Zastita Prava I Interesa Djece S Problemima U Ponasanju

ZATITA PRAVA I INTERESA
DJECE S PROBLEMIMA
U PONAANJU
Zbornik priopenja sa strunih skupova pravobraniteljice za djecu
Zagreb
2012.
Izdava
Pravobranitelj za djecu, Zagreb, Teslina 10
Za izdavaa
Mila Jelavi, dipl. iur.
Urednica
Sanja Vladovi
Recenzentica
Prof. dr. sc. Antonija iak
Lektorica
Sanda Uzun-Iki
Grafiko oblikovanje i tisak
Tiskara Velika Gorica, Velika Gorica
Naklada
1000 primjeraka
Tiskano u rujnu 2012.
ISBN 978-953-7790-02-8
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice
u Zagrebu pod brojem 816681.
SADRAJ
Predgovor ....................................................................................................................................... 5
PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE ....................................................................... 9
Josipa Bai
Prevencija poremeaja u ponaanju u koli ......................................................................... 11
Ruica Pain-Ilakovac
kolski programi prevencije poremeaja u ponaanju ........................................................ 23
Dejana Bouillet
Pedagoke mjere u kontekstu prevencije problema u ponaanju uenika ......................... 35
Arijana Mataga Tintor
Prevencija u zajednici kao odgovor na lokalne specifinosti ............................................... 51
PRAVO DJECE S PROBLEMIMA U PONAANJU I NJIHOVIH RODITELJA NA
SUDJELOVANJE U PROCESU PROCJENE POTREBA I PLANIRANJA INTERVENCIJA ............ 61
Nivex Koller-Trbovi
Sudjelovanje djece u procesu procjene potreba i planiranja intervencija:
socijalnopedagoki pristup ................................................................................................... 63
Gabrijela Ratkajec Gaevi
Spremnost na promjenu kod mladih s problemima u ponaanju ........................................ 79
Marina Ajdukovi
Pravo djece s problemima u ponaanju i njihovih roditelja na sudjelovanje u procesu
procjene potreba i planiranja intervencija ............................................................................. 95
ZATITA PRAVA I INTERESA DJECE U SUSTAVIMA
SOCIJALNE SKRBI I ZATITE MENTALNOG ZDRAVLJA .......................................................... 111
Dubravka Marui
Zatita dobrobiti djece s poremeajima u ponaanju......................................................... 113
Ivana Jeud Bori
Djevojke u riziku: sloene, potrebite, a zanemarene .......................................................... 125
Ivana Sekol
Prema sveobuhvatnoj strategiji suzbijanja vrnjakog nasilja
u institucionalnom tretmanu djece i mladih ........................................................................ 145
Krunoslav Borovec
Krenja prava djece s problemima u ponaanju u medijima
(s posebnim osvrtom na odgojne ustanove) ...................................................................... 161
Jugoslav Gojkovi
Dostupnost sustava zatite mentalnog zdravlja mladima
s potekoama u ponaanju ........................................................................................... 175
ZATITA PRAVA I INTERESA DJECE U SUKOBU SA ZAKONOM............................................. 191

Gordana Filipovi, Sanja Vladovi
Djeca u sukobu sa zakonom pravosue po mjeri djece?................................................ 193
Renata Odeljan, Marijana Valjan Harambai
Postupanje policije prema djeci i maloljetnicima poiniteljima
prekraja i kaznenih djela problemi i izazovi .................................................................... 205
Lana Pet Kujundi
Novi Zakon o sudovima za mlade ..................................................................................... 217
Lidija Schauperl, urica Kri, Lidija ai
Primjena alternativnih mjera u postupanju prema
maloljetnim poiniteljima kaznenih djela............................................................................. 235
Neven Ricija
Pravo maloljetnika na primjeren tretman u izvravanju alternativnih sankcija ................... 245
Ljiljana Vukota
Tretman maloljetnika stanje i perspektive ........................................................................ 257
PRILOZI ....................................................................................................................................... 275
NA JEZIKU BLISKOM DJECI ...................................................................................................... 282
PREDGOVOR
Brojni meunarodni i nacionalni dokumenti i propisi obvezuju dravu, njezine institucije i
pojedince na pruanje posebne skrbi i zatite djeci s problemima u ponaanju. Hrvatski
zakoni koji tite prava i interese ove skupine usklaeni su s Konvencijom o pravima djeteta i drugim meunarodnim dokumentima, a kontinuirano osuvremenjivanje i unaprjeivanje propisa i donoenje nacionalnih stratekih dokumenata upuuju na skrb drave za
njih. No praksa njihova provoenja esto je drugaija i pravobraniteljica za djecu u svom
radu ima saznanja o nizu tekoa s kojima se suoavaju djeca s problemima u ponaanju i njihove obitelji. Pravobraniteljica za djecu od poetka svoga rada prati i promie
zatitu prava ove iznimno osjetljive skupine. Postupa s pojedinanim prijavama krenja
njihovih prava, obilazi institucije koje se njima bave ili u kojima su smjetena, prati informacije iz medija. Ovako prikupljena saznanja govore da se prava djece s problemima u
ponaanju esto kre u svim segmentima njihova ivota, a katkad se ne brine dovoljno ni
o njihovim najboljim interesima. Djeca trpe zanemarivanje i nasilje u svojoj obitelji, nasilje
vrnjaka u koli ili ustanovi kojoj su povjerena, neprimjerena ponaanja od strane odraslih osoba u susjedstvu, medijima, na internetu, ili pak strunjaka u koli, policiji, na sudu,
ustanovi kojoj su povjerena. Njihova prava ugroena su i manjkavou, nepostojanjem ili
neprimjenjivanjem adekvatnih intervencija. Zato oni spadaju u posebno ranjivu skupinu
drutva, rizinu na brojne oblike krenja njihovih prava.
Baviti se djecom s problemima u ponaanju esto nije lako ni roditeljima ni strunjacima. Zbog svog nerijetko upadljivog i neprimjerenog ponaanja, ona su esto odbaena
i neprihvaena i u svojoj socijalnoj sredini, i od odraslih osoba i od svojih vrnjaka. Osuuje ih se, etiketira, trai snanija represija i kanjavanje. Pritom se djecu prosuuje po
tekoama koje ona pokazuju, a ne po tekoama koje imaju, s kojima se suoavaju i
s kojima se moraju nositi najee od svog najranijeg djetinjstva. Zato pravobraniteljica
naglaava kako ne smijemo zaboraviti da je u osnovi rije o nesretnoj djeci kojima odrasli
nisu omoguili da zadovolje svoje potrebe na primjeren nain.
Iz godine u godinu pravobraniteljica istie tekoe s kojima se susreu djeca s problemima u ponaanju, njihovi roditelji i strunjaci koji se bave njihovom zatitom. Sudjeluje
u izradi propisa i predlae njihove izmjene, prati provoenje stratekih dokumenata i
izvravanje obvezujuih mjera, sudjeluje u rjeavanju pojedinanih sluajeva, nadlenim
tijelima upuuje preporuke i prijedloge koji se odnose na poboljanje sustava cjelovite
zatite prava i njihovih najboljih interesa. Iako se biljee pomaci, oni se, naalost, odvijaju
sporim koracima.
U procesu napretka i razvoja razine zatite ove skupine djece iznimno je vano promicanje njihovih prava i interesa. Zbornik Zatita prava i interesa djece s problemima u
ponaanju nastao je upravo kao rezultat ovih aktivnosti Ureda pravobraniteljice za djecu.
U njemu se nalaze radovi strunjaka i znanstvenika - izlagaa s tri struna skupa odrana u organizaciji Ureda pravobraniteljice za djecu, 2008. u Rijeci, 2010. u Osijeku i na
dvodnevnom skupu 2011. u Zagrebu. Zbog nunosti multidisciplinarnog pristupa temi
problema u ponaanju, na ovim strunim skupovima i u zborniku zastupljeni su strunjaci i znanstvenici raznih profila socijalni pedagozi, psiholozi, socijalni radnici, pedagozi,
lijenici, pravnici, a oni potjeu iz raznih sustava i institucija kao to su kolstvo, socijalna
skrb, zdravstvo, policija, pravosue, lokalna zajednica, fakulteti, Ured pravobraniteljice
za djecu. Na taj nain pravobraniteljica naglaava i nunost suradnje te zajednikog i
koordiniranog djelovanja svih segmenata drutva u noenju s ovom pojavom. Ovakav
pristup prioritetno naglaava i Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaanju
od 2009. do 2012., prvi nacionalni strateki dokument koji se bavi ovom pojavom sveobuhvatno i na svim razinama.
Radovi u zborniku pokrivaju razliite aspekte zatite djece s problemima u ponaanju,
od davanja strunih i praktinih smjernica temeljenih na istraivanjima, do elaboriranja
uinkovitosti pojedinih dravnih sustava koji se njima bave. Zbog razliitosti i specifinosti autorskog pristupanja tematici problema u ponaanju djece, osamnaest radova
razvrstano je u etiri cjeline.
Prva cjelina, Prevencija problema u ponaanju djece, obuhvaa radove povezane s prevencijom pojave u odgojno-obrazovnom sustavu i lokalnoj zajednici kao mjestima najveega preventivnog potencijala i s mogunou za irok spektar aktivnosti.
Druga cjelina, Pravo djece s problemima u ponaanju i njihovih roditelja na sudjelovanje
u procesu procjene potreba i planiranja intervencija, bavi se takozvanom korisnikom
perspektivom, odnosno sudjelovanjem same djece i njihovih roditelja u planiranju i programiranju tretmana, to je zaokret u odnosu na pristup u kojemu su strunjaci odreivali
to je najbolje za dijete, a da se pritom njegove roditelje i samo dijete nije pitalo to oni
misle o kapacitetima i ogranienjima za promjene.
U treoj cjelini, Zatita prava i interesa djece u sustavima socijalne skrbi i zatite mentalnog zdravlja, radovi su koji govore o zatiti prava i interesa djece smjetene u odgojne
ustanove i djece s tekoama mentalnog zdravlja koja se tretiraju u sustavu zdravstva.
etvrta cjelina, Zatita prava i interesa djece u sukobu sa zakonom, obuhvaa radove koji
se odnose na poloaj djece poinitelja kaznenih i prekrajnih djela u policijskom postupanju, pravosuu te pri izvrenju zakonskih sankcija.
Nadamo se da e odrani struni skupovi i tekstovi objavljeni u ovom zborniku pridonijeti boljoj informiranosti i senzibilizaciji strunjaka te podii razinu njihovih profesionalnih
kompetencija. elja nam je i da se ovim zbornikom koriste kao svojevrsnim prirunikom
s praktinim smjernicama za postupanje prema djeci tijekom svog rada. Oekujemo i
prieljkujemo da e zbornik biti i izvor spoznaja zainteresiranim pojedincima koji nisu
profesionalci u radu s djecom s problemima u ponaanju, ali ele ih razumjeti te pomoi
svakom djetetu.
PREVENCIJA PROBLEMA U
PONAANJU DJECE
10
PREVENCIJA POREMEAJA U
PONAANJU U KOLI
Saetak
U radu se predstavlja prevencija i kao znanost i kao praksa u kratkom prikazu povijesnog razvoja i
danas. Prevencija se obrazlae i njezino se mjesto odreuje s obzirom na suvremeni intervencijski
spektar. Posebno su kratko opisani preventivni pristupi usmjereni na prevenciju u zajednici na lokalnoj, upanijskoj i nacionalnoj razini, jer se programe u koli treba sagledati ire i sveobuhvatnije
od samoga kolskog okruenja.
S obzirom na temu okruglog stola posebno se mjesto daje moguim odgovorima na pitanje: Zato
prevencija rizinih ponaanja djece i mladih u koli? Nadalje, navode se pristupi preventivnim programima u koli, programima utemeljenima na dokazima, znanstveno utemeljenim programima. Na
kraju rada govori se o perspektivi preventivnih ulaganja u odgojno-obrazovne institucije kolsko
okruenje.
Uvod
Iako ljudski ivot predstavlja neprocjenjivu vrijednost,
mi uvijek postupamo kao da je neto drugo vrjednije od njega.
Antoine de Saint-Exupry
Kada se zna da se danas vie nego prije vode pregovori i dogovori, postavljaju ili ratificiraju
mnoge deklaracije (jedna od njih svakako je i Konvencija o pravima djeteta, 2002.), donose
preporuke koje idu u smjeru zatite djece i obitelji, osiguravaju prava na sretno djetinjstvo i
sveopu dobrobit dananjeg djeteta odnosno mladog ovjeka i zatitu njegova djetinjstva,
postavlja se osnovno pitanje: Osjeaju li to dananja djeca? Osjeaju li to u dovoljnoj mjeri
i djeca u Hrvatskoj? U kojoj je mjeri njihova dobrobit dosegnula oekivane rezultate, odnosno u kojoj je mjeri dosegnuta dobrobit koja podrazumijeva i emocionalnu i psiholoku i
socijalnu dobrobit djece i mladih (njihovo mentalno zdravlje). Imajui na umu da je rije o
postignuima za svakoga, posebno ranjive skupine kao to su djeca i mladi, pitanje dananjega konteksta njihova ivljenja i zadovoljavanja njihovih prava i potreba to je vanija. Kako
dananji kontekst moe promovirati dobrobit djeci i mladima? Koje osobe tog konteksta
* redovita profesorica na Odsjeku za poremeaje u ponaanju, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveuilita u
Zagrebu
11
PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE
Prof. dr. sc. Josipa Bai*
daju smisao toj dobrobiti? Jesu li, primjerice, kole kontekst koji dovoljno promovira djeju
dobrobit? Jesu li u kolama poduzeti odgovarajui napori za pozitivan razvoj, razvoj prema
dobrobiti djece? Imaju li odgovarajue prilike uitelji i struni suradnici te osoblje kole
da kau i uine neto konzistentno s orijentacijom na dobrobit djeteta? Ili smo uglavnom
usmjereni na konkretno individualno dijete koje je problem, jer je agresivno, nemotivirano, povueno ili u strahu od neuspjeha? Moglo bi se rei da uglavnom popravljamo ono to
se popraviti dade. Je li to uinkovito? Odgovor bi vjerojatno trebao biti: Nije!
Danas raspolaemo podacima mnogih istraivanja koja upuuju na postojanje drutva
u riziku, drutva pogodnog za razvoj rizinih ponaanja djece i mladih te rizine initelje
prisutne u socijalnim okruenjima (Bai, 2009.). Podaci o prisutnosti razliitih oblika poremeaja u ponaanju djece i mladih, ali i odraslih, osnova su za planiranje preventivnih
strategija, a pri njihovu planiranju treba svakako imati na umu sljedee:
broj obitelji odnosno djece koja ive u siromatvu
stope razvoda braka
broj djece koja ive s jednim roditeljem
broj djece odnosno mladih koji su zanemareni i zlostavljani
stope naputanja kole
nezavravanje kole i prognoza za zapoljavanje mladih
zlouporaba droga/alkohola
seksualna aktivnost prije 16. godine, nezatieni seksualni odnosi, esto mijenjanje
partnera
maloljetnike trudnoe, maloljetne obitelji
djeca rtve kaznenih djela odraslih
djeca odnosno mladi poinitelji kaznenih i prekrajnih djela
nasilje u zajednici
vrnjako nasilje
nasilje u obitelji
vandalizam u zajednici, koli
suicidi djece i mladih (Bai i Feri, 2004.).
Imajui na umu navedeno, rizici za pozitivan rast i razvoj djece i mladih oiti su, njihovi
razmjeri naalost jo nisu u dovoljnoj mjeri ni ispitani ni prezentirani na adekvatan nain
strunoj i drugoj javnosti. Uz postojanje odreenih znanja i u prevenciji (smanjivanje
rizinih i poveavanje zatitnih initelja) i u tretmanu rizinih ponaanja i poremeaja u
ponaanju djece i mladih u Hrvatskoj ne postoji dovoljan broj odgovarajuih programa
ija je uinkovitost zasnovana na znanstvenim dokazima.
Prevencija se definira kao proces kojim se eli smanjiti incidencija i prevalencija poremeaja u ponaanju i rizinih ponaanja djece i mladih. U rjeniku prevencijskih termina (Prevention Term Golossary, http://preventionpartners.samhsa.gov/resources_glossary_p2.asp)
12
Prevencija je novano isplativija, posebno ako ju se usporedi s tretmanom i naknadnom

brigom. Isto tako prevencija je humani imperativ, jer razliita rizina ponaanja djece i
mladih proizvode veliku bol i patnje ne samo djeci i mladima nego i cijeloj zajednici na
razliite naine.
Prevencija kao znanost i praksa

Prevencijska praksa prema nekim pokazateljima poinje prije vie od stotinu godina i
uglavnom se vezuje za podruje medicine, tonije javno zdravstvo, posebno u podruju
infektivnih bolesti, a kasnije i u podruju mentalnog zdravlja, socijalne psihijatrije, prevencije ovisnosti, kriminaliteta Koncept javnog zdravstva postaje i ostaje i do danas
jedna od kljunih teorijskih i praktinih postavki prevencije poremeaja u ponaanju i
rizinih ponaanja djece i mladih. Upravo zbog ugroenoga mentalnog zdravlja i bavljenja njegovim posljedicama na iru populaciju stanovnitva poinje intenzivnije traenje
uinkovitih preventivnih (proaktivnih) aktivnosti. Najprije se zapoinje s osnivanjem komisija, savjetovalita, a kasnije i mobilnih kolskih timova koji pouavaju uitelje kako
prevenirati razliite poremeaje s podruja mentalnih i ponaajnih poremeaja djece i
mladih. Sredinom prolog stoljea strunjaci drugih pomagakih struka i profila, osim
medicinskih, dobili su pravo glasa u podruju prevencije poremeaja u ponaanju i
rizinih ponaanja djece i mladih.
Ako se promatra prostor Republike Hrvatske, prvi pisani i vaan dokument za prevenciju na razini drave donesen je sredinom 70-ih godina prolog stoljea (Program akcija
za sprjeavanje i suzbijanje drutveno neprihvatljivog ponaanja, 1975., prema Singer,
Mikaj-Todorovi, 1989.). Moglo bi se rei da prevencija kao praksa u Hrvatskoj zapravo poinje sredinom 90-ih godina, potpomognuta razvojem civilnog drutva i pritiscima
problema u drutvu koji se znaajnije izraavaju i/ili uvaavaju kao posljedica ratnih dogaanja, traumatskih i stresnih dogaaja i ugroavanja svakodnevnog ivljenja i djece
i mladih i odraslog stanovnitva. Tome pridonosi i osnivanje razliitih povjerenstava i
komisija na razini Republike Hrvatske ili posebno nekih ministarstava, ali i na razinama
pojedinih gradova i mjesta. Mnogi dokumenti vezani za dobrobit djece i mladih, obitelji
13
prevencija se definira kao proaktivni proces koji osnauje pojedince i sustave da zadovolje
izazove ivotnih dogaaja i promjena kreirajui i jaajui uvjete kako bi promovirali zdrava
ponaanja i ivotne stilove. Filozofski temelji za prevenciju (prema The Midwest Forum,
1994.) nalaze se u krajnjim ciljevima prevencije kojima se eli razviti intelektualne, osobne
i socijalne kompetencije djece i mladih, i to sveukupnim preventivnim naporima, kojima e
se pomoi kolama i zajednicama promovirati razvojne ciljeve, dispozicije, znanje i kompetencije koje e poveati sposobnost sve djece i mladih da ih vode i zatiuju u sadanjem
ivotu i ivotu u budunosti.
kao i prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladih poinju se stvarati, pisati ili tiskati
krajem 90-ih godina prolog stoljea i to se nastavlja do dananjih dana.
Prevencijska znanost/istraivanja/razvoj znanosti u svjetskim razmjerima pa i u nas datira
od ranih 90-ih godine prolog stoljea (Coie i sur., 1993.), kada se uoava znatan porast
broja programa koji se primjenjuju u preventivne svrhe. U svijetu se sve vie evidentira
i porast broja preventivnih programa koji dokazuju svoju uinkovitost (evidence-based i
science-based programi/praksa). Za neka prevencijska istraivanja moglo bi se rei da
poinju ve sredinom 80-ih godina, intenzivnije 90-ih godina prolog stoljea jer postaje
jasno da je nuno utemeljiti preventivne programe iji e rezultati biti vidljivi, mjerljivi,
ponovljivi, prenosivi iz jedne kulture u drugu, to znai da e biti utemeljeni na dokazima,
odnosno da e njihovi uinci dokazati potrebu za njihovom primjenom i koritenjem u
irokoj primjeni. Tako poinje vrijeme prevencije utemeljeno na znanstvenim dokazima,
za koju su mnogi autori ranije smatrali da njezino vrijeme tek dolazi. U strunoj i posebno
znanstvenoj javnosti postaje potpuno jasno kako su istraivanja uinkovitosti preventivnih
programa neophodna. Taj trend se nastavlja te se inaugurira nova znanost prevencijska
znanost (Coie i sur., 1993.). Prema Durlaku (1997., str. 1) prevencija je multidisciplinarna
znanost koja je koncipirana unutar temeljnih i primijenjenih istraivanja iz najmanje 15
disciplina: obrazovanja, psihologije, medicine, njegovateljstva, javnog zdravlja, sociologije, politikih znanosti, poslovnog sektora, komunikacijskih znanosti, kriminalnog pravosua, socijalnog rada, zdravstvene edukacije, inenjerstva i ekonomije. Prevencijska
Slika 1. Intervencijski spektar
14
Za razumijevanje intervencijskog spektra u kojemu se razliitim razinama prevencije zajedno s promocijom mentalnog zdravlja daje velik prostor dobar je njegov prikaz prema
Mrazeku i Haggertyju (1994.) te Barryju i Jenkinsu (2007.) (Slika 1.).
Pristupi prevenciji u zajednici

Zato prevencija u zajednici? Najjednostavniji odgovor nalazi se u postavci: Zajednica
(podrazumijeva ue podruje ivota stanovnitva poevi od susjedstva, sela, grada do
upanije i dravne razine, ipak u ovom sluaju pod zajednicom se podrazumijeva lokalna
zajednica, to znai ivotno okruenje u kojemu ive odreeni ljudi i koje povezuje pripadnosti zajednici) koja je prepoznala svoje probleme, na najboljem je putu za njihovo
rjeavanje, prevenciju i brigu za dobrobit svojih graana. Imajui na umu da se preventivni programi i pristupi tim intervencijama odvijaju u razliitim domenama kao to su
programi usmjereni na djecu, mlade, vrnjake; programi usmjereni prema roditeljima/
obitelji; programi usmjereni prema koli/kolskom okruenju, lako je zakljuiti da sve
te usmjerenosti zapravo znae ulaganje u dobrobit i funkcioniranje zajednice i njezinih
stanovnika ili institucija. Znaenje programa u lokalnoj zajednici ogleda se u obuhvatu
svih navedenih domena, ulaganja u zajednicu kao poprite svih dogaanja. Za uinkovitost programa u zajednici nuni su odgovarajua spremnost i mobiliziranost zajednice,
resursi, znanje o problemima i potrebama te preuzimanje odgovornosti za probleme i
naine njihova rjeavanja (od kljunih ljudi do svih drugih odgovornih u zajednici). Dakle,
trai se podrka lokalne zajednice, usmjerenost na procjenu potreba, sposoban, struan
i motiviran tim ljudi, suradnja svih dionika, redovito planiranje, razvijen sustav praenja
provoenja preventivnih intervencija, sustav evaluacije te financijska i tehnika podrka.
Pristupi preventivnim programima u kolskom okruenju

Zato je potrebna prevencija poremeaja u ponaanju i rizinih ponaanja djece i mladih
u koli? Postoji nekoliko vanih initelja koji prevenciju u kolskom okruenju potenciraju
i zbog kojih je ona kljuna. Iako navedeno nije nepoznato, ipak je vano naglasiti:
Sva djeca obvezni su polaznici osnovne kole, a veina njih nastavlja kolovanje i u
srednjoj koli.
15
znanost, odnosno istraivanja, prema Kellamu i Reboku (1992.) ogledaju se u nekoliko

tipova istraivanja: epidemioloka istraivanja prevalencija i incidencija, socijalni kontekst; etiololoka istraivanja rizini i zatitni initelji (individualni, obiteljski, kolski, initelji u zajednici kontekstualni); istraivanja preventivnih programa (uinkovitost ishodi,
implementacija evaluacija procesa, irenje, institucionalizacija odrivost).
Vrijeme provedeno u koli mjeri se godinama, a uenje i ivotno iskustvo u koli veliki su.
Ta razvojna dob vrlo je vana za formiranje djece, i u odnosu na njih same (njihove
osobnosti, ponaanja, stajalita, vrijednosti) i u odnosu na njihov odnos i snalaenje u
tom istom ili prema drugim okruenjima.
U koli su mnoge strune osobe (vie ili manje kompetentne) te mogu prenositi znanja
i ulagati u ivotne odnosno socijalno-emocionalne vjetine djece , to ine u odgojnim
i socijalizirajuim te posebnim aktivnostima s djecom u okruenju u kojemu za to postoje ili bi trebali postojati svi preduvjeti.
Razlozi za implementiranje preventivnih programa u kolsko okruenje i izvan njega nalaze se u tekim statistikama (poraavajui podaci o djeci i problemima njihova odrastanja). Svakodnevna preventivna praksa, meutim, iji su rezultati najee nepoznati, implementira velik broj razliitih i razliito usmjerenih programa u koli i kolskim i
predkolskim okruenjima. Podaci pokazuju da su implementaciji preventivnih programa
unutar kolskog okruenja u svjetskim razmjerima danas izloena mnoga kolska i
predkolska djeca. ak 74% svih objavljenih prevencijskih studija koje su imale za cilj
utjecati na ponaanja bile su usmjerene na kolu (Durlak, 1995.). Kada govorimo o Hrvatskoj, znamo li koji su to programi, znamo li rezultate, ishode, njihove utjecaje? Naalost
programi nisu proli znanstvenu evaluaciju te se ne znaju njihova djelovanja, uinci, bili
oni pozitivni, negativni ili ak i ugroavajui. Treba li tako ostati?
Razlozi za uvoenje preventivnih programa utemeljenih na dokazima nalaze se u ozbiljnom porastu znanja o prevencijskoj znanosti, nedostatku dokaza njihove uinkovitosti
odnosno uinkovitosti njezinih programa, odnosno nedostatku evaluacije dostignua u
empirijski evaluiranim programima. Obuhvat djece/uenika tim preventivnim programima upitan je, jer mnoga djeca koja trebaju pomo naalost je ne dobivaju ili ne dovoljno
rano, i to ne samo u obrazovnim sustavima nego i drugim sustavima kojima je takoer
imanentna briga o djeci, mladima. S druge strane, financijska potpora preventivnim programima velika je, a nema kontrole isplativost preventivnih ulaganja.
Kao to je reeno, svrha je preventivnih programa utjecati na pozitivan razvoj djece,
osnaiti djecu i mlade, razviti potrebne i odgovarajue socijalne vjetine, prevenirati prve
manifestacije rizinih ponaanja. Za to je potrebno vie ulaza, i to:
programi pozitivnog razvoja
programi prevencije poremeaja u ponaanju kroz razliite sadraje/ciljeve programa:
komunikacijske vjetine, socijalno- emocionalne vjetine, ivotne vjetine, otpornost,
osnaivanje, rjeavanje problema, donoenje odluka, vrnjaci za vrnjake, mentorski
programi
specifini programi za odreene oblike poremeaja ili rizina ponaanja (npr. agresivnost, nasilje, maloljetnike trudnoe)
16
Sustavna preventivna ulaganja u kole pretpostavljaju istodobno usmjeravanje u nekoliko podruja djelovanja (Hawkins, 1997.;Durlak, 1995.; Kraneli Tavra, 2003.):
1. Voenje kole
podravajua uprava i kvalitetno voenje kole
jasne procedure promatranja i modificiranja programa i kolske politike
podravajua atmosfera
2. Akademska postignua
akademski naglasak i fokus na uenju
obostrani osjeaj smisla i vrijednosni sustav koji naglaava akademske standarde, suradnju svih djelatnika i pozitivne odnose uitelja i uenika
visoka oekivanja, uitelji izraavaju visoka oekivanja i pokazuju predanost akademskom uspjehu svih uenika
praenje napretka uenika, napori uitelja i uenika uloeni u uenje prepoznaju se
i podravaju, djelatnici pokazuju brigu i potporu za intelektualno i osobno razvijanje
uenika
3. Disciplinski standardi
jasni disciplinski standardi koji su vrsto, pravedno i dosljedno postavljani
nagraivanje i motiviranje ili jasan sustav nagraivanja za akademska postignua
koritenje zajednikog planiranja i dosljednog pristupa uenicima (dosljedna oekivanja)
4. Ukljuivanje svih djelatnika i uenika
aktivno ukljuivanje uenika u funkcioniranje kole
postojanje prilika i motivacije za trajnu ukljuenost u proces uenja (Za sve uenike
i sve djelatnike postoje prilike i motivacija kako bi postali aktivno i trajno ukljueni u
proces uenja.)
razvijanje osobne odgovornosti (Meu svim djelatnicima i uenicima promie se razvijanje osobnih odgovornosti te socijalne i emocionalne kompetentnosti.)
5. Suradnja unutar i izvan kole
suradnja i povezanost u koli i izvan nje
ukljuivanje roditelja u funkcioniranje kole
obitelj i ira zajednica uspjeno su ukljueni u rad kole i edukaciju djece
sigurno fiziko okruenje, dobro odravano, koje odie dobrodolicom.
17
preventivni programi prema razinama prevencije (univerzalna, selektivna ili indicirana

prevencija).
kolski preventivni programi vezano za kolsko okruenje mogui su na razini ue i

ire zajednice, razine kole, razine razreda i razine uenika/pojedinca. Promjene na
razini ue i ire zajednice utjeu i na kolsko okruenje, odnosno na aktivnosti kojima
e se promovirati ili podravati:
mjere kako bi zajednica bila podravajue i sigurno okruenje za pozitivan razvoj djece
i mladih
akcije razvoja zajednice koje vide djecu i mlade ne kao problem nego kao potencijale
zajednice
razvoj zajednice koja ukljuuje mlade u prosocijalne aktivnosti i omoguuje koritenje
njihovih kognitivnih i socijalnih vjetina i kompetencija
radnje za razvijanje potrebnih (razliitih) resursa koji e pomoi njezinim stanovnicima
zadovoljiti njihove (razliite razine rizika i potreba) potrebe, partnerske odnose i suradnju izmeu obitelji, kole i zajednice, odnose podrke, pomoi i meusobne odgovornosti pri rjeavanju postojeih problema
partnerstva izmeu formalnih (vladinih) i nevladinih organizacija u rjeavanju problema
djece, obitelji, zajednice
kampanje na razini zajednice kako bi se utjecalo na norme u zajednici vezane za razliita rizina ponaanja
strategije zajednice za ograniavanje dostupnosti sredstava ovisnosti i drugih rizinih
iskustava
strategije zajednice za ograniavanje pristupa mladih sredstvima ovisnosti i oruju.
Programi na razini kole najee se razrauju u tri koncepcije:
programi u koli (programi se odvijaju u kolskoj zgradi)
programi povezani sa kolom (programi koji su smjeteni u blizini kole, suradnici su
esto iz kole ili sa kolom surauju) i
programi u zajednici (programi u zajednici koji su velika podrka i resursi potrebni koli
te zadovoljavaju i njezine potrebe)
Nadalje, pristupi na razini kole podrazumijevaju:
intervencije kojima se nastoji restrukturirati ire kolsko okruenje kako bi se na najbolji
mogui nain zadovoljile razvojne potrebe uenika
procijenjene potrebe uenika, procijenjen kontekst kole
ciljeve koji modificiraju, potiu, dodaju ili uklanjaju uvjete koji e promicati socijalne
kompetencije svih uenika.
Na strani kole programima od utjecaja smatraju se oni koji podravaju opu klimu u
koli (kako se osjeaju ljudi u koli), naglasak na uenju, osjeaj fizike i psihike sigurnosti, odgovarajue financijske uvjete, specifine programe kao primjerice dopunsku
18
Samoupravljanje
- kontrola impulsa i upravljanje stresom
- samomotiviranost i disciplina
- postavljanje ciljeva i organizacijske
vjetine
Samosvjesnost
- identificiranje i prepoznavanje emocija
- tonost samopercepcije
- prepoznavanje snaga, potreba i
vrijednosti
- samouinkovitost
- duhovnost
Upravljanje odnosima
- komunikacija, socijalna ukljuenost i
izgradnja odnosa
- kooperativni rad
- pregovaranje, odbijanje i upravljanje
konfliktima
- traenje pomoi i pobrinuti se za
(brinuti se o)
Socijalna svjesnost
- perspektivnost
- empatija
- prihvaanje razliitosti
- potovanje drugih
Odgovorno donoenje odluka
- identifikacija problema i situacijska
analiza
- rjeavanje problema
- evaluacija i refleksija
- osobna, moralna i etika odgovornost
nastavu i mentorstvo, intervencije povezane sa socijalnim vjetinama, savjetovanje, jasnu

misiju kole, sveobuhvatan kurikulum, koordinirano djelovanje i slino.
Prema nekim autorima rije je o postavljanju normi ponaanja, unaprjeenju vjetina voenja razreda i pouavanja, intervencijama u podruju upravljanja kolom i odravanju
discipline te reorganizaciji razreda. Za to je potrebno da uiteljski kadar i struni suradnici
imaju odgovarajue vjetine i znanja, edukaciju, tehnike procjenjivanja, metode i tehnike
pouavanja, vjetine davanja povratnih informacija o uenju i napredovanju, vjerovanja i
stajalita o uenicima i svojem poslu.
Programi na razini razreda imaju za cilj unaprijediti socijalne i kognitivne vjetine rjeavanja problema i regulacije emocija kod svakoga pojedinog uenika te posebne programe kojima se pomae uenicima razvijati nove vjetine i primjenjivati ih u stvarnim
ivotnim situacijama.
Programi na razini uenika kao najee pristupe navode djelovanje na razini promjene
ponaanja pojedinca odnosno uenika, koritenje vie strategija, pouavanje vjetinama
19
Tablica 1. Kljune komponente programa socijalno-emocionalnog uenja (prema Zins,

Weissberg, Wang, Walberg, 2004.)
u podruju kognitivnoga i emocionalno-socijalnog funkcioniranja te vjetinama odolijevanja, instrukcijskim programima te sigurne i nadgledane alternativne aktivnosti za uenike u riziku. Meu tim programima najei su i najuinkovitiji programi socijalno-emocionalnog uenja. Zato? Misija socijalno-emocionalnog uenja obuhvaa podjednako
programe i na razini kole i na razini razreda i na razini uenika/pojedinca, jer se
promatraju kao integralni dio ukupnih napora u koli za postizanje akademskih postignua te socijalne i emocionalne dobrobiti uenika. Prema Elisu i suradnicima (1997.) kole
e biti uspjenije u svojoj misiji obrazovanja kada integriraju napore prema promoviranju
djejega akademskog, socijalnog i emocionalnog uenja. Jedan od najpoznatijih preventivnih programa koji se koristi socijalno-emocionalnim uenjem je program PATHS
(Greenberg i sur., 2004.).
Umjesto zakljuka
Preporuke perspektivnim ulaganjima u preventivnu praksu i preventivna ulaganja u kole
odnose se istodobno na implementiranje programa koji ulaze u redovitu kolsku praksu,
a koji trebaju biti programi za svu djecu fakultativni programi (univerzalna prevencija),
kao i na programe na selektivnoj i indiciranoj razini. Te programe valja utemeljiti na praenju potreba i rizika, dokazanim ishodima, povezivanju kole i zajednice, povezivanju
znanosti i prakse.
Na kraju ovoga rada navodimo deset naela na kojima se trebaju zasnivati prevencijski
napori kako bi bili uinkovitiji:
1. Glavna misija kola i drugih institucija i agencija za mlade jest pomoi mladim ljudima
da izbjegnu visokorizina ponaanja. Stajalita, znanja i vjetine neophodni za izbjegavanje visokorizinih ponaanja glavni su sadraj obrazovanja za 21. stoljee.
2. Uspjena prevencija najbolja je promocija izbjegavanja visokorizinih ponaanja, osobito zloporabe alkohola i droga te nasilja.
3. Prevenciju treba adresirati na viestruke razloge (rizike, potrebe, stanja, okolnosti)
ukljuivanja u razliita visokorizina ponaanja. Uinkovita prevencija je i strategijski i
na rezultat usmjerena prije nego pragmatiki i na aktivnost usmjereni napor.
4. Uspjena prevencija mijenja sustave i norme. Prevencija mora biti sustavna i stvarana
u hodu, a ne fragmentirana i povremena.
5. U prevenciji je kontekst vrlo vaan. Kako bi prevencija bila uinkovita, vano je da
dosegne sva obiljeja okruenja u kojima e biti primijenjena, ukljuujui strategije za
identificiranje i izgradnju snaga i resursa.
6. Prevencijske strategije postavljaju se na ideji initi neto to e rei da mladima,
primjerice pomoi im da izaberu pozitivne izbore u svim aspektima njihova ivota, prije
nego traiti od njih ono to mi elimo da oni rade.
20
Literatura
Barry, M., Jenkins, R. (2007.), Implementing Mental Health Promotion, Churchill Livingstone Elsevier, Edinburgh, London
Bai, J., Feri, M. (2004.), Djeca i mladi u riziku rizina ponaanja, u: Bai, J.,
Koller-Trbovi, N., Uzelac, S. (ur.), Poremeaji u ponaanju i rizina ponaanja: Pristupi
i pojmovna odreenja, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, str.
57-72.
Bai, J. (2009.), Teorije prevencije: prevencija poremeaja u ponaanju i rizinih ponaanja djece i mladih, kolska knjiga, Zagreb
Coie, J. D., Watt, N. F., West, S. G., Hawkins, J. D., Asarnow, J. R., Markman, H. I.,
Ramey, S. L., Shure, M. B., Long, B. (1993.), The Science of Prevention, A Conceptual
Framework and Some Direction For National Research Program, American Psychologist, 48, 10, str. 1013-1021.
Durlak, J. A. (1995.), School-Based Prevention Programs for Children and Adolescents,
Thousand Oaks, London, New Delhi, Sage Publications
Durlak, J. A. (1997.), Successful Prevention Programs for Children and Adolescents,
Kluwer Academic/Plenum Pulishers, New York, Boston, Dordrecht, London, Moscow
Elias, M. J., Zins, J. E., Weisberg, R. P., Frey, K. S., Greenberg, M. T., Hayness, N. M.,
Kessler, R., Schwab, :m:e., Shriver, T. P. (1997.), Promoting Social and Enotional learning, Guidelines for Educators,-Alexandria,VA, Association for Supervision and Curriculum Development
Greenberg, M., Kusche, C. A., Riggs, N. (2004.), The PATHS Curriculum: Theory and
Research on Neurocognitive Development and School Success, u: Zins, J. E., We-
21
7. Uspjena prevencija usmjerena je podjednako i na odrasle i na mlade. Da bi se podrao razvoj mladih, potrebno je usredotoiti se na stajalita, znanja, vjetine, ponaanja
i vrijednosti odraslih i mladih istodobno u svim socijalnim okruenjima.
8. Prevencija zahtijeva suradnju meu mnogim akterima. Prevencijske inicijative ukljuuju pojedince, kole i zajednice, ali i partnerstvo izmeu kola, drugih institucija, agencija, organizacija i poslovnog sektora.
9. Za prevenciju je kljuno uenje i iz istraivanja i iz prakse. Prevencijske strategije i
priruni materijali moraju biti temeljeni na najnovijim konceptima, informacijama i strategijama iz istraivanja i prakse.
10. Uspjena prevencija ne postoji bez evaluacije, tj. evaluacija je kljuni dio uspjene
prevencije. Evaluacija, u ovom sluaju, znai sveobuhvatnu procjenu strategije koja
daje okvir za planiranje i implementiranje kao i procjenu u hodu (The Midwest Forum,
1994.).
issberg, R. P., Wang, M. C., Walberg, H. J. (ur.), Building Academic Success on Social
and Emotional Learning, What does the Research Say?, Teacher College Columbia
University, New York, London, str. 170-188.
Hawkins, J. D. (1997.), Academic Performance and School Success: Source and Consequences, u: Weissberg, P. R., Gullotta, P. T., Hampton, L. R., Ryan, A. B., Adams, R.
G. (ur.), Enhancing Childrens Wellness: Healthy Children 2010, Thousand Oaks, London, New Delhi, Sage Publication, str. 278-305.
Kellam, S. G., Rebok, G. W. (1992.), Building Developmental and Etological Theory
through Epidemiolgically Based Preventive Intervention Trials, u: McCord, J., Tremblay,
R. E. (ur.), Preventing Antisocial Behavior: Intervention from Birth through Adolescence,
The Guilford Press, New York, str. 162-195.
Kraneli Tavra, V. (2003.), Programi prevencije poremeaja u ponaanju i ranih intervencija u kolskom okruenju, u: Bai, J., Jankovi, J. (ur.), Lokalna zajednica izvorite Nacionalne strategije prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih, Dravni
zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei i Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske
za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladih, str. 104-116.
Mrazek, P. J., Haggerty, R. J. (1994.), Reducing Risk for Mental Disorders: Fronties for
Preventive Intervention Research, National Academy Press, Washington
The Midwest Forum (1994.), MRC Philosophical Foundation for Prevention- Midwest
Regional Center for Drug-Free Schools & Communities and North Central Regional
educational Laboratory, 4, 1
Singer, M., Mikaj-Todorovi, Lj. (1989.), Delinkvencija mladih, Udruena samoupravna
interesna zajednica socijalne zatite grada Zagreba, Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu, Globus
Zins, J. E., Weissberg, R. P., Wang, M. C., Walberg, H. J. (ur.) (2004.), Building Academic Success on Social and Emotional Learning, What does the Research Say?, Teacher College, Columbia University
22
KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE

POREMEAJA U PONAANJU
Saetak
Rano uoavanje rizinih initelja i oblika poremeaja u ponaanju uenika, kao javnozdravstvenoga
izazova, osobito je naglaeno u koli kao jednome od vanih uenikovih okruja. Zbog toga je potrebno stalno promiljati kako strukturirati cjelokupni kolski rad kojim bi se poticao zdravi i stvaralaki
razvoj uenika kao sredita razvojnoga kurikuluma i time preveniralo poremeaje u ponaanju. U
pedagokim i humanim funkcijama kole postoje brojne mogunosti za provedbu programa prevencije kojim bi se objedinile sve razine, podruja i strategije prevencijskoga djelovanja. Ovaj je rad
orijentiran na naglaavanje svih onih ciljeva i aktivnosti u koli koji mogu pozitivno i zatitno utjecati
na odrastanje uenika i razvoj njihovih kompetencija potrebnih za ivot zadovoljnih i samoostvarenih
osoba. U skladu s navedenim, temeljni je cilj ovoga rada razmotriti strategijske, zakonske i teoretske
mogunosti u izabranim dokumentima i mogua uporita za praktinu provedbu kolskih programa
prevencije, osobito u novim kurikulumskim okvirima. Razmatraju se struktura, provedba i nositelji prevencijskoga rada u suradnji i partnerstvu kole, roditelja i lokalne zajednice. Za unaprjeivanje ovoga podruja naglaava se potreba (samo)vrednovanja kolskih prevencijskih programa te na tome
utemeljeni mogui pravci istraivanja uinkovitosti i daljnjega razvoja; isto tako i razvoj potrebnih
kompetencija jo sveobuhvatnijim i refleksivnim strunim usavravanjem svih nositelja prevencije.
1. Uvod
Govorei o koli kao ustanovi organiziranoga pedagokog djelovanja, gotovo je uvijek
poimamo u najiremu smislu kao vrlo vano mjesto na putu do djetetova zdravoga odrastanja u humanu, samostalnu, odgovornu i stvaralaku osobu. Poloaj je kole, ako ga
razmotrimo iz perspektive danas vrlo prisutne ekoloko-sustavne teorije (Bronfenbrenner,
1979., prema Bai, 2009., str. 161), odmah nakon obitelji u prvome mikrosustavu uenikova ivota; ona mu snano daje smjernice za vane odnose u njegovu mezosustavu i
kasnije razumijevanje egzosustava i makrosustava te se u skladu s tim prepoznaje njezin
utjecaj na temeljne okvire djetetove budunosti. Razvoj pozitivnih uenikovih kompetencija
i samokompetencija (Adl Amini, 2004.) potrebnih za pripremu za ivot, kao opu svrhu
odgoja i obrazovanja, moe se ujedno shvatiti i kao oekivano (su)djelovanje kole u sloenome prevencijskom procesu. Danas o prevenciji govorimo kao o novoj multidisciplinarnoj
znanosti koja se zasniva na teoriji javnoga zdravlja, o podruju ivota u kojemu praktino
* dipl. pedagog, via savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje, podrunici Osijek
23
Ruica Pain-Ilakovac*
participiraju mnoge drutvene institucije, pa tako i kola, pri tome pokuavajui slijediti ova
naela: najbolji interes djeteta, odgovornost i partnerstvo na svim razinama (individualnim i
institucionalnim) te interdisciplinarnost u istraivanju i djelovanju (Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaanju, str. 9). Unutar ukupnoga kolskoga rada i suglasja njegovih temeljnih funkcija odgojenosti i obrazovanosti mladih osoba, tj. humane i pedagoke
funkcije kole (Juri, 2007., str. 260) pojavljuje se i potreba to ranijega otkrivanja i sprjeavanja moguih odstupanja od zdravoga socijalnog razvoja, potreba prevencije poremeaja
u ponaanju djece i mladei kao povijesnoga, stalnoga socijalnopedagokog izazova. Pritom poremeajima u ponaanju smatramo sva ona ponaanja koja dijete ili mladoga ovjeka na neki nain ometaju u redovitom funkcioniranju, a mogu biti tetna i opasna za tog
pojedinca i/ili njegovo okruje; usto, odstupaju od normi uobiajenih ponaanja za tu dob,
spol, situaciju i okruenje, mogu biti prisutna na osobnom planu i/ili u socijalnom okruenju i zahtijevaju strunu pomo (Bouillet, Uzelac, 2007., str. 130, prema Koller-Trbovi i
sur., 2001.). U prevenciji poremeaja u ponaanju nije vie potrebno govoriti o ulozi kole,
nego temeljito analizirati i vrednovati dosad postignuto te traiti nove mogunosti njezina
unaprjeivanja u skladu s kurikulumskim smjerovima promjena kole i uloga svih njezinih
(su)dionika. U prilog zajednikome pristupu prevencijskome djelovanju (kao jednome od
temeljnih zahtjeva njezine kvalitete i uinkovitosti) svakako idu kurikulumskim pristupom
ponovno naglaeni suradni i partnerski odnosi svih njezinih sudionika u koli kao poeljnoj,
ugodnoj i prijateljskoj socijalnoj zajednici (Previi, 2007.). Naravno, o rasvjetljavanju ovih
izazova kole danas ne moemo govoriti izvan konteksta Konvencije o pravima djeteta
(1989.) i njezine kljune poruke o zajednikoj skrbi odraslih za, ve spomenuti, najbolji
interes djeteta (Konvencija o pravima djeteta, str. 4). Nakon to je 1996. Sabor Republike
Hrvatske prihvatio prvu Nacionalnu strategiju suzbijanja zlouporabe droga i time neupitnoj
vanosti i potrebi prevencije dao nacionalni i zakonski okvir te jasna zaduenja i odgovornost strunjacima u nekoliko radnih sustava (ministarstva prosvjete i porta, zdravstva,
socijalne skrbi, unutarnjih poslova), i kole su svoje ukupno odgojno-obrazovno djelovanje
pojmovno i funkcionalno pozorno razmotrile i (pre)strukturirale u jo jednome smjeru te iznjedrile prve kolske preventivne programe. Do danas ti su se programi intenzivno razvijali
i obogaivali brojnim odgojno-obrazovnim aktivnostima u suradnji s roditeljima i lokalnim
okrujem pokuavajui slijediti znanstvenoteorijska dostignua ovoga podruja i na vie
naina razmjenjujui i primjenjujui iskustva dobre prakse. Pritome su te programe podupirale i pratile nadlene dravne institucije i ministarstva razliitim mjerama, meu ostalim
usklaivanjem i donoenjem potrebne zakonske podloge.
2. Cilj i opa polazita

U ovome e se radu pokuati obrazloiti strategijske, zakonske i praktine odrednice
kolskih programa prevencije kao konkretnoga oblika primjene postavki prevencijske
24
2.1. Polazita kolskoga prevencijskoga djelovanja

O prevenciji se najee govori kao o piramidi primarne, sekundarne i tercijarne prevencije (Van der Stel, 1998., Resman, 2000., Nacionalna strategija poremeaja u ponaanju,
2009.). Opi i Lozani (2008., str. 182) govore o pedagokoj prevenciji kao sinonimu
za primarnu prevenciju. Resman (2000.) pod kolskom prevencijom podrazumijeva oblik
pedagoke i zatitne intervencije radi pozitivnog usmjeravanja razvoja i odgoja djece i
mladei koja se ostvaruje razliitim organiziranim oblicima; razlikuje prevencijsku razinu,
koja se odnosi na djelovanje prema cjelokupnoj populaciji u koli, i djelujuu razinu, koja
se odnosi na uenike kod kojih su ve uoene neke potekoe u ponaanju. Sakoman
(2009., str. 96) navodi da se kolsko prevencijsko djelovanje najee odnosi na primarnu i
dio sekundarne prevencije. Uoavaju se noviji pristupi podjeli prevencijskih intervencija na
univerzalne intervencije (primjenjuju se na cijeli razred ili drugu cjelokupnu populaciju bez
oznaavanja rizinih uenika), selektivne intervencije (usmjerene na visokorizine uenike)
i indicirane intervencije koje ine intervencijski programi za uenike kojima ne odgovaraju
navedene razine (Bai, 2009., str. 148, prema Kellam i Rebok, 1992.). U posebnoj se pedagogiji prevencija navodi kao poeljan oblik i naelo njezina djelovanja kojoj bi, uz trenutano veinom prisutno naglaavanje supstitucije i kompenzacije, trebalo posveivati vie
pozornosti kao obliku pospjeivanja i pomaganja (Bach, 2004., str. 93 i 106). Prevenciju
je mogue odrediti i kao sloen sustav mjera, aktivnosti i kontinuiranih napora usmjerenih
otklanjanju rizinih initelja i/ili posljedica njihova djelovanja, jaanja zatitnih initelja na
svim razinama, podrujima i kljunim tokama radi osiguravanja kvalitetnoga razvoja, prilagodbe i sazrijevanja novih narataja u sigurne, prilagoene, uspjene i sretne, a samim
tim i zdrave ljude (Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaanju, 2009., str. 5).
25
znanosti u kolskoj praksi. Poblie e se opisati stanje i mogunosti za njegovo ostvarivanje i integraciju u kolski rad, tj. kolski humanistiki i razvojni kurikulum. Cilj je rada
razmotriti poloaj kolskih programa prevencije, kao vanih i prepoznatljivih initelja u
ostvarivanju misije suvremene kole, u izabranim zakonskim i nacionalnim strategijskim
dokumentima te mogunosti njihove provedbe i unaprjeivanja u svjetlu novih kurikulumskih smjernica. Predstavit e se njihovi najei sadraji i aktivnosti. Naglasit e se
vanost suradnje i meusobne potpore kole, roditelja i lokalne zajednice u zajednikom
prevencijskome djelovanju. U navedenim e se dokumentima potraiti okviri i uporita
za praktian rad kola na prevenciji poremeaja u ponaanju djece i mladih kao opemu javnozdravstvenome izazovu i predmetu skrbi svake lokalne i ire zajednice. Svojim
novim, humaniziranijim i demokratiziranijim procesima i odnosima meu sudionicima
odgojno-obrazovnoga rada, naglaavanjem vrijednosne komponente, tj. izgradnjom razvojnoga kurikuluma i novoga imida kole (Sekuli-Majurec, 2005.), kole e vie nego
dosad pruati i na prevencijskome planu.
2.2. Zakonski i strategijski okviri kolske prevencije

Zakonski i strategijski okvir za kolske prevencijske programe nalazimo u vie meunarodnih i nacionalnih dokumenata i smjernica, a u ovome e se radu naglasiti navodi
u Nacionalnoj strategiji prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih od 2009. do
2012., u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (2008.) i u Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predkolski odgoj i obrazovanje te ope obvezno i
srednjokolsko obrazovanje (2010.). U Nacionalnoj strategiji prevencije poremeaja u
ponaanju (2009.) definiraju se obveze i zadae nekoliko ministarstava i njihovih strunih
slubi, a izdvajamo neke mjere kojima je nositelj Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
porta (zajedno s Agencijom za odgoj i obrazovanje te drugim prosvjetnim institucijama),
za koje se oekuje da se na primjerene naine implementiraju i provode u kolama. Navedene su, primjerice, sljedee mjere: provoditi preventivne kolske programe u svrhu
prepoznavanja modela dobre prakse; uspostaviti sustav identifikacije rizinih initelja i
ponaanja uenika uz praenje i otklanjanje u odgojno-obrazovnom sustavu; osigurati
pomo djeci koja ive u rizinim uvjetima i djeci i mladima rizinog ponaanja u njihovoj
obitelji s ciljem smanjenja broja izdvojenih iz obitelji i sl. Te su mjere ujedno i okvirna
polazita i ciljevi kolama da, u suradnji s roditeljima i lokalnom zajednicom, partnerski
grade i razvijaju svoje programe prevencije. kolski su programi prevencije podrani
gradskim/upanijskim prevencijskim programima te radom imenovanih povjerenstava za
prevenciju tih tijela. Takoer, potpomognuti su i djelovanjem drugih potrebnih ustanova i
strunjaka, osobito onih navedenih u Strategiji (centri za socijalnu skrb, medicinske ustanove, policijske uprave). Uloga je lokalne zajednice da na osnovi specifinosti i potreba
njezine sredine donese procjenu rizinih i zatitnih initelja te odredi prioritete i strategije
za njihovo smanjivanje, u emu uvelike sudjeluju i kole.
U Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (2008.), u lanku 67., navedeno je da su kole dune stvarati uvjete za zdrav mentalni i fiziki razvoj te socijalnu dobrobit uenika, sprjeavati neprihvatljive oblike ponaanja, osigurati uvjete za uspjenost
svakoga uenika u uenju, brinuti se o sigurnosti i zdravstvenome stanju uenika, pratiti
socijalne probleme i pojave kod uenika, poduzimati mjere za otklanjanje njihovih uzroka i posljedica, voditi evidenciju o neprihvatljivim oblicima ponaanja uenika i pruati
savjete uenicima, gdje se prepoznaju i prevencijske zadae. Prethodno je (lanak 65.
Zakona) navedeno tko su uenici s tekoama: uenici s tekoama u razvoju, s tekoama u uenju, s problemima u ponaanju i emocionalnim problemima te s tekoama
uvjetovanima odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezinim initeljima, koji
time ostvaruju pravo na primjerene oblike pomoi i programe kolovanja. Potrebu partnerskoga djelovanja svih odgojno-obrazovnih initelja na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini Zakon je potvrdio ve u Naelima odgojno-obrazovnoga rada (lanak 4.). U
lanku 70. navodi se za sve odgojno-obrazovne radnike obveza zatite prava djeteta. Nadalje, lanak 58. obvezuje kole da u svojim provedbenim aktima (npr. u kunome redu)
26
Traei polazita i okvire koje je dao Nacionalni okvirni kurikulum kao novi krovni dokument hrvatske obrazovne politike, sutinu suvremenoga prevencijskog djelovanja nalazimo odmah u njegovu opisu: to je razvojni dokument koji promie odgoj i obrazovanje
usmjeren na dijete odnosno uenika (2010., str. 11, 17). Takoer, i u naglaenim vrijednostima (znanje, solidarnost, odgovornost i identitet), osobito u vrijednosti znanje (ueniku omoguiti bolje razumijevanje i kritiko promiljanje sebe i okruja) i odgovornost
(poticati aktivno sudjelovanje djece i mladih u drutvenomu ivotu i njihovu odgovornost
prema opem drutvenom dobru, prirodi i radu te prema sebi i drugima). Nadalje, vidljivo
je to i u odgojno-obrazovnim ciljevima, u kojima se, meu ostalim, kao prvi istie sustavan nain pouavanja uenika u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima te samostalnost, samopouzdanje, odgovornost i kreativnost; u suradnji s obiteljima i lokalnom
zajednicom (2010., str. 14, 15). Isto tako, prostor za naglaeno prevencijsko djelovanje
vidljiv je u meupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj te Zdravlje, sigurnost i zatita okolia (str. 24), a kao jedan od fakultativnih programa kola moe ponuditi i Prevenciju
ovisnosti (str. 27). Moemo zakljuiti da je Nacionalni okvirni kurikulum, iako nije izravno
naveo prevencijsko djelovanje, u svojim navodima pruio kolama vane i dobre okvire
za sukonstrukciju njihovih kolskih kurikuluma prevencije.
3. kolski programi prevencije

Kako je opi cilj prevencije poboljati javno i mentalno zdravlje, a obrazovanje u tome ima
presudnu ulogu (Van der Steel, 1998., str. 37), u gotovo svima podrujima kolskoga kurikuluma postoje mogunosti za prevencijsko djelovanje. Takvi se sadraji najee objedinjuju u kolski preventivni program. U Nastavnom planu i programu za osnovnu kolu
(2006.) navodi se da se preventivni odgojno-obrazovni program treba zasnivati na viedimenzionalnom modelu zdravlja (tjelesnog, emocionalnog, mentalnog, socijalnog, osobnog i duhovnog), pa pouavanje o zdravlju i zdravom ivljenju treba doticati sva podruja
27
utvrde pravila i obveze ponaanja u kolskoj ustanovi. Posebno je vano u kontekstu

prevencijskoga djelovanja kole osvrnuti se na lanke 83. do 87. o pedagokim mjerama,
koji navode da uenici koji postiu iznimne rezultate mogu biti usmeno i pisano pohvaljeni, odnosno nagraeni; zbog povreda dunosti, neispunjavanja obveza i nasilnikog
ponaanja uenicima se u osnovnoj koli izriu pedagoke mjere opomena, ukor, strogi
ukor, odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka i preseljenje u drugu
kolu, pri tome potujui uenikovu mentalnu i socijalnu zrelost, ope stanje, osjetljivost
i druge okolnosti koje utjeu na njegov razvoj. Posebnu je pozornost i oprena stajalita
meu strunjacima i u javnosti izazvala pedagoka mjera odgojno-obrazovnog tretmana
produenoga strunog postupka, koja je, nakon duega vremena, uvedena kao novost
u pedagokim mjerama te se njezina primjena i uinci u praksi jo uvijek uhodavaju i
pozorno struno prate.
koja na njega utjeu (str. 22). Takoer, kola bi trebala osiguravati zdrav i siguran boravak
uenika, kao humana zajednica usmjerena prema ueniku i njegovim kompetencijama.
Meutim, u koli se, kao mjestu dnevnoga kretanja veega broja uenika razliitoga uzrasta u relativno duem vremenu, dogaaju razliiti oblici neprihvatljivoga ponaanja uenika, neispunjavanje kolskih obveza, izostajanje s nastave, tjelesno ili verbalno nasilje, a
posljednjih godina i medijsko nasilje (mobitel, internet), unitavanje ili oteivanje imovine,
prekidanje kolovanja, laganje, skitnja, samovolja, uzimanje sredstava ovisnosti i sl. Mogu
se dogaati tijekom svih oblika kolskoga rada (nastave, odmora.) i u svima kolskim
prostorima (uionicama, hodnicima, kolskome igralitu). kolski su programi prevencije
usmjereni na sprjeavanje takvih pojava jaanjem pozitivne osobnosti i stajalita uenika
i pruanjem mogunosti za uspjeh i samoostvarenje, ali i djelovanjem prema takvim pojavama, uz istodobno osiguravanje zatite i sigurnosti svih uenika u koli.
Cjelokupni je kolski rad u funkciji odgojnoga djelovanja (time i preveniranja navedenih problema) i pritom nalazimo gotovo neiscrpne mogunosti za stalno unaprjeivanje
prevencijskoga djelovanja. Obuhvaanjem cijele populacije u kolama se moe naglasiti
primarna, odnosno univerzalna prevencija. kole nastoje tako oblikovati svoje ozraje,
razredno i kolsko, da je poticajno i ugodno za svrhovit boravak i rad uenika kako bi
im se, uz pravilan pedagoki odnos uitelj uenik i brinost cjelokupnoga kolskoga
osoblja, osiguravale pozitivne socijalne veze, kvalitetna ponuda pedagoke strukture te
kako bi se poticala privrenost koli. Meutim, razliit je pristup kola navedenome, a jo
uvijek nisu jasno izgraeni kriteriji vrednovanja, pa se mogu zapaziti razlike u ukupnome
ili u pojedinim dijelovima njihova prevencijskoga rada: npr. u kolama se moe uoiti rad
izvrsnoga i entuzijastinoga nastavnika biologije, koji je u kurikulumu nastave pridonio
visokoj obavijetenosti ili znanju uenika o bolestima ovisnosti, a istodobno se u istoj koli
npr. tolerantno pristupa puenju u okruju kole ili se slabije surauje s roditeljima kada je
ta tema u pitanju. Iz slinih se primjera mogu prepoznati neke slabije toke u kolskome
radu ili meusobnoj suradnji, to oslabljuje i prevencijski rad. Isto tako, zbog razliitog
naina prepoznavanja, evidentiranja i praenja pojavnosti poremeaja u ponaanju, u
kolama npr. nije mogue poblie utvrditi prisutnost te pojave, pa onda niti imati priblino
egzaktne podatke o ostvarenosti postavljenih ciljeva prevencije. Takvo stanje upuuje na
potrebu dogovora oko primjerenih naina uoavanja, evidentiranja i praenja navedenih
pojava, poduzimanja potrebnih i primjerenih intervencija te praenja uinkovitosti programa kojima se na pojavu djeluje (Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaanju
djece i mladih od 2009. do 2012., str. 8). Kako su za koordinaciju i opu brigu o kolskim
preventivnim programima u osnovnim i srednjim kolama imenovani voditelji, ovakvim je
primjerima njihova uloga praenja, poticanja, povezivanja i usmjeravanja kolskih prevencijskih aktivnosti jo vie naglaena. Voditelji kolskih prevencijskih programa najee su
pedagozi ili drugi struni suradnici koje kola ima ili su to (iako u manjemu broju) uitelji/
nastavnici razliitih struka, npr. biologije, kemije, tjelesno-zdravstvene kulture i sl.
28
kolski su programi prevencije sastavni dio kolskoga kurikuluma i trebali bi se ostvarivati timskim i partnerskim radom te participacijom svih (su)dionika kurikuluma. Njihovo
je strukturiranje u kolama najee prema opim etapama odgojno-obrazovnoga rada:
analiza i utvrivanje potreba, planiranje ciljeva, sadraja i strategija rada, izbor subjekata/
korisnika i suradnika, utvrivanje potrebnih resursa te vrednovanje uinjenoga. kole sve
vie, u duhu kurikulumskoga povezivanja i sukonstrukcije, integriraju razliite sadraje,
projekte i programe (koji su se dosad esto zasebno planirali i odvijali) u zajednike ciljeve podrke i poticanja: znanja, kompetencija i vjetina, samopotovanja i samopouzdanja, vjetina noenja sa ivotnim situacijama, sustava podrke u okruenju obitelji, koli
te zdravog okruenja u zajednici (The Wisconsin Department of Public Instruction, 1995.,
www.dpi.state.wi.us) te tako ire ostvaruju prevencijske ciljeve. U razmatranju smjerova razvoja kole Resman (2008., str. 11) opetovano naglaava prevencijsko djelovanje
prema svima uenicima u koli, pri emu veliku ulogu imaju strune razvojne slube;
naglaava se razvoj znanja i socijalnih vjetina uenika potrebnih za snalaenje u svijetu
promjena i razliitih pritisaka, a takav iri prevencijski rad na stjecanju opih kompetencija povezuje se sa savjetodavnim radom za razvoj karijere i time usmjerava proces uenikova odgoja i obrazovanja te stjecanja specifinih kompetencija.
Uvidom u prevencijske programe1 u kolama mogu se uoiti podruja rada na koja se
usmjeravaju prevencijske aktivnosti. To su nastavni proces (nastava prirode i drutva,
prirode, biologije, kemije), sat razrednoga odjela (pedagoke radionice o prigodnim temama), izvannastavne aktivnosti (bogaenje kolske ponude i briga o ukljuivanju to
vie uenika), kolski projekti i priredbe (poticanje kreativnosti i samostalnosti uenika,
javni nastupi), obiljeavanje vanih nadnevaka (Dan prava djeteta, Mjesec borbe protiv
ovisnosti, Dan planeta zemlje i sl.), struno usavravanje odgojno-obrazovnih djelatnika
te posebno planirane prevencijske aktivnosti (npr. tema kolskoga lista, tribine, gosti predavai i sl.). Naglaava se prevencijska vanost humanizacije kolskoga ozraja i unutar
toga odnos uenik uitelj/nastavnik i uenik uenik. Takoer, u kolama se i na njihovim mrenim stranicama mogu vidjeti raznovrsne aktivnosti: projektni dan, dan otvorenih
vrata, dan zamijenjenih uloga uenik uitelj, sportski dan, priredbe pokai to zna,
tribine, socijalno-humanitarne i zdravstveno-ekoloke akcije i sl.; tako organizirane da
se ispreplitanjem vie ciljeva, sadraja, oblika rada, vrlo esto u suradnji s roditeljima i
lokalnom zajednicom, moe vidjeti bogatstvo odgojnoga rada pojedine kole, a tako se
osnauje ponuda odgojno-obrazovne strukture za uenike.
Moe se primijetiti da se sve vie organiziraju pedagoke radionice s ciljanim prevencijskim temama za uenike i roditelje te projektni rad o ovim temama. U kolama se takoer
provode, vie ili manje zastupljeni i strukturirani, razliiti programi i projekti pokrenuti od
1
Iskustvo autorice u radu savjetnice za strune suradnike pedagoge u Agenciji za odgoj i obrazovanje, podrunici Osijek
29
3.1. Struktura i provedba kolskih prevencijskih programa
dravnih i strunih institucija ili nevladinih udruga, npr. Unicefov program Za sigurno i
poticajno okruenje u kolama, program Afirmacijom pozitivnih vrijednosti protiv nasilja,
CAP program, meunarodni programi kole koje promiu zdravlje i GLOBE kole itd., a
kole sudjeluju i u slinim lokalnim projektima. Meutim, navedene su aktivnosti u praksi
razliito prisutne po broju, intenzitetu, razini kvalitete i sudionicima, to ovisi o mnogim
initeljima (npr. kolskom menadmentu, radnim uvjetima, ljudskim i materijalnim resursima), pa se moe govoriti o zamjetljivoj razlikovnosti i prepoznatljivosti kolskoga kurikuluma i unutar njega prevencijskoga djelovanja. Daljnjim bi se analizama navedenih
podruja kolskoga rada, primjenjujui kvalitativni i kvantitativni pristup, svakako dobila
vea informatinost i analitinost stanja programa prevencije u naim kolama, to moe
biti jedan od smjerova buduega bavljenja i istraivanja ove teme.
Veliku je pomo kolama pruio Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom
i mladima (Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima, Vlada
Republike Hrvatske, 2004.), jer je osim istaknutih ciljeva dao i niz uputa kojima su razjanjene strune i etike dvojbe koje su se pojavljivale kod takvih sluajeva. Kao model
strukture jednoga prevencijskog programa moe se uzeti npr. kolski prevencijski program borbe protiv ovisnosti (Sakoman, 2009., str. 98), koji je najee koncipiran u deset
djelatnih toaka: struno usavravanje odgojno-obrazovnih djelatnika za humanu i kvalitetnu kolu; afirmacija karijere uspjenog roditeljstva; slobodno vrijeme uenika; specifino obrazovanje uenika o ovisnostima; uenje socijalnih vjetina; diskretni personalni
zatitni postupak; razred kao terapijska zajednica; pomo kole u sekundarnoj prevenciji
unaprjeivanjem primarne prevencije; suzbijanje dostupnosti sredstava ovisnosti u koli
i oko kole; osposobljavanje prosvjetnih djelatnika za provoenje, unaprjeivanje i vrednovanje kolskih prevencijskih programa. Unutar navedenih smjernica, u skladu sa svojim potrebama i resursima, kole razvijaju programe prevencije, elei postii poeljan
kurikulum prevencije.
3.2. Nositelji kolskih programa prevencije
U ostvarivanju programa prevencije, zbog povezanosti zadaa razvojne pedagoke djelatnosti (Nastavni plan i program za osnovnu kolu, 2006., str. 17) i prevencijskoga djelovanja, najee se naglaavaju kolski struni suradnici: kao voditelji kolskih prevencijskih programa i kao odgovorni nositelji prevencijskih aktivnosti. Meutim, i uitelji trebaju
biti sustavni i aktivni nositelji pedagoke prevencije, naravno u suradnji sa strunim suradnicima. Razlozi su za to sljedei: oni najbolje poznaju svoje uenike, njihove navike,
potrebe, elje, strahove, a dnevno provode najvie vremena s uenicima (za razliku od
strunih suradnika) itd. (Opi, S., Lozani, A., 2008., str. 3). Kako se prevencijski rad kvalitetno ostvaruje samo participacijom svih sudionika, vanu ulogu u provoenju razliitih
preventivnih aktivnosti na razini odgojno-obrazovnih ustanova imaju svi, roditelji i lokalna
30
Budui da je prevencijski rad sve vaniji u kontekstu suvremenoga drutva i kole, za

njegovo je ostvarivanje potrebno stalno struno usavravanje kolskih djelatnika i razvoj
njihovih kompetencija u skladu s novim dostignuima prevencijske znanosti. Iako su u
kolskom strunom usavravanju prisutne teme o prevenciji, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta i Agencija za odgoj i obrazovanje na meuupanijskoj i dravnoj razini
viekratno organiziraju seminare i strune skupove za prosvjetne djelatnike i voditelje
kolskih preventivnih programa, potreban je i daljnji sustavan rad na ovim temama, uz
jaanje svih drugih kompetencija potrebnih za rad u suvremenoj koli.
3.3. Vrednovanje kolskih programa prevencije
Vrednovanje uinaka odgojno-obrazovnoga rada u koli jo uvijek ne raspolae postupcima i instrumentima kojima bi se dovoljno precizno pratio i vrednovao pedagoki doprinos pojedinevu razvoju, a ovo je podruje i slabije praeno pedagogijskim istraivanjima (Mijatovi, 2001.); oekuju se bolje znanstveno-teorijske i strune smjernice za
vrednovanje uspjenosti kolskoga kurikuluma. Meutim, svjedoimo kao nikad dosad
velikoj koliini znanja o socijalnim, emocionalnim i ponaajnim problemima djece i mladih nastalih iz brojnih istraivanja, ali takoer i injenici da se dobivena saznanja ne
primjenjuju niti izdaleka dovoljno za podizanje kvalitete svakodnevne prakse (Kauffman,
Brigham i Mock, 2004., prema Bouillet, D., iak, A., 2008., str. 22). Ta injenica posebno
istie vanost i potrebu kvalitetnijega vrednovanja svih programa prevencije.
Uz zakonsku podlogu provoenja vanjskoga vrednovanja i samovrednovanja (lanak 88.
Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli, 2008.) kole su odnedavno
poele s vie pozornosti i sustavnije pratiti i unaprjeivati kvalitetu svoga rada, pa tako
i programa prevencije. Za vrednovanje ovakvih programa najee se rabe izvjea o
ostvarenosti na temelju prikupljenih podataka (ostvarenost plana i programa i predvienih aktivnosti, broj i vrsta aktivnosti, broj sudionika neke akcije, prisutnost u javnosti
i medijima, i sl.); zatim samovrednovanje (samoprocjene, samoizvjee o ostvarenosti
programa) te vrednovanja korisnika programa (uenika, roditelja) ispitivanjem npr. zadovoljstva uenika, procjene svrhovitosti od drugih sudionika ili korisnika. Izvjee o ostvarenosti kolskoga preventivnoga programa sastavni je dio izvjea o radu kole na kraju
svake kolske godine i time podlono razmatranju uiteljskoga/nastavnikoga vijea i
prihvaanju kolskoga odbora. Takoer, izvjea se dostavljaju gradskim ili upanijskim
31
zajednica, struni suradnici, uitelji/nastavnici i koordinatori kolskih preventivnih programa, a na razini podrune i regionalne samouprave upanijski koordinatori i upanijsko
povjerenstvo. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta imenovalo je za svaku upaniju
upanijskoga koordinatora za provoenje programa prevencije ovisnosti u osnovnim i
srednjim kolama (www.mzos.hr).
koordinatorima, koji ih analiziraju i objedinjuju u zajednika izvjea. Sustav se ukupnoga

vrednovanja rada kola, osobito spram vanosti u kurikulumskome ciklusu, jo uvijek
razvija. Oekivano je da se pritom razvija i (samo)vrednovanje programa prevencije uz
refleksivan pristup, pri emu bi se sigurno nalo jo prostora za razvoj u unutarnjim snagama (resursima) kole. Za evaluaciju programa prevencije vano je da se ona ne treba
provoditi samo na kraju nego ve od samoga poetka procesa (Van der Stel, 1998., str.
142). Takoer se i nadalje otvaraju pitanja o uspjenosti odreenih programa i moguem
postavljanju standarda. Bouillet, D., iak, A. (2008.) opisuju praksu zasnovanu na pokazateljima uspjenosti (engl. evidence-based practice, prema Chorpita, 2003.) kao jednu
od mogunosti vrednovanja preventivnih programa.
4. Roditelji i lokalna zajednica podrka u kolskim programima prevencije

