UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU

FARIS MARUKIĆ
ZAKONODAVSTO SPARTE I ATINE
SEMINARSKI RAD

MENTORI: prof.dr. Salmedin Mesihović

viši ass. Amra Šačić MA

SARAJEVO, 2014.
 SADRŽAJ

UVOD..............................................................................................2
ZAKONODAVSTVO SPARTE...................................................3
LIKURGOVA VELIKA RHETRA (POLITIČKE REFORME).............3
EKONOMSKE I SOCIJALNE REFORME..............................................6
ZAKONODAVSTO ATINE.........................................................8
DRAKONOVA KODIFIKACIJA..................................,............................8
SOLONOVA ZAKONODAVNA AKTIVNOST......................................9
SOLONOVE SOCIJALNE REFORME...................................................9
ODNOS SOLONOVIH I DRAKONOVIH REFORMI..........................10
GRAĐANSTVO I KLASE .......................................................................11
OSTALE EKONOMSKE REFORME....................................................12
SOLONOV SISTEM IMOVINSKIH KLASA........................................13
POLOŽAJ PORODICE............................................................................15
KRITIČKI OSVRT.................,.................................................................16
PRILOG RADU.........................................................................................19
ZAKLJUČAK.............................................................................20
BIBILIOGRAFIJA.....................................................................21

1
UVOD

Zakonodavstvo Sparte i Atine su prvi poznati zakonodavni sistemi na tlu Evrope.

Oni su zasnovani na djelu dvojice velikih zakonodavaca iz ova dva najpoznatija grčka
polisa Likurga i Solona. Njih dvojica su kreatori dva različita pravna sistema koji su
oblikovali historiju Antičke Grčke i na neki način pretstavljaju uvodničare u ono što će se
kasnije dešavati na historijskoj pozornici međusobnih odnosa Grka. Iako se kao glavni
izvor inspiracije za pravnike i historičare koji se bave historijom prava uzima Rimsko
pravo ne smije se zanemariti historijska uloga velikih zakonodavaca Grčke.
U konceptualnom smislu pri izradi rada su najviše korištene knjige Stara Grčka
autora V.V.Struve i D.P. Kalostov posebno u segmentu koji obrađuje Solonovu
zakonodavnu djelatnost, te Terry Buckley, Aspects of Greek History 750-323BC: A
Source-Based Approache kada se radi o zakonodavstu Lakademonaca. Važnu ulogu ima i
niz članaka iz Jurney of Hellenistic Studies. U segmentu izvora veliku zastupljenost
imaju Plutarhove Uporedne biografije koje bitnu ulogu imaju i u samom konceptualnom
dijelu.
Metoda rada koja se prožima kroz čitav proces izrade ovog seminara jeste
tematski metod iz razloga davanja akcenta na same propise navedenih zakonodavaca, a
ne na cjelokupni razvoj pravne misli u Grčkoj. Cilj rada jeste proširenje znanje o
zakonima Sparte i Atine te pokušaj da se pokušaju utvrditi same namjere zakonodavaca u
trenutku donošenja ovih propisa.

2
ZAKONODAVSTVO SPARTE

LIKURGOVA VELIKA RHETRA

(POLITIČKE REFORME)

Procjene o vremenu kada su izvršene reforme Lakademonskog kralja Likurga idu

u dva pravca:
-Prva teorija navodi da je reforma izvršena u periodu cc. 820-810 god. pr. n. e.
-Druga teorija smatra da se radi o sredini osmog stoljeća pr. n. e.1
Naziv Velika Rhetra u suštini znači velika proklamacija. Šta je ona bila u smislu značajke
vjeruje se da se radi o proglasu bogova sa namjerom ograničenja kraljevske vlasti. O
Likurgovom životu nema skoro ništa što nije sporno od njegovog rođenja, putovanja,
smrti te njegove državne i zakonodavne djelatnosti, a najmanje podataka ima o vremenu
u kojemu je živio.2 I u vezi same Rhertre postoje nedoumice o tome da li se radi o
jednom aktu ili se on pak sastoji od dva različita dijela naknadno spojena u jedan.3
Glavno usmjerenje proklamacije jeste jačanje položaja kraljeva i plemenskih starješina.
Da bi se razumjele Likurgove mjere mora se razmotriti stanje u Lakademonskoj
državi pije nego je on stupio na vlast. Sukob dvije kraljevske loze doveo je do toga da oni
podmićivanjem naroda pokušavaju stići što više popularnosti. Obećavali su sve više
prava, a ustvari dešavao se suprotan proces. U samoj Sparti sva imovinska vlast došla je u
ruke nekoliko bogataških porodica.4 Bogataši su tiranizirali siromahe što je dovelo do
revolta ovih drugih. Grad je postao ranjiv na moguće napade okolnih polisa koji bi
iskoristili ovakvo stanje u Sparti.5 Likurg se odlučio na putovanja da bi upoznao način
života i propise koji važe na tim područjima. Prva stanica mu je bila Kreta. Tamo je
imao namjeru upoznati se sa ustavnim uređenjem, te najuglednim ljudima,. pozavidjevši
im na zakonima odluči prenijeti ih u Spartu.6 Sa Krete odlazi u Maloazijske jonske

