Fizika-2004 2014

VJE@BE IZ FIZIKE
Urednici: Maja Balarin i Dalibor Broz
SVEUÎLI[TE U ZAGREBU - MEDICINSKI FAKULTET
BIBLIOTEKA UD@BENICI I PRIRU^NICI

MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUÎLI[TA U ZAGREBU
Glavni urednik: prof. dr. sc. Anton [vajger
mr. sc. Maja Balarin, stru~ni suradnik; dr. sc. Jasminka Brnjas - Kraljevi}, izvanredni
profesor; mr. sc. Dalibor Broz, znanstveni asistent; dr. sc. Branko êlustka,
redovni profesor; mr. sc. Ozren Gamulin, stru~ni suradnik; dr. sc. Ankica Kirin,
izvanredni profesor; dr. sc. Dubravka Krilov, docent
Autori su iz Katedre za medicinsku fiziku i biofiziku
Medicinskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu
Grafi~ko oblikovanje teksta

Izdava~ka djelatnost Medicinskog fakulteta
ISBN: 953-6255-18-9
Tisak
Papirna konfekcija B. Jagi}, Zagreb
Drugo, izmijenjeno izdanje, Zagreb, 1999.
Urednici
Maja Balarin
Dalibor Broz
VJE@BE IZ FIZIKE
ZA STUDENTE MEDICINSKOG I STOMATOLO[KOG
FAKULTETA SVEUÎLI[TA U ZAGREBU
Zagreb, 1999.
SADR@AJ
RAÛN POGRE[AKA
Grafi~ko prikazivanje rezultata
1
4
I. GUSTO]A TEKU]INE
II. NAPETOST POVR[INE TEKU]INE
13
III. VISKOZNOST TEKU]INE
17
IV. PROTJECANJE TEKU]INE KROZ CIJEV
21
V. VLAGA ZRAKA
Psihrometar
23
25
VI. SPECIFI^NI TOPLINSKI KAPACITET ^VRSTOGA TIJELA
29
VII. INDEKS LOMA
35
VIII. LE]E
41
A) Konvergentne le}e
41
B) Divergentne le}e
47
IX. MIKROSKOP
Konstrukcija slike
Pove}anje mikroskopa
Numeri~ka apertura
51
51
52
52
X. OPTI^KA RE[ETKA
57
XI. SPEKTROMETAR
61
XII. ELEKTRI^NI STRUJNI KRUGOVI
65
XIII. ELEKTROMOTORNA SILA (EMS) IZVORA STRUJE
75
XIV. ELEKTRI^NA VODLJIVOST ELEKTROLITA
81
XV. DEFORMACIJA ^VRSTOGA TIJELA
87
XVI. ANALIZA PERIODI^NOG NAPONA
91
XVII. APSORPCIJA g-ZRAÊNJA
99
RAÛN POGRE[AKA
Svojstva fizikalnih objekata, koja se mogu izmjeriti, opisuju se fizikalnim veli~inama.
Mjerenjem uspore|ujemo veli~inu s njezinom jedinicom, traìmo broj~ani iznos koji
pokazuje koliko se puta jedinica nalazi u mjerenoj veli~ini.
Rezultat mjerenja se zapisuje na sljede}i na~in
Veli~ina = broj~ani iznos x jedinica
ili simboli~ki
M = {M} x [M]
odnosno na drugi na~in:
M
[M]
= {M}
Na primjer, ako je duljina olovke 136 mm, duljina se ozna~i s L, broj~ani iznos s {L} =
L
136, a jedinica [L] = mm, {to daje za L = {L} x [L] odnosno
= {L}
[L]
L = 136 mm ili L/mm = 136.
Da se izmjeri neka fizikalna veli~ina, potrebno je imati odgovaraju}i mjerni ure|aj.
Ako se pretpostavi da je on ispravan i ako se ponavlja mjerenje jedne odre|ene veli~ine
najve}om pa`njom nekoliko puta, opazit }e se da se broj~ani iznosi razlikuju. Kaè se
da su to pogre{ke mjerenja nastale zbog trenutnog stanja opaà~a i neznatnih objektivnih promjena uvjeta mjerenja. Dobiveni se rezultati obra|uju statisti~kim postupcima,
no za mali broj mjerenja dovoljan je pojednostavljeni ra~un pogre{aka koji }e ovdje biti
izloèn.
Odre|ujemo li duljinu olovke mjerilom koje se obi~no nalazi na ravnalima ili trokutima, gdje je najmanja podjela skale 1 mm, dijelove milimetra treba ocijeniti odoka.
Prema tome ponavlja li se mjerenje nekoliko puta, dobiva se uvijek isti broj cijelih
milimetara, a mjerenja se mogu razlikovati samo u procijenjenim desetinama milimetra.
Ako su izmjereni broj~ani iznosi 136,4; 136,1; 136,3; 136,6; 136,3; najprikladnije ih je
zabiljeìti u obliku tablice, kao na tablici 1. Niti jedna od ovih vrijednosti nije prava duljina
olovke i moè se samo pretpostaviti da joj je najblià njihova srednja vrijednost
(ozna~ava se crtom iznad oznake za veli~inu)
L = 136,34 mm ili, op}enito, x =
x1 + x2 +... xn
, ako je izvedeno n mjerenja.
n
5
TABLICA 1.
i
L/mm
DL/mm
136,4
0,06
136,1
0,24
136,3
0,04
136,6
0,26
136,3
0,04
L = 136,34 mm
DL = 0,128 mm
Srednja vrijednost ne daje podatak o to~nosti mjerenja, tako da se uvode sljede}e
veli~ine kojima se i ona moè opisati:
a) apsolutna pogre{ka; apsolutna vrijednost razlike izme|u srednje vrijednosti i izmjerene vrijednosti
Dxi = | x - xi |
i = 1,2, ......, n
b) srednja apsolutna pogre{ka; srednja vrijednost svih apsolutnih pogre{aka

Dx =
Dx1 + Dx2 +... Dxn

n
c) relativna pogre{ka; omjer apsolutne pogre{ke i srednje vrijednosti moè se

izra~unati za svako mjerenje posebno ili samo sa srednjom apsolutnom pogre{kom,
kada se zove srednja relativna pogre{ka Dx/x; pomnoèna sa 100% daje relativnu pogre{ku u postocima. Za prije navedeni primjer ove su pogre{ke dane u tablici. Rezultat
mjerenja ispisuje se u obliku:
x = x Dx
ili za gornji primjer:
L = (136,34 0,128) mm
DL
L
= 0,09388%
Ovako ispisan rezultat sadrì previ{e znakova dobivenih isklju~ivo matemati~kim

operacijama. Apsolutna pogre{ka ispisana do tisu}inke milimetra nema smisla ako se
pri mjerenju grije{ilo u desetinkama milimetra. Radi toga }emo se dràti pravila da se
srednja apsolutna pogre{ka zaokruùje na jedan, prvi, znak koji nije 0, a srednja
vrijednost na ono decimalno mjesto na kojem se taj znak nalazi. Prema tome u gornjem
se rezultatu 0,128 zaokruùje na 0,1, a 136,34 na 136,3. Ako ispu{teni znakovi po~inju
sa 5 ili vi{e, znak koji prethodi uve}ava se za jedan (na primjer, srednja apsolutna
pogre{ka od 0,168 zaokruùje se na 0,2). Srednja relativna pogre{ka zaokruùje se na
6
dva prva znaka koji nisu 0, ili u navedenom primjeru na 0,094%. Gornji rezultat treba,
prema tome, napisati
DL
L = (136,3 0,1) mm
= 0,094%
ili, {to je isto

DL
= 0,094%
L
Iz ovoga je jasno da to~nost mjerenja ne odre|uje broj znakova iza decimalnog
zareza, nego broj znakova koji su poznati bez pogre{ke, to jest relativna pogre{ka. To
su u gornjem slu~aju prva tri (1,3,6), a ~etvrti moè biti ili 2 ili 3 ili 4, bez obzira gdje se
nalazi decimalni zarez.
Ovakav se ra~un moè primijeniti samo na one fizikalne veli~ine koje se mjere neposredno odgovaraju}im mjernim ure|ajem. Naj~e{}e to nije slu~aj, nego se traène
veli~ine izra~unavaju formulom iz nekih drugih neposredno izmjerenih veli~ina. Za
ra~un pogre{aka je u tom slu~aju potrebno poznavanje matematike koje prelazi okvire
ovih vje`bi. Radi toga }e biti dana samo kratka uputa za izra~unavanje pogre{aka u najjednostavnijim slu~ajevima.
L = (0,1363 0,0001) m
Veli~inu koju izra~unavamo ozna~it }emo sa x, a mjerene veli~ine sa a, b, c, ... .

1. x = Ka (K je neka konstanta)
Srednja relativna pogre{ka od x jednaka je srednjoj relativnoj pogre{ci od a, ili
Dx
x
Da
a
a srednja se apsolutna pogre{ka od x dobiva mnoènjem srednje relativne pogre{ke

od a sa x, dakle
Dx =
Da
a
x.
2. x = ab
Srednja relativna pogre{ka od x jednaka je zbroju srednjih relativnih pogre{aka od a i
b, dakle
Dx
x
Da
a
Db
b
Dx = (
Dx = (
Da
a
Db
Db
) x.
3. x = a/b
Za ovaj slu~aj vrijedi kao i za slu~aj 2.
Dx
x
Da
a
Db
b
Da
a
) x.
S ovim se pravilima mogu izra~unati pogre{ke i za neke sloènije slu~ajeve.

7
Na primjer, ako je x =
Dx
x
K 1ab
, gdje su K1 i K2 konstante, pogre{ke su
K 2c
Da
a
Db
b
Dc
c
i Dx = (
Da
a
Db
b
Dc
c
) x,
ili, ako je x = Ka3

Dx
x
=3
Da
a
itd.
U svim ovim slu~ajevima redoslijed ra~unanja je ovakav: nakon mjerenja na|u se

srednje vrijednosti mjerenih veli~ina, njihove apsolutne pogre{ke, srednje apsolutne
pogre{ke i srednje relativne pogre{ke. Zatim se sa srednjim vrijednostima mjerenih
veli~ina po pripadnoj formuli odredi srednja vrijednost traène veli~ine x i po danim
Dx
pravilima srednja relativna pogre{ka . Srednja apsolutna pogre{ka izra~una se mnox
ènjem srednje relativne pogre{ke i srednje vrijednosti. Rezultat mjerenja se i u tom
slu~aju daje u obliku
Dx
x = x Dx,
Svaka vje`ba sadrì tablicu koja je tako sastavljena da se pogre{ke mogu {to jednostavnije izra~unati.
Kona~ni rezultat treba ispisati ispu{taju}i i zaokruùju}i znakove kao {to je bilo prije
opisano.
GRAFI^KO PRIKAZIVANJE REZULTATA

Veze izme|u izmjerenih ili izra~unatih veli~ina ~esto treba prikazati grafi~ki. Pri tome
se koristi milimetarski ili neki drugi papir s otisnutom koordinatnom mreòm, koju treba
prilagoditi posebno za svaki dani slu~aj.
Prvo se ucrta pravokutni koordinatni sastav i to tako da je na osi ordinata zavisna
veli~ina, to jest ona koja se odre|uje pokusom, a na osi apscisa nezavisna veli~ina, ona
koja se odabire proizvoljno ili se mijenja bez na{eg utjecaja (vrijeme). Uz osi treba
napisati oznaku fizikalne veli~ine i njezinu jedinicu. Na po~etku koordinatne osi ne mora
biti nula, nego to moè biti bilo koja broj~ana vrijednost manja od najmanje koju treba
unositi.
Podjelu i mjerilo na osima treba tako odabrati da cijela povr{ina koju one ome|uju
bude iskori{tena za crtanje. Kako je najmanji razmak izme|u crta na milimetarskom
papiru 1 mm, najprikladnije je taj razmak uzeti za decimalni dio ili vi{ekratnik (..., 0,01,
0,1, 1, 10, ...) jedinica prikazanih veli~ina, {to ne treba zna~iti da podjela na obje osi
mora biti ista. Isto se tako moè uzeti dva ili pet puta grublja podjela za 1 mm (..., 0,02,
02, 2, 20, odnosno ..., 0,05, 0,5, 5, 50 ...), ali bi bilo vrlo nezgodno za od~itavanje ako bi
ona bila tri ili sedam, zbog ~ega takve podjele treba izbjegavati. Vrijednost najmanje
podjele treba biti ve}a ili barem jednaka apsolutnoj pogre{ci veli~ine koja se prikazuje ili
to~nosti od~itavanja instrumenta ako se ona neposredno mjeri. Na primjer: ako se na
8
termometru moè temperatura od~itati na 0,1o C, na koordinatnoj osi temperature treba

tada uzeti 1 mm za 0,1o C.
U graf unesene to~ke ne spajaju se ravnim linijama. Ako se èli dobiti pribliàn uvid u
funkcionalnu vezu izme|u danih veli~ina, povla~i se prostom rukom glatka krivulja
izme|u to~aka tako, da ih s jedne njezine strane ostaje pribli`no isto toliko kao i s druge.
I. GUSTO]A TEKU]INE
Gusto}a tvari r od koje je na~injeno neko homogeno tijelo definira se kao omjer
njegove mase m i obujma V:
r =m/V , [r] = kg/m3
(1.1)
Budu}i da obujam ovisi o temperaturi, to je i gusto}a temperaturno ovisna veli~ina. Pri

stalnoj temperaturi (npr. sobnoj temperaturi) gusto}a ovisi o vrsti tvari i fazi (strukturi) u
kojoj se tvar nalazi. Gusto}a otopina ovisi o koncentraciji otopljene tvari.
Iz relacije (1.1.) slijedi da se gusto}a odre|uje mjerenjem mase i obujma. Mogu}e je
za mjerenje gusto}e koristiti se i drugim pojavama. Tako, npr., veli~ina uzgona U na
neko tijelo uronjeno u teku}inu ovisi o gusto}i teku}ine. Sila uzgona je posljedica
hidrostati~kih tlakova koji djeluju na uronjeno tijelo.
F1
h1
h2
h
F2
Slika 1.1
Na slici 1.1 prikazane su sile koje djeluju na tijelo uronjeno u teku}inu. Bo~ne sile su
istoga iznosa, a suprotnoga smjera, pa se njihovo djelovanje poni{tava.
Rezultanta sila F1 i F2 jednaka je uzgonu U kojim teku}ina djeluje na tijelo:
U = F2 - F1 = (p2 - p1)A = rt(h2 - h1)gA = rtghA,
gdje je
A - plo{tina gornje odnosno donje plohe tijela (pravilno geometrijsko tijelo)
h - visina tijela
g - akceleracija sile teè
rt - gusto}a teku}ine
11
Kako je produkt Ah jednak obujmu uronjenog tijela, kona~ni izraz za uzgon glasi:
U = V rt g
(1.2)
Iz relacije (1.2) vidljivo je da je uzgon broj~ano jednak teìni istisnute teku}ine (Arhimedov zakon). Ova relacija moè posluìti ili za izra~unavanje obujma uronjenog tijela,
ili za izra~unavanje gusto}e teku}ine.
U ovoj vje`bi odre|ivat }e se gusto}a teku}ine rt s pomo}u relacije (1.3), koja slijedi
iz relacije (1.2).
rt =
U
Vg
(1.3)
1. Zadatak:
Odredite gusto}u tek u}ine M oh r ov om v agom
Odre|ivanje gusto}e teku}ine Mohrovom vagom zasniva se na mjerenju uzgona
kojim ispitivana teku}ina djeluje na neko tijelo. U ovoj metodi upotrebljava se relativno
mjerenje, tj. uspore|uje se gusto}a teku}ine rt s gusto}om vode rv, koja se uzima kao
poznata veli~ina.
Ut
rt
Vg
,
=
Uv
rv
Vg
(1.4)
rt = rv
Ut
Uv
Mohrova vaga je poluga nejednakih krakova. Poluga je u ravnoteì kada su momenti

sila na oba kraka jednaki. U zraku, Mohrova vaga je u ravnoteì kad je na kra}em kraku
nepomi~ni uteg, a na kraju duèg kraka obje{eno tijelo. Kad je postignuta ravnoteà,
{iljci {1 i {2 se poklapaju. Obje{eno tijelo uranja se u teku}inu, pa ga zovemo ronilo (R na
slici 1.2).
Slika 1.2
12
Duì krak, duljine L, podijeljen je oznakama na 10 jednakih dijelova. To zna~i da je

svaka oznaka na desetinki duljine kraka L/10, odnosno da je udaljenost izme|u dviju
susjednih oznaka L/10. Ronilo je obje{eno o kukicu na desetom dijelu kraka vage.
Zbog djelovanja uzgona na ronilo kad je ono uronjeno u teku}inu, ravnoteà se
poremeti. Ponovno se uspostavlja dodavanjem posebno oblikovanih utega, tzv. jaha~a
na duì krak vage. Na raspolaganju su ~etiri jaha~a razli~ite teìne. Teìna najve}eg, T1
odabrana je tako da se njegovim postavljanjem na deseti dio kraka moè kompenzirati
uzgon vode, gusto}e 1000 kg/m3 (kemijski ~ista voda na 4oC), na ronilo. Teìne ostalih
jaha~a su redom:
T2 = 0,1 T1; T3 = 0,01 T1; T4 = 0,001 T1.
Teìna jaha~a T1 ovisi o obujmu ronila i zbog relativne metode mjerenja pogodno je
izabrati T1 = 1, pa se uzgon mjeri u proizvoljnim jedinicama.
Zbroj momenata sila svih jaha~a jednak je momentu uzgona na uronjeno tijelo.
Moment pojedina~nog jaha~a jednak je umno{ku njegove teìne i pripadne duljine
kraka M = TnL/10, gdje je n = 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, zavisno o oznaci na koju je
postavljen jaha~. U ravnoteì moment uzgona bit }e
4
MU =
i= 1
L 4
Tin i = UL
10 i = 1
odnosno:
U = T1
n1
n
n
n
+ T2 2 + T3 3 + T4 4
10
10
10
10
za T1 = 1
U=
n1
n
n
n
+ 0,1 2 + 0,01 3 + 0,001 4
10
10
10
10
Primjer: za poloàje utega sa slike 1.2 slijedi da je

n1 = 9, n2 = 7, n3 = 6, n4 = 0, pa je uzgon:
U = 0,9760 proizvoljnih jedinica sile.
Mjerenje
Mjerenje zapo~nite tako da vagu na kojoj je obje{eno suho ronilo uravnoteìte u
zraku s pomo}u vijka V (sl. 1.2). Pri tome ne smijete dirati uteg na kra}em kraku vage.
Ronilo zatim uronite u vodu, te postavljanjem jaha~a ponovno uspostavite ravnoteù i
izra~unajte uzgon vode Uv. Mjerenje ponovite tri puta, a pri tome svaki put provjerite je li
vaga sa suhim ronilom u ravnoteì u zraku, pa ako nije, ponovno uspostavite ravnoteù.
Izmjerite temperaturu vode i iz priloène tablice pro~itajte odgovaraju}u gusto}u.
Na isti na~in tri puta izmjerite uzgon Ut za ispitivanu teku}inu. Rezultate mjerenja
unesite u tablicu 1.1:
13
TABLICA 1.1
Uv
DUv
rv/kgm-3 =
t/0 C =
DUv =
DUt =
DUv
DUt
Uv
DUt
Ut
Uv =
Ut =
Ut
Iz izra~unatih srednjih vrijednosti uzgona Uv i Ut izra~unajte srednju vrijednost

gusto}e teku}ine iz relacije (1.4). Srednju relativnu i srednju apsolutnu pogre{ku za rt
odredite na uobi~ajen na~in:
Dr t
rt
Dr t = (
DUv
Uv
DUv
Uv
DUt
Ut
DUt
Ut
) rt
Kona~ni rezultat napi{ite u obliku:

rt = (r t Dr t )
2. Zadatak
Odredite gusto}u tek u}ine ar eomet r om
Mjerenje gusto}e teku}ine areometrom zasniva se na Arhimedovu zakonu. Tijelo
pliva kada mu je gusto}a manja od gusto}e teku}ine. U tom slu~aju uvjet za ravnoteù
sila na tijelo je
Vur2g = Vr1g
(1.5)
gdje je V - obujam tijela, r1 - gusto}a tijela, Vu - obujam uronjenog dijela tijela, a r2 gusto}a teku}ine. Iz relacije (1.5) moè se izra~unati gusto}a teku}ine
r2 = r1
V
VU
(1.6)
Areometar je staklena cijev zatvorena na oba kraja. Donji dio cijevi je pro{iren i u
njemu se nalazi olovna sa~ma, a na gornjem dijelu je skala koja je obi~no ba`darena u
jedinicama gusto}e. Kada se areometar spusti u posudu s teku}inom, on pliva u
uspravnom poloàju. Kako su njegov obujam V i gusto}a r1 stalne veli~ine, iz relacije
(1.6) slijedi da je gusto}a teku}ine obrnuto proporcionalna obujmu uronjenog dijela,
14
Slika 1.3
odnosno dubini do koje je areometar uronjen. To zna~i da }e areometar biti vi{e uronjen
u teku}ini manje gusto}e.
Mjerenje
Teku}ina je ulivena u menzuru. U nju pa`ljivo spustite areometar, tako da ne udari o
dno i da ne dira stijenke posude. Kada se umiri, od~itajte gusto}u na mjestu gdje
povr{ina teku}ine presijeca skalu. Ako je jedinica gusto}e na skali u g/cm3, pretvorite je
u kg/m3.
15
II. NAPETOST POVR[INE TEKU]INE

Me|u molekulama u teku}ini djeluju privla~ne sile zbog kojih se materija nalazi u
kondenziranom stanju s izraènom povr{inom. Ove kohezijske sile zna~ajne su u obja{njenju pojave koja se zove napetost povr{ine teku}ine.
Pove}anje slobodne povr{ine teku}ine zahtijeva ulaganje energije, odnosno izvo|enje rada potrebnog za svladavanje kohezijskih sila. Taj rad W proporcionalan je
pove}anju povr{ine DA pri konstantnoj temperaturi:
W = s DA
(2.1)
Koeficijent s naziva se napetost povr{ine teku}ine i mjeri se u Jm-2.

