Miljenko Jergovi Inallah Madona, inallah

Inallah Madona, inallah je zbirka pripovjedaka Miljenka Jergovia, prvi put objavljena 2004.
godine. M. Jergovi je viestruko nagraivani pisac, novinar, pjesnik, scenarista (i ta ve sve
ne), roen u Sarajevu 1966. godine, trenutno najprevoeniji ivi pisac s prostora bive
Jugoslavije.
Ova zbirka se sastoji od 19 pripovijetki koje na karakteristian nain opisuju ljude, ivot i
realnost Bosne kroz vijekove.
Sam naziv ove zbirke Inallah Madona, inallah (koji se moe prevesti kao: Akobogda, Gospo,
akobogda) zapravo je fraza koju ponavlja jedan od mnogobrojnih sporednih likova u ovoj zbirci,
to je Dana iz posljednje pripovijetke Lepant. Dana je ena sa potekoama u razvoju koja kada
je gladna ili edna ponavlja te rijei u kojima spaja muslimansko-bosanske i katoliko-
dalmatinske jezine elemente.

Sve prie u knjizi su prozni remiks bosanskih sevdalinki navodi sam pisac u Napomeni te
objanjava: Termin remiks nije pokuaj izmiljanja anrovske odrednice, nego je preuzet iz
popularne glazbe gdje oznaava ponovno sloen studijski zapis, s bitno drukijim odnosom
glazbala nego u izvornoj snimci. Dakle, ta izvorna snimka upravo su bosanske narodne lirske
pjesme, a Jergoviev remiks jeste dao njihovoj muzici jedan poseban i drugaiji ton. Pisac
skrivene stihove pretvorene u tekst ne naziva citatima, ve samplovima za koje je koristio
vlastito sjeanje, trenutke kada je sluao neke od tih pjesama ili doivljaje koji su ga inspirisali.
U Napomeni pisac takoer za svaku od 19 pria navodi i pjesmu koja je posluila kao prototekst
za njihov nastanak.
On je ve od postojee umjetnosti, dakle sevdalinki, stvorio novu umjetnost, pa je sav njegov
knjievni rad u ovoj zbirci postavljen na jedan vei stepen fikcije. U ovoj zbirci supostoje staro
(tradicionalno) i novo (moderno) vrijeme kao i itava plejada likova koji su hiperbolino opisani.
To su ili fatalne ljepotice ija je ljepota gotovo smrtonosna (poput Zumre u Gurbetu, Mare u
Asagu, Fate u Temanu, neimenovane ene u Gasulu itd); ili su to strani i groteskni likovi poput
Mustafe iz prie Gurbet; ili su jaki, najjai, najvei junaci koji su ikada ivjeli itd. Svi oni sa
sobom nose jedan vid tragine krivice i svi oni (ba kao i u antikim mitovima) prelaze jedan vid
granice. Sve to naravno u cilju da se postigne to vei umjetniki ugoaj, umjetnika vizija koja
je po Jergoviu apsolut i samim time ovjeku nedostina.
Sam Jergovi za ovu zbirku kae: Inallah, Madona, inallah sadri niz pria po nizu bosanskih
i dalmatinskih lirskih i lirsko-epskih pjevanih pjesama. Zapravo, pokuao sam ispriati priu
koja stoji, tee, dogaa se kao podtekst svake pojedine pjesme. U njoj se mijeaju Zapad i
Orijent, prolost i sadanjost, hriani i muslimani, Kauri i Turci, Osmansko i Habzburko
carstvo, stara i nova Jugoslavija, Hrvati, Bonjaci, Srbi, Crnogorci, Dalmatinci, Hercegovci,
Arapi, Jevreji... Ba kao u Bosni koja je vjena konstanta. Sevdah se zapadnjakim jezikom
objanjava kao melodramska tuga i bol, osjeaj nedostine enje, neuhvatljivost ljubavnog
osjeaja, ali on je neto vie od toga. To znaju ljudi koji uivaju u sevdalinkama.

