PROS TO R

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Izvomi znanstveni

lanak

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

UDK 72.033:623(497.5)

GRIJANJE U SREDNJOVJEKOVNIM
BURGOVIMA KONTINENTALNE
HRVATSKE
Kamini, dimnjaci i kaljeve pei
Zorislav Horvat
Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture, Zagreb
Primljeno: 3. rujna 1994.

Saetak
Sastavni dio stambenih graevina jesu mjesta za grijanje: ognji~ta,
kamini, kaljeve pei i na njih vezani dimnjaci.
Samo su rijetka ognji~ta ouvana. Kamini su stariji ureaji,
uglavnom vezani na dimnjake radi odvoenja dima. Napa kamina
bila je plastini prostomi element te se od najstarijih vremena
njezinu izgledu pridavala velika pozomost. Za izradu napa esto
je slullla opeka kao vatrostalni materijal. Dimnjak je graen u
vanjskom zidu radi jednostavnijeg izvoda na krov i za~tite od
proki~njavanja. Postava kamina ovisila je o njihovoj namjeni, vre
menu nastanka i obliku prostora.
Kaljeve su pei otkrie kasnijih stoljea iako one ne iskljuuju
postojanje kamina, dapae, povezane su s njima. Sve vee
prostorije i vi~i livotni standard pridonijeli su razvoju i sve e~oj
ugradnji kalje vih pei u stambene objekte. Podrijetlo tih pei
vjerojatno treba traliti u glinenim peima obinih ljudi, iz kojih su
se razvile sav~enije kaljeve pei, i to najprije u Austriji i JUlnoj
Njemakoj. Prve kaljeve pei, one iz druge polovice 14. i iz 15.
st., bogato su ukra~ene te su istodobno bile odraz razvoja gotike
arhitekture i umjetnikog obrta. Karakteristino je da razvoj pei
na prostorima Srednje Europe odreuju kraljevske radionice u
Budimu, Vi~egradu i Nyeku, a modele izrauju vrhunski umjetnici.
U 16. st. u brani-kUlama ka~tela na granici prema Turcima
vjerojatno su ugraenivane glinene pei slonastim penjacima
jer su ti zahvati bili ogranieni ratnim uvjetima, manjkom sred
stava i relativno malim prostorom kula.
Arheolo~ka iskopavanja na svim srednjovjekovnim objektima
pokazala su da je kaljevih pei bilo posvuda i da su bile redoviti dio
opreme stambenih prostora.

215

PRoSTOR

VoL 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Srednovjekovni su burgovi1 ipak bili dosta skromno ureeni, a komfor

su inili samo neki jednostavni elementi: natkrivene galerije, zahod na
konzolama, uzidane stube, kamene klupe u velikoj nii uz prozore i
kamini, kasnije i kaljeve pei. Oba elementa - kamin i kaljeva pe, vezani
su na dimnjak, koji je odvodio dim i omoguavao njihovo funkcioni
ranje. Kamini su bili smjeteni u glavnoj stambenoj prostoriji - ona koju
bismo danas nazvali dnevnim boravkom, u kuhinjama, pretprostorima
dvorana ili pak u kulama, gdje se straa zimi grijala. Kaljeve su pei ipak
smjetane iskljuivo u dnevni boravak, gdje su trebale osigurati ugod
nost tog prostora.
Kamine susreemo ve u 13. st. u nekim ouvanim burgovima, iako ih
je najvjerojatnije bilo i prije jer su najslinije praobliku - otvorenom
ognjitu. Tijekom vremena i s porastom ivotnog standarda u nas je to
uglavnom vezano za IS. st. - osim kamina javljaju se i kaljeve pei. One
su, dakako, bolje zagrijavale prostorije, a umjetniki obraene, bile su
ukras u prostoriji i simbol prestia.
S obzirom na podruje autorova interesa, a to je gotika arhitektura i za
nju vezana granina razdoblja - romaniko-ranogotiko i kasnogotiko
renesansno, u ovom su prikazu obraeni primjeri is tog razdoblja. Istina,
treba rei da je to samo dio u razvoju ureaja za jednostavnu namjenu
- iskoritenje vatre - na putu prema dananjici. Moda je znakovita i
injenica da danas kaljeve pei ljudi obino nazivaju - kaminima...

KAMINI
Svaki je burg mogao imati i vie kamina, ovisno o njihovoj veliini i
potrebama stanovnika burga, no malo ihje ouvano. Na temelju malo
brojnih preostalih primjeraka i njihovih pojedinosti pokuat emo dati
sliku postave kamina u prostoru i naina njihove gradnje. Tri su izrazita
tipa kamina, ovisno o njihovu smjetaju u prostoru:
djelomino postavljenim pred zid te s
niom u zidu koja se nastavlja u dimnjak. To je i najei tip kamina;

1. kamini u kutu, s ognjitem

2. kamini su postavljani na ravnu podlogu uza zid, to je, naravno,

zahtijevalo odreene postupke pri oblikovanju nape nad ognjitem i
mijenjalo prostor. Ioni imaju niu u zidu te ognjite djelomino ispred
nie;
3. kamini potpuno ugraeni u zid odgovarajue debljine. Veinom ih
susreemo u graevinama debelih zidova jer su kamin i dimnjak
znatno oslabljivali zid. ini se da su takvi kamini ugraivani u do
datno podebljavane zidove za obranu od sve jaeg topnitva u 16. st.
(Valpovo, Sokolac kraj Bihaa, kula imanovka nedaleko od
Otoca). Osim toga, kamin u zidu ostavljao je vie slobodnog prostora
u prostoriji.

216

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Ho",al: Grijanje u srednjovjekovnim

Slika 1.

Burg Velika nedaleko od Poege, tlocrti prostora od prizemlja do drugog kata

brani-kule. Stubita nisu ucrtana jer nisu poznati njihovi prvobitni poloaji.

priz.

I. kat

510

II. kat

Kamin, tonije dva kamina u brani-kuli Velike kod Poege vrlo su

dobar primjer takvog ureaja iz ranijeg vremena. 2 Ti su kamini
smjeteni u kut prostorije priblino trokutasta tlocrta, u prizemlju i na
prvom katu, a postavljeni su jedan nad drugim (sl. 1) tako da imaju
zajedniki dimnjak. Takav raspored kamina po katovima istodobno
govori i o rasporedu prostorija brani-kule Velike: u prizemlju je vjero
jatno bila kuhinja, a na prvom katu stambeni prostor, boravak. Drugi
kat, sa zahodom na konzolama, mogao bi odgovarati spavaonici. Va
trom s kamina u donjim prostorijama grijala se i ta najgornja prostorija
jer je napa kamina svojim gornjim dijelom prolazila kroz prostor drugog
kata.