Pove}anje povr{ine dovodi do porasta potencijalne energije. Zbog toga teku}ina u
posudi nastoji zauzeti minimalnu slobodnu povr{inu, odnosno posti}i stanje minimalne
energije. Zato se povr{inski sloj pona{a pribli`no kao elasti~na membrana. Du` neke
zami{ljene linije d na povr{ini teku}ine djeluje sila okomita na liniju i tangencijalna na
povr{inu (sl. 2.1).
F
d
Slika 2.1
Ona se naziva sila napetosti povr{ine F i proporcionalna je duljini d:

F=sd
(2.2)
-1
Na temelju relacije (2.2) izvodi se druga jedinica za napetost povr{ine: Nm .

U prostoru u kojem ne djeluju vanjske sile, teku}ina poprima oblik kugle - tijela s
najmanjim omjerom povr{ine i volumena. U gravitacijskom polju kap teku}ine tako|er
ima pribli`no sferni oblik.
Protje~e li teku}ina sporo kroz usku cijev - kapilaru, ona }e istjecati iz nje u kapima.
Kap se otkida od ruba kapilare u trenutku kad se njezina teìna P izjedna~i sa silom
napetosti povr{ine F koja djeluje du` oboda kapilare (sl. 2.2).
17
Slika 2.2
Prema tome, u trenutku otkidanja kapi vrijedit }e relacija:

P=F
(2.3)
odnosno, uzev{i u obzir da je P = mg i relaciju (2.2), dobivamo

(2.4)
mg = 2rps,
gdje je m masa kapi, a r - radijus kapilare.
1. Zadatak
Odredite napetost pov r{in e t ek u }i n e st alagmomet r om
Metoda odre|ivanja napetosti povr{ine teku}ine s pomo}u stalagmometra, osniva

se na uporabi relacije (2.4). Masu kapi izrazit }ete iz gusto}e teku}ine r i odre|enog
obujma V koji sadrì n kapi:
m = rV/n
(2.5)
Sluìt }ete se relativnom metodom, tj. na istom ure|aju izvodit }ete mjerenja za
destiliranu vodu i ispitivanu teku}inu. Na osnovi relacija (2.4) i (2.5) moè se tada
napisati:
r1Vg/n1 = 2rps1
r2Vg/n2 = 2rps2
(2.6)
uzev{i u obzir da su radijus kapilare r i obujam V jednaki za obje teku}ine. Indeks 1"
odnosi se na vodu, a 2" na ispitivanu teku}inu. Prema tome, na osnovi relacije (2.6)
moè se odrediti relativna napetost povr{ine teku}ine s2/s1 i apsolutna napetost povr{ine s2:
(s2)rel = s2/s1 =
n 1r2
n 2 r1
s2 = s 1
n 1r2
n 2 r1
(2.7)
Mjerenje
Mjerenje izvodite pomo}u stalagmometra (sl. 2.3). To je staklena cijev koja u gornjem dijelu ima rezervoar s ugraviranim oznakama a i b, te je time odre|en obujam V.
18
Cijev zavr{ava kapilarom kroz koju istje~e teku}ina u kapima. Stalagmometar punite
tako da donji kraj kapilare uronite u teku}inu i usi{ete je kroz stakleni nastavak, ne{to
iznad gornje oznake na cijevi. Pustite da teku}ina slobodno istje~e u ~a{u. Kapi po~injete brojati kad razina teku}ine prolazi pokraj gornje oznake na rezervoaru i nastavljate
s brojanjem dok se rezervoar ne isprazni. Na po~etku mjerenja ulijte destiliranu vodu u
~a{u. Izmjerite temperaturu vode i iz priloène tablice o~itajte gusto}u vode r1 i napetost povr{ine vode s1. Gusto}a teku}ine r2 napisana je na etiketi bo~ice.
Slika 2.3
Povucite vodu u stalagmometar i izmjerite broj kapi n1 u obujmu V. Mjerenje ponovite

nekoliko puta. Nakon toga isperite stalagmometar teku}inom i izmjerite na isti na~in
broj kapi n2. Rezultate od~itavanja i mjerenja unesite u tablicu. Izra~unajte srednje
vrijednosti za broj kapi, te srednju apsolutnu i srednju relativnu pogre{ku. Te rezultate
tako|er unesite u tablicu:
TABLICA 2.1
r1/kgm =
s1/Nm-1 =
-3
r2/kgm-3 =
Voda
n1
Teku}ina
Dn1
n2
n1 =
n2 =
Dn 1 =
Dn 2 =
Dn 1
Dn 2
n1
n2
19
Dn2
Izra~unajte srednju vrijednost za relativnu i apsolutnu napetost povr{ine:

(s2)rel =
n 1r2
s 2 = s1(s2)rel
n 2 r1
te srednju relativnu i srednju apsolutnu pogre{ku za s2:

Ds 2
s2
Dn 1
n1
Dn 2
Ds 2 = (
n2
Napi{ite kona~an rezultat u obliku:

s2 = s 2 Ds 2
20
Dn 1
n1
Dn 2
n2
) s2
III. VISKOZNOST TEKU]INE

Teku}ina protje~e kroz neku cijev laminarno, ako se svi slojevi kre}u me|usobno
paralelno i paralelno prema stijenkama cijevi. Kod realnih teku}ina brzine pojedinih
slojeva nisu jednake zbog unutra{njeg trenja u teku}ini (sl. 3.1).
v=0
R
os
0
v=vmax
Slika 3.1
Izme|u dvaju susjednih slojeva djeluje sila:

F=hA
Dv
Dx
(3.1)
Ova sila proporcionalna je povr{ini sloja i gradijentu brzine u smjeru okomitom na

protjecanje teku}ine. Veli~ina h naziva se viskoznost teku}ine.
Slojevi teku}ine neposredno uz stijenku miruju, v(R) = 0, dok se sloj u osi cijevi kre}e
maksimalnom brzinom, v(0) = vmax. Raspodjela brzina slojeva paraboli~ka je funkcija
udaljenosti x od osi cijevi:
v(x) = vmax(1 -
x2
)
R2
(3.2)
21
F
A
Pa
[h] = =
= Pas
m/s
Dv
Dx
m
(3.3)
Realne teku}ine kod kojih je viskoznost neovisna o brzini volumnog protoka na
odre|enoj temperaturi, nazivamo njutnovskim teku}inama. Obujam V takve teku}ine
koja protje~e u vremenu t, kroz cijev duljine d, radijusa R, uz razliku tlakova Dp na
krajevima cijevi, iznosi:
V=
pR 4 Dp
t
8h d
(3.4)
Ova relacija naziva se Poiseuille-ov zakon i na njoj se osniva metoda odre|ivanja

viskoznosti koja }e se primjenjivati na vje`bi.
1. Zadatak
Odredite v isk oz nost s pom o}u O st w ald ov og v i sk oz i met r a
Viskoznost zadane teku}ine mjerit }ete relativno prema viskoznosti vode. Sluìt }ete
se Ostwaldovim viskozimetrom koji je prikazan na slici 3.2. To je staklena U cijev nejednakih krakova. U {iri krak ulijeva se teku}ina. Na vrhu uèga kraka nalazi se rezervoar
koji ima ugravirane oznake a i b koje odre|uju obujam V. U vje`bi mjerite vrijeme
potrebno da se razina vode, odnosno teku}ine spusti od oznake a do oznake b, tj.
Slika 3.2
22
vrijeme potrebno da iste~e koli~ina teku}ine odre|enog obujma V. Viskoznost teku}ine,

h2, odredit }ete na temelju relacije (3.4) uzev{i u obzir da je obujam V obiju teku}ina
jednak:
V=
pR 4 Dp 1
t1
8h1 d
V=
pR 4 Dp 2
t2
8h 2 d
Indeks 1" odnosi se na vodu, a 2" na ispitivanu teku}inu. Odatle se dobiva izraz za
relativnu viskoznost teku}ine:
(h2)rel = h2/h1 =
Dp 2 t 2
Dp 1 t 1
(3.5)
Pri mjerenju uzet }ete jednake koli~ine vode i teku}ine. Odgovaraju}e razlike tlakova
su:
Dp1 = r1g h
Dp2 = r2g h
(3.6)
Prema tome izraz (3.5) za relativnu viskoznost teku}ine svodi se na oblik:

(h2)rel = h2/h1 =
r2 t 2
r1 t 1
(3.7)
a apsolutna viskoznost je tada:

h2 = h 1
r2 t 2
r1 t 1
(3.8)
Mjerenje
Ulijte vodu u ~a{u. Izmjerite temperaturu vode i iz priloène tablice od~itajte gusto}u i
viskoznost vode na toj temperaturi. Gusto}a teku}ine ozna~ena je na bo~ici. Uzmite
pipetom 10 ml vode i ulijte u {iri krak viskozimetra. Podignite razinu vode u uèm kraku
iznad oznake a. To moète u~initi usisavanjem preko staklenog nastavka koji je spojen
cjev~icom s uìm krakom viskozimetra. Pustite da voda istje~e. U trenutku kad razina
vode prolazi pokraj oznake a, uklju~ite zapornu uru. Prekinite mjerenje vremena kad
iste~e cijeli obujam V. Na taj na~in ponovite nekoliko mjerenja.
Nakon toga ispraznite viskozimetar i isperite ga s ne{to teku}ine s kojom }ete raditi.
Izlijte ovu teku}inu i pipetom uzmite 10 ml teku}ine za mjerenje. Ponovite nekoliko
mjerenja. Rezultate mjerenja i izra~unate pogre{ke unesite u sljede}u tablicu:
23
TABLICA 3.1
r1/kgm =
h1/Pas =
-3
r2/kgm-3 =
Voda
Teku}ina
Dt1/s
t1/s
t1 =
t2 =
Dt 1 =
Dt 2 =
Dt 1
Dt 2
t1
Dt2/s
t2/s
t2
Izra~unajte srednju relativnu i apsolutnu viskoznost iz relacije (3.7) i (3.8):

(h2)rel =
r2 t 2
h 2 = h1(h2)rel
r1 t 1
te srednju relativnu i srednju apsolutnu pogre{ku za h2:

Dh 2
h2
Dt 1
t1
Dt 2
t2
Dh 2 = (
Napi{ite kona~an rezultat u obliku:

h2 =h 2 Dh 2 .
24
Dt 1
t1
Dt 2
t2
) h2
IV. PROTJECANJE TEKU]INE KROZ CIJEV

Pri protjecanju idealne teku}ine kroz cijev obujam {to prote~e u jedinici vremena
kroz presjek plo{tine S je V/t = Sv, ako je v brzina protjecanja. Mjerenjem obujma V,
pripadnog vremena t i presjeka moè se odrediti brzina
v = V/St
(4.1)
Slika 4.1
Tlak teku}ine gusto}e r {to te~e kroz vodoravnu cijev, izmjeren u savinutom manometru M1 (sl. 4.1) u kojem je teku}ina zaustavljena, jednak je p + rv2/2 i ve}i je od tlaka
na stijenku cijevi p (tlak izmjeren manometrom M2). Ta je razlika rv2/2 (dinami~ki tlak),
a kako je u manometrima ista teku}ina kao i u cijevi, razlika razina teku}ine h daje
hidrostatski tlak rgh=rv2/2, odnosno za brzinu
(4.2)
v = 2gh
1. Zadatak:
Od redite brz inu protjecan ja v od e k r oz d an u ci jev
Mjerenje
Cijev s ugra|enim manometrima pri~vr{}ena je jednim krajem na bocu s tubusom u

koju treba naliti vode do znaka a. Na njezinu drugom kraju pri~vr{}ena je ispusna cijev s
ventilom. Nakon {to se ventil potpuno otvori treba provjeriti otje~e li voda u izljev, a zatim
21
od~itati razliku razina. Pri mjerenju obujma ispod cijevi iz koje istje~e voda podmetne se
~a{a i istovremeno uklju~i zaporni sat. Kad se ~a{a napuni, ona se izmakne ispod cijevi i
istodobno isklju~i zaporni sat. Ventil se zatvori, voda prelije iz ~a{e u menzuru, od~ita
obujam i proteklo vrijeme. Ponoviti ova mjerenja nekoliko puta i po potrebi nadopunjavati vodu u boci. Unutra{nji promjer cijevi d nazna~en je na cijevi.
Brzina protjecanja moè se na}i na dva na~ina, tj. izra~unati prema formuli (4.1) ili
(4.2), a dobivene se vrijednosti moraju pribli`no podudarati. Uzme li se da je g = 981
cm/s2, a h u centimetrima, odnosno V u cm3, dobiju se brzine u cm/s.
Mjerenja se unose u sljede}e tablice:
ODRE\IVANJE BRZINE v IZ RAZLIKE RAZINA TEKU]INE U MANOMETRIMA h
v/cms-1
h/cm
Dv/cms-1
v=
Dv =
v = v Dv
Napomena: Za svaki izmjereni h izra~una se brzina v, a s ovim se brzinama ra~una v.
ODRE\IVANJE BRZINE v' IZ OBUJMA I VREMENA
V/cm3
v'/cms-1
t/s
Dv'/cms-1
d=
S = d2p/4 =
v' =
Dv' =
v = v' Dv'
Napomena: Za svaki izmjereni par obujma i vremena izra~una se brzina v, a zatim v'.
Ovdje se ne primjenjuje prije opisani ra~un pogre{aka, jer se ne ponavlja mjerenje
jedne odre|ene veli~ine (protjecanje vode nije stacionarno i brzina ovisi o vremenu,
odnosno o visini stupca vode u boci) tako da su v i v' prosje~ne brzine tijekom izvo|enja
mjerenja.
22
V. VLAGA ZRAKA
Vlagu zraka ~ini vodena para koja se, uz ostale plinove, nalazi u zraku. Zrak je katkad
su{i, a katkad vla`niji {to ovisi o koli~ini vodene pare. Me|utim koli~ina vodene pare pri
odre|enoj temperaturi zraka ne moè neograni~eno rasti. Drugim rije~ima, masa vodene pare sadràna u nekom obujmu zraka na nekoj temperaturi moè se mijenjati, ali ne
moè prije}i jedan odre|eni, za tu temperaturu najve}i iznos. U tom slu~aju govori se o
zasi}enoj vodenoj pari u zraku. Kad je to stanje postignuto, onda se upravo toliko
vodene pare iz zraka kondenzira koliko se istodobno ispari u atmosferu.
Omjer koli~ine vodene pare m sadràne u nekom obujmu zraka V i toga obujma
naziva se apsolutna vlaga zraka i obiljeàva se slovom a:
a = m/V
(5.1)
Apsolutna vlaga je, dakle, broj grama vodene pare koji sadràva 1 m3 zraka ili masena koncentracija vodene pare u zraku a = g/m3.
Kad je zrak zasi}en vodenom parom, tada je masa vodene pare maksimalna za dani
obujam. Omjer (5.1) za to stanje vla`nosti zraka daje maksimalnu apsolutnu vlagu, koja
se obi~no ozna~ava velikim slovom A. Maksimalna apsolutna vlaga zraka A je konstantna veli~ina za danu temperaturu. Npr. za 10,5 C iznosi 9,51 g/m3.
Stvarno sadràna koli~ina vodene pare u zraku moè se, osim apsolutnom vlagom,
iskazivati i stupnjem zasi}enosti ili relativnom vlagom. To je omjer apsolutne vlage
zraka, a i maksimalne apsolutne vlage zraka A na toj temperaturi:
a
a
(5.2)
r=
= 100%
A
A
Ako, npr., pri 10,5o C izmjerena apsolutna vlaga zraka iznosi a = 7,13 gm-3, tada je
relativna vlaga zraka
r = 7,13/9,51 = 0,75 = 75%
To zna~i da se u zraku nalazi 3/4 one koli~ine vodene pare koju bi zrak na toj temperaturi mogao sadràvati.
Koli~ina vodene pare u zraku moè se izraàvati i parcijalnim tlakom vodene pare.
Stvarni ili parcijalni tlak vodene pare u zraku obi~no se ozna~ava slovom e, a tlak
zasi}enih vodenih para velikim slovom E. Prema tome relativnu vlagu moèmo napisati
ovako:
r=
e
e
= 100%
E E
(5.3)
23
Tlak zasi}enih vodenih para E ovisi o temperaturi. Na slici 5.1 dan je grafi~ki prikaz
ovisnosti tlaka zasi}enih vodenih para o temperaturi, a u tablici 5.1 vrijednosti tlaka
zasi}enih vodenih para za temperature od 10o C do 35o C.
Slika 5.1
TABLICA 5.1 TLAK ZASI]ENE VODENE PARE E/Pa