1
Hammond, 1950., 42.
2
Plut. Likurg , 1.
3
Ogden, 1994., 85.
4
Shiller, 1789., 2.
5
Isto, 3.
6
Plut. Likurg, 4.

3
gradove gdje se u suštini upoznaje sa rasipničkim, ležernim naćinom života.7 Nakon
povratka kući nastaojao je pridobiti uglednije građane na svoju stranu.
Prva ali vjerovatno i najvažnija novina jeste uvođenje vijeća staraca (gerusia).
Njena glavna uloga jeste protuteža vladavini kraljeva, s kojima bi imala jednako pravo
glasa, pri odlučivanju o najvažnijim pitanjima, da bi se državi pribavila sigurnost i
trijezna umjerenost.8 Sastojala se od trideset članova uključujući i dva kralja.
Obaveze gerusije su bile sljedeće:
1. Obaveza sazivanja Apele s vremena na vrijeme izmjeđu Babike (Babyka) i
Knakija (Knakion). Pretpostavlja se da se radi o pritokama rijeke Eurote.
2. Da predlaže propise ali da stoji da se drži podalje (od odlućivanja) To znaći da
držanje govora pripada članovima Gerusije a na narodu je da li će predloženo
uvažiti.
3. Demos je imao nadležnost da donosi konačnu odluku.
4. U slučaju da dođe do iskrivljenog mišljenja ili preotegnutog razmišljanja o
predloženom na Gerusiji i kraljevima je da na sebe preuzmu odlučivanje.(tj. Da
raspuste Appelu)9

Geronti su bili ljudi sa preko 60 godina života, a njihov izbor vršen je aklamacijom u
Appeli. Oni su ovu funkciju mogli da zadrže do kraja života. Iako je smatrana nekom
vrstom Senata ona je u suštini bila samo predlagač odluka. Ipak ona je bila jedina sa tim
pravom tako da je bila u prilici da kontroliše ono sto će doći na odlućivanje, tj. bila je
kreator politike.10 Prema Shilleru Gerusija je konstituisana na ovaj način da se izbjegne s
jedne strane tiranija kraljeva ali i neka vrsta anarhične demokratije.11 Nadležnost br. 4
postoji s ciljem da se spriječi izmjena prijedloga u procesu usvajanja.
Postoji još nešto što je dodavalo na važnost Gerusije, a to je njena uloga najvišeg
suda. Ona je odlučivala u slučajevima za koje se može izreći smrtna kazna, protjerivanja
iz zemlje ili oduzimanje prava građanstva. Svi muški Spartijati Homoioi (jednaki)12 su
bili ovlašteni da prisustvuju „zasjedanju“ Eklesije (skupštine). Skupština se u vrijeme

7
Plut. Likurg, 5.
8
Isto
9
Plut. Likurg, 6.; Buckley, 2005., 53.
10
Buckley, 2005., 54.
11
Shiller, 1789., 3.
12
Ogden, 1950., 92.

4
praznika u čast Boga Apolona nazivala Apella. Osnovna uloga Eklesije jeste izbor
Geronata i Efora s jedne strane, s druge ima nadležnost da usvaja prijedloge Eklesije.
Plutarh je o ovome vrlo jasan:

Kad bi se mnoštvo tako jednom sabralo, nikome drugome nije bilo dopušteno da
izrekne mišljenje osim članovima vijeća staraca i kraljevima o čijem je iznesenom
mišljenju narod bio ovlašten donijeti odluku.13

Dakle rasprave o prijedlogu (krinein) u Eklesiji nisu bile dozvoljene. O ovom

pitanju postoji još jedna teorija. Ona navodi da Eklesija jeste imala pravo da mijenja
prijedlog na način da predloži izmjene Gerusiji koja bi se povukla na odlučivanje te tamo
formulisala novi prijedlog.14 Kraljevska vlast dvaju kraljevkih loza Agijada i Euripontida
(koji su i prije reforme bili stariji ljudi) su donošenjem Velike rhetre svedeni na članove
Gerusije sa jednakim pravima kao i njen svaki drugi član.15 Njihova uloga ostala je jako
važna u okvirima vojske posebno u slučaju sukoba. Postoje i teorije da je Lakademonski
kralj imao ustavnu nadležnost da proglasi ratno stanje.
Ovakav sistem je imao svoje mane. Postojala je mogućnost da Gerusija
zloupotrebi svoju moć. Sistem je djelovao u smislu zaštite od zloupotrebe vlasti od strane
kraljeva ili samog naroda. Geusija je kraljeve ili narod mogla u potpunosti isključiti iz
sistema donošenja odluka bez da snosi ikakve posljedice.16 Zbog toga je na scenu stupaju
Efori.
Efori se ne spominju u Velikoj rhetri. Postoji mogućnost da nisu ni postojali u
vrijeme njenog donošenja. Oni su u 5. st. pr. n. e. bili najvažniji javni službenici. Oni su
bili zaduženi za donošenje svakodnevnih odluka.

13
Plut. Likurg, 6.
14
Buckley, 2005., 55.
15
Isto, 55.
16
Shiller, 1789., 4.

5
 Nadležnosti efora:
1. Implementacija odluka Eklesije kojom su predjsedali
2. Bili su zaduženi za privatne tužbe koje su presuđivali odvojeno, a u
kombinaciji sa Gerusijom u slučaju suđenja kralju
3. Bili su nadređeni svim drugim javnim službenicima sa mogućnosću osude na
smrt, suspenzije ili zatvaranja
4. Nadzor agoge tj. sistema treninga vojske koji je bio od esencijalne važnosti za
Lakademonsku državu17

