? Od drave, od zakona?
Pa mi nismo nikome nita krivi, samo se ta misao mnoila.
Ubacili su nas u kamion koji je krenuo prema Ogulinu. im
smo preli Radoli brdo, ustae su nas poele krvniki udarati kun-
dacima puaka gdje god su stigli. Oca je najvie udarao Ivan
Matijai, a mene i Manu ostale ustae. Ja sam najvie udaraca
dobio po glavi i gornjem dijelu tijela poto sam sjedio gotovo
sklupan u uglu kamiona. Poela mi je krv da izlazi na usta. Izba-
civao sam je zajedno sa zubima koje su mi polomili. ini mi se da
su brat i otac proli gore. Tako su nas tukli i istovremeno vreali
raznim psovkama i muili do sela Otoka kod Ogulina. Upravo do
mjesta zvanog Galge. Na tom mjestu ve je bilo pobijeno nekoliko
stotina Srba iz Ogulina, Jasenka, Plakog, Dubrava i drugih srpskih
naselja. Tu su zastali i neto se dogovarali s onim civilom to je
sjedio u kabini, pa je odjednom Matijai naredio vozau da vozi
dalje prema Ogulinu. Proli smo kroz Ogulin. No. Mrkla tiina.
Tu i tamo po koji straar. Smogao sam snage i upitao Matijaia
kuda nas voze. Odgovorio mi je da nas voze u etniku kulu.
Uavi dublje ispod ume Krpelj ustae su zaustavile kamion i izali
svi na cestu. Nas trojicu izbacie poput smea i ponovno kundaci-
ma dignue na noge. Poveli su nas duboko u umu. Dvojica ustaa
naprijed, mi u sredini, a ostali pozadi. Zaustavili su nas na nekom
proplanku, vjerovatno sjenokoi. Desetak metara ispred nas nala-
zila se jama bezdan. Na tom mjestu ranije nikad nisam bio, ali
203
sam jasno ugledao crni obris jame na prozranoj ljetnoj noi. Nare-
dili su nam da sjednemo na zemlju to smo i uinili. Obuzima me
neka jeza. Tek sad sam bio naisto da nam se tu sprema smrt. Nisu
razbojnici dugo ekali. Glas Matijaia, naeg poznanika, s kim
smo uvijek bili dobri i pomagali mu kod izuavanja trgovakog
zanata u Plakom, njegov glas: Ustani Nikola!. Mom ocu skinue
lance s ruku, krv mu tekla. Prisilie ga da i odjeu skine sa sebe.
Nas dvojica, njegovi sinovi, morali smo sjediti i gledati njegove
muke. Ustae su pratile na svaki trzaj. Tako gola, krvava i izmrc-
varena trojica ustaa dovukoe nam oca tik do jame. Ivan Matijai
repetira puku i opali dva metka u njega. Pao je na sam rub jame.
Ne znam je li istog momenta izdahnuo, ali sam dobro vidio kako
su ga ugurale ustake zvijeri u provaliju jamu.
Ista trojica ustaa sada se vratie k nama i Matijai naredi:
Rade, ustani se sad ti! Ustao sam se tekom mukom. Odmah sam
ga zamolio da potedi ivot bar jednom od nas dvojice. Odgovorio
mi je bijesno: J vam srpsku majku, to da vas tedim. Vrijeme je
da sve ono u Plakom sada bude nae. Skinuli su mi lance s ruku
i naredili da se svuem. Kad sam ostao samo u koulji i kratkim
gaama, poveli su me k jami. Negdje na pola puta sinu mi u glavu
misao da bjeim. Nisam dugo razmiljao odluio sam na bjek-
stvo. Istog momenta trgnem se svom snagom i poput preplaene
zvijeri naem se u nekom bunu. Brzo sam se prebacio u gustik.
Sjeam se da su tu ve bili povei bukvii. Kako su mi bile ouvane
noge brzo sam trao. uo sam paljbu za mnom i korake ustaa kako
me gone. Ne sjeam se dobro, ni tada, ni poslije koliko su me dugo
gonili, ali znam da sam u tom bjeanju izbio na neku stazu koja
me je odvela u suprotnom smjeru, a oni su jurili za mnom u pravcu
otkud smo doli. Ipak me je spasila no i uma. Uvukao sam se u
neko bunje i tu doekao praskozorje. U zoru sam krenuo dalje i
izbio na eljezniku prugu kod Otarija. Sad sam znao gdje se nala-
zim. Otiao sam kod sestre u Otok, tek kada se smrailo. uao
sam skriven u nekom ipragu. Privukao sam se onako jadan nou
kui moje sestre Zore. Kad sam uao u kuu moja sestra i Ljuba
Kuki iz Meeaka koja je bila kod nje nisu me prepoznale. Bio
sam u gaama i koulji, sav krvav. Dok sam progovorio sestra me je
204
prepoznala. Odmah su me odvele u talu. Zora mi je donijela
nekakvo odijelo neto za pojesti. Presvukao sam se a jesti nisam
mogao. Istu no nastavio sam put za Plaki. Drao sam se ume i
dalje od naseljenih mjesta. Tako sam doao u Janja Goru negdje u
zoru 9. jula 1941. svratio sam u kuu brata mi od strica Mie Peuta
Okaa. Obavijestili smo o svemu moju majku. Poruio sam joj da
za svima jednako ali kako bi se stekao utisak da ne zna niiju sud-
binu. Stric Mio proirio je tunu vijest. Od tada ljudi nisu vjerova-
li ustakim laima. Poeli su se sklanjati. Ja i moj polubrat smo
otili u umu Klanicu. Zatim u partizane.
Nektarije Dazgi, jeromonah,
upravitelj manastira Gomirje
Mlaima koji dolaze za nama. Na dan Duhovski ponedje-
ljak 1941. godine iznenada dooe ustae iz Ogulina u kamionu,
opkolie manastir gomirski, bratiju sterae u manastirske sobe,
poee ispitivati o novcu i kljuevima manastirske kase. Od brati-
je u manastiru nalazio se namesnik manastira o. Nektarije Dazgi,
rodom iz Graduse, o. Stefan Boikovi star 73 godine, o. upravitelj
Teofan Kosanovi bio odsutan u Sloveniji na parohijskoj dunos-
ti.
Ostali bili su aci manastirski i posluga. Ustae, njih oko 15
ule su u prostorije, odmah poele lupati svete ikone i ostale slike
po sobama. Pljakati sve ta je bilo omanje za poneti kao: aparate
za masau, kone take, novac, potanske knjige sa ulogom i pos-
le manastirsku kasu sa gotovinom preko tri stotine hiljada dinara.
Posebno vrednosne papire od manastirskog zemljita urueno
bivim man. kmetovima. Ustae su prvo dobro se poastili, napili i
najeli, a bratiji naredili da moraju s njima u Ogulin na ispitivanje i
sasluavanje. O. Iguman Metodije Subotin bio je u selu kod kol-
ske djece, na putu su ga sreli i strpali u kamion.
Iz manastira poveli oca Nektarija Dazgia i uitelja mladog
Milana Kosanovia. O. Stefana Boikovia ustae su ostavile da
205
pazi na manastir do daljnje naredbe uz njihovu vlast koja je odmah
postavljena u samom manastiru. Bratija strpana u kamion odvee-
ni pred opinu u mestu Gomirje.
Iz zaselka Musulina, Gomirja i ostalih mesta ustae su dote-
rivali pohvatane pravoslavne Srbe i trpale u kamion. Za vreme sta-
janja pred opinom, ustae su poele tui jeromonaha Nektarija
po glavi i vui za bradu. O. Igumanu Subotinu natukle kamilavku
na glavu tako jako da nije mogao gledati. Kada su napunili kami-
on krenuli su s nama u Ogulin.
U Ogulinu strpali su nas u zvanu Kulu gdje su nas sasma
opljakale: satove, novac i kiobrane, sve ta je bilo za uzeti. U za-
tvoru nisu nam dali nita jesti, morali smo traiti iz vana da nam
neko poznat donese hranu jedanput dnevno ako je bilo mogue.
U zatvoru poele su ustae odmah neke muiti i ubijati, nou od
22 sata nadalje. U zatvoru smo mueni pet punih dana. Bilo nas je
vie od stotinu muenika. Noi, oko ponoi sve nas stjeraju u
dvorite gdje nas postave u stroj i pod jakom pratnjom uz
kundaenje i psovku srpske majke odvedu pjeice na eljezniku
stanicu u Ogulinu i strpaju nas u marvinske vagone, G kola. Kia je
padala za vrijeme pjeaenja iz zatvora do stanice. Bili smo gladni
i mokri. U vagone erali su nas kundacima i cijevima puaka, bre
bolje da ne bi neko pobegao.
U onoj masi tukli su kao po zvjerovima, tu su nas zatvorile kr-
vopije i povezli u logor u Koprivnicu. Tamo smo stigli oko 10 sati
prije podne. Na stanici smetnuli nas u stroj i poterali tako u stroju
po vojniki u mjesto zvano Danica logor. U samom logoru
ponovo doek i sve pretres, satove, novac i ako neko ima neku dru-
gu vrednost.
Svetenici su im morali biti prvi u stroju i prvi udarani i mue-
ni. Na svetenike bili su posebno nasrtljivi i ogoreni. Odmah na
licu mesta poeli da udaraju po glavi, da krvniki postupaju. Nije
im smetalo to i oni pripadaju hrianskoj vjeri. Proti Vladimiru
Dujiu iz Srpskih Moravica uzee naoale zato to su imale po-
zlaen okvir uz primedbu ustae: To je hrvatsko zlato. Stari pro-
to protestvuje i moli da bez naoala ne vidi, ali oni nemaju osea-
nja nego podrugljivo doekae: pa vie ti nee ni trebati, znai pre-
206
suda je bila gotova na smrt. Posle pregleda sa spomenutog mjesta
odvedu nas pred baraku gdje moe da se strpa preko 400 ljudi.
Tu pred barakom opet postavie u vojni stroj, poee svete-
nicima brade i brkove upati. Prvo svakom natukoe eire na oi
pod zapovjedi da se ima ustaama u oi gledati. Znai, da mora gla-
va podignutom biti da ustae mogu lake upati brade i na prsa stav-
ljati. Ako je dotini od uasa i bolova trepto oima, ustaa ga pes-
nicom doekao i podboio uz podrugljiv izraz: Vide, ovaj jo
namiguje na mene i produljuje dalje da upa. Kada su svima brade
oupali, prosto unakazili, onda su zapretili sa pitoljima da se ima
svaki obrijati a koji ne bi posluao, da e ga oni pitoljem obrijati.
Mnogi smo izvrili nareenje odmah do veeri.
Posle ove muke dolazi druga jo tea. Vode nas u baraku,
postavljaju nas na karpu koja se nalazi u baraci. Ustae redom
tuku, prvi s volovskom ilom, drugi tapom, trei pendrekom, a
etvrti poslije ovih uzjai tegli za ui, upa za kosu uz pogrdu:
Nosite nas, mi smo vas nosili dvadeset godina i pili ste nam krv,
mi emo vam ne samo krv popiti nego emo i meso vam pojesti.
Ljudi su prosto rikali kao zvijeri od grozote i strahote. Veinom bili
smo modri i okrvavljeni.
Tu je bilo svetenika vie od trideset. Bio je skoro sav Crkveni
sud iz Plakoga i iz svih okolnih mesta. Ostalo bili su uitelji, trgovci
i opinski slubenici, seljaci, radnici, domaini sa svojim sinovima.
Posle ovakve nevolje dato nam je da si svaki napravi na betonu
gdje e leati bez slame i bilo ega. Ovako na golom betonu proveli
smo vie noi dok se nije naao neki bogati Jevrej, knjiar ing. Ivo
Goltajn, trgovac iz Karlovca i dao novaca da se kupi nekoliko bala
slame. Baraka je bila dupkom puna, sve jedan do drugoga leao.
Nou oko ponoi ustae su dolazile i pojedine ljude odvodile i ubi-
jale. esto su dolazile u baraku pijani pa ak se i meusobno
svaale sa straarom ako nije htio da ih pusti u baraku.
Za hranu dobivali smo jednom na dan orbu od graha ili krum-
pira. Jednog dana dobili smo u 11 sati prije podne a drugi dan uvee
u 6 sati. To toliko, da je ovek imao neto toploga u stomaku. Osta-
lu hranu dobivali smo od pojedinih logoraa Jevreja koji su dobivali
pakete od svojih kua pa su dijelili sa onima koji nisu imali.
207
Nas iz manastira Gomirja bilo je sviju pet i to: Teofan Kosa-
novi, upravitelj, o. Metodije Subotin, paroh u Vrbovskom, o. Nek-
tarije Dazgi, jeroakon Dositej Obradovi i mladi uitelj Milan
Kosanovi. Jeroakon je bio uskoro preao u Plaki kao ekonom
kod vladike Save Trlajia, gdje su ga ustae uhapsile i odvele u Za-
greb, poslije u Koprivnicu gdje nas je i doekao u mukama u bara-
ci. Kako sam saznao svi su mueniki umoreni, a posebno na najs-
virepiji nain na vladika Sava Trlaji u logoru smrti Jadovno na
Velebitu
14
U Gomirju hrvatske su ustae opljakale srpsku pra-
voslavnu crkvu, poskidali crkvena zvona i situ, te odnijeli, kao i u
Plakom. Pokustvo manastira su nekoliko dana pljakali i kami-
onima odvozili u Ogulin i ko zna kuda.
Ilija Vukeli
Drenica
U kasnu jesen 1943. godine ustae su pokrenule snanu ofan-
zivu na naa srpska sela opine Drenica. Imao sam tada 10 godi-
na i bio ve vian sklanjanju i bjeanju kako danju tako nou i sni-
jegu ispred hrvatske vojske, ustaa, domobrana i orunika. Ovog
puta sklonili smo se u ume blie Ogulinu. U naletu zlikovci nas
nisu nali. Meutim, nakon pljakanja i paljenja naih sela ustae
su se vraale kroz grmove prema selu Bjelskom. Mi smo bili
sklonjeni izmeu stijena, tako da nas je mogao zapaziti i otkriti
samo onaj ko bi poao da ih preskae. Ovog puta ostali smo ivi.
Ustae su ubile samo moga djeda Duana, koga su zatekle na putu.
Jednoga dana kada sam uvao stoku, naiao sam na mrtvo tijelo
moga eda Duana. Bilo je u raspadanju. Noima mi je ta slika
dolazila u san i jedva sam se oslobodio te more.
Vratili smo se na svoja ognjita. Partizani su nam pomogli
podii kolibe. Prikupili smo i neto stoke. Do proljea 1944. bilo je
mirno. S nama su bili i partizani nae Drenice, to nam je bilo
14 Svjedoanstvo jeromonaha Nektarija Dazgia, upravitelja manastira Gomirje,
Eparhija Gornjokarlovaka, zapisano 1968.
208
sigurnije. Ali, ve poetkom aprila ustae i domobrani iz Ogulina
krenuli su ponovno na naa sela. Ponovno smo bjeali u umu.
Ujutro 15. aprila 1944. godine, tek to smo pobjegli iz svojih podi-
gnutih koliba i potjerali ono stoke prema Lipovoj kosi i Dubina-
ma, dolo je do sukoba partizana s ustaama i domobranima. uli
smo snanu pucnjavu, pa smo jo bre tjerali stoku da bi se to
vie udaljili. Moj drugi ed Ilija bio je zaostao, pa sam se povratio
da mu pomognem bjeati. Meutim, kada sam dotrao na vrh jed-
nog prevoja, ustae su me pogodile rafalom u obje noge. Pao sam
kao pokoen na zemlju. Licem sam bio uronjen u tek podiglu tra-
vicu, pravei se mrtav, jer sam znao da e zloinci uskoro biti pored
mene i da e me, ako primijete da sam iv, ubiti. Sve glasnije sam
uo galamu i psovke upuene mome edu Iliji, koga su sustigli i
ubili. Da sam pokazivao znake ivota, sigurno bi me dotukli. Zato
sam gotovo i disati prestao, a oni su, mislei da sam mrtav, otrali
dalje za partizanima i narodom.
Kada se sve utialo, prvo sam osmotrio oko sebe, a onda po-
gledao u svoja koljena. Iz desnog je ikljala krv, bilo je pogoeno
eksplozivnim metkom, i noga je visjela samo na ilama. Iz lijevog
je na dva mjesta curila krv. Polako sam otpuzao u dolinicu u kojoj
je bilo snijega i poeo ga jesti. Muila me strana e. Nakon ne-
kog vremena pronala me moja majka Staka i zagrnula me nekim
kaputiem. Ona je bila sklonjena s drugom svojom djecom pod
jednom velikom kladom pa je ustae nisu primijetile u svom na-
letu. Tako su ostali ivi. Iako su se ustae smjestile u Drenici, moja
je majka odluila i uz pomo drugih komija odnijela mrtvo tijelo
svoga svekra Ilije i mene ranjenog u nau kolibu u selo. Naloila je
na ognjitu vatru i tako nas zgrijala.
Do lijekova se nije moglo doi. Ostalo je da se saeka dan dva da
ja umrem, pa da me zajedno sa edom zakopaju. Ali, poslije dvod-
nevnog ekanja, ja sam poeo da jedem. Prva dva dana pio sam samo
vodu, i to koliko sam htio. Nisu htjeli da edan umrem. Tek kada
sam pojeo pun tanjir variva, i traio jo, predomislili su se: eda su
zakopali, a rijeili da mene nose u partizansku bolnicu.
Brat Rade naredio je nosila, a mama i strina Milija ponesoe
me na njima u susret spasu k partizanima. Bio je to put dugaak,
209
teak i opasan, nosila nisu bila dovoljno ukruena, pa su se ugiba-
la tako da mi je i najmanji stres nanosio neizrecivu bol. Ve zagno-
jene rane su me jako boljele i udno je kako nije dolo do trovanja.
Trebalo je uriti i putem se uvati od ustaa, koji ni u ovakvim pri-
likama nisu znale za milost. Majka i strina nisu mislile na strah,
iako je svaka od njih u umi, u kolibi ostavila etvero maloljetne
djece.
Predvee smo stigli u umsku partizansku ambulantu, gdje su
mi oistili rane i previli. Strina se vratila djeci, a ja sam s majkom
sutradan, na volovskoj zapregi, produio u partizansku bolnicu, u
Turke. Putem smo susreli oca Aleksu, partizanskog borca i kurira.
Vratio se s nama natrag, do bolnice, da uje ta e lijenik rei za
mene. Vidjelo se da mu je teko gledati mene i mamu. On je posli-
je produio svojim kurirskim zadatkom, majka se vratila ostaloj
djeci, a ja sam ostao u bolnici s nepoznatim ljudima, ranjenicima.
Ubrzo sam stigao i na operacioni stol. Nita mi nisu
objanjavali, stavili su mi na lice neku krpu i rekli mi da brojim.
Vie se niega ne sjeam. Kada sam se probudio, inilo mi se da
sam dva dana spavao. Osjetio sam neku posebnu lakou, kao da
sam se oslobodio velikog tereta. Opipao sam nogu i primijetio ve-
liki zavoj Bilo mi je jasno da su mi nogu odsjekli, iako je osjeaj
pokreta prstiju i dalje ostao. ak i pokret koljena. Poslije toga es-
to me je muilo pitanje gdje su bacili moju odsjeenu nogu?
Nekoliko dana poslije amputacije noge zaprijetila je opasnost
da bolnica padne u ruke ustaa i domobrana. Za nas nepokretne
ve je bila napravljena nova bolnica u umi, pa su nas na brzinu
tamo smjestili. Rana je normalno zarastala. I lijeva noga me po-
malo boljela, a kad bi je zgrio, nisam vie mogao da je ispruim.
Iako sam jo bio dijete, znao sam to me eka. utao sam Pri-
likom jedne vizite otkrili su me i zatraili da ispravim nogu, to ja
nisam mogao. Zgledali su se i odmah navalili na mene. Dvoje me
dralo za ruke, a lijenik je ispravljao nogu. Jaukao sam od bola,
koji nikad neu zaboraviti. Na koljeno su mi stavili neto teko, da
nogu ne bih vie savijao.
Naa bolnica ponovno je bila u opasnosti. Prema njoj su nadi-
rale jake snage ustaa, domobrana i Nijemaca. Za nas su u istoj plani-
210
ni u gustoj umi, bile pripremljene zemunice, u koje smo smjeteni.
U mojoj zemunici bilo nas je osmero. Ulaz je bio maskiran jednom
jelom. Nitko ne bi mogao pretpostaviti da je to drvo bez ila, samo
ubodeno u zemlju. Tako smo proveli desetak dana, da bi nakon toga
nas, tee ranjenike, izdvojili i iznijeli na jedno polje radi evakuacije
u Italiju i lijeenja u saveznikoj bolnici. Meutim, poto je avioni-
ma prijetila opasnost od ustaa i Nijemaca, ponovno su nas vratili u
zemunice u oekivanju povoljnijih uslova.
Kako je rana na amputiranoj nozi normalno zarastala, od-
lueno je da se vratim kui. Prve noi puta obreo sam se u parti-
zanskoj komandi u Mrkoplju, gdje sam noio zajedno s parti-
zanima. Meutim, u zoru dolazi do iznenadnog napada neprijatelja
na sam Mrkopalj. Partizanski komandir me je ostavio kod prve
kue na uvanju kod jedne ene. I ja, i nepoznata mi ena, koja je
dobila nezvanog gosta, oslukujemo u strahu dolazak njemakih i
ustakih tenkova. Uskoro u kuu ulaze ustae i Nijemci. Dok se
ustae trude da od mene doznaju neto o mome lijeenju, dotle
mi njemaki lijenik pregleda ranu. Vidjevi me uplaenog i zbu-
njenog stavi novi zavoj na ranu i naredi ustaama da me ostave na
miru. Sada su me Nijemci spasili.
Za cijelo vrijeme lijeenja vijesti o meni rijetko su stizale majci,
ali ova, koja je bila loa, odmah je stigla, pa se vjerovalo da sam ubi-
jen. Majka je odmah krenula po mene, ivog ili mrtvog. im je stigla
u Mrkopalj, brzo je saznala gdje sam i nala me ivog, ali bez jedne
noge. Majka me odnijela na svojim ispaenim leima u nae opus-
toeno selo Brezno. Pored svih tekoa, zatekao nas je mrak na putu,
pa se moralo bauljati i nou po teko prohodnom terenu. Kada smo,
kasno u no, stigli u toplu kolibu, baka, braa i sestre obradovae se
to me poslije svega vide, iako s jednom nogom. Nisu znali da ni na
nju ne mogu stati. U selu mi je partizanski lijenik previo ranu na
amputiranoj nozi. Naredio je da me odvezu u Gorski kotar i upute
na lijeenje u Italiju. Smjestili su me u bolnicu u Brodu na Kupi.
ekala se prilika za prebacivanje u Italiju, ali do toga nije dolo.
Moda sam bio baksuzan, jer gdje god sam stigao, bivalo je
gusto. Vratili su me kui. Brat Rade napravio je drvene podpauzne
take i ja poinjem da se pomalo oslanjam na njih.
211
Do kraja rata smjenjivali su se strah i tuga, srea i radost. Osta-
li smo ivi. Moji mnogi vrnjaci nisu imali tu sreu
Svjedoanstvo zabiljeio Milo Ivoevi Rogovi, 1980. godine.
Vladimir Mrvo
Ponikve
Gornje Dubrave
Ogulin
27. januara 1945. godine na sam dan Svetoga Save hrvatske
su ustae izvrile nezapameni zloin nad srpskim stanovnicima
moga sela Ponikve, opine nekadanje Gornje Dubrave.
Izmrcvarili su, iznakazili, poklali mnogu nemonu djecu, ene
i starce. Tih kobnih januarskih dana snijeg je bio neobino velik i
sve je pucalo od hladnoe. U selu se nalazio Karlovaki partizanski
odred na elu sa Radom Ivkoviem Solarom, naim dobrim i
hrabrim komijama. Svi smo se s naom vojskom veselili, druili
i, prema rasporedu, hranu borcima donosili. Bilo je veselo i razdra-
gano kao da je ratu doao kraj.
Meutim, u predveerje kritinog dana, dok su se mjeseeve
zrake odbijale od tvrde svjetlee snjene povrine, iznenada s june
strane, cestom od Ogulina, u Ponikve naioe ustaki i domobran-
ski zloinci, i to u velikom broju.
U selu je nastalo komeanje. Po visokom snijegu narod je
bjeao na sve strane. Spaavao se kako je ko znao.
Uz pomo partizana, koji su tu zateeni, uspjelo je neto
mladia izbjei. Partizani kojih je bilo znatno manje, povukli su se
prema Zdihovu, ali povlaei se i naputajui selo zadravali su
pucnjavom ustae i tako usporavali njihovo bre nadiranje. Ubrzo
je selo palo u ruke zlikovaca. Poginulo je nekoliko partizana, a
meu njima ubijen je i komandant Karlovakog partizanskog
odreda Rade Ivkovi Solar.
212
Ustae se zaustavie u naem selu. Poelo je maltretiranje
djece, ena i nemonih staraca, muenje, klanje i spaljivanje.
Ustae su divljaki harale i pljakale. Ostavljale su iza sebe
stravinu sliku. Na svakom koraku ljudski leevi, goli, polugoli, iz-
mrcvareni, unakaeni i oko njih zgruana krv. Spalili su kue i gos-
podarske zgrade, a stvari koje nisu bile za njih , razbacale su na sve
strane.
Moje selo Ponikve ini nekoliko zaselaka: Busii, Vignjevii,
Divii, Lalii, Centar, Ivkovii, Lokve, Jurjevii, Kuii, Poivale,
Vrkaica i Brgljii. U svakom bilo je po nekoliko domainstava.
Krvnici su poeli klati seljake na poetku Busia, a zavrili su dva
kilometra dalje na kraju Brgljia.
U Busiima uz cestu zaklale su ustae Maricu Busi i njena sina
Vladu. Majku su razapetu i na kolac nabile. Istu sudbinu nedaleko
od njih doivjela je i Ljuba Vignjevi. U svojoj kui zaklan je i bra-
ni par Ilija i Sava Vignjevi. Malo podalje, prema Centru, u kui uz
cestu, zaklali su Smilju Pavlovi, njene dvije kerke Danicu i
Maricu, i unuad Nevenku i Simu. U Centru, pred kolom, razbo-
jniki uguie ivote Cvijete Divi i Drage Trbovi.
U zaseoku Lokve koji se nalazi izmeu Lalia i Poivala,
oduzee ivot branom paru Radi Ivkoviu i Marti avri. To uinie
i sa majkom Savicom, njenom kerkom Nadom i njihovim
roakom Pavlovi Ljubom.
Njihovi leevi izgledali su jezivo. Tijela su bila unakaena, sas-
jeena, izlomljena.
Tijelo Marte, koja se grevito odupirala krvnicima, bilo je dos-
ta unakaeno kao i le Nade Ivkovi, Saviine kerke. Savica je ju-
naki poginula. Stala je pred ustaku kolonu i prkosno im dala do
znanja da nee dugo haraiti i da im je mo na izmaku, a krvnici su
je nakon toga rafalom pokosili. To je bila majka Nikole Ivkovia
koji je kao prvoborac jo prije svoje majke poginuo u borbi protiv
faizma. Poivale se nalaze u blizini zaseoka Lokve, na jednom
malom brdacu gdje su svega dvije kue, i to imeke i Radice. Po-
rodica imeke sila je iz zbjega u kuu moga djeda Radice, oca moje
majke, Rade Divia. Tu u djedovoj kui su nas zatekli krvnici
ustae. Zaprepateni i nemoni, kroz prozor sobe, dolje prema
213
Lokvama, vidjeli smo kako se za Solarevom talom Marta avrinka
bori sa ustaama. ena ezdesetih godina oko pola sata borila se
na ivot i smrt. Nakon tekog obrauna savladali su je i zaklali.
Kua moga djeda Radice imala je dvije sobe i kuhinju. Tu smo
se nali djed Radica, njegova supruga Boja koju smo zvali maj-
ka, baba Sarka, ujna Sara, moja majka Milica i ja, dvanaest godinji
djeak. Svi smo bili stjerani u jednu veu sobu koja sa dva prozora
gleda prema putu gdje se nalazi drvljenik. Ve se spustila i no, ali
je bilo vidljivo zbog snjene bjeline i mjeseine.
Oko kue i u kui bilo je puno ustaa. Stalno su pristizali od
ceste iz Lokava, a s njima je dola i jedna ena u ustakoj uniformi.
Nosila je u rukama veliki krvavi no i pjevala: Koga moja noina
ubode, ne treba mu ni kruva ni vode.
Shvatili smo da su nam to posljednji trenuci. Poeli su nas tui
i po sobi bacati i goniti govorei da e nam oi vaditi i udove rezati.
Traili smo spas od kuta do kuta i od vrata do prozora. Nastala je
velika guva. Svaki ustaa imao je u rukama okrvavljeni no ili ba-
jonetu. Gotovo nikakvog izgleda za spas.
Prvog su iz sobe izvukli moga djeda Radicu i na drvima pred
kuom zaklali. Prethodno su ga na drveljeniku tukli nogama i rukama,
kundacima i noevima. On se bezizgledno odupirao, i dugo, hrabro
odgaao sudbinu. Ustaa je bilo puno oko njega, i onako iznemo-
glog oborili na zemlju. im je pao, jedan ustaa mu je bajonetom
prerezao grkljan i krv sa otrice tog bodea slavodobitno oblizao.
Nas su primorali da sve to gledamo. to je mislila moja mama,
njegova kerka? to sam doivljvao ja? Njegov unuk.
Nakon toga divljakog ina ponovo su nas najurili u kuu, a
tada je pala komanda da se kua zapali kako bismo ivi u njoj izgor-
jeli. Meutim, odluku su i odmah i izmijenili, te nanovo odluili
da nas pokolju, a kuu da sauvaju kako ne bi izgorjela ljetina i
ostala hrana koja e im dobro doi. Iza toga su se rasporedili tako
da je jedan ustaa bio na ulaznim vratima, dvojica kod prozora i
trojica sa noevima meu nama u sobi.
Poelo je klanje. ula se priguena vika, jecaji i krkljanje, a ja
sam jo uvijek izmicao po sobi. Pokuao sam pobjei kroz prozor,
ali me krvnik priepi uza zid niz koji sam se i sruio. Tada je ustaa
214
izmom stao na moj desni obraz, prignjeivi mi glavu uz pod. otetio
mi je desnu eljust, slomio mi nekoliko zuba. Zadali su mi nekoliko
uboda noem i gazei izmama po meni nanijeli mi ozljede po noga-
ma, tijelu i rukama. Bio sam sav okrvavljen i izmrcvaren. Pogleda-
jte, kakav izgledam. Pun sam oiljaka i izvitoperen.
I ostali u kui su slino prolazili. Tukli su ih, boli i sjekli noevi-
ma. Dok se sve ovo sa mnom dogaalo, uo sam zov svoje majke
Milice koja je nedaleko leala, a ustaa joj je noem zadavao ubode
po glavi, grudima i vratu. Nekako sam se uvukao pod krevet.
Pokuao sam pomoi majci viui: Pustite mi majku! Kada sam
se oglasio, ustaa, koji mi je klao majku, skoio je na mene. Poloio
me na lijevu stranu, pritisnuvi mi glavu uz pod, a zatim mi zario
veliki no ispod desnog uha i vilice u vrat i onda ga naglo zaokre-
nuo. No je proao kroz vrat iza grkljana i izaao na drugu stranu,
ispod lijeve donje vilice. Vidite i sada kako to izgledam.
Ponovno me oblila krv, izbijajui mi na ui, nos i usta. Tada
sam se onesvijestio. Majka me zvala, ali nisam uspio doi k njoj,
niti joj u njenim mukama pruiti bilo kakvu pomo, kao ni drugi-
ma koji su u istoj sobi sa mnom bili osueni na smrt.
Soba je bila puna krvi i kroz pod je curila u podrum i slijevala
se u kace i po krumpiru koji se tu nalazio. Leali smo na podu u
krvi. Bili smo u nesvijesti, nepomini, naklani, izmrcvareni. Ustae
su u uvjerenju da smo svi mrtvi napustili kuu i nastavile pokolj
Srba na Vrkaici, kod kue Sime i Smilje Pavlovi. To je bio brani
par koji je imao dvoje djece, Nikolu starog etiri i Maricu staru est
godina. Kod njih se tada naao sinovac, dvanaestogodinji Milo.
Sve ih je uvala baka Janja. Smilja i Simo nisu bili kod kue. Ustae
su zaklale i djecu i baku. Muili su ih, kopali oi, rezali ui i nosie,
upali kosu, sjekle prste na nogama i rukama. Nakon takvog zvjer-
stva zapalile su kuu. Ipak leevi nisu izgorjeli jer su ih iz zapaljene
kue izvukli ljudi koji su se tada spustili s planine u selo.
Nakon toga u blizini, zaselku Brglii zaklali su u Miletiinoj
kui starog Milu Jurjevia, njegovu ker Duku i troje djece, a etvr-
to dijete, Milku Busi su ranili. U istom zaseoku uhvatie Milicu
Jurjevi i Smilju Kui, zatvorie ih u kuu i zapalie. ive su izgor-
jele. Zaklale su ustae tada i Cvijetu Lali sa njene dvoje djece.
215
Kada su se nasitili krvi, napustili su selo, a ljudi koji su na vri-
jeme izbjegli, spustili su se sa planine, pokupili mrtve i sahranili
na mjesnom groblju. One koji su davali znakove ivota prevezli su
do partizana na Pribanjce gdje im je pruena prva pomo, a zatim
u partizansku bolnicu umberak gdje su ostali na lijeenju. Na li-
jeenje su otpremili moju mamu, mene, majku, ujnu Saru i Milku
Busi. Od svih ovih rtava danas smo ivi jedino Milka Busi i ja,
Vladimir Mrvo. Ustae su selo do temelja opljakale i zapalile. Na
stotine grla stoke su otjerale. Samo su iz tale djeda Radice odag-
nali 15 grla krupne stoke. Njega su zaklale, a njegovu suprugu is-
jekle noevima i zaklale, ali je usprkos mukama ostala iva i doivje-
la duboku starost. Njihovi sinovi, Duan i Stojan, bili su daleko od
kue i preivjeli rat
Ove 1987. godine, Vladimir Mrvo, je sudac Opinskog suda u
Ogulinu. Teki invalid. Oiljci noeva se dobro poznaju na njego-
vom vratu i tijelu. Oenio je Hrvaticu i imaju sina i ker. ive u sklad-
nom braku.
GORANSKI VJESNIK BROJ 90
od 16. oujka 1945. godine
Ustae Josipa Brace Tomljenovia tzv. Bracine bojne nisu mi-
rovale ni krajem 1944. i 1945. godine. Ustake jedinice i grupe raz-
miljele su po popaljenim srpskim selima i hvatale srpske seljake gdje
bi ih stigle: na ognjitima, poljima, u ivicama, putovima Tako su
ustae Bracine bojne upadale u srpska naselja Donjih i Gornjih Du-
brava, Ponikava i Popovog Sela, hvatale, ubijale, klale i silovale,
pljakajui i ono malo imovine to je do tada jo nisu odnijele.
O tome u svom iskazu slikovito svjedoi ustaki zloinac Fra-
njo Mance iz Brod Moravica, to ga je dao na suenju u Mrkoplju
1945. godine. Pored ostalog on je ispriao, a Goranski vjesnik,
broj 90, od 16. oujka 1945. godine, objavio: na nagovor poruni-
ka Josipa Delaa, Ivana Barbaria i Viktora tajduhara ubio sam iz
216
puke jednog civila u Triu. On je bjeao ispred nas, uzeli smo
mu tri komada blaga. Poetkom prosinca 1944. godine ubio sam
iz puke u Gornjim Dubravama jednog civila, mladia uru
Vinjia iz sela Vinji Brda i oteo mu vreu kukuruza koju je nosio
u mlin. Istog dana ubio sam dvoje djece, jedno muko i jedno en-
sko. Noem sam zaklao jednog civila, 65-godinjeg Miu
Mikainovia (Mihajla iz sela Mikainovii, Gornje Dubrave, 20. 12.
1944. o.p. .Z.), kojeg su bili uhvatili Dela, Barbari i tajduhar.
Oni su mi ga doveli u dubravsku pravoslavnu crkvu Sv. Petka i tamo
muili a ja sam mu prerezao vrat. Tog dana sam silovao dvije ene.
Silovali su ih i Dela, te Barbari i tajduhar. Nakon toga sam ih ja
zaklao, a svakoj sam odrezao po jednu sisu. Kasnije smo u Dubra-
vama slavili vinom i rakijom.
Dana 15. prosinca bili smo u Gornjim i Donjim Dubravama.
Tom sam prilikom uhvatio ensko dijete od 10 godina i prerezao
mu grkljan, a to sam isto uinio jednom 35-godinjem mukarcu
kojeg su drali Barbari i tajduhar.
Porunik Dela je uhvatio jedno 12-godinje ensko dijete, na
puku metnuo bode i pozvao nas da gledamo kako on kolje. Di-
jete je povalio, a nogom mu je stao na vrat, no je zabio u trbuh, a
onda ga digao uvis. Zatim ga je bacio na tlo, i prerezao mu grkljan.
Barbari i tajduhar zaklali su svaki po jednu enu (Miri ro. Za-
tezalo Ilinku, 47 god. i Zatezalo ro. Miri Martu, staru 44 godine,
o.p. .Z.). Oni su im prerezali grkljane, odsjekli sise i ruke. Nakon
ove akcije ponovno smo se zabavljali uz vino, rakiju i pjesmu.
Krajem prosinca ponovno smo bili u Donjim i Gornjim Dubra-
vama. Tada je porunik Dela iz puke ubio jednog civila. Kod njega
smo nali 200.000 kuna, koje je uzeo Dela. U umi su druge ustae
uhvatili 2 mukarca, doveli ih k meni da ih zakoljem. Ja sam im prere-
zao grkljane, i razrezao prsa, a Barbari i tajduhar rezali su im ruke
i noge. Uhvatili smo svu trojicu civila, jednog sam ja ubio pukom, a
ostalu dvojicu zaklao je porunik Dela noem. Uzeli smo im novac
i podijelili ga. Dela si je uzeo 200.000 kuna, Barbari 65.000, tajdu-
har isto toliko, a ja sam dobio 30.000. Na sam Boi u blizini Du-
brava uhvatili smo dva mukarca, jednom sam ja prerezao grkljan, a
porunik Dela najprije njegovu muku snagu, a zatim grkljan.
217
Dalje na cesti ulovili smo jo dvojicu, jednom sam ja prerezao
grkljan, a po tome rasporio prsa, drugome je to isto napravio Bar-
bari. Iza toga su dole ustae, Avdo Tomi iz Mrkoplja i Ivan Tro-
ha iz Senjskog, koji su onako mrtvima izboli oi, odrezali ui i nos.
Nakon toga su mi ustae doveli drugu dvojicu civila s kojima sam
na isti nain svrio, a onda su im Ivan Troha i Alojz Troha, oba iz
Senjskog, te Pero Svetlei i Ivan Vanina iz Ravne Gore iz
rasporenih prsiju izvadili srce, rezali im muku snagu i ruke. Tog
dana zaklali smo jo dvojicu mukaraca, jednog ja, a drugog Niko-
la Rajnovi, Srbin iz Srpskih Moravica, te Sulejman Agi iz Tuzle,
koji je svojoj rtvi razbio lubanju sa kundakom.
Nakon toga su mu izvadili mozak, a onda prerezali vrat. Sulej-
man je s noa lizao krv i govorio: Vidite, ovako se pije partizanska
krv. Agi je jo mrtvacu odrezao nos i izvadio oba uha.
Ja se tano sjeam datuma i svega to sam uinio, jer imadem
dobro pamenje. Sve sam to radio jer su i drugi tako radili, smat-
rao sam da sam dobar ustaa zato to to inim.
Ustae Josipa Tomljanovia Brace zaklale su krajem 1944. i do
kraja maja 1945. godine jo nekoliko mukaraca, ena i djece na
podruju opine Gornje Dubrave. Krajem marta 1945. godine
ustae rukovoene tajduharom pljakale su i ubijale po selu Go-
jaku. Tako su uz opljakanu stoku poveli sa sobom i staricu Bo-
janu Vinji, obeavi joj stoku povratiti, ali su, im su preli rjeicu
Bistrac, zaklali je i odrezali joj glavu. Istoga dana i na istom mjestu
zaklali su i seljanku Ilinku Karapandu, koja je pola oprati rublje
na rijeci
U te etiri godine postojanja ove zloinake tvorevine samo na
podruju ove opine usmreno je 433 ivota: mukaraca 335 ili 76%,
ena 75 ili 18% i djece 24 ili 6%. Od ukupnog broja najvie je
mukaraca i ena u najproduktivnijoj dobi od 50 godina starosti.
Od ukupnog broja ljudskih gubitaka 433, poginulo je u borbi pro-
tiv faizma, a za domovinu svoju, Hrvatsku, njih 128, na brojnim
ratitima irom Jugoslavije.
15
15 Vidi detalje, Historijski arhiv u Karlovcu, 1987. Opina Gornje Dubrave, Nedeljko
Vinji, Ljudski gubici i ratna teta na podruju opine Gornje Dubrave 1941-1945.
str. 862-888.
218
Evica ivkovi
Veliki Gradac
Glina
Dana 19. i 20. novembra 1941. godine ustae iz Zagreba, Ko-
stajnice, Gline i dijelovi Pavelieve tjelesne bojne, pobile su, pok-
lale i spalile u njihovim kuama u selima: Kraljevani, Banski
Grabovac, Mali Gradac, Veliki Gradac i Klasni 370 srpskih ena,
mukaraca i djece. Opljakali su im imovinu, kue i gospodarske
zgrade zapalili. Svi su oni pohvatani u svojim kuama, stajama i na
poljima. I svi bili seljaci.
Jedina preivjela pokolj u Velikom unjaru, Evica ivkovi je
1971. godine ispriala:
Pred samu no 19. novembra 1941. godine dole su ustae u
Veliki Gradac. Sav narod bjeao je ispred njih. Ja sam bila tada sa
svojom majkom kod moje strine u kui ivkovia koji je bio u
njemakom zarobljenitvu. Skupilo se jo ena i djece iz sela u nji-
hovo dvorite i kuu. Moja mama i strina dogovorile su se da kau
ustaama, kada dou kod nas, da je moja strina mojoj mami ses-
tra, a da su sva djeca strinina, te da je njen ovjek u zarobljenitvu.
Strina je imala kod sebe njegovu dopisnicu koju joj je nedavno bio
poslao.
U tom momentu dolo je oko 10 ustaa u dvorite. Jedan upita
strinu: Gdje su vam ljudi, da li su u etnicima i da li imate oru-
ja? Strina je odgovorila: Moj je ojk zarobljen u Njemakoj, evo
vam karta koju mi je poslao. Ustaa je uzeo kartu, ali joj nije pri-
davao vanosti. Odmah je naredio da svi s dvorita uu u kuu to
su oni i uradili. U kuu su ula i estorica ustaa. Ukupno je nas u
kui bilo 15, to ena, to djece. Ustae su nam tada naredile da
vjebamo dizanjem i sputanjem ruku uz tijelo. Ja sam stajala uz
prozor. Imala sam tada 8 godina.
Prije ulaska ustaa u kuu, jedan djeai ispeo se na tavan i
sakrio se u kukuruz. Kada su ustae dole u kuu, jedan od njih se
penjao uz lotru (ljestve) na tavan i razgledao po tavanu, ali djeaka
nije primijetio i on je tako ostao iv.
219
Poslije vjebanja jedan je ustaa upitao moju mamu: Koga
prvog da zakoljemo, djecu ili vas? Majka je sklopila ruke i molila
da ne zakolju nikoga, da mi nismo nita krivi, a ako treba klati, da
prije kolju njih starije. Trojica ustaa su poeli udarati noevima
odrasle i djecu. Jauci su se uli od svih nas iz svega glasa i molili
smo ustae da nam potede ivot. U pei je gorjela vatra i na njoj se
kuhao grah koji je vrio. Majka je bila kraj pei i kada je pala od
ustakog noa, taj isti ustaa je sa pei izlio vreli grah po njoj. Svi
su leali u krvi na zemlji, a moj brat od strica, malen kao i ja, podi-
gao se sav krvav i zamolio zlikovce da ga ne ubiju. Na to mu je priao
jedan krvnik, opsovao srpsku majku i udario ga noem u predio
srca od ega je pao na zemlju i ostao u krvi mrtav. Mene su odvukli
od prozora, uboli me na pet mjesta noem, evo pogledajte, te sam
se nala sva krvava na zemlji u sobi, ali sa svijesti.
Ustae su izale iz kue na dvorite. ula sam kako je jedan
rekao: Markovi, Popovi, hajdemo, dosta je klanja, a Grabovac
je daleko. Prije nego li su izili iz kue, pocijepali su noevima
perine (blazine) i jastuke uzglavae, perje rasuli po mrtvima i za-
palili. Kada je kua poela gorjeti i oni otili, ja sam se onako ra-
njena izvukla iz kue. S tavana je doao i onaj djeak. On je naao
neke ene koje su me odnijele svojoj kui i previle mi rane. Ozdravi-
la sam ali su rane ostale
Boko Dragi
Blinja Petrinja
Bio sam dravni lugar i slubovao kao takav sve do 10. aprila
1941. godine tj. do proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske. Imao
sam 41 godinu, bio oenjen i imao troje djece.
Ve 11. aprila 1941. godine, oko 17 sati, uao je u moj stan u
Volinji rimokatoliki upnik iz Divue, Ante urii s jo trojicom
ustaa. Svezali su mi pred djecom i suprugom ruke icom na lea,
ugurali u auto i odvezli u Bosansku Kostajnicu. Zatvorili su me u
ustaki stan, kome je bio na elu ustaki porunik Pudi. On me je
odmah u svojoj kancelariji izudarao bokserom po vratu i glavi, pa
220
sruio na pod. Pri tom mi je opsovao kraja Petra, kraljicu Mariju i
srpsku majku. Zatim je doao jedan kova Musliman, koji mi je
stavio lanac na noge. Pet dana drali su me u jednoj sobi bez hrane
i vode. esti dan su me premjestili u zatvor Ispostave sreskog
naelnitva u Bosanskoj Kostajnici.
Tu sam zatekao dr. Gliu Tadia, advokata iz Kostajnice,
njegovog sina Boka, Boru Lukia, kafediju iz Bos. Kostajnice, s
ukupno oko 250 Srba iz Kostajnice i drugih srpskih naselja. Svaku
no upadale su u zatvorske sobe ustae i tukle nas zatvorenike vo-
lovskim ilama i lancima. Neke su Srbe izvodile ustae iz zatvora,
vezane ubacivale u amce, odvozile rijekom Unom, ubijale ih i ba-
cale u vodu. Veina ovih nesretnika bili su iz Bosanskog Petrovca,
pa im ne mogu navesti njihova imena i prezimena.
Sjeam se dobro da je na prvi dan pravoslavnih Duhova, juna
1941. godine doao u zatvor ustaki nadporunik Jelaa i izveo iz
elije Aleksu Ostojia, srpskoga seljaka iz Hrv. Kostajnice. U
dvoritu mu je naredio da legne na lijevu stranu. Kada je Ostoji
legao hrvatski ocir, ustaa Jelaa, uzeo je u jednu ruku veliki avao,
a u drugu eki i ovaj avao zabio nesretnom Aleksi Ostojiu u
desnu sljepoonicu. Ostoji je pri tome naricao. Mi ostali zatvore-
nici morali smo gledati. Natporunik nas je upozorio da bi ovako
mogao svaki od nas proi ako dobro ne budemo sluali njegove
zapovijedi. Na Aleksa Ostoji nije odmah umro. Priao je jedan
drugi ustaa i iz pitolja ga ubio. Njegov le su ustae po noi iz-
vukle iz zatvorskog dvorita i bacile ga u rijeku Unu, gdje su inae
bacale pobijene srpske seljake.
Ja sam se nekako izvukao iz ovoga pakla i pobjegao u umu,
30. jula 1941. godine. Skrivao sam se kao i mnogi drugi Srbi po umi
i uspio sam doi vezom do neke propusnice na tue ime te 26. sep-
tembra 1941. doi u Beograd.
Zapisnik sastavljen u Beogradu septembra 1941.
Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.
Boko Dragi s.r.