Kada je u pitanju intertekstualnost u ovoj zbirci vano je posloiti neke stvari. Prvo su nastale
narodne lirske pjesme sevdalinke, a zatim pod njihovim utjecajem autor ove zbirke pie
pripovijetke. Da nije bilo sevdalinki koje su u memoriji autora ove zbirke ostavile veliki utjecaj
vrlo je vjerovatno da ne bi bilo ni ove zbirke. Jergoviu su dakako poznate sve te pjesme iz
naroda koje i sam navodi kao izvor pisanja ovog djela, a iz ovog svega proizilazi i slinost
izmeu izvornog teksta i drugostepenog teksta koji nastaje pod utjecajem prethodnog teksta.
Meutim, izvor se ne moe shvatati i navoditi kao neto jedino bitno za jedno djelo, jer izvor
treba da bude samo jedna od komponenata pomou kojih e se knjievno djelo bolje shvatiti i
podrobnije interpretirati.

GURBET

Prva pripovijetka jeste pripovijetka koja nosi simbolini naslov Gurbet.
U Napomeni na kraju ove zbirke stoji: Pria je nastala po pjesmi Okreni se niz ul bau. A rije
gurbet (po knjizi Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku Abdulaha kaljia) je arabizam i oznaava:
skitanje po tuini, pealbu, ivjeti u tuini osamljen, osamljenost... Stariji ljudi su je izgovarali
kada bi za nekoga htjeli rei da je na svoju ruku, jer ima neku falingu.
Autor smjeta radnju ove pripovijetke u prostor ul-bate u gradu Tenju. Pripovjeda je
istovremeno i glavni junak pripovijetke koji u prvom licu pria svoju tunu sudbinu. Izdvojen i
odbaen od ljudi, potpuno zatvoren u svoj oblik samoe, gurbet uzgaja svoje rue.
Sama pripovijetka poinje ovako: Moje ime je Mustafa. Od onih sam koje ti je bolje ne
pogledati. A ako i meu takvima ima najgorega, onda sam taj. Kad u Tenju ena zanese,
zabrane joj da pokraj moje kue prolazi. Ako me pogleda, vele, dijete e biti runo ko niko
njegov. Tog adeta dre se i turske i njihove ene. A kad sam bio maksum, svojoj majci do ispod
koljena, ona bi me gladila po glavi i govorila: Moj Mustafa, tebe je dobri Allah od ljubomore
stvorio. Takvog da te samo on moe pogledat, a da mu ne doe muka. I jo bi rekla kako je to
sretan znak, jer Bog vazda uva od ljudskog oka ono najbolje to je stvorio...
Dakle, odmah na samom poetku upoznajemo se sa subjektom koji je degradiran, koji je
izdvojen i drugaiji odnosno drugi. Taj Mustafa se zaljubljuje u Zumru, djevojku izrazite ljepote.
Posmatrajui je kroz prozor kako silazi niz njegovu bau idui na izvor po vodu, Mustafa, udi
za samo jednim njenim pogledom. Pisac to opisuje izrazitom jednostavnou, ali tako realno i
osjeajno da u trenucima ne moemo a da ne ujemo dijelove svima poznate sevdalinke: Okreni
se niz ul-bau na vrelo kad poe Okreni se, nasmij mi se Medna usta, crne oi, Zumro
moja... Upravo i sam pisac navodi da bez te upuenosti na izvorne snimke (ali ne samo na
tekst, ve i muziku, glas, harmoniku, saz) doivljaj jednostavno nije potpun. Tek uz sve to
imamo sklopljene komadie kaleidoskopa pred oima, Zumrine usne i Mustafine oi koje trepere
kroz prozor iekujui taj trenutak koji moda nikada nee doi. Kraj pripovijetke ostaje otvoren
ba kao to i sama sevdalinka ostavlja slobodu za razne interpretacije. Da li e se Zumra
okrenuti? To se ne zna. Ali se zna da e Mustafa, prekrivi preutno obeanje dato Zumrinom
ocu da on nikada nee vidjeti Zumru i da Zumra nee vidjeti njega, ipak ekati na prozoru i
gledati je kako ide na izvor kako kae, sve dok izvor ne presui ili dok u njenoj kui bude ednih.

