Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
Kao
vanog naselja tijekom dva tisuljea, povijest Londona zapoinje osnivanjem od
strane Rimljana, koji su ga nazvali Londinium.[1] Jezgra Londona, drevni
londonski City ("square mile"), zadrala je svoje srednjevjekovne mee. Najkasnije od 19.
stoljea, naziv "London" odnosi se i na metropolis koji se razvio oko grada. Danas, vei dio te
konurbacije tvori londonsku regiju[2] i administrativno podruje Velikog Londona (Greater
London), s vlastitim izabranim gradonaelnikom i skuptinom.
London je znaajan "globalni grad" i jedno od najveih svjetskih financijskih sredita[3][4] s
najveim bruto domaim proizvodom u Europi.[5] U sredinjem Londonu smjetena su
sjedita veine britanskih kompanija meu prvih 100 prema indeksu FTSE 100 Londonske
Burze, i vie od 100 meu 500 najveih europskih. Golemi utjecaj Londona na politiku,
financije, obrazovanje, zabavu, masovne medije, modu, te umjetnost i kulturu, uvelike
doprinosi globalnom statusu grada. Grad je takoer i vana turistika destinacija za domae i
strane posjetitelje. London je bio domain Olimpijskih igara 1908.,1948. i 2012., te tako
postao prvi grad u povijesti modernih igara s tri domainstva. U Londonu se nalazi 4
mjesta svjetske batine: Londonski Tower, povijesno naselje u Greenwichu, Botaniki vrt u
Kewu, i podruje koje sadri Westminstersku palau, Westminstersku opatiju i crkvu Svete
Margarete.[6]
U Londonu ivi populacija vrlo raznolikih kultura, nacionalnosti i religija, te se na podruju
grada govori vie od 300 jezika. Srpnja 2007., slubeni broj stanovnika bio je 7 556 900
unutar mea Velikog Londona, [7] to ga ini najmnogoljudnijom opinom u Europskoj
uniji.[8] Urbano podruje Velikog Londona (drugo najvee u EU) naseljava 8 278 251
stanovnika, [9] dok je procjena stanovnitva metropolitanske zone (takoer druga najvea u
EU), izmeu 12[10] i 14 milijuna.[11] Londonski metro, kojim upravlja Transport for London,
najvea je mrea podzemne eljeznice u svijetu,[12] dok je Zrana luka Heathrownajprometniji
svjetski aerodrom prema broju putnika na meunarodnim letovima [13] i zrani
prostor najprometniji od svih zranih prostora nad gradskim sreditima u svijetu.[14]
Rijeka Temza imala je veoma vanu ulogu kao prometni i trgovaki pravac jo u vrijeme prije
nego su Britaniju osvojili Rimljani, izmeu 55. pr. Kr. i 43. godine n.e. Premda postoje dokazi
ratrkanih britskih naselja u podruju, prvu veu naseobinu osnovali su Rimljani 43.
godine.Londinium (latinizirano keltsko ime), podignut je na izvanredno povoljnom poloaju, u
poetku kao rimski vojni logor, koji se, zahvaljujui vie trgovini nego ratovima, pretvorio u
snano trgovako sredite, no zadrao se samo 17 godina. Oko 61. icensko pleme
predvoeno kraljicom Boudicom napalo ga je i spalilo do temelja.[17] Potkraj 1. stoljea grad
je utvren, sagraen je velianstveni forum te drvena pristanita i skladita. Grad se razvio i
nadmaio Colchester kao glavni grad provincije Britanije 100. godine. Na svom vrhuncu
tijekom 2. stoljea, rimski London je naseljavalo oko 60 000 stanovnika, te je ostao po
rimskom vlau sve do njihova povlaenja iz Britanije poetkom 5. stoljea. Povijest Londona
tijekom 5. stoljea i 6. stoljea slabo je poznata. Do 7. stoljea, Anglosaksonci osnovali su
novo naselje nazvano Lundenwic, oko 900 metara uzvodno od starog rimskog grada, u
okolici dananjeg Covent Gardena.[18] Na uu rijeke Fleet vjerojatno se nalazila ribarska i
trgovaka luka. Trgovina se razvijala dok Vikinzi nisu nadjaali grad, i prisilili preseljenje na
istok, na lokaciju starog rimskog Londiniuma kojeg su titile antike zidine.[19] Vikinki napadi
nastavljani su sve jaim intenzitetom do 886., kada je Alfred Veliki osvojio London i ugovorio
mir s Danskim voom Guthrumom.[20]Izvorni saksonski grad Lundenwic postao
je Ealdwic ("stari grad"), naziv koji se do danas zadrao kao Aldwych, koji se nalazi u
dananjem City of Westminster.
Knut Veliki preuzeo je englesko prijestolje godine 1016., vladajui gradom i zemljom do
1035., kada je njegova smrt rezultirala povratkom podsaksonsku vlast pod njegovim
pobonim posinkom Edvardom Ispovjednikom, jednim od suosnivaa Westminsterske
opatije i susjedneWestminsterske palae.[21] London je bio daleko najvei i najbogatiji grad u
Engleskoj u razdoblju od 11. do 13. stoljea, premda je slubeno sjedite vlasti i dalje bilo
u Winchesteru. Nakon bitke kod Hastingsa, Vilim I. Osvaja, tada vojvoda od Normandije,
okrunjen je za kralja u netom dovrenoj Westminsterskoj opatiji na Boi 1066.[22] Vilim je
graanima Londona podijelio posebne povlastice, dok je radi kontrole nad graanstvom na
jugoistoku grada dao izgraditi zdanje danas poznato kao londonski Tower.[23]
Londonski Tower
1097, kralj Vilim II. zapoeo je graditi Westminster Hall, u blizini istoimene opatije, koji je bio
temelj nove Westminsterske palae, glavne kraljevske rezidencije kroz srednji
vijek.[24] Westminster je postao sjedite kraljevskog dvora i vlade, dok je susjedni
londonski City bio poslovno i trgovako sredite, prosperitetno pod jedinstvenom vlastitom
upravom, Korporacijom grada Londona. 1100. populacija je iznosila 18 000 stanovnika, dok
je do 1300. narasla na skoro 100 000 stanovnika.[25] Postojala je znatna idovska populacija
dok nisu 1290. izgnani iz Engleske proglasom kralja Edvarda I.[26] Katastrofa je pogodila grad
kada je u doba kuge sredinom 14. stoljea izgubio treinu stanovnitva.[27] Osim invazije za
vrijeme seljakog ustanka Wata Tylera 1381.,[28] London je ostao relativno neokrznut raznim
graanskim ratovima tijekom srednjeg vijeka. [29]
Za vrijeme dinastije Tudor, reformacija je uvjetovala postupni prelazak ka Protestantizmu, s
veinom Londona koji je iz crkvenih posjeda preao u privatna vlasnitva. Razvijao
se merkantilizam te su osnovane monopolistike trgovake kompanije kao Britanska
Istonoindijska kompanija. irenjem trgovine u Novi svijet. London je postao glavna luka
Sjevernog mora, s imigrantima koji su pristizali iz Engleske i inozemstva. Stanovnitvo je
naraslo s procijenjenih 50 000 1530., godine, na oko 225 000 1605. U 16. stoljeu William
Shakespeare i njegovi suvremenici ivjeli su u Londonu u doba neprijateljstva prema
razvoju kazalita. Do kraja ere Tudora 1603., London je jo bio urbanistiki vrlo zbijen, u
doba kad se zbio i pokuaj ubojstva kralja Jakova I. u Westminsteru 5. studenog 1605.,
tijekom barutne urote. Poetkom 17. stoljea, London je bio pogoen epidemijama[30] s
Velikom londonskom kugom 1665.1666. kao vrhuncem, koja je usmrtila do 100 000 ljudi, ili
jednu petinu ukupnog stanovnitva.[31] 1666. izbio je Veliki poar u Londonu koji se brzo
proirio kroz drvene zgrade.[32] Obnovu, koja je trajala vie od deset godina, nadgledao je
kao londonski nadzornik Robert Hooke[33]. 1708. Christopher Wren je dovrio svoje remekdjelo, katedralu sv. Pavla. Za vrijeme georgijanskog doba, izgraene su na zapadu nove
etvrti, kao Mayfair, i novi mostovi preko Temze koji su ohrabrili razvoj junog Londona. Na
istoku, londonska luka proirila se nizvodno. 1762. kralj uro III. kupio je Buckinghamsku
palau, dananju kraljevsku rezidenciju, koja je proirivana tijekom iduih 75 godina. U 18.