217

PRoSTOR

VoL 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Nape kamina u Velikoj bile su, sudei po tragovima, sazidane od opeke

(s1.2), bez obzira na to to je cijeli burg bio zidan kamenom lomljen
jakom. Napa je tanka ljuska sa svodom debljine pola opeke, tj. 11-12
cm. 3 S obzirom na smjetaj u kutu trokutastog prostora, lako se mogao
izvesti nadvoj kao trea, zaobljena stranica trokuta. Plat nape oblik
ovan je priblino kao treina boce; kao to emo vidjeti, takav se oblik
ponavlja i u niama kamina u zidu. Dimnjak je bio krunog presjeka,
promjera 40-45 cm. Donji je kamin zapravo bio "utaknut" u gornji
(s1.17). Na priblino 2/3 visine plata gornje nape dimnjak je prekinut i
na tom se mjestu mijeao dim gornjega i donjeg kamina, da bi nakon
toga nastavio strujati prema gore, dimnjakom koji je nastavak gornje
nape.
Kamin u ruevnoj brani-kuli aklovca, nedaleko od Pakraca, najpom
nije je izraen kamin u inae bogato zamiljenohi izvedenoj brani-kuli
(s1.3). Napa kamina smjetena je u kut od 90 i izvedena od tankih
kamenih ploa te se konveksno suzuje prema vrhu. Srednjeg dijela nape,
naalost, vie nema, no pokuat emo odgonetnuti njezinu konstrukciju:
napu su nosile viedjelne kamene konzole, sloene jedna preko druge.
Uza sve to, svaki je zavretak konzole izrezan okomito na rub nape, tako
da djeluje kao skriveni luk. Napa je tlocrtno velika 3/8 osmerokutnika,
pa je srednji dio nape vjerojatno bio postavljen na dvije spomenute
kamene konzole.
Slika 3.
aklovac, burg templara: ostaci
kamina na drugom katu brani-kule
(autorova snimka iz 1970)

Slika 4.
Tlocrt nia nekih kamina
A) Ruica pokraj Orahovice; proboj
u zidu veza je do kaljeve pei u sus
jednoj prostoriji
B) Kostel pokraj Pregrade: situacija
snimljena 1974. g.
C) Milengrad, kamin u stambenoj
prostoriji desno od ulaza

~-I

Ir;

218

"--

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Evo jo nekoliko povijesnih podataka. aklovac je bio grad priora

vranskog. 4 Visoka kvaliteta izvedbe detalja u stilu kasne gotike vjero
jatno je posljedica veza tog irokorasprostranjenog reda i visokih stand
arda kojima su teili. Nain zidanja i oblikovanja detalja su gotiki, ali
jedan omanji prozor na stubitu ima polukruni nadvoj isklesan od
jednog komada kamena i govori o moguem utjecaju romanike. Pojed
inosti, pa i sam kamin, naprednije su oblikovani od, primjerice, onih u
Medvedgradu kraj Zagreba, pa pretpostavljamo da je ta brani-kula
nastala krajem 13. odnosno poetkom 14. st, otkad datira i nastanak
kamina u njoj.
Kamini grada Ruice kraj Orahovice pokazuju neke zanimljivosti o
organizaciji ognjita i kamina uope: smjetani su u kut (90), uz vanjske
zidove. Kamini imaju niu u zidu, a ognjite je izgraenou prostoru sobe.
Slika 5.
Konzole - nosai napa kamina iz vi~e
gradova Hrvatske i Slavonije
A) aklovac, brani-kuia, skica
(priblino poetak 14. st.)
B) Brinje, burg; konzola vjerojatno iz
palae knezova Krkih (poetak 15. st.)
C) Ruica, palaa grada, ulomak
konzole (druga polovica 15. st.)
D) Ruica, palaa grada, ostatak
konzole kamina (kao na sl. 6; skica)
E) Milengrad, konzole nape kamina
odnosno loi~ta kaljeve pei (skica,
prva polovica 16.st.)
F) Kostel, palaa: ostatak konzole
kamina u sjevernom zidu palae,
skica (danas vi~e ne postoji jer se
cijeli zid obru~io niz strminu)

I
I

Slika 6.
Ruica pokraj Orahovice, grad, ostaci
kamina na prvom katu palae
(autorova snimka)

.I

I~

'----+1""-0
I

B
40

~O

lr

50

--C""'

"

---.:'~

219

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Nia, a i napa koje vie nema, suavala se prema vrhu i prelazila u

dimnjak (sI.4A). Ouvana zidna buka, u odnosu prema leajevima
greda, govori o moguoj debljini stropne konstrukcije od priblino 19
cm. Ognjite je, s obzirom na takav strop, bilo 25 cm iznad razine poda.
Kako ognjite ni stropna konstrukcija nisu ouvani, moemo samo
pretpostaviti da je ognjite bilo postavljeno izravno na stropnu konstruk
ciju, no do danas nije poznato da li na daske oplate ili na gotov pod od
kvadratnih opeka. Ognjite je moglo biti izvedeno kao okvir od hras
tovih greda ispunjen zemljom, opekama ili slinimvatrotpornim materi
jalom. Nejasno je kako je izgledao rub ognjita: uvijek je postojala
mogunost prosipanja eravice preko ruba na (moda drveni) pod
prostorije. Rub je mogao biti povien redom opeka, glinom ili pak
hrastovim daskama. Autor u svojim skicama nije ni pokuao rijeiti taj
problem, a rjeenje je najvjerojatnije, to je esto postupak srednjovjek
ovnih majstora, vrlo jednostavno, iznenaujue i - drukije nego to
bismo ga danas nainili.
Nad ognjitem je napa na kamenim nosaima (sLSD), priblino 100-120
cm iznad ruba ognjita, a tlocrtno je velika 2/8 osmerokuta. Napa je
zidana opekama i(li) ploastim kamenom kao tanka ljuska. Nia kamina
zadire u oba zida te se prema vrhu suzuje, a dimnjak je koso vuen prema
sredini debljine zida i kvadratnog je presjeka, oko 50x50 cm. za zidanje
je rabljena i opeka, iako ne dosljedno i posvuda. Posebno je zanimljiv
otvor u zidu prema susjednoj prostoriji, veliine 40x75-80 cm, sa seg
mentnim nadvojem (sI.6), izveden odmah kad je Ruica graena. Dakle,
rije je o projektiranom otvoru, a s obzirom na vrijeme graenja (druga
polovica 15. st.), to je najvjerojatnije i otvor za loenje kaljeve pei u
susjednoj sobi. Tako su se loile kaljeve pei na vie mjesta u Ruici, ali
Slika 7.

Ozalj, burg; palaa Nikole IV. Zrinskog, zvana i itnica:

A) Ostaci kamina u prizemlju itnice

B) Pokuaj rekonstrukcije kamina prema tragovima na zidu.

220

PRoSTOR

VoL 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

i drugdje - npr. u Ozlju, Velikom Taboru, Milengradu. Loenje pei iz

susjedne prostorije tijekom baroka pretvorilo se u loenje pei iz hod
nika, to je bilo sasvim opravdano: bilo je istije i diskretnije. Arheoloka
iskopavanja u Ruici potvrdila su postojanje kaljevih pei, no o njima
emo pisati kasnije.
Nape kamina u Ruici, kao to je ve reeno, nosile su jake dvodijelne
kamene konzole, izvedene sa stilskim obiljejima kasne gotike i rene
sanse (sl.SC,D). za konzole, ove iz Ruice i openito, bitno je da su s
vanjske strane kamina, tj. jednostrano skoena ruba (sl. 6). Ta injenica
govori o obradi ostalih kamina i njihovih konzola: ponekad se naie na
kamenu konzolu koja vie nije na svome mjestu, a jednostrano je
obraena. Jedino je objanjenje da je rije o konzoli kamina kojega vie
nema (npr. Brinje; sl. S.B).
Kamini na ravnim podlogama uz zidove, dakle oni koji nisu bili u kutu
prostorije, takoer su graeni kao kombinacija nape ispred zida i nie u
Slika 8.

Ozalj, burg; palaa Nikole VI. Zrinskog, tlocrt prizemlja i prvog kata: naveden

je vjerojatni raspored prostorija; poloaj stubita izmeu prizemlja i prvog kata

nije poznat pa stubite nije ucrtano.

II

-\1
SPAVo
SOBA

11
II

II
II

.,

BORAVAK

'.

D~RANA
II
l.
II

PE

II
II

PRIZEMLJE

5M

KAT

221

PROS TO R

Vol. 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

zidu. Od kamina u zapadnoj prostoriji prizemlja palae Nikole IV.