EKONOMSKE I SOCIJALNE REFORME

Druga i najsmionija Likurgova politička mjera bila je preraspodjela zemlje.18

Zemlja se nalazila u rukama malobrojnih što je izazivalo zavist, objest i raskoš, te
bogatstvo i siromaštvo i zemlju iznova podijelio na jednake čestice (kleros).19 S druge
strane upravo se završio Drugi Mesenski rat u kome su Lakademonci stekli prevlast nad
Mesenijom.20 Ukupna zemlja je podijeljena na 30 000 čestica, dok je ona oko grada
Sparte podijeljena na 9 000.21 Takav komad zemlje mogao je da donese prinos od
sedamdeset vagena (mjera od 74 litra) ječma za muškarca i dvanaest za njegovu ženu.22
Zemlju su sada obrađivali heloti (državni robovi) koji su prouzvode davali svom
nominalnom gosopodaru. Ova reforma je povezana sa syssitiom (propis zajedničkog
objedovanja) jer onaj ko ne bi bio u stanju da sa svog klera dobije dovoljno da doprinese
zajedničkom objedu gubio bi građansko pravo.23
Ukinuti su i drugi oblici nejednakosti. Prvenstveno kada se radi o pokretnoj
imovini. Izvan zakona stavio je sav zlatni i srebreni novac i zamjenio ga željeznim, a
tome još pridodao da i taj željezni čak i pri velikim količinama nema veliku vrijednost.24
Ovo je prouzrokovalo niz posljedica. Bogataši nisu imali nikakav način da pokažu svoje

17
Buckley, 2005., 56.
18
Plut. Likurg, 8.
19
Isto
20
Buckley, 2005. 58.
21
Shiller, 1789., 4.
22
Plut. Likurg. 8.
23
Buckley, 2005., 58.
24
Plut. Likurg, 9.; Shiller, 1789., 4.

6
bogatstvo. Roba iz Lakonije se nije mogla kupiti niti prodati jer niko nije priznavao
željezni novac (čak je i ismijavan). Slijedeća posljedice jeste nestanak nekih zanimanja
kao što su zlatari i sl.25 Stanje je bilo takvo da niti jedan strani brod nije pristajao u
Lakademonske luke.
Syssitia je zajedničko objedovanje na javnom mjestu sa unaprijed propisanim
jelom.26 Tako nije bilo dozvoljeno da se jedu delikatesi niti da kuhar za nekoga priprema
hranu. Ako bi neko jeo kod kuće, a bilo zapaženo da na zajedničkom objedu ne jede i ne
pije smatran je za slabića i bio je podvrgnut ruglu.27
Agoge- državni sistem vojne naobrazbe se smatra dijelom reforme. Cilj je bio da
se kod vojnika razviju vrijednosti kao: patriotizam, poslušnost, odanost, drugarstvo,
pripadnost zajednici itd.28 Od šeste do dvadesete godine dijete prolazi kroz strogu i tešku
obuku. Kada napuni dvadeset ulazi u svoju syssitiu koja je sačinjena od petnaest
članova.29
Da li su dio novih zakona propisi o novorođenom djetetu, odnosno o procjeni
njegovog zdravlja ili su oni dio tradicije nije poznato, ali su jako bitni za život u Sparti. U
slučaju da dijete ima neki tjelesni defekt ono nije prihvaćano kao član društva. Sad se
postavlja pitanje ko je bio nadležan da procijeni tjelesno stanje dijeteta. Autori najčešće
smatraju da su tu procjenu vršili članovi gerusije iz očevog plemena.30 Najčešća oboljenja
djece tog perioda su oštećenje kukova i deformitet nogu. Takvo dijete nazvano je
terata.31 Takvo rođeno dijete smatrano je lošim pretskazanjem zajedno sa lošim prinosom
žetve i smrtnošću životinja. Djeca su smatrana ukletim i smatralo se obaveznim da se
uklone iz društva. Sklanjali su ih na sveto mjesto na planini gdje bi bila ostavljena da
umru ili da se neko smiluje nad njihovom sudbinom. Dijetetu je prije odbacivanja
provjeravana snaga glasa, što je bilo predznak snage u budućnosti.32

25
Shiller, 1789., 4.
26
Isto, 5.
27
Plut. Likurg, 10.
28
Buckley, 2005., 59.
29
Plut.Likurg. 12.
30
Odgen, 1950., 97.
31
Isto, 96.
32
Isto,102.

7
ZAKONODASTVO ATINE

DRAKONOVA KODIFIKACIJA

Kada govorimo o zakonodavstvu na području Atike nužno se osvrnuti na

zakonodavno djelovanje Solona ( cc. 640-560. god. pr.n.e.) i kodifikacijsku aktivnost
Drakona (cc. 650-600. god. pr.n.e.) kao uvod u zakonodavne aktivnosti Solona.
Drakonova kodifikacija običaja sa područja Atike prvenstveno je bila usmjerena na
regulisanje odnosa između bogatih zemljoposjedničkih porodica. Pored svoje osnovne
svrhe vidljiva je stvaranje onoga što se danas naziva pravna sigurnost, jer su propisi bili
zapisani i osobe sa statusom „slobodan građanin“ se mogao pozvati na ove propise u
namjeri da zaštiti svoja prava. Drakon je svoje zakone konstruisao na starim osnovama
samopomoći i privatne pogodbe usmjerene protiv kradljivca ili ubice, dajuci ostećenoj
tačan način osvete i mogućnost da ubiju počinitelja bez straha od evenutalnog progona.33
Prije Drakona stanovništvo je bilo pogođeno sa dvije opasnosti, s jedne strane
arbitrarnošću odluka vladajuće klase, a sa druge ekonomskim poteškoćama tog vremena
( 7. st. pr.n.e.).34 S te tačke gledišta zapisivanje zakona je nesumnjivo je odgovaralo
zeljama demosa i treba pomišljati na to da nije bilo ostvareno bez borbe i ozbiljnog
pritiska demosa na aristokraciju.35 Najpoznatiji segment Drakonovog zakonodastva jeste
njegov propis o ubistvima36. Svrha zakona je vjerovatno trebala biti da zamjeni instituciju
krvne osvete. Pretpostavljalo se da su odluke u ovoj oblasti pripadala Aeropagu, ali je
Drakon odlučio da je podijeli na pet sudova u nadležnosti pedeset i jednog sudije zvanih
ephetai.37 Izvršena je podjela ubistava na tri kategorije:
- ubisto sa predumišljajem
- ubistvo bez predumisljaja
- i ono izvšeno u samoodbrani
Kasnije je Solon ubistva sa predumišljajem zaista prenio na Aeropag. Kada su u
pitanju kazne one su podjeljene na kaznu smrti u slučaju ubistva sa predumišljajem,