JILDUZ

Druga pripovijetka nosi naziv Jilduz, a jilduz na turskom jeziku znai zvijezda.
Pripovijetka poinje detaljnim opisima ratova i osvajakih pohoda u Bosni. Ne daj boe znati
ba za svako zlo za kojim nam je poletjela ruka, ali da smo spalili vie od stotinu sela i pregazili
etiri grada, da smo salijevali istopljeno olovo u grla ljudi pronaenih u zemunicama, da smo
enama odsijecali dojke i putali ih da okolo tre dok ne iskrvare, da smo se pritom drali za
trbuhe od smijeha, da smo monasima smudili brade i tjerali ih da piju vlastitu mokrau i da smo
sve to radili najprije zbog straha, a da smo zatim inili i ono to se nikome ne moe rei, niti se
moe sebi priznati...

Zatim se daje opis ivota i lika Selim-pae te njegov pohod na Rusiju, zatim pripovjeda pria
legendu o djeaku po imenu uajb koji je vjerno sluio sultanu, a onda poinje pria o ovjeku
po imenu Abdurahman iko. On se vraa iz rata jo uvijek pod dojmom ratnih deavanja iz
kojih mu ostaje jedna velika trauma. Oenio se Hadirom i s njom dobio 7 kerki, a za 8. je
mislio da e biti sin, meutim raa se ponovo djevojica kojoj daje ime Jilduza.

Pripovjeda je mrtav, stoga i sveznajui, upuen u sve. Za ovu pripovijetku karakteristian je
motiv djevojke-ratnice, a kao njen prototekst posluila je sevdalinka koja poinje stihovima:
Sluim cara devet godin' dana, niko ne zna da sam enska glava. Na prijedlog oca Jilduza
postaje Jilduz, iaju je i oblae kao muko te je ona od tada njihov sin. Ona pristaje na oev
prijedlog i postaje mogli bismo rei transrodno bie. Meutim, dolazi vrijeme da se ide u rat.
Ona tj. on odlazi u rat te se zaljubljuje u mladog Resula Travnianina. Pripovijetka se zavrava
tragino, po dolasku iz rata Jilduza legne u postelju, razboli se i umre, nakon to je saznala da je i
Resul bio zaljubljen u nju, ali da je negdje nestao bez traga. U tom njegovom inu vidimo da se
on zapravo nije mogao pomiriti s injenicom da se zaljubio u mukarca. Tu prepoznajemo jednu
strogu heteroseksualnu prisilu, gdje on zapravo ne moe podnijeti te svoje osjeaje iz razloga to
ga okolina nikada ne bi prihvatila i to bi bio potpuno odbaen u jednom takvom strogo
heteroseksualnom drutvu.
Jilduza umire od tuge za Resulom, a otac joj podie dva niana: jedan Jilduzi, a drugi Jilduzu
junaku koji se vratio iz rata, a ipak od rata umro.
Jergovi se i u ovoj pripovijeci kao i u mnogim drugim u ovoj zbirci, poigrava sa znaenjem
identiteta. On zapravo brie granice izmeu identiteta i na neki nain parodira njihova znaenja,
jer nevjerovatno je s kakvom lakoom njegovi likovi mijenjaju svoje identite (ne samo ime ili
religiju, ve i spol).


Sevdalinka Sluim cara devet godin' dana je veoma kratka za razliku od radnje u pripovijeci
koja nam daje pregrt zanimljivih informacija koje ni na jedan mogui nain nismo mogli saznati
iz pjesme (osim ako ne ukljuimo svoju matu).

