Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
Izvomi znanstveni
lanak
UDK 72.033:623(497.5)
GRIJANJE U SREDNJOVJEKOVNIM
BURGOVIMA KONTINENTALNE
HRVATSKE
Kamini, dimnjaci i kaljeve pei
Zorislav Horvat
Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture, Zagreb
Primljeno: 3. rujna 1994.
Saetak
Sastavni dio stambenih graevina jesu mjesta za grijanje: ognji~ta,
kamini, kaljeve pei i na njih vezani dimnjaci.
Samo su rijetka ognji~ta ouvana. Kamini su stariji ureaji,
uglavnom vezani na dimnjake radi odvoenja dima. Napa kamina
bila je plastini prostomi element te se od najstarijih vremena
njezinu izgledu pridavala velika pozomost. Za izradu napa esto
je slullla opeka kao vatrostalni materijal. Dimnjak je graen u
vanjskom zidu radi jednostavnijeg izvoda na krov i za~tite od
proki~njavanja. Postava kamina ovisila je o njihovoj namjeni, vre
menu nastanka i obliku prostora.
Kaljeve su pei otkrie kasnijih stoljea iako one ne iskljuuju
postojanje kamina, dapae, povezane su s njima. Sve vee
prostorije i vi~i livotni standard pridonijeli su razvoju i sve e~oj
ugradnji kalje vih pei u stambene objekte. Podrijetlo tih pei
vjerojatno treba traliti u glinenim peima obinih ljudi, iz kojih su
se razvile sav~enije kaljeve pei, i to najprije u Austriji i JUlnoj
Njemakoj. Prve kaljeve pei, one iz druge polovice 14. i iz 15.
st., bogato su ukra~ene te su istodobno bile odraz razvoja gotike
arhitekture i umjetnikog obrta. Karakteristino je da razvoj pei
na prostorima Srednje Europe odreuju kraljevske radionice u
Budimu, Vi~egradu i Nyeku, a modele izrauju vrhunski umjetnici.
U 16. st. u brani-kUlama ka~tela na granici prema Turcima
vjerojatno su ugraenivane glinene pei slonastim penjacima
jer su ti zahvati bili ogranieni ratnim uvjetima, manjkom sred
stava i relativno malim prostorom kula.
Arheolo~ka iskopavanja na svim srednjovjekovnim objektima
pokazala su da je kaljevih pei bilo posvuda i da su bile redoviti dio
opreme stambenih prostora.
215
PRoSTOR
KAMINI
Svaki je burg mogao imati i vie kamina, ovisno o njihovoj veliini i
potrebama stanovnika burga, no malo ihje ouvano. Na temelju malo
brojnih preostalih primjeraka i njihovih pojedinosti pokuat emo dati
sliku postave kamina u prostoru i naina njihove gradnje. Tri su izrazita
tipa kamina, ovisno o njihovu smjetaju u prostoru:
djelomino postavljenim pred zid te s
niom u zidu koja se nastavlja u dimnjak. To je i najei tip kamina;
216
PRoSTOR
Slika 1.
brani-kule. Stubita nisu ucrtana jer nisu poznati njihovi prvobitni poloaji.
priz.
I. kat
510
II. kat
217
PRoSTOR
Slika 4.
Tlocrt nia nekih kamina
A) Ruica pokraj Orahovice; proboj
u zidu veza je do kaljeve pei u sus
jednoj prostoriji
B) Kostel pokraj Pregrade: situacija
snimljena 1974. g.
C) Milengrad, kamin u stambenoj
prostoriji desno od ulaza
~-I
Ir;
218
"--
PRoSTOR
I
I
Slika 6.
Ruica pokraj Orahovice, grad, ostaci
kamina na prvom katu palae
(autorova snimka)
.I
I~
'----+1""-0
I
B
40
~O
lr
50
--C""'
"
---.:'~
219
PRoSTOR
220
PRoSTOR
Ozalj, burg; palaa Nikole VI. Zrinskog, tlocrt prizemlja i prvog kata: naveden
II
-\1
SPAVo
SOBA
11
II
II
II
.,
BORAVAK
'.
D~RANA
II
l.
II
PE
II
II
PRIZEMLJE
5M
KAT
221
PROS TO R
"
"I \\ \\
222
Slika 10.