Temperatura/ C
,0
,2
,4
,6
,8
10
1227,8
1244,3
1261,0
1277,9
1295,1
11
1312,4
1330,0
1347,8
1365,8
1383,9
12
1402,3
1420,9
1439,7
1458,7
1477,9
13
1497,3
1517,1
1536,9
1557,2
1577,6
14
1598,1
1619,1
1640,1
1661,5
1683,1
15
1704,9
1726,9
1749,3
1771,8
1794,6
16
1817,7
1841,0
1864,8
1888,6
1912,8
17
1937,2
1961,8
1986,9
2012,1
2037,7
18
2063,4
2089,6
2115,9
2142,6
2169,4
19
2196,7
2224,5
2252,3
2280,5
2309,0
20
2337,8
2366,9
2396,3
2426,1
2456,1
21
2486,5
2517,1
2548,2
2579,6
2611,4
22
2643,4
2675,8
2708,6
2741,8
2775,1
23
2808,8
2842,9
2877,5
2912,4
2947,7
24
2983,3
3019,5
3056,0
3092,8
3129,9
25
3167,2
3204,9
3243,2
3281,9
3321,3
24
1. Zadatak
Od redite relativ nu v lagu z r ak a p si h r omet r om
Relativnu vlagu zraka odredit }ete s pomo}u relacije (5.3). Ako znate temperaturu
zraka, tada iz tablice (5.1) tlaka zasi}enih vodenih para u ovisnosti o temperaturi moète
saznati koliko iznosi veli~ina E. Treba jo{ odrediti veli~inu e, tj. parcijalni tlak stvarno
prisutne vodene pare u zraku. Ona se ne mjeri direktno, nego se pri radu s psihrometrom ra~una iz psihrometrijske formule.
PSIHROMETAR
Psihrometar je ure|aj za posredno mjerenje parcijalnog tlaka vodene pare e. Sastoji
se od dvaju jednakih termometara sa ìvom koji stoje na zajedni~kom stalku (sl. 5.2).
Jednom od njih spremi{te za ìvu omotano je krpicom od muslina. Tijekom mjerenja
krpica mora biti vla`na. Zato se taj termometar zove mokri termometar. Onaj drugi je
suhi i pokazuje temperaturu zraka. Iz mokre krpice isparuje voda ako za to postoje
uvjeti, tj. ako vodena para u zraku nije zasi}ena. Mokri termometar se stoga hladi i
pokazuje niù temperaturu od suhog. Razlika temperatura suhog i mokrog termometra
ovisi o vla`nosti zraka. Tako je ta razlika ve}a kad u zraku ima manje vodene pare, a to
manja je {to je zrak vla`niji.
tm
ts
Slika 5.2
Ako sa ts ozna~ite temperaturu suhog termometra, a sa tm mokrog, veza izme|u

parcijalnog tlaka vodene pare e i tlaka zasi}enih para E na temperaturi mokrog
termometra, dobivena empirijski, dana je relacijom:
e = E - k (ts - tm)
(5.4)
To je psihrometrijska formula. Konstanta k u relaciji (5.4) ima dimenziju tlak/temperatura, a njezin iznos ovisi o izboru jedinica za tlak i uvjetima rada. Ako se termometri
psihrometra ventiliraju stalnom brzinom zraka (3 - 5 m/s) i tlak izraàva u paskalima (Pa),
25
konstanta k iznosi 66,7 Pa/K. Veza pak izme|u apsolutne vlage zraka a izraène u g/m3 i
parcijalnog ili stvarnog tlaka vodene pare e izraènog u paskalima jest:
K g
e
(5.5)
a=K
K = 2,17
T
Pa m 3
T je temperatura zraka u apsolutnoj skali (T/K = 273,2 + t/o C).
Mjerenje
Krpicu kojom je omotan mokri termometar ovlaìte tako da ~a{icu s destiliranom
vodom sobne temperature, koja stoji uz psihrometar, podnesete pod termometar da
upravo ~itav donji dio termometra s krpicom zaroni u vodu. Komadi}em filtrir-papira
pokupite suvi{nu vodu kako se ne bi formirala kapljica na dnu termometra. Pri~ekajte
neko vrijeme (8-10 minuta) da se temperatura mokrog termometra ustali. Tada od~itajte
oba termometra. Upi{ite od~itane temperature u prire|enu tablicu (5.2) za uno{enje
rezultata mjerenja. Pro~itajte iz tablice (5.1) pripadne tlakove zasi}enih para E i E, a
pomo}u relacije (5.4) izra~unajte parcijalni tlak vodene pare e. Sada moète pomo}u
relacije (5.3) odrediti relativnu vlagu zraka, a pomo}u relacije (5.5) apsolutnu. Dobivene
vrijednosti za stvarni tlak e su pribli`ne, jer se u na{im mjerenjima psihrometar ne
ventilira. Mjerenje ponovite 3 puta. Svaki puta ponovno ovlaìte mokri termometar!
TABLICA 5.2
ts/C
tm/C
E/Pa
E'/Pa
e/Pa
r/%
Dr/%
a/gm-3
r=
a=
Dr =
Da =
Dr
Da
r = r Dr
Da/gm-3
a = a Da
2. Zadatak
Odredite relativ nu v lagu iz p si h r omet r i jsk i h k r i v u lja
Ra~unanje pojedinih veli~ina koje se odnose na vla`nost zraka obi~no se ne provodi
u meteorolo{koj praksi, nego se te veli~ine dobivaju iz posebnih tzv. psihrometrijskih
tablica ili krivulja. Slika 5.3 prikazuje psihrometrijske krivulje za relativnu vlagu zraka za
temperature od 18,0 C do 30,0 C. Na osi apscisa nanesena je temperatura zraka (to je
temperatura koju pokazuje suhi termometar), a na ordinati je temperatura mokrog
26
termometra. Na svakom pravcu napisana je relativna vlaga zraka (od 30% do 100%).
Kako }ete odrediti relativnu vlagu zraka, ako suhi termometar pokazuje temperaturu
22,0 C, a mokri 17,6 C? Potraìt }ete na osi apscisa temperaturu 22,0 C, a na ordinati
onu od 17,6 C. To~ka, gdje bi se vertikalni pravac koji prolazi kroz 22 C i horizontalni
kroz 17,6 C sjekli leì na pravcu ozna~enom sa 65%. Zna~i da je relativna vlaga 65%.
Ako to~ka s odre|enim koordinatama, tj. temperaturama suhog i mokrog termometra
ne pada to~no na jedan od pravaca nego izme|u, tada se pa`ljivom procjenom njezinog poloàja odredi pribli`na vrijednost. Primjerice ako za temperaturu ts = 22,0 C, tm
iznosi 16,5C, tada }emo re}i da je r = 57%.
Mjerenje
Za tri izmjerena para vrijednosti (ts, tm) dobivenih u 1. zadatku, od~itajte iz psihrometrijskih krivulja relativnu vlagu. Na|ite srednju relativnu pogre{ku dobivenih rezultata.
Usporedite vrijednosti mjerenja dobivenih na oba na~ina. Koja su to~nija?
r=
Dr =
Dr
r
r = r Dr
27
VI. SPECIFI^NI TOPLINSKI KAPACITET ^VRSTOGA TIJELA

Pojam specifi~nog toplinskog kapaciteta susre}emo kod prou~avanja toplinskih interakcija sustava i okoline. Unutra{nja energija sustava, koji ne obavlja mehani~ki rad,
mijenja se pri toplinskoj interakciji s okolinom za iznos koji se naziva koli~ina topline Q.
Na~in izra~unavanja tog iznosa ovisi o vrsti toplinske interakcije. Ako je posljedica toplinske interakcije s okolinom promjena temperature sustava, onda se Q moè izra~unati s pomo}u veli~ine karakteristi~ne za pojedine tvari specifi~nog toplinskog kapaciteta c. Za sustav koji se sastoji od homogene tvari u ~vrstom ili teku}em agregatnom
stanju, koli~ina topline izmijenjene pri toplinskoj interakciji moè se izra~unati iz izraza
Q = m c DT
(6.1)
U (6.1) m je masa sustava a DT razlika kona~ne T2 i po~etne T1 temperature sustava

(DT = T2 - T1). Izraz (6.1) odre|uje veli~inu c. To je koli~ina energije koju treba dovesti
tvari mase od 1 kg da joj se temperatura promijeni za 1 C (1 K). U SI jedinica je J/kg K.
Op}enito, vrijednost specifi~nog toplinskog kapaciteta za neku tvar u ~vrstom ili teku}em stanju ovisi o temperaturama na kojima dolazi do toplinske interakcije. U {irem
podru~ju sobnih temperatura c slabo ovisi o temperaturi, pa u tom temperaturnom
intervalu mjerimo srednji specifi~ni toplinski kapacitet.
Jednakost (6.1) koja vrijedi za ~vrstu tvar i za nestla~ivu teku}inu nije valjana za
plinovito stanje. U slu~aju plina koli~ina topline koja }e promijeniti temperaturu plina
ovisi i o osobinama termodinami~kog procesa. I zato se specifi~ni toplinski kapacitet
izra~unat iz procesa uz stalan volumen plina cv, primjetno razlikuje od onog izra~unatog
iz procesa uz stalan tlak cp. U ovoj vje`bi rabi se teku}ina i/ili ~vrsta tvar.
Kad su dva tijela razli~itih temperatura u toplinskom kontaktu, dolazi do prelaska
toplinske energije s tijela vi{e temperature na tijelo niè temperature. Ako su dva tijela
toplinski izolirana od okoline, proces prelaènja topline zavr{ava izjedna~avanjem
njihovih temperatura. Pri tom procesu hladno tijelo je prema (6.1) primilo koli~inu
topline Qh
Qh = mh ch (T - Th)
(6.2)
a toplo tijelo je predalo koli~inu topline Qt

Qt = mt ct (Tt - T)
(6.3)
Budu}i da ta dva tijela ~ine izolirani sustav, promjena sveukupne energije sustava
jednaka je nuli, pa je (6.2) jednako (6.3):
mh ch (T - Th) = mt ct (Tt - T)
(6.4)
29
Izraz (6.4) nudi mogu}nost da se odredi specifi~ni toplinski kapacitet tvari mjerenjem
promjene temperature u izoliranom sustavu. Ure|aj koji se za takva mjerenja rabi jest
kalorimetar.
1. Zadatak:
Od redite k oli~inu topline k oju je p r i mi o su st av k alor i met r a i v od e u
procesu hla|enja v ru}eg tijela. Iz r a~u n ajt e sr ed n ji sp eci fi ~n i t op li n sk i
kapacitet tv ari od k oje je na~ i n jen o t i jelo.
4
1
2
Slika 6.1
Mjerenje
Kalorimetar (sl. 6.1) se sastoji od dviju posuda: vanjske (1) s dvostrukom stjenkom
koja sluì za izolaciju promatranog sustava, i unutra{nje (2) koja sudjeluje u prenosu
topline. Otvor posude zatvoren je poklopcem vrlo slabe toplinske vodljivosti. Kroz tri
otvora u poklopcu u kalorimetrijsku su posudu uronjeni: termometar (3), mje{alo (4) i
~ep s kukicom (5) o koju se vje{a ugrijano tijelo. U prenosu topline unutar sustava
sudjelovat }e voda, unutra{nja posuda kalorimetra i mje{alo. Kalorimetar je prire|en za
mjerenja kada su svi ti dijelovi na istoj temperaturi (T1). Definira se toplinski kapacitet
kalorimetra kao ona koli~ina topline koja }e tako prire|enom kalorimetru promijeniti
temperaturu za 1 C. Moè se izra~unati iz mase m i specifi~nog toplinskog kapaciteta c,
posude p, mje{ala m i vode v:
C = m p cp + m m cm + m v cv
Kako je masa mje{ala zanemarivo malena prema masi vode i masi posude,
C = mpcp +mvcv
(6.5)
Toplo tijelo temperature T2 stavi se u kalorimetar. Koli~ina topline Q koju kalorimetar

primi od tog tijela promijenit }e kalorimetru temperaturu za DT:
DT = T - T1 = Q/C
(6.6)
Predajom te koli~ine topline uneseno tijelo mase m ohladilo se s po~etne temperature T2 na temperaturu ravnoteè T. Ta se koli~ina topline Q, moè izraziti izrazom
30
Q = m c (T2 - T)
(6.7)
Iz izraza (6.7) mogu}e je izra~unati srednji specifi~ni toplinski kapacitet tvari

c =
Q
m (T2 - T)
(6.8)
odnosno
c=
C (T - T1 )
m (T2 - T)
(6.9)
Tijelo nepoznatog specifi~nog toplinskog kapaciteta ima oblik valjka s kukicom za

vje{anje. Masu tijela odredite vaganjem, s to~no{}u od 0,1 g, i stavite ga u klju~alu
vodu barem 15 min da se zagrije na T2 = 100 C.
Masa kalorimetrijske posude je 100 g, a na~injena su od aluminija specifi~nog
toplinskog kapaciteta 921 J/K kg. U unutra{nju posudu ulijte 500 cm3 hladne vode.
Izra~unajte masu vode (rv = 1000 kg/m3).
Priredite kalorimetar za mjerenje: unutra{nju posudu s vodom stavite u vanjsku te
poklopite. Uronite termometar i mje{alo i zatvorite ~epom. Budu}i da je kalorimetar bio
na sobnoj temperaturi, a voda iz vodovoda na temperaturi ne{to niòj, taj sustav najprije
treba toplinski uravnoteìti. Vremenski period izjedna~avanja temperatura jest period
spontanog zagrijavanja kalorimetra. Uklju~ite mje{alo da bi se toplina jednako rasporedila u teku}ini i po~nite mjerenje pet minuta prije uno{enja zagrijanog tijela, tako da
svakih 30 sekundi od~itate temperaturu na termometru.
Na kraju pete minute tijelo izvadite iz klju~ale vode, objesite o kukicu na ~epu i brzo
premjestite u kalorimetar i nastavite od~itavati temperature svakih 30 sekundi jo{ pet
minuta.
Na milimetarskom papiru prikaìte grafi~ki izmjerenu promjenu temperature s vremenom. Potrebno je u~initi korekciju temperatura prema grafu, zato jer kalorimetar nije
savr{eno izolirani sustav pa dio energije izmjenjuje s okolinom. Iz toga grafa odredite
po~etnu temperaturu hladnoga dijela sustava (T1K) i kona~nu temperaturu ravnoteè
(TK). Nacrtajte najprije pravce grijanja AB i hla|enja DE. Usporednicu s osi temperature
povucite tako da su trokuti DABD i DCDE pribli`no jednakih plo{tina. Ordinata to~ke B je
temperatura T1K a to~ke E temperatura TK (sl. 6.2).
t/ 0C
E
TK
T1K
D
6
6
6
Slika 6.2
31
10 vrijeme/min
Prikaìte rezultate mjerenja:

izra~unati kapacitet kalorimetra
masa tijela
C=
m=
TABLICA 6.1. ODÎTANE TEMPERATURE U OVISNOSTI O VREMENU

ODÎTAVANJA
Vrijeme/min
0,5
1,5
2,5
3,5
4,5
Temperatura/ C
Vrijeme/min
5,5
6,5
7,5
8,5
9,5
10
Temperatura/ C
T2 = 100 C
temperature odre|ene iz grafa
T1K =
TK =
DT = TK - T1K =
promjena temperature hladnog dijela
Koli~ina topline koju je primio sustav kalorimetra i vode je iz (6.6)

Q = DT C
Pogre{ka kojom ste odredili toplinu uzrokovana je samo pogre{kom u odre|ivanju
temperature jer se pogre{ka u odre|ivanju mase moè zanemariti. Ako je srednja apsolutna pogre{ka temperature odre|ena to~no{}u termometra jednaka DT = 0,05o C,
onda je srednja relativna pogre{ka kojom je odre|ena Q jednaka srednjoj relativnoj
pogre{ki temperature
DQ
01
,
100% =
100% =
Q
TK - T1K
a srednja apsolutna pogre{ka
DQ =
01
,
Q
TK - T1K
Koli~ina topline koju je tijelo predalo kalorimetrijskom sustavu je

Q = Q DQ =
Prema relaciji (6.9) moète izra~unati srednji specifi~ni toplinski kapacitet tvari za interval sobnih temperatura
c=
Q
=
m (T2 - TK )
32
Relativna pogre{ka odre|ivanja c jednaka je zbroju relativnih pogre{aka kojima su

odre|eni TK i Q. Dakle,
Dc
c
=(
DQ
01
,
+
) 100% =
Q
T2 - TK
pa je
Dc = (
DQ
01
,
) c =
+
Q
T2 - TK
odnosno srednji specifi~ni toplinski kapacitet ~vrstog tijela je