ZAPIS

Zapis je pripovijetka koja na neki nain govori o postojanju i neizbjenosti sudbine. Za nju
autor u Napomeni navodi da je nekad svoj ivot na Zemlji ivio, osim traginog majstora tanga,
Karlosa Gardela, i hoda Ibrahim Kustura. Ne bih se usudio rei da je bio ubojica, ali legenda
kae da je sevdalinka Sunce bi sjalo, sjati ne moe napisana od bola njegove sudbine. Priu sa
dva kraja o Ibrahimu Kusturi pria hoda Zaim. On ne eli da sudi da li je Kustura bio ubojica ili
ne, ve tu odluku ostavlja svojim sluaocima te navodi kako je upravo tako nastala pjesma o
suncu koje bi sjalo, a ne moe, jer ni sunce ne moe gledati kako Ibrahim-bega svezanog vode da
ga objese. Zanimljivo je kako hoda Zaim upozorava sluaoce da ne iskljuuju niti jednu od ove
dvije verzije, te da Ibrahim-bega Kusturu ne smatramo samo zloincem, jer je moda i nevin.
I u sevdalinci i u pripovijeci koja je nastala pod utjecajem sevdalinke ljudska nevolja i nepravda
se prenose na kosmiki plan. Zanimljivo je na koji nain Jergovi konstruie samu pripovijetku,
uvodei linosti iz stvarnog ivota (poput pjevaa, glumca, kompozitora i moda najvee linosti
u historiji tanga Karlosa Gardela), ali uvodei i nestvarne likove, izmilja doivljaje ili se
samo poigrava s njima, kao i sa vremenom i prostorom.
Sevdalinka Sunce bi sjalo, sjati ne moe samo je jedan mali dio prie o dolasku Argentinca
Karlosa Gardela u Sarajevo i njegovoj sudbini koju je pokuao izmijeniti, ali nije uspio.
U sevdalinci Ibrahim-beg govori svom bratu: Brate Alija, pazi mi djecu, pazi i moju kao i svoju.
Kad svojoj djeci kroji haljine, kroji i mojoj kao i svojoj... Meutim, hoda Zaim priajui priu
o nesretnoj sudbini Ibrahim-bega daje drugaiju verziju prie i kae: Kasnije je narod jo
svata naizmiljao, pa i to da ga je brat Alija pratio do vjeala i da mu je Ibrahim tad rekao da
mu pazi na djecu, isto kao i na svoju. Zaboravili ljudi da hafiz nije imao djece.
Jergovi se, dakle, poigrava s itaocem, brie granice izmeu stvarnog i izmiljenog, izmeu
fakcije i fikcije, onog to se desilo i onog to se samo moglo desiti te na taj nain konstruie ovu
pripovijetku.

HALAL

Jedna od najzanimljivijih pripovijetki u ovoj Jergovievoj zbirci jeste i pripovijetka Halal.
Zasnovana je na pjesmi Sve ptiice lastavice jednim glasom pjevaju u kojoj sin nakon to je
ubio svoga oca eka halal od majke. Halal u ovoj pripovijeci predstavlja oprost, ali moe se
odnositi i na ono to je dozvoljeno, tj. uinjeno s blagoslovom. U ovoj pripovijeci Jergovi kreira
izvanrednu priu o bratskoj ljubavi gdje nevini mlai brat (Salko) preuzima zloin svog starijeg
brata (Fajke) koji je u pijanom stanju ubio njihovog oca. ta se tano dogodilo - saznajemo tek
na kraju pripovijetke. Oca je zapravo ubio Fajko, stariji brat i pijanica, ali koji je imao enu i
etvero djece. Meutim vidjevi to mlai brat Salko, koji nije imao nikoga, njegovu krivicu
preuzima na sebe i biva pogubljen zbog bratovog zloina.
Ova pria se moe posmatrati i na nain da Salko iako ne ubija fiziki svog oca, on to radi
simboliki, jer se okree religiji i Bogu, a njegovog oca, ubijeenog komunistu, taj njegov in
potpuno slama.
Jergovi se u ovoj pripovijeci posebno poigrava s ulogom pripovjedaa. Tu ulogu u poetku ima
brat Salko (koji je mrtav i pria iz te perspektive), zatim brat Fajko, tetka Munevera (Vera),
majka Fikreta, pa ak i komija i drugi, koji priaju svako iz svoje perspektive i slau slagalice
ove prie.
Zanimljiv je lik tetke Munevere koja svoj frizerski salon naziva Vera, jer to zvui modernije i
neutralno. Pa tako ona kae: Ne zovem se Vera, nego Munevera, ali sam frizerski salon tako
nazvala jer je krae. A i bolje zvui Vera. Ko bi se frizirao u salonu Munevera! ene bi mislile
da je to neka kona kod koje se doe na kafu i priu, a ja sam ti, gospodine moj, u Zagrebu
zavrila za frizerku.
Jergovi se tu zapravo poigrava sa promjenom imena koja simbolino predstavlja promjenu
identiteta, a ta promjena identita se deava zarad nekih veih razloga, odnosno zbog osnovnih
ljudskih potreba. Tako se pria o imenu kao nosiocu identiteta stavlja u drugi plan, a prvenstveno
se istie ono primarno u samom ovjeku borba za preivljavanje, borba za osnovne ljudske
potrebe, okrenutost ka konkretnom, stvarnom ivotu.