Ribnik pokraj Karlovca, brug; tlocrt
drugog kata peterokutne kule: pros
tor ima sve karakteristike stambene
prostorije: duboku niu s klupama i
oveim prozorom te kamin (K)
PRoSTOR
Kamin uza zid takoer je morao imati ognjite djelomino pred zidnom
plohom, jer bi zid inae bio previe oslabljen, a i hladni bi mostovi uinili
svoje. Osim toga, kamin je time postajao plastini akcent unutranjosti,
to je trebalo uzeti u obzir pri oblikovanju. U Ozlju je os kamina
postavljena na zid u odnosu 1:2, tono nasuprot vratima susjedne sobe,
one s velikim prozorima (s1.8). Oba kamina, onaj u Ozlju i onaj u
Ribniku, najvjerojatnije su nastala tijekom druge polovice IS. st., ali je
Ribnik ipak malo mlai. 5
Kaminima u Ozlju i Ribniku dosta je slian kamin u drugom katu palae
Velikog Tabora, no ini se da je on bio predvien za loenje kalj eve pei
u stranjoj prostoriji. Napa samo malo stri u prostor, a otvor za loenje
je uzak i danas zatvoren eljeznim vratima, to je kasnija adaptacija. No
o tom emo kaminu pisati malo kasnije, pri opisu loenja kaljevih pei.
Kamini koji su ugraeni u odgovarajue debljine zidova imaju otvor s
kamenim okvirom (Sokolac kraj Bihaa 6 , s1.11). Naravno, takvi se
kamini grade u objektima debljih zidova i manjih prostora, to je esto
u 16. st., nakon pojave topnitva i radi zatite od njega. Ipak, kamin na
Cesargradu, u naknadno dodanoj kuli, izveden je u relativno tankom
zidu. Visina ognjita nad podom odgovara visini parapeta oblinjeg
prozora, a i prostorija ima bavasti svod, to govori da je najvjerojatnije
tu bila kuhinja (s1.12). Kuhinjski kamini esto imaju povieno ognjite
radi lakeg koritenja pri kuhanju, ba kao i danas. U prostoru ognjita
kamina izvedena je i jedna stepenica, koja je, valjda, sluila za odlaganje
lonaca i odravanje topline ve skuhanog jela.
Slika 11.
Sokolac pokraj Bihaa, burg-katel;
kamin na drugom katu
Slika 12.
nekoj kuhinji
I~----I- -
223
PRoSTOR
_ _......1
Slika 14.
Ing. Giovani Pieroni, Zveaj: detalj
iz njegovih Re/azioni di anno 1639
1..._ _
224
PROS TO R
DIMNJACI
Dimnjaci su logian zavretak kamina, pa su bili krunog presjeka
promjera 25-30-40 cm, odnosno 25x25 do priblino 50x50 cm, ako su bili
Slika 15.
Ozalj, burg; palaa Nikole IV. Zrinskog: dimnjak prizidan uz zapadno proelje
izmeu prozora prv09. kata; dimnjak danas nema punu visinu, tj. ne prodire
225
PROS TO R
Slika 16.
Sokolac pokraj Bihaa; dimnjak na
kamenim konzolama uz drugi kat
brani-kule (na nj je spojen kamin sa
sl. 11)
Slika 17.
kuli
ll. ko!
I. ko!
priz.
Ako se isti dimnjak koristio za dva kamina, jedan nad drugim - kao u
brani-kuli Velike, dimni je kanal donjeg kamina zalazio u prostor nape
gornjeg kamina i prekidao se (s1.2.a). Tu su se mijeali dimovi gornjega
i donjeg kamina te nastavljali put uvis (s1.17).
Dimnjak je u statikom smislu znaio oslabljivanje zida te je mogao
uzrokovati i njegovo ruenje, a uobiajena posljedica toga je
neouvanostbilo kakvih tragova dimnjaka. Meutim, na brani-kulama
kruna tlocrta katela iz 16. st. praktino nigdje nisu ouvani ni tragovi
kamina ni tragovi dimnjaka, to smo ve naglasili. Da je bilo dimnjaka,
226
PRoSTOR
KALJEVE PEI
Velik napredak u standardu stanovnika srednjovjekovnih burgova bilo
je uvoenje kaljevih pei. Prema naim dosadanji spoznajama, one se
u nas javljaju tijekom 15. st., moda ak i od poetka tog stoljea, ili ak
i ranije. U Europi su raskone kaljeve pei graene ve od sredine 14.
st. Valja rei da i te pei imaju svoj razvoj. ini se da su u ranijim
razdobljima u seoskim, gradskim a vjerojatno i plemikim nastambama
postojale glinene pei. Glinene se pei grade i kasnije, istodobno s
kaljevima. za njihovu su gradnju sluili glineni lonasti penjaci nalik
na buu, au ili turban8 (sI.18). Ugraivani su u vanjski plat pei, s
otvorom prema van, ime je poveana povrina odavanja topline.