Zrinskoga u Ozlju ostala je samo nia i dimnjak, a napa i konzole koje
su je nosile otklesani su. Nia takoer podsjea na polovicu boce (sl.
7.A). Na zidu se mogu uoiti i tragovi nape, pa se moe pretpostaviti
njezin mogui izgled (s1.7.B). Dimnjak je izvuen na proelje, a nose ga
dvije konzole.
Palaa Nikole IV. Zrinskoga, zbog kasnije prenamjene nazvana itnica,
zanimljiv je objekt, prije svega zato to je najouvanija srednjovjekovna
graevina tog tipa (s1.15). Prvobitno je to bila prizemna graevina iz
15.st., dakle kao spomenuti kamin, dozidana stoljee kasnije, kad je
Nikola IV. Zrinski dodao veliku dvoranu na katu iznad nje. Tom je
prilikom vjerojatno dodan i kamin u kutu, koji je takoer kasnije
uklonjen. U istonoj prostoriji prizemlja sagraena je kaljeva pe, ako
je suditi prema naknadno prizidanom dimnjaku na vanjskoj strani pros
torije i probijenom otvoru za loenje kaljeve pei. Ta prostorija ima tri
velika prozora s kamenim prljcima, te je, zaiedno s kaljevom pei, inila
maksimum srednjovjekovnog komfora. Zitnica je ujedno najbolji
primjerak svih naina grijanja u razdoblju kasne gotike u nas.

U burgu Ribniku, nedaleko od Ozlja, susreemo kamin koji svojim

oblikovanjem slii kaminima smjetenim uz sredinu zida, no danas je i
on u kutu, to je moda posljedica kasnijih adaptacija ilije rije o nekom
drugom razlogu (s1.9,10).
Slika 9.
Ribnik kraj Karlovca, burg; kamin na
drugom katu peterokutne kule, danas
je zazidan.

"

"I \\ \\

222

Slika 10.
Ribnik pokraj Karlovca, brug; tlocrt
drugog kata peterokutne kule: pros
tor ima sve karakteristike stambene
prostorije: duboku niu s klupama i
oveim prozorom te kamin (K)

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Kamin uza zid takoer je morao imati ognjite djelomino pred zidnom
plohom, jer bi zid inae bio previe oslabljen, a i hladni bi mostovi uinili
svoje. Osim toga, kamin je time postajao plastini akcent unutranjosti,
to je trebalo uzeti u obzir pri oblikovanju. U Ozlju je os kamina
postavljena na zid u odnosu 1:2, tono nasuprot vratima susjedne sobe,
one s velikim prozorima (s1.8). Oba kamina, onaj u Ozlju i onaj u
Ribniku, najvjerojatnije su nastala tijekom druge polovice IS. st., ali je
Ribnik ipak malo mlai. 5
Kaminima u Ozlju i Ribniku dosta je slian kamin u drugom katu palae
Velikog Tabora, no ini se da je on bio predvien za loenje kalj eve pei
u stranjoj prostoriji. Napa samo malo stri u prostor, a otvor za loenje
je uzak i danas zatvoren eljeznim vratima, to je kasnija adaptacija. No
o tom emo kaminu pisati malo kasnije, pri opisu loenja kaljevih pei.
Kamini koji su ugraeni u odgovarajue debljine zidova imaju otvor s
kamenim okvirom (Sokolac kraj Bihaa 6 , s1.11). Naravno, takvi se
kamini grade u objektima debljih zidova i manjih prostora, to je esto
u 16. st., nakon pojave topnitva i radi zatite od njega. Ipak, kamin na
Cesargradu, u naknadno dodanoj kuli, izveden je u relativno tankom
zidu. Visina ognjita nad podom odgovara visini parapeta oblinjeg
prozora, a i prostorija ima bavasti svod, to govori da je najvjerojatnije
tu bila kuhinja (s1.12). Kuhinjski kamini esto imaju povieno ognjite
radi lakeg koritenja pri kuhanju, ba kao i danas. U prostoru ognjita
kamina izvedena je i jedna stepenica, koja je, valjda, sluila za odlaganje
lonaca i odravanje topline ve skuhanog jela.
Slika 11.
Sokolac pokraj Bihaa, burg-katel;
kamin na drugom katu

Slika 12.

Cesargrad, kamin u zapadnom di

jelu grada, vjerojatno je pripadao

nekoj kuhinji

I~----I- -
223

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Z. Han-aJ: Grijanje u srednjovjekovnim

Spomenimo i otvoreni kamin II polukuli utvrda oko katela u Ogulinu.

Taj je kamin izveden kao nia u dnu polukrune kule, s drvenom gredom
kao nadvojem (sl.13). No kako nema dimnjaka, dim se u prostoru
polukule slobodno dizao i izlazio kroz okomiti prorez po cijeloj njezinoj
visini. Polukule su na unutranjoj strani po cijeloj visini otvorene upravo
radi isputanja dima, iako prije svega onoga od vatrenog oruja. Ogulin
ski je kamin vjerojatno bio namijenjen grijanju straara u zimskim
danima.
Slika 13.
Ogulin, katel Frankopana; ognjite u
prizemlju jedne polukrune kule:
ognjite je smjeteno u udubini zida,
s nadvojem od drvene grede

_ _......1

Slika 14.
Ing. Giovani Pieroni, Zveaj: detalj
iz njegovih Re/azioni di anno 1639

1..._ _

U starijim brani-kulama, ovisno o njihovoj ouvanosti, nalazimo

tragove kamina, dimnjaka i loita, no u brani-kulama krunog tlocrta
ih nema. karakteristino je da i u najbolje ouvanim krunim brani-ku
lama iz 16. st., onoj katela Gvozdanskog, reprezentativnoj po svojim
oblicima, nema vidljivih tragova kamina. Jedina iznimka su brani-kula
Sokolca kraj Bihaa te kula imanovka kraj Otoca, gdje su kamini
ugraeni u vrlo debeli zid. Zapravo, jedini siguran podatak o tome da
se i u krunim brani-kulama grijalo nalazimo na crteu Zveaja ing.
Giovanija Pieronija iz sredine 17. st?: rije je o dimnjaku (s1.l4). Brani
kule Zveaja vie nema da bismo mogli provjeriti Pieronijev podatak.
Iako su sve te krune brani-kule i njihovi kateli nastajali tijekom
16. st., kad je opasnost od Turaka bila najvea, a obrana postajala
imperativ, pretpostavljamo da su morale biti grijane. Razlozi neposto
janja tragova kamina jesu:

224

PROS TO R

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Ho",at: Grijanje u srednjovjekovnim

- vrlo slaba ouvanost tih kula, to znai jo slabiju ouvanost pojedi

nosti u njima
- najvii kat, zapravo drugi, mogao je imati samo glinene pei, a ne
kamine to moe biti razlog neprepoznatljivosti naina grijanja; to
znai da bi arheoloka iskopavanja trebala tota objasniti.
Kuhinjski kamini ouvani su jo u Varadinu i Pazinu: za njih je karak
teristino da su postavljene uz sredinu duljih zidova, tako da su pris
tupani s tri strane, a napu djelomino nose dva stupa. Ognjite kamina
postavljeno je na visinu parapeta.
Granini sluaj

napa je onaj nad velikim kuhinjama. Takve su kuhinje

bile kruna tlocrta, s kupolastim svodom koji je u sredini nosio
dimnjak. Cijeli je prostor kuhinje time postajao napa, a ognjite se
moglo postaviti na najpovoljnije mjesto, pae i nekoliko ognjita. ini
se da je takva "totalna napa" s kupolastim svodom i dimnjakom u sredini
postojala u katelu Novigradu na Dobri, i to u krunoj kuli, tonije
polukuli, pregraenoj u kuhinju. U sredini svoda i danas se jo die
dimnjak, iako krova vie nema. Treba jo primjetiti da pregradnja
polukule u kuhinju vjerojatno potjee iz malo kasnijeg vremena, kad
vie nije prijetila velika opasnost od Turaka, tj. iz 17.-18.st.
obino

DIMNJACI
Dimnjaci su logian zavretak kamina, pa su bili krunog presjeka
promjera 25-30-40 cm, odnosno 25x25 do priblino 50x50 cm, ako su bili
Slika 15.