221
Jerej Mihajlo Kotljarevski
ivaja paroh
Dubica Kostajnica
Dana 31. marta 1941. godine bio sam pozvan u vojnu slubu i
rasporeen u 67. poljsku bolnicu u Veliku Mlaku izmeu Zagreba
i Velike Gorice za vojnog svetenika. U toj samostalnoj jedinici
meu ocirima nije bilo ni jednog Srbina, a od 100 vojnika samo
ih je bilo estorica Srba. Vano je ovdje primijetiti da iako je ve
poeo rat ta bolnica je tek 7. aprila 1941. godine navee dobila odi-
jelo i obuu za vojnike i neto od bolnikog inventara, a ta naj-
glavnije ni lijekove ni zavoje uope nije ni dobila. Saznao sam, jer
od mene su krili raspise vie komande, da je nareen pokret 67
bolnica iz Velike Mlake (10 km od Zagreba) za Karlovac za 8. 4., ali
ta bolnica nije ni krenula sa svoga mjesta do 10. aprila poslije
podne. Tada su se nenadano razili neki ociri i komandant je
naredio preko narednika-vodnika da ja vodim bolnicu na volovi-
ma u pravcu Velike Gorice gdje se vodila borba izmeu odstupa-
juih jugoslavenskih trupa i ve trupa hrvatskih ustaa. Kad smo
ve bili u pokretu dovezao se komandant bolnice i naredio da se
okrenu kola nazad te da sav inventar opet istovare u magazine, a
sam komandant skinuo je epalete i bacio ih. Kad sam se vratio u
selo, doznao sam da Hrvati spremaju po noi u znak radosti i pokolj
svih nas pravoslavnih vojnika koji su se zadrali u tom selu. Obavi-
jestio sam nae i rekao da napuste selo, to su oni i uinili, a ja sam
krenuo u sumrak sa svojim posilnim Kostom Bariem iz Utice za
Veliku Goricu. Na sve strane uli smo pucnjavu i svakog asa nas je
vrebala smrt. Na kraju varoi u Velikoj Gorici vidio sam Hrvate
civile s trobojnicama hrvatskim i pukama u rukama. Jedni za-
dravaju prolaznike, a drugi vuku neke vree i stvari, sigurno iz
nekih vojnih skladita. Takva nas je jedna patrola uhapsila i odve-
la u zgradu Gradskog poglavarstva, gdje su nas pretresali i ostavili
da prenoimo na golom podu zajedno s mnogobrojnim vojnicima
jugoslavenske vojske. Rano u jutro na zauzimanje nekih pridolih
ocira bili smo puteni da dorukujemo, ta sam ja iskoristio da
izaem iz varoi u pravcu Siska. Tako sam pjeice preao put od
222
Velike Gorice do moje ivaje. Naroito je bilo nezgodno kod
Turopolja, Siska i Sunje gdje su ustae i hrvatski civili neprestano
na nekoga pucali, pregledavali stvari i dokumenta. Tako sam imao
sreu da su me proputali, as kao unijatskog upnika, a as kao
muslimanskog hodu, jer sam bio u uniformi a nisam imao
nikakvih dokumenata.
Tako sam doao kui u ivaju. Nakon samo nekoliko dana na
sam urevdan 6. maja 1941. godine sluio sam u Utolici, poto je
tamo bila hramova slava. Za cijelo vrijeme slube Boje patrolirale
su ustae oko crkve, a nekoliko njih bilo u civilu i u crkvi. Poslije
slube odmah su rastjerali sav narod da ide kuama. Kad sam
izaao iz crkve dola je sva uplakana ena i izjavila meni da su joj
ustae u po dana okruile kuu u Utolici nedaleko crkve i ubile je-
dinca sina, pa me je molila da ga saranim. Ja sam zatraio dozvolu
vlasti i dobio je od dr. Stipania iz Kostajnice u kojoj je bilo navede-
no da je streljan odlukom prekog suda iako dotini nije ni bio
suen niti osuen, ve su ga ubile hrvatske ustae u njegovom
dvoritu, poto su ga dan prije vezale za jasle i u tali muile.
Pomenutog mladia, rtvu ustakog zloina nisam dostojanstveno
sahranio jer to nisu ustae dozvolile i pored izdane dozvole vlasti.
Ustae su poele hapsiti moje parohijane. Svakog dana njih vie.
Zavladao je strah za sudbine uhapenih. Dolazile su u selo tune
vijesti. Ubrzo je doao i na mene red. Nou, oko 12 sati 9. maja 1941.
zauo sam lajanje moga psa i bat koraka oko moga stana, a zatim i
lupanje na vrata uz povike: Otvaraj, straa! Kad su moji ukuani
otvorili vrata utralo je u stan nekoliko ustaa i s uperenim
pukama poeli su hodati po prostorijama i naredili mi da se hit-
no obuem i poem s njima. Moja ena i djeca poeli su plakati i
moliti ustae da me ne hapse nou, ve da dou po danu. Na to su
im ustae poele pretiti, psovati da e ih sve pobiti, ako ne uute.
Kada sam ih upitao imaju li nalog za hapenje, jer prema hrvat-
skom zakonu ne smije se niko liiti slobode bez naloga policijske
ili sudske vlasti. Na to me je ustaa Stanko Vujnovi iz Vedropolja
htio udariti kundakom po glavi, ali je na jauk mojih ukuana odus-
tao od te namjere. Izveli su me iz kue svezanog kao nekog razbo-
jnika i posadili me u kola Stevana Obradovia iz aa, na prednji
223
sic, dok su njih trojica s uperenim pukama sjeli iza mene. Ostali
su otili kroz selo i uhapsili Jovana Mikia i uru Zeca. Njemu su
naredili da spremi svoja kola i da ih vozi. Na putu su zastajali na
vie mjesta i lupali ljudima po vratima. Tako smo doli i do kue
Krnjajia u au. Stavili su nas u neko dvorite. Dovele su ustae i
Cviju Orelja, te nas povezli prema Stazi. Stali su na etiri mjesta jer
su ustae hapsile jo neke Srbe. U Stazi su nas pohvatane uveli u
jednu prostoriju opinskog poglavarstva gdje su spavala dvojica
ustaa: konjokradica i robija sada u ulozi opinskog nadstraara,
neki Toma Maek. Ovaj je odmah dok je obukao cipele skoio k
meni, zagledao mi se u lice i rekao: A to je ta ptiica, te me poeo
amarati po glavi, nogama, po stomaku i butinama. U to se obu-
kao i onaj drugi ustaa Dragan Koli i taj se pridruio ovom razbo-
jniku Maeku. Uz psovke majke mi srpske tukli su nemilosrdno i
muili me cijelu no do podne drugoga dana. Samo su se smje-
njivali, tukli i cerekali. Vie puta su me prisiljavali da sjednem
nasred sobe na pod, a zatim me tukli rukama, nogama i kundaci-
ma. Njima se pridruio i onaj ustaa Stanko Vujnovi, visok, jak
robija iz Vedrog Polja kod Sunje.
Zadavali su mi teke udarce po glavi tako da sam padao u nes-
vijest, a Koli bi me tada udario cokulama pod rebra i po cevanica-
ma da bi me zadrao pri svijesti. Isti Koli mi je naredio da vjebam
kao soko jer je i on bio u sokolskom drutvu. Uz udarce morao
sam uati sa ispruenim rukama a Koli mi je stavio pet puaka
na ruke rekavi da su to popovske pleke te da to drim mirno i u
takvom stavu sat vremena. Naravno da nisam mogao onako pre-
tuen i slab da to drim ni pet minuta onda su me oborili na patos
i sva trojica su uzjahala na mene, a ja da ih u leeem stavu vuem
po istom. Zatim su me podigli i pritisli uza zid i no mi naslonili
na prsa kao da e me probosti, ali su odustali rekavi da za to ima
vremena, jer da im jo nisam sve rekao ono to oni od mene trae.
Tada me je ustaa Koli izveo u mrani hodnik i gurao je moju
glavu u klozet, ali nije uspio, pa me udarao glavom o zid i o kameni
pod, uhvatio me za vrat i stezao mi grkljan s namjerom da me za-
davi. Istrgao sam se razbojnikih kandi, ali me je uspio snano
udariti nogom u lijevu stranu stomaka. Drugi su u sobi tukli moje
224
pohvatane parohijane. Doao je Maek pa su i mene ponovno uve-
li k njima u sobu koja je bila sva krvava. Tada su moje ljude prisilili
da me oni amaraju svojim rukama, a zloinci su pri tome uivali,
smijui se i zvjerski cerekali. U zoru odveli su mene i Mikia na
tavan i tamo nastavili s naim muenjem. Koli me je prislonio uza
jedan stub, a na drugi sam se naslonio s obje noge. Svom snagom
mi je pritisnuo grudni ko. Zatim mi je drugi zlikovac Stanko Vu-
jnovi naredio da legnem na pranjavi pod i da jedem prainu, a
on mi je stao na lea i igrao hrvatsko kolo, jako me udarajui svom
snagom nogama i drao puanu cvijet na mome potiljku, pretei
mi da e odmah okinuti ako ne pojedem svu prainu. Tada je pored
raznih uvreda, psovki rekao: Jedi vlaki skote svetu zemlju hrvat-
sku, a ja u igrati po Srbima hrvatsko kolo.
Ustaa je traio izmet po tavanu da me prisili pojesti ga, a
kad ga nije naao onda me je opsovao, donio obinu agu i prislo-
nio je mome vratu, ali je u tom asu dotrao jedan drugi ustaa i
rekao mu da to ostavi za drugi put, odnosno za drugu no kad e
me konano presluati. Uz te muke stalno su mi psovali Kralja,
Jugoslaviju, Srbe, pravoslavno svetenstvo, kojeg su nazivali neo-
brazovanim jarcima, upali su im bradu i kosu. Sva zla koja su mi
inili i ne mogu iskazati.
Bio sam oteen, krvav, modar i jedva sam koraao. Oko podne
pustili su mene i Mikia da moemo u pratnji otii u gostionicu
gospodina Smiljania i neto pojedemo. Tu smo popili sam aj.
Preli smo u gostionicu moga prijatelja Jove Crnojevia. Kad me
on vidio odmah je otiao onako sav uzbuen kod ustakog povje-
renika Ive Juraina. Molio ga da makar tu no ostanem kod njega i
da mu on garantira svojim ivotom i svoje porodice da neu pob-
jei i da e me u jutro dovesti k njima u zatvor. Nou mi je jako
pozlilo, pa je povjerenik dozvolio na molbu svoga prijatelja Crno-
jevia da me odvezu doktoru Tomaiu, Hrvatu. On me je pregledao
uz silno uzbuenje i zaprepatenja vidjevi ta su mi uinili. Dr.
Tomai je nazvao ustakog povjerenika Ivu Juraina i rekao mu
da nisam sposoban za zatvor u Kostajnici nego neka me ostavi kod
Crnojevia dok se malo zdravstveno oporavim. Na moju sreu u
nesrei, tako je i bilo. Leao sam u kui Jovinoj, pomalo se oporav-
225
ljao. Dobro su me pazili ukuani, ali i ustae koje su stalno obila-
zile kuu, da ne bi ja pobjegao. Ustaki povjerenik im je naredio
da ne smiju ulaziti k meni, i da me ostave na miru dok ne
prizdravim. Kada sam se malo podigao, doao je k meni povjerenik
Ivo Jurain s pisarom. Presluali su me i izdali potvrdu da sam slo-
bodan i da se mogu vratiti kui.
Kod kue u ivaji sam vie dana leao i lijeio se. Ustae su me
stalno obilazile. Odvele su i tukle tih dana i moje komije Srbe:
uru Baia, Stojana Janjia, Stevana Smiljania, Iliju Berberovia,
Cviju Ralia i jo nekoliko drugih. Sve one koji su proli ustaku
torturu kao i ja, ove pohvatane kao i druge Srbe ustae su pobile.
Pomiljao sam i na samoubojstvo, samo da vie nikada iv ne
dospijem u ruke tih ustaa krvoloka. Trebao sam se lijeiti, a nije
bilo nikakove mogunosti. Krajem maja moja je ena uspjela pre-
ko jednog prijatelja dobiti propusnicu od sreskog naelnika u Ko-
stajnici. S njom sam noi 1. juna 1941. godine vozom otputovao u
Beograd. Smjeten sam u bolnicu gdje su me lijeili
Od zadobivenih udaraca izgubio sam sluh, imam zapaljenje
usta i nosa od one praine koju sam morao lizati i gutati po podu
tavana, izbili su mi zub, imam bolove s lijeve strane grudnog koa,
proirenje aorte, oteeno srce i ee bolne ivane napadaje.
Ostao sam iv. Srpsku pravoslavnu crkvu i parohijski dom su
opljaale ustae i unitile.
Svjedoanstvo u Arhivu Jugoslavije, fasc. 922, zapisano 15.
marta 1942. u Beogradu.
Jerej Mihajlo Kotljarevski, paroh ivajski, s.r.
226
Mile Poar
Strmen
Crkveni Bok
Kostajnica
Godine 1941. imao sam 47 godina ivota, suprugu i dvoje
djece. U selima nae opine Crkveni Bok ivjelo je 3.000 Srba.
Ve 29. aprila 1941. dole su ustae iz Sunje, Bobovca i Lonje u
nae selo Strmen i Crkveni Bok. Odveli su nekoliko ljudi, isprebi-
jali ih i pustili kuama. Ve 1. maja dole su ustae ponovno i poh-
vatale 25 Srba. Meu tim Srbima bio sam i ja. U Sunji tukli su nas
cijeli dan i no u zatvoru kundacima i glogovim tapovima. Pustili
su nas i kuama. Ponovno su doli 2. augusta 1941., uhvatili Peru
Purajlia i ubili ga u selu. Iza toga su naredili iz Kotarske oblasti
Kostajnice, da mi Srbi pravoslavne vjere moramo svi prei na ka-
toliku vjeru. Prijetili su nam ako to ne posluamo da emo biti
ubijeni i imanja naa e uzeti Nezavisna Drava Hrvatska. U naa
sela zaredali su dolaziti katoliki sveenici iz Zagreba i upnik iz
Sunje, Orli. Drali su nam govore i dokazivali nam da je jedino
rimokatolika vjera prava i da mi pravoslavci moramo prei u ka-
toliku, jedino ispravnu vjeru. Govorili su nam da su nai djedovi
bili Hrvati i katolici pa da trebamo i mi da se povratimo u hrvatstvo
i rimokatoliku vjeru. Pretili su nam i oni, ako to ne uinimo da
emo biti odvedeni u logore i tamo pobijeni.
Pod ovakvim pritiskom Srbi s podruja nae opine preli su u
katoliku vjeru, mislei da e tako spasiti svoje ivote. Srpsku pra-
voslavnu crkvu u Crkvenom Boku su pretvorili u rimokatoliku i u
njoj je vrio rimokatoliku misu upnik iz Zagreba August Kralj.
Na duobrinik. Ovaj je upnik traio da moramo redovito
dolaziti na katoliku misu i da se moramo ispovijedati. Srpska pra-
voslavna crkva u Strmenu je opljakana a zatim je ustae i poruile.
Prisiljeni smo slaviti katolike svece, a slavljenje pravoslavnih bilo
nam je zabranjeno pod prijetnjom najteih kazni. Prisiljavali su
nas da se upiemo u ustae. Nai mladii i djevojke morali su se
upisati u ustaku mlade. Dolazili su k nama iz Sunje i drali pre-
davanje o ustakim naelima. Kada smo se tako pokorili, svim nji-
227
hovim nareenjima pustili su nas u nekakvom miru sve do 13. okto-
bra 1942.
Toga 13. oktobra nae su kue opkolile ustae iz Jasenovca za-
jedno s naim susjedima Hrvatima ustaama. Pohvatali su sve koji
nisu uspjeli pobjei i odvele u logor smrti Jasenovac. Psovali su srp-
sku i partizansku nam majku. Ulazei u sela pucali su i ubijali
mukarce, ene i djecu koji su bjeali. Toga dana pobili su tako
naih 100 suseljana. Sjeam se nekoliko imena ubijenih pa u Vam
ih kazati: Mile urii, uro Zlokapa, Mile Dragosavljevi iz
Crkvenog Boka, Matija Runov, Boko Rak, Stojan urii i Nikola
Kaar iz Strmena. Iliju Garia, slijepog starca od 90 godina iz Strme-
na uhvatile su ustae u njegovoj kui i odvele ga do Save i bacile ga
u vodu, gdje se utopio. Ubili su, sjeam se: Maru Kukavicu, Anu
Maslovara, Anku Zlokapa, Stoju Dragosavljevi, Milku Karan iz
Crkvenog Boka, Iniju Radovanovi, Mariju Radovanovi, Katu
Cikota, Macu Drai, Soku Rak, Katu Dokman, Ljubu Vili, Janju
Kordi, Smilju Bijelac iz Strmena. U kolijevci su ustae ubile dijete
ure Radovanovia iz Crkvenog Boka, kome je bilo samo 4 (etiri)
mjeseca.
Leevi pobijenih ostali su due nepokopani, pa su ih razvlaili
psi i jeli krmci. Leevi su bili iznakaeni. Sestri Jovana Ivanevia,
Stoji, ustae su zaboli kolac u spolovilo i tako je ostavili. Tom pri-
likom odvele su ustae u logor Jasenovac 236 Srba seljaka. Jedan
broj su pustili kuama. Kue su im bile opustoene i stoka odvede-
na u susjedna hrvatska sela. Hrvate u pljaki predvodio je i onaj
katoliki upnik koji nas je uio da je rimokatolika vjera jedina
prava. upnik August Kralj pljakao je iz srpskih kua sve to je
smatrao vrednijim za njega i njegove upljane katolike, a zatim se
odselio u Sunju. Kada su neke nae ene traile svoje stvari od up-
nikove sestre Marice, ona im je prijetila rijeima: ta e vam stvari,
kada ete opet biti dignuti i oterani u logor Mi smo se od tada
skrivali po umama. Neki su otili u partizane. Ja sam uspio preko
nekog Hrvata da dobijem propusnicu za novac i 12. maja 1943.
godine uspijem da pod tuim imenom izbjegnem u Zemun
228
Opirnije svjedoanstvo u Arhivu Jugoslavije u Beogradu.
Imeniki popis izvrioca zloina i drugo.
Pero Drakuli
Hrastovac
Kostajnica
U Baji jamama su hrvatski vojnici NDH-a pobili i masakrirali
29. do 31. jula 1941. godine 280 srpskih civila. S ovog stratita
Baji jame, uspio je pobjei 31. jula iste godine Pero Drakuli iz
sela Hrastovac kod Kostajnice. On mi je 1975. godine detaljno
opisao: hapenje, premlaivanje, muenje, odvoenje i masovno
pogubljenje Srba u Baji jamama. Njegovo svjedoenje glasi:
31. jula 1941. ustae su uhapsile 4 ovjeka iz G. Hrastovca:
Dragana Radanovia, Jovana Vukievia, Petra Rudia i Duana
aponju. Sva etvorica otjerana su u zatvor u Majuru, gdje je bilo
sjedite opine. Uhapsili su ih etvorica ustaa iz susjednog hrvat-
skog sela. Istog dana, poslije podne, proao je na biciklu kroz selo
G. Hrastovac jedan ustaa i gdje je god koga vidio rekao je: Niko
ne smije da ide iz svog dvorita napolje, svi seljaci moraju biti u
kuama, tko se nae van kue bit e strijeljan na licu mjesta. Toga
dana ipak sam otiao u umu gdje sam naao mnoge svoje seljane
i razgovarali smo o tome ta to sada dolazi i ta da radimo. Milan
Novakovi iz Hrastovca rekao je da bi najbolje bilo da nitko ne ide
kui i da svi spavamo u umi. Ovo se naroito odnosi na tebe Pero,
jer ako bude novo hapenje bit e uhapen meu prvima.
Nismo se mogli sloiti da spavamo u umi nego smo se, una-
to svom strahu, vratili kuama. Legao sam u krevet i nisam jo
bio zaspao, kad najednom moja ena ue u sobu rijeima: Pero,
dvorite je puno ustaa i kua je opkoljena sa svih strana. Jo nije
bila ni dorekla posljednju rije, kad u sobu naglo upadoe trojica
ustaa. Jedan od te trojice, moj neposredni komija iz sela
Grabotani, uperio mi puku u prsa i rekao: Digni se, uhapen
si. Bio sam strahovito iznenaen. U mene uperene tri puke od
229
ljudi koje sam odlino poznavao i nareuju mi: Ruke uvis, dok
ne pretrae sobu. Dvojica njih prevrnuli su sve u sobi, a jedan je
drao puku uperenu u mene. Nisu me vezali, obukao sam se i kre-
nuo s njima. Traio sam da mi kau ta sam kriv i zato me vode?
Odgovoreno mi je da u biti taoc. Ako se njemakom vojniku to
dogodi, bit e streljano 10 Srba za jednog Nijemca. Isto tako, ako
se bilo ta dogodi na eljeznikoj pruzi, koja je od moje kue udalje-
na 500 metara, taoci e biti strijeljani.
Na izlasku iz kue vidio sam u dvoritu mnoge naoruane Hr-
vate, veinom u civilnom odijelu, koje sam poznavao. Kada sam
silazio niz stepenice, ugledao sam iza jednog stupa vojniku cijev
koja je nakon mog silaska bila uperena pravo meni u prsa. Puku
uperenu u mene drao je moj dugogodinji prijatelj iz Majura.
Nisam se mogao nauditi, a o tome razmiljam ve 34 godine, ta
se to dogodilo u ono vrijeme da su se moji prijatelji i poznanici
preobrazili u neto ta nije bilo ni slino dojueranjim ljudima s
kojima sam bio u tijesnim prijateljskim vezama. Ti isti sada tjera-
ju svoje prijatelje iz kua bez ikakve krivice. Zar su netragom nestala
poznanstva i uspomene, zar su zauvijek umrli dobrosusjedski od-
nosi? Zar si i ti doao s pukom da goni Peru Drakulia iz njegove
kue?, upitao sam. uti i naprijed!, bio mi je odgovor.
Zaokupljen mislima koraao sam prema cesti, a za mnom su
ili moja majka, brat, ena i troje djece, od kojih je najstarije ima-
lo 11 godina. U mene su bile uperene puke i onih u uniformi i
onih Hrvata koji su bili u civilu i imali civilno oruje. Na cesti su
stajala kola sa dva vrlo dobra konja, s koijaem iz Majura, koji je
bio zaposlen kod nekog trgovca. U kolima su sjedili naoruane
ustae. Naredie mi da se popnem u kola. Krenuh i dobih prve
udarce kundakom. Viknue Naprijed!. Na to je moja ena zajau-
kala, a ja sam se okrenuo i rekao joj: ini mi se da se vie neu
vratiti, pazi na djecu.
U isti as zaplakala je mati, ena zajaukala, a stariji sin legao
jednom ustai na cipele i zakukao: Zato tuete tatu, tata je bio
dobar s Hrvatima, a vi njega tuete
Nato su ustae poele udarati kundacima djecu, rastjerali
majku, brata i enu, a ja sam se uspeo pod udarcima cijevi u kola.
230
Iz mog dvorita razlijegao se teki jauk. Konji su jurnuli ravnom
cestom, no je bila jedini svjedok rastanka i sramnog pothvata raz-
bojnika. Kada smo stigli do kue Miloa Dejanovia, jednog od
mojih najboljih prijatelja, zaustavie kola. Milo je bio u kui i nije
mu bilo spasa. Doveden je k meni u kola. Pogledali smo se. Oko
nas naoruane ustae, smiju se i prijete, a do juer smo bili naj-
bolji prijatelji komije. Zatvorili su nas u neku drvarnicu u Maju-
ru. Tu smo nali ve nekoliko desetaka Srba. Oko nas su bile
ustake strae.
Cijelu no nismo spavali. Traio sam da me odvedu taborniku,
mom dobrom znancu. Odgovorili su da tabornik ima drugog posla.
Kraj samog zatvora bila je kua mog prijatelja iji sam dolazak
u zatvor oekivao svaki as, iako sam znao da je u ustakoj unifor-
mi i naoruan. Oko 8 sati pojavio se na vratima taj moj prijatelj s
pukom u ruci, s kapom na glavi na kojoj je sprijeda mastiljevom
olovkom bilo napisano veliko slovo U. Sjedio sam uza zid i nije me
mogao odmah ugledati. Dio zatvorenih odmah mu se obratio ri-
jeima: Zdravo, kako si? On im je odzdravljao, ali je ne videi me
upitao: Gdje je moj Drakula? Pokazali su gdje sjedim i on je doao
do mene, pozdravio, sjeo kraj mene na slamu i ja sam ga upitao: ta
je ovo sada? Ja i ti do naeg odlaska u vojsku 1921. bili smo dobri
prijatelji, godinu dana zajedno leali na jednom krevetu u Armiji, a
sada ja hapenik, presuen ne znam zato, a ti u uniformi s pukom
u ruci kao nekada. Odgovorio mi je: Pero, vi ste se morali pokrstiti
kao i oni u Svinici, to ste i vi mogli, pa bi bilo sve u redu. Odgovorio
sam mu: Ne znam ta se radi u Svinici, moda tamo pokrtavaju,
kad su im ubili svetenika Danu Babia. Zamolio sam ga da poduz-
me neto da se ovi ljudi koje i on dobro poznaje osigura od najteih
posljedica, jer on to moe kad ima uticaja. Na to je odgovorio: ta
vam ja mogu, zato se niste pokrstili?, i otiao.
Pored mene je sjedio Nikola Vrebac, gostioniar iz Majura,
kojemu je ker donijela koaru s hranom. Kada je otvorio koaru,
naao je pismo u kojem mu kerka pie: Jadni tata, zato nisi
posluao nas pa da si bjeao u Beograd, s vama nee biti dobro.
Ustae u Kostajnici strijeljaju sve Srbe. Svi Srbi koji su zateeni u
Kostajnici pobijeni su kod Svetoga Roka, Svetoga Petra, na ciglani
231
u Kostajnici i na obalama rijeke Une, te na Stevanovom brodu.
Koliko znamo, ubijen je tvoj prijatelj Milan Pribievi, Stojan
Pribievi, Kelebuda iz Panjana i mnogo drugih. uli smo da neki
lee u Panjanima, ali nismo mogli doznati tko. To to se puca, to u
Baji jamama strijeljaju Srbe iz Bosne. apatom se vijest pronije-
la meu nas. Znali smo da nam se sprema zlo. Nastao je tajac, strah,
neizvjesnost. Nakon nekog vremena ustae su nas izvele u dvorite
gdje je ekao kamion. Povezale su nas i ubacile u njega. Tukli su
jednako one koji se nisu dali vezati kao i ove koji se nisu odupirali.
Iznenaen onim ta sam vidio, zastao sam, ali su me u isti as uda-
rile dvije ustake puane cijevi u lea, uz rijei: Evo jo jednoga,
bio je posebno zatvoren. Jedan mi ustaa prie i upita me jesam
li Srbin. Odgovorio sam da jesam, a ustaa me je izveo iz taborni-
kove sobe, prui onom drugom propusnicu koju je tabornik
napisao za mene. Pogledaj ovo. Kada je ustaa proitao, viknuo
je iz sveg glasa: Ko je taj tabornik da ovim vlakim psima daje pro-
pusnice, to pseto treba zajedno s njima strijeljati Pruaj ruke,
ree mi neki mladi koji je imao na sebi vojniku bluzu i na kapi
slovo U. Odbio sam pruiti ruke. Tada pristupi k meni opinski
pisar u civilu i uzme mi novanik i sve to sam imao. Ustaa poe
opet da me vee. Nisam se dao, pa su me tukli dok me nisu savla-
dali i svezali. Od jakih udaraca poeo sam gubiti svijest, ali sam
dobro zapamtio vie poznatih Hrvata, koji su se smijali i naslaivali
naim mukama. Tukli su me kundakom po glavi, prostaki psova-
li, kao to to mogu samo oni. Kamion je krenuo cestom prema
Kostajnici, prema Baji jamama. Sjeam se vrlo dobro toga stravi-
nog puta u smrt. Tukli su nas posebno estoko kada se kamion
zaustavio na eljeznikoj stanici u Kostajnici. Tu su im se pridruili
i domobrani iz vlaka koji je stajao. Jo i danas imam prebijenu jed-
nu lopaticu i na nekoliko mjesta oteenu glavu. Strano su nas
tukli poznati nam Hrvati. Prebijali su Nikolu Vrabca iz Majura. Iako
ovjek 50-ih godina visok i snaan, pao je od silnih udarac krvav i
nemoan. Nije jaukao, ve je putao neke udne glasove nimalo
sline ljudskima. uru Radovia, opinskog slubenika iz Kreva,
jakog i lijepog kao da je pred smrt htio prkositi bijesnim i podiv-
ljalim ustakim zlikovcima. urinom ocu Adamu, bivem opin-
232
skom naelniku u Majuru, ovjeku s velikim krugom prijatelja, i
Srba i Hrvata, zlikovac je pruio ruku, zgrabio ga za brkove i iupao
ih, trgajui mu dijelove usnice. Moj poznanik, njihov zapovjednik,
rodom iz Gora kod Petrinje, odjednom je viknuo: Ja sada preuzi-
mam komandu, dosta je jauka i plaa, malo pjesme, pjevati, pjevati,
ustajte, majku vam vlaku. Viite ivio Paveli. Niko nije mogao
pjevati, pa su nastavili s muenjem ve izmuenih.
Kamion je preao eljezniku prugu i zaustavio se kod ciglane.
Izgurali su nas na strminu. Nismo mogli hodati, od bolova a i bili
smo povezani. Pod udarcima kolona se ipak kretala nasipom pre-
ma dolini tzv. Bajia jame.
Kada su nas doveli iznad ciglane, pred nama se pojavila
prilino duboka jama. Neki ustaa predloi: Hajde da ih tu pobi-
jemo. Nato sasvim slobodno i mirno Dragan Radanovi kaza: Pa
nemojte nas tu pobiti, blizu je ciglana. Majku ti tvoju srpsku,
ree ustaa, isprebija ga kundakom i potjerae nas dalje. Tada sam
ugledao jednog svog mladog poznanika, trgovakog pomonika iz
Sunje. Bio je u civilu, ali s vojnikom pukom i noem na puci.
Zaudio sam se kad sam vidio da on tue ljude kao da udara klade
na drvljeniku. Na putu, koji nas je vodio u tu dolinu smrti naili
smo na gomile pobijenih Srba. Po odjei zakljuio sam da su iz
Bosne. Meu njima leala je i jedna krupna ena. Njena trbuna
strana bila je rasjeena noem. Jedan mukarac leao je u krvi
potrbuke s glavom meu njezinim nogama. inio mi se poznat.
Jedan zlikovac ree: Tu ih pobijmo, ne gubimo vrijeme. Meutim,
mladi trgovaki pomonik pokaza rukom jednu dolinu. Odvedite
ih tamo, tamo emo ih pobiti. Pljutali su kundaci, zloinci su
nam put pokazivali kundacima i cijevima puaka. Nakon 30 me-
tara nas zaustavie. Hrpe pobijenih seljaka. Neki padoe u nes-
vijest. Neki jauu, jer im je ica stegnula ruke iz kojih se vidi krv.
Neto dalje Cigani su kopali jo jama. Tukli su nas sve jae. Ne znam
zato su nas htjeli toliko mrcvariti? Zastao sam, ne znam zbog ega.
Kada su se umorili tukui nas, njihov komandant viknu: Sada
emo drugaije. Tada ustaa, pekar iz Sunje odvee Dragana
Radanovia i postavi ga 3-4 metra dalje od nas. Kada je Dragan
upitao ta e s njime, dobio je udarac kundakom u prsa. Stani tu,
233
majku ti vlaku, da vas streljam. Zatim su odvezali Adama Radovia
i Nikolu Crnojevia iz Kreva, Crnojeviu su naredili da stavi ruke
na ramena Adamu Radoviu, a Draganu Radanoviu na rame Crno-
jevia. Nama su rekli da se okrenemo od njih. Neki su se okrenuli. Ja
sam ostao gledati. Njihov zapovjednik priskoio mi i snano me
udario akom u lice. ta gleda, majku ti vlaku. Udari me jo jed-
nom. Gledaj, mater ti srpsku. Zlikovac uzme puku na gotovs, po-
vue zatvara. I danas vidim kako je zatvara izvukao metak iz cijevi
i da ja kugla bila malo zelenkasta. Povue obara, odjeknu pucanj,
zapali se kaput na Radanoviu, on pade bez i jedne rijei na zemlju.
Nikola Crnojevi je poao malo natrake, pao na lea, oslonio se na
laktove i ree: Ubijte me do kraja. Neki ustaa prie i opali mu u
potiljak metak ije zrno mu razvali cijelu lijevu stranu lica.
Danas u starosti kad god vidim meso, sjetim se Nikole Crno-
jevia. Ubie i Adama, a zatim redom. Pucaju i po mrtvima, onako
iz razonode.
Uz mene je bio svezan uro Stojakovi, seoski potenjaina,
kakvog samo moe dati nae dobro selo. Rekao mi je: Pero, pri-
makni se malo k meni, zategnuto mi je, boli me ruka. Pogledao
sam uru planim oima, gledali smo se svi skupa i nismo znali
ta da radimo. Ustae su za to vrijeme raspravljale s ovjekom u
fesu o kopanju jama. U to sam pogledao Miloa Damjania i vidio
da je i on u licu neto promijenjen. No u taj mah nisam mogao
znati ta je mislio.
Gledajui Miloa neto sam osjetio i toga asa Damjani je
odskoio od grupe svezanih i poeo bjeati prema umi udaljenoj
oko 60 metara od streljanja. Ustae su otvorile vatru za njim. Neki
su potrali za Damjaniem, a neki su gaali iz mjesta. Jedan Hrvat
civil podigao je lovaku puku i opalio. Vjerovao sam da ga je pogo-
dio, ali na Damjanievu sreu nije. Zamakao je u nisku umicu i
zlikovci su se vratili punei puke. Ustaa me udario cijevi puke u
prsa govorei: Majku ti etniku, sad si doao k nama u ruke.
Poznavali smo se. Iz lica mi je tekla krv, bio sam na izmaku snage,
sve mi se inilo kao ruan san.
Sa svih strana bili smo okrueni uperenim cijevima i onaj pekar
iz Sunje, predloi da nas jednog po jednog kolju. Izvukao je no iz
234
korica. Javio se jo jedan koji je zahtijevao da zakolje petoricu.
Nee nam na taj nain bjeati, ree. Smijali su se, nadmetali, i
junaili. Ustaki komandant prekinuo ih je u govoru i naredi da
upere puke u nas. Tako smo stajali u potpunom vatrenom obruu
i ekali. Zapovjednik ustaa naredi trojici da se okrenu od nas i
izvede Janka Boljania iz Kreva, koga je unaprijed odreio od sve-
zane skupine i postavio pred tri cijevi. Tada je izveo Simu Bausov-
ca, eljeznikog radnika iz Gornjeg Hrastovca i stavio ga pred Jan-
ka Boljania. Isto tako postavio je kao treeg Stevana Matijevia,
zemljoradnika iz sela Kreva.
Nakon pucanja okrenuo sam se i vidio da sva trojica lee mrt-
va. Kasnije su pucali po njima, a jednom od njih ustaa je uzeo sat
uz rijei: Kako ga nismo nali u Majuru kod ovog bandita, ovo je
meni uspomena na ovaj dan.
Doao je red i na mene. Bio sam po redu prvi, a za streljanje
sedmi. Zlikovac mi prie, udari me akom u lice i ree: Mi smo
dobro poznati jo iz Majura, a sada emo nae poznanstvo dokraj-
iti. Taj isti me je tukao i vezao u Majuru. U ruci je imao depni
no i njim prerezao pagu kojom sam bio vezan uz moju grupu.
Uzeo me za ruku i postavio pred trojicu ustaa koji su drali puke
na gotovs. Preda mnom je bio otvoren prostor, misli su mi groznia-
vo radile. Vidio sam da su puane cijevi iza mene, ali mi se ipak
rodila misao da pokuam pobjei. Bolje da bjeim nego da ekam
smrt na mjestu. Trebalo je jo nekoliko trenutaka samo toliko da
dvojicu postave ispred mene bjeati, bjeati!
Pojurio sam svom snagom. Na nogama sam imao seljake
opanke koji nisu bili svezani ve samo navueni. Ruke su mi jo
bile vezane i stegnute icom, to je oteavalo bijeg. Ne mogu rei
kada su opalile prve puke za mnom. Kad sam skoio ili kada sam
trao, ali ja sam ih uo i jurio dalje. Osjetio sam neki udarac u gla-
vu, pao mi je eir. I dalje su pucali. Bjeao sam i uo ustaku viku.
No metak nije pogaao. Bijeg je uspio. Lutao sam umarcima i
skrivao se. Pucnji su se i dalje uli u Baji jamama
16
16 Opirnije u knjizi Sisak i Banija, 1941, Sisak, 1974, strana 888-907, Pero Drakuli,
Ustaki zloini 1941.
235
Simo Vukovi
Srpske Moravice
Otpravnik vozova
na eljeznikoj stanici
Kostajnica 1941.
Simo, moe mi rei tko je jo iz tvoje grupe koje su ustae
vodile na streljanje u Baji jame uspio pobjei i ostati iv?
Iz moje grupe koja je voena na ubijanje, ostali smo ivi
nas etvorica: Mili Arbutina, Petar Savi iz Kostajnice, ja i jo jedan
ovjek, ne znam mu sada vie imena. Sada smo jo dvojica u iv-
otu. Onog etvrtog, kome ne znam imena (bio je ranjen) Hrvati su
ponovno uhvatili i mueniki usmrtili jo iste 1941. godine. U te
dane krajem jula i poetkom augusta 1941. godine hrvatske ustae
su u Kostajnici i njenoj okolini pobile ili poklale 700 srpskih civila
preteno seljaka mukaraca, ena i djece
Gdje si ti radio i gdje su te uhapsile ustae? Ispriaj onako
kako si zapamtio!
Dobro sam zapamtio. Nikad neu zaboraviti Bio sam ot-
pravnik poslova na eljeznikoj stanici Kostajnica; na pruzi Sunja-
Banja Luka. U noi izmeu 30. i 31. jula 1941. bio sam na dunosti.
Ujutro oko est sati ulo se pukaranje u susjednoj Bosanskoj Ko-
stajnici. Nakon 24-asovne slube pooh u svoj stan da se
odmorim. Legoh u krevet, ali san nee na oi. Upravo je odnekud
stigao poseban voz s hrvatskim i muslimanskim ustaama, koji se
zaustavio u stanici. Odjednom netko snano zalupa na vrata koja
se odmah otvorie, jer nijesu bila zakljuana. Upade u sobu neko
udno stvorenje, koje u prvi mah nijesam mogao prepoznati, jer
mu je vapski ljem pao preko oiju. Iz njega je bazdila rakija. Tek
kad je poeo da vie na mene da ustanem, prepoznao sam ga po
glasu. Bio je to jedan obuar Hrvat koji mi je popravljao cipele. Brzo
ustadoh i obukoh se. Ree mi da me vodi kao taoca. Pred vratima
me doeka drugi poznati Hrvat ustaa, koji svoje nestrpljenje iska-
li na meni udarcem kundakom po leima. Povedoe me prema
Kostajnici. Poslije kojih stotinu metara doosmo do jedne povee
grupe pohvatanih Srba. Sve sama poznata lica: eljezniari, radni-
236
ci, sa utovara vagona i seljaci. Vidim tu mog skretniara Jovu, uru
Petrovia, Todora Kneevia i mnoge druge. Vode nas ko stoku.
Pribliavamo se gradu. Graani, rodbina nas saaljivo promatraju
kao da znaju ta nas oekuje. Odjednom iz suprotnog pravca po-
javi se dugaka kolona Srba pod pratnjom ustaa i orunika. Kad
se pribliila k nama, krv nam se sledila od uasa Mukarci, ene,
djeca, sve krvavo, izderano, boso i polunago.
Ubie mog Branka na mostu, zapomae ena Branka Zeca.
Oko povorke oblijeu ustae i Hrvati u civilu. Deru se, udaraju
kundacima i im dohvate. Na nekima su udnovata odijela. Imaju
na glavi vapske ljemove, koji su im pali do oiju. U tom ekanju
neko izie iz taba i naredi da nas vode u Lederov magacin ve
ranije naputen, nalazi se usred velikog dvorita opasanog visokim
zidom. Utjerae nas ustae i poznate nam komije Hrvati u dvorite.
Moglo je biti oko pet sati poslijepodne. Tu je, najprije izvren lini
pretres. Oduzee nam sve to smo imali uza se. ak i opasae i uzi-
ce na cipelama. Kako je ko pretresen, ugone ga u naputeni i
opustoeni magacin. Iako niko od nas due vrijeme nije nita jeo,
ne osjeamo glad. Samo e. Jezik se lijepi za nepce. Vrata se svaki
as otvaraju. Ubace po jednog ili dvojicu. Otvorie jo jedna vrata i
potjerae jedan dio nas u neke prostorije na spratu, kako bi nas
vie stalo. Hvata se sumrak i oekujemo no punu strave i neiz-
vjesnosti. Tu i tamo uje se po koji jecaj i uzdasi.
Iz tog razmiljanja trgoe me psovke i krici iz dvorita. Pop-
nem se do prozora i provirim da vidim ta se deava. Premlauju
jednu jadnu enu. Ona lei na zemlji oborena, oni je bijesno udara-
ju cokulama i kundacima. Neko ree da je to ena Bore Lukia iz
Bosanske Kostajnice.
Poslije nje pozivaju krvnici ustae po jednog ili dvojicu u
dvorite i premlaivanje se nastavlja. Onda se poziva naredna rt-
va. Tako je to trajalo do oko 10 sati naveer.
Odjednom otvorie se vrata. I odvedoe nekolicinu: petoricu,
desetoricu, teko je znati, toliko nas je bilo mnogo. ujemo bat
koraka u malom sokaetu koje vodi ka Uni, koja tee ni sto metara
daleko od magacina. Odjednom nonu tiinu razbi nekoliko
puanih zrna, pa nekoliko rafala.
237
Zar e nas sve pobiti? Ima nas toliko. Mogli bismo se s njima i
obraunati, samo bi trebalo da nas neko povede, da pone. Ali, tog
nema.
uli su se opet pucnjevi, pa rafal. Kratka julska no brzo proe.
Svanuo je 1. august 1941. godine. uju se povici ustakih zlikovaca
u dvoritu. Podigoe me k prozoru, da vidim ko je u dvoritu. Koga
vidim? Josip Mlinac, na komija, Hrvat, bogati mesar i lihvar,
Maan Prpi, pijanica, propalica i poznati pljaka, Franjo Gri
kolporter i vaarski deparo, Franjo Cindri, policijski kondent.
Poee opet izvoditi Srbe, po jednog ili dvojicu. Odvedoe ne-
koliko grupa. Doe red i na mene. U dvoritu grupa mukaraca i
ena, njih tridesetak, a moda i vie, vezani po dvojica za ruke i-
com. Jedan stoji sam, jo nema para. Vezae me s njim. Stegoe
icu oko ruke. Zarala ica upila se u meso. Neki trae od ustaa
da im olabave icu. Oni ciniki dobacuju: Strpi se malo, nee za-
dugo. Jedan ustaa prie nama, da vidi kako smo vezani i dreknu:
Jo jednu icu po sredini! Donesoe neko elino ue i vezae nas
po sredini. Kapija se otvori. Polazi! Niko se ne pomae. Ustae
ponovno dreknue, udarie kundacima one na zaelju. Krenusmo.
Iziosmo na cestu.
Doe mi pred oi slika smrti. Pomislih na roditelje, prvo na
majku. Pa ja se opratam sa ivotom? Ne! probudi se u meni elja da
ivim. Vie nego ikada ranije. Ima li jo kakav izlaz, pomislih.
Pokuah da odvrnem icu na ruci. Teko ide ica je debela. Probam
jo jednom, moglo bi se. Sa mnom je vezan Joca Samardija, seljak
iz okoline Kostajnice. Rekoh mu moju namjeru i plan za bjekstvo
Bjei sinko, ti si jo mlad! odgovori mi on. Ja sam star, meni
kako bude
Nas tridesetak prati vezane kao stoku, svega petorica ustaa,
koji e nas za desetak minuta streljati.. Po jedan na elu i zaelju,
po jedan sa svake strane, a jedan im nareuje da nas udaraju. Kad
se odmaknu, slobodnom rukom odvrem icu. Vidim, svaki as je
dragocjen. Svaku najmanju priliku koristim, da odvrem. Krvare
prsti, ali ja ne osjeam bol. Ni e vie ne osjeam. elja za ivo-
tom sad je najjaa. Odjednom ustai sa moje strane uini se da ja
odvrem icu. Dohvati me kundakom iza vrata i cokulom u slabinu.
238
Kao da se time zadovoljio. Nije, valjda mogao povjerovati da bi im
netko mogao pobjei. Od udaraca poklekoh, kolona se zaustavi,
ali novi udarac me podie i kolona ponovo krenu. Ustae su ve
nestrpljive. Dosadilo im je hodati po ljetnoj ezi. Sunce je ve vi-
soko odskoilo. Onaj sa ela kolone ih hrabri:
Nije jo daleko, blizu smo Bajia-jama. Sad znamo nae
stratite. Osjeam straan umor. Kad prolazimo pored ivice ili
plota, pazim na ustau i ponovo odvrem icu. Sad ve lake ide,
jer je odvrnuti krak malo dui. Pomae mi, vidim, i Joca koji je sa
mnom vezan.
Stigosmo do jedne usamljene kue na brdu. Kua je naputena,
eljad su ustae pobile i sve opljakale. Prozori, vrata, podrumi,
pojata, svinjac, sve otvoreno zjapi. Ostao je samo pas uvar, koji
bijesno laje na nas. Zaustavie nas. Jedan ustaa ode u pojatu, done-
se trnokop i lopatu, ime emo sebi kopati raku. Odvrnuh jo malo
icu. Poosmo jo malo dalje. Pri vrhu smo brda. Ustaama se uri.
Opet ih hrabri onaj sa ela: Jo malo, jo malo. Stigosmo na vrh
brda i pred nama se ukaza blaga nizbrdica, a s druge strane uvale
vidi se grmlje. To su Bajia jame, pomislih.
Kreemo se nizbrdicom. Sve smo blie grmu. Odvrnem kratku
icu, sve se lake odvre. Jo samo malo i ica e na ruci biti sasvim
odvrnuta. Ve smo blizu grmlja. elo kolone zalazi u grmlje i i-
vicu. Tu je tijesno, uzan seljaki, umski put kojim se s jeseni jed-
va provuku seljaka kola, kad seljaci izvlae drva. Moemo samo
dva po dva da proemo, pa ustae sa strane kolone zaostae na za-
elju. ica na ruci odvrnuta. Obe ruke su mi slobodne. Okrenuh se
prema zaelju da osmotrim ustae, da ne bih skrenuo njihovu pa-
nju na bjekstvo. Rekoh Mii Joviu:
Mio, da te jo jednom vidim za ivota.
Jednim pogledom osmotrim teren. Lijevo mala nizbrdica. Sad
ili nikad! Bunuh u grm, glavom u ivici probih put, bacih se na-
glavce nekoliko puta i prevrnuh niz strminu do sljedeeg grma. A
onda opet. Ispoetka tiina. Jedan ustaa pljesne rukama:
Utee!
Zatim psovke, pa jedan metak, dva, tri. Nastade pucnjava. Zrna
prte oko glave. Ja trim, posrem, padam. Odmakao sam ve od
239
zloinaca, kad me opet presretne istina. ta u sad? unuh pod
jedan grm. Vidim sa druge strane ustae vode drugu grupu Srba
na streljanje. Hoe li me oni primijetiti? Legoh u neku brazdu, koju
je ko zna ko i zato zaorao, i ponem puzati preko istine. Naoh
se opet u gustoj paprati. Ispravih se i potrah do nekog vinograda.
Legoh pod loze i pritajih se. Oslukujem. Tiina. Nema nigdje
nikoga. Pokuam da se orijentiem: gdje sam? Iziem na vrh
vinograda. Blizu sam eljeznike pruge i ceste. Radnici opravljaju
prugu i cestom promiu ustae. Saekah da cesta bude prazna i
prebacim se preko pruge i ceste.
Malo seoce Poljani, nedaleko od Kostajnice. Sretoe me dvije
ene. Ne znam ko se kog vie prepao: ja njih ili one mene. Skame-
nio ih je moj izgled. Sav sam izgreban, krvav, u ritama, bos i blat-
njav. Dadoe mi vode da se malo operem i napijem. Okrepih se
malo iako je voda bila mlaka. Zahvalih se enama i krenuh dalje.
Kuda? Dalje od ceste, u umu. uo sam da se pria da se u
umarici nalaze neki ljudi koje vodi Vasilj Gaea, ustanici, koji
okupljaju sve oko sebe Srbe i Hrvate koji hoe da se bore protiv
faista i ustakih krvopija. Pooh k njima.
Kad sam doao u amaricu, u prvi partizanski odred na Baniji,
tek tada sam osjetio da sam se ponovno rodio
Razgovarao sam sa Simom 15. maja 1961. godine. Svjedoan-
stvo objavljeno u Ilustrovanoj politici broj 39, 1959. godine, str. 34
i 35.
240
Duan Banjac
Strigove
Kozara
Veliku ofanzivu pokrenuo je neprijatelj na Kozaru i Prosaru
1942. godine. U njoj je uestvovalo 40.000 njemakih i 21.000
ustako-domobranskih vojnika. Cilj im je bio unititi Kozaraki
partizanski odred, sve srpsko stanovnitvo pobiti, opljakati imo-
vinu i spaliti naselja.
U direktivi za borbu 718. njemake pjeadijske divizije, Ope-
rativno odjeljenje I-a, Pov. br. 650-42 od 20.2.1942. godine, pored
ostalog stoji:
Sa svima Srbima mukarcima postupati tako, kao da su uh-
vaeni sa orujem u ruci protiv nas. Srpska naseljena mjesta koja
lee s obje strane nastupnog druma ukoliko ne bi bila vie potreb-
na za smjetaj njemakih trupa spaliti.
17
Ustako-domobran-
ske direktive za srpski narod bile su daleko pogubnije. To se vidi iz
izjave ministra vanjskih poslova Nezavisne Drave Hrvatske dr.
Mladena Lorkovia jednom od poslanika NDH u inostranstvu
kome ministar govori o problemu postojanja NDH i o potrebi da
se unite Srbi u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, pa nastavlja: Evo, ja
sam se ovih dana vratio s podruja Kozare, 60 km dugo i gotovo
isto toliko iroko podruje, koje je bilo naseljeno iskljuivo Srbi-
ma, danas je prazno garite... A sada prelazimo na Grme...