Suvremeni kurikulum zasnovan na partnerstvu svih njegovih (su)dionika tei otvorenosti i
to veemu povezivanju i participaciji u izgradnji humane kolske zajednice. Pri tome se
i suradnja obitelji i kole, kao vrlo vaan pedagoki odnos, takoer mijenja i produbljuje
prema poeljnome partnerstvu. Budui da je jedna od zadaa kole pomo roditeljima
u boljemu i lakemu roditeljstvu, stalno se razvijaju i inoviraju aktivnosti za to uspjenije
ostvarivanje te zadae. Osim formalnih oblika suradnje (roditeljski sastanci, pojedinane
obavijesti, vijee roditelja, sudjelovanje u kolskom odboru), u kolama se organiziraju i
razliiti neformalni oblici suradnje, npr. kole za roditelje; zajednika okupljanja uenika,
roditelja i uitelja oko kolskih priredbi, projekata, humanitarnih akcija, dogovora i sl.;
ukljuivanje roditelja u sate razrednika i u voditeljstvo izvannastavnih aktivnosti itd. Kvalitetnim ostvarivanjem svih ovih aktivnosti unaprjeuje se i prevencijsko djelovanje kole.
Hill, N. E. i Taylor, L. C. (2004.) govore o mehanizmu drutvene kontrole koji se razvija
kad roditelji i kola surauju i postiu konsenzus oko prihvatljivoga ponaanja koji se prenosi djeci, i u koli i kod kue. Roditelji surauju sa kolom, kao i jedni s drugima, kako
bi usuglasili slinu poruku djeci o prihvatljivome ponaanju (to smanjuje zbunjenost
djece o oekivanome ponaanju). kolski se programi prevencije svakako promatraju
kao vani dijelovi programa prevencije neke lokalne zajednice, npr. Zajednice koje brinu
kao model prevencije poremeaja u ponaanju (Bai, 2009.). U Nacionalnoj strategiji
prevencije poremeaja u ponaanju predviene su i mjere osnaivanja lokalne zajednice za provedbu prevencije, npr. identificiranje mehanizama djelovanja neophodnih za
izgradnju sustava prevencije poremeaja u ponaanju u lokalnoj zajednici; definiranje
mree programa i nositelja preventivnog djelovanja; izrada upanijskih i gradskih programa primjerenih posebnostima svake pojedine sredine te osiguravanja uvjeta za njihovu
provedbu; stalna evaluacija i nadzor programa prevencije poremeaja u ponaanju djece
i mladih. Partnerstvo kole, roditelja i lokalne zajednice, uzajamna podrka i pomo, pridonose boljem ostvarivanju svih ciljeva prevencije.
32
Prevencijsku praksu ini sloeni sustav trajnoga, sveobuhvatnoga, sloenoga i umreenoga djelovanja na svim razinama mikrorazini (pojedinac), mezorazini (obitelj) i makrorazini (lokalna zajednica, upanija, drava), na svim tokama presudnima za osiguravanje minimalnih uvjeta potrebnih za zdrav rast i razvoj djece i mladih i razinama prevencije
primarne, sekundarne i tercijarne (Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaanju, 2009., str. 5). Moe se zakljuiti da su kolski programi prevencije od svoga
poetka razliitim aktivnostima naglasili prevencijsko djelovanje kole, obogaujui time
i prevenciju u zajednici. Prisutni su razliiti pristupi kola u ostvarivanju prevencijskih ciljeva, u skladu s uvjetima i razvijenosti kolskoga kurikuluma, kao i tekoe kvalitetnoga
vrednovanja, pa je teko govoriti ak i o procjenama njihova stvarnoga uinka. Oekivano je da bi kvalitetniji i sustavniji pristup vrednovanju uinjenoga pridonio jasnijemu
stanju te boljemu buduemu planiranju i uspjenosti ovih programa. Za sveobuhvatno i
djelotvorno prevencijsko djelovanje potrebno je strunim usavravanjem jaati kompetencije odgojno-obrazovnih djelatnika i njihov refleksivan pristup vlastitoj praksi.
Ne treba zaboraviti da je na podruju prevencije posebno vano da potraga za uspjenim
metodama djelovanja bude trajan proces (Van der Stel, 1998., str. 142). U predstojeim
nam istraivanjima novoga humanistikoga kurikuluma usmjerenoga na razvoj (SekuliMajurec, 2005.) svakako e jedan od istraivakih izazova kolskim pedagozima i drugim
zainteresiranim dionicima biti i kako, u poeljnim otvorenim i partnerskim odnosima, oblikovati djelotvorniji prevencijski kurikulum te kako svrhovito vrednovati njegov uinak kao
put prema promjenama, poboljanju i daljnjemu razvijanju prevencijske prakse. Kako je
u otvorenome humanistikome kurikulumu oekivana i poeljna participacija vie initelja (Previi, 2007.), ima mjesta za sve zainteresirane i spremne razvijati svoje kompetencije za zajedniki odgojno-obrazovni i prevencijski rad na dobrobiti uenika.
Literatura
Adl Amini, B. (2004.), Pedagogija kriznih stanja, Pedagogijska istraivanja 1 (2), str.
195-207.
Bach, H. (2004.), Osnove posebne pedagogije, Educa, Zagreb
Bai, J. (2009.), Teorije prevencije, kolska knjiga, Zagreb
Bouillet, D., Uzelac, S., (2007.), Osnove socijalne pedagogije, kolska knjiga, Zagreb
Bouillet, D., iak, A. (2008.), Standardi u radu s djecom i mladima s poremeajima u
ponaanju, Ljetopis socijalnog rada, 15 (1), str. 21-48.
Hill, N. E., Taylor, L. C. (2004.), Parental School Involvement and Childrens Academic
Achievement : Pragmatics and Issues, Current Directions in Psychological Science 4
(13), str. 161-164.
33
5. Zakljuak
Konvencija o pravima djeteta (2001.), Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i

mladei, Zagreb
Mijatovi, A. (2001.) Svrhovita ili virtualna uspjenost kole, u: Vrgo, H. (ur.), Uspjena
kola, XII. Krievaki pedagoki dani, HPKZ, Zagreb, Krievci, str. 64-76.
Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih od 2009. do
2012. godine (2009.), Vlada Republike Hrvatske, Zagreb
Nacionalni okvirni kurikulum za predkolski odgoj i obrazovanje te ope obvezno i
srednjokolsko obrazovanje (2010.), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb
Nastavni plan i program (2006.), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb
Opi, S., Juri-Lozani, A. (2008.), Kompetencije uitelja za provedbu pedagoke prevencije poremeaja u ponaanju, Odgojne znanosti, 10 (1), str. 181-194.
Previi, V. (2007.), Pedagogija i metodologija kurikuluma, u: Previi, V. (ur.), Kurikulum, kolska knjiga, Zagreb, str. 15-39.
Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima (2004.), Vlada Republike Hrvatske, Zagreb
Resman, M. (2000.), Savjetodavni rad u vrtiu i koli, HPKZ, Zagreb
Resman, M. (2008.), Svetovalno delo v vrticah in olah, Sodobna pedagogika, (2), str.
6-25.
Sakoman, S. (2009.), kolski programi prevencije ovisnosti, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb
Sekuli-Majurec, A. (2005.), Kurikulum nove kole istraivaki izazov kolskim pedagozima, Pedagogijska istraivanja, 2 (2), str. 267-277.
The Wisconsin Department of Public Instruction (1995.), www.dpi.state.wi.us, posjeeno 12. 12. 2010.
Van der Stel, J. (ur.), (1998.), Europski prirunik za prevenciju puenja, alkohola i droga, Pompidou grupa Vijea Europe i Jellinek Consultancy, Udruga za unapreivanje
kvalitete ivota LET
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (2008.), Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i porta, Zagreb
www.mzos.hr, posjeeno 12. 12. 2010.
34
PEDAGOKE MJERE U KONTEKSTU

PREVENCIJE PROBLEMA U
PONAANJU UENIKA
Saetak
Polazei od teze da su pedagoke mjere sastavni dio kontinuuma preventivnih kolskih aktivnosti koje
se uenicima nikako ne bi smjele izricati u svrhu kanjavanja, ve u svrhu poticanja uenika na promjenu nekog svog ponaanja, u ovom je radu prikazan jedan od moguih modela podizanja kvalitete
uklopljenosti prevencije problema u ponaanju u sam kolski sustav, to je predvieno propisima koji
uokviruju odgojno-obrazovni sustav (napose Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj
koli te Nacionalnim okvirnim kurikulumom). Predloeni se model zasniva na tezi da je neprihvatljiva
ponaanja uenika opravdano tretirati kao indiciju mogueg razvoja problema u ponaanju uenika, a
podrazumijeva etiri preduvjeta sustavnoga preventivnog djelovanja u nekoj koli. To su: konsenzus svih
sudionika odgojno-obrazovnog procesa o neprihvatljivim ponaanjima uenika, definiranje standarda
odgojne prakse u sluaju manifestiranja neprihvatljivih ponaanja uenika, irenje kolskih odgojnih
oblika i sadraja te podrka zajednice odgojnim nastojanjima kola. Osiguravanje i oivotvorenje navedenih preduvjeta u svakoj koli omoguilo bi tretiranje pedagokih mjera kao jednog od mehanizama
preventivnog djelovanja kola, koje bi se izricale tek kad uenik ustraje u neprihvatljivim oblicima ponaanja, unato poduzetim odgojnim aktivnostima kola. Pedagoke se mjere, naime, u modelu shvaaju
kao mogunost discipliniranja i pomoi uenicima, a ne kao sredstvo kanjavanja uenika.
Autorica upuuje na postojeu praksu u kolskim ustanovama, koje oslabljuju njihovu prevencijsku snagu, posebno se osvrui na nedoreenosti i manjkavosti podzakonskih akata u kojima pozitivne intencije zakonodavca jo nisu doivjele stvarnu praktinu afirmaciju. Zakljuno navodi da jaanje prevencijskih potencijala kola, osim propisa, podrazumijeva dodatnu edukaciju kolskog osoblja, jau podrku
zajednice i snaniju afirmaciju prakse temeljene na pokazateljima uspjenosti, pri emu je najvanije da
kolsko osoblje istinski prihvati svoju odgojnu i prevencijsku ulogu, da aktivnije sudjeluje u prevencijskim programima te da sustavu pedagokih mjera, mnogo vie nego dosad, udahne pravi pedagoki
smisao, duh i karakter.
1. Uvod
Odgojem i obrazovanjem izriemo kakvo drutvo i kakvog ovjeka elimo.
Nacionalni okvirni kurikulum, 2010.
Ovaj citat iz Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma upuuje na najmanje tri nedvojbena obiljeja sustava odgoja i obrazovanja koja su ujedno i osnovna polazita prevencije problema
* izvanredna profesorica na Uiteljskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
35
Prof. dr. sc. Dejana Bouillet*
u ponaanju uenika. Ponajprije, iz citata jasno proizlazi da odgoj i obrazovanje ine jednu
nedjeljivu cjelinu. Drugo, vidljivo je da kvaliteta tog sustava za drutvo i pojedince ima dugorone i dalekosene posljedice. Trea, ali jednako vana, poruka citata jest da se njime
naglaava obveza kola da kontinuirano odgajaju sve uenike, ukljuujui i one koji manifestiraju razliite razine problema u ponaanju1.
Nacionalni okvirni kurikulum jedan je od niza dokumenata kojima se posljednjih godina
unaprjeuju mogunosti hrvatskoga odgojno-obrazovnog sustava za aktivniju ulogu u
prevenciji problema u ponaanju uenika. U tom je smislu najvaniji Zakon o odgoju i
obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (Narodne novine, br. 87/2008.)2, prema kojemu
uenici s problemima u ponaanju i emocionalnim problemima te uenici s tekoama
uvjetovanim odgojnim, socijalnim i drugim initeljima dobivaju status uenika s tekoama. Time uenici koji su izloeni riziku razvoja problema u ponaanju ostvaruju pravo
na primjerene oblike pomoi, a kole imaju obvezu osiguravanja dostupnosti i kvalitete
ostvarivanja toga prava3. Godinu dana nakon stupanja na snagu Zakona Vlada Republike
Hrvatske donosi Nacionalnu strategiju prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih
od 2009. do 2012. godine (Narodne novine, br. 98/2009.), koja resornom ministarstvu i
kolama izravno usmjerava obvezu provedbe preventivnih kolskih programa te uspostave sustava identifikacije rizinih initelja i rizinih ponaanja uenika, njihova praenja te
otklanjanja u odgojno-obrazovnom sustavu. Iako spomenuta Strategija trpi brojne kritike4,
njezina je vrijednost u injenici da je rije o dokumentu u kojemu se prvi put nastoje artikulirati aktivnosti drutva usmjerene na zadovoljavanje potreba djece i mladih s problemima
u ponaanju. Ujedno, u Strategiji je jasno navedeno da je u sustavu odgoja i obrazovanja
podruje prevencije problema u ponaanju nedoreeno, pri emu nije u potpunosti jasno
to se konkretno ini, s kojim ciljem, prema kome, kako dugo i s kojim rezultatom.
Prema tome, nedvojbeno je da prevencija problema u ponaanju uenika iziskuje kvalitetnije situiranje u odgojno-obrazovnom sustavu. S time u vezi, u ovom je radu prikazan
model koji bi mogao pridonijeti podizanju kvalitete uklopljenosti prevencije problema u
ponaanju u sam kolski sustav. Model polazi od teze da su pedagoke mjere sastavni dio kontinuuma preventivnih kolskih aktivnosti koje se uenicima nikako ne bi
smjele izricati u svrhu kanjavanja, ve u svrhu poticanja uenika na promjenu nekoga svog ponaanja.
1
Pojam razine problema u ponaanju uenika, u skladu sa Standardima za terminologiju, definiciju, kriterije i nain praenja pojave poremeaja u ponaanju djece i mladih (Koller-Trbovi i sur., 2011.) obuhvaa rizina ponaanja, tekoe u
ponaanju i poremeaje ponaanju.
Zakon je od 2008. imao mnoge izmjene (Narodne novine, br. 86/2009., 92/2010., 105/2010., 90/2011., 5/2012.,
16/2012.), ali ova je odredba ostala nepromijenjenom.
Naini na koje kole tu obvezu trebaju realizirati propisani su mnogim lancima tog Zakona, o emu je vie mogue
proitati u objavljenim radovima (Bouillet i Uzelac, 2008.; Bouillet, 2010.)
Mnoge mjere u Strategiji odnose se na donoenje novih planova, analiza i prijedloga, nema obvezujueg karaktera i
posljedica u sluaju izostanka realizacije predvienih mjera, predkolska dob je potpuno zanemarena i dr.
36
Suvremeni propisi koji uokviruju odgojno-obrazovni sustav, kako je ve reeno, znatno

unaprjeuju mogunosti prevencije problema u ponaanju uenika. Primjerice, meu
naelima Nacionalnoga okvirnog kurikuluma (2010.) nalaze se naelo jednakosti obrazovnih mogunosti za sve te naelo ukljuenosti svih uenika u odgojno-obrazovni
sustav koje podrazumijeva uvaavanje odgojno-obrazovnih potreba svakoga djeteta,
uenika i odrasle osobe, napose onih koji su izloeni marginalizaciji i iskljuenosti. U
smislu planiranja preventivnih aktivnosti vano je naglasiti i naelo samostalnosti kole,
koje proiruje stupanj slobode i neovisnosti kole u osmiljavanju aktivnosti, programa
te projekata za uenike, roditelje, uitelje i ostale kolske djelatnike kao dio kolskoga
kurikuluma i stvaranja identiteta kole. Na to se nadovezuje naelo pedagokog i kolskog pluralizma, koje takoer proiruje stupanj slobode i neovisnosti kola te omoguuje razliitosti pojedinih kola u pedagokomu i kolskomu radu.
Ova su naela osobito vana jer se u literaturi nerijetko nailazi na stajalita da se, povijesno
gledajui, uitelje i nastavnike tretira kao polukvalificirane zanatlije (Bognar, 2003.) od kojih
se oekuje da realiziraju ideje nastale na drugim mjestima. Komentirajui ranija zakonska
rjeenja, Pregrad (2007., str. 317) s pravom istie da, premda je cilj kolstva razvijati u
uenika interes i samostalnost, stvaralatvo, moralnu svijest, samopouzdanje i odgovornost prema samome sebi i prirodi, drutvenu, gospodarsku i politiku svijest, sposobnost
suradnje, potovanje ljudskih prava, dostignua i tenji, ovu zadau trebaju razvijati oni
kojima se ne doputa samostalnost, stvaralatvo, do ijih se dostignua i tenji, a ni samopouzdanja i odgovornosti ne dri osobito, pa im se ne doputa da sami grade odgojne
i obrazovne kurikulume, niti osmisle sadraje, ciljeve i zadae svojih programa rada. Oni
mogu samo utvrditi mjesto, vrijeme, nain i nositelje, dakle izvritelji su neije zamisli.
S druge strane, citirana naela Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma, zajedno s odredbama aktualnoga matinog Zakona, upuuju na obvezu i mogunost kola da same kreiraju
programe prevencije problema u ponaanju uenika te da, u skladu s vlastitim potrebama,
osmisle naine na koje e realizirati ciljeve zadane Nacionalnim okvirnim kurikulumom.
Meu tim ciljevima nalaze se i oni koji se odnose na prepoznavanje i praenje uenika
s tekoama u uenju i ponaanju, na pruanje pomoi uenicima s tekoama te
senzibiliziranje ostalih uenika za njihove potrebe, pruanje pomoi i suradnju.
Vano je uoiti da i tzv. meupredmetne teme, osobito one koje se odnose na osobni i
socijalni razvoj uenika, imaju izravne veze s prevencijom problema u ponaanju uenika, jer je svrha pouavanja osobnoga i socijalnoga razvoja osposobiti uenike da prepoznaju i kritiki procjenjuju vlastite i drutvene vrijednosti kao bitne initelje koji utjeu na
njihovo vlastito miljenje i djelovanje, da razviju odgovornost za vlastito ponaanje i ivot,
pozitivan odnos prema drugima i konstruktivno sudjeluju u drutvenomu ivotu. Odgoj i
37
2. Primarna (univerzalna) prevencija problema u ponaanju uenika izazov

suvremene kole
obrazovanje za osobni i socijalni razvoj omoguuje uenicima izgraivanje komunikacijskih, organizacijskih i socijalnih vjetina i sposobnosti, jaanje samopotovanja, stjecanje vjetina suradnje u meukulturnim situacijama i izgraivanje zrelih stavova o drugima
i sebi. Takoer im omoguuje razvoj sposobnosti potrebnih za izraavanje i zadovoljavanje njihovih vlastitih potreba i sklonosti, procjenu vlastitih sposobnosti, donoenje odluka
i suradnju s drugima. (Nacionalni okvirni kurikulum, 2010., str. 23). Uspjena realizacija
ove meupredmetne teme dovodi do toga da uenici razvijaju:
samopouzdanje i sigurnost u osobne sposobnosti i identitet
organizacijske sposobnosti za donoenje odluka, postavljanje ciljeva, rjeavanje problema, planiranje i voenje
vjetine razvijanja dobrih odnosa s vrnjacima, razumijevanja poloaja i miljenja drugih uenik radi ire prihvaenosti u drutvu
suradniko uenje prihvaajui uzajamnu komunikaciju, rjeavanje problema raspravom, razgovorom i dijalogom
sposobnost uvianja posljedica svojih i tuih stavova i postupaka
sposobnost prihvaanja pravila suradnikih odnosa u skupini, solidarnosti, uljudnoga
ponaanja, uzajamnoga pomaganja i prihvaanja razliitosti i dr.
Pitanje je, meutim, jesu li kole u danim okolnostima uistinu kompetentne da samostalno provode opisane i druge programe prevencije te da uspjeno realiziraju odgojne
ciljeve i onda kada je rije o uenicima koji manifestiraju rizina ponaanja ili tekoe u
ponaanju, kao to, uz Nacionalni okvirni kurikulum, predviaju Standardi za terminologiju, definiciju, kriterije i nain praenja pojave poremeaja u ponaanju djece i mladih
(Koller-Trbovi i sur., 2011.). Jo je u Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu iz
2005. godine navedeno da suvremena kola nastoji nadopuniti ili djelomino preuzeti
odgojnu funkciju roditelja koja je ugroena zbog poveanja broja disfunkcionalnih obitelji..., ali jo ni danas nije jasno na koji nain kole tu funkciju zapravo realiziraju.
Istraivanja, naime, upuuju na zakljuak o postojanju pedagoki kompetentnih i pedagoki nekompetentnih uitelja i nastavnika (Kostovi-Vranje i Ljubeti, 2008.; Ljubeti i
Kostovi Vranje, 2008.). Uitelji koji sebe percipiraju pedagoki kompetentnima imaju
osjeaj zadovoljstva uiteljskim pozivom, sigurnosti u uiteljskom nastupu te doivljaj
zadovoljstva i kompetentnosti u razliitim podrujima rada i s uenicima, i s roditeljima.
S druge strane, pedagoki nekompetentni uitelji imaju osjeaj tereta rada s uenicima,
nesigurni su u rjeavanju disciplinskih problema, rjeavanje problema skloni su prepustiti
drugima, sumnjaju u izbor odgojnih postupaka, a s uenicima nemaju razvijene kvalitetne
odnose. Autorice su utvrdile da se veina uitelja smatra pedagoki kompetentnima, ali
ima i onih koji svoju pedagoku kompetenciju ocjenjuju iznimno nisko (do 15%). Istodobno, istraivanja pokazuju da su roditeljske brige povezane s djetetovim obrazovanjem u
najveoj mjeri povezane s psihosocijalnim aspektima kolovanja te s razrednom klimom
38
Mnogo je, dakle, iskustvenih i znanstvenih dokaza o potrebi neodgodivoga intenzivnijeg

angairanja kola u odgoju uenika koji su izloeni riziku razvoja poremeaja u ponaanju. Pitanje je, meutim, na koji nain i pod kojim je uvjetima kolske ustanove mogue
osposobiti da one tu ulogu istinski preuzmu i provode, promovirajui praksu zasnovanu
na pokazateljima uspjenosti5 i evidentirajui pozitivna iskustva provedbe takve prakse.
Budui da ovaj rad nema intenciju obuhvatiti i analizirati sve socijalne okolnosti koje bi se
trebale dogoditi da se unaprijedi kvaliteta sustava odgoja i obrazovanja (npr. financijske
mogunosti, kvaliteta visokokolskog obrazovanja uitelja, popunjenost strunih timova
kola svim potrebnim strunjacima i dr.), ovdje se navode etiri preduvjeta sustavnoga
preventivnog djelovanja u nekoj koli, osobito u smislu definiranja standarda kvalitete
programa prevencije problema u ponaanju, a koje je mogue postii u postojeim drutvenim okolnostima.
Konsenzus svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa o neprihvatljivim ponaanjima uenika
Uobiajena je praksa da se neprihvatljiva ponaanja uenika6 propisuju kunim redovima
svake kole, a zakonom je predvieno da ga donosi kolski odbor u suradnji s uiteljskim/
5
Takva je praksa osobito znaajna jer je nedvojbeno da sve kole u realizaciju odgojnih ciljeva kontinuirano ulau mnogo
napora. Ipak, uinci tih napora ostaju neevidentirani, pa na kraju nije jasno koje su odgojne strategije pridonijele prevenciji
problema u ponaanju i to je proputeno uiniti u sluajevima uenika koji tijekom kolovanja razviju rizina ponaanja,
tekoe u ponaanju pa potom poremeaje u ponaanju.
6
Neprihvatljiva ponaanja uenika opravdano je tretirati samo kao indiciju mogueg razvoja tekoa u ponaanju, koja se
u skladu s odredbama matinog Zakona oituju u povredi dunosti, neispunjavanju obveza i nasilnikog ponaanja od
strane nekog uenika.
39
ili nainom pouavanja njihove djece (prema Marii i sur., 2009.). Autori zakljuuju da se
poetni problemi esto i poveavaju zato to su i roditelji i kolsko osoblje skloni pripisivati krivnju za probleme jedni drugima, to stvara zapreke u rjeavanju problema. Poznato
je i da su razliitim aspektima kolskog/razrednog ozraja najzadovoljniji uitelji i nastavnici, malo su nezadovoljniji roditelji, a najmanje su zadovoljni uenici (Kantorov, 2009.).
kolskim/razrednim ozrajem najmanje su zadovoljni uenici koji manifestiraju probleme
u ponaanju (Bouillet i Bijedi, 2007.). Spomenimo ovdje i rezultate istraivanja provedenog na uzorku od 5150 malodobnih poinitelja kaznenih djela, koje je nedvojbeno pokazalo da se poremeaji tijeka kolovanja maloljetnih delinkvenata u pravilu pojavljuju ve
tijekom osnovnokolskog obrazovanja, da fenomenologija poremeaja tijeka kolovanja
u osnovnoj i srednjoj koli ima razliita obiljeja te da s vremenom dolazi do kumuliranja
veeg broja poremeaja tijeka kolovanja. Na viim stupnjevima obrazovanja poremeaji
tijeka kolovanja maloljetnih delinkvenata, ako postoje, imaju tee posljedice i manje
su postupni nego to je to sluaj tijekom osnovnokolskog obrazovanja. Pritom vrijedi
pravilo da nepovoljni socijalizacijski initelji, kad se pojave, tijekom kolovanja bivaju sve
vei i na kraju esto rezultiraju preuranjenim naputanjem kole (Bouillet i Singer, 2008.).
nastavnikim vijeem, vijeem uenika i vijeem roditelja. Praksa je mnogih kola da se s

njegovim sadrajem roditelji upoznaju na prvom roditeljskom sastanku u kolskoj godini,
a uenici na prvom satu razrednog odjela. Komunikacija izmeu predstavnika u vijeu
roditelja i ostalih roditelja iznimno je slaba7, a esto se dogaa da se upoznavanje roditelja i uenika s kunim redom svede na suhoparno itanje njegovih odredbi. Uenici
u procesu izrade kunog reda, poput roditelja, sudjeluju samo formalno, a meu njima
ima mnogo onih koji bez dodatnih odgojnih napora nee uspjeti potivati kolska pravila.
Stoga nije mogue oekivati da e njegove odredbe biti istinski prihvaene i od uenika i
od roditelja uenika koji su izloeni riziku razvoja rizinih ponaanja, tekoa u ponaanju
i/ili poremeaja u ponaanju. U tom je smislu iznimno vano osigurati iroku dostupnost
kunog reda i njegovim objavljivanjem na internetskoj stranici kole, i u individualnim razgovorima s uenicima i s roditeljima uenika. Umjesto upoznavanja s definiranim
pravilima, roditeljski je sastanak i sat razrednog odjela vanije posvetiti usuglaavanju
uenika i roditelja oko neprihvatljivih ponaanja, kako bi se stvorio referentni okvir za
odgojna i preventivna djelovanja.
Definiranje standarda odgojne prakse u sluaju manifestiranja neprihvatljivih ponaanja uenika
Iako danas mnoge kole imaju sustav kolskih i razrednih pravila, prakse u sluaju njihovih krenja iznimno su raznolike i neujednaene. Unato tome, ako nije rije o krenju
propisanih normi, najee je svakom pojedinom uitelju/nastavniku preputena odluka
o tome koje e ponaanje tretirati kao neprihvatljivo i to e s time u vezi poduzeti. Tako
se dogaa da mnogi blai oblici verbalnog ili socijalnog nasilja koji se meu uenicima
dogaaju uiteljima/nastavnicima ostaju potpuno nepoznati, a mnogi oblici neizvravanja uenikih obveza i dunosti zavravaju pukim evidentiranjem u kolskoj dokumentaciji i/ili razgovorima sa kolskim strunim suradnicima.
Budui da u mnogim sluajevima takve aktivnosti ne dovode do eljenih promjena u uenikovu ponaanju, vano je da svaka kola na tematskoj sjednici uiteljskih/nastavnikih
vijea (samostalno ili uz pomo strunjaka iz zajednice) utvrdi ujednaene standarde i
protokole odgojnih postupanja. Neophodno je da ti standardi i protokoli sadravaju toan opis neprihvatljivog ponaanja (koji je osloboen proizvoljnih procjena o njihovoj
tetnosti), nain njihova evidentiranja, ukljuivanje strune slube kole, procedure suradnje s roditeljima i nain praenja promjena uenikova ponaanja. Taj e proces vjerojatno otvoriti potrebu dodatne edukacije mnogih uitelja i nastavnika, to je svakom lanu
uiteljskog/nastavnikog vijea nuno i osigurati. O samim neprihvatljivim ponaanjima i
protokolima vie je napisano u Priruniku za nositelje produenog strunog tretmana u osnovnim i srednjim kolama (Bouillet i Uzelac, 2008.), pa ovdje o tome nee biti vie rijei.
7
Tome vjerojatno, meu ostalim, pridonosi i praksa da se sjednice vijea roditelja odvijaju nakon roditeljskih sastanaka, a
roditeljski su sastanci rijetki.
40
Zahtjevne odgojne zadatke koje je zakonodavac povjerio kolama nije mogue postii
u okolnostima u kojima kolskim kurikulumom i dominiraju obrazovni sadraji. Zakonska
obveza o etiri roditeljska sastanka godinje, termini individualnih razgovora s roditeljima
koji esto nisu prilagoeni slobodnom vremenu roditelja, preesto mirenje s injenicom
o postojanju roditelja koji nisu spremni na suradnju, pozivanje roditelja u kolu tek kada
neki problem eskalira i nedovoljna dostupnost programa koji pridonose osobnom i socijalnom razvoju uenika koji su izloeni riziku razvoja problema u ponaanju samo su
neki od initelja koji oslabljuju potencijale kola u kvalitetnijem doprinosu prevenciji problema u ponaanju uenika, pa i realizaciji meupredmetne teme osobni i socijalni razvoj
uenika (osobito ako je rije o ueniku koji ve manifestira rizina ponaanja ili tekoe
u ponaanju).
kolski je kurikulum (ukljuujui i suradnju s roditeljima) neophodno, dakle, obogatiti
sadrajima koji e biti izravnije usmjereni prema navedenim ciljevima osobnog i socijalnog razvoja uenika koji ve manifestiraju rizina ponaanja ili tekoe u ponaanju.
Upravo je u tom smislu vano afirmirati naela samostalnosti i pluralizma jer ti sadraji ne
moraju u svakoj koli biti isti. Negdje e ih provoditi struni suradnici kola, negdje nevladine organizacije, negdje strunjaci iz obiteljskih centara, centara za socijalnu skrb ili drugih strunih slubi. Katkad e naglasak biti na razvoju socijalizacijskih vjetina uenika,
katkad na uenju nenasilnih oblika rjeavanja sukoba, katkad na stjecanju radnih i drugih
navika ili pomoi u uenju. Sve su to pitanja procjena potreba kola i pojedinih uenika.
Ono u emu bi sve kole trebale biti jednake, bez iznimaka, jest da primjereni oblici odgojne pomoi i podrke moraju biti dostupni svim uenicima koji za njima imaju potrebe,
da se programi provode u suradnji s relevantnim initeljima u lokalnoj zajednici te da se
njihova provedba evaluira, u skladu sa standardima prakse zasnovane na pokazateljima
uspjenosti. Zajedniko svojstvo svih programa svakako je i ukljuivanje uitelja/nastavnika i njihovom edukacijom, i njihovom aktivnijom ulogom u provedbi programa.
Podrka zajednice odgojnim nastojanjima kola
Jasno je, navedene preduvjete nemogue je kvalitetno realizirati bez podrke kolama
u njihovim nastojanjima da osnae svoje odgojne/prevencijske potencijale. Naalost,
zasad, osim zahtjeva zakonodavne vlasti, takva podrka uglavnom izostaje. Ponajprije, tjedna optereenja uitelja/nastavnika i nadalje ne sadravaju dovoljno prostora za
odgojne sadraje, a provedbeni propisi koji bi pratili intencije zakonodavca ne udovoljavaju profesionalnim standardima. To se osobito odnosi na Pravilnik o pedagokoj mjeri
odgojno-obrazovnog tretmana produenog strunog postupka (Narodne novine, br.
96/2009.), ije su odredbe neusklaene s potrebama uenika kojima bi se ta mjera trebala izrei, kao ni s elementarnim pravilima struke koja se najvie bavi ovom skupinom
41
irenje kolskih odgojnih oblika i sadraja
djece i mladih (socijalne pedagogije). Detaljna analiza ove neusklaenosti objavljena

je u radu Pedagoke mjere u sustavu intervencija prema uenicima rizinog ponaanja:
kritika analiza (Bouillet, 2010.) pa ovdje tome nee biti dano vie pozornosti. Nedovoljna
podrka kolama u ostvarivanju odgojne funkcije u odnosu na uenike izloene riziku
razvoja problema u ponaanju vidljiva je i u okolnosti da ni nakon etiri godine od donoenja Zakona ministar nije propisao koji su to primjereni oblici pomoi uenicima s ovom
vrstom tekoa.
Osim izostanka formalnopravne podrke, evidentna je i nedostatna struna podrka
nadlenih tijela i ustanova, gdje kole bez supervizije rade najbolje to mogu i znaju,
ali ostaje nepoznato je li to i objektivno najbolje mogue. Tu su i problemi povezani s
vrednovanjem odgojnog rada (npr. za provedbu spomenute pedagoke mjere nije predviena naknada, normativi za individualni rad s uenicima te rad s roditeljima iznimno su
niski...) te problemi koji proizlaze iz intervencijske praznine izmeu odgojno-obrazovnog
i socijalnog sustava.
U tom smislu, eli li zajednica da kola istinski provodi ove zakonske obveze i time pridonese dobrobiti zajednice i pojedinaca, krajnje je vrijeme da snanije afirmira podruje prevencije tako da kolama, osim obveza, prui odgovarajuu strunu, normativnu i
financijsku podrku. Ukratko, tek kada se stvore uvjeti za standardizirano prevencijsko
djelovanje kola, uiteljska/nastavnika vijea moi e izricati pedagoke mjere na nain da one budu usmjerene najboljem interesu uenika i prevenciji njihovih problema
u ponaanju. U protivnom, pedagoke mjere imaju funkciju kanjavanja uenika, ime
njihova odgojna poruka ostaje nejasna ili pogreno usmjerena.
3. Pedagoke mjere kao dio sekundarne (indicirane) prevencije problema u

ponaanju uenika
Danas je u kolama sve prisutnija tzv. nulta tolerancija na neprihvatljiva ponaanja uenika, osobito kada su u pitanju ponaanja koja udovoljavaju kriterijima za utvrivanje
poremeaja u ponaanju. Pristup nulte tolerancije zasniva se na pretpostavci da e veina uenika potivati pravila ako su kole i uitelji u svojim oekivanjima jasni, odluni,
dosljedni i razumni, to je popraeno razvijenim sustavom nagraivanja i kanjavanja,
pa strategije nulte tolerancije esto slijede rigidan skup procedura koje propisuju uvjete u kojima e odreena ponaanja biti kanjena ili nagraena (Cooper, 2006.). Iako
jasna i razraena struktura pravila veini uenika pomae u razvoju primjerenih oblika
ponaanja, za dio uenika koji manifestiraju razliite razine problema u ponaanju nije
dovoljna. Tako naelo nulte tolerancije, odnosno kanjavanja uenika neprihvatljivog ponaanja, pridonosi kumuliranju njihovih tekoa, to se oituje u odustajanju od napora
da se prilagode, daljnjem gubljenju povjerenja u odrasle, nastajanju velikih tekoa u
42
Na okolnost da pedagoke mjere ne bi smjele biti puka kazna koja se izrie nekom ueniku upuuju same zakonske odredbe, gdje se u lanku 84. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli izrijekom navodi:
(1) Pedagoke mjere zbog povreda dunosti, neispunjavanja obveza i nasilnikog ponaanja u osnovnoj koli su opomena, ukor, strogi ukor, odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka i preseljenje u drugu kolu.
(2) Pedagoke mjere zbog povreda dunosti, neispunjavanja obveza i nasilnikog ponaanja u srednjoj koli su opomena, ukor, odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka, opomena pred iskljuenje i iskljuenje iz srednje kole.
(3) Pedagoke mjere zbog povreda dunosti i neispunjavanja obveza iz stavka 1. i 2.
ovog lanka izriu se za tekuu nastavnu godinu, osim mjere preseljenja u drugu kolu
koja se izrie ili za tekuu kolsku godinu ili za trajanja osnovnog obrazovanja.
(4) Uenik koji je iskljuen ima pravo polagati razredni ispit.
(5) Pedagoku mjeru opomene izrie razrednik, ukora razredno vijee, strogog ukora,
opomene pred iskljuenje i odgojno-obrazovnog tretmana produenog strunog postupka uiteljsko, odnosno nastavniko vijee, a preseljenja u drugu kolu, odnosno iskljuenja iz kole ravnatelj.
(6) Do okonanja postupka izricanja mjere iskljuenja iz srednje kole ravnatelj moe
trenutano udaljiti uenika iz odgojno-obrazovnog procesa.
(7) kole su dune provoditi pedagoke mjere potujui uenikovu mentalnu i socijalnu zrelost, ope stanje, osjetljivost i druge okolnosti koje utjeu na njegov razvoj.
Pored odlunih injenica utvruju se sve injenice uenikovog razvoja, obiteljskih i drugih okolnosti u kojima ivi te sve druge vane okolnosti.
Zanimljivo je da je izmjenama i dopunama Zakona iz 2010. godine (Narodne novine, br.
92/2010.), u lanku 2. dolo do promjene, pri emu se promijenio poredak pedagokih
mjera, pa taj stavak sada glasi: Pedagoke mjere zbog povreda dunosti, neispunjavanja obveza i nasilnikog ponaanja u srednjoj koli su opomena, ukor, opomena pred
iskljuenje, odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka i iskljuenje iz
srednje kole. Time se implicira da se pedagoke mjere izriu redom kojim su navedene
43
zadovoljavanju potrebe za pripadanjem, razvoju loe slike o sebi i dr. Drugim rijeima,
u kolama postoje uenici koji zahtijevaju dodatne odgojne, obrazovne i intervencijske
napore koji e im pomoi u socijalnoj integraciji jer kanjavajua praksa koja postoji u
mnogim kolama potencijalno dodatno pridonosi njihovu socijalnom iskljuivanju i posredno potie razvoj problema u ponaanju.
u zakonskom tekstu, na to upuuje i Pravilnik o pedagokoj mjeri odgojno-obrazovnog

tretmana produenog strunog postupka (Narodne novine, br. 96/2009.). Ta izmjena
takoer upuuje na zakljuak da su potrebe u kontekstu izricanja pedagokih mjera uenika srednjih i osnovnih kola drugaije, pri emu uenici srednjih kola brzo ispune
uvjete za izricanje blaih mjera pa se preesto dovedu u situaciju da im se izrekne
odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka. Posljedica je to okolnosti
da se izricanje pedagokih mjera u pravilu vezuje uz broj neopravdanih izostanaka, dok
brojni drugi oblici problema u ponaanju uenika ostaju zanemareni.
Upravo ove okolnosti, koje oslikavaju odnos prema pedagokim mjerama, znatno umanjuju njihovu pedagoku, a time i prevencijsku funkciju. Naime, iako je propisano da se
pri izricanju pedagokih mjera potuju etioloki initelji razvoja neprihvatljivog ponaanja, striktna procedura u izricanju pedagokih mjera uvelike onemoguuje potivanje tog
naela.
Potivanje uenikove mentalne i socijalne zrelosti, opeg stanja, osjetljivosti i drugih
okolnosti koje utjeu na uenikov razvoj podrazumijevaju, naime, sljedeu logiku izricanja pedagokih mjera:
U sluaju da se utvrdi da je neprihvatljivo ponaanje uenika lake etiologije koje po
svom karakteru upuuje na poetne i nefiksirane oblike neprihvatljivog ponaanja, ueniku e se izrei usmena ili pisana opomena, ukor ili strogi ukor (ovisno o intenzitetu
iskazivanja konkretnog neprihvatljivog ponaanja).
U sluaju da se utvrdi da je neprihvatljivo ponaanje posljedica ozbiljnijih etiolokih
initelja i upuuje na mogunost razvoja problema u ponaanju, potrebno je uiteljskom/nastavnikom vijeu predloiti izricanje odgojno-obrazovnog tretmana produenog strunog postupka.
U sluajevima sloene etiologije i iskazivanja poremeaja u ponaanju uenika, nuno
je inicirati ukljuivanje nadlenog centra za socijalnu skrb i u suradnji s centrom predloiti raspoloive intervencije iz spektra indiciranih i selektivnih prevencijskih mjera.
Vano je naglasiti da bi se pedagoka mjera odgojno-obrazovnog tretmana produenog
strunog postupka trebala izricati tek nakon to su se sve ostale aktivnosti i poduzete
pedagoke mjere kole prema ueniku pokazale nedostatno djelotvornima, odnosno
u sluaju kada izostanak dodatne strune pomoi i podrke ueniku moe dovesti do
pogoranja odnosa uenika prema sebi i/ili drugima u okruenju, odnosno do razvoja
poremeaja u ponaanju uenika. To znai da je osnovni preduvjet za izricanje ove mjere prethodno poduzimanje aktivnosti opisanih u lancima 67. i 136. Zakona o odgoju i
obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli radi upozoravanja uenika i njegovih roditelja/
staratelja na neprihvatljivost uenikova ponaanja i dogovaranja naina na koje e se
ueniku pomoi da se ubudue tako ne ponaa. Te bi mjere trebao poduzimati razrednik
44
Budui da sustav pedagokih mjera osmiljava svaka kola svojim statutom, u tom je
dokumentu vano predvidjeti postupnost u izricanju pedagokih mjera i, u skladu s naelima spominjanima u prethodnom poglavlju, definirati kriterije koji bi omoguili pravodobno izricanje pedagokih mjera. Ovo je iznimno vano iz razloga to, dok je neizvravanje obveza u Zakonu relativno jasno definirano, nasilniko ponaanje i povreda
dunosti ostalo je neodreeno. Dunosti uenika i nasilniko ponaanje jasnije bi trebalo
odrediti aktima kola. Nasilniko ponaanje, meutim, ukljuuje cio spektar od verbalnih
preko socijalnih i fizikih do destruktivnih aktivnosti koje je zahtjevno samo nabrojati, a
jo zahtjevnije i cjelovito klasificirati. U danoj su situaciji, dakle, razumljive uloga i obveza
uiteljskog/nastavnikog vijea da kao struno i profesionalno tijelo kole preuzme i odgovornost za izricanje pedagokih mjera. Navedeno podrazumijeva pravodobno prepoznavanje prvih tekoa u ponaanju uenika i prevenciju ozbiljnih problema, pa njihovo
izricanje nije opravdano odgaati.
To se, naalost, u praksi esto dogaa, pa se, primjerice, u osnovnoj koli, pedagoke
mjere u pravilu izriu krajem kolske godine. U kunom redu mnogih osnovnih kola nalazi se odredba koja neopravdano izostajanje s nastave tretira na sljedei nain: Uenik
koji s nastave neopravdano izostane do deset sati kanjava se opomenom razrednika,
od deset do dvadeset sati ukorom, a od dvadeset do trideset sati strogim ukorom uiteljskog vijea. Prema toj odredbi, odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka mogao bi se izrei tek nakon to je uenik iz kole neopravdano izostao vie od
jednog tjedna, to je za uenike mlae kolske dobi, a i mnoge starije uenike, itekako
zakanjela intervencija.
Pravodobno izricanje pedagokih mjera osobito je vano kad je ueniku potrebno izrei
mjeru odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka, jer se na temelju Zakona opomena, ukor, strogi ukor i produeni struni tretman izriu za tekuu nastavnu
godinu. Prema tome, ako se odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka
izrie krajem kolske godine, mogunosti pruanja stvarne pomoi ueniku svedene su
na minimum. Drugim rijeima, procjene ponaanja uenika potrebno je provoditi mnogo ee (najmanje na mjesenoj razini) i pedagoke mjere izricati svaki put kada je to
potrebno.
Inae, neprihvatljivim oblicima ponaanja smatraju se (Bouillet i Uzelac, 2008.):
neopravdano izostajanje s nastave (kanjenje na nastavu, naputanje nastave, cjelodnevno i viednevno bjeanje iz kole)
45
uenika u suradnji sa strunim suradnikom kole. U protivnom, mogue je da roditelji i/ili

uenici srednje kole iskoriste svoje pravo na albu na izreenu pedagoku mjeru, ime
se dodatno odgaa ukljuivanje uenika u odgovarajue prevencijske aktivnosti.
nediscipliniranost, nepotivanje pravila i autoriteta

poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem
nemarnost i/ili lijenost (dolasci u kolu bez domaih zadaa i/ili bez potrebnog pribora,
obrazovna postignua koja su loija od kognitivnih sposobnosti uenika, akademsko
nepotenje)
konzumiranje sredstava ovisnosti (puenje, unoenje i konzumiranje alkohola i/ili narkotinih sredstava u koli i u krugu kole)
noenje oruja i drugih opasnih predmeta
kockanje
unoenje tiskovina nepoudnog sadraja
nasilniko ponaanje (fiziko, verbalno i socijalno).
Prvi znakovi manifestacije tih ponaanja u pravilu ne bi trebali dovesti do formalnog izricanja pedagoke mjere, ve bi na neprihvatljivost ponaanja nekog uenika razrednik
trebao uputiti uenika i njegove roditelje, nastojei uz pomo strunog suradnika dogovoriti naine na koje e se ueniku pomoi da se ubudue tako ne ponaa. Takvim se
pristupom udovoljava odredbama opisanima u lanku 67. Zakona koji propisuje potrebu
angamana kole u prevenciji i tretmanu problema u ponaanju i bez izricanja pedagokih mjera, kao i odredbama lanka 136. koji opisuje obvezu roditelja uenika da brinu
o uenikovu redovitom izvravanju obveza. Isti lanak propisuje da je kola roditelju koji
zanemaruje svoje obveze duna uputiti pisani poziv za razgovor s razrednikom i strunim suradnicima kole. Ako se roditelj tome pozivu ne odazove, odnosno ako uestalo i
kontinuirano zanemaruje svoje obveze, kola je duna o tome obavijestiti ured dravne
uprave, odnosno gradski ured i nadlenu ustanovu socijalne skrbi, koji su duni izvijestiti
kolu o poduzetim mjerama.
Ako nastojanja strunih djelatnika kole, roditelja i uenika nisu urodila oekivanim promjenama, a uenik u svom ponaanju ustraje, potrebno je, u skladu sa stavkom 7. lanka
84. Zakona, osim odlunih injenica, utvrditi sve injenice uenikova razvoja, obiteljskih
i drugih okolnosti u kojima ivi te sve druge vane okolnosti. Taj je posao opravdano
to je mogue vie temeljiti na objektivnim testovima bioloko-psihosocijalnih osobina
uenika, ukljuujui psiholoka testiranja, skale samoprocjene i procjene, praenje i biljeenje konkretnih manifestacija uenikova ponaanja i sl. Drugim rijeima, u postupak
je potrebno ukljuiti strunjake razliitih profila, iz razliitih slubi dostupnih u lokalnoj
zajednici i ire.
Kada su problemi u ponaanju popraeni loim obrazovnim postignuima, u ovoj je fazi
katkad potrebno uenika uputiti na opservaciju radi utvrivanja njegova zdravstvenog
stanja i eventualnih posebnih obrazovnih potreba. Roditelje i uenike takoer je mogue
uputiti na koritenje razliitih psihosocijalnih intervencija koje pruaju ustanove, organizacije i slube u lokalnoj zajednici. Rije je o poticanju, olakavanju i podravanju osoba
46
Odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka, mjere koje izriu centri za

socijalnu skrb, obiteljski suci i suci za mlade, trebale bi pridonijeti da se preseljenje u
drugu kolu, opomena pred iskljuenje i iskljuenje iz srednje kole izriu izrazito rijetko.
Uglavnom, pedagoke mjere trebale bi biti prve u kontinuumu intervencija u prevenciji i
tretmanu problema u ponaanju. Prema tome, uobiajena praksa u kolama prema kojima se pedagoke mjere izriu u sluajevima kumuliranih problema uenika, nije u skladu
s dobrobiti uenika i kontinuumom intervencija.
4. Zakljuna razmatranja
U ovom je radu prikazan model koji bi mogao pridonijeti podizanju kvalitete uklopljenosti prevencije poremeaja u ponaanju u sam kolski sustav. Model se zasniva na tezi
da je neprihvatljiva ponaanja uenika opravdano tretirati kao indiciju mogueg razvoja
problema u ponaanju, iz ega proizlazi da uenici neprihvatljivog ponaanja ostvaruju
pravo na primjerene oblike pomoi. Pritom su pedagoke mjere shvaene kao samo
jedan od mehanizama preventivnog djelovanja kola, a izriu se kad uenik ustraje u
neprihvatljivim oblicima ponaanja. Pretpostavka za to je tretiranje pedagokih mjera kao
sustava discipliniranja i pomoi uenicima, a ne kao sredstva kanjavanja uenika.
Model podrazumijeva jasno definiranje i propisivanje odgojnih standarda i procedura, ali
i jau podrku zajednice kolama u ostvarivanju svoje preventivne zadae. Ona proizlazi
iz matinog zakona koji bi trebao biti podran odgovarajuim podzakonskim aktima. U
sluaju uenika koji ve manifestiraju probleme u ponaanju (poglavito na razini rizinih
ponaanja i tekoa u ponaanju), ta podrka jo uvijek izostaje (primjer: Pravilnik o
pedagokoj mjeri odgojno-obrazovnog tretmana produenog strunog postupka). Ipak,
kole imaju dostatnu slobodu u kreiranju kunog reda i statuta, gdje preciziraju spomenute procedure i standarde, ali je ona u podruju prevencije problema u ponaanju
zasad nedovoljno iskoritena.
Velike nade polau se u mjeru odgojno-obrazovni tretman produenog strunog postupka. Vaei pravilnik koji trenutno ureuje provedbu te mjere, naalost, nije usklaen s potrebama ove skupine uenika, a proceduru je znatno formalizirao i zakomplicirao. Njegov
47
i obitelji kojima se psihosocijalna pomo prua da uz podrku pomagaa izau na kraj s

tegobama bilo koje prirode, a koju je mogue potraiti u obiteljskim centrima, domovima
zdravlja, specijaliziranim nevladinim organizacijama, centrima za socijalnu skrb i drugdje.
Ako rezultati procjene odgojnih potreba uenika dovedu do zakljuka da je potrebno
izrei pedagoku mjeru, kao to je ve reeno, kole su dune provoditi pedagoke
mjere potujui uenikovu mentalnu i socijalnu zrelost, ope stanje, osjetljivost i druge
okolnosti koje utjeu na njegov razvoj.
je najvei nedostatak sadran u tome da se provedba mjere povjerava osobama koje za

to nisu nuno struno kvalificirane.
U tom smislu, na umu je potrebno imati okolnost da su zakonske odredbe vaan, ali
samo prvi korak u osiguravanju uvjeta za potivanje prava uenika koji su izloeni riziku
razvoja problema u ponaanju. Kao prvi korak mogue je tumaiti i definiranje Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma, koji u praksi tek treba zaivjeti. Da bi oekivane promjene
istinski bile usmjerene dobrobiti tih uenika, uz propise, kolsko osoblje zahtijeva dodatnu edukaciju i podrku zajednice. Bez suradnje odgojno-obrazovnih, zdravstvenih,
socijalnih i graanskih institucija u zajednici, kao i bez prakticiranja prakse temeljene
na pokazateljima uspjenosti, promjena nee biti ili e one ostati formalne. Promjene e
ostati na formalnoj razini i ako izostane ukljuivanje kolskog osoblja u planiranje prevencijskih programa.
S time je u vezi najvanije da kolsko osoblje istinski prihvati svoju odgojnu i prevencijsku
ulogu, da aktivnije sudjeluje u prevencijskim programima te da sustavu pedagokih mjera, mnogo vie nego dosad, udahne pravi pedagoki smisao, duh i karakter.
Literatura
Bognar, B. (2003.), kola na prijelazu iz industrijskog u postindustrijsko drutvo, Metodiki ogledi, 10(2), str. 9-24.
Bouillet, D., Bijedi, M. (2007.), Rizina ponaanja uenika srednjih kola i doivljaj
kvalitete razredno-nastavnog ozraja, Odgojne znanosti, 9(2), str. 271-290.
Bouillet, D. i Singer, M. (2008.), Kriminologija maloljetnike delinkvencije: pristupna
razmatranja, tijek kolovanja, pojavni oblici poremeaja u ponaanju i osobnosti, u:
Singer, M. (ur.), Kriminoloke osobitosti maloljetnike delinkvencije: Tijek kolovanja,
poremeaji u ponaanju, obiteljske prilike, Nakladni zavod Globus, Zagreb, str. 89-283.
Bouillet, D., Uzelac, S. (2008.), Prirunik za nositelje produenog strunog tretmana u
osnovnim i srednjim kolama, MZO, Agencija za odgoj i obrazovanje i Nakladni zavod
Globus, Zagreb
Bouillet D. (2010.), Pedagoke mjere u sustavu intervencija prema uenicima rizinog
ponaanja: kritika analiza, Napredak, 151(2), str. 268-290.
Cooper, P. (2006.), Promoting Positive Pupil Engagement: Educating Pupils with Social,
Emotional and Behavioral Difficulties, Media Centre, Malta
Kantorov, J. (2009.), School climate theoretical principles and research from the
students, teachers and parents perspective, Odgojne znanosti, 11(1), str. 181-188.
Koller-Trbovi, N., iak, A., Jeud Bori, I. (2011.), Standardi za terminologiju, definiciju, kriterije i nain praenja pojave poremeaja u ponaanju djece i mladih, Povjerenstvo za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladih Vlade Republike Hrvatske,
Zagreb
48
49
Kostovi-Vranje, V., Ljubeti, M. (2008.), Kritine toke pedagoke kompetencije uitelja, ivot i kola, 20(2), str. 147-162.
Ljubeti, M., Kosorovi-Vranje, V. (2008.), Pedagoka (ne)kompetencija uitelja-ica za
uiteljsku ulogu, Odgojne znanosti, 10(1), str. 209-230.
Marii, J., aki, V., Franc, R. (2009.), Roditeljsko zadovoljstvo kolom i stav prema
promjenama u kolstvu: uloga roditeljskih ulaganja i oekivanih posljedica promjena,
Drutvena istraivanja, 18(4-5), str. 625-648.
Nacionalni okvirni kurikulum za predkolski odgoj i obrazovanje te ope obvezno i
srednjokolsko obrazovanje (2010.), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, www.
mzos.hr
Pravilnik o pedagokoj mjeri odgojno-obrazovnog tretmana produenog strunog postupka, Narodne novine, br. 96/2009.
Pregrad, J. (2007.), Iskustva i izazovi uvoenja supervizije u sustav prosvjete, Ljetopis
socijalnog rada, 14(2), str. 311-337.
2012. godine, Narodne novine, br. 8/2009.
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli, Narodne novine, br.
87/2008., 86/2009., 92/2010., 105/2010., 90/2011., 5/2012., 16/2012.
50
PREVENCIJA U ZAJEDNICI
KAO ODGOVOR NA LOKALNE
SPECIFINOSTI
Ljudska prava poinju na malim mjestima, u blizini kue, tako blizu
i na tako malom prostoru da se ono ne moe vidjeti ni na jednoj karti svijeta.
Sve dotle dok ta prava nemaju tamo neki smisao, ona ga nee imati ni drugdje.
Eleanor Roosevelt
Saetak
Lokalna zajednica jest izgraen sustav koji ine ljudi i institucije. Kontekst lokalne zajednice razlikuje se kao i mogua dinamika razvijanja partnerskih odnosa, to utjee na postavljanje koncepta
sustavne socijalne podrke koji ini okvir za prevencijsko djelovanje. U ovome radu predstavljeno
je iskustvo i praksa Grada Velike Gorice kao lokalne zajednice u kojoj se razvija i provodi gradski
preventivni program. Teoretska ishodita za postavljanje programa povezuju ostvarivanje i potivanje prava djeteta s izgradnjom otpornosti lokalne zajednice, a sustav lokalne samouprave omoguuje organiziranje, objedinjavanje i koordiniranje programa djelovanja za djecu i mlade u skladu sa
socijalnim i kulturnim identitetom konkretnoga lokalnog prostora.
Uvod
Na razvoj svakog djeteta utjeu mnogi initelji, a strune i znanstvene spoznaje pokazuju
da znanstveno utemeljen pristup djetetu treba ukljuivati uvaavanje individualnih osobina, obiljeja obitelji te utjecaja drugih vanjskih initelja koji objedinjavaju vrti, kolu,
lokalnu zajednicu i drutvo u cjelini. Upravo zbog te injenice, kada se govori o problemima u ponaanju djece i mladih, treba uzeti u obzir da na ponaanje djeteta utjeu svi
spomenuti initelji. Iz toga proizlazi da je i pri sprjeavanju rizinih ponaanja potrebno
intervenirati na svim podrujima: razvijanju osobnih potencijala djeteta i mlade osobe,
snaenju obitelji, oblikovanju vrtia i kola kao odgojnih sredita i oblikovanju lokalne
zajednice kao zdravog i poticajnog okruenja. Lokalna zajednica koja potie i podrava
zdravo odrastanje djece utjee i na obitelj i na odgojno-obrazovne ustanove. Takva lokalna zajednica podrazumijeva organiziranje sustavne socijalne podrke u zajednici koja se
savjetnica za djecu i mlade u Upravnom odjelu za drutvene djelatnosti, kolstvo i predkolski odgoj Grada Velike Gorice
51
Dr. sc. Arijana Mataga Tintor*
temelji na snanoj kulturi poticanja pozitivnih vrijednosti, razvoju odgovornoga graanstva, individualnih i kolektivnih resursa zajednice te primjeni interdisciplinarnog pristupa i
rada. U takvoj zajednici dominiraju prevencijski programi i aktivnosti, a posebna se briga
posveuje najmlaim stanovnicima zajednice, jer postoji vrsto uvjerenje da su upravo
oni najsnaniji potencijal o kojemu ovisi budunost drutva. Zato zajednica ulae u razvijanje i provedbu specifinih programa koji operacionaliziraju zakonsku obvezu drave
prema djeci i mladima.
Lokalna zajednica u kontekstu prevencije problema u ponaanju djece i

mladih
Prema Chaskinu (2008.) potrebno je definirati na to se misli pod pojmom zajednica.
Postoje etiri razliita pristupa pojmu zajednice.
Prvi pristup definira zajednicu kao cjelinu koju odlikuje pripadanje, identitet, cjelinu obiljeenu bliskim meuljudskim odnosima, normama i zajednikim okolnostima. Odnosi
meu njezinim lanovima oslanjaju se na prijateljstvo i slinosti, a interakcije se baziraju
na zajednikom identitetu i privrenosti svakidanjem ivotu i obiajima.
Drugi nain razmiljanja o lokalnoj zajednici odnosi se na zajednicu kao funkcionalnu
cjelinu proizvodnje i promjena, aktivnog prostora u kojemu je koncentriran asortiman
drutvenih funkcija. To ukljuuje proizvodnju i upotrebu drutvenih dobara i servisa, procese socijalizacije, mehanizme drutvene kontrole, mogunosti drutvene participacije,
razvoja civilnog sektora te dostupnost ope drutvene podrke (Warren, 1978.; prema
Chaskinu, 2008.). Iz ove perspektive stanovnici osjeaju vrstu povezanost sa svojom
lokalnom zajednicom.
Trei pogled na lokalnu zajednicu promatra ju kao mreu odnosa strukturu unutarnjih
promjena meu pojedincima. Dva su aspekta mree koja je vano istaknuti. Jedan se
odnosi na stupanj mrenog zatvaranja opseg uzajamnog poznavanja ljudi u zajednici.
To je posebno vano u podravajuim neformalnim mehanizmima drutvene kontrole i
podrke (Coleman, 1988.; Sampson, 2001.; prema Chaskinu, 2008.). Drugi se odnosi na
tzv. premoivanje odnosa povezivanje pojedinaca s mreom organizacija izvan lokalne zajednice te osiguravanje pristupa informacijama, resursima i mogunostima izvan
njihove mree bliskih organizacija (Granovetter, 1974.; Putnam, 2000.; Warren, 2001.;
prema Chaskinu, 2008.).
etvrti nain razmiljanja o zajednici definira ju kao cjelinu koja je obiljeena zajednikim aktivnostima. Zbog sveprisutnosti stanovnika i njihove blizine mnogim aktivnostima
svakidanjeg ivota, lokalna se zajednica promatra kao mjesto u kojemu veina ljudi ima
politiku volju. Na taj nain zajednica nije samo socijalna nego i politika cjelina koja je
52
Uzimajui u obzir ove pristupe pojmu zajednice, moe se zakljuiti da je rije o prostoru
koji obiljeavaju odnosi, aktivnosti i meusobna povezanost njezinih lanova. Budui da
je lokalna zajednica i institucija koja raspolae javnom vlau, razumljivo je da ona kao
institucija definira javne potrebe i javni interes.
Veza prava djeteta i prevencije u zajednici

Zbog snanog utjecaja socijalne okoline na pojedinca, mogue je kreirati lokalne politike za djecu i mlade te njima izravno utjecati na sprjeavanje problema u ponaanju. Pri
tome treba uzeti u obzir da su u osnovi svakoga ciljanog djelovanja prema djeci i mladima, potreba i zahtjev za ostvarivanje i potivanje najosjetljivijih ljudskih prava prava djeteta. Dijete treba biti u potpunosti pripremljeno za samostalan ivot u drutvu i odgojeno
u duhu ideala iz Povelje UN, posebice u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode,
ravnopravnosti i solidarnosti (Konvencija UN o pravima djeteta). Kada bi obitelji, vrtii,
kole i okruenja zajednikim djelovanjem uspjeli implementirati ove vrijednosti u svakidanji ivot zajednice, a tako i u osobne vrijednosne sustave djece i mladih, uspjeli bi
utjecati na sprjeavanje i smanjivanje pojave problema u ponaanju kod djece i mladih.
Naela zapisana u Konvenciji o pravima djeteta jedinstvena su i apstraktna. U lokalnoj
zajednici ona se trebaju pretvoriti u konkretne programe, mjere i aktivnosti koji e izravno
utjecati na primjenu prava djeteta. Drugim rijeima, openita i apstraktna naela o pravima djeteta u lokalnoj zajednici dobivaju specifino i konkretno znaenje.
Sva su prava usko povezana s odgovornostima. To znai da uivanje svojih prava
podrazumijeva potivanje prava drugih. Upravo je zbog toga ostvarivanje prava djeteta, ali
i openito ljudskih prava, povezano s problemima u ponaanju, jer problemi u ponaanju
ugroavaju i ljudska prava, pa tako i prava djeteta. Poznato je da su problemi u ponaanju
viestruko uvjetovani, to znai da ih nalazimo u initeljima biopsihosocijalnog prostora.
Dok neki autori veu vanost za razumijevanje problema u ponaanju daju utjecaju
genetskih ili okolinskih initelja, drugi su usmjereni na ekoloki prostor djeteta, osobito
obitelj, kolu i lokalnu zajednicu. Upravo u tim prostorima nalaze se najvee mogunosti
za prevenciju problema u ponaanju (Koller-Trbovi, iak i Bai, 2001.) ili za zdrav
razvoj djece, koji u svojoj biti podrazumijeva ostvarivanje i potivanje njihovih prava.
Razine i mogunosti djelovanja

Lokalna samouprava ima obvezu financirati i organizirati djelatnost predkolskog odgoja,
dio djelatnosti kolstva, kulture, sporta, socijalne skrbi i zdravstva, no taj, zakonom utvreni, dio samo je dio sustavne brige za djecu i mlade.
53
povezana idejom demokracije i nainom na koji se ona provodi ili bi se trebala provoditi.
Zajednicu koja je zdrava, podravajua i jaka Pratt i Hernandez (2003., prema Kraneli,
Feri lehan, 2010.) opisuju kao onu koja stvara pozitivno fiziko i socijalno okruenje u
kojemu svaki ovjek moe napredovati. On povratno pozitivno utjee na svoje okruenje,
pa ono u takvoj zajednici moe trajno biti brino. U takvom okruenju lokalna samouprava, odnosno lokalna vlast utvruje potrebe i odluuje o javnom interesu.
O vanosti zajednice u sklopu irih modela prevencije problema u ponaanju djece i
mladih, mogue je, prema Ajdukovi (2003.) razlikovati nekoliko pristupa. Tako se moe
govoriti o:
Prevenciji orijentiranoj na zajednicu usmjerena je na akcije ija je svrha promjena
socijalnih uvjeta za koje se smatra da pridonose pojavljivanju i razvoju problema u
ponaanju. To moe biti cio niz aktivnosti, od izgradnje sportskih terena, senzibilizacija
lanova zajednice o ulozi preventivnog rada, podizanja malog poduzetnitva s ciljem
smanjivanja nezaposlenosti i slino.
Participaciji predstavnika zajednice u planiranju i provoenju preventivnih aktivnosti
usmjerenih na djecu i mlade.
Jaanju veza mladih sa zajednicom pomou programa koji imaju za cilj bolje upoznavanje mladih s obiljejima i vanou zajednice te poticanje razliitih akcija u zajednici
koje bi planirali i provodili mladi.
Ovim pristupima zajedniko je da podrazumijevaju socijalnu akciju i zasnivaju se na modelu participacije.
Iz navedenoga slijedi da, uz tzv. ope mjere djelovanja za djecu, mlade i obitelji, zajednica moe provoditi i posebne mjere koje su za svaku pojedinu zajednicu specifine jer su
odraz specifinih potreba i problema konkretnoga lokalnog prostora i okruenja. Vano
je da na nacionalnim razinama postoji okvir za djelovanje, no unutar toga okvira mora
postojati prostor otvoren za osmiljavanje, postavljanje i provedbu lokalnih programa koji
su temeljeni na ostvarivanju prava djeteta i preventivnom djelovanju u odnosu na probleme u ponaanju djece i mladih.
Osnovni preduvjeti koje je potrebno zadovoljiti kako bi se mogao osmisliti poseban lokalni program mogu se promatrati iz dviju perspektiva politike i strune. Politika perspektiva podrazumijeva donoenje odluke o utvrivanju programa kao javne potrebe i
osiguranje uvjeta za provedbu programa, to je povezano i s financijskim sredstvima. S
druge strane, struna perspektiva odnosi se na okupljanje strunjaka u zajednici i izvan
nje, kao i utvrivanje svih raspoloivih resursa u zajednici.
Vano je istaknuti da su obje perspektive meusobno povezane i uzajamno uvjetovane.
Inicijativu mogu pokrenuti i strunjaci i politiari, no nijedna od tih skupina ne moe u
lokalnoj zajednici djelovati samostalno i neovisno. Pritom, kod strunjaka treba postojati
54
Proces stvaranja sveobuhvatnog programa prolazi sljedee faze:

