Vjerovanje Imama Tewhi Vjerovanje Imama Tewhida - Docda

V
JEROVANJE
IMA
MA
TEWHIDA
POGLAVLJE
OSNOVE TEWHIDA,
ISLAMA I IMANA
ODNOS LJUDI PREMA NAZIVIMA. NE SAGLEDAVAJU ZNAÊNJA ZA KOJA SE

VE@U PROPISI. [TO JE UZROKOVALO [IRK I PRIPISIVANJE ORTAKA ALLAHU
ejh Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Battin, rahimehullah, je rekao:
"Kada ovjek sazna i upozna se sa realnim znaenjem Boga, te da je On

oboavani, i spozna sutinu ibadeta, razotkrit e mu se da svako onaj ko uini neto od
ibadeta nekome mimo Allahu da ga je na taj nain oboavao i uinio boanstvom,
makar on i bjeao od toga da ga nazove oboavanim ili bogom ili da to imenuje
tevesulom (traenjem posredstva) , efatom (zauzimanjem) , pribjegavanjem i slinim.
Murik je murik, htio to on ili ne, isto kao to je onaj ko se bavi kamatom
lihvar, htio to on ili ne, makar ono ime se bavi i ne nazvao kamatom. Pijanica je
pijanica, makar alkohol nazvao drugim imenom." 1
SUTINA ISLAMA I USLOVI NJEGOVOG PRIHVATANJA

Imam Muhammed b. Abdul-Vehab definiui islam, kae:
"To je predanost Allahu sa tevhidom, potinjenost Njemu u pokornosti i odricanje
od irka i njegovih pripadnika."2
Takoe, Allah mu se smilovao, kae:
"Njegova osnova, tj. u islamu, i njegov temelj su dvije stvari :
PRVA : Imperativ na robovanje samo Jedinom Allahu Koji ortaka nema. Ljubav u
Njegovo ime i proglaavanje nevjernikom onoga ko to zapostavi.
DRUGA : Upozoravanje od irka u robovanju Allahu sa pootravanjem mjera u
tom pogledu i iskazivanje neprijateljstva i proglaavanje nevjernikom onoga ko ga

poini.3
Ishak b. Abdur-Rahman b. Hasan, da im se Allah smiluje, kae: "Muhammed b.
Abdul-Vehab, rahimehullah, je rekao:
'Puko izgovaranje ehadeta bez znanja o onome to je rekao, niti djelovanja po
onome to (taj ehadet) nalae, mukelafa 4 ne ine muslimanom, nego je to dokaz protiv
ovjeka, za razliku od miljenja onoga ko tvrdi da je iman samo puka potvrda'." 5
USLOVI ISPRAVNOSTI ISLAMA I NJEGOVOG PRIHVATANJA

Imam Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, kae:
"Znaj, Allah ti se smilovao, da Allahova vjera biva:
Na srcu sa ubjeenjem, sa ljubavlju i mrnjom.
Na jeziku izraavanjem imana, i ostavljanjem izgovaranja kufra.
A udovima biva obavljanjem ruknova islama, i izbjegavanjem djela koja vode u kufr.
Pa, ako bilo ta od ovo troje nedostaje, onda je ovjek poinio kufr i otpao je od islama...
6
Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Battin, rahimehullah, kae:

"Potvrda tevhidur-rububijeta, a to je da je Allah , stvoritelj svega i Njegov vladar i
pokreta, je neto to mora potvrditi musliman i kafir, ali ovjek time nee postati
muslimanom sve dok ne ispuni tevhidul-uluhijet, u kojeg su pozivali poslanici i to su
murici odbili da potvrde. Time se raspoznaje musliman od murika, i stanovnici
denneta od stanovnika Vatre." 7
ODRICANJE OD [IRKA I NJEGOVIH PRISTALICA

1
2
3
4
5
6
7
Akidetul muvvehidin, Risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin str. 12.

Dureru senijje fi edvibeti Neddije (1/129).
Dureru senijje (2/153).
onaj na koga se odnose obaveze
Dureru senijje (1/522 523).
Dureru senijje (10/87 88).
Akidetu muvvehidin ve redd alla ddullal vel mubtediin. Risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin str. 11.
Imam Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullah, kae:

"Islam, kao vjera, nee biti valjan kod osobe, osim sa odricanjem od ovih, tj. svih
taguta koji se oboavaju mimo Allaha, i njihovog proglaavanja nevjernicima. Kao to
Uzvieni kae:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, dri se za najvru vezu."
(El-Beqare, 256)1 "
ejh Abdur-Rahman b. Hasan kae:
"Uenjaci od prvih - (selefa) i kasnijih generacija (halefa),- meu ashabima,
tabiinima, imamima i svim pripadnicima ehli-sunneta, su se sloili da ovjek nee
biti musliman osim
1.
2.
3.
4.
ako se ostavi velikog irka,

odrekne se istog i onoga ko ga poini.
Da ih mrzi,
i ispolji svoje neprijateljstvo prema njima shodno svojoj mogunosti i
sposobnosti,
5. uz iskrenost prema Allahu u svim djelima,
onako kako je dolo u Mua'zovom hadisu u oba Sahiha: 'Allahovo pravo nad
robovima je da Ga oboavaju i da Mu ni u emu irk ne ine'."2
ZNAÊNJE BOGA ( ALLAH ) KOJE SE MORA SPOZNATI I

DJELOVATI PO ONOME [TO NALA@E
ejh Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullah, kae:
"Znaj da je Bog, oboavani. Ovo je tefsir za ovaj termin po konsenzusu svih
uenjaka. Onaj ko neto oboava on je to uzeo kao svog boga mimo Allaha, dok je sve
to neistina osim jednog boga, a to je Allah, Jedini, da je slavljen, velian i visoko
uzdignut."3
"Ebu-Abdullah u svom tefsiru o 'La ilahe illallah', kae:
'To jeste '' nema drugog koji zasluuje ibadet osim Njega'.
ejhul-Islam Ibn Tejmijje kae:
'Bog je onaj koji se oboava i kojem se pokorava. Bog je oboavani, a oboavani
je onaj koji zasluuje ibadet. Time to zasluuje ibadet, On je Onaj ko se odlikovao
svojstvima koja nalau :
onome ko voli - potpuni vrhunac ljubavi,

onome ko se potinjava - vrhunac potinjenosti'.
Kae: 'Bog koji je voljen i kojem se robuje, i kojeg oboavaju srca svojom ljubavlju, i
kojem se potinjavaju i pokoravaju, od kojeg se boje i od kojeg se nadaju, kojem se
priklanjaju u nedaama, kojem pribjegavaju i kod ijeg se spomena smiruju, koja su
smirena u ljubavi prema njemu, a sve to ne pripada nikome, osim jedino Allahu'." 4
DEFINICIJA 'IBADETA I KAKVO]A NJEGOVOG IZVR[ENJA

"ejhul-Islam Ibn Tejmijje, je rekao:
' El-Ibadet je pokornost Allahu sa izvravanjem onoga to je naredio na jezicima
Svojih poslanika '.
Takoe je rekao da je ibadet:
1
2
3
4
Dureru senijje (10 / 53).

Medmuatu resail vel mesail Neddije (4 / 16).
Fethul medid. ( / 41)
' Cjelokupni naziv za sve ono to Allah voli i sa ime je zadovoljan od rijei i djela,
javnih i tajnih '.
Ibnul-Kajjim kae:
'To se gradi na petnaest osnova, onaj ko ih upotpuni upotpunio je stupnjeve
robovanja. To pojanjava injenica da je ibadet podijeljen na srce, jezik i udove, a
propisi vezani za robovanje se dijele na pet kategorija: vadib (obavezan), mustehab
(poeljan), haram (zabranjen), mekruh (pokuen) i mubah (ope doputen); dok svaki
od njih ima udjela u srcu, jeziku i udovima'.
Kurtubi je rekao:
'Osnova ibadeta je potinjenost i poniznost. A postupci obveznika u erijatu su
nazvani ibadetom zato to su se oni obavezali na njihovo ispunjavanje, kao ponizni i
potinjeni Uzvienom Allahu'.
Ovako su naveli i drugi uenjaci mimo njih." 1
Muhammed b. Abdu-Latif b. Abdur-Rahman, rahimehullahu teala, kae:
"Uzvieni Allah je rekao:
"Dine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu." (Ez-Zarijat, 56)
'...u ibadetu budu', znai da samo Njemu ibadet ine. Ibadet je tevhid, jer su
nesuglasice i sukobi izmeu poslanika i njihovih naroda bili su u tome (oko
tevhida), kao to Uzvieni kae:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu ibadet inite, a taguta se klonite! ...' "
(En-Nahl, 36) "2
OD USLOVA VALJANOSTI IBADETA SU : NEVJEROVANJE U TAGUTE,

ODSTUPANJE OD [IRKA UZ ODRICANJE OD MU[RIKA
ejh Muhammed b. Abdul-Vehab kae:
"Znaj da se ibadet ne moe nazvati ibadetom osim sa tevhidom. Isto kao to se
namaz ne moe nazvati namazom osim sa abdestom. Pa ako se irk uvue u ibadet on
e ga pokvariti, isto kao putanje vjetra, ili slino, kvare abdest. Kao to Uzvieni kae:
"Mnogoboci nisu dostojni Allahove damije odravati kad sami priznaju da su
nevjernici.
Djela njihova e se ponititi i u Vatri e vjeno ostati." (Et-Tewbe, 17)
Ako zna da irk kvari ibadet kada se pomijea sa njim, i da ponitava djela, te da
je onome ko to uini vjeni boravak meu stanovnicima Vatre, znat e da ti je to
najbitnije spoznati, ne bi li te Allah spasio iz ove mree, a to je od injena irka Njemu. "
3
Abdur-Rahman b. Hasan kae:

"U poglavlju, tj. prvom poglavlju Kitabu tevhida, je podsticanje na robovanje
Allahu, te da ne koristi sa irkom, niti se naziva ibadetom." 4
Suleman b. Abdullah kae:
1
2
3
4
Tejsirul azizil hamid str. 31 -32.

Dureru senijje (2 / 23)
Fethul medid str. 33.
"Odvajanje od irka je neto nuno u ibadetu, jer, u protivnom rob nee doi sa
ibadetom Allahu, nego kao murik."1
SU[TINA TEWHIDA, NJEGOVE VRSTE I GRANICE,

POVEZANOSTI ME\U NJIMA
ejh Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehab kae:
"Tevhid dolazi iz korijena rijei: vehade, juvehidu, tevhiden ; to znai uiniti
neto jednim. Zato je islam kao vjera nazvan tevhidom, zbog toga to se temelji na
tome da je Allah jedan u :
1. Svojoj vlasti i djelima te da nema ortaka,

2. On je jedan u Svom Biu ( )i Svojim svojstvima u emu Mu nema niko
slian.
3. Svom uluhijetu i 'ibadetu i da nema sudruga.

Tako da se na ove tri vrste dijeli tevhid vjerovjesnika i poslanika koji su doli sa
njime od Allaha. Svaka od ovih vrsta je nuna jedna drugoj. Ni jedna vrste se ne moe
odvojiti od one druge. Pa ko doe sa jednom od ovih vrsta bez druge, to nije nita drugo
osim to nije doao sa tevhidom u njegovom potpunom liku... 2
( Ove tri vrste tewhida su : )
1. TEWHID RUBUBIJJETA I VLASTI

Ova vrsta tewhida nije dovoljna da bi ovjek sa njom uao u islam, nego je
potrebno doi i sa onim nunim dijelom od tewhidul uluhijjeta.
"Upitaj: 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz neivog,
a pretvara ivo u neivo i ko upravlja svim? 'Allah', rei e oni. A ti reci: 'Pa zato Ga se
onda ne bojite?" (Junus, 31)
"A ako ih zapita ko ih je stvorio, sigurno e rei: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeu? (EzZuhruf, 87)
"A ako ih upita: 'Ko s neba sputa vodu i s njom mrtvu Zemlju oivljava?', sigurno e
rei: 'Allah!'
- a ti reci: Hvala Allahu! ali veina njih ne shvata! " (El-Ankebut, 63)
1
2
Tejsirul azizil hadim str. 34.

Tejsirul azizil hamid fi erhi kitabi tevhid (21 24).
Oni su znali da sve ovo pripada samo Allahu, ali i pored toga time nisu postali
muslimani. Nego je Allah , rekao:
" I ne vjeruje veina njih u Allaha, a da Mu irk ne ine.". (Jusuf, 106)
2. TEVHIDUL-ESMAI VE SIFFAT
To je potvrda da je Allah Sveznajui, i da je Svemogui. Da je On ivi i
Samoopstojei. Da Ga ne obuzima san niti drijeme. Njegova volja se ispunjava.
Njegova mudrost je potpuna. On sve uje i sve vidi. Blag je i Milostiv. Nad Arom se
uzdigao. Vlast je Njegova u potpunosti. On je Vladar, Slavljen, Spas, On svakog
osigurava i nad svakim bdi, Silni, Moni, Gordi. Uzvien je On visoko iznad onoga to Mu
mu pripisuju. I mnoga druga najljepa imena i uzviena i savrena svojstva.
Ovo, takoe, nije dovoljno da bi se postigao islam, nego se mora izvriti i ono to
iz njega nuno proizilazi od tevhida rububijeta i uluhijeta.
3. TEVHIDUL-ULUHIJJET
On se temelji na iskrenosti oboavanja Uzvienog Allaha. I to samo Njemu bez
primjese irka. Od toga se nita nikome drugom ne moe uputiti ni izdvojiti. Ovo je
tevhid, ono to obuhvataju rijei Uzvienog:
"Samo Tebi ibadet inimo i samo od Tebe pomo molimo" (El-Fatiha, 5)
Ova vrsta tevhida je poetak i kraj vjere. Ovo je prvo i posljednje u ta su pozivali
poslanici. To je znaenje rijei La ilahe illallah.
Bog je onaj koji je oboavan sa ljubavlju, strahom, velianjem, potivanjem i svim
drugim vidovima ibadeta. Radi ove vrste tevhida su stvorena stvorenja, poslani
poslanici, objavljenje knjige. Po njemu su se ljudi razdvojili na vjernike i nevjernike.
Sretnike od dennetlija i nesretnike od stanovnika Vatre." 1
[ARTOVI I RUKNOVI 'LA ILAHE ILLALLAH'

Sulejman b. Abdullah kae, rahimehullahu teala, u pojanjenju Kitabu
tevhida, kae:
"Njegove rijei da 'Onaj ko posvjedoi La ilahe illallah' to jeste ko izgovori ovu
rije, znajui njeno znaenje, djelujui po onome to nalae, javno i tajno, na to su
ukazale i rijei Uzvienog:
"Znaj da nema boga osim Allaha!... " (Muhammed, 19)
" Moi e samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju." (Ez-Zuhruf, 86)
Ali, to se tie njenog pukog izgovaranja, bez znanja o njenom znaenju, ili
djelovanja po onome to nalae, po konsenzusu je beskorisno.
U hadisu je, takoe, ono to dokazuje ovaj stav, jer je Poslanik , rekao: 'Ko
posvjedoi...' to jeste, kako e posvjedoiti ako ne zna. A puko izgovaranje neega ne
naziva se svjedoenje istoga. 2
ejh Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, u pojanjenu znaenja
rijei tevhida i onoga to nalae od negacije i potvrde, kae:
"Znaj, Allah ti se smilovao, da znaenje La illahe illallah, sadri negaciju i
potvrdu. Ona negira etiri vrste i potvruje etiri vrste.
1
2
Tejsirul azizil hamid fi erhi kitabi tevhid (21 24).

Tejsirul azizil hamid str. 51 -53.
NEGIRA : uluhijet, tagute, idole i gospodare.
1. ULUHIJET - podrazumijeva ono ime misli pridobiti neku korist ili otkloniti
tetu, pa ti to uzme za svoje boanstvo.
2. TAGUTI
- su oni koji su oboavani i koji su se time zadovoljili ili su se

kandidovali da budu oboavani, kao to su Semman, Tad i Ebu-Hadide.
3. IDOLI - su sve ono to te odvratilo od tvoje vjere islama, kao to su porodica,

stan, familija ili imetak. To predstavlja idola, kao to Uzvieni kae:
"Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaaju; vole ih kao to se Allah voli!" (ElBeqare, 165)
4. GOSPODARI - su svi oni koji ti daju fetve suprotno istini i ti im se u tome

povinuje. to je potvrda rijei Uzvienog:
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina
Merjemina.
A nareeno im je da samo jednom Bogu ibadet ine nema
boga osim Njega. On je vrlo visoko
iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (Et-Tewbe, 31)
POTVRUJE etiri vrste, a to su :
1. NAMJERU, to jeste, da sve to namijeni bude samo radi Allaha,

2. VELIANJE I LJUBAV
"Ali oni koji vjeruju, jo vie Allaha vole!" (El-Beqare, 165)
3. STRAH
4. NADU
"Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moe otkloniti, a ako ti zaeli
dobro pa
niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti; On njome nagrauje onoga koga hoe
od robova Svojih;
On prata i milostiv je." (Junus, 107) 1
Izraz (rije), La ilahe illallah, je u razliitim hadisima ograniena tekim
uslovljavanjima, koja se moraju sva ispuniti, rijeima, ubjeenjem i djelima." 2
STANJA I VRSTE ONIH KOJI IZGOVARAJU RIJEÎ TEWHIDA

ejh Muhammed ibn Abdul-Vehab, rahimehullah, kae:
"Allahov Poslanik je rekao: "Onaj ko kae 'la ilahe illallah', i uznevjeruje u sve
ono to se oboava mimo Allaha, njegova krv i imetak su zatieni, a njegov raun je
kod Allaha ." - Hadis ukazuje na to da La ilahe illallah sadri termin i znaenje.
Ali, ljudi su se u tom pogledu podijelili na tri skupine.
1. Skupina koja je izgovorila i realizovala, znajui da ima svoje znaenje koje je

sprovela u praksu, kao i to da postoji ono te joj se suprostavlja, pa su se toga
sauvali.
2. Skupina koja je ove rijei rekla u javnosti pa su njenu oitu stranu ukrasili, ali
su u sebi sakrili kufr i sumnju u njih.
1
2
Medmua resail vel mesail (4/34 35).