ASAG

Sevdalinka Ali-paa na Hercegovini je posluila kao prototekst autoru za nastanak
pripovijetke Asag. Cjelokupni doivljaj ljubavne veze izmeu lijepe Mare na Biu i Ali-pae
na Hercegovini smjeten je u zadnje stihove: Da me prosi, ne bih pola za te. Da s' oeni, bih
se otrovala. Jergovi na sebi svojstven nain konstruie priu o Mari, koja postaje prava
ljepotica, a u koju se zaljubljuje Ali-paa koji ve sedam, osam godina posjeuje Biha udei za
njom. I ona se zaljubljuje u njega, meutim kada on trai njenu ruku ona kae: Da me prosi, ne
bi pola za te. A da se s drugom eni, ja bi se otrovala. Ova sevdalinka, koja kako autor kae
ima neto od antike tragedije, posluila je kao izvrstan izvor za nastanak ove lijepe prie.
Osim to je radnja proirena i to nas autor na poseban nain uvodi u jednu ovakvu ljubavnu
priu, promijenjen je i nain komuniciranja izmeu Mare i Ali-pae, jer u sevdalinci Ali-paa
Mari pie knjigu te mu ona na isti nain i odgovara, dok je u pripovijeci sve dobilo sasvim novu
ar izravnim susretom Ali-pae i Mare te pripovijedaevim komentarima.
Zanimljiv je pripovjeda ove prie koji ima 90 godina i koji proklinje itaoca ako ne zna ili
pogreno zakljui zato je Mara odabrala takvu sudbinu te priu o Mari i Ali-pai na neki nain
smatra svojom, jer i on se nikada nije oenio iz samo njemu poznatih razloga koji se moda i
mogu naslutiti iz samog teksta.

Velika je razlika neto gledati iz daljine i to isto drati na rukama. Sve to dri na rukama,
postaje dio tebe. Ni ljepe ni runije nego to si sam. A Mara je Aliji bila neto vee i vanije od
onoga to je bio samom sebi.

Pored ve navedenih, pisac je i ostale svoje pripovijetke zasnivao na sevdalinkama. Pripovijetka
Jatrib nastala je na osnovu sevdalinke U Trebinju gradu velka alost kau, pripovijetka
Alkatmer zasnovana je na slikama iz pjesme Meha majka luda oenila, dok je sevdalinka
Djevojka se Suncu zamjerila posluila kao osnova za graenje radnje u pripovijeci Gasul.
Meutim, tri pripovijetke iz ove zbirke nastale su od dalmatinskih klapskih pjesama, a to su
pripovijetke Misir, Jid i Lepant.

MISIR

Ovo je pripovijetka koja paralelno prati sudbinu Ivana Zaviina (osamljenog i izoliranog
posljednjeg nasljednika svoje bogate loze) i djeaka Aladina koji nikada nije upoznao svog oca,
a iju majku odvode trojica ljudi iz Misira. Pripovijetka je nastala po uzoru na dalmatinsku
narodnu pjesmu Zaspalo je siroe.
Radnja pripovijetke potpuno se slae sa tekstom same narodne pjesme, s tim to naravno
Jergovi pripovijetku proiruje mnogim drugim detaljima.
Sama pjesma glasi ovako:
Zaspalo je siroe
Isprid tuih dvora
Ruicama doziva
Priko sinjeg mora

Doi, doi, oe moj
Mrkla no se sprema
Nae mile majice
Jo nam doma nema

Sino su je odveli
Niki crni judi
Tiho su joj pivali
Da se ne probudi

Zaspalo je siroe
Ispod jorgovana
Njega e probuditi
Zora sudnjeg dana
Upravo o ovome se radi i u samoj pripovijeci, s tim to je umjesto djeaka, Aladina, taj vjeni
san sanjao Ivan Zaviin. Ivan je tonuo iz sna u san, stalno sanjajui isto, vjeito tui san. I tako
e biti, kako kae i sama pjesma, sve dok ga ne probudi zora sudnjeg dana.



