Vous êtes sur la page 1sur 4

Glas bonjake uleme

Mr. Ahmet Alibai, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu

Vjernici su spremni prihvatiti


ideoloki neutralnu dravu
ali ne i sekularno drutvo
Islamski alimi su stub
muslimanskih zajednica. BiH,
odnosno bonjaki narod
ima veliki broj islamskih
alima, naalost njihov glas
nije dovoljno prisutan u
naoj javnosti. Saff je
uveo novu redovnu rubriku

Glas bonjake uleme, u


kojoj tretiramo najvanije
drutveno politike
aktuelnosti iz BiH i islamskog
svijeta. Na sagovornik je mr.
Ahmet Alibai, profesor na
Fakultetu islamskih nauka u
Sarajevu

14

Razgovarao: Ezher Beganovi

roteklih dana, povodom


problema oko vjeronauke
u Kantonu Sarajevo, bili
smo svjedoci brojnih uvrjedljivih
javnih istupa domaih, uglavnom
bonjakih
samoidentificiranih
sekularista, odnosno ateista na
raun vjere i vjernika u Bosni i
Hercegovini. Nakon svega stie se
dojam da ti samoidentificirani ateisti
izuzetno vole i prieljkuju obraun

svake vrste sa vjerom i vjernicima.


Kako komentirate ponaanje tih
samoidentificiranih, prije svega
bonjakih, ateista proteklih dana,
odnosno kako komentirate stav
spomenutih ateista prema ulozi
vjere i vjernika u naem drutvu?
Alibai: Ova posljednja epizoda
koju ste opisali je moda dosad
najzornije pokazala da se mnogi u
naem drutvu a posebno sekularisti
nisu navikli na novu, demokratsku
Bosnu i Hercegovinu u kojoj je
sloboda vjere jedna od zatienih
sloboda. Takvi oito jo nose stara,
komunistika shvatanja o obimu te
slobode po kojima se vjera svodila na
privatnu stvar vjernika. Jo je iva i
namjera da se vjernicima i vjerskim
zajednicama diktira. Njihov izbor i
njihov glas po nekima nije vrijedan
panje. Nadam se da su sekularisti iz
ovoga nauili da je vrijeme progona
vjere iz javne sfere i diktiranja vjerskim
zajednicama definitivno iza nas.
Mi smo uli u fazu strukturalnog
i proceduralnog odvajanja drave
i vjerskih zajednica koje po svim
pitanjima od zajednikog interesa
treba da vode dijalog. Potezi ministra
obrazovanja Kantona Sarajevo bili su
potaknuti dogmatskim, ideolokim
sekularizmom koji nikome ne treba.
Vjernici su ovdje spremni prihvatiti
sekularnu dravu ali ne i sekularno

Nadam se da
su sekularisti
iz ovoga nauili
da je vrijeme
progona vjere
iz javne sfere
i diktiranja
vjerskim
zajednicama
definitivno iza
nas.

drutvo, posebno kad ga


drava nastoji sekularizirati
o troku svih graana.
Prihvatamo dravu koja je
ideoloki i svjetonazorski
neutralna. Nije to meutim
samo problem naeg drutva.
Meni je drago da emo
uskoro na bosanskom jeziku
itati knjigu francuskog
politologa Oliviera Roya koji
povlai jasnu razliku izmeu
ta dva pristupa ureenju odnosa vjere i
politike.
Posljednjih mjeseci na reis
dr. Mustafa ef. Ceri je izloen
stalnim napadima. Pojedini mediji,
nevladine organizacije, politike
partije i brojni samoidentificirani
bonjaki ateisti ne tede na
uvredama i optubama na raun lika
i djela reisa dr. Mustafe ef. Ceria.
Kako vi doivljavate navedene
napade na naeg reisa i ta su po vama
stvarni razlozi i ciljevi spomenutih
napadaa na reisa Ceria?
Alibai: Prije svega to ne traje
mjesecima ve godinama. Drugo, vrlo
vano, kritika uenih ljudi i vjerskih
autoriteta je legitimna i islamski i
demokratski govorei. Meutim nisu
legitimni vrijeanje, klevetanje i napadi
na linost, a toga smo najvie imali ovih
sedam-osam godina. Ne sjeam se da
je neko iznio ikakav dokaz o nemoralu
17. juni - 15. redeb