18
Upravo u zimsko i proljetno vrijeme 1942. godine uinjena su
mnogobrojna zvjerstva nad srpskim narodom Kozare i njene ire
okoline. Vie od 25.000 srpskog stanovnitva pobijeno je ili otje-
rano u logore Stara Gradika, Jasenovac, Sisak i druge gdje je vei-
na pobijena. Bilo je potpuno unitenih porodica ili ostalih sa jed-
nim ili dva lana iz samo nekoliko opina sa podruja Kozare vie
od 800. Od mnogobrojnih rtava ustae i domobrani su za vrijeme
ove ofanzive na Kozaru, dovele na Baniju kod Kostajnice 600 srp-
skih seljaka, mukaraca, ena i djece i pobili ih u Baji jamama. O
tom zloinu ostavio je svoje svjedoenje jedini od njih 600, Duan
17 Arhiv VII, kut. 9, fasc. 15-a, dok. 16.
18 Studija, Ustatvo, A. VII-U.O. (Io-br.reg.2/3-I-216) str. 54.
241
Banjac iz sela Strigove s Kozare koji je u svojoj sirotinjskoj kui u
zaseoku Banjci, 30. augusta 1976. godine, Peri Drakuliu ispriao
svoje jezive doivljaje s masovnog pokolja Srba u Baji jamama,
1942. godine.
...Neete mi vjerovati, ali vam kaem da sam iskreno poelio
smrt, a ostao sam iv.
Tako je poelo svjedoenje Duana Banjca.
Smrt bi sigurno bila spas od onih muka koje sam preivio.
Ruke su mi bile vezane icom. Muili su nas i poniavali. To su bile
prave muke. Poela je neprijateljska ofanziva na Kozaru. Doli smo
u ruke Nijemcima. Nali smo se opkoljeni od njemakih vojnika
koji su zajedno s ustaama i domobranima istili Kozaru i srpska
sela u Potkozarju. Nijemci su bili lijepo obueni i odlino naorua-
ni. Mi nismo mogli nikuda bjeati, jer bi nas ubili. Nisu nas tukli.
Jedan je Nijemac poeo govoriti naim jezikom. Rekao je da emo
morati na rad u Njemaku. Brojili su nas. Dobro sam uo da nas je
ocir nabrojio 600. Postrojili su nas u kolonu i poveli preko un-
skog mosta prema Hrvatskoj Kostajnici. Na mjestu gdje je veteri-
narska stanica ugledali smo logor ograen bodljikavom icom.
Pomislio sam da to nije za one koje e otpremiti na rad u Njemaku.
Poeli su nas surovo gurati, tjerati i udarati. U toj ici ostali smo
dva dana s onima koji su tu ve bili. uvali su nas domobrani. Oni
su nam zabranili da razgovaramo. Jela ni vode nisu davali. Vladala
je atmosfera isekivanja i predvianja. Uao je k nama jedan civil s
grupom domobrana. Nijemci su im davali neke upute, ali mi nis-
mo imali pojma o emu se radi. Civil se popeo na klupu, a domo-
brani su nam naredili da paljivo sluamo. Onda je civil nekako
strogim glasom povikao: Tko je bio na Kozari, neka stane na ovu
stranu!
Civil, oito neki ustaki ocir-funkcioner, as je gledao nas,
as Nijemce. On je oekivao kako e se ljudi poeti izdvajati. Nitko
se nije pomakao. Ljudi su slutili zlo. Ispod oka su gledali civila i
Nijemce. Situacija je postala napeta. Civil je ponavljao svoj nalog
da se Kozarani izdvoje, a oni su ostali u stroju. Ali, sad je s boka
doao vod njemakih vojnika koji su u rukama drali majsere.
Civil se konzultovao s ocirima, a zatim je jo jednom povikao: Jo
242
jednom vam kaem da iziu oni koji su bili na Kozari ili e vas Ni-
jemci sve pobiti!
Postalo je opasno. Kroz tijelo su mi proli trnci. Osjetio sam
strah. Vojnici su na komandu jednog ocira uzeli majsere na
gotovs, a to je znailo da mogu svaki as tren otvoriti paljbu. Ci-
jevi su bile uperene u nas.
Tada se dogodilo ono ta nisam pretpostavljao. Iz stroja je
izaao Jovo Tubi. Poao je na mjesto koje je pokazao onaj ustaa
u civilu i tu stao. Odmah je za njim pola vea grupa. Ili su ljudi
vjerujui da moraju. Smrt je prijetila. To treba razumjeti.
Mislio sam na trenutak ta da inim, ali sam brzo odluio da i
sm idem s ljudima s kojima sam bio u zbjegu na Kozari. Nekako
bi me bilo stid ostati. Ne znam koliko nas se izdvojilo, ali pamtim
da nas je bilo mnogo.
Sada je onaj civil ustaa priao k nama i od jednog starca uzeo
tap na koji se ovaj bio naslonio da lake stoji. Poeo ga tim tapom
strahovito tui. Prosto je slomio tap o starevo tijelo i glavu. Posli-
je je to uradio jo nekima, tako da su ljudi poeli bacati svoje tapo-
ve. Teko smo stajali, ali nam nisu dali da sjednemo.
To bacanje tapova razbjesnilo je onog ustau u civilu i on je
sa zemlje dizao tapove i s njima nemilosrdno tukao. Izgledao je
kao lud. Naslaivao se time to je na starim ljudima lomio njihove
starake tapove. Tukao je sve dotle dok mu jedan Nijemac nije
naredio da prestane. Civil je neto razgovarao s njemakim
ocirima i onda otiao. Napustili su nas i oni njemaki vojnici sa
majserima, a ostali su domobrani. Nas s Kozare odvojili su u dru-
gi dio logora.
uvali su nas Pavelievi domobrani. Oni su vrlo surovo pos-
tupali s nama. Kad bi ih netko neto pitao ili traio vode psovali su
nam majku mutlaku i majku komunistiku. Ujutro, bio je utorak
u na su logor ule ustae. Pjevale su neku pjesmu. Gledali smo ih
sa strahom i oekivali zlo. Ustae su u rukama nosile snopove ica,
duine od pola metra, otprilike. Iza ustaa je doao onaj zloglasni
civil, onaj batina koji je na starcima lomio njihove tapove. Taj je
ve pokazao tko je i ta mu je zadatak. On se stalno sastajao s
njemakim ocirima i neto razgovarao.
243
Dok su se oni, ustae, Nijemci i domobrani, dogovarali i za
neto spremali, mi smo sjedili i gledali. Ja sam ustao i okrenuo se
prema svojoj Uni i preko nje gledao Kozaru. O, kako mi se tog jutra
inila lijepom i nedostinom. Gledao sam na Balj koji se kao neki
div nadvija nad Kostajnicom kao da gleda nas Kozarane u nevolji
i icama. Preko Balja moje su misli odlazile u Strigovu, u moja brda
i moje doline. Tamo gdje je bio moj ivot. Osjeao sam se kao kad
se opratam od nekoga. Moda sam to doivio ba u asu pred ve-
liku opasnost koja je bila tu.
Prenula me galama domobrana i ustaa koji su pojurili prema
logoraima koji su ostali iza Kozarana. Tukli su ih i tjerali u red, a
zatim su ih otjerali iz logora. Mi smo tuno gledali kako ih odvode.
Znali smo da e se poslije njihovog odvoenja i nama neto tako
dogoditi. Ali, ta?
Nakon toga u logor je ula grupa Nijemaca koje do tada nismo
vidjeli. Jedan od njih imao je u ruci neki papir. To je bio ocir. Vo-
jnici su otili prema ulazu u logor. Ustaki i domobranski ociri
prili su svojim grupama. Izdali su naredbu, a ovi su s uperenim
pukama krenuli k nama. Stali su i naredili etvorici Srba da izau.
Pokazali su koji to trebaju biti. Ovi su ustali i stali na odreeno
mjesto. Iza svakog od njih stale su etvorica ustaa. Jedan od njih
je u rukama drao komad ice, drugi je uhapenika snano povu-
kao za ruke natrag i zatim su ruke vrsto svezali icom. Iza toga su
ruke drugom icom vezali za miie. Strano. Neki su padali u nes-
vijest. Uhvatila ih je slabost. U to vrijeme neke su ustae i domo-
brani batinali ljude. Onu su etvoricu vezanih otjerali na suprotnu
stranu logorske ice. S njima su ostala dvojica domobrana. Tako
je poelo odbrojavanje i vezanje ljudi. Oito ustae i domobrani su
spremali likvidaciju. Naredili su nam da legnemo. Bilo nam je teko
leati. Ni sam ne znam kako je dolo do toga da nisam uo kada je
na mene doao red, tj. kada je ustaa odbrojio da i ja krenem. Ba
tad sam pokuao sjesti da promjenim poloaj, ali me je na red pod-
sjetio udarac kundaka u glavu. Osjetio sam da me netko divljaki
povukao za kosu, a zauo sam i rijei:
Majku ti vlaku, ustaj! Na tebi je red!
Bio sam zbunjen. Ustao sam. Kraj mene je stajao moj komija
244
Ostoja Banjac, a kraj njega sin Mile, dok je dalje na kraju stajao moj
roeni brat uro. Nisam se odmah odazvao kad mi je ustaa nare-
dio da pruim ruke unazad. On mi je zbog toga naglo trgnuo ruke.
Odmah sam osjetio jaku bol, a zatim me stegla ica. Od boli sam
jaukao. icu su stegli klijetima, a zatim su vezali i miice i icu za
Ostoju. Ostoju su vezali za njegova sina, a njega za moga brata.
Dobro sam zapamtio lice domobrana koji nas je natjerao da
ovako svezani sjedimo. Imao je izbezumljeno lice, bijesno, bio je
nalik na jazavca. Imao je njuku ba kao jazavac koga sam nekad
uhvatio u icu kada je poao u krau kukuruza...
Prvi je sjeo moj brat uro. On nas je povukao na zemlju. Pada-
li smo na lea. Okolo su bila tuna i uplakana lica, uo se i pla, pa
i jauk nekih ljudi. Ja sam pao u nesvijest, ali me domobran jaza-
vac udario kundakom po glavi, od ega sam opet shvatio gdje sam
i ta se to dogaa.
Onda su stizale nove vezane etvorke i tuna se gomila po-
veavala.
Dan je proao u odbrojavanju i vezanju. Ljudi su popadali po
zemlji. Neke su ustae nale za potrebno da ih tuku opasaima i
cijevima puaka. Vode nam nisu htjeli dati, ve su nam prijetili,
psovali srpsku majku i poniavali nas onako svezane i nemone.
Tada je dola no. Strae su pojaane. Mi smo se oslanjali jed-
ni na druge da olakamo poloaj u kojem smo se nali. Onako steg-
nuti icom nismo nikako mogli nai zgodan poloaj u kojem bis-
mo zaspali ili bili budni u toj stranoj i prokletoj noi. Doao je i
novi dan. Kraj eljeznike stanice kretali su se ljudi, domobrani i
ustae. Mi smo umirali od bolova, gladi i ei, od ekanja onoga
ta su nam spremili zlikovci. Strae su se mijenjale. Sunce je ne-
milosrdno palilo. edni i gladni, patili smo od ei. I opet je dola
no. A noi smo se bojali vie od dana. inila nam se duga za rane
na rukama, za jauke. Kad bi koji od bolova jauknuo, domobran bi
ga naao i jo vie ga udarao svojim prokletim kundakom. No je
tekla polako kao da ne misli proi, kao da nas eli zadrati u neiz-
vjesnosti do kraja.
Ipak, zora je dola i u unsku dolinu. Dolazio je novi dan i nova
nada da e se neto vano dogoditi.
245
Osjetili smo da u logor dolazi vie ustaa i domobrana. Prosto
sam se stresao od nekog straha i iznenaenja kad je neposredno
kraj nas zaorila ustaka pjesma: Puka puca, a top rie...
Ne znam ta je dalje bilo. Onesvijestio sam se. U prvi mah mi
se uinilo kao da sam pao u provaliju iz koje se nisam mogao sm
izvui. Koliko je to trajalo? Ne znam, ali sam osjetio udarac vojnike
cipele u glavu. To me vratilo u stvarnost. Sad sam ugledao neke
nove ustae. Imale su nekakva uta odijela, a pogled im je bio
krvniki. Slutio sam zlo. I ono je uskoro dolo.
Pala je komanda da ustanemo. To je ilo teko. Ljudi su pada-
li, ustajali i opet padali. Ustae su nemilosrdno tukle one koji sve-
zani nisu mogli ustati i stati u redove. Nekako su nas svrstali. Kolo-
na je krenula prema izlazu iz logora, a zatim k eljeznikoj stanici.
Pomislio sam da emo zaista na rad u Njemaku. Ali, zato nas tako
veu?
Pred stanicom mnogo naroda. Koraamo teko. Mile je objesio
glavu kao da e svaki as pasti. Prestraeni smo. Hrvati i Hrvatice
nas gledaju, mi posmatramo njih i idemo dalje. Neki nas grde,
bacaju kamenje po nama i nazivaju nas banditima i zlikovcima.
Napadaju nas hrvatski vojnici u utim uniformama. I to su bile
ustae. Nekako smo proli kraj mase hrvatskih civila. Skreemo pre-
ma ciglani. Zapamtio sam taj put u smrt. Ustae su dijelile batine.
Nemilosrdno su tukli domobrani i ustae svakog tko je pao ili sjeo.
Daleko se uo jauk. Nije mi bilo jasno zato su nas ba tada tako
strano batinali kad smo ve bili osueni na smrt. Doveli su nas u
dolinu Baji jame. Naredili su da moramo sjesti na zemlju. I tad su
se uli bolni krici. Boljele su ranjene ruke kad ih je prilikom sjede-
nja zategla ica. Oko nas je bilo mnogo ustaa i domobrana. Vidjeli
smo kako su izdvojili prvu etvorku i potjerali uz malu uzbrdicu. I
njih su tukli. Ljudi su ili pod udarcima kundaka i jaukali. Nisam
znao ta su radili s tim ljudima. Ako je streljanje, morali bi uti puc-
njavu. No pucnjave nije bilo. A ljude su po grupama odvodili. Nikoga
nisu vraali. Shvatili smo da ih kolju i bacaju u jame.
Mnotvo dovedenih poelo se naglo smanjivati. Svi smo eka-
li svoj red. Tako etvorka po etvorka i doao je red na moju grupu.
246
Digli smo se teko i poli. Pljutali su udarci. Pribliavali smo
se jamama. Odjednom sam ugledao stranu sliku. Pred nama na
zemlji leali su mrtvi ljudi. Mrtvi i krvavi. Izbodeni noevima i izra-
njavani puanim zrnima. Nikoga nisam prepoznao. Nisam se pre-
pao! Izgleda da za to nije bilo ni vremena ni potrebe. Iza nas su
bile tolike muke pa se i smrt inila kao spasilac.
Pomirio sam se sa sudbinom. Morao sam umrijeti zajedno s
bratom urom i mojim Kozaranima.
uo sam otar glas: Lezite, majku vam srpsku!
To je bila nepotrebna komanda jer smo popadali od silnih
udaraca. Izgubio sam vezu sa stvarnou. Poeli su klati. Zaule su
se i puke. To su pucali po ljudima. Na desnoj strani lica osjetio
sam neki plamen. Neto je liznulo, vrelo i kratkotrajno. uo sam
kako Mile kri, teko je disao, a onda se smirio. Ljuban i Ostoja su
izgleda za as bili mrtvi. Njih nisam uo.
Ja sam sve osjeao. Znam da sam glavu pritisnuo k zemlji i kao
da nisam disao. Oko mene su pucale puke. uo sam ljudske gla-
sove. To su ubojice razgovarale o obavljenom poslu. Pomislio sam
da su doli da me ubiju. Bilo mi je lake kad sam uo kako se do-
govaraju da s Mile skinu koni kaput. Jedan je rekao da etnik ima
dobar kaput i da ga treba skinuti. Poeli su se svaati kome e ka-
put. Spominjali su jo jedan ali konstatirali su da je taj star.
Usta sam jako pritisnuo u zemlju da sakrijem dah. Osjetio sam
da me netko dotaknuo rukom. To su sa mrtvoga Mile skidali ka-
put. Vidjeli su da pokojnik ima i dobre hlae pa su ih skinuli. U
tom su navlaili Milino tijelo i ostavili ga na meni. Sad mi je bilo
jo tee, a nisam se smio pomaknuti. Bojao sam se da me ne pri-
mijeti koji kolja.
Imao sam pravo. Ona dvojica pljakaa su se povratila. Jedan
je pretraivao moje depove. Nisam disao. Smrt je bila kraj mene i
u meni. Ustaa mi je iz desnog depa izvukao praznu duhansku
dozu. Jo sam uo kako je rekao da e to nekome pokloniti. Izgle-
da da su pretraivali sve mrtve i pljakali to im je bilo po volji.
Povremeno sam uo glasove. Nisam se ni malo pomakao. Tako
sam elio podii glavu da vidim ima li jo tko iv, kako izgleda to
groblje mojih Kozarana, ali me strah prikovao za zemlju i sve sam
247
izdrao. Moja je trojka bila mrtva i opljakana, a ja sam iv ekao
da se neto dogodi, da doe smrt ili da pokuam spas. U tom eka-
nju dola je no.
U to vrijeme bio sam jak. Imao sam 47 godina. Ruke su me
boljele, ali je u tom trenu jo bilo snage da rastrgam vrsto stegnu-
tu icu. Poslije toliko godina sjeam se da sam i Boga pozvao da mi
pomogne iako nikad nisam znao ima li ga ili nema, mada je bilo
jasno da se sve pomijealo kad su dola ovakva vremena klanja i
ubijanja nevinog naroda.
Trgao sam icu i ruke. Bilo je vano osloboditi se ice koja mi
je tri dana zadavala uasne boli. Imao sam udnu neku snagu. Os-
jeao sam kao da se borim s nekim tko je vrlo jak, ali ja sam ga
morao pobijediti ili umrijeti. Borba je trajala dosta dugo. Bolovi
su bili nesnosni, ali sam dalje pokuavao sve dok odjednom ica
nije popustila, a ruke su pole naprijed. Od napora i bolova pao
sam u nesvijest. Probudila me moja lijeva ruka koja je uasno bolje-
la. Na njoj je ostala vrsto stegnuta ica koju sam sada pokuao
skinuti, ali nisam uspio jer mi je desna ruka bila oduzeta. Opet me
obuzeo nagon trganja. Potrgati icu ili ruku. Morao sam probati.
Osjeao sam se kao u ludilu. To ne znam opisati. Moda mi je u
tom pomoglo sjeanje na vojsku. Kao mladi sam uio kako se
treba u tekim asovima pokuati spasavati. To sam inio.
Bio sam slobodan. Slobodne ruke. Nigdje nisam bio ranjen.
Samo mi je u glavi uasno umjelo od onog bliskog pucnja koji me
je trebao ubiti. Pogledao sam na mrtve oko sebe. Snaga mi je po-
rasla. Odabrao sam pravac i poeo puzati. U jednom trenu spazio
sam ovjeka kako klei. Stao sam i ekao. Vjerovao sam da on mene
eka, ali se prilika nije micala i ja sam nastavio puzanje. Onda sam
vidio da to nije bio ovjek nego obian niski grm.
Umirio sam se i ekao. Iza grma sam doekao svanue. Ugledao
sam kako dolaze domobrani. Netko je pjevao. Jedan je iao od mrt-
vaca do mrtvaca i pucao u leeve. Netko je na njega vikao da troi
municiju bez potrebe. Ugledao sam kako je onaj to je pucao doao
i do mjesta gdje sam i ja leao. Sad bi moda i u mene pucao!
Otili su! Onda sam ustao i poeo bjeati od toga prokletog
mjesta. Bojao sam se smrti i svega to sam preivio od hapenja do
248
sada. Jurio sam jednim pravcem i osjetio da sam blizu ume. Poao
sam jo pedesetak koraka u umu i mrtvo umoran sjeo na zemlju
koja me privukla da se opruim i smognem snage za nove korake u
ivot. Na paprati sam zaspao i spavao dubokim snom. Prepao sam
se svjetlosti dana. Potraio sam novi zaklon da me netko sluajno
ne bi otkrio. U toj sam umi proveo tri dana. Uhvatila me neka sla-
bost i nisam imao snage da nastavim bijeg, da traim put spasa.
Uhvatila me neka groznica, tresla me drhtavica, a zatim sam dobio
povienu temperaturu. Pokuavao sam ustati, ali sam padao na zem-
lju. est dana nisam jeo, a bojao sam se da me ne bi sreo ovjeji
stvor. Htio sam samo umu. Ona mi je jedina trebala jer je davala
zatitu i nadu da u ostati iv. to dalje od ljudi! Nisam mogao zamis-
liti sastanak s bilo kim iz moga kraja, ali sam bio svjestan da u umi
ne mogu vjeno ostati. Morao sam pokuati izvui se.
Tamo, na krvavom razbojitu ostali su moji Kozarani, a ja bez
snage, ranjenih ruku i nemonih nogu, gladan i edan, prestraen
i usamljen kao zvjerka u umi traim spas i bojim se ljudi...
Tako je to bilo poslije bijega s Bajia jame, prokleto im ime
bilo!...
Duan Banjac je roen 1895. godine u siromanom selu Stri-
gova. Kao dvadesetogodinjak mobiliziran je u austrougarsku voj-
sku. Rado je iznosio detalje iz tog do tada najveeg rata u kojem su
mnogi Srbi poginuli. Duan je kraj ratnog vihora doekao u Alba-
niji. Iz Albanije je preao u Boku Kotorsku i Zelenik, a onda preko
Sarajeva i Broda stigao svojoj kui. Tu je radio na poljima, a jedno
vrijeme bio se zaposlio u rudniku ugljena u Ljenjanima.
Mobilizacija starojugoslavenske vojske njega je mimoila jer
je bio starije godite. Rat je poeo, a Duan je ostao u svom selu
kod kue. U izbjeglitvu od ustaa uhvatili su ga njemaki faisti
na Kozari 1942. godine. Predali su ga s drugim pohvatanim Ko-
zaranima ustaama i domobranima. Pobjegao je sa streljanja s
Baji jama kod Kostajnice.
Danas 1975. godine kao osamdesetgodinjak ivi u svom selu
Strigovi. Njegovo svjedoanstvo zabiljeio je Pero Drakuli i obja-
vio u knjizi: Korak do smrti, 1977, Spomen-podruje Jasenovac, str.
50-64.
249
Milka Ilibai
egestin
Dvor na Uni
U selu egestinu na podruju Dvora na Uni ustae su 29/30.
januara 1942. godine pobile 189 i odvele u logor smrti Jasenovac
22 Srbina, mukarca, ene i djecu.
O tom zloinu svjedoanstvo je zapisala Milka Ilibai, ker-
ka Anelije i Radovana Ilibaia koja je tada imala 20 godina. Ona
je 18. maja 1945. godine ispriala:
29. januara 1942. godine iz Unana, Divue i ostalih hrvatskih
sela koja su uz rijeku Unu, oko 300 ustaa, domobrana i orunika
izmijeanih sa civilima Hrvatima pod zapovjednitvom satnika
Beirevia, rodom iz sela Unani, opkolili su nae selo egestin.
S majkom Anelijom, 53 godine i bratom Nikolom, 16 godi-
na, bila sam u kui. Dola su dvojica nepoznatih ustaa i pitali gdje
su nam muevi, da se ne bojimo, a zatim otili. Opet su dola dvo-
jica drugih ustaa i ispitivali nas. U to je naiao ustaa Dragan
Knei, 40 godina, iz sela Divua, vodei sobom Despota Ilibaia,
62 godine, i odmah ga iz puke ubio na cesti ispred nae kue.
Knei je doao do kue Dmitra Ilibaia i pitao ga gdje je oruje.
ula sam kada je Knei pitao Dmitra voli li dati oruje ili glavu, a
Dmitar je odgovorio: Slobodno glavu, ja oruja nemam. Na to
mu je Knei iz karabina ispalio zrno u glavu. Dmitar je na mjestu
ostao mrtav. Knei je zatim doao u nae dvorite. Majka i ja sta-
jale smo na pragu kue. Pitao je majku gdje joj je ovjek, majka je
odgovorila tu negdje. Na to je iziao moj otac Radovan, 61 godina,
digao ruke pred Kneiem i rekao: Predajem se. Hajde sa mnom,
ne boj se nita. U isto vrijeme dvojica nepoznatih ustaa istjerali
su majku i mene iz kue. Kad smo pole, moj brat koji je leao
bolestan, zaplakao je i rekao majci da ne ide. Na to je majka rekla
meni da ja idem. Jo je otilo puno ena i djevojaka iz naeg sela.
Ja sam izletila van, pratila su me dvojica ustaa, i dok sam ob-
laila kaput u dvoritu, moj je otac bio daleko od mene 5-6 koraka,
a uz njega je stajao Knei. Pustio je oca ispred sebe 5 koraka i is-
palio mu zrno u glavu. Otac je ostao mrtav. Ustae su me potjerale,
ja sam se opirala, a Knei je uperio puku u mene da me ubije.
250
U tom asu naila je putem Evica Noini, dvadeset sedam
godina, sa dvoje djece, jedno 3 godine, jedno 2 godine, uplaena
pucnjavom u selu. Knei ju je zapitao gdje joj je kua i kuda bjei.
Moja je kua zidana, bjeim da ne poginem, rekla je ona. Knei
joj je opsovao srpsku majku uz rijei: Ti hrani etnike, a ta tvoja
djeca bit e etnici.
Zatim je ispalio na Evicu jedno zrno iz puke. Kad je pala mrt-
va, djeca su jako plakala, a Knei je na to ispalio u muko dijete
jedno zrno, a u ensko tri metka i tako ih jadne male ubio. Produila
sam kroz selo, a Knei je uao u kuu Mile Janjia. Nisam vidjela
ta je tamo radio, ali sam ula pla i zapomaganje. Mene su ustae
otjerale sa jo 44 ene i djece i 12 mukaraca u Zrinj. Putem su nas
tukle ustae kundacima, a Soju Adamovi, 50 godina, kada je pala,
gazili su nogama. U Zrinu su ene i djecu izdvojili od mukaraca.
Muke su zatvorili u jednu uionicu u koli, a nas u jednu sobu u
opini, gdje su nas uvali dvojica ustaa.
Prvo jutro doli su k nama dvojica zlikovaca krvavih noeva u
rukama i injela. Drali su u rukama jedne arape, od jednog Srbi-
na koji je s nama doveden iz egestina. Neto su meusobno apu-
tali i smijali se. Jedan od njih je rekao: Kad sam ga maznuo u lea
noem odmah mu je krv pricnula, samo vie joj, joj. Tu smo bili
tri dana. K nama je navraao ustaki asnik Beirevi i govorio:
Narode, vidite ta ste doekali da nevini stradate radi raznih be-
skunika. Tada su nas pustili kui.
U egestinu su tada spalili 22 kue i 15 tala, a svu rogatu stoku
i ivene namirnice su opljakali. Za 12 ljudi koji su s nama dotjera-
ni u Zrin, nije nam poznata njihova sudbina, niti smo kasnije ta
uli o njima. Mi smo zakljuili da su ih ustae iz Zrina poklale onu
no kada su sutradan u jutro, krvavih noeva doli k nama i doni-
jeli arape u rukama. Njih je nestalo zauvijek.
Arhiv Hrvatske, broj ZK-RZ Zx 14 998.
Imeniki popis rtava vidi Zbornik Dvor na Uni, Beograd, 1991,
str. 376-439.
251
Joa Horvat
...udno me gleda svetice. Ne znam da li ti je vie tua moja
bol ili elja. Da, dugo se vidjeli nismo, i ve dugo ti nisam aputao
nikakve rijei. Zato me sada sluaj, Lucijo, a ja u ti govoriti onako
iskreno i pobono, onako toplo, prostoduno, kako sam neko s
tobom razgovarao u davnim danima moga djetinjstva.
Skoro e biti etiri godine kako u sebi osjeam neki udni tu-
galjivi osjeaj, to me uvijek nanovo obuzme kada negdje na putu
sretnem osamljenu enu, majku, Srpkinju, ili kad naie na putu
maleno srpsko siroe. Da ne uestvujem u borbi, da skoro cijeli
na narod ne sudjeluje u borbi, izgorih od stida. Znam, svaki na-
rod ima svojih izroda pa tako i na hrvatski narod. No desilo se
tako da cijelo ovo vrijeme, to uestvujem u borbi, nikada nisam
svojim oima vidio zvjerstva etnika nad muslimanskim ili hrvat-
skim ivljem. Ja znam da ona postoje i da su krvava i strana, ali
eto, ja sam dosad ivio neprestano i gotovo iskljuivo u srpskim
selima, bio sam ivi svjedok tolikih paljenja i tolikih smrti staraca,
ena i djece! Doivio sam mnoge ofanzive. Vidio sam tolike zb-
jegove, tolike neiskazive patnje nae brae Srba, da ih nikad zabo-
raviti neu. I ne samo to. Dok ivim, svi oni poari, sva ona klanja
gorjet e u meni kao iva i nikad zacjeljiva rana. I onda jo neto:
neka svatko gleda prvo svoj rod i svoje ime, to je najbolje.
Reci, da li ti je sada blia, da li ti je sada razumljivija ova moja
elja?
Ah, svetice draga, jesi li ikada ula za selo egestin? Bilo je to
veliko i bogato srpsko selo na Baniji, a jednoga dana dooe ustae
iz Zrinja, popalie selo i zapalie sve ivo u njemu. Stotinu i osam-
deset devet leeva, raskrvavljenih od ustakih noeva, lealo je
smrznuto na snijegu, a svuda oko njih jo su se dimila zgarita nji-
hovih kua. Psi i svinje rastrgoe im utrobe, a ptice iskljuvae oi i
razvukoe crijeva. Na raskru, usred sela, lealo je u hrpi dvade-
set i sedmero nejake djece. U snijegu, nekoliko koraka od njih, vid-
jeli su se jo tragovi stopala onoga prokletog pukomitraljeza i
pored stopala prosute ahure onoga rafala kojim je to udovite
pobilo ovu djeicu. Dugo sam ostao na zgaritima toga sela, gledao
252
mrtve i putao namjerno, da mi se njihova lica, lica svih onih
iznakaenih mrtvaca, utisnu to dublje u sjeanje. Jo i danas
nosim ih u sebi i o svakom onom morao bih ti priati dugu jezovi-
tu priu. Kad god se sjetim egestina, u meni se javlja stid i neu-
moljiv osjeaj odgovornosti neiskupljenog duga.
Vjeruje li mi, sveta Lucijo, i da li barem sada razumije moju
elju? Da mi srcu bude tee, ostat e mi, dok ivim, u sjeanju jo
jedan lik, lik srpske starice majke, koju sam sreo na Kalniku, u selu
Mala Rijeka, u kasnu jesen 1942. Doli smo tada prvi put u to selo,
a mrak se ve sputao, kad smo ulazili u kue. S jo jednim drugom
uao sam pod krov ove starice, kojoj nisam upamtio ime. Prepala
se, nije sirota znala da li smo ustae ili partizani. I dok smo se mi
raspitivali za neprijatelja, njena kerka, ena ve u godinama,
drhtala je ne znajui to bi odgovorila. Onda je starica istupila na-
prijed, prila k meni, podigla svjetiljku i pogledala mi ravno u oi.
Zatim se nasmijala i rekla veselo: Ne boj se keri, nai su. A kad
sam ja zapitao po emu ona zna da smo mi njeni, odgovorila je:
Zato, jer si Srbin, jer si na.
A to majko, ako se vara?, upitao sam je kroz smijeh poma-
lo jetko, a ona je ponovno podigla svjetiljku i gledajui me u oi
govorila tiho: Ne varaj me, sinko. Srpska te majka rodila, srpskim
te mlijekom dojila, srpske si knjige uio.
Moe li zamisliti, svetice, ta sam tada osjeao? A kada sam
joj rekao da sam ipak Hrvat iz Meimurja, da sam roen u Kotori-
bi, nju je zahvatio grevit smijeh, tresla se itavim tijelom i u onoj
napola mranoj sobi, s onom svjetiljkom u ruci izgledala je strano
i sablasno. Problijedio sam pun kajanja za svoje rijei mislei da
se u njoj od straha gr smrti pretvorio u grevit smijeh. Oh, kako
mi je bilo milo, kad sam osjetio da sam se prevario! Ne, nije se
prestraila. To se ona samo od sveg srca nasmijala neobinom
imenu moga rodnog sela. Jo isto vee ona je milovala moje obraze
i stalno pitala: Kako si ono reka, iz Kotoribe?
Uvijek odonda, kad bi naa kolona prolazila njenim selom, izla-
zila bi starica na ulicu i pitala drugove da li je tu onaj iz Kotoribe.
Prala mi je rublje i vodila o meni brigu kao o roenom. A i ja sam u
njoj naao lik svoje drage majke, i bili smo jednako sretni kod sva-
253
kog susreta. Nisam je vidio ve godinu dana i ne znam da li je jo
iva, ali kad god pomislim na nju, uvijek me obuzme radost
pomijeana s nekom neizrecivom tugom.
U onoj mojoj elji sadran je i lik ove starice, sveta Lucijo. Zna,
nije to sve. Ti si svetica, crkva ti je sigurno bila mjesto gdje ti je
dua bila najblie Bogu. I mene dok sam jo bio malen, privlaila
je ckrva, a najvie o Boiu. Uvijek sam motrio jaslice pastira s bi-
jelom bradom, okiene borove, a iznad oltara papirnate anele
rairenih krila, koji, jer nisu umjeli pjevati, dre u rukama trake s
ispisanim rijeima: Mir ljudima dobre volje... A ti sigurno nisi
bila na Kordunu? Ako te sluajno kadgod dovede put u emernicu
ili u koje oblinje selo, pa ako negdje sretne dijete, zastani naas
i upitaj ga gdje mu je otac? Ono e ti odgovoriti da mu je otac oa
na pokrst i to e ti kazati tako jednostavnim mirnim glasom kao
da je rekao da mu je otac otiao u grad kupiti stvari ili u umu nas-
jei drva. Ti bi se moda radovala kad uje da mu je otac u crkvi,
ali kad bi znala koliko je na tom pokrstu u glinskoj crkvi poteklo
ljudske krvi pod noevima ustakih koljaa, ti bi jo vema rastvo-
rila svoje velike svetake oi, sjetila bi se one moje jedine elje i
moda bi se usrdnije molila Bogu da mi je ispuni...
19
19 Ulomak iz Svete Lucije, Zagreb 1946. godine. Joa Horvat napisao u Lici, decem-
bra 1944. godine.
254
Ante Antunovi
Maaluk
Gospi
Svoju Izjavu o hapenju i ubijanju Srba u gospikoj kaznionici
Okrunog suda u Gospiu i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante
Antunovi u Gospiu 6. jula 1952. godine.
Za vrijeme Jugoslavije bio sam straar kod Centralnog zatvo-
ra Okrunog suda u Gospiu. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne
Drave Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadanjeg upra-
vitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo Staraek,
prijatelj po idejama Jurice Frkovia, samo malo kasnije Velikog
upana za Veliku upu Gacka i Lika sa sjeditem u Gospiu. Odmah
jo u aprilu uslijedilo je hapenje Srba u Gospiu i okolini. Ve u
junu pohvatale su ustae oko 100 Srba, od kojih je odmah iz zatvo-
ra kamionom odvezeno njih 40 nou u umu u Likom Leu i tamo
su pobijeni.
Uslijedilo je masovno hapenje Srba, mukaraca, ena i djece.
Dovaani su iz raznih krajeva NDH-a. Napunila se kaznionica i
dvorite. Staraek i njegovi Ivan Kovaevi, Tomo ari, Nikola
Milinkovi i drugi straari postupali su s njima na najzvjerskiji
nain.
Ulijetali su u elije i na razne naine tukli i mrcvarili pohapene
Srbe. Ljudi su pod batinama umirali. Svojim sam oima vidio kada
su muili i ubili u eliji Milivoja Zeca. Gledao sam kada je Pudi
zaklao jednog Srbina kome se ne sjeam imena. Krajnovi Nikola,
starac od 70 godina doao je u Gospi da si kupi duhana, uhapsili
su ga Tomo ari i Nikola Milinkovi. Zvjerski su ga u zatvoru mui-
li, odrezali su mu ui i nos a tek onda ga ubili iz puke. Ubijali su ih
svakodnevno, odvozili na Velebit i tako ubijali nad bezdanim jama-
ma. Gotovo koliko su ih dnevno odvozili iz Gospia na Velebit, to-
liko su dovozili novih zatoenika. O ubijanju se nije vodila nikakva
evidencija. Nou su ih ubijali u elijama i iznosili, te ih zakopavali
negdje vani ili ih odvozili i bacali u prirodne jame u okolici Gos-
pia. Sjeam se razgovora straara Nikole Frkovia i Mije Starae-
ka u hodniku. Frkovi je upitao upravitelja, ta bi s dvije babe koje
255
mu smetaju u stanu. Staraek je smijui se rekao: Naa je zgrada
iroka, imaju se gdje smjestiti i lako ih je likvidirati. Te dvije ene
ve istu no dovedene su u zatvor i bile ubijene. Jedna od njih zvala
se Miri, drugoj je bilo ime Zlata, a muu njenom Nikola. Mirika
je tek nedavno bila dola iz Amerike. Bile su bogate i dobivale su
novaca iz Amerike. Njihova tijela bila su pokopana, zatrpana tek s
malo zemlje nedaleko samog zatvora. Imovinu su im opljakali
ubojice: Nikola Frkovi, Ivan Kovaevi, Nikola Pavii i drugi.
U srpnju 1941. otile su ustae i s njima Ivan Kovaevi i Tomo
ari u Smiljan po nareenju upravitelja Staraeka. Nije ih bilo od
10 do 15 dana pa sam upitao Staraeka gdje su oni. Drsko mi je
odgovorio da se to mene ne tie gdje su oni, da on zna kuda ih je
poslao i rekao da su oni vie uinili za ovo 10 dana, nego u ja za 50
godina svoje straarske slube. Naao sam se uvreen i zapitao ga,
ta su oni toliko uinili, a on mi je odgovorio, da su poistili itavo
selo Smiljan od srpske gamadi. Ubrzo sam saznao da su ustae i
nai straari izvrili masovni pokolj Srba u selu Smiljanu. Poklali
su mukarce, ene i djecu.
Odmah nakon toga izvrili su pokolj srpskih seljaka u selu
Smiljansko Polje. Doveli su u zatvor Simia Lemajia i jo neko-
liko Lemajia, njih su s drugima otpremili u Jadovno i tamo lik-
vidirali. Kad sam jednog dana upitao Staraeka kuda odvoze to-
like zatvorenike i ta rade s njima. Rekao mi je da ih odvoze na Ve-
lebit, a da bi i ja trebao da vidim ta se od njih tamo radi i da vidim
kakvi trebaju biti ljudi koji su za dananjicu, mislei na ustae koji
ubijaju zatoenike. Na upit ta se tamo radi, rekao je da se
pohapeni dovode k jami i udara ih se macolom ili noem i tko iv,
tko mrtav pada u jamu.
Poslije ovoga razgovora prijavio me Mijo Staraek Velikom
upanu Jurici Frkoviu, koji me je pozvao na odgovornost, rekavi
mi ako mi se ne svia sluba, da je napustim...
Ante Antunovi s.r.
Historijski arhiv u Karlovcu, kutija zloini.
256
Jelena Basari
Gospi
Godine 1941. bila sam u 19. godini ivota. Zavrila sam
kolovanje na Gimnaziji u Gospiu. Na sam dan proglaenja Neza-
visne Drave Hrvatske 10. aprila 1941. godine na ulicama Gospia
pokazale su se ustae, rukovoene trgovcem Juricom Frkoviem.
Ve sutradan 11. aprila uhapsile su ustae Srbe: trgovca Nikolu
Dukia, trgovca Nikolu Obradovia, upravnika kaznionice u pen-
ziji Bou Pleaa, inovnika Iliju Pleaa, advokata Bogdana Sta-
nia i nekoliko desetaka drugih ijih se imena ne mogu sjetiti. Za-
tvorili su ih u gospiku kaznionicu. Tu su ih muili 15 dana te ih
odveli na Velebit i ubili.
Ustae su se podijelile i krenule u dva pravca na lov po gradu
Gospiu i okolnim srpskim selima. Svakodnevno su dovodile kolo-
ne Srba, tukle, zatvarale i muile u elijama i dvoritu kaznionice.
Odvozili su ih kamionom na Velebit i ubijale. Gledala sam kada su
vodili i tukli: trgovca Nikolu Vojvodia, trgovca Miloa Pjevaa, Sto-
jana Obradovia, eljezniara Iliju Obradovia, gostioniara Miletu
Makana, eljezniare Janka Dimia i Stevu Pleaa, seljaka uru
Poua i domaicu Mariju Tesli. Voeni su sa nekoliko desetaka
drugih Srba povezani icom prema kaznionici i dalje u logor
Jadovno na Velebitu. Upale su ustae u gostionicu Dragice Plea,
ijeg su supruga Vasu ubile, te se opijale cijelu no, pa ubile i
Dragicu, a gostionicu opljakale. U selo srpsko Lipe upale su ustae
1. augusta 1941. godine i poklale sve srpsko stanovnitvo koje nije
uspjelo pobjei smrti. Kue su opljakale i zapalile. Idueg dana
na Ilindan, 2. augusta 1941. hvatale su ustae Srbe po Gospiu.
Ubile su uenika 7. razreda Gimnazije Dmitra Teslia u njegovoj
kui. Odvele porodice, Janka Dimia, Steve Pleaa, Poue, Nova-
kovie, Gledie i mnoge druge. Zatvorile ih u elije kaznionice, te
odvezli s mnogim drugim u logor Jadovno i tamo bacile u bezdane
jame.
Ja sam toga istoga dana kao jo neki Srbi uspjela pobjei sa
svojim ocem Dmitrom, majkom Perom, sestrom Sojom, bratom
Jovom, snahom Anicom i njihovom djecom Vladom, 9 godina,
257
Brankom 8, i Bogdanom 6 godina starim na Velebit. U umu gdje
smo u zbjegu zatekli ve mnogo srpskog stanovnitva.
Nakon etiri dana muenikog ivota u umi, moj otac se od-
luio da se vrati kui u Gospi. Govorio je da on nije nikom nita i
nikada loe uinio. Nitko mu nije odobravao povratak, a naroito
ga mama preklinjala da ne ide nikuda. On je krenuo a i ja s njim.
Nisam ga mogla sama pustiti da ide. Ili smo cijelu no i stigli do
sela Divosela koje je bilo u plamenu. Ustae su pucale. Otac nije
htio da se vrati, ve je nastavio put za Gospi. Ja sam ostala s Mili-
com Obradovi, starom 20 godina. Ujutro smo i nas dvije krenule
mojoj kui u Gospi koja se nalazila kod eljeznike stanice Gos-
pi. Prozori i vrata od kue bili su polupani. Sve opljakano i
odneseno. Oca nismo nale. Tu nismo mogle ostati, a na Velebit
se vie nismo mogle vratiti. Krijui se kroz ita dole smo na eljez-
niku stanicu talijanskim vojnicima. Molili smo ih da nas prime i
pomognu da odemo u Italiju. Znale smo da su Talijani tako pomo-
gli nekim Srbima da ih hrvatske ustae ne ubiju. Sporazumijevala
sam se s njima malo talijanski, malo francuski. Oni su se nad nama
saalijevali i htjeli nam pomoi. Milicu su ubacili u jedan kamion
koji je otiao. Htjeli su i mene ubaciti u slijedei, ali je naiao jedan
ustaa, udario me kundakom i rekao da sam uhapena. Odveo me
u zatvor kaznionice u Gospiu.
To je bilo 5. augusta 1941. godine. Jednoga dana pogledala sam
kroz prozor elije u dvorite i vidjela sam posljednji puta svoga oca
Dmitra. On me opazio i rukom mi pokazao da je gladan. Vidjela
sam kako su hrvatske ustae moga oca Dmitra vezale icom kao
mnogo drugih Srba, a potom ih spojili lancem i odvezli kamionom
na Velebit u logor Jadovno. Svaki dan do podne i po podne, vezale
su i tukle ustae Srbe, te odvozili na Velebit u bezdane jame. Punih
15 dana prala sam s drugim Srpkinjama krvave podove i zidove u
elijama i hodnicima kaznionice u Gospiu.
Ustae su uurbano dovozile, vezale i odvozile Srbe kamioni-
ma na Velebit 20. augusta 1941. godine bila sam u koloni s mnogim
Srbima, enama i mukarcima voena prema eljeznikoj stanici
Gospi. Sjeam se dobro: Marije Vujnovi, njene sestre Milice, Rade
Vasiljevi, Ankice Baste i Zore Ivanovi, inovnice ipada iz Sara-
258
jeva, Milice Krajnovi i Dragice Bara, kako smo se bolno kretale u
toj alosnoj koloni gladne i izmuene. Potovarile su nas ustae u
stone vagone uz obljubljeno njihovo kundaenje po naim ogolje-
lim tijelima. Odvezle su nas u ustaki logor Jastrebarsko. U jednoj
vlastelinskoj zgradi smjestili su nae Srbe mukarce u podrumske
prostorije, a idove, mukarce i ene sa Hrvatima, te nas nekoliko
Srpkinja na 1. kat te zgrade. Ustaa zvani Milica iz Pazarita
Perui, tukao je gdje je stigao Srbe pendrekom, kako putem tako
i ovdje u Jastrebarskom.
Nakon deset dana, mi Srpkinje i idovke smo otpremljene u
ustaki logor u Kruicu kraj Travnika. Tamo smo stigle nakon dva
dana putovanja bez hrane i vode. Mi Srpkinje smjetene smo u
neku baraku, gotovo bez krova, punu blata. Na drugu stranu ba-
rake gdje su bile daske smjetene su idovke. Nakon nekoliko dana
idovi su popodili daskama i na dio barake. Gotovo nisu nam da-
vale ustae nita za jesti. Bile smo gladne. Mnoge su zatoenice
padale u nesvijest od gladi. U hodu smo se prosto ljuljale. Neke su
brale zelenu travu i lie od bundave i to na vatri kuhale, ali su i to
ustae zabranile, ili su ve tako pripremljenu hranu nogom uda-
rale i prosipale. Neistoa, mnogo uiju. Ustae ni nama nisu dale
da se brinemo za istou onoliko koliko bi mi mogle. Nisu nam
dozvoljavale da na oblinjem potoku operemo rublje. Ako bi koju
zatekle da ga pere, bacale su rublje u vodu, a zatoenicu tukle i tje-
rale u baraku. Zabranjivale su i trebljenje uiju iz nae gotovo
nikakve odjee. Postupale su prema nama brutalno i neovjeno.
Ustae su amarale i kundacima udarale po nama. Po noi su iz-
vodile zatoenice na tobonji rad, a tamo su ih silovale. Gledala
sam kako su muile i tukle Jelku Kurili.
Nakon mjesec dana odvezli su nas u logor u Loborgradu kraj
Zlatara. Upravu logora vodili su njemaki vojnici i upravnik bio je
Nijemac iz Zagreba Karlo Heger. Ovdje nam je bilo bolje. Ja sam s
drugim Srpkinjama 19. decembra 1941. godine otpremljena iz
Loborgrada u logor u Gornjoj Rijeci kraj Novog Marofa. I ovdje je
upravnik logora bio Nijemac Karlo Pelc iz Zagreba, pa i njemaki
vojnici. Iz ovog logora mogle smo se i dopisivati s naima. Tako
sam i dobila pismo od moga brata Jove. Javio mi je da su ustae
259
pobile nae najmilije: pored oca Dmitra i majku Peru, sestru Soju,
snahu Anicu, maloga Vladu (9), Branka (8) i Bogdana (6) godina
starog.
Pored svih muka i patnji ja sam ostala iva. Mene i nekoliko
drugih srpskih muenica spasili su njemaki vojnici. Otpremili su
nas iz logora u Gornjoj Rijeci, 30. marta 1942. godine u Zemun, a
zatim sam dospjela i ovdje u Beograd. Nijemci su nas isupali iz
ustakih zloinakih kandi.
U Beogradu, 17. aprila 1942. godine
Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.
Jelena Basari s.r.
Mane anak
Ostrvica Kuzmanovaa
Liki Osik
Gospi
Slom i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekla me na ods-
luenju vojnog roka u ibeniku. Pet dana nakon toga nekako sam
uspio doi kui u Kuzmanovau. Odmah sam saznao da hrvatske
ustae patroliraju selima i da hapse Srbe, i da su ve u irokoj Kuli
pohapsile vie od 10 ljudi. Samo osam dana nakon moga dolaska
kui dolaze komije ustae: Mile Rukavina Baak, Ivan Obuina
Mulija i neki Nikola iz Peruia. Traili su da im predam oruje i
vojnu opremu. Oruje nisam imao, a vojnu opremu nisam htio
predati, sakrio sam je i rekao da sam doao kui u civilu. Pretresli
su kuu i nali vojnike cipele i dvije koulje. Mene su svezali i-
com i poveli, a naene cipele i koulje ponio je jedan od njih. Moja
supruga koja je leala u krevetu poslije poroda, ustala je i krenula
za nama kukajui i molei ih da me puste, jer smo tada imali troje
djece. Vodili su me tako svezanog oko 2 kilometra, a moja je ena
ila stalno za nama i preklinjala ih da me puste, jer nisam nikom
nta skrivio. Najednom su zastali, odvezali me i pustili.
260
Meutim, nedugo iza toga, ve na sam Vidovdan, 28. juna 1941.
godine, poao sam komiji Stanii oviu. Sa mnom je iao i Ilija
Vujnovi Bracija. Srele su nas ustae, isti Mile Rukavina i Ivan Obui-
na i uhapsili nas. Nisu nas vezali ve su nam rekli da smo uhapeni i
da nas vode u Janje, udaljeno oko 50 kilometara. Kad smo ih upi-
tali zato nas vode tako daleko kad imaju blie ustake vlasti u
Peruiu. Sjeam se da nam je tada Mile Rukavina rekao da bismo
se u Peruiu loe proveli, a da e nas iz Janje ve sutradan pustiti
kui. Jako sam se uplaio jer sam ranije uo da na Janji ima bez-
dana jama gdje ustae ubijaju Srbe i bacaju ih u bezdanuu.
