115

GABRIJELA KIIEK*
UDK:
UDK: 808.51(38)
808.51-053.6"20"
Izvorni znanstveni rad
Primljeno:
18. veljae 2011.
*Gabrijela Kiiek,
znanstveni novak, Odsjek
za fonetiku Filozofskog
fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, Ivana Luia 3,
10000 Zagreb, gkisicek@
ffzg.hr
Usporedba antikoga i suvremenoga
poimanja dobroga govornika
Saetak: Antiki retoriari kao to su Ciceron, Kvinti-
lijan i Aristotel u svojim su djelima veliku pozornost po-
sveivali karakteristikama dobroga govornika. Pod tim
su podrazumijevali ne samo govornike vjetine ve i
moralne karakteristike ovjeka. Kvintilijan je rekao kako
govornik prije svega treba biti dobar ovjek, Ciceron je
isticao vanost irine znanja i ope naobrazbe govornika,
Aristotel je govorio o dobronamjernosti i estitosti govor-
nikova karaktera. Unato tomu, suvremeni autori pri-
runika o retorici, karakteru govornika posveuju manje
pozornosti. Iako istiu da postoje odreene karakterne,
drutvene i kulturne osobine koje govorniku olakavaju
razvoj govornikih vjetina, ipak veu pozornost posve-
uju strukturiranju i izvedbi govora. Ovim radom daje
se pregled antikoga poimanja dobroga govornika te se
usporeuju slinosti i razlike sa suvremenim retorikim
autorima. Uz to, na ispitanicima, studentima Filozofskog
fakulteta i Katolikoga bogoslovnog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu provjerava se koliku oni vanost pridaju ka-
rakteristikama koje su antiki autori smatrali iznimno
vanima. Cilj je zakljuiti kako se danas poima dobar go-
vornik, koje su njegove karakteristike i jesu li potenje,
ast i mudrost, visoko cijenjene u antiko vrijeme, izgubi-
le na vanosti.
Kljune rijei: antiki retoriari, suvremeni retoriari,
karakter govornika, govornike vjetine.
1. Uvod
Retorika je svoj procvat doivjela u antikoj Grkoj i kla-
sinom Rimu s poznatim i slavnim govornicima poput De-
mostena i Cicerona. Poduavanje retorike u to je vrijeme
bilo iznimno vano i predstavljalo je osnovnu vjetinu koju
116
DIACOVENSIA XIX (2011.)1.
svaki obrazovan ovjek mora posjedovati. Poznati grki i rimski uitelji govorni-
tva, poput Izokrata i Kvintilijana, nikada nisu dobili dostojne nasljednike, a stolje-
ima je poduavanje vjetine govornitva bilo nedovoljno zastupljeno. No, sagleda
li se povijesna perspektiva, to je donekle i razumljivo. Represivna drutva ne dopu-
taju slobodu govora, razliitosti stavova i sputavaju razvoj kritikoga miljenja. I.
kari
1
, u uvodu knjige Glasoviti govori, istie: Govornitvo je alat demokracije.
Demokracije ne moe biti bez govornitva, ali i obrnuto demokracija pogoduje
razvoju govornitva. eli li tko ukinuti demokraciju, najprije mora utiati govor...
21. stoljee vrijeme je demokracije. Hrvatska je nakon mnogo godina autoritativne
vlasti razvila demokratsku dravu, a s njom i slobodu govora. No, slobodu treba
znati iskoristiti, a priliku da se javno govori opravdati. Upravo stoga poduavanje
retorike dobiva veliku vanost u dananjemu drutvu. kari
2
istie: Retoriki po-
stupci ne preispituju samo razumnost odluka nego i njihovu etinost. Toposi sa-
vjesti, toposi dobra, solidarnosti, pravde, potenja, ljubavi, opratanja, premise su
entimemima koji se zalau za etino. Ovim se radom eljelo usporediti koliko se u
aspektu etinosti razlikuje antiko i suvremeno poduavanje govornitva, odnosno
postoje li razlike u poimanju tko moe i zasluuje biti javnim govornikom, tj. koje
ljudske odlike govornik mora imati.
2. Antiko poimanje dobroga govornika
Antiki autori od Platona preko Aristotela i Cicerona do Kvintilijana isticali su va-
nost govornikova karaktera u javnom govoru, posebice onomu usmjerenom uvje-
ravanju. Aristotel je isticao da s jedne strane imamo govornikove argumente, iji
se izbor temelji na njegovu karakteru, dakle na etosu. A s druge strane valja voditi
rauna o patosu, dakle o sluateljstvu. Meutim etos je temelj retorike i to zbog
toga to se uvjerljivost postie vrstim karakterom onda kada je govor takav da
govornika ini dostojnim povjerenja, jer mi uope najradije i najspremnije pokla-
njamo povjerenje estitim ljudima, naroito kada je rije o stvarima koje nisu jasne
i u koje se moe sumnjati.
3
Iako je Aristotel prvi jasno i eksplicitno govorio o etosu
kao vanom elementu uvjeravanja, govornikovim karakterom bavili su se i autori
prije njega. Njegov uitelj, Platon, napisao je nekoliko vanih djela iz podruja re-
torike. Iako je bio poznat kao svojevrsni protivnik retorike (tj. sostike retorike)
te u svom djelu Gorgija retorici oduzima ne samo status znanosti nego i umijea
te je denira prije svega kao praktinu vjetinu koju potpuno odreuje i usmjera-
va iskustvo, ipak je dio svog rada posvetio govornikovu karakteru.
4
U djelu Fedar