c = c Dc
33
VII. INDEKS LOMA

Brzina svjetlosti v u svim prozirnim sredstvima manja je od brzine prostiranja u
praznom prostoru (vakuumu). Ako brzinu svjetlosti u vakuumu ozna~imo s c, omjer c/v
karakteristi~na je opti~ka veli~ina sredstva i naziva se indeksom loma sredstva, a
obiljeàva slovom n
n = c/v
(7.1)
Kako je brzina svjetlosti u nekom sredstvu ovisna o valnoj duljini ili boji svjetlosti,
indeks loma sredstva ovisi o valnoj duljini (disperzija svjetlosti). Brzina crvene svjetlosti
u svakom sredstvu ve}a je od brzine plave svjetlosti, pa je indeks loma za plavo ve}i od
indeksa loma za crveno podru~je vidljivog svjetla. Obi~no se navode indeksi loma
sredstva za natrijevu ùtu svjetlost. Za obi~no prozorsko staklo, npr., razlika indeksa
loma za krajnje valne duljine vidljivog svjetla je oko 0,02.
Kod na{eg ure|aja za mjerenje indeksa loma spomenuta disperzija svjetlosti ne
moè se uo~iti, pa je mi ne}emo uzimati u obzir. Kad zraka svjetlosti prelazi iz jednoga
sredstva, u kojem ima brzinu v1 (n1 = c/v1), u drugo s manjom brzinom {irenja v2 ili s
ve}im indeksom loma (n2 = c/v2), tada ona mijenja smjer {irenja upravo onako kako je
prikazano na slici 7.1.
Sredstvo 1
(v1, n1 )
Sredstvo 2
(v2, n2 )
v1 > v2
a2
n1 < n2
a1 > a2
a1
Slika 7.1
Svakom kutu a1 pripada samo jedan, to~no odre|eni kut a2. Kutovi a1 i a2 leè u istoj
ravnini, ravnini upadanja, a veza me|u njima i indeksima loma sredstava odre|ena je
zakonom loma
35
n1 sin a1 = n2 sin a2
(7.2)
Na slici 7.1 a2 < a1 zato {to je n2 > n1. Kut a2 koji pripada kutu a1 = 90 zove se
grani~ni kut. Ozna~imo ga u tom slu~aju s ag. Zakon loma (7.2) tada moèmo napisati:
n1 = n2 sin ag
(7.3)
(sin 90o = 1)
Relacijom (7.3) }emo se koristiti pri ra~unanju indeksa loma metodom grani~nog kuta.
1. Zadatak:
Izmjerite indek s loma stak la met od om gr an i ~n og k u t a
Neka zrake svjetlosti prelaze iz stakla u zrak kao na slici 7.2.
z3
a1
n1 (zrak)
podruje totalne
refleksije
n2 (staklo)
a2
ag
a=ag
z2
z1
Slika 7.2
Sve zrake koje padaju na grani~nu plohu tvore}i kut a2 ve}i od nule a manji od
grani~nog (zraka z1 na slici 7.2), prelazit }e u zrak lome}i se (zraka z3), pri ~emu se
uvijek dio svjetlosti i reflektira (zraka z2). Za kutove a2, koji su ve}i od grani~nog,
svjetlost se vi{e ne lomi nego se sva reflektira. Govorimo o totalnoj refleksiji svjetlosti.
Zraka reflektirana pod kutom a = ag koji je jednak grani~nom kutu, jest granica izme|u
podru~ja parcijalne i totalne refleksije u staklu. Mjere}i kut koji ~ini ova granica s
okomicom na grani~nu plohu sredstava, odre|ujemo grani~ni kut loma ag.
Iz relacije (7.3), budu}i da je indeks loma zraka n1 = 1, ako n2 ozna~imo s ns (jer je
sredstvo 2 staklo), slijedi
ns = 1/sin ag
(7.4)
36
90
50
60
70
80
10
20
30
40
Slika 7.3a
Slika 7.3b
Mjerenje
Ure|aj za mjerenje je improvizirani goniometar s polukru`nom staklenom plo~om i
vizirom (sl. 7.3a). Vizir V je ravnalo koje se okre}e oko osi C ispod kutne skale. Na njemu
se nalaze dva vertikalna zaslona (V1 i V2) s kru`nim otvorom i tankom ìcom u vertikalnom promjeru (sl. 7.3b). Razmak izme|u zaslona je oko 13 cm.
Mjerite indeks loma stakla od kojega je na~injena staklena plo~a koju stavljate u
udubljeni leàj goniometra (prostor L na slici 7.3a). Tada u centar C goniometarskog
kruga dolazi to~ka 0, koja je centar zakrivljenosti staklene polukru`ne plo~e (sl. 7.4).
Izvor bijele svjetlosti I-I je svjetiljka sa zastorom od mutnoga stakla. Ona stoji na stoli}u uz goniometar i osvjetljava staklenu polukru`nu plo~u kako je prikazano na slici 7.4.
Pomi~ete li oko s lijeva na desno (smjer s na sl. 7.4), motre}i reflektiranu svjetlost,
uo~it }ete o{tru granicu koja dijeli tamnije polje (parcijalna refleksija) od svjetlijeg
(totalna refleksija). Vizirom treba odrediti pravac u koji pada granica. Vizir je dobro
namje{ten kad se obje ì~ice u vertikalnim zaslonima V1 i V2 i granica pokriju. Ako ste
37
nz=1
ns
a=ag
I
"s"
svjetlije
polje
tamnije
polje
otra
granica
I
Slika 7.4
dobro usmjerili vizir, tada vidite samo ì~icu koja je bliè oku. Strelica S na viziru
pokazuje na kutnoj skali koliko iznosi kut ag.
Kut ag izmjerite tri puta. Unesite izmjerene veli~ine u tablicu (7.1) i s pomo}u relacije
(7.4) izra~unajte indeks loma stakla ns.
TABLICA 7.1
ag
sin ag
sin a g =
ns =
Dn s
Dsin a g =
Dsin a g
sin a g
Dsin ag
ns
1
sin a g
=
Dn s =
ns = n s Dn s =
38
Dsin a g
sin a g
Dsin a g
sin a g
ns
2. Zadatak:
Izmjerite indek s loma tek u }i n e met od om gr an i ~n og k u t a
Neka svjetlost iz staklene plo~e (sl. 7.4) umjesto u zrak ulazi u teku}inu indeksa loma
nt, koji je manji od indeksa loma stakla ns. Slika 7.2 u potpunosti opisuje hod zraka
svjetlosti i u ovom slu~aju. Treba samo n1 ~itati nt! Granica izme|u parcijalne i totalne
refleksije odre|uje grani~ni kut za staklo prema teku}ini. Obiljeìmo i taj grani~ni kut
samo oznakom g, ag, i u toj simbolici napi{imo relaciju 7.3:
nt = ns sin ag
(7.5)
Kako znamo indeks loma stakla ns, izmjerimo li kut ag, moèmo izra~unati indeks
loma teku}ine nt.
Mjerenje
Za mjerenje ovog grani~nog kuta ag sluì vam isti ure|aj (sl. 7.3a). Izvadite polukru`nu staklenu plo~u iz leàja. Na ravnu plohu plo~e (AB sl. 7.4) nanesite kapaljkom
sloj teku}ine kojoj èlite izmjeriti indeks loma. Na teku}inu stavite listi} crnog papira
veli~ine ravne plohe i na nj pritisnite staklenu plo~icu. Sloj teku}ine mora biti jednoliko
nanesen na cijelu povr{inu plohe! Pri tome radu staklenu polukru`nu plo~u drìte u za
to prire|enoj ~istoj krpici da bi polukru`na ploha ostala ~ista i suha. Vratite zatim plo~u
natrag u njezin leàj u goniometru. Potraìte granicu izme|u parcijalne i totalne refleksije kao i u prethodnom zadatku. Izmjerite kut ag. Za ra~unanje indeksa loma teku}ine
sluì relacija (7.5).
ns i
Dn s
znamo iz 1. zadatka. Mjerite grani~ni kut tri puta. Mjerene vrijednosti unesite u
ns
tablicu (7.2)
TABLICA 7.2
ag
sin ag
sin a g =
Dsin ag
n t = n s sin a g
Dn t
Dsin a g =
nt
39
Dn s
ns
Dsin a g
sin a g
Dsin a g
sin a g
Dnt = (
Dn s
ns
Dsin a g
sin a g
) nt
nt = n t Dn t =
3. Zadatak:
Iz ra~unajte grani~ni k ut te k u }i n e p r ema z r ak u
Iz poznatog indeksa loma teku}ine s pomo}u relacije (7.4) izra~unajte grani~ni kut za
tu teku}inu prema zraku.
40
VIII. LE]E
A) KONVERGENTNE LE]E
Le}e su prozirna opti~ka tijela ome|ena sfernim plohama. Pravac koji spaja sredi{ta
zakrivljenosti ploha le}e zove se opti~ka os. To je os rotacijske simetrije le}e. Na
opti~koj osi nalaze se dvije karakteristi~ne to~ke za svaku le}u. To su àri{ta ili fokusi.
Ako je le}a tanka i nalazi se u zraku, udaljenosti obaju àri{ta od centra le}e su jednake.
Ta udaljenost zove se àri{na daljina. Iz slike 8.1a i 8.1b vidi se {to su te to~ke.
F2
f2
Slika 8.1a
F1
f1
Slika 8.1b
@ari{te slike (ili stra`nje àri{te za konvergentnu le}u) F2 odre|uje poloàj slike
beskona~no dalekog predmeta. @ari{te predmeta (ili prednje àri{te za konvergentnu
41
le}u) F1 odre|uje poloàj predmeta za koji bi slika, nastala lomom zraka svjetlosti u le}i,
bila u beskona~nosti.
O udaljenosti predmeta od le}e ovisi udaljenost slike od le}e, priroda i veli~ina slike.
Na slici 8.2 prikazana je konstrukcija slike nekog realnog predmeta lomom zraka svjetlosti u le}i.
"+"
1
A
B
F1
F2
2
B'
A'
x1
x2
Slika 8.2
Iz to~ke A na vrhu realnog predmeta AB izlazi divergentan snop zraka. Izabrali smo
samo tri od njih. Zraka 1 prolazi paralelno s opti~kom osi le}e i nakon loma prolazi kroz
fokus F2. Zraka 3 prolazi kroz fokus predmeta F1, a nakon loma je paralelna s opti~kom
osi. Zraka 2 prolazi opti~kim centrom tanke le}e bez promjene smjera. Sve ostale zrake
koje izlaze iz to~ke A predmeta nakon loma prolazit }e kroz to~ku A'. Tim na~inom
nastaju slike svih to~aka predmeta AB na sl. 8.2.
Ako udaljenost predmeta AB od centra le}e ozna~imo s x1, a udaljenost slike A'B' od
centra le}e x2, onda jednad`ba, koja povezuje te veli~ine sa àri{nom daljinom le}e f,
glasi:
-
1
1 1
+
=
x1 x2 f
(8.1)
Jednad`ba (8.1) zove se jednad`ba konjugacije za tanku le}u u zraku. Sve udaljenosti (x1, x2 i f) u jednad`bi (8.1) ra~unaju se od centra le}e 0, a njihov predznak se
odre|uje prema smjeru {irenja svjetlosti (sl. 8.2). Tako su pozitivne one koje su istog
smjera sa smjerom {irenja svjetlosti, a negativne one suprotnog. Udaljenosti x1 realnog
predmeta AB od le}e na slici 8.2 je, u skladu s ovim dogovorom, negativna veli~ina, jer
od centra le}e do poloàja predmeta idemo upravo u suprotnom smjeru od smjera
{irenja svjetlosti. Ako je, na primjer, spomenuti predmet udaljen od le}e 17,5 cm, tada
se taj podatak pi{e ovako: x1 = - 17, 5 cm.
Za svaki odabrani poloàj predmeta x1 u odnosu na le}u, postoji samo jedna
udaljenosti x2, odre|ena jednad`bom le}e (8.1) na kojoj nastaje slika predmeta. Pregled poloàja, veli~ine i prirode slika koje moè dati neka le}a, ako predmet iz
beskona~nosti primi~emo prema njoj, dan je u tablici 8.1.
42
TABLICA 8.1
x1
x2
slika
> x1 > 2f
f < x2 < 2f
realna, obrnuta, umanjena
x1 = 2f
x2 = 2f
realna, obrnuta, iste duljine

kao predmet
2f > x1 > f
x2 > 2f
realna, obrnuta, uve}ana
x1 < f
x2 < 0
virtualna, uspravna, uve}ana
Recipro~na vrijednost àri{ne daljine le}e izraèna u metrima, kad je le}a u zraku,
odre|uje njenu jakost u dioptrijama:
j=
1
f
(8.2)
[j] = m-1 = dpt

Le}a àri{ne daljine, npr., f = +25 cm ima jakost j = +4 dpt.
1. Zadatak:
Odredite ` ari{nu daljinu i jak ost k on v er gen t n e le}e s r ealn i m p r ed met om
Zadatak se rje{ava tako da se za izabranu veli~inu x1 prona|e veli~ina x2 i s pomo}u
jednad`be (8.1) odnosno (8.2) ra~una f i j. Za svako mjerenje veli~ine x1 i x2 treba
izmjeriti duljinu slike i predmeta. Duljinu predmeta AB ozna~imo s y1, a slike s y2. Pri
tome je za obrnutu sliku y2 negativna veli~ina. Ako je, primjerice, duljina obrnute realne
slike 2,7 cm, tada }emo to zapisati: y2 = - 2,7 cm. (Pazite: ako minus ne napi{ete,
smatra se da je veli~ina pozitivna!)
y2
Omjer
odre|uje linearno pove}anje le}e m. Pri to~nome mjerenju mora biti:
y1
y 2 x2
=m
=
y 1 x1
(8.3)
Treba izvr{iti ~etiri mjerenja za istu le}u, i to: dva s uve}anom, a dva s umanjenom
slikom.
Mjerenje
Mjerenje se obavlja na opti~koj klupi. To je metalna {ipka, u na{em slu~aju kru`nog
presjeka, s milimetarskom podjelom na kojoj se mjeri x1i x2. Po toj {ipci mogu kliziti
stalci S za le}e i zastor na kojem nastaje slika. Zastor Z je metalna plo~a koja s jedne
strane ima ugraviranu skalu za od~itavanje duljine slike. Realni predmet P je u metalnoj
plo~i izrezana strelica koju osvjetljava elektri~na àrulja.
Shematski prikaz opti~ke klupe vidi se na slici 8.3.
43
Slika 8.3
Pri mjerenju podesite visinu le}e tako da opti~ka os le}e prolazi sredinom predmeta
te da zami{ljena ravnina koja prolazi kroz centar le}e okomito na opti~ku os, ravnina
predmeta P i zastora Z budu me|usobno paralelne (sl. 8.3). To se da lagano u~initi, jer
se drà~i za predmet, le}e i zastor mogu u stalcima podizati i spu{tati te okretati oko
vertikalne osi, a izabrani poloàj u~vrsti se vijkom. Taj postupak zove se centriranje le}e.
U stalak 1 stavite konvergentnu le}u Lk i izaberite po èlji veli~inu x1. U stalak 2 stavite
zastor i na njemu na~inite (primi~u}i ga i odmi~u}i od le}e) o{tru sliku predmeta. U
otvoru stalka, iznad skale na opti~koj klupi nalazi se {iljak koji omogu}ava to~no
od~itavanje poloàja predmeta, le}e i zastora. Izmjerite x1 i x2 i duljinu slike y2. Pazite na
predznake tih veli~ina! Izmjerene veli~ine unesite u prire|enu tablicu (8.2) u bilje`nici.
Ra~unajte potom àri{nu daljinu le}e f,
x x
f= 1 2
x1 - x2
linearno pove}anje m (na dva na~ina, jednad`ba 8.3) i to upi{ite u odgovaraju}e
rubrike u tablici (8.2). Na kraju izra~unajte pogre{ke mjerenja i jakost le}e.
TABLICA 8.2
x1/cm
x2/cm
y1/cm
y2/cm
m = x2/x1
f=
j=
Dj Df
=
=
j
f
Df =
Df
m = y2/y1
Dj =
Df
j =
f
j = j Dj
f
f = f Df
44
f/cm
Df/cm
2. Zadatak:
Od redite ` ari{nu daljinu i jak ost k on v er gen t n e le}e v i r t u aln i m p r ed met om
Virtualni predmet za le}u (ili drugi opti~ki sistem) imat }emo onda ako na ulaznu
plohu le}e pada konvergentan snop zraka svjetlosti, koje bi se u odsutnosti te plohe,
sjekle u jednoj to~ki.
To~ka A na slici 8.4 je virtualni to~kasti predmet za le}u. U njemu se sastaju virtualne
konvergentne zrake.
Slika 8.4
Slika 8.5 prikazuje kako }emo na~initi virtualan predmet za le}u L. Iz pomo}ne le}e L'
izlazi konvergentan snop i pada na le}u L. Produèci zraka 1, 2 i 3 toga snopa iza le}e
sijeku se u to~ki A', gdje bi, da nema le}e L, nastala realna slika to~ke A, realnog
predmeta AB. Le}a L od tog upadnog konvergentnog snopa, odnosno od virtualnog
predmeta A' B' koji se nalazi na udaljenosti x1, daje realnu sliku A'' B'' na udaljenosti x2.
L'
L
A'
A"
B'
F1'
F1
F2'
B"
F2
x2
x1
Slika 8.5
Veli~ine x1 i x2 u ovom primjeru, u skladu s na{im ranijim dogovorom o predznaku tih

veli~ina, su pozitivne. Ako je virtualni predmet A'B' udaljen od le}e L primjerice 14,3 cm,
tada taj podatak zapisujemo kao x1 = 14,3 cm.
45
Mjerenje
Konvergentnoj le}i iz prvog zadatka mjerit }ete àri{nu daljinu f i jakost metodom
virtualnog predmeta. Kod ovog mjerenja upotrijebit }ete sva tri stalka na opti~koj klupi.
U stalak 1 stavit }ete pomo}nu konvergentnu le}u L' i centrirati je. U stalak 3 dolazi
zastor (sl. 8.6a). Po èlji udaljite stalak 1 s le}om L' od predmeta P i na zastoru Z na|ite
o{tru sliku predmeta. Izmjerite duljinu slike. To je duljina virtualnog predmeta za le}u L,
dakle y1. Vi{e ne smijete pomicati le}u L', niti zastor Z dok ne odredite x1. U prazni stalak
2, koji stoji izme|u pomo}ne le}e L' i zastora, trebate stoga staviti le}u L, kojoj
odre|ujete àri{nu daljinu. Centrirajte le}u L (sl. 8.6b). Na zastoru vi{e ne}ete imati
sliku.
Izaberite potom udaljenost x1 virtualnog predmeta od le}e L (sl. 8.6b). Izmjerite x1 na
opti~koj klupi. Primi~ite sada zastor Z (stalak 3!) prema le}i L (ili stalku 2!) dok na njemu
ponovno ne dobijete o{tru sliku (sl. 8.6c). Izmjerite na opti~koj klupi udaljenost od le}e L
do slike, dakle x2, i njezinu duljinu y2. Zgodno je da za vrijeme ~itavog mjerenja predmet
Slika 8.6a
Slika 8.6b
46
P stoji na lijevom kraju opti~ke klupe, kako biste imali na raspolaganju cijelu opti~ku
klupu.
Napravite tri mjerenja virtualnim predmetom za razli~ite udaljenosti x1. Na~inite
tablicu za uno{enje rezultata mjerenja kao u prethodnom zadatku. Ra~unajte f i j i na|ite
pogre{ke mjerenja.
Slika 8.6c
B) DIVERGENTNE LE]E
@ari{te slike divergentne le}e jest to~ka na opti~koj osi u kojoj nastaje virtualna slika
realnog predmeta koji se nalazi u beskona~nosti (sl. 8.7a). To àri{te nalazi se ispred
le}e. Divergentna le}a, dakle, od snopa zraka svjetlosti koji dolazi paralelno s opti~kom
osi, ~ini divergentan snop, a produèci tih zraka sijeku se u àri{tu slike, F2, divergentne
le}e (sl. 8. 7a).
Ako na le}u po{aljemo takav konvergentan snop da produèci snopa zraka prolaze
kroz to~ku F1 na opti~koj osi (sl. 8. 7b), koja je jednako udaljena od centra le}e kao i F2
(kada je le}a u zraku), tada }e sve zrake snopa nakon loma u le}i biti paralelne s
opti~kom osi. Drugim rije~ima: ako se u to~ki F1 nalazi virtualni predmet, njegova }e
slika biti u beskona~nosti. To~ka F1 je àri{te predmeta divergentne le}e. Oba àri{ta su
virtualna.
F2
Slika 8.7a
47
Kod konstrukcije slike (sl. 8.8) koju od nekog predmeta pravi divergentna le}a rabe
se tri karakteristi~ne zrake:
- zraka 1 koja paralelno s opti~kom osi dolazi na le}u, nakon loma ima takav smjer da
njezin produètak unatrag prolazi kroz àri{te slike F2;
- zraka 2 koja ima smjer prema F1, nakon loma je paralelna s opti~kom osi;
- zraka 3 koja prolazi kroz opti~ki centar le}e, ne mijenja smjer.
F1
Slika 8.7 b
Divergentna le}a od realnih predmeta uvijek daje virtualne slike. Ako je predmet
virtualan, slika koja nastaje lomom u divergentnoj le}i, moè biti i realna. Kako smo
vidjeli kod konvergentne le}e, poloàj virtualnog predmeta moè se vrlo to~no izmjeriti
kao i poloàj realne slike. Stoga }emo divergentnoj le}i, s pomo}u virtualnog predmeta i
jednad`be konjugacije (8.1), odrediti àri{nu daljinu i jakost. Predznak od x1 i x2
odre|ujemo na dogovoreni na~in.
1
1
2
F2
F1
3
x2
x1
Slika 8.8
48
3. Zadatak:
Odredite ` ari{nu daljinu i j ak ost d i v er gen t n e le}e s p omo}u v i r t u aln og
predmeta
Mjerenje
Virtualni predmet napravit }ete s pomo}u konvergentne le}e L' kao i u prethodnom
zadatku (sl. 8.6a). Dakle, na opti~ku klupu u stalak 1 dolazi pomo}na le}a L'. Centrirajte
le}u i udaljite je od predmeta P, te na zastoru, koji treba do}i u stalak 3, na|ite o{tru
(uve}anu ili umanjenu) sliku. U stalak 2, negdje izme|u le}e L', koju vi{e ne smijemo
pomicati, i zastora, umetnite divergentnu le}u L (sl. 8.6b) i centrirajte je. Na zastoru vi{e
nemate o{tru sliku. Izmjerite udaljenost od divergentne le}e do zastora Z. To je
udaljenost virtualnog predmeta od le}e, dakle x1. Sada odmi~ite zastor Z od le}e dok na
njemu opet ne dobijete o{tru sliku. Izmjerite udaljenost od divergentne le}e do zastora.
To je x2.
Mjerenje ponovite tri puta uzimaju}i razli~ite udaljenosti x1. S pomo}u jednad`be
konjugacije, rije{iv{i je eksplicitno po f, izra~unajte àri{nu daljinu divergentne le}e,
pogre{ke mjerenja i jakost kao i u prethodnom zadatku.
TABLICA 8.3
x1/cm
x2/cm
f/cm
f=
j=
Dj Df
=
=
j
f
Df =
Df
Dj =
Df
j =
f
j = j Dj =
f
f = f Df =
49
Df/cm
IX. MIKROSKOP
Mikroskop je opti~ka sprava koja daje uve}anu (virtualnu ili realnu) sliku malih
predmeta. U praksi se naj~e{}e susre}e sloèni mikroskop, koji se u osnovi sastoji od
dviju konvergentnih le}a, objektiva i okulara. Zbog udobnosti pri rukovanju dodani su
odgovaraju}i mehani~ki dijelovi za u~vr{}ivanje i pomicanje predmeta i opti~kih elemenata (stoli}, tubus, makro i mikro vijak itd.) i sustav za osvjetljavanje (izvor svjetla, zrcalo,
kondenzor itd.).
Konstrukcija slike
Sluì li mikroskop za vizualno promatranje predmeta, konstrukcija virtualne slike
dana je na sl. 9.1. Ispred objektiva L1 na udaljenosti ve}oj od njegove àri{ne daljine, a
manjoj od dvostruke, nalazi se u ravnini Y predmet duljine y. U ravnini Y' dobivamo
uve}anu, realnu i obrnutu sliku duljine y'. Ovu sliku promatramo okularom L2 kao lupom,
{to zna~i da je ona sada realni predmet ispred okulara na udaljenosti manjoj od njegove
àri{ne daljine. Tako se u ravnini Y'' dobiva uve}ana obrnuta i virtualna slika predmeta
duljine y''. Da bi izmjerili duljinu predmeta y mikroskopom, potrebno je ili u ravnini Y' ili u
ravnini Y'' staviti izba`darenu mjernu skalu. U prvome slu~aju to je okularni mikrometar,
a u drugome skala pokraj mikroskopa.
L2
Y'
Y''
L1
y
F2
F1
F 1'
F 2'
y'
y''
Slika 9.1
51
Pove}anje mikroskopa
Kod opti~kih sprava za vizualno promatranje, definira se kutno pove}anje m kao
omjer kuta j pod kojim oko vidi sliku predmeta kroz opti~ku spravu, i kuta j0 pod kojim
vidi predmet bez sprave,
m=
j
j0
Za mikroskop je j0 kut pod kojim se vidi predmet udaljen od oka 0,25 m (daljina
jasnog vida), a j kut pod kojim se kroz mikroskop vidi njegova slika nastala na
udaljenosti 0,25 m od oka. Budu}i da male kutove moèmo zamijeniti njihovim tangensima, kutno je pove}anje
j
y ' ' / 0,25 y ''
=
m=
=
j0
y / 0,25
y
Numeri~ka apertura
Pove}anje mikroskopa ne moè se odabrati po volji, jer je zbog valne prirode
svjetlosti najmanja udaljenost bliskih detalja koji se mogu vidjeti razdvojeno d= l/(2n
sina). l je valna duljina upotrijebljene svjetlosti, n indeks loma tvari izme|u predmeta i
objektiva, a nsina = A nazvan je numeri~ka apertura. Otvorni kut 2a jest kut {to ga
zatvaraju zrake povu~ene iz àri{ta objektiva u dvije dijametralno suprotne to~ke
njegova ruba.
Za objektive koji se upotrebljavaju bez imerzije, n = 1, tako da je u tom slu~aju A =
sina.
1. Zadatak:
Izmjerite duljinu predmeta ok u lar n i m mi k r omet r om
Na ovaj se na~in naj~e{}e mjere duìne pri vizualnom promatranju predmeta mikroskopom. Okularni mikrometar je okrugla, staklena, planparalelna plo~ica u koju je
urezano mjerilo, naj~e{}e od 100 dijelova, sa brojkom kod svakog desetog dijela.
Stavlja se u ravninu u kojoj nastaje realna slika predmeta. Ona je za dobro pode{eni
okular na mjestu kru`nog zaslona koji sluì i kao nosa~ okularnog mikrometra. Prema
tome se istodobno sa slikom vidi i slika okularnog mikrometra. Da se izmjeri duljina
predmeta, potrebno je poznavati duljinu koja za upotrijebljenu kombinaciju objektiva i
okulara odgovara jednom dijelu skale okularnom mikrometra. Ona je nazvana mikrometarska vrijednost skale okularnog mikrometra i ako je ozna~imo sa d, duljina je
predmeta
y = d n,
ako je n broj dijelova skale koji joj na slici odgovaraju (sl. 9.2). Mikrometarska
vrijednost odre|uje se tako, da se uzme predmet poznate duljine Y i za njega se odredi
odgovaraju}i broj dijelova skale okularnog mikrometra N. Tada je (sl. 9.3) d = Y/N.
Predmet poznate duljine je objektni mikrometar, skala duljine 1 mm, podijeljena na 100
dijelova (1 dio = 0,01 mm = 10 mm), koja je urezana na staklenoj plo~ici, a da bi se
olak{alo njezino traènje mikroskopom, nalazi se u sredini crne kru`nice.
52
Y=100mm
0
10
20
30
40
N=7.5
Slika 9.3
Slika 9.2
Mjerenje
Za danu kombinaciju objektiva i okulara odre|uje se najprije mikrometarska vrijednost skale okularnog mikrometra. Na stoli} mikroskopa stavi se objektni mikrometar i
potraì njegova slika. Odabere se jedna duìna za predmet i izbroje dijelovi skale
okularnog mikrometra koji joj odgovaraju. Pri tome se od oka ocjenjuju desetine jednog
dijela skale okularnog mikrometra. Na primjer: 30 dijelova objektnog mikrometra odgovara 22,5 dijelova okularnog mikrometra; Y = 30 0,01 mm = 0,3 mm = 300 mm, N =
22,5 dio, d = 13,33 mm/dio.
Mjerenje se ponovi najmanje tri puta za razne vrijednosti Y i izra~una svaki puta d.
Na|e se d, srednja apsolutna pogre{ka Dd i srednja relativna pogre{ka. Vrijednosti se
unose u tablicu
Y
mm
d
mm / dio
N
dio
Dd
mm / dio
d=
Dd =
Dd
d
d = d Dd
Sada se moè pristupiti mjerenju duljine predmeta. U na{em slu~aju to je tanka ìca,
kojoj se odre|uje promjer, a pri~vr{}ena je na objektno staklo. Sa stoli}a mikroskopa
skine se objektni mikrometar, stavi se predmet i na|e o{tra slika (tubus treba malo
spustiti, jer je objektni mikrometar vi{e uzdignut na stoli}u nego predmet). Izbroje se
53
dijelovi okularnog mikrometra n (desetine se procjenjuju!) koji odgovaraju promjeru