U Janji ustae su nas zatvorile u podrum andarmerijske sta-
nice u kom je ve bilo zatvoreno 30 Srba iz sela: Boria, Uzelaca,
Pejnovia, takia i drugih ijih se imena ne sjeam. Meu zatoe-
nima bio je i jedan Srbin s Korduna koga su ustae uhapsile neg-
dje na putu. Nakon 5 do 6 sati u podrum je ulo nekoliko
naoruanih ustaa koji su nas povezali lancima, izveli iz podruma,
potovarili u kamion koji je doao iz Zbirnog ustakog logora u Gos-
piu. Pratile su nas ustae i naredili nam da polegnemo. Tako su
nas dovezli u dvorite kaznionice u Gospiu, a zatim zatvorili u eli-
ju na drugom spratu. Prilikom zatvaranja evidentirali su nas u neku
knjigu. U eliji smo proveli punih esnaest dana. U eliji su svaku
veer oko 19 sati ulazile ustae, stari oko 25 godina i tukli nas kun-
dacima i drugim predmetima koji su im se nali pri ruci.
Negdje sedamnaestog dana boravka u kaznionici izvele su nas
ustae u dvorite u kom se nalazilo 200 do 250 Srba. Tu sam vidio
nekoliko poznanika iz Vrepca: Branka Cetinu, Savu Zoroju, zatim
mornarikog podnarednika ekia iz Divosela, Jovu Vlaisavljevia,
Milu Vukovia, Gliu Novkovia i jo vie drugih ijih se imena
vie ne sjeam.
Ustae su nam naredile da izvuemo kaieve iz hlaa, i tko je
imao bolje cipele, ili neki drugi bolji komad odjee, takoer je
morao skinuti. Za to vrijeme sa prozora kaznionice gledali su nas
talijanski vojnici i bacali nam neke male kruke. Tu u dvoritu odvo-
jile su ustae jednu grupu od 30 do 40 Srba, meu kojima sam bio
i ja, nevezane utovarile u jedan autobus i prozvali nas iz one knjige
u koju su nas upisali prilikom zatvaranja. Dovezli su nas u hrvat-
261
sko selo Trnovac i istovarili ispred trgovine, podno jednog uzvienja
na kojem je katolika crkva. Po izlasku iz autobusa ustae su nas
vezale lancima za ruke, dvojicu po dvojicu, i zadrali nas tako sve
dok nisu i se ostale iz dvorita kaznionice dovezli do nas. Povezane
su povezali i jednim uzdunim lancem i poveli nas bose po onom
kamenjaru oko 13 sati uz Velebit prema selu Jadovno. Sa mnom je
bio povezan Glio Novkovi, rodom iz nekog sela kod Studenaca.
Pred logor smrti Jadovno smo stigli nekom umskom stazom
u predveerje. Pratile su nas ustae u ocirskim uniformama Ju-
goslavenske vojske s ustakim oznakama. Jedan od pratnje bio je
Pave iz Bruana koji je bio sa mnom na odsluenju vojnog roka, ali
me nije htio prepoznati.
Vezane uveli su nas kroz jedan ui otvor u icu kojom je bio
ograen logor i odrijeili nas. Tu nam je komandant logora, ustaa
Rude Ric odrao govor. Da se on tako zvao, rekao mi je Glio Novko-
vi, kao i to da je prije rata bio uitelj u Podlapai. Ric nam je rekao
da se u prvo vrijeme za jelo posluimo porcijama logoraa koje smo
tu zatekli i da napravimo leajeve od mahovine i lia u vidu sova.
Srbi logorai koje smo zatekli, imali su neka drvena korita iz
kojih su jeli, a idovi i Hrvati neke limenke i lavore. U logoru sam
ponovo susreo nekoliko poznatih Srba, meu kojima i Branka Ce-
tinu iz Vrebca. Mene je prepoznao jedan ustaa kojeg sam upoznao
prije rata. Priao mi i upitao od kuda sam, a kad sam mu rekao,
onda me udario nekoliko puta kundakom. Bilo je tu ljudi iz raznih
krajeva, ak iz Bosne i Hercegovine od Bugojna, Petrovca, Krupe,
Vlasenice, Sarajeva, Mostara i ak iz Foe. Sjeam se i jedne sku-
pine Dalmatinaca, odjevenih u nekakva plava radnika odijela.
Njima nije smio niko prilaziti, a imali su, koliko sam mogao primi-
jetiti, i neki posebni tretman i prave porcije za jelo. Bili su to Hrva-
ti, koji su ubrzo puteni, ali ne svi.
Logor se nalazio u nekoj uvali na Velebitu i bio je ograen bod-
ljikavom icom visine oko 2,5 metra. Na sredini logora nalazila se
jedna vrtaa oko koje su logorai navozili zemlju. Vrtaa je sluila
kao zahodska jama za logorae.
Oko logora bila je postavljena ustaka i domobranska straa,
rasporeena tako da je otprilike na svakih deset metara bio jedan
262
straar. Straa je bila rasporeena izvan logorske ice. Na svakom
ulazu u logor bila su po dva straara, a sa svake strane bila je postav-
ljena slika Ante Pavelia. Nedaleko od ulaza bila je neka
nadstrenica, pokrivena limom, u kojoj bi odmarala smjena strae.
Nedaleko od nje bile su dvije drvene barake: u jednoj je bila kance-
larija Rude Rica, a u drugoj su spavale ustae i domobrani. Kako i
gdje su se ustae hranile, nije mi poznato, a mi logorai kuhali smo
nekakvu hranu (ili, bolje rei, vodu od pasulja) u samom logoru,
nedaleko ogradne ice.
Dok sam bio u logoru, ustae su izvodile skupine od 20 do 30
logoraa da sakupljaju granje i mahovinu od ega bi u logoru pravili
sove za spavanje. Ove grupe uvijek su pratile po dvojica ustaa.
Istoga dana, kada su dovele moju grupu u logor, naveer sam
sa jo jedanaestoricom iao sa nekim kazanima po vodu. Pratila
su nas dvojica naoruanih ustaa, a kad smo stigli do izvora, tamo
su nas tukli i pri povratku u logor tjerali da pjevamo etnike i
komunistike pjesme. Sjeam se da su tada ustae natjerale Savu
Zoroju iz Vrebca pa pjeva: Paveliu, ivila ti ruka, to ti ubi srp-
skoga hajduka.
Drugog dana sam, u grupi od oko trideset Srba, tri puta izlazio
iz logora na sakupljanje granja i mahovine, uz pratnju ustaa. Kada
smo se trei put vraali u logor, dvadeset do trideset metara od ula-
za, ja sam se odluio da pobjegnem. Skoio sam u stranu, preskoio
neku kamenu plou i potrao. Jedan od ustaa ispalio je dva met-
ka za mnom. Nastavio sam da trim u pravcu zapada i izbio na
najviu uku Velebita, odakle sam ugledao more i zakljuio da se
nalazim negdje istono od Karlobaga.
Na tom predjelu nije bilo ume pa sam se malo povratio nat-
rag, a zatim krenuo kroz umu i izaao izmeu Trnovca i Pazarita.
Pribliio sam se jednoj kui i uo razgovor mua i ene, koju je on
zvao Luja. Nisam im se javljao, bili su Hrvati, ve sam se ponovno
orijentirao prema brdu Otra, preao preko bara i tri puta preko
neke vode koja je jako vijugala. Na barama sam naiao na neki tor
i, poto je ve bila blizu no, a i kia je padala, uvukao sam se u
kuicu za psa i u njoj zaspao.
263
Pred zoru probudio me razgovor nekih ljudi koji su sa sjekira-
ma ili u pravcu ume. Po njihovom govoru zakljuio sam da su
Srbi i da sam negdje blizu Divosela. Ljudima se nisam javljao, ve
sam doao do neke kue pred kojom je stajala jedna enska. Pitao
sam je kako u najlake stii u Poitelj. Ona mi je pokazala put. U
Poitelj je bila udana moja sestra. Stigao sam kod nje i ona mi je
dala oputare da obujem. Ubrzo je u kuu ula njena kerka i rekla
da su ustae dole u selo. Ona me izvela iz sela u njive gdje je kosio
njen otac, a on mi je pokazao put za Vrebac. Kada sam preao eljez-
niku prugu, naiao sam na Danu Dragosavca koji mi je pokazao
pravac za moje selo Kuzmanovau. Negdje pred no doao sam
svojoj kui. Najeo se, uzeo ebe i otiao u umu gdje sam se skrivao
do ustanka. Otiao sam u prvi partizanski odred...
Mane anak je poginuo kao hrabri partizanski starjeina u
borbi za slobodu svoje domovine Jugoslavije, godine 1944.
Svjedoanstvo zapisala Komisija za ratne zloine 1944. godine.
Branko Cetina
Vrebac Medak
Gospi
Odmah nakon proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske, 12 do
14 ustaa dolazi u nae srpsko selo Vrebac i uspostavljaju svoju
hrvatsku vlast. Smjestili su se u na Sokolski dom. Ustaa iz Gos-
pia Zvonko Pezelj, bio im je vojni starjeina, a idejni i duhovni
voa Tomo upan Tomia iz hrvatskog nam susjednog sela Bar-
lete.
Ubrzo po dolasku u selo ustae, pod raznim izgovorom, poi-
nju da hvataju prvo uglednije domaine, Srbe intelektualce,
svetenike, uitelje, vienije mladie i radnike; koji su se u ratnom
meteu vratili svojim kuama. Uhapsili su i moga oca i odveli, te
ga ubili u logoru Slana na otoku Pagu. Od dolaska u Vrebac, pa sve
do mog hapenja, stalno su pratili moje kretanje i pratili, a imao
264
sam tek nepunih 18 godina. Dana hapenja tano se ne sjeam.
Bilo je to negdje pred kraj juna 1941. godine kada sam poao u
trgovinu da kupim cigarete i jo neke stvari. Pred samom trgovi-
nom presrela me ustaka patrola, uhapsili su me i odveli u zatvor
koji se nalazio preko puta u podrumu kue Save Dragosavca, oca
Duanova. Istoga dana zatvorile su ustae i Milu Mandaria iz Vre-
bca i Savu Zoroju iz Pavlovca, a iz Mogoria dotjerale su i zatvorile
Milju Vukovia i Jovu Maljkovia Makia. U zatvoru su nas drali
sedam dana i za to vrijeme nisu nas tukli. Sedmi dan po nareenju
Tomie upana pustili su iz zatvora Milu Mandaria, a nas etvo-
ricu vezali nekim kanapom dva po dva, utovarile u zaprena kola
ovdanjeg seljaka Mane Boia i odvezle u ustaki Zbirni logor u
Gospiu. Kad smo stigli u Gospi ustaka pratnja, predala nas je
ustaama u gospikoj kaznionici. Strpali su nas u jednu eliju na
prvom spratu gdje je ve bilo zateeno desetorica Srba iz okoline
Likog Petrovog Sela i Bihaa. Nakon tri dana premjestili su nas u
drugu eliju, s prozorom okrenutim prema dvoritu, koja je bila
neto prostranija. U ovoj eliji smo prvi dan mogli i da legnemo na
patos, ali ve drugi dan dotjerale su ustae veu grupu Srba i neko-
liko Hrvata iz Zagreba. Iz te grupe sjeam se Stjepana Kuia (mis-
lim da sada ivi u Zagrebu).
Ve slijedeeg dana ustae su dovele jednu veu grupu Srba s
Dvora na Uni iz Banije i jedan broj njih nagurale u nau eliju. Ovi
su ljudi jedva stajali na nogama, a po tijelu i licu imali su mnogo
krvi i krvavih oiljaka po emu se vidjelo da su ih hrvatske ustae
prethodno mnogo tukle i mrcvarile. Negdje predveer istoga dana
u nau eliju upali su nai muitelji ustae. Bili su to mlai ljudi,
negdje izmeu 20 i 30 godina. U rukama su imali tapove duine
oko pola metra i njima poeli nemilosrdno da mlate koga su gdje
stigli, a najvie Banijce, poto su bili prvi do vrata. U ovoj eliji bilo
nas je 25. Bili smo nabijeni jedan do drugoga i morali smo stajati i
danju i nou jer nije bilo mjesta da sjednemo. Sutradan su nas iz-
veli na dvorite i dok smo etali u krug, ustae su nas udarale noga-
ma, nekoga akom, a nekoga drvenom toljagom. Jednoga Banijca
udarali su po glavi tako da je pao obliven krvlju. Ustae su ga od-
vukle pod esmu u dvoritu i polile vodom. Vraajui se u eliju
265
nosili smo ovog premlaenog Banijca, uz njegove jauke i teke boli.
Naveer su ovoga i jo nekoliko Banijaca odveli iz elije i vie ih
nismo vidjeli, a vie nas ni u etnju nisu izvodili.
U kaznionici su nam davali jednom dnevno jesti naiz-
mjenino: jedan dan malo pasulja, a drugi dan kau. U eliji se
nalazila i kibla za vrenje nude tako da iz elije nitko nije mogao
izlaziti. Svako vee su ustaki banditi ulazili u elije i batinali zat-
vorenike, a da se ne bi uli jauci i zapomaganje rtava, na dvoritu
su ustae zvonile nekakvim zvonima ili snano udarale po teim
metalnim predmetima, to je priguivalo jauke zatoenika. Posli-
je tih premlaivanja u dvorite kaznionice dolazio bi kamion, a
onda bi iz elije izvodili zlikovci grupe zatvorenika, tovarili ih u
kamion i odvozili za nas tada u nepoznatom pravcu, ali se nisu
vraali. Kako se to uglavnom odvijalo nou uo sam uvijek kako su
ustae urlale: Ulazi! i Penji se!.
Jedanaesti dan boravka u gospikoj kaznionici sve nas iz moje
elije ponovo su izvele ustae u dvorite, u etnju. Tek to smo
napravili jedan krug, a u dvorite su uli kamion i jedan manji au-
tobus. Ustae su vezale dvojicu po dvojicu i gurale nas u kamion.
Kad su napunile kamion, ostale su ubacile u autobus. Dok su ve-
zale Srbe i gurali ih u kamion, jedan ustaa priao je jednom stasi-
tom Banijcu, izrazito brkatom i isupao mu brk. ovjeka je oblila
krv, a kada se poeo brisati, ustaki krvnik ga je udario nekoliko
puta akom u nos i u stomak. Autobus je vozio nama poznati Hr-
vat, Luka Poli, sin Frane Polia, trgovca iz Gospia. Zapitao sam
ga, kuda emo? Meutim, on je okrenuo lea i nije mi htio nita
rei.
U kamion i autobus, tom prilikom, utovarile su ustae izmeu
70 i 80 Srba. Kamion i autobus pratile su namrgoene ustae, nama
neki dobro poznati nam komije. Kriom sam primijetio da se
kreemo Kanikom ulicom, u pravcu Karlobaga.
Nakon neto vie od pola sata vonje stigli smo u hrvatsko selo
Trnovac. Iznad katolike crkve, na okuci puta koji se penje u pravcu
Velebita i hrvatskog sela Jadovnog, ustae su nas iskrcale. Tu nas
je doekala povea grupa ustaa koji su odmah priskoili onima
koji su nas dopremili i pomogli im da nas poveu nekom crnom
266
icom dvojicu po dvojicu, a onda jednim lancem itavu kolonu po
duini. Tako povezani ekali smo oko dva sata vremena sve dok
ustae nisu autobusom i kamionom dovezle i drugu grupu iz
gospike kaznionice, povezali ih kao i nas i poveli po onom kame-
njaru prema logoru smrti Jadovno na Velebitu. Ispred sela Jadov-
nog smo stajali petnaestak minuta, a za to vrijeme ustae su Hrva-
ti ovoga sela astili rakijom. Nakon ovoga odmora krenuli smo u
Velebit prema logoru smrti Jadovno nazvanog po ovom spomenu-
tom selu.
Bio sam vezan sa Savom Zorojom i dok smo ili u umu, misli-
li smo da e nas u njoj pobiti. Nekako istovremeno pomiljali smo
i na bjekstvo. Nas dvojica namjeravali smo to uiniti jo na putu iz
kaznionice u Gospiu. Kroz umu su nas vodili est do sedam kilo-
metara, a zatim skrenuli umskom stazom udesno od puta. Na-
kon petsto-esto metara hoda stazom zauli smo amor ljudi, a
zatim smo ugledali logor. Bio je ovalnog oblika i opasan sa tri ili
etiri reda bodljikave ice koja je djelomino bila prikovana za stu-
pove, a djelomino za iva stabla. Ulaz u logor bio je u stvari prolaz
kroz bodljikavu icu, irine 1 1,5 metar. Ispred samog ulaza u lo-
gor doekao nas je upravnik logora Rude Ric s jo jednim ustaom.
Kako je kolona prilazila, njih dvojica su nas popisivala ime i pre-
zime, godina roenja i mjesto odakle je tko. Takav popis ustae su
vrile i onda kada su nas zatvorile u kaznionicu u Gospiu. Poto
su popisale podatke, odrijeile su nas i ugurale u logorsku icu.
Kada su nas sve strpale u logor, bilo je ve tri sata poslije podne.
itavog dana nismo dobili nita za jesti. Po mojoj procjeni u lo-
goru smo zatekli neto vie od 500 ljudi Srba i idova iz Zagreba,
Karlovca, Bihaa i drugih mjesta ND Hrvatske. Izgledalo mi je da
je logor tek osnovan, moda prije desetak dana, poto su jo bili
svjei tragovi ograivanja i drugih radova u njemu. Ve u prvi sum-
rak uli smo iz pravca kojim smo doli poduu pucnjavu. Pobile su
ustae treu grupu koju su vozili u logor jo na putu, jer su kamio-
ni doli u sumrak prazni i krvavi do logora.
Na sredini logora zatekli smo poveu gomilu kamenja koju su,
najvjerovatnije, prethodnih dana po logoru sakupljali zatoenici.
Lijevo od ulaza u logor, izvan ice, nalazila se povea vrtaa udubi-
267
na, a nedaleko nje bila je jedna drvena baraka u kojoj su boravile i
spavale ustake zvijeri. Malo dalje od te barake, takoer lijevo od
ulaza nalazila se nadstrenica, pokrivena uglavnom granjem, u
kojoj se u poetku kuhalo za ustae, a kasnije i za nas logorae.
Za vrijeme mog boravka u logoru, po nareenju ustaa i do-
mobrana, mi logorai smo na ogradu logora dodali jo nekoliko
reda bodljikave ice tako da je njena visina dosegla vie od dva
metra. U krugu logora sjekli smo stabla i iznosili ih izvan logora.
Od drva napravili smo, takoer, van ice dvije straarske osmat-
ranice: jednu na junoj, a jednu na sjevernoj strani logora. Unu-
tar logora nije bilo nikakve barake niti nadstrenice pa smo mi
logorai boravili pod vedrim nebom, na zemlji, kori drveta, ili
obinoj grani sjedili i spavali. Drugog dana boravka u logoru po
desetorica Srba dobila je od ustaa jednu sjekiru i svaki od njih
komad drveta. Naredili su nam da napravimo drvena korita iz ko-
jih emo jesti. U ta korita dobivali smo jednom dnevno neto malo
kae, a logorai idovi i Hrvati primali su kau u nekakve erpice i
limenke.
Logor su obezbjeivali ustaki i domobranski straari,
rasporeeni na etiri straarska mjesta i to: na svakoj osmatrani-
ci po jedan i jedan na ulazu. Ukupno obezbjeenje logora, dok sam
ja bio u njemu, inilo je tridesetak ustaa i domobrana. Iz logora
su svaki dan izvodili po jednu grupu od 10 ljudi u pravcu sjeve-
roistoka, pod pratnjom straara, po vodu. Gdje se tano nalazila
voda, nije mi poznato, poto nikad nisam iao po nju. Takoer sva-
kodnevno, iz logora su ustae izvodile grupu Srba u umu da sjeku
drva i teku grau koju su onda donosili u logor da bi od nje pravili
neke objekte barake.
Predveer, drugog dana mog boravka u logoru, ustae su proz-
vale oko 30-40 ljudi podijelili ih u manje grupe od 8-10 i pod prat-
njom odvele ih stazom kojom smo dovedeni. Nakon sat do sat i
pol vremena, ula se pucnjava, ali od zapadnog pravca od logora,
negdje iz smjera skretanja umskog puta ulijevo (gdje su nas
skrenuli na stazu kojom smo doli u logor). Nedugo poslije prestan-
ka pucnjave ustae su se vratile u logor. (Pobile su ih uz put iznad
bezdana na Grginom brijegu).
268
Znali smo da ubijaju i da e nas sve pobiti. Niko se svejedno
nije odluivao na pojedinani ili masovniji bijeg od sigurne smrti.
Ljudi su bili ko ovce, mirni, trpjeli su i nadali se moguem ivotu.
Svaki put kad bi ustae formirale grupu logoraa za sjeu drva,
ja i Sava Zoroja gurali smo se to blie kako bismo uspjeli izai van
logora. Treeg dana ja sam se ugurao u grupu, ali poto nije uspio
Sava i ja sam se povukao iz grupe za izlazak nazad u logor.
Toga dana logor je obiao veliki upan, krvnik Like i Gacke,
Jurica Frkovi s jo dvojicom ustaa i jednom enom. Svih etvero
bili su u ustakoj uniformi, a u pratnji Rude Rica, koji im je neto
objanjavao, proetali su logorom. Do ulaza u logor s njima su dola
jo dvojica ustaa i tu ostali u razgovoru sa straarima.
U jednom trenutku, dok su ovi etali logorom, neto su zastali
i Sava ih je zamolio da mu dadu cigaretu, pa je jedan ustaa izvu-
kao cigaretu i bacio mu onako ciniki. ena koja je bila sa
upanom, sjeam se da je bila srednjeg rasta i iroke glave. Ustae
su svakog dana dovozile nove rtve i svakog dana ih odvodile iz lo-
gora i ubijale. Pucnjava nije prestajala. Za vrijeme mog kraeg bo-
ravka u logoru Jadovno nije jo bilo ena i djece. Samo nakon tjedan
dana boravka u logoru, Sava i ja smo uspjeli da se uguramo u gru-
pu koja je odreena za sjeu drva. Povele su nas ustae na istonu
stranu logora i dale svakoj dvojici po jednu sjekiru, pa smo na
smjenu sjekli. uvala su nas dvojica naoruanih zloinaca ustaa,
a u neposrednoj blizini bio je straar koji je s te strane obezbjeivao
logor. Oborili smo jedno drvo i poeli kresati granje. Ustae su u
tom asu neto priale i pripravljale cigarete, a poto nas je kronja
oborenog drveta zaklanjala od njihovog pogleda, bacili smo sjekiru
i dali se u bijeg.
Bilo je to oko deset sati prije podne, jednog lijepog sunanog
ljetnog dana, koga do smrti neu nikad zaboraviti. Trei kroz
umu i bujad preli smo oko 300 metara a da straari nisu primije-
tili da nas nema. Tek tada smo uli iza nas veliku galamu i puc-
njavu na to smo jo ubrzali tranje samo da se to vie udaljimo
od logora smrti i ustakih koljaa.
Tek nakon jednog sata tranja kao zvijeri kroz umu zastali
smo, orijentisali se i krenuli u pravcu vrha Velebita i Karlobaga. Na
269
vrh Velebita izbili smo oko 12 sati. Odatle smo uoili put kojim
smo dovezeni u logor i hrvatsko selo Jadovno. Tako smo se ponovo
orijentisali. Traili smo vodu, bili smo jako edni i, kad je nigdje
nismo nali, grizli smo list da bar malo ublaimo e. Sputali smo
se niz Velebit, ka selu Trnovcu. Ispred Trnovca primijetili smo
jedan izvor i naizmjenino u par navrata popili po malo vode,
pokvasili lice i u umi se malo odmorili. Bilo je oko 3 ili 4 sata pos-
lije podne.
Poto smo morali obii ustako selo Trnovac i prei dosta dug
put do Divosela, nastavili smo da se kreemo donjim rubom ume,
osmatrajui sela. Idui tako umom naili smo na starijeg
mukarca i mlau enu koji su sakupljali suvi list. Mi smo se
uplaili njih, a oni nas. ena je poela dozivati mukarca pa smo
pobjegli u pravcu sela Bruana. U prvi sumrak preli smo preko
bara izmeu Likog Novog i Velebita i negdje kasno u noi doli u
Divoselo u kuu Janka Rajevia. Ispriali smo mu tko i od kuda
idemo, pa smo ga zamolili da nam dade neto za jesti i pusti nas
da odspavamo kod njega nekoliko sati, do pred zoru, Janko i njego-
va majka dali su nam jesti, a zatim nas je on poveo na talu gdje
smo spavali dok nas nije razbudio u prvo svanue, a onda nam je
dao doruak, nakon ega smo produili u pravcu sela Ribnika. Kako
je bila magla ispred sela Ornica, naili smo na kuu Paje Ciganina,
ustae. Od njegovih pasa branili smo se kamenjem. U tom mome-
ntu Pajo je izaao iz kue psujui nas, a kad je vidio da smo se dali
u bijeg, opalio je nekoliko zrna iz puke za nama.
Kad se magla podigla, zatekli smo se na prostoru izmeu Bila-
ja i Ribnika. Ispred nas se isprijeila rijeka Lika. Preplivali smo je i
izbili na cestu, za trenutak saekali dok su proli talijanski kamio-
ni, a potom je pretrali. Ostalo nam je jo da preemo eljezniku
prugu, ali smo se ve bili malo opustili, usporili hod i razgovarali.
Odjednom je meu nas s lea upao jedan vakman na biciklu. Ne
silazei s bicikla pitao nas je tko smo i zatraio nas isprave. Sava se
u tom momentu brzo snaao i iz okreta udario ga akom u glavu,
tako da se ovaj odmah strovalio na zemlju, zajedno s biciklom.
Pokuali smo da mu uzmemo pitolj. Odjednom se zaula vika,
velika galama i, kad smo se osvrnuli u tom pravcu, vidjeli smo gru-
270
pu seljaka iz hrvatskog sela Bilaja koja je pola na kosidbu. Ponovno
smo pobjegli i u vrlo kratkom periodu pretrali prugu. Tek kad smo
se udaljili, legli smo da osmotrimo ta se deava iza nas. Seljaci su
i dalje bili u gomili oko vakmana, ali nitko nije trao za nama.
Tu smo se Sava i ja rastali uz dogovor da se sutradan naemo u
planini na ardaku. Sava je krenuo desno prema Pavlovcu, a ja pra-
vo u svoje selo u Vrebac. Znao sam da bi mi bilo opasno otii u selo
pa sam na prilazu selu zamolio jednu djevojku, koja je uvala sta-
do, da mi donese neto hrane. Djevojka je otila i uskoro mi je nje-
na majka donijela jelo. Dok se ona udila otkud sam ja tu, jer je
znala da su me odvele ustae, u selu se zauo zvuk kamiona, a ubrzo
i pucnjava kod moje kue. Ustae su u selu ubijale pse koji su lajali
na njih. Odmah sam zakljuio da su podigli potjeru za mnom, pa
sam ovim dvjema mojim kominicama rekao da nikome ivom ne
govore da su me vidjele, i ja sam pobjegao ka rijeci Jadovi gdje sam
se sklonio u jedan dbun i tako proveo dan.
Tokom noi sam se prebacio u planinu. Ustae su opkolile
moju kuu i drale zasjedu punih 10 dana i noi. itavo to vrijeme
mojim sestrama i baki nisu dozvoljavale da se udaljavaju iz kue.
Do poetka ustanka, Sava i ja skrivali smo se u planini, a ustae
su raspisale potjernicu za nama i ponudile visoku nagradu u
Vrepcu onome tko nas uhvati ili ubije. Danas sam penzionisani
pukovnik NOV Jugoslavije i nosilac Partizanske spomenice 1941.
Danas, ove 1988. godine, moj doktore uro, plaim se nae
dalje sudbine
Svjedoanstvo Branka Cetine zapisao sam na Velebitu, na
mjestu ustakog logora Jadovno maja 1988. Priao mi je opirno i
pokazivao dijelove logora i bezdane jame uz sami logor, gdje su
ustae ubijale zatoenike i bacale u bezdanue. Opirnije vidi: Dr.
uro Zatezalo, Kompleks ustakih logora smrti Jadovno.
271
O zloinu u Brakusovoj Dragi, zaseoku izmeu Zalunice i
Vrhovina u Lici, 12. juna 1944. svjedoe:
Soja Uzelac, roena Brakus, Stevo Gece Brakus i arko Uzelac.
Odlaskom este like proleterske divizije Nikola Tesla kra-
jem 1943. godine na borbeni zadatak u Bosnu, Crnu Goru, Sandak,
za osloboenje Beograda i zavrne borbe za konano osloboenje
zemlje, kao to su borbe na Sremskom frontu, pa sve do zavrnih
bitaka za glavni grad Hrvatske, Zagreb, u njihovoj rodnoj Lici sma-
njena je borbena snaga partizanskih jedinica.
Taj period njenog odsustva, od 1943-1945. godine, a naroito
1944, iskoristile su njemake okupacione i ustake kvislinke
snage. One su ponovno zaposjele sve vanije komunikacije u
otokom i brinjskom kotaru te znatno ojaale na podruju Gos-
pia odakle su upadale na dotad osloboena srpska sela i
unitavale sve to jo do tada nije bilo uniteno.
Srpska naselja na teritoriji kotara Otoac i kotara Brinje osta-
la su gotovo nezatiena i izloena potpunom unitenju.
Ustake jedinice 19. Mesieve bojne nenadano su upadale u
dotad osloboena srpska naselja i vrile pojedinane i masovne
pokolje srpskog ivlja, nevienih razmjera.
U zaseokuu Divjaci, u karama, poetkom aprila 1944, ustae
Mesieve bojne noem su masakrirale 17 mukaraca, ena i djece.
Gotovo istovremeno opkolile su zaseoke Bige, Gulane i druge u
okolici Donjeg Babinog Potoka i poklale 128 seljaka, veinom ena
i djece, a 30 ranile koji su bjeali iz toga uasa i svojih zapaljenih
kua. Tom prilikom su junaci Mesieve bojne porodicu Bude
Bige od osam lanova zatvorile u njihovu vlastitu kuu, poklale ih,
polili benzinom i zapalili.
Istovremeno, samo stotinjak metara dalje, vitezovi iste ove
bojne izveli su iz njihove kue porodice Nikole i Bude Erora od
jedanaest lanova te ih pred njihovim domovima redom noevi-
ma izmasakrirali a potom mrtve sloili jedne na druge. Zaklanu
djevojicu Milicu, staru devet mjeseci, stavili su na grudi mrtve
majke Marte rugajui se i tako njihovoj zloinaki skrojenoj
zloduhoj ivotnoj sudbini.
272
U Sjeivici, zaseoku Turjanskog, zaklale su ustae 30 srpskih
seljaka i zapalile sve njihove kue. Ivan Arbanas Vanja je u Zborniku
Kotar Gospi i kotar Perui u NOR-u, 1941-1945, na strani 372. i
373. zapisao: Godine 1944. u kosinjskoj opini ustae su u lipnju
i srpnju organizirale pravu hajku na srpsko stanovnitvo Kra,
Mlakve, Studenaca i druge zaseoke. Iznenada su upadale u sela i
sve, koje bi pohvatale, odmah su ubijale, trpale u kue i palile...
pljakale su imovinu i spaljivale sve to je gorjelo. Radile su to sis-
tematski kao i augusta 1941. godine namjeravajui da ta podruja
potpuno oiste od srpskog stanovnitva... Tako su u Studencima,
u zaseocima Sitvuka i Praia, pobile i poklale 18 srpskih seljaka,
uglavnom ena i djece. U Dulibi i Kru ubile su 38 Srba. Pobijene u
Dulibi spalile su u kui Petra Munjasa.
Istrebljivanje ustae su sistematski provodile itave te godine.
Ustae su 14. prosinca 1944. opkolile Docin Gaj i jo nekoliko sus-
jednih zaselaka i u njima pohvatale i pobile 67 srpskih civila...
U posljednjoj godini Drugog svjetskog rata ustae su samo na
podruju opine Gospi i opine Perui pobile 867 srpskih selja-
ka od kojih su februara i marta 1945. njih 116 nakon muenja obje-
sile u Gospiu. Tako su i u posljednjoj godini antifaistike borbe
nestajala srpska naselja i svirepo ubijano njihovo stanovnitvo
kako u Lici, tako na itavom podruju Nezavisne Drave Hrvatske,
poglavara Ante Pavelia.
O tom genocidu zapisao sam 2. augusta 1990. godine
svjedoenje preivjelih mjetana iz zaseoka Brakusova Draga,
smjetenog izmeu Zalunice i Vrhovina u Lici, do 1944. lijepog
malog naselja sa 17 domainstava, a sada, 2002. godine, neposto-
jeeg.
Prema izvornim arhivskim dokumentima i svjedoenju
preivjelih, Brakusovu Dragu opkolile su ustae ve spomenute 16.
ustake bojne zapovjednika Mesia ujutro oko osam sati 12. juna
1944. godine. Zatekle su gotovo sve ene, mukarce i djecu kod nji-
hovih kua, osim nekoliko pastira koji su ve bili izveli stoku na
panjake u okolini svoga sela.
Ile su ustae, meu kojima i poznate komije iz susjednih
hrvatskih naselja iz okolice Brinja, od kue do kue i sazivale
273
mjetane Brakusove Drage da dou u prostranu drvenu kuu Bran-
ka Brakusa, gdje e im, kako su govorile, odrati govor i dati im
vane obavijesti. Kada su se stanovnici sela okupili u kui, ustae
su oko iste postavili mitraljeze da ne bi netko mogao pobjei a za-
tim su upadale meu nemone, prestraene i izbezumljene,
kundaili ih, klali i boli svojim specijalno izraenim i podeenim
noevima za takva razbojstva.
Nastao je pla djece, gromoglasan jauk majki, oajno zapoma-
ganje baki, djedova... Zatim tiina. Tek pokoji znak izdiueg i-
vota.
Kada su se dovoljno nasladili tuim patnjama, ustae
donesoe slamu, naslagae je oko kue a vrata zakljuae i prozore
zatvorie. Tada su zapalile kuu i iz mitraljeza pucali po istoj, po
iznakaenoj ivoj ili jo poluivoj djeci, njihovim majkama, oevi-
ma i djedovima. Njih 57. Gotovo svi stanovnici zateeni u selu
izgorjee u jednom danu zajedno s kuom Branka Brakusa ide.
Opljakae srpska imanja, stoku pohvatae i odagnae. Uvjereni
da su svoj posao uspjeno viteki izvrili i da nitko nije preivio
zapalie sve kue u selu i odoe pjevajui.
Meutim, troje ih je uspjelo preivjeti i ispriati o mon-
struoznom zloinu.
Soju Uzelac, roenu Brakus, staru 78 godina, naao sam u
njenoj skromno obnovljenoj kui u Brakusovoj Dragi 2. augusta
1990. godine. Sada u starosti, ali jo od te svoje mladosti odjevena
u crninu, sa suzama u oima kao da se sve to zbiva ovoga trena,
pria tihim drhtavim starakim glasom: Oko 9 sati ujutro 12. juna
1944. godine dole su ustae i opkolile selo, Brakusovu Dragu. Jed-
na grupa je ila kroz selo i pozivala ljude neka dou da e biti sas-
tanak. Poto puka goni morali smo ii. Narod istjeran iz svojih
kua sakupio se kod kue Branka Brakusa ide blizu ceste. Sa
mnom su bila moja djeca-sinovi, edo i Jovo, otac, stric Dane, stri-
na Maa i cura moga brata Nikole.
Kad su nas natjerali u kuu 10 do 20 minuta nismo znali ta je
i ekali smo sastanak. Jovo Uzelac je pogledao kroz prozor i vidio
to nam se sprema jer su oko kue ustae postavile mitraljeze.
Najprije je meu nas upala jedna grupa ustaa i bola nas noevi-
274
ma, a poslije toga su poeli pucati po nama i bacati bombe. Kako
je koga zakailo, padao je, ne zna gdje ti je dijete a ne zna ni gdje
si. Kuu su zapalili kad su uli da se niko vie u njoj ne pomjera.
Prije toga je bilo sunce, a tada je poela kia kad je kua poela
goriti. Bila sam ranjena na 14 mjesta, ali pri svijesti i dosta jaka
(imala sam 32 godine), nisam htjela dozvoliti da me ugui dim ili
da iva izgorim u vatri. Izala sam, a ni sama ne znam kako, kroz
jedan prigradak kue. Djeca mi i roaci ostae u zgarei. Nikad ih
vie nisam vidjela. Rano moja. I drugi ljudi su pokuavali pobjei,
ali malo ranije, ali su bili ubijeni od ustaa koji su pucali iz postav-
ljenih mitraljeza. Onako ranjena i krvava, dovukla sam se do ispod
ceste kod nekog kamena i tu ekala. Negdje naveer oko jedanaest
sati nala sam se s ocem koji se iz zapaljene kue lake ranjen sa
Stevom Brakusom uspio izvui. Otili smo uz teke muke u Za-
lunicu kod Steve Uzelca. Ja sam bila smjetena kod ene Ljube
Popovia dva dana. Tamo mi je Dara Bobi oiala krvavu kosu i
previla rane. U Zalunici sam ostala sve do osloboenja, sve dok
mi se mu nije vratio iz Njemake s robije. Kad sam malo prizdravi-
la otila sam do mjesta na kom su nas ustae ubijale...
Reci mi, teto Soja, kakvu pomo primate od drave?
A ta me pitate? Za pobijenu djecu nikada nisam primala
nikakvu pomo, a tek od 1977. godine primam neku invalidninu
mizeriju i ekam samo da umrem. Jedino me smrt moe izlijeiti
od svih tih muka sjeanja stranih doivljaja iz moga napaenog
ivota. Predugo je to trajalo, dijete moje..., zavrila je starica sjet-
nim tonom.
Stevo Gece Brakus se dobro sjea preivjelih muka i kao da se
sve zbilo juer pria:
Ujutro 16. juna 1944. godine, ustae su u nae selo dole kroz
tunel. Kod tunela su obani uvali stoku. Jedan od njih je bio arko
Uzelac. iv je, moete i s njim razgovarati. On je bio izranjavan.
im su doli, opkolili su selo. Za to vrijeme, ja, Vojkan i Vlado
Brakus smo uvali ovce malo dalje. Sa mnom u naruju bilo mi je
najmlae dijete, sin uro star tri godine. Nali su nas u blizini
eljeznike pruge i poveli govorei da emo ii otkopavati mine
kojima je navodno cesta bila minirana. U selu smo nali ve saku-
275
pljen narod i tada nam je reeno da emo ii u logor, a kue e
zapaliti. Kad smo doli do pred kuu Branka Brakusa ide, poela
je padati kia. Rekli su nam da uemo u kuu jer nas napolju ne
mogu popisivati. Narod je ulazio u kuu, a zadnji je bio Jovo, brat
arka Uzelca, koji je vidio pripremljene mitraljeze. On nam je rekao
da emo sigurno svi biti pobijeni. Ja sam drao svoje dijete u ruka-
ma, a neto stariju djecu su u kuu dovele moja ena i moja majka.
Kua je bila graena od tankih brvana pa to nije bila prepreka za
mitraljeske rafale. im su poeli pucati, dijete mi je klonulo u
naruju, bilo je pogoeno, oblila me djeja topla krv. Ljudi su pre-
ko mene padali, sav sam bio uprskan krvlju i mozgom Vlade Braku-
sa. Pao sam u nesvijest. Nakon pucnjave bacile su ustae bombe i
tad me malo zakailo u nogu, evo ovdje, vidite i sad se dobro poz-
na. Onda su donijeli slamu i zapalili kuu i u njoj mrtve i poluive
ljude. Osjetio sam da je preko mene neko koraknuo, prepoznao
sam Miana Brakusa. Kad nas je dim poeo guiti, Mian je iskoio
kroz prozor. Ispravio sam se i ja, pa kako vie nije bilo pucnjave,
krenem za njim. Kroz kapak kue (otvor za podrum) pored nas us-
pjele su se izvui: Milica, starica Isaljua i Anka Brakus sa Nikoli-
com, djetetom u naruju (sada pravnik, ivi u Zrenjaninu), tada je
imao nepune tri godine. Napolju sam uo ustae kako se jagme
koji e vie napljakati i pobjegao u drenjik gdje sam naao starog
Miana kako se zavukao u grmlje, samo mu se noge vide. uli smo
ustae kako idu cestom, gone nau stoku i pjevaju svoje pjesme.
Tada sam Mianu rekao da mi ivot vie ne vrijedi i da u ii u selo
neka me ubiju. Povukao me i nije mi dao ustati govorei kako me
ustae nee odmah ubiti, nego e me najprije muiti i kopati oi.
Sklonili smo se, a suton se pomalo poeo hvatati. Malo dalje se jo
pucalo, a oko kue vie ne. Selo su zapalili. Gledao sam kako pada-
ju ljebovi sa moje kue. Sve kue s gospodarskim zgradama bile
su zapaljene, a bilo ih je sedamnaest. Bjeei otili smo u arkovu
dolinu i uli da jaue neka ena. To je bila njegova, Mianova ki
Soja-Soka, sva krvava kakav sam bio i sam. Bila je ranjena na vie
mjesta. U vatri kue su joj ostala dva sina. Starom sam rekao ko je
ona, a on se uhvatio za glavu ne znajui kud i kamo bi s njom. Kako
se uhvatila no, a zloinci otili, vratio sam se u selo da vidim ima
276
li jo netko iv. Nisam uo nikoga. Rastao sam se od Miana i Soke
koji su krenuli onako krvavi i jadni u pravcu Zalunice, a ja u zase-
lak elinu. U elini sam naao arka Uzelca prislonjenog na jed-
noj ogradi kako jaue i zove ujaka. Od rana se jedva micao. Priao
mi je kasnije da je bio kod goveda kraj tunela i da su preko njega
ranjenog i krvavog prele ustae mislei da je mrtav jer je pao u
aptovinu. S njim je bilo nekoliko obania i sve su zlikovci pobili,
a on se dovukao do ujakove kue u elinu onako ranjen.
Ja sam otiao kod svog ujaka u kare gdje sam ostao due nego
to sam mislio. Nakon izvjesnog vremena sam se vratio da vidim
zgarita zajedno s mojim zetom Brankom Vlataniem. Doli smo
ispod ume jer su okolo bile ustake zasjede (uvali su cestu i eljez-
niku prugu). Primijetili su nas i zapucali, ali smo mi pobjegli.
Branko i ja smo nakon mjesec dana iskoristili pogodnu priliku i
platili jednom kalajdiji da izvadi sve kosti iz jame u koju su ustae
pobacale i zatrpale mrtva tijela onih koji nisu izgorjeli, kao i kosti
sa zgarita onih koji su u kui spaljeni. On je napravio jedan veliki
sanduk i u njega poloio kosti. Sanduk smo zatim natovarili na
kola, odvezli na groblje u Zalunicu i sahranili.
Mjesto gdje su kosti naih najmilijih sahranjene niim nije ni
do dananjeg dana obiljeeno. Mi preivjeli, kojih nas je ostalo
malo, nemamo novaca, a nae drave nije ni briga, pa se tako za
mjesto naih mrtvih naprosto ne zna. Ustae koje su poinile ovaj
stravini zloin bile su uglavnom iz naih susjednih hrvatskih sela
i mjesta. Tako sam jednoga od ustaa koji su nas ubijali samo zato
to smo Srbi prepoznao poslije rata. Rodom je bio iz Kompolja, a
zvao se Nikola. Poginuo je na traktoru 1989. Prijavio sam miliciji u
Otocu da je on bio u grupi ustaa koji su nas masakrirali i u kui
zapalili, ali su mi oni rekli da o tome nikome ne govorim i da ne bi
bilo dobro da se sad raspiruje nacionalna mrnja i tako je ostalo. A
ta moemo, moda je to i bolje.
Doite, moj doktore i pogledajte. Evo ove na mjestu zloina
do danas je ostalo zgarite spaljene kue. Niim nije obiljeeno.
Mogue i zato to je blizu ceste pa bi prolaznicima bilo i uoljivo. A
ovako tu raste jedan jasen i neto dbunja koje nikoga ne podsjea
na nae patnje i stradanja. Istina evo ovdje kraj ceste podignuto je
277
jedno obiljeje, za koje smo sakupili novana sredstva. Loe je
uraen. Pravo ruglo. Na njemu su napisali i la da su taj zloin uini-
li njemaki okupatori i ustae. Ma kakvi okupatori. Oni u ovim kra-
jevima nikada tako neto ni slino nisu uinili. Njemaki lijenici
su naim muenicima previjali rane koje su im uinile ustae ba
ovdje u naem selu. Zalijeili su rane Soki i Branku pa i nekim dru-
gim pobjeglim s mjesta ustakog zloina. Umjesto ovakvog
spomenika, puno bi ljepe bilo da su samo mjesto zloina uredili i
obiljeili, napisali istinu, a na cesti postavili putokaz gdje je, jer je
samo 100 metara od ceste pa bi netko siao i vidio mjesto naeg
stradanja. To bi bila istina koja bi odgajala za budunost...
Stevo, ispriaj nam to i kako je bilo poslije rata?
...Poslije rata zaposlio sam se u radionici u Vrhovinama, a
kada je rasformirana, vratio sam se na svoje zgarite da uredim neki
prostor za sebe za stanovanje, jer je sva moja porodica poklana.
Najprije sam napravio jednu sobu. U tom poslu su mi ljudi malo
pomogli. Od drave sam dobio samo neto crijepa za talu. Sve os-
talo je djelo mojih ruku. Kada sam podigao to malo krova nad gla-
vom, oenio sam se s udovicom iz Zalunice, Julikom Karleuom.
Bila je prava ena. Ona mi je rane zalijeila. Izrodili smo troje djece
i sve smo ih kolovali. Najstariji sin mi je zavrio ocirsku kolu.
Sada je po inu major. ivi u Zaboku, a na slubi je u Breicama.
Oenjen je Hrvaticom. Ima jedno dijete i prilikom enidbe mu nije
smetalo to su hrvatske ustae njegovu malu brau poklale i spali-
le, a nau Brakusovu Dragu u crno zavile i sa zemljom sravnile.
Nismo djecu uili da mrze nikoga pa ni one koji su nam takva veli-
ka zla nanijeli. Ker nam je izuila krojaki zanat u Otocu. Dobila
je neke papire i otila u London uz pomo jednog svog kolege koji
je ve ranije tamo otiao. Nije mi bilo drago, ali to je tu je.
Drugi sin mi je poginuo u saobraajnoj nesrei ubrzo nakon
kerinog odlaska, a ena mi je umrla prije osam godina. Opet sam
ostao sam. A ta se moe, valjda je to morala biti moja sudbina.
U Londonu mi se kerka udala za jednog Makedonca, dobrog
ovjeka. Imaju dvoje djece koja ue nau kolu. Ona mi iz Londo-
na prije doe nego sin iz Zagorja. Vjerovatno ima bolju volju. Jedne
prilike sam bio kod nje u Londonu i to kad mi je poginuo sin. Iao
278
sam da se malo smirim, pa kako nisam nauen na gradski ivot,
jedva sam izdrao tri nedjelje.
Na kraju naeg razgovora ja bih jo neto rekao o dananjem i
buduem vremenu.
Hajde, Stevo, samo reci!
Mislim da se opet sprema zlo. ujem to se pria u narodu.
Kau da u Hrvatskoj mogu ivjeti samo Hrvati. Ja sam malo vreme-
na bio u Engleskoj pa sam vidio i uo da tamo ivi zajedno hiljadu
nacija, a zakon je za sve isti to bi nam moglo biti putokaz kako
naprijed. Ljude koje sreem takoer su uplaeni. Samo mislim da
se danas narod ne bi dao voditi kao ovce na klaonicu, kao mi nekad.
Ipak, mladi nijesu upamtili rat, pa ko e ga znati kako bi se
ponaali.
Ovo selo ima mene, dakle nema budunosti, a osim moje,
pokriveno je jo par kua, ali stalnih stanovnika nema.
arko Uzelac, sjea se dobro toga dana, 12. juna 1944. godine:
uvao sam stoku u blizini eljeznike pruge. Tu su jo sa
mnom bili Duan i Petar Brakus, Grozda i Slavka Brakus te Anka i
Jelka Brakus (preivjela masakr). Kada su vidjele vatru u selu, djevo-
jice su potrale kuama i tamo ih ustae pobie na najstraviniji
nain. Igrali smo se kod samog tunela u Dragi i uli kako se puca iz
mitraljeza. U tom asu naile su ustae i pozvale nas k sebi. Bilo je
oko 9,30 sati u jutro, a kia je lagano padala. Doli smo blizu njih,
i oni su nas pitali ima li partizana u tunelu, na to smo odgovorili
da nema. Onda sam upitao: Gdje su nai roditelji? Rekli su nam da
su otili u Otoac i da stoku trebamo goniti za njima, to smo mi i
uinili. Kad smo doli do glavnog prelaza preko eljeznike pruge
rekli su nam da sa stokom krenemo kroz usjek. Na kraju usjeka
jedan stariji ustaa je zaustavio drugoga koji je nosio
pukomitraljez traei ga da nas pobije. Ovaj je to odbio rekavi
neka ubija onaj kome se to radi, a on nee. Na to je pukomitraljez
primio jedan ustaa nieg rasta i zapucao. Pobjei se nije moglo
jer je usjek bio dug oko 150 i visok 100 metara. Ispred mene je trao
Duan a za mnom Petar. Pao sam potrbuke i glava mi je bila zak-
lonjena iza jednog kamena pokraj pruge. Kad me ustaa ranio u
279
nogu, osjetio sam kao da mi se u nogu zabilo nekoliko eksera i dru-
go nita. uo sam kako neko lupa po pragovima pruge. To je ustaa
trao za Duanom jer sam poslije naiao na Duana mrtvog u krvi.
uo sam rafal i kamenje kako prti iznad moje glave. Ustaa se
poslije prugom vratio nazad, zaklali su nae blago i odagnali pre-
ma Vrhovinama. Ranjen sam bio na est mjesta i to: kimu, lijevu
nogu na tri mjesta, desnu nogu i ruku. Na nogu nisam mogao
gotovo nita, vidjele su se ile. Kad je sve utihnulo, pomakao sam
se i smrailo mi se pred oima. Malo sam odmorio, doao k sebi i
ustao. Negdje oko 20 metara od mene leao je Petar presjeen ra-
falom preko prsa, a glava mu je bila sva u praini. Doao sam do
njega i kad sam mu stao na nogu pao sam kraj njega. Leao sam
vie od pola sata i nisam mogao ustati. Da je Petar uspio napraviti
samo jo dva koraka, uspio bi pobjei iz usjeka niz put. Ja sam ipak
krenuo niz brdo. Ilo je nekako, ali kad je nastala uzbrdica, stalno
sam padao na lea. Kako sam odluio da idem u elinu kod ujaka,
a ne naim kuama, to ne znam objasniti.