1
I. KARI to e nam retorika?, u: I. ZADRO, Glasoviti govori, Naklada Zadro, Zagreb, 1999. str. X.

2
Isto, str. XII

3
M. MEYER i dr., Povijest retorike od Grka do naih dana, Disput, Zagreb, 2008., str. 39.

4
M. BEKER, Kratka povijest antike retorike, Artrezor, Zagreb, 1997., str. 15.
117
G. KIIEK, USPOREDBA ANTIKOGA I SUVREMENOGA ..., STR. 115.-132.
bavio se samom prirodom i ulogom retorike u grkom javnom ivotu. Istie kako
je za ovjeka koji se bavi retorikom bitno da bude upoznat s ljudskom svijeu.
Budui da je govor voenje ljudskih dua psihagogija govornik mora znati
s kakvom vrstom svijesti je suoen. Glavni je cilj retorike da uvjeri sluatelje, a da
bi se to postiglo, esto nije bitna istina nego vjerojatnost.
5
Vjerojatnosti najvie
pridonosi govornikov karakter.
Izokrat, najpoznatiji grki uitelj govornitva i osniva jedne od najvanijih kola u
antici, o govornikovu karakteru govorio je u kontekstu predispozicija koje njegovi
studenti moraju imati. Najvanije kod njih su irok spektar znanja i ope kultu-
re. Izokrat govori i o karakteristikama velikih voa i znaajnih politiara koji uvi-
jek moraju biti pravedni, govoriti istinu, ali i pokazivati ljudskost, osjeajnost,
empatiju
6
. To je isticao govorei o svom najboljem ueniku Timotheusu, kojega
su krasile sve osobine dobroga govornika, ali su mu esto zamjerali hladnou i aro-
ganciju.
Vanost govornikova karaktera i drutvenoga ugleda Aristotel je vrlo detaljno
obraivao u svojoj Retorici, pri emu istie da su od posebne vanosti govornikova
ast, estitost, dobronamjernost i dobar ugled u drutvu. Dobar ugled denira kao
ope uvjerenje da je netko astan ovjek ili je to posjedovanje neega to svi ili
veina ili estiti ili razboriti ljudi prieljkuju, a ast kao znak steenoga ugleda
u vrenju dobrih djela te se s pravom i najradije potuju izvritelji dobroinstava,
ali i oni koji su u mogunosti da dobro ine.
7
Vanost govornikova karaktera Ari-
stotel objanjava na sljedei nain: Budui da se metode uvjeravanja ne izvode
samo pomou rijei apodiktikoga nego i etikoga karaktera (jer vjerujemo onom
govorniku koji se odlikuje odreenim svojstvima, kao to su estitost ili dobrona-
mjernost, ili objema) treba poznavati osnovne osobine svakoga od njih, a za njih
iste predstavljaju najvei stupanj uvjerljivosti.
8

Najveu pozornost govornikovu karakteru u svojim su djelima posvetili rimski re-
toriari Ciceron i Kvintilijan. U svojim knjigama Orator i De oratore Ciceron
govori o vanosti same retorike, istiui da je govornitvo sloenija pojava nego
to to ljudi obino zamiljaju te kako u sebi ukljuuje mnogo umjetnosti i znano-
sti te da je govornitvo svakako vie od izbora rijei
9
. Navodi i niz svojstava koja
bi trebala krasiti dobroga govornika. Govornik treba posjedovati iroko znanje te
opu kulturu, naglaavajui da samo mudar ovjek moe biti dobar govornik. Bitno

5
Isto, str. 15.

6
G. A. KENNEDY, A New History of Classical Rhetoric, Princeton University Press, Princeton, New Je-
srey, 1994., str. 45.

7
ARISTOTEL, Retorika, Naprijed, Zagreb, 1989., str. 40.

8
Isto, str. 52.

9
M. BEKER, Kratka povijest antike retorike, str. 60.
118
DIACOVENSIA XIX (2011.)1.
je svojstvo govornika rjeitost. Za govornika je vano da su mu poznate metode i
stil kojima moe djelovati na sluatelje, tj. da posjeduje odreena retorika znanja.
Jedini ovjek dostojan da se naziva govornikom jest onaj koji govori mudro i sree-
no, pokazujui dobro pamenje i sposobnost iznoenja grae. Govornik, naravno,
ne moe poznavati sve struke, ali se valja dobro informirati o svim relevantnim
pojedinostima struke kojom se bavi. Vana je etika osjetljivost, uz sposobnost isti-
canja i uljepavanja (gurativnost). Pravi, dobar govornik treba imati naobrazbu
treba prouavati, itati i razmiljati o svemu u ljudskom ivotu.
10
O svojstvima idealnoga govornika Ciceron je pisao i u svojoj posljednjoj znaajnoj
raspravi o retorici Orator.
11
Istie da dobar govornik mora biti majstor u sva
tri stila (jednostavni, srednji i uzvieni) te mora podjednako dobro vladati i tehni-
kom stranom govora (pronalaenje teme, raspored, pamenje, izvedba). Ciceron
se zalagao da govornik ovlada svim trima razinama stila, primjenjujui ih prema
predmetu govora. Treba voditi rauna o ritmu u govoru, simetriji u naglascima to
pretpostavlja poznavanje ortoepije i standarda. Smatra da ne postoje razliite vrste
govornika, ve se oni meusobno razlikuju iskljuivo prema kvaliteti. Najbolji je
govornik onaj koji pouava, prua zadovoljstvo i gane sluatelja. Atiki govornici
trebaju posluiti kao uzor, oni su izbjegavali apsurdno i irelevantno u izboru teme,
a u rjeniku nisko, vulgarno i neumjesno. Daljnje kvalitete, o kojima govori Cice-
ron, jesu dosjetljivost i duhovitost, ali umjerena govornik ne smije pretjerati u
pokuaju da bude duhovit jer e u tom sluaju djelovati klaunovski; treba izbje-
gavati unaprijed pripremljene viceve jer humor mora proizlaziti iz same situacije.
Vaan je i izbor stila jer valja voditi rauna o tomu da emo govornika koji govori
jednostavnim stilom smatrati mudrim, onog koji govori srednjim stilom ugodnim,
a onoga koji stalno govori uzvienim stilom jedva da emo smatrati normalnim.
Smatra da je u govoru potrebna vatrenost, ali ne uvijek; idealan govornik govorit
e o prosjenim stvarima obino, o uzvienim pojavama dostojanstveno, a o sred-
njim mijeanim stilom.
Osim Cicerona o vanosti uenja retorike i karakteristikama govornika pisao je i
Kvintilijan u svojemu djelu Obrazovanje govornika, zamiljajui da odgoj i kolo-
vanje govornika traju itav ivot. Cijelu 12. knjigu Obrazovanja govornika posve-
tio je opisu govornikova karaktera, metodama izgraivanja karaktera te govornoj
izvedbi. Knjigu zapoinje priznanjem da je ovo najtei dio njegova zadatka, ali da
e ipak biti smion do te mjere da e pokuati dati moralni lik svojega govornika i
odrediti njegove dunosti. Osnovni Kvintilijanov postulat jest da samo estit i va-
ljan ovjek moe biti govornik
12
. (Nemo orator nisi vir bonus.) Istie da govornik