Ozalj, burg; palaa Nikole IV. Zrinskog: dimnjak prizidan uz zapadno proelje

izmeu prozora prv09. kata; dimnjak danas nema punu visinu, tj. ne prodire

kroz krovite jer se viSe ne upotrebljava (autorova snimka iz 1972)

225

PROS TO R

Vol. 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Slika 16.
Sokolac pokraj Bihaa; dimnjak na
kamenim konzolama uz drugi kat
brani-kule (na nj je spojen kamin sa
sl. 11)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Slika 17.

Velika, nedaleko od Poege, burg;

shematski prikaz dimnjaka u brani

kuli

ll. ko!

I. ko!

priz.

kvadratini. Bitno obiljeje dimnjaka je da su gotovo uvijek izvedeni u

vanjskom zidu te da izlaze nad krov uz samu strehu. Takav je poloaj
odreen obiljejima srednjovjekovnoga graenja, tj. zatitom od
prokinjavanja uz dimnjak na mjestu gdje je on izlazio na krov. Kanali
dimnjaka esto su vueni koso prema vanjskoj plohi zida, ak su tako
izvueni potpuno van, prizidani uz vanjsku plohu zida, noeni kaminom
konzolama (s1.15). Izdvajanjem dimnjaka iz osnovnog tijela graevine
eventualnim je prokinjavanjem vlaeno proelje, a ne unutranjost
zgrade (Ozalj - palaa Nikole Zrinskog, tzv Zitnica, Sokolackraj Bihaa;
sl. 16). Zanimljivo da su stijenke dimnjaka itnice u Ozlju veim dijelom
sazidane od opeka, to je, naravno, laki nain zidanja, a otporniji su i
na agresivno djelovanje dima.

Ako se isti dimnjak koristio za dva kamina, jedan nad drugim - kao u
brani-kuli Velike, dimni je kanal donjeg kamina zalazio u prostor nape
gornjeg kamina i prekidao se (s1.2.a). Tu su se mijeali dimovi gornjega
i donjeg kamina te nastavljali put uvis (s1.17).
Dimnjak je u statikom smislu znaio oslabljivanje zida te je mogao
uzrokovati i njegovo ruenje, a uobiajena posljedica toga je
neouvanostbilo kakvih tragova dimnjaka. Meutim, na brani-kulama
kruna tlocrta katela iz 16. st. praktino nigdje nisu ouvani ni tragovi
kamina ni tragovi dimnjaka, to smo ve naglasili. Da je bilo dimnjaka,

226

PRoSTOR

VoL 2 (1994) No. 34 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

govori crte ing. Pieronija. Crte prikazuje katel Zveaj na Mrenici u

17. st., te njezinu brani-kulu s dimnjakom iz kojega se pui. S obzirom
na to da su brani-kule stambeni objekti, oito je rije o kaminu ili pei
u stambenim prostorijama kule.
Moda je znakovita stara pe iz seoske kue u Martinskom Vrhu,
nedaleko od Ozlja: sobu grije onia glinena pe od lonaca na zidanom
postolju. Otvor za loenje je u sobi (sI.28); malo iznad njega sa stropa
visi tuljac koji ima zadau dimnjaka. Tuljac dimnjaka mogao bi biti
ispleten od plua i oblijepljen blatom, a dim se iz gornjeg otvora tuljca
isputao u krovite. Ako je tako bilo u brani-kulama 16. st., zaista nije
udno to nema dimnjaka na preostalom ziu malobrojnih ouvanih
brani-kula kruna tlocrta.

KALJEVE PEI
Velik napredak u standardu stanovnika srednjovjekovnih burgova bilo
je uvoenje kaljevih pei. Prema naim dosadanji spoznajama, one se
u nas javljaju tijekom 15. st., moda ak i od poetka tog stoljea, ili ak
i ranije. U Europi su raskone kaljeve pei graene ve od sredine 14.
st. Valja rei da i te pei imaju svoj razvoj. ini se da su u ranijim
razdobljima u seoskim, gradskim a vjerojatno i plemikim nastambama
postojale glinene pei. Glinene se pei grade i kasnije, istodobno s
kaljevima. za njihovu su gradnju sluili glineni lonasti penjaci nalik
na buu, au ili turban8 (sI.18). Ugraivani su u vanjski plat pei, s
otvorom prema van, ime je poveana povrina odavanja topline.
Slika 18.
LonBsti penjaci:

A)
B)
C)
D)

nalik na turban
poput ae
kao aa, trokutastog otvora
kao aa, kvadratnog otvora

~""-';:=:::::=:::~2~=-----

227

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Razliite lanaste pelljake esto

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

nalazimo

II

ruevinama naih starih

gradova, zajedno s bogato izraenim, glaziranim kraljevim peima.

Zanimljivo je da je u brani-kuli Garia bila ugraena raskona kaljeva
pe, a u manje vanim objektima istoga grada naeni su samo lonasti
penjaci: oito je posrijedi svojevrsna hijerarhija glede pei: zagrebaki
biskup je imao bogatije izraenu pe, a njegovi su se slubenici grijali
na skromniju.
Kako su izgledale glinene pei pripadnika niih stalea odnosno pei
namijenjene manje reprezentativnim prilikama - ne znamo, to moemo
samo pretpostaviti. Moda su kaljeve pei u viim staleima samo bogata
replika onih skromnijih. Jo donedavno takvih je pei bilo u naim
selima i gradiima, pa je moda kuhinjska pe s poetka stoljea (iz
1914.g.) iz kue Samobor-Majdak u Marovskoj ulici u Koprivnici (s1.19)
ako ne vjerna kopija, ono barem reminiscencija glinenih kaljevih pei
purgera i seoskih stanovnika u prijanjim razdobljima. 9
Prvu pojavu kaljevih pei treba traiti u Srednjoj Europi, u Austriji i
Junoj Njemakoj. za daljnji procvat i gradnju kaljevih pei osobito su
Slika 20.
Rekonstrukcija kaljeve pei iz vremena
izmeu 1387. i 1408. (prema slici u knjizi
P.Voit-I.HolI,
Alte
ungarische
Ofenkacheln, BUdapest, 1963, sl. 111. na
str. 13)

228

Slika 21.
Penjak s polucilindrinom niom iz
gornjeg dijela kaljeve pei iz vremna
maarsko-hrvatskog kralja Ladislava
V. (1452-1457) (nacrtano prema slici
iz knjige P.Voita-I.Holla, nav. dj., sl.
15. na kraju knjige)