Slika 18.
LonBsti penjaci:
A)
B)
C)
D)
nalik na turban
poput ae
kao aa, trokutastog otvora
kao aa, kvadratnog otvora
~""-';:=:::::=:::~2~=-----
227
PRoSTOR
nalazimo
II
228
Slika 21.
Penjak s polucilindrinom niom iz
gornjeg dijela kaljeve pei iz vremna
maarsko-hrvatskog kralja Ladislava
V. (1452-1457) (nacrtano prema slici
iz knjige P.Voita-I.Holla, nav. dj., sl.
15. na kraju knjige)
PRoSTOR
229
PROS TO R
iz Zagreba:
A) i 8) kaljevi zavrnih vijenaca
C) kalj s gornjeg dijela pei
D) kalj donjeg dijela pei
230
PROS TO R
Slika 23.
polucilndrinoga
231
PRoSTOR
Kasnije kaljeve pei, one iz druge polovice 15. i iz 16. st., loene su iz
susjedne prostorije, kao to smo ve ustanovili za kamin u Ruici. Malo
kasnije izmljeno je loenje izvana, to nije nuno znailo i izvedbu
kamina. Na prvom katu palae burgu dvorca Velikog Tabora ouvan je
kamin u ulaznom prostoru te zidana pe u susjednoj, stambenoj prosto
riji (s1.25). Dananji izgled kamina, kao i konstrukcija pei, nisu origi
nalni. Oito su tijekom vremena poneto mijenjani 15 , ali svjedoe o
starim nainima grijanja i loenja. Kamin u ulaznom prostoru zapravo
je tek loite pei to se nalazi s druge strane zida. Danas se kamin
zatvara recentnim dvostrukim eljeznim vratima, no moemo se zapitati
Slika 24.
Gari-grad,
232
PRoSTOR
Slika 25.
za loenje te pei. (Kamin je dobio nov izgled nakon prvoga svjetskog rata,
I
I
lI
I
I
D \
\
"\
lLr-------r\
"
~
,
I
g.g
-------100
200cm
hh
233
PRoSTOR
234
Slika 27.
Milengrad, burg-katel; otvor za
loenje kaljeve pei koja je bila
smjetena s druge strane zida, na
prvom katu baterijske kule uz ulaz.
Dvije jake kamene konzole nosile su
omanju napu i dimnjak. Do loita se
moglo doi s drvene galerije, koja je
ondje bila izvedena samo radi loenja
kaljeve pei.
PRoSTOR
235
PROS TOR
Slika 28.
Martinski Vrh 22, selo u ozaljskom kraju; glinena pe s loncima; sa stropa visi
kulture u Zagrebu)
236
PRoSTOR
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Sastavni dio stambenih graevina su mjesta za grijanje prostora
ognjita, kamini, kaljeve pei i za njih vezani dimnjaci. Tijekom vremena
njihova se djelotvornost usavrava, to je dio opeg razvoja ivotnog
standarda, potreba i naina razmiljanja tog vremena, tj. kasnog
srednjeg vijeka.
Stara su ognjita vrlo slabo ouvana, no ona postoje tijekom cijele
povijesti kao najjednostavniji oblik grijanja i iskoritavanja vatre.
Kamini su uvijek vezani za dimnjake radi odvoenja dima. Napa kamina
bila je plastini element u prostoru, te se od najstarijih vremena njezinu
izgledu pridavala osobita pozornost. Bitne pojedinosti pri izvoenju
napa jesu: esta uporaba opeka kao vatrostalnog materijala, ali i radi
postizanja tankoe ljuske nape, gradnja dimnjaka u vanjskom zidu te
prikljuivanje dvaju, ponekad i triju kamina na jedan dimnjak. Kako je
bilo izvedeno samo ognjite nije poznato, jer nema ouvanih ognjita iz
tog vremena. U stambenim i slinim prostorima ognjite je postavljano
dosta nisko, 20-30 cm iznad poda. ini se da su kuhinjski kamini bili vii,
tj. daje njihova visina odgovarala visini prozorskog parapeta radi lakeg
odlaganja lonaca pri kuhanju.