33
Carawan, 1998., 25.
34
Greenidge, 1896., 148.
35
Struve,Kalostov, 2000., 149.
36
Krivičnopravni propisi Drakona su bili najstrožiji segment njegovog zakonodavnog djelovanja. Postoje
teorije da su ovakve kazne bile propisane i prije njegove zakonodavne aktivnosti. Drakon je sam smatrao
da je kazna smrću za ubistva upotpunosti opravdana i zaslužena.
37
Carawan, 1998., 36.

8
protjerivanje u slučaju ubistva bez predumišljajem, a za slučaj samoodbrane nije bilo
propisane sankcije.38

SOLONOVA ZAKONODAVNA AKTIVNOST

Kad je uklonjena kilonska smutnja i kad su prognani oskrvnitelji, udare Atinjani u

onaj stari razdor oko vlasti.39 Među stanovništvom je nastala podjela na stranke, a većina
stanovništa je bilo zaduženo kod bogatih (neki su čak bili primorani da prodaju svoju
djecu). Za dug su garantovali vlastitim tijelom. Ovakvo stanje je žudilo za nekim oblikom
reforme. Solon biva zamoljen da okonča razdor. No Solon veli da je isprva oklijevao
prihvatiti se državne uprave, te da se bojao lakomislensti jednih i prkosa drugih. 40 Drugi
koji nisu pripadali nekoj od grupacija nisu oklijevali da prihvate Solona, jer je za reforme
potreban čovjek koji je dorastao tako mučnom poslu. Tako je Solon cc. 594. god. pr.n.e.
izabran za arhonta i dobio specijalna ovlastenja kao aisiment.41 Solon je prema svom
bogatstvu bio ono štose danas smatra srednjom klasom.

SOLONOVE SOCIJALNE REFORME

Prva aktivnost Solona je bilo ukidanje dužničkog ropstva. Ovo ukidanje

dužničkog ropstva naziva se sisahteja (skidanje tereta). Njegova sisahteja ili skidanje
tereta je bila njegov metod suočavanja sa tada postojećim teretom, odnosno zla, bila je
drastična ali izvršena punim srcem.42 On je ukinuo sva dugovanja koja se garantuju
životom i tijelom i zabranio sklapanje budućih ugovora sa istom klauzulom u budućnosti.
Faktički je ukinuta i obaveza rada kod zajmodavca i davanje jedne šestine proizvoda
istom. Ustvari ovim su dužnici ostvarili dvadeset sedam odsto rabata na predanu robu.43
Reforme su smatrane apsolutno neophodnim, čak ni veliki zemljoposjednici nisu starali
velike problem u vezi novonastalog stanja. U suštini ovakava reforma nije dugotrajno

38
.Struve, Kalistov, 2000., 150.
39
Plut. Solon, 13.
40
Isto, 14.
41
Bukvalan prijevod riječi aisiment bi bio: Osoba koja svima daje pravedan dio. Uglavnom ovlasti
aisimneta su bile jako slične ulozi tiranina. (više, Struve- Kalistov, 2000., 152.)
42
Walker, 126.
43
Isto

9
zadovoljila niti bogate zemljoposjednike niti siromašne koji su zahtjevali daljnju reformu
u smislu agrarne reforme. Ipak može se reći da u vezi ove reforme postoje dvije verzije:
jedna navodi da su oprošteni svi dugovi, a druga da su dugovi umanjeni promjenom
vrijednosti mine.44
Naime došlo je do promjene vrijednosti mine sa sedamdeset i tri na sto drahmi.
Tako da to u suštini ne bi bilo oslobađanje od duga nego fiksiranje kamate. Danas se
smatra da je ova prva verzija prihvatljivija, a u tom pravcu govore i Solonove pjesme :

Uklonismo mnogi zalog-kamen postavljen

I robovaše prije, sad je slobodna.45

Suštinski Solonova reforma je bila usmjerena ka zaštiti individualne svojine.

Takvo usmjerenje je ustvari spriječilo sprovođenje agrarne reforme, jer bi dva propisa
automatski došla u koliziju. Reforma je naišla na prvobitni otpor, ali su svih shvatili
prednosti ovakvog sistema pa su odlučili da žrtvu reforme podnesu svi zajedno, te je ova
reforma dobila naziv Sisahteja.
Sam naziv može biti sporan jer postoji teorija da Aristotel nije bio u mogučnosti da čita
originalne verzije Solonovih pjesama, te da ustvari naziv znači „zajedničko nošenje
tereta“46 Ipak može se zaključiti da nije od presudne važnosti sam naziv reforme već ono
što se njome postiglo.