1. okupljanje strunjaka
2. definiranje svrhe i ciljeva na openitoj razini
3. ispitivanje potreba
4. definiranje specifinih ciljeva na osnovi ispitanih potreba
5. oblikovanje programa i provedba.
Grad Velika Gorica iskustvo i praksa u stvaranju specifinih preventivnih

programa
Moglo bi se rei da lokalna zajednica koja stvara prijateljsko okruenje za djecu postaje
otporna zajednica sigurnog i zdravog okruenja. Grad Velika Gorica lokalna je zajednica
koja je postala samostalna jedinica lokalne samouprave 1995. godine. U smislu zemljopisnog odreenja rije je o teritorijalnom podruje Grada Velike Gorice koji ini naselje
Velika Gorica i 59 manjih prigradskih naselja.
Krajem 90-ih godina u Velikoj Gorici poeo se graditi lokalni sustav podrke djeci i mladima oblikovan u programima javnih potreba koje svake godini donosi predstavniko tijelo
uz proraun. Tih prvih godina nekoliko je programa udruga inilo novost u intervencijama
u vezi s djecom i mladima koje su se provodile izvan postojeih ustanova i institucija. Informacije o nekom problemu koji se odnosi na djecu i mlade rezultirale su pronalaenjem
rjeenja problema. Na taj se nain poelo stvarati okruenje suradnje, koje je rezultiralo
meusobnim upoznavanjem predstavnika razliitih ustanova, udruga i institucija u Velikoj
Gorici.
Grad Velika Gorica ima razvijen program djelovanja za djecu i mlade koji se mijenja,
nadopunjuje i usklauje s potrebama djece, mladih i njihovih obitelji. Svake ga godine
donosi predstavniko tijelo zajedno s proraunom, to znai da su za provedbu programa osigurani organizacijski i materijalni uvjeti. Specifinosti lokalne zajednice i promjene
koje se u njoj dogaaju utjeu na program koji se razvija i prilagouje potrebama djece
i roditelja.
55
ideja i elja da je svojim znanjem i iskustvom potrebno pridonositi irem drutvenom

okruenju u kojemu ive, rade i djeluju. U tom smislu, strunjaci izlaze iz uskoga profesionalnog prostora u vei i raznolikiji prostor lokalnog okruenja, u kojemu stvaraju novu
strunu mreu znanja i odnosa, ime donose zajednici vrijedan socijalni kapital. Politiari, osim ope ideje podizanja kvalitete ivljenja stanovnika zajednice, trebaju razumjeti
koncept djelovanja za djecu kao poseban lokalni program koji odgovara na specifine
potrebe i probleme. Razumijevanje takvoga koncepta temelj je za osiguranje uvjeta za
osmiljavanje i implementaciju programa.
Budui da je djelovanje za djecu, mlade i obitelji opim mjerama potrebno, ali ne i dovoljno, Upravni odjel za drutvene djelatnosti, kolstvo i predkolski odgoj inicira posebne
programe. Kako bi takvi programi udovoljili zahtjevima multidisciplinarnog i multiinstitucionalnog pristupa, osmiljava se i provodi cjelovit program Program djelovanja za djecu
i mlade.
Temeljni cilj postavljanja i provoenja Programa djelovanja za djecu i mlade jest stvaranje
otporne i zdrave lokalne zajednice koja moe svladavati tekoe unato problemima koji
prate drutvo u cjelini, a posebni ciljevi usmjereni su na pozitivan razvoj djece i mladih,
to podrazumijeva:
1. osmiljavanje programa za djecu od rane predkolske dobi do adolescencije
2. edukaciju i informiranje roditelja rjeavanje problema roditeljske uloge
3. potporu i edukaciju djelatnika u sustavu predkolskog odgoja, obrazovanja i socijalne
skrbi
4. promociju i razvoj zajednice orijentirane na dijete, mladu osobu i obitelj zajedno s jaanjem drutvene svijesti o potrebama
5. razmjenu iskustava s drugim lokalnim zajednicama
6. koordinaciju programa na gradskom podruju s cjelovitim pristupom.
U osmiljavanju i provedbi ciljeva sudjeluju svi sustavi iz podruja skrbi za djecu i mlade,
sve lokalne institucije i sve zainteresirane skupine. Osim djejih vrtia, kola, ustanova
socijalne skrbi i udruga koje se bave djecom i mladima, vanu ulogu u organizaciji i provedbi programa imaju Povjerenstvo za prevenciju drutveno neprihvatljivih ponaanja
djece i mladih, Koordinacijski odbor Akcije Velika Gorica prijatelj djece, Povjerenstvo za
mlade, Vijee za prevenciju kriminaliteta, Gradsko vijee djece te posebna ustanova koju
je Grad Velika Gorica osnovao Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica.
Sve navedene ustanove i tijela imaju svoju ulogu i odgovornost u programima djelovanja
za djecu. Uloga grada kao jedinice lokalne samouprave koji dobro poznaje probleme i
posebnosti svoga podruja zasniva se, prije svega, na koordinaciji, organizaciji i strunoj
potpori programima, projektima i aktivnostima namijenjenima djeci i njihovim obiteljima.
U nastavku su opisane dvije vane toke gradskog preventivnog programa Centar za
djecu, mlade i obitelj Velika Gorica te znanstveno istraivanje o procjeni rizinih i zatitnih
initelja za pojavu rizinih ponaanja kao temelja za preventivno djelovanje.
Uloga gradske ustanove Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

Da bi se postigla ozbiljnost, kontinuitet i kvaliteta programa te da bi veina programa bila
strukturirana i objedinjena u okviru jedne ustanove, bilo je potrebno razmotriti mogunost institucionalizacije aktivnosti namijenjenih djeci, mladima i obiteljima.
56
Centar za djecu, mlade i obitelj ima viestruku ulogu. Osim ispitivanja potreba, planiranja i osmiljavanja programa za djecu, mlade i roditelje, pokretanja i sudjelovanja u
akcijama za sve lanove lokalne zajednice, Centar koordinira programe koji se odvijaju u
drugim prostorima te im prua potporu i strunu pomo radi meusobnog usklaivanja
i nadopunjavanja. Djelatnost Centra jest pruanje psihosocijalne pomoi djeci, mladima,
roditeljima i lanovima njihovih obitelji te osposobljavanje i edukacija strunjaka koji
rade s djecom, mladima i roditeljima. Centar ne djeluje odvojeno od drugih ustanova
na podruju Grada, ve njegova djelatnost zapravo nadopunjuje postojee djelatnosti
u Gradu. Programi se dijele na programe pozitivnog razvoja, preventivne programe i
programe poticanja govorno-jezinog razvoja. U proces savjetovanja mogu se ukljuiti djeca, mladi, odrasli i obitelji. Programi pozitivnog razvoja usmjereni su na jaanje
vjetina, stjecanje znanja i formiranje stavova koji pomau djeci i mladima u pozitivnom
razvoju. To su: tematske tribine za mlade, tematska predavanja za roditelje, proljetni i
zimski kutak, ljetna igraonica, likovna grupa, plesna, lutkarska te dramska grupa, grupa
za izradu nakita, rad u drvu, novinarska grupa, hobby art, ljetni engleski, obiteljska kreativna radionica te baby fitness.
Preventivni programi imaju za cilj jaanje zatitnih i smanjivanje rizinih initelja za
ukljuivanje u rizina ponaanja i/ili poremeaje u ponaanju. Preventivni programi imaju
vrlo jasno identificirana podruja na koja ciljaju (rizine i zatitne initelje), odnosno na
koja ele djelovati. Evaluacijom se utvruje uinak preventivnog programa na korisnike.
U Centru se provode preventivni programi na sve tri razine: univerzalna razina: Grupa za
budue prvaie, Grupa za budue roditelje, Roditeljstvo na drugaiji nain, Topli kutak,
Igraonica za predkolce, Kutii za igru, Sat razrednog odjela, Program Rastimo zajedno
Prve 3!, Program Stresite stres i Klub 3+. Selektivna razina: Neke nove fore u uenju,
i Neke nove fore u uenju II Vjebaonica, Uionica, Program podrke roditeljima ijoj
je djeci dijagnosticiran ADHD sindrom (Roditelji Brzia), Kreativno-socijalizacijska grupa
te Program To sam ja. Indicirana razina: Grupa za djecu s ADHD sindromom (Brzii)
te program za maloljetnike koji su upueni od opinskog dravnog odvjetnitva ili opinskog suda radi izvrenja posebne obveze ukljuivanja u individualni ili skupni rad pri
savjetovalitu za mlade na temelju Zakona o sudovima za mlade.
Programi poticanja govorno-jezinoga razvoja jesu programi iji je cilj pozitivno poticanje komunikacijskih, jezinih i govornih sposobnosti i vjetina. Uvaavajui injenicu
57
Ideja o osnivanju posebne gradske ustanove koja e odgovoriti na spomenute potrebe

sazrijevala je i mijenjala se te je nakon trogodinjeg procesa ta ideja realizirana 2003.
godine kada je Centar zapoeo s radom. Vano je naglasiti da su svi programi za korisnike besplatni djelatnost se financira u potpunosti iz gradskog prorauna, a poveanje
opsega djelatnosti sufinancira se iz upanijskog i dravnog prorauna.
da u postojeim ustanovama nedostaje strunjaka koji se bave govorno-jezinim razvojem djece, ovim programom znatno se poboljava kvaliteta intervencije prema djeci koja
trebaju poticaj ili pomo u razvoju govorno-jezinih vjetina.
Savjetovanje: Ciljevi savjetovanja su promjene stavova i ponaanja, rad na meuljudskim odnosima, rad na odnosu prema sebi te razvoj vjetina za kvalitetniji ivot djece,
mladih ljudi i lanova obitelji kako bi se uspjeno savladali problemi na koje se nailazi.
Podruja rada su problemi u ponaanju, osobni rast i razvoj, obiteljska problematika (odnosi, komunikacija, odgojne vjetine).
Programi strunog usavravanja: Da bi zaposlenici i vanjski suradnici (honorarni suradnici i volonteri) mogli kvalitetno raditi, organizira se profesionalna podrka u obliku
supervizija, konzultacija, mentorstva i edukacija, koje provode vanjski supervizori i zaposlenici, a koja se planira odvijati kontinuirano. Cilj je programa unaprjeivanje profesionalnog rada.
Centar provodi projekt Planiranje i postavljanje evaluacije rada Centra za djecu, mlade
i obitelj Velika Gorica. U sklopu projekta radi se na evaluaciji Centra i na evaluaciji pojedinih programa koji se u njemu provode.
Vanost znanstvene podloge programa

Radi procjene initelja rizika i zatite te procjene opsega pojave rizinih ponaanja, odnosno problema u ponaanju djece i mladih, u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom, Odsjekom za poremeaje u ponaanju, provedeno je istraivanje u kojemu su
ispitani uenici svih sedmih razreda osnovnih kola i svih prvih razreda srednjih kola u
Gradu Velikoj Gorici. U istraivanju je koriten CTC upitnik (Community that Care Survey,
2006.), a ukupni uzorak inilo je 1018 uenika. Dobivanje vjerodostojnih pokazatelja o
rizinim i zatitnim initeljima koji utjeu na pojavu problema u ponaanju meu djecom
i mladima omoguuje postavljanje prioriteta u gradskom preventivnom programu to
rezultira primjenom strunih i znanstvenih spoznaja u preventivnoj praksi.
Kao primjer reakcije na rezultate istraivanja osmiljena je kampanja Cuga je tuga jer je
jedan od problema proizalih iz istraivanja problem konzumiranja alkohola meu mladima te dostupnost alkohola. Tijek provedbe kampanje:
1. Fokus-grupa s uenicima osmih razreda sagledavanje problema iz perspektive mladih i davanje naziva Kampanji
2. Vijee za prevenciju kriminaliteta Grada Velike Gorice podralo je ideju o provedbi
Kampanje te je odrana konferencija za medije na kojoj je predstavljena kampanja i
promotivni materijal (majice za ugostitelje, plakati, naljepnice).
58
Zakljuno
Koliko lokalna zajednica putem lokalne samouprave pridonosi djelovanju za djecu i mlade ovisi jo uvijek o pojedinanim stajalitima razliitih lokalnih samouprava jer ne postoji
formalnopravna definirana obveza koja bi utjecala na poduzimanje aktivnosti i mjera koje
bi nadilazile okvire sadanjih zakonskih obveza.
Upravu lokalne zajednice treba promatrati kao mjesto objedinjavanja, organiziranja i koordiniranja programa djelovanja za djecu i mlade. Za postavljanje takvih programa vano
je da su proizali iz ispitanih potreba, dakle da postoji njihova znanstvena utemeljenost.
Nacionalni su programi i strategije okvir, a lokalni programi moraju uvaavati sva obiljeja
konkretnoga lokalnog prostora sa svojim specifinim socijalnim i kulturnim identitetom.
Literatura
Ajdukovi, M. (2003.), Sudjelovanje mladih i mogunosti grupa za socijalnu akciju u
prevenciji poremeaja u ponaanju djece i mladih u lokalnoj zajednici, u: Jankovi, J.,
Bai, J. (ur.), Lokalna zajednica izvorite Nacionalne strategije prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih, Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei,
Zagreb, str. 84-104.
59
3. Svi ugostitelji trgovci dobili su pisma u kojima ih se poziva na suradnju i podsjea na

vanost potivanja zakona (zabrana toenja i prodaje alkohola maloljetnicima).
4. Distribucija plakata (plakati su postavljeni u ustanovama i na javnim gradskim povrinama)
5. Ugostitelji i trgovci dobili su naljepnice na kojima je jasno istaknuto da se alkohol ne
prodaje maloljetnicima kao i majice za konobare koje promoviraju kampanju.
6. Policija obilazi ugostiteljske i trgovake objekte i provjerava jesu li se odazvali pozivu
i potuju li zakon.
7. Web-stranica www.cugajetuga.net i Facebook grupa
8. Promocija kampanje tijekom Djejeg tjedna u listopadu koncert uz bezalkoholne
koktele
9. Prezentacija rezultata istraivanja o rizinim i zatitnim initeljima predstavnicima
osnovnih i srednjih kola
10. Snimanje spota Dan poslije u partnerstvu s udrugom Kultura Nova
11. Postavljanje predstave Mamurluk u partnerstvu s udrugom Kultura Nova i igranje
predstave u svim kolama
12. Suradnja sa kolama u provedbi preventivnih programa
13. Podrka programu udruge Ti si OK Zato je cuga tuga
14. Ponovna provedba istraivanja.
Chaskin, R. J. (2008.); Resilience, Community and Resilient Communities: Conditioning Contexts and Collecitive Action, Child Care in Practice, 14, 1, str. 65-74.
Koller-Trbovi, N., iak, A., Bai, J. (2001.), Odreenje, prevencija i tretman poremeaja u ponaanju djece i mladih, Dijete i drutvo, 3, 3, str. 319-342.
Konvencija o pravima djeteta (2001.), Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i
mladei, Zagreb
Kraneli, V., Feri lehan, M. (2010.), Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica
Raditi s djecom, mladima i obitelji, u: Puljiz, S. (ur.), Zajednica usmjerena na djecu,
mlade i obitelji, Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, Velika Gorica, str. 13-24.
Mataga Tintor, A. (2010.), Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica Raditi s djecom, mladima i obitelji, u: Puljiz, S. (ur.), Centar za djecu, mlade i obitelj iz perspektive
lokalne zajednice od ideje do provedbe, Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, Velika Gorica, str. 13-24.
Program djelovanja za djecu i mlade Grada Velike Gorice za 2011. godinu, Slubeni
glasnik Grada Velike Gorice, br. 9/10.
Puljiz, S. (2010.), Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica Raditi s djecom, mladima i obitelji, u: Puljiz, S. (ur.), O programima Centra za djecu, mlade i obitelj, Centar
za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, Velika Gorica, str. 13-24.
60
PRAVO DJECE S PROBLEMIMA

U PONAANJU I NJIHOVIH
RODITELJA NA SUDJELOVANJE
U PROCESU PROCJENE POTREBA
I PLANIRANJA INTERVENCIJA
61
62
SUDJELOVANJE DJECE U
PROCESU PROCJENE POTREBA
I PLANIRANJA INTERVENCIJA:
SOCIJALNOPEDAGOKI PRISTUP
Saetak
U ovom je radu problematizirana tema participacije korisnika, djece i mladih s problemima u ponaanju i njihovih roditelja u procesu procjene rizika, snaga i tretmanskih potreba te mogunosti
okruenja i programiranja konkretnih intervencija. Rije je o vrlo sloenoj i zahtjevnoj proceduri, s
promijenjenim pristupima i odnosima ukljuenih osoba, to cijeli proces ini vrlo sloenim. Stoga
je razumijevanje teoretske perspektive od posebne vanosti, o emu se raspravlja u uvodnim dijelovima rada. O tome kako takav konkretan pristup izgleda u praksi, u ovom sluaju socijalnopedagokoj, naglasak je drugog dijela rada. Budui da se u cijelom tekstu osvjeuju sloenost i zahtjevnost participativnog pristupa, ali i njegove brojne prednosti u odnosu na klasini, rad upuuje
na potrebu stalnog ulaganja u razvoj kompetencija strunjaka za participaciju s korisnicima.
Uvod
Dva desetljea nakon donoenja Konvencije o pravima djeteta (1989.), u kojoj su prvi
put uvrtena i participativna prava, a ne samo prava zatite i sigurnosti djece (posebno
u lanku 12.), prole je godine stupio na snagu novi Zakon o socijalnoj skrbi u Hrvatskoj
(Narodne novine, br. 57/2011,), koji na temelju lanka 33. propisuje sljedee:
(1) Korisnik socijalne skrbi ima pravo sudjelovati u procjeni svog stanja i potreba te odluivanju o primanju potrebnih usluga te pravodobno dobiti sve informacije koje su mu potrebne za donoenje odluke i pristanak na uslugu, ukljuujui i rizik od povrede ili tete,
opis, cilj i korist od predloene usluge, kao i informacije o drugim raspoloivim uslugama
i druge informacije od znaenja za pruanje usluge.
(2) Korisnik socijalne skrbi ima pravo dobiti svu potporu koja mu je potrebna za donoenje odluke iz stavka 1. ovoga lanka.
*
izvanredna profesorica na Odsjeku za poremeaje u ponaanju, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveuilita

u Zagrebu
63
PRAVO DJECE S PROBLEMIMA U PONAANJU I NJIHOVIH RODITELJA NA SUDJELOVANJE U PROCESU PROCJENE POTREBA I PLANIRANJA INTERVENCIJA
Prof. dr. sc. Nivex Koller-Trbovi*
(3) Bez pristanka korisnika, odnosno njegovog skrbnika ili zakonskog zastupnika ne smije se pruiti bilo kakva usluga, osim u sluajevima propisanim zakonom.
(4) Dijete, sukladno svojoj dobi i zrelosti, i odrasla osoba liena poslovne sposobnosti,
sukladno svojim mogunostima, imaju pravo sudjelovati i dati miljenje u svim postupcima u kojima se odluuje o njihovim pravima. Navedene postupke provode slubene
osobe osposobljene za rad s ovom grupom korisnika, u prisutnosti roditelja, skrbnika ili
zakonskog zastupnika korisnika.
Iz prethodnog proizlazi da participativna prava djece nisu novost, ali su jo uvijek novina kad je rije o njihovoj primjeni i operacionalizaciji u svakidanjem ivotu, a poglavito
u RH. Posebno je to sluaj kada je rije o korisnicima usluga, u ovom sluaju djeci i
mladima s problemima u ponaanju, koji se zbog rizika u okruenju ili u vlastitom ponaanju dovode u situacije opasne po njih same ili druge osobe i drutvo. Iz tog razloga
drutvo je duno poduzimati odreene intervencije kako bi se sprijeio odnosno ublaio
negativan utjecaj rizinih initelja, odnosno potaknuo pozitivan razvoj djece. U tu svrhu
neizbjeno je provesti procjenu rizika i potreba djece odnosno mladih, kao i njihova okruenja te provjeru tretmanskih mogunosti. U skladu s tim treba predloiti najprimjereniji
plan i program daljnjeg postupanja. Dosadanja praksa u svijetu, pa tako i Hrvatskoj, kad
je rije o procesu procjene potreba i planiranja intervencija s djecom odnosno mladima s
problemima u ponaanju i/ili rizicima u okruenju, bila je, a najee je jo i sada, usmjerena na procjenu strunjaka i donoenje odluka od strane strunjaka odnosno odraslih.
Posebno je to sluaj kad je rije o mladima u sukobu sa zakonom. Posljednjih desetak
godina i u Hrvatskoj se raspravlja i istrauje zajedno s korisnicima spremnost i mogunost djece i mladih na participaciju u svim pitanjima koja se tiu njihova ivota, pa tako i
u procjeni rizika i potreba i planiranju intervencija.
Proces implementacije participativnog pristupa u praksi tee sporo jer je rije o iznimnoj
sloenosti i promjeni paradigme prema korisnicima usluga ili intervencija, pri emu se od
pasivnog sudionika njihova pozicija mijenja u aktivnu i suradniku. U Hrvatskoj se dosad
ve dosta pisalo o toj temi, posebno o nunosti promjena koje su zahtjevne za sve, no
ini se najvie za strunjake odnosno odrasle (iak i Koller-Trbovi, 2003.; iak, 2005.).
Strunjaci su dosad imali i naviku, ali i zadatak, donositi odluke o drugima u skladu sa
strunim znanjima i profesionalnom odgovornou te u skladu s naelom najboljeg interesa korisnika i stajalitem da kao strunjaci najbolje znaju to je nekome potrebno.
Problem je, naravno, u odnosu prema korisnicima kao pasivnim primateljima usluga, koji
bi trebali imati neogranieno povjerenje u strunjake, sustav i njegove institucije. Stoga,
iako orijentacija na participaciju korisnika nedvojbeno jest vana promjena u odnosu
strunjaka i korisnika, pri emu je od koristi za obje strane, njezina primjena u praksi
sporo nalazi sljedbenike.
64
No, takoer, esto susreemo strunjake koji su nedovoljno informirani o participativnom

pristupu, njegovu teoretskom i filozofskom utemeljenju, mogunostima primjene i dosadanjim spoznajama o rezultatima takvog pristupa. Postoje i drugi razlozi. Upravo zbog
dobre upoznatosti s naelima i konceptom participacije korisnika, neki se strunjaci ne
odluuju na takav pristup zbog njegove sloenosti, zahtjevnosti ili nedostatka kompetencija za prakticiranje takvog pristupa. Problem mogu biti i razliite vrijednosne orijentacije,
koje su esto povijesno, drutveno i kulturno uvjetovane te stoga i tee promjenjive.
Drugim rijeima, participacija korisnika zahtijeva pomnu pripremu i strunjaka i korisnika, a i ire zajednice. Jer, kako stoji u izvjeu o potivanju participativnih prava mladih
u Finskoj, participacija je pitanje stajalita, a ne zakona (Child and youth participation in
Finland, 2011.).
O participaciji djece/korisnika
O participaciji djece i mladih s problemima u ponaanju i/ili rizicima u okruenju, u nas se
ve dosta pisalo posljednjih godina (Koller-Trbovi i iak, 1997.; iak i Koller-Trbovi,
1998.; Koller-Trbovi, 2001.; iak i Vizek-Vidovi, 2004.; Koller-Trbovi i iak, 2005.;
Koller-Trbovi i iak, 2008.), no ta je tema kontinuirano prisutna u strunoj javnosti i literaturi, to nedvojbeno govori o njezinoj vanosti i aktualnosti (Jeud, 2011.; Ajdukovi i
Urbanc, 2009.; Sladovi Franz, 2011.).
Participirati znai biti ukljuen u neto, aktivno sudjelovati, suraivati (Honold, 2003.).
Ili, kako navodi Pfaffenberger (1997., prema Blandow i sur., 1999., str. 18), rije je o skupnom pojmu za razliite naine i forme sudjelovanja, ukljuivanja, odnosno imanja udjela
ili uzimanja udjela, suradnje i zajednikog djelovanja. Meutim, mnogi autori dre da je
rije o nedovoljno preciznom terminu koji stoga esto, ovisno o vlastitom pogledu, istraivakim pitanjima i mogunostima definiraju za vlastite potrebe. Tako, primjerice, Bassell
(2011.) za potrebe vlastitog istraivanja o participaciji djece i mladih u donoenju odluka
o izvanobiteljskoj skrbi definira participaciju u tri dimenzije: ima li dijete odnosno mlada
65
injenica je da brze, a kvalitetne rezultate sigurno nije realno oekivati jer se promjene
trebaju dogaati na vie podruja i razina. Zakonska razina samo je neto to otvara
prostor, mogunost, ali ne nuno i dobru praksu. U ovom kontekstu mnogo je vaniji
vrijednosni, etiki, pa i filozofski aspekt jer, kako je ve reeno, rije je o promjeni paradigme. Stajalita i sklonost strunjaka da prepoznaju prednosti takvog pristupa te ih ponu
primjenjivati u svom radu, od posebne su vanosti. U tom smislu, raspravljajui o socijalnopedagokoj procjeni i orijentaciji samo na objektivne podatke, Rapu-Pavel i Kobolt
(2008., str. 105) kau: Vjerujemo da je samoprezentacija mladih osnovni i temeljni okvir
na kojem moemo oblikovati dijagnostiko razumijevanje i participativno oblikovanje individualnih odgojnih ciljeva. Samo takvo ishodite osigurava procesnost i interaktivnost
razumijevanja individualnih ivotnih poloaja mladih.
osoba dovoljno prikladnih informacija za sudjelovanje u procesu donoenja odluka; ima

li priliku slobodno iskazati vlastito vienje i hoe li njegov pogled odnosno miljenje utjecati na odluku.
Reeno je ve da je najvanija inicijativa za participaciju djece i mladih pokrenuta UNovom Konvencijom o pravima djeteta, i to u prvom redu lankom 12. Zanimljivo je kako
Povjerenstvo Ujedinjenih naroda za Prava djeteta danas komentira lanak 12. Konvencije
o pravima djeteta (2009., prema Jeud, 2011.) rasprostranjena praksa koja se pojavila posljednjih godina, a koja se iroko konceptualizirala kao participacija, iako se sam
izraz ne pojavljuje u tekstu lanka 12. Izraz je evoluirao i sada se iroko koristi kako bi
se opisao kontinuirani proces koji ukljuuje dijeljenje informacija i dijalog izmeu djece
i odraslih temeljen na obostranom povjerenju, te u kojem djeca mogu nauiti kako se
njihovo vienje i vienje odraslih uzima u obzir i oblikuje ishod tog procesa. Iz tog komentara proizlazi nerazdvojan utjecaj zakonske regulative i realiteta na kreiranje prakse
i razumijevanje zakona. Jer, katkad su, kao i u ovom sluaju, zakonska rjeenja ispred
vremena, prakse, mogunosti. No operacionalizacija tih rjeenja u praksi esto dovodi
do pojanjavanja i boljeg razumijevanja namjera zakonodavca, jer su zakonski propisi
pisani dosta turo i uniformno za sve. Unoenje tih smjernica u vlastitu sredinu te prilagoavanje i koncipiranje prakse mogunostima konkretne zajednice zadatak je, u ovom
sluaju, svih zemalja potpisnica Konvencije.
Iz tih razloga participaciju djece mogue je definirati na razliitim razinama sudjelovanja,
ovisno o prilikama i mogunostima, pa i zrelosti naeg drutva, koristei se pritom iskustvima iz svijeta. Participacija stoga nije jedinstven fenomen jer uvelike ovisi o drutvenom, kulturnom, religijskom, pa i ekonomskom razvoju i usmjerenju pojedinog drutva.
No, ona ovisi i o tome na kojemu se podruju prakticira, o kojim je ulogama participanata rije te o brojnim initeljima na strani participanata. Kod djece je najee rije o njihovoj zrelosti i razumijevanju vlastite situacije te motivaciji i spremnosti na sudjelovanje, o
nekim komunikacijskim kompetencijama itd. Kad je rije o odraslima, moda je mogue
govoriti o identinim initeljima usmjerenima na razumijevanje i prihvaanje participacije
djece jer ovdje je rije o sudjelovanju u odlukama koje su neraskidivo povezane sa svakidanjim ivotom djeteta. Stoga su s pitanjima participacije djece u odlukama koje se
tiu njihova ivota najue povezana i etika pitanja i naela etikog postupanja. To samo
potvruje opisanu sloenost i senzibilitet kada je rije o potivanju i oivotvorenju participativnih prava djece u praksi.
Participacija korisnika usmjerena je na potivanje subjektivnih potreba pojedinca uz uvaavanje standarda moralnog postupanja koji korisnicima omoguuje i osigurava dobivanje kvalitetnih usluga, odnosno usluga koje e u potpunosti uvaavati njihova prava i biti
utemeljene na pravilima i vrijednostima koje proizlaze iz praktine i teoretske utemeljenosti
66
Iako se u praksi procjene potreba i planiranja intervencija ne odriemo i tzv. strunjake,

objektivne perspektive, ipak je postalo oito da ona sama nije dovoljna da bi se donijela
najbolja odluka u vezi s konkretnim pojedincem kojemu je potrebna odreena pomo
odnosno intervencija. Zagovaranje stajalita da na osnovi reflektiranja vlastitih iskustava
konstruiramo svoje razumijevanje svijeta u kojem ivimo i da svatko od nas generira
svoja pravila i mentalne modele kako bismo dali smisao svojim iskustvima, najbolje opisuje pristup koji moe biti dobra vodilja u razumijevanju korisnika. Ili, kako navodi iak
(2004.), postmoderna orijentacija usmjerena je na pojedinca korisnika i obraa mu se
s pitanjima kao to su: koji je tvoj problem, kako ga ti vidi, kako se s njim nosi i kako
ga planira rjeavati, to misli o tome kakva ti je pomo potrebna, a koju si spreman
prihvatiti i slino. Takva orijentacija slijedi i uvaava suvremena prava i potrebe ljudi, ali
uoava i njihovu veu spremnost na sudjelovanje i partnerstvo.
Moe se oekivati da takav pristup korisnicima poruuje da su strunjaci zainteresirani
za njih, da imaju povjerenje u njih, da ele da su u potpunosti aktivno ukljueni u odluke
i intervencije koje bi trebale dovesti do pozitivnih promjena u njihovu ivotu, da su time
usmjereni na traenje, ali i poticanje upravo njihovih snaga, prednosti, ali i da raunaju
na preuzimanje dijela odgovornosti.
Procjena potreba djece i mladih s problemima u ponaanju1

Procjena rizika i potreba djece i mladih s problemima u ponaanju ima jedinstven cilj, a
to je pronalaenje smjernica u skladu s utvrenim potrebama, to je potrebno initi da
se problemi rijee, odnosno rije je o sustavnom pristupu razumijevanju ivotnog poloaja pojedinca ili skupine s namjerom da to razumijevanje omogui planiranje, prognozu i poboljanje ivotnog poloaja pojedinca (Bundschu, 1996.; Koller-Trbovi, 1997.).
U svakom sluaju, temeljni cilj jest uskladiti rizike, potrebe i snage korisnika i njegova
okruenja s vrstom, razinom i elementima intervencija. Vie je naina kako je to mogue
provesti. No, svima njima zajedniko je to procjenu povezuju s vie ili manje objektivnim
pristupom, pri emu je onaj koji se koristi standardiziranim instrumentima objektivan, a
onaj koji se koristi klinikim pristupom subjektivan. Posljednja dva desetljea prednost se
1
Vie o pojmu problema u ponaanju djece i mladih moe se vidjeti u: Koller-Trbovi, N., iak, A. i Jeud Bori, I. (2011.),
Standardi za terminologiju, definiciju, kriterije i nain praenja pojave poremeaja u ponaanju djece i mladih, Povjerenstvo za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladih Vlade Republike Hrvatske, Ministarstvo obitelji, branitelja i
meugeneracijske solidarnosti, Zagreb.
67
odreene struke. Odnosno, participacija je usmjerena na uvaavanje korisnika, njegovih

prava i potreba, prilagoavanje procesa tim potrebama, osiguravanje privatnosti, traenje
pristanka i sl. te stoga zahtijeva pomne pripreme, stalno provjeravanje perspektive i strunjaka i korisnika, meusobno uvaavanje i usuglaavanje. Naglasak je na procesu, jer,
kako navodi Honold (2003.), o procesu participacije ovisi kvaliteta rezultata.
daje pristupu koji kombinira oba spomenuta pristupa jer je potpuno jasno da niti jedan
od njih samostalno ne moe dati kvalitetne pokazatelje potrebne za procjenu potreba i
programiranje tretmana za konkretnog pojedinca. Meutim, uvaavajui suvremene pristupe u planiranju i interveniranju drutva, kao i prava korisnika tih intervencija, jasno je
da se suvremeni pristup procjeni potreba korisnika i planiranju intervencija zasniva na
naelima koja u prvi plan stavljaju upravo perspektivu i participaciju korisnika. U tom
kontekstu procjena je:
proces pribliavanja i razumijevanja druge osobe radi planiranja pomoi odnosno intervencije (ne smije biti proces koji stigmatizira i etiketira)
pretpostavka uinkovitog djelovanja jer se svaka procjena treba transformirati u individualizirani program intervencije (nakon procjene slijedi intervencija, tretman, pa ponovna procjena jer je rije o procesu)
zatita prava djeteta na primjereno postupanje u svim odlukama i intervencijama drutva
intervencija, i to obino rana
proces suradnje korisnika i strunjaka (strunjak treba osvijestiti vlastitu ukljuenost i
biti svjestan da ne odluuje sam, ve da zajedno s korisnikom trai rjeenja i naine
djelovanja, odnosno korisnike smatra jednakovrijednim partnerima s vlastitom odgovornou).
U tom kontekstu, socijalnopedagoka procjena putem samotumaenja pojedinca pridonosi boljem rasvjetljavanju i razumijevanju korisnike perspektive te se zajedno s njim
dogovaraju tretmanska rjeenja. Strunjakoj perspektivi dodaje se korisnika samo
kao komplementarna, nikako ne iskljuiva i jedina opcija. Upravo obiljeja socijalnopedagoke procjene dobro korespondiraju s naelima participativnog pristupa. Socijalnopedagoka procjena je tretmanska, idiografska, mekana, sudionika, ivotna, odnosna.
Jednom rijeju, participativna.
Urban (2005.), govorei o kritici ranije tzv. psihosocijalne dijagnoze u podruju pomoi
mladima u Njemakoj, navodi obrat kada dolazi do ukljuivanja korisnika u odluivanje o
vlastitom ivotu, ime se potie razvoj i jaanje preventivnih, ivotno orijentiranih kompetencija. Tako, prema ovoj autorici, participacija i pomo za samopomo stoje u sreditu
moderne pomoi mladima.
Participacija djece u procesu procjene potreba i planiranja intervencija

Korisnika perspektiva u procesu procjene i planiranja intervencija treba dovesti do boljeg razumijevanja ivotnog poloaja djeteta i obitelji, i za strunjake, i za same korisnike.
Integracija procjena i prijedloga strunjaka s onima korisnika otvara realne mogunosti
za pozitivne promjene koje se u takvim situacijama oekuju. Pritom program intervencije
68
Razumjeti nekoga znai razumjeti njegovu sliku svijeta i temelje na kojima ta slika stoji,
bez unoenja vlastitog razumijevanja svijeta (Peek, 1999.). Cilj je takvog pristupa poboljati uinkovitost tretmana samotumaenjem mladih (kako sami tumae svoju prolost, koja su njihova iskustva, elje, planovi) jer kao i svi mladi, tako bi i ovi mladi ljudi
trebali nainiti smislen ivotni plan u kojemu e dovesti u ravnoteu oekivanja odraslih
odnosno strunjaka s vlastitim stajalitima. Takav je pristup posebno naglaen u socijalnopedagokokoj procjeni i programiranju tretmana, koje je najneposrednije ukljueno u
svakidanji ivot djeteta i obitelji. U tom smislu socijalnopedagoka procjena i programiranje jest proces u kojemu strunjak djeluje zajedno s korisnikom i nastoji ga razumjeti te
zajedno s njim donositi odluke.
Tako korisnik postaje partner, suradnik strunjaku, a time tzv. poetna procjena ve ini
intervenciju, odnosno tretmanski je usmjerena. Socijalni pedagog djeluje neposredno,
interaktivno, to esto dovodi do reduciranja problema, razvoja odgovornosti korisnika,
pozitivne promjene ponaanja. Na taj se nain poveava odgovornost korisnika, smanjuje se konfrontacija sa strunjakom, poveava se usmjerenost na vlastito ponaanje i
posljedice koje iz njega proizlaze.
Za definiranje konceptualnog okvira, ali i operacionalizaciju intervencije, treba uzeti u
obzir i perspektivu korisnika (miljenje, doivljaj, iskustva, prijedloge), odnosno u ovom
sluaju djece i mladih prema kojima se intervencija poduzima (procjena, programiranje,
tretman).
Prema Muelleru (1994.) proces programiranja treba:
omoguiti partnerski odnos djeteta i roditelja sa strunim timom
razluiti injenice, procjene i samoprocjene
pojasniti to je za kojeg sudionika problem
pojasniti tko ima kakva oekivanja
utvrditi tko ima odreene resurse i izvore pomoi
pojasniti rjeenja i u svjetlu kontraindikacija
pojasniti to je neodgodivo
pojasniti tko to treba uiniti, kako i do kada.
Navedeni ciljevi i naela neraskidivo su vezani uz participaciju korisnika te su bez takvog
pristupa neizvedivi, odnosno, kako se obino kae, oni su mrtvo slovo na papiru. Potivanje samoprezentacije korisnika produbljuje i proiruje njihovu odgovornost za vlastiti
ivot jer je bez toga socijalnopedagoko planiranje neprimjereno, nedovoljno, ostaje na
povrini i ne moe biti individualizirano. Rije je o razvoju vjetina i kompetencija djeteta,
uvida, odgovornosti, samokontrole, pozitivnih izbora. Naglasak je na snagama, jakim
stranama pojedinca.
69
treba biti usuglaen s korisnikom, biti za njega razumljiv i prihvatljiv.
Osim spomenutih pretpostavki za participaciju korisnika koje upuuju, prije svega, na

nunost senzibilizacije i edukacije strunjaka odnosno odraslih za takav pristup, nune
su i pretpostavke za participaciju korisnika koje se odnose na djecu i mlade, a usko
su povezane s potivanjem etikih naela rada s djecom. U tom kontekstu potrebno je
dobro informirati korisnika, definirati uloge i oekivanja, traiti dobrovoljan pristanak na
sudjelovanje, jamiti privatnost, upuivati na realne i zakonske preduvjete te eventualna
ogranienja.
Govorei o participativnoj procjeni i programiranju intervencija Kluge (1999.) definira etiri koraka pri oblikovanju plana pomoi:
1. korak su uspostavljanje odnosa i prvi razgovori, rezultat kojih je oblikovanje izvjea.
To se odvija u slubi za mlade, gdje socijalni pedagozi koji tamo rade upoznaju djecu i
roditelje s njihovim pravima i mogunostima koje im stoje na raspolaganju za rjeavanje problema (o tome govori lanak 36. KJHG, Kinder-und Jugendhilfegesetz 1990.).
Rezultate prvih razgovora saima struni radnik (socijalni pedagog ili socijalni radnik)
te ih u obliku izvjea predstavlja timu, iji je i sam lan. Izvjee se, u pravilu, usredotouje na sljedea podruja: nunost potpore i pomoi, miljenje roditelja i miljenje
djeteta, oekivanja i strahovi, oekivanja kole i drugih ustanova s kojima je dijete u
odnosu i koje poznaju njegovu problematiku. Ako je mogue, ve se u ovim prvim
razgovorima odgovara na pitanja poput: to eli i oekuje dijete odnosno maloljetnik?
Kakvi su njegovi planovi i konkretni ciljevi?
2. korak jest prva struna procjena. Pokuava se odgovoriti na prije postavljena pitanja.
Pri traenju odgovora potrebno je poi od trenutane situacije, utvrditi koji su uzroci
djelovali i jo djeluju u djetetovu odnosno maloljetnikovu ivotnom okruenju, odgovoriti na pitanje koji se initelji smatraju vanima u sadanjoj situaciji. Usmjerava se i na
prethodne i sadanje zatitne initelje ili potporne mehanizme koji su djelovali ili jo
djeluju u okruenju korisnika i koje bi trebalo ukljuiti u pomo. Usredotouje se na
osobe ili odnose koje dijete ima ili je imalo i koji su za njega bili ili su jo vani.
3. korak jest faza savjetovanja i odluivanja o individualno prilagoenoj vrsti i obliku
pomoi. U ovoj fazi sudjeluju razliiti sudionici i strunjaci. Organizira se drugi timski
susret koji je namijenjen iskljuivo traenju adekvatnog oblika pomoi. Pretresaju se
svi oblici pomoi koji su dostupni, osvijetle se svi, za dijete vani odnosi, initelji potpore i vane socijalne mree koje bi trebalo aktivirati i ukljuiti u pomo. Analiziraju
se opseg, vrsta, kvaliteta i vanost postojeih ponuda/usluga u okruenju. Odluuje se
o vremenskom trajanju intervencije.
4. korak jest oblikovanje plana pomoi uz sudjelovanje i suglasnost djeteta odnosno
maloljetnika i njegovih roditelja odnosno skrbnika. U toj fazi zapoinje oblikovanje individualiziranog plana pomoi uz sudjelovanje roditelja i, prilagoeno dobi djeteta,
70
Autor navodi da je vano da se sudionici slau u svim vanim elementima plana. Ako
su neslaganja na manje vanim podrujima koja ne mijenjaju temeljne odluke o prirodi i
tijeku pomoi, ta razliita miljenja trebaju biti dokumentirana. Ako se ne mogu dogovoriti
oko vanih toaka pomoi, potrebna su daljnja usklaivanja i uvoenje takvih postupaka
koji e prikupiti nove produbljene informacije. Oekuje se da e to pomoi u odluivanju
o novim strategijama pomoi.
Slian pristup participacije korisnika u procesu planiranja intervencija predlae Seithe
(2001.). I ova autorica govori o etiri faze procesa programiranja tretmana te o nunosti
i omoguavanju participacije korisnika u svakoj od njih. Rije je o fazi motivacije, fazi
pojanjavanja, fazi izrade i fazi stalne provjere plana. Prva faza traje od poetka susreta s
korisnicima do trenutka kada su obje strane suglasne da je pomo potrebna. Druga faza
slui za pojanjavanje problema, moguih vrsta pomoi i ciljeva intervencije te se o tom
prijedlogu raspravlja s korisnikom. U treoj fazi svi ukljueni razgovaraju i dogovaraju
potrebnu i moguu pomo, definiraju i dogovaraju sve to je potrebno, a navode se i suprotstavljene elje i miljenja svih ukljuenih. U etvrtoj fazi nastavlja se s izradom plana,
njegovom konkretizacijom, promjenama, nakon to je provoenje plana zapoelo. Rad
na stalnoj provjeri, doradi i provedbi plana odvija se redovito. Za tu fazu vano je da se svi
sudionici ravnopravno ukljue sa svojim miljenjima, eljama, brigama i kritikama. Pritom
je vano da svi zaista sudjeluju, a ne samo da su fiziki i formalno prisutni.
U ovom smo projektu (Koller-Trbovi i iak, 2005.) nastojali jo specifinije participativno ukljuiti korisnike, tj. djecu odnosno mlade u procesu procjene potreba i planiranja
intervencija u zajedniki rad sa strunjacima, s obzirom na to da su neke starije studije
pokazale da mladi upravo tijekom tog procesa imaju najmanje mogunosti za aktivno
sudjelovanje i participaciju (Armstrong, 1995.; Cooper, 1996.; prema Peek, 1999.; Elcuaz, 2003.), premda o tome jo uvijek govore i novije studije (Bessell, 2011.). eljeli smo
uputiti na vanost korisnike perspektive ve u procesu procjene potreba poticanjem
samoiskaza i samotumaenja korisnika na drugaiji nain od dosadanjeg (potaknuti i
iskustvima kolega iz Njemake i Slovenije). U tu svrhu primijenili smo razgovor s korisnicima (polustrukturirani socijalnopedagoki intervju) koji je bio sniman i potom doslovno
prepisan. Prije provoenja intervjua sa svakim sugovornikom proveden je informativni
razgovor u kojem mu je precizno pojanjena svrha i cilj takvog razgovora, objanjeno da
je njegovo sudjelovanje u potpunosti dobrovoljno te da moe odustati u bilo kojoj fazi, da
71
njegovo sudjelovanje. Zakon zahtijeva da plan pomoi mora sadravati dogovore o

potrebnosti odgojne pomoi, mora definirati vrstu, oblik i trajanje predloene pomoi
uz navoenje konkretnih ciljeva koje bi na osnovi provedbe individualiziranog plana
pomoi trebalo ostvariti. Mora sadravati i odluku o tome gdje e se, kako i na koji nain pomo odvijati. Precizno se moraju navesti razlozi ako elje djeteta i roditelja nije
mogue potivati.
mu je potpuno zajamena privatnost, informiran je o emu e se razgovor voditi, zato ga

je potrebno snimati i kako e se proces rada dalje odvijati. Nakon toga i eventualnih sugovornikovih pitanja zatraena je njegova suglasnost za sudjelovanje. Tada bi, najee
u drugom susretu, bio proveden intervju sa sugovornikom, koji se snimao.
Intervju je doslovno prepisan te je sugovorniku ponuen transkript intervjua na itanje i
eventualne korekcije. Neka djeca odnosno mladi proitali su i komentirali svoj intervju,
dok su neki drugi odustali nakon nekoliko stranica (transkript intervjua obino ima 1015 stranica teksta). Tijekom itanja korisnici mogu postavljati pitanja, davati komentare,
eventualno unijeti neke ispravke, dopune i sl. Openito govorei, primijeeno je zadovoljstvo sudionika time to su im intervjui vraeni na itanje i esto su imali potrebu rei da
su se osjeali vanima ili ponosnima kada se s njima vodio razgovor koji je sniman, pa
potom i prepisan. Navode da su doivjeli da ih se zaista uzima ozbiljno i da je nekome
zaista stalo uti to oni govore. Ovakva pozitivna reakcija djece ini dobru osnovu za
daljnji participativni rad.
Meutim, nain i forme participacije djece u daljnjem radu nisu nimalo jednostavan zadatak i, ovisno o motivaciji korisnika, zrelosti, stupnju kognitivnog i emocionalnog razvoja,
ali i nekim akademskim vjetinama, potrebno je promiljati o razliitim mogunostima i
nainima participacije. Mladi koji su zreliji i vie motivirani za sudjelovanje u odlukama o
tome kako e se njihov ivot odvijati u budunosti, dobro participiraju putem tzv. vremenskih mapa (koncept preuzet i modificiran prema Mollenhauer i Uhlendorff, 1995.). Rije
je o podjeli teksta intervjua prema podrujima socijalnopedagokog intervjua (primjerice
moje djetinjstvo, obitelj, kola, vrnjaci, problemi u ponaanju, budunost itd.) te prema
vremenskoj perspektivi na prolost, sadanjost i budunost. Te se mape, ponovno ovisno o motivaciji korisnika, u potpunosti ili po pojedinim fazama rade zajedno s djetetom.
Tekst koji se unosi u mape ve je saet tekst intervjua i sadrajno obuhvaa one dijelove
intervjua koje i korisnik i strunjak smatraju vanim za daljnju odluku i rad. Na taj nain
korisnicima je omogueno sagledati svoj dosadanji ivot, ali i budunost u jasnom vremenskom slijedu i dogaajima, te stvoriti cjelovitu i strukturiranu sliku svoje prolosti,
onoga to se sada dogaa u njihovim ivotima i to bi se, prema njihovu miljenju, moglo
ili trebalo dogoditi.
itanjem, podcrtavanjem, promiljanjem pri radu na tekstu usmjerava ih se na izdvajanje
kljunih tema te u skladu s tim potie na kreiranje odreenog plana ili smjernica koje se
tiu odvijanja njihova ivota ubudue kroz kljuna podruja koja su sami izdvojili. Daljnji
se postupak moe kombinirati s postupkom kodiranja, kao i procjene rizika i snaga2 (no
to mogu biti i zasebni pristupi s naglaskom na izradi mapa prema rizicima odnosno po2
Rije je o tehnikama razvijenima u projektu Socijalnopedagoka procjena. Vie o tome vidjeti u: Koller-Trbovi i iak
(2005.), Participacija korisnika u procesu procjene potreba i planiranja intervencija: socijalnopedagoki pristup, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
72
Za mlau djecu ili one korisnike koji svoj ivot doivljavaju konfuzno i fragmentirano, bez
jasnog i loginog vremenskog slijeda, vrlo je korisno raditi uz pomo vremenske osi
(Kobolt, 1999.). Zajedno s djetetom nacrta se pravac na ijem poetku se oznai nulta
toka (ovisno o tome to samo dijete doivljava kao poetak vaan za njegov ivot, primjerice roenje djeteta ili neki raniji dogaaji, kao npr. upoznavanje roditelja). Potom se
zajedno s djetetom na osi oznauju kljuni dogaaji u ivotu djeteta. Tako na vrlo jednostavan nain djeca mogu sagledati vremenski slijed svog ivota, kao i provjeriti i istaknuti
vane dogaaje u svom ivotu. Vremenska mapa omoguuje djeci oznaavanje, odnosno vienje sebe i u budunosti pomou odreenih vremenskih toaka, koje, ujedno,
mogu sluiti i kao toke provjere uspjenosti dogovorenog plana. I ova se tehnika moe
primjenjivati zajedno s drugima, kao dopuna ili poseban dio rada na tekstu. Raunalni
program za kvalitativnu analizu teksta (u projektu je bila rije o programu NVivo, koji su
istraivai rabili kao bazu podataka i niz alata za njihovu obradu) nije se dovoljno rabio u
radu s korisnicima, pa postoje samo openita iskustva. No, pokazalo se, kao to to ve
dobro znamo, da djeca rado sudjeluju u aktivnostima u kojima se slui raunalom i da je
rije o mediju koji moe na drugaiji, djeci zanimljiviji nain oblikovati rad te time podii i
razinu motivacije djece za participativan rad sa strunjacima, ali i potaknuti njihovu kreativnost. U tom pristupu uzima se tekst koji su strunjaci ve kodirali i dijete moe na zoran
nain uoiti odreene sheme u svom ivotu, dogaaje, njihovu povezanost, pa i ishode.
Budui da su ovi procesi neposrednog rada s korisnicima vremenski vrlo zahtjevni, jedan od kreatora ovakvog pristupa participaciji korisnika u socijalnopedagokoj dijagnozi
(procjeni), Uwe Uhlendorff, razvio je postupak procjene potreba i planiranja intervencija s
korisnikom koji skrauje potrebno vrijeme (otprilike je potrebno 10-12 sati), no zahtijeva
dobru pripremu strunjaka. Proces se odvija u pet faza (2009.):
1. provoenje strukturiranog intervjua s korisnikom uz snimanje
2. najmanje dva procjenjivaa nakon pomnog presluavanja snimke intervjua izabiru
kljune izjave i razvrstavaju ih prema 8 dimenzija u protokolu
3. protokol slui za izdvajanje sredinjih ivotnih tema u svladavanju razvojnih zadaa
korisnika
4. pronalaenje mogunosti za potporu djece odnosno mladih u svladavanju ivotnih
tema i razvojnih zadaa
5. prijedlozi potpore ili brige ili skrbi analiziraju se s korisnicima, prilagoavaju i mijenjaju
te ih se ukljuuje u proces pomoi.
73
trebama ili podrujima traenjem vanih tema) te se procjenjuje i dogovara o podrujima

i pojedinim zadacima na kojima bi bilo potrebno planirati pozitivne promjene, odnosno
potaknuti daljnji razvoj. Zajedniki se razgovara o dobicima, mogunostima, sadrajima,
nainima, rokovima i slinom.
Takav pristup zahtijeva odreene promjene u razmiljanju i djelovanju veine strunjaka koji rade na ovom podruju. Potrebno je usmjeriti se na ono to korisnici osjeaju i
odreuju kao svoj problem, ali i mogua rjeenja. Kako navodi Uhlendorff, postupak oblikovanja individualnih odgojnih pomoi i po zakonu je drugaiji od nekadanjeg. Strunjak mora sudjelovanjem i pregovaranjem s korisnikom (klijenti, roditelji, mladi) definirati
problem koji obje strane tako razumiju (kao problem) i potom zajedniki traiti naine
njegova rjeavanja.
Ovo su neki od naina uvaavanja korisnike perspektive i poticanja korisnika na suradnju sa strunjacima kako bi se ne samo izalo ususret pravima korisnika ve kako bi se
potakao interes korisnika za vlastiti ivot i motivaciju za promjenu, podjelu odgovornosti
i, vjerujemo, veu efikasnost poduzetih intervencija. Bez sudjelovanja, suodluivanja i
suglasnosti korisnika, zasigurno ne moe doi do stvarnog ukljuivanja djeteta u neki
program intervencije.
Meutim, rije je o procesu koji zahtijeva koordinaciju i usuglaeno djelovanje i promiljanje svih sustava koji su vani i neophodni ne samo u procesu procjene potreba i planiranja intervencija ve potom i u primjeni intervencija. Da to nije jednostavno, pokazalo
se i u naem, ve spomenutom istraivanju, zbog ega proces participacije korisnika
moe ostati nezavren ili nerealiziran. Upravo stoga, promjene o kojima je ovdje bilo rijei
trebaju biti stajalite i odluka svih, a ne samo pojedinih strunjaka i institucija.
Zakljuno
Sve dosad reeno pojednostavljeno je mogue prikazati u usporedbi tzv. klasinog, neparticipativnog i participativnog pristupa u procesu socijalnopedagoke3 procjene potreba i planiranja intervencija u Tablici 1.
Nije potrebno mnogo truda da bi se prepoznale prednosti i dobici od prikazanog participativnog pristupa korisnicima za:
Korisnike (djecu i roditelje): mogunost izraavanja vlastitih misli i stajalita, doivljaj
vanosti i mogunost sudjelovanja u donoenju odluka, motivacija za rad na vlastitim
problemima, razvoj odgovornosti i samostalnosti...
Strunjake: partnerstvo i podjela odgovornosti, uenje o perspektivi korisnika, uvid i
razumijevanje korisnika, razvoj odnosa s korisnicima...
Zajednicu: podloga za oekivanje boljih tretmanskih rezultata, potivanje i razvoj demokratskih naela i prakse...
3
Potrebno je naglasiti da je proces procjene potreba i planiranja intervencija interdisciplinarna i timska djelatnost te da je
participacija korisnika potrebna i mogua i u drugima a ne samo u dijelu socijalnopedagokog pristupa.
74
Participativni pristup
Neparticipativni pristup
Potivanje prava korisnika na iznoenje

vlastitog miljenja
Zanimanje za ono to strunjaci

procjenjuju vanim
Zanimanje za korisnika
Bolje razumijevanje korisnika
Stajalite da strunjaci najbolje znaju to

je nekome potrebno
Korisnik moe bolje upoznati sebe
Strunjaci upoznaju korisnika
Mogunost sudjelovanja korisnika u

odluivanju
Strunjaci odnosno odrasli donose odluke
Poveavanje motivacije korisnika
Poveava se otpor korisnika
Preuzimanje odgovornosti korisnika za

sebe
Odgovornost je u rukama strunjaka

odnosno odraslih
Dobrovoljnost
Nedobrovoljnost ili ravnodunost korisnika
Poboljava se odnos korisnika i strunjaka Odnos strunjaka i korisnika je sluben i

bez povjerenja
Namjera je ovog teksta bila prikazati obiljeja participacije korisnika u procesu procjene
potreba i planiranja intervencija i svu sloenost njezine primjene (openito, kao i u prikazu jednog od modela suradnje korisnika i strunjaka). Danas nema dvojbe da je participacija djece proces koji ima smisla i moe dati dobre rezultate, ali u koji treba najprije
ulagati, osobito u pripremu strunjaka. Participacija je neto to se ne dogaa samo od
sebe bez razumijevanja tog procesa i osvjeivanja razloga takvog pristupa, pa stoga niti
bez pomne pripreme, prije svega strunjaka, odnosno odraslih koji imaju zadatak i odgovornost poticati participaciju, motivirati korisnike i ustrajavati u poboljavanju kvalitete
takvog pristupa. U njemakom zakonodavstvu na podruju brige za djecu i mlade ve je
1991. godine donesen zakon koji je prekretnica u odnosu strunjaka i korisnika intervencija i potie participaciju korisnika (KJHG, Kinder-und Jugendhilfegesetz), premda se jo i
danas vode brojne strune rasprave i trae prikladni naini njezine primjene. U Hrvatskoj,
unato prije spomenutom zakonu, takva praksa sigurno nee zaivjeti ako je ne prati
priprema strunjaka koji bez adekvatne edukacije nee moi primijeniti participaciju korisnika na nain kako ju je zakonodavac zamislio (ili preuzeo iz stranih zakona), odnosno
kakva bi ona u pravom smislu rijei trebala biti.
75
Tablica 1. Usporedba participativnog i neparticipativnog pristupa u procesu procjene potreba i

planiranja intervencija (Koller-Trbovi, 2005., str. 31)
Literatura
Ajdukovi, M., Urban, K. (2009.), Integrirajui pristup u socijalnom radu kao kontekst
razumijevanja individualnog plana skrbi, Ljetopis socijalnog rada, 16 (3), str. 505-535.
Bessell, S. (2011.), Participation in decision-making in out-of-home care in Australia:
What do young people say?, Children and Youth Services Review, 33, str. 496-501.
Blandow, J., Gintzel, U., Hansbauer, P. (1999.), Partizipation als Qualitaetsmerkmal in
der Heimerziehnung, Muenster, VOZUM
Bundschuh, K. (1996.), Einfuerung in die sonderpaedagogische Diagnostik,E. Reinhard, GmbH & Co. Verlag, Mnchen
Child and youth participation in Finland (2011.), A Council of Europe policy review
Elcuaz, A. I. (2003.), Soskinderdorforum, SOS-Kinderdorf Forum, 27(3), str. 21-24.
Honold, C. (2003.), Soskinderdorforum, SOS-Kinderdorf Forum, 27 (3)
Jeud, I. (2011.), Modeli participacije i njihova refleksija u hrvatskoj praksi, Dijete i drutvo, 13 (1-2), str. 31-45.
Kinder-und Jugendhilfegesetz, BGBl. I S. 1163, 26. lipnja 1990.
Kluge, C. (1999.), Nartovanje individualne pomoi, Socialna pedagogika 3 (1), str.
35-46.
Kobolt, A. (1999.), Mladostnikova samorazlaga in individualno vzgojno nartovanje,
Socialna pedagogika, 3 (4), str. 323-357.
Koller-Trbovi, N. (1997.), Socijalnopedagoki pristup dijagnosticiranju i programiranju
tretmana za djecu i mlade s poremeajima u ponaanju, Kriminologija i socijalna integracija, 5 (1-2),str. 121-129.
Koller-Trbovi, N. (1999.), Programiranje tretmana za djecu i mlade s poremeajima
u ponaanju, u: Odgoj u domovima kako dalje, Zbornik radova, Ministarstvo rada i
socijalne skrbi RH, str. 49-59.
Koller-Trbovi, N. (2001.), Sodelovanje otrok in mladostnikov z motnjami vedenja (oz.
tistih, pri katerih obstaja poveano tveganje za tako vedenje) na razlinih nivojih procesa odloanja ter interveniranja, Socialna pedagogika, 5 (2), str. 213-226.
Koller-Trbovi, N. (2005.), Participacija korisnika u procesu procjene potreba i planiranja intervencija, u: Koller-Trbovi, N., iak, A. (ur.), Participacija korisnika u procesu
procjene potreba i planiranja intervencija: socijalnopedagoki pristup, Edukacijskorehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, str. 28-37.
Koller-Trbovi, N., iak, A. (1997.), Prava djeteta kako ih vide djeca u odgojnim ustanovama, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, 33 (1), str. 91-104.
Koller-Trbovi, N., iak, A. (1999.), Prava djeteta kako ih vide djeca i njihovi odgojitelji
u odgojnim ustanovama, u: Odgoj u domovima kako dalje, Zbornik radova, Ministarstvo rada i socijalne skrbi RH, str. 91-101.
Koller-Trbovi, N., iak, A., (ur.) (2005.), Participacija korisnika u procesu procjene pot-
76
77
reba i planiranja intervencija: socijalnopedagoki pristup, Edukacijsko-rehabilitacijski

fakultet Sveuilita u Zagrebu
Koller-Trbovi, N., iak, A. (2006.), Samoiskaz djece i mladih s rizikom u obitelji i/ili
ponaanju o doivljaju drutvenih intervencija, Ljetopis Studijskog centra socijalnog
rada, 13 (2), str. 231-271.
Koller-Trbovi, N., iak, A. (ur.) (2008.), Kvalitativni pristup u drutvenim istraivanjima,
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Koller-Trbovi, N., iak, A., Jeud Bori, I. (2011.), Standardi za terminologiju, definiciju, kriterije i nain praenja pojave poremeaja u ponaanju djece i mladih, Povjerenstvo za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladih Vlade Republike Hrvatske,
Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Zagreb
Konvencija o pravima djeteta (2004.), Dijete i drutvo, 6 (1), str. 27-49.
Mollenhauer, K., Uhlendorff, U. (1995.), Sozialpaedagogische Diagnosen II, Weinheim
und Muenchen, Juventa
Mueller, B. (1994.), Sozialpaedagogisches Koennen. Ein lehrbuch zur multiperspektivischen Fallarbeit, Freiburg im Breisgau, Lambertus
Peek, M. (1999.), Od odvisnosti do odgovornosti vkljuevanje uencev s posebnimi
potrebami v procese odloanja, Socialna pedagogika, 4 (4), str. 357-376.
Rapu-Pavel, J., Kobolt, A. (2008.), Iskustva s kvalitativnom analizom na podruju socijalnopedagokog istraivanja, u: Koller-Trbovi, N., iak, A. (ur.), Kvalitativni pristupi
u drutvenim znanostima, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
str. 97-119.
Seithe, M. (2001.), Hilfe zu Erziehnung, Opladen, Praxisfeld
Sladovi Franz, B. (2011.), Znaajke procesa odluivanja u socijalnoj skrbi za djecu,
Ljetopis socijalnog rada, 18 (3), str. 439-467.
Uhlendorff, U. (2005.), Sozialpaedagogische Diagnosen: Traditionslinien und aktuelle
Herausforderung, NeuePraxis, 5.
Urban, U. (2004.), Professionelles Handeln zwischen Hilfe und Kontrolle, Sozialpaedagogische Entscheidungsfindung in der Hilfeplanung, Weinheim und Muenchen, Juventa
Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine, br. 57/2011.
iak, A. (2004.), Poremeaji u ponaanju: izmeu moderne i postmoderne konceptualizacije, u: Bai, Koller-Trbovi, Uzelac (ur.), Poremeaji u ponaanju i rizina ponaanja: pristupi i pojmovna odreenja, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u
Zagrebu, str. 45-57.
iak, A. (2005.), Etika pitanja socijalnopedagoke dijagnoze, u: Koller-Trbovi, N., iak, A. (ur.), Participacija korisnika u procesu procjene potreba i planiranja intervencija:
socijalnopedagoki pristup, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
str. 121-135.
iak, A. i Koller-Trbovi, N. (1998.), Child s Participation Rights in the Institutional

Care: The Research Results, European Training on the UN Convention on the Rights of
the Child, Final Report, Raedda Barnen Swedish Save the Children, Centre for Social
Policy Initiatives, Zagreb, str. 29-43.
iak, A., Koller-Trbovi, N. (2003.), Sudjelovanje djeteta u procesu procjene potreba i
planiranja intervencija, Dijete i drutvo, 5 (1), str. 119-139.
iak, A., Vidovi-Vizek, V. (2004.), Participacija djece u procesu odgoja ostvarenje
prava djece smjetene u domovima za djecu u Republici Hrvatskoj (model malih participativnih programa), Prikaz projekta, Udruga za inicijative u socijalnoj politici, Zagreb
78
SPREMNOST NA PROMJENU
KOD MLADIH S PROBLEMIMA U
PONAANJU
Saetak
Cilj ovog rada usmjeren je na stjecanje uvida u promiljanja i razumijevanje mladih o promjeni ponaanja te u doivljaj intervencije kao potencijalnog oblika pomoi u toj promjeni. Za postizanje cilja odabrana je kvalitativna metodologija. Spoznaje se temelje na sedam polustrukturiranih intervjua
s mladima koji su nakon poinjenoga kaznenog djela bili ukljueni u tretman, tonije u posebnu
obavezu ukljuivanja u individualni ili grupni psihosocijalni tretman u savjetovalitu za mlade.
Na prvoj razini analize odreeno je sedam tema: doivljaj promjene, obrasci ponaanja koje bi
mladi eljeli promijeniti, postupak kao pokreta promjene, misli koje prate promjenu, aspekti vani
za promjenu, znaaj osoba pri promjeni te posebna obaveza kao pokreta promjene. No, u radu je
prikazana druga razina analize kroz kljune poruke sudionika istraivanja povezane s promjenom
ponaanja. Mladi doivljavaju promjenu sloeno i vierazinski uzimajui u obzir i razvojnu dimenziju. Nadalje, naglaavaju vanost vremenske dimenzije, i pri postizanju i pri odravanju promjene.
Zastupljena je proetost internih i eksternih initelja koje je mogue vidjeti na razini utjecaja koji
potiu i podravaju promjenu, okolnosti koje su vane za promjenu, razvoja spoznaje o nunosti
promjene, poticaja za ustrajanje u promjeni te na razini dobitaka od promjene. Na osnovi intervjua
mogue je zakljuiti da promjena ponaanja nije lagana te mladi najee nisu svjesni samog
procesa promjene. Openito, postoji tekoa u introspekciji i opisu tijeka promjene te u prepoznavanju novih obrazaca ponaanja. U zakljunim razmatranjima pojanjava se vanost dobivenih
spoznaja.
Uvod
Tretmansko postupanje prema mladima s problemima u ponaanju podrazumijeva primjenu planiranih postupaka radi identifikacije i promjene antisocijalnih ponaanja te poveanja razine psihosocijalnog funkcioniranja. Znajui da su mladi s problemima u ponaanju izloeni veem krenju prava i teem zadovoljavanju vlastitih interesa, ponajprije
zbog nedostatka vjetina samozastupanja i nedostatka adekvatne podrke iz primarnog
okruenja maloljetnika, osiguranje adekvatne intervencije kao naina pomoi, podrke,
*
soc. pedagog, znanstvena novakinja na Odsjeku za poremeaje u ponaanju, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu

Sveuilita u Zagrebu
79
Gabrijela Ratkajec Gaevi*
zatite prava i interesa namee se kao nunost.