10
Usp. Isto, str. 60.

11
Usp. G. A. KENNEDY, A New History of Classical Rhetoric, str. 140.

12
M. F. KVINTILIJAN, Obrazovanje govornika (odabrane strane), "Veselin Maslea", Sarajevo, 1985.,
str. 490.
119
G. KIIEK, USPOREDBA ANTIKOGA I SUVREMENOGA ..., STR. 115.-132.
prije svega mora biti dobar ovjek to objanjava time to je cilj govornika uvjeriti
sudca da je neto istinito i pravedno, a zasigurno e u tomu bolji biti dobar ovjek
nego lo. Dobar e ovjek ee govoriti ono to je istinito i pravedno. Dobroga
govornika karakterizira umjeren ivot osloboen poroka, pouda i uivanja jer mu
tako ostavlja vremena za bavljenje znanstvenim radom. Osim moralnih vrijednosti
koje valja posjedovati, ali i moralno izgraivati karakter, Kvintilijan istie vanost
znanja, strunosti i naobrazbe jer dobar govornik mora poznavati pravo, povijest.
Isto tako za govornika je vano i izgraivanje samopouzdanja. Osobine koje nada-
lje istie jesu pravednost, dobronamjernost. Kao primjer navodi savrenoga go-
vornika Cicerona ne vidim da je i u jednomu dijelu njegove politike karijere
nedostajala dobronamjernost uistinu valjanoga graanina Govornik mora,
prije svega, svu pozornost obratiti izgradnji svojega moralnog lika.
13
Naravno,
Kvintilijan u Obrazovanju govornika pozornost posveuje i kompoziciji govora, i
pamenju, i gurativnosti, i govornim stilovima, a i govornoj izvedbi. Glas i pokret
koji ine govornu izvedbu imaju veliku snagu i vanost u govornitvu. Kvintilijan
istie: Ono to smo u glavi sastavili i nije toliko vano koliko nain na koji to iz
sebe dajemo; zato nijedan dokaz koji govornik navodi nije sam po sebi toliko
vrst da ne e na snazi izgubiti ukoliko ne bude potpomognut uvjerljivim glasom
govornika. Sva e osjeanja neizbjeno splasnuti i oslabjeti ako ne budu potpomo-
gnuta glasom, izrazom lica i itavim dranjem tijela.
14
Iako je svaki od antikih autora imao svoje vienje vanosti uenja retorike i svoj
opis idealnoga govornika, svi se slau da dobar govornik mora biti dobar ovjek,
mudar, obrazovan, struan, ali i astan, dobronamjeran, etiki osjetljiv. Veliku po-
zornost posveivali su dobrom pamenju, rjeitosti i umijeu govorenja u razlii-
tim stilovima.
U razdoblju kranske retorike vana su poimanja svetoga Augustina koji je poseb-
no zanimljiv jer je prije obraenja bio ugledni profesor retorike dubokih ciceron-
skih uvjerenja. Smatra kako se dobar govornik, propovjednik ili uitelj u svojemu
nastupu ne bi smio oslanjati na uzvienu pomo, ve je govornika naobrazba ne-
ophodna. Augustinovo vienje morala i karaktera govornika razlikuje se od onoga
to su o etosu govorili Aristotel, Kvintilijan i Ciceron. Osobni ivot govornika
njegov kranski doprinos, ujednaenost izmeu onoga to govori i radi ima vei
uvjeravajui utjecaj nego govornike vjetine i elokvencija.
15
Takoer smatra da u
odreenoj situaciji i lo ovjek moe biti dobar govornik. Pri tomu Augustin sma-
tra: Mogue je da licemjerna osoba napie propovijed o vanosti istine, ali takav
e govor biti neuvjerljiv publici koja ga poznaje. Takva propovijed moe uvjeriti

13
Isto, str. 493.

14
Isto, str. 494.

15
G. A. KENNEDY, A New History of Classical Rhetoric, Princeton University Press, Princeton, New Je-
srey, 1994., str. 269.
120
DIACOVENSIA XIX (2011.)1.
publiku jedino ako je proita osoba poznata po svojoj estitosti.
16
Augustinova
promiljanja o dobrom govorniku vezana su uz poimanje dobroga propovjednika.
O Augustinovu vienju svrhe i umijea propovijedanja pie I. Ragu istiui da se u
pozadini pozitivnoga vrjednovanja retorike krije jednostavan teoloki razlog: Na-
ime, Augustin je svjestan da ljupkost govora moe biti tetna ako se dogaa na te-
tu istinitosti propovijedi. Ali, ako propovjednici imaju nakanu da Boja rije bude
prihvaena od strane sluatelja, tada je posve razumljivo da e je sluatelji lake i
radije prihvatiti ako ona bude istovremeno istinita i ljupka.
17
Govorei o osobina-
ma dobroga propovjednika istie poniznost i hrabrost. Jednom rijeju, ponizan
propovjednik prvo je sluatelj, a tek onda govornik. Poniznost takoer pretpostav-
lja da propovjednik ne smije nastupati kao da sve zna...
18
Pod hrabrou propo-
vjednika podrazumijeva da mora biti spreman na protivtine i neprihvaanje od
strane svijeta pa i samih vjernika. Ne smije se bojati ljudi i imati pogrjean obzir
prema njima
19
. Prema Augustinu za dobrog propovjednika vano je da koristi jed-
nostavan jezik i jednostavan stil jer e tako biti najuspjeniji u poduavanju slua-
telja. No, prije svega: Da bi mogao poduavati sluatelja, propovjednik mora ra-
zumjeti tekst. A to nije mogue, kako smo ve vidjeli, ako se propovjednik ozbiljno
ne posveti istraivakom studiju i molitvenom razmatranju Svetoga pisma.
20
Da-
kle, Augustin je isticao vanost znanja i strunost govornika, odnosno propovjed-
nika, a glede govorne izvedbe, smatrao je da bi propovjednik trebao imati ugodan
glas i nenametljive pokrete tijela.
3. Suvremeno poimanje dobroga govornika
U usporedbi s antikim autorima suvremeni prirunici javnoga govora vrlo malo
pozornosti posveuju karakteristikama govornika i to veinom referirajui se na
antike autore, ponavljajui i djelomino dopunjujui njihova naela. Razvojem
retorike, osobito u drugoj polovici 20. stoljea, napisan je velik broj prirunika i
udbenika posveenih toj tematici. Poetak novoga milenija donosi novi procvat
retorike, tj. umijea javnoga govorenja, a time i specijalizaciju pojedinih autora na
vrlo uska podruja. Velik broj radova posveen je argumentaciji, pogrjekama u ar-
gumentaciji i primjeni argumentacije u razliitim strukama. S druge strane, mnogo
je knjiga usmjereno usavravanju govornikih vjetina i savjetima o strukturiranju
samoga govora pri emu su svakako najplodnije zemlje engleskoga govornog po-
druja.