Kaljeve su pei otkrie kasnijih stoljea, iako ne iskljuuju postojanje
kamina, dapae, ak su postojale vezano s njima. Sve vee prostorije
stambenih objekata u 15. st. jednostavno se vie nisu mogle zagrijavati
obinim kaminima i otvorenom vatrom; rjeenje su bile kaljeve pei.
Podrijetlo kaljevih pei vjerojatno treba traiti u obinim glinenim
peima, a ini se da su prve kaljeve pei nastale na prostorima Austrije
i June Njemake, odakle su se dalje irile u Srednju Europu - Austriju,
eku, Maarsku, Sloveniju, Hrvatsku. Prve kaljeve pei iz druge
polovice 14. i 15. st. bogato su izraene te su istodobno odraz razvoja
gotike arhitekture i umjetnikog obrta. Starije su pei bogatije ureene,
a tijekom 16. st. neznatno su pojednostavnjene, ali i prilagoene novom
stilu u umjetnosti - renesansi. Karakteristino je da su nositelji razvoja
pei na prostorima Srednje Europe kraljevske radionice u Budimu,
Viegradu i Nyeku, a modele - kalupe izrauju vrhunski umjetnici.
237
PRoSTOR
238
PROS TO R
Biljeke:
1 Razmatrano razdoblje obuhvaa vrijeme od 13. do sredine 16. st., to otprilike odgovara
kasnome srednjem vijeku i stilskim oznakama gotike.
2 Z. Horvat, Stari grad Velika, "Vijesti muzealaca i konzervatora", Zagreb, 1974/3-4, str.
38-39.
6 O Sokolcu je bilo rijei u prolom broju ''Prostora'', u lanku Z.Horvat, Krune brani-kule
12 Zanimljivo je da je i bosanski kralj Tvrtko II. u svom gradu Bobovcu imao radionicu za
izradu penjaka; v. P. Aneli, BobolJac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo, 1973, str. 115-123.
IS Na izlobi slika Otona Ivekovia, koja se uJ?ravo odrava u salonu Ulrich u Zagrebu,
je i u tekstu navedeno, time to su pei nakon potresa u 16. st. demontirane i prenesene
drugdje, pa su u Medvedgradu ostali samo ulomci nekih starijih pei, raz5ijenih pri
239
PRoSTOR
Summary
HEATING IN MEDIEVAL BURGS OF CONTINEN
TAL CROATIA
Fireplaces, chimneys and tile stoves
Zorislav Horvat
Heating arrangements, which inc/ude hearths, fireplaces, tile stove and their chimneys,
are a component of residentiai structures.
Vet}' few hearths have ben preserved. Fireplaces are old a"angements, usually with
a chimney to remove the smoke. Fireplace hods were plastic spatial elements and
since the oldest days the greatest atention was paid to their appearance. They were
usually in masont}', which was a fireprof material. The chimney shaft ran up an extemal
wall to simplify its extension to the roof and for rain protection. The placement of the
fireplace depended on its purpose, the time when it was made and the shape of the
room.
Tile stoves were a discovet}' of later centuries, and they did not completely oust
fireplaces. On the contrat}', they were connected. Increasingly largerroms and a higher
standard of liVing resulted in the development and increasingly frequent construction
of tile stoves in residentiaI structures. Their origin should probably be sought in the
clay stoves used by the common people, from which more elaborate tile stoves
developed first in Austria and South Germany. The first tile stoves date from the second
half of the fourtenth and from the fiftenth centut}'. They were richly adomed and
reflected the development of Gothic arhitecture and artistic craftwork. In Central
Europe stoves developed under the influence of the royal workshops in Buda, Viegrad
and Nyek, and the were designed by top artists.
Sixtenth-centut}' defence towers of castles on the border towards the Turks probably
had clay stoves with potshaped tiles because construction was limited by war condi
tions lack of funds, and the relatively small area of these towers.
Medieval archaeological excavation shows that tile stoves existed evel}'Where and
that they were part of the usual arrangements in residentiaI structures.
240