ODNOS SOLONOVIH I DRAKONOVIH REFORMI

U razmatranju ovog segmenta bitno je napomenuti i određeni mitološki odnos ove

dvije velike ličnosti Atinske, ali i Helenske historije uopće. Prvenstveno se to odnosi na
pretpostavku da svi stariji zakoni pripadaju Drakonu, a svi nastali kasnije Solonu. Solon
je prvenstveno je ukinuo gotovo sve zakone koje se vezuju za Drakona, osim onoga koji
se odnosio za ubistva, vjerovatno zbog strogosti i težine samih kazni.47 Kazne za vrijeme
Drakona počev od onih za ljenčarenje, krađe povrća pa do onoga sto bi se moglo zaista

44
Plut. Solon, 15.
45
Isto
46
Linforth, 1919., 270.
47
Carawan, 1998., 32.

10
smatrati teškim prestupima, te na upit zašto je odredio tako teške kazne odgovara da su
kazne za male prestupe zaslužene, a da teže kazne od smrti nema.48 Tako da se u pravnoj
teoriji smatra da je postupak Solona sa jedne strane realan, a sa druge nadasve moralan.
Drakonov zakon o besposličarenju je izmjenjen u segmentu sankcije. Ona je iz smrtne
kazne preinačena atimijom (oduzimanje građanskog prava) i novćanom kaznom.
Najplastičniji primjer promjena u odnosu na Drakona je stipulacija krađe. Novi
propis je obavezivao kradljivca da u slučaju povrata stvari isplati vlasniku duplu
vrijednost ukradenog, a u slučaju kada nakon krađe nije uslijedio povrat deset puta. Još
jedna karakteristika Solona jeste zakonodavno djelovanje u više pravaca. Kada se
spomene Drakon osim one prve asocijacije koja se odnosi na teško kažnjavanje, druga bi
se odnosila na to da se nije išao izvan okvira krivičnog prava, dok je Solonova djelatnost
bila sveobuhvatna.

GRAĐANSTVO I KLASE

Solon zalazi sa svojim reformama i u područje odnosa vlasti i političkih

neistomšljenika. On stvara put za amnestiranje političkih prestupnika. Njegov osmi zakon
se odnosio na gubitak građanskih prava. Tako on odlučuje da svi oni koji su izgubili
građansko pravo imaju se vratiti u status atenskog građanina osim u slućaju da se radi o
direktnoj naredbi Areopaga za slučajeve ubistva ili dokazane težnje da streme stvaranju
tiranije te za one koji se nalaze u izgnanstvu u trenutku objavljivanja zakona.49 Iz ovoga
se vidi da se zakon prvenstveno odnosi na lica koja će doći u sukob sa državom, a ne na
one koji to već jesu.
Drugi segmet ove reforme jeste garancija prava građana. Prije Solona elita
zemljposjednika je bila ta koja učestvuje u odlučivanju dok bi bezemljaši bili bez
političkih prava. To se prvenstveno odnosi na njihovo uključivanje u rad Narodne
skupštine.50
Zanmljivo je da Solon smatra da ipak narod Atike treba da bude vođen velikim
zemljoposjednicima. Danas se može sa sigurnošću reći da su oni ustvari uvijek bili dio
problema, a ne dio rješenja ipak je Solon u svojim zakonima i reformama čvrsto držao
48
Plut. Solon, 17.
49
Owens, 2010., 108.
50
Plut. Solon, 18.

11
ovu poziciju. Nazvao ih je „lideri naroda“ (Hegemones) koji narod vode svojim
odlukama i svim onim ovlaštenim da čine.51 Ovdje se namjera Solona da ne ograničava
bogataše evidentna do te mjere da su njihova prava dispozitivna.

OSTALE EKONOMSKE REFORME

1. Za ove reforme smatra se da su bile čisto ekonomskog karaktera, dakle

usmjerene na poboljšanje Atine kao države. Zabranio je da se izvoze sve robe osim
proizvoda od masline:
„Od uroda dopustio je samo prodaju ulja u tuđinu, a drugo je zabranio izvoziti“
52

Arhont je tog bio obavezan da onog ko bi se na tu odredbu oglušio javno prokune,

te ako to ne bi uradio plati 100 drahmi. Ovo je praktična administrativna mjera da zaštiti
domaću proizvodnju i da time osiguran sredstva za život domaćeg stanovništva, a da se
izvozi samo viškovi. Postoji mogućnost da je bio zabranjen i izvoz smokava, te da se
prokazivač onoga koji izvozi smokve nazivan sikofantom.
2. Druga mjera je bila ta da se „naredi“ očevima da uče svoje sinove trgovini.
Usmjerio je pažnju građana na tehnike trgovanja i propisao da nijedan sin nije obavezan
izdržavati svog oca u slučaju da ga ovaj nije podučio trgovini.53
3. Solon je takođe uveo smanjenje masu Atenskog novčića. Neki autori navode da
je istovremeno sa ovim povećao mjernu jedinicu za masu. Ovo se može smatrati potuno
kontraproduktivnim, jer bi time izazvao devalvaciju novca te bi njegova mjera smanjena
mase novčića bila besmislena.54 Dakle došlo bi do domino efekta koji bi doveo do
negacija već provedenih reformi tj. Smanjio bi se broj pentakosiomedimna što sigurno
nije bila Solonova namjera. Plutarh navodi da su ovce i drahme izjednačene kao sredstvo
plaćanja te su tako dio ove reforme.55
Za ovu reformu Aristotel navodi u djelu Atenski ustav povećanje mjere kai
stathma kai nomisma56. Ovim je Atenska mjera postala veća nego mjera pheidonia i od

51
Owens, 2010., 107.
52
Plut. Solon, 24.
53
Owens, 2010., 114.
54
Johnson, 1934., 180.
55
Plut. Solon, 23.
56
Aristotle, Cosnstitution of Athens, 10.