IDTIHAD

Rije idtihad znai intelektualni napor u traganju za istinom.
Ovo je pripovijetka o pjevau tj. interpretatoru sevdalinke Alagi Idrizoviu i njegovom
oprotajnom koncertu na kraju njegove karijere. Pripovjeda (imenom Sejo) je taj kojeg Alaga
poziva da na njegovom koncertu otpjeva posljednju pjesmu dok on zauvijek bude odlazio sa
pozornice. Sejo izlazi i poinje pjevati jednu od najteih sevdalinki za izvoenje - ulzulejhu,
onu koju Alaga nikada nije mogao tako otpjevati. Meutim, taj dogaaj Seju prati cijeli njegov
ivot, a kasnije mu Alaga dolazi i u snovima da ga upita zato je morao otpjevati ba ulzulejhu.
Ova pripovijetka je zanimljiva iz razloga to se kroz pripovijetku ne protee radnja iz sevdalinke
ulzulejha, ve se ta sevdalinka uzima samo kao povod za nastanak ove pripovijetke. U
dosadanjim pripovijetkama sevdalinka koja bi posluila kao prototekst bila je na neki nain
ispriana unutar pripovijetke, dok ovdje to nije sluaj. ulzulejha se javlja samo kao naziv
sevdalinke koju su mogli otpjevati samo vrhunski pjevai, i predstavlja podstrek za poetak i
razvoj prie o Alagi i Seji.
Meni je recimo bio zanimljiv kraj ove pripovijetke, gdje pripovjeda (koji je veliki pjeva
sevdalinke) sada ve pri kraju svog ivota, dobija sina kojem, kako kae, otima zveku i puta ga
da vriti dok ne izgubi glas, jer u njemu on zapravo vidi sebe, vidi kako on poinje ispoetka.


TEMAN

Kada je u pitanju pripovijetka Teman pisac pie u Napomeni slijedee:
estoka bjee Atlagia Fata. Remiksom ove sevdalinke, jedne mi od draih, elio sam uiniti
skromnu posvetu fatalnim i monim enama kakvih je u bosanskoj lirici bilo kao u zlatna crno-
bijela vremena Hollywooda.
Teman je najljepi pozdrav za koji znam, iako nigdje, osim na filmu nisam vidio kako teman
izgleda. Prstima desne ruke dodirne se brada, pa usne i na kraju elo. Po kaljiu to znai:
Ljubim ti skute i stavljam na elo. Ili to bi se u davnoj Bosni reklo: To treba poljubiti i na
elo staviti. Savrena je koreografija temana, pa je veliko i potovanje onoga koji pozdravlja.
teta to ovog arapskog pozdrava u nas vie nema, jer bih rado teman uinio kad mi neija
dobrota uzme rije.

