U rjeavanju sloenih projektnih zadada i prometno-tehnikih analiza treba poznavati teoriju kretanja vozila te meusobni utjecaj vozila i ceste.
Unutar sustava vozilo voza - okolina (V-V-O) posebno se moraju istadi bitni imbenici u pogledu uinkovitosti i sigurnosti prometa: cestovna vozila, prosjene reakcije vozaa te vozno-dinamika svojstva i neke operacije vozila na kolniku.
1 Cestovna vozila
Suvremena cestovna vozila mogu se podijeliti u dvije osnovne vrste: osobna i teretna vozila. S obzirom na razliite vrste vozila i njihovo sudjelovanje u prometu odreuje se mjerodavno vozilo koje slui kao jedan od bitnih elemenata pri projektiranju cesta, raskrija, prikljuaka itd.
Mjerodavno vozilo: vozilo najvedih dimenzija, odnosno vozilo koje zbog svoje konstrukcije postavlja najvede prostorne zahtjeve - mjerodavno je za statiko dimenzioniranje prometnog prostora vozilo koje je najzastupljenije u prometnom toku, odnosno reprezentativno vozilo koje svojim dimenzijama obuhvada 85% uesnika u prometu mjerodavno je za dinamiko dimenzioniranje 1.1 Osobna vozila
Razliiti tipovi osobnih vozila razlikuju se po obliku koljke (karoserije), broju sjedala, smjetaju motora, nainu pogona, vrsti okvira (asije) i sl. U osobna vozila mogu se svrstati ona vozila koja imaju najvie osam sjedala za putnike, ne raunajudi mjesto vozaa. Autobusi se zbog teine obino svrstavaju meu teretna vozila.
Izmjere osobnih vozila i najmanji polumjer kruga okretanja razliiti su kod razliitih tipova vozila, a preteito iznose:
- duljina vozila: 3,3 do 5,8 m, - irina vozila: 1,38 do 2,1 m, - visina vozila: 1,2 do 1,7 m, - razmak izmeu osovina: 2,2 do 3,8 m, a - najmanji polumjer kruga okretanja: 8,7 do 12,5 m (polumjer putanje najistaknutije vanjske toke vozila pri maksimalnom zaokretu volana)
1.2 Teretna vozila i autobusi
U ovu kategoriju vozila pripadaju:
teretna vozila (kamioni) teretna vozila s poluprikolicom teretna vozila s prikolicom autobusi.
Teretna vozila koja su mjerodavna za dimenzioniranje prometnog prostora imaju uglavnom jednake maksimalne irine (2,55 m) i visine (4,00m), a razlikuju se samo u duljinama. Najvedu duljinu ima vuno vozilo s prikolicom za prijevoz automobila: 21,00m. Najvedu irinu ima hladnjaa sa stjenkom debljine preko 45mm: 2,60m.
Motorna i prikljuna vozila, kao i skupovi vozila moraju imati takve ureaje da pri vonji u krugu, promjer vanjske opisane krunice bude najvie 25m, a promjer unutarnje krunice najmanje 10,60m, tj. prebrisana irina ne bi trebala biti veda od 7,20m.
Najvedi postotak u sastavu teretnog parka ine teretna vozila (65%) i teretna vozila s poluprikolicom (26%).
Za geometrijske analize to se odnose na dimenzioniranje poprenog profila ceste, proraun proirenja u zavojima, potrebno je prihvatiti jedan od tipova teretnih vozila kao mjerodavno vozilo. To mora biti vozilo koje zbog svoje konstrukcije postavlja najvede zahtjeve.
2 Voza
Iz ireg okvira psiho-fiziolokih osobina, predoene su uobiajene prosjene vrijednosti koje osiguravaju udobnost vonje i donoenje ispravnih odluka te slue u objektivnim analizama i projektnim rjeenjima.
Granine vrijednosti vrijede za: ubrzanje: +b=0,5 - 1,5 m/s 2
usporenje: -b=1,5 - 2,0 m/s 2
usporenje pri koenju: -b=4,0 - 5,0 m/s 2
uzduni udar: Xu =0,5 - 0,7 m/s 3
boni udar: Xb=0,3 - 0,7 m/s 3
vrijeme reagiranja: tr=1,0 s u naselju; tr= 2,0 s izvan naselja
Visinski poloaj oiju vozaa uzima se u iznosu 1,0 do 1,2 m iznad povrine kolnika. Linija kretanja oiju u poprenom presjeku uzima se na udaljenosti 1,5 m od desnog ruba prometnog traka.
4 Brzine mjerodavne za oblikovanje ceste
Osnovu i polazite za odreivanje projektno-oblikovnih elemenata ceste uz mjerodavno prometno opteredenje (q mjer ) ine jo projektna i raunska brzina, te najveda doputena brzina istaknuta na prometnim znakovima (kao uporabna kategorija).