12
mine koja je prethodno imala mjeru od sedamdeset drahmi i sad se puni sa stotinom.
Uspostavljeni su i utezi (stathma) koji odgovaraju kovanici (nomisma). Talent je sada bio
šezdeset i tri mine, a kao početna mjera ostali mjernih jedinica mase povećava se za tri
mine.57 Ova mjera je prvenstveno usmjerena da se poboljša ekonomski položaj države,
odnosno položaj Atenske trgovine u međunarodnim odnosima. Postoje teorije da se ova
reforma uopće ne može pripisati Solonu, jer riječ drahma nije u početku bila vezana za
novčanu jedinicu već za raniju mjeru za masu. Smatraju da ta zamjena pojmova novčane
jedinice i mjere za masu nastupa generaciju nakon Solona.

SOLONOV SISTEM IMOVINSKIH KLASA

Solonov sistem imovinskih klasa ima određeni otklon od onoga sto bi se nazvalo
podjela prema veličini zemljišnog posjeda jedne osobe. Cjelokupno društvo posjeljeno je
na četiri klase (tele). On izjednačava vrijednost drahme, koze, ovce sa medimnos (mjera
od 52,5 litara).58 Medimnos u suštini predstavlja mjeru za prinos na zemlji. Prinos na
zemlji se nije mjerio svake godine, nego se uzimao u obzir očekivani prinos u normalnim
okolnostima.59 Postoje razmatranja i teorije koje idu pravcu da se ne radi o prinosu na
zemlji već o vrijednosti imovine koju osoba ima u vlasništvu. Ta teorija bi imala osnova
da u klasnu podjelu ne ulaze i osobe koje nemaju zemlju. Nije poznato da li je postojala
neka oređena vrsta službenika koja je bila zadužena za procjenu kojoj klasi određena
osoba pripada. Atina nije odredila ni okviran broj pripadnika određenih klasa niti šta je
neko od građana posjedovao. Za to vjerovatno nije ni bilo potrebe jer bi se takvo što
koristilo samo pri izboru na određene visoke funkcije kojih u Atini tog doba nije bilo
mnogo.60 Ako pretpostavimo da su bogataši bili ujedno i poznati ljudi onda spisak bar
pripadnika više klase nije bio neophodan.
Prva klasa prema novoj podjeli bili su pentakosiomedimnoi. U tu grupu su spadali
ljudi čiji su prinosi na zemlji ili negova pokretna imovina iznosili najmanje 500
medimnoa žita ili 500 metretes vina ili ulja. U ovu grupu su spadali i oni koji su imali
500 grla sitne stoke. To je bila mjera praktične prirode jer dobar dio Atike nije bio plodan

57
Aristotle, Cosnstitution of Athens, 10.
58
Thiel, 1950., 1.
59
Rosivach, 2005., 597.
60
Isto, 598.

13
da bi se proizvodilo žito, ali je bio pogodan da se nahrani sitna stoka. Vjerovatno je u ovu
klasu spadao i onaj čija pokretna imovina na tržištu vrijedi 500 drahmi. Ovaj sistem ima
još jednu prednost, a to je razlika u količini različitih kultura koje se mogu proizvosti na
hektaru zemlje. Količina ulja koja se dobije je tri puta manja od količine žita, te bi dvije
osobe sa proizvodima sa hipotetičkom vrijednosti od 500 drahmi bili dvije različite
klase.61 Dakle proizvođač maslinovog ulja bi uvijek bio pripadnik niže klase, a sa
saznanjem da je Solon stimulisao proizvodnju maslinovog ulja ovakvo stanje sigurno ne
bi bilo u skladu sa njegovim stremljenjima. Osoba koja je proizvodila 300 medimnosa
zvala se hippeus, 200 zeugites, a oni koji su prozvodili manje od 200 ili nisu imali
imovine nazvani su thetes. Hippeus je u praktičnom smislu bila osoba koja je bila u
mogućnosti da hrani konja, tako da su oni bili obaveznici konjičkog poreza.62 Treća klasa
su jarmaši. Zeugates bi suštinski bio onaj koji u svom vlasništvu ima dva vola, odnosno
da zemlja koju posjeduje daje tolike prinose da omogućava izdržavanje dva vola.63
Broj pentakosiomedimnoi je vjerovatno bio jako mali jer potreba prosječne
porodice za žitom je bila 24 medimoia, a broj stanovnika Atine nije bio jako veliki. Jedan
pripradnik ove klase bio je u mogućnosti da prehrani 20 porodica ili 66 odraslih
muškaraca na godišnjem nivou. Ako uzmemo da je većinu svojih potreba za žitom Atika
podmirivala iz uvoza onda broj pripadnika ove klase nije bio veci od dvadeset osoba.64
Ovakva pretpostavka ude u korist teoriji da su klase podijeljene prema vrijednosti zemlje,
a ne prema prihodima sa nje.
Ova podjela na klase imala je i ulogu u određivanju položaja u vojsci. Najviša
klasa je u suštini bila finansijer vojnih poduhvata. Oni su najvećem dijelu finansirali
mornaricu koja i jeste bila najskuplji dio vojne organizacije. Hippeus bi bio član konjice,
dok bi zeugetes bio hoplit. Teti su u najvećem broju bili pripadnici mornarice u ulozi
veslača.