15

ili zloupotrebi poloaja


reisu-l-uleme. To bi bila
legitimna,
konstruktivna
kritika. Lino vjerujem
da se ima ta kritizirati i u
radu reisu-l-uleme ali i u
radu naih ostalih vjerskih,
nacionalnih i dravnih
institucija. Ali ta kritika
treba biti konstruktivna, s
razlogom i argumentirana
a nje je najmanje. Ovo
to imamo je uglavnom kritizerstvo
kojim se nastoji neto ili neko sruiti,
neko lino promovirati, neiji nerad
sakriti, neiji kriminal zatakati, kojim
se eli nauditi Islamskoj zajednici i
islamu uope, a vrlo esto i Bosni i
Hercegovini kao to je sluaj sa priom
o vehabijama, bijeloj El-Kaidi isl.
Uz to je sve svedeno na kritiku jednog
ovjeka i jedne institucije kao da je
ona najmonija i ujedno najloija
institucija u zemlji. Razumljivo je da
mi sve to teko pada iz razloga to se
time nanosi nemjerljiva teta ugledu
vjerskih autoriteta a s druge strane
onemoguuje istinska, konstruktivna
kritika reisu-l-uleme i Rijaseta. Vrlo
esto preutim ono to bih inae javno
iznio na raun tih institucija jer ne
elim da budem shvaen kao neko
ko uestvuje u toj opoj hajci. teta
je dakle dvostruka. Nakon nedavne
eskalacije tih kritika i uzvratnih

udaraca meni se ini da je krajnje


vrijeme da se neto promijeni. Jer ovo
je put samodestrukcije. Jedinu korist
od nedavne krize oko vjeronauke
imao je Milorad Dodik koji bi da nije
bilo te krize bio u ii interesovanja
javnosti i pod pritiskom da objanjava
svoju referendumsku politiku. Mi
smo se umjesto toga zabavili sobom.
Nema osobe i institucije koju nije
mogue oblatiti, oskrnaviti, unititi
ali pitanje je kamo sve to vodi.
Meni se ini da vodi u uzajamno
unitenje. To nije dobro i vrijeme
je da se vratimo korak unazad i da
svoje razliite interese i koncepcije
nastavimo promovirati i zagovarati
na drugaiji nain. Jednostavno, ne
smijemo mrziti druge vie nego to
volimo sebe. Ne smije nam biti drae
da komiji crkne krava nego da i mi
dobijemo kravu. A naalost sada je
stanje tako. Ako smo razumni stat
emo.
Politika situacija u Bosni
i Hercegovini svakodnevno se
uslonjava. Jeste li zabrinuti
aktuelnom politikom situacijom
u naoj zemlji, odnosno kako
komentirate aktuelnu politiku
situaciju u BiH?
Alibai: Ko nije zabrinut s
njim neto nije uredu! Radi se o
naim sudbinama. No, da budemo
sasvim jasni. Kljuna odgovornost
za politiku situaciju u zemlji je na
politiarima koji su plaeni da vode
brigu o interesima ove zemlje. Oni
moraju poeti raditi. Nedopustivo
je da mnogi parlamentarci est
mjeseci primaju platu i nita ne
rade pravdajui se da neko drugi ne
eli ovo ili ono. Uredu. Ali ta su
ti parlamentarci uradili da nas taj
neko ne moe tako blokirati ili da ga
prisilimo da nas ne blokira? Ako mu
ne mogu nita onda je red da ti ljudi
to kau i ustupe mjesto drugima.
Dosta je prebacivanja odgovornosti.
Nai politiari, mislim na sve
patriotske politiare, moraju poeti
govoriti o rezultatima svoga rada a ne
o opstrukcijama drugih. Tek poslije
politiara dolazimo svi mi ostali,
intelektualci, vjerski slubenici,
kulturni radnici, graani. Mislim da
ni intelektualci ne rade svoj posao ni
izbliza kako bi trebali. Umjesto da
ire vidike, nude rjeenja, bude nadu,
pojanjavaju stvari, mnogi od njih
ute, drugi zbunjuju, trei rade za
vlastite politike ili stranake opcije
a sve iz sitnih vlastitih interesa,
ba kao i politiari. S te strane ne
postoji razlika izmeu mnogih
intelektualaca i politiara. to se