najmanje na tri razli~ita mjesta ìce. Primjer na sl. 9.2: promjeru odgovara 4 dijela skale
okularnog mikrometra; n = 4 dio; y = 4 dio 13,33 mm/dio = 53,3 mm.
Na|e se n, Dn, izra~una y, Dy/y , Dy i napi{e rezultat u obliku
y = y Dy
Rezultat se unese u tablicu:
Dn/dio
n/dio
n=
Dn =
Dn/n =
y = y Dy
y =d n
Dy/y = Dn/n + Dd/d =
Dy = (Dy/y) y =
2. Zadatak:
Odredite numeri~k u apertur u mi k r osk op sk og ob jek t i v a
Numeri~ka se apertura odre|uje spravicom koja se zove apertometar. U najjednostavnijoj izvedbi prikazan je na sl. 9.6. Na gornjoj je plohi, okrenutoj prema objektivu,
sitan okrugli otvor, a na unutarnjoj, donjoj plohi, milimetarski papir.
Ako je udaljenost objektiva od otvora jednaka njegovoj àri{noj daljini, udaljenost
izme|u gornje i donje plohe apertometra L, a D promjer kruga (sl. 9.7) koji se u tom
slu~aju vidi kroz objektiv, numeri~ka je apertura
D/ 2
D
(9.1)
A = sina =
=
2
2
2
L + ( D / 2)
4L + D2
OBJEKTIV
2a
L
D
Slika 9.7
Slika 9.6
54
Mjerenje
Na stoli} mikroskopa postavi se apertometar i njegova se unutarnja strana osvijetli
svjetlom svjetiljke koja se nalazi na stoli}u pokraj mikroskopa. Otvor apertometra stavi
se pribli`no u opti~ku os mikroskopa i potraì se njegova slika. Kad je na|ena o{tra slika
otvora, apertometar se pa`ljivo pomakne tako da ona bude u sredini vidnog polja. U
tom slu~aju àri{te objektiva nalazi se pribli`no u otvoru apertometra i ispunjeni su uvjeti
sa sl. 9.7 uz koje je izvedena formula (9.1). Ako se okular izvadi, vidi se okrugla realna
slika dijela milimetarskog papira koju stvara objektiv unutar tubusa. D se odredi
brojanjem dijelova milimetarske skale koji se vide du` promjera kruga. Udaljenost od
otvora apertometra do milimetarske skale, L, izmjeri se mjerilom. Treba pripaziti da se
obje veli~ine izraze u istim jedinicama! Na~inite barem tri nezavisna mjerenja, za svako
mjerenje izra~unati aperturu, srednju aperturu, srednju apsolutnu i relativnu pogre{ku.
Mjerenja i rezultati se unose u tablicu:
D/mm
L/mm
A=
DA =
DA
=
A
A = A DA
55
DA
X. OPTI^KA RE[ETKA
Opti~ka re{etka je niz jednakih, paralelnih i ekvidistantnih pukotina. Moè posluìti za
odre|ivanje duljine vala kada je ispunjen uvjet l < d, ako je d razmak izme|u dviju
susjednih pukotina (konstanta re{etke). Upada li ravni val svjetlosti duljine l okomito na
re{etku, svaka pukotina postaje izvor cilindri~nih valova, a njihovom interferencijom
dobivaju se maksimumi intenziteta u odre|enim smjerovima. Oni nastaju uvijek kada je
razlika hoda zraka koje izlaze iz odgovaraju}ih mjesta susjednih pukotina nl (n =
0,1,2,...). Iz slike 10.1 se vidi da je u tom slu~aju
sin jn = nl/d
(10.1)
ako je sa jn ozna~en kut izme|u okomice na re{etku i smjera n-tog maksimuma. Red
maksimuma odre|uje n, a upadni snop koji je bez otklona pro{ao kroz re{etku, daje
"nulti" maksimum. Na slici 10.2 su prikazane zrake koje daju maksimume nultog, prvog i
drugog reda.
Slika 10.2
Slika 10.1
Iz izraza 10.1 se vidi da jn ovisi o valnoj duljini upadnog vala. Upada li na re{etku
sloèna svjetlost, ona }e biti rastavljena na spektre prvoga, drugoga itd. reda u kojima
}e ljubi~asti kraj spektra biti najmanje otklonjen od smjera upadnog snopa. U smjeru
upadnog snopa svjetlost nije rastavljena u spektar, tako da nema spektra nultog reda.
57
1. Zadatak:
Odredi v alnu duljinu laser sk e sv jet lost i
Snop svjetlosti koji izlazi iz lasera dovoljno je uzak da se bez dodatnih opti~kih
elemenata moè ostvariti ogib na re{etci kako je prikazan na slici 10.3. Ogibna slika na
zaslonu sastoji se od niza svijetlih mrlja simetri~no raspodijeljenih po pravcu u odnosu
na mrlju koju stvara neotklonjeni snop. Ta mrlja odgovara ogibnom maksimumu
nultog reda i polaze}i od nje redom su maksimumi prvog, drugog ... , n-tog itd. reda,
kako na jednu tako i na drugu stranu. Da bi se odredila valna duljina, treba znati
konstantu re{etke d, a izmjeriti ili izra~unati kut otklona jn koji odgovara n - toj mrlji (sl.
10.3). Izmjeri li se udaljenost D od re{etke do zaslona na kojem se promatra ogib i
udaljenost xn n-te mrlje od nulte lako se izra~una tgjn = xn/D. Za malene je kutove tgj
sinj j, no za ve}e kuteve bi ipak trebalo iz tgj najprije izra~unati j, a zatim s tim j
izra~unati sinj . Za kut j = 8 (tgj 0,14) je razlika izme|u tgj i sinj oko 1%.
Mjerenje
Raspolaè se poluvodi~kim laserom, re{etkom s vrlo to~no poznatom konstantom (d
= 7143 nm), jednostavnom opti~kom klupom i zaslonom s milimetarskim papirom. Laser se nalazi na nosa~u na koji je pri~vr{}ena i re{etka (sl. 10.4). Zbog pojednostavljenja
mjerenja re{etka je od zaslona postavljena na {to je mogu}e to~niju udaljenost od D =
1 m. Tada je udaljenost od nulte do n-te mrlje (u metrima) numeri~ki jednaka tgjn.
Pomicanjem milimetarskog papira po zaslonu dovedemo pravac ozna~en sa "0" na
mrlju nultog reda. Pri tome treba paziti da na taj pravac bude okomit i pravac na kojem
se nalaze i ostale mrlje vi{ih redova. Mjere se udaljenosti mrlja raznih n-ova (sa jedne i
druge strane nulte mrlje), a u tablicu se unosi n i njemu pripadaju}i tgjn.
Kod izra~unavanja se odmah moè uo~iti da se za male n-ove tgjn i sinjn gotovo i ne
razlikuju. Vrijednost sinjn treba upisivati u tablicu 10. 1 na onoliko znamenaka koliko ih
ima tgjn. U izra~unavanju pogre{ke zanemaruje se pogre{ka kojom je poznata konstanta re{etke, jer je mnogo manja od pogre{aka mjerenja tgjn.
Slika 10.3
Upozorenje:
Slika 10.4
Re{etku ne dirajte prstima, jer je time o{te}ujete!

Ne izlaìte oko direktnom laserskom svjetlu, jer se moète ozlijediti.
58
TABLICA 10.1
broj mjerenja
sinj n
=
n
l=
sinj n
d=
n
sinjn
tgjn
sinjn/n
D(sinjn/n)
sinj n
D
=
n
sinj n
D
n
Dl
=
=
sinj n
l
n
sinj n
D
n
Dl= (
sinj n
n
) l=
l = l Dl
2. Zadatak:
Odredite broj ok a mre` ice (si t a) p o jed i n i ci p lo{t i n e
Iskoristite valnu duljinu laserske svjetlosti, izra~unatu u prethodnom zadatku, za
odre|ivanje stranice kvadrata elementa od kojih je sastavljena mreìca (sl. 10.5). Element mreìce sadrì jedno "oko" i dvije stranice od niti {to ga obrubljuju. Ostale dvije
stranice pripadaju susjednim elementima. Izmjerite sinus kuta pod kojim se vidi prvi i
drugi maksimum na zastoru te, koriste}i se relacijom d = nl/sinjn, izra~unajte d. U
ovom je zadatku konstanta re{etke d jednaka stranici elementa mreìce. Recipro~na
vrijednost 1/d2 = N je broj elemenata, odnosno "oka" po jedinici plo{tine.
Mjerenje
Izvadite opti~ku re{etku upotrijebljenu u 1. zadatku iz stalka i zamijenite je mreìcom
ozna~enom sa 2. Na zastoru }e se pojaviti mreà to~aka prikazana na sl. 10.6. Veli~ina
x1, udaljenost od nultog do prvog maksimuma, mjeri se, kod dvodimenzionalnih
re{etaka, od sredi{nje to~ke do najbliìh susjednih to~aka, a x2 od sredi{ta do sljede}eg
niza to~aka itd. (sl. 10.6). Za razliku od jednodimenzionalne re{etke, gdje imamo dvije
to~ke za koje moèmo izmjeriti xn, u ovome slu~aju imamo ih ~etiri. Na na~in kako je
opisano u 1. zadatku, odredite tgjn odnosno sinjn, te izra~unajte konstantu re{etke d s
pomo}u koje se moè izra~unati plo{tina elementa mreìce (kvadrata).
Napomena: Na zaslonu se koji puta, ovisno o vrsti mreìce, vide samo maksimumi
prvog, tre}eg i petog reda, dok su maksimumi drugog i ~etvrtog reda te{ko vidljivi.
59
X2
OKA
X1
X3
d
Slika 10.6
Slika 10.5
TABLICA 10.2
broj mjerenja
n
=
sinj n
d=
n
l=
sinj n
N=
1
d
d = d Dd
tgjn
n
D
sinj n
D(n/sinjn)
n/sinjn
n
D
sinj n
Dd
=
d
n
sinj n
DN
sinjn
= 2(
Dd
d
Dl
+
=
l
n
D
sinj n
Dd = (
n
sinj n
DN = (2
)=
N = N DN
60
Dd
d
Dl
+ )d =
l
) N=
XI. SPEKTROMETAR
Ispitivanje elektromagnetskog zra~enja atoma od velikog je zna~enja u fizici i kemiji
kako za otkrivanje njihove vlastite gra|e tako i za odre|ivanje elemenata iz kojih su tvari
sastavljene. Najjednostavnije je zra~enje atoma, koji su prosje~no toliko udaljeni da se
njihovo me|usobno djelovanje moè zanemariti (razrije|eni jednoatomni plinovi, pare
metala i sl.). U tom je slu~aju energija elektrona odre|ena samo silama unutar jednog
atoma, a valne duljine odnosno frekvencije zra~enja, dane prijelazom elektrona s vi{ih
na niè energetske razine, tvore diskretan niz karakteristi~an za svaki pojedini element.
Ova ovisnost snage zra~enja o valnoj duljini ili frekvenciji nazvana je spektar. Pri
spektralnoj analizi u jednostavnim je slu~ajevima dovoljno poznavati zra~enje u vidljivom dijelu spektra, koje se tada u spektroskopu vidi kao niz vi{e ili manje intenzivnih
linija.
Atomi se pobu|uju na zra~enje zagrijavanjem u plamenu (bojenje plamena solima)
ili ubrzavanjem u elektri~nom polju (Geisslerova cijev, elektri~na iskra, luk itd.). Zra~enje
se razlaè po valnim duljinama disperzijom na prizmi ili difrakcijom na re{etki, a cijeli se
ure|aj zove spektroskop, ako se spektar promatra vizualno, ili spektrograf ako se biljeì
na fotografsku plo~u ili ispisuje pisa~em. Postoji li mogu}nost odre|ivanja valnih
duljina, ure|aj se zove spektrometar.
Opti~ka shema spektroskopa ili spektrometra dana je na sl. 11.1.
L1
L2
c
P
p
Slika 11.1
P je pukotina osvijetljena ispitivanom svjetlo{}u, a nalazi se u àri{noj ravnini le}e L1 i

~ini s njom kolimator. Iz kolimatora izlazi paralelni snop svjetlosti, pada na prizmu, gdje
se razlaè na niz paralelnih snopova koji, ovisno o valnoj duljini, iz nje izlaze pod
razli~itim kutovima (na slici su nacrtana samo dva snopa, za crvenu c i plavu p svjetlost).
Svaki snop daje u àri{noj ravnini le}e L2 sliku pukotine, koje sve zajedno ~ine spektar, a
promatra ga se kroz okular O. Skala poloèna u àri{noj ravnini le}e L2 vidi se istodobno
sa spektrom, tako da se svakoj valnoj duljini svjetlosti pridruùje odgovaraju}a vrijednost skale.
61
1. Zadatak:
Odredite v alne duljine sv je t lost i u sp ek t r u d an og i z v or a
U na{im se mjerenjima ne koristimo spektrometrom s prizmom nego spektrometrom
s re{etkom prikazanim na slici 11.2. Osvijetljenu pukotinu P gledamo kroz otvor s
re{etkom R. Snop svjetlosti ne prolazi samo u smjeru O, nego zbog ogiba na re{etki
prolazi i u drugim smjerovima koje odre|uju valne duljine sloène upadne svjetlosti. Na
slici su ucrtane dvije zrake koje odgovaraju ogibnim maksimumima prvog reda za
crveno c i plavo p svjetlo. Okom se, tako, u smjeru p vidi plava pukotina, a u smjeru c
crvena pukotina. Stavi li se na odre|enoj udaljenosti skala S, svakoj je valnoj duljini
pridijeljena odgovaraju}a vrijednost skale. Kako podjela skale nije u valnim duljinama,
potrebno je imati tablicu u kojoj su za dijelove skale dane valne duljine ili grafikon iz
kojeg se to moè grafi~ki odrediti.
R
c
p
O
Slika 11.2
Mjerenje
Spektrometar, u~vr{}en na stalku, postavi se tako da skala bude okrenuta osvijetljenom zidu. Tada se kroz otvor s re{etkom skala jasno vidi. Izvor svjetla je ìvina
svjetiljka. U drà~u ispred otvora je staklena plo~ica koja apsorbira ultraljubi~asto
zra~enje i {titi promatra~a od njegova nepoèljnog djelovanja. Svjetiljka se stavi na oko
20 cm ispred pukotine spektrometra koja treba biti cijela dobro osvijetljena. Pogleda li
se kroz otvor s re{etkom, vidi se zajedno sa skalom i ìvin spektar. Za najmanje ~etiri
linije treba od~itati poloàj S na skali. Iz dobivenih vrijednosti grafi~ki se odre|uju valne
duljine iz krivulje koja je priloèna uz spektrometar, kao {to je nacrtano na sl. 11.3.
62
Slika 11.3
Za svaku valnu duljinu treba izra~unati energiju fotona u eV po formuli:

E=
boje linija
124
, 10 -6
eV
l/ m
l/nm
63
E/eV
XII. ELEKTRI^NI STRUJNI KRUGOVI

Svrha ove vje`be je da se upoznate sa zakonima u elektri~nim strujnim krugovima
istosmjerne struje. Elementi strujnog kruga koji se rabe u ovoj vje`bi su: izvor elektri~ne
struje, otpornici (potro{a~i), vodovi i mjerni instrumenti. Simboli za te elemente u
crteìma elektri~nih spojeva su:
vod zanemarivog otpora
otpornik otpora R
otpornik promjenljivog otpora
_
izvor elektri~ne struje
voltmetar
ampermetar
A
prekida~
Jakost elektri~ne struje I koja prolazi presjekom vodi~a u strujnom krugu proporcionalna je naponu na krajevima tog vodi~a U.
I=
1
U
R
ili
R=
U
I
(12.1)
{to je poznati oblik Ohmovog zakona za dio strujnog kruga. Konstanta proporcionalnosti R je otpor vodi~a.
Za cijeli strujni krug, kada je razmatranjem obuhva}en i unutra{nji otpor izvora struje
Ru i sveukupan otpor vanjskog kruga Rv, Ohmov zakon glasi:
E = R vI + R uI
(12.2)
gdje je s E ozna~ena elektromotorna sila izvora.