Dureru senijje (2/234).
3. I skupina koja ih je izgovorila, ali nije djelovala po njenim znaenjima, niti su

spoznali ono to im se suprostavlja, oni su:
"Oni ija su djela ponitena na ovom svijetu a oni misle da dobro ine." (El-Kehf, 104)
Prva skupina je spaena, to su istinski vjernici.
Druga skupina su munafici,
Dok trea predstavlja murike ...
La ilahe illallah, sa svojim znaenjem, je poput due u odnosu na tijelo. Tijelo
nee imati koristi ako nema due, isto tako nee biti koristi od ove rijei ako ne bude
njenog znaenja."1
ejh Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullah, je takoe rekao:
"Osnovu vjere islama i njegove temelje sainjava dvoje:
Prvo: Nareivanje oboavanja jedino Allaha, Koji nema sudruga, i podsticanje na
to, prijateljevanje na toj osnovi i proglaavanje nevjernikom ko to ne uini.
Drugo: Upozoravanje na irk u oboavanju Allaha, okrutnost u tome,
neprijateljski odnos radi toga i proglaavanje nevjernikom onoga ko to(irk) uini.
Protivnika u ovom pogledu e biti vie vrsta:
Najei protivnici e biti oni koji se suprostave u svemu ovome.

Od ljudi ima onih koji oboavaju samo Allaha, ali ne negiraju irk, niti se odnose
neprijateljski prema poiniocima istoga.
Od njih e biti onih koji e se neprijateljski odnositi prema njima ali ih nee proglasiti
nevjernicima.
Od njih e biti onih koji niti vole tevhid niti ga mrze.
Od njih e biti onih koji e ih proglasiti nevjernicima, i tvrdie da je to
omalovaavanje dobrih ljudi.
Od njih e biti onih koji nee niti mrziti niti voljeti irk.
Od njih e biti onih koji nee poznavati irk, niti e ga negirati.
Od njih e biti onih koji nee poznavati tevhid, niti e ga negirati.
Od njih e biti onih koji e predstavljati najeu vrstu opasnosti;
Oni koji budu radili po tevhidu ali nee znati njegovu vrijednost, niti e mrziti one
koji ga zapostave, niti e ih proglasiti nevjernicima.
Od njih e biti onih koji e se kloniti irka, i mrzit e ga ali nee poznavati njegovu
teinu, i nee se suprostaviti njegovim pripadnicima niti e ih proglasiti
nevjernicima. Oni su se suprostavili onome sa ime su doli vjerovjesnici od Allahove
, vjere, a Allah najbolje zna."2
ONO [TO PODRAZUMIJEVA SVJEDOÊNJE ( [EHADET ) VJEROVJESNI[TVA

Abdur-Rahman b. Hasan, rahimehullahu teala, u pojanjenju Kitabu tevhida,
kae:
"Poslanik kae: '...i da je Muhammed Njegov rob i poslanik'. Tj. i posvjedoi da
je Muhammed Njegov rob i poslanik, iskreno i ubijeeno. A to nalae:
njegovo slijeenje,
potivanje njegovih naredbi i zabrana,
pridravanje njegovog sunneta.
Kao i to da se niiji stav ne suprostavlja njegovom stavu,
1
2

Fethul medid str. 357 358.
Takoe je upozorio i zaprijetio onome ko mu se ne pokori, pa je rekao

Uzvieni :
"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, po
svom nahoenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslua, taj je sigurno
skrenuo s Pravog puta."
(El-Ahzab, 36)
I kae:
" "Ne inite dozivanje Poslanika meu vama kao dozivanje koje vi jedni drugima
upuujete; Allah sigurno zna one meu vama koji se kradom izvlae. Neka se pripaze
oni koji postupaju suprotno areenju njegovu,
da ih iskuenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snae." (En-Nur, 63)
Imam Ahmed je rekao:
'Zna li ta je smutnja? Smutnja je irk.' Ako bi odbio neke njegove rijei u srcu
mu se moe pojaviti bolest koja e ga upropastiti" 1
SU\ENJE U SPOROVIMA PO NEÎJEM DRUGOM SUDU MIMO

POSLANIKOVOG JE DIREKTAN DOKAZ NIFAKA
ejh Abdullah b. Humejd kae:
"erijat se obavezao na rjeavanje svih problema, njihovo pojanjenje i
obrazloenje. Uzvieni Allaha kae:
"u Knjizi Mi nismo nita izostavili." (El-Enam, 38)
"Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu
vijest za muslimane." (En-Nahl, 89)
Kako se onda usuuje neko - ko se poziva na iman - da se pored ovog jasnog
pojanjenja i oitih ajeta i vjerodostojnih hadisa, zadovolji i poziva na suenje po
tagutima, odbacujui Allahov erijat, dok je u isto vrijeme Allah negirao iman onome ko
uzme nekoga drugog za sudiju u sporovima svojim, mimo Poslanika . Allah kae:
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee vjerovati dok za sudiju u sporovima
meusobnim tebe ne prihvate, a potom u duama svojim tegobe ne osjete za ono to
si odredio i sasvim se ne predaju!"
(En-Nisa, 65)
PROPIS O ONOME KO VRIJE\A POSLANIKA ILI SE ISMIJAVA SA

PROPISOM OD NJEGOVIH PROPISA
3
Zato to svako mimo Poslanika , moe pogrijeiti. Dok je Vjerovjesnika , Allah , zatitio od grijeenja i
naredio nam da mu se pokoravamo i da njega uzmemo kao uzor.
1
Kurretu ujunil muvvehidin str. 15 16.
ejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, je rekao:

"ejh Ibn-Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u knjizi 'Isukana sablja protiv onoga ko
vrijea Poslanika', kae: "Ishak b. Rahavejh, jedan od imama koji je po poloaju
poput afije i Ahmeda, je rekao:
'Muslimani su se sloili da onaj ko vrijea Allaha, Njegova Poslanika ili odbije
neto od onoga to je Allah objavio, da je kafir, makar i potvrdio sve ono to je Allah
objavio'."
Muhammed b. Sahnun, jedan od imama i Malikovih prijatelja, je rekao:
"Uenjaci su se sloili da je, onaj ko vrijea Poslanika , kafir. Propis za njega po
uenjacima je ubistvo. A onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir."
Ibn-Munzir kae:
"Svi uenjaci su se sloili da onaj ko psuje Poslanika , mora biti ubijen."
Imam Ahmed o onome ko psuje Poslanika , kae:
"Mora biti ubijen." Pa je reeno da li o tome ima hadisa? On ree: "Da. Od njih je
hadis slijepca koji je ubio enu i rijei Ibn-Omera: 'Onaj ko vrijea Poslanika , mora biti
ubijen'."
Omer b. Abdul-Aziz je rekao da mora biti ubijen. U predaji kod Abdullaha
kae:
Nee mu se dati prilika na pokajanje jer je Halid b. Velid ubio ovjeka koji je
opsovao Poslanika , ne dajui mu priliku na pokajanje." Kraj.
ejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullahu teala, u pojanjenju Kitabu
tevhida, kae:
"Poglavlje o onome ko se ismijava sa neim u emu je Allahov spomen, Kuràn ili
Poslanik.
To jeste, takav e biti proglaen nevjernikom, zato to se izigrava sa pojmom
rububijeta i poslanstva. To je suprotno tevhidu. Zbog toga su se uenjaci sloili o kufru
onoga ko poini bilo ta od ovoga. Onaj ko se ismijava sa Allahom, Njegovom Knjigom,
Njegovim Poslanikom ili Njegovom vjerom, makar se alio nemajuu namjeru da se
ismijava, poinio je kufr po konsenzusu. Kae: Rijei Uzvienog:
"Ako ih zapita, oni e sigurno rei: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." (Et-Tewbe,
65)
ejhul-Islam Ibn Tejmijje je rekao:
"Naredio mu je da kae, 'vi ste poinili kufr nakon vaeg vjerovanja'. A stav
onoga ko kae: 'Oni su poinili kufr svojim jezicima sa prethodnim kurfom u njihovih
srcima', nee biti ispravan, jer, iman na jeziku pored kufra u srcu je paralelni
kufr.
Zato se ne moe rei: 'Vi ste poinili kufr nakon vaeg vjerovanja', jer, oni
istovremeno nisu ni prestali biti nevjernici. Ako se time eli rei da su htjeli pokazati
svoj kufr, nakon to su pokazivali svoj iman, oni to onda nisu uinili osim pred njihovim
odabranim, dok su u svom nemaru neprekidno bili u takvom stanju. Ali, kada su uinili
licemjerstvo (nifak), bojali su se da se o njima ne objavi Sura koja e pokazati ono to je
u njihovim srcima od licemjerstva, priali su ismijavajui se. To znai, da su postali
nevjernicima nakon njihovog vjerovanja. Termin ne ukazuje da su bili neprestano
munafici dok nije Uzvieni rekao:
"Ako ih zapita, oni e sigurno rei: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." (Et-Tewbe,
65)
Zato im je rekao:
"Ne ispriavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. Ako nekima od
vas i oprostimo, druge emo kazniti." (Et-Tewbe, 66) - Ukazuje na to da nisu bili svjesni
kada su poinili kufr, nego su mislili da to nije kufr."
Ovim se pojasnilo da je ismijavanje sa Allahovim ajetima i Njegovim poslanikom

kufr, kojeg poini, onaj ko ovo uini, poslije svog vjerovanja. To takoe ukazuje da je kod
njih iman bio veoma slab, pa su poinili ovaj haram, za kojeg su znali da je haram, ali
ga nisu smatrali kufrom. Ali, to je bio kufr kojeg su poinili, a oni nisu smatrali da je to
doputeno.
U ajetu je dokaz da ovjek ako poini kufr, ne znajui da je to kufr, nee
imati opravdanje, nego se smatra kafirom. Pa, poto je onda pree da se onaj ko
sumnja smatra kafirom, ejhul-Islam je na to skrenuo panju. 1
U deset spomenutih stvari koje kvare islam od ejha Muhammeda b. AbdulVehaba, rahimehullah, je dolo:
esta stvar: Onaj ko se bude ismijavao sa neim od Poslanikove vjere, ili
njegove nagrade ili kazne, biva kafirom kao to Uzvieni kae:
"Reci: 'Zar se niste Allahu i rijeima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?'
"Ne ispriavajte se! Jasno je da ste nevjernici." (Et-Tewbe, 65 -66)
Sedma stvar: Onaj od ljudi ko pomisli da moe izai iz okvira Muhammedovog
erijata je kafir. Zato to Allah kae:
"A onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena,
i on e na drugom svijetu biti meu gubitnicima." (Al-Imran, 85) " 2
IMAN JE RIJE^ I DJELO

ejh Muhammed b. Abdul-Vehab je bio upitan:
Pitalac je rekao: "Razmialjo sam o imanu, njegovoj snazi i slabosti, te da je
njegovo mjesto u srcu, a da je bogobojaznost njegov plod i sastavni dio, te da se sa
njegovom snagom jaa a sa slabou slabi."
Pa je odgovorio: "Tvoj je stav da je iman u srcu, a konsenzus selefa je da je
iman u srcu i organima zajedno. Kao to je to Allah spomenuo u suri El-Enfal i drugim. A
to se tie onoga to je u srcu i onoga to je u ostalim organima, on se poveava i
smanjuje. To je neto poznato. Selefi su se bojali za ovjeka slabog imana radi
licemjerstva, ili potpunog nestanka imana." 3
STAVOVI SEKTI U POGLEDU IMANA
Onaj
Onaj
Onaj
Onaj
Onaj
Onaj
ko
ko
ko
ko
ko
ko
misli da je iman rije, bez djela, on je murdija.

kae da je to rije i djela erijata, je takoe murdija.
kae da se iman poveava a ne smanjuje, rekao je stav murdija.
ne smatra potrebnom iznimku u imanu, on je murdija.
tvrdi da je njegov iman poput imana Dibrila i meleka, on je murdija.
tvrdi da se spoznaja desi u srcu makar je i ne izgovorio, on je murdija." 4
ejh Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Battin, rahimehullahu teala, kae:

"Mezheb e'arija je, da je iman puko potvrivanje, te da u njegov sklop ne
uvode djela organa. Kau: 'Iako su djela u hadisima spomenuta kao iman, to je samo
metaforino ne injenino'." 5
Takoe je, Allah mu se smilovao, rekao:
"to se tie muatezila, oni zastupaju stav poloaja izmeu dva poloaja,
mislei time da poinioc velikog grijeha biva na poloaju izmeu kufra i islama, te da
1
2
3
4
5
Tejsirul azizil hamid str. 419 420.

Akidetul muvehhidin, str. 456 457.
Dureru senijje (1 / 345 346).
nije musliman niti kafir. Takoe, kau da e vjeno ostati u Vatri, a onaj ko ue u Vatru
nee izai pomou efaata niti pomou neeg drugog.
to se tie haridija, oni su se suprostavili Aliji . A prije toga su ubili Osmana ,
proglasivi ga kafirom, i njega i Aliju, Talhu, Zubejra, Muaviju, obije skupine, Alijinu i
Muavijinu, smatrajui doputenim prolijevanje njihove krvi.
Osnova njihovog mezheba je pretjerivanje, to je Allah zabranio i na ta je
Allahov Poslaniik , upzoravao. Oni su proglasili nevjernikom onoga ko poini veliki
grijeh. Dok su neki od njih smatrali kufrom i male grijehe. Aliju i njegove pristalice su
proglasili kafirima bez ikakvog grijeha. Proglasili su ih kafirima radi dvojice sudija u
parnici, Amra b. el-Asa i Ebu-Musaa el-Earija, pa su rekli: 'Sud ne pripada nikome osim
Allahu'.
Ehli-sunnet vel dema'at su se sloili oko toga da poinioci velikih grijeha nee
boraviti u Vatri vjeno, ako umru na tevhidu. A onaj od njih ko ue u Vatru, radi grijeha,
izai e iz nje. Kao to o tome govore mutevatir hadisi od Allahovog Poslanika . 1
ISLAM I IMAN I GRANICE VEZE ME\U NJIMA

ejh Abdur-Rahman b. Hasan, rahimehullah,je bio upitan o razlici izmeu
islama i imana pa je rekao: ejhul-Islam Ibn-Tejmijje, rahimehullahu teala, je
rekao:
'Vjerovjesnik , je vjeru podijelio na tri stupnja, najvii je ihsan, sredinji je iman a
iza njega je islam. Svaki muhsin je mu'min, a svaki mu'min je musliman, ali nije svaki
mu'min muhsin, niti je svaki musliman mu'min, na to su ukazali i sami hadisi'.
ejhul-Islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, u govoru o islamu, imanu i ihsanu, i
onome to je meu njima od openitosti i posebnosti, je rekao:
'to se tie ihsana on je sam po sebi openitiji, ali je posebniji od imana kada je
rije o njegovim dijelovima. Iman je sam po sebi openitiji, ali je posebniji od islama
kada je rije o njegovim dijelovima.
U ihsan ulazi iman, a u iman ulazi islam.
Muhsini su posebniji od mu'mina. A mu'mini su posebniji od muslimana'.
Abdur-Rahman b. Hasan, u pojanjenju kae:
Reeno je, da je ovo opis islama bez imana, te da se nee zvati mu'minom osim
sa ogranienjem, i to je ono to uenjaci nazivaju osnovni iman, (mutlakul-iman).
To znai da, je izvrio pet ruknova, izvravajui ih javno i tajno, i to je ono to
smo rekli o znaenju islama i imana. Ovo je mezheb Imama Ahmeda i skupine od selefa
i uenjaka. Neki od ehli-sunneta su zastupali stav da su islam i iman jedno. Da je to
vjera, tako da se naziva islamom i imanom, to znai, da su to dva naziva za jednu
stvar. Ali, prvi stav je ispravniji. To je stav kojeg je podrao ejhul-Islam Ibn-Tejmijje,
rahimehullah, u svojim knjigama. Tako da se nee osvrtati na ono to je suprotno od
ova dva stava."2
OSNOVA IMANA BEZ KOJE NE]E BITI VALJAN OSIM

SA NJENOM REALIZACIJOM
ejh Ishak b. Abdur-Rahman u toku njegovog govora o stavovima ejha
Muhammeda b. Abdul-Vehaba, rahimehullah, o tevhidu i dokazima o njemu,
kae:
"ejh, rahimehullah, pojanjava to da je osnova i temelj islama svjedoenje 'La
ilahe illallah', i da je ovo osnova vjerovanja u Allaha, da je ovo najvrijedniji dio imana. A
u ovoj osnovi mora postojati znanje, djelo i potvrda, konsenzusom muslimana."3
1
2
3
Dureru senijje ( 1 / 360 363).

Dureru senijje (1 / 334 - 337).
Durer sunnije (1 / 518).
OBAVEZA RAZDVAJANJA IZME\U IMANA I NJEGOVIH OGRANAKA

I OSNOVA KUFRA I NJEGOVIH OGRANAKA
ejh Abdu-Latif b. Abdur-Rahman je postavio zlatne osnove u pogledu imana, koje
je preuzeo od znamenitog Imama Ibn-Kajjima el-Devzije. I onaj ko eli da prouava
razloge i propise imana i kufra ne moe a de se ne koristi njima. Pa kae, Allahu mu se
smilovao:
"Postoje osnove, ( kojih je pet : )
1. Da su sunnet i vjerovjesniki hadisi pojanjenje Kurànskih propisa i od

onoga to se htjelo tekstovima spomenutim u Allahovoj Knjizi
2. Da je iman osnova, te da ima brojne ogranke. Svaki ogranak od njih se

naziva imanom.
Najuzvieniji je ehadet La ilahe illallah, a najnii je uklanjanje smetnje sa puta.
3. Da je iman sastavljen od rijei i djela.

Ako nestane sranog vjerovanja, njegovog zadovoljstva, ljubavi prema Allahu i
vjerovanja u Njega, onda e iman nestati u cjelosti. A ako neto bude nedostajalo
od djela, kao to su namaz, had i dihad, sa postojanjem sranog vjerovanja i
prihvatanja, onda ovo biva takom razilaenja.
Ehli-sunnet se slae da mora postojati srano djelo, koje predstavlja njegovu
ljubav, zadovoljstvo i pokornost. Dok murdije tvrde da je dovoljno samo
vjerovanje, ime e osoba biti vjenikom. Tako da je razilaenje u djelima organa,
da li e radi toga poiniti kufr ili ne. To je razilaenje koje se pojavilo meu ehlisunnetom.
(Prvi stav je) Ono to je poznato kod selefa jeste, da se proglaava nevjernikom
onaj ko izostavi neto od ruknova islama, kao to su namaz, zekat, post i had.
Drugi stav je, da nije poino kufr osim ako ih negira.
Trei stav je: Razlikovanje izmeu namaza i drugih, a ovo su poznati stavovi.
4. Da postoje dvije vrste kufra: kufr u djelima i kufr negiranja i inata.
A to je da se nevjeruje u ono sa ime je doao Poslanik od Allaha, negirajui to i

odbijajui to iz inata, kao to su imena Gospodara, Njegova svojstva, djela,
propise koji predstavljaju Njegovu jednou, robovanje samo Njemu, Koji nema
sudruga, a sve ovo je suprotno imanu u svakom pogledu.
5. Da nije nuno, ako postoji jedan od ogranaka imana u robu, nazvati ga

mu'minom. Niti je nuno, ako postoji jedan od ogranaka kufra u robu,
nazvati ga kafirom, i ako je ono to je uinio kufr.
MUSLIMANI SE PO PITANJU PROPISA IZUZIMANJA U IMANU

DIJELE NA TRI STAVA
ejhul-Islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kae:
"to se tie izuzimanja u pogledu imana, kao da ovjek kae: 'Ja sam mumin
ina-Allah', ljudi se po tom pitanju dijele na tri skupine:
1. Neki to smatraju obaveznim.