U skladu s tim, intervencije bi trebale biti kreirane u skladu s opim naelima adekvatnog
postupanja, to podrazumijeva individualizaciju u skladu s potrebama korisnika, odvijanje u prirodnoj sredini korisnika, stalnu evaluaciju, dok bi se odluivanje i provoenje tretmana trebali zasnivati na suradnji maloljetnika, roditelja, voditelja intervencije i strunih
suradnika te na meuresornoj suradnji (Koller-Trbovi, 1999.a, 1999.b).
I Konvencija o pravima djeteta (2011.) istie nunost postupanja u najboljem interesu djeteta (lanak 3.) te osiguravanje djeci (i mladima) razliitih modaliteta skrbi, usmjeravanja
i savjetovanja, odnosno tretmanskog postupanja, u skladu s okolnostima u kojima se nalazi te s poinjenim prekrajem ili kaznenim djelom (lanak 40.). Kao jedan od osnovnih
ciljeva Nacionalnog plana aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine
(Vlada Republike Hrvatske, 2006.) navodi se potreba ukljuivanja djece u donoenje
odluka povezanih s ostvarenjem njihovih prava i interesa. Kada razmiljamo o mladima s
problemima u ponaanju, jedan od specifinih ciljeva vezanih uz to podruje jest osiguranje primjene i provedba alternativnih mjera u postupku prema maloljetnim poiniteljima
kaznenih djela.
Osim zakona i struna literatura daje smjernice za kreiranje uinkovitih intervencija, strunih postupaka, principa i metoda koje ujedno tite prava i interese djece (Kazdin, 1997.;
Weizs, Jensen, 2001.; Lipsey i sur., 2010.; Henggeler i Schoenwald, 2011.). Uvaavanje
takvih spoznaja nuno je za ispunjenje svrhe odgojnih mjera da se izvri povoljan utjecaj na cjelokupni razvoj maloljetnika (Zakon o sudovima za mlade, 2011.). No princip
koji se rijetko uzima u obzir tie se dobrovoljnosti i motiviranosti mladih na ponaajne
promjene. Pri pojavi otpora najee se tretman proglaava neprimjerenim, dok se rijetko primjenjuju metode i aktivnosti usmjerene na poveanje spremnosti na promjenu
mladih. Postavlja se pitanje: moemo li onda govoriti o intervenciji koja je u najboljem
interesu mlade osobe, koja je kreirana u skladu s opim naelima i preporukama adekvatnih intervencija? Sa svrhom boljeg razumijevanja spremnosti na promjenu i mogunosti kreiranja aktivnosti usmjerenih na poveanje razine spremnosti, ovaj rad ponudit e
perspektivu mladih o motivaciji za ukljuivanjem u tretman i radu na osobnoj promjeni.
Prije toga, potrebno je pojasniti spomenute pojmove: otpor, motivaciju, promjenu, spremnost na promjenu i spremnost na tretman. Pod otporom najee se podrazumijeva da
ne postoji elja da se poduzme neka akcija radi promjene ponaanja. Tada je primarni
zadatak tretmana rad na otporu. Iako je otpor nefunkcionalan za strunjaka/pomagaa,
on je funkcionalan i potreban za osobu u tretmanu. Cilj mu je izbjegavanje neugodnih
osjeaja poput anksioznosti i krivnje, dok se istraivanje novih mogunosti i promjena
doivljava tekom, bolnom i opasnom.
U tretmanskom smislu vie se promilja o poveanju motivacije za promjenu nego o
80
Termin spremnost definiran je kao prisutnost odreenih obiljeja (stanja ili dispozicija)
koji omoguuju i stvaraju uvjete da se osoba ukljui u tretman, a time i zapone promjenu (Howells i Day, 2002.). Rije je o dva razliita, ali povezana aspekta spremnosti:
spremnosti na promjenu i spremnosti na tretman. Spremnost na promjenu konceptualizirana je kroz kombinaciju percipirane vanosti problema i uvjerenosti osobe da se
moe promijeniti (Miller, Rollnick, 2002.). Kod spremnosti na promjenu vano je odrediti
ponaanje koje se eli promijeniti. Iako je to kod nekih problema vrlo lagano, kod djece
i mladih s antisocijalnim obiljejima ponaanja (nasilniko ponaanje, kraa) izravnu je
vezu malo tee definirati.
Spremnost na tretman fokusira se na motivaciju za traenje pomoi ili na spremnost za
ukljuivanje u tretmanske aktivnosti. Biti spreman na tretman oznauje stadij u kojemu je
osoba motivirana za promjenu, u mogunosti je sudjelovati u tretmanu, ima kapacitet za
ukljuivanje, percipira da moe odgovoriti na potrebe tretmana te smatra da je to za nju
vano i svrhovito (Ward i sur., 2004.).
Objanjenju promjene moemo pristupiti poetno, procesno i ishodino (iak, 2010.).
Ako promjenu gledamo kao proces, ona trai motivaciju da se postojee obiljeje (ponaanje, stavovi, emocije, stanje, stil ivota) razumije, percipira kao nepoeljno, nefunkcionalno i neuinkovito te da se krene u proces mijenjanja, da se u njemu ustraje, to
rezultira novim ponaanjem, vjetinom ili obiljejem. Iz perspektive ishoda odgojnih mjera, na promjenu se moe gledati kao na stupanj do kojega se osoba odluila promijeniti.
Pritom promjene prvog stupnja oznauju promjene koje se postiu uz pomo postojeih
kompetencija i potencijala. Pod promjenama drugog stupnja podrazumijeva se prekid s
postojeim nainom rjeavanja problema te uenje novih naina rjeavanja dosadanjih
problema. Spremnost na promjenu poetno je stanje promjene. Ono se moe smatrati
motivacijskim stanjem koje utjee na kognitivne, emocionalne i interpersonalne dogaaje (DiClemente, Schlundt, Gemmell, 2004.). Spremnost na promjenu ponaanja govori o
voljnosti ili otvorenosti ukljuivanja u proces promjene.
81
smanjenju prisutnih otpora. Drieschner (2004.) navodi kako je u literaturi o motiviranosti

za tretman zanemarena nerazdvojna veza izmeu ponaanja i motivacije. Polazei od
toga, ostaje nejasno to tono znai pojam motivacija za tretman i motivacija za promjenu. Interakcionalistiko gledite smatra da na promjenu razine motivacije utjeu interni
i eksterni initelji, te je motivacija interpersonalni proces na koji strunjak moe utjecati
intervencijom (Miller i Rollnick, 1991., prema Kennedy, 2000.). U skladu s tim, na strunjacima je odgovornost u poveanju razine motivacije korisnika za odabiranje adekvatnijih/
zdravijih izbora (Joe, Simpson, Broome, 1998.).
Najrasprostranjeniji model objanjenja promjene ponaanja, odnosno uenja i preuzimanja novih ponaajnih obrazaca, jest transteorijski model promjene, autora Prochaske i DiClementea (1983.; 1986.). Model se temelji na spoznajama iz kognitivne i
motivacijske teorije, teorije socijalnog uenja, prevencije povrata simptoma (Morera i
sur., 1998., prema DiClemente, Schlundt, Gemmell, 2004.) te teorije planiranog ponaanja (Armitage, Sherann, Conner i Arden, 2004., prema DiClemente, Schlundt, Gemmell,
2004.). Osnovu modela ine stupnjevi promjene (pretkontemplacija, kontemplacija, priprema, akcija i odravanje), ponaajni obrasci tijekom procesa promjene (stabilan, progresivan ili linearan, regresivan i povratniki), procesi te razine promjene. Ukratko, rije
je o integrativnom modelu namjerne promjene ponaanja koji predvia kako e i na koji
nain osoba promijeniti svoje ponaanje.
Spremnost za prihvaanje zdravijeg ponaanja zasniva se na prosudbi prednosti i nedostataka koje odreeno ponaanje donosi. Iako autori transteorijskog modela navode da
proces obiljeava dobrovoljnu, a ne uvjetovanu promjenu, poinjenje kaznenog djela i
uvjetovanje ukljuivanja u tretmanski postupak moe utjecati na poveanje spremnosti
za promjenu ponaanja. Model je mogue primijeniti i kod osoba koje same odlue promijeniti svoje ponaanje, odnosno bez pomoi strunjaka ili, pak, putem formalnog tretmana uz pomo strunjaka. Jo jedna vana postavka modela istie da je za promjenu,
odnosno za pomak iz jednog stadija promjene u drugi, potrebno vrijeme, pri emu kao
pomo mogu posluiti specifine tehnike.
Cilj rada
Ovim radom ele se dati odgovori na sljedea istraivaka pitanja: Kako mladi razumiju
promjenu ponaanja? Koja su njihova promiljanja o promjeni ponaanja? Na koji nain
mladi doivljavaju izreenu/naloenu intervenciju?
U skladu s tim, rad ima za cilj:
stei uvid u razmiljanja mladih o promjeni ponaanja
stei uvid u razumijevanje promjene ponaanja
stei uvid u doivljaj intervencije kao potencijalnog oblika pomoi u toj promjeni.
Rad e prikazati na koji se nain promjena ponaanja nakon poinjenoga kaznenog
djela zbiva, koja su promiljanja o toj promjeni, koji se obrasci ponaanja doivljavaju
kao nuni za mijenjanje. Drugim rijeima, rad e dati informacije o kognitivnim i motivacijskim mehanizmima koji prate donoenje odluke o promjeni ponaanja. Jednako tako,
prikazat e se doivljaj intervencije u odnosu na poveanje spremnosti na promjenu te
kako ona pridonosi promjeni ponaanja. Analiza e ponuditi promiljanja o adekvatnim
intervencijama/aktivnostima s ciljem poveanja razine spremnosti na promjenu koje bi
pravodobno odgovarale potrebama mladih.
82
Sudionici istraivanja i postupak prikupljanja podataka

Sudionici istraivanju bili su mladi koji su nakon poinjenoga kaznenog djela ukljueni
u tretman, tonije u posebnu obavezu ukljuivanja u individualni ili grupni psihosocijalni
tretman u savjetovalitu za mlade. Njih sedam (est mladia i jedna djevojka) pristali su
sudjelovati u pilot istraivanju1 kojemu je primarna svrha bila provjera razumijevanja i
primjerenosti pitanja predloka za polustrukturirani intervju. Nakon to su im pojanjeni
svrha i cilj intervjua, sudionici su pristali da se intervju snimi, prepie i koristi u istraivake svrhe usmjerene na razumijevanje promjene ponaanja i procesa promjene.
Njih pet maloljetne su osobe (16 ili 17 godina) i ukljueni su u srednjokolsko obrazovanje, dok su njih dvoje mlai punoljetnici (20 godina), od kojih je jedan u trenutku provedbe intervjua bio zaposlen, a drugi u procesu traenja zaposlenja. Posebna obaveza ukljuivanja u individualni ili grupni psihosocijalni tretman u savjetovalitu za mlade izreena/
naloena im je zbog kaznenih djela, uglavnom s elementima nasilja, ali neka poinjena
kaznena djela odnose se na unitavanje ili otuivanje imovine.
U prikupljanju podataka koritena je metoda razgovora, tehnika polustrukturiranog intervjua. Teme obuhvaene intervjuom bile su: odnos prema promjeni ponaanja, odnos
prema kaznenopravnom postupku odnosno procesu izricanja ili nalaganja posebne obaveze, odnos prema mjeri, interni i eksterni initelji vani za odluku o promjeni ponaanja, procjena poticaja za promjenu, procjena samouinkovitosti u promjeni te iskuenja
tijekom promjene. Iako su pitanja bila unaprijed odreena, ostavljena je mogunost da
sudionici sami uvedu i problematiziraju nove teme i podruja koja nisu bila predviena
nacrtom intervjua.
Analiza podataka
Kako bi se odgovorilo na istraivaka pitanja i ostvarili ciljevi rada, primijenjena je tematska analiza teksta. Za tu analizu koriteni su snimljeni i doslovno prepisani intervjui. Prvi
korak analize sastojao se od upoznavanja sadraja intervjua itanjem. Zatim su odreene teme koje e se promatrati radi tumaenja podataka. Rije je o sljedeim temama,
premda je vano naglasiti da neke posljedino nastaju zbog postavljenih pitanja tijekom
intervjua:
odnos prema promjeni ponaanja
odnos prema postupku
1
Spremnost mladih osoba na promjenu tijekom posebne obveze ukljuivanja u individualni ili grupni psihosocijalni tretman u savjetovalitu za mlade
83
Metodologija
odnos prema mjeri

interni initelji osobine, misli i osjeaji koji pridonose ili odmau u promjeni ponaanja
eksterni initelji okolnosti u okruenju (obitelj, prijatelji, kola, vrnjaci) koji pridonose
ili odmau u promjeni ponaanja i
poticaji za promjenu.
Iako su teme unaprijed odreene, iz analize nije iskljuena mogunost pronalaska novih
tema. Nakon to je graa tematizirana, pristupilo se otvorenom kodiranju unutar odreenih tema, odnosno odreivanju loginih cjelina koje mogu dati objanjenje pojedine
teme.
Rezultati
Tematskom analizom grae, na prvoj razini, generirano je sedam tema, koje je sadrajno
mogue podijeliti u tri osnovna podruja. Najprije se stjee uvid u znaenje promjene
putem sljedeih tema: doivljaj promjene te obrasci ponaanja koje bi mladi eljeli promijeniti. Nadalje, uvid u kognitivne i emocionalne aspekte promjene stjeemo putem sljedeih tema: postupak kao pokreta promjene, misli koje prate promjenu te aspekti vani
za promjenu. Tree podruje su motivacijski mehanizmi, a mladi ih predstavljaju putem
sljedeih tema: znaaj osoba pri promjeni te posebna obaveza kao pokreta promjene.
Zbog nemogunosti sveobuhvatnog prikaza rezultata, a i zbog fokusa na ciljevima ovog
rada, u daljnjem tekstu bit e opisana druga razina analize sedam predstavljenih tema,
odnosno kljune poruke sudionika istraivanja o promjeni ponaanja.
Rezultati analize tema

1. Promjena ponaanja sloen je i vierazinski konstrukt
Prema promiljanjima mladih da se zakljuiti kako promjenu doivljavaju kao sloenu
pojavu. Pri tome pojanjavaju nekoliko vrsta promjene, od fizike, psihike, promjene
stila, drutva..., a uzimaju u obzir i razvojnu dimenziju (Psihika, fizika, kaj, ima svakakvih promjena, promijeni stil igranja igrica, stil oblaenja; Promjena, ne znam to tono
definirati, al opet promjene moemo svrstati ... to je neki proces preobrazbe, sazrijevanja,
mislim ne mora sam sazrijevanja, ali ja sve vie baziram na odrastanje, znai promjena iz
djeteta u mladog ovjeka, i stalna prilagodba na neto novo.).
Razmiljajui o promjeni mladi nastoje dati vlastitu definiciju promjene ponaanja i/ili
objanjavaju to bi oni kod sebe eljeli promijeniti. Iz tih definicija vidljivo je da razmiljaju o promjeni kao o vierazinskom konstruktu. Primjerice, zastupljeno je ue shvaanje promjene kroz opise ponaanja izbjegavanja injenja kaznenih djela, to moemo
84
Opisujui ponaanja koja bi eljeli promijeniti, vidljivo je kako ona najee nisu izravno povezana s kaznenim djelom (primjerice promjena ponaanja u odnosu na roditelje, vea posveenost koli i uenju, promjena naina izlazaka). Kod svih mladih koji
su sudjelovali u intervjuima prisutna je nesvjesnost samog procesa promjene. Iako
prevladava osjeaj da su oni jedini koji mogu nainiti promjene kod sebe samih, rijetko
mogu verbalizirati kako se promjena zbiva (Kada u nekom ivotnom trenutku mora ba
totalno promijeniti neke ivotne stvari, koje idu nabolje. Moe promjena biti i nagore, ali
treba se usmjeriti da promjene idu zgoreg nabolje. Doe samo od sebe, moda te neto
navede na promjenu. Pa da kada se ovjek pone mijenjati, nije niti svjestan i onda ti ue
u naviku ta promjena oko koje si se trudio i onda ti samo doe.).
Vremenska dimenzija promjene naglaena je u nekoliko aspekata. Ponajprije, potrebno
je vrijeme da se promjena zapone (Pa ne moda odmah, ali nakon nekog vremena,
razmiljao sam o dijelu i o svemu i o nekim drugim stvarima i prije sam imao tako i onda
sam zakljuio da mi to stvarno ne treba, da treba neka prekretnica i jo utjecaj drutva.)
te je potrebno vrijeme da se promjena odri (Uvijek mora drati, to je neogranieno
vrijeme, uvijek se mora fokusirati da se mijenja nabolje, da zadri tu promjenu, kloniti
se negativnog, uvijek se drati pozitivno, misliti pozitivno. Najvanije je misliti pozitivno.).
Paralelno s tim, vremenska je dimenzija vidljiva i u sagledavanju posljedica (Pa sada
na to gledam drugaije nego to sam prije gledao. Prije ne vidi neke posljedice takvog
ponaanja, a sada vidim. Dok shvati i kroz zakon i kroz druge ljude i kroz sebe, onda se
promijeni.).
Jo jedna dimenzija koja potkrjepljuje sloenost promjene vidljiva je u proetosti internih i eksternih initelja koji pridonose promjeni u opisima mladih (A teko je, na poetku ne vidi sve te promjene, ali kada se stisne, prisili, ostali te stisnu, zakon te prisili,
onda nema drugog izbora nego se promijeniti.). Tu kombinaciju i meuodnos internih
85
nazvati pristupom promjeni s ciljem izbjegavanja ponovnog procesuiranja/kanjavanja (Pozovem ja deke ako je neka frka, ali kaem ja njima neemo se mi odmah
potui, prvo emo popriati.). ire shvaanje odnosi se na promjenu ponaanja prema
osobama i prema aktivnostima (npr. promjena odnosa prema roditeljima, posveenost
kolskim obavezama) odnosno preuzimanje novog ivotnog stila, koji moemo opisati
kao sveobuhvatni pristup promjeni. Primjer sveobuhvatne promjene moemo oitati
u primjeru jednog sudionika u kojem opisuje promjenu svog prijatelja: On je shvatio
u sebi da se treba promijeniti, da treba poeti drugaije razmiljati, da se treba ostaviti
toga i krenuti dalje, drugaiji ivot, drugaije navike, znai kompletno, skroz, skroz. O
kome promjena ovisi? Pa u biti i o njemu i o okolini, ako on sam bez okoline, naravno
da on sam nee imati snage, ja sada vie neu, meni dosta, ako ima rodbinu koji e ga
podrati, sigurno e mu biti lake izai iz tog drutva, izai iz takvog dijela ivota i nastaviti
drugaije ivjeti.
i eksternih initelja mogue je vidjeti na razini poticaja promjene, tijeka i promiljanja o

nunim aspektima potrebnima za promjenu.
Na razini utjecaja koji potiu ili podravaju promjenu mladi istiu vanjske pritiske
(suenja, ukore, ljutnju ili ulogu odnosa s roditeljima), posljedice koje su nastale inom kaznenog djela (gubitak posla, pogoranje odnosa s roditeljima), viziju sebe u
budunosti ili, pak, sliku koju imaju o sebi (ne vide se kao poinitelji kaznenih djela).
Na razini okolnosti koje su vane za promjenu navode: vanost i nunost elje (Ljudi
se ne ele promijeniti, a neki se ele, pa ne mogu.; Dok ne doe samom u glavu, nebu
nikaj bilo od promjene.), predmeta promjene (Ali bitno je imati stav oko ega se
elim promijeniti.) i dobi (Ljudi to su stariji, tee se mijenjaju. Mlai se lake mijenjaju. Stariji se jako teko mijenjaju, oni kako su nauili tako se ponaaju, a mi mladi jo
uimo.).
Na razini opisivanja trenutka kada su spoznali da je promjena nuna, kontinuum
se kree od izvanjskih zahtjeva/posljedica (Dobio sam ukor pred iskljuenje. Prestao
sam. Meni je vana kola, neu zbog takve idiotarije prestati ii u kolu. Bilo me strah,
da ako napravim jo kaj da e me izbaciti iz kole, da e stara vritati doma tri dana;
Najvie mi je bilo to sam izgubio dobar posao gdje sam stvarno ful puno zaraivao...)
do uvida u posljedice vlastitog ponaanja (Kada sam shvatio da to to sam radio nije
ispravno, da u zbog toga jednog dana, a moda i drugi sa mnom, nastradati.).
Na razini dobitaka od promjene ponajprije istiu eksterne initelje (bolji prijatelji, vie
druenja, bolje cure, povjerenje roditelja, zasluge, novo iskustvo), a razini gubitaka
uglavnom istiu interne initelje (gubitak problema, manje uspjeha u raunalnim igricama, manje zabave, manje novca).
Na razini poticaja za ustrajavanje u mijenjanju istiu iskustva drugih (Pa ako ja nastavim, moe se i meni dogoditi. Nitko se vie s njim ne eli druiti.), podrku bliskih
osoba (Mama, tata, sestra, frendovi, frendovi najvie, oni su rekli nemoj to raditi, unitit
e se, sada je gotovo, ima dosje.), dok je jednako tako poticajno vienje sebe u
budunosti. Tijekom intervjua mladi su navodili vlastite vrijednosti koje su preispitali te
istiu da im je vano uspjeti u ivotu, postati netko, zavriti kolu, upisati fakultet (Bez
fakulteta danas nitko nije nita.).
2. Promjena ponaanja je teka
Nekoliko je razloga zbog kojih je mogue zakljuiti da je mladima promjena teka. itajui izjave postavlja se pitanje koliko je promjena integrirana. Openito, moglo bi se rei
da su mladi u procesu procjene gubitaka i dobitaka od promjene, ali jo ne postoji jasna
86
Mladi mogu opisati to je to promjena, koje su ih okolnosti potaknule na promjenu ili za

koje smatraju da potiu promjenu, mogu procijeniti dobitke i gubitke od promjene, dok
postoji tekoa u introspekciji i opisu tijeka promjene. Primjerice: Treba volje i treba
strpljenja (za promjenu). Kada se poinje, teko je i kada se eli promijeniti, nije lako.
Treba neka volja, neka elja, strpljenja, znai postaviti si neki cilj, ili nagradit se s neim,
ne znam, onako bit e ti bolje, bit e sretniji...; Imam snagu volje, u bitnim situacijama
se to pojavi, inae nema, tu i tamo doe.
Pritom se ponajprije misli da mladi teko opisuju nove obrasce ponaanja koje biraju
ako ne biraju nedoputene (antisocijalne/nasilne) (Ne tuem se, ne izazivam, nema da
me sada netko krivo pogleda pa da kaem kaj hoe, ne kradem.).
Nadalje, i kada postoji elja za promjenom ponaanja, postoji nedostatak vjetina i znanja za postizanje eljene promjene (Pomislim da bi se trebao promijeniti, i to si mislim,
ali onda to ne mogu provesti; Osjeao sam se nespreman, zato jer nisam znao u kojem
smjeru da se mijenjam, to da radim.).
Neki mladi istiu naine na koji su se mijenjali: Probao sam pomalo sve jednako, a onda
kada sam vidio u emu je problem, krenuo sam raditi na tome. Najvei problem mi je bio
nesluanje i svaanje, pa sam to rijeio tako da sam odmah im sam se vratio iz kole
sjeo za knjigu, to je bilo bolje za mene i probao sam manje razgovarati na relaciji dijete
roditelj. Jer ja ne mogu puno razgovarati o kui.
3. Vanost osoba u promjeni ponaanja i svijest o vlastitoj odgovornosti za promjenu
Veina mladih moe imenovati jednu ili vie osoba za koje procjenjuju da su bitne u
promjeni (bilo kao podrka, pomo...), a one najee pripadaju u krug vanih drugih/
bliskih osoba): majka, otac, prijatelji, prijateljice, razrednica (Mama najvie, najvie mi
je vremena posveivala; Prvo ide mama, tata, sestre su neto malo, pa frendovi; Pa ova
prijateljica s kojom sam si i sada dobra. Ali ona mi nikada nije rekla nemoj tako, ve vie
kroz razgovor, ako to tebe ini sretnom ti radi tako, ali ja ti savjetujem da proba napraviti
neto drugaije; Od malog Z. (prijatelj), Z. isto, nemoj raditi gluposti, vie sam bio s njim;
Raska mi je najvie pomogla. Znao sam zakasniti u kolu, a ono raska, bila dobra, kaj da
velim. Nije mi pisala toliko neopravdanih.).
S druge strane, postoji svijest da drugi mogu biti samo podrka, ali da su oni sami najvaniji za promjenu, odnosno da promjena ovisi o njima. Primjeri koji potkrjepljuju takvo
razmiljanje su sljedei: (Ne, zato to, smatram, ja se pouzdam u samog sebe, sam odgovaram za svoje postupke, i ako neto iskrsne, a u to sam uvjeren da nee, odgovarat
87
strategija na koji bi se nain trebalo pristupiti promjeni.
u za svoje postupke. Nastojat u uvijek izbjegavati svaki konflikt koji me moe dovesti
u neugodnu situaciju. Samokontrola je najbitnija; Ja sam sama sebe, sama sebi sam
eljela neto bolje, eljela sam biti sretna, jer ovako sigurno nisam sretna ako sama sebi
inim tetu. Mislim i dosta mi je bilo krivo kada vidim mamu da je shrvana, da ne moe
spavati zbog mene; Pomagala je i mama, ali dosta sam ja sama sebi, pa daj ajde, pogledam kasnije, nije u redu to to radi; Tko bi mi mogao pomoi. Sam si mogu pomoi. Kaj
ja znam. Puno ljudi. Najbolje da si sam pomogne.).
Koliko god mladi tijekom ovih intervjua verbaliziraju odgovornost za promjenu ponaanja
koja im predstoji ili koja je u tijeku, teko se izoliraju od utjecaja u njihovoj bliskoj okolini.
Pri tome istiu i pozitivan utjecaj bliskih osoba (podrka), ali i negativan (povodljivost):
Mogu ti biti podrka, pogotovo prijatelji, ako su vandali, onda ti ne mogu biti podrka,
ali ako su normalni i ako se zajedno klonite i dogovarate, onda to ti je podrka. Nije ti
podrka ako ti netko kae joj daj nemoj to vie, a onda sutra idete to raditi. Nego, s kim
si takav ti tako to ide.
Kao posebna kategorija istiu se roditelji, odnosno, mladi ih najee navode kao najvanije osobe pri odluivanju i postizanju promjene ponaanja. No, nain na koji opisuju taj
utjecaj je vrlo irok. Ponajprije opisuju kako su se roditelji osjeali nakon to su saznali
za poinjeno kazneno djelo i poetkom kazneno-pravnog procesuiranja: razoaranje,
ljutnja, zabrinutost (Moju majku je jako naljutilo to ja to shvaam kao zabavu, to ne
shvaam posljedice tog kaznenog djela; Oni su bili okirani, nisu znali to da rade s
nama, vie su bili razoarani.). Zatim opisuju postupke roditelja s kojima su nastojali
potaknuti promjenu ponaanja:
razgovor (Bilo je dosta razgovora zato sam ja to napravio, da nije potrebno, a tata isto.)
zabrane (I onda bez kompjutora, neko vrijeme, par tjedana i onda vie nisam smio
raditi gluposti u koli, nisam smio markirati, nita.)
zahtjevi (Oni meni stalno vrite da se moram mijenjati. Mora smanjiti vrijeme na kompu, raditi kuanske poslove, ranije krenuti u kolu, mora, mora, mora.)
kontrola (Svaki puta me pitaju s kim idem, gdje u biti, koliko u biti i tono da znaju,
a prije, samo doklen e biti i sve ok.)
dodatne povlastice (promjena roditeljskog postupanja) (Kada se to desilo, oni su meni
poeli davati vei deparac jer ja sam to radio zbog love. Sada ja ne znam na to da
to potroim.)
permisivnost (S mamom ne priam o tome, ja to sve sam. Moe ona meni rei, ali ako
ja to sam ne zakljuim... Ne priam ba puno s mamom o tome, vie kaem ma daj
pusti me, skreem temu.).
Ovaj repertoar ponaanja koji opisuju mladi upuuje na to da je i roditeljima potrebna
podrka u stjecanju znanja o adekvatnim nainima usmjeravanja promjene ponaanja
nakon poinjenog kaznenog djela.
88
Susret s policijom nakon poinjenoga kaznenog djela, odlazak na opinsko dravno odvjetnitvo i/ili u centar za socijalnu skrb za maloljetnike ima raznoliko znaenje. Openito
bi se moglo rei da potie mlade da razmisle o posljedicama i eventualno o drugaijem
postupanju. Paralelno s postupkom, katkad je rije o nastupanju i drugih drutvenih
posljedica, koje u jednakoj mjeri utjeu na promiljanja o eventualnoj promjeni (Dobio
sam ukor pred iskljuenje.). Upravo takve okolnosti, odnosno posljedice iz izravnog
okruenja, mladi esto prepoznaju kao poticaj za promjenu ili bar odustajanje od nekih
ponaajnih obrazaca. Tu se najee spominju opomene, sudovi i odnosi (Pa imam
suenja. Jo koliko, dva komada, za motor i sada za ovo e sto posto doi i pogledao
sam malo bolje i to e me kotati, ve me sada kota, odvjetnica soma eura i jo ako
nastavim to raditi jo vie u starcima nabiti raun i nee mi vjerovati vie. Reko sam vie
nema toga.).
Nakon pokretanja postupka mladi spominju dijapazon emocija, poput straha od posljedica koje bi mogle nastupiti, kajanja, krivnje, neizvjesnosti (Bio sam tuan i nisam znao
to e mi se dogoditi; Bilo je pitanje da li u ii u popravni dom; Bilo mi je frka da me ne
budu sada slali na sud; Mislio sam da u otii u dom i odleati tamo godinu dvije. Kako
e me susjedi gledati, hoe li me ikada pustiti u svoju kuu, kad bi me pustili, gledali bi
samo to bi radio. Mislio sam da se frendovi vie nee htjeti druiti sa mnom.).
Kao to je ve spomenuto, poetkom procesuiranja nastaje vremenski prostor za samoprocjenu i poetak razmiljanja o promjeni (Moda i jesam (bila u otporu) do kada nisam
uvidjela da sama sebi tetim, nisam vidjela kako to izvana djeluje drugaije nego to je to
meni djelovalo; Pa ne moda odmah, ali nakon nekog vremena, razmiljao sam o djelu
i o svemu i o nekim drugim stvarima i prije sam imao tako i onda sam zakljuio da mi to
stvarno ne treba, da treba neka prekretnica i jo utjecaj drutva.).
Iz reenog mogue je zakljuiti kako se procesuiranjem u mladih pojavljuju promiljanja
koja bi usmjerenom intervencijom mogla podrati promjenu ponaanja. Iako je hitnost
postupka jedno od temeljnih naela postupanja prema maloljetnicima, mladi navode
kako je najee prolo do est mjeseci od poinjenja kaznenog djela do dobivanja
neke vrste pomoi (Trebalo je pet mjeseci da doem do razgovora.). Pritom je logino
da mladi rijetko mjeru doivljavaju kao pomo, imaju osjeaj da su ve mnogo napravili
na promjeni ponaanja prije samog ukljuenja u mjeru, ponajvie ako u svom okruenju
imaju podrku.
Na kraju, valja predstaviti vienje i doivljaj posebne obaveze. Prije poetka mjere, mladi
su posebnu obavezu doivljavali kao obvezu, no ukljuivanjem i sustavnim sudjelovanjem doivljavaju je kao podrku i pomo (Vie sam smatrala da je to gnjavaa, a kasnije kroz razgovor, kroz teme, pomae, mogu vidjeti svoje greke, na emu jo trebam
89
4. Vanost sustava intervencija (postupka i izreene/naloene mjere)
raditi, ciljeve koje se trebam ispuniti, dovriti i tako.). Tome posebno pridonose teme
koje su vane za njihov problem (Pomae mi. Ja nemam dobar odnos s tatom, nije tip
osobe koji voli puno priati objanjavati, a ja traim objanjenja. Sada smo zadnja dva
puta imali zajedniki razgovor, pa je priznao da je to kod njega problem i da na tome
trebamo poraditi i on i ja. U tome mi je rad na savjetovanju pomagao. Razgovaramo o
mom odnosu prema drugima, roditeljima, prijateljima, curi.), nadalje, samoprocjenjuju
se i opisuju promjene u svom ponaanju (Vie nisam tak ljut, ne svaam se s burazom,
s roditeljima ve nekako bude to dolo, skoro redovan sam u koli.) i opisuju koja ponaanja strunih osoba smatraju vanima za promjenu, poput usmjeravanja i stjecanja
uvida (Usmjeravanjem; Pa pomoglo mi je da vidim koliko mi znai familija, frendovi,
to mi se moe dogovoriti, kako se mogu promijeniti, posao, kako mogu ivjeti od toga,
znai mogu ja naletiti na krivog ovjeka, on mene moe lupiti, doivotno mogu ostati u
kolicima.).
Pritome posebnu obavezu vide kao priliku za pomo, ali samo ako se oni sami odlue
promijeniti (Moe ti obaveza pomoi, moe ti, pogleda neke stvari dublje o kojima nisi
razmiljao. Ali i ne mora ti pomoi. Ja smatram da meni ne treba pomo ali kada ve moram dolaziti, onda da neto priamo, neka mogu samo ovdje doi i sjediti; Uope ne doivljavam ugroavajuim (to mi je ODO naredio obvezu), vie kao drugu ansu za neku
promjenu; Ne moe meni netko rei da se ja promijenim, ako ja to sam ne odluim.).
Rasprava i zakljuna razmatranja

Objanjavajui nekoliko vrsta promjene, mladi doivljavaju promjenu sloeno i vierazinski uzimajui u obzir i razvojnu dimenziju. Tako je promjenu mogue objasniti na vie
naina, od promjene ponaanja koja ima za cilj izbjegavanje ponovnog procesuiranja i
kanjavanja do sveobuhvatne promjene. Mladi naglaavaju vanost vremenske dimenzije, i kod postizanja promjene, i kod odravanja promjene. Jednako tako zastupljena je
proetost internih i eksternih initelja koje je mogue vidjeti na razini utjecaja koji potiu
i podravaju promjenu, okolnosti koje su vane za promjenu, razvoja spoznaje o nunosti promjene, poticaja za ustrajavanje u promjeni pa do dobitaka od promjene. Nadalje,
analizom intervjua mogue je zakljuiti da promjena ponaanja nije lagana i da najee
mladi nisu svjesni samog procesa promjene. Openito, postoji tekoa u introspekciji i
opisu tijeka promjene te u prepoznavanju novih obrazaca ponaanja.
Veina mladih moe imenovati jednu ili vie osoba koje su vane u promjeni. Rije je o
bliskim osobama s kojima mladi svakodnevno komuniciraju. Ipak, najee mladi spominju roditelje, a njihov utjecaj opisuju iznosei osjeaje koji su se javljali kod roditelja te
postupke roditelja nakon poinjenoga kaznenog djela ili nakon pokretanja procesuiranja.
Naposljetku, mogue je prepoznati ulogu kaznenopravnog postupka ili izreene/naloe-
90
Promatrajui rezultate, vidljivo je da postoji razlika izmeu verbalne i ponaajne razine

promjene, odnosno da je promjenu ponaanja teko konkretizirati.
Zakljuno, neke je rezultate potrebno naglasiti i o njima prodiskutirati.
esto se postavlja pitanje jesu li osobe u tretmanu uistinu spremne promijeniti vlastito
ponaanje. Svi sudionici istraivanja govore da jesu razmiljali o promjeni ponaanja
nakon poinjenja kaznenog djela (mogu definirati trenutak/situaciju/osobe, opisuju to ih
je navelo na promjenu), ili nastupanja posljedice (drutvena ili pod utjecajem bliskih osoba), to naposljetku prepoznaju kao vane aspekte za razvoj spremnosti na promjenu.
No, rijetki mogu definirati tijek promjene i konkretne akcije. Sve to upuuje na nunost
pomoi, podrke i pojanjavanja procesa promjene ponaanja. Kad je rije o intervencijama koje zahtijevaju promjenu ponaanja preko kognitivne i emocionalne promjene,
rad na spremnosti za tu promjenu treba biti prvi cilj tretmana. Pritom se namee pitanje
koliko tretman slui u svrhu davanja jasnih uputa mladima koji e im pomoi u lakoj promjeni, odnosno u preuzimanju i uenju novih obrazaca ponaanja ili pak u razumijevanju
procesa promjene.
Na poetku svakog intervjua mladi su u vremenskim okvirima pojasnili tijek procesuiranja. Najee proe oko est mjeseci do ukljuivanja u psihosocijalni tretman u savjetovalitu. U tih, prosjeno, est mjeseci mladi sami sa sobom i s osobama iz okruenja rade
na poveanju motivacije za promjenu. U tom razdoblju potaknu se emocionalne reakcije
i jave se promiljanja koja pridonose poveanju razine spremnosti. No, jednako tako
razina spremnosti moe stagnirati zbog iekivanja i odgoenog nastupanja posljedica
zbog uinjenoga kaznenog djela. Imamo li na umu da je jedno od osnovnih naela intervencija pravodobnost, nuno je omoguiti mladima pomo u poveavanju spremnosti
na promjenu, a ne ostaviti ih preputene sebi i vlastitim kapacitetima poveavanja spremnosti. Takva intencija je valjana ako u okruenju osobe postoje vani drugi koji mogu
dati podrku i pomo u tome, no ako takvih osoba nema, zanemarivanje je dvostruko i
od vanih drugih i od sustava.
Sve to ide u prilog uvoenju intervencija usmjerenih na poveanje spremnosti na promjenu, to oznauje bilo koju aktivnost koja poveava vjerojatnost zapoinjanja, nastavka i
91
ne posebne obaveze. Ponajvie je on djelovalo kao motivacijski mehanizam, u kombinaciji s ostalim drutvenim posljedicama i kao pokreta emocionalnih reakcija. Ukljuivanjem i sustavnim sudjelovanjem u tretmanu posebna obaveza postaje mjesto podrke i
pomoi. Taj utjecaj vidljiv je ponajprije u temama koje se obrauju tijekom savjetovanja,
u davanju prostora za samoprocjenu i strunim postupcima savjetovatelja koje mladi
procjenjuju vanima. No, valja naglasiti da mladi istiu da su jedino oni odgovorni za
promjenu, odnosno da promjena ovisi o njima.
pristanka na poduzimanje aktivnih strategija promjene. Jedna je od takvih intervencija

motivacijsko intervjuiranje, koje ukljuuje davanje savjeta, smanjenje prepreka, poveanje uvida u izbore, vjebanje empatije, definiranje ciljeva i pruanje aktivne pomoi
(Miller, Rollnick, 2002.).
Sluei se transteorijskim modelom promjene ponaanja, nespremnost za promjenu
moe se pojaviti u stadijima pretkontemplacije, kontemplacije i akcije (Prochaska, Prochaska, Johnson, 2006.; DiClemente, Schlundt, Gemmell, 2004.). Prohaska, DiClemente
i Norcross (1992.) navode mehanizme promjene koji pomau u promjeni:
poveanje svjesnosti (poveanje informacija o sebi i o vlastitom problemu u opservacijama, konfrontacijama, interpretaciji ili biblioterapiji)
emocionalno olakanje (iskustvo poveanoga negativnog pritiska zbog postojeeg
problema, odabiranje i obvezivanje za promjenu)
reevaluacija okolnosti u okruenju (sagledavanje kako prisutno ponaanje ili problem
utjee na okolinu i njemu/njoj vane osobe)
samoprocjena (procjena to osoba misli i osjea u odnosu na problem putem ponovne
procjene vlastitih vrijednosti i uvjerenja).
Sve to govori da je nuno razlikovati tretmanski i akcijski dio individualnog plana postupanja prema maloljetnom poinitelju kaznenog djela. Primjerice, plan tretmana trebao
bi obuhvaati rad na motiviranju za ponaajne promjene, odnosno na poveanju spremnosti na promjenu, a akcijski plan treba sadravati specifine akcije u cilju modifikacije
ponaanja. Plan treba obuhvatiti i bliske osobe koje mogu pomoi u postizanju ciljeva.
Jednako tako, postoje primjeri programa koji kombiniraju motivacijske pristupe s psihoedukativnim intervencijama i intervencijama samopomoi (Project COMBINE, OMalley,
2000., prema Connors, Donovan, DiClemente, 2001.). Izravan skok i rad na akcijskim
planovima moe biti kontraproduktivan, posebno kod kratkotrajnih intervencija.
Uzimajui u obzir svrhu odgojnih mjera, tretmansko postupanje podrazumijeva rad na
sveobuhvatnoj promjeni. Analiza ovih odgovora upuuje na to da promjena nije laka i
iziskuje vrijeme, ako osoba ima za cilj postii trajniju promjenu, ne samo na razini ponaanja ve i na razini stajalita, uvjerenja i vrijednosti. To potkrepljuje i injenica da mladi
govore o sloenosti problema u kojima se nalaze te da rad na problemu najee obuhvaa rad na nekoliko ivotnih podruja. Pod tim se mislim na razumijevanje i osnaivanje u injenju malih i progresivnih napredaka pri ostvarivanju postavljenih ciljeva. Takav
pristup omoguit e postizanje malih svrhovitih uspjeha, odnosno meuciljeva u postizanju eljenog stanja. To je posebno vano kada osobe nisu u potpunosti uvjerene da je
mogue promijeniti ponaanje te da e u tome uspjeti (Connors, Donovan, DiClemente,
2001.). Analiza ovih intervjua govori u prilog toj injenici mladi najee ne znaju kako
napraviti promjenu, to je razumljivo s obzirom na njihovo ogranieno ivotno iskustvo i
zasigurno malo dosadanjeg rada na promjeni ponaajnih obrazaca.
92
Connors, G. J., Donovan, D. M., DiClemente, C. C. (2001.), Substance Abuse Treatment

and the Stages of Change, The Guilford Press, New York, London
DiClemente, C. C., Schlundt, D. B. S., Gemmell, L. (2004.), Readiness and Stages of
Change in Addiction Treatment, The American Journal on Addictions, (13), str. 103-119.
Drieschner, K. (2004.), Measuring treatment motivation and treatment engagement in
forensic psychiatric outpatient treatment: Dewelopment of two scales, Doctoral thesis,
Universtity of Nijmegen
Henggeler, S. W., Schoenwald, S. K. (2011.), Evidence based interventions for juvenile offenders and juvenile justice policies that support them social policy report,
Sharing child and youth development knowledge, 25 (1), str. 1-28.
Howells, K., Day, A. (2007.), Readiness for treatment in high risk offenders with personality disorders, Psychology, Crime and Law, 13 (1), str. 47-56.
Joe, G. W., Simpson, D. D, Broome, K. M. (1998.), Effects of readiness for drug treatment on client retention and assessment of process, Addiction, 93 (8), str. 1177-1190.
Koller-Trbovi, N. (1999a), Mjesto i uloga socijalne pedagogije danas, Kriminologija i
socijalna integracija, 7 (1), str. 21-25.
Koller-Trbovi, N. (1999b), Nove forme i podruja djelovanja socijalnih pedagoga, Kriminologija i socijalna integracija, 7 (1), str. 93-105.
Konvencija o pravima djeteta (2011.), Pravobranitelj za djecu, Zagreb
Kennedy, S. M. (2000.), Treatment responsivity: Reducing recidivism by enhancing treatment effectiveness, Forum on Corrections Research, 12 (2), str. 19-23.
Lipsey, M. W., Howell, J. C., Kelly, M. R., Chapman, G., Carver, D. (2010.), Improving the
Effectiveness of Juvenile Justice Programs, A New Perspective on Evidence Based
Practice, Center for Juvenile Justice Reform
Miller, W. R., Rollnick, S. (2002.), Motivational Interviewing, Guilford Press, New York
Prochaska, J. O., DiClemente, C. C. (1986.), Toward a comprehensive model of change, u: Miller, W. R., Heather, N. (ur.), Treating addictive behaviors: Processes of change,
Plenum Press, New York, str. 3-27.
Prochaska, J. O., DiClemente, C. C. (1983.), Stages and Processes of Self-Change of
Smoking, Toward An Integrative Model of Change, Journal of Consulting and Clinical
Psychology, 51 (3), str. 390-395.
Prochaska, J. O., DiClemente, C. C., Norcross, J. C. (1992.), In Search of How People
Change, Applications to Addictive Bahavior, American Psychologist, 47(9), str. 11021114.
Prochaska, J. M., Prochaska, J. O., Johnson, S. S. (2006.), Assessing readiness for
adherence to treatment, u: ODonohue, W. T., Levensky, E. R. (ur.), Promoting Treatment Adherence, Thousand Oaks, Sage, str. 35-46.
93
Literatura
Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine (2006.),
Zakon o sudovima za mlade, Narodne novine, br. 84/2011.
iak, A. (2010.), Teorijske osnove intervencija; socijalnopedagoka perspektiva, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Ward, T., Day, A., Howells, K., Birgden, A. (2004.), The multifactor offender readiness
model, Aggression and Violent Behavior, 9, str. 645-673.
94
PRAVO DJECE S PROBLEMIMA U

PONAANJU I NJIHOVIH RODITELJA
NA SUDJELOVANJE U PROCESU
PROCJENE POTREBA I PLANIRANJA
INTERVENCIJA
Saetak
U radu je naglaena uloga roditelja u planiranju i provoenju psihosocijalnih intervencija i zakonskih mjera iji je cilj promjena rizinog ponaanja i ponaanja kojima djeca i mladi kre drutvene
i zakonske norme. I kada su u fokusu strunjaka djeca i mladi koji imaju probleme u ponaanju,
naglaavanje uloge roditelja utemeljeno je na (1) njihovoj kljunoj socijalizacijskoj ulozi u razvoju
djece od roenja do odrasle dobi te na (2) odredbama Konvencije o pravima djeteta, posebice
lanka 3., koji se odnosi na pravo djeteta na zatitu njegova najboljeg interesa, te lanka 5., koji
se odnosi na pravo i dunost roditelja da djetetu osiguraju odgovarajue usmjeravanje i voenje.
Polazei od postojeih teorijskih modela objanjavanja uloge roditelja u pojavi problema u ponaanju djece mlae od 14 godina (tzv. skupina s ranim javljanjem problema) i starije od 14 godina (tzv.
skupina s kasnim javljanjem problema) te prikaza konkretnih sluajeva iz prakse centra za socijalnu
skrb, u tekstu se zastupa promjena paradigme rada s roditeljima djece koja oituju probleme u
ponaanju te uvoenje sveobuhvatnih programa koji e paralelno osiguravati promjenu i osnaivanje obitelji odnosno roditelja i njihove djece. Pritom je posebna pozornost posveena osnaivanju
roditelja za preuzimanje uloge aktivnog aktera pri promjeni ponaanja djece.
Odreenje kljunih pojmova

1.1. Dijete/mlada osoba
Polazei od Konvencije o pravima djeteta (lanak 1.), u ovom se tekstu pojam dijete odnosi na sve osobe stare do 18 godina. No, s obzirom na to da se primarni sadraj ovog
teksta odnosi i na probleme ponaanja djece koja su regulirana Zakonom o sudovima za
* redovita profesorica i predstojnica Zavoda za socijalni rad na Studijskom centru socijalnog rada, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu
95
Prof. dr. sc. Marina Ajdukovi*
mlade, u kojemu se pojam maloljetnici rabi za djecu u dobi od 14 do 18 godina, koristit

emo se i pojmom mladi.
1.2. Problemi u ponaanju
1.3. Konvencija o pravima djeteta i tzv. Rijadske smjernice UN-a za prevenciju maloljetnike delinkvencije (UN, 1990.)1 dodatno su potaknuli strunjake na osjetljivost u definiranju razliitih razvojnih potekoa i izazova s kojima se suoavaju djeca. Kada je
rije o ponaanjima koja ine krenje drutvenih normi ukljuujui krenje zakona te
ponaanja koja su prepreka usklaenom razvoju i dobrobiti djeteta, moemo uoiti
promjenu pojmova od:
maloljetni delinkventi prema djeca i mladi u sukobu sa zakonom
poremeaji u ponaanju prema problemi u ponaanju.
Ove su promjene odraz i konstruktivistikoga i humanistikoga i razvojnoga pristupa
koji problematizira potencijalno stigmatizirajue imenovanje odreenih ponaanja djece i mladih kao devijantnih, te olakoga koritenja pojma poremeeno ponaanje. Taj je
oprez posebno vaan jer mnoga istraivanja pokazuju da su odstupanja od drutveno
oekivanog ponaanja djece i mladih sastavni dio odrastanja (Ajdukovi, Ruevi, incek, 2008.). To ne umanjuje rizik takvih ponaanja za dobrobit djece i mladih koji ih ine
ili za sigurnost njihova okruenja, niti umanjuje potrebu djelovanja da takva ponaanja
prestanu, da se smanje ili razvojno odgode.
U procesu meuprofesionalnog dijaloga u Hrvatskoj je prihvaen suvremeni pristup
odreenju ovih ponaanja (Koller-Trbovi, iak, Jeud, 2010.). Krovni pojam za kontinuum ponaanja od jednostavnijih ponaanja, manje teine i opasnosti/tetnosti za sebe
ili druge, do onih propisima definiranih i/ili sankcioniranih, i esto teih po posljedicama
i potrebama za tretmanom, jest pojam problemi u ponaanju. Pojam problemi u ponaanju djece i mladih podrazumijeva pojmove rizino ponaanje, tekoe u ponaanju i
poremeaje u ponaanju. Autorice ih opisuju na sljedei nain:
Rizina ponaanja su ona kojima osoba dovodi u opasnost ponajprije svoje, ali i
tue, zdravlje, fiziki i psihiki integritet, imovinu. Posljedice tog ponaanja niskog su
intenziteta u sadanjosti, ali ine podlogu za loe ishode u budunosti. Neposredne
posljedice i prijetnje vee su za samo dijete nego za druge pojedince i skupine. Rije
je o ponaanjima koja zahtijevaju reakciju, prije svega obitelji i drugih osoba iz djetetovih redovitih ivotnih sredina, odnosno profesionalaca iz nekoga specifinog podruja.
To su, primjerice, bjeanje iz kole, izbjegavanje uenja, krenje pravila u koli i kui,
1
U Rijadskim mjernicama naglaava se da obiljeavanje mlade osobe pridjevima kao to su devijantan, delinkventan ili
gotovo delinkventan, esto pridonosi razvijanju dosljednog uzorka nepoeljnog ponaanja mladih osoba.
96
Tekoe u ponaanju su ponaanja kojima osoba kri drutvene i/ili zakonske norme i
koja se pojavljuju u vie razliitih sredina tijekom odreenog razdoblja ili iznenada. Posljedice tog ponaanja trae strunu intervenciju, iako, katkad, za sredinu, a i za osobu,
razina opasnosti u sadanjosti ne mora biti visokog intenziteta, ali moe predstavljati
ozbiljnu prijetnju za budui razvoj. To su, primjerice, kraa, bjeanje, skitnja, naputanje kole, vonja bez dozvole, pojedinani nasilni ispadi, vei disciplinski prekraji u
koli i slino.
Poremeaji u ponaanju su ponaanja kojima osoba tijekom dueg razdoblja i intenzivno ugroava svoje svakodnevno funkcioniranje na vie ivotnih podruja i /ili ugroava druge, odnosno imovinu. Posljedice su tog ponaanja brojne i izrazito negativne i u
sadanjosti i u budunosti, i to i za samo dijete, i za druge pojedince i skupine. Rije je
o ponaanjima koja zahtijevaju reakciju specijaliziranih strunjaka i institucija, u pravilu
iz vie sektora istodobno. Primjerice, to su tea kaznena djela i prekraji (npr. provale,
razbojnitva, nasilje, preprodaja droge, silovanja), ovisnosti, nerad i skitnja udrueni.
Prediktori problema u ponaanju

Brojni se istraivai i teoretiari (npr. Lsel, 2002.; Farrington, 2003.) slau u tome da je
rizino i drutveno neprihvatljivo ponaanje djece i mladih, ukljuujui krenje zakonskih
normi, povezano s brojnim, uzajamno isprepletenim initeljima rizika. Pritom moemo
razlikovati dvije vee skupine rizinih initelja:
1. Individualni initelji odnosno rizine osobine i predispozicije, kao to su:
bioloke predispozicije (npr. spol), psihofizioloki i neuroloki initelji koji ukljuuju i
dio genskog nasljea
kognitivne potekoe, kao to je npr. nia inteligencija, slabija koncentracija i pozornost, slabije apstraktno rasuivanje, slabije predvianje i planiranje, loije samoopaanje i samokontrola
hiperaktivnost, impulzivnost, niska tolerancija na frustraciju.
2. Obiljeja okruenja koja imaju neposredan i posredan uinak na razvoj i ukupnu koliinu rizika kojemu je dijete izloeno. To su:
obiteljski initelji kao, recimo, slab roditeljski nadzor, grubosti u odgoju ukljuujui
tjelesno zlostavljanje djece, nekonzistentni odgojni postupci, emocionalna hladnoa
roditelja, zanemarivanje djece, slaba ukljuenost roditelja u ivot djece, sukobi meu
roditeljima, razvod odnosno odvojeni ivot roditelja, kriminalitet roditelja, rizina ponaanja brae i sestara
97
eksperimentiranje s cigaretama, drogom, povremeno konzumiranje alkohola, suprotstavljanje autoritetu, nedoputeni kasni izlasci i slino.
socioekonomski initelji, poput malih prihoda obitelji, obitelji s mnogo lanova

vrnjaki initelji, poput rizinih ponaanja vrnjaka, odbacivanja i nepopularnosti
meu vrnjacima, izloenosti i ukljuenosti u vrnjako nasilje
initelji povezani sa kolom, kao to je kola s visokom razinom drutveno neprihvatljivog ponaanja i vrnjakog nasilja
initelji povezani sa susjedstvom, kao to je npr. visoka razina kriminaliteta u susjedstvu, pozitivna stajalita o nasilju u lokalnoj zajednici i slino.
Istraivanja su pokazala da su navedene skupine initelja rizika u interakciji. Tako e
hiperaktivni djeak koji odrasta uz roditelje koji imaju slabo razvijene roditeljske vjetine
i esto pribjegavaju tjelesnom kanjavanju u odgoju te ne vode dovoljno rauna u tome
s kime se djeak drui biti visokorizian za razvoj tekoa ili poremeaja u ponaanju.
Siromaan roditelj, bez jake socijalne mree, koji ostaje bez posla vjerojatno e pod utjecajem socijalnih stresora postati depresivan ili/i agresivan i kao takav slabije tolerantan
na frustraciju te skloniji nasilnim postupcima u odgoju, to pridonosi problemima u ponaanju djece. Dakle, niti jedna pojedinana nepovoljna okolnost sama po sebi ne dovodi
do negativnog ishoda, ve proces interakcije oblikuje ponaanja i stvara probleme tijekom vremena. Odnos izmeu initelja rizika djejeg razvoja i problema u njihovu razvoju
je oit, ali to je vrlo sloen lanac s gotovo neogranienim brojem povezanih initelja, koje
je nekad teko identificirati. Pritom sastavni dio tog lanca nisu samo initelji rizika ve i
initelji zatite (Bliesener, Lsel, 1992.; Ajdukovi, 2000.).
Izmeu navedenih initelja rizika ne samo da postoji interakcija ve i tzv. lanana reakcija. Tako e jedan initelj rizika pridonijeti nastanku ili pojaavanju drugih initelja rizika i
rizinih ponaanja. Pritom, kad govorimo o djeci mladima, to je ranija dob i dulje vrijeme
njihove izloenosti odreenim initeljima rizika te to su ranije poeli oitovati neko rizino ponaanje, to je rizik za tee i dugotrajnije probleme u ponaanju vei.
Dob pojave problema u ponaanju kao putokaz intervencija

Polazei od dobi javljanja rizinog ponaanja, relevantni autori u ovom podruju (npr.
Patterson, Reid, Dishion, 1992.; Moffitt, 1993.; Thornberry, 2005.) razlikuju dvije skupine
mladih: skupinu s ranim javljanjem problema u ponaanju i skupinu s kasnim javljanjem
problema u ponaanju. Iako meu ovim autorima postoje neke manje razlike2, rezultate
njihovih istraivanja moemo kratko prikazati na sljedei nain.
Kod skupine s ranim javljanjem problema u ponaanju initelji rizika povezani su s
obitelji i odgojnim postupcima. Ovi su mladi ve tijekom djetinjstva pokazivali otvorena
2
Vie o tim razlikama moe se nai u tekstu incek i Ajdukovi (2012.).
98
Skupina s kasnim javljanjem problema u ponaanja tijekom djetinjstva se nije razlikovala od vrnjaka, niti je bila evidentirana prije 14 godina zbog krenja zakona. Tijekom
adolescencije poinju se iskazivati prikrivena ponaanja kao to su bjeanje iz kole, uzimanje lakih droga te manje krae. Dok neki autori smatraju da neprihvatljivo ponaanje
ovih mladih moemo povezati s istim initeljima rizika kao kod mladih s ranim javljanjem
problema u ponaanju, samo su ti initelji manje izraeni, neki drugi autori, kao to je npr.
Moffittova (1993.), smatraju da su initelji rizika razliiti, odnosno da je skupina s kasnim
javljanjem slinija mladima koji ne kre zakon te da su kod njih kljuni initelji rizika oni
povezani s osobinama vrnjaka. Thornberry (2005.) navodi da su mladi kod kojih se
problemi u ponaanju javljaju u kasnoj adolescenciji po svojim osobinama rizini, ali su
imali jake initelje zatite (npr. brine roditelje), koji su ih tijekom ranijeg razvoja titili
od drutveno neprihvatljivog ponaanja. Za ovu je skupinu karakteristino vrijeme koje
ti mladi provode bez odgovarajueg nadzora odrasle osobe, zbog ega je mogunost
druenja s vrnjacima rizinog ponaanja vea.
Dakle, s obzirom na interakciju roditeljskih varijabli, varijabli okruenja i osobina djeteta, dob javljanja problema u ponaanju vaan je pokazatelj smjera intervencija. Pritom
moemo razlikovati:
3
Pojmovi otvorena i prikrivena rizina ponaanja odnose se na razlikovanje ponaanja na osnovi toga koliko su ona vidljiva roditeljima. Roditelji lako vide da im se djeca suprotstavljaju, dok se npr. krae u drutvu vrnjaka obino odvijaju u
razdobljima kad roditelji ne nadziru dijete/adolescenta.
99
rizina ponaanja3, kao npr. prkosno ponaanje, agresivno ponaanje i ispade bijesa.
Odrastanjem njihovi problemi postajali su sve sloenijima, a prikriveni oblici rizinog ponaanja (npr. krae) poinju se dogaati ve pred kraj djetinjstva, tj. prije etrnaeste godine ivota. Kako navode Patterson i sur. (1992.), ovakav nepovoljan razvojni slijed kod
mladih s ranim javljanjem problema u ponaanju zapoinje neodgovarajuim odgojnim
postupcima koji nenamjerno potkrjepljuju u djeteta razvoj otvorenih rizinih ponaanja
kao naina da se postigne odreeni cilj. Kako izgleda taj proces uenja neodgovarajueg ponaanja koji je poznat kao mehanizam prisile, u nas je, na osnovi relevantne
literature, opisala incek (2006.). Na poetku roditelj iznosi svoj zahtjev ili oekivanje
od djeteta u obliku prigovora ili ogranienja. Dijete na to reagira protunapadom vikanjem, raspravljanjem, optuivanjem roditelja i slino. Da bi smirio dijete, roditelj odustaje
od svoga zahtjeva, to dovodi do toga da dijete prestaje s agresivnim ponaanjem. Iz
uestalog ponavljanja ovakvog obrasca interakcije proizlaze dvije stvari dijete ui da
se agresivnim ponaanjem moe postii eljeni cilj te takav obrazac ponaanja poinje
iskazivati i izvan obiteljskog okruenja. Posljedice su toga dvojake. S jedne strane, ta
djeca ne razvijaju odgovarajue socijalne vjetine. S druge strane, zbog obiljeja njihova
ponaanja odbacuju ih nerizini vrnjaci, a prihvaaju rizini vrnjaci, ije drutvo podrava odravanje starih u djetinjstvu steenih otvorenih rizinih ponaanja, ali i prihvaanje
novih oblika drutveno neprihvatljivog ponaanja.
1. Rane poinitelje krenja normi i propisa

Njihovi su problemi poeli prije adolescencije. Uglavnom je rije o djeci koja dolaze
iz nasilnih, rizinih obitelji u kojima je ponaanje roditelja dugo ugroavalo razvoj
djece. Kod njih su kljuni odnosi u obitelji.
Za ovu skupinu je vana i povijest agresivnog i nasilnog ponaanja u djetinjstvu,
hiperaktivnost, odnosno ADHD sindrom (poremeaji pozornosti, impulzivnost), nie
postignue na testovima kognitivnih sposobnosti.
2. Kasne poinitelje krenja normi i propisa
Problemi u ponaanju prvi se put javljaju u razdoblju adolescencije, tj. nakon etrnaeste godine. Nisu dotad oitovali znakove psihosocijalnih potekoa i nisu zamijeeni
ozbiljni problemi u funkcioniranju obitelji. U pravilu ne ulaze u ozbiljne sukobe sa
zakonom.
Najee su poinitelji lakih, nenasilnih delikata, koje ine u skupini vrnjaka.
Istraivanja su pokazala da je najee rije o onim mladima koje roditelji u razdoblju
adolescencije nisu dovoljno nadzirali i iji roditelji nisu djelotvorni u discipliniranju.
Razvoj ovih mladih tijekom djetinjstva nije odreen mehanizmom prisile. Njihovi roditelji imaju primjerenije oblike roditeljskih ponaanja manje su agresivni u komunikaciji s djecom, vie potkrjepljuju i razvijaju socijalne vjetine svoje djece.
Ovi mladi postiu bolji akademski uspjeh i imaju razvijenije socijalne vjetine. To
poveava vjerojatnost prilagodbe radnim obavezama u mladoj odrasloj dobi kao i
vjerojatnost okonavanja drutveno neprihvatljivog ponaanja takvih mladih po svretku adolescencije.
U ranoj adolescenciji smanjuje se nadzor roditelja u ovoj skupini mladih (bilo zbog
negativnih ivotnih dogaaja, koje doive njihovi roditelji, kao to su razvod, nezaposlenost, ovisnost ili bolest ili zbog stajalita roditelja da vie nije potreban toliki
nadzor).
Tada se ovi mladi poinju vie druiti s vrnjacima drutveno neprihvatljivog ponaanja, to omoguuje da initelji rizika povezani s rizinim vrnjacima djeluju.
Cilj ovih i slinih modela objanjenja problema u ponaanju djece i mladih jest planiranje
djelotvorne prevencije i uspjenog tretmana. I u jednom i u drugom aspektu kljuno je
osigurati strune intervencije koje e na pravi nain voditi rauna o potrebama i resursima djeteta odnosno mlade osobe, ali i njihovih roditelja odnosno obiteljskog okruenja,
koje je neposredni kontekst razvoja mlade osobe.
Intervencije namijenjene promjeni ponaanja roditelja

Polazei od prethodnog odlomka neupitno je da je, to je dob u kojoj dijete oituje probleme u ponaanju nia i to je tih problema vie, to je potreba promjene roditeljskog
100
O podudarnosti i povezanosti razine rizika obitelji i razine rizika djeteta pisala sam u tekstovima posveenima nadzoru nad izvravanjem roditeljske skrbi (NIRS), koji je najsloenija obiteljskopravna intervencija u obitelji prije izdvajanja djeteta iz obitelji (Ajdukovi, 2006.; Ajdukovi, 2008.). Pritom su kao karakteristike visokorizinih obitelji analizirani
nepovoljna sociodemografska obiljeja, slabe roditeljske kompetencije, slabe socijalne
interakcije u zajednici, kronini psihosocijalni stresori, psihosocijalni rizici koji nadilaze
resurse obitelji, npr. ovisnost nekog lana obitelji, stalna nezaposlenost, nasilje u obitelji,
kronine tekoe u odgoju djece te djeca koja oituju poremeaje u ponaanju, zbog
ega je mogue izdvajanje iz obitelji.
Iako nije primarno planirana kao intervencija u obitelji u kojoj djeca oituju probleme u
ponaanju, zbog nedostatka ireg raspona intervencija, NIRS se na temelju Obiteljskog
zakona izrie roditeljima u sluajevima kada je dijete mlae od 14 godina poinitelj kaznenih djela ili sluajevima kada dijete u dobi do 18 godina oituje ozbiljnije probleme u
ponaanju koji ne predstavljaju krenje zakona. Kada je rije o djeci starijoj od 14 godina
odnosno maloljetnicima koji su prekrili zakonske norme na temelju Zakona o sudovima
za mlade, izrie se PBIN (pojaana briga i nadzor), koji je po kriterijima izricanja i strukturi provoenja svojevrstan ekvivalent NIRS-u.
Polazei od intervencijskog spektra, NIRS je s jedne strane i tzv. rana intervencija, ali je s
druge strane i najintenzivnija obiteljskopravna mjera prije izdvajanja djece i mladih iz obitelji koji oituju ozbiljnije probleme u ponaanju. Opravdano je pitanje koliko se strunjaci
u sustavu socijalne skrbi snalaze u tom irokom rasponu potekoa i problema djece i
roditelja koje bi trebala pokriti ova mjera? Jelavi (2008., str. 144) navodi kako ova
mjera, iako ima dobar potencijal, ne osigurava uinkovitu zatitu i pomo u situacijama
kada su propusti roditelja takvi da se uinak ne moe postii uobiajenom provedbom
4
Izvrstan prikaz etiriju pristupa koji se primjenjuju u svijetu u radu s visokorizinim obiteljima u obiteljskom domu dala je
I. Maurovi (2010.). To su programi Obitelji na prvom mjestu, Multisistemski tretman, Integrativni tretman obitelji i drugih
sustava i Tretman usmjeren na obitelj. Odabrala ih je na osnovi dokazane uinkovitosti, primjene u razliitim sredinama,
dugogodinjeg provoenja i potencijalne vanosti. Bez obzira na odreene razlike, ovim programima zajedniko je (1) da
su korisnici visokorizine obitelji s visokorizinom djecom/mladima, odnosno djecom i mladima s problemima u ponaanju, (2) da su usmjereni na osnaivanje i osposobljavanje obitelji za adekvatno funkcioniranje i poboljavanje ponaanja
djece/mladih, (3) da su vremenski ogranienog trajanja, pretpostavljaju vrlo aktivno ukljuivanje djeteta, obitelj i zajednicu te neprestano evaluiraju svoj uinak, te (4) da su utemeljeni na vrlo dobrim teorijama, u pravilu na opoj teoriji sustava,
teoriji socijalne ekologije, teoriji socijalnog uenja i spoznajama modela kriznih intervencija (Maurovi, 2010., str. 433).
101
ponaanja nunija i uloga obitelji u tretmanu vea. S obzirom na to da je meu initeljima

okruenja obitelj najvanija i najblia djetetu, u svijetu su razvijeni razliiti modeli intervencija koje su usmjerene na cijelu obitelj, a u aritu imaju djecu i mlade u riziku ili s razvijenim poremeajima u ponaanju4. Intervencije koje ukljuuju cijelu obitelj uinkovitije su
od onih koje se poduzimaju iskljuivo s djecom odnosno mladima ili roditeljima. No jo je
vanije da intervencije koje u sredite stavljaju iskljuivo dijete, bez ukljuivanja roditelja
ili obitelji, mogu imati i negativan uinak na obiteljsko funkcioniranje (Feri, 2002.).
nadzora, tj. obilascima i provjerom. Te su potekoe posebno uoljive u sluajevima kad

se nadzor izrie roditeljima djece s tekoama u ponaanju i kad je potrebno osigurati
intenzivniji tretman. No pokazalo se da postoje i brojne potekoe u provoenju PBIN-a
na koje je uputio Kovai (2004.). To su izostanak multidisciplinarnog pristupa zbog nedostatka strunih djelatnika, nepotivanje zakonskih rokova, nedovoljna individualizacija
programa rada, neprovoenje kontinuirane edukacije voditelja. Takoer se pokazao upitnim nain ukljuivanja obitelji u planiranje i provoenje ove mjere.
Roditelji dobrovoljni ili nedobrovoljni akteri procesa promjene problema u

ponaanju djeteta
Kada je rije o djeci i mladima s problemima u ponaanju i u sukobu sa zakonom, otvoreno je pitanje u kojoj su mjeri roditelji dobrovoljni, poludobrovoljni ili nedobrovoljni korisnici usluga koje bi im sustav socijalne skrbi trebao omoguiti kao dio intervencija namijenjenih promjeni ponaanja djece i mladih, NIRS ili PBN. Polazei od transteorijskog
modela promjene (Prochaska, DiClemente, 1983.; 1986.)5 te uloge roditelja u ivotu djece, pa tako i one adolescentske dobi, kljuno je procijeniti u kojoj su fazi spremnosti na
promjenu i roditelji6, a ne samo dijete odnosno mlada osoba. Naime, iskustvo pokazuje
da se roditelji koji dolaze u centar za socijalnu skrb zbog problema u ponaanju i sukoba
sa zakonom svog djeteta, neovisno o tome je li okvir suradnje PBIN ili NIRS, esto kreu
od pozicije da su za probleme krivi drugi, oekuju da strunjaci srede situaciju i ne
razmiljaju ozbiljno o svojoj promjeni. S druge strane, pristup sustava socijalne skrbi je
takav da se u pravilu obraaju roditeljima kao osobama koje su spremne na suradnju i na
osobnu promjenu koja je potrebna za promjenu obiteljskih odnosa nunih za promjenu
ponaanja djeteta te koje za to imaju potrebne osobne i okolinske resurse (primjer 1. u
tekstu koji slijedi). Kada je rije o PBIN-u, esto se uje i stajalite strunjaka da je PBIN
mjera izreena maloljetniku te da on/ona trebaju biti u sreditu, a ne roditelji (primjer 3. u
tekstu koji slijedi). Niti jedna od ovih pozicija ne osigurava uspjean rad te je odgovarajue motiviranje i ukljuivanje roditelja u intervencije nuno.
Ovisno o tome je li rije o mladima s tzv. ranim ili kasnim poetkom problema u ponaanju, nuno je procijeniti podruje u kojemu je promjena roditelja nuna te da se uz
individualizirani plan promjene ponaanja djeteta odnosno mlade osobe (ili kao njegov
sastavni dio) provede procjena i plan promjene ponaanja roditelja. Pritom treba najprije
procijeniti u kojoj se fazi spremnosti na promjenu nalazi svaki od roditelja te tome prilagoditi intervencije usmjerene roditeljima. Za to je vano da strunjaci u sustavu socijalne
5
Transteorijski model promjene danas se u svijetu mnogo primjenjuje u radu s nasilnim mladima, poiniteljima nasilja u
obitelji, mladim poiniteljima kaznenih djela i roditeljima koji su nasilni prema djeci.
Vie o stupnjevima promjene roditelja u skrbi za djecu pogledati u Sladovi Franz (2008.)
102
Bez obzira na to kako se atribuiraju problemi u ponaanju djece i mladih, obitelji u kojima
djeca oituju rizina ponaanja, tekoe i poremeaje u ponaanju jesu rizine. Ponovo
napominjem da je aktivna uloga roditelja vana u svim djelotvornim pristupima u radu,
o emu pie I. Maurovi (2010.). Tako se npr. od devet naela Multisistemskog tretmana
ak etiri neposredno odnose na rad s obitelji. Konkretno, navodi se da je (1) u tretmanu naglasak na pozitivnom i uporabi snaga svakog sustava kojemu dijete/mlada osoba
pripada (obiteljski, kolski, vrnjaki) kao pokretaa promjene, (2) da se intervencijama
nastoji potaknuti odgovorno ponaanje lanova obitelji, (3) da intervencije zahtijevaju
dnevni i tjedni angaman lanova obitelji, (4) da su intervencije usmjerene na aspekte
obiteljskih odnosa/socijalne ekologije koji su povezani s identificiranim problemima i pridonose problemima u ponaanju.
Polazei od koncepta individualnog planiranja promjene (Ajdukovi, Urbanc, 2009.), za
uspjeh ovakvoga tretmanskog programa vaan je pomak uloge roditelja od nedobrovoljnoga ili poludobrovoljnoga ka dobrovoljnom sudioniku. Uloga je strunjaka da potaknu
taj proces i grade suradniki odnos8.
Primjeri iz prakse
1. Poinitelj kaznenog djela (13 godina)
Uenik 7. razreda; tjedan dana nakon to se opio u prostorijama kole, poinio je kazneno djelo krae. Obitelj ivi u looj financijskoj i prosjenoj stambenoj situaciji. Suradnja
roditelja sa kolom je minimalna, iako je dijete ve dulje vrijeme sklono problematinom
ponaanju. Majka navodi da je nakon situacije opijanja u koli bila ljuta i da je djeaku
opalila amar.
Na temelju, lanka 108. stavka 2. i lanka 109. Obiteljskog zakona Centar za socijalnu
skrb upozorio je na pogreke i propuste u skrbi i odgoju maloljetnog djeteta. Kako bi
ispravili pogreke i propuste, od roditelja se oekuje da surauju sa kolom i redovito
prate odgojno obrazovni proces, redovito odlaze na informacije u kolu, potiu dijete
u savladavanju kolskoga gradiva, svojim odgojnim postupcima djeluju na uspostavu
samokontrole ponaanja sina u koli i izvan nje, potiu na nenasilno rjeavanje sukoba
s vrnjacima i potivanje autoriteta.
7
Vie o motivirajuem razgovoru moe se nai u knjizi iak, A., Vizek Vidovi, V., Ajdukovi, M. (2012.). Interpersonalna
komunikacija u profesionalnom kontekstu, Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
O naelima uspostave suradnikog odnosa moe se proitati u knjizi G. ainovi Vogrini i sur. (2007.).
103
skrbi, osim to poznaju transteorijski model promjene, ovladaju i nekim novim komunikacijskim vjetinama koje e olakati taj proces. Jedan od takvih pristupa je tzv. motivirajui razgovor7.
2. Poinitelj kaznenog djela (16 godina)

Izreena odgojna mjera PBIN-a nakon poinjenih est kaznenih djela u sudionitvu s
mlaim punoljetnikom.
Program mjere ukljuuje: jaanje obiteljske komunikacije i zajednitva, razvijanje i
odravanje snaga u obitelji, mijenjanje nekih odgojnih stavova i postupaka roditelja u
odnosu na maloljetnika, suradnju maloljetnika i roditelja s voditeljem odgojne mjere
redovitim kontaktima jednom tjedno (maloljetnika) i jednom mjeseno (roditelji), razvijanje i odravanje pozitivne obiteljske atmosfere.
3. Poinitelj KD (18 godina)
Nanio teke tjelesne ozljede drugoj osobi nekoliko dana prije 18. roendana. Izreena
odgojna mjera PBIN-a.
U programu mjere se navodi da:
treba uspostaviti zadovoljavajuu suradnju s voditeljem mjere radi izvravanja zadatka programa mjere
treba tjedno izraivati plan provoenja slobodnog vremena u korisnim aktivnostima
treba ostvarivati pozitivne socijalne kontakte i izbjegavati sukobe ili konzumiranje
alkohola uz rad
ne smije izbjegavati kontakt s ocem, iako se u njemu razoarao, ve nastojati postupno izgraditi novi odnos obostranog prihvaanja i barem djelominog povjerenja, jer
e to u daljnjem ivotu utjecati i na njega samog
treba kontaktirati sa sestrom koja ivi s ocem te ne smije propustiti da u tjednu s njom
ne stupi u kontakt.
Polazei od naela izrade individualnog plana promjene (IPP) koji ine openite smjernice za rad s korisnicima sustava socijalne skrbi neovisno o specifinim potrebama i
problema koje imaju (Ajdukovi, Urbanc, 2009.), ovi primjeri potiu niz pitanja. Neka od
njih su sljedea:
Kako su doneseni navedeni planovi rada? Na koji je nain bilo ukljueno dijete odnosno mlada osoba kao korisnik? Gdje se vidi njegov glas? A glas njegove obitelj
odnosno roditelja?
Za koga sve treba raditi IPP? Za dijete? Za roditelje? Za obitelj? Kako uskladiti proces
promjene roditelja i djece?
Kako ciljano pristupati roditeljima djece s tzv. ranim i kasnim javljanjem problema u
ponaanju?
104
to moemo jo uoiti iz primjera? Kao prvo, neovisno o dobi poinitelja kaznenog djela
roditelji/obitelj imaju vanu ulogu u oekivanoj promjeni ponaanja. Usto moemo uoiti
da, kada je rije o NIRS-u, uope se ne navodi to je to to bi dijete trebalo promijeniti.
S druge strane, kada je rije o PBIN-u, znatno je vee teite na promjeni ponaanja
mlade osobe, a promjena ponaanja roditelja koji trebaju podravati tu promjenu podrazumijeva se. Ovakav pristup, koji ne ukljuuje cijeli obiteljski sistem, jednostavno nije ni
empirijski i teorijski odriv.
Rad na osnaivanju obitelji