4.1 Projektna brzina (V p )
Projektna brzina (V p ) je najveda brzina za koju je zajamena potpuna sigurnost vonje u slobodnom prometnom toku du poteza trase, pod optimalnim vremenskim uvjetima i uz dobro odravanje ceste.
Projektna brzina odraava razinu graevinsko-prometnih svojstava ceste i odreuje se projektnim zadatkom. U praktinom pogledu V p je polazni parametar u fazi studijskih analiza, idejnog modeliranja i naelnih rjeenja trase.
Projektna brzina V p odreuje granine vrijednosti tlocrtnih i visinskih elemenata trase, odnosno:
najmanji polumjer horizontalnog zavoja R min [m] najvedi uzduni nagib trase s max [%] popreni presjek ceste (tipski:a,b,...h)
U realnim uvjetima odreuje se projektnim zadatkom na osnovi kljunih odrednica:
- zadade u mrei cesta odnosno prema razredu ceste - terenske konfiguracije odnosno prostornih ogranienja - najvede brzine doputene zakonom.
4. 2 Raunska brzina (V r )
Raunska brzina (V r ) najveda je oekivana brzina koju vozilo u slobodnom prometnom toku moe ostvariti uz dovoljnu sigurnost vonje na odreenom dijelu ceste, u skladu s prihvadenim modelom njezinog ustanovljavanja te ovisno o tlocrtnim i visinskim elementima toga dijela trase.
Na osnovi raunske brzine odreuju se detaljniji geometrijski elementi trase (u fazi projektne razrade):
popreni nagib kolnika u zavojima q *%+ potrebne duljine preglednosti P 1 i P 2 [m] polumjeri vertikalnih zaobljenja trase najmanji polumjer horizontalnog zavoja sa suprotnim nagibom kolnika R min
[m]
Raunska brzina (V r ) ne moe biti manja od projektne brzine (V p ), a najveda vrijednost V r ne smije biti veda od najvede brzine doputene zakonom za odreene razrede ceste.
Razlika meu brzinama V r V p ne smije biti veda od 20 km/h. Ako je razlika izmeu njih: V r V p 20 km/h,
potrebno je provjeriti opravdanost usvojene projektne brzine V p i povedati je, ili pak smanjiti raunsku brzinu V r putem korekcije trase kako bi razlika bila u propisanim granicama (V r V p 20 km/h).
Nainom voenja osnovne linije i odabirom pojedinih elemenata treba teiti da raunska brzina ima ujednaene vrijednosti na to duljim dionicama trase ali ne kradim od: - 10 km na autocestama i cestama 1. razreda - 5 km na cestama 2.-5. razreda.
Odreivanje Vr
Za ceste 3., 4. i 5. razreda/kategorije kao raunska brzina usvaja se projektna brzina: Vr = Vp [km/h]
Na autocestama i cestama 1. i 2. razreda/kategorije odreuje se na temelju projektiranih tlocrtnih i visinskih elemenata u idejnom rjeenju trase:
Kao Vr usvaja se manja od ovako odreenih brzina. primjer: ako je Vr(Rmin) < Vr(Smax) tada je Vr = Vr(Rmin) [km/h]
Vr(Rmin) Vr (Smax) 5 Zaustavni put (L z )
Put koji vozilo prijee od trenutka uoavanja nepomine zapreke do trenutka kad voza zaustavi vozilo naziva se zaustavni put L. Put L z sastoji se od puta koji vozilo prijee za vrijeme reagiranja a r i puta koje vozilo prijee od aktiviranja konice do zaustavljanja a k . Da vozilo nakon zaustavljanja ne udari u zapreku, izmeu vozila i zapreke mora se osigurati sigurnosni razmak a 2
(slika IV-02.). Duljina zaustavnog puta L z iznosi: L z = a r +a k +a 2 [m] gdje je: a r - put za vrijeme reagiranja [m] a k - put za vrijeme koenja *m+ a 2 - sigurnosni razmak nakon zaustavljanja vozila *m+ (obino do 5 m)
Koeficijent otpora klizanja ili prianjanja f
- ovisi o vrsti i stanju kolnika, opteredenju, brzini kretanja, tipu i vrsti pneumatika
Propisane vrijednosti doputenoga koeficijenta tangencijalnog prianjanja f t
ovisne su o brzini i nalaze se u tablici gdje je i zbroj doputenoga koeficijenta f t
i koeficijent otpora zraka f z .