2. Neki to smatraju zabranjenim.
3. A neki od njih doputaju obije stvari, shodno samom znaenju, i ovo je najispravnije
miljenje.
(1)to se tie onih koji su iznimku smatrali obaveznom, napravili su dvije greke.
Jedna je (pogreka), ta to je iman ono na emu ovjek umire. ovjek kod

Allaha biva vjernikom ili kafirom, shodno onome to je zasluio, ili shodno onome to je
prethodilo u Allahovom znanju da e na tome biti.
Ovo je pogreka velikog broja kasnijih generacija, kao to su kulabije i drugi od
onih koji su podrali dokaze ehli-sunneta i hadisa. Od njihovih stavova je to ako se
kae: 'Ja sam mumin ina-Allah', mislei time da se iman ne moe razlikovati po svojim
stupnjevima, niti da ovjek moe sumnjati u njegovo postojanje, nego sumnja u
njegovu budunost. Iako sam znao da su ovo pojanjavali mnogi od kasnijih generacija,
od muhadisa od Ahmedovih sljedbenika, Malikovih, afijinih i drugih, ali ne znam da je
iko od njih time obrazlagao iznimku".
Kaem da murdije i dehemije zabranjuju iznimku, u trenutnom stanju i u
budbunosti. A ovi to zabranjuju u trenutnom stanju dok doputaju u budunosti.
"Druga pogreka u pogledu izuzimanja je ta, to potpuni (obavezni) iman
sadri injenje onoga to je Allah naredio, ostavljanje onoga to je zabranio, pa ako
ovjek kae: 'Ja sam mumin', na osnovu ovoga, on sam sebi svjedoi da je od
dobroinitelja i bogobojaznih, koji izvravaju sve ono to im se nareuje i klone se
svega onoga to im je zabranjeno. Time biva od Allahovih evlija. to spada u hvaljenje
samog sebe i svjedoenja o onome to ne zna. Kada bi ovo svjedoenje bilo ispravno,
onda bi morao sam sebi posvjedoiti dennetom, ako umre na tom stanju. Ovo je
pogreka svih onih koji su prethodili i koji su koristili izuzimanje, iako su smatrali
doputenim izostavljanje izuzimanja u drugom smislu."
Hillal prenosi od Ebu-Taliba da je rekao: "uo sam Ebu-Abdullaha da kae:
'Mi mislimo da se iznimka mora koristiti, jer, ako kau mumin, iznijeli su rije, a
iznimka se koristi za djela ne za rije'."
Od Ishaka b. Ibrahima se prenosi da je rekao:
"uo sam Ebu-Abdullaha da kae: 'Koristim hadis Ibn-Mesuda u pogledu iznimke
u imanu, zato to je iman rije i djelo, a djelo je in, mi smo iznijeli rije, ali se bojimo da
smo zakazali po pitanju djela. Tako da mi se svia koritenje iznimke u imanu pa da se
kae: 'Ja sam mumin ina-Allah'." A ovoga je veoma mnogo u Ahmedovom govoru i
njemu slinih.1
GLAVE[INE TAGUTA I SVOJSTVO NEVJEROVANJA U NJIH

Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Battin kae:
"to se tie definicije taguta, njegov naziv je uzet iz rijei 'taga', to znai prei
granicu u glagolu 'tagav-vutu', zatim je harf 'vav' preneen u 'elif', pa su gramatiari
rekli: Njegov oblik je 'fealut' dok je harf 'ta' viak.
El-Vahidi je rekao: "Svi lingvistiari su rekli: 'Tagut je ono to se oboava mimo Allaha.
Bio on jedan ili ih bilo vie, mukog ili enskog roda'.
Lejs, Ebu-Ubejde, El-Kesai, i svi ostali lingvistiari, su rekli da je tagut vra, ejtan ili
svaka glaveina zablude.
Malik i drugi od selefa i halefa su rekli: "Sve ono to se oboava mimo Allaha je
tagut."
Omer b. Hattab , Ibn-Abbas , i mnogi mufesiri su rekli: "Tagut je ejtan."
Ibn-Abbas u predaji od Atije kae: 'Kumiri su kipovi, dok su taguti refleksija kipova
koja stoji ispred njih, prenosei lai za njih kako bi zavodili ljude.'
U predaji od El-Vabija kae: 'Kumir se odnosi na vraa a tagut se odnosi na
sihirbaza.' "
Ibn-Kesir, rahimehullah, o ovim rijeima kae:
1
Dureru senijje, (1 / 511 554).
"kako ele da im se pred Tagutom sudi." (En-Nisa, 60)

Kada je spomenuto da je ovaj ajet objavljen o onima koji su htjeli da im se sudi
po miljenju Ka'ba b. Erefa ili po dahilijetskom sudu, i slino tome, rekao je: "Ajet je
openitiji od svega toga, jer kudi svakog onog ko odstupi od Kuràna i sunneta sudei
po neemu mimo njih, od lai, tako da se ovdje pod tagutom podrazimijeva ovo
znaenje."
ejh Muhammed b. Abdul-Vehab, je rekao:
"Znaj, Allah ti se smilovao, da je prvo ono to je Allah naredio ljudima bilo
nevjerovanje u taguta i vjerovanje u Allaha. Dokaz tome su rijei Uzvienog:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet inite, a taguta se klonite!" (EnNahl, 36)
to se tie svojstva nevjerovanja u taguta, to je da bude ubijeen da je to
oboavanje mimo Allaha i da ga se kloni, mrzi i da proglasi kafirima njegove
pristalice te da se prema njima neprijateljski odnosi. Taguta ima mnogo ali njihovih
glaveina je pet:
1.
EJTAN, KOJI POZIVA NA OBOAVANJE NEKOG DRUGOG MIMO ALLAHA.
"O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne oboavajte ejtana, on vam je
neprijatelj otvoreni."
(Jasin, 60)
2.
NEPRAVEDNI VLADAR KOJI JE IZMIJENIO ALLAHOVE ZAKONE.
"Zar ne vidi one koji tvrde da vjeruju u ono to je objavljeno tebi i u ono to je
objavljeno prije tebe,
kako ele da im se pred Tagutom sudi, iako im je nareeno da u njega ne vjeruju?!
A ejtan eli da ih samo u veliku zabludu navede!" (En-Nisa, 60)
3.
ONAJ KO SUDI PO ONOME TO ALLAH NIJE OBJAVIO.
"A oni to ne sude prema onom to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (El-Maide,
44)
4.
ONAJ KO TVRDI DA POZNAJE GAJB MIMO ALLAHA.
"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onoga koga On za poslanika
odabere;
zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji e ga uvati." (El-Dinn, 26 27)
5.
ONAJ KO JE OBOAVAN MIMO ALLAHA TE SE ZADOVOLJI TIM OBOAVANJEM.
"A onoga od njih koji bi rekao: 'Ja sam, doista, pored Njega, bog!', kaznili bismo
Dehennemom,
jer Mi tako kanjavamo zulumare." (El-Enbija, 29)
Znaj da ovjek nee postati vjernikom u Allaha sve dok ne zanegira taguta.
Dokaz tome su rijei Uzvienog:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, dri se za najvru vezu, koja se nee
prekinuti!
A Allah sve uje i zna!" (El-Beqare, 256) " 1
To znai, da su tri vrste taguta:
tagut u vlasti,
tagut u ibadetu
tagut u pokornosti i slijeenju.
ejhul-Islam Ibn-Tejmijje u svom Minhadu, kao i Ibn-Kesir u svom Tefsiru, su

spomenuli da onaj ko to uini biva kafirom u Allaha. Dok je Ibn-Kesir dodao da mora biti
lien ivota. Sve dok se ne povrati Allahovom sudu i sudu Njegovog Poslanika." 2
Ibnul-Kajjim kae:
'Tagut je sve ono sa ime se pree granica u pretjerivanju, a to je prelaenje
granice. Sve ono po emu se sude dvojica parniara mimo Allahove Knjige i sunneta
Njegovog Poslanika , je tagut, jer se sa njim prekoraila granica.
ejh Abdur-Rahman es-Sa'di, rahimehullah, kae:
"Svako ko vlada po onome to nije Allahov erijat on je tagut." 3
PROGLA[AVANJE TAGUTA I NJEGOVIH PRISTALICA KAFIRIMA

I ODRICANJE OD NJIH JE USLOV VALJANOSTI ISLAMA
ejh Muhammed b. Abdul-Vehab kae:
"Znaenje nevjerovanja u taguta, podrazumijeva odricanje od svega onoga to je
od ubjeenja, mimo Allaha, u pogledu dinna, ovjeka, drveta, kamena i slinog. Da
svjedoi da je to kufr, zabluda, da ga mrzi makar on bio tvoj otac ili brat.
A onaj ko kae: 'Ja ne oboavam nikoga osim Allaha, ali se neu suprostaviti
uglednicima niti kupolama nad kaburovima (turbetima)', i slinom tome, ovaj negira 'La
ilahe illallah', i on nije uznevjerovao u taguta." 4
"Vjera islam nee biti valjana osim sa odricanjem od taguta i njihovog
proglaavanja kafirima. Kao to je Uzvieni rekao:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, dri se za najvru vezu." (El-Beqare,
256) 5
Takoe, Allah mu se smilovao, pojanjavajui razliku izmeu velikog i malog
irka, kae:
1
2
3
4
5
Medmuatu tevhid str. 329 330 i Dureru senijje (1 / 161 163).

Dureru senijje (10 / 502 505).
Tejsirul kerimi Rahman (1 / 363).
Medmuatu resail vel mesail neddije (4 / 33 34).
"Ne moe se porediti irk, kojim ako ga ovjek izrekne sa rijeju od njegove vrste,
(na njegovom jeziku), ili da pohvali tagute, ili se raspravlja radi njih titei ih, on time
izlazi iz islama, makar klanjao i postio; u odnosu na irk koji ne izvodi iz islama nego
njegovog poinioca moe dovesti do erijatske kazne, ili da mu Allah oprosti, tako da
izmeu ove dvije rijei postoji velika razlika." 1
Takoe, Allah mu se smilovao, nakon to je govorio o tevhidu, njegovim
vrstama i dokazima, kae:
"Tako vam Allaha, brao, drite se osnove vae vjere, njegovog poetka pa do
kraja, repa i glave, a to je ehadet 'La ilahe illallah'. Upoznajte se sa njegovim
znaenjem. Volite one koji mu pripadaju, smatrajte ih svojom braom, makar bili od vas
udaljeni. Tagute proglasite nevjernicima, mrzite one koji ih vole ili se raspravljaju radi
njih, ili one koji ih ne ele proglasiti nevjernicima ili pak kae: 'Allah me nije obavezao
da se njima bavim'. On je o Allahu iznio la i izmiljotinu. Naprotiv, Allah ga je obavezao
da se njima pozabavi, naredio mu je nevjerstvo u njih, odricanje od njih, makar bili
njegova braca ili djeca.
Tako vam Allaha, drite se osnove vae vjere ne bi li ste se susreli sa vaim
Gospodarem ne pripisujui mu nita od irka. Allahu usmrti nas muslimanima i spoj nas
sa dobrima."2
"A ti, kojem je Allah dao blagodat islama i onaj koji si spoznao da nema drugog
boanstva, koje zasluuje ibadet, osim Allaha, nemoj misliti ako kae: 'Ovo je istina, i ja
se klonim svega to je mimo Njega, ali se neu suprostaviti muricima, niti u o njima
govoriti bilo ta'.
Nemoj misliti da e samo time ui u islam, nego, naprotiv, mora postojati
mranja prema njima, mrnja prema onima koji ih vole. Mora ih se poniavati i
neprijateljski se prema njima odnositi. Kao to su tvoj otac Ibrahim , i oni koji su bili sa
njim rekli:
... "Mi s vama nemamo nita, a ni s onim to vi, umjesto Allaha, oboavate, mi vas se
odriemo,
i neprijateljstvo i mrnja e se izmeu nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha,
Njega Jedinog, vjerovali!" ... (El-Mumtehine, 4)
Uzvieni kae:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, dri se za najvru vezu." (El-Beqare,
256)
I kae:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet inite, a taguta se klonite!" (EnNahl, 36)
Ako bi ovjek rekao: 'Ja ne slijedim Vjerovjesnika , ali znam da je na istini, i neu
se suprostaviti Latu, Uza'u, neu se suprostaviti Ebu-Dehlu i njima slinima, ja nemam
sa tim nita'. Njegov islam nee biti ispravan." 3
"Onaj ko spozna znaenje 'La ilahe illallah', spoznat e da onaj ko sumnja ili se
koleba u kufr onoga ko pripie Allahu irk, on nije uznevjerovao u taguta." 4
1
2
3
4
Dureru
Dureru
Dureru
Dureru
senijje
senijje
senijje
senijje
(10 / 55 65).
(2 / 119 120).
(2 / 109)
(11/ 523) sa blagim posredovanjem.
VLAST PRIPADA SAMO ALLAHU

Pokornost u dozvoljavanju ili zabranjivanju neega je jedna od najprisnijih
karakteristika ibadeta.
ejhovi Abdul-Aziz b. Baz, Abdur-Rezzak el-Afifi, Abdullah b. Gudejan i
Abdullah b. Ku'd, Allah im se svima smilovao, su rekli:
"Od vrsta velikog irka je da se pripie Allahu ortak u zakonodavstvu, tj. da ga
uzme za svog zakonodavca mimo Allaha, ili kao Allahovog ortaka u davanju zakona, da
se zadovolji sa njegovom presudom, te da se vlada po tome to je dopustio ili zabranio,
kao u smislu ibadeta, pribliavanja, suenja i presuda u parnicama, ili da to smatra
dozvoljenim makar ga ne smatrao vjerom.
O tome je Uzvieni rekao:
Merjemina.
A nareeno im je da samo jednom Bogu ibadet ine nema boga osim Njega. On je vrlo
visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (Et-Tewbe, 31)
Primjera u vezi ovoga je mnogo u ajetima i hadisima u kojima se navodi
zadovoljstvo sa propisima mimo Allahovih, ili odbijanje suenja prema Allahovim
propisima te odbacivanje istih.
Ovo je vrsta irka radi ako je ovjek poini otpada od vjere ili ubjeenja islama.
Ako umre na tome, nee mu se klanjati denaza, niti e biti zakopan u groblje
muslimana, njegov imetak se ne nasljeuje nego pripada bejtul malu muslimana. Ono
to zakolje se nee jesti. Nego e mu se presuditi smrtna kazna. to e na sebe preuzeti
muslimanski vladar, osim to e mu se dati prilika na pokajanje prije ubistva. Ako se
pokaje njegovo pokajanje e se prihvatiti i nee biti ubijen, a prema njemu e se
odnositi kao prema ostalim muslimanima." 1
OD NAJVE]EG NEREDA JE VLADANJE PO ONOME [TO NIJE OD

ALLAHA I NJEGOVOG POSLANIKA
ejh Abdur-Rahman b. Hasan u pojanjenju Kitabu tevhida, kae:
Allah kae:
"I kada im se kae: 'Doite na ono to je Allah objavio i doite Poslaniku!'
vidi licemjere kako se od tebe sasvim okreu!" (En-Nisa, 61)
Znameniti uenjak, Ibnul-Kajjim, rahimehullahu teala, kae: "Ovo je dokaz da
onaj ko se pozove na suenje po Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika , pa
odbije, on je munafik."2
ejh Salih el-Fevzan, Allah ga sauvao, kae:
Allah je negirao iman onome ko sudi po neemu mimo Njegovog erijata.
Uzvieni Allah kae:
"Zar ne vidi one koji tvrde da vjeruju u ono to je objavljeno tebi i u ono to je
objavljeno prije tebe, kako ele da im se pred Tagutom sudi, iako im je nareeno da u
njega ne vjeruju?!" (En-Nisa, 60)
Pa sve dok Uzvieni kae:
1
2
Fetva stalnog odbora (1 / 516 - 517)sa blagim posredovanjem.

Fethul medid, str. 381
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee vjerovati dok za sudiju u sporovima meusobnim
tebe ne prihvate,
a potom u duama svojim tegobe ne osjete za ono to si odredio i sasvim se ne
predaju!" (En-Nisa, 65)
PROPIS DR@AVE KOJA SUDI PO IZMI[LJENIM ZAKONIMA

Stalni odbor je bio upitan u treem pitanju fetve br. 5236:
Pitanje: Mi ivimo pod vlau koja nije muslimanska i koja sudi po izmiljenim
zakonima. Da li imamo pravo da svoje parnice diemo pred njih?
Odgovor: Hvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog
poslanika, njegovu porodicu i ashabe, a zatim: Muslimanu nije dozvoljeno da trai
presude u sudstvu koje nije muslimansko. Uzvieni Allah kae:
"A oni to ne sude prema onom to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (El Maide,
44)
Uspjeh je kod Allaha i neka je salavat i selam na naeg Vjerovjesnika, njegovu
porodicu i ashabe.
Predsjedavajui: Abdul Aziz b. Abdullah b. Baz 1, Kopresjedavajui odbora: Abdu
Rezzak El Afifi, lan odbora: Abdullah b. Gadijjan, lan odbora: Abdullah b. Kaud
LJUBAV PREMA MUSLIMANIMA I ODRICANJE OD MU[RIKA
ejh Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, kae:

Nee valjati vjera kod jednog ovjeka, makar ispoljio tevhid Allahu i ostavio irk,
sve dok ne bude iskazao svoje neprijateljstvo muricima, zatim ispoljavanje tog
neprijateljstva i mrnje.2
ejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul Vehab, Allah da im se obadvojici
smiluje, kae:
Imam Ibnul Kajjim kae: Nee se spasiti od irka i to ovog velikog irka osim onaj
ko bude oisti svoj tevhid prema Allahu. I ko se priblii Allahu mrnjom protiv murika.
PRAVAC ISPRAVNIH SELEFA U POGLEDU IMANA

U ALLAHOVA IMENA I SVOJSTVA
ejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul Vehab, da im se Allah smiluje svima,
kae:
Na pravac u osnovama vjere je pravac ehlu sunneta vel demata. Na put je put
selefa. Koji je najsigurniji put. Ili ak to vie najznastveniji i najvri. Za razliku od oni
koji su rekli da je put potonjih znanstveniji.
A to je da mi potvrujemo ajete i hadise koji govore o svojstvima onakvima kakva
jesu. A njihovo znaenje, pored ubjeenja u njihovu sutinu, preputamo Allahu. Jer
kada je Malik, a bio je od najuglednijih uenjaka selefa, bio upitan o uzvienost u
Allahovim rijeima:
"Svemilosni, Koji se nad Arom uzvisio." (Ta ha, 5)

Rekao je: Uzvienost je poznata, kakvoa nepoznata, iman u to je vadib a
pitanje o tome je novotarija.3
ZLATNA PRAVILA SELEFA U VJEROVANJU U KADA I KADER
1
2
3
Fetve stalnog odbora za nauno istraivanje i fetve (1 / 544 545).