Kako pokazuju brojna meunarodna (npr. Resnick, 2000.; Reese i sur., 2000.), ali i domaa istraivanja (Feri lehan, 2008.), rad na osnaivanju roditelja kljuan je u djelotvornoj
prevenciji i tretmanu problema u ponaanju djece i mladih. Academy for Children and
Families (2011.) navodi da je potrebno razvijati i osnaivati sljedeih pet zatitnih initelja
obitelji. To su:
1. Privrenost. Razvoj bliskih veza pomae roditeljima da bolje razumiju djecu i komuniciraju s njima te da bolje reagiraju.
2. Znanje o roditeljstvu. Roditelji znaju to je primjereno ponaanje u odreenoj dobi
djeteta i u skladu s tim imaju oekivanja prema djetetu koja e mu pomoi da ostvari
svoje pune potencijale.
3. Otpornost roditelja. Prepoznavanje znakova stresa i unaprjeivanje vjetina rjeavanja
problema moe poveati kapacitet suoavanja s nedaama.
4. Socijalne veze. Roditelji sa irokom mreom obitelji, prijatelja i susjeda imaju bolju
podrku.
5. Konkretna podrka i pomo. Osiguravanje pristupa financijskim oblicima pomoi i
drugim resursima i uslugama koje mogu pomoi obitelji da se bolje zadovolje osnovne
potrebe obitelji i njihova uloga kao roditelja.
No kako bismo ova podruja mogli operacionalizirati kao ciljeve rada s roditeljima, potrebno je najprije uspostaviti suradniki odnos s roditeljima (ainovi Vogrini i sur.,
2007.). Pritom je sutinska zainteresiranosti strunjaka za roditelja vana i u postupku
105
Na osnovi naela IPP-a za to bi u ovim primjerima trebao biti na odnosnoj i sadrajnoj

razini odgovoran strunjak, a za to dijete odnosno mlada osoba kao korisnik odnosno
njegova obitelj/roditelji?
Je li odgovornost samo mlade osobe kao korisnika (u sluajevima PBIN-a) ili obitelji
odnosno roditelja (u sluajevima NIRS-a) da uspostave suradnju s voditeljem mjere ili/i
kolom ili je to odgovornosti i jednih i drugih?
Kako se nositi i s djecom i roditeljima kao nedobrovoljnim ili pseudodobrovoljnim korisnicima usluga socijalne skrbi?
procjenjivanja i u postupku planiranja intervencija. Tu sutinsku zainteresiranost strunjaka i uspostavu odnosa mogu olakati pitanja kao npr.:
to vam je vano kao roditelju? Pomozite mi da razumijem zbog ega vam je to vano?
to vas brine u ovoj situaciji? Ima li neto to drugi ne razumiju o vaoj situaciji?
Kako se snalazite u aktualnim ivotnim okolnostima?
Kolika se koliina stresnih dogaaja nagomilala u obitelji u proteklih 12 ili 24 mjeseca? ivi
li dijete u vrlo tekim uvjetima?
Kako vi doivljavate i objanjavate djetetove potekoe?
Koje odgojne postupke primjenjujete? Kad ste posljednji put kaznili ili nagradili dijete i
zbog ega? to ste promijenili u odgoju s odrastanjem djeteta?
S obzirom na to da su u ve spomenutoj knjizi Pravo djeteta na ivot u obitelji (Ajdukovi,
Radoaj, 2008.) detaljno opisane smjernice za izradu programa i plana rada s roditeljima
koje se mogu primjenjivati ne samo u NIRS-u ve i u PBIN-u, u ovom u tekstu ilustrirali
kako odgovore na prethodno navedena pitanja moemo upotrijebiti za neposredne intervencije u podruju stresa. Empirijski je utvreno da viestruki ivotni stresori i povremene krize kao npr. povijest nasilja u obitelji, zdravstveni problemi, partnerski problemi,
financijski stresori kao nezaposlenost, siromatvo, stambeni problemi mogu smanjiti kapacitet roditelja da se nosi djelotvorno s tipinim svakodnevnim stresorima vezanima uz
odgoj djece (npr. Lee, Lee, August, 2011.). U neposrednom radu roditelje treba najprije
upoznati s uzrocima i uincima stresa. Konkretno, treba ih psihoedukacijom upoznati (1)
s nainom na koji dolazi do stresa i kriza, ukljuujui uinak malih stvari koje se kumuliraju, (2) s nainima prepoznavanja stresa i njegove okidae, (3) s tim kako stres utjee na
zdravlje i suoavanje, (4) s tim kako stres utjee na roditeljstvo, brak i obiteljski ivot. No
to nije dovoljno. Potrebno je pomoi im da pronau za sebe realistine i odrive naine
razvijanja otpornosti na stres. To ukljuuje rad s roditeljima na sljedeim pitanjima: (1)
kako prevenirati stres planirajui unaprijed, anticipirajui tekoe i osiguravajui resurse,
(2) kako postupati i minimalizirati svakodnevni stres, (3) kako prepoznati i ukljuiti resurse i mogue izvore podrke iz ire obitelji, prijatelja i drugih usluga u zajednici ukljuujui
vjerske zajednice, (4) kako voditi obitelj, (5) kako olakati djelotvorno komuniciranje o
potrebama i brigama, podjeli odgovornosti, upravljanju sredstvima i slino? No pritom je
vano imati na umu da, ako sustavi pomoi ne osiguraju konkretnu podrku i pomo, pristupom financijskim oblicima pomoi i drugim resursima i uslugama koje mogu pomoi
obitelji da se bolje zadovolje osnovne potrebe obitelji i njihova uloga kao roditelja, rad na
upravljanju stresom nee biti dovoljan.
Zakljuak
Roditelji i tijekom adolescencije imaju vanu ulogu u ivotu djece. Iako je uloga vrnjaka
sve vea, o roditeljima jo uvijek u velikoj mjeri ovisi zadovoljavanje niza vanih potreba
106
Mjerama socijalne politike i razliitim programima drutvo je duno pomagati obitelji u

pruanju skrbi i osiguranju dobrobiti djece ovisno o njihovim specifinim potrebama i
predispozicijama. No, ako djeca ponu oitovati probleme u ponaanju, potrebno je osigurati strune intervencije u kojima se tretman usmjeren djeci ispreplie s podrkom
i planiranom promjenom naina roditeljstva. Takve intervencije usmjerene na roditelje
djece koja oituju probleme u ponaanju tim su vanije jer se velik dio tih roditelja zbog
nedostatka osobnih i okolinskih resursa te visoke izloenosti ivotnom stresu povukao
ili/i odustao od svoje roditeljske uloge. Stoga je iz niza razloga (ekonomskih, socijalnih,
no prije svega onih koji se odnose na dobrobit djeteta) nuno to prije uvesti promjenu
paradigme rada s roditeljima djece koja oituju probleme u ponaanju i uvesti sveobuhvatne programe koji e paralelno osiguravati promjenu i osnaivanje obitelji/roditelja i
njihove djece.
Literatura
Academy for Children and Families (2011.), Strengthening families and communities,
Resource Guide, Washington, DC. www.childwelfare.gov/pubs/guide 2011/guide.pdf;
Posjeeno 20. travnja 2012.
Ajdukovi, M. (2000.), Ekoloki multidimenzionalni pristup sagledavanju initelja rizika
i zatite u razvoju poremeaja u ponaanju djece i mladei, u: Bai, J., Jankovi, J.
(ur.), Rizini i zatitni imbenici razvoja poremeaja u ponaanju djece i mladei,
Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i
mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju, Zagreb
Ajdukovi, M. (2006.), Rane intervencije kao podrka roditeljima pod socijalnim rizicima, Dijete i drutvo, 8 (1), str. 35-61.
Ajdukovi, M. (2008.), Rane intervencije i ostale intervencije u zajednici kao podrka roditeljima pod rizicima, u: Ajdukovi, M., Radoaj, T. (ur.), Pravo djeteta na ivot u obitelji,
Ured UNICEF-a za Hrvatsku, Zagreb, str. 55-91.
Ajdukovi, M., Ruevi, S., incek, D. (2008.), Istraivanje rasprostranjenosti rizinog
i delinkventnog ponaanja djece i mladih u urbanim sredinama dodatni poticaj za
prevenciju, Dijete i drutvo, 10 (1/2), str. 27-47.
Ajdukovi, M., Urbanc, K. (2009.), Integrirajui pristup u socijalnom radu kao kontekst
razumijevanja individualnog plana skrbi, Ljetopis socijalnog rada, 16 (3), str. 505-535.
107
adolescenata i odnos s roditeljima jo uvijek je najdue i najvanije adolescentovo ivotno

iskustvo. No, ako je proces socijalizacije bio manjkav i ako u djetinjstvu nije bila uspostavljena vrsta veza izmeu roditelja i djece, adolescentova poveana neovisnost, umjesto
da dovede do vee odgovornosti i samopouzdanja, moe dovesti do niza problema u
ponaanju, pa i krenja zakonskih normi.
Ajdukovi, M. Radoaj, T. (ur.), Pravo djeteta na ivot u obitelji, Ured UNICEF-a za Hrvatsku, Zagreb
Bliesener, T., Lsel, F. (1992.), Resilience in juveniles with high risk of delinquency, u:
Loesel, F., Bender, D., Bliesner, T. (ur.), Psychology and law: International perspective,
De Gruyter, Berlin, New York, str. 62-75.
ainovi Vogrini, G., Kobal, L., Mel, N., Moina, M. (2007.), Uspostavljanje suradnog odnosa i osobnog kontakta u socijalnom radu, Pravni fakultet, Biblioteka socijalnog rada, Zagreb
Feri, M. (2002.), Preventivne intervencije usmjerene prema obitelji pregled programa, Kriminologija i socijalna integracija, 10 (1), str. 1-11.
Feri lehan, M. (2008.), Rizini i zatitni imbenici u obiteljskom okruenju: razlike u
procjeni mladih i njihovih roditelja, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, 44(1),
str. 15-26.
Farrington, D. P. (2003.), Developmental and life-course criminology: Key theoretical
and empirical issues The 2002 Sutherland award address, Criminology, 41 (2), str.
221-255.
Jelavi, M. (2008.), Regulativa i praksa u provoenju nadzora nad izvravanjem roditeljske skrbi, u: Ajdukovi, M., Radoaj, T. (ur.), Pravo djeteta na ivot u obitelji, UNICEF,
Zagreb, str. 125-145.
Kovai, Z. (2004.), Uvjeti, okolnosti i mogunosti unaprjeenja provoenja odgojne
mjere pojaane brige i nadzora u sustavu socijalne skrbi, Ljetopis Studijskog centra
socijalnog rada, 11 (1), str. 63-85.
Koller-Trbovi, N., iak, A., Jeud, I. (2010.), Prijedlog standarda definiranja, utvrivanja i praenja poremeaja u ponaanju djece i mladih
Lee, C. Y., S., Lee, J., August, G. J. (2011.), Family stress, parental depressive symptoms, parenting practice, and childrens externalizing problem behaviors: Underlying
processes, Family Relationship, 60, str. 476-490.
Lsel, F. (2002.), Risk/need assesment and prevention of antisocial development in
young peope: Basic issues from perspective of cautionary optimism, u: Corrado, R. R.,
Roesch, R., Hart, S. D., Gierowski, J. K. (ur.), Multi-problem violent youth, IOS Press,
Amsterdam, str. 35-56.
Maurovi, I. (2010.), Intervencije u obiteljskom okruenju: mogunost prevencije izdvajanja djece i mladih rizinog ponaanja iz obitelji, Ljetopis socijalnog rada, 17 (3).
Moffitt, T. E. (1993.), Adolescence-limited and life-course-persistent antisocial behavior:
A developmental taxonomy, Psychological Review, 100 (4), str. 674-701.
Patterson, G. R., Reid, J. B, Dishion, T. J. (1992.), Antisocial Boys, Oregon Social Learning Center, Eugene, Oregon
Prochaska, J. Q., DiClemente, C. C. (1983.), Stages and Processes of Self-Change of
Smoking: Toward An Integrative Model of Change, Journal of Consulting and Clinical
108
109
Psychology, 51 (3), str. 390-395.

Prochaska, J. Q., DiClemente, C. C. (1986.), Toward a comprehensive model of change. (U): Miller W. R., Heather N. (ur.), Treating addictive behaviors: Processes of change. New York: Plenum Press. pp. 3-27
Reese, L. E., Vera, E. M., Simon, T. R., Ikeda, R. M. (2000.), The role of families and
care givers as risk and protective factors in preventing youth violence, Clinical Child
and Family Psychology Review , 3 (1), str. 61-77.
Resnick, M. (2000.), Resilience and protective factors in the lives of adolescents, Journal of Adolescent Health, 27, str. 1-2.
Sladovi Franz, B. (2008.), Sveobuhvatno obiteljsko procjenjivanja u socijalnoj skrbi za
djecu, u: Ajdukovi, M., Radoaj, T. (ur.), Pravo djeteta na ivot u obitelji,Ured UNICEF-a
za Hrvatsku, Zagreb, str. 93-121.
incek, D. (2007.), Doprinos teorije prisile razumijevanju delinkventnog ponaanja mladih, Ljetopis socijalnog rada, 14 (1), str. 119-141.
incek, D. i Ajdukovi, M. (2012.), Doprinos initelja rizika razliitim oblicima drutveno
neprihvatljivog ponaanja mladia, Psihologijske teme, 21 (1), str. 1-28.
Thornberry, T. P. (2005.), Explaining multiple patterns of offending across the life-course and across generations, The ANNALS of American Academy of Political and Social
Science, 602, str. 156-195.
UN (1990.), Smjernice za prevenciju maloljetnike delinkvencije (Rijadske smjernice),
Glavna skuptina UN-a A/RES/45/112; 64. plenarna sjednica, 14. prosinca 1990.
iak, A., Vizek Vidovi, V., Ajdukovi, M. (2012.), Interpersonalna komunikacija u profesionalnom kontekstu,Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
110
ZATITA PRAVA I INTERESA DJECE

U SUSTAVIMA SOCIJALNE SKRBI I
ZATITE MENTALNOG ZDRAVLJA
111
112
ZATITA DOBROBITI DJECE S

POREMEAJIMA U PONAANJU
Saetak
Sustav socijalne skrbi unazad desetak godina optereen je brojnim tekoama, koje se osobito odnose na izostanak jasnoga konceptualnog okvira zatite i unaprjeenja prakse u radu s
pojedinom skupinom korisnika. To se u velikoj mjeri odrazilo i na podruje zatite djece s poremeajima u ponaanju u domovima za odgoj djece i mladei i odgojnim domovima. Vano je
naglasiti da su strunjaci s neposrednim iskustvom u radu s djecom i mladima s poremeajima
u ponaanju bezbroj puta upuivali na nunost razvoja obuhvatne prevencijske strategije u podruju zatite djece i mladei s poremeajima u ponaanju te na potrebu provoenja sustavnih
analiza i istraivanja povezanih s karakteristikama i potrebama populacije i obiljejima intervencija prema djeci i mladima s poremeajima u ponaanju (kao i meusobnu usklaenost potreba
i vrste intervencija), a sve to radi ostvarenja uvjeta za unaprjeenje tretmana djece i mladih s
poremeajima u ponaanju, kao i izvrenja sudskih odgojnih mjera.
Cilj je ovog rada dati pregled postojee prakse, odnosno profesionalnog pristupa prema djeci
i mladei s poremeajima u ponaanju s aspekta strunjaka doma za odgoj djece i mladei te
naznaiti mogui smjer razvoja razliito ciljanih prevencijskih aktivnosti kao i provedbe diferencijacije tretmana djece i mladih s poremeajima u ponaanju.
Zakljuna razmatranja afirmiraju obuhvatni pristup vidljiv u konceptu intervencijskoga kontinuuma (kontinuuma rizika/potreba, kontinuuma populacije, kontinuuma intervencija i kontinuuma
programa), kao temeljnu orijentaciju u procesu unaprjeenja funkcioniranja domova za djecu i
mlade s poremeajima u ponaanju te zatite dobrobiti ove populacije.
1. Uvod
U razdoblju od prethodnih desetak godina sustav socijalne skrbi openito biljei niz
tekoa. Unutar tog sustava, iz kuta strunjaka domova za djecu s poremeajima u
ponaanju, kvaliteta skrbi i poduzimanja primjerenih intervencija prema djeci u stanju je koje implicira zabrinutost. Uzroci i mogui naini prevladavanja takvog stanja
vrlo su sloeni i odnose se na sve sastavnice zbrinjavanja djece. Do unazad dvije
godine, nije bilo mogue nedvojbeno odgovoriti na pitanje postoji li na razini Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi analiza prilika u domovima i shodno tome precizno
strukturirana strategija za osmiljavanje i implementaciju intervencija i reforme sustava
* dipl. defektolog soc. pedagog., voditeljica Odjela dijagnostike, prihvata i tretmana, Dom za odgoj djece i mladei u Zagrebu
113
ZATITA PRAVA I INTERESA DJECE U SUSTAVIMA SOCIJALNE SKRBI I ZATITE MENTALNOG ZDRAVLJA
Dubravka Marui*
skrbi u domovima za djecu i mlade s poremeajima u ponaanju. Do strunih radnika

u samim ustanovama dopirale su informacije o pojavljivanju odreenih aktivnosti, kao
npr. promicanje decentralizacije i deinstitucionalizacije, jaanje sustava udomiteljstva,
nekoliko paralelnih projekata utvrivanja potreba korisnika s ciljem osmiljavanja tretmana, osnivanje metodolokih centara itd. Ove teme same po sebi izvrsne su i dobrodole.
Meutim, neuvezane u strukturu, odnosno u zaokruenu, cjelovitu politiku skrbi o djeci s
poremeajima u ponaanju, najblae reeno, djeluju nerazumljivo.
Strunjaci iz domova nebrojeno puta poticali su i upuivali na nunost razvoja obuhvatne
prevencijske strategije u podruju zatite djece i mladei s poremeajima u ponaanju.
Dugotrajni izostanak smislenog sustava na nacionalnoj razini, rezultirao je nesreenom,
nepovezanom praksom na svim razinama djelovanja (od kola, centara za socijalnu skrb,
sudova za mlade pa do samih domova za djecu i mlade s poremeajima u ponaanju).
O slinim zapaanjima upozoravaju razliita istraivanja. Primjerice, Koller-Trbovi i iak
(2001.) istiu neadekvatnost postojee profesionalne paradigme koja se prepoznaje na
kontinuumu od neizgraenoga profesionalnog pristupa preko nekonzistentnosti, pa do
neefikasnosti u dananjim promijenjenim uvjetima ivota i rada.
No, u posljednje dvije godine izdvaja se nekoliko pozitivnih aktivnosti koje su nagovijestile otvaranje mogunosti za unaprjeenje zatite dobrobiti djece s poremeajima u
ponaanju, kao to su:
donoenje Nacionalne strategije prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih od
2009. do 2012. godine
primjena Master plana deinstitucionalizacije i transformacije ustanova socijalne skrbi za
djecu bez odgovarajue roditeljske skrbi, djecu s tekoama u razvoju, odrasle osobe
s invaliditetom, djecu i mlade s poremeajima u ponaanju i psihiki bolesne odrasle
osobe u sustavu socijalne skrbi u RH od 2010. do 2016. godine
zapoinjanje proceca uvoenja minimalnih standarda kvalitete u ustanovama socijalne
skrbi
zapoeto je provoenje supervizije za manji broj strunih radnika u domovima
donoenje nekolicine novih zakonskih i podzakonskih akata
napredovanje u informatizaciji centara za socijalnu skrb i domova.
Meutim, iz perspektive strunjaka iz domova, procesi promjena vrlo su tromi i nadalje
ostavljaju dojam nepovezanosti i nesustavnosti, bez jasnoga i razumljivoga konceptualnog okvira.
Na osnovi prethodnih napomena, cilj je ovog rada dati pregled postojee prakse, odnosno profesionalnog pristupa prema djeci i mladei s poremeajima u ponaanju kroz
prizmu doma za odgoj djece i mladei te naznaiti mogui smjer razvoja razliito ciljanih
prevencijskih aktivnosti.
114
Podravanje pozitivnoga djejeg razvoja (Bai, Feri, Kraneli, 2001.), odnosno dobrobit djece okosnica je (ili bi trebala biti) svakidanjih napora strunjaka koji se bave
djecom i mladima, tim vie to je rizinija ili ugroenija populacija u pitanju. Konflikt neupitnog kriterija djeje dobrobiti sa stvarnou, naalost, u dnevnoj je praksi sve vidljiviji u
razliitim aspektima. U ovom kratkom osvrtu bit e obuhvaeni kljuni aspekti koji u najveoj mjeri ine i odreuju aktualnu skrb o djeci i mladima s poremeajima u ponaanju.
2.1. Zakonska uporita
Teko je ita rei o kvaliteti realizacije potreba i prava djece s poremeajima u ponaanju
u okvirima domova bez sagledavanja formalno-pravnih uporita za njihovo funkcioniranje, kao i svih elemenata strukture doma.
Ako se krene od hijerarhije zakonskih propisa od opih prema specifinima, moe se
rei da postoje uglavnom dobri opi propisi. Praksa dosljedno rukovoena Konvencijom
o pravima djeteta (Narodne novine, br. 12/1993.), Obiteljskim zakonom (Narodne novine, br. 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 61/2011.) i Zakonom o sudovima
za mlade (Narodne novine, br. 111/1997. i 84/2011.), mogla bi zavrijediti ocjenu dobre, kvalitetne prakse. Izuzetak je nedavno donesen Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne
novine, br. 57/2011.), koji je izazvao burne reakcije strune javnosti, kao i najavljena
nunost njegove promjene. Meutim, velike nedoreenosti i neusklaenosti, a time i golem prostor za nesnalaenje i improvizaciju od strane provoditelja propisa, nalazio se u
podzakonskim aktima i/ili naputcima koji su nerijetko u neskladu s hijerarhijski viim propisima. Primjerice, u Pravilniku o vrsti doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj
djelatnosti, te uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih strunih i drugih djelatnika
doma socijalne skrbi (Narodne novine, br. 101/1999.), (nadalje: Pravilnik o vrsti doma),
navedeno je da se sudska odgojna mjera upuivanja u odgojnu ustanovu izvrava u
domovima za odgoj djece i mladei i odgojnim domovima, a naputkom MZSS iz 2003.
odreuje se razdvajanje sudskih i nesudskih maloljetnika, odnosno onih kojima je
izreena sudska odgojna mjera upuivanja u odgojnu ustanovu i onih za koje to nije sluaj. Rezultat: nastaje ad hoc nova mrea ustanova, koja je u strunom smislu najblae
reeno dvojbena, potpuna pomutnja na svim razinama (CZSS, sudovi, domovi), dezorijentirana domska praksa i udar na kvalitetu tretmana korisnika.
Deset godina kasnije donesen je novi Pravilnik o vrsti doma (Narodne novine, br.
64/2009.), u kojemu je takoer precizno navedeno u kojim se ustanovama izvravaju
sudske odgojne mjere i postupno, ali ne u cijelosti, u ustanovama se primjereno primjenjuju odredbe ovog Pravilnika.
115
2. Neki pokazatelji kvalitete intervencija prema djeci

s poremeajima u ponaanju
Bai i iak (1992.) istiu da definiranje konceptualne razine interventnih mjera zahtijeva
istodobno i usklaeno djelovanje na planu definiranja obiljeja i potreba populacije i na
planu definiranja obiljeja i mogunosti zajednice (strune i drutvene) da na te potrebe
odgovori. S tim povezano, naglaava se, meu ostalim, nunost definiranja mree ustanova, slubi, programa i postupaka, definiranje skupina korisnika te metoda i pristupa
korisnicima (iak, Koller-Trbovi, Lebedina-Manzoni, 2001.). Meutim, situacija pokazuje da znanstveno utemeljene preporuke nisu do danas pronale put i odjek u mjerodavnim institucijama.
U ovom je podruju osim brojnih primjera koji se odnose na postojeu zakonsku infrastrukturu, od prijeke potrebe naglasiti propise, osobito na razini razliitih pravilnika, na
ije se donoenje ekalo i dvadesetak godina. Tako je primjerice, nakon brojnih apela
od strane strunjaka iz prakse, donesen Zakon o izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena djela i prekraje (Narodne novine, br. 153/2009.). Tek nakon dvije
godine ovaj zakon prati odgovarajui podzakonski akt, odnosno Pravilnik o nainu izvravanja odgojnih mjera posebne obveze, upuivanje u disciplinski centar, pojaana briga i nadzor, pojaana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, upuivanje
u odgojnu ustanovu i upuivanje u posebnu odgojnu ustanovu (Narodne novine, br.
141/2011.). Dakle, nakon pravilnika o izvrenju odgojnih mjera iz 1988. i 1989. godine,
ekali smo pune 23 godine na ovaj nedavno doneseni Pravilnik.
2.2. Unutarnji ustroj domova
Nakon zakonskih osnova, radi dobivanja uvida u stanje u domovima, potrebno je sagledati prostorne i kadrovske resurse, karakteristike populacije te suradnju meusobno i s
drugim nadlenim institucijama.
Sve ee se istie da su domovi prekapacitirani, da se dugo eka na slobodno mjesto
u gotovo svim oblicima tretmana i da samih domova nema dovoljno. Dobri poznavatelji
prilika, a to su prije svega sami struni radnici, esto se nee prikloniti takvim ocjenama,
ve uzroke problemima nalaze dublje, slojevitije, suptilnije.
Ako pobrojimo domove za djecu i mlade s poremeajima u ponaanju na nacionalnoj
razini, lako emo zakljuiti da je svaka regija zastupljena sa po jednim ovakvim domom
(Osijek, Zagreb, Karlovac, Pula, Rijeka, Zadar, Split, M. Loinj, Bedekovina, Ivanec, Cres,
Lug). Ono to se u dnevnoj praksi uoava problematinim jest organizacijska struktura
pojedinih domova ili pojedinog tipa doma, razlike u raspoloivim strunim kadrovima i
nemogunost zapoljavanja potrebnog broja strunih radnika, stvarno stanje popunjenosti kapaciteta i diferenciranje populacije prema potrebama, odnosno prema dobi, spolu te obliku i intenzitetu poremeaja u ponaanju i drugih tekoa. Svojedobno su svi
domovi za odgoj djece i mladei (Osijek, Karlovac, Zagreb, Pula, Rijeka, Zadar, Split)
116
Dom za odgoj djece i mladei Zagreb izdvaja se od ostalih domova s razvijenom gotovo
dvadesetpetogodinjom praksom provoenja programa produenog strunog postupka
u osnovnim kolama, koji ima preventivni karakter. Isti su model prije nekoliko godina
preuzeli domovi u Splitu, Rijeci i Puli. S terena, odnosno iz brojnih osnovnih kola postoje
zamolbe za otvaranje grupa poludnevnog boravka u njihovim kolama. No, ve nekoliko
godina nae molbe za proirenje ovog programa Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
(dalje: MZSS) redovito odbija.
U posljednjih desetak godina vidljive su promjene u navedenim ustrojstvima domova na
nain da su neki odjeli u pojedinim domovima jednostavno ukinuti, bez jasnog i razumljivog razloga. Treba rei da ukidanje odreenih odjela ni u kojem sluaju ne znai izostanak potrebe za oblikom tretmana koji su se u njima provodili. Jasno je, kad se jednom
neto ukine, potrebno je ulaganje silnih napora i sredstava da se to ili reaktivira ili da se
osmisli dostojan zamjenski oblik usluge. Ovakve promjene uglavnom nisu popraene
transparentnom argumentacijom od strane nadlenih instanci, a reperkusije su dalekosene. Prije svega ine izravno ugroavanje prava djece i njihove dobrobiti. Ostvarenje
prava na pomo i primjeren tretman, i to pravodoban, struno kompetentan, trebalo bi se
kao podrazumijevajua kategorija vezivati za domove specijalizirane za djecu i mlade s
poremeajima u ponaanju. A s ciljem zatite prava i osiguranja dobrobiti djece s poremeajima u ponaanju, ovi su domovi i osnovani!
Budui da nemamo pisanih izvora o stanju u drugim domovima, informacije dobivamo
komunikacijom u dnevnoj praksi, najee usmeno ili posredno, pisanim putem od suradnika iz centara za socijalnu skrb. Primjerice, prema uputi iz MZSS-a dijagnostiku
obradu i smjetaj domovi provode prema naelu regionalne pripadnosti. Meutim, posljednjih nekoliko godina povean je broj zahtjeva prema dijagnostici u Domu u Zagrebu
ili Domu u Rijeci, pa i prema Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mlade u Zagrebu, kojima,
pak, te ustanove u pravilu ne mogu udovoljiti zbog potkapacitiranosti u prostoru i/ili u
broju raspoloivih strunjaka odnosno timova. Naravno, navedeni problem je plodno
tlo za intenziviranje poremeaja u ponaanju i brojnih prateih rizika u vremenu ekanja
na potrebnu intervenciju.
2.3. Djeca s poremeajima u ponaanju
Pravodobnost intervencija Ovdje je nuno spomenuti neke karakteristike djece i maloljetnika koje se upuuje na dijagnostiku obradu. Analizom dokumentacije koja se prilae uz zahtjeve za dijagnostiku obradu mogue je izdvojiti grupu djece, u pravilu od
117
raspolagali istim tipom organizacijskog ustrojstva, odnosno bili su podijeljeni na odjele:

dijagnostika, produeni struni tretman, prihvatna stanica, domski tretman za ensku i
muku populaciju, disciplinski centar.
11 do 16 godina, kod koje su sve izrazitiji problemi u funkcioniranju prisutni od 3 pa do

ak 5 godina. Kod te skupine djece zapaa se poduzimanje razliitih intervencija koje
se, pak, mogu razvrstati u razliite kategorije kvalitete i primjerenosti: od viestrukog i
neuinkovitog izricanja mjere nadzora nad izvrenjem roditeljske skrbi, preko viestrukih,
opetovanih pokuaja ukljuivanja u savjetovaline ili psihoterapijske tretmane, izricanje
razliitih izvaninstitucionalnih odgojnih mjera ili posebnih obveza, do nekolicine provoenih ambulantnih ili stacionarnih ispitivanja u razliitim ustanovama, nakon kojih ne
uslijede preporueni tretmani. Do prije dvije godine na realizaciju zaprimljenog zahtijeva
za dijagnostiku obradu ekalo se prosjeno dva do tri mjeseca. No, zahvaljujujui pozitivnoj reakciji nadlenog MZSS-a nakon dugotrajnih inicijativa osnovan je i drugi tim te je
dvostruko skraeno vrijeme ekanja na realizaciju zahtjeva i primanje djeteta na dijagnostiku obradu te je gotovo udvostruen broj obraene djece u Domu u Zagrebu u jednoj
godini. Ali nadalje ostaje problem koji djeluje sve tee rjeiv. Naime, kada se i okona
dijagnostika obrada, poseban su problem nemogunost realizacije prijedloga ili oito
neuvaavanje prijedloga proizalih iz obrade.
Osim toga, za odreeni broj djece provodi se smjetaj u dom bez prethodne dijagnostike obrade.
Kumulativni efekt izloenosti rizicima Osim to su, dakle, u te djece prisutni razliiti
oblici i intenzitet poremeaja u ponaanju, dugotrajno nepoduzimanje ili poduzimanje
razliitih mjera bez valjane procjene ili dijagnostike obrade; ili obuhvaanje uzastopnim
dijagnostikim obradama; okolnosti su koje pogoduju razvoju prethodno prisutnih rizika
ili poremeaja u ponaanju. Takvo djelovanje moe se oznaiti kao zaseban, dodatni
rizini initelj, ime se naposljetku postie kumulativni efekt izloenosti razliitim rizicima.
Navedeno je opisano meu najvanijim rizinim initeljima u knjizi A Conceptual Framework and Some Directions for a National Research Program (Coie, J. D. i sur., 1993.).
Djevojice i maloljetnice Poseban je problem tretman populacije djevojica i maloljetnica. U Domu za odgoj djece i mladei Zagreb, kao najveem ovog tipa u RH, ve
vie od 20 godina ne postoji odjel institucionalnog tretmana za djevojke, a potrebe su s
vremenom sve izrazitije. Prije gotovo pet godina zatraeno je od MZSS-a odobrenje za
osnivanje odjela za ensku populaciju, jo uvijek bez ikakvog odgovora. Odgojni dom
Bedekovina bremenit je problemima ve dulje vrijeme, a bilo je i razmiljanja da taj Dom
preraste u jedino i sredinje mjesto za tretman i skrb o enskoj populaciji s poremeajima
u ponaanju. Takva razmiljanja zasluuju ozbiljnu strunu analizu.
S obzirom na sve to potrebno je istaknuti da u ve spomenutom istraivanju iak, KollerTrbovi, Lebedina-Manzoni (2001.) naglaavaju nunost osnaivanja mjesta i uloge detekcije i dijagnosticiranja u sustavu interventnih mjera, to ukljuuje i potrebu za diferencijacijom institucija i programa za djecu i mlade s poremeajima u ponaanju ili u riziku
118
Nasilno ponaanje korisnika U suradnji i kontaktima s kolegama saznajemo za znatan porast broja korisnika agresivnog i nasilnog ponaanja. Navedeno se odnosi i na meuvrnjako nasilje, ali i nasilje djece prema odgajateljima. Ova saznanja iziskuju sloene
intervencije nadlenog ministarstva, ali i drugih nadlenih institucija.
Odgajatelji ne raspolau mehanizmima usmjerenima na samozatitu, kao i na zatitu
maloljetnika od njih samih i moguih posljedica nasilnog ponaanja. Stoga je nuno
osmiljavanje ciljanih edukacija i odgovarajuih mjera zatite sigurnosti, reduciranja rizika i posljedica napada.
Romska populacija U prihvatnim stanicama, osobito u zagrebakom domu, godinama
je isticana nunost rjeavanja specifinih problema skrbi o romskoj populaciji. Primjerice,
u srpnju 2005. napravljena je analiza za petneastero romske djece s podruja izvanzagrebakog centra za socijalnu skrb, koja godinama nisu obuhvaana nikakvom intervencijom, a u prihvatnoj stanici bili su i vie od 50 puta! Zahtjev je 2005. upuen nadlenom
CZSS-u (na znanje Uredu pravobraniteljice za djecu, nadlenoj policijskoj postaji i MZSSu), potkrijepljen brojanim podacima, za poduzimanjem mjera iz njihove nadlenosti. Isti
je zahtjev ponovljen u kolovozu 2006., s obzirom na to da je prethodni proao nezapaeno i bez ikakvog odgovora. Nakon zahtjeva iz 2006. organiziran je sastanak na kojemu su
prisustvovali predstavnici nadlenog CZSS-a i PP urevac, MZSS-a, pravobraniteljica
za djecu i ravnatelj Doma za odgoj djece i mladei Zagreb. Kao rezultat sastanka uslijedili
su zahtjevi te su poetkom 2007. na dijagnostiku obradu primljena tri djeaka. Od ta tri
djeaka samo je jedan smjeten oko godinu dana nakon provedene obrade, a dvojica
tek nakon godinu i pol od obrade, a u meuvremenu su vie puta dovoeni na smjetaj u
prihvatnu stanicu (jedan od njih ukupno ak 85 puta!). U meuvremenu razlozi dovoenja na privremeni smjetaj u prihvatnu stanicu postajali su sve sloenije prirode. Prijanja
skitnja, prosjaenje i sitne krae sada su dopunjeni injenjem razbojstava i vrenjem
kaznenih djela protiv ivota i tijela (teke tjelesne ozljede).
Djeca bez pratnje strani dravljani U nekolicini domova (Osijek, Rijeka, Split, Zagreb i PS CZSS-a Varadin) posebnu populaciju ine djeca bez pratnje strani dravljani. Nebrojeno puta, na razliitim sastancima i strunim skupovima, isticani su osnovni
problemi: izostanak inicijalnoga zdravstvenog pregleda, jezina barijera, nedostupnost
ikakvih anamnestikih podataka (pitanja jesu li rtve zlostavljanja, trgovanja ljudima i sl.,
imaju li i sami delinkventnu prolost), problem utvrivanja dobi (esto je rije o mlaim
punoljetnim osobama). Isticana je potreba sustavnog rjeavanja i donoenja meuresorskog naputka o postupanju (MZSS i MUP), kao i potreba primjerenijega smjetajnog
zbrinjavanja. Uinjeni su odreeni napori, donesen je Protokol o postupanju prema djeci
bez pratnje (2009.) izmeu MZSS-a i MUP-a, ali bez zadovoljavajuih efekata u praksi.
119
i za njihove roditelje.
Djeca s udruenim tekoama (poremeaji u ponaanju i psihike tekoe)

Posebnu pozornost nuno je obratiti ovoj populaciji djece. Dominantno je rije o djeci iz
odgojnih domova koja imaju poremeaje u ponaanju i psihike tekoe. Primjerice, u
Domu u Zagrebu od ukupnog broja maloljetnika, njih oko treinu uzima medikamentoznu terapiju. esto je u njihovu funkcioniranju primjetljiva nasilnost prema drugim tienicima i odgajateljima, izostanak sposobnosti prilagodbe oblicima strunih intervencija
kojima dom raspolae, nemogunost praenja i udovoljenja obrazovnim zahtjevima i
kao krajnji efekti, njihova vlastita nemo i bespomonost odgajatelja da se suoe s problemima koji nadilaze postojee prostorne, kadrovske i strune potencijale. Problemi u
funkcioniranju djece s udruenim tekoama intenziviraju se ve dulji niz godina. Stoga
je nuno, s posebnim naglaskom na hitnost i neodgodivost, sustavno i multidisciplinarno
pristupanje rjeavanju ovog problema. Jedna od potreba u tom je smislu uspostava posebne socijalno-zdravstvene ustanove ili odjela u okviru neke od postojeih ustanova, s
ciljem to vee razine zatite dobrobiti ove populacije djece.
2.4. Struni resursi broj, profil i motivacija strunih radnika
Struni resursi (broj i profil strunih radnika) u domovima ve su dulje vrijeme nezadovoljavajui i ne odgovaraju stvarnim potrebama. Donoenjem novog Pravilnika o vrsti
doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti te uvjetima glede prostora,
opreme i potrebnih strunih i drugih djelatnika doma socijalne skrbi (Narodne novine,
br. 64/2009.), situacija je u manjoj mjeri korigirana nabolje.
Osim broja strunih radnika, vrijedno je osvrnuti se i na struni profil, kao i na motivaciju
strunjaka za zaposlenje u domovima za djecu s poremeajima u ponaanju. Nerijetko,
a osobito u manjim sredinama, na mjestu odgajatelja zaposleni su nestrunjaci, odnosno ne-socijalni pedagozi, ne-socijalni radnici i ne-psiholozi. Mladi strunjaci pak, esto
su demotivirani i neovisno o mjestu gdje se dom nalazi, sve rjee se odluuju zapoeti
svoje karijere u domu (evidentno iz provoenih natjeaja za primanje strunih radnika).
Mogue je bilo uti i od strunih autoriteta izjave da nije vana struka nego kompetencije. Meutim, apsurdno je uope objanjavati da se kompetencije za odreenu struku,
kao to je u naem sluaju tretman djece i mladei s poremeajima u ponaanju, stjeu
na visokoobrazovnim institucijama namijenjenima obrazovanju strunjaka upravo ove
specijalnosti. Desetljeima prisutna fraza, ali i praksa, da odgajatelj moe biti bilo tko
drutvenog smjera tko ima odgovarajue karakteristike linosti ili nagnua za posao
odgajatelja djece s poremeajima u ponaanju, napokon bi se trebala pretvoriti u povijest. Posao odgajatelja djece s poremeajima u ponaanju, znanja i vjetine ne mogu se
uiti u hodu (uenje u hodu i cjeloivotno obrazovanje nisu sinonimi!). I dok e se
eventualno, ili naalost vjerojatno, i nadalje polemizirati o ovoj temi, i dok e zastupnici
120
2.5. Edukacija i supervizija

Godinama ne postoji osmiljeno i plansko struno usavravanje strunih radnika u sustavu socijalne skrbi, a nisu osigurani ni uvjeti za to. Osim propisane obveze postoji
permanentno izraavanje potreba strunih radnika, iniciranih viestruko i od triju strukovnih udruga (socijalnih pedagoga, socijalnih radnika i psihologa), za osiguranjem uvjeta
i sadraja strunog usavravanja. Zakonom je predvien sustav strunog napredovanja
strunih radnika po modelu mentor-savjetnik-vii savjetnik, meutim rijetki su primjeri
primjene ovakve mogunosti motiviranja i nagraivanja strunjaka. Supervizija za strune radnike kao oblik prevencije izgaranja na poslu je osigurana prije oko godinu dana
za manji broj strunjaka. Poznato je koliko je napora i sredstava, znanja, vjetina, emocionalne snage i dobronamjernosti, ovjenosti, tolerancije i fleksibilnosti potrebno za
osiguranje zdravoga psihosocijalnog razvoja svakog djeteta. A koliko je tek svega spomenutog i nespomenutog potrebno u linosti svakog odgajatelja koji radi s populacijom
djece i mladih s poremeajima u ponaanju? Bez ulaganja u humane potencijale ne
treba niti pomiljati na napredak u podruju skrbi o ovoj populaciji.
2.6. Zatvorenost u komunikaciji
Openito reeno, domovi su zatvoreni prema vanjskom svijetu. Rijetko kada se istiu
primjeri pozitivne prakse. Uglavnom, ako se u javnosti ili u medijima govori o domovima,
onda je to u sluaju ekscesa, nakon ega se, komunikacijski gledano, domovi jo vie
zatvaraju, uvlae u sebe. U takvim uvjetima u javnost teko prodiru informacije o
veini korisnika, o onima koji su zavrili kole, osposobili se za zanimanje i samostalan
ivot. Uspjeni preventivni programi najee su nepoznati izvan uskih strunih krugova.
Komunikacija domova, meusobno i s drugim nadlenim institucijama, takoer je nezadovoljavajua. Izostaje potrebna razina povezanosti, komunikacije i suradnje istovrsnih
timova izmeu domova, domova s pripadajuim sudovima i odvjetnitvima, a komunikacija izmeu domova s resornim ministarstvom dugo se svodila na susrete pri inspekcijskim nadzorima. U ve spomenutom prethodnom dvogodinjem razdoblju zapoete su
promjene i na ovom podruju, u smislu neto uestalijeg ukljuivanja strunjaka iz prakse u razliite procese (primjerice, donoenje zakona i pravilnika), to je pozitivno utjecalo
121
heterogene grupe odgajatelja (arolikih, nespecijaliziranih struka) i zastupnici odgovarajuih struka (socijalni pedagozi, socijalni radnici, psiholozi) vui priu svatko na svoju
stranu, u nekom procjepu, u vakuumu ostaju i dalje djeca. Problem s odgovarajuim
strunim profilom potrebno je razmotriti i s aspekta dodatnih mogunosti, na nain da se
provede ukljuivanje u dodatno educiranje za rad s djecom s problemima u ponaanju.
i na dinamiku komunikacije meu kolegama.

Ovo podruje kvalitete i kontinuiteta meuresorske suradnje i komunikacije takoer je
istaknuto u okviru promjena na konceptualnoj razini (iak, Koller-Trbovi, LebedinaManzoni, 2001.).
2.7. Uvjeti rada
Osim razliitih neadekvatnosti u smislu prostora i opreme u domovima, poseban je problem informatizacija domova. Izostanak godinama najavljivanog rjeenja tog problema
uvjetuje nazadovanje u komunikacijskom, praktinom i edukacijskom smislu i u neskladu
je sa stoljeem u kojemu ivimo. Praenje skrbi o korisnicima, evidencije, programiranje
intervencija, odobravanje razliitih socijalnih prava i usluga, istraivanja i slino, neizvedivi su i nezamislivi bez adekvatne informatike opreme.
U ovom su podruju uspostavljeni osnovni uvjeti te je u odreenom obujmu provedena
informatizacija sustava. No, ostaje uspostaviti sustave evidencija i praenja (software),
to bi omoguilo efikasniji i ekonominiji (i struni i financijski) pristup korisnicima.
3. Zakljuna razmatranja
Prethodno opisano samo su isjeci, okvirna zapaanja o intervencijama prema djeci i
mladei s poremeajima u ponaanju, koja nameu zakljuak o hitnoj potrebi osmiljavanja i primjene cijeloga niza mjera na nacionalnoj razini, od podruja prevencije do
razliitih stupnjeva diferencijacije intervencije prema ovoj populaciji.
Smjer poduzimanja mjera nuno bi se trebao kretati od nacionalne prema lokalnoj razini,
shodno preporukama i provjerenim stajalitima iz svjetske i domae literature (Bai,
2003.). Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih donesena je za razdoblje od 2009. do 2012. godine. Meutim, ostaju nepoznati njezini uinci,
odnosno mjere koje su dosad realizirane i u kojem obujmu.
U hrvatskim uvjetima, kako pokazuju istraivanja (Bai, Feri, Kraneli, 2001.) i (iak,
Koller-Trbovi, Lebedina-Manzoni, 2001.) i dosadanji tekst ovog lanka, intervencije prema
ovoj populaciji preteno se provode u institucijama socijalne skrbi, i to prema djeci i mladima sa sloenijim oblicima poremeaja u ponaanju, odnosno visokorizinoj populaciji.
Izostaje prijeko potrebna diferencijacija programa koja bi uvaavala ve postojei prijedlog
netradicionalnog pristupa ovoj populaciji od strane znanstvenika (Bai, iak, Koller-Trbovi, 2004.), a koji obuhvaa sve rizine skupine i razine intervencija od preventivne preko
ranointerventne do tretmanske. Rije je o sveobuhvatnom pristupu koji promovira koncepciju intervencijskoga kontinuuma, a sastoji se od kontinuuma rizika/potreba, kontinuuma
122
Za poetak takve incijative nuno je istaknuti postojee resurse:

1. Strunjaci u ustanovama u dnevnoj praksi brojna su zapaanja strunjaka o potrebnim i moguim promjenama, i na planu unaprjeenja postojeih programa, i na planu
poduzimanja preventivnih aktivnosti. Prisutna je svijest o neodrivosti sadanjeg stanja, kritiki stav, ali nerijetko i motivacija za promjene, osobito u mlaih strunjaka (to
je i oekivano).
2. Podaci o djeci i maloljetnicima u ustanovama socijalne skrbi za tretman djece s poremeajima u ponaanju provodi se nekoliko razliitih programa i postoji velika koliina
podataka, odnosno evidencija i dokumentacije, koji bi mogli posluiti kao temelj za
analize stanja, ali i za izradu daljnjih prijedloga istraivanja usmjerenih na osmiljavanje djelotvornih programa prevencije i intervencija.
3. Postojei programi intervencija uz redovito i valjano provoenje evaluacije programa (procesne i zavrne) dobit emo odgovor na pitanje o efikasnosti i kvaliteti kao i o
potrebnim korekcijama i unaprjeenju aktualnih programa.
4. Prostorni kapaciteti nuan uvjet za provoenje razliitih aktivnosti. Prostora u ustanovama ne manjka, samo je otvoreno pitanje u kakvoj je funkciji, zadovoljava li potrebe
pojedinih domova ili je potrebna reorganizacija i adaptiranje prostora.
Za mobilizaciju i unaprjeenje prisutnih i stvaranje novih resursa nuno je, ali ne i neizvedivo, osiguranje nekolicine temeljnih preduvjeta:
1. reorganizacija strune politike u samim ustanovama, koja bi se primarno odnosila na
opredjeljenje strunog vodstva ustanova prema prihvaanju promjena u smislu upotpunjavanja naina i sadraja voenja ustanove
2. izmjene i dopune u godinjem planu ustanove kojima se razrauju i osiguravaju uvjeti
za uvoenje novog podruja/programa ustanove: analiza i kreiranje programa ustanove
3. iz prethodnog bi proizalo uvoenje: strunog voditelja ustanove i strunog tima, preraspodijeljeno radno vrijeme, tehnike mogunosti (raunala, pristup internetu, prostor)
4. ideja otvaranja mogunosti u ustanovama za novi pristup programskim aktivnostima,
osobito osmiljavanju preventivnih programa, teko je zamisliva bez suradnje sa znanstvenicima, ukljuivanja subjekata iz lokalne zajednice, vjebenika i volontera odgovarajuega strunog profila.
Iz svega navedenog nuno bi trebalo slijediti provoenje istraivanja koja ciljaju na utvrivanje prisutnosti razliitih oblika poremeaja u ponaanju u djece i mladih (epidemioloka istraivanja) s ciljem izrade prijedloga za suzbijanje takvih problema (preventivne
123
populacije, kontinuuma intervencija i kontinuuma programa. Stoga je obuhvatni pristup

preporuljiv temelj aktivnosti u procesu unaprjeenja funkcioniranja domova.
intervencije), Bai (2003.). Na taj nain, uz postupno poveavanje participacije strunih

radnika iz svih dijelova sustava, osigurao bi se temelj za provoenje diferencijacije populacije i programa usklaenih sa stupnjem rizika djece i mladih za razvoj poremeaja u
ponaanju.
Literatura
Bai, J. i iak, A. (1992.), Programski aspekti tretmana djece i omladine s
poremeajima u ponaanju, Zavod grada Zagreba za socijalni rad i Republiki fond
socijalne zatite, Zagreb
Bai, J. (2003.), Epidemioloka istraivanja i prevencija poremeaja u ponaanju djece i mladih u lokalnoj zajednici, u: Bai, J, Jankovi, J., Lokalna zajednica Izvorite
nacionalne strategije prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih, Dravni zavod
za zatitu obitelji, materinstva i mladei, Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladih, str. 18-30.
Bai, J., Feri, M., Kraneli, V. (2001.), Od primarne prevencije do ranih intervencija,
Bai, J., iak, A., Koller-Trbovi, N. (2004.), Prijedlog pristupa rizinim ponaanjima
i poremeajima u ponaanju djece i mladih, u: Bai, J., Koller-Trbovi, N., Uzelac, S.
(ur.), Poremeaji u ponaanju: pristupi i pojmovna odreenja, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, str. 147-156.
Coie, J. D., Watt, N. F., West, S. G., Hawkins, J. D., Asarnow, J. R., Markman, H. J.,
Ramey, S. L., Shure, M. B., Long, B. (1993.), The Science of Prevention, A Conceptual
Framework and Some Directions for a National Research Program, American Psychologist Association, 48(10), str. 1013-1022.
Konvencija o pravima djeteta, Narodne novine - Meunarodni ugovori, br. 12/1993.
Obiteljski zakon, Narodne novine, br. 116/2003.
Pravilnik o vrsti doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti, te uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih strunih i drugih djelatnika doma socijalne
skrbi, Narodne novine, br. 101/1999.
Pravilnik o vrsti doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti, te uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih strunih i drugih djelatnika doma socijalne
skrbi, Narodne novine, br. 64/2009.
Zakon o izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena djela i prekraje,
Narodne novine, br. 153/2009.
Zakon o sudovima za mlade, Narodne novine, br. 111/1997., 84/2011.
iak, A., Koller-Trbovi, N., Lebedina-Manzoni, M. (2001.), Od rizika do intervencije,
124
DJEVOJKE U RIZIKU: SLOENE,

POTREBITE, A ZANEMARENE1
Saetak
Podruje rizinosti djevojaka relativno je zanemareno u istraivakom i teorijskom smislu. U nastojanju da se stekne ire shvaanje ovoga drutvenog fenomena i tzv. uporabno znanje, provedeno
je istraivanje u kojemu se na osnovi viestrukih perspektiva (znanstvenoteorijske, strunjake
i korisnike) kreirala nova, utemeljena teorija o rizinosti djevojaka. Istraivanjem je utvreno da
razliite perspektive daju specifian doprinos razumijevanju rizinosti kod djevojaka, ali da postoji
konsenzus perspektiva oko nekih, kljunih podruja rizinosti: obitelj, kola, vrnjaci i drutvo, partneri, linost i normativne orijentacije te problemi u ponaanju. Analizom podataka izdvojena je tzv.
sredinja kategorija, koja ima najveu vanost u objanjavanju fenomena rizinosti djevojaka. Na
taj je nain kreirana sintagma koja opisuje djevojke u riziku kao sloene, potrebite, a zanemarene.
Usporedba perspektiva i njihovi specifini doprinosi upuuju na to da su pri bavljenju odreenim
drutvenim problemom (fenomenom) sve perspektive vane kako bi se omoguio potpuniji uvid i
razumijevanje odreenog problema.
1. Uvod
enska delinkvencija u irem smislu, kao i specifiniji problemi u ponaanju kod djevojaka, rijetko je istraivana i uglavnom zanemarivana tema, i na teorijskoj i istraivakoj
razini, i na razini praktinog rada. Kada je rije o teorijskom aspektu, poeci bavljenja enskim kriminalitetom veu se uz kraj 19. i poetak 20. stoljea te se iz dananje
perspektive ove teorije ocjenjuju kao uglavnom neadekvatne jer razloge enskog kriminaliteta vide u moralnoj inferiornosti ene te njezinoj fiziki slabijoj tjelesnoj konstituciji
(Singer, Kovo Vukadin, Cajner Mraovi, 2002.). Kandu (2001.) smatra kako je moderna
kriminologija zanemarivala enu kao poiniteljicu kaznenih djela, ali i kao rtvu, te se vei
naglasak stavljao na enu kao na (anti)kriminogeni initelj, vezujui je uz tradicionalnu
ulogu ene i majke one koja skrbi, posveena je obitelji i stabilizira obitelj. Appignanensi (2008.), pak, govori o u prolosti prevladavajuem stajalitu znanstvenika i strunjaka
* asistentica na Odsjeku za poremeaje u ponaanju, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
1
Istraivanje prikazano u radu zasniva se na doktorskom istraivanju autorice rada. Naslov rada odnosi se na naziv utemeljene teorije nastale u istraivanju. Doktorska disertacija pod nazivom Doprinos perspektive korisnica Odgojnog doma
Bedekovina u razumijevanju rizinosti kod djevojaka obranjena je 10. oujka 2011. na Edukacijsko-rehabilitacijskom
fakultetu (Jeud, 2011.).
125
Dr. sc. Ivana Jeud Bori*
o enskoj sklonosti mentalnim bolestima, pri emu su ene percipirane kao lude, loe
(zloeste) ili tune2, dok se neznatna pozornost obraala na njihove stvarne probleme
povezane s drutvenim poloajem i pravima. U odnosu na razvoj teorija enske delinkvencije pratimo tijek od tzv. tradicionalnih (malestream) teorija (Kandu, 2001.; Agnew,
2009.; Brennan, Breitenbach i Dieterich, 2010.) koje su bile zasnovane i orijentirane na
mukarce, preko feministikih teorija koje se pojavljuju kao odgovor na tradicionalne
teorije i usmjerene su na specifina iskustva i ivote ena (Miller i Mullins, 2009.) do novijih, integriranih teorija koja uzimaju u obzir i mukarce i ene (Steffensmeiera i Allan,
1996.; Moffit i sur., 2001.; Agnew, 2009.). U istraivakom smislu i u stranoj (Loper,
1999.; Keenan, Loeber i Green, 1999.; Chesey-Lind i Shelden, 2004.; Wong, Slotboom i
Bijleveld, 2008.). i domaoj literaturi (npr. Jeud, 2010., 2011.) spominje se nedostatak
istraivanja koja u sredite stavljaju djevojke s problemima u ponaanju. U tom smislu
Chesney-Lind i Shelden (2004.) navode da su dosadanja znanja o rizinosti djevojaka
jo uvijek samo skica te da je potrebno mnogo vie istraivanja. Nadalje, iste autorice
napominju kako postoji vrlo mali broj istraivanja koja su omoguavala djevojkama da
govore same o svojim ivotima, a jo manje onih koja su se provodila s djevojkama u
sustavu pravosua. Autori u podruju kriminologije (akman-Ban, 1993.; Owen i Bloom,
1997.; Kandu, 2001.) navode neke od razloga manje istraenosti problema u ponaanju
djevojaka, odnosno kriminaliteta enske populacije: mali broj ena koje se ukljuuju u
rizina (delinkventna) ponaanja, percipirana manja drutvena opasnost njihovih djela,
manje spektakularnost i senzacionalnost (uz iznimku prostitucije) kaznenih djela ena.
Unato manjem brojanom udjelu3 i manjoj percipiranoj drutvenoj opasnosti rizinog
ponaanja i kriminaliteta djevojaka i ena (dakle, lakoj fenomenologiji), u literaturi se
navodi kako ene znatno negativnije odstupaju na nizu psiholokih, socioekonomskih
i drugih varijabli nego mukarci, odnosno da se istiu po teini etiologije (Jansma i van
de Voorde, 1992., prema Rapu Pavel, 1999.; Singer, Kovo Vukadin i Cajner Mraovi,
2002.; Doleal, 2009.).
Govorei specifino o rizinom i delinkventnom ponaanju djevojaka, Zahn, Agnew i
Brown (2009.) naglaavaju kako su, iako su se istraivai i znanstvenici u posljednje vrijeme poeli vie baviti temom enske delinkvencije, djevojke i nadalje relativno zanemarene. Batchelor i Burman (2004.) djevojke promatraju kao oiglednu manjinu u sustavu
maloljetnikog pravosua (i inae u sustavu intervencija, op. a.). Iako je medijska pozornost usmjerena na delinkvenciju djevojaka porasla, istraivanja o djevojkama u riziku i
nadalje su manjkava (Bloom i Covington, 2001.; Chesney-Lind i Irwin, 2008.).
2
Mad, bad, and sad (engl.)
I domai i strani autori navode da je udio djevojaka i ena u ukupnom kriminalitetu stabilan u posljednjih 30-ak godina
te da se kree od 10 do 20%, ovisno o zemlji i kulturi (Ajdukovi, 1998.; Jeud, 2011.; Chesney-Lind i Shelden, 2004.).
126
Vano je spomenuti i jo jednu, uvjetno reenu, posljedicu, teorijske i istraivake zanemarenosti rizinosti kod djevojaka, a to su prevladavajua, uglavnom negativna stajalita
ope, ali esto i strune javnosti prema djevojkama u riziku. Brown i Gilligan (1998.,
prema Chesney-Lind i Irwin, 2008.) govore o tzv. tiraniji dobrote te kao primjer navode
javne medijske kampanje u kojima se govori o opakim djevojkama te se smatra kako
su problemi koje djevojke imaju, osobito u ranoj adolescenciji, samo njihova krivnja.
Ovakav pristup autorice nazivaju rodnim okrivljavanjem. Slino govore i Batchelor i Burman (2004.) te spominju ustrajavanje strunjaka na percepciji djevojaka kao tvrdoglavih
i zlonamjernih te onih s kojima je teko raditi.
Upravo zbog spomenute zanemarenosti rizinosti kod djevojaka, ini se vanim usmjeriti znanstveni i struni interes prema otkrivanju novih perspektiva i novog, uporabnog
znanja (Vogrini, Mel, 2007.; Mel, 2010.) kada je rije o djevojkama u riziku. Izgradnja novih teorija i novog znanja u dananje vrijeme poiva ponajprije na, kako to ovi
(2006., str. 8) navodi, razliitim razvrstavanjima i grupiranjima perspektiva i na njihovom
meuodnosu na osnovi kojega se generira duh vremena i konstituira specifini karakter odreene situacije/drutvenog fenomena. Stoga je svrha ovog rada, kombinirajui
znanstvenoteorijsku, strunjaku i korisniku perspektivu, prikazati utemeljenu teoriju o
rizinosti kod djevojaka koja pristaje te moe biti djelotvorna i relevantna za praksu
(Glaser, 1978., prema Anglin, 2008.).
2. Cilj rada i metode

Cilj je ovog rada prikazati teoriju o obiljejima rizinosti kod djevojaka zasnovanu na viestrukim perspektivama. U tom smislu razmatrat e se i kombinirati tri relevantne perspektive: znanstvenoteorijska, strunjaka i korisnika. Od spomenute tri perspektive, kada
je rije o rizinosti kod djevojaka, neke su istraenije i poznatije, a neke su nedovoljno
poznate i nedostatno istraene (Slika 1.).
127
Gledano iz aspekta praktinog rada s djevojkama, spomenuta zanemarenost u teoriji i

istraivanjima moe dovesti do velikih propusta kada je rije o specifinim rizicima i potrebama enske populacije te do nedostatka odgovarajuih resursa usmjerenih na potrebe djevojaka, kao i teorijski utemeljenih tretmanskih modela koji uzimaju u obzir (enski)
rod. U tom smislu autori spominju neadekvatnost instrumenata procjene koji su zasnovani na initeljima rizika karakteristinima za mukarce odnosno mladie (Mejovek i
akman-Ban, 1986.; Pejovi Milovanevi, Popovi Deui i Aleksi, 2002., prema Lokas
i Bouillet, 2006.; Van Voorhis i sur., 2008.; Emeka i Sorensen, 2009.) te nedovoljno rodno
osjetljivom programiranju intevrencija kada je rije o djevojakama (Bloom i Covington,
2001.; Chesney-Lind i Shelden, 2004.; Goodkind, 2005.; Maschi i sur., 2009.).
Slika 1. Rizinost kod djevojaka s obzirom na istraenost iz razliitih perspektiva
Istraivanje koje je u podlozi ovog rada provedeno je tijekom 2010. godine. Rije je o
svojevrsnom dvoetapnom istraivanju: prva etapa odnosila se na terensko istraivanje
u Odgojnom domu Bedekovina, a druga etapa istraivanja odnosila se na prouavanje literature koje je uslijedilo nakon terenskog istraivanja. Vano je napomenuti da se
relevantnom literaturom koristilo kao izvorom podataka u kreiranju teorije u okviru tzv.
znanstvenoteorijske perspektive, slijedei Glaserov princip da se sve moe tretirati kao
podatak (all is data) u izgradnji teorije (Mason, 1996.).
Sudionici terenskog dijela istraivanja
U terenskom dijelu istraivanja, kojim se istraivala perspektiva strunjaka i djevojaka
(korisnika perspektiva), sudjelovale su korisnice i strunjaci Odgojnog doma Bedekovina (detaljniji prikaz u Tablici 1.). Rije je o namjerno odabranom, relativno malom broju
sudionika, to je jedno od obiljeja kvalitativnog istraivanja (Ajdukovi, 2008.). Odgojni
dom u Bedekovini izabran je stoga to je rije o jedinoj instituciji ovakvoga tipa u Hrvatskoj, u koju je s podruja cijele Hrvatske smjetena (otprilike) treina djevojaka s problemima u ponaanju, koje zahtijevaju institucionalni smjetaj. S obzirom na tu injenicu,
moglo se oekivati da e, kada je rije o boljem i potpunijem razumijevanju rizinosti kod
djevojaka, korisnice i strunjaci Odgojnog doma Bedekovina biti relevantan uzorak.
128
Djevojke korisnice OD Bedekovina
Strunjaci zaposleni u OD Bedekovina
Ukupno je u intervjuima sudjelovalo, u

skladu s naelima Etikoga kodeksa
istraivanja s djecom (2003.), odnosno
vlastitim dragovoljnim pristankom, 25
djevojaka (od ukupno 26 koje su se u
trenutku istraivanja nalazile u ustanovi).
Ukljueno je ukupno deset sudionika4

(osam ena i dva mukarca), od kojih:
U obradu su ukljuena 23 intervjua.