Cestu sam preao oko dva sata popodne. Sunce je grijalo i pada-
la je lagana kia. Nekih pet metara po prelasku ceste legao sam
kraj jednog telefonskog stuba. Na jednom kamenu, udolici, naao
sam vode i popio. Cestom su prola dvoja kola ustaa. Pjevali su i
veselili se. Nisu me primijetili. Tada sam se spustio pod kamen jer
sam imao jo toliko snage. uo sam zvona na stoci i pomislio kako
se stoka rasula, pa e me na taj nain ustae pronai. Izvukao sam
se ispod kamena, ali sam pao potrbuke. Nijesam se mogao pomai
jer sam izgubio mnogo krvi. Na jednom sam se kamenu napio vode
i zavukao u dbun u blizini putia za elinu. Ustae su u selu, uo
sam, gonili stoku, vikali i pucali. Blizu kua u elini stigao sam na
zalasku sunca. Trebao sam prei jo samo jednu ravnicu, ali dok
sam je prelazio, morao sam muke muiti i polijegati vie puta.
Bilo je oko devet sati uvee kad sam se dovukao do ujakove kue
i zvao u pomo. Meutim, nitko se nije odazivao iako sam uo da u
kui netko pria. Zvao sam ponovno ujnu i tada su opazili da netko
zove. Odjednom je preda me izaao Stevo Brakus (koji se izvukao
iz zapaljene kue), uto naie ujak i polusestra mi Mileva. Oni su
me donijeli u kuu, previli me, dali mi varenike da popijem, zak-
280
ljuali vrata i otili da se sakriju, tako da sam no proveo sam.
Ujutro mi je druga polusestra zakucala na prozor pitajui jesam li
iv. Svi su znali da su moji svi pobijeni i izgorjeli u zapaljenoj kui,
otac, braa i sestre, ali mi zbog stanja u kom sam se nalazio nisu
rekli. Ujutro su me na konjskim kolima povezli u Brlog kod Ni-
jemaca i to tako to me ujna povezla cestom, a ujak siao preicom
i saekao nas malo dalje. Odmah na putu susrela su nas dvojica
ustaa i pitala ta mi je. Ujna im je rekla da sam se kod ovaca ranio
bombom i tako smo proli. Da su nas pitali od kuda smo, i da su
saznali istinu, sigurno bi nas zaklali. Nakon to me ujak preuzeo,
ujna se istom preicom vratila natrag. U Brlogu je kod vaba tu-
ma bio Duan epurina, ujakov poznanik iz Zalunice. Njemaki
lijenik me pregledao, previo, pitao ujaka tko je to meni uinio, i
poslao nas uz pratnju u Brinje. Putem ka Brinju smo ili kroz pra-
voslavna srpska sela, a u Brinju su bile ustae i Nijemci. Kad su me
unijeli u jednu zgradu, dali su meni i ujaku supu da pojedemo,
malo sam lake progledao. Odnijeli su me iz te zgrade u pratnji
ujaka u bolnicu, koja je bila malo dalje i do nje smo stigli u pet
popodne. Doktora tu nije bilo, a bilo je dosta ranjenih ustaa i
vaba. Kad je lijenik doao, najprije je potrgao s mene sve zavoje
kojim sam bio previjen u Brlogu. Rekao je da trebam ostati u Bri-
nju i da mi ujak nae stan dok mi se ne zalijee rane. Ujak nije ni
pokuao da trai stan, jer je to hrvatsko naselje i pored Nijemaca
puno ustakim vojnicima. Kada bi saznali tko smo, znate to bi
nam uinili. Ujak me preuzeo iz bolnice i odvezao natrag u Brlog.
Tamo me smjestio kod jednog svog poznanika. Tu sam bio blizu
lijenika njemake vojske. Sjeam se da sam tamo jeo palentu i
zelenu salatu. U Brlogu kod njemakog lijenika su bile i dvije ene
koje su se ranjene izvukle iz zapaljene kue u Brakusovoj Dragi,
Isaljua i Kaja idina. Njih su ispitivali njemaki ociri i neto za-
pisivali. Ja sam neto htio rei, ali mi nisu dali. Odatle su nas Ni-
jemci nakon nekog vremena uputili u bolnicu u Gospi. Vratili smo
se u Zalunicu kui ujaka Dmitra. Ujak je otiao u elinu da trai
laka zaprena kola od jednog ovjeka, ali mu ovaj nije htio dati,
bojei se da e ostati bez njih i da e nas tamo ubiti ustae. Kako
nismo otili u Gospi, uputili smo se ponovno u Brlog. Ujak Dmi-
281
tar me smjestio u kuu dobrog ovjeka, Marka Bjelobabe, gdje sam
proveo osam dana. vapski lijenik dolazio je svaki drugi dan da
mi previje rane. Donosio je i cigarete mom ujaku, a meni suve ljive
i bombone. Ponovno su me iz Brloga uputili u bolnicu u Brinje.
Tamo sam u bolnici naao Radu Pantelijinog koji je bio u Brinju
operisan na bruh. Tamo sam proveo tri mjeseca i lijepo prizdra-
vio, pa su me odvezli ujakovoj kui u elinu. Vie nisam iao niku-
da.
U proljee 1945. godine, kad smo osloboeni, brati Boo
Brakus mi je napravio drvenu sandalu na visoku petu koju sam
nosio da otegnem ilu, to mi je znatno pomoglo.
Kako su svi moji najdrai i najmiliji pobijeni i izgorjeli u za-
paljenoj kui i to: otac Vujo (55 godina), sestra Vida (22 godine),
brat Jovo (16 godina) i brat Mio (9 godina), ostao sam sam i ivio
kod ujaka Dmitra u elini sve do 1949. godine. Tad sam se oenio,
vratio se u Brakusovu Dragu i tamo napravio kuu za koju sam od
drave dobio jedino crijep. ena mi je rodom iz Zalunice. Od njene
porodice, ustae su joj ubile djeda Petra. Ubile su ga ustae koji su
prije rata bili s njim u prijateljskim odnosima.
Invalid sam 40%, ne primam nikakvu invalidninu, jer sam,
kako kau, u redovnom radnom odnosu. Valjda to tako mora biti.
Ali u vrijeme sadanje deavaju se kako ujem i vidim gadne
stvari. Svakakve izjave mrnje sluamo s televizije i radija. Govore
ih sa arom kao i oni Pavelievi 1941. godine, oni ak i u koje smo
godinama vjerovali, koji su nas uili da sve zaboravimo, oni koji su
i stvarali ovu zemlju mira i slobode. Kako je krenulo, moglo bi biti
gore nego to je bilo ukoliko se opet meusobno zakaimo.
Miljenja sam da se Srbi vie ne bi dali prevariti. Ja dok mogu,
nikom se ne bih dao iv u ruke da me onako mui, radije bih se
sam preklao. Mada, nikoga ja ne mrzim, sa svima sam dobar, nika-
da do sada vama nisam nita priao o mojoj i mojih suseljana trage-
diji.
Moj ivotni princip je uvijek bio da gledam u ovjeku ovjeka,
bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ne znam u to e
se sve ovo izroditi?...
282
U zaseoku Brakusova Draga smjetenom izmeu Zalunice i
Vrhovina u Lici, ustae su masakrirale i u jednom danu, 12. juna
1944. godine, ive spalile u kui Branka Brakusa ide 57 Srba, ite-
lja toga sela: mukih 22, enskih 35, od kojih djece u starosti do 16
godina 33 ili 58%.
Prezime, ime oca, ime i godina starosti rtve:
1. Brakus Branka Marta 12 godina
2. Brakus Branka Duan 6 godina
3. Brakus Branka Mile 4 godine
4. Brakus Branka Pera 9 godina
5. Brakus Petra Vojkan 44 godine
6. Brakus Vojkana Boja 42 godine
7. Brakus Gece Kata 56 godina
8. Brakus Marka Staka 32 godine
9. Brakus Steve Mira 8 godina
10. Brakus Steve Kaja 6 godina
11. Brakus Steve uro 5 godina
12. Brakus Steve Rade 3 godine
13. Brakus Ise Jovo 13 godina
14. Brakus Nikole Vlado 58 godina
15. Brakus Vlade Savka 15 godina
16. Brakus Vlade Slavka 10 godina
17. Brakus Vlade Radojka 9 godina
18. Brakus Vlade Mira 7 godina
19. Brakus Gece Staka 34 godine
20. Brakus Branka Dragica 11 godina
21. Brakus Branka Rade 6 godina
22. Brakus Filipa Marica 29 godina
23. Brakus Mile Milivoj 44 godine
24. Brakus Steve uro 3 godine
25. Brakus Mile Maa 41 godina
26. Brakus Milivoja Grozda 9 godina
27. Brakus Duana Ankica 6 godina
28. Brakus Veljka Anka 42 godine
29. Brakus Milivoja Staka 39 godina
283
30. Brakus Milivoja Ankica 8 godina
31. Brakus Milivoja Mile 5 godina
32. Brakus Milivoja Mira 4 godine
33. Brakus Milivoja Jeka 2 godine
34. Brakus Rade Pera 34 godine
35. Brakus Rade Duan 15 godina
36. Brakus Rade Petar 10 godina
37. Brakus Rade Lazo 8 godina
38. Brakus Rade Dragica 5 godina
39. Brakus Laze Duanka 27 godina
40. Brakus Nikole Dane 44 godine
41. Brakus Mane Kata 12 godina
42. Brakus Nikole Dragica 14 godina
43. Brakus Mile Pera 43 godine
44. Brakus Nikole Duan 44 godine
45. Brakus Mane Latinka 59 godina
46. Brakus urana Julka 42 godine
47. Brakus Mile Marija 59 godina
48. Brakus Mile Anka 22 godine
49. Popovi Milana Milan 4 godine
50. Uzelac Dane Marija 56 godina
51. Uzelac Soje edo 8 godina
52. Uzelac Soje Jovo 6 godina
53. Uzelac ure Vujo 55 godina
54. Uzelac Vuje Vida 22 godine
55. Uzelac Vuje Jovo 16 godina
56. Uzelac Vuje Mio 9 godina
57. Uzelac Mile Ana 21 godina
284
Milica Radovi Poua
Kr Gradina
Kosinj
Ustae su izvrile masovni pokolj srpskog naroda u selu Mlak-
va 6. augusta 1941. godine i ve sutradan 7/8. augusta iste godine u
umi Obljaj poklae 47 mukaraca, ena i djece. Svjedoenje Milice
Radovi Poue o tom i drugim ustakim zloinima zapisao je Dane
Lastavica u Kosinju 24. jula 1985. godine. Milica je ispriala:
Kada je bio opi pokolj Srba u Mlakvi 6.8.1941. godine neko
je povikao Bjeimo... Odmah smo pobjegli iz kue zgrabivi na
brzinu neke najnunije stvari. Otili smo u Dragu Lastaviinu, gdje
smo i prenoili. Sjutradan smo krenuli u Dragu Pavlovia, pa smo
i tu jednu no prenoili. Ujutro je oko nas nastala pucnjava i u bjek-
stvu kroz umu nali smo se ja i mama s porodicom Steve Lemia.
Kad smo doli do iznad Obljajca u jednu jamu sakrili smo moju
mamu, Stevu i Jeku Lemi i zatrpali ih nekim granama i unjom.
Ja, Boo Lemi, Milan Paripovi Vujakanov i jo vie njih krenuli
smo iz Obljajca, kraj kue Lemi Dane Sovrina i doli u utnicu,
gdje smo nali uru Cvijanovia (umro kao pukovnik JNA 1953.),
Branka Cvijanovia (poginuo 24.2.1944. kao predsjednik Opin-
skog NOO-a Kosinj) i druge Zabarljane. Oni su nam ispriali o
pokolju srpskog naroda u Mlakvi i o ubistvu Luke Cvijanovia (oca
ure, Branka i Alekse). Noili smo tu, a sutradan opet krenuli pre-
ma Obljajcu da vidimo da li je tko ostao iv u Obljaju i Obljajcu.
Na putu smo bili preko dana u Dragi Brnevoj pokraj ceste gdje
smo lako mogli vidjeti kako ustae progone srpski narod iz Kra i
njegovu imovinu: robu, namjetaj, krupnu i sitnu stoku. Bilo nas
je u zbjegu 28 dua, ena i djece najvie. Bjeei, naili smo na vrh
Obljajca na Vasiliju Lemi, suprugu Petrovu, majku troje djece.
Ustae su joj odsjekle obje dojke, postavile je na kamen kao da sje-
di, a na njeno krilo joj postavili malu Mariju tek roenu bez gor-
njeg dijela glave, od nosa pa gore, a uza nju jo ivu, krvavu i u su-
zama sjedi njen mu Petar i otac izmasakriranog im djeteta i plae.
Petar je ranjenu suprugu i usmreno dijete odvezao kui, a pred
kom je naao zaklanog oca svoga, Milu.
285
Ranjenu Vasiliju su odvezli talijanski vojnici u bolnicu u
Otoac, od kuda se nije nikad vratila.
Mi smo se svi vratili iz Obljajca u Pavlovi Dragu. Krenuli smo
dalje u zbjeg ali su nas pohvatale ustae kod Grgia u Kosi. Poveli su
nas prema Janu. Prolazili smo pored jedne jame i netko nam ree
da su u nju ustae pobacale Srbe Uzelce iz Kose. Doveli su nas na
Jane i zatvorili u andarmerijsku stanicu. Tu smo zatekli vie naeg
naroda meu kojem Milku Paripovi, Milkicu Paripovi i moga eve-
ra Duana. Nakon nekog vremena po nas su dole ustae iz Kosinja.
Kada su nas poveli neki ustaa Nikola je rekao: Vi idete u jednu p....
materinu danas, a mi emo u drugu sutra... U tabornitvu u Gor-
njem Kosinju doekalo nas je mnogo ustaa. Kada su u hodniku
zgrade ene ugledale komiju Josicu Fadljevia zaplakae i upitae
ga: ...gospon Joso ta emo mi? Idete za Staru Srbiju, tamo ve
imate sve gotovo...! Molimo da nas pusti kui po jo kakvih stvari, a
on odgovori: Sad je gotovo sada. Kada Josica tako ree, ja kaem:
Da, da, kao onim jue... , on me samo pogleda i nakelji se. ene su
zatvorili u jedne elije a mukarce u druge. S nama je ostao Mile Po-
ua Radinov. Ja i Anka Momilovi, koja je tu imala oca i dva brata,
bile smo odrasle djevojke. Bile smo uz vrata elije, tako da smo mo-
gle gledati sve ta ustae rade na hodniku u kojem su gorjele lampe
sa gasom. Negdje oko pola noi mi smo gledale kroz kljuanicu brave
kako izvode iz elije jednog po jednog mukarca i odvode u jednu
sobu. Tamo su ih kao tobo presluavali ali su ih vrlo brzo iz sobe
izvodili, svuene gole sve do gaa, te ih u istu eliju vraali.
Zatim su ponovno izvodili jednog po jednog mukarca. Prvog
su izvele ustae Mou Lemia. Udarie ga noem u lea, pa u vrat.
Krv iknu po hodniku i zidovima. Boa se od uboda noem raskrivi,
pa sve tie i tie. Tako su izvodili sve i jednog probadale noevima.
Mi smo jadne sve to gledale.
Svakoga smo znale i prepoznavale po glasu. im je Mile Poua
Radinov koji je ostao s nama enama uo kako i na koji nain
ustae ubijaju on se objesio na svoj kaji u eliji naoj. Meutim
Mile nije jo ni bio mrtav, a zloinci ga iznesoe i pred nama na
samom pragu zaklae noem. Onaj koji noem udari Milu glasno
ree da i mi ujemo: ...Sada mu je lake...
286
Mi, ene smo sutradan ribale onaj hodnik i brisale krv naih
najmilijih djedova, oeva i brae. Nas nekoliko ena pustio je iz
zatvora naelnik Petrovi. Ile smo kui iz Gornjeg Kosinja, preko
Broda bez i jedne rijei. Samo su se onako nijemo brisale suze koje
su kapale kao kapi kie iz naih oiju. Kada smo dole u nae selo
nale smo samo kosture od naih kua. Sve ta smo imali odnijeli
su nai susjedi Hrvati, robu, posteljinu, ito pokustvo, ak vrata i
prozore. Sve te zloine, rane, pljaku, aruu mrnju ustaku gleda-
la sam svojim oima. Neka se nikad i nikom ne dogodi ono to su
nama ustae inile i uinile....
Kosinj, 24.7.1985.
Radovi, roena Poua Milica s.r.
Nevenka Glumii Lastavica
Kosa Mlakva Kosinj
Perui
Ustae su 6. augusta 1941.godine pohvatale iz sela Mlakve i
susjednih zaselaka 286 Srba: mukaraca, ena i djece pod izgovo-
rom da ih sele u Srbiju. Odvele su ih ustae kojima je zapovijedao
Rude Ric, komandant logora smrti Jadovno u zaselak Kosu, udaljen
od Mlakve 4 km, smjetenog u jednom kotlu od kuda nije bilo
lako pobjei. Tu su u srijedu, 6. augusta 1941.godine u prostranim
kuama Jove i Stevana Glumiia pobile, poklale i spalile 286 srp-
skih seljaka od kojih 191 dijete u starosti do 15 godina: 122 djevo-
jice i 69 djeaka.
urile su se ustae da to vie pobiju srpskog naroda u okviru
kompleksa logora Jadovno na Velebitu prije dolaska talijanske voj-
ske koja im je zabranjivala masovna ubistva civilnog stanovnitva.
U tu svrhu masovnih zloina i etnikih ienja srpskog naroda
doao je u Kosinj i ideolog progona ministar Ante Pavelia, Mile
Budak 26. jula 1941. u vrijeme najveih masovnih pokolja Srba u
logoru Jadovno na Velebitu. Razjarene ustae, Hrvati komije srp-
287
skih naselja ile su od kue do kue i hvatali ene i djecu, s oevi-
ma i djedovima i odvodili ih na masovno stratite. Kue i stoku su
im pljakali i jo se i meusobno svaali tko e vie upljakati teko
steene imovine.
Iz svoje vlasite kue s masovnog pokolja i vatre uspjela se iz-
vui Nevenka Glumii, Jovina ki tada stara 17 godina. Njeno
svjedoenje zapisao je nen suprug Milan Lastavica 1955. godine.
Nevenka je ispriala:
...Bilo je to u srijedu 6. augusta 1941. godine. ito je ve bilo
dozrelo ekajui etelice da ga uz pjesmu i tamburice ponu savi-
jati u snopove. Tih tunih dana nitko nije ni mogao slutiti to
domae komije Hrvati ustae spremaju. Svi odrasli mukarci jo
ranije napustili su svoje domove i otili u zbjegove Dulibatskih
kosa. Kako i ne bi, kada su ve do tog vremena napunjene bezdane
jame Dumana, unja, Jadovnog i drugih sa najuglednijim Srbi-
ma Kraa Mlakve i Lipovog Polja.
Dan je osvanuo vedar i sunan. Domaice koje su ostale sa svo-
jom djecom kod kue poele su ustajati u ranim jutarnjim asovi-
ma. Cijelu no nisu ni mogle spavati: muevi, oevi i braa, gdje
su? uma, a leaj, hrana, ljetina, blago. A ta raditi danas?
Tog kritinog dana bila sam kod svoje sestre Boje u Javorin-
skoj Dragi. Spremale smo se eti ito. Uputile se u Mlakvu i kada
smo izile na voznik, vidimo ispod sela gdje narod grne u koloni.
Ni kraja uenju. ta li je ovo? Kada se kolona pribliavala pre-
poznajemo nae mjetane. Sve ene i djeca, starci i starice te poneki
ovjek. Vidimo razjarene ustae s pukama uperenim u narod. Neki
su Hrvati i bez uniforme, mnoge poznajemo, a kako i ne bi kad
smo prve komije. Mi iz Mlakve, a oni sa unja, Gornjeg i Donjeg
Kosinja i Pazarita. Komija Pajo sav zajapuren to 75-godinja sta-
rica Milica, sa zaveljajem u ruci zaostaje. Vidimo i Jeku sa vui-
jom pod rukom. Eno i Bojke sa petoro svoje djece. ta li je to dan-
as? Eno i moje kolegice Vide, Anke, Danice i drugih.
Gdje ete to Milica, kuda vas vode, upitah ja. Taj glas pres-
jee glas ustae: Ne razgovaraj u stroju, majku vam milu i od bje-
sa udari babu Soku kundakom.
288
Strah me poduze i poee koljena klecati. To primijeti Boja i
aptom mi ree. Kau da nas sakupljaju i vode na Kosu, da e go-
vor drati. Malo sam se povratila i Ana dobaci neku rije, ja se
malo nasmijala, a Ankaa me gurnula akama u lea i ree: ta se
smijete sviju e nas pobiti. Sjeti se da su tako i tatu odveli i vie
nikada... Jeli to mogue?
Kolona je sve vie rasla. Poto su ustae stjerale narod iz svih
zaselaka Mlakve, kolona nastavlja pokretom. Vijugava staza se-
oskog puta koji vodi na Kosu nije nikada do tad primila toliku gru-
pu naroda, pa ni u sprovodu babi Marti.
Pribliavali smo se Kosi. elo kolone ve je izbilo do kue tet-
ka Stevana. Tu je zaustavljena. Narod je zbijen na uzak prostor. Sve
odraslo bilo muko, bilo ensko u kuu tetka Stevana.
Mjesto oekivanog govora, poee snano raditi kundaci, i
udarci nogama i drugim predmetima, zatim pretnjama: Tko
pokua bjeati bit e ubijen... Nasta strana vreva iz vie od 280
glasova, a djeji glasovi izvijaju iznad svih ostalih. Stala sam kraj
kruke, ispod prozora. Na vratima stadoe etiri ustae sa koluti-
ma ice u rukama i poee vezati. Prvu grupu od deset dua
odvedoe, a kuda? Kroz kratko vrijeme grunu plotun iz puaka i
zaglui ui. Nikola glasno povika: Ubijaju. Nasta dreka, bugarenje
(lelek), komeanje. Kroz udan i plaljiv glas ree baba Marta:
Mui sunce bakino, ta nee nas stare i nejake. Ovo povrati malo
daha i nade u ivot mnogima, ali to samo za sekundu. Zatim se
scena poe ponavljati. Vezanje druge grupe, odvoenje, pa plotun,
samo za razliku to su krvnici ustae bili krvavih ruku od prve
partije pobijenih naih ljudi.
Ja sam bila na redu u treoj grupi. Obavie me snano icom
oko lijeve ruke i stisnue uza desnu ruku Milice Jejieve. Povedoe
nas za tih nekoliko koraka do smrti. Ispred mene koraa Milan Man-
din, isto tako svezan sa jednim ovjekom, kao ja i Milica. Ugurae
nas u moju vlastitu kuu, kroz predsoblje u veliku sobu. Kakav pri-
zor: Hrpa naroda ukrvio lei, jecanje i borba sa posljednjim
dahom...Zidovi sobe zaliveni krvi. Patos se nije ni vidio od leeva i
lokve krvi. ica kojom sam vezena daleko se urezala u samo meso
oko ruke. Ovaj tuni prizor presijee plotun iza lea. Povezan snop
289
ljudi pade. U padu nekako se snop nasuka na mene. Osjetila sam
neku tegobu u lijevom kuku. Poslije plotuna radili su ustaki noevi.
Svaku rtvu zlikovci su boli noem. Osjeam udarce noa po leima.
Svijest sam poela gubiti. Tada me povrati Milica, koja je bila sam-
nom vezana. Ona progovori, dubokim glasom: ...Jesi li iva... Ja
joj se javim, ona ree da su ustae izale po drugu partiju i da bjeim,
ako morem. Za sebe ree da su joj obadvije noge prebijene i da ne
moe. Pravim pokret sa sobom i osjetim se da mogu. Drugom ru-
kom nekako odreih icu i sa time se oprostih od moje drage Milice.
Koja osta u krvi. Da pokuam, a kuda? Ugledam ljestve koje vode na
tavan. Pognem malo glavu, ali ne vidim nita na lijevo oko. Manem
rukom, protrljam krv koja se nalila sa patosa. Osjetim da mi netko
lei preturen preko lea. Nekoliko bolnih trzaja i izvuem se i iziem
na tavan pod krov. Tu sam ostala sve dok nisu potpalili zloinci kuu
vatrom. Sluam dolje klanje, pucanje, jauk, zapomaganje i kranje
ranjenih i naklanih. A kako pobjei, provirim kroz crijep od krova,
okolo ustaki straari. ujem glas koji je dolazio preko rijeke Like.
Eno vam bjee kroz kukuruze. Nastaje pucanje i pretraivanje, a
potom ubijanje. Odjednom naglo se srui jaka kia, popraena grm-
ljavinom. U najveem padu kie odmaknem jednu dasku i otisnem
se s visine od neto 6 metara i kroz kukuruze sletim ka obali rijeke
Like, tako ponem bjeati uzvodno koritom Like, a potom uz Kosu,
ustae me nisu odmah primijetile, poto su se sklonile od kie. Tek
uz Kosu kada sam se vukla a ne trala, osjetim gdje se zrna oko mene
zabadaju. Jo nekoliko trzaja i zala sam u zaklon iza Kose. Ustavila
se nisam nigdje, ve izbijem u Dulibu Debelu Glavicu. Tu sam sje-
la na kamen i osjetila nesvjesticu, a naroito mi je slabo bilo kada
sam pogledala po sebi, sva od krvi, neto moje a neto od mojih
mjetana, kolegica i kolega koje sam ostavila u onoj krvi u mojoj
rodnoj kui, iz koje se gusti i veliki dim izvijao. Kosa mi se sljepila.
No se sputala i onako u onoj nesvjestici krenem i ila sam, ne znam
ni kuda. Tek kada je svanulo dola sam malo k sebi i vidim da sam u
nekoj kolibi. Iziem napolje i prepoznam da su to Pejanovi ko-
libe. Sjetih se kako su ljudi priali da ustae svaku no dre zas-
jedu kod tih koliba, kako su nekog od naih ljudi uhvatili, ali eto te
noi na moju sreu nisu bile.
290
Nekako se orijentiem i krenem pravac Duliba. Idui kroz onu
gustu bukovinu iznenada se sretnem sa Milom Kljapom. Zagledao
se i on sav uplaen kada me onako vidi nestade. Ja progovorih: Ima
li itko jo gdje iv?... On odnekuda iz daleka ree: Eno komija
kod Karinovca. Produim i stignem otprilike u jednu dolinu gdje
sam pretpostavljala da se nai ljudi kriju. Zovnem kroz tuan mi
glas: Ima li itko gdje iv? Kod mene izie prvi Dane Cvijanovi
ukelin, kada me pogleda jauknu i stade zvati sve ljude. Ja sam
gledala proplanak, a oko mene se odjednom nakupilo 15-20 ljudi.
Pitanja su padala brzo i razna. Otkuda ti Nevenka? Gdje si ra-
njena? Ja uh kako netko ree: Joj, vide joj kose, kako su krvi nato-
pljene. Kada sam ispriala ta je sve bilo i kako je na narod na
Kosi pobijen, nastao je tajac. Svak se za svoju porodicu raspitivao.
Ja sam odgovarala koga sam vidjela. Odjednom podignem glavu,
pogledam oko sebe, nigdje nikoga. Doe najgore. ta sad i kuda,
osta tu leati i razmiljati, ali kroz jedan sat kod mene doe Miilo
Mileusni, kojem su tada u Kosi zlikovci ubili enu Boju i petero
njihove djece. Donio je s jo jednim ovjekom vode i nekih krpa i
ukazae mi prvu pomo. Dadoe mi neto jesti i ja se malo povrati.
Otila sam u Poljan, svu su me gledali i molili: Bjei kuda zna,
ustae e cijelo selo zbog tebe pobiti!, jer su rekle ako se ko primi
iz Mlakve, da je sve selo pobijeno i spaljeno. Dali su mi neto jesti
i krpa za previjanje. Opet sam otila natrag kod naih izbjeglica.
Tu su mi opet mnogo pomogli Miilo Mileusni i Dane ukelin.
Eto tako sam pukim sluajem preivjela ovaj pokolj naeg na-
roda, koji me i danas stee u grudima, kada ga prepriavam, ili kada
ga se sjetim iako je od tada prolo 20 godina.
20
20 HAK, Okruni sud Gospi, br.K-48. Na sudu je svjedoila o izvriocima genocida i
navela nekoliko njihovih imena i prezimena.
Imenini popis poklanih i spaljenih rtava sela Mlakva, vidi zbornik 20, Kotar Gos-
pi i kotar Perui, HAK, Karlovac, 1989. str. 976-1046.
291
Radovi Smilja
Kr Kosinj
Perui
S masovnog pokolja srpskog naroda nad jamom Nezdravka
vie Donjeg Kosinja 10. augusta 1941. pobjegla je tada djevojica
Radovi Ilije Smilja koja je tada imala 13 godina, 4 mjeseca i 4 dana
ivota. Svoje svjedoanstvo o genocidu ispriala je u Okrunom
sudu u Gospiu 1948. godine na suenju ustakim zloincima
Ivanu Babiu i Marku Vukeliu utiji, jednima od izvrioca stravi-
nog zvjerstva nad srpskim seljacima, mukarcima, enama i dje-
com.
...10. augusta 1941. godine ela sam skupa sa ocem Ilijom i
vie suseljana na naoj zemlji u polju koje se nalazi nedaleko Mos-
ta u Kosinju. Predvee smo se vraali svojim kuama i tada su nas
na samom Mostu presrele domae ustae, Hrvati nae komije.
Meu njima nalazili su se Marko Vukeli utija i Ivan Babi koje
sam poznavala i sada ih vidim. Ovaj Babi je odmah poao mom
pokojnom ocu Iliji i uperio u njegova prsa puku, viknuvi da od-
baci oruje. Moj tata nije imao nego samo kosu, pa je u udu zapi-
tao sada optuenog Ivana, da kakvo oruje on to ima? Nato mu je
Babi odgovorio da baci kosu. Otac je u tom momentu htio pob-
jei, ali ga je ovaj Marko Vukeli utija uhvatio i izvadivi lance sve-
zao mu ruke. Druge su ustae pohvatale nas druge eteoce. Bilo
nas je ukupno tada 13. Odvele su nas ustae u podrum oblinje
kue ure Variaka, i to mukarce u jednu, a ene u drugu prosto-
riju. U momentu hapenja i upravo kad smo bili ve praeni u
pravcu kue pomenutog Variaka, ustae su ubile trojicu Srba koji
su s nama eli penicu na polju. Sjeam se da su ubili Nikolu
Momilovia, a ne sjeam se kako su se ona dvojica zvali. Poznava-
la sam ustae koji su ih ubile, ali im se imena ne sjeam.
Navee oko 21 sat bili smo svi izvedeni iz podruma i preko sela
Vukelia otpraeni do jame Nezdravka u umi iznad sela. Sjeam
se da su meu ustaama koji su nas pratili bili i ova dvojica. Ja sam
bila vezana sa Maricom Radovi, koja je moja sestra, stara 20 godi-
na. Kad su nas dovele ustae u neposrednu blizinu jame Nezdrav-
292
ka, sestru su moju od mene odvezali i poveli je malo u stranu iza
jednog grma. Za njom su otile ustae, ega se dobro sjeam. Otili
su i ova dvojica... Mene i ostale srpske seljake uvao je samo jedan
neto postariji zloinac. ula sam kao i drugi povike i jauke moje
pokojne sestre Marije-Marice. Nju su silovale ustae. Smijali se i
iivljavali. Ona je stalno jaukala i plakala, dozivala Joj, majko
moja. Jo i sada su mi u uima odzvanjale njene rijei, koje su mi
se duboko usjekle u pamet kada je jaukajui vikala Ubijte me, a
nemojte to od mene raditi...
Vidjevi i uvi to zloinci, nae komije Hrvati, rade od moje
jadne sestre, ja sam poto su mi bile vezane samo ruke i nisam bila
vezana vie s nikim drugim iskoristila nesmotrenost onog starijeg
ustae i pobjegla u umu. Sve njih i vie drugih pohvatanih Srba
ustae su te noi poklale i bacile u jamu Nezdravku, meu njima
moga oca Iliju i sestru Mariju-Maricu... Bjeei uspjela sam svo-
jim zubima na jednoj ruci icu pregristi, a na drugoj ruci je ica
ostala da visi jednim krajem. Zatekla me i druga no u pustinji.
Drugi dan hoda prepoznala sam da sam dola u Pod Obljaj, a za-
tim i u svoje selo Kr. Na meni su bili ostaci djeje haljinice oko
prsiju i lea. Noge bose, krvave, otekle i crne od udaraca i izgre-
botina. Kad sam dola malo k sebi, ispriala sam majci svoje muke
i ubistva tate Ilije i sestre Marije-Marice...
HAK, Spis Okrunog suda Gospi broj: K-48/48, oznaka spisa
1207/48.
Jeka aki, udana Uzelac
Klenovac Studenci
Perui
Jeka aki imala je 1944. godine deset godina. Nju i njenu
majku Martu (46), sestru Mariju (9) i brata Branka (4) zatekle su
ustae u zbjegu kasne jeseni 1944. godine. Sakrili su se u jednoj
dolini izmeu puta, koji vodi iz Mezinovca u Dulubu u Debeloj
293
glavici. O svom povratku iz smrti ispriala je u Lipovom Polju 14.
decembra 1986. godine, a u svojoj 52. godini ivota...
Rat me zatekao 1941. godine kao sedmogodinju djevojicu
u brojnoj porodici mojih roditelja Jove i Marte, roene Uzelac. Tatu
su odveli u njemako zarobljenitvo, a mama je ostala sama sa nas
desetero djece. Sve pokolje i uasne strahote od 1941. do 1944.
godine preivljavali smo mama, braa i sestre krijui se od ustakih
zlikovaca po gudurama Debele glavice Dulibe i Mlakve. Bilo je
hladno, spavali smo u onoj dolini. Ujutro smo izali na jedan pro-
planak da se malo ogrijemo na izalom suncu. Malo smo ponovno
na suncu i zadremali. Prekinuo nas je otar glas: ta radite tu?
Trgla sam se iz sna i vidjela oko nas ustae golih glava. Kape su
zatakli za opasae. Tad se mi djeca svi zbijemo oko mame, koja je
bez rijei zapanjeno gledala u krvnike. Prili su blizu nas, a zatim
jedan upita:
Imate li kuna, zlata, prstenja?
Mama zavlai ruku u njedra i vadi neto i njima dava. Ne znam
ta je bilo, sigurno nekih malih skromnih novanica. Odjednom,
nakon to ih se skupi mnogo oko nas, svi odoe, a ostae njih troji-
ca sa nama. Po njihovom nareenju krenusmo iz te doline u neku
drugu dolinu. Dok smo ili mami ispade ealj iz njedara, ona se
sagnu da ga uzme. Jedan od zloinaca gurne je i udari kundakom
govorei: ta ga uzima, vie ti nee trebati... Ona se nekako za-
plete, ali ne pade. Stalno nas psuju, a mi utei idemo. Doosmo u
jednu dolinu, tada uslijedi nareenje: Sjednite! Mama sjednu, a
mi djeca oko nje. Mama gleda u njih, a mi djeca mamu. Sljedilo je
novo nareenje i ve uperene puke nama u lice: Lezite
potrbuke! Mama je legla potrbuke licem okrenutim prema zem-
lji, a ja, mala Marija i jo manji Branko isto tako pokraj majke.
Odjednom prasak puaka se prolomi. Ja osjetim neto vruo proe
mi kroz vrat i lijevo rame. Zatim ne znam nita, niti se kuda miem,
ali odjednom ujem rijei: ... Da nije iva, majku joj srpsku....
Okrenue mamu na lea i opet odjeknu puka, zatim ih nestade.
Ja sam leala u krvi, ne znam koliko dugo, ali kada sam pogledala,
mama je bila sva u krvi i krala je, brat i sestra leali su nepomino.
Podignem glavu, vidim moem sa sobom. Ustanem, krenem nekim
294
putem, sva krvava. Bjeim, a ne znam kuda. Tako izaem na put
koji me je doveo do kue Juri Kulaa u Mezinovcu, kod naih
komija. U kui naem enu od Juria i njenu snaju. Kaem im
kako su ustae moje pobili. One okrenu plakati. Operu mi ranu na
vratu i lijevom ramenu. Skriju me u jednu malu sobicu. Kasnije
me premjeste kod Brace eine, gdje se krio i moj brat uro. Dola
je i moja sestra i ujak uro Radovi partizani i odvedu nas u
peinu kod Mlakvene grede. Tu smo se skrivali i ja sam se sama
previjala. Nakon nekog vremena partizani su nas odveli iz kue
Mikice Mileusnia iz Kosinja u Liku (Buni, alamuni, Mekinjar),
gdje smo doekali osloboenje zemlje i vratili se na svoje izgorjelo
ognjite.
Eto tako sam se vratila iz smrti u desetoj godini starosti,
opratajui se od moje majke Marte, brata Branka i sestre Jeke.
Ubie ih hrvatske ustae na najokrutniji nain u naem rodnom
kraju...
21
Vojislav Mileusni
Miljenovac
Donji Lapac
Vojislav Vojo Mileusni pobjegao je ustaama s mjesta masov-
nog gubilita srpskog naroda od bezdana na Kuku 26. juna 1941.
godine. Njegovo svjedoenje sam zapisao maja 1983. godine. On
mi je kazao:
Moj otac Vujadin, moj brat Duan i ja skrivali smo se od ustaa
kao i svi drugi Srbi u vrijeme uspostave Nezavisne Drave Hrvatske
1941. godine. Krenuli smo sva trojica 26. juna 1941. godine kroz
umarke ka brdu Meeak prema Likim Osredcima. Na jednom
puteljku, otac se okliznuo i posrnuo. Pridravali smo ga, a Duan
to iskoristi da napravi alu stilom iste narodne pjesme: Ne po-
sri, stari Vujadine! Kad smo ve poodmakli, otac se prisjetio neke
21 Vidi opirnije u knjizi, Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza
Perui, Beograd, 2002, str. 306-310.
295
robe iz svoje trgovake radnje, koju nije dobro sakrio i traio da se
vrati. Nas dvojica smo ga dopratili do Podgajue, starog porodi-
nog imanja, gdje je roba bila sakrivena.
Bez njega smo nastavili prema Likim Osredcima, bosanskom
stranom preko Dolova, raunajui da je taj put bezbjedniji. Uperi-
li smo na kuu Duana Raenovia Popova. Umjesto domaina,
doekala nas je ustaka zasjeda. Pet ustaa do zuba naoruani. Ina-
e oni su doli radi pljake, pa kad su osjetili da se neko pribliava,
povukli su se iza velike ograde i napravili zasjedu u koju smo ul-
etjeli. Doekali su nas s pukama na gotovs, uperenih cijevi. Bjea-
ti se nije moglo, pa smo na njihovu komandu stali i digli ruke uvis.
Dvorite je bilo prostrano i vrsto ograeno. Odmah su nas pre-
tresli i vezali. Meni su uzeli novanik sa oko 14.000 dinara, koje
sam sakupio prodavajui robu iz vlastite trgovine. Skinuli su mi
sat, prsten i pokupili druge sitnice iz depova. im su nas vezali,
dobio sam bjesomuan udarac kundakom u lea. Oblio me hla-
dan znoj od bola i posrnuo sam. Kad sam se malo povratio, ponovo
sam dobio jo jedan preko lea, od koga mi se zamutilo u glavi.
Otimajui se nesvjestici, prvo sam mislio da sanjam, a zatim sam
uo uvrede i psovke upuene nama Srbima i komunistima, Duana
nisu dirali, jer je bio dosta preruen, obuen u staro radniko odi-
jelo, posueno od strica uje.
Ustae su naredile Stevi Zoriu da na zaprena kola natovari
opljakane jaganjce i drugu robu i odveze to njima u Srb. Trojica
zlikovaca su krenula dalje u pljaku po srpskim kuama i ve pred
komijskom kuom ubili Danu Miljua. U slijedeoj kui ubili su
domaina Raenovia zvanog ubica. Nama je vrijeme prolazilo
u ekanju i razmiljanju. Vano je bilo ne preduzeti nita
nepromiljeno i ne ljutiti ustae. Videi da se dvojica ustaa, koji
su uvali Duana i mene, zabavljaju opljakanom robom, a da je
jedan nesmotreno prislonio puku uz kola i okrenuo lea, prib-
liio sam se Zoriu i oima mu dao znak da mi noem presjee vez
na rukama. Mislio sam da zgrabim odloenu puku i ne bi bilo
problema da razoruam i onog drugog zlikovca. Preplaeni Zori
je jo vie problijedio i dao znak glavom da ne smije. Kada je Zori
uz pomo drugih ukuana natovario sve to su ustae opljakale,
296
konjskom zapregom je krenuo po nareenju ustaa u Srb. Nama
su naredili da poemo pred njima najkraim putem. Ukuani nisu
smjeli ni pisnuti.
Na putu za Srb nijesmo se drali njihovog nareenja da idemo
najkraim putem, jer smo vidjeli da ne poznaju teren. Zato smo ih
vodili onim stazama gdje smo pretpostavili mogunost i ansu da
pobjegnemo. Jo pri polasku otro su nam zaprijetili da e pucati
bez upozorenja na onog koji pokua da bjei, ali i na svaki drugi
na sumnjiv pokret. Duan je uz put, budui da su mu ruke bile
vezane sprijeda, uspio da se odrijei. Na prelazu preko potoka
Drage, pogledom sam dao znak Duanu da bjei. Na prvoj zgodnoj
krivini on je to iskoristio i naglim skokom preko potoka jurnuo i
koristei zaklone zamakao iza vrbika. U tim trenucima, ustae su
stvarno bile neoprezne i nisu oekivale takav razvoj dogaaja. Jedan
je ak zaostao oko 80 metara brojei novac kojeg su meni oduzeli.
Drugi, koji je bio pored nas, samo je viknuo: Pobjee, a cijev je
mahinalno uperio u mene i rekao: Samo mrdni, i glava ode!
Onom zaostalom trebalo je tren vremena da novanik strpa u dep
pa da dotri i tek tada zapuca za Duanom, koji je ve bio nestao u
umi.
Bilo je jutro i lijep sunan dan. Misli su mi brzo letjele kada u
i ja iskoristiti ansu i ta e biti sa mnom. Iao sam utke pred zli-
kovcima. S vremena na vrijeme, gurkali su me puanim cijevima
ili kundakom da ubrzam. Korak po korak, bolno od udaraca i tuno
i teko zbog situacije, dotjerali su me u Srb. Jedina utjeha i zado-
voljstvo, bili su to je brat Duan pobjegao. Pri ulasku u Srb, narod
je provirivao kroz odkrinuta vrata ili na prozore, uplaen i unez-
vjeren. Uveli su me u jednu sobu. Tu su me tukli kundacima, pes-
nicama, bokserima. Stoiki sam to izdravao, sve do udarca nekom
drvenom polugom preko lijeve mi ake. Tada sam od bola pao.
(Kasnije mi je ta ruka bila oduzeta etiri mjeseca.) Tako izubija-
nog, gurnuli su me u jednu drugu prostoriju umarijske zgrade u
kojoj je ve bilo 12 uhapenih Srbljana i to: uro Vojnovi, Milan
Vojnovi, Ilija kori, Ilija Vojnovi, Stevo Rajak, Ilija Kea, Dane
Ognjanovi, Dragan Oegovi, Mile Joijkovi, Mile Grbi i Stevo
Vjetica. Kasnije su doveli jo trojicu Petra Desnicu, Simu Kalinia
297
i Duana Ugricu. Sve su to bili moji poznanici. Tuno su me gledali
onako isprebijanog. Uvee oko 20 sati zauo se zvuk motora ispred
zgrade. Samo desetak minuta poslije u zatvor je upalo desetak
ustaa i umjesto sasluanja kako su bili obeali kod logornika,
poeli su tui sve odreda kundacima, batinama i bokserima, psu-
jui nam srpsku majku. Leali su moje komije oko mene kao da
je grom u njih udario pa ih sasjekao i po onoj prostoriji razbacao.
Uvjerene ustake zvijeri da su uvod u ubijanje dobro obavile i da
meu nama nema vie onih koji bi bili kadri pobjei bez tue po-
moi, ustae su nas poele vezati mekom paljenom icom. Ta glat-
ka ica pri stezanju se urezivala u kou kao no, prodirui u tkivo
do samih kostiju. Bili su to teki bolovi i nije se moglo oekivati
nita dobro. Rane su se otvarale i krv lila iz aka, iznad laktova i
glenjeva. Kad su nas povezali, postezali i okovali, poelo je izvla-
enje i ubacivanje u kamion. Vukli su nas najee za noge, jer je
tako bilo najpogodnije, a ponekoga i za glavu. Dovlaeni tako po-
jedinano iz zatvora do kamiona, tovarili su nas kao kakav materi-
jal koji treba nekud odvesti i baciti. Bio sam okrenut potrbuke u
donjem redu. Glave postavljene prema kabini, leali smo jedan
preko drugog. Preko nas su postavili veliku ceradu, a po njoj su se
razmjestili nai delati, kako je kojem odgovaralo. Oni gornji,
kundaeni su kroz ceradu pri svakom pokretu. Vonja je trajala
dugo. Nitko od nas nije znao, niti je mogao otkriti u kojem pravcu
idemo. Uz zujanje motora uli su se samo krici i jauci izmuenih i
izranjavanih ljudi. Pri svakom trupkanju, ica i lanci su se usjecali
u noge i ruke to je izazivalo jo intenzivnije bolove i jae jauke.
Teko je sluati i ene kad kukaju, a mukarce jo tee. Pogotovo
kada dozivaju nejaku djeicu i roditelje spominjui itav rod i po-
rod. Ustae su, sjedei na svojim rtvama, pjevali ustake pjesme
da bi neutralisali zapomaganje iz pokrivenog kamiona. Kamion
se propinjao i truckao kao da idemo najgorim planinskim putevi-
ma, a vruina u njegovoj karoseriji postajala sve uarenija i vea.
Najzad, nakon nama beskrajno duge vonje, kamion se zaustavio.
ist planinski vazduh i vjetri koji nas je zapuhnuo, osvjeio nas je
i povratio. inilo se da donosi neke nove nade. Skidali su po etvo-
ricu s kamiona, odrijeili icu s nogu i tako odvodili dvojica ustaa
298
po jednog svezanog. Kad smo uli prve pucnje, odmah nam je bilo
jasno da su nas dovezli na strijeljanje, jer smo bili, tako nam se
inilo, negdje duboko u planini. Na tom mjestu, odnosno na prvim
usponima ceste Donji Lapac Udbina nalazio se bezdan na Kuku.
Naa zajednika grobnica bez grobova. Bila je udaljena oko 80
metara od ceste na kojoj se zaustavio kamion.
Odvodili su nas po etvoricu, strijeljali i bacali u bezdanu jamu.
Prilikom jednog povratka uli smo prepirku izmeu delata i udno-
vatu prijetnju: Boga mu, ti si ga pustio! Tebe treba strijeljati mjesto
njega! To je samo potvrdilo nae pretpostavke o sudbini, ali smo
mi preostali istovremeno shvatili da je netko pobjegao. Dalo mi je
to jo vie snage misli koja me je neprekidno drala da pokuam
pobjei. Postao sam nestrpljiv. U mene je nadolazila neka udna
snaga. apnuo sam Stevi Rajaku, koji je leao pored mene, da u i ja
bjeati. Na to mi je on odgovorio: Kako, jadna ti majka, ovako veza-
nih ruku i nogu. Nita mu nisam odgovorio, utao sam, ali s nadom.
Red je doao i na zadnju etvoricu meu kojima sam bio i ja.
Svukli su nas s kamiona i poeli da razvezuju noge. Svakog od nas
drao je po jedan zlikovac a drugi je razvezivao icu i lance s nogu.
Ispred su stajala estorica ustaa s uperenim pukama dok je jedan
baterijskom lampom osvjetljavao prostor ispred nas. Bilo ih je pet-
naest, osim onih u kabini koje nismo mogli vidjeti.
Kada me onaj koji mi je skidao icu s nogu prihvatio s moje
lijeve strane rekao sam mu: Vidim da ubijate, ali ako imate i malo
kranskog i ljudskog u sebi, dajte da se prije smrti napijem vode.