stoljeu London je bio pogoen kriminalom, te su 1750. kao prva profesionalna policija
osnovani Bow Street Runners. Kavane su postale popularnim mjestom debate i razmjene
ideja, s rastuom pismenou i razvojem tiskarskog stroja koji je novosti uinio dostupnim
svima, dok je ulica Fleet postala sreditem britanskog novinarstva.
"Nee nikada nai ovjeka, niti intelektualca koji eli napustiti London. Ne gospodo, kad se
ovjek zasiti Londona, zasitio se i samog ivota, jer u Londonu je sve to ivot moe
priutiti." Samuel Johnson[34]
London je bio najvei grad na svijetu od oko 1831. do 1925.[35] Rastua prometna zaguenja
dovela su do prve lokalne gradske eljeznikemree u svijetu. Metropolitan Board of
Works koji je nadgledao ekspanziju infrastrukture, 1889. zamijenjen je Savjetom Londonske
Grofovije (London County Council), prvom izabranom gradskom upravom. Blitz i ostala
bombardiranja njemakog Luftwaffea za vrijeme drugog svjetskog rata usmrtila su preko 30
000 graana Londona i unitila brojne stambene i druge zgrade po cijelom gradu.
Neposredno nakon rata, Olimpijske igre 1948. odrane su na izvornom stadionu Wembley, u
doba kada se grad tek oporavljao od rata. Godine 1951. u junom Londonu (South Bank)
odran je sajam Festival of Britain. Veliki smog 1952. doveo je 1956. do Zakona o istom
zraku (Clean Air Act) koji je dokrajio ugljeni smog po kojem je London bio zloglasan. Od
1950.-ih pa nadalje u Londonu su se nastanili mnogi imigranti, veinom iz
zemalja Commonwealthakao Jamajka, Indija, Banglade i Pakistan, to je London uinilo
jednim od najraznolikijih gradova u Europi.
Poevi od sredine 1960.-ih, London je postao svjetsko sredite kulture mladih, to je bilo
posebno istaknuto Swinging London supkulturom povezanom s ulicom Carnaby. Uloga
grada trendsettera ponovo je oivljena u doba punka. 1965. londonske administrativne
granice proirene su radi obuhvaanja rastuih gradskih podruja, te je osnovan novi Savjet
Velikog Londona (Greater London Council). Za vrijeme sukoba u Sjevernoj Irskoj (The
Troubles) od kraja 1960-ih nadalje, London je bio meta teroristikih napada Privremene IRAe. Rasna nejednakost bila je naglaena buntom u Brixtonu 1981. Stanovnitvo Velikog
Londona stalno je opadalo desetljeima nakon drugog svjetskog rata, od procijenjenog
vrhunca od 8,6 milijuna 1939., do oko 6,8 miljuna 1980-ih. Glavne luke Londona premjetene
su nizvodno u Felixstowe i Tilbury, dok je zona londonskih dokova postala arite obnove.
Brana Thames Barrier dovrena je 1980-ih radi obrane Londona od plimnih valovaSjevernog
mora. Savjet Velikog Londona ukinut je 1986., to je London ostavilo kao jedini veliki
metropolis u svijetu bez sredinje uprave. 2000., opa gradska uprava je obnovljena,
osnivanjem Uprave Velikog Londona (Greater London Authority). Povodom proslava poetka
21. stoljea, izgraeni su Millennium Dome i London Eye. 7. srpnja, 2005., nekoliko vlakova
podzemne eljeznice i autobus napadnuti su u nizu teroristikih napada.[36]
Veliki London (Greater London), administrativna je podjela prvog stupnja koja pokriva
London. Manji, stari Londonski City u jezgri Velikog Londona, jednom je obuhvaao cijelo
naselje, ali kako se gradsko podruje irilo, Londonska Korporacija odolijevala je naporima
za spajanjem s predgraima, to je uvjetovalo da se naziv "London" koristi i definira na vie
naina, situacija koja je nekada bila predmetom pravne rasprave. 40% Velikog Londona
pokriveno je Londonskim Potanskim Okrugom (London postal district), unutar kojeg
'LONDON' tvori dio potanske adrese.[45] Podruje londonskog telefonskog pozivnog broja
(020) pokriva vee podruje, priblino zoni Velikog Londona, iako su neki okruzi izuzeti, dok
su neka mjesta neposredno izvan ukljuena. Zona unutar krune autoceste M25 ponekad se
odreuje kao "Londonsko podruje" te su mee Velikog Londona djelomino poravnate s
njom.[46] Vanjska ekspanzija gradskog podruja sada je sprijeena metropolitanskim zelenim
pojasom,[47] premda se na nekim mjestima zona izgradnje protee iza pojasa, to rezultira
odvojeno-definiranim Gradskim Podrujem Velikog Londona (Greater London Urban Area).
[48]
Iza toga, veliko je metropolitansko podruje Londona.
Veliki London podijeljen je na
Unutarnji London (Inner London) i Vanjski London (Outer London).[49] Grad je podijeljen
rijekom Temzom na Sjeverni i Juni London, s neformalnim podrujem Centralnog Londona
u sreditu. Koordinate nominalnog centra Londona, kojim se tradicionalno smatra
poetni Eleanor kri na Charing Crossu kraj dodirne toke Trafalgar Squarea i Whitehalla,
priblino su 513029N 000729W
.[50]
Status[uredi VE | uredi]
Unutar Londona, City of London i City of Westminster oba raspolau statusom grada, te su
i City i ostatak Velikog Londona Ceremonijalne grofovije.[51] Aktualno podruje Velikog
Londona pripojilo je zone koje su nekada bile dijelom
grofovija Middlesex, Kent, Surrey, Essex i Hertfordshire. Status Londona kao glavnog grada
Engleske, i kasnije Ujedinjenog Kraljevstva, nije nikada dodijeljen ili slubeno potvren
statutom ili u pisanom obliku, ve je formiran ustavnom konvencijom, to status de
facto glavnog grada ini dijelom britanskog nepisanog ustava. Glavni grad Engleske
premjeten je iz Winchestera u London kako se gradila Westminsterska palaa tijekom 12. i
13. stoljea, kao stalni smjetaj kraljevskog dvora, te stoga postaje politikim sreditem
zemlje.[52] U novije vrijeme, Veliki London je definiran kao engleska regija, i u tom kontekstu
poznat kao London.[2]
Topografija[uredi VE | uredi]
Klima[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Klima Ujedinjenog Kraljevstva
London ima umjerenu oceansku klimu (Kppenova klasifikacija klime Cfb), veinom kao i
Britanski otoci, te grad rijetko pogaaju izrazito visoke ili niske temperature. Ljeta su
vrua s prosjenim visokim temperaturama od 21C 24C, i niskim od 11C 14C.