Dva su intervjua iskljuena iz obrade
jer je u njima tijek razgovora optereen
zaokupljenou djevojaka odreenim
temama (npr. mrnja prema ustanovi)
koja su dominirale razgovorom i doivljajima te potpuno zaokupile pozornost
djevojke u intervjuu.
dvije osobe koje su radile u Odgojnom

domu Bedekovina, promijenile radno
mjesto te se ponovno vratile raditi u
Odgojni dom Bedekovina
dvije osobe koje su cijeli radni vijek

provele radei u Odgojnom domu
Bedekovina (30 i vie godina radnog
staa)
Prosjena dob djevojaka u vrijeme intervjua iznosila je 16,2 godine. Raspon

dobi kretao se od 15 do 19 godina.
Djevojke su u ustanovi, u vrijeme intervjua, boravile prosjeno deset mjeseci (raspon od jednog mjeseca do dvije
godine).
dvije osobe s deset i vie godina radnog staa u Odgojnom domu Bedekovina na poslovima tretmana
jedna osoba koje ne radi izravno u
tretmanu ve na poslovima strunog
osposobljavanja
dva muka odgajatelja koja rade u Odgojnom domu Bedekovina;
Ravnateljica Odgojnog doma Bedekovina.
Metoda obrade podataka

U analizi i interpretaciji podataka koritena je kvalitativna analiza gradiva odnosno metoda utemeljene teorije (Glaser, 1978., prema Anglin, 2008.; Mesec, 1998.). Pod pojmom
gradivo podrazumijevaju se svi podaci dobiveni na osnovi uvida u osobnu dokumentaciju (tonije nalaza i miljenja), intervjua s djevojkama i strunjacima Odgojnog doma
Bedekovina, pismenih radova djevojaka te relevantne literature. Specifinije, navedene
perspektive zasnivaju se na sljedeim izvorima podataka:
Znanstvenoteorijska perspektiva prikazuje se u odnosu na pregled domae i strane
relevantne literature.
4
Na poslovima skrbi i tretmana ukupno je zaposleno 16 djelatnika
129
Tablica 1. Neka obiljeja sudionika istraivanja4
Perspektiva strunjaka prikazuje se na osnovi analize dokumentacije (tzv. nalaza i

miljenja) djevojaka korisnica Odgojnog doma Bedekovina te na osnovi intervjua sa
strunjacima zaposlenima na poslovima odgoja i skrbi u Odgojnom domu Bedekovina.
Perspektiva korisnica prikazuje se u odnosu na intervjue s djevojkama korisnicama
Odgojnog doma Bedekovina te analize dostupnih pismenih radova djevojaka.
Kreiranje utemeljene teorije slijedilo je opa naela metode utemeljene teorije, to je
mogue vidjeti na Slici 2. Nakon poetnog ureivanja gradiva, najprije su se postupkom
otvorenog kodiranja definirali kodovi i kategorije5 unutar svake pojedine perspektive.
Zatim je slijedilo osno kodiranje, takoer na razini pojedinih perspektiva, kojim su uspostavljeni odnosi unutar odreenih kategorija te izmeu kategorija i njihovih potkategorija.
Time su dobivena obiljeja svake od navedenih perspektiva koje su se promatrale kao
konstrukti teorije u nastajanju. Dakle, u okviru pojedinih perspektiva podaci su obraivani
do razine osnoga kodiranja, kako bi se utvrdila i protumaila pojedina perspektiva, nakon
ega se na osnovi tako definiranih, pojedinanih perspektiva, metodom odnosnoga kodiranja kreirao prijedlog utemeljene teorije.
Slika 2. Prikaz kreiranja utemeljene teorije
3. Prijedlog utemeljene teorije Djevojke u riziku: sloene, potrebite, a

zanemarene
Utemeljena teorija o rizinosti djevojaka proizala iz ovog istraivanja zasniva se na tri
konstrukta6: utemeljenosti na vie perspektiva, zajednikim rizicima (s obzirom na sve
perspektive obuhvaene istraivanjem) te specifinim rizicima (s obzirom na pojedine
5
Kategorije nastaju grupiranjem kodova te ine jo apstraktniju razinu zakljuivanja od samih kodova.
Teorija se opisuje kao sustav meusobno povezanih i logino organiziranih ideja, odnosno konstrukata kojima se objanjava neki fenomen (iak, 2010.).
130
1. Konstrukt utemeljenosti na vie perspektiva govori o tome kako je predloena teorija nastala usporedbom i integracijom triju perspektiva: znanstvenoteorijske, strunjake i korisnike.
2. Konstrukt zajedniki prepoznatih rizika oslanja se na injenicu da je mogue izdvojiti podruja rizika za djevojke oko kojih su suglasni i teorija i istraivanja i strunjaci
i djevojke korisnice Odgojnog doma Bedekovina. Rije je o rizinosti na podruju
obitelji, kole, vrnjaka i drutva, partnera, linosti, stajalita i normativnih orijentacija
te problema u ponaanju.
3. Konstrukt specifinih rizika i tema podrazumijeva, uvjetno reeno, paralelne, tematske (pot)konstrukte predloene teorije u odnosu na pojedine perspektive:
3.1. Znanstvenoteorijska perspektiva sadrava sljedee tematske (pot)konstrukte:
manje, kasnije, stabilno, sloeno i zanemareno. Manje, u smislu da su problemi u ponaanju rjei u populaciji djevojaka nego kod mladia7 te je percipirana drutvena opasnost rizinih i neprihvatljivih ponaanja kod djevojaka manja.
Jednako tako izraz manje moe se primijeniti i na teorijsku perspektivu, jer se
znanstvenici (kriminolozi) manje bave enskom populacijom. Kasnije, u smislu
da se problemi kod djevojaka pojavljuju u kasnijoj dobi nego kod mladia te se
najee povezuju s ulaskom u adolescenciju (u razdoblju od 12 do 15 godina).
Ovo se razdoblje smatra kritinim u razvoju delinkvencije kod djevojaka. Kada je
rije o teorijskom razvoju, specifina usmjerenost znanstvenika na ene i djevojke
pojavljuje se kasnije u vremenu, odnosno s jaanjem feministikog pristupa. U
odnosu na (pot)konstrukt stabilnosti zamjetljiva je stabilnost u odnosu na udio
djevojaka u manifestiranju rizinih i neprihvatljivih ponaanja, neovisno o vremenu
i kulturi. initelji rizika kod djevojaka esto su meusobno povezani i uzrokuju jedni druge, to pridonosi sloenosti problema kod djevojaka. Sloenost se
oituje na odreeni nain i u injenici da je teko pronai teorijski okvir koji bi na
dobar nain pojanjavao rizinost enske populacije. Kljuni izraz zanemareno
relativno se esto provlai u literaturi kada je rije o populaciji djevojaka i ena,
podjednako kada je rije o teorijama ili istraivanjima.
3.2. Perspektiva strunjaka tematizira kao (pot)konstrukte: meugeneracijski prijenos problema, nedjelotvorne drutvene intervencije, negativne promjene
u teini i intenzitetu problema kod djevojaka te rizinost mjesta u kojemu se
nalazi odgojna ustanova.
3.3. Korisnika perspektiva problematizira kao specifine (pot)konstrukte: teke
7
Podaci pokazuju da je udio djevojka u odnosu na zastupljenost neprihvatljivog ponaanja (bilo da je rije o delinkvenciji
ili irem spektru rizinih ponaanja), znatno manji neovisno o zemlji, kulturi ili razdoblju.
131
perspektive) (Slika 3.). Vano je napomenuti kako je rije o otvorenoj teoriji, koja se i
nadalje moe (i treba) smatrati teorijom u nastajanju, odnosno prijedlogom teorije koji je
potrebno dalje propitivati u novim istraivanjima.
osjeaje s kojima se djevojke suoavaju, neprihvaenost i odbijanje u obitelji

i koli, siromatvo pozitivnih odnosa i utjecaja, neprihvatljivo ponaanje kao
strategiju noenja s tekim osjeajima i situacijama u ivotu, rizinost koja
proizlazi iz boravka u odgojnim ustanovama te rizinost koja proizlazi iz boravka u Odgojnom domu Bedekovina.
Legenda:
KONSTRUKT UTEMELJENOSTI NA VIE PERSPEKTIVA

Konstrukt zajedniki prepoznatih rizika
Konstrukt specifinih rizika i tema
Slika 3. Grafiki model utemeljene teorije o rizinosti djevojaka
Kao to je i reeno, kategorije koje opisuju i pomou kojih se tumae pojedine perspektive promatraju se kao (pot)konstrukti teorije u nastajanju. Promatrajui te konstrukte u
meusobnom odnosu na razini odnosnoga kodiranja doprinosa (kategorija) iz pojedinih
perspektiva, daje se prijedlog utemeljene teorije (Slika 3.). Imajui na umu krajnji cilj
metode utemeljene teorije, a to je izdvajanje (pronalazak, prepoznavanje) tzv. sredinje
kategorije koja ima najveu vanost u objanjavanju nekog fenomena te koja ima veu
frekventnost i povezanija je s ostalim kategorijama (Dick, 2005.) i moe integrirati teoriju
(Glaser i Holton, 2004.), kreirana je svojevrsna sintagma koja moe zadovoljiti navedene
kriterije vezane uz sredinju kategoriju. Dakle, djevojke u riziku (u najirem smislu te rijei) moemo opisati kao sloene, potrebite, a zanemarene. Izrazi navedeni u sintagmi
132
Gledanje iznad brojeva sloenost rizika i potreba

enski se rod u literaturi esto oznauje kao najvaniji zatitni initelj u odnosu na probleme u ponaanju (Bai, 2001.), odnosno govori se kako je rod najjai demografski
korelat maloljetnike delinkvencije (Ajdukovi, 1988.; Leeper Piquero i sur., 2005.). Statistiki pokazatelji, neovisno o zemlji i razdoblju, pokazuju kako su djevojke manje zastupljene kada je rije o problemima u ponaanju u najirem smislu ovog izraza. Ova,
brojano mala zastupljenost djevojaka pokazala se stabilnom tijekom vremena i u odnosu na razliite zemlje i regije. Zbog male zastupljenosti podruje rizinosti kod enske populacije openito, pa tako i kod djevojaka specifino, ostalo je zanemareno u
teorijskom, istraivakom i spoznajnom smislu. Problemi u ponaanju kod djevojaka na
neki se nain doivljavaju kao manje opasni za drutvo. No, kada se dublje i specifinije
razmatra rizinost kod djevojaka, pokazuje se kako je rije o vrlo sloenoj slici rizika te da
je vano gledati iznad (ili izvan) brojeva. initelji rizika kod djevojaka ine meusobno
isprepletenu mreu uzajamno povezanih rizika koji uvjetuju (uzrokuju) jedni druge. Tako
se, primjerice, iskustva zlostavljanja u djetinjstvu veu uz bjeanje od kue, konzumiranje
sredstava ovisnosti koji dovode do novih rizika poput prostitucije, delinkvencije i sl. Usto,
pojavljuje se i sloenost posljedica problema u ponaanju koje se oituju kao problemi u
braku, majinstvu, zapoljavanju i zdravlju.
Prije svega, u kontekstu sloenosti, zamjetljiva je sloenost obiteljskih prilika, od uvjeta
stanovanja do odnosa meu lanovima obitelji, stila odgoja i sl., emu pridonosi i izraena rizinost roditelja i lanova ue i ire obitelji. Osim sloenosti rizika u odnosu na obitelj,
primjetljiva je i sloenost rizika u odnosu na same djevojke. Sloenost se oituje u istodobnoj prisutnosti eksternaliziranih i internaliziranih problema u ponaanju te problema s
fizikim i mentalnim zdravljem. Zatim se istie i izrazita emocionalna sloenost (labilnost,
nagle promjene raspoloenja i dr.) te noenje s mnogim tekim osjeajima poput tuge,
odbaenosti i neprihvaenosti. S tim povezano, pojavljuje se i odreeno siromatvo pozitivnih odnosa i utjecaja u ivotu djevojaka. Naime, u veini sluajeva odnosi i kljune
osobe u njihovim ivotima modeliraju neprihvatljiva i rizina ponaanja te time dodatno
ugroavaju djevojke u prolosti, sadanjosti, ali i u budunosti (npr. majka koja je napustila obitelj, otac alkoholiar, sestra koja je u odgojnom domu, partner koji je u zatvoru).
U kontekstu sloenosti rizinosti kod djevojaka vano je sagledati i injenicu da djevojke,
unato tome to prepoznaju negativan utjecaj rizika u okruenju (obitelj, drutvo, partner), izraavaju kritinost prema vlastitom ponaanju te preuzimaju, najveim dijelom,
133
mogu se prepoznati i povezati s ostalim kategorijama unutar pojedinih perspektiva kao i

na zajednikoj razini temeljnih konstrukata teorije. Slijedi podrobnije razlaganje prijedloga zasnovane teorije.
odgovornost za vlastito neprihvatljivo ponaanje na sebe i svoje izbore. Iako, na osnovi

prikupljenih podataka, ne moemo sa sigurnou zakljuiti, moemo govoriti s odreenim indicijama i pod pretpostavkom daljnjeg i dubljeg istraivanja, da postoji mogunost
da djevojke, uz ovu izreenu odgovornost, nose i (u ovom istraivanju) neizreenu krivnju, to je zasigurno osjeaj koji bi trebalo imati na umu, i tretmanski (iz pozicije pojedine
djevojke), i sustavno, iz pozicije intervencija, ali i teorija o problemima u ponaanju i
rizinosti kod enske populacije.
Visokopotrebite i slabo zatiene

Slika i razumijevanje rizinosti nastali na osnovi proitane literature, analize nalaza i miljenja te intervjua sa strunjacima i djevojkama, upuuje, osim na sloenost rizika, i
na to da su djevojke zapravo, visokopotrebite i slabo zatiene. Od ranog djetinjstva
izloene su negativnim utjecajima, separacijama, gubicima i traumama, i to najee
bez adekvatnih intervencija koje bi im pomogle u noenju s tim negativnim situacijama,
utjecajima i odnosima. Njihova se potrebitost oituje na odgojnoj, obrazovnoj, socijalnoj
i, prije svega, na emocionalnoj razini.
Pokazatelji ovog istraivanja upuuju na to da rizinost kod djevojaka promatramo kontekstualno, u odnosu na sve rizike i potrebe prisutne u ivotu odreene djevojke, a ne
samo u odnosu na odreena neprihvatljiva ponaanja. Naime, podaci pokazuju kako
se visoka rizinost kod djevojaka u odnosu na njihovu obitelj i kolovanje, do odreene
mjere, zanemaruje sve do trenutka kad same djevojke svojim ponaanjem ne poinju
negativno iskakati i kriti odreene drutvene norme (npr. odbijanje poslunosti, bjeanje
od kue i kole, nasilna ponaanja prema drugima). Ovakva ponaanja ne promatraju se
kao simptomi drugaijih i dubljih problema (odnosno potreba), nego se promatraju zasebno, pa su intervencije usmjerene primarno na rjeavanje tih problema. Bazini problemi u obitelji, odnosima, osjeajima i sl., nedostatno su pokriveni sustavom intervencija,
to zapravo pridonosi meugeneracijskom prijenosu problema i rizinosti na nove generacije. Moda je dovoljno samo usporediti ivotne prilike i tijek ivota kod majki i kod keri
da se uvjerimo u to kako djevojke svojim ponaanjem i ivotnim odabirima dobro zrcale
put nasljeivanja. Promatrajui njihove majke, moemo vidjeti kakva budunost prijeti djevojkama ako se ne poduzmu odgovarajue, promiljene i dobro ciljane intervencije: nezaposlenost, lo brak, partner zlostavlja koji manifestira niz socijalnopatolokih
ponaanja, meu kojima prednjai alkoholizam, vie djece iz razliitih veza, promiskuitet,
ovisnost, naputanje obitelji, psihika bolest i dr.
Zanemarenost iz novoga kuta drutvene intervencije kao novi initelj rizika

Podaci, prikupljeni ovim istraivanjem, govore i u prilog svojevrsnoj slaboj zatienosti,
odnosno zanemarenosti djevojaka u mnogim kontekstima: teorijskom, istraivakom i
134
U sustavu kolovanja zanemarenost se oituje u injenici da djevojke, iako su u viim

razredima osnovne kole, pa ak i srednje, nisu svladale u zadovoljavajuoj mjeri itanje
i pisanje te osnovne raunske operacije te da pokazuju mnogo niu obrazovnu dob od
kronoloke. U odnosu na kolu zanemarenost se pojavljuje i u kontekstu nepridavanja
vanosti osjeajima poput neprihvaenosti i nepripadanja kod djevojaka. U sustavu drutvenih intervencija zanemaruje se pravo djevojaka na sudjelovanje u procesu odluivanja
o intervenciji, djevojke govore o odluci o izdvajanju iz obitelji i smjetaju u odgojni dom
kao neemu to se odvija izvan i pokraj njih (strpali su me, stavili su me u dom), katkad su lano informirane o tome gdje e biti smjetene i sl.
Zanemarenost se moe prepoznati i na razini ponude intervencija i mjera, unutar sustava
socijalne skrbi i kolstva. Promotrivi poduzete intervencije, opaa se da postojee intervencije koje nalazimo u sustavu socijalne skrbi (poput nadzora nad izvrenjem roditeljske skrbi) nisu u dovoljnoj mjeri adekvatne za visokorizine obitelji, kao to ni intervencije
i mjere koje su na raspolaganju u sustavu kolstva (opomene, ukori) nisu u dovoljnoj
135
onom najvanijem, ivotnom kontekstu. Zanemarenost se odnosi, ponajprije, na vlastitu

obitelj, a zatim i na druge sustave kao to su kola i sustav drutvenih intervencija. Unutar
vlastite obitelji djevojke su izloene neadekvatnom odgoju, neadekvatnim modelima ponaanja i stilu ivota te ugroavajuim okolnostima u odnosu na njihovo fiziko i mentalno
zdravlje. Takva obitelj ne moe se adekvatno brinuti o potrebama djevojaka niti ih moe
titi i zastupati u odnosu na rizike izvan obitelji, kao to su rizino drutvo, neadekvatna
veza te neadekvatne drutvene intervencije. S druge strane, drutvo i sustav drutvenih
intervencija, kojima je namjera prevenirati, korigirati, tretirati, odgajati, obrazovati i tititi
(meu ostalim), kao da su razvili toleranciju prema visokoj izloenosti djevojaka rizicima
u vlastitim obiteljima to dovodi do zakanjeloga, nepravodobnoga i neadekvatnoga interveniranja koje pridonosi ve ionako visokoj rizinosti. U tom smislu Killen (2001.) navodi kako se moe stei dojam da u drutvenoj skrbi za djecu nije ponajprije rije o djeci.
S tim u vezi, autorica navodi nedostatak djeje perspektive i u intervencijama drutva, i
u istraivanju o djeci. Odrasli se usredotouju na vlastitu vremensku perspektivu, to dokazuje injenica da se primjerice odgaaju neke intervencije (npr. izdvajanje iz obitelji,
smjetaj u odgojnu ustanovu). U oima odraslih nekoliko mjeseci i ne mora znaiti mnogo vremena, no u razvoju djeteta i vremenskoj perspektivi djeteta nekoliko mjeseci moe
initi veliku razliku. Autorica, takoer, navodi kako su strunjaci zbog raznih razloga kao
to su, meu ostalim, nedostatak spoznaje o zahtjevnosti roditeljske uloge, poricanje
tekoa u obitelji kao oblik zatite sebe od djetetove boli, preplavljenost problemima u
obitelji, skloni tzv. sanjarskim planovima o pronalasku intervencija koje e sprijeiti
izdvajanje djeteta. Rije je, zapravo, o nerealistinim tretmanskim planovima gdje se izabire neka od preventivnih mjera koja u najboljem sluaju pomae djetetovu fizikom
preivljavanju, a koja esto prikriva ozbiljnost problema.
mjeri adekvatne da bi se odgovorilo na potrebe djevojaka. Tako dolazimo i do intervencija usmjerenih ka institucionalnom tretmanu djevojaka. Kroz perspektivu strunjaka, ali i
samih djevojaka u ovom istraivanju, drutvene intervencije pokazale su se kao jedan od
initelja rizika u okruenju. Strunjaci govore o rizinosti drutvenih intervencija u irem
i openitijem smislu, dok se kroz perspektivu djevojaka fokus specifinije usmjerava na
Odgojni dom Bedekovina, jer su trenutano tamo i smjetene. I ovdje se pokazuje kako,
umjesto da zatite, drutvene intervencije katkad izlau djevojke novim rizicima koji su
vezani uz mjesto u kojemu se ustanova nalazi te rizinost koja proizlazi iz negativnoga
meuvrnjakog utjecaja tijekom intervencije. ini se kako intervencije nisu u mogunosti zatititi djevojke od seksualnog iskoritavanja od strane mukaraca, neadekvatnih
odnosa i veza, ranog stupanja u brak, nezaposlenosti, tekoa nakon izlaska iz doma
te velike vjerojatnosti da nastave zaarani krug generacija i razviju slian ivotni stil
kao njihove majke, odnosno njihovi roditelji. Imamo li na umu kako su obitelji djevojaka
ve generacijski optereene socijalnom i psihopatologijom, moemo ak govoriti i o
postojanju zasebne, oito marginalizirane i drutveno neukljuene supkulture u kojoj ivi
i odrasta velik broj djevojaka, iz koje dolaze i njihovi partneri i u kojoj se raaju njihova
djeca. Stoga, moda ne bi trebala ni uditi procjena strunjaka kako su nove generacije
djevojaka sve rizinije: odrastanje, ivljenje i osnivanje obitelji unutar tako rizinih drutvenih grupa zasigurno dovodi do gomilanja i taloenja rizika i problema koji, ako se na
njih ne utjee na adekvatan i promiljen nain, u generacijama mogu samo napredovati. Intervenirajui u sadanjem trenutku ne utjeemo iskljuivo na odreenu djevojku,
odnosno na nju utjeemo korektivno, tretmantski i terapijski, ali preventivno utjeemo i
na njezinu buduu djecu i obitelj. Svaka (ne)intervencija koju uinimo izravno utjee na
budue narataje.
U literaturi ne nalazimo ovakav pogled na drutvene intervencije, gdje se one izriito
definiraju kao initelj rizika, no nailazimo na odreeno nezadovoljstvo i kritinost autora
prema postojeem sustavu intervencija. Tako Killen (2001.) govori o odgovornosti strunjaka u odnosu na intervencije prema zlostavljanoj djeci te zakljuuje kako djecu koja su
izloena najteem zlostavljanju i zanemarivanju u vlastitoj obitelji podjednako zanemaruje i zlostavlja i drutvo, to dodatno moe potvrivati loe miljenje djece o odraslima. U
naoj zemlji u radovima strunjaka i znanstvenika koji se bave podrujem izvanobiteljske
skrbi i tretmana za djecu i mlade moe se, unazad deset i vie godina, pratiti nezadovoljstvo i kritinost prema tome (iak i Koller-Trbovi, 1997., 1999.; Koller-Trbovi, iak
i Bai, 2001.; iak, 2001.a; iak, 2001.b; Sladovi Franz, 2004.; Ajdukovi, Sladovi
Franz i Kamenov, 2005.; Jaman, 2008.). U odnosu na stajalita i miljenja razliitih grupa sudionika u vezi s problemom u ponaanju kod djece i mladih, Koller-Trbovi i iak
(2011., str. 23-24) izdvajaju tri kljune poruke zasnovane na tri razliite perspektive (korisnika djeca i roditelji; strunjaka i perspektiva donositelja odluka):
136
Zakljuno, autorice naglaavaju kljune poruke koje upuuju na udaljavanje od problema, nemo i nesnalaenje kljunih sudionika u drutvu te vrijednosnu konfuziju i besperspektivnost.
Vidljivo je, dakle, da postoje radovi i kritika promiljanja strunjaka i znanstvenika koja
upuuju na odreeno nezadovoljstvo i potrebu za promjenom unutar sustava drutvenih
intervencija prema djeci i mladima s problemima u ponaanju u naoj zemlji. No, ini se
isto tako da, unato ovim kritikama i prijedlozima, ne dolazi do potrebnih promjena u
svrhu zatite najboljeg interesa djeteta.
4. Umjesto zakljuka Kako poveati drutvenu odgovornost u skrbi o djeci

s problemima u ponaanju
Kljuni kriterij za mjerenje integriteta drutva je nain na koji se ono odnosi prema djeci,
posebno onoj koja su najsiromanija i najranjivija .
UNICEF, 2000.
Prieljkujem jaku socijalnu pedagogiju (znanost i struku, op. a.) koja e biti jako
neugodna prema aktualnom drutvenom sustavu.
Muri, 2011.
Iako i sam naslov rada, kao i teme obraene i prikazane u njemu, ponajprije govore o djevojkama u riziku, neki od zakljuaka imaju, prema naem vienju, i ire, rodno neutralno
znaenje. Rije je u prvom redu o zakljucima povezanima s identificiranjem i poimanjem
drutvenih intervencija kao novoga rizinog initelja, s obzirom na to da su rezultati i
zakljuci ovog istraivanja uputili na to kako, neintervenirajui na adekvatan nain, drutvo pridonosi meugeneracijskom prijenosu problema i time, zapravo, postaje dodatni,
ali znatan rizini initelj.
Raspravljajui o problemu nasilja u drutvu, Mati i Mati (2010., str. 650) govore o pojmu institucionalne neodgovornosti koju oznauju kao normativno zaputeni prostor u
137
Djeca i roditelji iskazuju svijest o vlastitoj odgovornosti za problem, ali i doivljaj da od

strane sustava nisu dovoljno ukljueni u njegovo rjeavanje te se osjeaju nemono.
Specijalizirani strunjaci i uitelji iskazuju nemo i nesnalaenje sa sve sloenijim problemima djece i mladih. Nezadovoljstvo nainima njihova rjeavanja pokazuju prebacivanjem odgovornosti na strunjake iz drugih sustava i na organizacijske propuste i
nedoreenosti. Vie su okrenuti sebi nego problemu. Za vlastiti struni rad nemaju
podrku sustava.
Donositelji odluka poruuju da su udaljeni od problema, iako ga vide i razumiju njegovu sloenost. Ne sagledavaju mogunosti svoga djelovanja, svoju odgovornost i mo
utjecanja na rjeavanje te problem odgovornosti za ovaj drutveni problem delegiraju
drugima.
drutvenim institucijama: u dravi kao zajednikoj drutvenoj instituciji koja je zaduena

osigurati normativno ureen prostor u kojemu se odvija drutveni ivot kao i ivot u specijaliziranim drutvenim institucijama kojima je povjerena formalna socijalizacija djece i
mladih. Nadalje, Mati (2010.) problematizira nekritiko prihvaanje izgovora o zakazivanju institucija, ime se osiguravaju daljnja ponavljanja neadekvatnih i tetnih praksi.
Ovakva razmiljanja ine nam se adekvatna i u ovoj prilici, kada je rije o svojevrsnom
osvjeivanju rizinosti neadekvatnih i nepravodobnih intervencija prema djeci s problemima u ponaanju. Polazei najprije od pozicije znanstvenice, ali i strunjakinje socijalne pedagoginje i vodei se razmiljanjem o poveanju drutvene odgovornosti i mogunosti injenja iz pojedinane pozicije i vlastite moi (kao opozicija estim stajalitima da
se nita ne moe uiniti ili da bi promjene trebao napraviti netko drugi) te injenice
da smo drutvo svi mi i da je zapravo odgovornost (ili neodgovornost) svaija, pa i naa,
slijedei pluriperspektivistiku narav ovog rada i istraivanja, mogue je pronai neke
smjernice za poveavanje drutvene odgovornosti (Slika 4.).
Slika 4. Prikaz smjernica za djelovanje u sustavu skrbi o djeci s problemima u ponaanju
Zadae dionika iz sfere znanosti usmjerene su na istraivanje drutvenih fenomena, ali

i prenoenje i irenje spoznaja te na zastupanje i zagovaranje promjena zasnovanih na
istraivanju (promicanje praksi utemeljenih na dokazima). U tom smislu, znanstvenici
moraju imati na umu da djeluju na nain koji je prihvatljiv praksi (iak i sur., 2011.), ali
138
Na Slici 4. prikazane su razliite mogunosti i odgovornosti koje moe preuzeti svaka

pojedina skupina sudionika, ali vano je rei da nije rije o iskljuivim i neprenosivim
zadaama, ve je rije o primarnom opisu posla. Kako bi se drutvena odgovornost
poveala, potrebno je sinergijsko djelovanje i meusobna suradnja svih navedenih sudionika te u tom smislu i dijeljenje primarnih poslova i odgovornosti. U tom smislu
slaemo se s Ajdukovi (2008., str. 412) kada govori o ogranienjima jedne, u ovom
sluaju korisnike, perspektive: Smatram da korisnika perspektiva ima ogranienja
ako se temelji jedino na osobnom angamanu samih korisnika, ako izostane djelovanje
i socijalni aktivizam socijalnog rada i socijalne politike na razvoju resursa zajednice prilagoenih potrebama korisnika. Stoga je kljuno da se uz sustavno zastupanje korisnike perspektive i usmjeravanja na osnaivanje pojedinaca, usmjerava i na strukturne
probleme i razumijevanje utjecaja nekih globalnih trendova (npr. osjeaja nesigurnosti)
na ponaanje svih ukljuenih i korisnika, i donositelja odluka na razini socijalne politike
i samih strunjaka.
Vjerujemo da i ovaj rad moe biti doprinos razmiljanju i djelovanju usmjerenom ka veoj
drutvenoj odgovornosti kada su u pitanju djeca s problemima u ponaanju, posebice
djevojke.
139
i donositeljima odluka. Vano djelovanje znanstvenika je i ono usmjereno posredovanju znanja pouavanjem buduih (ali i sadanjih) strunjaka. Mittelstrass (1982., prema
ovi, 2006.) naglaava kako znanost i sveuilita nisu samo institucije koje proiruju
znanje nego i institucije koje pruaju orijentaciju u drutvenom ivotu. Donositelji odluka,
svoju zadau mogu ostvarivati tako da djeluju na osnovi evaluacija usluga i istraivanja,
ali i usklaivanja s praksom i korisnicima. U tom smislu potrebne su fleksibilnost i relativna brzina u odgovaranju na nove drutvene trendove i potrebe razliitih socijalno osjetljivih skupina. Puljiz (2004.) govori, u ovom kontekstu, o trendu individualizacije socijalnih
prava, pri emu se sustav socijalne skrbi usmjerava na konkretne ivotne situacije i
potrebe pojedinaca. Kako bi to bilo mogue, svakako je najistaknutija pozicija strunjaka, onih koji su u svakodnevnom kontaktu s korisnicima, pri emu je njihov zadatak istodobno suraivati, zastupati i osnaivati i sebe i korisnike. To njihovu radnu ulogu ini vrlo
sloenom i nezavidnom (Polovina, 2009.) jer se nalaze izmeu sustava koji je optereen
brojnim zahtjevima (birokratskim i formalnim) te korisnika koji su optereenim brojnim
problemima i rizicima. I to napokon dovodi i do same korisnike perspektive, koja je
s postmodernizmom dobila na znaenju i postala preduvjetom svakoga neposrednog
rada, to se sve jasnije vidi i u novim zakonima u podruju socijalne skrbi (tako, primjerice, novi Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine, br. 57/2011., propisuje ukljuivanje
i osobnu odgovornost korisnika u nekoliko lanaka) i maloljetnikog pravosua (Zakon
o sudovima za mlade, Narodne novine, br. 84/2011. propisuje kao svrhu poduzetih
mjera jaanje osobne odgovornosti).
Literatura
Agnew, R. (2009.), The Contribution of Mainstream Theories to the Explanation of
Female Delinquency, u: Zahn, M. A. (ur.), The Delinquent Girl. Philadelphia, Temple
Univerity Press, str. 7-29.
Ajdukovi, D. (2008.), Odgovornost istraivaa i valjanost kvalitativne metodologije, u:
Koller-Trbovi, N., iak, A. (ur.), Kvalitativni pristup u drutvenim znanostima, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, str. 37-55.
Ajdukovi, M. (1988.), Samoiskaz i izuavanje delinkventnog i drutveno neprihvatljivog ponaanja mladih u nas, Penoloke teme, 3, str. 15-37.
Ajdukovi, M. (2008.), Socijalni problemi, socijalni rizici i suvremeni socijalni rad, Revija
za socijalnu politiku, 15 (3), str. 395-414.
Anglin, J. (2008.), Agonija i ekstaza: kreiranje teorije u drutvenim znanostima pomou
kvalitativnih metoda, u: Koller-Trbovi, N., iak, A. (ur.), Kvalitativni pristup u drutvenim znanostima, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, str. 37-55.
Appignanensi, L. (2008.), Mad, Sad, and Bad: Women and Mind Doctors, W. W.
Norton&Company Ltd., London
Bai, J. (2001.), Rizini i zatitni imbenici u razvoju poremeaja u ponaanju djece i
mladei: teorijsko motrite, u: Bai, J., Jankovi, J. (ur.), Rizini i zatitni imbenici u
razvoju poremeaja u ponaanju djece i mladei, Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju, Zagreb, str. 31-45.
Batchelor, S. A., Burman, M. J. (2004.), Working With Girls and Young Women, u: Women who offend, Jessica Kingsley, London
Bloom, B. E., Covington, S. S. (2001.), Effective Gender-Responsive Interventions
in Juvenile Justice: Addressing the Lives of Delinquent Girls, Paper presented at the
2001 Annual Meeting of the American Society of Criminology Atlanta, Georgia, studeni
7-10. Preuzeto s mrene stranice www.centerforgenderandjustice.org/pdf/7.pdf. Kolovoz 2010.
Brennan, T., Breitenbach, M., Dieterich, W. (2010.), Unraveling Womens Pathways to
Serious Crime: New Findings and Links to Prior Feminist Pathways, American Probation and Parole Association
Chesney-Lind, M., Irwin, K. (2008.), Beyond Bad Girls Gender, Violence and Hype,
Routledge, Taylor&Francis Group, New York, London
Chesney-Lind, M., Shelden, R. G. (2004.), Girls, Delinquency and Juvenile Justice (tree izdanje), Thomson, Wadsworth
ainovi Vogrini, G., Mel, N. (2007.), Uspostavljanje suradnog odnosa u socijalnom radu, u: ainovi Vogrini, G., Kobal, L., Mel, N., Moina, M. (ur.) Uspostavljanje suradnog odnosa i osobnog kontakta u socijalnom radu, Biblioteka socijalnog
rada, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, str. 3-49.
140
141
ovi, A. (2006.), Pluralizam i pluriperspektivizam, Filozofijska istraivanja, 26 (1), str.

7-12.
Dick, B. (2005.), Grounded Theory: a Thumbnail Sketch, Resource Papers in Action
Research, preuzeto s mrene stranice www.scu.edu.au/schools/gcm/ar/arp/grounded.
html. Rujan 2007.
Emeka, T. Q., Sorensen, J. R. (2009.), Female Juvenile Risk: Is There a Need for Gendered Assessment Instruments? Youth Violence and Juvenile Justice, 7 (4), str. 313-330.
Etiki kodeks istraivanja s djecom (2003.), Vijee za djecu Vlade RH, Dravni zavod za
zatitu obitelji, materinstva i mladei, Zagreb
Glaser, B. G., Holton, J. (2004.), Remodeling Grounded Theory, The Grounded Theory Review, 4 (1), Forum: Qualitative Social Research. Preuzeto s mrene stranice
http://www.qualitative-research.net/index.php/fqs/article/viewArticle/607/1315. Listopad 2006.
Goodkind, S. (2005.), Gender-Specific Services in the Juvenile Justice System: A Critical Examination, Affilia Spring, 20, str. 52-70.
Jeud, I. (2010.), Problemi u ponaanju i emocijama kod djece i mladih u institucionalnom tretmanu, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, 46 (1), str. 13-32.
Jeud, I. (2011.), Doprinos perspektive korisnica odgojnog doma Bedekovina u razumijevanju rizinosti kod djevojaka, doktorska disertacija, Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet Sveuilita u Zagrebu
Kandu, Z. (2001.), ene, zloini, zatvori: pregled nekih od sredinjih kriminologijskih
problemskih cjelina, u: Grozdani, V., elih, A. (ur.), ene i kazna zatvora, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, str. 5-48.
Keenan, K., Loeber, R., Green, S. (1999.), Conduct Disorder in Girls: A Review of the
Literature, Clinical Child and Family Psychology Review, 2(1), str. 3-19.
Killen, K. (2001.), Izdani Zlostavljanja djecu su odgovornost svih nas, Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb
Koller-Trbovi, N. (1996.), Dijagnosticiranje kao pretpostavka tretmana, Kriminologija i
socijalna integracija, 4 (1), str. 61-73.
Koller-Trbovi, N., iak, A. (2012.), Problemi u ponaanju djece i mladih i odgovori
drutva: viestruke perspektive (u tisku)
Leeper Piquero, N., Gover, A. R., MacDonald, J. M., Piquero, A. R. (2005.), The Influence of Delinquen Peers on Delinquency Does Gender Matter? Youth Society, 36 (3), str.
251-275.
Lokas, M., Bouillet, D. (2006.), Rodne razlike u manifestiranju rizinih ponaanja uenika zagrebakih osnovnih kola: procjene razrednika, Kriminologija i socijalna integracija, 14 (2), str. 1-11.
Loper, A. B. (1999.), Female Juvenile Delinquency: Risk Factors and Promising Interventions, preuzeto s mrene stranice http://www.ncjrs.gov/App/Publications/abstract.
aspx?ID=183499. Kolovoz 2010.
Maschi, T., Schwalbe C. S., Morgen, K., Gibson, S., Violette, N. M. (2009.), Exploring
the influence of gender on adolescents service needs and service pathways. Children
and Youth Services Review, 31, str. 257-264.
Mason, J. (1996.), Qualitative researching, Sage publications, London, Thousand
Oaks, New Delhi
Mati, R. (2010.), Saeti prikaz radova u odjeljku Nasilje i uloga institucija, u: Kolesari,
V. (ur.), Zbornik radova sa skupa Nasilje nad djecom i meu djecom, Sveuilite Josipa
Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Sveuilita u Osijeku, str. 586-587.
Mati, R., Mati, M. (2010.), Nasilje meu djecom i institucionalna neodgovornost, u:
Kolesari, V. (ur.), Zbornik radova sa skupa Nasilje nad djecom i meu djecom, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Sveuilita u Osijeku, str.
649-662.
Mejovek, M., akman-Ban, V. (1986.), Razlike maloljetnih delinkvenata u devijantnom
ponaanju u postpenalnom razdoblju s obzirom na spol i teinu zavodske mjere, Defektologija, 22 (2), str. 43-56.
Miller, J., Mullins, C. W. (2009.), Feminist Theories of Girls Delinquency, u: Zahn, M. A.
(ur.), The Delinquent Girl, Temple Univerity Press, Philadelphia, str. 30-49.
Moffit, T., Caspi, A., Rutter, M., Silva, A. P. (2001.), Sex Differences in Antisocial Behaviour Conduct Disorders, Delinquency and Violence in the Dunedin Longitudinal
Study, Cambridge University Press
Muri, M. (2011.), Intervju s kolegom, Bilten Zdruenja za socijalno pedagogiko, Moi
stroke, Ljubljana, listopad 2011.
Owen B., Bloom B. (1997.), Profiling the Needs of Young Female Offenders: A Protocol
and Pilot Study, preuzeto s mrene stranice www.ncjrs.gov/pdffiles1/nij/grants/179988.
pdf. Kolovoz 2010.
Polovina, N. (2009.), Model za analizu sustava implementacije supervizije u sektoru
obrazovanja i socijalne zatite drutava u tranziciji, u: Ajdukovi, M. (ur.), Refleksije o
superviziji meunarodna perspektiva, Studijski centar socijalnog rada, Zagreb, str.
101-157.
Puljiz, V. (2004.), Socijalna prava i socijalni razvoj Republike Hrvatske, Revija za socijalnu politiku, 11 (1), str. 3-20.
Rapu-Pavel, J. (1999.), Samoprezentacija mladostnikove ivljenske lege pomen aktivne participacije mladostnika v procesu socialnopedagoke diagnoze, magistarski
rad, Pedagoka fakulteta, Ljubljana
Singer, M., Kovo Vukadin, I., Cajner Mraovi, I. (2002.), Kriminologija, tree, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Nakladni zavod Globus, Zagreb
Steffensmeier, D., Allan, E. (1996.), Gender and Crime: Toward a Gendered Theory of
Female Offending, Annual Review of Sociology, 22, str. 459-487.
UNICEF (2000.), Poverty Reduction Begins with Children, UNICEF, New York
142
143
Van Voorhis, P., Salisbury, E., Wright, E., Bauman, A. (2008.), Achieving Accurate Pictures of Risk and Identifying Gender Responsive Needs: Two New Assessments for Women Offenders
Wong, T., Slotboom, A., Bijleveld, C. (2008.), Risk Factors of Girl Delinquency, How Are
They Different from those of Boys? European Society of Criminology
Zahn, M. A., Agnew, R., Brown, A. (2009.), Introduction, u: Zahn, M. A. (ur.), The Delinquent Girl, Temple University Press, Philadelphia, str. 1-6.
akman-Ban, V. (1986.), Razlike u sociolokim karakteristikama i efikasnosti resocijalizacije maloljetnih delinkvenata mukog i enskog spola na podruju SR Hrvatske,
magistarski rad, Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu
akman-Ban, V. (1993.), ene-povratnice u Republici Hrvatskoj i neka socijalnodemografska i kriminoloka obiljeja, Kriminologija i socijalna integracija, 1 (2), str. 185-199.
iak, A, Ratkajec Gaevi, G., Maurovi, I., Mirosavljevi, A. (2011.), Kakva znanost je
prihvatljiva praksi?, Kriminologija i socijalna integracija, 19 (1), str. 27-37.
144
PREMA SVEOBUHVATNOJ STRATEGIJI

SUZBIJANJA VRNJAKOG NASILJA
U INSTITUCIONALNOM TRETMANU
DJECE I MLADIH
Saetak
U radu su opisane na dokazima utemeljene strategije suzbijanja vrnjakog nasilja u institucionalnom tretmanu djece i mladih proizale iz nedavnoga nacionalnog istraivanja u Hrvatskoj. Kako je
navedeno istraivanje ispitalo samo osobne rizine initelje vrnjakog nasilja u institucionalnom
tretmanu, opisane se strategije preteno odnose na one usmjerene korisnicima institucionalnog
tretmana kao pojedincima. Ostale intervencije na institucionalnoj i grupnoj razini predloene u
literaturi vezanoj uz vrnjako nasilje u kolskom i zatvorskom okruenju takoer su opisane. Kombiniranjem strategija utemeljenih na empirijskim dokazima i usmjerenih pojedinim korisnicima s
ostalim strategijama iz literature, u ovom se radu razmatra kako bi obeavajua strategija suzbijanja
vrnjakog nasilja u institucionalnom tretmanu mladih trebala biti sveobuhvatna, odnosno istodobno ciljati na ustanovu kao cjelinu, odgojnu skupinu i korisnike kao pojedince.
Uvod
Kako je prikazano na Slici 1., bilo koja uinkovita preventivna strategija, pa tako i uinkovita strategija suzbijanja vrnjakog nasilja trebala bi: a) biti zasnovana na detaljnom opisu stanja i kretanja vrnjakog nasilja, b) ciljati na znanstveno utemeljene uzroke ili rizine
initelje vrnjakog nasilja, c) biti zasnovana na teorijama vrnjakog nasilja, i d) biti kontinuirano evaluirana. U drutvenim znanostima udovoljavanje svim kriterijima uinkovite
strategije suzbijanja vrnjakog nasilja velik je izazov zbog potekoa u razgraniavanju
uzroka razliitih drutvenih pojava od korelata njihovih uzroka (Farrington i Welsh, 2007.).
S obzirom na jedinstveni kontekst institucionalnog tretmana koji rtvu vrnjakog nasilja
ini zatoenom, udovoljavanje svim kriterijima uinkovite prevencije u institucionalnom tretmanu poseban je izazov. Vrnjako nasilje u institucionalnom smjetaju odreeno je dinaminom meuigrom osobnih karakteristika pojedinih korisnika, vrnjakom
skupinom i njezinom domskom subkulturom, kao i jedinstvenim obiljejima relativno
*
Odsjek za poremeaje u ponaanju, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
145
Dr. sc. Ivana Sekol*
Slika 1. Principi uinkovite prevencije
zatvorene fizike i socijalne okoline. Predlaganje uinkovite strategije suzbijanja vrnjakog nasilja stoga zahtijeva istraivanja koja e se posvetiti svakom od navedenih triju
skupina initelja, utvrditi koja od njih igra odluujuu ulogu u svom doprinosu vrnjakom nasilju, kao i na koji su nain navedene tri skupine initelja meusobno povezane.
Slika 2. initelji vrnjakog nasilja u institucionalnom tretmanu
Do danas se niti jedno istraivanje vrnjakog nasilja u institucionalnom tretmanu mladih

nije fokusiralo na ispitivanje svih initelja navedenih na Slici 2. Tonije, samo se jedna
kvalitativna studija (Barter, Renold, Berridge i Cawson, 2004.) fokusirala iskljuivo na vrnjako nasilje meu institucionaliziranom mladei. Kvalitativna priroda navedene studije,
kao i njezin mali uzorak, meutim, nisu dopustili uspostavu pouzdanih pokazatelja vrnjakog nasilja te kao takvi nisu imali ni praktinu vanost. Navedeno istraivanje provedeno u Hrvatskoj stoga je prvo istraivanje koje je uspostavilo racionalan, kvantitativan
uvid u vrnjako nasilje meu institucionaliziranom mladei koje moe posluiti kao osnova strategije suzbijanja takvog ponaanja.
146
Ciljevi
Uzimajui u obzir spolne razlike ciljevi istraivanja bili su sljedei: a) ispitati prirodu i opseg vrnjakog nasilja u institucionalnom tretmanu djece i mladih u Republici Hrvatskoj,
b) ispitati psiholoke rizine initelje za vrnjako nasilje korisnika institucionalnog tretmana mladih kao i rizine initelje prethodnog ivota korisnika i c) predloiti na empirijskim dokazima zasnovane intervencije suzbijanja vrnjakog nasilja usmjerene k
individualnim korisnicima institucionalnog tretmana.
Metode
Uzorak: Uzorak je ukljuivao 601 mladu osobu u starosti od 11 do 21 godine iz 22 hrvatske ustanove institucionalnog tretmana. Od 601 mlade osobe ukljuene u istraivanje,
67,2% bili su mladii, a 32,8% inile su djevojke. Prosjena dob mladia bila je 15,9 godina, dok je prosjena dob djevojaka bila 15,8 godina.
Instrumenti: Vrnjako nasilje mjereno je anonimnim upitnikom vrnjakog nasilja zasnovanog na samoprocjeni korisnika. U primijenjenom upitniku, zlostavlja ili rtva definirani su samoprijavom najmanje jednog ponaanja koje upuuje na zlostavljanje drugih
ili na vlastitu viktimizaciju, s uestalou takvog ponaanja od dva do tri puta mjeseno
ili ee. Empatija je mjerena pomou Basic Empathy Scale (Jolliffe i Farrington, 2005.),
samopotovanje je mjereno pomou Rosenbergove skale samopotovanja (Rosenberg,
1965.), dok je za mjerenje osobina linosti koriten Big Five Inventory (Benet-Martnez &
John, 1998.).
Procedura: Upitnici su popunjeni u skupinama od tri korisnika u dnevnom boravku ili
blagovaonici ustanova. Korisnici su pritom bili paljivo razmjeteni tako da nisu mogli
vidjeti odgovore jedni drugih. Takoer, korisnicima su bili objanjeni ciljevi istraivanja,
nain popunjavanja upitnika te im je reeno da je priroda istraivanja anonimna.
Rezultati
a) Opseg
Ispitanici su bili klasificirani kao zlostavljai ili rtve ako su prijavili najmanje jedno ponaanje koje upuuje na zlostavljanje drugih ili na vlastitu viktimizaciju s uestalou od dva
do tri puta mjeseno ili ee. Polazei od navedene definicije, 73,4% ukupnog uzorka
(N = 601) bilo je ukljueno u vrnjako nasilje, bilo kao rtva, bilo kao zlostavlja. Gotovo
60% svih rtava takoer je zlostavljalo druge, a 75,1% zlostavljaa ujedno je bilo i rtvom
147
Hrvatsko istraivanje
vrnjakog nasilja. Veina ispitanika pripadala je stoga takozvanoj skupini zlostavljaa/

rtava (36,1%). Ostali ispitanici mogli su se klasificirati kao neukljueni u vrnjako nasilje (26,6%) ili kao iste rtve odnosno isti zlostavljai (12,0%). U smislu spolnih razlika
u zastupljenosti vrnjakog nasilja, podjednak broj mladia (46,8%) i djevojaka (50,7%)
bili su zlostavljai (71,5%, ukljuujui i one koji su istodobno bili rtve), dok je vie djevojaka nego mladia bilo rtvom (56,5%, ukljuujui i one koji su istodobno bili zlostavljai).
Vrnjako nasilje najee se odvijalo tijekom noi u spavaonicama. Ostala manje privatna mjesta zajednikog boravka korisnika (primjerice dnevni boravci, blagovaonice, hodnici, dvorita) takoer su bile este lokacije vrnjakog nasilja. Direktni oblici vrnjakog
nasilja kao to su prijetnje, zastraivanje i fiziko nasilje bili su podjednako zastupljeni
kao i indirektni oblici, koji ukljuuju ogovaranje, socijalnu ekskluziju, irenje neistinitih
glasina i slino.
b) Osobine zlostavljaa
Tablica 1. i Tablica 2. pokazuju statistiki znaajne individualne rizine initelje za vrnjako nasilje mladia i djevojaka ukljuenih u uzorak. Kao to je prikazano u tablicama,
zlostavljai obaju spolova neugodni su u kontaktu s drugima, nesavjesni, neurotini, imaju stajalita kojima podravaju vrnjako nasilje i omalovaavaju rtve, kao i sklonost k
vrnjakom nasilju u koli. Zlostavljai mukog spola takoer su institucionalizirani zbog
problematinog ponaanja ee nego ostali korisnici, imaju nisku emocionalnu empatiju te povijest vrnjakog nasilja u prethodnom institucionalnom smjetaju.
Tablica 1. Korelati zlostavljakog
ponaanja mladia (N = 404)
Zlostavljako ponaanje u koli
Niska ugodnost
Zlostavljako ponaanje u
prethodnom smjetaju
Negativan stav prema rtvama
Visok neuroticizam
Institucionaliziran zbog
problematinog ponaanja
Niska afektivna empatija
Niska savjesnost
Pozitivan stav prema
vrnjakom nasilju
*
nezavisni prediktori
r
.35
.34
p
<.001
<.001*
.21
.19
.18
<.01
<.001*
<.001
.15
.14
.12
<.05
<.01
<.05*
.12
<.05
Tablica 2. Korelati zlostavljakog

ponaanja djevojaka (N = 197)
Zlostavljako ponaanje u
koli
Niska ugodnost
vrnjakom nasilju
Niska savjesnost
Visok neuroticizam
Negativan stav prema rtvama
*
148
.27
<.01*
.32
<.001
.27
.26
.16
.15
<.01*
<.001
<.05
<.10
Tablica 3. i Tablica 4. pokazuju statistiki znaajne individualne osobine rtava obaju

spolova. Kao to je prikazano u tablicama, rtve obaju spolova imaju nisko samopotovanje, visok neuroticizam kao i pozitivan stav prema vrnjakom nasilju. rtve enskog
spola takoer su nesavjesne i neugodne u socijalnim kontaktima. rtve mukog spola,
s druge strane, takoer su mlade, bile su zlostavljane tijekom prijanjeg smjetaja te su
zlostavljane i u koli.
Tablica 3. Osobne karakteristike rtava
mukog spola (N = 404)
r
Tablica 4. Osobne karakteristike rtava

enskog spola (N = 197)
rtva tijekom prethodnog

smjetaja
rtva u koli
Niska kronoloka dob
vrnjakom nasilju
Nisko samopotovanje
Visok neuroticizam
*
.54
.24
.14
<.001*
<.01
<.01*
.14
.12
.11
<.05*
<.01*
<.05
Nisko samopotovanje
vrnjakom nasilju
Visok neuroticizam
Niska ugodnost
Niska savjesnost
*nezavisni prediktori
.22
<.001*
.18
.14
.12
.12
<.05
<.05
<.05
<.10
Praktine implikacije istraivanja prema sveobuhvatnoj strategiji suzbijanja

vrnjakog nasilja
a) Implikacije zasnovane na empirijskim dokazima
Opisano istraivanje u Hrvatskoj uputilo je na:
i) nunost poveane kontrole korisnika tijekom onih dijelova dana i na onim mjestima na kojima se vrnjako nasilje najee dogaa
Osoblje bi trebalo biti prisutno u svim grupnim aktivnostima korisnika te posebnu pozornost usmjeriti adekvatnom nadzoru spavaonica tijekom noi. Dnevni boravci, dvorita
i hodnici ustanova takoer trebali bi biti adekvatno nadzirani. Pri provoenju nadzora
osoblje bi, meutim, trebalo voditi rauna o injenici da pretjerana kontrola korisnika
moe biti kontraproduktivna, odnosno smanjiti osjeaj obiteljske atmosfere te stvoriti dojam kako su ustanove institucionalnog tretmana opasna mjesta na kojima se svaki korak
korisnika mora pratiti. Da bi se osjeali sigurnima, korisnici moraju percipirati prisutnost
osoblja kao prirodan dio ivota u instituciji, to prije svega zahtijeva dobar odnos izme-
149
c) Osobine rtava
u korisnika i osoblja, a zatim i napore osoblja u uspostavi adekvatne razine kontrole i

nadzora te njihova paljivog i suptilnog provoenja. Sama prisutnost osoblja u to veem
broju grupnih aktivnosti na mjestima na kojima se vrnjako nasilje najee dogaa,
stoga, nee biti dovoljna. Osoblje mora biti spremno na promptnu, neizostavnu i dosljednu intervenciju u svim situacijama vrnjakog nasilja (Olweus, 1993.). Pritom, posebna
se pozornost treba dati prepoznavanju manje vidljivih indirektnih oblika vrnjakog nasilja, koji mogu biti pogubniji po rtve nego fiziko nasilje (Ireland, 2005.).
ii) nunost uspostave to homogenijih odgojnih skupina
S obzirom na to da je hrvatsko istraivanje pokazalo kako su stariji korisnici koji su u
ustanovi zbog problematinog ponaanja ee zlostavljai, odgojne skupine trebale bi
se sastojati od korisnika priblino iste kronoloke dobi i razloga njihova smjetaja u ustanovu. Takoer, kako su zlostavljai esto korisnici s vie domskog iskustva i s prethodnom povijeu zlostavljakog ponaanja, korisnici koji su ve prije bili institucionalizirani
trebali bi biti odvojeni od korisnika koji su prvi put u ustanovi, dok bi korisnici koji imaju
povijest zlostavljakog ponaanja u prethodnom smjetaju i koli trebali biti odvojeni
od korisnika koji su bili zlostavljani bilo tijekom prethodnog smjetaja, bilo u koli. Ako
homogenost odgojne skupine zbog tehnikih razloga nije mogue u potpunosti ostvariti,
osoblje bi trebalo posebnu pozornost pokloniti zatiti korisnika koji su meu mlaima u
odgojnoj skupini, koji imaju povijest prethodne viktimizacije kao i onima koji su prvi put
institucionalizirani ili su kratko u ustanovi.
iii) potencijalnu korist strategija usmjerenih na mijenjanje osobnih karakteristika
zlostavljaa i rtava
Rezultati hrvatskog istraivanja upuuju na to kako bi etiri osnovne razine intervencija
na individualnoj razini mogle pridonijeti suzbijanju vrnjakog nasilja u institucionalnom
tretmanu mladih.
1. Intervencije na individualnoj razini

Programi usmjereni na promjenu stavova koji podravaju vrnjako nasilje
Budui da i zlostavljai i rtve imaju pozitivno stajalite o nasilju te da uvjerenja i ponaanje utjeu jedno na drugo (Gottheil i Dubow, 2001.), kognitivno-bihevioralni programi
mogli bi imati obeavajui uinak u smislu promjene stajalita zlostavljaa i rtava obaju
spolova. Pri razvoju takvih kognitivno-bihevioralnih intervencija usmjerenih na promjenu stajalita korisnika institucionalnog tretmana, vano je uzeti u obzir injenicu da su
strunost i pouzdanost nositelja takvih intervencija krucijalni za njihov uspjeh (Hovland,
1953.). S obzirom na to da je kvaliteta odnosa izmeu korisnika institucionalnog tretma-
150
Uspostava jasnih pravila o vrnjakom nasilju u ustanovi moe posluiti kao dobra osnova takve komunikacije. U tom smislu, nuno je predloiti dva osnovna pravila: 1) vrnjako je nasilje neprihvatljivo i uvijek e biti sankcionirano i 2) prijava sluajeva vrnjakog
nasilja osoblju nije drukanje odnosno cinkanje, ve nain pomaganja rtvama, zatite
odgojne skupine kao cjeline i kreiranja sigurnog okruenja (Olweus, 1993.). Dodatna pravila, u skladu sa specifinim potrebama odreene ustanove, kao i aktivno sudjelovanje
korisnika u njihovu donoenju, takoer su poeljni. Zajedniki donesena pravila korisnici
bi tad mogli uobliiti u poster koji bi se mogao staviti u dnevni boravak ili u neku drugu
zajedniku prostoriju ustanove. Poster s pravilima o vrnjakom nasilju tako bi sluio kao
podsjetnik da svaka reakcija osoblja u sluajevima vrnjakog nasilja nije kazna, ve
prirodna posljedica krenja zajedniki dogovorenih pravila. Samim tim, uspostavljena
pravila i promjena stajalita ne bi smjeli biti samo deklarativni. Vano je da je osoblje
svjesno kako se uvjerenja i stajalita korisnika stalno ojaavaju, oslabljuju ili na drugi nain modificiraju ovisno o tome jesu li u skladu sa samim iskustvom korisnika. Primjerice,
korisnici koji uspjeno zlostavljaju druge vjerojatno e razviti snanije pozitivno stajalite
prema vrnjakom nasilju, koji e biti otpornije na promjenu (Gottheil i Dubow, 2001.).
Vano je stoga da je osoblje eksplicitno u kontinuiranom prenoenju poruke korisnicima
da je vrnjako nasilje neprihvatljivo i neuinkovito putem konzistentnog, pravodobnog i
adekvatnog sankcioniranja svakog, ak i najmanjeg sluaja vrnjakog nasilja.
Programi smanjivanja impulzivnosti i nepaljivosti
Rezultati hrvatskog istraivanja upuuju na to kako bi zlostavljai obaju spolova mogli
imati koristi od intervencija koje e ciljati na njihovu nepaljivost, neuroticizam i neugod1
Podatak da osoblje takoer esto ima stavove kojima podrava vrnjako nasilje baziran je na odgovorima upitnika o vrnjakom nasilju koje je u sklopu ovog istraivanja ispunilo 150 lanova osoblja iz navedene 22 ustanove institucionalnog
tretmana. Tonije, 25,7% od ukupnog broja osoblja koje je ispunilo upitnik vjerovalo je ili da je vrnjako nasilje prirodan
dio procesa odrastanja u ustanovi, ili je dralo neutralan stav o njemu.
151
na mladih i osoblja u hrvatskom tretmanu upitna (Kusturin, 2002.) te da mnogi lanovi

osoblja ili nemaju adekvatne kvalifikacije za rad u institucionalnom tretmanu mladih ili takoer imaju stajalita kojima podravaju vrnjako nasilje, osoblje zaposleno u ustanovi
ne bi trebalo biti inicijator kognitivno-bihevioralnih napora u promjeni stajalita1. Kako su
strunjaci na podruju nasilja meu institucionaliziranim pojedincima povjerljiv i pouzdan
izvor informacija, upravo bi oni, kao vanjski i objektivni akteri mogli biti adekvatni inicijatori programa promjene stajalita prema vrnjakom nasilju i u korisnika, i u osoblja
(Hovland, 1953.). Nakon to vanjski strunjaci iniciraju promjenu pozitivnog stajalita
prema vrnjakom nasilju osoblja i korisnika i podignu opu razinu svijesti o problemu u
ustanovi, osoblje bi i samo trebalo pridonositi odravanju kontinuirane promjene pozitivnih stajalita korisnika prema vrnjakom nasilju putem dosljednog upuivanja korisnika
na to da vrnjako nasilje nije prirodan dio ivota u ustanovi.
nost u socijalnim kontaktima. S obzirom na to da sve tri navede osobine zlostavljaa

ukljuuju tendenciju nedostatka samokontrole, tehnika STANI-RAZMISLI-KRENI, koja se
uspjeno primjenjuje za kontrolu impulzivnosti zlostavljaa u kolskom okruenju (Petersen, 1995.) kao i program promiljanja i rehabilitacije (Tong i Farrington, 2008.), koji se
pokazao uinkovitim u smanjenju recidivizma putem kontrole impulzivnosti maloljetnih
prijestupnika, oboje bi moglo pridonijeti poveanju samokontrole zlostavljaa u hrvatskom institucionalnom tretmanu. Takve tehnike, meutim, trebale bi se primjenjivati u
skladu s individualnim potrebama korisnika jer jo nije utvreno je li ba nedostatak samokontrole ili neki drugi element ukljuen u nisku ugodnost, nesavjesnost i neuroticizam,
najsnanije povezan sa zlostavljakim ponaanjem. Primjerice, ugodnost u socijalnim
kontaktima takoer ukljuuje element suradnje s drugima. Zlostavljai bi stoga takoer
mogli imati koristi od programa usmjerenih na unaprjeivanje suradnje s drugim lanovima odgojne skupine. U literaturi su dostupne mnoge tehnike unaprjeenja suradnje s
lanovima vrnjake skupine (pregled tehnika dostupan je u Mosley i Sonnet, 2008.) koje
bi osoblje moglo lako ukljuiti u svakidanje aktivnosti korisnika. Slino, ugodnost u socijalnim kontaktima takoer sadrava element empatije. Kako je nedostatak afektivne empatije povezan sa zlostavljakim ponaanjem mladia, zlostavljai mukog spola takoer
bi mogli imati koristi od programa unaprjeenja empatije opisanih u nastavku teksta.
Programi unaprjeenja empatije
Kako su i ukupna (izostavljeno iz Tablice 1.) i afektivna empatija negativno povezane s
vrnjakim nasiljem mladia u korelacijama nultog reda, zlostavljai mukog spola imali
bi koristi od programa unaprjeenja empatije. injenica da niska empatija nije bila povezana s vrnjakim nasiljem mladia neovisno o ostalim individualnim initeljima ukljuenima u istraivanje, meutim, upuuje na to da ostale strategije predloene u ovom
radu mogu imati veeg uinka na ponaanje zlostavljaa mukog spola nego programi
unaprjeenja empatije, tim vie to je, za razliku od kognitivne empatije, mogunost
unaprjeenja afektivne empatije upitna (Jolliffe i Farrington, 2006.).
Programi unaprjeenja samopotovanja
Kako rtve obaju spolova imaju iznimno nisko samopotovanje, tehnike unaprjeenja
samopotovanja bile bi korisne i mladiima i djevojkama izloenima vrnjakom nasilju. Dok programi suzbijanja vrnjakog nasilja koji specifino ciljaju na samopotovanje
rtava nisu uobiajeni, ohrabrujui rezultati u smislu unaprjeenja samopotovanja rtava zabiljeeni su u programima kojima je primarni cilj bio unaprijediti socijalne vjetine
rtava (DeRosier, 2004.; Fox i Boulton, 2003.). Kako je osnovni cilj treninga socijalnih
vjetina nauiti rtve korisnim strategijama adekvatne i pozitivne interakcije s vrnjacima,
152
b) Ostale praktine implikacije

Kako je ve opisano, vrnjako nasilje u institucionalnom tretmanu odreeno je ne samo
osobnim karakteristikama njegovih korisnika ve i obiljejima same ustanove i vrnjake (odgojne) skupine. S obzirom na sloenost i meusobnu isprepletenost initelja koji
pridonose vrnjakom nasilju u institucionalnom tretmanu, opisane intervencije na individualnoj razini nee ostvariti svoj puni potencijal ako su implementirane u ustanovu
obiljeenu nestimulativnom fizikom i socijalnom okolinom, neadekvatnim vodstvom i
snanom domskom subkulturom. Obeavajua prevencija stoga mora biti vierazinska (engl. multilevel) te holistiki i simultano ciljati na sve tri skupine rizinih initelja,
odnosno institucionalnu, vrnjaku (grupnu) i individualnu razinu (Baker, Cunningham i
Male, 2002.). Takva strategija osigurala bi takozvani pristup cijele ustanove (a whole
institution approach), koji vrnjakom nasilju pristupa holistiki i koji je prepoznat kao
najuinkovitiji pristup suzbijanju vrnjakog nasilja u kolskom i zatvorskom okruenju
(Ireland, 2002.; Robson, 1997.; Tattum i Tattum, 1997.).
Prvi korak pri implementaciji bilo kakve strategije suzbijanja vrnjakog nasilja u institucionalnom tretmanu trebao bi stoga biti uspostava ustanova koje imaju adekvatno vodstvo
i koje s vrha zagovaraju nenasilnu filozofiju. Pritom, od vitalne je vanosti da ravnatelj svake ustanove institucionalnog tretmana mladih, zajedno s ostalim osobljem, uloi stvarne
napore u podizanju sveukupne kvalitete ivota korisnika. Samo ivotni uvjeti ustanove
koji potiu ostvarenje punih potencijala njezinih korisnika mogu stvoriti osnovu pozitivnih
i prosocijalnih odnosa meu korisnicima (Kahan, 1994.). U tom smislu, na razini ustanove mogu se poduzeti brojni koraci radi stvaranja poticajne fizike i socijalne okoline
ustanove.
153
ne udi da unaprjeenje odnosa s vrnjacima posljedino moe voditi i do razvoja osjeaja vlastite adekvatnosti i samopotovanja. Samokoncept rtava nije izoliran od njihova
socijalnog funkcioniranja. Naprotiv, rtve stabiliziraju svoj samokoncept putem socijalnih
situacija i konteksta koji podravaju njihov koncept o sebi samima (Egan i Perry, 1998.).
Pokuaji unaprjeenja samopotovanja rtava stoga bi najvjerojatnije najvie obeavali kad bi bili zasnovani na promjeni onih aspekata socijalnog funkcioniranja rtava koji
potkrjepljuju njihov doivljaj osobne neadekvatnosti. Trening asertivnosti, koji bi rtve
poduio kako adekvatno reagirati u situacijama vrnjakog nasilja, mogao bi pomoi
u razbijanju takvoga zatvorenog kruga potkrjepljivanja osjeaja vlastite neadekvatnosti.
Takoer, poduavanjem ranjivih korisnika kako se zauzeti za sebe, trening asertivnosti
mogao bi sprijeiti da velik broj korisnika uope postane rtvama. Osim treninga asertivnosti, u literaturi su dostupne i brojne druge tehnike unaprjeivanja socijalnih vjetina
koje osoblje moe primjenjivati i ukljuiti u svakidanji ivot korisnika (pregled tehnika
dostupan je u Farrington i Ttofi, 2009.).
2. Intervencije na razini ustanove

Dobro upravljanje ustanovom i nenasilna filozofija ustanove
Upravljanje ustanovom i cjelokupna filozofija na kojoj se ustanova zasniva, kao i nain na
koji se filozofija ustanove prenosi i osoblju i korisnicima, odreuje cijelu psihosocijalnu
klimu ustanove, koja onda posljedino odreuje sveukupne odnose meu korisnicima,
pa tako i razinu nasilja meu njima. Ako se cjelokupna ustanova zasniva na uvjerenju da
je vrnjako nasilje normalan, odnosno sastavni dio odrastanja u ustanovi, tada e bilo
kakav pokuaj suzbijanja tog nasilja biti nemogua misija. Ako s druge strane ustanova
zagovara i jasno prenosi nenasilnu filozofiju, scenarij bi mogao biti drugaiji.
Kako je ve naznaeno, prije svega nuna je uspostava ustanova koje su dobro organizirane, koje imaju jasne ciljeve i u kojima se nenasilna filozofija prenosi s vrha. Istraivanja
domskog smjetaja upuuju na to da je dobro upravljanje ustanovom najbolji prediktor
uspjenosti institucionalnog tretmana te da je kontrola neprihvatljivog ponaanja korisnika uspjenija u ustanovama koje imaju kvalitetno vodstvo, jasne ciljeve i u kojima tretmansko osoblje tono zna svoju ulogu. Takoer, odnos izmeu korisnika i osoblja kvalitetniji je u ustanovama u kojima je sprijeena fluktuacija osoblja tako to su im osigurani
razumno radno vrijeme, adekvatne plae i ostali oblici pomoi pomagaima. Osiguravanje kontinuiranosti osoblja stoga bi pridonijelo razvoju odnosa povjerenja izmeu korisnika i osoblja. Budui da je vrnjako nasilje u institucionalnom smjetaju vrlo osjetljiv
problem koji je esto povezan sa strahom od prozivanja drukerom ili cinkaroem, da
bi prijavili sluajeve nasilja osoblju, korisnici moraju imati povjerenje u to isto osoblje, to
je nemogue ostvariti ako se osoblje stalno mijenja.
Unaprjeenje fizikih uvjeta ustanove
Osim dobrog upravljanja ustanovom, nuno je i unaprijediti fizike uvjete te ustanove. U
tom smislu, stvaranjem homogenih i malih odgojnih skupina te okoline koja podsjea na
obiteljsko okruenje i osigurava dovoljno privatnosti vano je stvoriti osnovne uvjete za
adekvatan rast i razvoj korisnika ustanove kao i razvoj kvalitetnih i prisnih odnosa meu
njima. U smislu suzbijanja vrnjakog nasilja, uspostava homogenih vrnjakih skupina
od iznimne je vanosti jer su upravo razliitosti meu korisnicima osnova izrugivanja,
iskljuivanja ili ak fizikog nasilja. Takoer, uspostava manjih odgojnih skupina odluujua je za razvoj prisnijih i kvalitetnijih odnosa meu samim korisnicima kao i za laki
nadzor korisnika od strane osoblja.
Podizanje razine svijesti osoblja o problemu
Naposljetku, na razini ustanove vano je podii razinu svijesti o problemu vrnjakog
nasilja edukacijom osoblja. Naime, prije svega potrebno je da je osoblje svjesno da se
154
3. Intervencije na grupnoj razini

Kao i na razini ustanove i individualnoj razini, brojni koraci mogu se poduzeti na razini
vrnjake odnosno odgojne skupine radi suzbijanja vrnjakog nasilja. U tom smislu,
osnovna svrha svih nadalje nabrojenih intervencija usmjerenih na vrnjaku skupinu jest
podizanje grupne kohezije, stvaranje pozitivnih odnosa meu korisnicima te uklanjanje
devijantnih normi, vrijednosti i pravila domske subkulture.
Edukacija korisnika i razvoj prosocijalne domske kulture
Uz edukaciju osoblja nuna je i edukacija samih korisnika o vrnjakom nasilju. Prije
svega, korisnicima je kao skupini nuno objasniti to je vrnjako nasilje, koji su njegovi
pojavni oblici te kako ih prepoznati. Posebno je vano da su korisnici u stanju prepoznati
vrlo suptilne oblike vrnjakog nasilja kao to su socijalno iskljuivanje ili iskoritavanje
injenjem usluga drugim korisnicima, ukljuujui obavljanje tuih zaduenja ili odricanje od vlastitih pogodnosti ili osobnih stvari za druge. Takoer, s obzirom na to da je
opisano istraivanje uputilo na postojanje snane devijantne tienike subkulture u hrvatskom institucionalnom tretmanu mladih, nuno je poticati razvoj prosocijalnih normi,
155
vrnjako nasilje u njihovoj ustanovi najvjerojatnije dogaa, i to vjerojatno ee nego

to su to oni skloni vjerovati, te da ima vrlo ozbiljne posljedice ak i u sluajevima kad je
nevidljivo, odnosno kada nije rije o fizikom nasilju. Takoer, posebno je vano poraditi na prilino rairenom uvjerenju da je vrnjako nasilje normalan dio ivota u ustanovi
i da je takozvani tieniki red prirodno obiljeje vrnjakih skupina. Da su takva nastojanja uistinu vana svjedoe i mnogi primjeri iz prakse u kojima osoblje u nedostatku
vremena ili zbog preoptereenosti zaduuje starije i jae korisnike da pripaze na odgojnu
skupinu ili katkad ak rjeavaju probleme, ime se samo produbljuje grupna hijerarhija i
nesrazmjer moi meu korisnicima. Osoblje bi, nadalje, trebalo biti osposobljeno za prepoznavanje ranih simptoma vrnjakog zlostavljanja kao i njegovih najsuptilnijih oblika.
Pritom je vano da je osoblje svjesno da ono to se inicijalno moe initi kao dobrovoljna
aktivnost (primjerice konstantno injenje usluga jednog korisnika drugom) zapravo moe
biti oblik vrnjakog iskoritavanja. Napokon, kako zlostavljai sudjeluju u vrnjakom
nasilju u razliitim okruenjima, vano je da osoblje institucionalnog tretmana na suzbijanju vrnjakog nasilja radi zajedno sa strunjacima drugih sredina svojih korisnika,
kao to su primjerice kole. U smislu edukacije osoblja kao jedne od strategija suzbijanja
vrnjakog nasilja, ohrabruje podatak da je osoblje hrvatskoga institucionalnog tretmana
mladih spremno uiti. Naime, 60% od ukupno 150 odgajatelja koji su uz korisnike sudjelovali u opisanom istraivanju kao odgovor na pitanje to bi njihova ustanova trebala
uiniti u vezi s vrnjakim nasiljem, predloilo je upravo edukaciju osoblja.
pravila i vrijednosti, na kojima e se tienika subkultura zasnivati, a koji e zamijeniti

one devijantne. Primjerice, ako vrnjaka kultura ne odobrava vrnjako nasilje, malo
je vjerojatno da e agresivni pojedinci biti u stanju uspjeno zlostavljati druge a da vrnjaka skupina ne odgovori na to. Upravo je zbog toga nuno ne podcijeniti mo koju
vrnjaka skupina kao cjelina ima nad pojedinim korisnicima. Pritom je dunost osoblja
stvoriti prosocijalnu osnovu takve moi vrnjake skupine.
Predlaganje jasnih pravila o neprihvatljivosti vrnjakog nasilja
Stvaranje prosocijalne i nenasilne osnove utjecaja vrnjake skupine velik je, ali ne i nemogu izazov koji prije svega zahtijeva skupinu konkretnih grupnih pravila povezanih s
vrnjakim nasiljem. Sama pravila kao i nain njihova donoenja opisani su ve u okviru
intervencija na individualnoj razini koje se odnose na promjenu stajalita korisnika.
Poticanje grupnih aktivnosti i smanjivanje dosade
S daljnjim ciljem razvoja grupne kohezije, prosocijalnih vrijednosti vrnjake skupine kao
i smanjenja dosade, dan korisnika trebao bi biti ispunjen svrhovitim aktivnostima. Istraivanja upuuju na to da su mladi s niskim pragom dosade znatno zastupljeniji u institucionalnom tretmanu nego u opoj populaciji (Kahan, 1994.) te da, meu ostalim, vrnjako
nasilje moe biti jedan od pokuaja smanjenja dosade i stvaranja uzbuenja institucionalnog ivota (Olweus, 1993.). Ukljuivanje korisnika u aktivnosti u kojima uivaju i na
koje e biti ponosni moe imati pozitivnog uinka na njihovu opu dobrobit i samopotovanje, to moe uroditi pozitivnijom psihosocijalnom klimom kao i smanjenim prostorom
za traenje neprihvatljivih naina postizanja uzbuenja. Iako bi neke od tih aktivnosti, kao
to su hobiji, trebale biti individualno krojene ovisno o interesima pojedinih korisnika,
naglasak bi trebao biti na aktivnostima koje e unaprijediti grupnu povezanost. U tom
smislu, brojne su aktivnosti svakidanjeg ivota u ustanovi koje korisnici mogu obavljati
zajedno kao grupa i upravo su to aktivnosti koje bi se trebale ohrabrivati. Pritom, ve vrlo
jednostavne aktivnosti kao to su zajedniko pripremanje obroka ili preureenje fizike
okoline ustanove mogu biti od koristi, posebice ako se lanovi skupine osjeaju vanima
za njihovo uspjeno obavljanje. Kako bi se postiglo da su svi lanovi odgojne skupine
ukljueni u zajednike aktivnosti, vano je da ih osoblje adekvatno nadzire.
Osim neformalnih oblika grupnih aktivnosti, razliiti formalni oblici grupnog rada koji se,
naalost, nedovoljno esto primjenjuju u hrvatskom institucionalnom tretmanu, takoer
bi mogli biti korisni za podizanje grupne povezanosti openito, kao i za specifinije rasprave o vrnjakom nasilju (Barter i sur., 2004.). Takvi formalniji oblici grupnog rada
mogli bi ukljuivati tematske razgovore o vrnjakom nasilju kao i radionice na kojima bi
156
Zakljuak
Istraivanje opisano u ovom radu prvo je istraivanje koje je utvrdilo individualne rizine
initelje vrnjakog nasilja i viktimizacije u institucionalnom tretmanu mladih. Kao takvo,
ono je rezultiralo vrijednim praktinim implikacijama na individualnoj razini, odnosno razini usmjerenoj na mijenjanje osobnih karakteristika korisnika kao pojedinaca. Od praktinih implikacija na individualnoj razini u radu je opisano mijenjanje stajalita o vrnjakom
nasilju, kontrola impulzivnosti, unaprjeenje empatije i samopotovanja. S ciljem ostvarivanja holistikog pristupa cijele ustanove, meutim, uz intervencije na individualnoj
razini nune su i opisane intervencije na razini cijele ustanove te intervencije na razini
odgojne skupine. Iako bi predloene strategije na razini ustanove i vrnjake skupine
vjerojatno bile od koristi u suzbijanju vrnjakog nasilja, budua istraivanja moraju se
fokusirati na ispitivanje institucionalnih i vrnjakih rizinih initelja vrnjakog nasilja u
institucionalnom tretmanu mladih.
Tonije, budua bi istraivanja prije svega trebala replicirati opisano hrvatsko istraivanje u drugim zemljama, kao i longitudinalno pratiti utjecaj individualnih, institucionalnih
i vrnjakih rizinih initelja za zlostavljako ponaanje i viktimizaciju kako bi se utvrdila
uzronost. Takoer, budua istraivanja trebala bi utvrditi do koje se mjere vrnjako
nasilje moe predvidjeti: a) osobnim karakteristikama korisnika, b) kontekstualnim varijablama (institucionalnim i vrnjakim) i c) interakcijom izmeu osobnih i kontekstualnih
initelja. Naposljetku, budua istraivanja trebala bi kvalitativno ispitati strukturu i dinamiku odgojnih skupina, kao i osnove njezine subkulture te razviti teorije vrnjakog nasilja
u institucionalnom tretmanu mladih.
Zakljuno, obeavajua strategija suzbijanja vrnjakog nasilja u institucionalnom tretmanu trebala bi biti zasnovana na empirijskim dokazima i teoriji vrnjakog nasilja te
holistiki ciljati na ustanovu kao cjelinu, njezino osoblje i korisnike ne samo kao pojedince ve i kao skupinu. Udovoljavanje svim uvjetima uinkovite strategije, meutim, nee
biti mogue dok budua istraivanja ne zauzmu sve opisane smjerove. Dotad, strategije
predloene u ovom radu mogu posluiti kao vodi praktiarima i misao vodilja u planiranju nunih i urgentnih buduih istraivanja znanstvenika.
157
se primjenjivale ekspresivne tehnike. Ekspresivne tehnike mogu biti posebno korisne za

grupni rad s institucionaliziranom mladei, jer njihova indirektna priroda ne zahtijeva visoku verbalnu kompetentnost, kao ni onu u komunikacijskim vjetinama openito. Mediji
kao to su knjige, kratke prie, film i crte mladima esto olakavaju otvaranje pri osjetljivim temama. Primjena ekspresivnih tehnika u grupnom radu pokazala se uinkovitom u
mijenjanju pozitivnih stajalita zlostavljaa i rtava o vrnjakom nasilju u kolama i maloljetnikim zatvorima (Boulton i Hawker, 1997.; German i Kumary, 1997.; Howard League,
1995.) te bi trebala biti ea i u institucionalnom tretmanu mladih.
Literatura
Baker, L., Cunningham, A., Male, C. (2002.), Peer-to-peer aggression in residential
settings: Increasing understanding to enhance intervention, Centre for Children and
Families in the Justice System, LondonBarter, C., Renold, E., Berridge, D., Cawson, P.
(2004.), Peer violence in childrens residential care, New York Palgrave
Benet-Martnez, V., John, O. P. (1998.), Los cinco grandes across cultures and ethnic
groups: Multitrait multimethod analyses of the big five in Spanish and English, Journal
of Personality and Social Psychology, 75(3), str. 729-750.
Boulton, M., Hawker, D. (1997.), Verbal bullying: The myth of sticks and stones, u:
Tattum, D., Herbert, G. (ur.), Bullying: Home, school and community, David Fulton,
London, str. 53-64.
DeRosier, M. E. (2004.), Building relationships and combating bullying: Effectiveness
of a school-based social skills group intervention, Journal of Clinical Child and Adolescent Psychology, 33(1), str. 196-201.
Egan, S. K., Perry, D. G. (1998.), Does low self-regard invite victimization? Developmental Psychology, 34(2), str. 299-309.
Farrington, D. P., Ttofi, M. M. (2009.), School-based programs to reduce bullying and
victimization, Campbell Colaboration, Oslo
Farrington, D. P., Welsh, B. C. (2007.), Saving children from a life of crime: Early risk
factors and effective interventions, Oxford University Press, Oxford
Fox, C., Boulton, M. J. (2003.), Evaluating the effectiveness of a social skills training
(SST) programme for victims of bullying, Educational Research, 45(3), str. 231-247.
German, G., Kumari, S. (1997.), Tackling bullying and racial harassment in schools,
childrens homes and youth clubs, u: Tattum, D., Herbert, G. (ur.), Bullying: Home,
school and community, David Fulton, London, str. 137-149.
Gottheil, N. F., Dubow, E. F. (2001a), Tripartite beliefs models of bully and victim behavior, Journal of Emotional Abuse, 2(2-3), str. 25-47.
Hovland, C. I. (1953.), Communication and persuasion: psychological studies of opinion change, Yale University Press, New Haven
Howard League for Penal Reform (1995.), Banged up, beaten up, cutting up: Report of
the Howard League Commission of Inquiry of violence in penal institutions for teenagers under 18, Howard League for Penal Reform, London
Ireland, J. L. (2002.), Bullying among prisoners: evidence, research and intervention
strategies, Brunner-Routledge, Hove
Ireland, J. L. (2005b), Bullying among prisoners: The need for innovation, u: Ireland,
J. L. (ur.), Bullying amongst prisoners: Innovations for theory and research, Willan,
Cullompton, Devon, str. 3-23.
Jolliffe, D., Farrington, D. P. (2005.), Development and validation of the Basic Empathy
158
159
Scale, Journal of Adolescence, 29(4), str. 589-611.