16
Isto, str. 270.

17
I. RAGU, Sustavno-teoloko promiljanje o propovijedi, u: Diacovensia 27(2010.)3, str. 501.-516.

18
Isto, str. 513.

19
Isto, str. 514.

20
Isto, str. 508.
121
G. KIIEK, USPOREDBA ANTIKOGA I SUVREMENOGA ..., STR. 115.-132.
U Hrvatskoj se takoer posljednjih godina sve vie pie o retorici, a jedan od najsta-
rijih autora koji se bavio govornitvom, ali i karakteristikama dobroga govornika
jest uro Graanin. On u knjizi Temelji govornitva linosti govornika posveu-
je vie pozornosti od ostalih. Istie vanost govornike izobrazbe i to predmetne ili
strune, ope kulturne i vlastite (koja ukljuuje samostalno prouavanje literature
i uvjebavanje javnoga govora). Meutim, osim izobrazbe, Graanin napominje da
postoje odreeni naravni darovi koji olakavaju izgradnju govornikove linosti.
ovjek vrlo pristala izgleda, ugodne vanjtine, zvonka i topla glasa, snanih go-
vornih organa, naravno gipkih kretnji, a k tomu pun duhovitosti i bogate mate,
izvanredno dobra pamenja izgleda kao stvoren za govornika. I nema nikakve
sumnje, da e onomu tko posjeduje biti daleko lake govorniki se izgraivati, nego
onomu tko svega toga nema.
21
Graanin jedno poglavlje svoje knjige posveuje
ulozi govornikove linosti istiui da je govornikova linost od kapitalnog znae-
nja. Nadalje, govori da nema nikakve sumnje da su govorniku potrebna neka li-
na svojstva koja e njegovoj rijei dati snagu i uvjerljivost izvan i iznad onoga, to ih
prua sama argumentacija
22
. Svojstva govornikove linosti, koja su u najuoj vezi
s uvjeravanjem, prema Graaninu su: karakternost, ozbiljnost, smjernost, neustra-
ivost, dobrohotnost i osjeajnost te ar due. Svaku od navedenih karakteristika
denira i pojanjava. Pod karakternou podrazumijeva estitost, razboritost, mo-
ralnost, pozivajui se pri tomu na Ciceronove i Aristotelove rijei. Pod ozbiljnou
podrazumijeva istinski i ispravan odnos prema stvarnosti. Smjernost znai izosta-
nak bilo kakve razmetljivosti. Zanimljivo je Graaninovo poimanje dobrohotnosti
i osjeajnosti kada kae da svaki govornik mora biti pomalo i pjesnik. Ili lirik ili
epik. No, nikako ne romantik: kao realista on to ne smije biti.
23

Neustraivost rezultira snanim govornikim nastupom koji pretpostavlja posve-
manju sigurnost i odlunost
24
. Na kraju poglavlja Graanin zakljuuje: govor-
nik, konano, ne e biti tko ne posjeduje izvjesnu veliinu duha, ono to su stari
zvali 'magnitudo animi' spojenu s gorljivou.
25
Snaan duh govorniku daje mo-
gunost da na druge snano djeluje pokreui ih.
Meu najvanijim retoriarima u Hrvatskoj svakako je Ivo kari ije knjige U
potrazi za izgubljenim govorom i Temeljci suvremenoga govornitva pridonose
oivljavanju vanosti uenja govornitva. kari u knjizi U potrazi za izgubljenim
govorom takoer istie vanost govornikoga obrazovanja za one kojima je go-
vor zanat, a to su svi nastavnici, glumci i spikeri, rukovodioci, politiari, pravnici,

21
. GRAANIN, Temelji govornitva, uro Graanin, Zagreb, 1968., str. 25.

22
Isto, str. 31.

23
Isto, str. 36.

24
Isto, str. 39.

25
Isto, str. 40.
122
DIACOVENSIA XIX (2011.)1.
radnici uslunih djelatnosti itd.
26
I kari se govorei o karakteru govornika pozi-
va na Cicerona i Kvintilijana, citirajui da samo astan ovjek moe biti govornik.
Ipak, kao fonetiar posebnu vanost daje glasu i izgovoru jer: Nema velikih govor-
nika, velikih glumaca bez velikoga glasa, jednako kao to nema ni velikih pijanista
ni slikara bez dobre tehnike svog posla.
27

Jasna ego u svojoj knjizi Kako postati uspjean govornik istie vanosti govorni-
koga obrazovanja. O karakteristikama dobroga govornika kae: Dobar govornik
odlikuje se jasnoom, loginou i poetinou, emocionalnou i izraajnou, ne-
izvjetaenou, domiljatou i govornom spretnou.
28
Naslov knjige Condence in Public Speaking Paula Nelsona govori o kljunom in-
teresu autora. Slino kao i u mnogim drugim knjigama, usmjerenim na pobolja-
nje javnoga govora, naglasak je na pripremi, strukturi i izvedbi govora, a s ciljem
da se budui govornik osjea to sigurnijim u svojemu nastupu.
29
Nelson govori
o koristima uenja retorike i o osobinama koje e govornik stei nakon usvojenih
govornikih vjetina, kao to su samopouzdanje, kritinost u miljenju, aktivno
sluanje... No, o osobinama koje govornik treba posjedovati ne govori nita.
Knjiga Michaela Osborna Public Speaking esto se koristi kao udbenik u podua-
vanju javnoga govora. Napisana je metodino, opisane su razliite govorne strate-
gije i vrste govora te je korak po korak objanjen proces pripreme govora. Osborn,
referirajui se na Aristotela, govori o vanosti govornikoga etosa, istiui kako
etos govornika ine: kompetentnost, potenje, simpatinost i snaga. Detaljnije
objanjava vanost svake od navedenih karakteristika:
1. strunost, kompetentnost govornik koji je informiran, inteligentan i do-
bro pripremljen. Ljudi radije sluaju osobu koja pokazuje znanje i iskustvo.
2. integritet, potenje etinost govornika, iskrenost i pouzdanost. Publika
bolje reagira na rijei govornika koji pokazuje odgovornost, odlunost i preuzi-
manje odgovornosti za svoje postupke.
3. simpatinost vano je svidjeti se publici, a to postiu oni koji zaista brinu o
publici, o tomu da govore jasno i da se svojim govorom prilagode potrebama i
zahtjevima publike.
4. snaga oituje se u samopouzdanju, odlunosti. Ljudi vie i lake vjeruju sa-
mopouzdanim osobama.
30