Durer sunnije, (8 / 338).
Vjerovanje u Allahov rububijet nee biti prihvaeno sve dok se ne upotpuni

vjerovanje u Allahov kada i kader.
Allah je odredio iman i vidove pokornosti, njihove razloge i zavolio ih je. Odredio
je kufr, grijeenje i njihove razloke i zamrzio ih je.
Allahova mo je sveobuhvatna, Njegovo znaje je potpuno, On stvara sve,

Njegova mudrost je potpuna. Ovo su osnove vjerovanja u kader i predanosti njemu.
Zlo u Allahovim odredbama se vraa na efekte Njegovih djela. Ne na Njegovo

sveto Bie i uzviena svojstva. ime bivaju razlogom nepravde roba, njegovog
odstupanja i neznanja. Tako da je nemogue Allahu pripisati zlo.
Vjerovanje u kader se nee upotpuniti sve dok rob ne bude ubijeen da ono to
ga mimoie nije ga moglo pogoditi, a ono to ga je pogodilo nije ga moglo mimoii.
Jer su odreenja bila zapisana prije pedeset hiljada godina, zatim su pera uzdignuta a
stranice osuene.
Nema spasa od vatre niti prihvaanja dobrih djela prije nego to se uspostavi ova
osnova i nakon realizacije shodno onome to eli Gospodar i kako je pojasnio
Poslanik , po shvatanju njegovih asnih ashaba, prenosilaca Njegove objave i
eriajta.
Vjerovanje u kader i predanost njemu ne znai da nije potrebno sagledati uzroke,

uini ono to je obino, ono to e dovesti do koristi i zatititi od tete. Nego je
potrebno uloiti i uiniti uzroke pridravajui se stalnih djela, sa osloncem i
tevekulom na Allaha kako bi se robu upotpunio njegov tevhid i da bi se realizovalo
robovanje radi kojeg je stvoren.
ejh Sulejman b. Abdullah u pojanjenju Kitabu tevhid
POGLAVLJE O ONIMA KOJI NEGIRAJU KADER

Poto tevhid rububijet nije mogue upotpuniti osim sa potvrdom kadera,
Kurtubi kae:
Kader je korijen rijei kadertu ejen (mogu neto uiniti) sa blagim vokalom
nakon 'dal', pa se kae: akdiruhu ve akduruhu kadren va kaderen (to znai : Ja imam
mo da to uinim ili sam moan) ako nastane njegovom moi. Pa e se za njega rei:
Kaddertu, akddiru takdiren, sa ojaanim 'dal' om.
El Begavi u erhu sunneti kae:
Vjerovanje u kader je obavezni farz. A to je da vjeruje da je Allah stvoritelj djela
Svojih robova, dobrih i loih, te da ih je zapisao na Levhil mahfuz prije nego to ih je
stvorio. Uzvieni Allah kae:
"Allah stvara i vas i ono to napravite?" (Es Saffat, 96)
ejhul Islam Ibn Tejmijje, kae:
Mezheb ehlu sunneta u ovom poglavlju i drugim je ono na ta su ukazali Kur'an i
sunnet. I na emu su bili prethodnici meu prvacima od muhadira i ensarija i onih koji
su ih slijedili u dobroinstvu. A to je da je Allah stvoritelj svega, Njegov gospodar i
vladar. U to ulazi :
Sve to je postojee po sebi, i u emu su postojea svojstva, od djela robova i svega
onoga to je mimo djela robova.

Ono to Allah hoe ono bude a ono to nee ne moe ni biti.
Nita ne postoji a da nije sa Njegovom voljom i odreenjem.
Njemu se nita nemoe oduprijeti ono to On hoe. Nego je On kadar da uini sve.
I nita nee uiniti a da nije kadar da to uini.
On zna ta je bilo i ta nije. I ono to nije bilo da je bilo kako bi bilo. U to ulaze djela
robova.
On je odredio odredbe stvorenja prije nego to ih je stvorio. Odredio im je opskrbu,
duinu ivota i djela. On im je to propisao i propisao im je ono ka emu e ii od sree

ili nesree.
Oni vjeruju u Njegovo stvaranje u svemu.
I Njegovu mo u svemu.
Njegovu volju u onome to je bilo.
Njegovo znanje o stvarima prije nego to su bile.
Njegovo odreenje istih.
i Njegovo pisanje istih prije nego to su bile.
Ibnul Kajjim kae da postoje etiri stupnja kadera:
1. Allahovo znanje o stvarima prije njihovog postojanja.

2. Pisanje toga kod Njega oduvijek prije stvaranja nebesa i Zmelje.
3. Volja koja obuhvata sve postojee, tako da nita postojee ne moe izai iz tog
okvira isto kao to nemoe izai iz okvira Njegovog znanja.
4. Njegovo stvaranje, oblikovanje i formiranje stvari. Allah je Stvoritelj svega

a ono to je mimo Njega je stvorenje.
Kae Ibnul Kajjim : Ibn Omer je rekao:
Tako mi Allaha, kada bi neko od njih posjedovao koliko je planina Uhud zlata,
zatim ga potroio na Allahovom putu, ne bi bilo od njega prihvaeno sve dok ne
povjeruje u kader. Zatim je kao dokaz naveo Poslanikove rijei:
Iman je da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, i da
vjeruje u odreenje, njegovo dobro i zlo. Biljei ga Muslim.
II POGLAVLJE
IRK I MURICI
DEFINICIJA [IRKA
ejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, da im se Allah obadvojici smiluje, kae:
irk je pripisivanje Allahu druga u onome u emu zasluuje i emu je
samo On izdvojen od ibadeta, tajnog i javnog. Kao to su ljubav, potinjenost,
velianje, strah, nada, priklanjanje, tevekul, rtvovanje, pokornost i tome slino od
ibadeta.
Onaj ko pripie Allahu druga u bilo emu od toga smatra se mnogobocem u
pogledu svog Gospodara . Sa Njime je usporedio i izjednaio nekog drugog. Te je od
Njegovih stvorenja poistovjetio Ga kao sa ortakom. Pri tome se ne uslovljava da mu
pripie ortakluk u rububijetu ili samostalno neemu od toga. 1
ejh Salih b. El Fevzan El Fevzan kae:
irk je usmjeravanje bilo ega od ibadeta nekom mimo Allaha, kao to je dova,
rtvovanje, zavjetovanje ili traenje pomoi od nekoga mimo Allaha u onome u emu
niko nemoe pomoi osim Allaha.2
ejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul Vehab, Allah im se obadvojici smilova,
kae: Ibnul Kajjim, rhiemhullahu teala, u pojanjenju poloaja u pokajanju,
kae:
to se tie murika, njih su dvije vrste: Veliki i mali.
1
2

Irad ila sahihil iatikad ve redd ala ehli irki vel ilhad, str. 43.
ejh Sulejman b. Abdullah, govorei o stanjima murika sa njihovim

boanstvima, kae:
Ako ti je ovo jasno znaj da se rik dijeli na tri skupine u odnosu na vrste tevhida.
Svaka od njih moe biti veliki i mali, ope gledano. Moe biti veliki u odnosu na mali ili
da bude mali u odnosu na veliki irk.
Prva skupina : IRK U RUBUBIJJETU I NJEGA POSTOJE DVIJE VRSTE
1. irk negiranja.
On predstavlja najgori vid irka kao to je Faraonov irk kada je rekao: A ko je
Gospodar svjetova? Od ove vrste irka je irk filozofa koji zastupaju postojanje svijeta
oduvijek. Te da nije postojalo nepostojanje prije njega u osnovi. Nego da nije prestajao
biti niti da e nestati. Dok su pojave kod njih sve u cjelosti uzete ili se dogodile iz
razloga i posrednika koje su opet uzrokovale njihovo postojanje kao to su razumi i
due...
2. irk onoga ko sa njime uini nekog drugog kao boanstvo iako ne negira
njegova imena, svojstva i rububijet.
Kao to je irk krana koji su Ga smatrali teim od trojice. Ili medusija koji su
dogaaje i tok stvari od dobra pripisali svjetlosti a dogaaje zla tami.
Od ovog irka je mnogo onoga to se pripisuje irk sazvijeima, smatrajui ih da
one vladaju ovim svijetom, kao to je sluaj sa irkom sabejaca i drugih.
Kaem da se tome moe dodati irk pretjeranih oboavaoca kaburova koji tvrde
da due evlija imaju utjecaja u vladanju svijetom nakon smrti. Te da oni ispunjavaju
potrebe, otklanjaju nedae, pomau one koji ih prizivaju, uvaju i tite one koji im se
priklone. Ovo su specifinsti rububijjeta kao to su to neki spomenuli vezano za ovu
vrstu.
Druga skupina : IRK U POGLEDU TEVHIDA ALLAHOVIH IMENA I SVOJSTAVA
Koji je neto blai od prethodnog a njega postoje dvije vrste :
1. Poistovjeivanje Stvoritelja sa stvorenjima

Kao to bi neko od njih rekao: Njegova ruke je poput moje, sluh poput mog sluha,
vid Mu je poput mog vida, Njegovog izvisivanje nad Arom je poput mog sjedenja. Ovo
se smatra irkom muebbiha.
2. Uzimanje imena lanim boanstvima od Allahovim imena.

Uzvieni Allah kae :
"Allah ima najljepa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreu Njegova
imena
kako budu radili, onako e biti kanjeni! "(El Araf, 180)
Ibn Abbas kae:
Izvruu Njegova imena tj. ine irk. Takoe od njega se prenosi da je rekao: Ime
Lat su dali od El Ilah a Uzat od El Aziz.
Trea skupina : IRK U TEVHIDUL ULUHIJJETU I 'IBADETU.
Kurtubi kae:
Osnova zabranjenog irka je ubjeenje postojanja Allahovog ortaka u uluhijetu.
Ovo je najvei irk i ovo je irk dahilijeta. Nakon njega dolazi ubjeenje da postoji
Allahov ortak u djelovanju. A to je kao da neko kae: Neko mimo Allaha ini i stvara,
makar ne bio ubijeen da je on bog. Ovo je Kurtubijev govor.
A njega (irka) su dvije vrste:
1. Da pripie Allahu sudruga prizivajui ga kao to se priziva Allah

Trai od njega efat kao to se trai od Allaha. Nada se od njega kao to se nada
od Allaha. Voli ga kao to se voli Allaha. Boji ga se kao to se boji od Allaha. Ili ope
reeno da pripie Allahu sudruga oboavajui ga kao to se oboava Allaha. Ovo je
najvei irk za kojeg Allah kae:
"I Allahu ibadet inite i nita Mu ne pridruujte ..." (En Nisa, 36)
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet inite, a taguta se klonite!" (En
Nahl, 36)
Uzvieni Allah kae:
"Oni pored Allaha, oboavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist
pribaviti, i govore: 'Ovo su nai zagovornici kod Allaha. Reci: 'Kako da Allahu kazujete
da na nebesima i na Zemlji postoji neto a On zna da ne postoji! ist je On i vrlo visoko
iznad onih koje smatraju Njemu ravnim."
(Junus, 18)
Uzvieni kae:
"Allah je nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih u est dana stvorio, a zatim se nad
Arom uzvisio;
vi, osim Njega, ni zatitnika ni posrednika nemate, pa zato se ne opomenete?" (Es
Sedde, 4)
Mnogo je ajeta koji govore o zabrani i koji pojaanjavaju neispravnost ovog irka.
2. Mali irk
Kao to je pretvaranje i uobliavanje djela radi stvorenja (). Ili ne
ispoljavanje iskrenosti radi Allaha u ibadetu. Nekada to biva velikim irkom shodno
stanju i namjeri govornika. Ovo je sutina Ibnul Kajjimovog govora i drugih. 1
Ovom slijedi irk pripisan Allahu u smislu termina kao to je zaklinjanje nekim
drugim mimo Allaha ili da kae: ta ti i Allah hoete. Ili: Ja nemam nikoga osim tebe i
Allaha. Ja sam u tvojoj i Allahovoj zatiti i slino tome.
ejh Abdu Rahman b. Hasan, Allah im se obadvojici smilovao, kae:
Znaj da je suprotno od tevhida irk, a njega su tri vrste :
1. veliki irk,
2. mali irk
3. i skriveni irk.
PRVA VRSTA : Dokaz o postojanju VELIKOG IRKA su rijei Uzvienog :
"Allah, doista, nee oprostiti da se Njemu ita ravnim smatra, a kome hoe oprostit e
sve osim toga; onaj ko Allahu to ravnim bude smatrao - doista je daleko zalutao!" (En
Nisa, 116)
Kao i ajet :
"A Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, ibadet inite Allahu, i mome i vaem Gospodaru!
Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u Dennet zabraniti i boravite
njegovo e Dehennem biti;
1
Tejsirul azizil hamid str 28 30.
a zulumarima nee niko moi pomoi." (EL Maide, 72)

Njega ( velikog irka ), su etiri vrste:
1. irk u dovi
"Kad se u lae ukrcaju, Allaha mole, iskreno Mu se predajui, a kada ih On do kopna
dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju."(El Ankebut, 65)
2. irk u namjeri , htijenju i elji

"Onima koji ele ivot na ovom svijetu i ljepote njegove Mi emo dati plodove truda
njihova i nee im se u njemu nita prikratiti. Njih e na onom svijetu samo vatra pei;
tamo nee imati nikakve nagrade za ono to su na Zemlji radili i bit e uzaludno sve to
su uinili." (Hud, 15 - 16)
3. irk u pokornosti
Merjemina.
A nareeno im je da samo jednom Bogu ibadet ine nema boga osim Njega. On je vrlo
visoko
iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (Et Tewbe, 31)
Tumaenje ovih ajeta u to nema sumnje bi bilo: Pokoravanje uenima i
pobonima u grijeenju, ne upuivanje dova njima, kao to je to protumaio
Vjerovjesnik Adijju b. Hatimu kada mu je rekao: Mi ih nismo oboavali. Pa mu je
spomenuo kao je pokoravanje njima u grijeenju isto kao i njihovo oboavanje.
4. irk u ljubavi
"Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaaju; vole ih kao to se Allah voli!" (El
Beqare, 165)
DRUGA VRSTA JE : MALI IRK , a to je er rija' ili pretvaranje kao to Uzvieni
kae:
"Ko udi da se sa svojim Gospodarem susretne neka ini dobra djela I u ibadet
neka nikoga Njemu ne smatra ravnim." (El Kehf, 110)
TREA VRSTA JE : SKRIVENI IRK za kojeg Vjerovjesnik kae:
irk u ovom ummetu je skriveniji nego to je hod crnog mrava na bijelom

kamenu u tamnoj noi. 1
LJUDI SU OBAVEZNI DA SPOZNAJU [IRK. OVO JE OSNOVA OD AKAIDSKIH OSNOVA.

I ISLAM JEDNOG ÔVJEKA NE]E BITI VALJAN OSIM SA NJOM
ejh Abdullah b. Abdu Rahman Ebu Battin kae:
udno je to da pojedini ljudi kada uju da neko govori o ovoj rijei, njenoj potvrdi
i negaciji, pokude to i kau: Mi nismo odgovorni za druge niti da im o tome govorimo.
Ali e mu se rei da je obavezan da spozna tevhid radi kojeg je Allah stvorio ljude i
dine. Sve poslanike je poslao da pozivaju u njega. Kao i spoznaja njemu suprotnog,
irka, koji nee biti oproten niti e se prihvatiti opravdanje zbog njegovog neznanja. A
u njemu nije dozvoljeno slijepo slienje jer je ovo osnova osnova. 2
UZIMANJE POSREDNIKA RADI PRIDOBIJANJA KORISTI I OTKLANJANJA [TETE

U sklopu deset stvari koje kvare islam od ejha Muhammeda b. Abdul Vehaba,
rahimehullahu teala, stoji:
1
2
Medmuatu tevhid, str. 463.

Akidetu muvvehidin, Risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin, str. 11.
Drugi razlog koji kvari islam : Onaj ko uini nekoga kao posrednika izmeu
sebe i Allaha, prizivajui ih i molei od njih efat i oslanjanje na njih, ponio je kufr po
konsenzusu.1
OBAVEZA UPOZORAVANJA OD [IRKA I ONOGA [TO VODI KA NJEMU

ejh Salih El Fevzan, Allah ga sauvao, kae:
Postoje stvari koje variraju izmeu velikog i malog irka, shodno onome to se
nae u srcu njegovog poinioca. Ili od onoga to proistie od njegovih rijei ili djela. Od
toga je Vjerovjesnik upozorio ummet pa izmeu ostalog i od :
1-Uzimanje narukvice ili konca i slinog sa ciljem otklanjanja i odbijanja

nedae
2-Vjeanje talismana
3-Potraga za blagoslovom putem drvea, kamenja, tragova i graevina

4-Sihr
5-Gatanje
6-Praznovjerje
7-Astrologija
8-Traenje kie od zvijezda
Akidetu muvvehidin, str. 456.