tie obinih graana, ao mi je ako


u nekoga zabrinuti, ali ne smijemo
posustati. Borba za BiH nije gotova
i dok je tako nema odustajanja.
Odustajanje nije opcija. Ako to
uinimo sada sve to smo dosada
rtvovali bit e uzaludno. To bi bila
izdaja i zato ma koliko bilo naporno
moramo nastaviti boriti se za
jedinstvenu, slobodnu i demokratsku
Bosnu i Hercegovinu u kojoj emo
moi slobodno njegovati svoj vjerski
i nacionalni identitet.
Islamofobija je jedna od onih
tema koja se u naoj zemlji tumai
na razliite naine. Ima li po
vama islamofobije u BiH i ako je
ima recite nam neto vie o tom
fenomenu?
Alibai: U procesu je izgradnja
konsenzusa i kod nas i u svijetu da
je to pravi naziv za mrnju, rasizam
i ksenofobiju usmjerene prema
muslimanima. Meni je poznato da
su samo u posljednjih godinu dana
izale tri ozbiljne knjige na engleskom
jeziku o tome. Naalost, mnogo je
diskriminacije protiv muslimana koja
je motivirana njihovom pripadnou
muslimanskoj zajednici i to se onda
mora nazvati pravim imenom. Vrlo
je vano da imamo taj naziv i da
s njime moemo kvalificirati tu
pojavu. Da povuem paralelu, bilo
je genocida i prije 1949. godine ali
niste nikoga mogli za njega optuiti
jer je to bio zloin bez imena.
Slino je i sa antisemitizmom. Vano
je da budemo specifini u osudi i
sprjeavanju ove pojave. Sasvim je
razumljivo da nije svima u interesu
da se to desi. No, to nas ne smije
gurnuti u drugu krajnost pa da
devalviramo taj pojam kroz njegovu
upotrebu gdje prilii i gdje ne prilii.
Koliko mi je poznato Sluba Rijaseta
IZ za odnose s javnou priprema
izvjetaj o islamofobiji i to je korak u
pravom smjeru.
Kako
komentirate
odnos
bonjake politike prema Islamskoj
zajednici i njenom rukovodstvu?
Alibai: Dio je to procesa
prilagoavanja djelovanju u novim i
promijenjenim uslovima. U pitanju
su procesi gdje su promjene stalne ali
postepene i zbog toga nam one nekad
izmiu opaanju. Nije isto govoriti
o odnosu politiara i Islamske
zajednice danas i prije dvadeset ili
petnaest godina. Poetkom 1990-ih
Bonjaci su praktino imali jednu
veliku stranku, a zapravo pokret
koja je vodila proces nacionalne
emancipacije a potom i odbrane.
Bilo je prirodno i jedino moralno
17. juni - 15. redeb

16

ispravno da IZ i takva stranka tijesno


sarauju. Danas imamo potpuno
drugaiju situaciju. Imamo vie
stranaka koje su po svome odnosu
prema vjeri i interesima muslimana
sline. U naim damijama hutbe
sluaju pripadnici nekoliko stranaka.
Neprimjereno je da sada Islamska
zajednica podrava ovu ili onu
stranku. Ona treba na ravni principa
formulirati interese svojih lanova a
njih motivirati da podre one koji e
te interese promovirati. Neka se onda
politike stranke bore za naklonost
graana-vjernika. Takoer, neka
stranke ostave Islamsku zajednicu
na miru. Tako je najbolje za sve. U
protivnom, imat emo prelijevanje
politikih podjela i rasprava u safove
IZ, u nae damije a to nikako nije
dobro. Sve je ispolitizirano u naem
drutvu i od toga je nemogue pobjei
ali je dobro da imamo damije kao
prostor koji e nas zbliavati.
U jednom broju arapskih
zemalja, kao to su Jemen, Sirija
i Libija, naalost, traju krvave
narodne revolucije. Vi ste strunjak
za pitanja islamske civilizacije.
Kolike su anse naroda u Siriji,
Jemenu i Libiji da doive pobjedu
kao to su je konano doekali
Egipani i Tuniani?
Alibai: Mislim da je pitanje
odlaska Gadafija pitanje vremena.
Brine me budunost te zemlje jer
je politiki i drutveni ivot tamo
decenijama bio guen, sada se rui
infrastruktura, uvlae se strani
interesi, a nema iskusnih drutvenih
voa koji bi se nosili s tim izazovima.
Jemen se susree sa potpuno drugim
setom iskuenja. To je plemensko
drutvo,
nedavno
ujedinjeno,
vrlo, vrlo siromano sa oskudnim
prirodnim resursima ali divnim
ljudima. Nadamo se i molimo
Allaha za najbolje. Sirija je moda
najtei sluaj. To je najkrvoloniji od
svih preostalih reima u arapskim
zemljama koji je jo 1980-ih napravio
masakr u Hami nad svojim narodom
vei od genocida u Srebrenici.
Tamonja je vlast spremna na sve,
vjeto manipulira palestinskim
pitanjem kao i sektakim podjelama
u zemlji a trenutno nema dovoljnog
meunarodnog pritiska da vlasti
promijene svoje ponaanje. Bojim se
da je u Siriji sve mogue, ukljuujui
i to da se nita ne promijeni kao
u Sjevernoj Koreji ili Kubi gdje
i dvadeset godina nakon pada
komunizma u Evropi jo vladaju
komunisti. Kratkorono, bojim se
tog scenarija.