Tijekom vie dana temperature mogu premaiti 25C, te su skoro svake godine nekoliko
dana bile vie od 30C. Najvia ikad je zabiljeena temperatura 39C 10. kolovoza,
2003.[55] Zime su u Londonu hladne, ali rijtko s temperaturama ispod nule, s dnevnim
najviim oko 8C 12C, dok su u proljee ugodni dani i hladne veeri.[55] Najnia ikad
zabiljeena temperatura u novije doba bila je 10C 10. sijenja, 1982. Jesen je
uglavnom blaga, ali esto nepostojana dok se susreu hladniji zrak sa sjevera i topliji s
juga. London je relativno suh grad s redovnim ali generalno slabim padalinama kroz
godinu, s prosjekom od 583,6 mm godinje. Snijeg je uglavnom neuobiajen, posebno
radi gradskog otoka vruine koji po zimi London moe zagrijati 5C vie u odnosu na
okolna podruja. Ipak, poneto snjenih padalina uobiajene su do nekoliko puta
godinje. Snjeno nevrijeme veljae 2009. bilo je najjae u Londonu posljednjih 18
godina.
[sakrij]Klimatoloki srednjaci za London
mjesec
sij
velj
ou
tra
svi
lip
srp
kol
ruj
lis
stu
pro
maksimum, C
11
13
17
20
23
23
19
15
11
vna temperatura, C
7,5
12,5
15,5
18,5
18
15
11,5
i minimum, C
11
14
13
11
52
34
42
45
47
53
38
47
57
61
52
54
borine, mm
Izvor: Average high, low and precipitation from the Weather Channel
[56]
Okruzi[uredi VE | uredi]
Grad London i 32 gradska okruga
1.
City of London
2.
City of Westminster
18. Sutton
3.
Kensington and
19. Croydon
Chelsea
20. Bromley
Hammersmith and
21. Lewisham
Fulham
22. Greenwich
5.
Wandsworth
23. Bexley
6.
Lambeth
24. Havering
7.
Southwark
8.
Tower Hamlets
9.
Hackney
4.
Dagenham
26. Redbridge
10. Islington
27. Newham
11. Camden
12. Brent
29. Haringey
13. Ealing
30. Enfield
14. Hounslow
31. Barnet
15. Richmond
32. Harrow
16. Kingston
33. Hillingdon
17. Merton
ukljuujui London Riverside i Lower Lea Valley, koji se izgrauje kao Olimpijski park
za Olimpijske igre 2012.[62]
Arhitektura[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Arhitektura Londona
Hyde Park.
Demografija[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Demografija Londona
Drava roenja
Stanovnitvo
(2001.)
172 162
Irska
157 285
Banglade
84 565
Jamajka
80 319
Nigerija
68 907
Pakistan
66 658
Kenija
66 311
ri Lanka
49 932
Gana
46 513
Cipar
45 888
Juna Afrika
45 506
Sjedinjene Drave
44 622
Australija
41 488
Njemaka
39 818
Turska
39 128
Italija
38 694
Francuska
38 130
Somalija
33 831
Uganda
32 082
Novi Zeland
27 494
Religija[uredi VE | uredi]
Religija u Londonu
Religija
Postotak
Kranstvo
58.2%
Bez religije
15.8%
Nedeklarirana religija
8.7%
Islam
8.5%
Hinduizam
4.1%
Judaizam
2.1%
Sikhizam
1.5%
Budizam
0.8%
Paganizam
0.3%
Ostalo
0.2%
[89]
Ekonomija[uredi VE | uredi]
Glavni lanci: Ekonomija Londona, Mediji u Londonu, Turizam u Londonu
Londonski City, zajedno s New York Cityjem, najvee svjetsko financijsko sredite.
[3][4]
Promet[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Promet u Londonu
eljeznice[uredi VE | uredi]
eljeznika stanica St Pancras mjesto je polaska direktnih vlakova velike brzineza europske destinacije kaoPariz.
Londonski metro, - danas u svojoj cjelini uobiajeno nazvan The Tube, premda je taj naziv
izvorno bio koriten samo za linije na velikoj dubini - jedan je od najstarijih, najduih i
najrairenijih metro sustava u svijetu, s prvim linijama otvorenim 1863.[111] Sustav, koji
opsluuje 270 stanica,[112] bio je formiran od nekoliko privatnih kompanija, ukljuujui i prvu
elektrinu podzemnu liniju; City and South London Railway.[113] Podzemna mnea svakoga
dana preveze tri milijuna putnika, ili preko jedne milijarde svake godine.[114] Investicijski
program nastoji se usmjeriti na probleme zaguenja i pouzdanosti, ukljuujui i 7 milijardi
funti (10 milijardi Eura) za poboljanja predviena za Olimpijske igre.[115] 2006, London je
pohvaljen kao grad s najboljim javnim prevozom.[116] Docklands Light Railway, otvoren 1987.,
drugi je, vie lokalno orijentirani metro sistem koji koristi manja i laganija vozila tramvajskog
tipa, koji opsluuje Docklands i Greenwich.
Postoji i razvijena prigradska eljeznika mrea, posebno u Junom Londonu, koja ima
manje podzemnih linija. U Londonu se nalazi najprometnija britanska eljeznika
stanica Waterloo, s vie od 177 milijuna putnika svake godine, odakle polaze linije za
jugozapadni London i dijelove june i zapadne engleske.[117] Veina eljeznikih linija
zavrava u okolici sredita Londona, u jednom od 14 eljeznikih terminala, s iznimkom
vlakova Thameslink koji povezuju Bedford na sjeveru i Brighton na jugu preko zranih
luka Luton i Gatwick. Od 2007., vlakovi velike brzine Eurostar povezuju St Pancras s Lilleom,
Parizom i Bruxellesom. Vrijeme putovanja do Pariza i Bruxellesa je 2 sata i 15 minuta, te 1
sat i 51 minuta. Radi veze eljeznike linije velike brzine High Speed 1 s Eurotunelom,
London je blii kontinentalnoj Europi od ostatka Britanije, dok su prvi unutarnji vlakovi velike
brzine (Southeastern) uvedeni lipnja 2009. na liniji izmeu Kenta i Londona.