Kao prototekst za ovu pripovijetku posluila je sevdalinka Kad Kauri Livno porobie.
Pripovijetka vjerno prati radnju sevdalinke u kojoj glavni lik predstavlja hrabra i jaka djevojka
Atlagia Fata.
Zanimljivo je rei da je gotovo u svakoj od ovih pripovijetki vrijeme rata, estokih borbi,
porobljavanja i slino, ili vrijeme prije i poslije tih deavanja. Naravno to je sasvim logino s
obzirom da je radnja smjetena uglavnom na prostor Bosne i Hercegovine koja je od pamtivijeka
bila jedno veliko ratite.
Pripovjeda, koji je nepokretan, prikovan za postelju i preputen na milost svojoj majci, stoga
ovu priu i zapoinje rijeima: Nebo je golema modra hartija, a nekad se tako zbude da ovjek
doe do mjesta na kojem je ta hartija zalijepljena na zemlju. I vazda je u njega kremen ili ibica
u depu, i svaki puta isto uini ovjek koji stigne na mjesto gdje poinje nebo. Ili samo zao zna
doi do tog mjesta, ili se dobar prozli kad tamo stigne. I tako svakih deset-petnaest godina plane
nebo i uvijek se zna ko ga je zapalio. A njegovo ime poslije se nae meu imenima junaka ili
imenima zlotvora. Sve zavisi od toga je li uspio pokoriti one kojima je zapalio nebo.
Taj pripovjeda nam pria priu o Atlagia Fati, djevojci izrazite ljepote, Ahmi Velagiu,
najjaem ovjeku u Livnu i o kaurskom vojvodi koji porobljava Livno i odvodi Atlagia Fatu.
Pripovjeda ali to ne moe teman uiniti jednoj ljepotici i jednom razbojniku, vojvodi kojem ni
ime ne zna, pa stoga i pripovijetka nosi naslov Teman, ije smo znaenje prehodno objasnili.

GASUL

Ova pripovijetka, jedna od tunijih u ovoj zbirci, nastala je po uzoru na sevdalinku Djevojka se
suncu zamjerila. Nastala je u obliku pisma koje Zahir pie Enveru, prijetelju kojeg je pokuao
ubiti zbog ljubomore i zbog toga je bio u zatvoru. Glavni pokreta svih tih dogaaja je djevojka
koja je odbila Zahira jer je on gasulio ljude i ona nije, kako kae, htjela da joj cijeli ivot postelja
mirie na smrt. Ona je htjela Envera koji je nju odbio. Sevdalinku Djevojka se suncu zamjerila
u zatvoru u Zenici Zahiru pjeva Stijepo. S likom Stijepe u mnogostruku lepezu likova Jergovi
uvodi i lik ubojice i pedofila koji je ubio svoju enu, a vlastitog sina od 7 godina silovao. Kletva
iz ove sevdalinke se i obistinjuje u samoj pripovijeci. Ba onako kako kau stihovi: Djevojka se
Suncu zamjerila, arko Sunce ljepa sam od tebe i od tvoje sjajne mjeseine. Sunce se je Bogu
poalilo: daj mi Boe da joj sprim lice! Nemoj Sunce, gore u joj jade dati: Sitnu djecu, mua
pijanicu! To se deava i na kraju same pripovijetke. I kako ree pripovjeda: I ba sve bi kao u
toj pjesmi, osim to mene u njoj nema.



Vano je napomenuti da osim to je u ovoj zbirci pripovijetki esto vrijeme ratovanja, da su i
likovi pripadnici razliitih etnija i religija, razliitih prolosti i obiaja, ali da ih Jergovi zapravo
sve posmatra i opisuje jednako veliajui upravo razlike koje ive i obitavaju na jednom ovako
malom prostoru kao to je Bosna i Hercegovina.
Zanimljivo je da mi sve te identitete pratimo uglavnom samo putem imena lika, odnosno putem
tog stereotipa da nam neije ime pria priu o tome koja je njihova etnika pripadnost, iz kojeg
mjesta potjeu, na koji nain se mole Bogu i slino. Jergovi se zapravo poigrava sa identitetom
upravo preko tih imena koja se ne moraju uvijek vezati za ve ustaljene stereotipe o porijeklu.
Pripovjeda u pripovijeci Asag kae: Ime je razlog za zlo, za krv i rat, pa bi nam bolje bilo da
smo svi bez imena.

Jergovi je uspio sve doivljaje, uspomene, komponente, trenutke u kojima je uo odreene
pjesme, osjeaje, naine izvoenja, glas, melodiju, zvuk, emociju pretoiti u ovu zbirku
pripovijetki i pruiti itaocu sve to u samo jednom obliku u obliku nikada prevaziene, vjene
rijei. Sudbine ljudi iz ovih pripovijetki itaju se u jednom dahu te u istom trenutku i ostavljaju
bez daha. Jergovi svakoj od pjesama daje potpuno novi smisao, udie im ivot te kada se iznova
sluaju vie nismo sigurni ta je nastalo prvo, ta je tekst izvora sevdalinka ili pripovijetka.