26
I. KARI, U potrazi za izgubljenim govorom, kolska knjiga, Zagreb, 1988., str. 27.

27
Isto, str. 28.

28
J. EGO, Kako postati uspjean govornik, Prol, Zagreb, 2005., str. 13.

29
P. NELSON, Condence in Public Speaking, McGraw-Hill, Boston, 1996., str. 2.

30
M. OSBORN, Public speaking, Houghton Mifin Company; Boston, New York, 1997., str. 23.
123
G. KIIEK, USPOREDBA ANTIKOGA I SUVREMENOGA ..., STR. 115.-132.
R. F. Verderber u knjizi The challenge of effective speaking ne govori eksplicitno
o karakteristikama govornika ve o etikoj odgovornosti javnoga govora (dakle, i
samoga govornika). On ima obvezu govoriti istinu (dakle, biti iskren), ne napadati
i ne vrijeati onoga tko je suprotnoga miljenja i stava, ne manipulirati informaci-
jama, biti vjerodostojan i poten.
31
R. M. Perloff u knjizi Dynamics of Persuasion govori o osobinama govornika
koje utjeu na uspjeh uvjeravanja i kao najvaniju istie karizmu govornika koja
iako ima pozitivne konotacije, u povijesti govornitva koritena je ne samo u do-
bre ve i zle svrhe. Karizma. To je rije koja nam esto pada na pamet kada
razmiljamo o govornicima sa sposobnou uvjeravanja. Pomislimo na velike
govornike koji posjeduju magnetsku privlanost. Karizma je jedna od dobrih
kvaliteta u uvjeravanju, koncept koji ima pozitivne konotacije, ali je bio iskori-
tavan i u zloinake svrhe.
32
Kao primjer karizme iskoritene za zloin i poti-
canje mrnje navodi Hitlera. No karizmatini govornici bili su i borci za ljudska
prava Mendela i Ghandi, politiari J. F. Kennedy, F. D. Roosvelt, R. Regan, B.
Clinton. Meutim, karizma je bila karakteristika i mnogih voa kultova koji su
prevarili stotine ljudi Charlesa Mansona, ili Jima Jonesa koji je naveo 900 ljudi
da poine samoubojstvo u Guayani. Osim karizme navodi jo neke karakteristike
koje mogu biti vane, elimo li govorom utjecati na publiku, a to su autoritet,
kredibilitet i drutvena privlanost.
Perloff kao vanu karakteristiku istie kredibilitet govornika, smatrajui da on nije
samo psiholoka karakteristika ve i komunikacijska varijabla. Oituje se u viso-
koj strunosti, dinaminosti, pouzdanosti, ekstrovertiranosti, stavu osobe. Broj-
na istraivanja pokazuju kako su upravo strunost i kompetentnost te znanje koje
govornik ima i pokazuje o odreenoj temi, presudni u uvjeravanju.
33
Drutvena
privlanost prema Perloffu podrazumijeva simpatinost govornika jer osoba koja
je simpatina i iri pozitivnu energiju utjee na pozitivno raspoloenje publike.
Ona ukljuuje i ugodan ziki izgled. Perloff smatra i potkrjepljuje istraivanjima
da ljepota govornika zaista utjee na promjenu miljenja, stava... Naravno, to se
ne odnosi na duboko ukorijenjene stavove i svjetonazore niti e zi ka privla-
nost biti dovoljna u sklapanju ili nesklapanju unosnih poslova. No, istraivanja su
pokazala da ziki izgled utjee na uspjeh uvjeravanja. Objanjenje jest da ve na
poetku govora osobe ugodna izgleda lake privlae pozornost publike, poveavaju
mogunost zapamivanja argumenata, a i (podsvjesno) publika se lake identicira
s govornicima ugodnoga izgleda.

31
R. F. VERDERBER, The challenge of effective speaking, Belmont, Calif. [etc.]: Wadsworthh Pubublishi-
ng Company: An International Thomson Pub.Co., 1997., str. 19.

32
R. M. PERLOFF, The Dynamics of Persuasion Communication and Attitudes in the 21st Century,
New Jersey, LEA Publishers, 2003., str. 149.

33
Isto, str. 160.
124
DIACOVENSIA XIX (2011.)1.
Borg o govornikovu karakteru pie, parafrazirajui antike autore, posebice Ari-
stotela, istiui da nakon vie od dva milenija opaanja mudra lozofa jo uvijek
imaju veliki znaaj
34
. Istie vanost empatije koja je bitna u svim podrujima iv-
ljenja, a govorniku pomae u predvianju reakcija publike. Druga vana osobina,
prema Borgu, jest iskrenost koja je prijeko potrebna eli li se razviti empatija. Istie
kako su istraivai iz podruja bihevioristikih znanosti uoili dvije odlike koje
poboljavaju proces komunikacije, te stoga poveavaju uspjenost pojedinca u pri-
dobivanju ljudi za svoje miljenje. Te su dvije odlike empatija i iskrenost.
35
Borg
slikovito prikazuje: empatija + iskrenost uvjeravanje.
Govorei o karakteristikama dobroga i uspjenoga govornika, suvremeni auto-
ri esto navode primjere onih koji zadovoljavaju sve kriterije da budu proglaeni
najboljima. Slavni govornici poput M. L. Kinga, J. F. Kennedya, u 21. stoljeu do-
bili su nasljednika aktualnog amerikog predsjednika Baracka Obamu. Njego-
vi se govori pomno prouavaju, analiziraju, a njegove govornike vjetine hvale.
Leanne (2010:3) objanjava govorniki uspjeh Baracka Obame. Karakterizira ga
ugodan bariton, izvrsna mogunost kontrole glasa kojim upravlja kao kakvim do-
bro ugoenim instrumentom. Pokazuje iznimnu ekspresiju glasom naglaavanje
odreenih rijei, stanke na pravim mjestima, promjene tempa i glasnoe, kadenca.
Efektan je u koritenju geste pa ak i kada koristi samo jedan prst. Pokazuje irok
spektar retorikih znanja.
36
Dakle, otkrivajui tajne Obamina uspjeha pokazuje
koje su karakteristike vane za dobra govornika: glas, izgovor, geste, interpretacija.
Razlika izmeu antikoga i suvremenoga poimanja dobroga govornika jest prije
svega u pozornosti koja se tomu posveuje. Antiki su autori mnogo vie isticali
vanost govornikova karaktera, njegove estitosti, iskrenosti i ugleda. Suvremeni
autori, iako spominju karakter govornika i pri tomu se referiraju na antike retori-
are, ipak vie pozornosti posveuju govornoj izvedbi; govornikovu glasu, izgovo-
ru, gesti i izgledu.
4. Istraivanje vanosti antikih i suvremenih karakteristika
dobroga govornika
4.1. METODOLOGIJA
Provedeno je istraivanje na 51 studentu Filozofskoga fakulteta razliitih studij-
skih grupa i 51 studentu Katolikoga bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Studenti su na temelju ankete (Prilog I) procjenjivali vanost odreenih karakte-
ristika dobroga govornika. Anketa je napravljena tako da ujedinjuje karakteristike