65
Prema (12.1)
I = U/Rv, dakle
E = U + Ru
R
U
= U(1 + U )
RV
RV
(12.3)
Prema tome, ako je unutra{nji otpor izvora struje zanemarivo mali prema otporu
vanjskog kruga, napon na polovima izvora jednak je elektromotornoj sili izvora. To je
ostvareno kada vanjskim otporom ne te~e struja.
Ukupni otpor u strujnom krugu ovisi o na~inu spajanja pojedinih otpornika koji
doprinose tom otporu. Dva su osnovna na~ina spajanja, serijski i paralelno.
Za odre|ivanje otpora sloènih krugova potrebno je poznavati neke zakonitosti u
strujnim krugovima izraène Kirchhoffovim pravilima.
1. Kirchhoffovo pravilo - u svakoj to~ki grananja kruga zbroj jakosti struja koje u to~ku
ulaze mora biti jednak zbroju jakosti struja koje iz to~ke izlaze. Prema dogovoru struje
koje ulaze imaju predznak +, a one koje izlaze predznak -, pa je op}eniti izraz za 1.
Kirchhoffovo pravilo:
n
(12.4)
=0
i= 1
A to~ka grananja
2. Kirchhoffovo pravilo govori da je elektromotorna sila izvora jednaka zbroju padova

napona na svim otporima u krugu.
I
R1
R2
U1
U2
Rm
Um
U
Slika 12.1
m
E=
(12.5)
j= 1
66
Ako su u krug dva otpornika spojena serijski, onda kroz njih protje~e struja iste jakosti
pa su naponi na tim otpornicima
U1 = R1I, U2 = R2I, U = RI.
Budu}i da je
U = U1 + U 2
to jest
RI = R1I + R2I
slijedi da je
R = R1 + R2
(12.6)
E
R1
I1
R2
I2
U
Slika 12.2
Dakle, sveukupni vanjski otpor kruga u kojem su serijski spojeni otpornici jednak je
zbroju pojedina~nih otpora.
Za krug s dva paralelno spojena otpornika (U1 = U2 = U) vrijedi (12.1) i (12.4)
I2 = U/R2,
I = U/R
I1 = U/R1,
I = I 1 + I2
Spajanjem tih dvaju izraza slijedi
U/R = U/R1 + U/R2
pa je
1/R = 1/R1 + 1/R2
(12.7)
Dakle, recipro~na vrijednost sveukupnog otpora u krugu paralelno spojenih otpornika

jednaka je zbroju recipro~nih vrijednosti pojedinih otpora.
Mjerenje
U va{im mjerenjima za izvor elektri~ne struje koristit }ete bateriju elektromotorne sile
E i unutra{njeg otpora Ru ili niskonaponski ispravlja~ sa prekida~em. Izvodi otpornika
spojeni su s uti~nicama i pri~vr{}eni na podlogu. Otpornik promjenljivog otpora osim
67
dva izvoda na krajevima ima i tre}i izvod (klizni kontakt) spojen s pomi~nom ru~icom.
Klizni kontakt moè se pomicati uzdu` otpornika tako da je otpor izme|u jednog kraja
otpornika i kliznog kontakta r, a izme|u kliznog kontakta i drugog kraja (R - r). Otpor r
moè dakle imati bilo koju vrijednost od 0 do R.
Mjerni instrument prikazan na slici 12.3 moè se uporabiti i kao ampermetar za
mjerenje jakosti struje, i kao voltmetar za mjerenje napona struje.
Na donjem kraju plo~e instrumenta su dvije uti~nice za ìcu (+ i -) koje se rabe i kod
mjerenja struje i kod mjerenja napona. Iznad njih je preklopnik kojim se odabire
namjena instrumenta (voltmetar ili ampermetar), a istodobno i mjerno podru~je. Ako je
znak na preklopniku namje{ten, na primjer na DCmA 250, instrument je ampermetar s
najve}om mjerenom istosmjernom strujom do 250 mA. Ako je znak na DCV 2,5, instrument je voltmetar s najve}im mjerenim istosmjernim naponom 2,5 V. Ostala podru~ja
namjene se ne upotrebljavaju (W i ACV). Skalu treba tako odabrati da je od~itavanje
najudobnije. Na primjer, za DCV 2,5 treba napon od~itavati na skali koja zavr{ava sa
250, a za DCV 10 na skali koja zavr{ava sa 10.
Voltmetar je instrument kojim se mjeri napon izme|u dviju to~aka u strujnom krugu, i
spaja se njima paralelno.
Slika 12.3
Ampermetrom se mjeri jakost elektri~ne struje u krugu. Instrument se u krug spaja

serijski.
Otpornike, bateriju i instrumente spajajte u elektri~ni krug tako da ih poveète
vodovima zanemarivog otpora. Uloga prekida~a je da se krug struje po potrebi moè
prekinuti ili uklju~iti.
1. Zadatak:
Odredite otpor otpornik a s p omo}u v olt met r a i amp er met r a
Otpornik 1 spojite u elektri~ni krug (spoj 1). Izmjerite jakost struje kroz otpornik i
napon na krajevima otpornika, te, koriste}i se izrazom (1), izra~unajte otpor.
68
Mjerenje
Spojite ampermetar u krug izme|u to~aka A i B, a voltmetar paralelno to~kama B i C.
Pro~itajte napon i jakost struje u krugu. Otpornik 1 zamijenite otpornikom 2, pa istim
postupkom odredite njegov otpor.
Spoj 1.
A
Slika 12.4
Rezultati:
R1
R2
I/A
U/V
R/W
2. Zadatak:
Od redite otpor serijsk i spo jen i h ot p or n i k a i p r ov jer i t e r elaci je
R = R1 + R2 i U = U1 + U2
Spoj 2.
A
R1
R2
V
Slika 12.5
69
Mjerenje
Spojite otpornike 1 i 2 u seriju kao na spoju 2. Ampermetar spojite serijski izme|u
to~aka A i B. Izmjerite jakost struje I u krugu. Napon U1 na otporniku R1 pro~itajte na
voltmetru kada je priklju~en paralelno u to~ke B i C; napon U2 je napon izme|u to~aka C
i D; napon serijskog spoja U ~itajte na voltmetru kada je spojen paralelno u to~kama B i
D.
Kad izra~unavate zbroj (R1 + R2), koristite se vrijedno{}u iz zadatka 1.
Rezultati:
mjerenjem
ra~unom
I = .....................A
R = .......................W
U = .....................V
R1 + R2 =...............W
U1 + U2 = ..............V
U1= .....................V
U2= .....................V
3. Zadatak:
Pr ov jerite 1. Kirchhoffov o p r av i lo
Spoj 3.
R1
B
C
A
R2
E
A
Slika 12.6
Mjerenje
Spojite otpornike 1 i 2 paralelno prema spoju 3. Izmjerite jakosti elektri~ne struje I u
glavnom krugu i u paralelnim granama (I1 i I2). Izra~unajte ukupni otpor paralelnog
spoja R = U/I. Izmjerite napon na otpornicima i uvjerite se da je isti na oba otpornika.
Koriste}i se poznatim vrijednostima za otpore iz zadatka 1., provjerite relacije:
I = I1 + I2, 1/R = 1/R1 + 1/R2
Izmjerite napon na otpornicima tako da voltmetar spojite paralelno s to~kama B i C,
pa onda B i E. Uklonite voltmetar. Izmjerite struju cijelog strujnog kruga I, tako da serijski
spojite ampermetar izme|u to~aka A i B. Zatim serijski spojite ampermetar izme|u
to~aka C i D da izmjerite struju I1 kroz otpornik R1, a izme|u to~aka E i D da izmjerite
struju I2 kroz otpornik R2.
70
Rezultati:
mjerenjem
ra~unom
U = .....................V
I
= ......................A
I1 = .......................A
I2 = .......................A
R = ........................ W
I1 + I2 = .................... . A
1/R = ....................... W-1
1/R1 + 1/R2 = ........... .W-1
4. Zadatak:
Iz mjerite utjecaj promjene ot p or a u st r u jn om k r u gu n a jak ost st r u je u
t om k rug - uporaba otpornik a s p r omjen lji v i m ot p or om
Spoj 4.
Rp
R1
C
r
V
Slika 12.7
Mjerenje
Otpornik R1 spojite serijski na otpornik Rp s promjenljivim otporom kako je prikazano
na slici 12.7. Izme|u to~aka C i B spojite voltmetar. Namjestite klizni kontakt otpornika
Rp na ~etiri razli~ita poloàja. Time ste odredili ~etiri razli~ite vrijednosti otpora r, serijski
spojenog s R1. Izra~unajte vrijednosti (R1+ r) od~itavanjem jakosti struje i napona.
Nacrtajte na milimetarskom papiru ovisnost jakosti struje I u krugu o vrijednosti otpora
(R1 + r).
Rezultati
Poloàj
I/A
U/V
(R1+r)/W
71
Spoj 5.
Rp
C
B
V
Slika 12.8
5. Zadatak:
Pr ou~ite ulogu otpornik a s p r omjen lji v i m ot p or om k ao r az d jeln i k a n apon a (potenciometra)
Mjerenje
a) Spojite elek tri~ni k rug p r ema sp oju 5 .
Pro~itajte jakost struje I u krugu. Izmjerite napon UAB izme|u to~aka A i B za ~etiri
proizvoljno odabrana poloàja kliznog kontakta. Izra~unajte pripadaju}e otpore r.
Nacrtajte ovisnost UAB o otporu r. Izra~unajte otpor Rp cijeloga potenciometra kad je
klizni kontakt u to~ki C.
Spoj 6.
Rp
r
A
Rx
Slika 12.9
72
Rezultati:
I
= ............. A
UAC = ............. V
Rp = ............ W
b) Spojite elek tri~ni k rug p r ema sp oju 6 .
Podesite napon na krajevima otpornika Rx na 2 V. Izmjerite jakost struje kroz otpornik
Rx i izra~unajte njegov otpor.
Rezultati:
Ux = 2V
Ix = ......... A
Rx = ........ W
73
XIII. ELEKTROMOTORNA SILA (EMS) IZVORA STRUJE
Izvori struje su sustavi koji generiraju napon zbog karakteristi~nih procesa koji se u
njima odvijaju. U izvore struje ubrajamo galvanske ~lanke, generatore istosmjernih i
izmjeni~nih napona, foto~lanke i sl. U biolo{ke generatore napona spada stani~na
membrana, ali i pojedini organi koji kao cjelina djeluju kao izvori (srce ili mozak). Svrha
spomenutog procesa unutar izvora struje jest da razdvaja naboje, tj. da djeluje silom na
pozitivni naboj u smjeru pozitivne elektrode, odnosno da djeluje silom na negativni
naboj u smjeru negativne elektrode. Tako nastali napon izme|u elektroda izvora struje
naziva se elektromotorna sila (EMS). Elektroda izvora struje s ve}im potencijalom ozna~ena je simbolom +, a ona s manjim potencijalom simbolom -.
EMS izvora struje moè biti stalna (npr. EMS koncentracijskog ~lanka) ili promjenljiva
(npr. EMS srca). Mjerenje EMS pruà informacije o stanju izvora odnosno o procesu
unutar izvora koji razdvaja naboje.
Stalna ili istosmjerna EMS mjeri se voltmetrom s velikim unutra{njim otporom ili
Poggendorffovom metodom kompenzacije (kompenzacijski most). Princip mjerenja
EMS metodom kompenzacije prikazan je na slici 13.1, na kojoj se vidi razdjelnik napona
(potenciometar) spojen na pomo}ni izvor napona B.
Ex
A
G
K
a
B
Slika 13.1
Napon UAK izme|u lijevog kraja promjenljivog otpornika i kliza~a K ovisi o udaljenosti
kliza~a K od lijevog kraja otpornika. Ozna~imo tu udaljenost malim slovom a. Ako je a =
0, napon UAK je jednak nuli. Napon UAK je maksimalan kad je kliza~ na desnom kraju
otpornika. Izvor s nepoznatom EMS (na slici 13.1 ozna~en sa Ex) spajamo na to~ke A i
K. Pomicanjem kliza~a K moè se posti}i da UAK postane jednak nepoznatoj elektro75
motornoj sili Ex. U tom slu~aju kaèmo da je Ex kompenzirana naponom potenciometra

(to je i razlog da se ova metoda naziva kompenzacijska metoda). Kompenzacija se
kontrolira galvanometrom (na slici 13.1 ozna~en sa G) koji se stavlja u strujni krug koji
sadrì nepoznatu Ex. Kompenzacija je uspostavljena kad galvanometar pokazuje nulu,
odnosno kad galvanometrom ne te~e struja.
Pomno analiziranje sheme pokazane na slici 13.1 pokazuje da je za kompenzaciju
bitno da polariteti pomo}nog izvora i izvora s nepoznatom elektromotornom silom budu
ba{ onakvi kao {to je nacrtano na shemi. To zna~i da npr. + polovi obaju izvora moraju
biti na istoj strani (u shemi na desnoj strani). Ako to nije tako, kompenzacija se ne moè
posti}i.
Pri uspostavljenoj kompenzaciji nepoznata vrijednost elektromotorne sile Ex jednaka
je naponu UAK, s tim da je udaljenost od A do K jednaka a = ax. Da bi se mogla izra~unati
vrijednost Ex, ure|aj treba ba`dariti (justirati). To se radi tako da se na mjesto Ex spoji
neki drugi izvor s poznatom elektromotornom silom Eo. Kompenzaciju treba ponovno
uspostaviti pri udaljenosti izme|u A i K jednaku a = ao. Kvocijent Eo/ao odgovara
naponu razdjelnika za jedini~nu udaljenost izme|u A i K. Budu}i da su kvocijenti Eo/ao i
Ex/ax jednaki, moè se dobiti da je
Ex =
E0
ax
a0
(13.1)
Prema tome, Ex se moè izra~unati kad su poznate vrijednosti za Eo (poznata

elektromotorna sila), ax (udaljenost AK kad je na kompenzator spojen izvor s nepoznatim naponom) i ao (udaljenost AK kad je na kompenzator spojen izvor s poznatom
elektromotornom silom).
Slika 13.2
Kao pomo}ni izvor napona B rabi se elektroni~ki izvor napona s prekida~em i

signalnom lampicom koja upozorava da je izvor uklju~en. Kao izvor poznate elektromotorne sile Eo rabi se Westonov galvanski ~lanak (Eo = 1,0185 V), akumulator (Eo =
2,00 V) ili elektroni~ki izvor poznatog napona. U vje`bi se kao promjenljivi otpornik rabi
otpornik kru`nog oblika (sl. 13.2). U tom slu~aju udaljenost a o~itava se na kru`noj
skali koju odre|uje poloàj kliza~a K.
76
Instrument ozna~en sa G na slici 13.1 treba za{tititi za slu~aj kad je kliza~ K daleko od
mjesta na kojemu nastaje kompenzacija. Zbog toga se rabi instrument u kojem je
ugra|en za{titni otpornik R koji smanjuje struju kroz instrument (sl. 13.3). Tek kad je
kompenzacija gotovo postignuta, moè se pritisnuti tipkalo T, ~ime se otpornik R
isklju~uje.
Slika 13.3
1. Zadatak:
Iz mjerite elek tromotornu si lu z ad an og i z v or a st r u je met od om k ompen zacije
Poggendorffova metoda kompenzacije sluì za mjerenje EMS nekog izvora. Kao {to
se vidi iz sheme na slici 13.1, nepoznati izvor treba spojiti na most tako da + bude na
istoj strani gdje je + pomo}nog izvora struje. Iz toga je mogu} zaklju~ak da metoda
kompenzacije moè posluìti i za odre|ivanje polariteta ako on nije unaprijed poznat.
Nepoznata EMS se ra~una po relaciji (13.1). Veli~ine ax i ao ulaze u formulu kao
kvocijent (omjer), pa je svejedno u kojim jedinicama su izraène - bitno je da jedinice
budu iste, npr. cm ili W.
Mjerenje
Pomo}ni izvor napona B (ispravlja~ u kutiji koja ima prekida~ i signalnu lampicu),
kru`ni razdjelnik napona sa skalom, instrument (mikroampermetar sa za{titnim otporom i tipkalom) i izvor nepoznate elektromotorne sile (Ex) spojite prema shemi na slici
13.1. Prije spajanja uvjerite se da je ispravlja~ isklju~en. Nepoznati izvor spojite na most
tek kad demonstrator pregleda spoj.
Nakon {to je shema pregledana uklju~ite u krug pomo}ni izvor B. Okretanjem kliza~a
razdjelnika napona uspostavite kompenzaciju. Pritiskom na tipkalo T ponovno (preciznije) uspostavite kompenzaciju. Sada moète o~itati vrijednost ax na kru`noj skali
razdjelnika napona.
Postupak ba`darenja izvedite tako da umjesto nepoznatog izvora (Ex) na most
spojite akumulator s poznatom EMS (Eo = 2,00 V). Ponovno uspostavite kompenzaciju
najprije bez, a zatim sa uklju~enim tipkalom. Sada moète o~itati vrijednost ao. Nepoznatu elektromotornu silu (Ex) izra~unajte po relaciji (13.1). Na~inite vi{e mjerenja.
77
Rezultate mjerenja i kona~ni rezultat prikaìte pregledno na sljede}i na~in:

TABLICA 13.1
Dax/j.s.
ax/j.s.
ax =
a0 =
Da x =
Da 0 =
Da x
Da 0
ax
a0
Ex = E0
ax
DE x
Da x
Ex
a0
ax
Da0/j.s.
a0/j.s.
=
+
Da 0
a0
DE x = (
Da x
ax
Da 0
a0
) Ex =
Ex = E x DE x
2. Zadatak:
Iz mjerite elek tromotornu si lu galv an sk i h ~lan ak a s r az li ~i t i m k omb i n aci jama metalnih elek troda u e lek t r oli t u met od om k omp en z aci je
Galvanski ~lanak se sastoji od dvaju metala (M1 i M2) uronjena u elektrolit. Op}enito
su elektroliti uz metale razli~iti, pa je na slici 13.4 nacrtana i pregrada koja odvaja
elektrolite. Koncentracije elektrolita c1 i c2 u op}em slu~aju tako|er ne moraju biti
jednake.
Slika 13.4
78
To~ke A i B ~lanka koje se spajaju na kompenzacijski most, moraju biti od istog

metala, pa je na elektrodu M2 dodan zavr{etak na~injen od metala elektrode M1.
EMS galvanskog ~lanka ovisi o vrstama metala M1 i M2 te koncentracijama elektrolita
c1 i c2 koji su op}enito razli~ite otopine. Galvanski ~lanak se moè pojednostaviti tako
da su razli~ite metalne elektrode M1 i M2 uronjene u isti elektrolit.
Mjerenje
Na slici 13.5 vidite posudu sa elektrolitom u koju su uronjena dva metala. Na
raspolaganju imate razli~ite elektrode kao na pr. elektrode od bakra, cinka, aluminija i
grafita. Mjerenje na~inite tako da je elektroda od bakra uvijek prisutna, a mijenjajte
samo drugu elektrodu.
Slika 13.5
Za svaku kombinaciju dvaju metala na~initi tri mjerenja ax (relacija 13.1). Za kona~ni
rezultat EMS uzmite srednju vrijednost (ra~un pogre{aka opisan u 1. zadatku moè se
izostaviti). Tablica za uno{enje rezultata mjerenja koja se odnosi na jednu kombinaciju,
moè izgledati ovako:
TABLICA 13.2
Kombinacija metala:
Eo/V =
ax/j.s.
a0/j.s.
ax =
Ex = E0
bakar i __________________
a0 =
ax
a0
Na isti na~in prikaìte EMS bakra u kombinaciji s drugim metalima u galvanskom