Jolliffe, D., Farrington, D. P. (2006.), Examining the relationship between low empathy
and bullying, Aggressive Behavior, 32(6), str. 540-550.
Kahan, B. (1994.), Growing up in groups, HMSO, London
Kusturin, S. (2002.), The needs of young people in state residential homes, Annual of
Social Work, 9(2), str. 321-348.
Mosley, J., Sonnet, H. (2008.), 101 Activities to help children get on together, LDA, New
Jersey
Olweus, D. (1993.), Bullying at school: What we know and what we can do, Blackwell,
Oxford
Petersen, L. (1995.), Stop, think, do! Treating and preventing social-behavioural problems in school, Pastoral Care in Education, 13(2), str. 17-22.
Robson, M. (1997.), Developing pupil counseling and peer support initiatives, u: Tattum,
D., Herbert, G. (ur.), Bullying: Home, school and community, David Fulton, London, str.
88-99.
Rosenberg, M. (1965.), Society and the adolescent self-image, NJ: Princeton
University Press, Princeton
Tattum, D., Tattum, E. (1997.), From home to school, u: Tattum, D., Herbert, G. (ur.),
Bullying: Home, school and community, David Fulton, London, str. 37-47.
Tong, L. S. J., Farrington, D. P. (2008.), Effectiveness of reasoning and rehabilitation
in Reducing reoffending, Psicothema, 20(1), str. 20-28.
160
KRENJA PRAVA DJECE S

PROBLEMIMA U PONAANJU U
MEDIJIMA (S POSEBNIM OSVRTOM
NA ODGOJNE USTANOVE)
Saetak
Krenje prava i privatnosti djece u medijima i u Hrvatskoj prisutna je pojava kojoj je posveena
velika pozornost strune javnosti. Meutim, bez obzira na tu injenicu te na brojna upozorenja
medijima kako pretvaranje osobnih i obiteljskih tragedija u zabavu za mase ima ozbiljne posljedice,
posebno za djecu, krenje etikoga kodeksa hrvatskih novinara esto se dogaa.
Ovaj rad, koji se temelji na analizi sluaja, prikazuje sluaj krenja prava djece koja su smjetena u
odgojnu ustanovu i koja zbog svojih osobnih, ali i obiteljskih karakteristika ine posebno ranjivu skupinu. Analiza je pokazala kako autori iji su tekstovi analizirani ne poznaju populaciju djece i mladih
o kojima piu te kako je senzacionalistikim prikazivanjem sluaja prostitucije u osjekom Domu za
odgoj djece i mladei naruena i tajna i privatna sfera djece, tienika doma. Medijska slika djece u
ovom sluaju pridonijela je stigmatizaciji i sekundarnoj viktimizaciji tienika doma, a negativne medijske procjene i interpretacije za posljedicu imaju stvaranje negativne slike djeteta o samom sebi.
Uz nuno potivanje etikog kodeksa, novinari moraju procijeniti mogue negativne posljedice svog
izvjetavanja te odvagnuti jesu li posljedice objavljivanja vee od vanosti informacije za javnost.
Uvod
Rasprave o novinarskom etikom kodeksu esto su tema brojnih znanstvenih i strunih
radova (Benedict, 1992.; Goddard i sur., 2001.; Gaber, 2011.; Cantrell, Newman, 2006.;
Miki, Rukavina, 2006.) tribina i okruglih stolova1, a posebno kada je u pitanju etiki
kodeks i zatita privatnosti djece u medijima. Meutim, bez obzira na to koliko se o
ovoj temi govorilo, i to znanstvenici i strunjaci o njoj kau, moe se govoriti o velikom
*
savjetnik ministra, Ministarstvo unutarnjih poslova
http://www.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/articleType/ArticleView/articleId/142278/Default.aspx
http://www.cenzura.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=131:zakljuci-okruglog-stola-u-zagrebu1&catid=40:izjave-za-javnost-&Itemid=85
http://www.index.hr/vijesti/clanak/djeca-se-u-medijima-najvise-zloupotrebljavaju-kao-usputne-zrtve/385764.aspx
161
Krunoslav Borovec*
stupnju slaganja kako se ne potuje etiki kodeks te kako su djeca, a posebno ona koja
spadaju u ranjive skupine, vrlo esto rtve nepotivanja novinarskoga etikoga kodeksa. Unato tako visokom stupnju slaganja, u medijima se ne primjeuje nikakav pomak
nabolje. Iz tog razloga Zgrablji Rotor (2009.) tvrdi da je pitanje zatite prava privatnosti
jedan od najsloenijih problema suvremenog novinarstva jer je na tom podruju oit pad
etikih standarda koji vode u krizu novinarstva. Stoga, cilj je i ovog rada ponovo uputiti na krenje etikoga kodeksa, posebno u sluajevima prikazivanja institucionalizirane
djece u medijima te potvrditi tezu kako svjesno ili ne pojedini mediji stigmatiziraju djecu s
poremeajima u ponaanju. U radu e biti dana kritika analiza pisanja Jutarnjeg lista i
drugih novina grupacije Europa Press Holding o sluaju Prostitucija u osjekom Domu
za odgoj djece i mladei.
Istraujui novinarsku etiku ore Obradovi (2010.) utvrdio je kako vodei hrvatski
dnevni listovi ne preu ni pred krenjem osnovnih principa novinarskih etikih kodeksa
samo kako bi senzacionalistikim prikazivanjem ljudske tragedije poboljali prodaju. On
tvrdi da pojedine dogaaje koji spadaju u crnu kroniku mediji namjerno preuveliavaju i
daju im veu vanost od one koju za javnost stvarno imaju kako bi reklamirali sami sebe.
ine to i po cijenu krenja osnovnih ljudskih prava djeteta koje od rtve obiteljske tragedije postaje i medijskom rtvom. U pisanju Jutarnjeg lista u spomenutom sluaju takoer
se traila potvrda obiju teza.
S obzirom na utjecaj i posljedice koje mediji mogu imati na ivot pojedinca, svako je neopravdano zadiranje u privatnost i intimu graana moralno i etiki nedopustivo. Meutim,
upravo je to najprofitabilniji dio sadraja nekih novina ili vijesti, pa objaviti takve priloge
za novinare postaje stvar prestia ili uspjeha. Motiv zarade u vremenu korporativnog novinarstva najee nadilazi etika pravila profesije, ak i onda kada je rije o djeci (Schor,
2006., prema Zgrablji Rotar, 2009.). Upravo iz tog razloga svrha je ovog rada naglaavanje tetnosti senzacionalizma u medijima i pretvaranja traginih dogaaja u zabavu
za mase. U dokazivanju teze o krenju etikoga kodeksa te o stigmatiziranju institucionalizirane djece bit e koritena studija sluaja pomou kvalitativne analize sadraja, i
tekstualnog i fotomaterijala, jer e se tako dokazati kako su vizualni elementi zlorabljeni u
senzacionalistike svrhe u izvjetavanju u jednom konkretnom sluaju.
Sluaj prostitucije u osjekom Domu za odgoj djece i mladei

Dana 13. lipnja 2009. Jutarnji list objavljuje velik tekst o maloljetnikoj prostituciji u
osjekom Domu za odgoj djece i mladei. Radi prikaza kako je Jutarnji list tretirao ovaj
sluaj, izdvojeni su dijelovi teksta koji e biti predmetom daljnje analize.
162
Ugledni Osjeani cigaretama kupuju usluge tienica Doma za odgoj djece2

OSIJEK U Osijeku postoji organizirani lanac maloljetnike prostitucije u kojem su rtve maloljetnice iz Doma za odgoj djece i mladei, a prema iskazima tienica, meu
korisnicima su i vrlo poznate osobe iz osjekih politikih, poduzetnikih i pravosudnih
krugova. etiri tienice Doma na Vinkovakoj 61 u Osijeku opirno su, u vie razgovora, ispriale Jutarnjem listu detalje uasa u kojeg su zbog neiskustva i lakomislenosti
uvuene i iz kojeg ne vide izlaz. Pored imena osoba kojima su pruale usluge, detaljno
su opisale svodnike, njihove automobile i mjesta na kojima su se prostituirale.
Samo sam ekala da sve to to prije zavri, a kad smo izali iz sobe, svodnik koji me
doveo upitao je muteriju je li zadovoljna. On je rekao da nije potpuno, jer sam odbila
analni seks. Tada me svodnik oamario i rekao kako sam mogla vie zaraditi da sam
bila pametna. Za uslugu sam dobila kutiju Marlbora i 50 kuna, pria tienica koja je u
studenome 2008. navrila 17 godina.
U prostituciju nas esto vodi osoba ije je dijete takoer u Domu. Trai da se prije
izlaska okupamo, naminkamo i lijepo obuemo. Ona od muterija naplauje usluge,
a dok mi radimo sjedi u kafiu, pria djevojica kojoj je 15 godina. Slabo je razvijena,
a na njenom ljepukastom licu povremeno se, dok ispovijeda svoje gorko iskustvo,
ocrtava gr.
Djevojice imaju brojeve telefona nekih od muterija s kojima sms porukama, s vremena na vrijeme i samostalno dogovaraju sastanke. Znaju i registracijske brojeve automobila od Audija i Passata, BMW-a i Peugeota, do kombija cigla boje kojima ih voze
njihovi svodnici i klijenti. Najee ih odvoze u prostorije jednog osjekog sportskog
kluba u kojima postoji nekoliko soba za prostituciju.
Onamo nas najee vode vikendom. Neke od djevojaka tijekom noi budu i s vie
muterija. Usluge obino pruamo bez kondoma. Klijenti su uglavnom od 40 godina
navie. Zahtijevaju razliite stvari, a D. iz Vinkovaca trai da po njemu i mokrimo, za to
nam plaa 50 kuna, pria jedna od djevojica iz Doma.
U stan u Vukovarskoj, pored Saponije, odvodi nas mukarac koji ondje oito ne ivi.
Dolazi po nas crnim Audijem. Uglavnom trai da nas oralno zadovoljava, tek rijetko i
seksualni odnos. Ondje je veliki plazma televizor, DVD-ovi s porno-filmovima, razliita
seksualna pomagala, ali i lisice za ruke i noge, te nekakva oma za vrat, pria jedna
od djevojica.
Posprdno nas zovu domobranke, zato to ivimo u Domu, na Vinkovakoj 61, govori
2
http://www.jutarnji.hr/ugledni-osjecani-cigaretama-kupuju--usluge--sticenica-doma-za-odgoj-djece/3064/
163
Jutarnji list, 13. lipnja 2009.
druga, alei se na okrutnost R. R., za kojeg kae da je bivi policajac. On ih esto

amara, a jednoj od djevojaka zaprijetio je kako e je ne bude li nastavila pruati
seksualne usluge strpati u zatvor u Poegu i kako dobro zna tko su joj mama i sestra.
Jednom je na nas potezao i pitolj, kae.
tienice priznaju kako im svodnici, za novac kojeg zarade prostitucijom, nude i drogu.
Znaju dolaziti u sitne sate u moju radnju, kad se vraaju iz grada, kae osoba koja radi
u prodavaonici nedaleko Doma u Vinkovakoj ulici.
Djevojice izgledaju omamljeno, ali ne vonjaju na alkohol. Sigurna sam da su drogirane. Uz sebe imaju vie novca kojeg su oito zaradile tu no.
Jedna biva tienica, koja je ranije bila ukljuena u lanac maloljetnike prostitucije u
Osijeku, danas radi u ilegalnom bordelu na zagrebakoj Trenjevci.
Druga je, kao maloljetnica, rodila i ne zna tko je otac djeteta.
Trea, za koju nae sugovornice tvrde da je u treem mjesecu trudnoe, prebaena je
u Odgojni dom u Bedekovini, jednu od 11 takvih ustanova iji je osniva Republika
Hrvatska, a koje spadaju u nadlenost Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Neke od djevojica ukljuene u lanac maloljetnike prostitucije u Osijeku imaju izraziti
poremeaj ponaanja zbog ega su se lijeile ili se jo lijee na odgovarajuim bolnikim odjelima.
Radi se o djeci iz krajnje problematinih obitelji koja ne uivaju nikakvu zatitu, ni roditeljsku, ni drutvenu, a institucije koje bi o tome trebale brinuti imaju skuene mogunosti i nadlenosti.
Objavljeni lanak uglavnom se temelji na iskazima tienica Doma za odgoj djece i mladei, iskazima koji su uzeti bez nazonosti roditelja, odnosno odgajatelja ili djelatnika
Centra za socijalnu skrb. U lanku su opisani naini pruanja seksualnih usluga, a za
tienice Doma koriten je pogrdni naziv Domobranke. Uz sve navedeno, iznesena je
i tvrdnja da je rije o djevojicama koje imaju izraziti poremeaj ponaanja, zbog ega
su se lijeile ili se jo uvijek lijee na odgovarajuim bolnikim odjelima, ime se djecu
s poremeajima u ponaanju svrstava u kategoriju bolesnika. Ovo posljednje posebno
govori o nepoznavanju autora populacije djece i mladih o kojima pie.
Tjednik Arena, 1. srpnja 2009.

Tjednik Arena koji takoer pripada grupaciji EPH na naslovnici objavljuje fotografiju seksualnog odnosa tvrdei da se na fotografiji nalazi jedan osjeki policajac i biva tienica
Doma za odgoj djece i mladei u Osijeku. Takoer, navode da su podaci o identitetu
policajca poznati samo redakciji.
164
Uz eksplicitne opise seksualnih odnosa u lanku objavljenom u tom tjedniku nadasve su

sporne fotografije prikaza seksualnih odnosa za koje je utvreno da nisu autentine, ve
preuzete sa stranih pornografskih stranica, o emu su pisali i drugi mediji. Istog dana internetski portal T-portal osvrnuo se na pisanje tjednika Arena. Otkrio je kako je fotografija navodnog policajca i bive tienice Doma zapravo fotografija poznate pornoglumice.
Na Areninoj naslovnici je porno glumica Ashley3
EPH-ov tabloid Arena objavio je fotografiju spolnog ina mlade djevojke i postarijeg,
zaputenog mukarca, koji iz limenke jede kikiriki.
Ista fotografija odavno je, meutim, obila svijet, a na njoj je, po svoj prilici, porno glumica Ashley Jordan ije ime kad stavite u Google trailicu dobijete na veini utjecajnijih
porno stranica.
Izmeu ostalog, fotografija s Arenine naslovnice objavljena je jo 2004. godine na stranici funpic.hu, pa potom i 2005. na internet stranici nickscipio.com, kao slika dana.
Glavni urednik Arene Mark Cigoj tvrdi da je fotografija, koliko su oni provjerili, autentina, iz Osijeka. tienici doma prepoznali su malu na slici i to potvrdili naim novinarima
koji su bili u Osijeku, rekao je Cigoj. Po njegovoj ocjeni, rije je o degutantnoj fotografiji, no vano je da se neto kree dalje po pitanju afere koja se vrlo brzo zatakala.
Drago Hedl, novinar koji je prvi pisao o seksualnom iskoritavanju maloljetnica iz osjekog Doma, kae da je autentinost fotografije provjeravao u razgovorima s trojicom
umirovljenih osjekih policajaca. Dvojica su tvrdila da na slici nije policajac s ijim se
identitetom spekuliralo, dok je jedan s velikom vjerojatnou zakljuio da je na slici
kolega policajac iz Osijeka.
Nacional
Portal Nacional.hr objavljuje tekst pod naslovom Arena dosegnula dno: Slike maloljetne
prostitucije preuzete s porno stranica4.
3
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/27122/Na-Areninoj-naslovnici-je-porno-glumica-Ashley.html
http://www.nacional.hr/clanak/61364/arena-dosegla-dno-slike-navodne-maloljetne-prostitucije-preuzete-s-porno-stranica
165
U tekstu Stravino svjedoanstvo: Brutalni seks osjekih monika s maloljetnicama,

Arena na ak est stranica razvlai priu o prostituciji u osjekom Domu. Tekst je
opremljen nizom fotografija obnaenih djevojaka, navodno tienica osjekog Doma,
snimljenih u iznajmljenim stanovima. Djevojkama na fotografijama zamagljene su samo
oi. U opisu udarne fotografije s naslovnice objavljuje i inicijale bive tienice, ije, kako
opisuju u Areni, zgreno lice najbolje opisuje pakao u kojem djevojke ive.
Jutarnji list, 29. studenog 2009.

Jutarnji list pet mjeseci nakon objavljenog prvog teksta o prostituciji u osjekom Domu
objavljuje nastavak prie pod naslovom Zatvorili su me jer sam otkrio djeju prostituciju5.
Autor teksta prenosi izjave Dragutina Pocrnia, roditelja iji je sin takoer tienik osjekog Doma. Pocrni je u lipnju 2009. uhien zbog kaznenog djela lanog prijavljivanja
kaznenog djela i irenja uznemirujue glasine.
Jutarnji list, 20. oujka 2010.

Direktor iz Hrvatskih cesta iskoritavao maloljetnice6
Umirovljeni asnik HV-a mjesecima upozorava na nemoralne radnje u osjekom Domu
za odgoj djece i mladei. I neki roditelji svjedoili su o strahotama koje prolaze tienici
Doma u kojem caruju seks, droga i alkohol.
Zlostavljanje djece
On ve mjesecima pie prijave i obilazi urede socijalnih ustanova, policije, tuiteljstva
kako bi dobio pravnu bitku protiv bive supruge koja mu je sudskim putem oduzela
skrbnitvo nad djecom. Ve na prvi pogled nije rije o obinoj parnici. Pocrni, naime, optuuje suprugu Biljanu i zbog organiziranja maloljetnike prostitucije u osjekom
Domu za odgoj, zanemarivanja i zlostavljanja djece, posjedovanja i prodaje droge.
Sve su te prijave odbaene, tvrdi Pocrni, jer njegova biva supruga opsluuje i dunosnike policije, pravosua, lokalne monike i direktore i vlasnike tvrtki. Istovremeno,
sudovi su procesuirali svih 9 tubi koje je Biljana Pocrni podigla protiv biveg supruga:
za nemoral, posjedovanje oruja, prijetnju ubojstvom, irenje lanih glasina...
Sin pokuao samoubojstvo
Naplaena su mu sva psihijatrijska vjetaenja, ije trokove prema zakonu snose sud
ili tuitelj. Odlukom Centra za socijalnu skrb oduzeta su mu djeca, a 14-godinji sin nezakonito smjeten u Dom za odgoj, iako nije prekrajno ni kazneno evidentiran. Iz Doma
je danima slao pisma ocu traei da ga izvue, a kad je saznao da mu i otac boravi u
pritvoru, pokuao se ubiti.
Iskaz malodobne keri protiv majke
U novoj prijavi protiv bive supruge Biljane Pocrni Dragutin Pocrni je priloio i iskaz
svoje keri, u kojem se potvruju navodi o prostituciji.
Prema tom je iskazu Biljana Pocrni u svoj stan dovodila muke osobe i zadovoljavala
5
http://www.jutarnji.hr/pocrnic--zatvorili-su-me-jer-sam-otkrio-djecju-prostituciju/378617/
http://www.jutarnji.hr/dragutin-pocrnic--direktor-iz-hrvatskih-cesta-iskoristavao-maloljetnice/647594/
166
- Zatvarala sam ui i na njih stavljala slualice kako ih ne bih ula - priznaje ki Dragutina
Pocrnia.
U iskazu navodi i ime jednog osjekog policijskog slubenika koji je, navodno, bio redoviti klijent njegove bive supruge. Ki sada ivi s ocem u unajmljenom stanu. S njima
je i sin koji je neko vrijeme proveo u Domu.
Autor ponovo jednostrano iznosi tvrdnje utemeljene na iskazu oca ija su djeca smjetena u Dom i koji je u sporu i s ustanovom i s bivom suprugom. Navodei puni identitet
oca posredno je otkriven i identitet njegove djece, pri emu je posebno etiki upitan dio
lanka u kojemu se govori o pokuaju samoubojstva njegova 14-godinjeg sina, kao i
tvrdnje o promiskuitetnom ponaanju njegove bive supruge, emu je svjedoila i ki.
Ovime se nedvojbeno pridonosi sekundarnoj viktimizaciji djece iji je otac dao iskaz.
Jutarnji list, 9. rujna 2010.

Prostitutka (16) iz Osijeka: Silovali su me. Znam tko je to uinio!7
G. V., majka esnaestogodinjakinje, prijavljena je u Centru za socijalnu skrb, potvreno
je u toj ustanovi. Jedini prihod dolazi iz tog izvora. Osim esnaestogodinjakinje, koja
je sada smjetena u dom, G. V. ima iz dva braka jo troje djece. ivi u malom nekomfornom dvorinom stanu u centru Osijeka, sada u istospolnoj, izvanbranoj zajednici. Ni
njezina nekoliko godina starija prijateljica nigdje ne radi, pa ive u oskudnim uvjetima.
Susjedi kau da je esnaestogodinjakinja, najstarije dijete u obitelji, i prije bila problematinog ponaanja, te da su nesreene obiteljske prilike u formativnim godinama
zacijelo bile uzrok takvog ponaanja.
lanak od 9. rujna 2010. karakteristian je jer obiluje pojedinostima o obiteljskim prilikama tienice Doma i time predstavlja povredu privatnosti zbog iznoenja obiteljskih
prilika u javnosti.
Psiholoki i pravni aspekti prikazivanja djece u medijima

U raspravi o etikim principima te stigmatizaciji djece u medijima nezaobilazno je pitanje
koji su to psiholoki aspekti senzacionalistikog prikazivanja djeteta u medijima te kako
je to pitanje pravno regulirano. Radi lakeg razumijevanja ovih pitanja potrebno je ukratko opisati i populaciju korisnika domova za odgoj djece i mladei. Ovdje e biti prikazane
7
http://www.jutarnji.hr/16-godisnja-prostitutka--znam-tko-me-je-silovao/884769/
167
ih u sobi, dok je maloljetna ki bila prisiljena sluati njihovo glasanje.
njihove ope karakteristike koje, meu ostalim, vrijede i za korisnike osjekog Doma.
Rije je o populaciji kronoloki izjednaenoj s djecom u osnovnim i srednjim kolama,
dakle djeci i maloljetnicima u dobi od 7 do 18 godina. U domovima se nalazi i enska i
muka populacija kod koje su prisutne odgojno-obrazovne tekoe, diskrepancija izmeu obrazovne i kronoloke dobi, kolski neuspjeh, specifine tekoe u uenju. Osim
toga prisutni su i poremeaji u ponaanju, primjerice agresivnost, injenje kaznenih djela, skitnja, bjeanje iz kue, kole ili ustanove, otpori i borba protiv autoriteta, zlouporaba
sredstava ovisnosti, druenje s osobama asocijalnog i antisocijalnog modela ponaanja.
Kod ove populacije prisutni su i psihiki poremeaju: neurotski razvoj linosti, emocionalne tekoe, nezrelost, nestabilnost, traumatiziranost, dok je obiteljska klima optereena
sociopatolokim pojavama poput nerada, skitnje, delinkventnog ponaanja i alkoholizma. Usto, djeca nerijetko dolaze iz nepotpunih obitelji, niskog socioekonomskog statusa,
obitelji u kojima je prisutno nasilje i drugo. Dakle, rije je o vrlo osjetljivoj, ranjivoj skupini
djece koja zbog svojih osobnih i obiteljskih karakteristika i prilika trebaju pojaanu brigu
i skrb, i to ne samo institucija drave ve i medija.
Hoemo li ostvariti odgovornost prema djeci ovisi o tome koliko znamo o njima i njihovoj
ranjivosti. O tome to smatramo privatnou i zato ju je uope potrebno uvati, kao i
tome to smatramo ulogom i zadaom medija (Gabelica upljika, 2009.). Analizirajui tekstove objavljene u izdanjima EPH-a, Jutarnjem listu i Areni, moemo zakljuiti
kako autori ne poznaju populaciju koju stavljaju u sredite prie te ne vode rauna o njihovoj ranjivosti kao i o moguim tetnim posljedicama objavljenih sadraja na tienike
Doma za odgoj djece i mladei. Ova tvrdnja potkrijepljena je i upozorenjima na stigmatizaciju djece koja se nalaze u ustanovama, jer je tu djecu ovaj sluaj navodne prostitucije i
pozornost medija dodatno ugrozio. Rije je o djeci koja trebaju pomo, a ne odbacivanje
od drutva i stigmatizaciju.
Gostujui u HTV-ovoj emisiji Otvoreno na ovu temu, pravobraniteljica za djecu Mila
Jelavi rekla je: One su rtve bez obzira na ishod postupka. Tko ima pravo manipulirati
njima? Koristiti ih? Iskoritavati njihovu ranjivost? Ta djeca su dola u ustanovu iz razliitih
ivotnih situacija, ona imaju pravo na skrb i zatitu. Tko je taj tko ima pravo zloupotrebljavati ih i initi sve da se tako osjeaju? injenica je da su izmanipulirane, tko se drznuo
uiniti to? Ova pitanja bila su upuena svima onima koji na bilo koji nain iskoritavaju
djecu, a u ovom konkretnom sluaju i medijima.
Objavljenim tekstovima povrijeena je i tajna i privatna sfera djece. Privatni ivot ukljuuje
razliite ivotne injenice koje bi trebale biti nedostupne ostalim ljudima (tajna sfera) ili
dostupne tono odreenim ljudima (privatna sfera) (Gabelica upljika, 2009.). Povreda
privatnosti ostvaruje se na dva naina: doznavanjem injenica iz privatnog ivota iz znatielje ili slinih razloga i iznoenjem injenica iz privatnog ivota u javnosti. Bez obzira
na to to u analiziranim tekstovima identitet djece nigdje nije objavljen u cijelosti, ipak
168
Moe se tvrditi da je medijska prezentacija osjekog sluaja pridonijela i sekundarnoj

viktimizaciji tienika Doma jer osim traumatskog iskustva na dijete djeluje i sam medijski prikaz tog njegova iskustva. Prikaz o sebi dijete moe doivjeti kao poruku o sebi
i svojemu mjestu u svijetu, taj prikaz moe pojaati traumatsko iskustvo ili izloiti dijete
za njega optereujuim tuim procjenama i interpretacijama (upljika Gabelica, 2009.).
Izvjetavanje utjee na djetetovu sliku o sebi (samopoimanje i samopotovanje), kognitivne procese (percepciju samog sebe, doivljaju vlastite kompetentnosti, lokus kontrole
i atribucijski stil), na koliinu stresa te socijalne posljedice kao to su izolacija i stigmatizacija od vrnjaka ili odraslih iz djetetove okoline (upljika Gabelica, 2009.). Socijalna
stigma koja je tienicima osjekog Doma kroz medijsku interpretaciju EPH-a nametnuta
sasvim sigurno ini ozbiljan izvor stresa i utjee na smanjenje samopotovanja te pridonosi obeshrabrivanju djece u vjerovanju u sebe i svoju snagu. Upravo je to u velikoj
suprotnosti s ciljevima rada s djecom u ustanovi u kojoj su smjeteni.
U analiziranim tekstovima prekren je Kodeks asti hrvatskih novinara, i to sljedee njegove odredbe:
lanak 14. Novinar treba tititi ovjekovu intimu od senzacionalistikog i svakog drugog
neopravdanog otkrivanja u javnosti. Obvezan je potovati svaije pravo na privatnost. Nedopustivo je bez njihovog doputenja snimati osobe u okruenju u kojem se opravdano
oekuje privatnost. Naruavanje neije privatnosti mimo njegove volje i znanja doputeno
je samo ako je opravdano iznimnim javnim interesom.
lanak 15. Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvjetavanju o
samoubojstvima, nesreama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim sluajevima i nasilnim djelima. Novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno
ili neizravno pogoene tim dogaajima, osim kada je rije o iznimnom javnom interesu. U
169
je, zbog same injenice da su se objavljeni tekstovi odnosili upravo na djecu osjekog
Doma, rezultat njihova etiketizacija. Naime, tienici Doma integrirani su u ivot zajednice: kolu, vrnjake grupe, grad, pa i obitelji, iako su iz njih privremeno izdvojeni, i svi oni,
bez obzira na to odnosi li se konkretna pria na njih, nose teret i negativnu stigmu svega
onoga to je objavljeno. upljika Gabelica (2009.) na pitanje o emu je tono rije kada
govorimo o privatnosti, govori da je rije o djetetovu privatnu ivotu, njegovu identitetu,
duevnom integritetu, slici u javnosti, sudjelovanju u stvaranju slike o njemu, razumijevanju interpretacije i tumaenja njegova ivota i njega samog. U kontekstu ovog tumaenja
posebno je dvojbeno koritenje autentinih izjava tienica Doma, koje su, meu ostalim, dane bez pristanka roditelja ili odgajatelja, jer su kroz to opisane kao prostitutke te
su dani eksplicitni opisi pruanja seksualnih usluga. U suprotnosti je s etikim kodeksom
prenositi ovakve izjave, ija je autentinost usto dvojbena, posebice ako uzmemo u obzir
osobne karakteristike tienica Doma, koje su prethodno opisane.
tom je sluaju novinar duan voditi rauna o asti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima
izvjetava.
lanak 19. Novinar ne smije intervjuirati niti fotografirati dijete (do 14 godina) bez njegovog pristanka i bez nazonosti i pristanka roditelja ili druge odrasle osobe odgovorne za
dijete. Ako takav pristanak i postoji, nedopustivo je intervjuiranje ili fotografiranje djeteta
kojim bi mogla biti ugroena njegova dobrobit. Isto vrijedi i za bilo koji drugi postupak kojim se izravno ili neizravno otkriva identitet djeteta. Dobrobit djeteta nadreena je javnom
interesu.
lanak 20. Novinar ne smije otkriti identitet djeteta ili maloljetnika ukljuenog u sluajeve
seksualnog zlostavljanja ili bilo kojeg drugog oblika nasilja ili kaznenog djela, bez obzira
je li dijete ili maloljetnik svjedok, rtva, osumnjienik ili okrivljenik. Medijski prilozi o takvim
sluajevima ne smiju omoguiti identifikaciju djeteta ili maloljetnika. Identitet djeteta ili
maloljetnika doputeno je otkriti samo iznimno, kada je to u javnom interesu i ne ugroava
dobrobit djeteta ili maloljetnika, te uz pristanak roditelja ili skrbnika djeteta ili maloljetnika,
ili kada to radi dobrobiti djeteta trae dravna tijela.
Kodeksi svjetskih nacionalnih novinarskih udruga naglaavaju vanost obzirnog izvjetavanja o djeci. Tako Ameriko drutvo profesionalnih novinara iz 1996. (Malovi i sur.,
2007., prema Gabelica upljika, 2009.) tvrdi da novinari moraju pokazati suut prema
onima koji mogu biti pogoeni izvjetavanjem, te se posebno osjetljivost mora pokazati
kada je rije o djeci i neiskusnim izvorima informacija ili protagonista novinarskih pria. Meunarodna federacija novinara (1998.) u dokumentu Djeca i mediji: Smjernice za
novinare nadopunjuje pravila o ponaanju novinara o izvjetavanju o djeci s ciljem to
bolje zatite njihove privatnosti. U tom dokumentu, meu ostalim, istie se da su novinari duni pokazati posebnu osjetljivost u temama o djeci, duno izbjegavati stereotipe
i senzacionalizam te ne rabiti erotizirane djeje fotografije. Svi ovi principi prekreni su u
konkretnom sluaju. Pravila meunarodne federacije novinara (IFJ) o izvjetavanju o djeci ukljuena su i u Kodeks asti hrvatskih novinara, u lancima 19. i 20. Uz spomenuto,
na nacionalnoj se razini zatita privatnosti djece osigurava i medijskim zakonima, prije
svega Zakonom o medijima, (Narodne novine, br. 59/2004.), Zakonom o elektronikim
medijima (Narodne novine, br. 122/2003., 79/2007.) te Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine, br. 137/2010.).
U predgovoru knjige Etika novinarstva (Malovi, Ricchiardi, Vilovi, 2007.) Boidar Novak istie kako profit kao jedini pokretaki motiv u medijskoj industriji upuuje na nove
ugrozbe etici, neovisnosti i profesionalizmu novinarstva. Zaokupljenost profitom, etika i
vjerodostojnost informacije sve su vie u konfliktu. Osim toga osvre se i na sustav tabloidizacije medija citirajui Thomasa A. Bauera, koji kae da su mediji u veini preuzeli strani
koncept te da je tabloidizacija medija u tim zemljama poprimila razmjere koji se nisu mogli
170
Zakljuak
Zakljuno se moe tvrditi kako je potvrena teza da su Jutarnji list i Arena prekrili
etiki kodeks hrvatskih novinara te pridonijeli etiketizaciji i stigmatiziranju tienika osjekog Doma za odgoj djece i mladei. Pod stigmatizacijom8 se podrazumijeva postupak
socijalnog obiljeavanja neke osobe, udaranje moralnog iga da bi se osoba degradirala
i svrstala u drutveno nepoeljnu kategoriju nemoralnih, tetnih i opasnih osoba. Sve to,
naravno, ima nepovoljan efekt po stigmatiziranu osobu koja postaje socijalno obiljeena,
socijalno izolirana, a to sve naposljetku oteava socijalnu integraciju. Sve reeno ima
posebnu teinu ako se odnosi na djecu smjetenu u instituciju ija je socijalna integracija
zbog osobnih i obiteljskih obiljeja ionako oteana. Mediji stvaraju sliku djeteta, utjeu
na percepciju javnosti o tome tko su djeca, kakva su i kako se ponaaju. Ta slika moe u
javnosti poticati i razvijati potovanje prema djetetu i njegovim snagama i ogranienjima,
kao to se iz nje mogu iriti predrasude i stereotipi (Gabelica upljika, 2009.). Stoga onaj
tko izvjetava o djeci ili iji izvjetaj na bilo koji nain ukljuuje dijete mora biti svjestan
vlastite odgovornosti za svako pojedino dijete koje je direktno ili indirektno dio medijskog
prikaza (Gabelica upljika, 2009.). Upravo iz ovog razloga, u UNICEF-ovim naelima za
etiko izvjeivanje o djeci naglaeno je kako u nekim sluajevima izvjeivanje o djeci
dovodi njih same ili drugu djecu u opasnost od odmazde ili obiljeavanja. Iako je Ured
pravobraniteljice za djecu Hrvatske jo 2006. godine medijima uputio preporuke (Malovi
i sur., 2007.) u kojima se, meu ostalim, navodi da osobitu pozornost treba obratiti na
ranjive skupine djece, primjerice mlade poinitelje prekraja ili kaznenih djela. Nedopustivo je objavljivanje njihova identiteta ili drugih podataka o djetetu kao i interpretacija
i tumaenje uzroka njegova negativnog ponaanja i slino. Nedvojbeno se moe konstatirati kako se ova preporuka u medijskoj prezentaciji Jutarnjeg lista i Arene nije
uvaavala. Novinari moraju odvagnuti mogue posljedice svog izvjetavanja. To bi morao biti proces donoenja odluke o tome je li uope javnost potrebno izvijestiti o nekom
dogaaju. Je li vanije objaviti informaciju ili su posljedice objavljivanja mnogo vee od
znaenja za javnost (Malovi i sur., 2007.).
8
Wikipedia (2011) - Social stigma, <http://en.wikipedia.org/wiki/Stigmatization>. Pristupljeno 2. veljae 2011.
171
naslutiti, a u sluaju Hrvatske, s posebno primitiviziranim oblicima. Sve su agresivnije specijalizirane kuhinje koje proizvode skandale i afere koji dominiraju zbog profita na prvim
stranicama listova i udarnim terminima elektronikih medija. Govorei u prilog tabloidizaciji medija Gordana Vilovi (2004.) objanjava taj proces injenicom da se relevantne,
vrijedne vijesti poinju prezentirati na laki nain, s vie ilustracija i veim fotografijama,
s vie kraih tekstova, a sve manje onih duljih analitikih. Prevladavaju zanimljivosti koje
katkad imaju marginalnu vrijednost, ali su atraktivne najirem itateljstvu. itatelji su zbunjeni jer im nije jasna oprema teksta, to je naslov, to nadnaslov ili podnaslov.
Literatura
Benedict, H. (1992.), Virgin or vamp: How the press covers sex crimes, Oxford University Press, New York
Cantrell, C., Newman, E. (2006.), Children and Media Coverage of Trauma, Dart Center
for Journalism & Trauma, < http://dartcenter.org/content/children-and-media-coverage-trauma>, pristupljeno 17. studenoga 2011.
Gabelica upljika, M. (2009.), Psiholoki aspekt prikaza djeteta u medijima, u: Flego,
M., Zatita privatnosti djece u medijima, Pravobranitelj za djecu, Zagreb, str. 19-26, 3031.
Gaber, I. (2011.), Child abuse: the media must listen, British Journalism Review, 22, str.
57-63.
Goddard, C., Bernadette, J., Saunders, B., J. (2001.), Child abuse and the media,
Child Abuse Prevention Issues Number 14., <http://www.aifs.gov.au/nch/pubs/issues/
issues14/issues14.html>, pristupljeno 17. studenoga 2011.
Hrvatsko novinarsko drutvo (2009.), Kodeks asti hrvatskih novinara <www.hnd.hr/
uploads/20090120051103KODEKS_ASTI_HND-a.doc.>, pristupljeno 13. studenoga
2011.
Malovi, S., Ricchiardi S., Vilovi, G. (2007.), Etika novinarstva, Izvori, Zagreb, str. 1012, 28, 48-49, 175, 182, 203-204.
Miki, K., Rukavina, A. (2006.), Djeca i mediji, Zapis - bilten hrvatskog filmskog saveza,
<http://www.hfs.hr/hfs/zapis_clanak_detail.asp?sif=1604> , pristupljeno 17. studenoga 2011.
Obradovi, . (2010.), Pretvaranje ljudske tragedije u medijsku zabavu, Medijski dijalozi, 5, str. 40-42, 44, <http://www.med-dij.com/MedDij5/039-050%20MD5%20Obradovic.pdf>, pristupljeno 1. veljae 2011.
Vilovi, G. (2004.), Etiki prijepori u Globusu i Nacionalu 1999. - 2000., Biblioteka Politika misao, Zagreb, str. 35.
Zakon o elektronikim medijima, Narodne novine, br. 122/2003., 79/2007 Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, Narodne novine, br. 137/2010.
Zakon o medijima, Narodne novine, br. 59/2004.
Zgrablji Rotar, N. (2009.), Pravo na privatnost: Standardi za zatitu prave djece u medijima, u: Flego, M., Zatita privatnosti djece u medijima, Pravobranitelj za djecu, Zagreb,
str. 33-36, 38-41.
<http://en.wikipedia.org/wiki/Stigmatization>. Pristupljeno 2. veljae 2011.
<http://www.jutarnji.hr/ugledni-osjecani-cigaretama-kupuju--usluge--sticenica-domaza-odgoj-djece/3064/> Pristupljeno 1. veljae 2011.
<http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/27122/Na-Areninoj-naslovnici-je-porno-glumicaAshley.html >Pristupljeno 1. veljae 2011.
172
173
<http://www.nacional.hr/clanak/61364/arena-dosegla-dno-slike-navodne-maloljetneprostitucije-preuzete-s-porno-stranica> Pristupljeno 1. veljae 2011.

<http://www.jutarnji.hr/pocrnic--zatvorili-su-me-jer-sam-otkrio-djecju-prostituciju/378617/> Pristupljeno 1. veljae 2011.
<http://www.jutarnji.hr/dom-za-odgoj-osijek--uspjela-sam-svoje-dijete-spasiti-od-prostitucije/612991/> Pristupljeno 1. veljae 2011.
<http://www.jutarnji.hr/dragutin-pocrnic--direktor-iz-hrvatskih-cesta-iskoristavao-maloljetnice/647594/> Pristupljeno 1. veljae 2011.
<http://www.jutarnji.hr/imala-sam-13-godina--zvali-su-me-iz-doma-i-rekli---zaradit-ces--pisala-sam-po-musteriji-za-300-kuna/884387/?keepThis=true&TB_iframe=true&heig
ht=600&width=800> Pristupljeno 1. veljae 2011.
<http://www.jutarnji.hr/16-godisnja-prostitutka--znam-tko-me-je-silovao/884769/> Pristupljeno 1. veljae 2011.
<http://www.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/articleType/ArticleView/articleId/142278/Default.aspx> Pristupljeno 20. studenog 2011.
<http://www.cenzura.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=131:zaklj
uci-okruglog-stola-u-zagrebu1&catid=40:izjave-za-javnost-&Itemid=85> Pristupljeno
20. studenog 2011.
<http://www.index.hr/vijesti/clanak/djeca-se-u-medijima-najvise-zloupotrebljavajukao-usputne-zrtve/385764.aspx> Pristupljeno 20. studenog 2011.
174
DOSTUPNOST SUSTAVA ZATITE

MENTALNOG ZDRAVLJA MLADIMA S
POTEKOAMA U PONAANJU
Saetak
Cilj je rada sagledati tenje i praktine potekoe u organizaciji i provedbi sustava zatite mentalnog zdravlja mladih. Autor u radu iznosi poglede na uoene probleme hospitalne obrade maloljetnih pacijenata zbog intoksikacije psihoaktivnim tvarima, karakterizirane psihikim poremeajem
koji onesposobljuje pacijenta za izraavanje svoje volje prema hospitalnom tretmanu. Taj problem
nastoji rasvijetliti s tri aspekta: pacijenta i njegovih prava, s gledita moralne odgovornosti struke
prema medicinskoj obradi pacijenta u ustanovi u koju je primljen, kao i s aspekta problema strune
obrade.
U radu su izneseni primjeri koji upuuju na velike potekoe i propuste u razvoju sveobuhvatnog
sustava zatite mentalnog zdravlja djece i mladei, a posebice mladih s potekoama u ponaanju
i globalnim razvojnim poremeajima. Prikazana su aktualna nastojanja u drutvenoj zajednici kao i
mogunosti razvoja timskog rada i unaprjeenja aktivnosti psihijatrije u zajednici i ostvarenja nacionalne strategije u smislu funkcionalnog sustava za zatitu mentalnog zdravlja mladih.
Uvod
Sustav zatite mentalnog zdravlja mladih dostupan je tek tada kada postoji, ako je iskoristiv i prilagodljiv osobi koja se njime koristi. Vrijeme u kojemu ivimo obiljeeno je tranzicijom, tj. neodreenostima, diktatom gospodarskih kriznih okolnosti, ali i inertnih nazora
u drutvu i zdravstvu. Sve to reducira uspostavu sustava. Administrativno uspostavljanje
sustava ovisi o znanju koje osobe imaju, poznavanju prilika na terenu i uskoj suradnji
u planiranju i provedbi. Angairanje najiskusnijih strunjaka na tom polju, barem kao
savjetnika, omoguuje procjene kojima se ostvaruju utede, ali i otvaraju perspektive za
budui rad, jer sustav postoji tek ako se potvruje u praksi tijekom vremena.
Managed care (ekonomski voen pristup obradi pacijenta) osnova je pristupa, a s obzirom na to da djeca ne donose financijske koristi ona neposredno ostaju zanemarena
grupa, iako ih se stalno istie kao prioritet. Sustav zatite mentalnog zdravlja treba obu* dr. med., psihijatar, Opa bolnica Dr. Josip Benevi u Slavonskom Brodu
175
Mr. sc. Jugoslav Gojkovi*
hvatiti potrebe svih razdoblja odrastanja mladih od predkolskog i osnovnokolskog do

srednjokolskog i studentskog. On kao takav danas ne postoji. Postoje dezorganizirani
zaeci, za koje se teko vidi kamo vode, a koje bi netko tko ne poznaje zahtjeve prakse
mogao nazvati sustavom. Fragmenti mogueg sustava postoje u velikim centrima, no
ne niti u svim veim gradskim sreditima. Organizacija, i edukacijska i provedbena, nije
odreena iz jednog strunog centra, niti je uklopljena u promiljenu i ujednaenu strategiju i provedbu na nacionalnoj razini.
No, i ovakva situacija otvara prostor za organizirana struna nastojanja i borbu za uspostavu jasnih ciljeva i djelokruga zatite mentalnog zdravlja mladih. U raspravi o ovom
problemu vodit u se klijentocentrinim pristupom, poglavito zbog toga to smo u praksi
i javnosti suoeni sa svim drugim pristupima. Isto tako, zbog toga to smatram da je
etika odrednica naeg puta u polju zatite mentalnog zdravlja jedino na taj nain doista
humana i zdrava. Da bi bilo lake sagledati problem, kao i to kako razvijati rad, nastojao
sam prikazati neka od podruja praktinog rada s njihovim nedostacima i manjkavostima
kao i moguim rjeenjima.
Primjer 1.
esnaestogodinji mladi se izvijao svezan remenima na krevetu psihijatrijskog odjela
za odrasle. Zbog vruice iznad 40 C bio je drhtav i mokar od znoja. Vikao je, oito
halucinirao, potpuno iskidanoga delirikog doivljaja stvarnosti. Psovke, urlici, vapaji
Opijen velikom dozom aja od dature.
Ostali su se pacijenti navirivali prolazei hodnikom do dnevnog boravka, gdje najee
pue i piju kavu
U razdoblju 2002. do 2005. godine proveo sam istraivanje u upanijskoj opoj bolnici u
Slavonskom Brodu o nainu obrade adolescenata intoksiciranih alkoholom. Istraivaki
kliniki rad Dijete u nevolji etiki pristup i prava nemonog pacijenta u hospitalnoj
obradi usmeno je predstavljen na Kongresu djeje i adolescentne psihijatrije u Zagrebu
2005. godine. Analizirajui povijesti bolesti, promatrao sam nain na koji su obraivani u bolnikom tretmanu maloljetni pacijenti u stanjima koja su zahtijevala hitan prijam
bez pristanka osobe, odreen neophodnou medicinskog zahvata. Dobiveni rezultati i
praksa upuuju i danas na iste probleme, prisutne i u bolnicama drugih gradova, sudei
prema usmenim reakcijama kolega.
U takvim stanjima maloljetne su osobe posebno ranjiva skupina, jer prema zakonskim
odredbama dijete nije etiki subjekt i nije sposobno odluiti o potrebi zadravanja na
lijeenju. U takvoj situaciji posebno je podlono ugroavanju prava jer je izloeno nepo-
176
Rezultati
Istraivaki kliniki rad obuhvatio je 46 maloljetnika u stanju naruene svijesti zbog trovanja psihoaktivnim tvarima od 2002. do 2005. godine. Promatrali smo pacijente obraene
na tri odjela nae bolnice:
Slubi za duevne bolesti
Slubi za djeje bolesti
Slubi za anesteziologiju i reanimaciju.
Nastojali smo sagledati:
suradnju pojedinih slubi u obradi maloljetnog pacijenta
potrebu suradnje u odnosu na zahtjevnost stanja u kojemu se pacijent nalazi
mogunosti suradnje u odnosu na prava pacijenta i specifinosti njegova stanja.
Analizirali smo broj konzilijarnih pregleda pri primanju, tj. tijekom neposredne obrade
pacijenta.
Graf 1. Broj obraenih pacijenata prema pojedinoj slubi
Tumaenje: Psih. = psihijatrija; Ped. = pedijatrija; JIL = jedinica intenzivnog lijeenja
177
srednom podvrgavanju medicinskoj proceduri lijeenja, o kojoj na jednoj strani odluuje

zakonski zastupnik najee bez izraavanja miljenja maloljetne osobe (a na to bi,
prema zakonu, imala pravo), i na drugoj strani deurni lijenici, koji vrlo esto postupaju
prema zakonima prakse, a ne prema struno zadanim pravilima postupanja (algoritmima), jer ih u toj formi nema.
Kliniko istraivanje:
41 pacijent ili 89% lijeen je izvan JIL-a.
23 pacijenta u stanju dubokog poremeaja svijesti (razina alkohola u krvi vea od 30
mmol/l).
Pet pacijenata lijeeno je u JIL-u.
31 pacijent lijeen je na pedijatrijskom odjelu.
Deset pacijenata lijeeno je na psihijatrijskom odjelu.
Troje od 46 pacijenta (6,7%) pregledala su pri prijmu u bolnicu tri deurna specijalista.
Graf 2. Broj konzilijarnih pregleda tijekom postupka obrade pacijenata pri Slubi za djeje bolesti
Tumaenje:
Rije je o pojedinanim konzilijarnim pregledima u kojima se poziva lijenik drugog
odjela radi zajednikog odluivanja.
Konzilijarni pregledi psihologa obavljani su naknadno, kada je zavrena obrada hitnog
stanja.
Troje od 46 pacijenata pregledala su tri deurna lijenika pri prijmu, radi procjene stanja
i odluke o nastavku obrade.
Tri aspekta sagledavanja problema:
Etiki aspekt:
etike odrednice problema u odnosu na dijete kao nemonog pacijenta i medicinska
etika
Profesionalni aspekt:
specifinost i zahtjevi hitnog postupka obrade pacijenta s odnosima medicinskih specijalnosti (strune odgovornosti)
178
Pravno je svaka osoba mlaa od osamnaest godina nesposobna odluiti o svom prijmu
u bolnicu, a posebno o potrebi lijeenja na psihijatrijskom odjelu, i moe se nazvati djetetom. Zakon nekih zemalja (npr. u SAD-u) daje pravne odrednice:
Djeca mlaa od sedam godina ne moraju biti ispitana.
Od djece stare izmeu 7 i 14 godina vano je uti miljenje.
Miljenju djece starije od 14 godina daje se vanost.
Miljenje djece starije od 16 godina znatno se uvaava.
Ako osoba nije u stanju sagledati potrebe lijeenja zbog svoje dobi ili stanja koje ju u
tome onemoguuje, vaan je pristanak pravnog zastupnika, tj. roditelja, ili zakonskog
zastupnika skrbnika, ili, ako ga nema, etikog povjerenstva ustanove (lanak 8. Zakona
o zatiti osoba s duevnim smetnjama, iz 1999. godine). Traenje pristanka nije nuno
u sluaju da je zbog pribavljanja miljenja neposredno ugroen ivot osobe (lanak 9.
Zakona).
U takvoj situaciji urgentnost stanja lijeniku daje za pravo uiniti obradu i bez pristanka
osobe ili zastupnika postupati radi zbrinjavanja zdravstvenog stanja osobe. Takva uloga lijenika povlai i specifine odgovornosti. Rad na poboljanju zdravstvenog stanja
osobe prema medicinskim principima namee potrebu razmiljanja o nainu pruanja
pomoi kao i o potrebi zatite dostojanstva i prava osobe koja se nalazi na lijeenju.
Nemoni pacijent:
Nemono stanje pacijenta odnosi se na stanje kvantitativnog naruenja svijesti pacijenta do stupnja znatnije somnolencije, sopora ili plitke kome, kada se teko uspostavlja
kontakt s pacijentom i on nije u stanju sagledati mogunosti i potrebe lijeenja.
Maloljetnost osobe
Pisani pristanak na hospitalnu obradu koji bi roditelj ili zastupnik trebao potpisati podrazumijeva:
informacije o svrsi intervencije
procedure koje e biti koritene
vremenski okvir za opskrbu stanja
alternative u lijeenju i obradi
cijenu kotanja obrade
odgovornosti klijenta i terapeuta
obavijest o moguim rizicima, nuspojavama postupaka i metoda
nain prekida suradnje.
179
Pravni aspekt:
dijete kao pravno nemona osoba i potreba odreivanja pristanka na lijeenje
Kompetentnost za davanje pristanka:

mogunost da osoba shvati prirodu medicinskog problema
mogunost da razmotri alternative, ukljuujui i odbijanje lijeenja, kao i prednosti i
mane svake opcije
sposobnost da izrazi izbor
sposobnost da pritom pokae stabilne osobne vrijednosti.
Potekoe u obradi:
upanijske bolnice nemaju punktove hitne obrade.
Nema psihijatrijskih odjela za mlade.
Pedijatrijski odjeli nisu dostatno opskrbljeni.
Jedinice intenzivne skrbi zbrinjavaju krajnje zakazivanje vitalnih funkcija.
Intenzivne jedinice odjela za unutarnje bolesti ne primaju maloljetne.
Psihijatrijski odjeli za odrasle neadekvatni su za maloljetne pacijente i takva stanja, a zakonski je doputeno, ako je neizbjeno, zadravanje maloljetnog pacijenta do 72 sata.
U takvim okolnostima prijam u bolnicu pacijenta esto se odvija kao postupak argumentiranja o potrebi prijma na bilo koji drugi odjel, osim onoga na koji je pacijent upuen, to
esto produava postupak obrade pacijenta, ovisno i o odjelu za koji se odluio lijenik
hitne medicinske pomoi, koji se isto tako nalazi u nezavidnom poloaju procjene i straha za pacijenta i straha od reakcije kolega.
Rasprava
Stjee se dojam nedostatne suradnje izmeu medicinskih specijalnosti.
Naglaava se potreba za suradnjom i odreivanjem plana obrade pacijenata s odlukom
o primarnosti smjetaja, vremenskim odrednicama tretmana i dogovor o praenju pacijenta za vrijeme lijeenja do stabilizacije.
Razlike u klinikoj slici, tj. stupanj agitiranosti i naruenja svijesti znatno utjee na mjesto prijma i obrade.
Praksa pokazuje potrebu odreivanja skupa pravila o postupanju na razini ustanove:
plan opskrbe pacijenta
obaveza konzilijarne procjene i praenja
obavijest o stanju i obradi pacijenta potreba timske obrade pacijenta pri prijmu.
Ovi rezultati upuuju na odnos zdravstvenog sustava prema mladima u kojemu se njihovi
aktualni problemi obrauju kao viak posla, bez dostatne pripreme i sustavnosti za stanja
hitne zdravstvene ugroenosti, te bi se na taj nain moglo konstatirati da se u nekoj mjeri
potrebe i prava maloljetnika zanemaruju. Inzistiranje na etikim odrednicama u praksi se
180
U klinikom se istraivanju stjee dojam o nedostatnoj suradnji izmeu medicinskih specijalista pri obradi ugroenih maloljetnih pacijenata, to se moe uoiti iz malog broja
konzilijarnih pregleda tijekom neposredne obrade.
Uvaavajui sloenost klinikog stanja intoksiciranog pacijenta, kada je znatno prisutan
poremeaj svijesti kao i zbog promjena u klinikoj slici, pokazuje se potreba za suradnjom kliniara pri obradi pacijenata. Tom bi se suradnjom mogao odrediti neposredni plan obrade pacijenta koji bi sadravao odluku o primarnosti smjetaja, vremenske
odrednice tretmana kao i dogovor o praenju pacijenta za vrijeme lijeenja do stabilizacije stanja, kao i odluka o nastavku lijeenja ili otpustu i nainu naknadnog praenja.
Diskusija o ovom problemu zadire dosta esto u pacijentova graanska prava i slobode.
Teoretiari dijete nazivaju tihim pacijentom i upravo zbog toga djeca i maloljetne osobe
imaju osobit status. Tu se namee vano pitanje pristanka osobe (pisani pristanak na
hospitalizaciju) na tretman i uvjete lijeenja i obrade, kao i pristanka roditelja kao zakonskih zastupnika, uz koje se istie pravo maloljetne osobe starije od 14 godina starosti da
iskae svoju volju.
U urgentnim stanjima obrade taj pristanak nije uvjet zbog neodlonosti potrebe za pomoi koja opravdava medicinski postupak, ve se zbog promijenjenog stanja svijesti djeteta
i njegove ugroenosti namee pitanje davanja za pravo roditelju da se sloi s nainom
obrade, tj. uvjetima obrade i pruanja medicinske pomoi svom djetetu, kao i pitanje
prihvaanja odreenja slube pri kojoj se opskrba odvija. Sve to postaje posebno vano
kada je mogue naknadno ostvariti komunikaciju s pacijentom.
Dijete je pravno posebno osjetljiva osoba i nesmotren ili nepravilan postupak prema djetetu u procesu obrade zadire u graanska i opeljudska prava, a u nekim se zakonima
tretira, povijesno gledano, i kao kriminalni in.
Uoljiva je potreba timske obrade pacijenta pri prijmu s odlukom o smjetaju i o nainu
obrade, kao i potrebi konzilijarnog praenja naknadno. Timska bi obrada pri prijmu mogla obuhvatiti pregled u hitnom prijmu slube u koju je pacijent upuen ili u prijemnom
punktu bolnice, gdje se konzilijarni specijalisti dogovaraju o nainu obrade i odreuju
naknadno praenje te se stvara pisani plan obrade.
Iz dosadanje prakse kao da se ne raspoznaje kome takav pacijent pripada te se opskrba svodi na mogunosti slube u kojoj je primljen do nastanka komplikacija, to stvara
nepotreban rizik i optereenje, i odjelnog specijalista, i cijele ustanove koja je odgovorna
za nastanak komplikacija. Oito je da pacijent pripada ustanovi u koju je primljen, a time
i zajednikoj odgovornosti pojedinih slubi, to bi bilo dobro uskladiti.
181
prima kao dodatno optereenje pri obavljanju posla.
Amerika akademija za djeju i adolescentnu psihijatriju 1982. godine objavila je vodi za

psihijatrijsku hospitalizaciju mladih, kojemu je cilj osigurati djecu u tom postupku. U tom
vodiu pod sintagmom plan tretmana podrazumijeva se individualni plan za tretman
osmiljen za pojedinog pacijenta koji odgovara njegovim specifinim potrebama. Vana
je odredba o osiguranju odgovarajue medicinske skrbi za koje je potrebno vrijeme za
stvaranje plana tretmana.
Prema S. Kenedyju pri pregledu obraa se pozornost na:
1. abnormalnosti vitalnih znakova koje upuuju na intoksikaciju ili organsku bolest
2. ispitivanje psihikog statusa
3. stvaranje pisanog plana obrade.
Odjel za urgentno zbrinjavanje prua neposrednu sigurnost i odluku o daljnjoj obradi.
Obrada ovisi o znanju lijenika pri hitnom prijmu i opremljenosti odjela na koji se pacijent
prima. Hoe li pacijent biti premjeten s hitne obrade ovisi o njegovoj medicinskoj stabilnosti te osposobljenosti i adekvatnosti drugih odjela. Pacijenti ostaju u obradi sve dok se
njihovo fiziko stanje ne stabilizira. U amerikoj dravi Illinoisu postoji protokol o obradi
prije odluke o premjetaju. Kljune su komponente tog algoritma:
je li prisutna abnormalnost vitalnih znakova
odrednice psihikog statusa
odrednice somatskog statusa
laboratorijski nalazi i hitna medicinska obrada.
Prema algoritmu, ako pacijent nije sasvim somatski stabilan, nakon primarne obrade
na odjelu za urgentno zbrinjavanje mogu je prijam na pedijatrijski odjel s konzilijarnim
pregledom psihijatra, s mogunou premjetaja na psihijatrijski odjel nakon stabilizacije stanja, ako su prisutni pokazatelji psihikog poremeaja i ako postoji pristanak za to
ili se razmatraju kriteriji za vanjsku obradu pacijenta s odrednicama praenja od strane
odrasle osobe i lijenika.
S obzirom na to da u nas nema punktova za hitnu obradu, uoava se potreba formiranja
odsjeka neuropsihijatrijske obrade djece i mladei, na upanijskoj razini, s etiri do pet
kreveta koji bi se nalazili ili u sklopu odjela za djeje bolesti ili negdje u sklopu bolnice,
jer smjetaj u sklopu psihijatrijskih odjela za odrasle niti je adekvatan, niti je po zakonu
dopustiv. Osim intoksikacija pitanje je lijeenja i drugih kriznih stanja maloljetnika s problemom THC-a ili u suicidalnim krizama.
U naim bolnicama hitni prijam esto nije u jednom punktu niti je dostatan za obradu
i praenje do stabilizacije stanja pacijenta. Upravo to upuuje na potrebu konzilijarne
182
U Izraelu postoji zakonska odredba da se u svakoj bolnici formira Odbor za dijete u riziku
(Child at risk committee), koji obuhvaa pedijatra, psihijatra, socijalnog radnika i medicinsku sestru, a iji djelokrug obuhvaa rizina stanja djece i stanja zlostavljanja.
U naem Zakonu o zatiti osoba s duevnim smetnjama u lanku 60. regulira se osnivanje
povjerenstava za zatitu osoba s duevnim smetnjama koja se osnivaju pri bolnicama i
psihijatrijskim ustanovama, kao i glavnog povjerenstva pri Ministarstvu zdravstva. lanak
61. Zakona regulira njihov djelokrug, pri emu se posveuje pozornost unaprjeivanju
postupanja prema osobama s psihikim smetnjama i razvoju ljudskih prava, kada na prijedlog tree osobe povjerenstva mogu ispitivati pojedine sluajeve prisilnog zadravanja
ili smjetaja bez pristanka djece i maloljetnih osoba.
Mogue je da bi razvoj rada tih povjerenstava mogao utjecati na unaprjeenje suradnje
u praksi.
Sagledavanje aktivnosti na uspostavi sustava zatite mentalnog zdravlja

mladih i rasprava o tom problemu
Problemi s kojima se mladi susreu u javnosti su prisutni djelomino. Pozornost se okupira ovisnostima o THC-u i tekim drogama odvojeno od problema zloporabe alkohola.
Pivo se naveliko reklamira na nacionalnoj televiziji s protagonistima studentske populacije. Uspjeni sportai i glazbenici reklamiraju alkohol. U isto se vrijeme govori o zabranama puenja u javnom prostoru, pri emu je dravna administracija nepopustljiva. Sustavi
prevencije krcati su programima protiv nasilja ili drugih selektiranih problema, to ima
svoju svrhu, no ne vidi se u to je ta svrha uklopljena te se ne obuhvaa cjelina problema.
Bullying i poremeaji u ponaanju izdvajaju se iz ukupne problematike. Maloljetniko nasilje, seksualno zlostavljanje djece i nasilje u obitelji tek su popularne teme u medijima.
To se isto uoava i s problemima gerijatrijskih pacijenata, koji isto tako u zdravstvenom
sustavu ne pripadaju nigdje i svuda smetaju (nedostaju gerijatrijski odjeli i hospiciji, dok
su dnevni prihvati za stare osobe u povojima). Na taj nain je i adolescent, koji je intoksiciran, a nalazi se u obradi u bolnikom sustavu, svima smetnja i suvian pacijent, a
odjeli ga prebacuju jedni drugima bez zakonski odreenog plana opskrbe, bez etikog
pristupa i shvaanja delikatnosti problema i obrade.
Strune osobe koje djeluju na polju zatite mentalnog zdravlja mladih nisu ukljuene u
javne rasprave i planiranje, ako one i postoje, te se stjee dojam da mi nemamo jasnu
predodbu i plan to elimo postii, a to je potrebno za ostvarenje nacionalnog sustava.
183
obrade pacijenta.
Odrivost, isplativost, barem uz ona izdvajanja koja djelatne radne osobe optimalno ele
i mogu ostvariti, ine sustav koji djeluje kao mrea Centara za mentalno zdravlje mladih.
Takva se fragmentirana tenja uoava u sada odreenim smjernicama djelovanja Zavoda
za javno zdravstvo, koji bi prema uputama Ministarstva trebao razvijati rad s mladima i na
taj bi nain nastali budui centri za zatitu mentalnog zdravlja mladih, iako, prema predloenim smjernicama, u isto e se vrijeme baviti pitanjima odraslih, pa i starih osoba!?
Da bi takav sustav bio djelotvoran, treba imati profil kao i jasne mogunosti strune timske suradnje koja je efikasna i uinkovita ve sa strunjacima koje imamo u polju rada,
a ne da treba ekati preustroj Zavoda za javno zdravstvo i formiranje novih timova koji bi
trebali zapoinjati pionirsku praksu bez ikakvih iskustava u tom polju rada.
Primjer 2.
esnaestogodinja uenica vrlo iskreno i s patnjom opisuje probleme u obitelji. Otac
branitelj, invalid, razveden, ne kontaktira s majkom. Baka najistaknutija osoba u obitelji. Bjei iz kole, ne moe uiti, koristila marihuanu s bivim dekom. Sada znaajno
depresivna, u svai razbila stol kod kue. Uvia sve i prihvaa lijeenje u bolnici.
Zamolba za prijam na Odjel za djeje bolesti; u razgovoru s dvije kolegice odbijena. Dva
dana provodi na Psihijatrijskom odjelu za odrasle, zatim po dogovoru premjetena u Osijek na Odjel za adolescente. Nakon lijeenja stanje se ne poboljava, odbija ivjeti kod
kue, eli u dom. Procjena smjetaja u Rijeci. Donesena preporuka za smjetaj u Dom.
U kratkom periodu do smjetaja boravi kod kue i baca se pod vlak.
(primjer objavljen s doputenjem skrbnika)
Zatita mentalnog zdravlja u zajednici postojei problemi:
Suradnja strunjaka u ustanovama nije ni potaknuta ni objedinjena svi se bave svojim
poslom!?
Gorui problemi se ne rjeavaju, ve prekrivaju zaboravom.
Nitko ne organizira postojei broj strunjaka u sustav suradnje.
Zavod za javno zdravstvo, koji je Ministarstvo odredilo za provedbu, funkcionira u sklopu institucionaliziranog i centraliziranog rada.
Rad se odvija u minimalno neizbjenom okviru s angairanjem i prekvalifikacijom djelatnika.
Nema mobilne interdisciplinarne suradnje na razini grada i upanije.
Pitanje mobilnosti interdisciplinarne suradnje u hitnim stanjima.
184
Djeak, 12 godina, kod kue nastupa pokorno, prihvatljivo, rasplae se pri suoavanju
da postoje problemi u ponaanju u koli. Roditelji sumnjaju da pedagoginja ne voli njihovo dijete. Proteste drugih roditelja primaju s naporom i dojmom da su se svi udruili
protiv njega. Opis ponaanja pisan iz dana u dan u protekla tri mjeseca u imenik govori
da pod nastavom psuje, prostai, dira djevojke po intimnim dijelovima tijela, izlazi iz razreda, lano optuuje druge, ne prati nastavu, vrijea nastavnike, tue slabije, provocira
i ruga se.
Radi izrazitog interesa za erotizirano ponaanje postoje sumnje da je seksualno zlostavljan. Takovo ponaanje i odnosi izmeu institucija zadravaju status quo tijekom cijele
godine. Nakon lijeenja u Zagrebu sugerira se da ne postoje dublje smetnje, osim
poremeaja prilagodbe, te je otputen bez medikamentne terapije. Problemi u koli nastavljaju se jednako. Kontakti sa socijalnom radnicom koja, u suradnji s nastavnicima,
provjerava sve navode i utjee na roditelje, uz komunikaciju pedagoginje, psihijatra i
roditelja dovode do perioda kunog oblika lijeenja i kolovanja s mogunostima naknadnog ukljuivanja u redovitu nastavu.
Ni zdravstveni ni kolski sustav nisu dostatno elastini ni usklaeni da bi bez otpora po
poeljnom algoritmu rjeavali pojedine sluajeve. Uenik ne moe drugaije, ali sustavi
mogu ako hoe. No, u sustavima zapaamo trome reakcije, nedostatak komunikacije,
nedostatak kompetentnog postavljanja prema problemu, nedostatak mobilnih multidisciplinarnih timova koji se dogovaraju (pedagog, socijalni pedagog, lijenik ope prakse,
psihijatar, psiholog, defektolog, socijalni radnik, eventualno upnik).
Primjer 4.
Djeak, 11 godina, smjeten je u SOS selo nakon znaajnog zaputanja odgoja i brige
kod tete koja pije i ivi promiskuitetno. Uestalo bjei iz SOS kue, teko ga zadravaju.
Agresivan na osujeenja. Odbija psihoterapijski rad. Otkriva se da je mlaeg tienika
iz iste kue poeo svlaiti, u vie navrata traio da ustima i jezikom dira njegovo spolovilo, to se dogodilo nekoliko puta. Negira otkriveno, o emu je posvjedoio napadnuti
tienik.
Upuen na lijeenje u bolnicu. Kod otpusta nema navoda o seksualnom zlostavljanju.
Zbog potrebe zatite drugih tienika SOS sela izvrena procjena smjetaja. Godinu
dana nakon procjene djeak boravi u privremenom smjetaju bez dugoronije rijeenog smjetaja i tretmana.
185
Primjer 3.
Ovo je primjer trome suradnje institucija, prebacivanja problema drugome, odbijanja da