61
Thiel, 1950., 5.
62
Plut. Solon, 18.
63
Randall 2004, 102.
64
Rosivach, 2005., 600.

14
POLOŽAJ PORODICE

Solon je pažljivo prišao razmatranju uloge porodice i položaja žene. Pretpostavlja

se da je uveo nove zakone vezano za brak, adopciju, nasljedstva, prenosa vlasništva na
imovini, položaja siročadi, te generalno položaja ugroženog dijela slobodnog
stanovništva koji faktički, ali i pravno nisu bili u stanju da ostvare svoja prava. 65 Njemu
se pripisuju i reforme naslijednog prava u segmenut da imovinu mogu naslijediti samo
djeca iz bračne zajednice ili ona djeca koja su na odgovarajući način usvojena.
Postoje i propis koji se čine besmisleni o tome ako kćer baštinica potpadne pod
svlast onoga ko nije sposban sa njom spolno općiti. Solon njoj daje mogućnost da stupi u
vezu sa muževljevim bliskim srodnicima.66 Zakon je usmjeren ka tome da eventualna
djeca budu članovi roda majkinog zakonitog muža.
Smatra se da je donio zakone koji nakon njihovog kidanja neće biti ponovo
uspastavljeni do klasičnog perioda. Donio je zakone koji uređuju ponašanje žene. Ukinut
je i miraz te je od stupanja na snagu tog propisa mlada bila obavezna da donese tri haljine
i posude male vrijednosti. Namjera zakonodavca je bila da se spriječi zloupotreba braka u
svrhu sticanja dobiti nego isključivo radi rađanja djece i radosti ljubavnog uživanja.67 U
slućaju da se mladog mladića nađe u postelji starije žene prisilno bi bio oženjen
djevojkom kojoj je potreban muž.68
Kada je u pitanju preljuba pretpostavke idu u pravcu da su uvedeni nešto blaži
zakoni. Mužu sa povrijeđenim ponosom dozvoljeno je da tjelesno kazni ljubavnika svoje
supruge, bez da ga se za to može sudski goniti ili da primi novčanu kompezaciju.
Namjera je vjerovatno bila da se stvori alternativna mjera za prijašnju kaznu tj. ubistvo.
Izuzetak od ovog pravila jeste slućaj kada je preljubnici zatečeni na djelu, tada je ubistvo
bilo potpuno zakonita reakcija muža.69
Naslijeđivanje imovine je sada moglo da izađe iz okvira porodice ili tačnije roda i
imovina je mogla da bude oporučena na osnovu prijateljstva. Ipak osnovni preduslov za
ovo je da ostavitelj nema djece. Solonova zakonodanvna sposobnost ovdje najviše dolazi

65
Kapparis, 2013., 3.
66
Plut. Solon., 20.
67
Isto
68
Isto
69
Isto 23.

15
do izražaja jer se uočava da u zakon o nasljeđivanju uvštava i mane volje. Iz ove
konstatacije se mora isključiti dio koji govori o nagovoru žene.70

KRITČKI OSVRT

Kada je u pitanju reforma nazvana Sisahteja nužno je uočiti jednu nelogičnost.

Ona se prvenstveno odnosi na tvrdnju da je Solon ukinuo dugovanje. To prosto nije
moguće jer bi se onda pojavili slučajevi zauzimanje zemljista od onih koji su se u tom
trenutku nalazili u položaju zakupca.71 Dakle moguće je jedino pretpostaviti da je
ukidanje bilo usmjereno na svako buduće dugovanje. Druga stvar odnosi se na položaj
hektomora koji su plaćali rentu na obradu zemlje. I oni su se ne plaćanjem rente mogli
dovesti u položaj roba. Oni su teoretski imali mogućnost da se vrate na zemljiste koje su
prije obrađivali ili da nađu novi smještaj na području Atike ili eventualno u najgorem
slučaju da napuste Atiku. Tome moramo dodati saznanje da Solon nije izvršio agrarnu
reformu, tako da su se oni vjerovatno morali usmjeriti na obradu tuđeg zemljišta za
nadnicu.72 Stoga se logičnim čini da Solon nije uopće ukidao obaveze dugovanja rente od
jedne šestine proizvedenog na zemlji, jer čini se da ukidanjem njihovog odnosa sa
zajmodavcem oni bi i dalje bili prisiljeni da pronadju zemlju za obradu ili eventualno da
promjene zanimanje. Reforma dakle jeste uklonila strah od eventualnog pretvaranja u
roba zbog neizvršenja obaveze plaćanja rente, ali ako bi oni ponovo bili prinuđeni da
traže zemlju pod zakup onda se može zaključiti da njihov položaj nije u mnogome
unaprijeđen.73

70
Plut. Solon, 21.; Kapparis, 2013. 3.
71
Molina, 1998. 10.
72
Linforth, 1919., 276.
73
Molina, 1998. 11.

16
 Shema: Molina, 1998., 11.

Solonove reforme su jedne od najrazmatranijih u pravnoj nauci. Prvenstveno sa

aspekta da li je ona koja je postavila temelje za razvoj demokratije. Ipak mnogi kritičari
prigovaraju kratkotrajnost. Generalni problem kao i u svakom društvu je podjela i razlika
između bogatih i siromašnih, te generalna težnja ka bogaćenju. Rastrošnost bogatih
polako je stvarala pritisak na siromašne, te je Atina išla ka ekonomskom kolapsu.
Čak i laički posmatrano oslobađanje ljudi od dužničkog ropstva je vec
predstavljao uspijeh. Drugi segment pretstavljaju njegove ustavne reforme koje prema
Wallacu Atinu sa polja neformalne oligarhije premještaju u područje legalno formirane
vlasti zasnovane na zakonu.74 1wallace Prije Solona važio je jednostavan princip: “Što si
siromašniji to su šanse za ućešće u vlasti bile sve manje.”75 Status porodice iz koje osoba
potiče determinira njen sveukupni položaj. Solon je podijelio stanovništvo na četiri
kategorije prema njihovoj agrarnoj proizvodnji. Kritičari ove reforme navode da je to
samo varijacija klasne podjele, odnosno odsustvo suštinske reforme. Prema Wallacu ova