~lanku.
79
XIV. ELEKTRI^NA VODLJIVOST ELEKTROLITA

Elektri~ni otpor R nekog vodi~a (otpornika) na zadanoj temperaturi definira se kao
odnos napona U na krajevima vodi~a i struje I koja te~e kroz presjek vodi~a, dakle,
R=
U
I
(14.1)
(T = konst.)
Relacija koja povezuje U, I i R poznata je kao Ohmov zakon za onaj dio strujnog
kruga koji obuhva}a otpornik otpora R. Indirektno mjerenje vrijednosti nepoznatog
elektri~nog otpora moè se na~initi mjerenjem napona U voltmetrom i jakosti struje I
ampermetrom. Me|utim, u praksi se ~esto za mjerenje otpora koristi kombinacija od
~etiri otpornika spojenih na izvor struje poznata kao Wheatstoneov most. Na slici 14.1
nacrtana je shema spajanja otpornika u Wheatstoneovom mostu na izvor struje.
R2
R1
x
R3
R4
IZVOR
STRUJE
Slika 14.1
Napon Uxy izme|u to~aka x i y ovisi o vrijednosti otpornika R1, R2, R3 i R4. Taj se
napon moè kontrolirati galvanometrom, voltmetrom ili ampermetrom. U posebnom
slu~aju, u kojem je Uxy = 0, vrijedi relacija
R1 R3
=
R2 R4
(14.2)
Kad je Uxy = 0, kaèmo da je Wheatstoneov most u elektri~noj ravnoteì. Wheatstoneov most i relaciju (14.2) moèmo iskoristiti za mjerenje vrijednosti jednog nepoznatog otpora pod uvjetom da su ostala tri otpora u strujnom krugu mosta poznata.
81
Elektri~ni otpor nekog otpornika pravilnog oblika ovisi o duljini L i presjeku A prema
relaciji
R=r
L
A
(14.3)
u kojoj je r veli~ina koja se naziva elektri~na otpornost. Ona ovisi o temperaturi i vrsti
tvari od koje je na~injen otpornik. Ako je R izraèn u omima (1W = 1V/A), L u metrima, a
A u m2, onda se r izraàva u Wm.
Recipro~na vrijednost otpora naziva se vodljivost i ozna~ava se slovom G (G=1/R).
Recipro~na vrijednost elektri~ne otpornosti naziva se elektri~na provodnost i ozna~ava
slovom s (s = 1/r). Jedinica za elektri~nu vodljivost je W-1 a jedinica za elektri~nu
provodnost je W-1 m-1.
Mjerenje elektri~ne provodnosti daje informaciju o tvari od koje je otpornik na~injen.
Npr. ako je vodi~ elektrolit, onda njegova provodnost ovisi o koncentraciji elektrolita. Da
bi se izbjegao utjecaj efekta elektrolize na mjerenje elektri~nog otpora elektrolita, rabi se
izvor izmjeni~nog napona. Na slici 14.2 kao izvor izmjeni~nog napona primjenjuje se
sekundar transformatora kod kojeg je primar spojen na napon gradske mreè. Jedan
otpornik (npr. R4) u Wheatstoneovom mostu je posuda s elektrolitom u koju su uronjene
metalne elektrode. Jedan od preostalih triju otpornika (npr. R3) mora biti promjenljiv
otpornik kod kojega se moè od~itati vrijednost otpora na posebnoj skali. Vrijednost otpora R1 i R2 su napisane na otpornicima. Napon Uxy izme|u to~aka x i y je izmjeni~an napon. Radi preciznijeg mjerenja taj se napon poja~ava. Prije spajanja poja~anog napona
na instrument napon se ispravlja u ispravlja~u, {to omogu}uje uporabu instrumenta za
istosmjernu struju (galvanometar, voltmetar ili ampermetar). Shema Wheatstoneova
mosta prilago|enog za mjerenje otpora elektrolita prikazana je na slici 14.2 u kojoj je
otpor elektrolita ozna~en sa R (R = R4), a vrijednost promjenljivog otpora sa R3.
ISPRAVLJA
R2
R1
POJAALO
R3
R
(R4)
IZVOR
IZMJENINE
STRUJE
Slika 14.2
Ravnoteà mosta (Uxy = 0) bit }e postignuta kad se vrijednost promjenljivog

otpora R3 namjesti tako da instrument I pokaè minimalni otklon. Pri postignutoj
ravnoteì mosta otpor elektrolita R bit }e, prema relaciji (14.2), jednak
82
R = R3
R2
R1
(14.4)
Elektri~na otpornost se ra~una iz relacije (14.3).

1. Zadatak:
Odredite elek tri~nu otporn ost i p r ov od n ost elek t r oli t a n a sob n oj t emperaturi
Prakti~na shema izvedbe Wheatstoneovog mosta skicirana je na slici 14.2. Otpornici
R1 i R2 spojeni su na priklju~nicama koje se nalaze na gornjem dijelu prednje plo~e.
Njihova vrijednost otpora se moè na}i napisana na samim otpornicima.
Ravnoteà mosta se uspostavlja promjenljivim otpornikom koji je spojen na lijeve
priklju~nice, na donjem dijelu prednje plo~e. Okretanjem dugmeta promjenljivi se
otpornik moè namjestiti na bilo koju vrijednost u intervalu od 0 do maksimalne
vrijednosti.
Otpornik R je posuda s elektrodama u elektrolitu. Elektrode su spojene na desne
priklju~nice u donjem dijelu prednje plo~e.
Ravnoteà mosta se uspostavlja namje{tanjem vrijednosti otpornika R3 tako da instrument I pokaè minimalni otklon. Nakon {to je postignuta ravnoteà mosta vrijednost
otpora R elektrolita moè se izra~unati iz relacije (14.4) u koju ulaze vrijednosti otpora R1
i R2 (vrijednost pro~itati na samim otpornicima) i postavljena vrijednost promjenljivog
otpornika R3.
Mjerenje
Na slici 14.3 nacrtana je staklena posuda s elektrolitom i uronjenim elektrodama.
Razmak L elektroda moè se mijenjati. Iz relacije (14.3) proizlazi da je otpornost elekA
trolita jednaka r = R . Presjek elektroda A izmjerite samo ako nije unaprijed zadan.
L
L
Slika 14.3
Razmak izme|u elektroda u elektrolitu najjednostavnije je izmjeriti ravnalom. Na~inite tri mjerenja s razli~itim razmakom izme|u elektroda L. Elektri~nu otpornost
izra~unajte iz relacije (14.3), a provodnost iz relacije s = 1/r.
83
Rezultate mjerenja prikaìte na sljede}i na~in:
TABLICA 14.1
R1/W =
L/m
R3/W
s=
Ds
Dr =
r/Wm
R/W
r =
Dr
A/m2 =
R2/W =
Ds =
Dr
r
Dr
r
Dr/Wm
=
s=
s = s Ds
r = r Dr
2. Zadatak:
Odredite ov isnost otpora i v od lji v ost i elek t r oli t a o k on cen t r aci ji ot opi n e na sobnoj temperaturi
Za mjerenje se primjenjuje shema Wheatstoneovog mosta skicirana na slici 14.2.
Vrijednosti otpora R1 i R2 su napisane na otpornicima koji se nalaze u gornjem dijelu
prednje plo~e. Promjenljiv otpornik R3 priklju~en je na lijevoj strani prednje plo~e.
Okretanjem dugmeta otpor R3 se moè namjestiti na bilo koju vrijednost u intervalu od 0
do maksimalne vrijednosti. Otpornik R je elektrolit u staklenoj posudi s uronjenim
elektrodama. Elektri~na ravnoteà mosta se namje{ta promjenljivim otpornikom R3 sve
dok instrument I ne pokaè minimalni otklon. Vrijednost otpora elektrolita ra~una se po
relaciji (14.4).
Mjerenje
Na raspolaganju imate boce na kojima su ozna~ene koncentracije otopina. Prije
nalijevanja elektrolita potrebno je da staklenu posudu za mjerenje otpora elektrolita
dobro obri{ete.
Nakon mjerenja elektrolit vratite u posudu s odgovaraju}om koncentracijom. Rezultate mjerenja zapi{ite u sljede}u tablicu 14.2:
84
TABLICA 14.2.
koncentracija
c1
c2
c3
c4
c5
R/W
G/W-1
Krivulju koja pokazuje ovisnost otpora R o koncentraciji elektrolita nacrtajte na

milimetarskom papiru. Na drugom komadu milimetarskog papira nacrtajte ovisnost
elektri~ne vodljivosti o koncentraciji otopine. Jedinice na grafikonu prilagodite dimenzijama priloènih milimetarskih papira. Obje krivulje moète nacrtati i na istom komadu
milimetarskog papira.
85
XV. DEFORMACIJA ^VRSTOG TIJELA

Djelovanje vanjskih sila Fv na neko ~vrsto tijelo moè dovesti do promjene oblika koju
nazivamo deformacija. Unutar tijela djeluju elasti~ne sile koje se suprotstavljaju deformaciji i nastoje tijelu vratiti prvobitni oblik. Unutra{nja elasti~na sila F koja djeluje na
jedinicu povr{ine presjeka tijela S naziva se naprezanje P i definirano je jednad`bom:
P=
F
S
(15.1)
Deformacija tijela ovisi o naprezanju. Pri pove}anju vanjskih sila raste naprezanje, ali i
deformacija. Najjednostavniji oblik deformacije je linearno istezanje tijela, prikazano na
slici 15.1.
S0
FV
L0
L
Slika 15.1
Tijelo je jednim krajem u~vr{}eno za podlogu. Na drugi kraj djelujemo silom Fv zbog
~ega }e se po~etna duljina Lo pove}avati sve dok se vanjska sila Fv ne izjedna~i s
unutra{njom silom F:
Fv = F
(15.2)
U poloàju ravnoteè tijelo ima duljinu L. Istodobno se po~etna povr{ina presjeka

tijela So smanjila na S. Deformacija rastezanja D odre|ena je relativnim produljenjem
tijela:
D=
DL
L0
(15.3)
87
Za malo naprezanje, kad ono raste upravno proporcionalno s deformacijom, odnos

naprezanja prema deformaciji moè se prikazati Hookeovim zakonom:
P=YD
(15.4)
gdje je Y Youngov modul elasti~nosti.

1. Zadatak:
Mjerenje k riv ulje rastez anja gu me
Elasti~na svojstva ~vrstog tijela opisuje krivulja rastezanja. Ona je ovisnost naprezanja P o deformaciji D. Oblik krivulje odre|en je gra|om i svojstvima materijala od
kojeg je na~injeno tijelo. U vje`bi se mjeri krivulja rastezanja gume (sl. 15.2).
P/106 Nm-2
6
5
4
3
2
1
0
0,0
0,2
0,4
0,6
D0,8
Slika 15.2
Pri manjim naprezanjima postoji prakti~ki linearna ovisnost o deformaciji, pa to

podru~je moèmo opisati Hooke-ovim zakonom elasti~nosti. Tijekom ve}ih optere}enja dolazimo u podru~je nelinearnih elasti~nih deformacija. Oblik ove krivulje moèmo
objasniti strukturnom gra|om gume. Guma ili polibutadien ima amorfnu strukturu sastavljenu od umreènih polimernih lanaca. Procesom vulkanizacije dolazi do popre~nog povezivanja ovih lanaca kemijskim vezama koje sadrè sumpor, tzv. sumpornim
mostovima. Pri linearnom naprezanju kod rastezanja dolazi do ure|enja strukture - do
usmjeravanja polimernih lanaca u pravcu djelovanja vanjske sile. To je podru~je linearnog dijela krivulje rastezanja. Daljnje pove}anje sile uzrokuje sve manje deformacije, jer
popre~ne sumporne kemijske veze sprje~avaju izravnavanje polimernih lanaca. Tek
mnogo ve}a primijenjena sila uzrokuje prekid popre~nih kovalentnih veza i makroskopsko kidanje materijala.
Mjerenje
Ure|aj za mjerenje nalazi se na drvenoj podlozi u~vr{}enoj na stol. Na slici 15.3
prikazana je skica ure|aja. Gumena traka, kru`nog presjeka duljine Lo, pri~vr{}ena je
88
na jednom kraju pomo}u {kripca, a drugi kraj trake pridràvan je drvenim nosa~em. Na
taj kraj je privezano tanko uè s kukicom, na koju se preko koloturnika mogu objesiti
utezi razli~itih masa. Svaki uteg ima na gornjem i donjem kraju kukicu, tako da razli~itim
kombinacijama utega moèmo po volji mijenjati ukupnu masu. Na drvenoj podlozi
nalazi se mjerna skala, na kojoj moèmo od~itati produljenje gume DL, pomo}u
kazaljke K na kraju gumene trake. Promjer (2r) gume odre|ujemo pomo}u mikrometarskog sata, koji omogu}uje mjerenje s to~no{}u 0,01 mm.
Slika 15.3
Izmjerite duljinu Lo neoptere}ene gume. Na kukicu uèta vje{ajte redom utege

prema priloènom uputstvu na stolu. Svaki put na skali od~itajte produljenje gume DL,
te pomo}u mikrometarskog sata izmjerite promjer 2r.
Rezultate mjerenja unesite u sljede}u tablicu:
TABLICA 15.1
F/N
DL/mm
D=
DL
L0
2r/mm
Lo =
r/mm
mm
89
S/mm2
P/106Nm-2
Izra~unajte naprezanje P i duljinsku deformaciju D za razli~ite sile F. Nacrtajte krivulju

rastezanja na milimetarskom papiru i na njoj odredite podru~je linearnih elasti~nih
deformacija.
Izra~unajte Youngov modul elasti~nosti Y na linearnom dijelu krivulje elasti~nosti; Y
= P/D.
90
XVI. ANALIZA PERIODI^NOG NAPONA

Napon na krajevima otpora kroz koji te~e struja (pad napona), odnosno EMS
nekog izvora struje, moè biti stalan (neovisan o vremenu) ili promjenljiv (ovisan o
vremenu). Poseban slu~aj promjenljivog napona jest periodi~an napon. Za svaki napon
v(t) koji se periodi~ki mijenja u vremenu, vrijedi relacija
v(t + T) = v(t)
(16.1)
koja pokazuje da napon, nakon isteka vremena T, poprima istu vrijednost. Vrijeme T se
naziva perioda izmjeni~nog napona. Recipro~na vrijednost periode jednaka je frekvenciji izmjeni~nog napona.
Najjednostavniji izmjeni~ni napon je napon koji se mijenja s vremenom kao funkcija
sinus. Za takav napon moèmo napisati
(16.2)
v(t) = Vosinwt
Tu je sa Vo ozna~ena amplituda, a sa w je ozna~ena je kru`na frekvencija (w = 2p/T =

2pf). Na slici 16.1 vidimo grafi~ki prikaz napona koji se mijenja kao funkcija sinus.
Slika 16.1
Kako se vidi iz relacije (16.2) i slike 16.1, sinusni napon je potpuno odre|en ako je
zadana perioda T (ili frekvencija f = 1/T) i amplituda Vo. Na primjer, ako je slu~ajno T =
0,01s a Vo = 3V, jednad`ba takvog sinusnog napona bit }e
v(t) = (3V) sin (200ps-1) t
91
Op}enitiji slu~aj imamo kad je napon periodi~an, ali se ne mijenja kao funkcija sinus.
Svaki takav napon ima svoje zna~ajke po kojima se razlikuje od drugih periodi~nih
napona. Na slici 16.2 imamo primjer proizvoljnog peridi~nog napona.
v(t)
T= T1
Slika 16.2
Kako vidimo perioda T, koju }emo kod nesinusnih napona ozna~avati s T1, moè se
lako uo~iti na grafi~kom prikazu. Znamo li periodu, frekvenciju moèmo izra~unati
prema relaciji
f1 = 1/T1.
U Fourierovom pou~ku se tvrdi da se svaka periodi~ka funkcija moè prikazati kao
suma od beskona~no mnogo elementarnih funkcija sinus i kosinus. Na primjer, ako se
razvojni red sastoji od funkcija sinus, onda se periodi~na funkcija moè prikazati kao
(16.3)
v(t) = A1sin 2pf1t + A2sin 2pf2t + ...
Frekvencija f1 se naziva osnovna frekvencija a frekvencija f2, f3 itd. su vi{e frekvencije.