Ustaa s desne strane je odgovorio: Majku ti srpsku, nee ti vie
trebati i pri tome me udario. U tome momentu napravio sam na-
gli trzaj, pa kako su me ustae drale ispod mike, jedan je odmah
pao. Skoio sam izmeu njih i ispred puanih cijevi i u dva tri ko-
raka preko osvijetljenog prostora poletio. Za tren sam bio izvan
osvjetljenog kruga. Optrao sam kamion i produio krajem ceste
pored ume. Zatita su mi bili jo uvijek mrak i kamion. Puana
paljba i zujanje metaka oko glave brzo su me nagnali da krenem
lijevo niz padinu, kroz gustu sitnogoricu. Nedaleko sapleo sam se
i pao, ruku vezanih na leima, glavom okrenutom nadolje. Upleten
u grmlje kao da je ono upravo takvo oko mene i po meni izraslo.
299
Nijesam imao snage ni moi da se podignem i pokuam dalje bjea-
ti. Svjestan situacije i priseban, ostao sam nepomian dugo vre-
mena. Ustae su se uz povike i pucnjavu dale u potragu. Dvojica od
njih su potrali u pravcu mene i pretraivali grmlje osvjetljavajui
ga baterijom, ak su i proli pored mene na par koraka. U meni je
snano udaralo, disao sam ubrzano. Na momente zaustavljao sam
dah i pritiskivao srce na zemlju, strahujui da me ne uju. Jednog
momenta pomislio sam da e me ipak pronai i da mi je pokuaj
bjeanja bio uzaludan. U tome trenutku, nedaleko od mene, jedan
od njih je glasno opsovao: Utee i ovaj, sunce mu krvavo. To je
znailo da su se pomirili sa injenicom i da e potragu obustaviti
te me vie nee traiti. Ipak se dugo nisam pomicao i leao sam tu
dok ustae sve Srbe nisu postrijeljale i otili.
Imao sam velikih problema i mnogo naprezanja da se dignem
iz poloaja u kome sam se naao. Osjeao sam stranu e. Usta
vie nisam mogao otvarati niti glas od sebe dati. Stajao sam i
oslukivao razmiljajui i ne vjerujui u sve ovo udo. Oko mene
se zora polako budila i ulo ono prvo usamljeno jutarnje pjevanje
ptica. Kada sam se uvjerio da vie nema neposredne opasnosti,
zaputio sam se lokvi vode, ali onako vezanih ruku, nisam uspio da
se napijem. Oko vode je bilo rijetko duboko blato pa sam se bojao
ako bi preko njega pokuao doprijeti da bih se onako vezanih ruku
na leima utopio ili udavio. Krenuo sam uz brdo prema cesti s koje
sam pobjegao. Preavi cestu, zaao sam na neki umski put i
produio duboko u planinu. Put je prolazio u neposrednoj blizini
bezdana u koji su baeni Srbi sa mnom dovedeni. Ne znajui kuda
iao sam trpei veliku e i bolove. Iznenada mi se otkrio izvori
pored puta koga je mjeseina u praskozorje dobro obasjavala i jo
vie isticala. U vrelcu, prema mjeseini, vidjelo se mnotvo sitnih
crvenih crvia, ali mi to nije smetalo. Kleknuo sam i naslonio gru-
di na ogradicu i pio sve dok mi se na nos nije poela vraati voda.
Tumarajui sve dalje i dalje, iznenada sam osjetio malaksalost,
veliki zamor i bolove po cijelom tijelu. Plaei se da bih u toj ve-
likoj umi mogao stradati, vratio sam se istim putem na cestu da
tamo, na nekom pogodnom mjestu, saekam dan i nekog prolazni-
ka, koji e mi moi osloboditi ruke. Ne znam koliko sam se dugo
300
vraao na cestu, ali sam dobro zapamtio da je poelo svanjivati kada
sam ponovno prolazio pored bezdana, gubilita srpskog naroda.
Potpuno se razdanilo i ljudi su ve poeli izvoditi stoku na pau.
Stojim i gledam kako se dan iri, to i pogled sve dalje see. U
meni zaiskri radost. Prepoznao sam Donji Lapac i sela oko njega.
Vidio sam ceste koje su povezivale Lapac sa Bihaem i Srbom, a ja
sam na cesti prema Udbini. Stajao sam tako na mjestu zaklonjen
u grmu i ekao da netko naie jer se nisam smio udaljiti od ume.
Dan me prilino ohrabrio, ali su me noge i ruke, i svi dijelovi
tijela boljeli, a ruke bile jo uvijek okovane. Iziao sam na istinu
ispred ume i ugledao jednog ovjeka kako cestom prema Kuku
goni goveda na pau. Sklonio sam se u grmlje za svaki sluaj jer je
govedar nailazio ravno prema meni, s motikom na ramenu. Stoti-
njak metara nie on je ostavio goveda da pasu i uputio se u draicu
pored ceste, na njivu zasijanu krumpirom. S udaljenosti od dvjes-
to metara dugo sam posmatrao tog ovjeka, dok je okopavao krum-
pir, pokuavajui procijeniti ko bi to mogao biti i da li bih mu smio
prii i zatraiti pomo. Znao sam da u Lapcu i okolini ima ustaa,
njihovih agenata Hrvata pa sam se plaio da ne naletim na njih.
Izmoren, neispavan i pohrvan od bolova, teko sam mogao jasno
ocijeniti to bi valjalo uraditi. Ipak krenuo sam prema ovjeku.
Prilazio sam mu sa strane, pa me nagnut za motikom, nije ni prim-
ijetio sve dok mu nisam nazvao dobro jutro. To ga je preplailo i
trgnulo kao da je neim udaren, a tek je postao zbunjen kad je pred
sobom vidio ovjeka grozno okrvavljenog i u zguavnom odijelu.
Motika mu je ispala iz ruku. Videi njegov strah, i bojei se da ne
pone bjeati, a ja ostanem u ianom okovu, rekoh: Ne boj se,
ovjee, vidi li da sam pobjegao sa strijeljanja. Tek tada se malo
pribrao i smirio. Prili smo jedan drugome, ali je on stalno pogle-
davao na cestu, bojei se da ne naiu ustae. Ja sam mu okrenuo
lea i zamolio da mi odvee icu. Namuio se dosta, jer je ica bila
duboko urezana u tkivo, a on se trudio da mi ne pravi nove rane.
Osloboene ruke nekontrolirano su se spustile niz moje tijelo, kao
dvije teke gvozdene poluge. Nisam mogao da ih pomaknem. Na
brzinu sam objasnio ta mi se sve dogodilo. Jo jednom mi je po-
gledao u ruke i rekao: Pobogu, brate, kako su ovako pocrnjele kao
301
da su ugljenisane, i da mu je drago to takvom mueniku pomae,
pa da ne zaboravim, ako ostanemo ivi Jovu Bosnia, kovaa iz sela
Oraovca. Jo vie sam se zagledao u njega i stvarno, tek tada, pre-
poznah Bosnia i sjetih se odakle se poznajemo. Zatim sam mu
rekao da savjetuje Srbima da uvaju oruje i da se skrivaju od
ustaa. Uputio me umom iznad sela, pa dalje Zuleevicom u
pravcu Dobrosela i Brezovca.
im sam se udaljio od Bosnia par stotina metara, naioe
dvije ene koje su bile istjerale stoku na pau. Bio sam ponovo
neizdrivo edan i zamolio sam ih da mi donesu vode. Jedna od
njih bila je mlaa, a druga poodmaklih godina. Kue su im bile
blizu i one su mi rekle da saekam. Za svaki sluaj sam se sakrio u
grmlje, gledajui kako brzo odoe. Ta starija ena imala je neki
udan naglasak, pa nisam bio siguran da sam dobro postupio.
Povukao sam se jo dublje u umu i posmatrao da nee koga doves-
ti. Kad sam vidio da dolaze same, vratio sam se na mjesto susreta.
One su na leima nosile kronje za sijeno i list za stoku, da bi time
zamaskirale svoj odlazak u umu. Osim vode, ene su donijele kru-
ha i varenike, nudei da jedem. Videi da vlastitim rukama ne mogu
prihvatiti ni vodu ni hranu, nahranile su me i napojile kao malo
dijete. enama sam se duboko zahvalio, zaboravivi da ih pitam za
ime i produio sredinom sjeverne padine Zuleevice. Kasnije sam
uo od Ilije Raete da su to bile Stana i Marija Zobenica.
Idui tako podno ume, iznad Oraovca, ugledao sam kod jed-
nog izvora ovjeka koji mi je bio poznat. Prepoznao sam Mirka
ukia, pa sam mu priao. Bio je jako iznenaen susretom, a
naroito mojim izgledom, ali je znao da ustae teroriu, hapse i
nekud odvode Srbe u nepoznato. Ispriao sam mu kako sam jue
ujutro pao u ruke ustakih zlikovaca, pa ta se sve sa mnom zbiva-
lo do bjeanja sa jame na Kuku i kako su sve druge Srbe dovedene
postrijeljale i bacile u jamu.
Dalje sam nastavio opet kroz umu, presijecajui kosu i drage
ove planine. Idui tako, iznenada su me, iznad Gornjeg Lapca pres-
rela dvojica ljudi, naoruani lovakom jednocijevkom kapse-
ljaom. To su bili otac i sin Vukovii iz Borievca, izbjegli od ustaa
i sakriveni u umi. I njima sam ispriao ta mi se dogodilo.
302
U Dobroselo sam stigao oko 14 asova do kue dr. Gojka Polo-
vine, organizatora ustanka i otpora ustaama.
22
Rade Radakovi
Doljani Bubanj
Donji Lapac
Samo u tri dana, od 1. do 3. jula 1941. ustae su u selima Donja
Suvaja, Osredci i Bubanj ojaane domobranima iz 22. pohodne
bojne iz Gospia (ukupno 400 vojnika NDH) ubile 257 srpskih selja-
ka, mukaraca, ena i djece. Imovinu su opljakali i naselja zapa-
lili. Ostvarile su se misli i nareenja Andrije Artukovia od 5. maja
1941. izgovorene u Slavonskom Brodu: Kod nas nema milosti. Mi
znamo da velika Hrvatska moe opstati samo onda ako do korije-
na, jo u kolijevci, istrijebimo sve ono to je srpsko... i Juce Ruka-
vine 12. juna 1941. godine u Drniu, kad je rekao: Sve to je srp-
sko pretvoriemo u oganj i pepeo. Nema i ne moe biti mira sa Sr-
bima. Unitimo njihove domove, prije nego to oni unite hrvat-
sku dravu... Na malom prostoru kotara Donjeg Lapca ivote je
izgubilo 3.267 ljudi od kojih 500 djece u starosti do 15 godina. Samo
u selu Doljani ivot su izgubila 303 seljaka od kojih je poginulo u
borbi protiv faizma 132, a 171 su ubile ustae i domobrani, od
kojih 38 djece. U zaseoku Doljanski Bubanj ustae su poklale 3.
jula 1941. godine 72 srpska itelja, imovinu im opljakali i naselje
zapalili.
23
Svjedoanstvo Rade Radakovia o masovnom pokolju
srpskog naroda u njegovom selu Bubanj 3. jula 1941. zapisao sam
maja 1983. godine. On je kazao:
Svoju trinaestu godinu zapamtio sam po najveim mukama i
patnjama koje sam imao u ivotu.
22 Opirnije vidi u Zborniku 14, Historijski arhiv Karlovac, 1985, Kotar Donji Lapac u
NOR-u 1941-1945. str. 848-587.
23 Imenini popis poklanih Srba u selu Bubanj 3. jula 1941. godine vidi u Zborniku
14. Historijskog arhiva u Karlovcu, Karlovac 1985, str. 1101-1104.
303
Bio je 3. jula 1941. selo Bubanj, u lapakom kotaru, vatrom,
bajonetama i pukama poharale su ustae i domobrani. Ustae su
svoj posao poele rano u jutro i moglo je biti oko 10 sati kad su
stigle do naih kua. Koga su god zatekli ubijali su, klali, pa i baca-
li u zapaljene kue. Nisu u svom zvjerskom nagonu potedjeli ni
ene niti djecu.
U mojoj kui su zatekli krvnici: moju majku, mlau sestru,
strinu i mene. Svima su nam naredili da legnemo. Sve vrijeme dok
su one lijegale razmiljao sam kako da pobjegnem. To su ustae
primijetile pa su mi zaprijetile krvavom bajonetom na puki te sam
i ja morao lei. Po nama prosue kiu kuruma, ali mene je samo
jedan pogodio u lijevu ruku. Majka i strina su odmah izdahnule, a
sestra je onako ranjena jaukala pa je iznad nje priao jedan ustaa
i bajonetom joj nekoliko puta prosjekao glavu. Drugi je priao meni
i zario mi bajonetu u lijevu pleku. Izdahnula je moja mala sestra.
Ja sam se pretvarao da sam mrtav. Onda ustae odoe iz kue. Us-
tanem i pokuam otvoriti vrata ve zapaljene kue. Evo ih opet.
Ponovo legnem. Povirie u kuu i jedan ree: Lako je majci za ove,
i odoe.
Brzo sam skoio, istrao onako krvav na dvorite i vidim gori
nae cijelo imanje. Onako u strahu pobjegnem u Bakra i tamo
naiem na Bosiljku arcovu i njenu pastorku Milku. Svi zajedno
smo odatle otili u Dobroselo. S ostalim preivjelim otili smo u
bjekstvo u Mazinsku planinu. U zaseoku Polovina oistili su mi i
zavili rane, ali nakon nekoliko dana ja sam otia iz tog zbjega u
umu Kozjau ne bih li saznao neto o ocu i svojoj drugoj brai.
Tamo sam naao grupu naoruanih ustanika meu kojima sam
prepoznao Milutina Radakovia i Petra Petrovia. Prihvatili su me,
previli rane i poruili po moga oca. Otac je doao i odveo me u Ka-
menito Poljice kod mog strica, gdje sam zatekao sestru i dva brata
koji su ranije izbjegli iz sela. Sutradan me otac odveo u Vakuf kod
lijenika koji mi je previo rane i rekao da idueg dana ponovo
doem na previjanje. Meutim, otac vie nije smio ii u Vakuf pa
me drugi dan trebao odvesti tetak iz Geeta. No kako su ustae
blokirale Vakuf, tetak i ja smo se vratili u Geet i on je odmah pob-
jegao od kue u umu. Za kratko vrijeme dola su pred kuu dvoji-
304
ca ustaa i istjerivali sve ukuane na dvorite. Druge ustae i do-
mobrani su sav srpski narod pohvatali iz Geeta i tu okupile. Ja
sam i ovoga puta nekako iz te gomile uspio pobjei kroz kuu i zai
u neki umarak odakle sam gledao kako ustae sav taj narod tuku
kundacima i nekim tapovima i odagnae ko stoku cestom, meni
u nepoznatom pravcu. Kasnije sam uo da su ih sve pobili.
Bjeei naiao sam na jednog djeaka koga sam poznavao i is-
priao mu kako sam pobjegao s pokolja mojih najmilijih iz sela
Bubnja. Rekao sam mu da su ustae popalile i nae selo. Naili smo
na jedan zbjeg, gdje mi je tetka ispriala da su tetak i njegov brat
Rade, kad su vidjeli da ustae gone sav srpski narod, izali iz ob-
linjeg gaja pa su ih zlikovci opazili i ubili. Kad sam se malo opo-
ravio i neto porastao ukljuio sam se u NOP...
Vuen Repac
Meljinovac
Donji Lapac
Samo u jednom danu, 28. jula 1941. godine ustae su pohvatale
i pobile 92 srpska seljaka iz sela Meljinovca opine Donji Lapac.
Njih su pohvatali kod njihovih kua i odveli na gubilite nedaleko
Zavolja gdje su ih pobili iz vatrenog oruja, poklali noevima, a neke
i ive, sve bacili u Deli jamu bezdanuu, nedaleko Zavolja. O tom
zloinu ustaa iz sela Borievca i nekih drugih susjednih hrvatskih
sela nad svojim komijama Srbima ispriao mi je maja 1983. godi-
ne jedini preivjeli Vuen Repac koji je uspio pobjei iz ustakih
kandi. U ovu bezdanu Deli jamu ustae su dovodile ili dovozile
ne samo Srbe mukarce ve ene, djecu i starce, jo tokom juna pa
sve do augusta 1941. godine, sve dok je nisu napunile i u nju bacile
894 srpska civila iz okolnih sela i Likog Petrovog Sela. O pokolju
92-jice Srba 28. jula 1941. godine i bacanju rtava u Deli jamu,
Vuen Repac je kazao:
Prije rata ivio sam u rodnom selu Meljinovcu i preko sezone
radio u Zavolju kao umski radnik. Dana 28. jula 1941. najbolje se
305
sjeam od sviih dana svoga ivota. Toga dana pobjegao sam s
gubilita Deli jame nedaleko Zavolja. Iz grupe u kojoj sam ja
doveden pokualo nas je pobjei etrnaestorica od kojih je osam
poginulo u bijegu, a nama estorici to je uspjelo. Od ove estorice
etvorica su kasnije poginula u partizanima, a u Apatinu jo ivi
Pajo Sola.
Osvanuo je vedar i topao julski dan. U nae selo dola je grupa
dobro naoruanih ustaa. Razjurili su se po selu i pokupili sve
odrasle mukarce koje su zatekli u kuama. Poveli su nas prema
selu Skoaj. Tu su nas malo zadrali i rekli nam da nas vode na
Velebit na rad u umi. Odveli su nas prema Zavolju i tu nam prik-
ljuili jo 20 Srba koje su istoga dana pohvatali u okolnim selima.
Zatvorili su nas u krug andarmerijske stanice. Nakon sat i pol doli
su u krug sa icom i klijetima. Poee nas vezati. Ljudi se malo
uskomeali, trae da nas ne veu, ali nije pomoglo. Visoke zidine,
pobjei se ne moe, a ustae naoruane. Poveu nas u kolonu po
etvorica, dva i dva, pa onda uzdu icom niz svaku dvojnu kolonu.
Kad su povezali nas svih sakupljenih 116, poveli su nas u pravcu
sela Baljevac. Ili smo tako jedno vrijeme cestom, a onda skrenuli
poljskim putem desno prema Zavolju. Idui tako oko dva kilome-
tra stigli smo do Deli jame te nam ustae rekoe da emo tu malo
odmoriti dok ne stigne jo jedna kolona.
Bio sam svezan s bratom na elu kolone i kad smo nas dvojica
sjeli, itava kolona se jednostavno prevalila jer je bila povezana i
uzdu. Kada smo posjedali, ustae istupie ispred nas na jedno
petnaestak metara, njih oko 60. Svi osjeamo strah da e nas tu
pobiti i ljudi poee vikati: Nemojte nas tui! U tom momentu
jedan se ovjek uspio otrgnuti i dade se u bijeg. Dvojica ustaa
trgoe puke i opalie za njim. On pade, a ova dvojica pritrae k
njemu i kundacima ga razmrskae. Kada se povratie, kau nama:
Nije trebao bjeati pa ga ne bismo ubili. Osjeam da e nas sve
pobiti i dok sam mislio na to, vidim kako iz grupe ustaa istupa
jedan oruniki narednik. Tek to je istupio, komanduje: Paljba!
i kia kuruma prosu se po nama. Kako sam se naglo trgao, puk-
la je ica i ja se dam u bijeg. Ustae su za mnom pucale i jedno zrno
me malo okrznulo. Bjeao sam niz blagu padinu prema umi, u
306
pravcu egara, i kad sam dotrao do ceste, da ne bi iziao na istinu,
zavuem se u kupinu i bujad pored ceste. ujem bat vojnikih i-
zama. Malo provirim i vidim idu dvojica ustaa. Evo jednoga, ree
jedan. Ja pomislim da je vidio mene i lagano savijem nekoliko stru-
ka bujadi nad glavu i gledam prema njima. Meutim, oni nisu vid-
jeli mene nego jednog drugog ovjeka koji je takoer pokuao pob-
jei s gubilita ali ga je tu stigao krvniki ustaki metak. Tu malo
postajae pa drugi zlikovac ree: Vidi, majku im jebem srpsku, ni
jedan nije iv. Dobro smo gaali ove ta su bjeali i tu nemamo ta
traiti. Idemo pobiti one to se vraaju, a sutra emo zai u selo pa
emo ih pokokati kao pse da im se i sjeme zatre.
U svom zaklonu blizu Deli jame, gdje su ustae jo etiri puta
dovodile kolone mukaraca, ena i djece iz okolnih srpskih mjes-
ta, te Likog Petrovog Sela, sve dok je nisu napunili bacivi u nju
894-ricu Srba, ostao sam sve do 10 sati naveer.
Kad se unoalo i paljba prestala, polako se izvuem iz svog
sklonita, izaem na cestu i krenem u Bjelopolje, jer mi je ena
bila otuda, a poznavao sam tamo i nekoliko ljudi. Idui tako odjed-
nom zaujem bakat vojnikih cokula, a poto je bila vedra no i
mjeseina, osvrnem se i vidim dvojicu ustaa kako idu od Baljevca
prema Zavolju. Sklonim se u jedan dbun, i kad oni odmakoe, vra-
tim se na cestu, izujem cipele i nastavim u arapama. Ubrzo skre-
nem u pravcu ume. Kroz umu sam iao etiri do pet kilometara.
umski putevi su mi bili dobro poznati ali umoran sam i edan.
Naiem na jednu gotovo presahlu lokvu i pokvasim malo usta ona-
ko blatnjavom vodom. Povuem se iznad puta i legnem pod jednu
jelu. Zaspem odmah i probudim se pred zoru pa nastavim put pre-
ma Korenici. U samu zoru izbijem u selo Ponor, iznad jedne kue.
Priem blie i vidim ovjeka kako iz tora puta ovce i koze. Primi-
jeti on mene i vidim uplai se. Malo se bolje zagledam i prepoznam
da je to Veljo to je sa mnom sluio vojsku. Kad sam mu nazvao
Dobro jutro, Veljo, prepoznao je i on mene i onako uplaen ree:
E, boga ti, ta je to s tobom? Bio sam gologlav, poderan i krvave
ruke. Da li je istina da su juer utae pobile sve Srbe u Miljenovcu?
Kaem ja njemu da jest istina. Na to on, spustivi glavu, zabrinuto
ree: Tako e biti i naim. Ja upitah, gdje su vai? On mi ispria
307
da su ustae zale u selo i pohvatale sve ljude i odvele u Korenicu,
pa da e ih onda otpremiti negdje na rad. Ja mu kaem kako su
tako pohvatale i nas pa umjesto na rad odveli na klaonicu, a da
sam ja pobjegao kroz kiu ustakih puanih zrna pa e tako biti i
ovima vaim iz Korenice i sigurno ni jedan nee uhvatiti za lopatu.
Tu u Ponorima poznavao sam i Peju Korugu pa sam otiao do
njegovih. On je s ostalima bio u zatvoru u Korenici, a preko dana
su im u posjetu dolazile ene donosei im hranu. Njegova ena me
je ubjeivala da ih nee ustae pobiti, da se to ne smije nevine ljude
ubijati. Kada sam joj ispriao ta se dogodilo kod nas, umijesila je
kruh i u njega zamijesila povei no pa ga odnijela Peji u zatvor.
Iste veeri u njihovu su eliju doli jedan ustaa i jedan orunik da
ih poveu. Pejo je brzo trgnuo no iz rukava, preklao ih obadvojicu
i svih dvanaest zatoenika uspjelo je pobjei... Trebao sam vam jo
toga ispriati, ali mi oprostite. Nisam sada vie sposoban da bilo
ta vam jo kaem. Obuzela me tuga i vrti mi se malo u glavi. Sve
me podsjea na onu tragediju stotina naih seljaka, koji ostae u
Deli jami za vijeke vjekova...
24
Dane Gnjatovi Danica
Rasoja selo Gnjatovi
Lovinac Graac
Rasoja selo Gnjatovi nalazi se jugozapadno od Lovinca u
kotaru Graac. U njemu su ivjeli pravoslavni Srbi od 1712. godi-
ne. U martu 1941. godine selo je imalo 150 stanovnika koji su ivjeli
u 25 domainstava, od kojih 21 u selu Rasoji, 3 u mjestu Lovincu i
1 u Sv. Roku. Sva domainstva imala su zajedniko porodino prezi-
me Gnjatovi. Samo osam dana nakon proglaenja Nezavisne
Drave Hrvatske u selo su dole ustae iz susjednih hrvatskih nase-
lja: Lovinca, Likog Cerja, Riica Zdunia i Matijevia. Njima je
rukovodio Mate Zduni Matein i Jure Skorup. Zabranili su svojim
24 Imenini popis rtava vidi u Zborniku 14, HAK, Kotar Donji Lapac u NOR-u 1941-
1945, Karlovac 1985, str. 1095-1142.
308
susjedima Srbima da se udaljavaju iz svojih kua bez propusnica
koje e im izdavati nove ustake vlasti u Lovincu. Ustae su poele
zalaziti u selo i pljakati srpsku imovinu, prije svega stoku. Srbi su
se poeli sklanjati, a neki su uspjeli otii i u Srbiju. Poloaj srp-
skoga naroda bivao je sve tei iz dana u dan. Kulminacija je bila
10. juna 1941. kada je u Lovinac doao zloglasni Mile Budak, ro-
dom iz susjednog sela Sv. Rok. S njim je iz Zagreba doputovao ve
po zloinima poznati gospiki ustaa Mima Rosandi. Okupile su
se domae ustae 11. juna 1941. i masa hrvatskih seljaka kojima je
Budak govorio o istoi hrvatske nacije i poloaju Srba u Hrvatskoj.
Bio je veoma jasan i odluan: ...to se Srba tie nije dosta drvo
posjei, treba mu i ile isupati... U vezi s tim na sastanku su s
ustaama data i neposredna uputstva. Istoga 11. juna 1941. ustae
su ve poslije podne pohvatale 18 Srba, a zatim ih hvatali pojedi-
nano da bi ih u vremenu od 29. jula do 2. augusta iste godine po-
hvatali 109 i sve pobili 2. augusta 1941. godine u njihovim kuama
i na njivama. Tako je u ovom selu za kratko vrijeme postojanja NDH
ubijeno gotovo sve srpsko stanovnitvo, kako ono pokrteno tako
i ono koje se nije htjelo odazvati katolikim upnicima da se dou
pokrstiti i ivot e im biti poteen. Od aprila do augusta 1941.
godine ustae su ubile 127 od 150 stanovnika sela Gnjatovi. Njiho-
vu imovinu su opljakale, veinu domainstava popalile, a u neko-
liko srpskih kua uselili Hrvate: Paviie, Blaevie i Dragievie.
Nestalo je Srba i srpskog naselja, koje se nikad nije obnovilo. Selo je
pretvoreno u groblje. Pokopani su Srbi svuda gdje su i ubijani.
S prvog masovnog pokolja Srba 11. juna 1941. godine pobjegao
je jedini Dane Gnjatovi Danica koji je tada imao 23 godine ivota.
Na putu do mjesta zloina ispod Gradine u Raduu u pokuaju bi-
jega ubijen je Gnjatovi ure Dmitar ako.
Svjedoanstvo Dane Gnjatovia zapisao je 1983. Nikola Gnja-
tovi, a ono glasi:
... Poslije pokuaja bjekstva i ubistva Dmitra ake, kod njive
Bariinke, ustae su sa uperenim pukama odjednom pobjenjele,
poele su psovkama i prijetnjama govorei da i nama spremaju
kola. Sprovele su nas za Lovinac. Kod stare pijace na ulazu u
Lovinac po dvojicu su nas vezali i poeli udarati kundacima.
309
Nemojte, brao, kumim vas bogom, govorio je Simo Nikole Gnja-
tovi, star 70 godina. Psovke i udarci su padali kao kia. Udarali su
kundacima, cijevima od puaka i tjerali nas da to bre idemo. Star-
og Maniu, Gnjatovi Save Manu, starog 84 godine nekoliko puta
su obarali udarcima, dizali ga i tako ponovno. Kada smo prili
andarmerijskoj kasarni, on je povikao: Ne dajmo se, brao, u
kasarnu, tamo smo gotovi! Ali je sve bilo kasno, nita se nije mog-
lo poduzeti, jer smo bili izmueni i povezani. Uveli su nas nai
domai Hrvati ustae u kasarnu i onako po dvojicu vezanih gur-
nuli niz stepenice u podrum. Jedan za drugim padali smo glavake,
na lea, potrbuke kako je koga zadesilo. Teka gvozdena vrata se
zatvorie i nasta grobna tiina. U podrumu andarmerijske stani-
ce nastalo je muno razmiljanje. Strah se uvlaio u kosti, tjeskoba
u srce, a teke slutnje u misli. I kao obino ljudi kada dopadnu
muka, razmiljaju zato ih je to snalo... Svaki od nas je razmiljao,
traio je svoju krivicu zbog koje je ovdje doao. Nisu se ranije
svaali s tim svojim komijama Hrvatima, koji ih sada hapse, tuku
i zatvaraju, ak su s njima prijateljski ivjeli. Nisu pripadali ni jed-
noj politikoj stranci da bi im se zamjerili.
Toliko beznaajnih pitanja prolazilo nam je kroz glavu, ali niko
nije nalazio pravog razloga zbog koga se, eto, gubi glava.
Ve je pala no i nije nam ostalo mnogo vremena za
razmiljanje. U podrum se sjurila grupa pijanih razbojnika. Pored
ruku vezae nam i noge te redom stadoe tui kundacima, noga-
ma, akama, ime su prije stizali. estoko je Kaneta udarao starog
Maniu, a ovaj je samo jeao. Udarci su letjeli sa svih strana. Pros-
torija je bila mala i polumrana. Razbjenjele ustake zvijeri nisu
gledale kuda udaraju. Razaznao sam glas jednog ustae koji je govo-
rio: Nemoj udarati po meni, udri svinje srpske! Nastala je opa
guva, digla se praina, ljudi su jedva disali. Jauci i stenjanje sve su
se vie pojaavali, a udarci nisu prestajali. Gospodo, pa to smo
vam skrivili? Nemojte ako boga znate, zaklinjali smo, ali dabe.
Majku vam srpsku, krv ete propiati, derale su se ustae i jo
ee udarale.
Ljudi vezanih ruku i nogu bili su nemoni i jedino im je pre-
ostalo da jedan ispod drugoga zavlae glave. Stari Mania i Simo
310
vie se nijesu pomjerali. Osjealo se samo da teko diu. U ovoj
opoj guvi i polutami zavukao sam se ispod njih i tako se uspio
zakloniti da to manje dobijem udaraca.
Zlikovci su se ve umorili tukui i samo su krijetali psujui
sve to im je padalo napamet. Odjednom se pojavila druga grupa
ustaa. ula se komanda: Iziite i odmorite se... mi emo nastavi-
ti. Ponovno je poelo estoko udaranje. Ovi su sa sobom donijeli
kolce i tukli su po nama kao po vreama. Sve je manje bilo jauka.
Bili smo premlaeni ve toliko da se ulo samo stenjanje. Tako su
se reali od pada mraka pa do iza ponoi. Odjednom su zlikovci
napustili prostoriju. Poslije ovakve torture postalo je svima nama
jasno da nemamo nikakve krivice, osim injenice da smo Srbi i
da nam treba kako je uputio svoje ustae Mile Budak i ile isupa-
ti... Oistiti Hrvatsku od srpskog naroda.
Ubrzo iza toga u podrum je uao Kreo Drezga, ustaki zapo-
vjednik i odmah poeo pretresati depove i emere pretuenih
Srba. Pronaao je neto novca, a zatim napustio podrum. im je
izaao, ponovno se pojavi grupa ustaa. Pomislio sam da e nas-
taviti muenje. Meutim, poeli su da nam skidaju vezove s nogu i
odjednom je pala komanda: Napolje, svinje! Samo neki od nas
mogli su da se kreu. Simi je bila slomljena ruka, a Mili Crnji jed-
na ruka i jedna noga. Stari Mania davao je samo znake ivota. Svi-
ma su bile glave krvave i podbuhle od batina. Jedva smo se
meusobno raspoznavali. Veina se nije mogla kretati. Vukli su nas
kao stvari i prosto bacali na zaprena kola pediter. Nepokretne su
bacali na kola kao vree, a nas ostale preko njih. Ustae su pos-
jedale preko nas. Kola su krenula prema eljeznikoj stanici, a
odatle skrenuli prema Raduu. Jo u orunikoj postaji osjetio sam
da su mi, u onoj guvi i tunjavi, vezovi na rukama popustili. Gajei
traak nade da pobjegnem, mirno sam leao na pediteru. Ispod
mene je bio stari Mania. Stigli smo do kapele Jovia Kadina u
Raduu. Kola su odjednom skrenula pod Gradinu i zaustavila se u
potoku. U momentu kada su nas skidali s kola izvukao sam ruke,
skoio u vrbak pa u potok. U glavi mi je sinulo da u ostati iv, pa
sam takvom snagom trao da nikada to vie ne bih mogao ponovi-
ti. Zora je svitala i vidljivost jo nije bila sasvim dobra. Nastala je
311
pucnjava. Zloinci su jurili za mnom i vikali: Pucaj, pobjee!, a ja
sam tako trao preko njiva kroz ita koja su me zaklanjala. Jo uvi-
jek sam uo gustu pucnjavu, ubijali su ostale moje Gnjatovie. Jo
jedno vrijeme uo sam zviduk zrna iznad svoje glave i pucanje iz
nekoliko puaka. Zaplaen bjeao sam svom snagom iako vie
nisam uo pucanje. Gonii su mi izgubili trag i odustali su od dalj-
njeg gonjenja. Poto sam stigao u Mogorika polja, moda nisu
smjeli da me dalje gone, i najprije sam se javio obanima. Dok sam
ispitivao djecu kakvo je stanje u Mogoriu, iz grma se pojavio Peri-
ca Roi s lovakom pukom. Ranije ga nisam poznavao, uplaio
sam se i opet poeo bjeati. obani su mu rekli da bjeim s masov-
nog pokolja. Oni su uli pucnjavu i vjerovali su mi, pa me Roi
pozvao da se vratim govorei mi nai smo. Sve sam mu ispriao
to se desilo sa Srbima iz sela Gnjatovia, a zatim smo otili kod
njegove kue. Stavio mi je slane obloge po glavi i tijelu. Nahranio
me i tu sam ostao cijelu no. Ponudio mi je da ostanem kod njih
da me kriju od ustaa, ali ja sam teio da odem do Graaca. Majka
mi je rodom iz tikade i otud mi je blie da neto saznam o ostaloj
porodici koja je jo ostala iza mene u selu Gnjatovia. Tako sam se
skrivao po Resniku i Crnopcu do ustanka kada sam otiao u prve
redove da se borim protiv faizma i ustakih krvoloka...
25
Nikola Gnjatovi
Rasoja selo Gnjatovi
Lovinac Graac
Drugog augusta 1941. u selu je bilo malo Srba mukaraca.
Osamnaest su ih ve pobile ustae 11. juna 1941, a sedamnaest ih
je prije nekoliko dana pobjeglo u oblinje ume i u Srbiju. Sila
ustakog oruja ovog jutra e se oprobati nad enama, djecom i
starcima. Upadali su u kue i nareivali: Van!. Drugi su saekiva-
25 Opirnije vidi u Zborniku 13, Kotar Graac u NOR-u 1941-1945. HAK, Karlovac
1984, strana 409-425. Nikola Gnjatovi i Bude Gnjatovi, Ustaki zloin u selu Ra-
soji. Vidi i imenini popis rtava genocida.
312
li u dvoritu i postrojavali uza zid muko i ensko, staro mlado. Za
djecu dignutu iz kreveta, jo neobuenu, majke su molile da ih
obuku. To im nije vrijedilo. Surovo i grubo, uz udarce kundakom,
ene su sa goliavom djecom izlazile na dvorite svojih kua i pos-
trojavale se. Kue su ostale otvorene, bez eljadi i jo toplih kreve-
ta. Hrvatske su ustae stajale s uperenim pukama. Narod je bio
toliko prestravljen da ni glas nije putao. Djeca su razrogaenih
oiju, ukoenog pogleda, zurila u razbojnike puke. Vrijeme je
uasno sporo prolazilo, a ustae su neto ekale. Odjednom se ula
puka nasred sela, a zatim je otpoela pucnjava kod svih kua.
Nezapameni vrisak ena i djece nastao je po cijelom selu. Ali za
kratko. Ustaki zapovjednici izdali su stroga nareenja da svjedok
ne smije ostati. Rijeili su poubijati sve do posljednjeg djeteta i
starice. Sve je to striktno, predano i vjerno izvreno, ba onako kako
im je stajalo u idejnom programu Nezavisne Drave Hrvatske.
Po srpskim dvoritima je tekla krv srpskih seljaka. Majke su
djecu zaklanjale svojim tijelima, zamotavale u suknje i tako
pogoene ustakim puanim zrnima padale preko svoje djece. I
odrasli su se hvatali jedni za druge traei spas, ili im se javljala
elja da i u smrti budu zajedno. Ko zna? U samrtnom gru stezali
su jedno drugo. U svakom dvoritu zavravali su se posljednji trza-
ji ivota.
Pera Ljudina poraala se na dvoritu. ene su molile ustae da
im dozvole porodilju uvesti u kuu. Nisu dozvolili. Smijali su se.
Porodila se tu na dvoritu. Marica je priskoila i pomogla. Jedan
ustaa je upita: to je rodila? Muko, odgovorila je Marica.
Ubij pae, naredio je komija, ustaa Marko Balen Zula, koji je
nadaleko bio uven po zloinima.
Pucanje se utialo. Djeca koja jo nisu bila pogoena, zaklonje-
na majinim tijelima, poela su plakati i dozivati svoje majke i
bake. Druga su se guila pritisnuta tijelima roditelja. Ustae ve
omamljene krvlju, zaoe po dvoritima i noevima uz istovremeno
pucanje dovravale su svoj zlikovaki posao. Tako se gasio i posljed-
nji ivot u svakom dvoritu i kui sela Gnjatovi. Jedan ustaa
ponesen zloinom, zapalio je stog sijena. Zapovjednik Zula strogo
je naredio da se prestane paljenjem. Seoski starjeina Matein
313
Zduni je dodao: Zato paliti kada je sad to nae. Tako je paljen-
je obustavljeno.
U domainstvu mojih roditelja bilo je trinaestero eljadi. Mog
oca Dmitra ustae su ubile jo 11. juna 1941. godine s jo 17 dru-
gih naih komija. Moj brat od strica Jovina, pobjegao je u aprilu
1941. iz Beograda gdje je radio od 1937. godine i doao kui. Ovoga
jutra, 2. augusta stajali su uza zid u dvoritu: moja majka uka (49),
brat Mio (17), brat Bogdan (9), sestra Soka (29), sestra Marica (21),
sestra Ankica (19), dvoje djece moje starije sestre Soke: Dara (3) i
Darko (2), te strina Milica (54). Tu u kui bila je i moja baka Milica
(84) i ja, etrnaestogodinji djeak, jo smo leali u babinoj sobi.
Probudilo me komeanje, psovke i bat cokula po dvoritu. Odjed-
nom je nastala tiina. Iz kreveta kroz prozor vidjelo se dvorite.
Porodica je bila postrojena uza zid tale. Mama je drala u naruju
neobuenog unuka Darka. Bogdan joj se priljubio uz suknju. Soka
je drala kerku Daru. Ostali oko njih. Svi su utali, problijedjeli i
od straha premrli. Ustae, Pavao Matijevi Milin, Frane Jadriin i
jo jedan, koga nisam poznavao, drali su puke s bajonetama
uperene prema njima. I oni su utali. uo se samo djeji glasi:
Mama, nosi me odavde... utanje je trajalo beskonano. uo sam
puku u komiluku. Ustae se uznemirie. Ustaa Frane Jadriin
izdvojio je sestru Ankicu, a onda je poela pucnjava. Ranije je An-
kici udvarao pa ju je, vjerovatno, zbog toga izdvojio. Topla ljudska
krv razlijevala se po poploenom dvoritu nae kue. Poslije jauka
ulo se stenjanje i krkljanje. Plotuni nisu prestajali. A onda, jedan
se ustaa prisjetio. Otvorio je vrata babine sobe u kojoj sam bio i
ja. S praga plamen je liznuo, jednom, drugi put. Soba je stravino
jeala, inilo mi se tako dugo. Osjetio sam svoju toplu krv po ruka-
ma. arav je bio krvav. Nisam shvatio koliko sam ranjen, samo
sam osjeao da sam iv. Jo se nisam usudio da se pomjerim. U
dvoritu je nastala tiina. U toj jezivoj tiini uo se djeji glasi,
Mama, a zatim zvjerski glas ustae: Smiri ga, vidi da ti prua
ruke. Nije ti valjda ao metka. Puka se oglasila i djeji glas se
smirio. A onda su ustae urnim koracima napustile dvorite. Jesi
li iv?, upita me moja baka Milica. Jesam, iv sam, ali sam krvav.
Ona se nije pomicala, samo ree da nije pogoena. U isti mah dok
314
smo se ja i baka jedno drugom javljali, u sobu utra moja sestra
Ankica. Na njeno pitanje jesmo li ivi, spazio sam ustau Franu
Jadriina kako urei ulazi u dvorite. Ankica je bez glasa istrala,
s ustaom se susrela na vratima kue. Osorno je viknuo: Izlazi
van! Pucao joj je u lea iz blizine, koliko je puka dugaka. ulo
se jeanje, onda jo dva pucnja i kraj. Zatim je zlikovac utrao u
drugu sobu. Bajonetom je otvorio krinju u kojoj je stajala djevo-
jaka roba, nakit i oev zlatni sat koji je donio iz Amerike. Kratko
se zadrao i treim korakom napustio dvorite. Po selu se uo jo
poneki pucanj i zavijanje pasa. Ubijali su vezane pse. Nevezani su
se razbjeali od pucnjave. Zatim je nastala tiina. Ustae su, vjero-
vatno, sabirale utiske svoje akcije. Pomjerio sam se u krevetu i
ustanovio da nisam tee ranjen. Imao sam dvije rane na rukama i
jednu ogrebotinu na desnom kuku. Pomjerajui se nisam osjeao
bol. Vjerovatno je strah bio jai od bola u ranama. Ja moram pob-
jei. Ta me misao sve jae obuzimala. Nagonska elja za ivotom u
meni se sve vie pojaavala. Skoio sam iz kreveta i baki rekao: Ja
bjeim. Nemoj, sinko, to e ti kada niko nije ostao iv. To su
posljednje rijei koje sam uo od lanova porodice moga oca Dmi-
tra. Vrata od kue i naih soba bila su irom otvorena. I pored toga
iskoio sam kroz prozor. Na dvoritu su leala izukrtena mrtva ti-
jela Dmitrainove eljadi. Njih desetero. Mio je pokuao da pob-
jegne pa su ga razbojnici ubili na izlazu iz dvorita. Majka je potra-
la k njemu. U naruju je drala unuka, a s drugom rukom povukla
je i sina Bogdana. Bogdan joj je bio najmlai osmo dijete. Ni de-
vet godina nije imao. Prvo dijete Soku, rodila je 1912, a njega tek
1932. godine. Bio je tako krupan, tako lijep, da se majka njime
ponosila. Drugo ustako zrno kroz njena lea usmrtilo je i unuka
Darka. I Bogdan je leao mrtav pokraj majke. Soka nasred dvorita,
kerka prekrivena njenim tijelom. Strina Milica na vratima tale.
Marica pred ulazom u podrum, a Ankica premjeana preko ku-
nog praga. Baba se nije pomjerala iz kreveta. Zidovi kue i tale
bili su poprskani krvlju. Krv je zacrvenila svaki kamen u dvoritu.
Da li je jo neko od njih iv? Ne, nije. Njih se moralo napustiti i
bjeati to dalje. Kuda? Tamo nekud, ko zna kuda. Bez cilja, bez
nade u povratak. Bjeati od tih stravinih prizora, od tih ustakih
315
razbojnika koji su posijali i siju smrt srpskom narodu. Bjeati,
bjeati, bjeati bez ikakve nade u ponovni susret sa svojima naj-
milijima.
Preko te krvi, izmeu tih leeva potrao sam bos i samo u
koulji. Trao sam prema brdu Guavica. ulo se nekoliko puaka,
a onda vriska i pjesma ustakih razbojnika. Nekuda su odlazili.
Mislio sam da me gone i trao sam bez due. Trao sam u gusto
ipraje Guavice i zastao. Snage mi je ponestalo. Sada sam vidio
da su mi i noge krvave. Pomislih da sam i u njih ranjen. Ne, to nije
bila moja krv. To je bila krv moje porodice. Preko njih mrtvih i
krvavih sam preao u kunom dvoritu. U dbunju svaki uanj u
meni je pojaavao strah. Na panjacima okolnih hrvatskih sela:
Likog Cerja, Matijevia, Prpia, unia, Zdunia i pod Cvituom
obani su pasli stada. Odjekivala je uobiajena pjesma momaka i
djevojaka. Hrvati su se kretali po dvoritima i njivama. Svuda se
ivot normalno odvijao. Samo u selu Gnjatovia vie se nitko nije
kretao. Bila je grobna tiina. Samo su tu po dvoritima, leala srp-
ska ukruena i krvava tijela. Krv njihova suila se na dvorinom
kamenju.
Ustae, obavivi svoj posao, napustile su selo. Nad mrtvom
Rasojom cijeli dan vladala je tiina, samo su goveda mukala, ovce
blejale i koze meketale. Ni ivina nije naputala svoja sklonita. I
ivotinje kao da su razumjele uas koji se dogodio nad njihovim
domainima. Uvee sam se primakao blie kuama. Jo uvijek me
drala nada da je netko ostao iv. Nad selom Gnjatovia vladala je
nijema tiina. Naao sam sklonite pod okapinom u Volarici i upor-
no naprezao sluh i vid u nadi da ujem ili vidim makar koga ivoga.
Nita se nije vidjelo ni ulo. Odjednom je poelo zavijanje pasa nad
mrtvim tijelima njihovih domaina. Obuzeo me uasan strah.
Drthao sam cijelim tijelom. Srce mi je udaralo da mi se inilo da
peina odjekuje od njegovih damara. U jednom trenutku sam se
izgubio. Ne znam kada su psi prestali zavijati. Kada sam se pre-
nuo, oko mene je sve obavila tamna no.
Lave pasa privukao mi je panju ka selu Zdunii. Oito da je
neko prolazio kroz ovo hrvatsko selo. Zatim se ulo nekoliko
316
puaka na raznim krajevima sela. Malo kasnije pojavila se vatra,
ula pjesma i pucnjava. Matein Zduni se sa svojim ustaama ve-
selio uspjehu jueranje akcije. Razmiljajui o beznadenosti,
tamna no je beskonano trajala. Groznica me nije naputala. U
selu Zdunia jo uvijek je gorjela vatra. Pekli u janjce iz torova pus-
tog srpskog sela Gnjatovia. Pjevali su zlikovci u znak zadovoljstva
i pucali iz puaka. U neko doba sve se stialo. Jo sam bio budan. U
toj grobnoj tiini strah se do bezumlja pojaavao. Sve mi se vie
utiskivala misao da spasenja ivotu nema, a isto tako se sa tom
milju borila elja za ivotom. Ali, izlaz iz takve situacije niotkuda
se nije nazirao. Beznadenost je prevladavala. Izgubio se osjeaj
za vrijeme. U takvom magnovenju sam zaspao, ne znam kada.
Probudilo me dovikivanje ljudskih glasova. Sunce se ve ponovo
izdiglo iznad Visoice. Mrtva pitoma dolina Rasoje, do jue u to
jutarnje vrijeme bila je puna ivota, pjesme i veselja. Gladna stoka
ula je ljudske glasove i javljala se iz zatvorenih torova.
Od Cerja preko Klanca dolazila je grupa hrvatskih seljaka. Od
Lovinca i Zdunia ulazile su u nae selo Gnjatovia druge grupe. U
svakoj je bilo naoruanih ustaa, ali vie onih bez oruja, muka-
raca, ena, a i djece. Razilazili su se po naim kuama. Tano se
vidjelo da su organizovani. Znalo se ko na ije srpsko domainstvo
Gnjatovia ima svoje pravo. U mojoj kui ula se puka. To je bio
jedini pucanj u ovome danu. Ubili su osamdesetetverogodinju
moju baku Milicu koja je juer, kada sam pobjegao, ostala iva.
Vjerovatno se starica cijeloga dana i noi nije pomjerala iz kreveta.
Po naim dvoritima su uprezane konjske i volovske zaprege i na
kola su tovareni leevi. Nedaleko od moje kue kopan je pijesak.
Jama je bila dosta duboka i iroka. Sa svih strana iz sela leevi su
dovezeni i bacani u jamu. Moje skrovite je bilo nedaleko od jame.
Uasno je bilo posmatrati kako s kola lopatama kotrljaju leeve po
zemlji i sluati njihovo stropotavanje u jamu. Mrtvu nau djecu su
uzimali na lopate i jednostavno bacali u jamu. Neto mi se smotalo
u grudima kao gr. Pojaavalo mi je disanje. Bojao sam se da me ne
osjete, a i zbog svega drugog. Napunili su jamu i preko leeva polili
rastopljeni ivi kre, a onda nabacali trnje, kamenje i zemlju.
317
S istim naim zapregama razili su se po dvoritima i kuama.
Nastala je pljaka uz smijeh i pjesmu. Pljakali su sve to su mogli
pokrenuti. Prva natovarena kola su odlazila i ponovno se vraala.
Drugi su odgonili stoku, stada ovaca, goveda, koza i opore svinja.
Po dvoritima i njivama je nastala jurnjava za ivinom. Pljakali su
sve to su Gnjatovii sticali godinama i vjekovima. Sunce se
sputalo na zalazak, kada su Hrvati pljakai napustili nae selo.
Ponovno je zavladala mrtva tiina.