prevezla je 26,5 milijuna ljudi. Od lipnja 2008., Transport for London potpuni je
vlasnikTramlinka, te je u planu izdatak od 54 milijuna funti na odravanje, obnovu i
poboljanja. Od travnja 2009., svi tramvaji su obnovljeni.[120]
Ceste[uredi VE | uredi]
Obrazovanje[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Obrazovanje u Londonu
London, sjedite je niza univerziteta, koleda i kola, s oko 378 000 studenata, kao
centar istraivanja i razvoja. Veina osnovnih i srednjih kola djeluje prema istom
sustavu koji vrijedi za ostatak Engleskog opeg kolstva. S 125 000 studenata,
Londonski Univerzitet (University of London) najvei je univerzitet kontakntog uenja u
Velikoj Britaniji i Europi. Sadri 20 koleda kao nekoliko manjih instituta, svaki s visokim
stupnjem autonomije. Konstitutivni koledi, koji imaju svoje pristupne procedure, djeluju
kao samostalni univerziteti, premda veinu akademskih titula dodjeljuje sredinja
institucija. Univerzitet u Londonu, sastoji od multidisciplinarnih koleda kao Royal
Holloway, Birkbeck, UCL, King's, Goldsmiths, Queen Mary, i specijaliziranih instituta
kao London School of Economics, SOAS, Royal Academy of Music,[128] London School
of Hygiene & Tropical Medicine, Courtauld Institute of Art i Institute of
Education.[129] University College London i Imperial College London, asopis Times
Higher Education rangirao je meu prvih deset univerziteta u svijetu. 2009., UCL je
rangiran kao 4. najbolji, te Imperial College London kao 5. nabolji u
svijetu.[130] Dodatno, London School of Economics opisana je kao vodea institucija u
svijetu za uenje i istraivanje drutvenih znanosti, te ju pohaa najvei broj
meunarodnih studenata meu svim univerzitetima na svijetu.[131] Nekoliko koleda
posveeno je lijepim umjetnostima, ukljuujui Royal College of Music, Royal College of
Art i Guildhall School of Music and Drama. Ostali londonski univerziteti, kao Brunel
University, City University, London Metropolitan University, Middlesex University,
University of East London, University of the Arts London, University of Westminster,
Kingston University iLondon South Bank University nisu dio Londonskog Univerziteta, ali
svejedno vodee institucije u svojim sektorima i cijenjeni meu britanskim i
meunarodnim studentima. Neki su bili tehnoloki instituti dok im nije dodijeljen status
univerziteta 1992. Imperial College London napustio je savezni Londonski Univerzitet
2007. Od spajanja University of North London i London Guildhall
University 2003., London Metropolitan University najvee je jedinstveno sveuilite u
glavnom gradu, s preko 34 000 studenata iz 155 zemalja.[132]London je svjetski poznat po
svojoj poslovnoj edukaciji, s nekoliko vrhunskih poslovnih kola: London Business
School, Cass Business School i Imperial College Business School.[133] Osim toga, u
Londonu djeluju i tri meunarodna univerziteta: Schiller International University,
Richmond University i Regent's College.
Kultura[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Kultura u Londonu
Naglasak[uredi VE | uredi]
Royal Opera House u Covent Gardenu, jedna od vodeih opernih kua u svijetu.
British Museum.
Natural History Museum.
Glazba[uredi VE | uredi]
U Londonu, jednom od najveih svjetskih sredite klasine i zabavne glazbe,
svoja sjedita imaju velike glazbene korporacije, kao EMI, te bezbrojne
grupe, glazbenici i profesionalci glazbene industrije. Takoer, u Londonu
djeluju mnogi orkestri i koncertne dvorane, kao Barbican Arts Centre (glavna
baza Londonskog Simfonijskog Orkestra),Cadogan Hall (Kraljevski
Filharmonijski Orkestar) i Royal Albert Hall (BBC Promenadni
Koncerti).[135] Royal Opera House i Coliseum Theatre dvije su glavne operne
kue.[135] URoyal Albert Hallu takoer su smjetene i najvee orgulje u Velikoj
Britaniji. Nekoliko konzervatorija djeluje u gradu: Royal Academy of Music,
Royal College of Music, Guildhall School of Music and Drama i Trinity
College of Music.
hop i reggae. Radio stanica crnake glazbe BBC 1Xtra, pokrenuta je kao
podrka usponu domae urbane glazbe u Londonu i ostatku Velike Britanije.
Sport[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Sport u Londonu
Stadion Wembley, koji je pri izgradnji bio najskuplji stadion na svijetu, dom je engleskog
nogometa.
Moskva
Moskva
Moskva, Crveni trg. Lijevo je crkva Vasilija blaenog, desno moskovski Kremlj
Zastava
Grb
Koordinate:
Koordinate:
Drava
5545N 3735E
5545N 3735E
Ruska Federacija
Politiki status
Savezni grad
Savezni okrug
Sredinji
Gospodarska regija
Sredinja
etvrti
Osnivanje
prije 1147.[1]
Osniva
Jurij Dolgoruki
Nazvan po
rijeci Moskvi
Vlast
- Gradonaelnik[2]
Povrina
- Ukupna
1081 km
Visina
156 m
10 126 424
- Gustoda
- Podruje utjecaja
14 500 000[3]
10 563 038[4]
Vremenska zona
- Ljeto (DST)
Potanski broj
101xxx129xxx
Pozivni broj
+7 495, +7 499
Slubena stranica mos.ru
Zemljovid
Moskve i prateeg Ruskog Carstva do Sovjetskog Saveza. U Moskvi se nalazi uveni Moskovski
kremlj, drevna tvrava danas rezidencija predsjednika Ruske Federacije. Kremlj je takoer jedno
od nekoliko mjesta svjetske batine u gradu. Oba doma ruskog parlamenta (Dravna
Duma i Savjet Federacije) svoja sjedita takoer imaju u Moskvi.
Grad opsluuje opsena tranzitna mrea, s etiri meunarodne zrane luke, devet eljeznikih
terminala, i moskovskim metroom, prema broju putnika drugim u svijetu iza tokijskog, radi bogate
i raznovrsne arhitekture priznatim kao jednom od gradskih znamenitosti.
Tijekom vremena, Moskva je stekla niz epiteta, veina se odnosi na veliinu i dominantan poloaj
grada unutar nacije: Trei Rim ( ), Belokamenaja (), Pervoprestolnaja
(), etrdeset etrdeset(ica) ( ).[6]
Prema Forbesu (2011.), u Moskvi ivi 79 dolarskih milijardera, vie nego u bilo kojeg drugom
gradu na svijetu.[7]
Sadraj
[sakrij]
1 Povijest
2 Zemljopis i klima
2.1 Lokacija
2.2 Vrijeme
2.3 Klima
3 Demografija
o
3.1 Stanovnitvo
3.2 Religija
4 Obiljeja grada
o
4.1 Urbanizam
4.2 Arhitektura
4.3 Znamenitosti
4.3.1 Parkovi
5 Kultura
o
5.1 Sport
7 Ekonomija
o
7.1 Openito
7.2 Industrija
8 Znanost i obrazovanje
9 Transport
9.3 eljeznice
9.4 Metro
9.7 Tramvaj
9.8 Taxi
9.9 Ceste
10 Budui razvoj
11 Mediji
o
12 Istaknute linosti
13 Meunarodni odnosi
o
14 Vidi jo
15 Panorama
16 Bibliografija
17 Izvori
18 Vanjske poveznice
Povijest[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Povijest Moskve
Grad je nazvan prema rijeci (staroruski , doslovno "grad na rijeci Moskvi"). Prvo
rusko spominjanje grada datira u 1147. kada je Jurij Dolgoruki pozvao knezaNovgorodaSeverskog "doi k meni, brate, u Moskvu."[1]
Devet godina kasnije, 1156., knez Jurij Dolgoruki od Rostova naredio je izgradnju drvenog
zida, kremlja, obnavljanog vie puta, da okruuje rastui grad.[8] Nakon pljake 1237.-1238.,
kada su Mongoli pobili stanovnike i spalili grad do temelja, Moskva se oporavila i 1327.
postala glavni grad nezavisne kneevine Vladimir-Suzdalj.[9] Povoljan poloaj grada na
gornjem toku rijeke Volge doprinjeo je stalnom rastu. Moskva se razvila u dugogodinju
stabilnu i naprednu kneevinu, poznatu kao Velika kneevina Moskva, koja je privukla veliki
broj izbjeglica iz cijele Rusije.