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

zasluni maarski kraljevi, poevi od Ljudevita I. (1342-1382). Ulomci

umjetniki izraenih 8ei naeni su pri sanaciji kraljevskog dvora u
Budimu i Viegradu. 1 Bile su to dvodijelne pei iji je donji dio imao
prizmatian oblik, slian kocki, prislonjen uza zid, a gornji je bio slo
bodno stojea poligonaina prizma (s1.20). Kaljevi su bili ukraeni sce
nama iz lova i alegorijskim prikazima koji su odraavali razinu tadanje
dvorske umjetnosti, a bili su pocakljeni razliitim nijansama zelene i ute
boje. Gornji je dio pei s niama bio ukraen malim skulpturama
vitezova, heraldikim motivima maarske kraljevske kue i sl. Jedan od
sljedeih maarskihkraljeva - Sigismund (1387-1437), pregraujui svoj
dvor u Budimu, dao je nainiti nove pei, koje su na kraju gornjeg dijela
imale bogat krunasti zavretak s detaljima kao u gotikoj arhitekturi
kruitima prozora. Moda bismo tom tipu pei mogli pribrojiti kaljeve
pei Gradi-grada (s1.22), iskopane u uti brani-kule 1971. god,u
Dvorske radionice maarskih kraljeva dosegnule su svoj vrhunac u
drugoj polovici 15. stP U to je doba u tehnici izrade pei postignuto
savrenstvo oblikovanja penjaka i gradnje pei. Javljaju se kaljevi
izraeni "na proboj", tj. udubljeni je penjak s polukrunom niom
sprijeda ukraavan ipkom od glazirane pene gline (sl. 21.c). Kaljeve
su pei postale sastavni dio oblikovanja unutranjosti, s gotikim pojed
inostima kao zajednikim nazivnikom. Pojedinosti plastike pei baziraju
na oblikovnom inventaru gotike arhitekture. esto je reproducirani
penjak s likom viteza na konju u nii uokvirenoj elementima gotikog
kruita nastajao u dvorskim radionicama u doba kraljeva Ladislava V.
(1452-1457) (s1.21).
Kralj Matija Korvin (1458-1490), mecena i sponzor umjetnosti, pri
vukao je na svoj dvor i talijanske majstore fajanse koji su, zajedno s
domaim majstorima, u dvorskim radionicama u Budimu, Viegradu i
Nyeku izraivali r:ei novim nainom oblikovanja i bojenja (bijela
glazura majolike). 3 U tim se radionicama izrauju i prve pei s rene
sansnim stilskim oznakama. Majstori tih radionica radili su za potrebe
Korvinovih dvorova i gradova, ali i za druge bogatae. Njihovi su proiz
vodi ujedno sluili kao uzorci, te su tako usmjeravali oblikovanje i
gradnju pei u cijelom kraljevstvu, pa i u nas.
Kalupi za modeliranje glinenih kaljeva izraivani su od drveta i gline.
Glina je kao kalup za penjake vjerojatno rabljena zbog dva razloga:
izraena matrica od drva oito je bila pozitiv, tj. odgovarala je izgledu
gotova penjaka te je od nje nainjen glineni kalup i ovrsnut u vatri.
Nakon toga se mogao napraviti odreen broj otisaka, a original bi se
iskoristio za izradu novih kalupa. Kalupi su se mogli prodati, nositi dalje
ili koristiti za izradu istih pei na nekome drugom mjestu. Nekoliko
takvih modela od peene gline naeno je na mjestu nekadanjeg katela
Gudovca, nedaleko od B~elovara, gdje je moda bila i radionica za
proizvodnju kaljevih pei. 4 Jedan od modela odgovara poznatom kalju
s vitezom na konju, to potvruje pretpostavku da su se prenosili kalupi,
a ne gotovi kaljevi.

229

PROS TO R

VoL 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Z. HorvaJ: Grijanje u srednjovjekovnim

Majstori peari nisu se uvijek bavili izradom umjetnikih kalupa iako to

ne treba iskljuiti. Oni su se koristili gotovim kalupima, kupljenim
moda u nekoj radionici koja se bavila njihovom izradom, npr. onoj na
maarskom dvoru. Po kvaliteti izradbe reljefa i ukrasa oito je da su
originalnu matricu radili vrsni umjetnici. Pretpostavija se da su to
majstori koji su izraivali drveni namjetaj ili pak peatnjake. Nije udno
da su najkvalitetnije pei ipak bile preuzete iz dvorskih radionica i inih
umjetnikih sredita.
Lanasti su penjaci izraivani na lonarskomkolu i uglavnom nisu bili
glazirani: to su penjacinalikna turban, poput ae, "buasti". Osim njih,
bilo je penjaka s trokutastim ili kvadratnim otvorom na krunoj bazi
ae (sU8.CD.). Ti su peetnjaci ugraivani otvorom prema vanjskom
prostoru, ime je poveavana povrina odavanja topline, uz istodobno
smanjenje potroka materijala, teine pei i laku gradnju.
Penjaci - kaljevi takoer su izraivani u vie tipova jer su srednjovjek
ovne pei bile dosta sloen sklop s posebno ukraenim gornjim dijelom.
ini se da su neki kaljevi bili normirane veliine, iako je oblikovanje
kaljeva oblikom i konstrukcijom bilo podreeno pei. Stoga je oblik
ovano nekoliko tipova kaljeva, odreenih njihovim mjestom na pei:
kvadratni kaljevi za donji prizmatini dio pei, zatim, kaljevi okomita
formata s polukrunim niama, izraeni "na proboj", te kaljevi gornjeg,
zavrnog dijela pei, koji su bili razliita oblika (s1.22).

Osnovni i najee nalaen element pei - ploasti kalj, plastino je

ukraen (s1.22.D). Veliina ploe je od 20x20 do 25x25 cm, no ima
primjera veih kaljeva (npr. 38x38 cm na pei grada Ruice), a rjee i
Slika 22.
Gari-grad,
brani-kuli,

burg; kaljevi to ih je 1971. iskopao arheolog M. Kruhek na

nacrtani prema rekonstrukciji Restauratorskog zavoda Hrvatske

iz Zagreba:
A) i 8) kaljevi zavrnih vijenaca
C) kalj s gornjeg dijela pei
D) kalj donjeg dijela pei

230

PROS TO R

VoL 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

manjih. Ukraavanje kaljeva prispodobljeno je ukusu srednjeg vijeka, a

motivi su razliite ivotinje poznate samo u srednjem vijeku, heraldiki
motivi i grbovi, likovi vitezova, razne ljudske spodobe, sveci, cvjetni
stilizirani motivi, ovisno o razdoblju u kojemu su kaljevi proizvedeni.
Vrlo su esti motivi uzimani iz arhitekture: ipkasta kruita, poznata s
gotikih sakralnih prozora. No tisu motivi i zajedniki nazivnik interijera
jer ih nalazimo na namjetaju, metalnim predmetima, zidnim slikama,
grafikama i sl.
Kaljevi valjkastoga gornjeg dijela pei pravokutnog su oblika, veliine
17x26,5 crn, esto izraeni "na proboj", dakle s malom niom (sI.21.c).
Gornji, valjkasti dio pei zavravao je vijencem nalik na krunu. Nie,
perforirane na nain arhitektonske plastike, esto su dodatno
ukraavane figurama pune plastike, primjerice kao vitezovima na konju,
anelima nositeljima grbova i sl. Bogatai su pak na peima imali i svoje
grbove (Gorjanski na Ruici, biskup Eberhard na Gariu). Kaljevi
zavrnih vijenaca posebnog su oblika: izraivani su kao istokrani
trokuti ili su sedlastog oblika, ime je pe dobivala zavretak nalik na
krunu ili, bolje rei, podsjeala je na iljke fijala uokolo svetita sakralnih
objekata (sI.20).
Kaljevi svih oblika obvezatno su otraga imali ojaanje za ugradbu.
Kvadratni su imali kruni - konusni tuljac prilagoen obliku kalja (sI.23).
U trokutastih isedlastih kaljeva taj je tuljac prilagoen obliku kalja i
njegovu mjestu na pei, tj. njezinu vrhu. Kaljevi okomita formata, s
niom ili bez nje (sI.23.A), redovito su otraga imali polovicu valjka,
tonije ae: ini se da je taj oblik rezultat sasvim praktinih zahtjeva.
Naime, gornji je dio pei imao manji volumen slobodno stojee poli
gonalne prizme, te je za slaganje kaljeva u krug bio najpovoljniji takav
polucilindrini oblik.

Slika 23.