Slobodno koenje
- nastaje pri postupnom djelovanju sile koenja, a usporenje se ne postie odmah u punoj vrijednosti, nego se odvija u tri faze
U prvoj fazi usporenje raste od nule do pune vrijednosti, u drugoj fazi je konstantno, a u tredoj postupno opada do nule. U tom sluaju put koenja je dulji, ali je vonja udobnija. Takvo koenje primjenjuje se na prilazima raskriju, crpnim postajama, pri slobodnom manevriranju u prometnom toku. Put slobodnoga koenja a k2 dobije se pomodu jednadbe:
P R A V I L N I K
NN110/01 6 Duljina pretjecanja
Dovoljne duljine preglednosti koje omoguduju pretjecanje vozila preduvjet su sigurnije vonje i vede propusne modi na pojedinim dionicama ceste.
7 Sile koje djeluju na kolnik
Suvremena ispitivanja pokazala su da naprezanja koja nastaju na kolniku ne ovise samo o teini i brzini vozila nego i o konstrukciji vozila. Tako vozila s niskim teitem, vedim brojem osovina i s elastinim zranicama na kotaima stvaraju manje naprezanje te su pogodnija za konstrukciju kolnika.
Najvede doputena masa vozila: - teglja s prikolicom 40 t - teglja s prikolicom kada prevozi ISO konteiner 44 t
Na konstrukciju kolnika djeluju sile koje nastaju zbog prolaza vozila, i to: - vertikalne (statike i dinamike) sile - horizontalne (uzdune i poprene) sile - sile isisavanja.
7.1 Vertikalne statike i dinamike sile
Djelovanje vertikalnih statikih sila na konstrukciju kolnika moe se pokazati jednadbom: [N/cm 2 ] u kojoj je: - specifino naprezanje na povrinu kolnika *N/cm 2 ] P- pritisak koji pripada od bruto opteredenja vozila jednom kotau *N+ F- dodirna povrina kojom kota nalijee na kolnik *cm 2 ]
Iz jednadbe se vidi da je specifino naprezanje vede ako je opteredenje kotaa P vede, a dodirna povrina F manja.
Moe se pretpostaviti da povrina nalijeganja kotaa F ima oblik pravokutnika, elipse ili krunice.
Uzima se da je pritisak kotaa jednolino rasporeen po itavoj dodirnoj povrini.
Pneumatici vozila mogu biti s niskim unutarnjim tlakom, koji je u osobnih automobila 1,5 do 3,5 kPa, a u teretnih 3,5 do 5 kPa. Pneumatici s visokim tlakom su oni u kojih je tlak iznad 5 kPa.
Djelovanje vertikalnih dinamikih sila nastaje pri kretanju vozila preko neravnih povrina kolnika. Kada vozilo prelazi preko neravnog dijela zastora na kojemu se nalaze mala udubljenja, prestaje kontinuitet u kretanju kotaa te nastaju udari i potresi. Udari koji se pojavljuju pri tim skokovima mogu se izraziti kao dinamiki udari kotaa na kolnik.
Veliina udara ovisi o vrsti naplatka (obrua, bandae) kotaa, njegovoj elastinosti, nalijeganju vozila na opruge, veliini neravnosti kolnika i brzini vozila. Dinamiki udari ovise umnogome o stupnju elastinosti obrua odnosno zranice vozila, to izravno utjee na udobnost vonje, trokove pogona te trajnost vozila i same ceste. Dinamiki udari su pri brzini do 10 km/h vrlo mali, ali ved pri brzini od oko 30 km/h imaju vedu vrijednost. Dinamiki koeficijent iznosi 1,5-2 kod motornih vozila, a 2-5 kod zaprenih vozila.
Da se ublae udari, potrebno je da povrina kolnika bude to ravnija jer se zbog dinamikog udara vozila oteduju i smanjuje se trajnost kolnikog zastora.
7.2 Horizontalne (uzdune i poprene) sile
Horizontalne uzdune sile pojavljuju se na povrini kolnika, a nastaju zbog prenoenja vune sile i sile koenja na kolniki zastor.
Horizontalne poprene sile nastaju zbog djelovanja centrifugalne sile u zavoju, zbog poprenog nagiba kolnika i zbog djelovanja vjetra.
Horizontalne sile troe kolniki zastor te smanjuju njegovu hrapavost i otpornost. tetan utjecaj tih sila osobito je izraen na dijelu ceste s otrim zavojima, vedim uzdunim nagibima, na krianjima, pred prometnim znacima itd. Da se sprijei djelovanje sila na tim mjestima, izvode se hrapavi zastori otporni na troenje.
7.3 Sile isisavanja
Zbog opteredenja vozila pneumatik na mjestu dodira s kolnikom mijenja oblik te pri kretanju vozila izaziva razrjeivanje zraka (vakuum) u porama zastora. Na taj nain nastaju sile isisavanja koje iz zastora izvlae sve nevezane ili slabo vezane estice materijala. Najveda vrijednost sile isisavanja moe iznositi jednu atmosferu, ali se obino rauna s prosjenom vrijednodu od pola atmosfere. To tetno djelovanje sila isisavanja osobito je izraeno na zastoru od tuenca (ili male i velike kocke), i to pri mjeovitom prometu.