Od Imrana b. Hussajjina r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik vidio kod nekog ovjeka na ruci narukvicu
od platine, pa je rekao: ta ti je ovo? Kae: Ovo je protiv reume (klonulosti). Pa je rekao: Skini to, ona ti
nee poveati osim reumu. Da si umro a ona na tebi, nikada ne bi bio spaen.
3
Kao to je hadis Ibn Mesuda r.a., kae: uo sam Allahovog poslanika da kae: Rukja, talismani i zapisi su
irk.
4
Od Ebu Vakida EL Lejsija se prenosi da je rekao: Poli smo sa Allahovim poslanikom na Hunejn. A bili smo
skorog vremena u kufru. Murici su imali jedno drvo nad kojim su bdjeli i o njega kaali svoje oruje, po
imenu Zatul envat. Proli smo pored drveta i rekli: Allahov poslanie, odredi i ti nama jedno drvo zatul
envat kao to i oni imaju Zatul envat. Pa je Allahov poslanik rekao: Allahu ekber, to je sunnet. Rekli ste,
tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, isto kao to su sinovi Israilovi rekli Musau: "Napravi i ti nama boga
kao to i oni imaju bogove!" (El Araf, 138) - Vi ete slijediti puteve onih koji su bili prije vas.
5
Od Ebu Hurejre se preosi da je Allahov poslanik rekao: uvajte se sedam unitavajuih grijeha. Pa su
rekli: Allahov poslanie, koji su to grijesi? Kae: Pripisivanje Allahu ortaka, sihr, ubijanje nedune due koju
je Allah zabranio osim sa pravom, koritenje kamate, jedenje imetka jetima, bjeanje sa bojnog polja I
potvranje ednih i reposnih vjernica.
6
U Muslimovom Sahihu od nekih Poslanikovih ena se prenosi da je Vjerovjesnik rekao: Onaj ko ode kod
gatara pa ga upita o neemu i povjeruje mu u to, njegov namaz nee biti prihvaen etrdeset dana. Od Ebu
Hurejre r.a. se prenosi da je Vjerovjesnik rekao: Onaj ko ode kod vraa pa povjeruje u ono to mu kae
uznevjerovao je u ono to je objavljeno Muhammedu . Biljei ga Ebu Davud.
2
U hadisu kojeg biljei Imam Ahmed od Ibn Amra r.a. prenosi od Vjerovjesnika da je rekao: Onaj koga
odvrati praznovjerje od njegove potrebe poinio je irk. Pa su rekli: ta je otkup za to? Kae: Da rekne:
Allahu, nema dobra osim Tvog dobra niti vijesti osim tvoje vijesti, niti boga osim Tebe.
8
Njega su dvije vrste: 1. Da astrolog tvrdi kako neka od zvijezda utjee po svom izboru te da se dogaaji
odvijaju pod njenim utjecajem. Ovo je kufr po konsenzusu muslimana. 2. Uzimanje kao dokaz utjecaja
zvijezda na dogaaje shodno njenom kretanju, spajanju i razdvajanju. Nema sumnje da je ovo zabranjeno.
Zbog toga to se tvrdi poznavanje gajba, a to je takoe od sihra. Dozvoljeno u astrologiji - to se tie
koritenja zvijezda u smislu putovanja i odreivanja pravca na moru ili kopnu, nema smetnje nego
predstavlja jednu blagodat od Allaha. Allah kae: "On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku
upravljate, na kopnu i moru." (El Enam, 97) tj. da bi ste znali stranu vaeg putovanja a ne da ih koristite u
potrazi za gajbom kao to to tvrde astrolozi.
9
Buharija i Muslim biljee hadis od Zejda b. Halida r.a. da je rekao: Klanjali smo sa Allahovim poslanikom
sabah namaz na Hudejbiji pod svjetlom neba na kraju noi. Kada je zavrio okrenuo se prema ljudima i
rekao: Znadete li ta je rekao va Gospodar? Pa su rekli: Allah i Njegov poslanik, najbolje znaju. Kae: Rekao
je: Od Mojih robova su osvanuli onaj ko vjeruje u Mene i onaj ko ne vjeruje. Onaj ko kae: Kia nam je dola
iz Allahove blagodati i milosti, taj je vjernik u Mene a nevjeruje u zvijezdu. A onaj ko kae: Sputena nam je
kia radi te i te zvijezde, on nevjeruje u Mene nego vjeruje u zvijezde.
9-Pripisivanje blagodati nekom mimo Allaha 1

UPOZORENJE OD TERMINA KOJI SE NE SMIJU KORISTITI
KADA JE RIJE^ O ALLAHU
Allah je velianstven, obaveza je veliati Ga. Ali postoje termini koje nije
dozvoljeno koristiti kada je rije o Njemu . I to zbog velianja Allaha a o njima su dole
zabrane.
Od tih rijei je da se kae :
Neka je spas na Allaha
Allahu oprosti mi ako hoe
Zaklinjanje Allahom kao sprijeavanjem da neto ne uini.
VELIÂNJE KABUROVA JE JEDAN OD NAJVE]IH RAZLOGA KOJI VODE U

[IRK I IDOLOPOKLONSTVO
ejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul Vehab, Allah im se smilovao, kae:
ejhul Islam b. Tejmijje, rahimehullah, je rekao:
Vjerovjesnik je realizovao i poduavao tevhid meu svojim ummetom. Pa sve
dok jedan ovjek nije rekao: ta hoete Allah i ti. Pa mu je odgovorio: Zar si me
izjednaio sa Allahom? Nego samo ta Allah hoe.
Zatim je zabranio zaklinjanje nekim drugim mimo Allaha. Pa kae: Onaj ko se
zakune nekim drugim mimo Allaha poinio je irk.
Na smrtnoj postelji je rekao: Allah je prokleo jevreje i krane zato to su
kaburove svojih vjerovjesnik uinili mjestima molitve. Upozoravajui od onoga to su
uinili. I kae: Allahu ne uini moj kabur idolom koji e se oboavati.
Zbog toga su se uenjaci sloili da onaj ko poselami Poslanika kod njegovog
kabura da ga se nee foticati, ne njegove sobe, niti da e je poljubiti. Zbog toga to se
to ini sa stranama Bejtullaha tako da se nee poistovjeivati neija druga kua sa
kuom Stvoritelja.3
UÊNJACI SU SE SLO@ILI O ZABRANI IZGRADNJE NAD KABUROVIMA I

OBAVEZI NJIHOVOG RU[ENJA
ejhul Islam Ibn Tejmijje kae:
to se tie gradnje damija nad kaburovima, svi uenjaci, iz svih skupina, su se
izjasnili o zabrani toga. Slijedei vjerodostojne predaje. Nai prijatelji, kao i Malikovi i
afijini prijatelji su se izjasnili o zabrani ovog ina. Kae: Nema sumnje da je sigurno
zabranjeno. Zatim je naveo hadise o tome. Dok nije rekao: Ove damije koje su
sagraenje nad kaburovima vjerovjesnika, dobrih ljudi, vladara i drugih, je obaveza svih
da se porue i uklone. I to je neto za ta ne poznajem razilaenje meu poznatim
uenjacima.
Ibnul Kajjim kae:
Obaveza je poruiti kupole koje se nalaze nad kaburovima. Zbog toga to su
postavljene na nepokornosti Poslaniku . Ebu Hafs kae: Haram je praviti sobice (nad
kaburovima) nego ih je obaveza poruiti. Pa ako je ovo njegov stav o sobici ta onda
rei za kupolu.
1
Uzvieni Allah kae: "Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriu veina njih su nevjernici.
"(En Nahl, 83)
2
Od Dunduba b. Abdullaha se prenosi da je rekao: Allahov poslanik kae: ovjek kae: Allaha mi, Allah
nee oprostiti tom i tom. Pa je Allah rekao: Ko je taj pa se zaklinje M'nom da ja neu oprostiti tom i tom. Ja
sam mu oprostio a tvoga djela Sam ponitio. Biljei ga Muslim.
3
Akide muvvehidin, Risaletu kelimat nafia fil mukefiratil vakia, str. 230.
Imam afija kae:

Mrzim da se velia stvorenje posebno da se njegov kabur uini damijom iz
straha da ne bude razlog smutnje onima koji e doi poslije njega. Takoe je rekao:
Kaburovi se moraju poravnati ne uzdizati niti e se nad njima neto graditi, nego e biti
na razini zemlje. Skupina afija su iznijeli fetvu o obavezi ruenja graevina nad
kaburovima u Kurafi. Od njih su bili Ibn Dumejzi, Zahir Et Termini i drugi.
Kurtubi u vezi Dabirovog hadisa kae:
Zabranio je da se ogradi kabur ili da se nad njim gradi neto. O oitom znaenju
hadisa se slino izjasnio imam Malik smatrajuu pokuenim ograniavanje kaburova i
izgradnju nad njima, dok su drugi dopustili. Meutim ovaj hadis je dokaz protiv njih.
NAJPOZNATIJE SUMNJE KUBURIJA I NENADMA[NI ODGOVOR NA NJIH

Imam Muhammed b. Abdul Vehab, allah im se obadvojici smilovao, u ruenju
ove lai, kae:
Pa La ilahe illallah sadri negaciju i potvrdu boanstvenosti u cjelosti Allahu. Onaj
ko se namjeri nekom kaburu, drvetu, kamenu, bliskom meleku ili poslanom
vjerovjesniku, da mu pridonese kakvu korist ili otkloni tetu, on ga je time uzeo
boanstvom mimo Allaha. Dok sa druge strane negira La ilahe illallah.
Dat e mu se ansa na pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit e se a ako ne onda
e biti ubijen.
Ako bi ovaj murik rekao: Ja nisam imao za cilj osim potragu za berietom, i ja
sam ubijeen da korist i tetu moe dati samo Allah. Onda mu ti odgovori da su
israelani svojim rijeima htjeli samo ono kao to je Allah rekao o njima kada su preli
preko mora:
"pa oni naioe na narod koji se klanjao kumirima svojim. O Musa rekoe napravi
i ti nama boga kao to i oni imaju bogove! Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!
ree on." (El Araf, 138)
Uzvieni kae:
"ta kaete o Latu i Uzzau?" (En Nedm, 19)
U Sahihu od Ibn Abbasa i drugih se prenosi da su rekli: Pojio je hadije iz svoje
matrafe, pa kada je umro oni su bdjeli nad njegovim kaburom.
Ovaj murik se vraa pa kae: Ovo se odnosi na drvo i kamen, ali ja sam
ubijeen u dobre ljude, vjerovjesnike i evlije, od njih traim efat kod Allaha, isto kao to
se neko zauzima kod vladara za neiju potrebu. Njim elim da se pribliim Allahu, reci
mu da je ovo vjera nevjernika kao to je Uzvieni rekao:
"A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: 'Mi ih oboavamo samo zato
da bi nas to vie Allahu pribliili." (Ez Zumer, 3)
I kae:
pribaviti,
i govore: 'Ovo su nai zagovornici kod Allaha." (Junus, 18)
Allah je spomenuo ljude koji su oboavali Mesiha I Uzjera, pa je Allah rekao: To su
Moji robovi, nadaju se Mojoj milosti isto kao i vi. Boje se Moje kazne isto kao i vi. Pa je
Allah objavio:
"Reci: 'Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni vas nee moi
nevolje osloboditi niti je preusmjeriti.'" (El Isra, 56)
Allah ovakvima nee oprostiti niti e prihvatiti njihova djela. Uzvieni kae:
"Allah, doista, nee oprostiti da se Njemu ita ravnim pridruuje,
a oprostit e sve mimo toga kome On hoe!" (En Nisa, 48)
Uzvieni kae:
"I Mi emo pristupiti djelima njihovim koja su uinili, u prah i pepeo ih pretvoriti." (El
Furqan, 23)
I kae:
"Zato ne inite druge Allahu ravnim a vi znate!" (El Beqare, 22)
U svakom sluaju veina stanovnika Zemlje su iskuani oboavanjem kipova i
idola, a od toga se nisu sauvali osim iskreni monoteisti, sljedbenici i pobonjaci
Ibrahimove a.s. vjere, jo od prije Nuhova a.s. naroda kao to je Allah spomenuo. Svi oni
koji su sluili i davali na tom putu, njihovi zastori i knjige koje su napisane o samom
oboavanju istih svim staleima Zemlje kao to je Imam monoteista rekao:
"i sauvaj i mene i sinove moje od toga da oboavamo kumire." (Ibrahim, 35)
Allah je to o njima ispriao u Kuranu i kako je spasio poslanike i njihove
sljedbenike od pripadnika tevhida.1
[EFAT I NJEGOVI USLOVI I VRSTE

efat u jeziku znai posrednitvo i molba.
U obiaju se odnosi na traenje dobra za drugoga.
Neki kau da rije efat dolazi suprotno od rijei vitr neparan. Kao da je
zagovara dodao molbu pored one za kojeg se zauzima.
efat je istina ako se realizuju njegovi islovi. A to je da biva sa Allahovim
doputenjem i da je Allah zadovoljan sa onim za koga se zauzima. Uzvieni Allah kae:
"A koliko na nebesima ima meleka ije zauzimanje nikome nee biti od koristi, sve dok
Allah to ne dozvoli onome kome On hoe i u korist onoga kojim je zadovoljan." (En
Nedm, 26)
Ovaj asni ajet ukazuje da efat nee koristiti osim sa dva uslova :
1. ALLAHOVO DOPUTENJE ZAGOVARAU DA SE ZAUZIMA. Zato to je efat

Njegova vlast.
"Reci: Sve zagovornitvo pripada Allahu." (Ez Zumer, 44)
2. ZADOVOLJSTVO SA ONIM ZA KOGA JE ZAUZIMANJE tj. da bude od pripadnika

tevhida. Zato to muriku efat ne koristi. Kao to Uzvieni kae:
"Njima zauzimanje posrednika nee koristiti." (El Muddessir, 48)

Ovim se pojanjava nevalidnost onoga na emu su dananje kuburije koji trae
efat od mrtvih i pribliavaju im se razliitim vidovima. Uzvieni o njihovim precima
kae:
pribaviti,
1
Durer sunnije, (2 / 87 89).
i govore: Ovo su nai zagovornici kod Allaha." (Junus, 18)

Uzvieni kae:
"Zar oni mimo Allaha zagovornike uzimaju?! Reci: 'Zar i onda kada su bez ikakve moi i
kada nita ne razumiju? Reci: 'Sve zagovornitvo pripada Allahu, vlast na nebesima i
na Zemlji Njegova je,
a poslije Njemu ete se vratiti. "(Ez Zumer, 43 44)
Vjerovjesniku je darovan efat ali e se zauzimati za one za koje Allah dadne
doputenje.
ejhul Islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu teala, kae:
Poslaniku pripadaju tri vrste efata :
1. Zauzimae se za one koji budu stojali na Sudnjem danu dok im se ne

presudi onda kada se budu sustezali vjerovjesnici od efata, Adem, Nuh, Ibrahim,
Musa i Isa b. Merjem pa sve dok se ne doe do Poslanika .
2. Zauzimat e se za stanovnike denneta da uu u dennet.

Ova dva efata su posebni za njega.
3. Zauzimat e se za one koji zaslue ulazak u Vatru.

Ovaj efat se odnosi na njega i na sve vjerovjesnike i istinoljubive i druge. Tako
da e se zauzimati za one koji su zasluili ulazak u Vatru d aje ne uu. Kao i to
to e se zauzimati za one koji uu u nju da budu izvedeni iz nje.
Allah mu se smilovao kae:
Njegov efat za grijenike od njegovog ummeta. Ovo je taka slaganje izmeu
ashaba i onih koji su ih slijedili u dobroinstvu i etverice imama muslimanai ostalih.
Mnogi od novotara su negirali ovaj efat kao to su haridije, muatezile i zejdije. Oni
kau: Onaj ko ue u Vatru nee iz nje izai, ne sa efatom niti sa neim drugim. Tako da
po ovima poto neko kada ue u dennet nee ui u Vatri, tako da onaj ko ue u Vatru
nee ui u dennet. Po njima u jednoj se osobi nemoe spojiti nagrada i kazna.
Sve dok nije rekao:
Oni koji su negirali efat kao dokaz su uzeli rijei Uzvienog:
"I bojte se Dana kada niko ni za koga nita nee moi uiniti, kada se niiji zagovor
nee prihvaati,
kada se ni od koga otkup nee primati." (El Beqare, 48)
"... kada zulumari ni prisna prijatelja ni posrednika nee imati koji e uslian biti."
(Gafir, 18)
Odgovor ehlu sunneta je da se pod ovim misli na dvije stvari :
1. Ne koristi muricima, kao to Uzvieni kae:

"ta vas je u Sekar dovelo? Nismo rei e 'bili od onih koji su klanjali i od onih koji su
siromahe hranili i u besposlice smo se sa besposlenjacima uputali, i Sudnji dan smo
poricali, sve dok nam smrt nije dola.
Njima posredovanje posrednika nee koristiti." (El Muddessir, 42 48)

Ovim efat zagovaraa nije koristio zato to su bili nevjernici.
2. Pod ovim efatom se podrazumijeva efat kojeg potvruju pripadnici

irka i oni koji su im slini od novotara, kitabija i muslimana.
Koji misle da postoji kod Stvoritelja odreeni dio na osnovu kojeg e se zauzimati
bez Njegovog doputenja kao to se ljudi zauzimaju jedni kod drugih. 1
RAZLIKA IZME\U POTVR\ENOG I NEPOTVR\ENOG [EFATA

Dvije su vrste efata,
1. EFAT NEGIRAN U KUR'ANU, A TO JE EFAT ZA KAFIRA I MURIKA

Uzvieni kae:
"... prije nego to doe Dan kada nee biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posrednitva."
(El Beqare, 254)
I kae:
I kae:
"I bojte se Dana kada niko ni za koga nita nee moi uiniti, kada se niiji zagovor
nee prihvaati, kada se ni od koga otkup nee primati i kada nikome niko nee u
pomo pritei." (El Beqare, 48)
I drugi slini ajeti ovima kao to kae:
pribaviti,
i govore: 'Ovo su nai zagovornici kod Allaha. Reci: 'Kako da Allahu kazujete da na
nebesima i na Zemlji postoji neto a On zna da ne postoji! ist je On i vrlo visoko iznad
onih koje smatraju Njemu ravnim." (Junus, 18)
Allah obavjetava da oni koji uzmu ove za svoje zagovarae kod Allaha, da ne
zna da e se oni zauzimati za njih kod Njega u tome, a ono to se ne zna nema mu ni
postojanja. Tako da je negirao postojanje ovog efata pa je obavijestio da je to irk
rijeima:
ist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim.
Uzvieni u drugom ajetu kae:
"A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike:
'Mi ih oboavamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili." (Ez Zumer, 3)
Sve do rijei:
1
Irad ila sahihil iatikad str. 293 295.
"Allah nikako nee uputiti na Pravi put onoga ko je laljivac i nevjernik." (Ez Zumer, 3)
Osudio je efat onome ko uzme zagovaraa smatrajui da e ga on pribliiti
Allahu dok ga on udaljava od Njega, Njegove milosti i oprosta. Zato to je Allahu
pripisao ortaka, tarei od njega i udei njemu, oslanjajui se na njega i volei ga kao
to se voli Allah ili vie od toga.
2. EFAT KOJEG JE KUR'AN POTVRDIO I KOJA JE POSEBNA ZA ISKRENE , a Allah ju

je ograniio sa dva uslova :
a- Da dozvoli zagovarau da se zauzima. Kao to Uzvieni kae:

"Ko se moe pred Njim zauzimati bez Njegovog doputenja?!" (El Beqare, 255)
b- Zadovoljstvo sa onim za koga dopusti zagovarau da se zauzima za njega.
Kao to Uzvieni kae:

"... oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati." (El Enbija, 28)
Tako da e doputenje biti ovom dato tek nakon to bude zadovoljan sa onim za
koga se zauzima o emu i govori ovaj ajet. A Allah se nee zadovoljiti osim samo sa
tevhidom.1
ejh Muhammed b. Abdul Vehab u svojoj knjizi Kitabu tevhid, i njegov unuk
Abdu Rahman b. Hasan, Allah im se svima smilovao, u pojanjenju hadisa o
efatu kae:
Allah kae:
"Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni nita ne posjeduju, ni
koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On
nema od njih nikakve pomoi. Kod Njega e se moi zauzimati za nekoga samo onaj
kome On dopusti." (Sebe', 22 23)
Ibnul Kajjim, rahimehullahu teala, o ovom ajetu kae:
Allah je dokinuo sve razloge za koje se murici veu. Jer murik prihvata svoje
boanstvo na osnovu koristi koju postie, a korist nee postojati osim u kome se nau
ove etiri karakteristike:
1. Da bude vladar u onome to njegov oboavatelj oekuje i eli od njega
2. A ako nije vladar onda da bude njegov ortak
3. A ako nije ortak onda da mu bude pomaga i savjetnik
4. A ako nije ni pomaga ni savjetnik onda da bude zagovara kod njega
Allah je negirao sva etiri stupnja postepen, krenuvi od najveeg prema
najniem. Tako da je negirao vlast, ortatvo, pomo i efat kojeg murik trai. Zatim je
potvrdio efat i to onaj u kojem murik nema nikakvog udjela. A to je efat sa Njegovim
doputenjem.
Ovaj ajet biva dovoljnim dokazom, svjetlou i argumentom, ispoljavaju isti
tevhid, i prepreka svakoj osnovi irka i njegovih uzroka, onome ko shvati ovaj ajet.
Zatim, rahimehullah spominje da postoji est vrsta efata:
1. Veliki efat. Od kojeg e se sustezati ulul azm, alejhimu salatu ves selam, sve
dok ne doe do Poslanika . Pa e rei: Ja u prihvatiti.
2. Njegov efat za stanovnike denneta da uu u njega.