Ovaj dan bio je najdui u mom ivotu koji sam proveo u okapi-
ni iznad svoje kue. Nisam se smio pomaknuti, jer bi me zlikovci
opazili. inilo mi se da je sunce nad Resnikom stalo i da nikada
nee sii na poinak.
Ve dva dana i noi nisam nita jeo ni pio. Kada se spustila
no, siao sam kui. Pusto je bila jeziva. Kua, tale, torovi, zjapili
su otvoreni. Po kui je bila rasuta peruina iz blazina-slamarica.
Drugog niega nije bilo. Zahvatila me panika i istrao sam kao bez
due i pobjegao opet u Volaricu. Cijelu no sam lutao kozjim sta-
zama, a da nisam znao kuda i zato. Zora me zatekla s lovinake
strane Volarice i tu sam naao skrovite. Svuda u okolnim hrvat-
skim selima ivot je poinjao s novim danom, samo je selo Gnja-
tovia bilo mrtvo i opustoeno.
Ovog treeg dana poeo sam razmiljati kuda dalje bjeati.
Plaio sam se svakog ovjeka, ene pa i djeteta. Proli su i trei dan
i no, a jo nisam odluio gdje u i kuda u. e sam ublaavao
vaui ljeskov list i neke trave. etvrtog dana oko podne nebom
se navukao crni oblak kao boje pokaranje na svu ovu krv i zloin.
Krenuo sam niz Volaricu Sunjia, pored Cvitue u pravcu Zira. Hr-
vati su bjeali s njiva od kie i gra ``di i meni je dobro dolo da na
nekoga od njih ne naletim. Naiao sam na obane iz Krukovae.
Spazili su me u veu i kako trim, pa su pobjegli. Uputio sam se
kui Stevice Kupreanina, koja je bila u polju. Na ognjitu je gorje-
la vatra, ali je narod bojei se ustaa pobjegao. U strahu pobjegoh
i sam iz kue dalje u polje. Prema Ploi i Mogoriu obani su mir-
no napasali stoku.
Razmiljanje je naviralo kuda dalje, a odjednom iz grma ime-
nom me zovnu Marko Gnjatovi, urjak Steviin i prie mi s
318
pukom u ruci. Uplaio sam se i njega. On je to primijetio pa ree:
Ne boj se, mi smo digli ustanak, ne treba se vie bojati. Nisam
razumio ono o ustanku, ali se vie nisam plaio. Poveli su me u
kuu i Stevica mi je odmah oprao rane i stavio zavoje. Dali su mi i
olju mlijeka. To mi je bilo prvo to sam pojeo na kraju etvrtog
dana mojih patnji. Usput su mi ispriali da je prije dvije noi i
Markova majka pobjegla iz sela. Baba Soka, stara preko sedamde-
set godina, onoga jutra kada su ustae ubijale srpski narod u selu,
sklonila se u trap i u njemu predanila. Kada je pala no, izvukla se
iz trapa i u zoru stigla kod kerke Pere, supruge Steviine. Kazivala
mi je ta je sve ula dok su ustae ubijale ene i djecu, ali da je samo
vidjela kako je Nina Markiev poeo bjeati, kako je pogoen na
trku i jo iv pao u lokvu gdje se uguio, a ona se sklonila u trap.
Od Stevice Kupreanina sam otiao u partizane i postao borac
NOV i POJ. Vodio sam ratove protiv faizma, vidio mnogo mrtvih i
ranjenih, ali sve je to bilo u borbi izmeu naoruanih i suprotstav-
ljenih snaga. Pa je i bilo drugaije.
Ali ono hvatanje ena, djece i staraca po njihovim kuama i
dvoritima od naoruanih zlikovaca, njihovo iivljavanje nad rt-
vama koje nisu nita nikome krive, ve samo zato to su druge vjere
i nacije. To je neto sasvim drugaije...
26
Petar Pavlica
Selo Ploa
Lovinac Graac
Zaseoci Gornja i Donja Ploa ine selo Plou. Ono je smjeteno
na podruju opine Lovinac u srezu Graac. Imalo je 1941. godine
285 domainstava s 1700 stanovnika srpske nacionalnosti. U cen-
tru sela Ploa nalazila se Srpska pravoslavna crkva, kola, dvije trgo-
vine, tri zanatske radnje, dvije birtije, dva parna mlina i andar-
merijska stanica. Njih 107 stanovnika zatekao je rat 1941. godine
26 Popis rtava i opirnije vidi u Zborniku 13, Kotar Graac u NOR-u 1941-1945., HAK,
Karlovac, 1984, str. 482-486. i str. 968-1014.
319
u drugim krajevima Jugoslavije, gdje su pohaali kole ili radili.
Neki su se poetkom rata vratili svojim kuama. Selo su tokom
postojanja Nezavisne Drave Hrvatske ustae popalile, opljakale
imovinu i najvei broj stanovnitva pobile. Samo u jednom danu,
31. jula 1941. godine ustae su pobile u selu Ploa i spalile u nji-
hovim kuama 79 mukaraca, ena i djece. U jednom ustakom
kamionu toga dana bilo je vie od 20 Srba, meu kojima i Petar
Pavlica. Njih su vozili na stratite u logor Jadovno. Iz ovog kamio-
na smrti uspio je pobjei jedino Petar Pavlica koji je svoje
svjedoenje ispriao 1983. godine. On je kazao:
Bilo je to 31. jula 1941. godine. To je dan koji mi se urezao u
sjeanje, pa ga esto i nou sanjam. Doivljavam osjeaj straha.
Padam u agoniju kao da se i danas, poslije toliko vremena, nala-
zim u kamionu s ustaama. Osjeaj, ide na klanicu kao stoka. Eto,
kako je to bilo. Kamioni puni stigli ranom zorom u nae selo Plou.
Ustae se rasporedile po zaseocima i ubijaju srpske seljake kod
Kljajia, Petkovia, tulia, Dukia i u naem zaseoku Pavlica. Kr-
stare po njivama gdje je narod ve radio i koga god uhvatie
dovedoe u selo. Mene naoe pod Zeicom na njivi i potjerae me
ispred sebe u kasarnu, bivu andarmerijsku stanicu u Ploi. Oca i
jo dva brata nali su takoer na njivama i dotjerali ih k nama dru-
gima u kasarnu. Dotjerali su nas oko 20. Pored mene, tu su uro i
Ilija, moja braa i otac Bude, zatim uro Pavlica urapan, Jovo
Kljaji, Ilija Pavlica, Trivun Pavlica, Jovo Potkonjak iz Metka, ko-
va u Ploi, njegova ena Milica, Boja Pavlica, Simo Petkovi iz
Drage i jo neki iz Kika.
U kasarni nas tuku kundacima po tijelu i glavi, ne birajui gdje
e udariti. Strah je uao u sve nas. Neko kae da bjeimo. A gdje,
kuda? Treba skratiti muke da nas vie ne biju. Neka nas odmah
pobiju. Nikome nije jasno zato nas hvataju na njivama i biju. Ne
smije pitati nikoga nita, ako neko i upita, njega ponovo jo ee
biju. Viu: Lezi i uti! Dole nam ene i donijele preobuku i neto
hrane. Misle da idemo na rad u Velebit kako su govorili, pa e nam
trebati. Ustae im kau: Ovi su nahranjeni, njima vie ne treba ni
jelo ni pie. ene poee da kukaju. Jedan ustaa se izdera na njih:
Kui dok i vas nismo strpali u kamione. ene pobjegoe.
320
Kasno u no stigoe kamioni s ustaama koji su ubijali po selu.
Hvale se ta su radili s djecom, koliko su pobili i u kuama spalili.
Kau: Sve sami starci, ene i djeca, a odrasli pobjegli. Naemo ih
drugi put u vrinama. Nas hvata jeza. Nema kuda. Neko pobjee,
ne znam ko. Nasta paljba iz puaka i automata. Strpae nas u kami-
on. Nismo vezani. Razmiljam kako da pobjegnem za vrijeme vonje.
Ali, natjerae nas da legnemo na pod, a zatim se u kamion ukrca
oko 30 ustaa. Krenusmo cestom za Gospi. Ustae pucaju iz kamio-
na. Vesele se i gaze po nama. Tuku nas kundacima i cijevima puaka.
Viu: Lezite, paad srpska, sada emo stii u Gospi pa e vam biti
bolje! Stigli smo u Medak. Tu se ustae dogovorie s onima u Metku.
Nasta neko veselje i pucanje. Idemo dalje. Kada smo izmeu Bilaja i
Ribnjaka stigli u predio Dupan, kamion zbog uzbrdice ili neeg dru-
gog poeo da zastaje a ustae stadoe da viu na ofera. Taj mome-
nat iskoristim, iskoim iz kamiona i ponem bjeati. uh kako neki
ustaa zavika: Jedan pobjee, majku mu jebem srpsku. Kamion
stade. Pucaju za mnom. Zrna padaju oko mene ali sreom nijedno
me ne pogodi. Primijetih da jedan ustaa tri za mnom, skoro da
me stigne. Puca, kao da ne eli da me pogodi. Okrenem se i vidim da
me moe ubiti jer je blizo. Malo zastanem da prikupim dah. Okre-
nem se i vidim da moga gonioca ubi drugi ustaa. ujem ga gdje
vie: Ti si kriv, mogao si ga ubiti. Ja drhtim, da li od straha, od
umora ili od sree to sam uspio pobjei. Trim dalje, ali malo la-
ganije. Preem eljezniku prugu i uputim se prema selu Vrepcu.
ujem da i dalje pucaju na cesti. Ustae su preostale istjerale
iz kamiona i sve pobili pokraj ceste. Tu su ih sahranjivali mjetani,
koji su kasnije kazivali da su plakali kada su vidjeli izubijana lica i
sasjeena ljudska tijela.
Jo je no. Kada sam izmakao daleko, sjednem da se odmorim.
Razmiljam zato sam pobjegao, a tamo ostavio oca i dva brata, te
ostale sve drage i dobre prijatelje, svoje komije. Nazivam sebe
kukavicom. Mislim da sam ih izdao. Ne. Njima je svejedno, bilo bi
isto da sam i ja s njima. Mi smo bili odreeni da budemo ubijeni.
Roje mi se misli po glavi. Sutra e me ustae traiti ponovo doi po
mene. Nee me vie uhvatiti. Uzeu porodicu i sakriti se u neku
spilju u Vrinama. U takvom razmiljanju doekam dan na polju
321
ispod sela Vrepca. obani istjerali ve stoku na pau. Ja u jednom
grmu. Ne smijem se pokazati. Mislim da me ustae jo trae. Naie
jedan stariji ovjek s ostalim obanima. Ja izaem iz grma i priem
im. Priam ko sam i ta je bilo sa mnom. Dadoe mi malo kruha i
ja se okrijepim. Vidjee da govorim istinu, jer sam sav izubijan po
licu i s iscjepanom odjeom koja je ostala na meni.
Doao sam u Plou. Ne smijem kui. Molim neke mjetane koji
su ostali ivi da mi dovedu porodicu i rodbinu pa da bjeimo bilo
gdje. Neko mi ree da mi je porodica ostala iva i da se nalazi u
zbjegu u Debeljai. Uputim se preko polja i naem svoje. Priam
im sve to se dogodilo a narod okupljen poe da kuka. Rekoe mi
da je poeo ustanak, da se okupila velika masa ljudi s orujem i da
su otili dalje u selo. Ja se jo ne usuujem da se prikljuim usta-
nicima. Hvata me strah, ali nije mi mjesto meu enama. Nakon
kraeg vremena prikljuim se ustanicima i stupim u Ploansku
partizansku etu, koja je kasnije postala 3. eta 3. bataljona Mirko
tuli. U toj eti sam doekao borei se protiv faizma i kraj rata,
maja 1945. godine.
Kad se sjetim spomenute noi, 31. jula 1941. godine, pokolja
mojih mjetana, moga oca, moje brae, ena i djece, samo zato to
su bili Srbi, po nekoliko dana sam nesposoban za bilo kakav rad.
Sve one muke lebde mi u mislima i pred oima...
27
Aleksa Kneevi Krljac
Ljubovo Buni
Korenica
... Doli su ono, 25. jula 1941. godine po mene. Bio je to Mejo
Markovi i Metrovi, ne znam kako mu je bilo ime, iz Bunia, i
Toman Rasti, na komija iz Ljubova. Bilo je prvo ponoi. Izlazi
iz tale, zavikali su. Idemo u Buni. Gdje ja spavam dobili su
saznanje u kui, jer su me prvo tamo traili. Rekla im je moja nevjes-
27 Vidi imenini popis rtava, Zbornik 13, Kotar Graac u NOR-u 1941-1945. Histo-
rijski arhiv Karlovac, Karlovac 1984., str. 968-1014.
322
ta Miliica da ponekad spavam i u tali. Kad sam uo poziv, a
poznao sam glas Tomanov, pokuao sam se prikriti. Nije mi to us-
pjelo. Poveli su me. Uza se nisam imao nikakvih stvari. Druge grupe
ustaa su po selu pokupile ostale Srbe i svi smo se zajedno nali u
andarmerijskoj stanici u Buniu. Osvanuo je 26. juli 1941. godine.
S Ljubova su istu no dovedeni u Buni: Vukmirovi Jovo Jole-
ga i njegov brat Dmitar, Vukmirovi Petar Pekusija, Vukmirovi
Petar Peri, Vukmirovi Lukine Bude (Buo). Oni su svi s Lipove
glavice (zaselak Ljubova) i Dane Vukmirovi Bratan, isto s Lipove
glavice. Zatim Opsenica Janko (ureline), Miri Spasenije Petar,
Miri Duan Vajkov, Kneevi Duan Krljac (Maksimev), Kneevi
Dejan Dodin i Kneevi Gojko Dodin. Bili su jo poveli Danu
Kneevia Dodina, ali im je on na putu za Buni iskoio iz kola u
Ajdukui i pobjegao.
Isto jutro u andarmerijsku stanicu dovedeni su Srbi i iz dru-
gih bunikih sela. Bilo nas je oko 80. uvari su nam bili: Nikola
Njegovan Bunjevac, Stevia imuni, Petar, Nikica i Miran Rasti
(Toneini). U andarmeriji smo ostali dva dana. Niti su nam davali
jesti, niti su nas dirali. Nisu nas ni vrijeali. Govorili su nam da
idemo dva mjeseca na rad i da e nam porodica biti u miru. Nitko
nije pobjegao, a mogli smo svi. Spavali smo u andarmerijskoj tali
i po podovima u samoj stanici, bez neke osobite budnosti straara.
Iz Bunia smo krenuli pjeice u Korenicu 28. jula poslije podne.
Pratilo nas je oko desetak ustaa. Meu njima bio je Tona Grgin
Mutavi i Ilija Nikole Ciganskog. U Korenicu smo stigli oko 8 sati
naveer. Smjestili su nas u veliki magazin. Bila je to velika kueri-
na koja je sruena poslije rata. Meu bunikom grupom poznavao
sam mnoge. Sjeam se iz Bunia ovih: Duan i Milan Zaklan, Petar,
Sava, Jocika Hrnjak, Milan Hrnjak Kuran, Sava Banjeglav i Bikan
Banjeglav. Iz Kozjana su bili Mile Kneevi Gabavi i jo njih 7-8 dru-
gih. Iz Debelog Brda: Mile Markovi, Nikola ui, Bikan Hini,
Marko ortan, star 70 godina, Jovo Grahovac aruga i jo neki.
Kad smo doli u Korenicu, oekivali smo da e nas uputiti na
rad i da e s nama postupati kao i u Buniu. Bilo je drukije. Maga-
zin nije bio sabirni punkt, ve je pretvoren u zatvor. Tu smo ve
zatekli korenike Srbe. Njih 12 su odveli u sudsku zgradu i tamo ih
323
smjestili u tri elije. Meu njima bio je i Petar Koruga Pejo. U maga-
zinu nas je bilo te veeri 118 zatvorenika, sutra jo dvadesetak vie,
i onih 12 u sudskim elijama, tako da se broj zatvorenika popeo na
142 ili 143.
U Korenici smo ostali u zatvoru 29. i 30. jula. Drali su nas tamo
bez ikakvog posla. Nisu nam davali ni jesti. Nikoga nisu ni putali
iz magazina. Vezani nismo bili, a nisu nas ni ziki zlostavljali.
uvali su nas talijanski vojnici i ustae. Nai sprovodnici iz Bunia
vratili su se kui, zapravo, ja ih vie nisam vidio jer se u magazinu
kroz ta dva dana nisu pojavljivali. U ta dva dana zatvorenicima Ko-
renianima dolazile su ene i rodbina u posjetu. 30. jula 1941. go-
dine, oko 3 ili 4 sata poslije podne, zapoeli su prozivku, ali druk-
iju od poznatih prozivki. Jednog po jednog su zvali iz mase i maga-
zina i odvodili u susjednu kuu. To je bila Kusina kua. Nikome
nita nisu govorili zbog ega ga zovu. Ili smo jedan po jedan bez
otpora i znanja to se zapravo zbiva. Od svih pozvanih niko se vie
nije vraao u magazin meu ostale. Razmak izmeu pozivanja i
odvoenja nije bio dulji od 2 do 3 minute.
Kad sam ja doao na to sasluavanje, na taj poziv, ugledao sam
u sobi 5 do 6 ustaa. S uperenim pukama dvojica su ustaa stajala
kraj vrata, a ostala 3 ili 4 iza stola. Zapisivali su u spisak: ime i pre-
zime i odakle si. Zatim su pristupili vezanju ruku. Vezali su mi ruke
na lea pagom obine debljine. Vrlo stegnuto, s dva do tri namo-
taja oko ruku. Ja sam mislio da mene samoga veu, jer o drugima
koji su otili prije mene po prozivu u tu sobu nisam nita znao.
Prilikom vezanja nisu nita govorili. Zatim su me iz te sobe gurnu-
li u drugu sobu gdje sam naao i one druge svezane. Tako nam je
bilo svima. Vezivanje svih ljudi iz magazina potrajalo je do pola
noi 30. jula 1941. godine.
Oko ponoi su nas 10 po 10 izvodili iz sobe i trpali u ve
pripremljena zaprena kola. U kolima se nalo 10 zatvorenika, 8
ustaa i koija. Kola je bilo dovoljno, uglavnom korenikih, ali je
bilo kola i iz Bunia i drugih sela. S Ljubova su bila troja kola i to
Vukmirska. Ustae su ih naruile za 30. jula, a pristizala su ve dok
smo vezani. U vrijeme smjetaja u kola ustae su, nekoliko njih
otile povezati onih 12 u sudskim elijama. Otili su: ustaki na-
324
rednik Kostelac, rodom iz Otoca, 2 nanca, nekoliko ustaa i jo
neki. U sudu je bio podvornik Kosta Prica Kojo. Bio je epav, invalid
iz Prvog svjetskog rata. On je uo za vezanje nas iz magazina i kroz
prozor je javio onima u elijama suda da se ne daju vezati. Javio je
samo jednoj eliji, drugima nije mogao. Ustae su u sudu povezale
upravo one iz dviju elija koji nisu znali ta se zbiva, a zatim su uli
u eliju gdje su znali ta se dogaa. U toj eliji je bio Pejo Koruga
koji je imao uza se no. Donijela mu ga ena u kruhu. Pitao ih je
zato ga veu kad nije nita kriv, a da on i tako ide s njima nevezan.
U tom momentu je ubo noem Kostelca u trbuh. Narednik se
sruio, a druge ustae iz njegove pratnje su ga ostavile i pobjegle.
Dotrale su k naim kolima viui: Ubie Kostelca, boga im njije-
va. To sam dobro zapamtio, kao da sada to ujem.
Nas iz kola, uz povike i tuu kundacima, potjerali su ponovno
u magazin. Ostali su jedino u kolima koijai. Pejo Koruga nije bio
vezan pa je otvorio one dvije elije i to tako ta je poruio zidnu pe
koja je grijala dvije sobe i svih 12 Srba iz suda pobjeglo je prema
Pljeivici. Tamo su se sami odvezali. Ovo je ve bio 31. jula oko 1
sat iza ponoi.
U magazinu je ponovno obnovljena prozivka, zapravo novo
pojaano vezanje. Uzimali su deset po deset svezanih, odvodili ih
na dvorite i ponovo vezali, ali tako da su dva po dva vezali lancem
ispod pazuha, pa tako istim lancem svih deset i ponovo ih vraali u
kola. Ja sam u magazinu ekao tu novu prozivku. Bio sam sasvim
pri kraju stisnut s ostalima uz zid. Dakle, trebao sam biti meu
zadnjima svezan lancem. U toj zadnjoj grupi, nepovezani lancima
ostalo nas je 21 Srbin.
Jedan ustaa prezimenom Devi, koji je ranije bio potanski
radnik, icar, kako smo mi to zvali, dobro me poznavao. Ja sam bio
cestar, a on icar, pa smo se esto susretali i jedan drugoga astili
po birtijama. On je priao toj naoj zadnjoj grupi u magazinu i izv-
laio ostalih 10 za vezanje. Imao je u ruci depnu bateriju. Kad je
doao do mene, osvijetlio me i prepoznao rekavi sjedni. Odveli
su tih zadnjih 10. Ostalo nas je u magazinu jo 11. Po nas nisu vie
doli, ali smo lancem bili povezani. Nisu imali dovoljno ustaa, jer
su poslije pogibije Kostelca pojaali strae u samom mjestu.
325
Kroz prozor smo gledali kako su ostale utrpavali u kola. Tko je
mogao brzo ii, iao je, a tko nije, bacali su ih bez reda i to brzo.
Otili su u dva sata poslije ponoi iz Korenice, a ustae su se
vratile u svanue sunca 31. jula. Kad su doli uli smo ustake po-
vike Ajoj, Ajme. Odmah smo znali ta se dogodilo. Oponaali
su nesretnike. U kolima smo vidjeli neke komade kolja (kolce), ba-
tove i krvave lance. Znali smo da su ustae pobile nae ljude neg-
dje blizu Korenice, jer odlazak iz Korenice i povratak u Korenicu
potrajao je svega 2 i po sata. Tako je i bilo. Mjesto zloina bila je
bezdana jama kraj Prijeboja, 12 km udaljena od Korenice. Jo sam
ranije bio kod te jame i vidio da je put prokren, vjerovatno je bilo
ve ranije sve pripremljeno za masovni pokolj Srba.
Nas jedanaest ostali smo svezani u magazinu samo jo jedan
uasan dan. Tu su nas nemilice tukle ustae, ime su stigle. Mi-
lanu Hrnjaku Kuranu prebili su bajunetu na leima. Bili smo mo-
dri od udaraca. Dali su nam neko presoljeno meso za jesti, a vode
nam nisu dali. Pili smo svoju mokrau. Kroz nekoliko dana uspje-
lo je Nikoli Skokniu pobjei iz zatvora. Utekao je niz cijev od nuni-
ka. U zatvoru sam ostao do 11. augusta 1941. Toga dana dozvolio
mi je straar da iziem i predam posue Mii Derikravi. im sa
izaao napolje, utekao sam u Mrsinj. Tih dana buknuo je i usta-
nak. Ustae su i ostale zatvorenike uz propusnice pustili kui. Tih
svih detalja toliko se dobro sjeam, jer su mi svaki dan pred oi-
ma. Ne ponovilo se vie nikad i ni za koga...
28
zavrio je svoje ka-
zivanje Krkljac.
28 Svjedoanstvo je zapisao 29. februara 1976. Duan Kneevi, pod nazivom Ustaki
genocid u Ljubovu. Aleksa Kneevi Krljac je bio nosilac spomenice 1941. Umro je
u 80-oj godini ivota, 3. maja 1977. u svom selu Ljubovo u Lici.
326
Paripovi Sime Mane Manister
Jane Otoac
O ustakom zloinu i jami-bezdanu Orekovi Stanovi Mane
je ispriao:
... Kao radnik ja i moj komija Milan Radovi ili smo na rad
na eljezniku prugu kod eljeznike stanice Liko Lee. 6. maja
1941. godine. Idui cestom doli smo na mjesto zvano Orekovi
Stanovi. uli smo na cesti neki podmukli glas... Naglo stanemo i
samo to smo stali, ujemo nerazumljiv ljudski glas, koji je dop-
irao do nas iz doline pokraj ceste. Dogovorimo se na brzinu i Mi-
lan ostane na cesti pazei da neko ne naie, a ja se ponem sputati
ispod ceste prema jami kod Orekovi Stanova, za koju sam ran-
ije znao.
Sputajui se od ceste prema jami vidim: vlaku uvaljana, sva
maina i uanj, izmijeano, krvavo, vidim odjevne predmete:
eiri, komadi krpa od odjee, koulja, kaika, nekih papira i ne
znam vie ta sam sve tu vidio. Vidim trava sva uvaljana gdje su se
kamioni zaustavljali... komadi krvavih drvenih kolaca, neki ogulje-
ni i krvavi.
Doem do nad jamu, ujem samo neko jeanje, ali kad sam
priao blizu smognem snagu i poluglasno upitam: ... Ima li tko
dolje?... A, ono iz jame vie glasova, koje sve i ne razumijem ta su
mi kazali, ali samo neto razumijem kada mi kazae: Ajme
spaavaj... Ovdje Stevo Popovi iz Zalunice. Uz jo glasova ini
mi se da sam i uo glas Mile Grubora iz Brloga. Vie se glasova javi-
lo, tako da nisam sve razumio. Ukoim se, stojim nad jamom i vie
ne znam ta da radim, ili ta da im kaem, a pomoi im ne moem.
Dok stojim onako zbunjen i ukoen nad jamom, zau glas moga
komije Milana, koji mi kaza: Bjemo Mane odavlen, nai e nas
netko... Smognem snage i izaem uz tu malu tratinu na cestu kod
Milana, sav ubledio i ne znam ta da kaem Milanu. On je neto
uo, ali nije sve ta sam ja uo i vidio doivio. Odemo do eljez-
nike stanice te uzmemo alat i naa partija se vrati prugom do vak-
tarnice br. 54, opet vie te jame. Negdje oko 10 sati naila je jedna
grupa Hrvata koji su ili ugalj paliti. Kad su doli cestom pored jame
327
(izmeu nas i jame) jedan glasno povika: O, ljudi, evo etnika,
poli klati hrvatski narod i pali u jamu, a sada trae spas...
Zavrilo se i to radno vrijeme, kad smo se razilazili rekao sam
grupovoi desetaru Ivici arku: Sutra neu doi na posao, idem
u Slavoniju traiti kukuruza za porodicu...
Vie nisam dolazio na taj posao. Poeo sam se sakrivati. Tada
nam je Tomo Rupi kazao kako je Vujica Uzelac, lugar iz Lipovog
Polja, baen u jamu Kod Macole i ivio tri nedjelje, da su mu oba-
ni bacali u jamu hranu. Priao je da je Vujicu iz jame htio izvui
Jure zvani Vurba. Vurba je doao nad jamu i rekao Vujici, ajde spa-
sit u te, evo ti konopac bacam, pa u te izvui. Vujica mu je odgov-
orio: Zna da sam svezan i noge mi polomljene, ne mogu nikud.
Dalje mi je Tomo priao da je Jure poao sputati se u jamu, ali je
doletio Stipe Markovi Macola po kome je jama i dobila ime (Jurin
brat od strica) i ubio Juru pored jame. Kada ga je ubio, odletio je u
selo i proglasio:
Eno Juru ubie etnici. uvajte se hrvatski narode, eto etni-
ka, idu vas klati...
Za vrijeme sklanjanja iza brda Goljak naiao sam i na jamu
Ugljenaa u koju su ustae takoer bacale pobijene Srbe,
mukarce, ene i djecu. Dok sam se krio po umi oko Jana, Ob-
ljaja i Obljajca, gledao sam kako ustae u kolonama dovode srpski
narod do ovih jama i tamo ih ubijaju i bacaju u bezdanue.
Krio sam se u umi sve do 6. augusta 1941, do masovnog pokol-
ja Srba u Mlakvi. Tog dana na veer privukao sam se svojoj kui da
vidim ta je s mojom suprugom i djecom. Naao sam pustu kuu.
Sve opljakano: stoka, ito, roba, vrata i prozori polupani. Nigdje
mi supruge niti djece. Sve su pohvatale ustae i odvele s ostalim
pohvatanim narodom u Pejnovie na stratite i tamo ih poklale s
ostalima u jednoj dolini.
Toga dana, 6. augusta 1941. ustaki zlikovci su zaklali u
Pejnoviima blizu moje kue moju suprugu Mau staru 41 godinu,
kerku Soju staru 12, kerku Danicu staru 9, sina Danu stara 6 i
sina Simeona stara 2 godine.
Ostao mi je samo sin Milan koji je tada imao 18 godina ivota.
Uspio je pobjei zloincima da i njega ne ubiju. Uzeo sam moga
328
29 Opirnije vidi u knjizi: Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza
Perui 1941-1945. i 1991. Beograd, 2002, str. 72-74.
jedinca, sina Milan, i zajedno smo otili u partizane. Otili smo da
se borimo protiv faizma, protiv zla, a za slobodu svih ljudskih bia.
Eto sluajno smo obojica preivjeli taj grozni i krvavi rat. Vratili
smo se na pusto ognjite. Evo idemo da vam pokaem bezdanu
jamu kod Orekovi Stanova...
29
329
Mato ljari
anak
Korenica
Na groblju Duboki istono od sela Duboki, ustae su 2. augus-
ta 1941. godine poklale 78 Srba: mukaraca, ena i djece, sve
stanovnike sela, njih 77 prezimena Bori i jednu enu prezimena
Petri. Od njih 77 masakriranih bilo je 43 djece u starosti do 15
godina ivota. O svom ueu u genocidu na suenju u Okrunom
sudu u Gospiu 1948. godine, Mato ljari roen 1919. godine u
anku po zanimanju kova je kazao:
...Dolaskom ustaa na vlast 1941. godine radio sam po direk-
tivama ustakih organizatora Joce Njegovana i Mie ljaria. Iao
sam u akcije 1941. godine na pravoslavni narod u srpska sela Koz-
jan, Meugorje i druga. Kad sam iao u akciju u Kozjan i Meugorje,
nijesam bio naoruan niim, a sjekira se je kod mene sluajno tada
zadesila jer sam iao u umu kresati list za janjce. Ja nisam bio
predvien za ovu akciju (2.8.1941), ve kada su naoruani ljudi
(ustae iz hrvatskih sela: Janjaka Kosa, Peruia i Jane) proli pored
mene, onda su me Luka Ivanui i ostali pozvali da idem s njima,
to sam ja i uinio. Veina uesnika ove akcije bila je naoruana
pukama... bilo nas je 40-50 ljudi. One etiri enske koje sam ja u
Kozjanu ubio, bile su otprilike dvije oko 40 godina, jedna je imala
oko 50, a jedna je imala oko 20 godina. Sjeam se da su ove etiri
enske bile iz zaselka Hinii i Svilar. Ja sam s naoruanim Lukom
Ivanuiem bio na nekoj dolini prema zaseoku Jurkovii. Najprije
su nam neki naoruani ljudi doveli jednu ensku, koja je bila stara
oko 20 godina i kazali su nam da je vodimo sa sobom. Luka Ivanui
mi je tada kazao da ja tu ensku ubijem sjekirom, jer da je teta troiti
municiju. Ja nijesam ni pokuao da se suprotstavim tome, ve sam
uzeo sjekiru i tu ensku onako na stojei udario uicama sjekire po
elu, od kojeg udarca se ona sruila, a zatim dok je ona tako leala
bez svijesti na zemlji, udario sam je snano otricom po vratu od
ega je odma potekla krv i vidio sam da joj je vrat prerezan, ali glava
ipak nije bila potpuno otkinuta od tijela. Tu ubijenu ensku ostavio
sam na tom mjestu i sa Ivanui Lukom otiao sam malo dalje.
330
30 Historijski arhiv u Karlovcu, Spis o suenju u Okrunom sudu u Gospiu broj K-
59/48. Imenini popis rtava na groblju Duboki (2.8.1941) vidi: Dane Lastavica,
Genocid nad srpskim narodom sreza Perui, 1941-1945. i 1991. Beograd, 2002,
str. 261-262.
Nakon jedno 10 minuta ponovo su meni i Ivanui Luki doveli
one tri druge enske, pa mi je Ivanui ponovo rekao da ih ubijem
sjekirom. Te tri enske su posjele na jedan kamen uz nas, ja sam
najprije udario prvu od njih uicama od sjekire po elu, a zatim
kada je pala na zemlju presjekao joj vrat otricom sjekire. Na ovaj
isti nain ubio sam i one druge dvije enske. Ove ene su nas moli-
le da ih ne ubijemo i plakale su. I u ovom sluaju ja se nijesam niti
pokuavao da oduprem izvrenju ovog tekog zloina.
Nakon ovoga otili smo s drugima u selo Meugorje. Tamo smo
zatekli naoruanog vilama Jocu Jurkovia, zvanog Tosija, koji je
prije toga maloas u jednoj kui izbo vilama tri ene i jednu djevo-
jicu od oko 10 godina, a zatim je u tu kuu unio slamu i zapalio je
tako da je ta kua ve bila planula kada sam ja doao. U tom mo-
mentu ova djevojica iskoila je kroz prozor te kue i kako je ve
bila od Tosije izbodena vilama nije mogla bjeati, ve je nakon par
koraka posrnula i pala. Tosija mi je tada rekao da ovu djevojicu
bacim u kuu, ta sam ja i uinio i bacio tu djevojicu u podrum
kue, koja je ve bila sva u plamenu. Zadrao sam se tu neko vri-
jeme, kua je bila drvena i brzo je gorjela. Nisam vidio da je djevoj-
ica izala. Vjerovatno nije imala vie snage, jer je bila sva izbode-
na vilama. Ona je s ostalim izorjela u kui. Sutradan otiao sam u
Kozjan do mjesta gdje sam ubio one ene, pa sam ih tamo na licu
mjesta i zakopao, dok onu koju sam prvu ubio nijesam zakopao
jer je bila neto dalje od ovih... Poslije toga otiao sam kui. Zatim
sam stupio u domobrane te u orunike. S njima sam ostao sve do
proljea 1945. godine kada sam se povlaio prema Sloveniji, gdje
sam bio uhvaen od jedinica JA, a zatim postao vojnik JA sve do
demobilizacije 1946. godine. Doao sam kui i radio svoj seljaki i
kovaki posao...
30
331
.
332
JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILITA
IVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRUJU KORDUNA, LIKE I
BANIJE 1941-1945. godine
Jama, bezdan, jemurka ili zvekara poznate su rijei za prirodne
jame u zemlji i jame provalije na kamenitom terenu.
Jama je vertikalna pukotina ili kosi kanal razliite dubine i iri-
ne. U njima prevladavaju okomite ili stepenasto poloene strane
razliitih dimenzija, kako na samom ulazu tako i u njenoj dubini.
Veliina otvora moe biti samo tolika da se moe mjeriti s dui-
nom od samo jednog metra do irine od nekoliko desetaka me-
tara pa i vie.
Jame bezdani, naziv koji narod vie upotrebljava, za ovjeka
su najtajanstveniji i najstraniji podzemni kraki oblik. Ima ih tako
dubokih da se pad baenog kamena u istu ne moe uti kada padne
na dno. Za ovakav bezdan ili jamu zato se i kae jama bezdanua.
Kada se u nju baci kamen, uje se kako njegovo odbijanje jei i
jei, a onda postaje sve tie i tie, da bi odjednom sve umuknulo,
pa se u narodu uje i naziv: jama bez dna.
Nesaglediv strah u ljudima izaziva cianje imia u tim jama-
ma, naroito u sumrak kada izlijeu iz dubina jama, kleparajui
krilima i budei avetinjski osjeaj straha kod ljudi a posebno kod
djece koja su nekada uvala stado u njihovoj blizini.
Jama na podruju Like i Korduna ima mnogo, za razliku od
Banije gdje ih je neusporedivo manje.
Za vrijeme postojanja Nezavisne Drave Hrvatske, 1941-1945.
godine, obzirom na njihovo koritenje, imale su posebnu ulogu i
znaaj.
Najvie bezdanua na podruju Like i Korduna posluilo je zli-
kovcima dr. Ante Pavelia, za masovno ubijanje kao grobnice srp-
skog naroda, odnosno za ozakonjeni zloin genocida itavo vrijeme
od 1941. do 1945. godine. Tu nisu koritena novana sredstva za
izgradnju ustakih koncentracionih logora i njihovo odravanje.
333
Jednostavno su nad njih ustaki delati masovno dovodili ili
dovozili pohvatani srpski ivalj u njegovim selima ili poljima, jed-
nako mukarce, ene i djecu, te ubijali noevima, batovima, pone-
kog i iz vatrenog oruja, i bacali ih u ove hladne bezdane veinom
ive ili poluive.
Od brojnih ovdje navodim osnovne podatke samo za 121 bez-
danu jamu i 216 mjesta, masovnih stratita grobnica srpskog
stanovnitva na Kordunu, Baniji i Lici, tokom postojanja Nezavisne
Drave Hrvatske, 1941-1945.
Ukupno 337. No njih je daleko vie. Ovdje su navedene samo
one bezdanue i stratita masovne grobnice do kojih sam uspio
doi ili o njima saznati u dugogodinjem istraivanju, kako na tere-
nu tako i u izvornoj arhivskoj grai.
Ovdje nisu navedene brojne kue u ovim popaljenim srpskim
naseljima, koje su bile masovna stratita, kao ni mnogi zatvori,
kolske zgrade, Srpske pravoslavne crkve, gospodarske zgrade i
razna davno zaboravu predana druga mnogobrojna mjesta. Neka
su jo u toku rata, 1941-1945. godine ustae zatrpale ili zabe-
tonirale, a neke su jame i grobnice i u Socijalistikoj Republici
Hrvatskoj poravnate, zatrpane balvanima, kamenjem i pokrivene
zemljom. Danas su gotovo sva ova mjesta ustakog zloina nepris-
tupana i neobiljeena. I ona koja su bila skromno podignuta i
obiljeena uglavnom sakupljenim novanim sredstvima potoma-
ka ubijenih, sruena su u vremenu od 1991-2000. godine. Tokom
50 godina postojanja Socijalistike Federativne Republike Jugo-
slavije, gotovo ni iz jedne bezdane jame kosti rtava nisu ekshumi-
rane i dostojanstveno sahranjene.
Kod ovih navedenih bezdanua, masovnih muilita i gubilita
srpskog naroda rijetko su gdje odravane komemoracije, a posjeta
dravnih delegacija nije bilo gotovo nigdje.
334
JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE SRPSKOG NARODA
NA KORDUNU
1. Popova jama, bezdan u Hrvatskom Blagaju (Veljunski pokolj),
520 Srba mukaraca.
2. pejarka, u Otarskim stanovima (Slunj), duboka 100 metara.
30. jula 1941. ustae su ubile 106 Srba i jednog Hrvata i bacile
u nju.
3. Jama u Otarskim stanovima, udaljena od pejarke 300 me-
tara. Istog dana, 30. jula ubijen 71 Srbin, samo jedan sat kasn-
ije.
4. Jama Vrtaa, u Taboritu, sjeverno od Slunja, 500 metara
bono. 31. jula 1941. ubijeno i baeno u nju 78 Srba.
5. Jama Stolina peina, u lijevom kanjonu rijeke Korane, izmeu
Kordunskog Ljeskovca i Bugara. Na ulazu u peinu ustaa je
sjekirom ubio Evicu Rastovac, staru 38 godina, zato to je
spreavala bacanje bombi na srpske izbjeglice koje su se bile
sklonile u istu 21. jula 1942. godine.
6. Rupia bezdan, kod Rakovice, Slunj. Ubijeni i baeni Srbi iz
sela Grabovca i Sadilovca 6. i 15. augusta 1941. Klani noevi-
ma i prisiljavani sami ivi skakati u jamu.
7. Variakova jama, peina, kod Jamarja, Rakovica, Slunj. Ubije-
ni i baeni u jamu srpski civili meu kojima: Kuki Stevana
Marija 69 godina i Kuki Dragia Mio, star jednu godinu.
8. Savi jama, peina kod Cetingrada. Ustae zaklale i bacile u
jamu 8/9. marta 1942. godine 200 Srba iz sela Bogovolje i Savi
Sela.
9. Graanova jama, 300 m od Slunja, u blizini groblja. etvrtog
augusta 1941. ubijena 83 Srbina iz sela Zeeva Vare, opina
Primilje. Zapovijedao poznati zloinac, ustaki bojnik Ven-
tura Baljak.
10. Jama kod Furjana, Slunj. Ustae noevima usmrtile 22/23.
marta 1942, 47 srpskih seljaka i bacile u istu.
11. Jama u Trakoj kosi, Kordunaki Ljeskovac, duboka 8 metara.
Naene kosti etiri djeteta i jedne odrasle ene. Istraena 2.
septembra 1986. (Drutvo za istraivanja i snimanja krakih
335
fenomena DISKF iz Zagreba.) Nisu ni ovi ekshumirani ni dos-
tojanstveno sahranjeni.
12. Jama Kra, u blizini Slunja. U nju su 15. jula 1941. godine ustae
bacile nekoliko desetaka Srba, mukaraca, ena i djece iz oko-
lice Slunja i jamu zatrpali.
13. Jama Budinka, kod Slunja, 30. jula 1941. godine ustae batovi-
ma i noevima usmrtile 72 srpska civila.
14. Jama u umi Kobiljaa. Tokom jula i augusta 1941. baeno 90
srpskih seljaka iz Bihaa i pograninih srpskih sela slunjskog
kotara.
15. Jama pod brijegom Krivaja, na putu izmeu Rakovice i Slunja,
jul i august 1941. godine.
16. Jama na brdu Baki Glavica, kraj Cetingrada, iz koje se nekad
vadila ruda za eljezaru Majdan kraj Topuskog, Poklani ili ba-
tovima ubijeni srpski seljaci i baeni u istu od 5. do 19. jula
1941. Iz jame se iv izvukao Pavao Pjevac.
17. Jama Rudanovac, akiranova dolina, kod Kordunskog Ljesk-
ovca. 18. jula 1942. ubijeno i baeno u jamu 250 Srba,
mukaraca, ena i djece.
18. Bezdan Lopaa, u Sivniku kod Saborskog, Plaki. Ustae, ive
ili nedotuene krampovima, pobacale srpske seljake 4. jula i
8. augusta 1941. godine iz sela: Cerovnika, Like Jesenice i Bla-
ta.
19. Jama poljarka kod Slunja. Baeni poklani Srbi 30. jula 1941.
20. Jama Balinka, kod Plava Drage.
21. Jama Resa, kod Josipdola.
22. Kleka jama kod Ogulina, u Klekim dragama. Tu jamu zvale
su ustae eljeznika pruga jer su u nju bacale mnoge eljez-
niare Srbe iz Srpskih Moravica, Hreljina, Brestovca, Donjih i
Gornjih Dubrava.
23. ulin ponor, Ogulin, Frankopanska kula, bacanje rtava u
ponor. Godina 1941-1945.
24. Jama u umi Krpelj, kod Ogulina, juna, jula i augusta 1941.
ubijeni srpski civili i bacani u nju. Pobjegao s jame, mjesta
zloina Rade Peut iz Plakog.
336
JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE SRPSKOG NARODA U
LICI 1941. DO 1945. godine
1. aranova jama, Velebit, Jadovno. Od maja do kraja augusta
1941. ubijeno batovima i noevima i u nju baeno oko 15.000
rtava: Srba i idova.
2. Jama na Grginom brijegu, Velebit, Jadovno. Udaljena od a-
ranove jame 7 i od logora Jadovno 1,5 km. Jun august 1941.
3. Jarja jama, kod Risove glave, Alanak, u blizini sela Divosela.
U njeno grotlo je 6. augusta 1941. baeno 78 Srba, mukaraca,
ena i njihove djece.
4. Dvije jame, 40 m od samog logora Jadovno, Velebit. Maj kraj
augusta 1941. godine.
5. Jama Badanj na Popratnjaku, sjeverozapadna strana Velebita
kod sela Stupainovo. Jul-august 1941. oko 10.000 rtava.
6. Jama Bliznica, u predjelu Stupainova, prema Karlobagu,
Kriac. U vremenu jun august 1941, oko 450 Srba ustae ubile
noevima i bacile u njenu provaliju.
7. Jama na Ploama, Stupainovo, Bake Otarije. U nekoliko
navrata tokom juna do augusta 1941. ustae bacile oko 2000
Srba.
8. Jama Kijavac, 7 km udaljena od Karlobaga, u pravcu Velebita.
Oko 200 Srba izmasakrirano i baeno od ustaa u istu augusta
1941.
9. Maratovska jama, kod Kistanja. Ustae su 6. juna 1941. muile,
poklale i bacile 550 600 Srba, mukaraca, ena i djece.
10. Vranzina jama, takoer kod sela Stupainovo, u predjelu Ve-
lebita. Jul-august 1941. ustae izmasakrirale i bacile u istu 250
mukaraca, ena i djece.
11. Jama Jasenovac, iznad zaljeva Kriac, udaljena od Karlobaga
oko 7 km sredinom augusta 1941, ustae pobile i bacile u istu
150-200 Srba.
12. Jama na otoku Pagu, u predjelu Furnaa, u Pakom kanalu.
Od juna do augusta 1941. u nju su ustae bacile nekoliko
hiljada izmasakriranih srpskih civila.
337
13. Jama Jamina, iznad Tribunja, kod zaseoka Ljuboti. U junu i
julu 1941. ustae poklale i u istu bacile 188 srpskih seljaka.
14. evia jama, kod sela Vranovine, u Pazaritima, prema
Budaku ili bivem srpskom naselju Kruici, koje je poto-
pljeno za potrebe akumulacionog jezera Kruica. Poklano
i baeno u jamu 2.000 Srba, mukaraca, ena i djece. rtve po-
topljene. Nisu eshumirane ni dostojanstveno sahranjene.
15. Jama na Kulaevoj strani, u predjelu Razbojite, pored ceste
Gospi Otoac. U julu 1941. u nekoliko navrata ustae pobile
i bacile u istu 155 Srba.
16. Jama Orekovi stanovi, u blizini eljeznike stanice Liko
Lee, uz cestu Gospi Otoac. Tokom maja, juna i jula 1941.
ustae ubile i bacile u nju 200 mukaraca, ena i njihove djece.
17. Macolina jama, prozvana po zlikovcu, ustakom satniku Mar-
kovi Stipi Macoli. Nalazi se u blizini ceste Gospi Otoac,
izmeu Jana i Likog Lea. Od aprila do kraja augusta 1941.
godine i maja 1945., u istu ustae poklale i bacile 2.700 srp-
skih civila, preteno ena, djece i staraca.
18. Jama Ugljenaa, u blizini Likog Lea. U julu 1941. ustae
usmrtile i bacile u nju 1.600 Srba, mukaraca, ena i djece.
19. Jama Peratove drage, nalazi se nedaleko Macoline jame, kod
Likog Lea. U jamu su ustaki zloinci bacili 380 Srba.
20. Jama Duman, nalazi se u umi izmeu Jana i Likog Lea.
Od aprila do sredine augusta 1941. ustae pobile i bacile 520
srpskih civila.
21. Jama Sv. Ana, nalazi se nedaleko katolike crkve u Gornjem
Kosinju. Od maja do augusta 1941. iz srpskih kosinjskih sela
ustae su masakrirale i bacile u njenu provaliju 200 Srba, vei-
nom ena s djecom.
22. Jama Pavkua, Janjaka kosa, 2. augusta 1941. baeno u istu
170 Srba.
23. Jama Nezdravka, nalazi se uz put vie Donjeg Kosinja i Vuke-
lia. 10. augusta 1941. ustae zaklale i bacile u jamu 190 Srba.
24. Jama Duliba, kod Bakih Otarija, na Velebitu, u julu i augus-
tu 1941. ustae pobile i bacile 500 srpskih civila.
338
25. Jama Cotinka, nalazi se na putu od Peruia prema Janjakoj
kosi.
26. Jama Oporaa ili Oepovaa, kod iroke Kule.
27. Jama Golubnjaa, Kuzmanovaa
28. Jama Snjenjaa, Kuzmanovaa
29. Jama Kvarte, kod Peruia.
30. Jama Runjevac
31. Jama Dupan, kod Ribnika
32. oi jama, kod Konjskog Brda
33. Jama Krianovo brdo, u Draici
34. Jama u Bari (Devi Dragi)
35. Jama u Buinu, selo Buin
36. Ponor jarak, Zablate
37. Katina jama br. 1
38. Katina jama br. 2
39. Katina jama br. 3
40. Jama na Kizi (K-1274)
41. Krka vrtaa, na Velebitu
42. Jama na Mikulin brdu
43. Jama na Sadikovcu, na Velebitu
44. Sladovaka jama, Velebit
45. Surlina jama, Medaka plantaa
46. Jama u upljoj glavici
47. Bezdan u Trnovcu, ispod Velebita
48. Jama Biljevina, Kosinj
49. Jama Klaniu, nalazi se na ulazu u Kosinjski Bukovac.
50. Levarov ponor, u Donjem Pazaritu. Obila je 20. augusta 1941.
talijanska sanitetska komisija V. talijanskog armijskog korpu-
sa, pie u njenom izvjetaju od 1.9.1941. Ustae u nju bacale
zatoene Srbe dovoene iz logora Gospi.
51. Jama imin Gri, Janjaka kosa.
52. Taina jama, Pazarite, nedaleko od evi jame.
53. Jama kod zgrade opine u Gornjem Kosinju.
54. Jama egotinka, izmeu Otoca i Kosinja, blizu sela Crnog Je-
zera.
339
55. Jama kod sela Metka, Gospi. Ustae ubijale i bacale u jamu
Srbe prije nego bi ih doveli u logor Gospi.