34
J. BORG, Mo uvjeravanja, Veble commerce, Zagreb, 2010., str. 20.

35
Isto, str. 22.

36
S. LEANNE, Say it like Obama and Win, McGraw Hill Publishers, New York, 2010., str. 3.
125
G. KIIEK, USPOREDBA ANTIKOGA I SUVREMENOGA ..., STR. 115.-132.
koje su cijenili antiki autori i karakteristike koje istiu suvremeni autori. Meu 20
pitanja umetnuto je i jedno testno, a odnosi se na procjenu vanosti agresivnosti
govornika. Iako agresivnost ne spominju ni antiki ni suvremeni autori, eljelo se
provjeriti koliko dananji stereotipi, o uspjehu do kojeg se dolazi sve mogue nai-
ne te pogrjeno vjerovanje da snaga karaktera podrazumijeva agresivnost i beskru-
puloznost, utjeu na ispitanike.
Na ljestvici od 1 do 7 procjenjivali su koliko je vano za dobroga govornika primje-
rice da bude poten ovjek (1 je oznaavalo potpuno nebitno, 7 apsolutno bitno, a
3 i 4 da je svejedno, tj. da ispitanik o tomu nema stav). Izraunale su se prosjene
ocjene za svaku od karakteristika kako bi se utvrdilo koje su najvie, a koje najma-
nje cijenjene osobine. U obzir se uzelo i rasipanje odgovora, tj. oko kojih se karak-
teristika ispitanici najvie, odnosno najmanje slau.
Uz to, statistikim metodama (t-test) usporeivali su se rezultati studenata Filozof-
skog i Katoliko-bogoslovnog fakulteta kako bi se utvrdilo postoje li razlike meu
odreenim skupinama mladih ljudi. Rezultati su, radi preglednosti, prikazani u
grakonima podijeljenima na procjenu karakteristika kojima su antiki, odnosno
suvremeni autori posveivali vie pozornosti.
4.2. REZULTATI ISPITIVANJA STUDENATA FILOZOFSKOG FAKULTETA
Grakon 1. Rezultati procjene karakteristika antikih autora
0,00
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
P
r
o
s
j
e

n
a

o
c
j
e
n
a
d
o
b
a
r
Karakteristika
Rezultati odgovora ispitanika
c
e
s
t
i
t
i
s
k
r
e
n
u
g
l
e
d
a
n
o
s
j
e
t
l
j
i
v
o
b
r
a
z
o
v
a
n
k
u
l
t
u
r
a
n
i
n
f
o
r
m
i
r
a
n
s
t
r
u
c
a
n
d
u
h
o
v
i
t
126
DIACOVENSIA XIX (2011.)1.
Grakon 2. Rezultati procjene karakteristika suvremenih autora
Grakoni pokazuju kako su karakteristike, kojima su vie pozornosti posveivali
suvremeni autori, prema miljenju studenata Filozofskoga fakulteta vanije.
Najveu prosjenu ocjenu 6,35 dobila je procjena strunosti. Koliko je strunost
vana govori ne samo najvia ocjena ve i mala rasprenost rezultata, odnosno ne-
znatno razilaenje u miljenju studenata. 33 ispitanika reklo je da im je strunost
apsolutno bitna (ocjena 7), a 11 ispitanika dalo je ocjenu 6.
Visoke prosjene ocjene dobile su vanosti ugodnoga glasa, dobroga izgovora i pri-
mjerene gestikulacije. To pokazuje da je govorna izvedba prema miljenju stude-
nata Filozofskoga fakulteta iznimno vana. Visoku ocjenu (6,12) dobila je procjena
odlunosti.
Najniu ocjenu (3,14) dobilo je pitanje pod brojem 8, odnosno procjena vano-
sti agresivnosti. I tu je slaganje ispitanika ujednaeno jer njih 15 dalo je ocjenu 1
(apsolutno nebitno), a nijedan ispitanik nije dao visoke ocjene 6 ili 7 pa se moe
zakljuiti kako agresivnost u javnom nastupu nije cijenjena.
Relativno nisku ocjenu dobilo je i pitanje pod brojem 1 treba li dobar govornik
biti dobar ovjek. Prosjena ocjena je 3,76. Zanimljivo je istaknuti kako je raspre-
0,00
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
P
r
o
s
j
e

n
a

o
c
j
e
n
a
Karakteristika
Rezultati odgovora ispitanika
o
d
l
u
c
a
n
a
u
t
o
r
i
t
a
t
i
v
a
n
a
g
r
e
s
i
v
a
n
s
i
m
p
a
t
i
c
a
n
e
n
t
u
z
i
j
a
s
t
t
e
m
p
e
r
a
m
e
n
t
a
n
s
t
a
n
d
a
r
d
u
g
o
d
a
n