Pod Ivanom I., grad je zamijenio Tver kao politiko sredite Vladimir-Suzdalja i postao jedini
sakuplja poreza za mongolsko-tatarske vladare. Plaajui visoki danak, Ivan je osvojio
vanu povlasticu od Kana. Za razliku od drugih kneevina, Moskva nije bila podijeljena meu
njegovim sinovima, ve ju je najstariji nasljedio jedinstvenu. Meutim, moskovski je otpor
stranoj dominaciji rastao. Godine 1380., knez Dimitrije I., vodio je ujedinjenu rusku vojsku do
znaajne, ali ne i presudne, pobjede nad Tatarima u bitci na Kulikovom polju. Samo dvije
godine kasnije Moskvu je opljakao kan Tohtami. Godine 1480., Ivan III. konano je Ruse
oslobodio tatarske kontrole, te Moskva postaje sreditem vlasti u Rusiji.[10] Pod Ivanom III.
grad je postao prijestolnicom carstva koje e s vremenom obuhvatiti sve teritorije dananje
Rusije i drugih zemalja. Godine 1571., krimski Tatarinapali su i opljakali Moskvu, spalivi
sve osim Kremlja.[11]
Moskva 1556.
Godine 1609., vedska vojska pod vodstvom grofa Jacoba De la Gardie i Everta
Horna zapoela je svoj mar od Velikog Novgoroda prema Moskvi kako bi potisnula pobunu
protiv cara Vasilija ujskog, ali povukla se poetkom 1611., te je potom upala poljskolitvanska vojska. Tijekom poljsko-moskovskog rata 1605.-1618., hetman Stanislav
Zolkievski uao je u Moskvu nakon pobjede nad Rusima u bitci kod Kluina. 17. je stoljee
bilo ispunjeno narodnim ustancima, kao osloboenje Moskve od poljsko-litavskih osvajaa
1612., pobuna soli 1648., pobuna bakra 1662. i moskovski ustanak
1682. Epidemije kuge pustoile su Moskvu 1570.-1571,, 1592. i 1654.-1656.[12] Od 1712.,
grad vie nije bio prijestolnica Rusije, nakon to je Petar Veliki 1703. kraj obale Baltikog
mora osnovao novi grad Sankt Peterburg. Kuga 1771., bila je posljednja velika epidemija u
sredinjoj Rusiji, odnijevi 100 000 ivota u samoj Moskvi. Tijekom francuske invazija
Rusije 1812., dok su se Napoleonovesnage pribliavale i 14. rujna ule u Moskvu,
Moskovljani su spalili i napustili grad. Napoleonovu je Grande Arme muila glad, hladnoa i
loe snabdijevanje, te je bila prisiljena povui se i kasnije gotovo unitena zimom i
sporadinim napadima ruskih vojnih snaga. Do 400 000 francuskih vojnika je poginulo, dok
se potpuno izvan stroja, vratilo samo nekoliko desetaka hiljada trupa.[13]
Toan broj i njemakih i sovjetskih gubitaka tijekom bitke za Moskvu predmet je rasprava, jer
razni izvori pruaju poneto razliite procjene. Procjena ukupnih gubitaka od 30. rujna 1941.,
do 7. sijenja 1942., izmeu je 248 000 i 400 000 za wehrmacht, i izmeu 650 000 i 1,28
milijuna za crvenu armiju.[15][16][17]
1. svibnja 1944., ustanovljena je medalja Za obranu Moskve i 1947. medalja U spomen 800.
godinjice Moskve. U povodu 20. objetnice pobjede nad nacistikom Njemakom, 8. svibnja
1965. Moskva je postala jedan od dvanaest sovjetskih gradova heroja.
Godine 1980., Moskva je bila domain ljetnih olimpijskih igara, koje su radi sovjetske
invazije Afganistana krajem 1979., bojkotirale Sjedinjene Drave i nekoliko drugih zapadnih
zemalja. 1991., Moskva je bila poprite neuspjelog pokuaja dravnog udara nekih lanova
sovjetske vlasti protiv Mihaila Gorbaova. Nakon to se krajem iste godine SSSR raspao,
Moskva je ostala glavni grad Rusije. Takoer, 1993. u Moskvi se odigrao estoki oruani
sukob izmeu tadanjeg predsjednika Rusije Borisa Jeljcina, kojeg je podrala ruska vojska, i
ruskog parlamenta.
Od tada, pojava trinog gospodarstva prouzroila je bujanje maloprodaje, usluga,
moderne arhitekture i ekonomije. Godine 1998. grad je bio domain prvih Svjetskih igara
mladih.
Vrijeme[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Moskovsko vrijeme
Moskva je odredina toka vremenske zone koja obuhvaa veinu sredinje Rusije,
ukljuujui i Sankt Peterburg. Po zimi, podruje je u sklopu "Moskovskog standardnog
vremena" (MSK, ), 3 sata ispred koordiniranog svjetskog vremena, tj. UTC+3. Ljeti,
Moskovsko vrijeme pomie se sat vremena unaprijed i postaje "Moskovsko ljetnje vrijeme
(MSD)" - UTC+4. Ipak, poetkom 2011., ruski predsjednikDmitrij Medvedev najavio je
ukidanje zimskog raunanja vremena.[10]
Klima[uredi VE | uredi]
Moskva je u podruju umjerene kontinentalne klime (Kppenova klasifikacija klime Dfb) s
toplim, donekle vlanim ljetima i dugim, hladnim zimama. Uobiajene visoke temperature
u toplim mjesecima lipnju, srpnju i kolovozu su oko 23 C, ali tijekom valova vruine koji
mogu trajati tjedan ili dva (izmeu svibnja i rujna), dnevne visoke temperature esto
dostiu 30 C. Zimi, temperatura obino pada na oko 10 C, iako moe biti i toplijih
razdoblja s temperaturama iznad 0 C. Najvia temperatura ikad zabiljeena iznosila je
38,2 C[19] na meteorolokoj stanici VVC i 39,0 C u sreditu Moskve 29. srpnja 2010.,
tijekom neuobiajenog vala vruine na sjevernoj polutci. Prema novom prosjeku iz
perioda 1981.-2010., srednja temperatura u srpnju je 19,2 C. Najnia ikada zabiljeena
temperatura bila je 42,2 C u sijenju 1940. Prosjena godinja temperatura (1981.2010.) je 5,8 C, ali godina 2007.-2008., godinja temperatura bila je via od 7
C. [20] Nasuprot tome, u prvoj polovici 20. stoljea, u Moskvi je tijekom kasnih ljetnih
mjeseci bilo laganog mraza. Snjeni pokriva (3-5 mjeseci godinje) najee je prisutan
od kraja studenog do sredine oujka.
Mjesena koliina oborina kree se izmeu 35 mm i 85 mm, s neto veom koliinom
ljetnih mjeseci. Radi znaajne razlike u temperaturi izmeu zimskih i ljetnih mjeseci, kao i
ograniene fluktuacije u razini oborina tijekom ljeta, smatra se da je Moskva u
zoni kontinentalne klime.