Pogled na stranju stranu

polucilndrinoga

i pJoastog kalja s Gari-grada

231

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Vidljiva je strana kaljeva naj~de glazirana, u poetku u h1toj i smeoj

boji (olovna glazura), da bi od doba kralja Matije Korvina bila uvedena
i bijela, uta, plava te crna boja, pa su isti kaljevi esto i viebojni. Tu su
novost u bojenje unijeli talijanski majstori fajanse. Bilo je, meutim, i
neglaziranih kaljeva, s fakturom peene gline, a poneki su izvedeni u
kombinaciji glazirane i neglazirane povrine. na kaljevima s grbom
Gorjanskih utvreno je da je grb nakon glaziranja bojen posebnim
bojama kako bi se na titu grba dobila odgovarajua heraldika boja.
Pei su izraivane za loenje iz prostorije ili izvana, i bile su vezane na
kamin ili na posebno loite na galeriji. Na to je bila vezana i konstruk
cija pei: one starije, kakva je bila pe u brani-kuli Garia, mogle su biti
loene samo iznutra. Ovisno o namjeni objekta, pei su zapravo bile
obzidana ognjita koja su drala toplinu. Prema rekonstrukciji Zlate
Jeras-Pohl (s1.24), gornji dio pei ak je bio oblikovan kao napa, koja se
dalje nadovezivala na dimnjak.

Kasnije kaljeve pei, one iz druge polovice 15. i iz 16. st., loene su iz
susjedne prostorije, kao to smo ve ustanovili za kamin u Ruici. Malo
kasnije izmljeno je loenje izvana, to nije nuno znailo i izvedbu
kamina. Na prvom katu palae burgu dvorca Velikog Tabora ouvan je
kamin u ulaznom prostoru te zidana pe u susjednoj, stambenoj prosto
riji (s1.25). Dananji izgled kamina, kao i konstrukcija pei, nisu origi
nalni. Oito su tijekom vremena poneto mijenjani 15 , ali svjedoe o
starim nainima grijanja i loenja. Kamin u ulaznom prostoru zapravo
je tek loite pei to se nalazi s druge strane zida. Danas se kamin
zatvara recentnim dvostrukim eljeznim vratima, no moemo se zapitati
Slika 24.

Gari-grad,

rekonstrukcija kaljeve pei i prozora na drugom katu brani-kule

(rekonstrukcija Zlate Jeras-Pohl iz Restauratorskog zavoda Hrvatske)

232

PRoSTOR

Vot. 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Slika 25.

Veliki Tabor, burg-dvorac; kamin u pretprostoru palae (tlocrt, pogled, presjek

- dananje stanje). Oito je rije o ponovljenoj prvobitnoj kaljevoj pei i kaminu

za loenje te pei. (Kamin je dobio nov izgled nakon prvoga svjetskog rata,

kad je vlasnik grada bio O. Ivekovi.)

I
I

lI
I
I

D \

\
"\

lLr-------r\
"
~

,
I

g.g

-------100

200cm

hh

je li za djelotvorno grijanje iz pei na drugoj strani zida tako moralo biti

i nekada: spreavanjem nepovoljne cirkulacije zraka moglo se postii
optimalno iskoritenje kaljeve pei. To se moglo postii samo zatvaran
jem otvora loita drvenim kapkom od hrastovine ili vratima od kovana
eljeza. Kamin u palai Velikog Tabora ima sva obiljeja kamina,
ukljuivi i napu koju su nekada vjerojatno nosile kamene konzole i
ognjita u nii to se suavala prema dimnjaku kvadratna presjeka. U
dnu ognjita jo su jedna recentna eljezna vrata, a zatim slijedi prostor
pei, koji podsjea na seoske krune pei, zasvoen bavastim segment
nim svodom od opeka. Pe je izvana vrlo jednostavna: na dnuje postolje,
iznad njega prostor loita, a zajedno ne prelaze visinu od 160 cm (s1.25).
Danas pe nema nikakvih ukrasa, no pretpostavljamo da je nekada bila
obloena kaljevima te zavravala cilindrinim (poligonainim), vjero
jatno upljim tijelom.

233

PRoSTOR

VoL 2 (1994) No.34 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Postupke oblikovanja kamina u pretprostoru prvog kata velikotaborske

palae vjerojatno moemo nazreti u kaminu na drugom katu iste palae,
koji je i prikljuen na isti dimovni kanal (s1.26). Taj relativno mali kamin
danas je zatvoren recentnim eljeznim vratima. Njegovu napu nose
kamene konzole, i to nas odmah podsjea na Milengrad i "kamin" kroz
koji se loila pe u stambenoj prostoriji na prvom katu baterijske kule
(s1.27). Pri tome je oito da kamin nije bio bitan za zagrijavanje prosto
rije u kojoj se nalazio ve za loenje kaljeve pei u stambenoj prostoriji.
To je omoguivalo posluzi loenje pei a da se pritom ne ometaju
stanovnici, oneienje prostorija ili kvari zrak dimom.
Kako je bila konstruirana srednjovjekovna kaljeva pe? Uz injenicu da
iz tog vremena nije ouvana nijedna pe, zanimljivo je da ni u literaturi
nema nita o tome kako je mogla izgledati ta konstrukcija. Moemo
pretpostaviti da nije bilo labirinta kanala kojima se maksimalno isk
oritavao toplinski potencijal dima odnosno goriva. Moglo je postojati
samo obzidano ognjite koje je zagrijavalo materijal pei - kaljeve,
glineni namaz, opeke, te zatim isijavalo toplinu uz povoljnu temperaturu
povrine, kao u palai Velikog Tabora. Onaj ukrasni poligonalni
.valjkasti dodatak vjerojatno je bio samo uplje tijelo u koje je mogao
ulaziti dim iz donjeg dijela i grijati ga.
Slika 26.
Veliki Tabor, burg-dvorac; kamin
loite nekadanje kaljeve pei na dru
gom katu palae

234

Slika 27.
Milengrad, burg-katel; otvor za
loenje kaljeve pei koja je bila
smjetena s druge strane zida, na
prvom katu baterijske kule uz ulaz.
Dvije jake kamene konzole nosile su
omanju napu i dimnjak. Do loita se
moglo doi s drvene galerije, koja je
ondje bila izvedena samo radi loenja
kaljeve pei.

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Na kraju spomenimo i to da su srednjovjekovne kaljeve pei, poglavito

renesansne, stavljane na stupie, spajane plitkim segmentnim svo
dovima ili drukije, to je osobito naglaavalo njihov volumen.
Srednjovjekovne kaljeve pei pronaene su samo u krhotinama, kao
ulomci kaljeva, i to sluajno ili pri arheolokim iskopavanjima. Naime,
ni jedna od pei iz 15-16.st. u nas nije ouvana. Nalazi penjaka
uglavnom su ovisili o sudbini grada: gradovi koji su stradali od Turaka,
bili spaljeni i srueni, najee su u nasipu imali veu koliinu ulomaka
kaljevih pei unitenih poarom ili turskim topnitvom. Naputeni gra
dovi poput Medvedgrada, unato svojoj monumentalnosti, kriju malo
ostataka penjaka jer su pei vjerojatno demontirane pri naputanju
objekta i negdje drugdje ponovno sazidane. Naeni ulomci s Med
vedgrada vjerojatno potjeu od starijih pei, koje su razbijene i odloene
u nasip. 16
Istraivanja starih gradova tijekom posljednjih desetak godina i nalazi
na to da su kaljeve i glinene pei bile sastavni dio
ureenja stambenih prostora naeg plemstva i njihovih slubenika.
Unato injenici da su kaljeve pei u poetku graene prije svega radi
svoje reprezentativnosti i prestia vlasnika, to ne iskljuuje postojanje
lonastih glinenih pei nereprezentativne namjene u pomonim prosto
rijama.
penjaka upuuju