g
l
a
s
d
o
b
a
r

i
z
g
o
v
o
r
g
e
s
t
a
i
z
g
l
e
d
127
G. KIIEK, USPOREDBA ANTIKOGA I SUVREMENOGA ..., STR. 115.-132.
nje rezultata bilo iznimno veliko. 12 ispitanika dalo je ocjenu 1 (apsolutno nebitno),
ocjene 5 i 6 dalo je 20 ispitanika (po 10 za svaki odgovor), ali najviu ocjenu nije
dao ni jedan ispitanik. Veliko rasprenje u odgovorima bilo je za sva pitanja koja
se odnose na karakter govornika: estitost, iskrenost, ugled. Prosjene ocjene su:
4,24; 4,69; 4,80. To to su prosjene ocjene negdje na sredini ljestvice, ne znai da
je openiti stav da je ispitanicima svejedno kad su te karakteristike u pitanju, nego
da postoji veliko razilaenje u miljenju. Dok neki odgovaraju s uope mi nije bitno
(ocjena 1), drugi odgovaraju apsolutno mi je bitno (ocjena 7).
Zanimljivo je primijetiti relativno visoku ocjenu u procjeni vanosti ugodnoga
izgleda. Prosjena ocjena od 5,12 pokazuje da je ispitanicima vaniji ugodan izgled
govornika od iskrenosti, estitosti i dobrote.
4.3. REZULTATI ISPITIVANJA STUDENATA
KATOLIKO-BOGOSLOVNOG FAKULTETA
Grakon 3. Rezultati procjene karakteristika antikih autora
0,00
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
P
r
o
s
j
e

n
a

o
c
j
e
n
a
d
o
b
a
r
Karakteristika
Rezultati odgovora ispitanika
c
e
s
t
i
t
i
s
k
r
e
n
u
g
l
e
d
a
n
o
s
j
e
t
l
j
i
v
o
b
r
a
z
o
v
a
n
k
u
l
t
u
r
a
n
i
n
f
o
r
m
i
r
a
n
s
t
r
u
c
a
n
d
u
h
o
v
i
t
128
DIACOVENSIA XIX (2011.)1.
Grakon 4. Rezultati procjene karakteristika suvremenih autora
I kod studenata Katolikoga bogoslovnog fakulteta pokazalo se da su karakteristike
posebno istaknute kod suvremenih autora, vanije. Najvanija karakteristika pre-
ma procjeni ispitanika jest odlunost govornika. Prosjena ocjena jest 6,47, a uz to
i malo rasprenje rezultata. 33 ispitanika odgovorila su da je odlunost apsolutno
bitna (ocjena 7), a 13 je dalo ocjenu 6. Cijenjena karakteristika govornika jest i
strunost s prosjenom ocjenom 6,20. Zanimljivo je da relativno visoku ocjenu ima
procjena entuzijazma 5,94. Osim, strunosti, odlunosti i entuzijazma, ispitanici
veliku vanost pridaju dobrom izgovoru (prosjena ocjena 5,76) i primjerenoj ge-
stikulaciji (5,75).
Najniu ocjenu uvjerljivo je dobila procjena agresivnosti (2,51), a mala rasprenost
rezultata pokazuje da je to osobina koja je iznimno nepoeljna u javnom nastupu
(21 ispitanik je procijenio da je apsolutno nebitna). Relativno nisku ocjenu (3,39)
dobila je procjena vanosti ugodnoga izgleda.
Procjene karaktera govornika: dobrote, estitosti, iskrenosti, ali i ugleda u drutvu
imaju srednje prosjene ocjene 4,06; 4,22; 4,75; 4,22. I kod studenata Katolikoga
bogoslovnog fakulteta primjetna je velika rasprenost rezultata u procjeni tih oso-
0,00
1,00
2,00
3,00
4,00
5,00
6,00
7,00
P
r
o
s
j
e

n
a

o
c
j
e
n
a
Karakteristika
o
d
l
u
c
a
n
a
u
t
o
r
i
t
a
t
i
v
a
n
a
g
r
e
s
i
v
a
n
s
i
m
p
a
t
i
c
a
n
e
n
t
u
z
i
j
a
s
t
t
e
m
p
e
r
a
m
e
n
t
a
n
s
t
a
n
d
a
r
d
u
g
o
d
a
n