3. Njegov efat za ljude grijenike od njegovog ummeta koji su svojim
grijesima zasluili ulazak u Vatru. Pa e se zauzimati za njih da ne uu u

nju.
Kurretu ujunil muvvehidin str. 97.
4. Njegov efat za grijenike od pripadnika tevhida koji e ui u Vatru radi

svojih grijeha. Oko toga su se sloili ashabi i svi pripadnici ehlu sunneta.
Novotarom su proglasili onoga ko negira ovaj efat. Osudili su svakog takvog
novotara i prozivali ga zabludjelim.
5. Njegov efat za stanovnike denneta da im povea nagradu i poloaj.

I ovo je neto oko ega ne postoji neslaganje.
6. Njegov efat za neke nevjernike od njegove porodice da im se olaka

patnja.
A ovaj efat se posebno odnosi na Ebu Taliba i nikoga vie.1
OBAVEZNO JE ISPOLJITI ISKRENOST U SVIM IBADETIMA SAMO ALLAHU.

ONAJ KO NE[TO OD TOGA USMJERI NEKOM DRUGOM TIME BIVA MU[RIKOM
ejh Suleman b. Abdullah, nakon to je govorio o znaenju rijei islama i
tevhida, kae:
Ovo obuhvata sve vrste ibadeta. Obaveza ih je sve iskreno usmjeriti Allahu. A
onaj ko napravi izmeu Allaha i nekoga drugog ortatvo u bilo emu od toga onda on
nije musliman.
1. LJUBAV
- Onaj ko uspostavi ortatvo u ljubavi izmeu Allaha i nekoga

drugog, i to ljubavi koja ne pripada nikome osim Allahu, on je murik.
"Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaaju; vole ih kao to se Allah voli!" (El
Beqare, 165)
Sve do rijei: "...i oni iz vatre nee izlaziti. "(El Beqare, 167)
2. TEVEKUL ILI OSLANJANJE NA ALLAHA - to znai da se nee oslonjati ni

na koga osim na Allaha u onome to nemoe uiniti niko osim Allaha
"... a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" (El Maide, 23)
Onaj ko se oslanja na nekoga mimo Allaha u onome to ne moe uiniti niko osim
Njega je mali irk.
3. STRAH - Ovo je veliki irk, zbog ubjeenja da moe koristiti ili natetiti neko
mimo Allaha.
"...i samo se Mene bojte!" (En Nahl, 51)

...ne bojte ljudi, ve se bojte Mene. (El Maide, 44)
"Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moe otkloniti, a ako ti zaeli
dobro pa niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti; On njome nagrauje onoga koga
hoe od robova Svojih;
On prata i milostiv je." (Junus, 107)
4. NADA - u ono to nemoe uiniti niko osim Allaha kao to je prizivanje
mrtvih ili nekog drugog u nadi da e mu ispuniti oekivano to predstavlja

veliki irk.
"Oni koji vjeruju, i koji se isele i na Allahovom putu bore, oni ele milost Allahovu.
A Allah oprata i milostiv je." (El Beqare, 218)
Alija r.a. kae: Rob se nee nadati ni od koga osim od svog Gospodara.
5. DOVA - u onome to nemoe uiniti niko osim Allaha, bez razlike da li to bila
dova za efat ili neto drugo od onoga to se trai.
1
Fethul medid, str. 201 208.
"A oni koje, pored Njega, molite ne posjeduju nita, ni koliko opna na hurminoj kopici.
Ako ih molite, ne uju vau molbu, a da i uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem
danu e porei da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te nee obavijestiti kao Onaj
Koji zna." (Fatir, 13 14)
"... i pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moe ni koristiti ni nauditi,
jer ako bi to uradio bio bi, uistinu, nevjernik." (Junus, 106)
6. KLANJE RTAVA
"Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja, doista, posveeni su
Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema sauesnika; to mi je nareeno i ja sam prvi
musliman." (El En'am, 162 163)
7. ZAVJETOVANJE
"... neka svoje zavjete ispune i neka oko Kabe drevne obilaze." (El Hadd, 29)
"Oni su zavjet ispunili i plaili se dana ija e kob svuda prisutna biti. "(El Insan, 7)
8. TAVAF - to znai da se nee obavljati tavaf ni oko ega osim oko Allahove
Kue
... i neka oko Kabe drevne obilaze. (El Hadd, 29)
9. POKAJANJE - jer pokajanje ne prihvata osim Allah

"A ko oprata grijehe, ako ne Allah?!" (Ali- Imran, 135)
"I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono to elite." (En Nur, 31)
10. TRAENJE UTOITA - u onome u emu niko nemoe pruiti utoite osim
Allaha.
"Reci: 'Utjeem se Gospodaru svitanja." (El Feleq, 1)
"Reci: 'Traim zatitu Gospodara ljudi. "En Nas, 1)
11. TRAENJE POMOI - u onome u emu nemoe pomoi niko osim Allaha
"I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili, On vam se odazvao." (El Enfal, 9)
Onaj ko uini irk izmeu Allaha i stvorenja u onome to ne pripada nikome osim
Stvoritelju od ovih ibadeta ili neeg drugog on je murik. Posebno smo istakli ove
ibadete zbog toga to su kuburije upravo ove vrste ibadeta usmjerili mrtvima mimo
Allaha.
"I Allahu ibadet inite i nita Mu ne pridruujte." (En Nisa, 36)
SVAKO KO OBO@AVA NEKOGA MIMO ALLAHA OSTAJE BEZ SVIH USLOVA ZA[TITE
RIJEÎ, OSIM [TO JE PUKO IZGOVARA
ejh Abdu Latif b. Abdu Rahman kae: ejh Muhammed b. Abdul
Vehab je rekao:
Kufra postoje dvije vrste: Neogranieni i ogranieni.
1. Neogranieni je da nevjeruje u sve ono sa ime je doao Poslanik

2. Ogranieni je da nevjeruje u jedan dio sa ime je doao Poslanik
Neki od uenjaka su proglasili kafirom onoga ko negira sporednu stvar u vjeri, ali
oko koje postoji konsenzus. Kao to je naslijeivanje djeda i sestre. Makar on klanjao i
postio. Pa ta onda rei za one koji prizivaju dobre ljude i njima usmjeravaju svoju
iskrenost i sr ibadeta?
Ovo je spomenuto u saetim verzijama knjiga etiri mezheba.
ak su proglaavali nevjernikom radi pojedinih rijei neznalice koji bi ih

upotrijebili, makar klanjali i postili.
Allah mu se smilovao, kae:
Ashabi su proglasili nevjernicima one koji su odbili dati zekat pa su se protiv njih
borili i ako su ovi potvrivali ehadet, obavljali namaz, post i had.
Allah mu se smilovao, kae:
Ummet se sloio oko kufra porodice Ubjedullaha El Kadaha i ako su oni izgovarali
ehadet, klanjali i gradili damije u Egipatskom Kairu i drugdje.
Spomenuo je knjigu od Ibn Devzija koju je napisao o obavezi borbe protiv njih i
ubijanja istih imenujui je ''Pomo nad Egiptom''. Kae: Ovo je poznato svakom onome
ko ima i najmanje znanje o nauci i vjeri. Uporedio je kuburije u tome to klanjaju, poste
i vjeruju u proivljenje, da bi time zaslijepili oi masama, i umotavanjem svojih djela
kako bi proirili svoj irk. Pa se kae: Po njihovom islamu i njihovom imanu. A to Allah,
Poslanik i vjernici nee nikada prihvatiti.1
LO[E I KOBNE POSLJEDICE ODSTUPANJA OD OSNOVE

LJUBAVI I MR@NJE U IME ALLAHA
Od oblija prijateljstva sa nevjernicima je :
1. Poistovjeivanje sa njima u odjei, govori i slinom

2. Boravak u njihovim dravama, i neprelazak u islamske zemlje zbog vjere
3. Putovanje u njihove drave radi turizma i zabave
4. Njihovo potpomaganje protiv muslimana, upuivanje pohvala njima i zatita. Ovo
je od stvari koje kvare islam i vode prema otpadnitvu.
5. Traenje pomoi od njih, imanje povjerenja u njih, davati im nadlenost nad

tajnama muslimana, uzimati ih za savjetnike i bliske saradnike.
6. Sudjelovanje sa njima u njihovim praznicima, ili pomagati im u njihovoj
organizaciji, ili pripremanju za njihovo obiljeavanje, ili prisustvovanje kod

obiljeavanja.
"...i oni koji ne prisustvuju lai i nevaljaltini." (El Furqan, 72)
7. Upuivanje pohvala prema njima i uzdizanja onoga na emu su oni od kulture i
napretka, divljenje njihovim moralnim vrlinama i sposobnostima, bez osvrta na

njihova iskrivljenja ubjeenja i pokvarenu vjeru.
8. Od pokazatelja prijateljstva sa nejvernicima jeste nadijevanje njihovih imena

9. Od pokazatelja prijateljstva sa nejvernicima jeste traenje oprosta za njih i
donoenje rahmeta kod spomena njihovih dua. Zbog toga to ovo u sebi sadri
ljubav prema njima i odobravanja onoga na emu su oni. 2
Minhad te'sis ve takdis, str. 60 71.

Nuno je poznato od nae vjere kao i to je preneeno jakim mutevatir predajama da je jedina vjera
priznata kod Allaha islam. Te da su oni koji nevjeruju u Njega stanovnici Vatre. Te da murici nemaju udjela
u Allahovoj milosti i oprostu. Imali smo priliku uti i vidjeti, i naalost jo uvijek gledamo kako mnogi od
onih koji piu zatrovanim perima i jezicima kufra, otpadnitva i ateizma dozvoljavaju donoenje rahmeta na
jevreje, krane i komuniste. A to nije nita drugo osim sa ciljem da se ukloni zastor mrnje i neprijateljstva
izmeu muslimana i kafira. To sa jedne strane a oni su veoma svjesni po ovom pitanju. Zatim da bi se
provukla utemeljenost drugih vjera meu pripadnike monoteistike vjere, mimo svih ostalih, te da su to
putevi do Allaha kao to su etiri mezheba u islamu. Tako da je dozvoljeno oboavati Allaha na bilo koji od
tih naina. Zato se potrebno pripaziti od ovog skrivenog zla. Allah je istinu rekao: '' i da bi oevidan bio put
kojim idu grjenici. (El En'am, 55)
2
"Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im

bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u Dehennemu biti." (Et Tewbe,
113)
Od znakova oitovanja ljubavi prema mu'minima je pojanjeno Kur'anom i
sunnetom,
od toga je:
1. Hidra u muslimanske drave, naputanje nevjernikih drava

2. Pomaganje muslimana ivotom, imetkom, jezikom i svim onih to im je potrebno
u vjeri i ivotu
"A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima." (Et Tewbe, 71)
"A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, duni ste im u pomo pritei, protiv
naroda sa
kojim o nenapadanju zakljuen ugovor imate. "(El Enfal, 72)
3. Osjeanje bola kada to oni osjeaju i osjeaj radosti kad se oni raduju.
4. Savjetovanje muslimana i prieljkivanje dobra, sustezanje od prevare i obmane
muslimana
O KUFRU ONOGA KO OBO@AVA NEKOGA MIMO ALLAHA, MAKAR KLANJAO,

POSTIO I TVRDIO DA JE MUSLIMAN
ejhul Islam Ibn Tejmijje kae:
Onaj ko izmeu sebe i Allah postavi posrednike, oslanjajui se na njih, prizivajui
ih i molei, poinio je kufr po konsenzusu. Ovo su od njega prenijeli mnogi potvrujui
ovaj stav. Od njih je bio Ibn Muflih u djelu El Furua, kao i autor Sahiba, autor El Gajetu,
autor El Ikna'a i njegov komentator i mnogi drugi.
Ovaj konsenzus je validan i nuno poznat od vjerouenjaci sva etiri mezheba i
drugi su pisali u poglavlju o murtedima da onaj ko poini irk biva kafirom, tj. onaj ko
oboava nekoga mimo Allaha bilo kojom vrstom ibadeta. Kur'anom, sunnetom i
konsenzusom je potvreno da je upuivanje dove Allahu ibadet usmjeren Njemu, to
znai da ako bude usmjerena nekom drugom to e predstavljati irk. 2
DEFINICIJA ISLAMSKE DR@AVE I DR@AVE [IRKA

ejh Abdullah Ebu Battin kae:
Nai prijatelji su rekli da postoje dvije dravne zajednice, islamska i nevjernika.
Islamska je ona u kojoj se primjenjuju islamski propisi makar njeni stanovnici ne bili
muslimani, a ono to je mimo nje je nevjernika drava. 3
1
2
3
Irad ila sahihil iatikad, str. 307 315.

Tejsirul azzil hamid, 155 147.
Medmuatu resail vel mesail neddije, Trei odlomak prvog dijela str. 655.
III POGLAVLJE
PROPISI KOJI PROISTIU IZ

POIMANJA TEWHIDA I IRKA
USLOVI ZA[TITE KRVI I IMETKA IZME\U EHLU SUNNETA,

MURD@IJA I HARID@IJA
ejh Abdu Rahman b. Hasan kae:
La ilahe illallah je rije islama. I niiji islam nee biti validan sve dok ne bude
spoznao ono radi ega je postavljena ova rije, na ta ukazuje, dok se ne prihvati, dok
se ne potini djelovanju po njoj. Ona je rije iskrenosti to je suprotno irku. Rije
bogobojaznosti koja uvao onoga ko je izgovori od pripisivanju Allahu irka. to znai da
mu nee koristiti osim sa sedam uslova:
1. Znanje o njenom znaenju, negacije i potvrde.

2. Ubjeenje, to je u stvari savreno znanje o njoj, to je suprotno sumnji i dvojbi.
3. Iskrenost suprotna irku.
4. Istinoljubivost koja sprijeava od licemjerstva.
5. Ljubav prema ovoj rijei i prema onome na ta ukazuje, te osjeaj radosti pri
tome.
6. Prihvatanje suprotno od odbijanja. Jer je moe izgovoriti neko ko je ne

poznaje. Ali je ne prihvati od onoga ko poziva u nju, radi oholosti ili inata, to se
desilo kod velikog broja.
7. Potinjenost njenim pravima. A to su djela koja moraju biti iskrena u potrazi

za Allahovim zadovoljstvom.1
ejh Abdur-Rahman Dibrin pojanjavajui i komentariui uslove ehadeta,

kae:
Uenjaci su spomenuli da rije iskrenosti ima sedam uslova, koje su neki poredali
u : znanje, ubjeenje, iskrenost i tvoja istinoljubivost sa ljubavlju, potinjavanjem i
prihvatanje iste. - Ovi uslovi su uzeti prouavanjem i praenjem dokaza iz Kur'ana i
sunneta, neki su dodali osmi uslov pa rekli:
Dodat je osmi : Da ne vjeruje u sve ono to je mimo Boga od idola koji se
oboavaju. Ovaj uslov je uzet iz Poslanikovih rijei: Onaj ko kae la ilahe illallah i
nepovjeruje u sve ono to se oboava mimo Allaha, njegov imetak i krv su haram.
Biljei ga Muslim. 2
PUKI TERMIN BEZ ZNAÊNJA NE UVODI ONOGA KO GA IZREKNE U ISLAM

Imam Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, kae:
Puko izgovaranje termina ehadeta bez znanja o njegovom znaenju ili djelovanja
po onome to nalae, mukelef, tj. osoba sa obaveznim izvravanjem vjerskih propisa
nee tek tako postati muslimanom. Nego je to dokaz protiv ovjeka. Za razliku od onih
koji tvrde da je iman opta potvrda, kao to su to rekle kurramije, ili opte vjerovanje
kao to su to rekle dehemije.3
ejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, Allah im se obadvojici smilovao, a isto to je
potvrdio Imam Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, pa kae:
Puko izgovaranje ehadeta sa suprotiranjem onome na to ukazuje od potvrenih
osnova, sa velikim irkom u ibadetu, mukelef nee ui time u islam. Jer se ehadetom
ima cilj sutina djela bez kojih iman nee postojati. 4
ejh Sulejman b. Abdullah u pojanjenju Kitabu tevhid kae:
Poslanikove rijei: Onaj ko kae la ilahe illallah i nepovjeruje u sve ono to se
oboava mimo Allaha. Znaj da je Poslanik u ovom hadisu zatitu krvi i imetka vezao za
dvije stvari:
1. Izgovor La ilahe illallah

2. Nevjerovane u sve ono to se oboava mimo Allaha.
Tako da se nije zadovoljio samo sa rijeju bez znanja, nego mora postojati njen
izgovor i djelovanje po tome.
1
2
3
4
Durer sunnije, ( 2 / 246)