Moskva raspolae s prosjeno 1731 sunanim satom godinje, s varijacijama izmeu 8%
u prosincu i 52% od svibnja do kolovoza. Od 2004. do 2008., prosjek je bio izmeu 1800
i 2000 sati.[21]
sij
velj
ou
tra
svi
lip
srp
kol
ruj
lis
stu
pro
i maksimum, C
-6,3
-4,2
1,5
10,4
18,4
21,7
23,1
21,5
15,4
8,2
1,1
-3,5
vna temperatura, C
-9,3
-7,7
-2,2
5,8
13,1
16,6
18,2
16,4
11,0
5,1
-1,2
-6,1
ji minimum, C
-12,3
-11,1
-5,6
1,7
7,6
11,5
13,5
12,0
7,1
2,1
-3,3
-8,6
52
41
35
37
51
80
85
82
68
71
54
51
borine, mm
Izvor: thermograph.ru
[22]
Pogoda.ru
[23] [24]
Meteoweb.ru
[25]
Demografija[uredi VE | uredi]
Stanovnitvo[uredi VE | uredi]
Demonim za stanovnika Moskve je Moskvi.[26] Prema popisu iz 2002., grad naseljava
10 382 754 ljudi, meutim, taj podatak uzima u obzir samo prijavljene stanovnike.
Najnovija procjena 1. sijenja 2010., je 10 562 098 stanovnika.[27] Istog datuma,
stanovnitvo Moskovske regije bilo je 17 314 776 stanovnika.
U vrijeme slubenog popisa iz 2002., etniki sastav grada bio
je: istonoslavenski 9 121 573, 87,853% (ruski 8 808 009 [84.833%], ukrajinski 253 644
[2,401%], bjeloruski 59 353 [0,572%]), kavkaski - ovisno o definiciji kavkaskih nacionalnih
grupa - 326 385, [3,144%] (armenski 124 425 [1,198%], azerski 95 563
[0,920%], gruzijski 54 551 [0,525%],eenski 14 481 [0,139%], osetski 10 581 [0,102%],
povolki i permski narodi 217 467, [2,095%] (tatarski 166 177
[1,600%], mordvinski 23 970 [0,231%], uvaki 16 011 [0,154%]), srednjeazijski 87 656,
[0,844%] (tadiki 35 385 [0,381%], uzbeki 24 321 [0,234%]), idovski (Akenazi)
79 359, [0,764%], azijski 0,84%, neizjanjeni 417 126, 4,018%.
U slubeni broj stanovnitva Moskve ubrojeni su stanovnici sa stalnim boravkom. Prema
ruskoj saveznoj slubi za migracije, u Moskvi slubeno ivi i 1 800 000 povremenih
stanovnika, s privremenim prebivalitem na temelju vize ili druge dokumentacije. Broj
neslubenih povremenih stanovnika, bez odgovarajue dokumentacije, procjenjuje se na
dodatnih milijun ljudi.[28]
Radi niskog nataliteta[29] i visoke stope mortaliteta, od pada Sovjetskog Saveza broj
stanovnika Rusije smanjio se za oko 700 000 ljudi godinje[30] 2003., broj umrlih bio vei
od broja roenih za oko 49 400.
Godina
Stanovnitvo
Godina
Stanovnitvo
1350.
30.000 1871.
601.969
1400.
40.000 1886.
753.459
1600.
100.000 1891.
822.400
1638.
200.000 1897.
1.038.591
1710.
160.000 1900.
1.175.000
1725.
145.000 1908.
1.359.200
1738.
138.400 1912.
1.617.157
1750.
130.000 1915.
1.817.000
1775.
161.000 1920.
1.028.200
1785.
188.700 1926.
2.019.453
1800.
250.000 1936.
3.641.500
1811.
300.000 1939.
4.182.916
1813.
215.000 1956.
4.847.000
1825.
241.500 1959.
5.045.905
1840.
349.100 1970.
6.941.961
1852.
373.800 1979.
7.830.509
1858.
336.400 1989.
8.769.117
1864.
351.600 2002.
10.126.424
1868.
416.400 2010.
10.563.038
Religija[uredi VE | uredi]
Panoramski pogled na Moskvu s Vrapevih brda. Slijeva na desno: Moskva-City, rijeka Moskva, Stadion
Luniki, Lunjecki metromost, Ruska akademija znanosti.
Urbanizam[uredi VE | uredi]
Specifini urbanistiki razvoj ruskog glavnog grada poeo se nazirati jo pri osnivanju
grada u 12. stoljeu. Sredinji dio Moskve rastao je povezivanjem s predgraima u
skladu sa srednjevjekovnim principima urbanog razvoja, te su jaki bedemi postupno
gradeni du krunih ulica i novih susjednih naselja. Prve krune obrambene zidine
postavile su putanju dananjih prstenova, postavivi temelj za budui urbanistiki razvoj
grada. Kremlj, Zemljanoj gorod ( ), bedemi Kamer-Koleskij, Vrtni prsten
i mali eljezniki prsten, svi su u odreenim trenucima povijesti sluili su za obranu
grada. Od 1960-ih, kruna autocesta MKAD oznaava granice grada. Takoer, u obliku
kruga izgraena je i glavna moskovska metro linija, Prstenasta linija ( ),
i tzv. trei automobilski prsten ( , ), dovren 2005.
Stoga, karakteristino radijalno-kruno planiranje nastavlja definirati daljnji razvoj
Moskve. Ipak, urbanizirano podruje grada, zahvatilo je niz podruja i izvan MKAD-a, kao
Solncevo, Butovo i Zelenograd.
Arhitektura[uredi VE | uredi]
Tradicionalna moskovska arhitektura. Zvonik Ivana Velikog u Kremlju, okruen s nekoliko crkava
Palaa Ostankino
Znamenitosti[uredi VE | uredi]
Kremlj i Crveni trg u Moskvi
Svjetska batina - UNESCO
Godina uvrtenja:
Vrsta:
Kulturno dobro
Mjerilo:
i, ii, iv, vi
Ugroenost:
ne
Poveznica:
UNESCO
Prvi veliki kremaljski vladar bio je Ivan I. (1328.-1340.), koji je od Zlatne Horde uspio
dobiti titulu velikog kneza Rusije i funkciju sakupljaa poreza. Za vrijeme svoje
vladavine izgradio je prve crkve i hramove u samom kompleksu Kremlja i obnovio i
osnaio bedeme. Umjesto borovih klada, Ivan III. podigao je masivne zidine od
hrastovih stabala i kule koje su sluile kao osmatranice. Crkva Spasitelja jedina je
od graevina iz te i starijih faza razvoja Kremlja koja je uspjela da se odri i do
danas. Veliki knez Dimitrije I. Donski postavio je 1367. godine temelje prvim
kamenim zidinama Kremlja. Dimitrijeve zidine probijene su ve 1368. prilikom
tatarske opsade Moskve. kada je uniteno sve unutar i u okolici Kremlja. Razaranje i
pustoenje je bilo skoro potpuno, kremaljske crkve i dvorci i svi vani pisani
dokumenti iz tog i ranijeg perioda bili su spaljeni, a moskovska naselja potpuno
unitena. Meutim, uprkos tom stranom razaranju, Kremlj je brzo obnovljen a nove
graevine, podignute na temeljima starih, bile su bogato ukraene freskama i
pozlatama najboljih tadanjih zanatlija i slikara kao Teofana, Prohora i Andreja
Rubljova. Ivan III. na svoj je dvor doveo mnoge rimske i carigradske arhitekte,
slikare, pisce i druge majstore raznih grana umjetnosti, te je u Kremlj prenijeta
mjeavina bizantskog i talijanskog kulturnog utjecaja, to se odrazilo i na izgled same
tvrave. Godine 1485., zapoela je velika rekonstrukcija Kremlja. Prema projektu
crkva je na Crvenom trgu koju je izmeu 1550. i 1560. godine dao izgraditi Ivan IV.