One su vi{ekratnici osnovne frekvencije, pa vrijedi f2 = 2f1, f3 = 3f1, itd. Veli~ine A1, A2, A3
itd. nazivaju se amplitude osnovne i vi{ih frekvencija. Svaka periodi~na funkcija v(t)
periode T1 ima svoje karakteristi~ne amplitude po kojima se takve funkcije me|usobno
razlikuju. Odre|ivanje amplitude A1, A2, A3 ..., naziva se Fourierovom analizom funkcije
v(t).
Rezultat Fourierove analize se da zgodno prikazati u grafi~kom prikazu u kojem se
daje ovisnost amplituda o frekvencijama. Na slici 16.3 vidimo prikaz jedne periodi~ne i
nesinusne funkcije u kome je prikazano prvih 6 ~lanova reda. Tipi~an primjer periodi~ne
ovisnosti napona o vremenu s kojim se naj~e{}e susre}emo u medicini je napon
EKG-a, prikazan na slici 16.4. Napon EKG-a mjeri se izme|u dvije to~ke na povr{ini
ljudskog tijela (na primjer izme|u jedne ruke i jedne noge). Ako iz grafi~kog prikaza
pro~itamo da je T1 = 0,833 s, onda moèmo izra~unati da je osnovna frekvencija f1 =
1,2 Hz, {to odgovara 72 titraja u minuti.
Op}enito se analiza izmjeni~nog napona sastoji od:
a) prikazivanja ovisnosti v(t) o vremenu uz mjerenje osnovne periode T1, odnosno
osnovne frekvencije f1 = 1/T1. Ako je rije~ o naponu koji se mijenja kao funkcija sinus,
potrebno je mjeriti i amplitudu.
92
A1
A2
A3
f1 f2 f3
A4
A5
f4
f5
A6
f6
Slika 16.3
V(t)
T1
T
Slika 16.4
b) prikazivanja ovisnosti amplituda o frekvenciji. Ovaj prikaz je, zapravo grafi~ki

prikaz Fourierove analize.
1. Zadatak:
Zadan je iz v or sinusnog nap on a. Iz mjer i t e s p omo}u osci losk op a p er iodu i amplitudu i napi{ite mat emat i ~k i i z r az z a ov i sn ost n ap on a v (t ) o
vremenu.
U ovom se zadatku analiza sinusnog napona izvodi tako, da napon v(t) prikaèmo na
osciloskopu i izmjerimo periodu T i amplitudu A. Poznavaju}i T (odnosno f) i A, moèmo
napisati ovisnost v(t) prema relaciji 16.2.
Osciloskop se naj~e{}e primjenjuje kao ure|aj s pomo}u kojeg moèmo prikazati
ovisnost periodi~nog napona o vremenu. Osnovni dio osciloskopa je katodna cijev,
koja je shematski prikazana na slici 16.5. To je stakleni balon posebnog oblika iz kojeg
je isisan zrak. U uèm kraju balona nalazi se izvor brzih elektrona elektronski top.
Elektroni izlaze iz uàrene katode K koja se grije strujom {to prolazi ìcom. Izme|u
cilindra A, koji djeluje kao anoda, i katode K postoji napon U od nekoliko tisu}a volta.
93
Elektroni koji izlaze iz katode K ubrzavaju se u prostoru izme|u katode i anode. Brzina v
kojom se elektroni gibaju prema ekranu osciloskopa, moè se izra~unati iz relacije:
eU =
mv 2
2
Tu je s e ozna~en naboj elektrona, a s m masa elektrona.
Slika 16.5
Snop elektrona (katodne zrake) prolazi izme|u dvaju parova otklonskih plo~ica
ozna~enih s X i Y i pada na luminicsentni sloj ekrana. Na mjestu u koje udaraju katodne
zrake vidi se s vanjske strane ekrana svijetla mrlja.
T0
NAPON
C
VRIJEME
Slika 16.6
Na otklonske plo~ice ozna~ene s X dovodi se periodi~ni napon periode T, kod kojeg

krivulja vremenske ovisnosti podsje}a na zupce pile (slika 16.6).
Takav pilasti napon postupno raste od to~ke A do to~ke B pa se skoro trenutno
smanjuje do to~ke C. Pilasti napon uzrokuje promjenljivo elektri~no polje izme|u
plo~ica X koje svjetlu mrlju prvo pomi~e od lijeva na desno (pilasti napon izme|u to~aka
94
A i B na slici 16.6), a zatim naglo vra}a na po~etni lijevi poloàj (pilasti napon izme|u
to~aka B i C na slici 16.6).
Na otklonske plo~ice ozna~ene s Y, koje otklanjaju katodne zrake u smjeru gore
dolje, dovodi se napon periode T koji èlimo prikazati na ekranu. Da se slika ne bi
pomicala lijevo-desno, potrebno je da bude ispunjen uvjet sinkronizacije koji traì da je
nT = To (n = 1, 2, 3, ...). Na primjer, ako promatramo napon koji se mijenja s vremenom
kao funkcija sinus i ako je n = 2 ({to zna~i da je perioda sinusne funkcije upola manja od
periode pilastog napona), vidjet }emo na ekranu dvije periode sinusne funkcije. Ako je,
na primjer, n = 4, na ekranu }e biti ~etiri periode sinusne funkcije. Uvjet sinkronizacije
nT = To se moè ostvariti ru~no s pomo}u posebnog dugmeta. Ima osciloskopa kod
kojih se sinkronizacija odvija automatski {to je od posebnog interesa kada èlimo da
nam osciloskop stalno pokazuje nepomi~nu krivulju elektrokardiograma, ~ak i kad rad
srca nije jednolik. Kad je To velik, mrlja ide sporo preko ekrana prikazuju}i mnogo
perioda napona koji prikazujemo na ekranu.
Na slici 16.7 prikazana je prednje plo~a osciloskopa koji je na raspolaganju studentima. Na ekranu E nacrtana je vertikalna i horizontalna mreà koja sluì za mjerenje
napona (vertikalna skala) i vremena (horizontalna skala). Osciloskop se uklju~uje
glavnim prekida~em G koji se nalazi desno od ekrana. Ispred njega nalazi se dugmad
za regulaciju intenziteta mrlje (S) i regulacije fokusa (F). Slika se na ekranu moè
pomicati u smjeru gore-dolje dugmetom za vertikalno pomicanje V. Pomicanje slike u
horizontalnom smjeru vr{i se dugmetom H. Velikim dugmetom VB regulira se vrijednost
jednog djeli}a horizontalne skale (vremenska baza). Isto tako, velikim dugmetom PO
regulira se poja~anje, a time i vrijednost jednoga djeli}a vertikalne skale. Na primjer, ako
je dugme VB na oznaci 2, to zna~i da svaka stranica kvadrati}a horizontalne skale vrijedi
2 milisekunde. Na primjer, ako je dugme PO na oznaci 3, onda to zna~i da svaka
stranica kvadrati}a vertikalne skale vrijedi 3 volta. O detaljima rukovanja i funkciji ostalih
dugmeta student }e dobiti informacije od demonstratora.
Slika 16.7
Mjerenje
S pomo}u kabela spojite osciloskop sa izvorom sinusnog napona. Nakon {to ste
dobili nepomi~nu sliku na ekranu o~itajte periodu T (koju }ete izraziti u sekundama) i
95
amplitudu A (koju }ete izraziti u voltima) te s pomo}u relacije 16.2 napi{ite matemati~ku
ovisnost sinusnog napona o vremenu.
2. Zadatak:
Zadan je iz v or periodi~k o g n esi n u sn og n ap on a. Iz mjer i t e s p omo}u
osci losk opa periodu i iz ra~unajt e fr ek v en ci ju . Sk i ci r ajt e k r i v u lju s ek r an a
osci losk opa i oz na~ite na k ri v u lji v r i jed n ost p er i od e.
U ovom zadatku treba izmjeriti periodu periodi~nog (nesinusnog) napona. Ovisnost
napona o vremenu treba prvo prikazati na ekranu osciloskopa {to pruà mogu}nost
mjerenja periode. Prije mjerenja prou~iti opis osciloskopa iz teksta u 1. zadatku.
Mjerenje
S pomo}u kabela spojite osciloskop na izvor perodi~nog napona. Nakon {to ste
dobili nepomi~nu sliku na ekranu, izmjerite periodu T1. Iz periode T1 frekvenciju izra~unajte prema relaciji f1 = 1/T1. Budu}i da izvor ne daje periodi~ni napon koji se mijenja
kao funkcija sinus, preostaje samo da na milimetarskom papiru {to vjernije skicirate
ovisnost v(t) i na crteù ozna~ite periodu T1.
3. Zadatak:
Izmjerite s pomo}u z aporne u r e p er i od u i fr ek v en ci ju jed n og p acemakera k oji je ranije bio ugra| en u p aci jen t u
Na raspolaganju je pacemaker kojemu je izlaz preko poja~ala spojen na zvu~nik.
Kada sinusni napon spojimo na zvu~nik, ~ujemo ton s frekvencijom koja odgovara
frekvenciji sinusnog napona. To isto vrijedi i za napon koji je periodi~an, ali nije sinusni.
Napon s frekvencijom manjom od 20 Hz ~ujemo u zvu~niku kao odvojene zvu~ne
udarce. Pri vrlo niskim frekvencijama (na primjer od nekoliko Hz) takve udarce moèmo
brojiti. Ta ~injenica nam omogu}uje mjerenje frekvencije i bez osciloskopa.
PACEMAKER
POJAALO
ZVUNIK
Slika 16.8
96
Mjerenje
Na slici 16.8 vidi se pacemaker koji je preko poja~ala spojen na zvu~nik. Iz zvu~nika
se ~uju udari koje moète brojiti. Frekvenciju pacemakera moète odrediti tako da
zapornom urom mjerite vrijeme t za koje se ~uje N otkucaja. Perioda pacemakera bit }e
T = t/N, a frekvencija f = 1/T.
97
XVII. APSORPCIJA g-ZRAÊNJA

Radioaktivnim raspadom nazvan je proces transformacije nestabilnih jezgara u
stabilne jezgre emisijom ~esti~nog i elektromagnetskog zra~enja. Stabilnost jezgre
odre|ena je energijom veze po nukleonu. Jezgra je stabilna ako je energija veze po
nukleonu oko 8 MeV. Takve su uglavnom sve jezgre do masenog broja 208. One iznad
tog broja imaju energiju veze manju od 8 MeV, pa su nestabilne. Jezgre se stabiliziraju
nuklearnim transformacijama emitiranjem a i/ili b ~estica i g elektromagnetskog zra~enja.
a
~estica je vrlo stabilna tvorba od dvaju protona i dvaju neutrona (jezgra helija),
dakle dvostruko je pozitivno nabijena
b-
~estica je elektron koji iz jezgre izlazi nakon transformacije neutrona u proton

1
0
b+
n 11 p + b -
~estica je pozitron, nosilac pozitivnog jedini~nog naboja, a osloba|a se iz jezgre pri transformaciji protona u neutron
1
1
p 01n + b +
êsti~nim zra~enjem mijenja se dakle broj protona, a to zna~i da nastaje nova jezgra.
Tako nastala jezgra vrlo se ~esto emisijom g elektromagnetskog zra~enja energetski
stabilizira. Za detekciju radioaktivnog zra~enja sluì interakcija zra~enja s elektronima u
atomima i molekulama sredstva kroz koje zra~enje prolazi. Naime, dio energije zra~enja
prenosi se na elektrone u tvari i uzrokuje promjenu njihova energetskog stanja. Zbog
toga se pri prolazu radioaktivnog zra~enja kroz tvari smanjuje intenzitet zra~enja.
Intenzitet zra~enja (Wm-2) je koli~ina energije radioaktivnog zra~enja koja u jednoj
sekundi pro|e kroz povr{inu jednog m2.
Smanjenje intenziteta g zra~enja pri prolazu kroz tvar opisano je eksponencijalnim
zakonom
I = Ioe- m/r d
(17.1)
gdje je I intenzitet zra~enja koje je pro{lo kroz apsorber debljine d i masenog

koeficijenta apsorpcije m/r (m je linearni koeficijent apsorpcije, a r je gusto}a apsorbera). Jedinica masenog koeficijenta apsorpcije je g-1cm2. Debljina d je umnoàk
linearne debljine (cm) i gusto}e apsorbera (g cm-3) te se izraàva u g cm-2. Io je intenzitet
zra~enja koje je pro{lo kroz apsorber debljine 0 g cm-2, dakle intenzitet zra~enja koje je
u{lo u apsorber.
99
Za odre|ivanje energije g kvanta korisna veli~ina je poludebljina apsorbera d1/2. Ta

veli~ina definirana je kao ona debljina apsorbera za koju je intenzitet izlaznog zra~enja
dva puta manji od intenziteta ulaznog zra~enja. Dakle,
I = Io/2 = Io -m/r d1/2
to jest
d1/2 =
ln2
m /r
(17.2)
Poludebljina neke tvari ovisi o energiji g kvanta (sl. 17.1).
Slika 17.1
Taj podatak sluì za odre|ivanje energije g kvanta koji osloba|a promatrana radioaktivna jezgra.
1. Zadatak:
Odredite energiju g k v anta emi t i r an og i z r ad i oak t i v n og i z v or a, mjer e}i
apsorpciju u olov u
Jednad`ba (17.1) moè se pisati i o obliku
N = No e-m/r d
17.3
gdje je No broj g fotona odre|ene energije koji su u jednoj sekundi u{li u apsorber, a
N je broj fotona na izlazu iz apsorbera izmjeren u jednoj sekundi.
100
Ovisnost broja propu{tenih fotona o debljini apsorbera za neki odre|eni izvor g

kvanta grafi~ki je prikazana na slici 17.2.
Slika 17.2
Poludebljina apsorbera moè se odrediti iz te funkcije tako da se na grafu pro~ita

apscisa to~ke u kojoj je ordinata No/2.
Kad se eksponencijalna funkcija grafi~ki prikaè u semilogaritamskom mjerilu, prikaz
je pravac (sl. 17.3):
log N = log No - m/r log e d
(17.4)
Takav prikaz je pogodniji jer se s manje to~aka moè to~no odrediti funkcija 17.3, a
onda i poludebljina.
Slika 17.3
101
S pomo}u od~itane vrijednosti poludebljine apsorbera moè se iz grafa na slici 17.1

odrediti energija emitiranog g kvanta.
Opis ure|aja
Glavni dijelovi ure|aja za mjerenje apsorpcije g zra~enja prikazani su na sl. 17.4. To
su Geiger-Mllerov broja~ (1), olovni toranj (2) s policama za izvor (3) i za apsorbere (4) i
elektroni~ko brojilo (5).
G-M broja~ je evakuirani stakleni cilindar s dvije koncentri~ne elektrode, cilindri~ne
katode i {tapi~aste anode smje{tene u osi katode. Za detekciju radioaktivnog zra~enja
7
5
4
3
Slika 17.4
G-M broja~em primjenjuje se proces ionizacije molekula plina. G-M broja~ ispunjen je
smjesom plemenitih plinova, a elektrode su mu spojene na visok istosmjeran napon.
Radni napon G-M broja~a u ovoj vje`bi je 375 V. Kad g zra~enje u|e u G-M, atomi
odnosno molekule plina se ioniziraju te zato putuju prema odgovaraju}im elektrodama.
Nastaje elektri~ni impuls koji se registrira na elektroni~kom ure|aju. Veli~ina impulsa ne
ovisi o vrsti niti o energiji radioaktivnog zra~enja. Na elektroni~kom brojilu (5) ~itamo
broj otkucaja (6) koji je proporcionalan broju kvanata g zra~enja koji su u{li u G-M
broja~.
G-M broja~ smje{ten je u olovni toranj da bi se broja~ za{titio od zra~enja iz okoline i
da se to~no definira povr{ina ulaska radioaktivnog zra~enja. Ispod prozora broja~a, na
donju policu (3) stavi se prou~avani izvor, a na gornju policu izabrani apsorber. Va`no je
napomenuti da G-M broja~ mjeri i ~esti~no i elektromagnetsko zra~enje, ali ih ne
razlikuje.
Mjerenje
Namjestite radni napon broja~a na 375 V, a na brojilu namjestite nulu pritiskom na
dugme (7).
102
Potrebno je izmjeriti osnovno radioaktivno zra~enje, dakle ono koje je uvijek prisutno
u prostoriji bez obzira na promatrani izvor. Mjerite ga tako da zatvorite police tornja bez
izvora i bez apsorbera. Ionizaciju uzrokovanu osnovnim zra~enjem mjerite 10 minuta.
Po~injete istodobnim uklju~ivanjem brojila i zapornog sata. Izra~unajte osnovno zra~enje u 1 minuti.
Na donju policu tornja stavite g izvor, a na gornju stavljajte redom 5 olovnih apsorbera. Za svaki apsorber mjerite broj otkucaja po pet minuta. Taj broj proporcionalan je
broju fotona koji su pro{li kroz apsorber. Podatke unesite u tablicu. Ako od broja
izmjerenih otkucaja oduzmete otkucaje osnovnog zra~enja, dobit }ete broj otkucaja
izazvan samo g fotonima zra~enja iz izvora.
Nacrtajte u semilogaritamskom prikazu ovisnost broja (N-b) o debljini apsorbera.
Grafi~ki odredite No i poludebljinu olova prema sl. 17.3. Pro~itajte s grafikona (sl. 17.1)
energiju g kvanta promatranog radioaktivnog izvora.
Osnovno zra~enje
U 10 min
U 1 min
B=
b=
Rezultati mjerenja propu{tenog zra~enja

d/g cm-2
Nu 5 min
N u 1 min
1,4
2,2
3,4
4,3
6,9
No =
d1/2 =
E = hn =
g cm-2
MeV
Maseni koeficijent apsorpcije izra~unajte iz relacije 17.2.

m/r =
g-1cm2
103
N-b

Fizika-2004 2014

Transféré par

Informations du document

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Fizika-2004 2014

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

VJE@BE IZ FIZIKE

Urednici: Maja Balarin i Dalibor Broz

SVEU^ILI[TE U ZAGREBU - MEDICINSKI FAKULTET

BIBLIOTEKA UD@BENICI I PRIRU^NICI

Grafi~ko oblikovanje teksta

Drugo, izmijenjeno izdanje, Zagreb, 1999.

Grafi~ko prikazivanje rezultata

II. NAPETOST POVR[INE TEKU]INE

III. VISKOZNOST TEKU]INE

IV. PROTJECANJE TEKU]INE KROZ CIJEV

VI. SPECIFI^NI TOPLINSKI KAPACITET ^VRSTOGA TIJELA

VII. INDEKS LOMA

XII. ELEKTRI^NI STRUJNI KRUGOVI

XIII. ELEKTROMOTORNA SILA (EMS) IZVORA STRUJE

XIV. ELEKTRI^NA VODLJIVOST ELEKTROLITA

XV. DEFORMACIJA ^VRSTOGA TIJELA

XVI. ANALIZA PERIODI^NOG NAPONA

XVII. APSORPCIJA g-ZRA^ENJA

b) srednja apsolutna pogre{ka; srednja vrijednost svih apsolutnih pogre{aka

Dx1 + Dx2 +... Dxn

c) relativna pogre{ka; omjer apsolutne pogre{ke i srednje vrijednosti mo`e se

Ovako ispisan rezultat sadr`i previ{e znakova dobivenih isklju~ivo matemati~kim

ili, {to je isto

Veli~inu koju izra~unavamo ozna~it }emo sa x, a mjerene veli~ine sa a, b, c, ... .

a srednja se apsolutna pogre{ka od x dobiva mno`enjem srednje relativne pogre{ke

S ovim se pravilima mogu izra~unati pogre{ke i za neke slo`enije slu~ajeve.

ili, ako je x = Ka3

U svim ovim slu~ajevima redoslijed ra~unanja je ovakav: nakon mjerenja na|u se

GRAFI^KO PRIKAZIVANJE REZULTATA

termometru mo`e temperatura od~itati na 0,1o C, na koordinatnoj osi temperature treba

Budu}i da obujam ovisi o temperaturi, to je i gusto}a temperaturno ovisna veli~ina. Pri

Mohrova vaga je poluga nejednakih krakova. Poluga je u ravnote`i kada su momenti

Du`i krak, duljine L, podijeljen je oznakama na 10 jednakih dijelova. To zna~i da je

Primjer: za polo`aje utega sa slike 1.2 slijedi da je

Iz izra~unatih srednjih vrijednosti uzgona Uv i Ut izra~unajte srednju vrijednost

Kona~ni rezultat napi{ite u obliku:

II. NAPETOST POVR[INE TEKU]INE

Koeficijent s naziva se napetost povr{ine teku}ine i mjeri se u Jm-2.

Ona se naziva sila napetosti povr{ine F i proporcionalna je duljini d:

Na temelju relacije (2.2) izvodi se druga jedinica za napetost povr{ine: Nm .

Prema tome, u trenutku otkidanja kapi vrijedit }e relacija:

odnosno, uzev{i u obzir da je P = mg i relaciju (2.2), dobivamo

Metoda odre|ivanja napetosti povr{ine teku}ine s pomo}u stalagmometra, osniva

Povucite vodu u stalagmometar i izmjerite broj kapi n1 u obujmu V. Mjerenje ponovite

Izra~unajte srednju vrijednost za relativnu i apsolutnu napetost povr{ine:

te srednju relativnu i srednju apsolutnu pogre{ku za s2:

Napi{ite kona~an rezultat u obliku:

III. VISKOZNOST TEKU]INE

Izme|u dvaju susjednih slojeva djeluje sila:

Ova sila proporcionalna je povr{ini sloja i gradijentu brzine u smjeru okomitom na

Ova relacija naziva se Poiseuille-ov zakon i na njoj se osniva metoda odre|ivanja

vrijeme potrebno da iste~e koli~ina teku}ine odre|enog obujma V. Viskoznost teku}ine,

Prema tome izraz (3.5) za relativnu viskoznost teku}ine svodi se na oblik:

a apsolutna viskoznost je tada:

Izra~unajte srednju relativnu i apsolutnu viskoznost iz relacije (3.7) i (3.8):

te srednju relativnu i srednju apsolutnu pogre{ku za h2:

Napi{ite kona~an rezultat u obliku:

IV. PROTJECANJE TEKU]INE KROZ CIJEV

Cijev s ugra|enim manometrima pri~vr{}ena je jednim krajem na bocu s tubusom u

TABLICA 5.1 TLAK ZASI]ENE VODENE PARE E/Pa

Ako sa ts ozna~ite temperaturu suhog termometra, a sa tm mokrog, veza izme|u

VI. SPECIFI^NI TOPLINSKI KAPACITET ^VRSTOGA TIJELA

U (6.1) m je masa sustava a DT razlika kona~ne T2 i po~etne T1 temperature sustava

a toplo tijelo je predalo koli~inu topline Qt