Kenzu semin, str. 149 150.
Durer sunnije, ( 1 / 522 523).1
Minhad te'sis ve takdis str. 10.
Kaem: Uenjaci su se sloili oko tog znaenja tako da u pogledu zaite krvi i imetka se
mora doi sa tevhidom, pridravanjem njegovih propisa i ostavljanja irka, kao to
Uzvieni kae:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha ... " (El-Beqare, 256) "
Uenjaci su se sloili da onaj ko kae La ilahe illallah, da ako je murik, protiv

njega e se voditi borba sve dok ne doe sa tevhidom. 2
Ako se 'tehlil' (izgovaranje La ilahe illallah) pojavi od strane murika u toku
njegove ustrajnosti na irku, nee biti privaeno. Jer je njegovo postojanje kao
nepostojanje. Nego, koristit e mu ako to kae znajui znaenje, pridravajui se onoga
to nalae, kao to Uzvieni kae:
"... moi e samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju." (Ez Zuhruf, 86)
Ibn Derir i drugi kau: Oni znaju sutinu onoga to su posvjedoili o njemu. 3
ONAJ KO REALIZUJE TEVHID I NE UÎNI ONO [TO GA NEGIRA, PRIDR@AVA SE

ISLAMSKIH PROPISA, OBAVEZA JE PUSTITI GA, OCIJENITI GA DA JE U ISLAMU U
NJEGOVOM OÎTOVANJU DOK ALLAH POZNAJE NJEGOVU NUTRINU
ejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, Allah im se obadvojici smilovao, kae:
Uenjaci i mu'mini se ne razlilaze u tome da onaj od koga proizae rije ili djelo
koje ukazuje na njegov kufr, ili njegov irk ili grijeenje, da e mu se na osnovu toga
presuditi. Makar on bio od onih koji potvruju ehadet i koji izvraavaju neke od
ruknova.
Meutim, kafir koji je bio u osnovi kafir e se ostaviti na miru ako izgovori ove
rijei i u svojim oitim djelima ne uini nita to bi se suprostavilo onome to nalau ove
rijei.4
PROGLA[AVANJE MU[RIKA KAFIRIMA NA OSNOVU ARGUMENATA

I DOKAZA JE JEDAN OD NAJVE]IH OSLONACA VJERE
ejh Abdu Latif b. Abdu Rahman u govoru o tome kada je dozvoljeno
proglasiti nekoga kafirom a kada to nije, pa kae:
Ako je onaj ko proglaava kafirom neko od ovog ummeta i oslanja se na dokaz i
tekst, u svom proglaavanju nevjernika, u Kur'anu i sunnetu Njegovog vjerovjesnika,
smatrajui to oitim kufrom, kao to je pripisivanje irka Allahu, oboavanju nekoga
mimo Njega, izrugivanjem Allahu, ili sa Njegovim ajetima, poslanicima, ili utjerivanje
njih u la, ili mrnja prema onome to Allah objavljuje od upute i istinske vjere, ili
neiranje Allahovih stvojstava i atributa Njegovog velianstva i slino tome. Tako da onaj
ko na osnovu ovoga proglasi nekoga kafirom on ima potpuno pravo u tome i bit e
nagraen i na taj nain se pokorava Allahu i Njegovom poslaniku.
Proglaavanje kufra ostavljanjem ovih osnova i nevjerovanje u njih je
jedan od najjaih oslonaca vjere. To moe spoznati svako ko daje panju i
spoznaje vjeru islam. 5
Kada bi rob spoznao znaenje La ilahe illallah, znao bi da onaj ko posumnja ili se
dvoji u pogledu kufra onoga ko je pripisao Allahu irk, da nije uznevjerovao u taguta. 6
1
2
3
4
5
6
Medmuatu tevhid str. 329 330 i Dureru senijje (1 / 161 163).

Tejsirul azizil hamid, str. 99 100.
Medmuatu resail vel mesail neddije, ( 2 / 12 13)
Medmuatu resail vel mesail, ( 3 / 225).
Durer sunnije, ( 2 / 121).
Durer sunnije, ( 11 / 523), sa blagim posredovanjem.
PROPIS O SUMNJI U KUFR KAFIRA , NJEGOVI OBLICI I POLJA

ejh imam Muhammed b. Abdul Vehab, Allah im se obadvojici smilovao, o
stvarima koje kvare islam, kae:
Tree: Onaj ko ne proglasi murike kafirima, ili sumnja u njihov kufr ili proglasi
vjerodostojnim njihov pravac, poinio je kufr. 1
Takoer, rahimehullah, kae:
Murtedi su se razili u svom otpadnitvu. Neki od njih su utjerivali Poslanika u
la te su se vratili u idolopoklonstvo. Pa su rekli: Da je bio vjerovjesnik ne bi umro. Neki
od njih su ustrajali na ehadetu, ali su potvrdili i Musejlimovo vjerovjesnitvo, mislei da
ga je Poslanik uzeo sa sobom u vjerovjesnitvu. Zato to je Musejleme izveo lane
svjedoke da mu posvjedoe o tome. Tako da im je veliku broj ljudi povjerova. Ali su se
uenjaci sloili oko toga da su i oni bili murtedi bez razloga to nisu znali za to, a onaj
ko sumnja u njihovo otpadnitvo on je kafir. 2
Kako se samo lijepo izrazio jedan beduin kada nam je doao u posjetu i uo je
neto o islamu. Kae: Ja svjedoim da smo mi kafiri, tj. on i svi stanovnici meu
beduinima, i svjedoim da onaj to nam se naziva islamom od pobonjaka je takoer
kafir, i neka je salavat i selam na naeg uglednika Muhammeda. 3
ejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul Vehab, kae: ejhul Islam Ibn Tejmijje,
kae:
Muhammed b. Sahnun, jedan od imama meu Malikovim prijateljima, kae:
Uenjaci su se sloili da je onaj ko psuje Poslanika kafir. Njegov propis kod
imama je da bude ubijen. A onaj ko sumnja u njegov kufr i on je kafir. 4
Takoer, rahimehullah, prenosei od Ibn Tejmijje, rahimehullah, kae:
Kufr je poinio onaj ko ne proglasi kafirom onoga ko ne uzima vjeru islam za
svoju vjeru ili sumnja u njihov kufr. 5
Takoer, rahimehullahu teala, kae:
to se tie onoga ko kae da onaj ko izgovori ehadet, da nije dozvoljeno
proglasiti ga kafirom. Zastupnik ovog stava mora sam sebe kontrirati i nee moi odbiti
svoj stav. Kao to je primjer sa onima koji negiraju proivljenje ili sumnja u njega pored
toga to izgovara ehadet, ili negira vjerovjesnitvo nekom od onih koje je Allah
imenovao u Svojoj Knjizi, ili kae da je blud halal i slino tome, ne sumnjam da e se
sustegnuti u pogledu njegovog kufra, osim ako se bude oholo i inatio.
Onaj ko kae da pored izgovaranja ehadeta nita nee natetiti ili kae: Onaj ko
izrekne ehadet, klanja i posti nije dozvoljeno proglasiti ga nevjernikom. Makar on
oboavao nekoga mimo Allaha. On je kafir, a onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir. Zbog
toga to osoba koja zastupa ovaj stav utjeruje u la Allaha i Njegovog poslanika i
konsenzus muslimana. Mnog je tekstova iz Kur'ana i sunneta koji o tome govore, pored
potrvenog konsenzusa u kojeg nee posumnjati onaj ko ima najmanji vid znanja i
stavovima uenjaka. Meutim slijepo slijeenje i hir ine ljude slijepima i gluhima.
"...a onaj kome Allah ne da svjetlo nee svjetla ni imati." (En Nur, 40)
ejh Abdullah b. Abdu Rahman Ebu Battin, rahimehullah, kae:
Kadi Ijjad u svom djelu E ifa', kae:
Prolog o rijeima koje vode u kufr. Pa do rijei: Jasno je po ovom pitanju da svaki
stav koji negira rububijet ili jednou, ili oboavanje nekoga osim Allaha ili pored Allaha,
1
2
3
4
5
Akidetu muvvehidin, str. 456.

Akidetu muvvehidin, Kelimat nafia, str. 238.
Prethodni izvor, str. 269.
jeste kufr. Zatim kae: Oni koji su poinili irk oboavanjem idola, ili nekoga od meleka,
ejtana, sunca, zvijezda ili bilo koga mimo Allaha od arapskih murika, stanovnika
Indije, Sudana i drugih, pa dok nije rekao: ili da postoji drugi tvorac svijeta osim Allaha,
ili upravitelj, sve to se svodi na kufr po konsenzusu muslimana. Pogledaj u priu o
konsenzusu muslimana o kufru onoga ko oboava nekoga mimo Allaha od meleka i
drugih. Ovo je oito a Allah najbolje zna i neka je hvala Allahu.
Mnogo je Kur'anskih tekstova o tome. A onaj ko kae: Ko izgovori ehadet, klanja
i posti, njega nije dozvoljeno proglasiti kafirom, i ako oboava nekoga mimo Allaha, on
je kafir. Onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir. Sve dok nije rekao: 1 Na osnovu ovog stava
on utjeruje u la Allaha, Njegovog poslanika i potvreni konsenzus. 2
KADA ]E SE PRIHVATITI OPRAVDANJE ONOME KO SUMNJA U KUFR KAFIRA SVE

DOK MU SE NE IZNESU DOKAZI I DOK MU ARGUMENTI NE BUDU JASNI
ejh Muhammed b. Abdul Vehab, Allah im se obadvojici smilovao, kae:
Onaj nad kim se nema dokaz jeste osoba koja je tek prihvatila islam, ili je odrasla
u udaljenim mjestima ili da se radi o skrivenim pitanjima, kao to su blago usmjerenje ili
simpatisanje, tako da se nee proglasiti kafirom dok ne doe do spoznaje.
to se tie osnova vjere koje je Allah pojasnio i propisao u Svojoj Knjizi, dokaz
je da Allahov argument Kur'an. Onaj do koga dopre Kur'an do njega je dopro dokaz. Ali
osnova problematike lei u tome to vi niste napravili razliku izmeu iznoenja dokaza i
shavatanja dokaza. Zato to veina nevjernika i licemjera meu muslimanima nije
shvatila Allahov dokaz iako je izneen pred njih. Kao to Uzvieni kae:
"Misli li ti da veina njih hoe da uje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni,
ak su jo dalje s Puta pravog skrenuli." (El Furqan, 44)
Iznoenje dokaza je neto a drugo je dostaviti dokaz. On je do njih dopro, ali
njihovo shvatanje dokaza je neto drugo. Ali su poinili kufr time to je dopro do njih
makar ga ne shvatili.
Ako vam se ovo uini problematinim onda pogledajte u Poslanikve rijei o
haridijama: Gdje god ih sretnete ubijajte ih. I kae: Najgori ubijeni pod nebeskim
svodom. Iako su bili u vremenu ashaba i pored toga to bi ovjek omalovaavao djela
ashaba pored njihovih djela kao i to to su se muslimani sloili da su odstupili od vjere
radi estine, zastranjivanja i idtihada. Oni misle da se time pokoravaju Allahu, a do njih
je dopro dokaz ali ga nisu shvatili.
Isto tako Alijin postupak sa onima koji su tvrdili da je on bog, pa ih je spalio
vatrom, pored toga to su bili uenici ashaba, i pored njihovog ibadeta, namaza i posta,
ali su mislili da su na istini.
Isto tako konsenzus selefa o proglaavanju nevjernicima zastranjelih kaderija
i drugih, iako se znalo za njihovu estinu u ibadetu i koji su za sebe mislili da ine dobra
djela. Niko od selefa se nije sustegao o njihovom proglaavanju nevjernicima, radi toga
to nisu shvatili, a u sutini svi oni nisu shvatili.
Ako znate za ovo, onda ono na emu ste vi je kufr. Ljudi oboavaju tagute protive
se islamu, a misle da to nije otpadnitvo zbog toga to moda nisu shvatili dokaz. Sve je
ovo jasno.
Najoitije od onoga to je prethodilo jesu oni koje je Alija r.a. spalio. Jer ovo lii na
taj sluaj. to se tie slanja stavova afija onda ne mislim da e vam doi vie od onoga
nego to je dolo. A ako se pored toga kod vas nae neto problematino molite Allaha
da to otkloni od vas. I selam.3
ejh Abdullah b. Abdu Rahman Ebu Battin, kae:
Onaj ko tvrdi da je poinitelj kufra uinio to tumaei, radi idtihada, grekom,
slijedei ili iz neznanja, da mu je to opravdanje. Meutim ovo je suprotno Kur'anu,
1
2
3
Ovako je u originalu a nije skraeno preneeno.

Medmuatu resail vel mesail neddije, ( 1 / 659 660).
Durer sunnije, ( 10 / 93 95).
sunnetu i konsenzusu u to nema sumnje. Zbog toga to mora suprotirati osnovi. A

onaj ko odbije osnovu poinio je kufr bez sumnje. Isto kao to bi se neko suzdrao u
proglaavanju nevjernikom onoga ko sumnja u Muhammedovo poslanitvo i slino
tome.1
OPRAVDANJE RADI NEZNANJA PROPIS O ONOME KO UMRE U TOM VREMENU

( FETRE ) KAO MU[RIK I NAD NJIM SE NE PODIGNE DOKAZ DOSTAVE
Ibnul Kajjim, rahimehullah, u djelu Tabekatu mukellefin, kae:
etrnaesti stupanj:2 Narod koji nema ni pokornosti ni grijeha, ni kufra ni imana.
Kae: To su vrste meu kojima ima onih do kojih dava nije doprla ni u kom stanju niti su
o njoj uli neto. Meu njima ima luaka koji nita ne poimaju. Meu ima ima gluhih koji
nita ne uju. Meu njima su djeca murika koja su umrla prije nego to su neto
poimali.
Ummet se mnogo raziao oko ovog stupnja, pa je naveo miljenja, a onda
odabrao miljenje njegovog ejha a to je da e im se dati obaveze na Sudnjem danu.
Kao dokaz je naveo merfua predaju od Ahmeda u njegovom Musnedu od Esveda
b. Serie, pa kae: etvorica e biti ispitani na Sudnjem danu: gluhi ovjek koji ne uje
nita, glup, starac i ovjek koji je umro u periodu fetre. Gluhi e rei: Gospodaru, islam
je doao a ja nita nisam uo. Glupi e rei: Gospodaru, islam je doao a mene su djeca
gaala balegom. Starac e rei: Gospodaru, islam je doao a ja nita nisam shvatao. A
onaj ko je umro u tom peridu rei e: Gospodaru, meni nije doao poslanik. Pa e od
njih uzeti ugovore da e Mu se pokoriti, zatim e im poslati poslanike da uu u Vatru.
Tako mi Allaha kada bi u nju uli osjetili bi da je hladna i spas.
Zatim ga je prenio u hadisu od Ebu Hurejre na isti nain a na kraju je dodao:
Onaj ko u nju ne ue bit e u nju vraen. Kraj.
Ibn Kesir, o rijeima Uzvienog:
"... A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" ( El Isra, 15)
Kae:
Ovdje se postavlja pitanje oko kojeg su se imami razili, a to je pitanje djece
koja su umrla dok su bila nepunoljetna a roditelji su im bili kafiri. Isto to se odnosi na
ludog, gluhog, nijemog, i hendikepiranog i onoga ko umre u periodu fetre. O njima se
prenose hadisi koje u ja navesti uz Allahovu pomo i uspjeh.
Zatim je naveo u pitanju deset hadisa koje je otpoeo sa hadisom kojeg smo
spomenuli maloas zatim je ukazao na razilaenje.
Zatim je rekao:
Od uenjaka ima onih koji smatraju da e oni biti ispitani na Sudnjem danu. Onaj
ko se pokori ui e u dennet i o njemu e se otkriti Allahovo znanje. A onaj ko se
nepokori ui e u Vatru o njemu e se otkriti Allahovo znanje. Ovo je stav koji spaja
dokaze.
Kae:
Znaj da je razilaenje posebno oko djece murika.

to se tie djece mu'mina nema razilaenja meu uenjacima. Ovako prenosi
Kadi Ebu Je'ala El Hanbeli od Imama Ahmeda da je rekao: Nema razilaenja o tome da
1

Ispit za murike, od pripadnika perioda (fetre) i onih do kojih dava nije doprla, na Sudnjem danu prije nego
to se odredi njihova sudbina, je jasan dokaz da nisu muslimani, jer da su muslimani uli bi u dennet bez
prethodnog ispita. Isto tako nisu bili ni kafiri, dakle kufr za koji se biva kaenjeno, jer da su bili takvi uli bi u
Vatru bez postavljanja ispita i bez prihvatanja njihovog opravdanja od irka, ispred Onoga Koji poznaje sve
tajne, , je dokaz o suprotiranju argumentu, tj. razumu, jer ako nije tako onda od ega e se pravdati?
Voljeni brate, posluaj ovo pojanjenje, uz Allahovu pomo, shvatit e da navoenje erijatskih dokaza
biva lahko, povezano i skladno iz njihovih izvora, bez ikakvog razilaenja ili suprostavljanja.
Ako hoe pogledaj dvije knjige: Opravdanje radi neznanja pod erijatskim mikoskopom i Tragovi dokaza
tevhida i kanjavanje robova, i njima e ina Allah nai jasne dokaze o tome. Allah daje uspjeh.
2
su oni stanovnici denneta. to se tie onoga to je naveo Ibn Abdul Berr da se oni
slau oko toga, da su sva djeca pod Allahovom voljom lii stavu kojeg je Malik naveo u
svom Muvveteu u poglavljima o kaderu. Ali je ovo veoma udno. Ovako navodi Kurtubi
u Tezkire i slinim djelima.1
ejh Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, kae:

Ako si svjestan da ovjek moe poiniti kufr radi jedne rijei koju izrekne svojim
jezikom, a moda je izrekne ne znajui njeno znaenje, onda nema opravdanja za
neznanje. A moda je izgovara mislei da e ga ona pribliiti Allahu. Posebno je bitno
naglasiti to ako ti je Allah podario shvatanje prie koju je Allah ispriao o Musaovom
narodu, pored njihovog dobroinstva i djela, oni su mu doli i rekli:
"... rekoe: 'Napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove! Vi ste, uistinu,
narod koji nema pameti!' ree on." (El Araf, 138)
Ovog trenutka se tvoj strah i elja poveaju kako bi se sauvao od ovakve i
slinih situacija.2
ejh Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, je spomenuo u deset
stvari koje kvare islam gdje je poistovjetio propis o onome koji je ozbiljan, koji se ali, i
koji je u strahu koji padne u ovo osim ako je prisiljen, i nikoga drugog nije izdvojio, kao
to je dahil ili onaj koji je imao loe tumaenje ili je pogrijeio... rahimehullah, nakon
to je spomenuo ove stvari kae:
Nema razlike u svim ovim stvarima koje kvare islam izmeu onoga ko se ali, ko
je ozbiljan i koji se boji osim ako je prisiljen.
ejh Semhan b. Sulejman kae:
Veliki irk je oboavanje nekoga mimo Allaha i usmjeravanje ibadeta onome koga
su prispisali Allahu kao ortaka, od vjerovjesnika, evlija i dobrih ljudi. Nikome se nee
prihvatiti opravdanje o neznanju ovih stvari, zato to je znanje i spoznaja istih od nunih
stvari islama.3
DOKAZI O NEPRIHVATANJU NEZNANJA KAO OPRAVDANJA U

POGLEDU VELIKOG [IRKA
ejh Abdullah b. Abdu Rahman Ebu Battin, rahimehullah, takoer kae:
Allah je stanovnike dehennema opisao neznalicama, pa kae:
"I rei e: 'Da smo sluali ili razmiljali, ne bismo meu stanovnicima ognja bili! "(El
Mulk, 10)
I kae:
"Mi smo za Dehennem mnoge dine i ljude stvorili; oni srca imaju a njima ne
shvataju, oni oi imaju a njima ne vide, oni ui imaju a njima ne uju; oni su kao
stoka, ak i gori oni su zaista nemarni."
(El Araf, 179)
I kae:
"Reci: "Hoete li da vam kaem ija djela nee nikako priznata biti,iji e trud u ivotu
na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e misliti da jedobro ono to rade?" (El Kehf, 103
104)
"On jednima na Pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni,
mjesto Allaha,
ejtane za zatitnike uzimaju i misle da dobro rade." (El Araf, 30)
1
2
3
Medmuatu resail vel mesail, ( 1 / 211 213).