S obzirom na nedostatak tragova kamina na brani-kulama kruna

tlocrta u 16.st. na prostoru Banske Hrvatske, mogue su objanjenje
upravo te glinene pei s loncima, iz kojih je dim odlazio u krovite, o
emu smo ve pisali. Glinena pe s loncima iz sela Martinskog Vrha u
ozaljskom kraju 17 , koja je oito vrlo stara, podsjea na koncepciju
gotikih kaljevih pei, dimnjak kojih je odvojen od pei, ponekad i
pomou kamina ili possebnih loita u susjednoj sobi. Pe iz Martinskog
Vrha nema nikakvih dimovodnih kanala, dakle kao ni kruna pe. dim
je izlazio, valjda, samo kroz odvojeni dimnjak. Pe svojim osnovnim
izgledom - dolje je puni kubus i postolje, a gore kupolasto slobodno
stojee tijelo - podsjea na kaljeve pei iz 15. i 16. st. (s1.28) te je moda
daleka reminiscencija i strogo pridravanje davno usvojenih oblika.
Kako smo pri svemu tome samo na razini pretpostavke, trebalo bi to
potvrditi arheolokim iskopavanjima brani-kula iz 16. st.
Na kraju emo neto rei i o ljudima koji su izraivali te penjake i od
njih gradili pei. Prve su ideje vjerojatno potekle iz lonarskih radionica,
a prve pei - one glinene - gradili su, oito, lonari. Ne treba zaboraviti
da je ta struka u srednjem vijeku bila rasprostranjena i vana, i u
naseljima i na ladanjskim posjedima, jer je veina posua u kuanstvima
bila od gline. Sljedea faza u razvoju pei poinje onda kad je kruni
otvor lonastih penjaka zamijenjen kvadratnim i trokutastim, povoljni
jim za slaganje. Od tih penjaka kvadratnog otvora vjerojatno potjeu i
prve kaljeve pei iz 14. st. 18 Tijekom 15. st. kaljeve pei su doivjele svoj

235

PROS TOR

Vol. 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Slika 28.

Martinski Vrh 22, selo u ozaljskom kraju; glinena pe s loncima; sa stropa visi

napa-dimnjak, koja je bila od laganog materijala, a ne zidana (prema po

dacima Ane Mlinar, etnologinje Regionalnog zavoda za zatitu spomenika

kulture u Zagrebu)

nagli i sveobuhvatni procvat. Otvaranje radionica kaljevih pei uz

kraljevske dvorove govori o drutvenoj vanosti tog proizvoda, a jo vie
o materijalnim probicima kralja.
Istraivanja M.Mirkovi u ptujskim arhivima i nalazi penjaka u ptu
jskom kraju, u Republici Sloveniji, pokazuju da su tijekom 15, te osobito,
u 16. st. i kasnije radili mno~iJ'eari, povezani u ceh u kojemu su vrijedili
specifini cehovski propisi. ini se da je nekada bilo dosta majstora
koji su se bavili izradom penjaka i gradnjom pei, to govori o zastu
pljenosti pei u stambenim graevinama tog vremena.
Starije pei, one iz 15. st., izraivane su, ako se moe suditi po nalazima,
pod neposrednim utjecajima maarskih dvorskih radionica. Primjer
Gudovca govori da su i pojedini plemii mogli imati svoju radionicu
kaljeva, i to s kalupima koji su kopije onih iz Budima. S obzirom na to
da je prema cehovskim pravilima strogo kanjavano kopiranje tuih
modela kaljeva 20, oito je vlasnik Gudovca, magister Peter, modele
kupio u Budimu. Ipak ne treba zaboraviti da su mnoge kvalitetn
penjake mogli izraditi i putujui majstori (npr. one na Gariu), koji su
sobom nosili svoje kalupe. Zanimljivo je da se i u cehovskim pravilima
ptujskih peara iz 16. st. navodi da pei mogu raditi i strani majstori ako

236

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

domai peari ne mogu to uiniti bolje od njih. 2l Pravilnik ceha ptujskih

peara govori i o cijeni penjaka te o gradnji i tipovima pei. Oito je da
su obrada, ukrasi i veliina pei imali nekoliko razina, pa je jasno da su
glinene - ljeve pei bile iroko rasprostranjene, ovisno o materijalnim
mogunostima investitora i umjenosti peara. Da je to tako, najbolje
potvruju nedavna iskopavanja srednjovjekovnoga maarskog sela
nedaleko od Blatnog jezera, u kojemu su na lokacijama seoskih kua
naeni razliiti penjaci, pa i oni lijepo ukraeni i glazirani. Oito bi i u
nas trebalo istraiti arhive gradova Zagreba, Varadina i drugih u
potrazi za zapisima ranijih vremena te provesti arheoloka istraivanja.

ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Sastavni dio stambenih graevina su mjesta za grijanje prostora
ognjita, kamini, kaljeve pei i za njih vezani dimnjaci. Tijekom vremena
njihova se djelotvornost usavrava, to je dio opeg razvoja ivotnog
standarda, potreba i naina razmiljanja tog vremena, tj. kasnog
srednjeg vijeka.
Stara su ognjita vrlo slabo ouvana, no ona postoje tijekom cijele
povijesti kao najjednostavniji oblik grijanja i iskoritavanja vatre.
Kamini su uvijek vezani za dimnjake radi odvoenja dima. Napa kamina
bila je plastini element u prostoru, te se od najstarijih vremena njezinu
izgledu pridavala osobita pozornost. Bitne pojedinosti pri izvoenju
napa jesu: esta uporaba opeka kao vatrostalnog materijala, ali i radi
postizanja tankoe ljuske nape, gradnja dimnjaka u vanjskom zidu te
prikljuivanje dvaju, ponekad i triju kamina na jedan dimnjak. Kako je
bilo izvedeno samo ognjite nije poznato, jer nema ouvanih ognjita iz
tog vremena. U stambenim i slinim prostorima ognjite je postavljano
dosta nisko, 20-30 cm iznad poda. ini se da su kuhinjski kamini bili vii,
tj. daje njihova visina odgovarala visini prozorskog parapeta radi lakeg
odlaganja lonaca pri kuhanju.
Kaljeve su pei otkrie kasnijih stoljea, iako ne iskljuuju postojanje
kamina, dapae, ak su postojale vezano s njima. Sve vee prostorije
stambenih objekata u 15. st. jednostavno se vie nisu mogle zagrijavati
obinim kaminima i otvorenom vatrom; rjeenje su bile kaljeve pei.
Podrijetlo kaljevih pei vjerojatno treba traiti u obinim glinenim
peima, a ini se da su prve kaljeve pei nastale na prostorima Austrije
i June Njemake, odakle su se dalje irile u Srednju Europu - Austriju,
eku, Maarsku, Sloveniju, Hrvatsku. Prve kaljeve pei iz druge
polovice 14. i 15. st. bogato su izraene te su istodobno odraz razvoja
gotike arhitekture i umjetnikog obrta. Starije su pei bogatije ureene,
a tijekom 16. st. neznatno su pojednostavnjene, ali i prilagoene novom
stilu u umjetnosti - renesansi. Karakteristino je da su nositelji razvoja
pei na prostorima Srednje Europe kraljevske radionice u Budimu,
Viegradu i Nyeku, a modele - kalupe izrauju vrhunski umjetnici.