Grozni. Izgradili su je arhitekti Barma i Postnik. Sastoji se od osam manjih crkava
okupljenih oko jedne glavne. Sredinja, glavna crkva, omeena je etirima
osmerokutnim crkvama na glavnoj osi i jo etirima dvjema etverokutnim i dvjema
nepravilnog oblika na dijagonalama tornja glavne graevine, koji ima oblik atora, s
matovitim arolikim kupolama koje su imale izrazito visoke tambure i vrhove u
obliku lukovice.
srueno je 1931. godine, radi izgradnje nikad dovrene palae Sovjeta. Hram je
obnovljen od 1990. do 2000. prema crteima i starim fotografijama.
Novodjevianski manastir
Parkovi[uredi VE | uredi]
U gradu ima 96 parkova i 18 vrtova, ukljuujui 4 botanika vrta, 450 km zelenih
povrina i 100 km uma.[47] U usporedbi s drugim gradovima podjednake veliine
u Zapadnoj Europi i Americi, Moskva je vrlo zelen grad, s prosjeno 27 m zelenila po
glavi stanovnika, dok je u Parizu, 6 m, u Londonu 7,5 m i New Yorku 8,6 m zelenila po
glavi stanovnika.[48]
Centralni park kulture i odmora, nazvan po Maksimu Gorkom, otvoren je 1928. Glavni dio
(689 000 m)[48] uz rijeku Moskvu sadri djeje atrakcije (ukljuujui panoramski kota,
jezerce s amcima i vodenim biciklima), plesove, teniske terene i druge sportske
sadraje. Granii s parkom Neskuni (408 000 m), najstarijim parkom u Moskvi i bivom
carskom rezidencijom, nastalim spajanjem tri imanja u 18. stoljeu. Park ukljuuje zeleni
teatar, jedan od najveih otvorenih amfiteatara u Europi kapaciteta do 15 000
ljudi.[49]
Izmajlovski park
Kultura[uredi VE | uredi]
Jedan od najznaajnijih umjetnikih muzeja u Moskvi je Galerija Tretjakov, koju je
osnovao Pavel Tretjakov, bogati mecena koji je gradu donirao veliku privatnu zbirku.
Tretjakovska galerija smjetena je u dvije zgrade, staroj i novoj galeriji. Stara
Tretjakovska galerija sadri djela klasine ruske tradicije, kao radove uvenog slikara Ilije
Rjepina, i djela ranih ruskih slikara ikona, kao rijetke originale Andreja Rubljova s poetka
15. stoljea. Nova Tretjakovska galerija, osnovana u sovjetsko doba, uglavnom sadri
djela sovjetskih i nekoliko suvremenih umjetnika, ali ima i poneto zajednikog sa starom
galerijom u postavi umjetnosti poetka 20. stoljea. Nova galerija ukljuuje i malu
rekonstrukciju spomenika treoj internacionali Vladimira Tatljina i izbor
drugih avangardnih djela umjetnika kao to su Kazimir Maljevi i Vasilij Kandinski.
Boljoj teatar
Moskva je takoer jedno od sredita scenske umjetnosti u Rusiji, ukljuujui balet i film.
U gradu djeluju 93 kazalita, 132 kinematografa i 24 koncertne dvorane, meu kojima se
posebno istiu uveni Boljoj teatar, te Mali teatar, Vahtangov teatar i Moskovski
umjetniki teatar. Tijekom sezone repertoari su opseni i moderne interpretacije klasinih
opera i kazalinih djela vrlo este.
Moskovski meunarodni dom glazbe (
),[55] otvoren 2003., poznat je po izvedbama klasine glazbe. U svetlanovskoj
dvorani nalaze se najvee orgulje u Rusiji.
U Moskvi djeluju i dva velika cirkusa, Veliki moskovski dravni cirkus i Moskovski cirkus
na Cvjetnom bulevaru "Jurij Nikulin".[56].
Sovjetski filmovi obiljeili su povijest filma te je studio Mosfilm bio centar snimanja
mnogih sovjetskih klasinih filmova. Meutim, unato trajnoj prisutnosti i ugledu
meunarodno priznatih ruskih filmaa, nekad vrlo aktivni studiji danas se znatno manje
koriste. Manje poznati i povijesni filmovi prikazuju se u kinu Salut, gdje se redovno
prikazuju filmovi iz fonda Muzeja kinematografije.[57]
Dravni muzej arhitekture "usev", nazvan po arhitektu Alekseju usevu, nalazi se u
blizini Kremlja.
Sport[uredi VE | uredi]
Moskva raspolae velikim brojem razliitih sportskih objekata: 63 stadiona (osim 8
nogometnih i jedanaest atletskih staza), od kojih je Stadion Luniki najvei i etvrti
najvei u Europi (bio je domain Kupa UEFA 1998.-99., finala Lige prvaka
2007./08. i Olimpijskih igara 1980.). Osim stadiona, jo 40 sportskih kompleksa nalazi se
u Moskvi, ukljuujui i 24 s umjetnim ledom. Olimpijski sportski kompleks (
"") bila je prva dvorana na svijetu za bendi i triput
domain svjetskog prvenstva u bendiju.[58] Takoer, u gradu se nalazi i 7 staza
za konjike utrke,[47] od kojih je najvei Centralni moskovski hipodrom (
), osnovan 1834.[59]
Stadion Luniki
Moskva je bila domain Olimpijskih igara 1980. Veliki sportski objekti i glavna
meunarodna zrana luka, eremetjevo 2, bili su izgraeni u sklopu priprema za
Olimpijske igre 1980. Moskva se takoer kandidirala za OI 2012., meutim, nije izabrana
na zavrnom glasanju godine 2005.
Od niza znaajnih moskovskih sportskih klubova, posebno se istiu: klubovi hokeja na
ledu HK CSKA Moskva, najtrofejnija ekipa u Sovjetskom Savezu i Svijetu, HC Dinamo
Moskva, drugi najtrofejniji klub u SSSR-u i HC Spartak Moskva, koarkaki klubovi PBK
CSKA Moskva, najtrofejnija sovjetska, ruska i jedna od najtrofejnijih ekipa Eurolige,
i MBK Dinamo Moskva, odbojkaki klub CSKA Moskva OK, najtrofejnija ekipa SSSR-a
i Europe, nogometni klubovi FK Spartak Moskva, klub s najveim brojem naslova
u Ruskoj Premijer ligi i druga najtrofejnija momad u SSSR-u nakon Dinama iz
Kijeva, PFK CSKA Moskva, prva ruska ekipa koja je osvojila Kup UEFA, FK Lokomotiv
Moskva i FK Dinamo Moskva. Takoer, iz Moskve je i najvei broj ahovskih prvaka
SSSR-a i Rusije.