Pojanjenje dvije sumnje str. 63 64.
Ibn Derir4u tefsiru ovog ajeta kae ono to ukazuje da dahil nema opravdanja.
Poznato je da su novotari koje su selefi i oni poslije njih proglasili nevjernicima bili
ueni i poboni, a kod njih se oitavala suptilnost. A ono u ta su pali nije ih nita drugo
dovelo osim neznanja. Da li se Alija r.a. osvrnuo na neznanje onih koje je spalio vatrom?
Kada bi ovjek rekao: Ja sumnjam u proivljenje nakon smrti, niko ko nema ni najmanje
znanja se ne bi suzdraao u pogledu njegovog kufra, bez razlike dal' sumnjao ili bio
neznalica. Uzvieni Allah kae:
"Kad se govorilo: 'Allahovo je obeanje, zaista, istina! I u as oivljenja nema nimalo
sumnje vi ste govorili: Mi ne znamo ta je as oivljenja, mi samo zamiljamo, mi
nismo uvjereni." (El Dasije, 32)
Allah govorei o kranima kae:
Merjemina.
A nareeno im je da samo jednom Bogu ibadet ine nema boga osim Njega. On je
vrlo visoko
iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (Et Tewbe, 31)
Adijj b. Hatim je rekao Vjerovjesniku : Mi ih nismo oboavali. Kae: Zar nisu
dozvoljavali ono to je Allah zabranio pa ste to smatrali dozvoljenim? Pa su zabranjivali
ono to je Allah dozvolio pa ste to smatrali zabranjenim. Kae: Naprotiv. Kae: To je
njihovo oboavanje. Allah ih je pokudio i nazvao muricima iako nisu znali da je ovaj
njihov postupak prema njima ibadet, ali nisu bili opravdani radi neznanja.
[IRK IBADETA SE NE]E DESITI OSIM SA NEZNANJEM

Onaj ko kae da je sljedbenik opravdan u svom irku njemu Kur'an odgovara, jer
je izmislio veliku la o Allahu. Allah govorei o sljedbenicima u Vatri kae:
"...mi smo prvake nae i starjeine nae sluali, pa su nas oni s Pravog puta odveli."
(El Ahzab, 67)
Takoer, Allah govorei o rijei kafira kae:
"'Mi smo zatekli pretke nae kako ispovijedaju vjeru i pratei njihove tragove mi smo
na Pravom putu." (Ez Zuhruf, 22)
A u drugom ajetu kae:
"Isto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su
raskonim ivotom ivjeli nisu govorili: Zatekli smo pretke nae kako ispovijedaju
vjeru i mi tragove njihove slijedimo."
(Ez Zuhruf, 22)
Uenjaci su uzeli ovaj a i druge dokaze o tome da nije dozvoljeno slijediti u
pogledu tevhida, objave i osnova vjere, nego da je obaveza svakog odgovornog ovjeka
da spozna tevhid sa dokazima. Isto tako i samu objavu i sve ostale osnove vjere. Zbog
toga to su dokazi ovih osnova oiti hvala Allahu, a nisu samo poznati uenjacima. 2
Hafiz Ibn Kesir, rahimehullah, je prenio ovaj ajet od Imama Ibn Derira Et Taberija, njegov stav i podrao
ga u tome: Ovo je najoitiji dokaz o greci onoga ko tvrdi da Allah nee kazniti nikoga za grijeh kojeg poini
ili zablude u kojoj je ubijeen, osim ako taj grijeh ne poini u znanju o njegovom grijehu. Pa ga poini iz
prkosa pred svojim Gospodarem. Jer kada bi bilo tako onda ne bi bilo razlike izmeu skupine koja je zalutala
i koja misli da je na uputi i skupine koja je stvarno na uputi. Allah je napravio razliku izmeu njihovih
naziva i propisa u ovom ajetu. Imam El Begavi kae: U ovom ajetu je dokaz da kafir, koji misli da je njegova
vjera ispravna, da su onaj ko negira i prkosi jednaki.
2
Durer sunnije, ( 10 / 391 394).
Uenjaci su se sloili da nije dozvoljeno slijediti nikoga u pogledu tevhida i

objavi.3
ejh Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, je spomenuo u deset
stvari koje kvare islam gdje je poistovjetio propis o onome koji je ozbiljan, koji se ali, i
koji je u strahu koji padne u ovo osim ako je prisiljen, i nikoga drugog nije izdvojio, kao
to je dahil ili onaj koji je imao loe tumaenje ili je pogrijeio...
rahimehullah, nakon to je spomenuo ove stvari kae:
Nema razlike u svim ovim stvarima koje kvare islam izmeu onoga ko se ali, ko
je ozbiljan i koji se boji osim ako je prisiljen. Poto je ovo najvea i najopasnika stvar
istovremeno je najvie ega se treba paziti musliman da se u nju ne zapadne i da je se
boji. Utjeemo se Allahu od uzroka Njegove srdbe i bolne kazne. I neka je Allahov
salavat i selam na Njegovo najbolje stvorenje Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. 2
VRSTE KUFRA I VELIKOG I MALOG NIFAKA

Dvije su vrste kufra:
( PRVA VRSTA KUFRA JE : ) Kufr koji izvodi iz vjere (veliki kufr) , a njega postoji
pet vrsta:
1. Kufr negiranja ili utjerivanja u la.

"Ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmilja lai ili porie istinu koja mu
dolazi ?
i zar nevjernicima nije mjesto u Dehennemu?" (El Ankebut, 68)
2. Kufr odbijanja i oholosti sa vjerovanjem.

"A kad rekosmo melecima: 'Niice padnite Ademu!, oni niice padoe svi izuzev Iblisa.
On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik." (El Beqare, 34)
3. Kufr sumnje, to je istovremeno kufr pretpostavljanja.

"I ue u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govorei: "Ne mislim da
e ovaj ikada propasti, i ne mislim da e ikada Smak svijeta doi; a ako budem vraen
Gospodaru svome, sigurno e neto bolje od ovoga nai.I ree mu drug njegov, dok je s
njim razgovarao: "Zar ne vjeruje u Onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi
sjemena, i najzad te potupnim ovjekom uinio? to se mene tie, On, Allah, moj je
Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga." (El Kehf, 35 38)
4. Kufr okretanja lea istini.

"... ali nevjernici okreu glave od onoga ime se opominju." (El Ahqaf, 3)
5. Kufr licemjerstva.
"To je zato to su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapeaena, pa ne
shvaaju."
(El Munafiqun, 3)
DRUGA VRSTA KUFRA JE : Mali kufr koji ne izvodi iz vjere a to je kufr negiranja
blagodati.
3
Durer sunnije, ( 10 / 399 400).

Akidetu muvvehidin, str. 456 457. Ko eli proitati Deset stvari koje kvare islam neka pogleda jer emo
ih spomenuti pojanjenje, ina Allah, u osmom odlomku o stvarima koje kvare islam i propisima opadnitva
i otpadnika. U treem poglavlju.
2
"Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila ukusna
hrana sa svih strana,
a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga to je
radio
dao da iskusi i glad i strah." (En Nahl, 112)
to se tie licemjerstva, njega su dvije vrste:
1. Ubjeenja
2. Djela
(1) to se tie ubjeenja njega postoji est vrsta:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Negiranje Poslanika ,
negiranje neega od onoga sa ime je doao Poslanik,
osjeaj mrnje prema Poslaniku,
ili osjeaj mrnje prema neemu sa ime je doao Poslanik,
osjeaj radosti u vremenu kada Poslanikova vjera slabi
i nemar u ukazivanju pomoi Poslanikovoj vjeri.
Onaj ko poini jednu od ovih est vrsta licemjerstva je stanovnik najdubljeg

ponora Vatre.
(2)to se tie licemjersta u djelima njega postoji pet vrsta, a dokaz tome su
Poslanikove rijei: Znak munafika se opetuje u pet stvari: '' Kada govori
1.
2.
3.
4.
5.
lae,
kada obea slae,
kada mu se neto povjeri iznevjeri,
kada se svaa grijei
i kada se dogovori prevari. ''
Utjeemo se Allahu od licemjerstva i sumnjiavosti i loeg ponaanja, i Allah

najbolje zna.1
BORBA U ISLAMU JE UZROKOVANA USTRAJNO[]U NA [IRKU

Abdu Rahman b. Hasan, rahimehullahu teala, kae:
Allah je naredio borbu protiv murika sve dok se ne pokaju od irka i dok ne
uine svoja djela iskrenima radi Allaha, dok ne ponu obavljati namaz i davati zekat. Pa
ako odbiju tu ili neto od toga, protiv njih e se voditi borba po konsenzusu. 2
ejh Ebu Battin, rahimehullahu teala, kae:
ejh Muhammed b. Abdul Vehab se borio protiv onih koji su se borili protiv njih,
ne radi toga to su bili pobunjenici, nego se borio protiv njih da bi ostavili irk, radi
uklanjanja zla, radi toga da obavljaju namaz i daju zekat. 3
DEFINICIJA OTPADNI[TVA
Imam Muhmmed b. Abdul Vehab, Allah im se obadvojici smilovao, kae:
Poglavlje propisa o murtedima, koji poine kufr nakon svog islama, govorom,
sumnjom, ubjeenjem ili djelom. Makar i pravio razliku ili se alio. Uzvieni kae:
"Reci: 'Zar se niste Allahu i rijeima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?" (Et Tewba,
65)
1
2
3
Medmuatu tevhid, str. 464 465.

Fethul medid, str. 112, sa blagim posredstvom.
Durer sunnije, ( 9 / 9 ).
Onaj ko poini irk Allahu time je poinio i kufr nakon islama makar 1bio prisiljen
sa pravom na kufr, ili negiranjem rububijeta ili Allahove jednie poinio je kufr, ili ako
negira neko od Allahovih svojstava, ili se proglasi vjerovjesnikom, ili povjeruje u onoga
ko se pozove na vjerovjesnitvo nakon Vjerovjesnika , ali ako se ruga Allahu i Njegovim
poslanicima, ili ako se ismijava sa bilo im u emu je Allahov spomen.2
Takoer, rahimehullahu teala, kae:
Znaj da je deset najveih uzroka koji kvare islam:
1. irk u ibadetu jedinom Allahu Koji nema ortaka.

"Allah, doista, nee oprostiti da se Njemu ita ravnim smatra, a kome hoe oprostit e
sve osim toga.
" (En Nisa, 116)
2. Onaj ko izmeu sebe i Allaha uzme posrednike, priziva ih, trai od njih
efat, ini kufr po konsenzusu.
3. Onaj ko ne proglasi murike kafirima, ili sumnja u njihov kufr, ili smatra
njihov pravac ispravnim ini kufr po konsenzusu.
4. Onaj
ko je ubijeen da je neki drugi pravac savreniji od

Vjerovjesnikovog pravca i upute. Ili da je neiji sud potpuniji od
njegovog suda. Kao to su oni koji daju prednost tagutskom sudu nad njegovim
sudom, takav ovjek je kafir.
5. Onaj ko mrzi neto od onoga sa ime je doao Poslanik , makar

djelovao po tome, on je po konsenzusu poinio kufr.
"Zato jer oni mrze ono to Allah objavljuje, i On e djela njihova ponititi." (Muhammed,
9)
6. Onaj ko se ismijava sa bilo im od Allahove vjere, nagrade, kazne, ini

kufr.
"Ako ih zapita, oni e sigurno rei: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. Reci: 'Zar
se niste Allahu i rijeima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispriavajte se!
Jasno je da ste nevjernici,
a tvrdili ste da ste vjernici. "(Et Tewbe, 65 66)
7. Sihr, u to spada koritenje istog i osjeaj ljubavi prema njemu. Onaj ko to

uini ili se time zadovolji ini kufr.
"Njih dvojica nikoga nisu uili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj biti
nevjernik!"
(El Beqare, 102)
8. Isticanje murika i potpomaganje protiv muslimana.

"A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati; Allah, uistinu,
nee ukazati na pravi put ljudima zulumarima." (El Maide, 51)
9. Onaj ko povjeruje da nekim ljudima nije obaveza slijediti Poslanika , te

da mu je doputeno da izlazi iz okvira njegovog erijata, kao to je to
uinio Hidr u Musaovom a.s. erijatu, takav ovjek je kafir.
10. Odstupanje od Allahove vjere. Ne prouava je niti je primjenjuje

"Ima li zloinitelja veega od onoga koji je opomenut znacima svoga Gospodara,
1
2
Ovako stoji u originalu ali moda je ispravnije ako bi se reklo 'a ne'.
pa se po tom okree od njih?! Mi emo, zaista, kazniti zlikovce!" (Es Sedde, 22)
U svim ovim uzrocima koji kvare islam nema razlike meu onima koji to ine
alei se, ozbiljno ili straha osim onoga ko je prisiljen.
Svi ovi uzroci su mnogo vie nego to predstavljaju opasnost. A u veliko se
deavaju. Musliman ih se mora uvati i bojati se za sebe da ne padne u njih. Allahu se
utjeemo od uzroka Njegove srdbe i bolne patnje, i neka je Allahov salavat na
Muhammeda.1

Vjerovanje Imama Tewhi Vjerovanje Imama Tewhida - Docda

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Vjerovanje Imama Tewhi Vjerovanje Imama Tewhida - Docda

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

V

ODNOS LJUDI PREMA NAZIVIMA. NE SAGLEDAVAJU ZNA^ENJA ZA KOJA SE

"Kada ovjek sazna i upozna se sa realnim znaenjem Boga, te da je On

SUTINA ISLAMA I USLOVI NJEGOVOG PRIHVATANJA

tom pogledu i iskazivanje neprijateljstva i proglaavanje nevjernikom onoga ko ga

USLOVI ISPRAVNOSTI ISLAMA I NJEGOVOG PRIHVATANJA

Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Battin, rahimehullah, kae:

ODRICANJE OD [IRKA I NJEGOVIH PRISTALICA

Akidetul muvvehidin, Risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin str. 12.

Imam Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullah, kae:

ako se ostavi velikog irka,

ZNA^ENJE BOGA ( ALLAH ) KOJE SE MORA SPOZNATI I

onome ko voli - potpuni vrhunac ljubavi,

DEFINICIJA 'IBADETA I KAKVO]A NJEGOVOG IZVR[ENJA

Dureru senijje (10 / 53).

OD USLOVA VALJANOSTI IBADETA SU : NEVJEROVANJE U TAGUTE,

Abdur-Rahman b. Hasan kae:

Tejsirul azizil hamid str. 31 -32.

SU[TINA TEWHIDA, NJEGOVE VRSTE I GRANICE,

1. Svojoj vlasti i djelima te da nema ortaka,

3. Svom uluhijetu i 'ibadetu i da nema sudruga.

1. TEWHID RUBUBIJJETA I VLASTI

Tejsirul azizil hadim str. 34.

[ARTOVI I RUKNOVI 'LA ILAHE ILLALLAH'

"Znaj da nema boga osim Allaha!... " (Muhammed, 19)

Tejsirul azizil hamid fi erhi kitabi tevhid (21 24).

NEGIRA : uluhijet, tagute, idole i gospodare.

- su oni koji su oboavani i koji su se time zadovoljili ili su se

3. IDOLI - su sve ono to te odvratilo od tvoje vjere islama, kao to su porodica,

4. GOSPODARI - su svi oni koji ti daju fetve suprotno istini i ti im se u tome

1. NAMJERU, to jeste, da sve to namijeni bude samo radi Allaha,

STANJA I VRSTE ONIH KOJI IZGOVARAJU RIJE^I TEWHIDA

1. Skupina koja je izgovorila i realizovala, znajui da ima svoje znaenje koje je

Medmua resail vel mesail (4/34 35).

3. I skupina koja ih je izgovorila, ali nije djelovala po njenim znaenjima, niti su

Najei protivnici e biti oni koji se suprostave u svemu ovome.

ONO [TO PODRAZUMIJEVA SVJEDO^ENJE ( [EHADET ) VJEROVJESNI[TVA

potivanje njegovih naredbi i zabrana,

pridravanje njegovog sunneta.

Kao i to da se niiji stav ne suprostavlja njegovom stavu,

Dureru senijje (2 / 22).

Takoe je upozorio i zaprijetio onome ko mu se ne pokori, pa je rekao

SU\ENJE U SPOROVIMA PO NE^IJEM DRUGOM SUDU MIMO

PROPIS O ONOME KO VRIJE\A POSLANIKA ILI SE ISMIJAVA SA

ejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullahu teala, je rekao:

Ovim se pojasnilo da je ismijavanje sa Allahovim ajetima i Njegovim poslanikom

IMAN JE RIJE^ I DJELO

STAVOVI SEKTI U POGLEDU IMANA

misli da je iman rije, bez djela, on je murdija.

ejh Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Battin, rahimehullahu teala, kae:

Tejsirul azizil hamid str. 419 420.

ISLAM I IMAN I GRANICE VEZE ME\U NJIMA

OSNOVA IMANA BEZ KOJE NE]E BITI VALJAN OSIM

Dureru senijje ( 1 / 360 363).

OBAVEZA RAZDVAJANJA IZME\U IMANA I NJEGOVIH OGRANAKA

1. Da su sunnet i vjerovjesniki hadisi pojanjenje Kur`anskih propisa i od

2. Da je iman osnova, te da ima brojne ogranke. Svaki ogranak od njih se

3. Da je iman sastavljen od rijei i djela.

4. Da postoje dvije vrste kufra: kufr u djelima i kufr negiranja i inata.

A to je da se nevjeruje u ono sa ime je doao Poslanik od Allaha, negirajui to i

5. Da nije nuno, ako postoji jedan od ogranaka imana u robu, nazvati ga

MUSLIMANI SE PO PITANJU PROPISA IZUZIMANJA U IMANU

1. Neki to smatraju obaveznim.