Optimista sam da su islamisti u Egiptu i Tunisu spremni za vlast

Egiptu i Tunisu narednih dana bit


e odrani prvi slobodni izbori. Tim
povodom svjetstku javnost naroito zanima
kako e izborni uspjeh postii egipatski
i tunianski islamisti, tj. Muslimansko
bratstvo i Nahda. Kolike su anse da u Egiptu
pobijedi Muslimansko bratstvo a u Tunisu
Nahda?

Alibai: Oekuje sa da budu nezaobilazan


politiki faktor. Nisam siguran da imaju snage
niti da je dobro da sami vladaju. Ogromni
su se problemi nagomilali od korupcije do
nezaposlenosti. Nije dobro da ih sami pokuavaju
rijeiti jer je to skoro nemogue.
Uz to jo uvijek ima jako mnogo skepticizma prema njima kako u njihovim drutvima tako i na Zapadu. Jo treba
graditi uzajamno povjerenje. To e olakati sve druge politike projekte. Ja sam blagi optimista da su u Tunisu i Egiptu
islamisti spremni za tu odgovornost. Ovo je prilika ali nema nita gore od proputene i upropatene prilike u politikoj
areni posebno kada se ona pojavljuje jednom u nekoliko generacija. Svakako, uvijek postoji bojazan od povratka na staru
politiku zabrane djelovanja ovim opcijama ali se nadam da e svi biti dovoljno zreli da ne krenu ponovo tim putem koji
nikamo ne vodi.

Dio uleme nosi navike traume iz socijalistikoga pa i starijih


vremena, oni su preoprezni, sumnjiavi prema javnom prostoru,
jednostavno inertni

iH, odnosno bonjaki narod ima veliki broj alima, naalost njihov glas nije u dovoljnoj mjeri prisutan
u naoj javnosti. Ta, da tako kaemo, utnja veine bonjakih alima naroito se primijeti ovih dana
kada ateisti kidiu na nau vjeru i na nae uglednike. Vi ste esto prisutni u domaim medijima. Zato bonjaka ulema nije glasnija i vie prisutna u javnosti, odnosno kako biste opisali aktuelnu ulogu i angairanost
bonjake uleme u ivotu Bonjaka muslimana i Bosne i Hercegovine?
Alibai: Ako ostavim po strani prizemne, sitne interese i pobude, mislim da je to pokazatelj sada naeg nesnalaenja u novim okolnostima, u uvjetima slobode. Dio uleme oito nosi navike i, rekao bih, traume iz socijalistikoga
pa i starijih vremena. Oni su preoprezni, sumnjiavi prema javnom prostoru, jednostavno inertni. Drugi misle da je
sada sve doputeno, da nema nikakvih pravila za izlazak vjere u javni prostor. esto od politiara i drugih drutvenih
kategorija koje kritiziraju prepisuju njihove manire i diskurs. Nijedno ni drugo nije zdravo. Mislim da ovdje ima jako
puno prostora za uiti ali nisam siguran da smo svjesni toga. Zakon o slobodi vjere kao i Zakon o graanskim udruenjima nam pruaju sjajne mogunosti i kao Islamskoj zajednici i kao vjernicima-graanima. Mi te prilike nismo
jo ni prepoznali a kamoli iskoristili na adekvatan nain. To je izazov za vremena koja dolaze.

17. juni - 15. redeb

17