74
West, 2011., 1.
75
Isto

17
podjela nije bila tako jednostavna jer ona u suštini ne determinira prava građana, nego sta
država može očekivati od svakoga od njih.76
Glavna posljedica ove reforme je mogućnost i pravo svih građana na pristup sudu što je
neumitno dovelo do poboljšanja neđusobnih odnosa izmedju svih slojeva stanovništva.77
Istina određene pozicije su ostale izvan dometa siromašnih, ali ipak kvalitet i kvantitet
njihovih političkih i građanskih prava je povećan. Ne samo to nego su svi punopravni
građani ukljućeni u društveni život kao članovi porote ili narodne skupštine.
Važna reforma koja nije u žiži interesovanja nauke jeste mogućnost zastupanja
oštećene osobe na sudu, te pokretanje postupka u njegovo ime. Ovim se uvodi jedan od
osnovih principa pravne nauke “jednakost pred zakonom”.78

76
West, 2011., 2.
77
Isto
78
Isto

18
PRILOG RADU

Likurg (preuzeto sa www.etc.usf.edu)

Solon (preuzeto sa www.ldmark.com)

19
 ZAKLJUČAK

Spartansko i Atensko zakonodavstvo čine okosnicu onoga što je poznato o

Grčkom pravu, ali vjerovatno i onoga što bi trebali znati. Uticaj ta dva načina
razmišljanja , političko-pravna sistema na sve druge grčke polise bio je nesporan. Nekada
je uloga njihove pravne misli zasjenjena Rimskim pravom, ali i percepcijom grka kao
ratničkog naroda sa razvijenom kulturom i arhitekturom. Uloga Rimskog prava u pravnoj
nauci je zasigurno opravdana, ali nije opravdano zapostavljanje grčkih zakonodavaca.
Takvo poimanje ih možda čini ili manje zaineresovanim za pravnu nauku i praksu ili da
je svijest grka tog vremena ulogu prava stavljala u drugi plan. Ipak ako razmotrimo ulogu
Likurga i Solona u historiji vidimo da su oni na neki način imaju ulogu „očeva nacije“, da
donose novine, preokret, da nakon njih njihovi polisi svtaraju zaokružen pravni sistem.
Taj sistem ne treba idealizirati ali ipak njihovo postojanje govori o visokom nivou
civilizacijskog razvoja i kulturološkog uzdizanja u odnosu na druge poznate narode ovog
perioda. Bitna znamenka ovoga je vjerovatno postojanje kakvog-takvog društvenog
konsenzusa među slobodnim ljudima. Ovo sve upučuje na zaključak da pri izučavanju
historije prava i historije pravne misli nikako ne treba zaobilazit grčke zakonodavce i
njihve koncepte oblikovanja ustavnog i uopce uređenja države, posebno ako pojedine
grane prava sa njima ulaze u pravni sisteme Helena. Atina i Sparta prije i poslije ova dva
velika zakonodavca su dva različita pojma. Oni su stvorili nova ekonomska uređenja, dva
nova oblika vlasti, dosta novih institucija, te pomogli da njihovi polisi postanu vodeći u
grčkom svijetu. Oživljavanje uloge antičkog perioda u historijskoj nauci će vjerovatno
dovesti do toga da se posveti veća pažnja ulozi antičkih zakonodavaca u razvoju pravne
nauke, a samim tim i promjenama u društvenim odnosima.

20
BIBLIOGRAFIJA

IZVORI:

Aristotle 1892., Constitution of Athens, Transleted and annoted by E. Poste M.A.,

McMillan and Co. New York
Plutarh 1988.: Vitae paralleae, Zagreb, Ed.Cl. Lindskog et K. Ziegler

LITERATURA:

BUCKLEY 2005.: Terry Buckley, Aspects of Greek History 750-323BC: Source-Based

Approach, London and New York
CARAWAN 1998,: Edwin Carawan, Rhetoric and The Law of Draco, London
GREENIDGE 1883.: A.H.J. Greendige, A Handbook of Greek Constitutional History,
London
HAMMOND 1950.: N.G.Hammond, The Lycurgian Reform at Sparta, The Jurney of
Hellenistic Studies, Vol. 70., 1950., pp. 42-64.
JOHNSON 1934.: Joshep Johnson, The Jurney of Hellenistic Studies, Vol. 54., Part 2.,
pp. 180-184
KAPPARIS 2013.: K. Kapparis, Woman and Family in Athenian Law, pp. 3-11.
MOLINA 1998.: Luis A. Molina, Solon and The Evolution of the Athenian Agrarian
Economy, New York
OWENS 2010.: Ron Owens, Solon of Athens: Poet, Philosopher, Soldier, Statesman,
Georgtown
OGDEN 1994.: Daniel Ogden, Crooked Speach: The Genesis of the Spartan Rhetra, The
Jurney of Hellenistic Studies, Vol. 114., 1994., 85-102.
RAAFLAUB, OBER, WALLACE 2007.: A. Raaflaub, Iosiah Ober, Robert Wallace
Origins of Democraty in Ancient Greece, Los Angeles
RANDALL 2004.: Bernard Randall, Solon: The Lawmaker of Athens, New York
ROSIVACH 2005.: Vincent Rosivach, Notes on Pentakosiomedimnos: Five Hundred
Medimnos, The Classical Quartley, Vol. 55., No.2., 2005., pp. 591-601.

21
STRUVE, KALISTOV 2000.: V.V.Struve, D.P.Kalistov, Stara Grčka, Sarajevo
SCHILLER 1789.: Friedrich Shiller, The Legislation of Lycurgus and Solon, Jena
THIEL 1950.:J.H.Thiel, On Solonis Syszem of Property-Classes, Mnemosyne, Four
Series, Vol. 3., Fasc. 1., 1950, pp. 1-11.
WALKER 1902.: A.H.Walker, A Primer of Greek Constitutional History, London
WEST 2011.: Clare West, How Successiful was Solon in his Reform Programme

22