g
l
a
s
d
o
b
a
r

i
z
g
o
v
o
r
g
e
s
t
a
i
z
g
l
e
d
Rezultati odgovora ispitanika
129
G. KIIEK, USPOREDBA ANTIKOGA I SUVREMENOGA ..., STR. 115.-132.
bina. Primjerice, na pitanje koliko je vano da dobar govornik bude dobar ovjek,
12 ispitanika odgovorilo je apsolutno nebitno (ocjena 1), a 10 apsolutno bitno (ocje-
na 7). U procjeni vanosti iskrenosti 11 ispitanika reklo je da je apsolutno nebitno
(ocjena 1), a 14 apsolutno bitno (ocjena 7).
4.4. RASPRAVA
Zajednika karakteristika obiju skupina ispitanika jest da se vie cijene i vanijima
smatraju karakteristike posebno isticane kod suvremenih autora. Usporedba re-
zultata pokazuje da u procjeni veine osobina dobroga govornika nema razlike. No,
nekoliko njih pokazalo se statistiki znaajnima.
Statistika obrada rezultata (t-test) pokazala je da je najvea je razlika u procjeni
vanosti ugodnoga izgleda (p=0.000001) koji studenti Filozofskog smatraju bit-
nim, a studenti Katolikoga bogoslovnog fakulteta nebitnim za dobroga govornika.
Razlika je statistiki znaajna (p=0.002) u procjeni vanosti ugodnoga glasa koji
studenti Filozofskog smatraju vanijom karakteristikom od studenata KBF-a, a isto
vrijedi i za procjenu vanosti govora u standardu koji pokazuje statistiki znaajnu
razliku (p=0.044) jer studenti Filozofskoga tom elementu pridaju vie pozornosti.
Na granici statistike znaajnosti jest procjena vanosti duhovitosti (p=0.05) koja
je ponovno vanija studentima Filozofskoga fakulteta. U procjeni ostalih osobina
nema statistiki znaajne razlike. Dapae, odreene su karakteristike podjednako
bitne, odnosno nebitne. Svi ispitanici smatraju da su osobine iznimno vane za
dobroga govornika strunost (studenti FF neto vie) i odlunost (studenti KBF-a
daju neto veu ocjenu toj osobini). Nadalje, smatraju da su dobar izgovor i pri-
mjerena gestikulacija vane, a agresivnost potpuno nepoeljna. Meu osobinama
dobrote, iskrenosti i estitosti nema velikih razlika.
5. Zakljuak
Retorika je u suvremenom drutvu iznimno vana. Njome se utvruje je li neki
zakon, postupak ili dogaaj dobar ili lo, koristan ili tetan. Retorikom se odreuje
je li potrebno neto uvesti, poticati ili zabraniti. Vano je stoga uenje i poduava-
nje retorike s ciljem stjecanja govornikih vjetina, vjetina kritikoga miljenja i
argumentiranja. No, u poduavanju govornitva vaan je, a esto zanemaren, i etos
govornika.
Usporedba antikih i suvremenih autora pokazuje da se osobinama poput dobrote,
asti i iskrenosti govornika u suvremenim prirunicima posveuje manje pozorno-
sti nego kod Aristotela, Cicerona, a posebice Kvintilijana. Poznata Kvintilijanova
izreka: Nemo orator nisi vir bonus, zanemarena je u suvremenomu govornikom
obrazovanju. Iako autori 20., odnosno 21. stoljea spominju vanost etosa, ipak
vie pozornosti posveuju strukturiranju govora, govornikim gurama i govornoj
130
DIACOVENSIA XIX (2011.)1.
izvedbi. Istraivanje stavova studenata Filozofskoga i Katolikoga bogoslovnog fa-
kulteta pokazalo je da su za dobroga govornika danas vanije osobine poput dobro-
ga izgovora, ugodnoga glasa, primjerene gestikulacije, a za studente Filozofskoga
fakulteta i ugodnoga izgleda, od dobrote, iskrenosti, asti i ugleda u drutvu. To je
potvrdilo da su suvremeni uitelji javnoga govora (osobito I. kari ) u pravu kada
inzistiraju na vanosti vjebi za glas i izgovor u pripremi javnoga govora. Najva-
nija i najcjenjenija osobina dobroga govornika i danas je jednaka onoj antikoga
doba, a to je strunost. Ciceron je govorio o tomu kako dobar govornik mora biti
mudar, posjedovati iroko znanje i visoku razinu ope kulture. Suvremeni autori
govore o znanju i strunosti kao vanom elementu etosa, a istraivanje stavova stu-
denata pokazalo je da je to osobina koju smatraju najvanijom za dobroga govor-
nika. Moe se zakljuiti da neke vrijednosti razvojem drutva gube primat, druge
razvojem tehnologije i medija dolaze vie do izraaja pa time i do veeg znaaja, ali
neke uvijek ostaju neophodne. Strunost, kompetentnost i znanje i dalje su visoko
cijenjene.
131
G. KIIEK, USPOREDBA ANTIKOGA I SUVREMENOGA ..., STR. 115.-132.
COMPARISON BETWEEN ANCIENT AND
CONTEMPORARY CONCEPTION OF GOOD ORATOR
Gabrijela Kiiek
*
Summary
Ancient rhetoricians like Cicero, Quintilian and Aristotel in their work paid a lot
of attention to the characteristics of good orators. In their opinion good orator
does not imply only good speaking skills but also morality and goodness of the
heart. Only good person can be good orator said Quintilian, Cicero emphasized
importance of good education and knowledge and Aristotel wrote about honor,
good reputation and good will. Despite Aristotel`s words contemporary authors
of public speaking manuals and rhetoric handbooks, pay less attention to the
speaker character. Although they talk about some personal, social and cultural
benets they are more interested in structuring and delivering of the speech. In
this paper we are giving review of ancient conception of good orator and com-
pare it with contemporary authors. On the students of Faculty of Humanities and
Social Sciences and students of Catholic Faculty of Theology University of Zagreb
we examine how much attention and value do they give to the characteristics
provided by ancient authors. The goal was to determine what the conception of
a good orator is these days, are the honor and honesty highly appreciated in an-
cient times, lost their value in contemporary times.
Key words: Ancient rhetoricians, contemporary rhetoricians, characteristics of
good orators, speaking skills.
* Gabrijela Kiiek MA, Department of Phonethics, Faculty of Humanities and Social Sciences, University
of Zagreb, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, Croatia, gkisicek@ffzg.hr
132
DIACOVENSIA XIX (2011.)1.
Prilog I
UPITNIK PROCJENE GOVORNIKA
ifra ispitanika_______________________
Za svako pitanje zaokruite stupanj slaganja s tvrdnjom (7 oznaava apsolutno
se slaem, 1 nikako se ne slaem, 4 svejedno je, tj. nemam miljenje o tomu).
1. Dobar govornik treba biti dobar ovjek. 1 2 3 4 5 6 7
2. Dobar govornik mora biti estit. 1 2 3 4 5 6 7
3. Dobar govornik mora biti iskren. 1 2 3 4 5 6 7
4. Dobar govornik mora biti ugledan i cijenjen u drutvu. 1 2 3 4 5 6 7
5. Dobar govornik mora biti simpatian. 1 2 3 4 5 6 7
6. Dobar govornik mora biti odluan. 1 2 3 4 5 6 7
7. Dobar govornik mora biti autoritativan. 1 2 3 4 5 6 7
8. Dobar govornik mora biti agresivan. 1 2 3 4 5 6 7
9. Dobar govornik mora biti osjetljiv prema tuim problemima. 1 2 3 4 5 6 7
10. Dobar govornik mora biti visokoga stupnja naobrazbe. 1 2 3 4 5 6 7
11. Dobar govornik mora posjedovati visok stupanj ope kulture. 1 2 3 4 5 6 7
12. Dobar govornik mora biti informiran o svim aktualnostima. 1 2 3 4 5 6 7
13. Dobar govornik mora biti struan u temi o kojoj govori. 1 2 3 4 5 6 7
14. Dobar govornik mora pokazivati entuzijazam. 1 2 3 4 5 6 7
15. Dobar govornik mora biti duhovit. 1 2 3 4 5 6 7
16. Dobar govornik mora biti temperamentan. 1 2 3 4 5 6 7
17. Dobar govornik mora govoriti u standardu. 1 2 3 4 5 6 7
18. Dobar govornik mora imati ugodan glas. 1 2 3 4 5 6 7
19. Dobar govornik mora imati dobar izgovor (bez obiljeja regionalnosti).
1 2 3 4 5 6 7
20. Dobar govornik mora se primjereno koristiti gestom. 1 2 3 4 5 6 7
21. Dobar govornik mora biti ugodna izgleda. 1 2 3 4 5 6 7