Ekonomija[uredi VE | uredi]
Openito[uredi VE | uredi]
Moskva je jedna od najveih gradskih ekonomija u Europi, te obuhvaa oko 24% ruskog
BDP-a.[64] Do 2008., moskovska ekonomija dosegla je 8,44 trilijuna rubalja[65] (340
milijardi dolara ili 459 milijardidolara prilagoenog PKM-u[66]).
Moskva ima najniu stopu nezaposlenosti od svih ruskih federalnih subjekata, sa samo
1% 2010., u odnosu na nacionalni prosjek od 7%. Prosjena mjesena plaa u gradu je
41 600 rubalja (1070 ), to je gotovo dvostruko vie od nacionalnog prosjeka od 21 800
rubalja (560 ), kao etvrta najvea prosjena plaa meu saveznim subjektima
Rusije.[67]
Moskva je neosporno financijsko sredite Rusije, sjedite najveih banaka u zemlji i
mnogih najveih tvrtki, kao to je najvea ruska kompanijaGazprom - najvea svjetska
kompanija za prirodni plin. Moskva obuhvaa 17% ukupne maloprodaje u Rusiji i 13%
svih aktivnosti u graevinarstvu.[67][68]
Nakon ruske financijske krize 1998., razni poslovni sektori u Moskvi pokazali su
eksponencijalnu stopu rasta. Mnogi novi poslovni centri i poslovne zgrade izgraene su u
posljednjih nekoliko godina, ali u Moskvi ipak jo uvijek nedostaje uredskog prostora.
Radi toga, mnogi bivi industrijski i istraivaki objekti adaptiraju se u uredske prostore.
Godine 2008., u Moskvi je ivjelo 74 milijardera s prosjenim bogatstvom od 5,9
milijarde amerikih dolara, Meutim, 2009., u Moskvi je nakon recesije ivjelo samo 27
milijardera.[69] Prema Forbesu, u Moskvi 2011. ivi 79 milijardera, vie nego u bilo kojeg
drugom gradu na svijetu.[70] Na vrhu popisa najbogatiji je Mihail Prohorov s 9,5 milijardi
amerikih dolara veinom u hidrogenskoj energiji, nanotehnologiji, tradicionalnoj energiji i
plemenitim metalima, ispred uvenog Romana Abramovia s 8,5 milijardi veinom u
rudarstvu i elianama.
Industrija[uredi VE | uredi]
Radi poboljanja ekolokog stanja u gradu, neke industrije sada se sele izvan Moskve.
Ipak, grad Moskva i dalje je jedno od velikih ruskih industrijskih sredita.
U Moskvi ima 1696 srednjih kola i 91 fakultet.[47] Osim toga, tu su 222 institucije visokog
obrazovanja, ukljuujui 60 dravnih sveuilita[47] i uveno dravno
sveuilite Lomonosov, osnovano 1755.[78] Glavna zgrada sveuilita nalazi se
na Vrapevim Brdima, visoka je 240 m, te je u vrijeme svoje izgradnje bila najvia zgrada
na svijetu izvan Sjedinjenih Drava.[79] Sveuilite pohaa preko 30 000 redovnih i 7000
postdiplomskih studenata koji na raspolaganju imaju 29 fakulteta i 450 sveuilinih
odjela. Dodatno, na univerzitetima pohaa teajeve oko 10 000 srednjokolaca, a
istraivakim se radom bavi oko 2000 ljudi. Biblioteka univerziteta Lomonosov sadri vie
od devet milijuna knjiga, to ju ini jednom od najveih knjinica u Rusiji. Veliki ugled
Pogled na rijeku Moskvu. Slijeva na desno: Most Bogdana Hmeljnickog, trg Europe i Kijevski eljezniki
terminal, u pozadini Moskva-city u izgradnji, Borodinski most, krajnje desno Zgrada vlade Ruske
Federacije.
Transport[uredi VE | uredi]
Zrani prijevoz[uredi VE | uredi]
Meunarodni aerodromeremetjevo
eljeznice[uredi VE | uredi]
Metro[uredi VE | uredi]
Glavni lanak: Moskovski metro
Godine 2004., uvedena je kratka linija jednotrane eljeznice, koja povezuje stanice
metroa Timirjazevskaja i ulicu Sergeja Ejzentejna, prolazei blizu Sveruskog
izlobenog centra. Linijom upravlja moskovski metro.
Tramvaj[uredi VE | uredi]
Opsena tramvajska mrea prvi je puta uvedena 1899., dok je najnovija linija
izgraena 1984. Tramvajski promet obuhvaa relativno nizak postotak ukupnog
prometa u gradskom prijevozu, oko 5%, jer su mnoge znaajne linije ukinute.
Tramvaji su u nekim rajonima i dalje znaajni kao veze sa stanicama metroa, ili veze
izmeu linija metroa, kao izmeu Univerzitetske stanice linije Sokoljnieskaja (br. 1,
crvena linija) i stanice Profsojunaja linije Kaljusko-Riskaja (br. 6, naranasta
linija).
Postoje tri odvojene tramvajske mree:
Taxi[uredi VE | uredi]
U Rusiji i Moskvi, teko je razlikovati vonju taksijem od stopiranja. Stara je ruska
tradicija da vozai za naknadu nude vonju nepoznatim osobama. Openito, bilo
gdje i u bilo koje doba dana ili noi, podizanjem ruke moe se vrlo brzo nai "taksi",
ali na raspolaganju su i regularne taxi tvrtke. Takoer, mnogo se koriste i marrutke.
Ceste[uredi VE | uredi]
Moskovski cestovni sustav priblino je centriran oko Kremlja u sreditu grada, odakle
se ceste uglavnom zrakasto ire i sijeku s nizom krunih cesta ("prstenova").
Prvi je prsten, u samom sreditu grada, Bulevarnoje Kolco (Bulevarski prsten),
sagraen na mjestu nekadanjih gradskih zidina iz 16. stoljea koje su okruivale
tadanji sredinji dio grada, Beli Gorod.[9] Bulevarnoje Kolco tehniki nije prsten jer
ne ini puni krug, ve velika potkova koja se prua od Katedrale Krista Spasitelja do
rijeke Jauza. Osim toga, Bulevarski prsten du svoje trase vie puta mijenja ime.
Drugi primarni prsten, koji se nalazi izvan Bulevarskog prstena je Sadovoje
Kolco (Vrtni prsten). Kao Bulevarski prsten, i Vrtni prsten slijedi trasu zida iz 16.
stoljea koji je obuhvaao dio grada.[9] Trei "prometni prsten", dovren je 2003.
godine kao brza autocesta.
etvrti prometni prsten, takoer autocesta, u izgradnji je radi daljnjeg smanjenja
prometnih zaguenja. Najudaljeniji je prsten Moskovska automobilska kruna cesta
(esto zvana MKAD, kratica od ruskog
) koja priblino prati granicu gradskog podruja. Izvan grada, neke od cesta
koja obuhvaaju grad i dalje prate takav kruni predloak.
Unutar gradskog podruja, rijeku i pratee kanale premouje 49 mostova. Na
moskovskim cestama svakodnevno prometuje 2,6 milijuna automobila,[47] koji
stvaraju velike prometne guve. Gradske vlasti poduzimaju razne mjere i projekte
kako bi se rijeio taj problem. MKAD, zajedno s treim transportnim prstenom i
buduim etvrtim transportnim prstenom, jedna je od samo tri autoceste unutar
granica grada. Izvan gradskog podruja jo nekoliko cestovnih sustava stvara oko
Moskve oblike koncentrinih krugova.