56. Jama Jasikovac, kod Gospia, u junu i julu 1941. masakrirani
Srbi.
57. Jama Tui, ponor, Graac. Nalazi se izmeu eljeznike stani-
ce Graac i sela tikada kod naselja Vrace. Udaljeno od Graaca
1 km. U nju su ustae bacale Srbe iz Graaca i okoline. Od 27.
jula do 1. augusta 1941. masakrirale i bacale u jamu 500 rtava.
58. Jama Plana, iznad Budaka, Klanac, Perui.
59. Jama Jelar, kod tikade, Graac. Ustae usmrtile i bacile u nju
2. augusta 1941. godine 60 Srba, mukaraca, ena i njihove
djece iz sela Podkosa i njegovih srpskih zaselaka.
60. Jama Modrinka, na Kavrikama. 4. augusta 1941. ustae pobile
i bacile nekoliko desetaka srpskih seljaka, kod Kria na bara-
ma.
61. Jama Jamurka, na Kavrikama, Graac. Rauna se da u njoj i
Modrinki ima oko 600 srpskih rtava. Hladnim orujem,
noevima i batovima, pobijeni i baeni u jame.
62. Jama pod brdom Mandi
63. Jama u Panjeviima, Graac
64. Jama Rupa, Brijee, Graac
65. Jama u Obradovi gaju, u Bruvnu
66. Jama na Stalau, Graac
67. Mratova jama, u Promini, Graac
68. Jama u Resniku, Graac
69. Jama u tikadi, Graac
70. Jama Jasenar, ispod Tupala. Ubijeni srpski seljaci i baeni u
jamu augusta 1941.
71. Jama Provalija, Vratnik na Vraniku, Graac
72. Jama Ponori u Krivaku (tri jame) kraj puta ka Graacu. Tokom
jula i augusta 1941. godine ustae su ubile i bacili u jame 220
srpskih civila.
73. Jama na planini Kuk. Jedna na usponu ceste Donji Lapac
Udbina, udaljena od ceste 80 metara, i druga na Javniku, iznad
sela Orahovac. Pokolj Srba 19. i 26. juna 1941. S mjesta zloina
pobjegao Vojislav Mileusni.
340
74. Jama Jasenovaa Jasikovaa, Bubanj kod Borievaca, Donji
Lapac. 20. juna i 3. jula 1941. ustae su pobile nekoliko dese-
taka Srba, mukaraca, ena i djece i bacile u jamu.
75. Deli jama u Zavolju, kod sela Skoaja, izmeu Bihaa i Ne-
bljusa (na starom putu), ubijeno i baeno u istu 27. i 28. jula
1941. 862 srpska civila iz susjednih srpskih sela Bosne i Like,
od kojih iz sela Miljinovca 82, Likog Petrovog Sela 20. Pobjeg-
lo je iz jame nedoklanih estorica Srba, mukaraca.
76. Jama Kaetina, selo Liki Osreci, Donji Lapac, 2. jula 1941.
77. Jama kod Cazina, ubijeni i baeni u nju Srbi iz sela Birovaa,
opina Donji Lapac.
78. Jama Ajdukua, iznad sela Bunia, Korenica.
79. Zelena peina, na Ljubovu, Korenica, jun 1941. Pokolj srpskih
cura.
80. Jama Golubnjaa, kraj Prijeboja, nedaleko Plitvikih jezera, 12
km od Korenice, blizu kue orak. Ustae su 31. jula 1941. go-
dine pobile i bacile u jamu 119 mukaraca, ena i djece s Ljubo-
va i u jo nekoliko navrata 900 srpskih seljaka iz vie sela i za-
selaka korenikog kraja.
81. Jama Bezdanua, na Dumanu.
82. Jama u Radosovcu, br. 1, Korenica.
83. Jama u Radosovcu, br. 2, Korenica.
84. Jama u Bajnovcu, Korenica.
85. Jama u Kozjoj dragi, kod Visua, Korenica.
86. Keleva jama, blizu ceste Udbina Lovinac.
87. Pekina jama, u ari krevini, izmeu Prijeboja i Likog Petro-
vog Sela.
88. Bezdan kod Crnog jezera
89. Jama u Jandri dragi
90. Jama ponor Ruljevac
91. Jama Gluvaja
92. Siljal jama, Dubrave
93. Jama egotinka, Kutarevo.
94. Jama u Prokikama, Otoac
95. Jama u Lipovlju,Velebit.
341
96. Delkova jama. Prozvale je same ustae po imenu zlikovca Del-
ka Bogdania. Nalazi se kraj Lea, nedaleko Otoca, na putu
prema Gospiu. U nju su dovozili i dovodili Srbe iz logora Gos-
pi i ubijali noevima.
97. Jama kramnica, Kutarevo, na vrhu ume kramnica, nedale-
ko Brinja. Ustae su 25. juna 1941. godine sjekirama i noevi-
ma usmrtile i bacile u istu 16 Srba, meu kojima i svetenika
Skendia i sudskog zvaninika Radu Rajevia.
MASOVNE GROBNICE KAO SUROVA GUBILITA SRPSKOG
NARODA NA PODRUJU KORDUNA, BANIJE I LIKE
1941-1945. godine
KORDUN I BANIJA:
1. Hrvatski Blagaj, Slunj, dolina izmeu zgrade kole (muilite)
i katolike crkve, 6. do 8. maja 1941. ustae poklale ili usmrtile
sjekirama i maljevima 520 Srba mukaraca. Poznati Veljun-
ski pokolj.
2. Glina Haer, 11. i 12. maja 1941. godine ustae poklale ili
ubile iz vatrenog oruja 375 glinskih Srba.
3. Glina Srpska pravoslavna crkva Roenja Bogorodice
Glinski pokolj. 29. jula do 3. augusta 1941. ustae poklale
1564 Srbina.
3a Tri masovne grobnice stratita izmeu glinskog Novog Sela
i Marindola (Glina Petrinja). Ustae masakrirale Srbe, 29
30. jula 1941.
3b Stari grad u Kostajnici, mjesto silovanja i muenja srpskog
ivlja 1941 1942. godine
3c uma Gajevi pored sela Hrastovice Petrinja. Ustae masa-
krirale jula 1941. godine Srbe, eljeznike radnike rodom iz
Bauge Gornje. S njima su ubijeni i uro Mali, pisar iz Petri-
nje, Stanko Janjanin, Janko Preanica i Milo Preanica. Po
izjavi ustae Steve Matijevia Srbi su sami sebi morali kopati
jamu 3,5x1x1 m. Ubijeni su metkom u potiljak. Posuli su ih
342
kreom Mato Sekuli i Ivan Augustinovi. Nakon dva dana
jamu su otkopali ustae emigranti: Josip Raki, Stevo Mati-
jevi, Mato Sekuli i Ivan Augustinovi, jer su uli da se kod
ure Malia nalazi 20.000 dinara, ali novaca nisu nali.
4. Luke bare Garavice, kraj Likog Petrovog Sela, u blizini
Bihaa. 10. juna, 28. juna, 24. jula i 29. jula, pa do sredine
augusta 1941. godine, ustae poklale ili na druge naine iz-
masakrirale 12.000 srpskog ivlja iz sela: Vaganca, Komadi-
na, Kesia, Banjaca, Grubia, Vignjevia, Doena, Cvi-
janovia, Domazeta, Likog Petrovog Sela, i drugih brojnih
kordunakih, likih i bosanskih srpskih mjesta i sela.
4a umica Poljice, 2 km od Vrnograa, pokraj ceste na putu za
Buim tri jame stratita gdje su glinske ustae jula 1941.
godine poklale 900 Srba iz sela Vrnograa, Glinica, Bosan-
ske Bojne, Zborita, Stabande, Crvarevca i iz Vareke Rijeke.
rtve su posuli kreom i zatrpali. Iz jame se izvukao prije posi-
panja kreom i zatrpavanja: Nikola Vujasin iz Bosanske Bo-
jne i Rade Sekuli iz sela Glinice.
5. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladukog kotara. Rani-
je iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovi-
ne posluili su ustaama Nezavisne Drave Hrvatske za ma-
sovno gubilite srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14.
augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratitu 7.000 Srba,
mukaraca, ena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savi Sela,
Bogovlje, Maljevca, Buhae, Crnog Potoka, Glinice, Gojkov-
ca, iljkovae, Krstinje, iroke Rijeke, Jagrovca, Svinjice,
Ruevice, Deli Poljane, Pain Potoka, rvnice, Kuplenskog i
Selita ubijeno je 4.000 srpskih seljaka.
6. Velika Kladua, Srpska pravoslavna crkva, muilite i
gubilite Srba, njih vie od 2.450 u vremenu od 30. jula do 14.
augusta 1941. godine.
7. Laevaki Jelvik, udaljen 2 km jugoistono od Laevca, Slunj.
Ubijen 30. jula 1941. godine 131 srpski seljak s podruja
Primilja i Slunja.
8. Ivanovi jarak, kod Krnjaka, 29. jula 1941. ustae ubile na na-
jokrutniji nain 380 Srba s podruja Vojnia, Krnjaka i ko-
tara Vrginmost.
343
9. Babi obala, kod Topuskog, masovno gubilite srpskih selja-
ka, 28. jula 1941. godine.
10. Dugaka luka, kod Topuskog, 30. jula 1941. ustae usmrtile
256 mukaraca, ena i djece iz Starog Sela, Vorkapi Sela, Cr-
nog Potoka, emernice, Golinje, Kirina, Katinovca, Perne,
Ponikava, Topuskog i njegovih srpskih zaselaka.
11. Breuljak, kod sela Krivaja, udaljen 2 km od Rakovice, Slunj.
Ustae su poklale nekoliko desetaka srpskih civila iz sela Ra-
kovice i Drenik Grada 31. jula 1941. godine.
12. Gnjilovac, kod Cazina, na granici s Kordunom, ustae su ubile
1.500 Srba, 31. jula 1941. godine.
13. Maljevac, izmeu Velike Kladue i Cetingrada. 29. jula 1941.
ustae masakrirale 84 srpska seljaka.
14. Tjenjak, na putu od Mlinoge prema Petrinji, 2. augusta
ustae poklale 30 Srba iz Mlinoge i sela Klinca. Romi ih poko-
pali.
15. Petrinja, pravoslavno groblje. Ustae su 7. januara 1941. na
pravoslavni Boi poklale 49 Srba iz sela Komogovine,
Joevice i Motanice.
16. Joevica, kod Petrinje. Kua Pejanovia Luke. Ustae su 22.
januara 1942. zaklale 80 srpskih seljaka, od kojih 15 spalile u
Lukinoj kui.
16a Selo Brezova Glava, Tuilovi, 14. aprila 1942, 27. januara
1943. i 17. augusta 1943.
16b Tuilovaki Cerovac, 21. januara 1942. godine.
16c Selo Bukovica, opina Utinja, 10. maja 1942. i 3. jula 1943.
16d aulske luke kod sela Kuplensko, Vojni, 3. augusta 1941. go-
dine.
16e Selo Vojinica, Vojni, u kuama Stanka Kneevia, Mile No-
vakovia, Milice uri, Dragana Kneevia, Stevana Kneevia
i u tali Kate krgi ustae 14. maja 1942. godine poklale 189
srpskih seljaka od kojih 93 djeteta u starosti do 14 godina.
16f Krivaja, Vojni, 22. mart 1942.
16g uma Vraarua kod sela ivkovi Kose, 18. maj 1942.
16h Paji brdo, Petrova gora, 3. januar 1942.
344
16i Luke kod Kalia Vrela, blizu sela Batnoga, Cetingrad, umi-
ca Latiki ustae poklale 3. augusta 1942. Srbe mukarce,
ene i djecu iz sela Begova Brda.
16j Selo Gornje Primilje, Slunj, ustae jula 1942. silovale te zak-
lale i spalile 14 Srpkinja s njihovom djecom, 2. juna 1942.
16k Selo Gornje Primilje, Slunj, ustae 22. januara 1942. silovale
te poklale i spalile 25 Srpkinja s njihovom djecom.
16l uma Orlova, Vrginmost. Ustae 22. januara 1942. godine ma-
sakrirale 64 Srbina: mukarca, ene i djecu iz sela, Staro Selo.
16m Selo Katinovac, zaselak Debela Kosa, kod vrela (izvora) Raz-
bojac, ustae 10. aprila 1942. masakrirale 21 Srpkinju s dje-
com. Izbodena noem izvukla se ispod mrtvih Pava Maloba-
bi.
17. Sisak, Teslieva staklana i barake dalje prema rijeci Savi,
muilita srpskog naroda 1941. do 1945. U noi 17/18. aprila
1945. godine u logoru Sunji ustae su izmasakrirale 108 Srba
i u logoru Sisak 4/5. maja 1945. muile i usmrtile 450 Srba.
18. Sisak, tvornica kisika, Tesli, masovno muilite i stratite
Srba.
19. Sisak, Teslievo jodno kupalite, masovno muilite i stratite
Srba.
20. Sisak, stari nasip rijeke Save, masovno muilite i stratite
Srba.
21. Sisak, novi nasip rijeke Save, masovno muilite i stratite
Srba.
22. Sisak, iza zgrade Posavske tedionice i enskog trga, stratite
Srba.
23. Banski Grabovac, Petrinja, 24, 25. i 26. jula 1941. godine
ustae i orunici masakrirali 1.200 Srba. Poklane Srbe ustae
zatrpale zajedno s pobijenim psima.
24. Sisak, rijeka Sava. U decembru 1944. u tri kamiona ustae
odvezle 150 srpskih ena s djecom iz logora Sisak, pobile i
bacile u rijeku.
25. Sisak, osnovna kola u Novom Sisku, muilite i gubilite
Srba.
26. Sisak, solana Reis, muilite i gubilite Srba 1942.
345
27. Sisak, zgrada Jugoslavenskog sokola, muilite i gubilite
Srba 1942.
28. Sisak, enski samostan Sv. Vinka, muilite i gubilite Srba
1942.
29. Baji jame, kod Kostajnice, ustae usmrtile 800 Srba. Samo
29, 30. i 31. jula 1941. poklale 280 srpskih seljaka.
30. Selo Slabinja i selo Utolica, Kostajnica. Krajem jula 1941.
ustae ubile 600 srpskih seljaka: mukaraca, ena i djece.
31. Brdo Galge, izmeu sela Otoka i Ogulina. U julu 1941. i de-
cembra 1944. ustae ubile 500 Srba.
32. Pravoslavno groblje u selu Janjii, Plaki. Krajem maja i 7.
jula 1941. godine ustae ubile 82 Srbina i jednu enu Srpki-
nju, Savu Janji.
33. Srpska pravoslavna crkva Mlada Neelja u Vojniu. Mue-
na i ubijena 64 srpska seljaka, aprila 1942. godine. Crkva
opljakana i devastirana.
34. Srpska pravoslavna crkva u Topuskom, jul 1941. Mueno i
ubijeno nekoliko mukaraca, ena i djece, meu kojima Mi-
lutin Kordi i njegov maloljetni sin, Nikola Kordi, 78 godi-
na, nije mogao hodati, pa su ga ustae dovezle zaprenim koli-
ma u crkvu i ubile, Duan Zlokas 14 godina. ene i djevojke
silovali.
35. uma Loskunja, Petrova gora, maj 1942. masovno stratite
srpskih civila.
36. Tancerova fabrika u Petrinji. Od 12. jula do augusta 1941. go-
dine ustae muile i pogubile 750 srpskih itelja iz Blinskog
Kuta, Motanice, Blinje, Bestrme, Madara, okolice Petrinje
i Gline pod vodstvom logornika Face Srnaka.
37. Srpsko pravoslavno groblje Sovinjak, u Gornjem Taboritu,
kod Gline, ustae poklale 299 srpskih civila 28. decembra
1941.
38. uma Brezovica, Sisak, na obalama Save i Kupe srpski leevi
ili ivi srpski civili bacani u rijeke, dok su druge srpske rtve
ustakog zloina genocida zakopavane u umi.
39. Duji gaj kraj Rakovice, Slunj, 2. augusta 1941. ustae ubile
380 Srba, mukaraca, ena i njihove djece.
346
40. Donji Kremen, Slunj, 3. augusta 1941. ustae zaklale 29 Srba.
41. Graberje, blizu srpskog pravoslavnog groblja kod Slunja, na
njivi Ive Graana, 4. augusta 1941. ubile ustae 135 Srba.
42. Rudinke, kod Slunja, 4. augusta 1941. ustae izmasakrirale
800 srpskih seljaka. Na mjestu zloina bio je podignut veo-
ma skroman spomenik rtvama na kojem je pisalo: 4. au-
gusta 1941. godine sunce je zalazilo, nebo se crvenilo, no se
sputala, a trava na Rudinkama, ispred Slunja, zalijevana je
krvlju nevinih i nemonih. Vrisak djece, pla izbezumljenih
majki i jauk umiruih ispunili su suton toga tunog dana
Dan je zavravao, a s njime i ivoti 800 srpskih seljaka,
mukaraca, ena i djece iz Slunja i okolnih srpskih naselja.
Spomenik ovim rtvama, kao i drugima u Republici Hrvat-
skoj sruen je augusta 1995. godine. rtve su po drugi puta
ubijene nakon 55 godina.
43. Baki glavica (brdo), 2 km od Cetingrada, prema Krstinji, 5.
augusta 1941, ustae ubile nekoliko desetaka srpskih itelja.
44. uma povrh sela Saborsko, Plaki. Ustae 6. augusta 1941.
godine zaklale 43 Srbina: mukarce, ene i djecu.
45. Zgrada orunike stanice u Cetingradu, Slunj, muilite i
gubilite, augusta 1941.
46. Begovo brdo, 19. augusta 1941. Ubijeno 28 Srba.
47. Breuljak, zvani Glavica, blizu ume Lepunjak, kraj Ruevice
(pokopani pobijeni Srbi u Cetingradu).
48. Dolina kod Latia gaja, u blizini Slunja, gubilite Srba, au-
gust 1941.
49. Pod ukurom, kod Krnjaka, 2. decembra 1941. ubijeno 40
Srba.
50. uma Kobiljaa, 31. jula ustae zaklale 70 srpskih itelja iz
sela Buice, Slatine, Donjeg i Gornjeg Taborita.
51. Dragotina, selo kod Gline, u julu 1941. ustae poklale 7 ena
i jedno dijete i zapalile u kui Evice Galjen i u kui Milke
Sladovi. Iste godine, 24. i 25. jula pohvatale su ustae 157
mukaraca i ubile u logoru Jadovno na Velebitu. Pri tome
popalile sve kue i gospodarske zgrade.
347
52. Selo ljivovac, Vrginmost. U vlastitim kuama 22. decembra
1941. godine ubijeno i spaljeno nekoliko desetaka Srba:
mukaraca i ena s njihovom djecom.
53. Dolina ispod Sabljakova brda u Dreniku, kod Rakovice. 3.
septembra 1941. ustae ubile 90 srpskih civila.
54. Dolina ispod kue Mihajla Bande, u selu Snos. Iz sela Snos i
Dunjaka 10. aprila 1942. ubile ustae 100 Srba.
55. uma Radonja, na putu od Biljega prema eljeznikoj stani-
ci Slavsko Polje, u jarku, uz put. 8. maja 1942. godine poklale
ustae i domobrani vie od 250 srpskih civila.
56. Njiva Savi Josifa u blizini sela Luke. 2/3. marta 1942. godine
poklale ustae i domobrani 75 srpskih seljaka iz sela Begovo
Brdo i drugih srpskih zaselaka.
57. Savi Selo, zaselak Komesarac, kod Cetingrada, 21. marta
1942. ubile ustae i domobrani 80 srpskih seljaka.
58. Selo Brezovac, 23. marta 1942. ubijeno 39 ena i njihove djece.
U kui izgorio Milan Popovi sa 14 lanova svoje porodice, a
u tali ustae zaklale 5 Srba mukaraca i zapalile, kao i itavo
naselje opljakale i popalile.
59. Dolina, 100 metara udaljena od kolske zgrade u Furjanu, kod
Slunja. 23. marta 1942. godine ustae ubile 52 srpska civila
od kojih 22 djece.
60. uma Latika, kod Batnoge Cetingrad, 3. aprila 1942. ustae
pobile maljevima i noevima 119 Srba, mukaraca, ena i
djece.
61. uma Mavina, ustae masakrirale 21. jula 1942. godine 67
Srba od kojih 32 maloljetne djece.
62. Rakovica. U Otarskoj tali 23. jula 1942. godine ustae i do-
mobrani zaklali 53 srpska seljaka.
63. Sadilovac, Rakovica, Slunj. 31. jula 1941. ustae masakrirale
582 srpska seljaka od kojih 473 u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Meu njima 271 dijete, od kojih 24 djeteta u kolijevci.
64. Grabovac i Irinovac, sela kod Rakovice. 15. augusta 1942. u
kuama ustae poklale i spalile 166 srpskih seljaka od kojih
samo u kui Ilije Kovaevia 20.
348
65. Drenik, 30. augusta i 3. septembra 1942. godine ustae ma-
sakrirale nekoliko desetaka Srba iz sela Grabovac, Lipovaa.
66. Dolina, 50 koraka istono od katolike crkve u Cetingradu.
15. septembra 1942. godine ustae noevima ubile 138 Srba,
mukaraca, ena i njihove djece.
67. Jarak Metaljka, u Petrovoj gori. Od 9. do 14. maja 1942. ustae
i domobrani poklali 57 ena i djece.
68. Petrova gora, jarak zvan Lisijak, masovno gubilite Srba
ena i djece, aprila 1942.
69. Petrova gora, jarak Jarevac, masovno stratite Srba, aprila
1942.
70. Petrova gora, Petrovi jarak, masovno gubilite Srba,
mukaraca, ena i djece aprila 1942.
71. Petrova gora, u predjelu Kalovi ustae su poklale 13. maja
1942. 28 ena i djece.
72. Petrova gora, Mraajski jarak, ustae su 18. aprila 1942. go-
dine masakrirale 18 srpskih izbjeglica.
73. Gornji Kirin, Vrginmost, jarak Daperovac, 19. aprila 1942.
godine ustae poklale ene i njihovu djecu izbjegle iz njihovih
opljakanih i popaljenih kua.
74. Rakovica, opinska tala, jul 1942. godine, muilite i
gubilite 326 srpskih seljaka iz sela Kordunskog Ljeskovca,
Bugara i njihovih zaselaka. Ustae ih zatrpale u jamu koju su
izbjeglice morali sami iskopati, blizu Rakovice.
75. Donji Krnjak, kua Miloa Mikulia i kua Milete Mikulia,
poklale ustae i spalile mjetane sela.
76. Veljun, kolska i andarmerijska zgrada, 6. maja 1941. go-
dine, muilite srpskih civila.
77. Veljun, Srpska pravoslavna crkva, stratite srpskih seljaka iz
Veljuna, Srpskog Blagaja i Ljeskovca. 3. augusta 1941. godine
ustae muile i poklale 200 mukaraca, ena i djece.
78. Hrvatski Blagaj, zgrada osnovne kole, 5. do 8. maja 1941,
muilite srpskog naroda Veljuna, Perjasice i okolnih srpskih
sela.
79. Slunj, zgrada zatvora, muilite Srba 1941. do 1943. godine.
80. Slunj, kod trkove lokve 4. augusta 1941. godine ustae pok-
349
lale i ubile batovima 200 210 srpskih seljaka iz sela Mrzlo
Polje, Zeeve Varoi i drugih srpskih zaselaka.
81. Slunj, Borik, gubilite srpskih seljaka, jul i august 1941. go-
dine.
82. Selo takorovica, 2. maja 1942. godine ustae zaklale 22 Sr-
bina.
83. Gornje Primilje, Slunj. Kua Dane aia, ustae poklale i
spalile 2. juna 1942. godine 13 ena Srpkinja s njihovom dje-
com.
84. Gornje Primilje, Slunj, zaselak Milankovii, kua urana Mi-
lankovia, ustae zaklale i spalile 25 Srpkinja s djecom na
Duhovni utorak 1942. godine.
85. Gornje Primilje, Slunj, kua Soje ubra, ustae zaklale i
spalile 28 srpskih seljaka.
86. Domaaj lug, u umi Mlae, kod Lipja, Skakavac, 6. i 7. janu-
ara i 10. maja 1942. ustae masakrirale 68 Srba, mukaraca,
ena i djece.
87. eljezniki vagoni kod eljeznike stanice Skakavac, na ot-
vorenoj pruzi pored ume Mlae (Domaaj lug), 10. maja
1942., ustae su noevima masakrirale Srbe mukarce, ene
i njihovu djecu.
88. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka na Kolariu kod Vojnia,
26. aprila 1942. godine ustae poklale i zapalile zajedno sa
crkvom 104 mukarca, ene i djece. ene i djevojke prije si-
lovane u crkvi a inventar opljakali.
89. Ratkovi strana, kod emernice, Vrginmost, 20. januara
1942, na sv. Jovana, Krsnu slavu, ustae noevima usmrtile
74 Srpkinje s njihovom djecom. ene i djevojke prije toga
muile i silovale.
90. Selo Katinovac, kod Topuskog. 21. marta i 10. aprila 1942.
ustae pobile 375 Srba, a u kui Petra igia, Ilije Obradovia,
Mane Orlia i Stojana Oreanina pobili i spalili 111
mukaraca, ena i djece. Prije zloina majke i njihove keri
muene i silovane.
91. Selo Crni Potok, kod Topuskog, 17. aprila 1942. ustae ubile
64 Srbina.
350
92. Selo Trepa, Vrginmost, 22. decembra 1941, ustae ubile 132
Srbina.
93. Selo Batinova Kosa, Vrginmost, 21. januara 1942. ustae ubile
30 srpskih seljaka.
94. Blatua, Vrginmost, 6. augusta, 16. i 18. septembra 1941. go-
dine ustae su poklale i zapalile u kuama sela 162 srpska
seljaka.
95. Selo Bovi, Vrginmost. Ustae su 28. decembra 1941. i 21. janu-
ara 1942. u vlastitim kuama masakrirale i spalile 26 Srba.
96. Kod vrela Razbojac, kod Buice, Vrginmost, iz zaseoka Debe-
la Kosa, 10. aprila 1942. ustae su zaklale 21 Srpkinju. Prije
ih muile i silovale. Izbodena noem preivjela je Pava Malo-
babi.
97. uma Orlova, 22. januara 1942. ustae ubile 64 Srbina i Srp-
kinju iz Starog Sela, Vrginmost.
98. Selo Trstenica kod Vrginmosta. 27. decembra 1941. godine i
7. januara na pravoslavni Boi 1942. ustae pobile 118 Srba:
mukaraca, ena i djece.
99. Zgrada osnovne kole u Josipdolu, Ogulin. Muilite i
gubilite srpskih civila, august 1941. godine.
100. Crevarska Strana, Vrginmost, izmeu eljeznike stanice i
ceste, u vrbiku, 11. augusta 1941. godine ustae poklale 18
srpskih mladia, koji su si sami morali iskopati jamu.
101. Ponikve, Gornje Dubrave, Ogulin. 31. januara 1945. godine,
sve itelje sela koje su zatekle ustae kod kue, poklale su i
spalile u kuama. Njih 30, ena, mukaraca i djece.
102. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka u Gornjim Dubravama. Na
zgaritu crkve, u njenim opaljenim zidinama, muilite i
gubilite. 15. decembra 1944. godine. ene silovane od ustaa
pa poklane. Muen i zaklan uro Mikainovi, star 65 godi-
na.
103. Selo Bogovlja, Slunj, 18. i 20. marta 1942. godine ubijena 64
srpska seljaka, mukarca, ene i djeca.
104. Skakavac, Vrginmost. 6. januara 1942, na pravoslavni Badnji
dan, ustae masakrirale 240 Srba i Roma (Cigana).
105. Selo takorovica, Vojni. U sjeniku ustae poklale i zapalile,
2. maja 1942. godine 27 Srpkinja s njihovom djecom.
351
106. uma Brezje, Lasinja, Vrginmost. Ustae 21. decembra 1941.
godine iz sela Prkosa i Dugog Sela poklale ili iz vatrenog oru-
ja usmrtile 482 Srbina: mukarca, ene i djecu.
107. Dvor na Uni. Na nekoliko mjesta od 1941. do 1945, ustae na
najokrutniji nain usmrtile 2.016 srpskih seljaka.
108. Selo Sadilovac, Slunj. U tali Nikole Grgia, zvanog Barabica,
ustae zaklale i spalile 80 Srba: mukaraca, ena i djece izb-
jeglih iz sela Bugara.
109. Selo Irinovac, Slunj. U podrumu kue Dane Rakia, 15. augus-
ta 1941. ustae poklale sve lanove porodice: Rodi, Bosni,
Baji, Rokni, Variak, Stanii i druge.
110. Volinja na Rovinama, Dvor na Uni. Jula 1941. godine ustae
ubile 91 Srbina iz sela Kuljani, meu kojima 18 ena i 14
djece.
111. Unski most, Dvor na Uni. Ustae ubile 24 Srbina iz sela Mati-
jevii. Izranjavane rtve bacile s mosta u Unu i poslali, kako
su zloinci za takve govorili, u majku Srbiju.
112. Selo egestin, Dvor na Uni. Ustae ubile, poklale 29/30. janu-
ara 1942, 242 srpska seljaka. Bila je to No krvavih noeva.
113. Zrin, 20, 25. i 26. decembar 1941, ustae masakrirale neko-
liko desetaka srpskih mukaraca, ena i djece.
114. Selo Gage, Dvor na Uni. U kui uria, na krsnu slavu Sv. Niko-
lu, 19. decembra 1943. godine ustae zaklale i spalile 15 Srp-
kinja i njihove djece. Meu njima i jedno novoroene staro
tek dva dana, jo bez imena, majke Ruice uri i oca Pere.
115. Zgrada osnovne kole, Dvor na Uni. Muilite i gubilite Srba,
april i maj 1941.
116. uma Rastovaa, Dvor na Uni. 27. augusta 1942. godine ustae
ubile 25 Srba iz sela Ostojia i irovca.
117. Gornje Taborite, Buica, Vrginmost. 31. jula 1941. godine
ustae zaklale 188 Srba. S mjesta pokolja pobjegao Lazo
Stanojevi.
118. Selo Trojvrh, Plaki. 7. augusta 1941. godine ustae ubile ma-
colama i noevima 30 Srba.
119. Vajin Vrh, Josipdol, Plaki. 7/8. augusta 1941. godine ustae
zaklale 12 Srba.
352
120. Selo Janja Gora, Plaki. 27. februara 1945. godine ustae ma-
sakrirale 25 srpskih seljaka.
121. Bosniev podrum, Ogulin, ustae muile i masakrirale Srbe
Ogulina i vlasnika kue jun, jul i august 1941. godine.
LIKA:
122. Kaznionica Okrunog suda u Gospiu, Zbirni ustaki logor
1941. do sredine 1945. godine. Muilite i gubilite Srba.
123. Ustaki logor Jadovno na Velebitu. Masovno muilite i
gubilite Srba i idova
1941. godine.
124. Ustaki logor Slana na otoku Pagu. Masovno muilite i
gubilite Srba i idova 1941. godine.
125. Ustaki logor Metajna, na otoku Pagu. Masovno muilite i
gubilite Srba i idova 1941. godine.
126. Ustaki logor Ovara, Maksimovieve tale u Gospiu. Ma-
sovno muilite i gubilite Srba 1941. godine.
127. Ustaki logor Stupainovo, Bake Otarije, Gospi, Velebit.
Muilite i gubilite Srba 1941. godine.
128. Ograeni prostor bodljikavom icom na eljeznikoj stanici
u Gospiu (logor), muilite Srba i idova.
129. Srpska pravoslavna crkva Svetog Arhangela u ibuljini (Velebit-
sko podgorje). 8. augusta 1941. ustae noevima i macolama
usmrtile 66 izbjeglica, srpskih seljaka iz Divosela i itluka.
130. Uvala Krukovae pod Velebitom, 5. augusta 1941. ustae us-
mrtile noevima 256 srpskih izbjeglica iz sela Divosela, itlu-
ka i Oranica.
131. Divoselo, Gospi. 5. augusta 1941. Ustae zaklale i spalile 17
Srba.
132. Selo itluk, Gospi. 5. augusta 1941. godine ustae poklale 48
srpskih seljaka.
133. Selo Lipe, Gospi. Sredinom 1941. ustae ubile 49 Srba.
134. Selo Bogdani, Smiljan, Gospi. Ustae noevima i macola-
ma masakrirale 103 srpska civila, 2. augusta 1941. godine.
135. Smiljansko Polje (Pavlinov stan), Gospi. Ustae zaklale i spa-
lile 70 srpskih seljaka 3. augusta 1941. godine.
353
136. Smiljansko Polje, Gospi (Dudina kua). 4. augusta 1941. go-
dine ustae zaklale i spalile 18 Srba.
137. Smiljansko Polje, Gospi. 10. augusta 1941. godine ustae ive
spalile 32 srpska seljaka iz zaseoka Selite.
138. Selo Zablate, Smiljan, Gospi. 2. augusta 1941. ustae zaklale
i spalile 62 srpska civila u kui Milkana Katia, Petra Lema-
jia i drugima.
139. iroka Kula Klenovac, Liki Osik, 1. do 8. augusta 1941. go-
dine ustae zaklale 222 mukarca, ene i djece i veinu spa-
lile u njihovim kuama.
140. Selo Medak, Gospi. Ustae 5. novembra 1944. pobile i spalile
40 srpskih seljaka.
141. Vrebaka Staza, Liki Osik. Ustae su 3. augusta 1941. masa-
krirale 75 srpskih civila iz sela Ostrvice.
142. Ostrvica, Liki Osik. 2. i 4. augusta 1941. godine ustae zakla-
le 25 Srba, ena, mukaraca i njihove djece.
143. Ostrvica, Liki Osik. 15. augusta 1941. godine, ustae u civilu,
pobile 81 srpskog seljaka iz sela Ostrvica, iroke Kule, uko-
vca, Kuzmanovae i Barleta.
144. ekretske bare, iroka Kula. 2. augusta 1941. godine, na Sve-
tog Iliju, ustae su srpske civile koji su doli na njihov zahtjev
na pokrst iz Kukin Dola, poklale i to porodice: ure Raia,
Mane Raia Manie, Mane Rakia i nekoliko drugih.
145. Srpsko pravoslavno groblje u Dubokom, istono od sela
Duboko, Perui. 2. augusta 1941. godine, na Svetog Iliju,
ustae masakrirale 87 srpskih seljaka, od kojih 43 djeteta.
146. Dolina u selu Pejnovii zvana Dolina smrti. 6. augusta 1941.
godine ustae ubile 51 Srbina od kojih 37 enskih i 14 mukih.
147. uma Obljaj Obljajac, Kosinj. 7. i 8. augusta 1941. godine
ustae ubile 47 Srba: 37 enskih i 10 mukih iz sela Kra i sela
Mlakve.
148. uma Zelenkovac, u Mlakvi. Ustae 1. januara 1942. ubile 11
Srba.
149. Dolina Litica na Vjencu Kr. 7. augusta 1941. ustae ubile 6
Srba mukaraca.
150. uma Imovina, kod Metka, Gospi, jula 1941. godine ustae
masakrirale 40 srpskih seljaka.
354
151. Selo Smiljan (rodno selo Nikole Tesle). 1. augusta 1941. go-
dine ustae poklale 66 mukaraca, ena i djece i spalile u nji-
hovim kuama pod vodstvom Rude Ritza (uitelj, zlikovac,
komandant ustakog logora Jadovno na Velebitu), Adije Jose
i Dragana Devia.
152. Selo Mlakva, Kosinj. 6. augusta 1941. godine ustae poklale i
spalile 286 Srba, mukaraca, ena i njihove djece. Mnogi su
ivi spaljeni u kui Jove Glumiia i drugim njihovim kua-
ma u selu.
153. Ledenice na Kru. 26. jula 1941. godine ustae poklale poro-
dicu Paripovi Mile od 8 lanova, te suprugu i dijete Paripovi
Dane.
154. Konjsko Brdo, Perui, 15. jula 1941. godine ustae zaklale 47
Srba.
155. Janjaka Kosa, Perui, 17. jula 1941. godine ustae ubile 42
Srbina.
156. Krianovo Brdo, Perui, 20. jula 1941. godine ustae ubile 42
Srbina.
157. Duliba, Perui. U kui Munjas Petra ustae poklale i spalile
15. juna 1944. godine 21 Srbina: 15 mukih i 6 enskih.
158. Docina Draga Brujii, Donji Kosinj. U kui Mile Paripovia
Kokina ustae 10. decembra 1944. zaklale i spalile 49 Srba:
31 enu i 18 mukaraca.
159. Staza i Dolac, Rastovaa, nedaleko Doline smrti. Jula 1944.
ustae zaklale 47 srpskih seljaka.
160. Selo Kuzmanovaa, pokraj iroke Kule. Pod vodstvom zloin-
ca Jurice Frkovia i Stjepana Orekovia ustae su ubile 160
srpskih civila, augusta 1941. godine.
161. Gospi, 15. februara 1945. godine na elektrine i telefonske
stubove u Bilajskoj ulici ustae objesile 10 Srba.
162. Smiljan (rodno selo Nikole Tesle) Gospi. Ustae 5. marta
1945. godine objesile 30 Srba na putokaze i okolno drvee na
raskrsnici puteva u Smiljanu. Dovele ih ustae iz zatvora, ka-
znionice Okrunog suda, prije samog osloboenja Gospia.
Masovna grobnica na mjestu gdje je izvren zloin. Obiljeje
ovo kao i druga porueno godine 1991.
355
163. Selo Suvaja, Donji Lapac. Ustae su 1. jula 1941. godine ubile
i noem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 ena
i 50 mukaraca.
164. Selo Bubanj, Donji Lapac. 3. jula 1941. godine ustae zaklale
182 srpska civila od kojih 35 djece.
165. Dobroselo, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustae ubile i
spalile u njihovim kuama 38 Srba: mukaraca, ena i djece.
166. Selo Bubanj, Donji Lapac, ustae masakrirale 3. jula 1941.
godine 64 srpska seljaka iz sela Doljani.
167. Selo Osredci, Srb 2/3. jula 1941. godine ustae zaklale 25 Srba.
168. Doljanski Bubanj, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustae
zaklale 13 Srpkinja, estero njihove djece i jednog starca.
169. Draga, zvana Keetina, 2. jula 1941. godine ustae zaklale 32
srpska seljaka iz sela Osredaka.
170. Zatvor u Borievcu, Donji Lapac. Muilite i gubilite srpskog
ivlja.
171. Zgrada osnovne kole, Donji Lapac, u podrumu muilite i
gubilite srpskog stanovnitva od 19. juna do sredine jula
1941.
172. Selo Bubanj, Donji Lapac, 12. jula 1941. godine, ustae muile,
silovale i zaklale 12 srpskih djevojaka.
173. Veliki magazin, Korenica. Muilite 118 Srba iz Korenice i
okolnih naselja. Sruen poslije rata.
174. Sudska zgrada, Korenica. Muilite i gubilite Srba, jul 1941.
175. Selo Buni i Korenica. U julu 1941. godine ustae poklale i
zapalile u kuama 64 Srbina: mukarce, ene i djecu. Potpu-
no nestale porodice: Hinii, Karani, Miljkovii, Panjkovii,
Kneevii, Serdari, Zaklani, akule. Samo Begovia ustae
zaklale i u kui spalile 29.
176. Zgrada andarmerijske stanice u Buniu, Korenica. Ustae
muile i masakrirale u podrumima 26. jula 1941. godine 80
Srba, mukaraca, ena i djece.
177. Srpsko pravoslavno groblje u Buniu, kod Korenice. U julu i
augustu 1941. godine ustae poklale vie desetaka srpskog
ivlja.
356
178. Srpska pravoslavna crkva u Likom Petrovom Selu, muilite
i stratite srpskog stanovnitva ovog i okolnih srpskih zase-
laka.
179. Ljubovo, izmeu Korenice i Gospia, muilite i gubilite srp-
skog naroda 3. augusta 1941. godine.
180. Selo Debelo Brdo, Korenica. Ustae 28. marta 1942. godine
pobile i spalile srpske seljake koje su zatekle u selu.
181. Plitvice, Korenica. Ustae zaklale 16 Srba: ene, mukarce i
djecu.
182. Zavalje kod Bihaa. Masovne grobnice srpskog stanovnitva
1941. i 2. septembra 1942. godine.
183. Selo Mekinjar, Podlapaa. 15. februara 1943. godine ustae
poklale i spalile u kuama i talama 32 Srpkinje s djecom.
184. Svrakovo Selo, Podlapaa. Ustae zaklale i spalile 18. juna
1944. 41 Srbina: ene, mukarce i djecu.
185. Selo Trnovac, na Dumanu, Korenica. Ustae su 4. marta 1945.
godine masakrirale 33 srpska seljaka.
186. Selo Homoljac, Korenica. Ustae su 14. marta 1945. ubile i
spalile u kuama 47 srpskih civila.
187. Selo Kalebovac, Korenica 17. i 18. marta 1945. godine ustae
su poklale i spalile u kuama i sjenicama 40 Srba prezimena:
Funduk, Orli, Vukadinovi i Veinovi.
188. Selo Joan, Udbina. Ustae su 18. septembra 1942. godine
poklale i veinu spalile u kuama, stajama i sjenicama, 289
srpskih itelja sela i po drugi puta 29. septembra iste godine
49 srpskih seljaka. Ukupno 338 civilnih lica. Nekoliko djevo-
jaka i njihovih majki su ustae povezale icom oko stogova
sijena, silovale pa zapalile.
189. Srpsko pravoslavno groblje kod Udbine. Ustae zaklale 2. au-
gusta 1941. godine 12 Srba mukaraca.
190. Dolina u Ploanskom klancu, Udbina. Prvog augusta 1941.
godine ustae zaklale nekoliko desetaka Srba iz okolnih za-
selaka od kojih samo iz sela Komia 20.
191. Brdo Sinjal, kod vice. Ustae su 3. augusta 1941. godine ma-
sakrirale nekoliko desetaka srpskih seljaka iz sela Gorii i sela
vice.
357
192. Selo Komi, Udbina. 14. decembra 1942. godine ustae su od
ukupno 49 srpskih mjetana pohvatale i zaklale 25
mukaraca, ena i djece.
193. Selo Visu, Udbina. Ustae su 3. decembra 1942. godine od
ukupno 125 stanovnika poklale i spalile njih 62.
194. Duman, skrovita dolina u srcu Velebita. 25/26. jula 1941. go-
dine ustae su u dvoritu kue ure Maretia Vugonje za-
klale 48 Srba.
195. Brijee, Graac, 200 metara od kue ure Maretia, trgov-
ca, sredinom jula 1941. godine ustae su u jednoj dolini rupi
masakrirale 130 srpskih civila, mukaraca, ena i djece.
196. Gornja Ploa, Lovinac. 31. jula 1941. godine ustae poklale i
spalile 80 srpskih seljaka.
197. Krivak, kod Sv. Roka. Ustae su 29. jula 1941. godine ubile i
masakrirale 57 srpskih civila.
198. Selo Vodote, Otoac. 12. novembra 1944. ustae su pobile i
spalile 128 Srba: ena, mukaraca i djece.
199. Zaselak Brakusova Draga, izmeu Zalunice i Vrhovina. 12.
juna 1944. godine ustae su poklale i spalile u kuama 57 srp-
skih seljaka od kojih 33 djeteta. Zaselak je ostao pust. Sve
opljakano i selo spaljeno.
200. Ispod Gradine u Raduu ustae su 11. juna 1941. godine ubile
krampovima i noevima 17 Srba mukaraca.
201. Njive u selu Gnjatovii, Lovinac, Graac, postale su groblje
pobijenih Srba. Ustae su 29. jula i 2. augusta 1941. godine
od ukupno 150 stanovnika poklale 125. Selo ivotom za-
pustjelo. U nepopaljene kue ubijenih Srba ustae uselili
Hrvate iz Rudopolja, Jasenova i Golia.
358
Napomena:
Zahvaljujem se svima koji su mi na bilo koji nain pomogli u
prikupljanju podataka o bezdanim jamama, stratitima, masovn-
im grobnicama srpskog naroda na podruju Korduna, Banije, Like
i Gorskog kotara u vrijeme postojanja Nezavisne Drave Hrvatske
1941-1945.
Posebno se zahvaljujem: Petru Zinajiu Pepi, Dani Lastavici,
Branku Cetini, Vojislavu Mileusniu, oki Jovaniu, Petru Kleutu,
Ivanu Miljkoviu Senji, Mii Jelai, Radi Vurdelji, dr. uri Stanisav-
ljeviu, dr. Nikoli Rapajiu, Duanu Vlaisavljeviu, Radi Grkoviu,
Jakovu Blaeviu, Duanu A. Kneeviu, Dmitru Zaklanu, Nei
Dakuli, Franji Zduniu Lavu, Juri Iveziu, Slavku Magdiu, Sreku
Manoli, Budi Grahovcu, oru Orloviu, Ivanu Rupiu, uri
Dropcu, Nikoli Gnjatoviu, Vladimiru Mariiu, Ignjatiji Labusu,
Ivanu Arbanasu Vanji, Gojku Matiu, Duanu T. Grahovcu, Budi
Grahovcu, Jovanu Babiu, Todoru Radoeviu, Mani Boriu, Mi-
lanu Kupreaninu, Stanku Opaiu anici, Veeslavu Holjevcu
Veci, Ignjatiji Periu Gnjaci, Milutinu Koariu, Nikoli Futaru,
Vladi Novakoviu, Hermanu Furlanu, Juri Drvodeliu, Borisu
Balau Boci, Ivi Butkoviu, Joci Miljkoviu, Ljubanu Miljkoviu,
Loi Miljueviu, Duanu Opaiu, Jovi Lavrnji, Milou Gojaku, dr.
Savi Zlatiu, dr. Ivanu Kralju, Milojku ai, Milovanu Topiu, Mi-
lanu Adibabi, Milanu Vujakoviu, Duanu Rkmanu, Nikoli Vi-
doviu, Branku Mamuli, Stanku Koprenici, Duanu Livadi, uri
Sremcu, Duanu Vergau, Branku Nikoliu, Peri Miliu, Jovi
Balinu, Duanu Balinu, Jovi Biiu, Ljubanu Jednaku, uri
Roksandiu, Peri Drakuliu, Miliu Stojiu, Slobodanu Bjelajcu,
Ranku Mitiu, Draganu Mitiu, uri Todoroviu, Ljubanu uriu,
uri Ostojiu, Radi Grmui Rari, Ljubanu Janjaninu, Jovici
Lonaru, Stanku Gabriu, Duanu Miljeneviu, mojoj supruzi
Jeleni Zatezalo roenoj Galjen i svim svjedocima, koji su ostali ivi
nedoklani, ija svjedoanstva objavljujem u ovoj knjizi.
Karlovac, 21. jul 2001.
Dr. sc. uro Zatezalo
Prilozi
I oni su radili svoj posao Foto svjedoanstva
I oni su radili svoj posao Foto svjedoanstva
I oni su radili svoj posao Foto svjedoanstva
.
.
Biljeka o autoru
uro Zatezalo je roen 21. jula 1931. godine u Donjim Dubra-
vama, tada opine Gornje Dubrave, sada opina Ogulin. Sin majke
Marte i oca Rade koji su imali 10 sinova i 3 keri. Osnovnu kolu
zavrio je u Donjim Dubravama, a uiteljsku kolu u Karlovcu 1951.
godine, vanredno, uz rad, trogodinju viu pedagoku kolu u Za-
grebu 1958. godine.- grupa predmeta: povijest, hrvatsko-srpski jez-
ik i jugoslavenska knjievnost, zatim filozofski fakultet u Saraje-
vu, grupa: historija naroda Jugoslavije i opta historija . 11. febru-
ara 1964. postdiplomski studij na Institutu za historiju drave i
prava Pravnog fakulteta sveuilita u Zagrebu iz oblasti dravno-
politikih nauka gdje je magistrirao 5.11. 1969. godine. Tu je 1.
jula 1977. obranio i doktorsku disertaciju pod naslovom: Nastan-
ak, razvitak i organizacija narodne vlasti na Kordunu, Baniji i Lici
u razdoblju od 1941-1945. godine.
Radio je kao uitelj u Krukovai i Otarijama, nastavnik i pro-
fesor na Ekonomskoj koli u Karlovcu, prosvjetni savjetnik za srp-
sko-hrvatski jezik i historiji na zavodu za kolstvo kotara Karlovac,
sekretar Komisije za historiju kotara Karlovac1960. Od tada isk-
ljuivo radi na prikupljanju i obradi arhivske grae, publiciranju
izvorne grae, objavljivanju studija.
Pokreta je i utemeljitelj Historijskog arhiva u Karlovcu te iz-
gradnje i savremene arhivske zgrade, jedine novoizgraene u Hr-
vatskoj, iji je direktor bio punih 30 godina, do penzioniranja 1994.
godine.
Ima zvanje naunog i arhivskog savjetnika.
Autor je 15 knjiga, vie od stotinu strunih i naunih radova,
organizator i uesnik niza naunih skupova s tematikom iz vreme-
na 20. vijeka, a najvie iz perioda NOB od1941-1945. godine. Glav-
ni je i odgovorni urednik vie desetaka monografija, studija i
zbornika u izdanju Historijskog arhiva u Karlovcu i nekim drugim
institucijama.
Nosilac je brojnih priznanja za naroite zasluge i postignute
uspjehe u radu, meu kojima Orden rada sa zlatnim vencem, Na-
grada za ivotno djelo opine i grada Karlovca, Povelje ZAVNOH-a i
drugih.
izadava skd Prosvjeta, Zagreb, Berislavieva 10
za izdavaa edomir Vinji
grafiki urednik Ruta
korektura Jovan orak
www.skdprosvjeta.com