237

PRoSTOR

VoL 2 (1994) No.3-4 (215-240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Tijekom druge polovice 15. st. utjecaji iz talijanskih radionica majolike

unapreuju oblikovanje i bojenje povrine kaljeva. Izradom mnotva
kalupa u budimskoj radionici identino oblikovane kaljeve nalazimo
diljem Srednje Europe.
I u nas je 15. st. karakteristino po podizanju ivotnog standarda plem
stva i gradnji velikih palaa, te je sasvim razumljiva ugradba kaljevih pei
u stambene prostore. U gotovo svim starim gradovima 15-16. st. u
kojima su provedena istraivanja, u kontinentalnoj HlVatskoj naeni su
ulomci kaljeva ilonastih penjaka, pa je gotovo pravilo da su svi, ili
priblino svi burgovi i kateli tog vremena bili opremljeni njima. Kaljevih
je pei bilo i u samostanima, ali vjerojatno i u kuama purgara, pa i u
selima, naravno, u sklopu oblikovanja primjerenog ladanjskoj odnosno
gradskoj sredini. No te su pei potrona roba koja zastarijeva, troi se i
zamjenjuje novom.

238

PROS TO R

VoL 2 (1994) No. 34 (215-240)

Z. H01VaJ: Grijanje u srednjolJjekovnim

Biljeke:
1 Razmatrano razdoblje obuhvaa vrijeme od 13. do sredine 16. st., to otprilike odgovara
kasnome srednjem vijeku i stilskim oznakama gotike.

2 Z. Horvat, Stari grad Velika, "Vijesti muzealaca i konzervatora", Zagreb, 1974/3-4, str.

38-39.

3 Romaniko.gotike opeke priblino su formata 5,5xl1x22 cm.

4 Ljelja Dobroni, Posjedi i sjediJta templara, ilJQnOl'aca i sepulkralaca u H1Vatskoj, Rad

JAZU" (HAZU), Zagreb, 1984/knj. 406, str. 105-106.

s Z.Horvat, Stari grad Ribnik, "Peristil", Zagreb, 1973-1974/16-17, str. 2930.

6 O Sokolcu je bilo rijei u prolom broju ''Prostora'', u lanku Z.Horvat, Krune brani-kule

u H1Vatskoj uXVI.st., zagreb, 1993, vol.1lNo 2-4, str. 174-178.

7 Ing. Giovani Pieroni u svojim Relaziani di anno 1639 donosi skice i opise mnogih gradova
i utvrda u Hrvatskoj; danas se njegove Relazioni... uvaju u ljubljanskom Rudolfinurnu.
8 P.Voit - I.Holl,Alte ungarische Ofenkacheln, Budaeest, 1963, str. 5, te slike u tekstu.
Ana Bobovec, Penjaci Gari-grada, Muzejski vjesn1k, Kutina 1992115, str. 20.
9 A Veki, arheolog u Regionalnom zavodu za zatitu spomenika kulture u Zagrebu
upozorio me na davno nestalo srednjovjekovno selo u Maarskoj, nedaleko od Blatno~
jezera. Arheolokim su istraivanjima ondje pronaeni mnosi penjaci, pa i pravi kaljeVl.
Stogase moe pretpostaviti da pei, glinene I kaljeve, ba i rusu bile rijetkost ni u kuama
obinih ljudi. U nas, meutim, nedostaju odgovarajua arheoloka ISkopavanja. Ovom
Erilikom zahvaljujem kolegi Vekiu na informaciji.
o P.Voit-I.Holl, nav. dj., str. 8-10.
11 Monumentalnu brani-kuluodnosno J?alau Gari-gradasagradio je zagrabakibiskup
Eberhard poetkom 15. st. Kako je taj bISkup bio i kancelar kralja Sigismunda, mogao je
vrlo lako preuzeti ideju i dovesti majstore iz Budima. O Gari-gradu vie u lanku
M.Kruheka, Arheolo.fki radovi u Gari-~adu u toku 1971, ''Vijesti muzealaca i kozerva
tora", Za~eb, 1972/2, str.3-lO. Ovom prilikom zahvaljujem i dr. M.Kruheku na podacima,

fotografijama i raspravi o istraivanjima Gari-grada.

12 Zanimljivo je da je i bosanski kralj Tvrtko II. u svom gradu Bobovcu imao radionicu za

izradu penjaka; v. P. Aneli, BobolJac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo, 1973, str. 115-123.

13 P.Voit-I.Holl, nav. dj., str. 27-32.

14 Z.Lovreni - M.Medar, Gotika u Bilogori, ''Vijesti muzealaca i konzervatora", Zagreb,

1977/2, str. 52-54.

Anela Horvat, Izmeu gotike i baroka, Zagreb, 1975, str. 66.

IS Na izlobi slika Otona Ivekovia, koja se uJ?ravo odrava u salonu Ulrich u Zagrebu,

nalazimo jedan njegovcrte te pei: otvor pei Je razvaljen, pa je ve time potvreno da je

dananji izgled kamina recentna adaptacija, i to vrlo slobodna.

16 D.Mileti, koji je tijekom vie ~odina iskopavao Medvedgrad, usmeno mi je priopio,

da su prilikom iskopavanja naem ulomci lonastih penjaka i glaziranih kaljeva. Posljed

nji su bili jednostavno oblikovani, i to u malim komadiima. D.Mileti to objanjava, to

je i u tekstu navedeno, time to su pei nakon potresa u 16. st. demontirane i prenesene

drugdje, pa su u Medvedgradu ostali samo ulomci nekih starijih pei, raz5ijenih pri

p.regradnJama. Ovom prilikom zahvaljujem prof. Miletiu na podacima.

7 Ana Mlinar, Tipologija naselja i $!aevinske znaajke u ozaljskom kraju, ''Etnoloka

tribina", zagreb, 1~86/9, str. 51, te slike u tekstu.

18 P.Voit-I.Holl, Alte ungarische Ofenkacheln, Budapest, 1963, str. 6-7.

19 Marija Mirkovi, Doneski k poznavanju predbaronega pearstva lJ Ptuju, zbornik ''Poe

tovio-Ptuj" 69-1969, Maribor, 1959, str. 147-152.

20 Marija Mirkovi, nav. dj., str. 151.

21 Marija Mirkovi, nav. dj., str. 150.

239

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No.3-4 (215240)

Z. Horvat: Grijanje u srednjovjekovnim

Summary
HEATING IN MEDIEVAL BURGS OF CONTINEN
TAL CROATIA
Fireplaces, chimneys and tile stoves
Zorislav Horvat
Heating arrangements, which inc/ude hearths, fireplaces, tile stove and their chimneys,
are a component of residentiai structures.
Vet}' few hearths have ben preserved. Fireplaces are old a"angements, usually with

a chimney to remove the smoke. Fireplace hods were plastic spatial elements and
since the oldest days the greatest atention was paid to their appearance. They were
usually in masont}', which was a fireprof material. The chimney shaft ran up an extemal
wall to simplify its extension to the roof and for rain protection. The placement of the
fireplace depended on its purpose, the time when it was made and the shape of the
room.
Tile stoves were a discovet}' of later centuries, and they did not completely oust
fireplaces. On the contrat}', they were connected. Increasingly largerroms and a higher
standard of liVing resulted in the development and increasingly frequent construction
of tile stoves in residentiaI structures. Their origin should probably be sought in the
clay stoves used by the common people, from which more elaborate tile stoves
developed first in Austria and South Germany. The first tile stoves date from the second
half of the fourtenth and from the fiftenth centut}'. They were richly adomed and
reflected the development of Gothic arhitecture and artistic craftwork. In Central
Europe stoves developed under the influence of the royal workshops in Buda, Viegrad
and Nyek, and the were designed by top artists.
Sixtenth-centut}' defence towers of castles on the border towards the Turks probably
had clay stoves with potshaped tiles because construction was limited by war condi
tions lack of funds, and the relatively small area of these towers.
Medieval archaeological excavation shows that tile stoves existed evel}'Where and
that they were part of the usual arrangements in residentiaI structures.

240