se uvidi teina problema.
Potekoe u ponaanju, problemi u ponaanju, poremeaji u ponaanju mladih u kolskom sustavu i zajednici: mladi s takvim smetnjama nisu obuhvaeni nikakvim razraenijim pristupom, osim tzv. vatrogasnih mjera i standardno tromog djelovanja centara za
socijalnu skrb, koji isto tako djeluju nepovezani u ukupni sustav i oito optereeni ukupnou zahtjeva.
Sustav zatite mentalnog zdravlja mladih u zajednici, koji nije klasino centraliziran i institucionaliziran, trebao bi omoguavati mladim osobama s takvim potekoama prihvat,
timski rad izmeu institucija, rjeavanje unutarobiteljskih problema (uz ciljane aktivnosti
odreenih institucija). Takav bi pristup obuhvaao i probleme u obitelji i u koli. Prijedlozi
protokola timske suradnje koji su dostupni u nacrtima radnih grupa preopeniti su, a u
intencijama tee ostvarivi. Tenja je, prema tim nacrtima, ostvariti administrativno strukturirane multidisciplinarne timove nalik sadanjim upanijskim povjerenstvima za prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti, koja su upravo zbog prejake birokratiziranosti i
politikih uplitanja u izboru u svom dosadanjem radu pokazala u kako velikoj mjeri birokratizacija moe dovesti do slabe uinkovitosti, pa se neka povjerenstva sastaju dva puta
godinje sa stalnim ponavljanjem istih tendencija. Aktivnosti se svode na nunu formu
manifestacijskog tipa, poput Mjeseca borbe protiv ovisnosti, kada se koncentriraju aktivnosti koje su i tada esto prigodniarskog tipa, da bi se javnosti pokazalo da intencije sustava naizgled postoje, pri emu razvijene sustavne aktivnosti tijekom godine ne postoje.
Primjer 5.
Djeak, 8 godina, s problemima pervazivnoga razvojnog poremeaja (izrazito kanjenje
govora i uspostave socijalnih relacija, impulsivno-agresivno reagiranje u situacijama
osujeenja, stereotipno ponaanje i simbiotska vezanost za majku), u protekle tri godine psihoterapijskog rada s primjenom lijekova, manifestira znaajno bolje stanje. Proteklih godinu dana u grupnom radu prednjai u improvizacijama scenske igre. Potekoe
s govorom i socijalnim relacijama samo povremeno prisutne.
Ukljuuje se u prvi razred osnovne kole s mogunostima rada po posebnom programu i asistencijom u nastavi. Mjesec i pol dana od poetka prilagodbe bez asistenta,
nakon nekih situacija samovoljnijeg ponaanja bez bitnije agresivnosti, kada je hodao
po razredu i zagrlio jednu djevojicu, biva oznaen kao nenormalno dijete. Uiteljica je
rezignirana, navodi da je to primjer neodgojenosti djeteta. Djeak sljedeih dana odbija
ulaziti u razred. Trenutno se nakon kunog lijeenja i upoznavanja s asistentom u nastavi pokuava ponovo uklopiti u razrednu nastavu i sredinu, a u grupnom radu i dalje vrlo
vrijedno sudjeluje.
186
***
U zakljunom dijelu rasprave potrebno je spomenuti trajnogorui teki problem mentalne
zatite i rada s djecom i mladim osobama koje trpe teke razvojne poremeaje iz autistinog spektra kao i globalne poremeaje psiholokog razvoja. Rije je o grupaciji djece
potpuno onesposobljene da tijekom dana ive bez stalne i potpune pomoi roditelja,
koji tijekom vremena emocionalno postaju potpuno iscrpljenima i zdvojnima. Narav tih
tekih oboljenja obiljeena je potpunim oteenjem prijenosa emocija, trajnim i dubokim
promjenama u procesu odrastanja s tekim oteenjem komunikacije te djeca i roditelji
trpe izoliranost, pa i nedostatak emotivne nagrade i zadovoljstva za sav uloeni trud, a u
perspektivama se osjeaju odbaeni od drutva. Rad s takvom djecom i obitelji sveden
je na odreene strunjake u nekoliko punktova u zemlji. Karitativne ustanove i graanske
udruge takoer se mogu svesti na male brojeve, tako da sustav nije niti tu prisutan svojim sveobuhvatnim nastojanjima koja bi stvorila pristup i pokazala da postoji nacionalna
strategija zatite mentalnog zdravlja mladih.
Bez ukupnog zahvaanja svih problema koji optereuju narataje mladih, nemogue je
govoriti o postojanju sustava za zatitu mentalnog zdravlja mladih. Postoji neodgodiva
potreba za uvoenjem specijalizacije iz djeje i adolescentne psihijatrije te da se iz jednog edukacijskog centra usklade edukacije psihologa i psihijatara kao i rehabilitatora,
koji bi, ubudue, trebali raditi u strunim zajednikim timovima.
Primjeri organiziranosti i rada koji u europskim razvijenim zemljama imaju tradiciju dugu
nekoliko desetljea govore o strunim iskustvima koja treba sumirati, a prisutna su od
ezdesetih godina prolog stoljea sve do danas. Ekonomski organiziran pristup servisima mentalnog zdravlja za mlade tih zemalja mogue je prilagoditi naim potrebama i
mogunostima. Naa iskustva iz 70-ih godina povezana su s vrijednim nastojanjima cijenjenih strunjaka Klinike za psiholoku medicinu u Zagrebu, koji su tada poeli razvijati
sustav zatite mentalnog zdravlja mladih u zajednici, sve do zahvata u polju kolstva, no
ta vrijedna nastojanja naposljetku su zanemarena i nisu razvijana od centara moi koji su
donosili odluke u polju zdravstva, a odnosile su se na pitanja razvoja sustava mentalnog
zdravlja za mlade.
Zbog tih je iskustava i danas jasno da imamo cijenjene i vrlo sposobne strunjake koje
navedeni centri moi nisu pozvali u radne grupe koje bi osigurale i donijele provedivu
i optimalnu nacionalnu strategiju djelovanja u navedenom polju. Pojedini strunjaci na
upanijskoj razini ostaju nepovezani kao aktivni lanovi multidisciplinarnih i intersektorskih timova (koji nisu okupljeni), a esto, naalost, ostaju nepovezani i na razini pojedinih
institucija, gdje djeluje i, primjerice, pet-est iskusnih strunjaka koji mogu biti povezani
u multidisciplinarni mobilni tim, a u praksi slue partikularnim interesima pojedinih odjela
ili sektora rada.
187
Tko bi trebao povezati pozitivna iskustva individualnih nastojanja?
Zakljuci
U sustavu koji je fragmentiran i ne postoji u svojoj cjelovitosti, ne postoji niti ispravan i
povezan pristup goruim problemima zatite mentalnog zdravlja djece i mladih, tako
da se njihove potekoe zbrinjavaju stihijski kako gdje i ovisno o okolnosti, a ne prema strunim odrednicama koje potuju dostojanstvo i prava djeteta. Nisu odreena
pravila kojih bi se strunjaci morali pridravati u institucionalnoj (posebice hospitalnoj)
obradi maloljetnika s komorbiditetom konzumiranja psihoaktivnih tvari ili se nalaze u
potrebi obrade konfliktnih kriznih hitnih stanja. Pristup zbrinjavanju tih problema na
razini upanijskih bolnica manjkav je, s nedovoljno utvrenim smjernicama o suradnji
strunjaka i omoguenih kapaciteta za rad.
Potrebno je uvesti obvezu konzilijarnog dogovora nadlenih specijalnosti, kao i plan
obrade maloljetne osobe u stanjima intoksiciranosti psihoaktivnim supstancijama s poremeajem svijesti, kao i u kriznim suicidalnim stanjima.
Potrebno je omoguiti mobilnu timsku suradnju postojeih djelatnih strunjaka na razini upanijske bolnice i u prostoru grada radi formiranja funkcionalne povezanosti u
ostvarenju neuropsihijatrijskog odsjeka pri pedijatriji ili neovisno u sklopu upanijske
bolnice, sa sudjelovanjem psihijatra, neuropedijatra, defektologa, psihologa i socijalnog radnika i vie medicinske sestre u timskoj opskrbi odsjeka s najvie etiri do pet
kreveta. U iroj je zajednici potrebno na razini grada i upanije mobilnom timskom suradnjom omoguiti neovisnost i snaniji razvoj centara za mentalno zdravlje mladih u
sklopu Zavoda za javno zdravstvo s nunom tenjom jake decentralizacije.
Potrebno je razviti cjelovit nacionalni sustav Centara za mentalno zdravlje mladih s tendencijom deinstitucionalizacije.
Takav sustav djelomice moe biti samoodriv, a drugim dijelom ovisi o ekonomskim
odrednicama u zemlji, a ne u upaniji i regiji, upravo zbog toga to je tu rije o pitanjima
od iznimnog i opeg interesa za drutvenu zajednicu, tj. cijelu zemlju.
U tako organiziranom sustavu Centara za mentalno zdravlje djece i mladih neizostavno
su potrebni upanijski i gradski punktovi rada s djecom i obiteljima koja trpe globalne
razvojne poremeaje autistinog spektra.
Uspostava jasne vizije sustava moe biti i jasan poticaj za nastajanje loginih dijelova
koji se naknadno sklapaju u konanu cjelinu, a to je funkcionalan sustav zatite mentalnog zdravlja mladih.
Literatura
Brewer, T., Faitak, M. T. (1989.), Ethical Guidelines for the Inpatient Psychiatric Care of
Children, Professional Psychology: Research and Practice, Vol. 20, No. 3, str. 142-147.
Fortunati, F. G., Jr, MD, JD, Zonana, H. V., MD (2003.), Legal Considerations in the Child
188
189
Psychiatric Emergency Department, Child Adolesc. Psychiatric Clin. N. Am., 12, str.
746-761.
Gojkovi, J., Nikoli, S. (1999.), Model terapijske igraonice za djecu, Socijalna psihijatrija, 27, str. 143-149.
Goreta, M. i Juki, V. (2000.), Zakon o zatiti osoba s duevnim smetnjama ideje,
norme, implementacija, evaluacija, Medicinska naklada, Biblioteka posebna izdanja,
Zagreb
Guidelines for the Psychiatric Hospitalization of Minors (1982.), Am. J. Psychiatry, 139,
str. 7. July
Hattab J. Y. (1994.), Ethics & Child Mental Health, Scientific Publication Division, Jerusalem, 5754
Kennedy, S. P., Baraff, L. J., Suddath, R. L., Asarnow, J. R. (2004.), Emergency Department Management of Suicidal Adolescents, Annals of Emergency Medicine, 43, str. 4.,
April
Kipnis, K. (2004.), Gender, Sex and Professional Ethics in Child and Adolescent Psychiatry, Child Adolesc. Psychiatric Clin. N. Am., 13, str. 695-708.
The Mental Hospitalization of Children and the Limits of Parental Authority (1978.), The
Yale Law Journal, Vol. 88, str. 186.
Nikoli, S. i sur. (1992.), Mentalni poremeaji u djece i omladine 3 terapija i rehabilitacija, mediko-psiho-pedagoki pristup zatiti mentalnog zdravlja djeteta i adolescenta i
sociolegalna prevencija, kolska knjiga, Zagreb
Stalker, K., Carpenter, J., Connors, C., Phillips, R. (2004.), Ethical Issues in Social Research: Difficulties Encountered Gaining Acess to Children in Hospital for Research,
Blackwell Publishing Ltd, Child: Care, Health & Development, 30, 4, str. 377-383.
Young, J. G., Ferrari, P. (1998.), Designing Mental Health Services and Systems for Children and Adolescents: Observations and Recommendations, u: Young,J. G., Ferrari, P.
(ur.), Designing Mental Health Services and Systems for Children and Adolescents: A
Shrewd Investment. Philadelpia Brunner/Mazel, str. 397-439.
190

U SUKOBU SA ZAKONOM
191
192
ZATITA PRAVA I INTERESA DJECE U SUKOBU SA ZAKONOM
DJECA U SUKOBU SA ZAKONOM

PRAVOSUE PO MJERI DJECE?
Saetak
Suvremeni pristup maloljetnikoj delinkvenciji napustio je naelo drutvene odmazde za neprihvatljivo ponaanje te pozornost usmjerio na pomo i podrku, uvaavajui specifine razvojne
potrebe djece, koje ih ine bitno razliitima od odraslih poinitelja kaznenih djela. Maloljetniko
pravosue podrazumijeva postupanje u kojemu se uzima u obzir djetetova dob, promie djetetova
reintegracija i preuzimanje konstruktivne uloge u drutvu. Temelj za takav pristup djeci koja su u
sukobu sa zakonom postavili su brojni meunarodni dokumenti kojima meunarodna zajednica
upuuje na vanost ureenja razliitih aspekata maloljetnikog pravosua. Poznavanje meunarodnih standarda i naela iznimno je vano za one koji se bave pitanjima maloljetnikog pravosua
u praksi te za one koji odreuju pravila i kreiraju politiku u ovom podruju. Oni obvezuju ili daju
smjernice dravama u kreiranju maloljetnikog pravosua te postavljaju minimalne standarde zatite kao jamstvo da e djeca u sukobu sa zakonom biti tretirana u skladu s postavljenim standardima
zatite ljudskih prava i da e postupanje prema njima biti usmjereno ponajprije na njihovu zatitu i
resocijalizaciju.
Meunarodni dokumenti meusobno su usklaeni i podudarni u jedinstvenom cilju zatiti dostojanstva i prava djeteta uz istodobno utjecanje na djetetovo potivanje ljudskih prava i sloboda
drugih. Provoenje osnovnih naela iz ovih dokumenata osigurava se utvrenim meunarodnim
standardima. Ona nalau da u postupanju prema djeci u sukobu sa zakonom sudovanje ustupi
mjesto alternativnim mjerama te da institucionalna skrb bude samo krajnje rjeenje, dok prednost
treba dati usmjeravanju, nadzoru, savjetovanju, uvjetnom kanjavanju, zbrinjavanju kod udomitelja
i drugim mjerama. Postupanje policije mora biti jasno propisano te svako uhienje, pritvaranje ili
zatvaranje djeteta mora biti u skladu sa zakonom, kao krajnja mjera i na najkrae mogue vrijeme.
Dijete pritom mora biti smjeteno odvojeno od odraslih i u skladu s utvrenim standardima, a za
vrijeme ograniavanja slobode moraju mu se osigurati redoviti kontakti s obitelji i pravo na obrazovanje. Standardi zahtijevaju potivanje djetetova prava na presumpciju nevinosti, prava na neodgodivu pravnu i drugu odgovarajuu pomo, prava na neodgodivo donoenje odluke te prava na
zatitu privatnosti.
Kad govorimo o djeci u sukobu sa zakonom, najee mislimo na djecu koja su dosegnula odreenu dob u kojoj se oekuje da preuzmu odgovornost za svoje postupke i
ponaanja. Meutim, upravo ih njihova dob i psihosocijalna nerazvijenost ini ranjivima
te stoga prema njima treba postupati s posebnom pozornou. Sukob sa zakonom za
*
savjetnice pravobraniteljice za djecu
193
Gordana Filipovi, Sanja Vladovi*
mnoge od njih posljedica je ivotnih okolnosti. Nerijetko su mladi poinitelji prekraja i

kaznenih djela i sami rtve zlostavljanja, zanemarivanja, roditeljske nebrige ili nesnalaenja i ekonomskih nevolja. Svojim odstupajuim ponaanjem ova djeca zapravo skreu
pozornost na sebe elei na taj nain pokazati da su im potrebne pomo i podrka.
Maloljetnika delinkvencija svjedoi o neuspjehu obitelji i o neuspjehu drutva da svoj
djeci osigura zatitno i sigurno okruenje. Zato odgovor na maloljetniku delinkvenciju
mora biti usmjeren na pruanje pomoi djetetu, pristupom koji je usmjeren na restituciju,
preodgoj i rehabilitaciju.
Suvremeni pristup maloljetnikoj delinkvenciji napustio je naelo drutvene odmazde za
neprihvatljivo ponaanje te pozornost usmjerio na pomo i podrku djeci dok su ona jo
djeca, uvaavajui njihove specifine razvojne potrebe, koje ih ine bitno razliitima od
odraslih poinitelja kaznenih djela. Maloljetniko pravosue podrazumijeva postupanje
u kojemu se uzima u obzir djetetova dob, promie djetetova reintegracija i preuzimanje
konstruktivne uloge u drutvu. Ono polazi od toga da je mladenako ponaanje ili postupanje koje nije u skladu s opim drutvenim normama i vrijednostima esto dio sazrijevanja i odrastanja te obino spontano nestaje kada mlada osoba odraste (Smjernice
Ujedinjenih naroda za prevenciju maloljetnike delinkvencije iz 1990. godine, tzv. Rijadske smjernice). Njegova je specifinost u tome to mu je prvi cilj odgoj i zatita djeteta,
a tek potom zatita drutva od pojedinca koji svojim ponaanjem odstupa od uvrijeenih
normi ponaanja.
Temelj za takav pristup djeci koja su u sukobu sa zakonom postavili su brojni meunarodni dokumenti kojima meunarodna zajednica upuuje na vanost ureenja razliitih
aspekata maloljetnikog pravosua. Poznavanje meunarodnih standarda i naela iznimno je vano, i za one koji se bave pitanjima maloljetnikog pravosua u praksi, i za one
koji odreuju pravila i kreiraju politiku u ovom podruju. Oni obvezuju ili daju smjernice
dravama u kreiranju maloljetnikog pravosua te postavljaju minimalne standarde zatite kao jamstvo da e djeca u sukobu sa zakonom biti tretirana u skladu s postavljenim
standardima zatite ljudskih prava i da e postupanje prema njima biti usmjereno ponajprije na njihovu zatitu i resocijalizaciju. Meunarodni dokumenti razrauju potrebu
kreiranja socijalne politike koja e se ponajprije usmjeriti na prevenciju i zatitu djece i
mladih od mogueg odabira delinkventnog ponaanja, ustrojavanja progresivnog pravosua za maloljetne delinkvente, osiguravanja zatite temeljnih prava za vrijeme boravka
maloljetnika u socijalnim i pravosudnim institucijama, ali i osiguravanja mehanizama za
socijalnu reintegraciju mladih kojima je privremeno oduzeta sloboda, bez obzira radi li se
o izdravanju kazne zatvora ili o boravku u drugim institucijama (Dejana Bouillet , 2005.).
Koji su to meunarodni dokumenti koji postavljaju standarde u zatiti prava djece u sukobu sa zakonom? To su prije svega dokumenti Ujedinjenih naroda, posebice Konvencija o pravima djeteta, kao prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s
pravima, a ne kao pasivnom objektu koji treba posebnu zatitu. U kontekstu Konvencije
194
Od europskih dokumenata standarde maloljetnikog pravosua postavljaju: Smjernice

Vijea Europe o pravosuu prilagoenom djeci, Program Vijea Europe Gradimo Europu za djecu i s djecom, Preporuka broj 20 iz 2003. godine o novim nainima rjeavanja
maloljetnike delinkvencije i ulozi maloljetnikog pravosua, Preporuka broj 11 iz 2008.
godine o Europskim pravilima za maloljetne prijestupnike na koje se primjenjuju kazne
ili mjere te Rezolucija Vijea Europe broj 2 o pravosuu prilagoenom djeci. Svi ti dokumenti meusobno su usklaeni i podudarni u jedinstvenom cilju zatiti dostojanstva i
prava djeteta uz istodobno utjecanje na djetetovo potovanje ljudskih prava i sloboda
drugih.
Osnovna naela koja postavljaju meunarodni dokumenti u maloljetnikom pravosuu
su sljedei:
zabrana diskriminacije
zatita najboljeg interesa djeteta
pravo na ivot, opstanak i razvoj
pravo na izraavanje vlastitog miljenja i aktivnog sudjelovanja u postupku
pravo na informaciju te
pravo na zatitu djetetova dostojanstva.
Konvencija o pravima djeteta obvezuje drave na osiguranje jednakog postupanja prema svoj djeci u sukobu sa zakonom. Posebna se pozornost mora posvetiti diskriminaciji
i nejednakostima, koje mogu biti posljedica pomanjkanja dosljedne politike, a pogaaju
ranjive skupine djece poput djece s ulice, djece pripadnika rasnih, etnikih, vjerskih ili
jezinih manjina, enske djece, djece s invaliditetom i djece koja su vie puta dola u
sukob sa zakonom (povratnici). U tom je smislu vana izobrazba svih strunjaka ukljuenih u provedbu maloljetnikog pravosua kako bi se izbjegli diskriminatorni postupci.
1
Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, djejoj prostituciji i djejoj pornografiji (Republika
Hrvatska potpisala 8. svibnja 2002., a ratificirala 13. svibnja 2002.) i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta
glede ukljuivanja djece u oruane sukobe (Republika Hrvatska potpisala 8. svibnja 2002., a ratificirala 1. studenog 2002.)
Standardna minimalna pravila UN-a za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima (1985.)
Standardna minimalna pravila UN-a za mjere alternativne institucionalnom tretmanu Tokijska pravila (1990.)
Pravila UN-a za zatitu maloljetnika lienih slobode iz 1990.
UN-ova Rezolucija 1997/30 o organizaciji maloljetnikog pravosua (Beke smjernice) iz 1997.
Vodea naela za prevenciju maloljetnike delinkvencije (tzv. Rijadske smjernice) iz 1990.
195
dijete se promatra kao ljudsko bie koje ima svoje potrebe i svoje miljenje te kao takvo
treba aktivno sudjelovati u svim aktivnostima i pitanjima koja ga se tiu. Uz Konvenciju o
pravima djeteta tu su i njezini pripadajui protokoli1, Opi komentar UN Odbora za prava
djeteta br. 10 o pravima djece u maloljetnikom pravosuu, zatim Pekinka2, Tokijska3 i
Havanska pravila4 te Beke5 i Rijadske smjernice6.
Konvencija o pravima djeteta (lanak 3.) zahtijeva da se pri donoenju odluka ili izvrenju
postupaka koji utjeu na dijete, ili na djecu kao skupinu, ponajprije mora imati na umu
kriterij dobrobiti djeteta. Odbor za prava djeteta u UN-u, kao vrhovni svjetski autoritet
za interpretaciju Konvencije i nadzor nad njezinim provoenjem, u svojem Opem komentaru br. 10 istie da se u svim odlukama koje se donose u kontekstu maloljetnikog
pravosua mora u prvom redu voditi rauna o najboljem interesu djeteta. Odbor istie
da se djeca od odraslih razlikuju prema svome tjelesnom i psihikom razvoju te emocionalnim i odgojnim potrebama. Zbog tih se razlika djeca u sukobu sa zakonom, prema
miljenju Odbora, smatraju manje krivima te je to i razlog postojanja posebnog sustava
maloljetnikog pravosua koje zahtijeva drukije postupanje prema djeci. Prema miljenju Odbora, u zatiti najboljeg interesa djeteta klasini ciljevi kaznenoga pravosua, poput represije i kanjavanja, u postupanju s djecom poiniteljima kaznenih djela moraju
ustupiti mjesto ciljevima rehabilitacije i restorativne pravde.
Pravo na ivot, opstanak i razvoj jedno je od temeljnih naela Konvencije. U kontekstu
maloljetnikog pravosua ovo naelo polazi od injenice da delinkvencija veoma negativno djeluje na razvoj djeteta te se stoga prema maloljetnikoj delinkvenciji treba odnositi na naine koji potiu pozitivan razvoj djeteta. Kako svako lienje slobode ima izrazito
negativne posljedice za uravnoteen razvoj djeteta i ozbiljno ugroava njegovu reintegraciju u drutvo, svaki oblik lienja slobode, ukljuujui uhienje, pritvaranje ili zatvaranje,
treba primijeniti samo kao krajnju mjeru i na najkrae mogue vrijeme, jer se samo na taj
nain moe u potpunosti osigurati djetetovo pravo na razvoj.
Pravo djeteta na slobodno izraavanje svoga miljenja od temeljne je vanosti za
poteno suenje. Ovo pravo mora se potpuno potivati i primjenjivati u svim fazama
procesa maloljetnikog pravosua. Meutim, ono se ne smije tumaiti na nain da dijete
treba prisiljavati na konzumaciju tog prava, jer djetetovo pravo na sasluanje ukljuuje i
pravo djeteta da se brani utnjom ako to eli (Smjernice VE o pravosuu prilagoenom
djeci).7 Da bi moglo djelotvorno sudjelovati u postupku i konzumirati pravo na izraavanje
svog miljenja, dijete ima pravo na pravodobnu i potpunu informaciju. Ono mora biti obavijeteno ne samo o optubama koje mu se stavljaju na teret ve i o samom postupku te
mora razumjeti optube kao i sve mogue posljedice i kazne koje iz toga slijede (Pekinka pravila, toke 44. i 46.)8. Dijete treba biti obavijeteno na jeziku koji razumije te je stoga
potrebno prevesti formalni pravni argon, kojim se koristi u optubama za kaznena
7
Smjernice VE o pravosuu prilagoenom djeci - toka 3/3: Pravo na sasluanje je djetetovo pravo, a ne dunost, ono
podrazumijeva pravo braniti se utnjom; djecu nikad ne treba siliti na izraavanje miljenja.
Pekinka pravila, toke 44. i 46.: Da bi dijete moglo djelotvorno sudjelovati u postupku, mora biti obavijeteno ne samo o
optubama koje mu se stavljaju na teret ve i o samom postupku i moguim posljedicama, i to na njemu razumljiv nain.
196
Pravo na dostojanstvo neotuivo je pravo na koje se preambula Konvencije izriito

poziva. Ovo pravo treba se potivati i tititi tijekom cijeloga procesa postupanja s djetetom, od prvoga kontakta s tijelima za prisilnu provedbu pa sve do provedbe svih mjera
za postupanje s djetetom. Potivanje dostojanstva djeteta nalae da se potuje jamstvo
potenog suenja. Da bi se stvorile pretpostavke za ostvarenje ovog naela, od presudne je vanosti izobrazba strunjaka, poput policijskih slubenika, dravnih odvjetnika,
pravnih i ostalih zastupnika djeteta, sudaca, probacijskih slubenika, socijalnih radnika
i ostalih, koja bi trebala biti sustavna i trajna. Ti bi strunjaci trebali biti dobro upueni u
tjelesni, duevni i socijalni razvoj djeteta, posebno adolescenta, kao i u posebne potrebe najranjivije djece, poput djece s invaliditetom, prognane djece, djece s ulice, djece
izbjeglica i traitelja azila te djece pripadnika rasnih, etnikih, vjerskih, jezinih i ostalih
manjina.
Provoenje ovih osnovnih naela osigurava se utvrenim meunarodnim standardima.
Oni nalau da u postupanju prema djeci u sukobu sa zakonom sudovanje ustupi mjesto
alternativnim mjerama te da institucionalna skrb bude samo krajnje rjeenje, dok prednost treba dati usmjeravanju, nadzoru, savjetovanju, uvjetnom kanjavanju, zbrinjavanju
kod udomitelja i drugim mjerama. Postupanje policije mora biti jasno propisano te svako
uhienje, pritvaranje ili zatvaranje djeteta mora biti u skladu sa zakonom, kao krajnja mjera i na najkrae mogue vrijeme. Dijete pritom mora biti smjeteno odvojeno od odraslih
i u skladu s utvrenim standardima, a za vrijeme ograniavanja slobode moraju mu se
osigurati redoviti kontakti s obitelji i pravo na obrazovanje. Standardi zahtijevaju potivanje djetetova prava na presumpciju nevinosti, prava na neodgodivu pravnu i drugu odgovarajuu pomo, prava na neodgodivo donoenje odluke (tako Odbor za prava djeteta
u UN-u preporuuje dravama strankama da utvrde rokove u vezi s razdobljem izmeu
poinjenja kaznenoga djela i okonanja policijske istrage, odluke dravnog odvjetnika, ili
drugog nadlenog tijela, o podizanju optunice protiv djeteta i konane presude i odluke
suda ili drugoga nadlenoga pravosudnog tijela, te da se tih rokova pridravaju, istiui
da bi ti rokovi trebali biti mnogo krai od rokova koji su utvreni za odrasle osobe)9 te
prava na zatitu privatnosti10.
9
Opi komentar UN-ova Odbora za prava djeteta, br. 10.
10
Smjernice VE o pravosuu prilagoenom djeci: Privatnost djece i privatnost osobnih podataka djece koja se ukljuuju
ili su ve ukljuena u sudski ili nesudski postupak i druge intervencije, mora biti potpuno zatiena. To podrazumijeva
da ne smiju biti stavljane na raspolaganje ili objavljene, osobito u medijima, nikakve informacije ili osobni podaci koji bi
mogli otkriti ili neizravno omoguiti otkrivanje djetetova identiteta, poput slika, detaljnih opisa djeteta ili djetetove obitelji,
imena ili adrese, audio i video zapisi itd.
197
djela ili maloljetnike prekraje, na jezik koji dijete razumije. Na nadlenim tijelima (npr.
policija, dravno odvjetnitvo, sudac) lei odgovornost da se pobrinu da dijete razumije
sve optube koje mu se stavljaju na teret.
Kakva je naa stvarnost? Jesmo li ispunili preuzete obveze?

Odbor za prava djeteta u UN-u periodino provjerava ispunjava li drava lanica preuzete obveze iz Konvencije o pravima djeteta razmatrajui dravna izvjea o stanju prava
djece. Na osnovi provedene analize Odbor donosi zakljuna razmatranja i daje odgovarajue preporuke dravi. Nakon podnoenja drugoga periodinog izvjea Republike
Hrvatske o implementaciji Konvencije o pravima djeteta 2004. godine, Odbor za prava
djeteta iskazao je zabrinutost zbog kvalitete institucija i izvjea o pojavi nasilja u zatvorima te injenice da se djeca smjetaju u zatvor ili pritvor sa zatvorenicima starima do 27
godina. Uoavajui probleme u provoenju konvencijskih naela u podruju maloljetnikog pravosua, Odbor je naoj dravi dao odreene preporuke. Odbor je Republici
Hrvatskoj preporuio (preporuka Odbora, toka 69.)11 da osigura potpuno provoenje
standarda pravosua za maloljetnike, osobito da se pobrine da liavanje slobode bude
samo krajnje rjeenje, i to na najkrae mogue vrijeme, da se u potpunosti potiva jamstvo potenog suenja, da se osobe mlae od 18 godina ne smjetaju s odraslim zatvorenicima, da pobolja uvjete u pritvorima i zatvorima, da provede programe obuke svih
strunjaka s podruja pravosua za maloljetnike o bitnim meunarodnim standardima te
da zatrai tehniku pomo na podruju pravosua za maloljetnike i policijske obuke od
ureda Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i UNICEF-a.
Od podnoenja I. i II. periodinog izvjea prolo je sedam godina te se opravdano
postavlja pitanje koliko smo u tom razdoblju napredovali i jesmo li otklonili uoene nedostatke, proveli preporuke Odbora i ispunili preuzete meunarodne obveze.
Odgovarajui na to pitanje moemo rei da u zakonodavnom smislu moemo donekle
biti zadovoljni. Imamo nacionalne planove, strategije, programe12. Donesen je novi Zakon o sudovima za mlade, usklaen s meunarodnim standardima, a napokon je donesen i Zakon o izvrenju maloljetnikih sankcija s pripadajuim podzakonskim propisom
(Pravilnik o nainu izvravanja odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod, Narodne
novine, br. 84/2011.). No, naa je vjena boljka provedba propisa u praksi.
Ured pravobraniteljice za djecu je, pratei implementaciju konvencijskih naela i provoenje meunarodnih standarda maloljetnikog pravosua te ostvarivanje prava djece u
sukobu sa zakonom, uoio brojne propuste u praksi, i to posebice u dijelu lienja slobode, izvrenja institucionalnih sankcija i zatite privatnosti djece.
11
Zakljuci Odbora za prava djeteta (CRC/C/15/Add.243 1 iz 2004.)
12
Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, koji je donijela Vlada Republike Hrvatske
na sjednici odranoj 22. oujka 2006.; Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih od 2009.
do 2012. godine; Program aktivnosti za prevenciju nasilja meu mladima za 2009.
198
Lienje slobode maloljetnog poinitelja kaznenog djela, prema meunarodnim standardima, mora biti krajnja mjera, koja se primjenjuje samo iznimno, na kratko vrijeme i mora
se redovito preispitivati njezina opravdanost. Preporuka Vijea Europe (2003.) br. 20 o
novim nainima rjeavanja maloljetnike delinkvencije i ulozi maloljetnikog pravosua
govori o tome da pritvor maloljetnika ne smije trajati dulje od 48 sati, a samo u iznimnim
okolnostima moe trajati est mjeseci. Opi komentar Odbora za prava djeteta br. 10
o pravima djece u maloljetnikom pravosuu zahtijeva da se svaka odluka o pritvoru
mora preispitati u roku od 24 sata dok se zakonitost pritvora mora redovito preispitivati,
po mogunosti svaka dva tjedna. Formalna optunica protiv djeteta treba se podii najkasnije u roku od 30 dana od pravomonosti odluke o pritvoru, a pravomona odluka
povodom optunice donijeti najkasnije u roku od est mjeseci od njezina podizanja. Za
vrijeme lienja slobode djetetu mora biti omoguen brz pristup pravnoj i drugoj odgovarajuoj pomoi, ono mora biti na njemu razumljiv nain, primjereno dobi, informirano
o optubama koje mu se stavljaju na teret, o postupku koji e uslijediti te o svim svojim
pravima. Dijete lieno slobode ima pravo na kontakte s obitelji, kao i pravo na obrazovanje, a meunarodni standardi jasni su i u pogledu standarda smjetaja (Havanska
pravila i Preporuka CM/Rec (2008)11 Vijea ministara). Dijete tako ne smije biti zatvoreno
s odraslim osobama, prostorije u kojima ono boravi moraju biti sigurne i primjerene potrebama djece, spavaonice moraju biti individualne ili u njima moe biti smjetena mala
grupa djece, a za vrijeme spavanja mora biti organizirano nadgledanje spavaonica radi
zatite maloljetnika (Havanska pravila t. 33). Smjetaj djeteta uz odraslog pritvorenika
mogu je samo kao iznimka kad je procijenjeno da je to u najboljem interesu djeteta.
Ova iznimka, kako se to naglaava u Opem komentaru br. 10 UN-ova Odbora za prava
djeteta, treba se usko tumaiti jer djetetov najbolji interes ne znai da je to ono to je
praktino dravama strankama. Djetetov najbolji interes nije smjetaj uz odraslu osobu
za koju se pretpostavlja da mu nee nakoditi, ve smjetaj uz odraslu osobu onda kada
je to potrebno zbog zatite djetetova interesa, a ne kao nuno zlo u situaciji kad nema
drugog odgovarajueg smjetaja.
A kakva je naa stvarnost?
U ovom izlaganju osvrnut emo se samo na neke od uoenih problema, i to ponajprije
na osiguranje uvjeta smjetaja u pritvoru i zatitu privatnosti djeteta.
Pritvorski uvjeti
Prema Izvjeu Ministarstva pravosua o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2010. godinu, tijekom te godine u pritvoru su bila 44 maloljetnika i est maloljetnica.
Najkrai pritvor trajao je sedam dana, najdui devet mjeseci i pet dana, a zbog poveanog
199
Lienje slobode
broja svih kategorija zatvorenika u cijelom zatvorskom sustavu, kako se navodi, u iznimnim i pojedinanim sluajevima dolazi do privremenog i povremenog smjetaja manjeg
broja zatvorenika u neodgovarajue uvjete13.
Zbog nedostatka prostora, opreme i strunjaka u zatvorskom sustavu dogaa se da se

dijete smjetava u uvjete koji u potpunosti odstupaju od onih propisanih meunarodnim
dokumentima. Naalost, pritvorski smjetaj uz odrasle osobe postao je pravilo, a ne izuzetak. Poznat nam je sluaj etrnaestogodinjeg djeaka koji je pritvoren, a da ni njemu
ni njegovim roditeljima nije objanjen razlog pritvaranja. Pritvoren je neposredno nakon
to je puten iz pritvora koji je trajao tri mjeseca i zbog kojeg je iskljuen iz kole. Tek
je bio poeo pohaati nastavu u drugoj koli te mu je novo izostajanje s nastave moglo
onemoguiti nastavak kolovanja. Kad nam se obratio, bio je ve dva tjedna u pritvoru,
smjeten s osam odraslih osoba.
Drugi je etrnaestogodinjak dva dana proveo u pritvoru s jednim ubojicom, jednim napadaem na autobus u kojemu su bili navijai i jednim pljakaem, jer sudovi za mlade
ne rade vikendom.
Naalost, doznajemo i da se smjetajem djeteta u pritvor najee prekida njegovo obrazovanje, ako pritvor potraje vie mjeseci.
Zatita privatnosti
Pravo djeteta na puno potivanje njegove privatnosti u svim fazama postupka proizlazi iz
prava na zatitu privatnosti ugraenog u lanak 16. Konvencije o pravima djeteta. Izraz
13
Izvjee Ministarstva pravosua o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2010. godinu, str. 80, poglavlje
Aktivnosti Uprave za zatvorski sustav na smanjenju negativnih posljedica prenapuenosti
200
Naalost, u medijima gotovo svakodnevno vidimo krenje prava na zatitu privatnosti

djece u sukobu sa zakonom. Identitet maloljetnika titi se zamagljenom slikom, ali se
iznose podaci koji omoguuju njegovu potpunu identifikaciju, a ak se prenose i dijelovi
maloljetnikova iskaza.
Djeca poinitelji kaznenih djela esto dobivaju negativan publicitet u medijima, to pridonosi stvaranju diskriminirajuih i negativnih stereotipa o toj djeci, a esto i o djeci
openito. Takvo negativno prikazivanje ili kriminalizacija djece poinitelja kaznenih djela
esto se zasniva na pogrenom tumaenju i/ili nerazumijevanju uzroka maloljetnike delinkvencije i redovito dovodi do poziva na otriji pristup djeci (npr. zahtijeva se nulta tolerancija za odstupajue ponaanje, obvezne sudske osude, stroge zatvorske kazne i ostale represivne mjere). Mediji vrlo esto svojim senzacionalistikim napisima o djeci koja
su prijetnja drutvu i okorjeli kriminalci izazivaju strah javnosti, koji katkad poprima
201
sve faze postupka obuhvaa postupak od poetnoga kontakta s tijelima za prisilnu

provedbu zakona (npr. zahtjev za informacije i identifikacija) sve do pravomone odluke nadlenoga tijela ili okonanja mjere nadzora ili putanja iz pritvora ili zatvora (Opi
komentar br. 10 Odbora za prava djeteta, toka 64.). Meunarodni dokumenti osobitu
pozornost posveuju zatiti privatnosti djeteta koje je u sukobu sa zakonom, u namjeri
da se sprijei teta koju djetetu moe prouzroiti nepotreban publicitet ili etiketiranje.
Stigmatizacija djeteta moe utjecati na mogunost njegova pristupa obrazovanju, radu,
smjetaju ili sigurnom okruenju. Stoga je Odbor za prava djeteta nesklon objavljivanju
priopenja za tisak koja se odnose na kaznena djela za koja su osumnjiena djeca te je
miljenja da takvo objavljivanje treba ograniiti na uistinu izvanredne sluajeve, pri emu
se moraju poduzeti mjere kojima e se zajamiti da se iz tih priopenja ne moe utvrditi
identitet djece.
nesluene razmjere. Strogo kazniti, zatvoriti, eliminirati iz drutva! poruuju mediji, a

pritom se interes djeteta u sukobu sa zakonom gubi iz fokusa. Proteklih godina uestalo
se pojavljuju i vrlo negativni, nekritini napisi u medijima o ustanovama u kojima djeca
izvravaju odgojne mjere. Potaknuti pojedinanim sluajevima, neki mediji ove ustanove opisuju kao mjesta na kojima caruju droga, nasilje i seks, gdje su djeca izloena
nebrizi i zanemarivanju od strane djelatnika i cjelokupnog sustava koji ih je duan tititi.
Takvi su napisi uglavnom puni predrasuda i stigmatizirajui, a senzacionalistiki pristup
problemima u radu s ovom djecom, kojih zasigurno ima, neprofesionalan je, neetian i
viestruko tetan, i za samu djecu, i za cijelu sliku zatite i skrbi o ovoj iznimno osjetljivoj
i ranjivoj populaciji.
Upravo zbog vanosti zatite privatnosti djeteta i odgovornosti novinara za kreiranje javne
svijesti o djeci u sukobu sa zakonom, Odbor za prava djeteta u svom Opem komentaru
br. 10 (toka 64.) zahtijeva da novinare koji prekre pravo na privatnost djeteta u sukobu
sa zakonom treba kazniti izricanjem stegovnih, a kad je to potrebno (npr. ako se djelo
ponovi), i kaznenopravnih sankcija.
Osim krenja prava djeteta vezanog uz lienje slobode i zatitu privatnosti, uoili smo
i niz nedostataka u postupanju prema djeci. Zabrinjavaju nas uestale prijave roditelja
koji se ale na neprimjereno postupanje policije prema djeci osumnjienoj za poinjenje
kaznenog djela ili prekraja. Rije je uglavnom o neprimjerenoj komunikaciji, katkad i fizikom nasilju. Na nae upite policija najee negira optube roditelja. Unato razliitim
iskazima i moguoj dvojbenosti prijava, njihov broj upuuje na potrebu bolje edukacije
posebnih slubenika za postupanje s djecom, kao i na potrebu da s djecom postupaju
iskljuivo kvalitetno educirani djelatnici.
Premda zakon propisuje urnost sudskih postupaka, oni su u pravilu dugotrajni. Zbog
toga dijete esto predugo eka intervencije i za to vrijeme uglavnom nije obuhvaeno
nunim tretmanom, to dodatno pospjeuje djetetov nepovoljni razvoj. Imamo saznanja i
da se zakonom propisana kontrolna roita ne zakazuju redovito, na njih se dugo eka i
kad sud treba odluiti o prijedlogu za obustavu ili izmjenu odgojne mjere, a svako takvo
odlaganje je sociopedagoki neopravdano i protivno djetetovim interesima. Nedostaju i
resursi za provoenje mjere pritvora u zatvorenoj zavodskoj ustanovi, to je novi institut
u Zakonu o sudovima za mlade usmjeren na zatitu prava i interesa djece. Zabrinjava
nas i nedovoljna educiranost strunjaka pravne struke iz osnovnih podruja socijalne pedagogije, psihologije, prava i potreba ranjivih skupina djece. Kao nedostatak uoili smo i
da suci za mlade ne rade iskljuivo na kaznenim predmetima maloljetnikog pravosua
ve i na predmetima druge vrste, tako da ovi maloljetniki predmeti gube nuni prioritet.
Ni deurstva sudaca za mlade nisu svuda organizirana, pa se dogaaju situacije, kao u
navedenom primjeru, da dijete vikend provede u pritvoru zato to nema deurnog suca.
202
Na tekoe nailazimo i u izvrenju odgojnih mjera i mjera u pretkaznenom postupku, od

nedovoljnih resursa za provoenje posebnih obveza psihosocijalnog tretmana i posredovanja putem izvansudske nagodbe, do niza tekoa u tretmanu djece na izvrenju
odgojne mjere upuivanja u odgojnu ustanovu. U odgojnim ustanovama nema dovoljno
individualnog i grupnog rada, nema psihoterapijske podrke, a posebno zabrinjava nedostatak resursa za tretman djece s poremeajima u ponaanju i psihikim tekoama.
Biljeimo i nedovoljan broj educiranih strunjaka, kao i neprimjeren postinstitucionalni
prihvat djeteta.
Pri obilasku odgojnog zavoda za muku populaciju naili smo na niz primjera krenja
prava djece na smjetaj, od neprimjerenih higijenskih i loih smjetajnih uvjeta, nedovoljne diferencijacije i strukturiranosti tretmana, nejasnih kriterija za izricanje disciplinskih
sankcija do nedovoljne ponude obrazovnih i posebnih programa te neprimjerenog postupanja djelatnika osiguranja.
Ovo su samo neki od uoenih problema. Sve to upuuje na zakljuak da smo daleko
od ostvarivanja meunarodnih standarda. Svjesni smo da je za stvaranje sustava koji
e odgovoriti na sve postavljene zahtjeve potrebno osigurati financijska sredstva, a njih
najee nema dovoljno. No nedostatak novca nikada ne smije biti opravdanje za naruavanje ili nepotivanje ljudskih prava maloljetnika.
Ouvanje javne sigurnosti legitiman je cilj svakoga pravosudnoga sustava. Meutim, Odbor za prava djeteta istie da e se taj cilj najbolje ostvariti uz puno potivanje i provedbu
vodeih i temeljnih naela maloljetnikog pravosua koja su ugraena u Konvenciju.
Konvencija o pravima djeteta, kao i drugi spomenuti meunarodni dokumenti, postavljaju minimalne standarde koje treba zadovoljiti, no istodobno pozivaju i potiu drave
stranke da pokuaju uvesti i potivati vie standarde.
Literatura
Bouillet, D. (2005.), Primjena meunarodnih standarda i preporuka u djelovanju hrvatskog drutva prema djeci i mladima s poremeajima u ponaanju, Ljetopis Studijskog
centra socijalnog rada, 12,1, 107-131.
Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta glede ukljuivanja djece u oruane sukobe, Narodne novine - Meunarodni ugovori, br. 5/2002.
Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, djejoj prostituciji
i djejoj pornografiji, Narodne novine - Meunarodni ugovori, br. 5/2002.)
203
Takoer imamo saznanja da suci za mlade pojedinih sudova ne obilaze redovito djecu
kojoj su izrekli institucionalne odgojne mjere, iako ih zakon obvezuje na to.
Izvjee Ministarstva pravosua o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda

za 2010. godinu, www.vlada.hr/hr/content/download/176656/.../file/147-%207.a.pdf
Konvencija o pravima djeteta, Narodne novine - Meunarodni ugovori, br. 12/1993.)
2012. godine, Narodne novine, br. 98/2009.
Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine (2006.)
Opi komentar UN-ovog Odbora za prava djeteta br. 10 o pravima djece u maloljetnikom pravosuu, http://www2.ohchr.org/english/bodies/crc/comments.htm
Pravila UN-a za zatitu maloljetnika lienih slobode iz 1990., tzv. Havanska pravila,
www.uszm.hr/zakoni-propisi-smjernice-i-strategije/
Preporuka Vijea Europe 20 (2003.) o novim nainima rjeavanja maloljetnike delinkvencije i ulozi maloljetnikog pravosua, https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id= 70063
Preporuka Vijea Europe CM/Rec (2008.) 11 o europskim pravilima za maloljetne prijestupnike na koje se primjenjuju kazne ili mjere, https://wcd.coe.int/ViewDoc.
jsp?id=1367113&Site =CM
Program aktivnosti za prevenciju nasilja meu mladima za 2009., www.vlada.hr/hr/content/download/93012/1324908/file/02-85.
Program Vijea Europe Gradimo Europu za djecu i s djecom, www.coe.int/t/dg3/
children/news/...files/BrochureCR_Cro.pdf
Rezolucija Vijea Europe broj 2 o pravosuu prilagoenom djeci (Lanzerot 2007.),
https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1705197&Site=CM
Smjernice Ujedinjenih naroda za prevenciju maloljetnike delinkvencije iz 1990., tzv.
Rijadske smjernice, www.uszm.hr/zakoni-propisi-smjernice-i-strategije
Smjernice Vijea Europe o pravosuu prilagoenom djeci iz 2010., www.coe.int/t/
dghl/.../CJ-S-CH%20(2010)%201%20CROATIAN.doc
Standardna minimalna pravila UN-a za mjere alternativne institucionalnom tretmanu iz
1990., tzv. Tokijska pravila, www.mobms.hr/media/7708/un%20tokio.doc
UN-ova Rezolucija 1997/30 o organizaciji maloljetnikog pravosua iz 1997., tzv. Beke smjernice www.un.org/documents/.../res/.../eres1997-30.ht
Zakljuci UN-ovog Odbora za prava djeteta, Hrvatska (CRC/C/15/Add.243 1 iz 2004.),
www.unicef.hr/upload/file/300/150220/.../Zakljucne_primjedbe.pdf
204
POSTUPANJE POLICIJE PREMA DJECI

I MALOLJETNICIMA POINITELJIMA
PREKRAJA I KAZNENIH DJELA
PROBLEMI I IZAZOVI
Saetak
Cilj strunog lanka je prikazati koje zakonske odredbe donosi novi Zakon o sudovima za mlade,
objavljen u Narodnim novinama, br. 84 od 20. srpnja 2011. godine, koji se primjenjuje od 1. rujna
2011. godine, a koje su vane za postupanje policije prema djeci i maloljetnicima, poiniteljima
kaznenih i prekrajnih djela kao i odgovoriti na pitanje hoe li i na koji nain te novine utjecati na
metodologiju postupanje policije.
U radu je takoer detaljno prikazano stanje i kretanje broja prijavljenih maloljetnika u sukobu sa
zakonom.
1. Uvod
Novi Zakon o kaznenom postupku u cijelosti je stupio na snagu 1. rujna 2011. Istodobno
je stupio na snagu i novi Zakon o sudovima za mlade (Narodne novine, br. 84/2011.),
koji je donio odreene izmjene u odnosu na Zakon iz 1998. godine u dijelu koji se odnosi
na odredbe o mladim poiniteljima kaznenih djela (maloljetnicima i mlaim punoljetnim
osobama) u materijalnom kaznenom pravu, odredbe o sudovima, kaznenom postupku,
izvravanju sankcija te na odredbe o kaznenopravnoj zatiti djece.
Zakon o sudovima za mlade kao poseban zakon (lex specialis) propisuje da e se odredbe Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o sudovima, Zakona o osobama s duevnim smetnjama, Prekrajnog zakona, zakona kojima se ureuje izvrenje
*
voditeljica Odsjeka maloljetnike delinkvencije i kriminaliteta na tetu mladei i obitelji u Ravnateljstvu policije Ministarstva unutarnjih poslova
**
policijska slubenica Odsjeka maloljetnike delinkvencije i kriminaliteta na tetu mladei i obitelji
205
Mr. sc. Renata Odeljan*

Marijana Valjan Harambai**
sankcija za kaznena djela i drugi opi propisi primjenjivati samo kada specijalnim zakonom nije drugaije propisano.
U duhu izmjena koje donosi novi Zakon o sudovima za mlade od osobite su vanosti
za policiju odredbe o mladim poiniteljima kaznenih djela i odredbe o kaznenopravnoj
zatiti djece, ija provedba zahtijeva i odreene izmjene dosadanje metodologije postupanja policijskih slubenika ukljuenih u provedbu izvida, i/ili kriminalistikog istraivanja
kaznenih djela poinjenih od strane mladih poinitelja, odnosno kaznenih djela poinjenih na njihovu tetu.
2. Odredbe o mladim poiniteljima kaznenih djela

a) Odredbom 1. stavka 55. lanka Zakona o sudovima za mlade propisano je da se
maloljetnik poziva preko roditelja, zakonskog zastupnika, osim ako to nije mogue, zbog
hitnog postupanja ili drugih vanih okolnosti, to je na isti nain propisano i Zakonom o
policijskim poslovima i ovlastima u 42. lanku.
b) Odredbom 2. stavka 55. lanka Zakona o sudovima za mlade, u daljnjem tekstu Zakona, propisano je da maloljetnika bez vezivanja dovode policijski slubenici u civilnoj
odjei i u vozilu bez policijskih oznaka, osim ako to zbog okolnosti nije mogue, dok je 3.
stavkom istoga lanka propisana iznimka u primjeni ove policijske ovlasti.
Zakonodavac u 3. stavku nije propisao drugu mogunost osim kumulativne mogunosti
vezivanja maloljetnika, uvjetujui primjenu navedene policijske ovlasti okolnou da se
radi o opasnom poinitelju koji je poinio kazneno djelo s elementima nasilja.
Prema maloljetniku koji nije poinio kazneno djelo s elementima nasilja, zbog kumulativnog uvjeta iz 3. stavka 55. lanka, ne bi se mogla primijeniti policijska ovlast vezivanja,
unato policijskoj procjeni da je rije o opasnom poinitelju kaznenog djela. Isto tako
133. lanak Pravilnika o nainu postupanja policijskih slubenika propisuje da e se maloljetnu osobu vezati samo ako izravno ugroava ivot policijskog slubenika, ivot druge
osobe ili vlastiti ivot. U skladu s tim, postavlja se pitanje je li takav poinitelj opasan i
moe li se prema njemu primijeniti policijska ovlast vezivanja.
Smatramo kako je 2. stavak 50. lanka Zakona o sudovima za mlade iz 1998. godine,
kojim je bilo propisano da maloljetnika dovode slubenici redarstvenih vlasti u civilnoj
odjei, osim u sluajevima opasnih poinitelja ili najteih djela, bio bolje rjeenje s obzirom na to da i mlae maloljetne osobe, s obzirom na svoju konstituciju i druge stvarne
okolnosti, mogu predstavljati potencijalnu opasnost pri dovoenju.
c) Novi Zakon donosi odreene posebnosti i u odnosu na izvide kaznenih djela u pred-
206
lanak 55. Zakona o sudovima za mlade iz 1998. godine propisivao je tajnost kaznenog postupka navodei kako se bez odobrenja suda ne smije objaviti tijek kaznenog
postupka prema maloljetniku niti odluka donesena u tom postupku. Objaviti se mogao
samo onaj dio postupka odnosno samo onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, bez
navoenja maloljetnikova imena i ostalih podataka na osnovi kojih bi se moglo zakljuiti
o kojem je maloljetniku rije.
Odredbe lanka 55. kao i lanka 60. novog Zakona odnose se i na predmete kaznenopravne zatite djece te se analogno primjenjuju i na izvide koje policija obavlja u pretpripremnom postupku, prije pokretanja formalnoga kaznenog postupka.
U cilju zatite privatnosti djece rtava kaznenih djela, jednako kao i maloljetnih poinitelja kaznenih djela, potrebno je tijekom policijskih izvida i/ili kriminalistikog istraivanja
kaznenih djela, osobe od kojih se prikupljaju podaci o djetetu rtvi kaznenog djela ili
maloljetnom poinitelju, te osobe koje prisustvuju dokaznim radnjama, na odgovarajui
nain upoznavati s odredbama 60. lanka Zakona o sudovima za mlade, ijim krenjem
se ostvaruju elementi kaznenog djela povrede tajnosti postupka.
d) Zakon o sudovima za mlade u lanku 63. ovlauje policiju da uhiti maloljetnika pod
uvjetima iz lanka 107. Zakona o kaznenom postupku, kojeg mora odmah, a najkasnije
u roku propisanom u lanku 19. Stavku 2. istog Zakona, dovesti pritvorskom nadzorniku
ili ga pustiti na slobodu. O uhienju maloljetnika pritvorski nadzornik mora odmah obavijestiti suca za mlade, dravnog odvjetnika, maloljetnikove roditelje, odnosno skrbnika i
zavod za socijalnu skrb, i to istodobno unijeti u odgovarajuu evidenciju. Maloljetnik e u
pritvorskoj jedinici biti odvojen od punoljetnih uhienika. Pritvorski nadzornik maloljetnika e odmah pustiti na slobodu ako to naloi dravni odvjetnik ili ako maloljetnika u roku
od 12 sati nije ispitao sudac za mlade.
Jedna od vanijih novina koje donosi novi Zakon o sudovima za mlade odnosi se na
kategoriju policijskih slubenika ovlatenih za poduzimanje pojedinih radnji u skladu s
odredbama ovoga Zakona. Naime, Zakon o sudovima za mlade u lanku 69. propisuje
ovlasti posebno osposobljenih policijskih slubenika da provode izvide kaznenih djela
u postupku prema maloljetnicima. Novi Zakon u odnosu na Zakon o sudovima za mlade
iz 1998. godine postavlja terminoloke i sadrajne razlike s obzirom na policijske ovlasti
koje se primjenjuju prema mladim poiniteljima kaznenih djela, prema kojima postupaju posebno osposobljeni policijski slubenici, u odnosu na policijske ovlasti koje se
primjenjuju u predmetima kaznenopravne zatite djece, kada postupaju specijalizirani
207
metima kaznenopravne zatite djece i u predmetima maloljetnike delinkvencije. 60.

lankom novog Zakona, osim tajnosti kaznenog postupka, izrijekom je propisana i tajnost izvida kaznenih djela.
policijski slubenici za mlade.

Imajui na umu odredbe novog Zakona o sudovima za mlade, glavni je izazov policije da tijekom 2012. godine provede sustavnu edukaciju policijskih slubenika koji bi,
uvaavajui nadlenosti svoje linije rada, postupali i u predmetima kaznenih djela djece,
maloljetnika i mlaih punoljetnika, a koji bi nakon zavrene edukacije dobili uvjerenje
posebno osposobljenog policijskog slubenika, te svojim supotpisom prijavnih akata i
drugih slubenih podnesaka jamili zakonitost policijskih postupanja prema mladim poiniteljima kaznenih djela, dok bi specijalizirani policijski slubenici za mlade svojim
supotpisom jamili zakonitost postupanja u predmetima kaznenopravne zatite djece.
Linija rada maloljetnike delinkvencije i kriminaliteta na tetu mladei i obitelji i nadalje e
pratiti, usmjeravati i koordinirati rad sustava policije u predmetima kaznenih djela djece,
maloljetnika i mlaih punoljetnih osoba u cilju osiguranja pravodobnog, zakonitog i cjelovitog postupanja, ostvarivanja meuresorne suradnje tijekom postupanja, zatite prava i
interesa mladih osoba, te utvrivanja teritorijalne rasprostranjenosti, uestalosti, karakteristika, pojavnih oblika i uzroka kanjivih radnji poinjenih od strane mladih osoba.
U planiranu edukaciju ukljuit e se policijski slubenici onih linija rada kriminalistike
policije, u policijskim upravama i policijskim postajama, koji provode izvide i kriminalistika istraivanja kaznenih djela u predmetima maloljetnih i mlaih punoljetnih poinitelja
kaznenih djela, osim linije rada gospodarskoga kriminaliteta i korupcije, a koji su u dosadanjem radu pokazali interes i primjerene osobine i sklonosti za rad s mladim osobama.
Zakon o kaznenom postupku ovlastio je policiju, odnosno kriminalistike istraitelje za
provoenje odreenih dokaznih radnji, pa tako i dokazne radnje ispitivanja rtve i okrivljenika. Meutim, Zakon o sudovima za mlade, kao poseban zakon, provedbu dokazne
radnje ispitivanja maloljetnika i djeteta rtve nije povjerio kriminalistikim istraiteljima.
Pri primjeni drugih policijskih ovlasti, koje nisu ureene Zakonom o sudovima za mlade,
primjenjuju se odredbe Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine,
br. 76/2009.) i Pravilnika o nainu postupanja policijskih slubenika (Narodne novine,
br. 89/2010.), pa tako:
Zakon o policijskim poslovima i ovlastima:
1. U lanku 47. stavku 2. propisuje da e policijski slubenik o dovoenju ili privoenju
djeteta ili maloljetne osobe odmah obavijestiti roditelja, skrbnika, udomitelja, osobu
kojoj je dijete povjereno na uvanje i odgoj ili strune osobe centra za socijalnu skrb.
2. U lanku 69. propisuje da je policijski slubenik ovlaten provesti poligrafsko ispitivanje samo nakon to osoba dade pisanu suglasnost. Pisanu suglasnost za poligrafsko
208
Pravilnik o nainu postupanja policijskih slubenika:

1. U lanku 41. propisuje da se podaci o djeci i maloljetnicima prikupljaju obazrivo, tako
da primjena ove ovlasti ne teti razvoju njihove linosti.
2. U lanku 49. propisuje da se provjera identiteta djeteta ili maloljetnika, koji ne posjeduje nikakvu javnu ispravu s fotografijom, provodi na temelju vjerodostojnog iskaza
njegova roditelja ili skrbnika, odnosno odgovorne osobe kojoj je dijete ili maloljetnik
povjereno na brigu i skrb. U tu svrhu roditelja, skrbnika ili odgovornu osobu moe se
pozvati da pristupe u slubene prostorije policije. U cilju provjere identiteta za stranca
te dijete ili maloljetnika stranog dravljanina mogue je iskoristiti obavijesti dobivene
posredstvom diplomatskog predstavnitva zemlje podrijetla odnosno podatke dobivene u meunarodnoj policijskoj suradnji.
3. U lanku 70. propisuje se da dovoenje ili privoenje djeteta ili maloljetnika obavljaju
policijski slubenici u graanskoj odjei u slubenom vozilu bez policijskih obiljeja.
Iznimno od toga privoenje mogu obaviti policijski slubenici u odori u vozilu s policijskim obiljejima.
4. U lanku 105. propisuje se da se branitelju uhienog ispitanika i roditeljima, odnosno
skrbnicima ili zakonskim zastupnicima maloljetnika treba omoguiti praenje poligrafskog ispitivanja iz odvojene prostorije, putem transparentnog ogledala ili zatvorenog
sustava za snimanje i prijenos slike i zvuka, ako za to postoje tehniki uvjeti.
3. Kratki prikaz primjene policijskih ovlasti u predmetima maloljetnih osoba

poinitelja prekraja i kaznenih djela
Ravnateljstvo policije je radi podizanja razine profesionalnog i zakonitog postupanja svih
policijskih slubenika provelo analizu primjene policijskih ovlasti prema maloljetnim osobama tijekom 2010. godine i prvih devet mjeseci 2011. godine, pri emu je utvreno da
je u samo devet sluajeva dolo do nezakonite primjene policijskih ovlasti, dok je u osam
sluajeva utvreno da su predstavke bile neutemeljene.
Najee neutemeljene primjedbe na policijsko postupanje su sljedee:
ispitivanje bez nazonosti roditelja, tj. zakonskog zastupnika
nepravodobno izvjeivanje roditelja
209
ispitivanje maloljetnika daje roditelj ili skrbnik. Ako su roditelj ili skrbnik mogui poinitelji kaznenog djela na tetu maloljetnika, suglasnost za poligrafsko ispitivanje daje
nadleni centar za socijalnu skrb.
iznuivanje iskaza podnoenje kaznene prijave za djelo koje maloljetna osoba nije
poinila
bezrazlono dovoenje u prostor policije
vrijeanje, vikanje na maloljetnu osobu te postavljanje sugestivnih pitanja
nepotrebna primjena sredstava prisile
nedovoljno poduzimanje mjera i radnji od strane policije.
4. Stanje i kretanje broja prijavljenih prekraja i kaznenih djela poinjenih od

strane djece i maloljetnika1
Na osnovi podataka Odjela za analitiku Ministarstva unutarnjih poslova iz Tablice 1. vidljivo je da se u posljednje tri godine ostvaruje pad broja maloljetnika poinitelja prekraja.
Zabiljeen je samo porast broja maloljetnika koji su zateeni u krenju odredbi Zakona o
osobnoj iskaznici, dok je broj prekraja iz Zakona o prekrajima protiv javnog reda i mira,
kojim se sankcionira cijeli niz asocijalnih i nasilnikih ponaanja u padu, i to za 13,1%.
Tablica 1. Prikaz broja prekrajno prijavljenih maloljetnika prema vrsti prekraja na podruju RH
GODINA
NAZIV ZAKONA
2008.
2009.
2010.
1990
1875
1631
Zakon o oruju
53
28
31
Zakon o javnom okupljanju
Zakon o sprjeavanju nereda na portskim natjecanjima
72
110
79
Zakon o eksplozivnim tvarima
12
13
12
Zakon o suzbijanju zlouporabe opojnih droga
168
120
40
Zakon o osobnoj iskaznici
379
369
399
Zakon o prebivalitu i boravitu graana
10
25
20
Zakon o strancima
68
61
36
Zakon o zatiti od nasilja u obitelji
238
257
262
Ostali zakoni
261
209
209
3257
3069
2719
Zakon o prekrajima protiv javnog reda i mira
UKUPNO
1
Podaci Informacijskog sustava MUP-a (pripremio Danko Salopek, policijski slubenik Odsjeka maloljetnike delinkvencije i kriminaliteta na tetu mladei i obitelji)
210
Iz Grafikona 1. oito je da je udio maloljetnih poinitelja prekraja relativno mali u odnosu

na ukupan broj prijavljenih poinitelja prekraja.
U posljednjih nekoliko godina policija je u prevenciju maloljetnike delinkvencije i asocijalnog ponaanja mladih ulagala dodatne napore, a jedan od mehanizama prevencije
bilo je i intenziviranje policijskog postupanja u skladu s odredbama lanka 95. Obiteljskog zakona. Iz grafikona 2. vidimo znatno poveanje broja maloljetnih osoba zateenih
u vremenu izmeu 23 sata i 5 sati ujutro bez pratnje roditelja, skrbnika ili osobe u koju
roditelji imaju povjerenja.
Grafikon 2. Prikaz broja maloljetnika zateenih u vremenu izmeu 23 sata i 5 sati ujutro bez
pratnje roditelja, skrbnika ili osobe u koju roditelji imaju povjerenja
211
Grafikon 1. Prikaz udjela broja prekrajno prijavljenih maloljetnika u ukupnom broju svih
prijavljenih osoba na podruju RH u razdoblju 2008. - 2010.
Broj zateenih
osoba po
dobnoj skupini
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
Ukupan broj zateenih

maloljetnih osoba
834
1113
894
1200
2564
3841
Djeca
86
109
104
114
251
372
Mlai maloljetnici
748
1004
790
1086
2313
3469
69
116
105
111
214
250
11
18
15
Dozvola roditelja
451
712
450
629
1123
1757
Neposlunost roditelju
329
319
381
521
1297
1895
Preputenost sebi
23
39
36
20
56
57
Ostalo
31
43
27
30
88
132
Broj djece i maloljetnika prema kojima je

ve ranije postupala policija
Broj djece i maloljetnika za koje je
naknadnim radom policije utvreno da su
zaputana ili zlostavljana
Razlozi
proputanja
roditeljske skrbi
Tablica 2. Prikaz postupanja policije po lanku 95. Obiteljskog zakona u razdoblju 2005. - 2010.
Iz Tablice 2. vidimo da je u ukupnom broju zateenih maloljetnih osoba ipak relativno

manji broj djece zateene u nedoputenom nonom izlasku, iako je, promatrajui razdoblje 2008. - 2010., oit trend rasta djece koja se zatiu na ulicama, u kafiima i otvorenim
prostorima nakon 23 sata bez nadzora roditelja. Takoer, moemo vidjeti da je najei
razlog zateenosti djece i maloljetnika neposluh roditeljima, ali je i velik broj sluajeva
kod kojih postoji dozvola roditelja, iz ega moemo zakljuiti da velik udio roditelja ne
cijeni i ne potuje ovu zakonsku odredbu kao dobrodolu pomo u odgoju djeteta.
Nadalje, iz tablice je razvidno da je broj sluajeva, u kojima policija, nakon to zatekne
dijete ili maloljetnu osobu, naknadnim radom utvrdi da je dijete ili maloljetna osoba rtva
kaznenog djela zaputanja ili zlostavljanja, u padu zadnjih nekoliko godina.
Grafikon 3. Prikaz stanja i kretanja broja kaznenih djela poinjenih od strane djece i maloljetnika
na podruju Republike Hrvatske u razdoblju 2008. 2010.
212
Tablica 3. Prikaz stanja i kretanja broja najeih kaznenih djela koja ine maloljetnici na
podruju Republike Hrvatske u razdoblju 2008. 2010.
MALOLJETNICI - NAJEA KAZNENA DJELA
Tjelesna ozljeda
2008.
2009.
2010.
326
278
314
96
77
88
Zlouporaba opojnih droga
284
298
369
Kraa
712
702
818
Teka kraa
1.296
1.235
1351
Razbojnitvo
103
109
54
Oduzimanje tue pokretne stvari
86
54
41
Unitenje ili oteenje tue stvari
208
213
153
3869
3594
3838
Teka tjelesna ozljeda
Ukupno svih kaznenih djela
Iz Tablice 3. vidljivo je da maloljetnici i nadalje najee ine imovinska kaznena djela, i

to: teke krae i krae, a potom slijede zloporaba opojnih droga i tjelesne ozljede, razbojnitva, tjelesne ozljede te unitenja i oteenja tuih stvari.
Tablica 4. Prikaz stanja i kretanja broja najeih kaznenih djela koja ine djeca na podruju
Republike Hrvatske u razdoblju 2008. 2010.
DJECA - NAJEA KAZNENA DJELA
Tjelesna ozljeda
2008.
2009.
2010.
142
121
117
17
15
14
Kraa
207
147
160
Teka kraa
278
192
280
Razbojnitvo
23
21
Oduzimanje tue pokretne stvari
18
13
Unitenje ili oteenje tue stvari
62
57
62
Ukupno svih kaznenih djela djece
910
681
745
U ukupnom broju kaznenih djela, a u vezi s njihovim poinjenjem od strane djece, najzastupljeniji su imovinski delikti, odnosno teke krae i krae, a potom tjelesne ozljede,
dok je zloporaba opojnih droga vrlo rijetka.
213
Podaci iz Grafikona 3. upuuju na optimistinu injenicu da je broj kaznenih djela koja

su poinila djeca u 2009. i 2010. godini u padu u odnosu na 2008. godinu, dok broj kaznenih djela koja su poinili maloljetnici u navedenom razdoblju nema veih odstupanja.
Tablica 5. Prikaz stanja i kretanja broja najeih nasilnih kaznenih djela koja ine djeca i
maloljetnici na podruju Republike Hrvatske u razdoblju 2008. 2010.
VRSTA KAZNENOG DJELA
MALOLJETNICI
2008.
2009.
2010.
Ubojstvo
Ubojstvo u pokuaju
Teko ubojstvo
Teko ubojstvo u pokuaju
96
77
88
Tjelesna ozljeda
326
278
314
Sudjelovanje u tunjavi
Nasilniko ponaanje
92
71
69
523
428
480
Ubojstvo
Ubojstvo u pokuaju
Teko ubojstvo
Teko ubojstvo u pokuaju
17
15
14
Tjelesna ozljeda
142
121
117
Nasilniko ponaanje
22
20
18
181
156
149
704
584
629
UKUPNO
DJECA
UKUPNO
UKUPNO DJECA I MALOLJETNICI
Iz Tablice 2. vidimo da pri poinjenju nasilnih kaznenih djela maloljetnici i djeca najee
ine tjelesne ozljede, teke tjelesne ozljede i kaznena djela nasilnikog ponaanja, dok
u vrlo malom broju biljeimo maloljetne osobe kao poinitelje najteih kaznenih djela
ubojstava.
5. Zakljuak
U izloenom radu dan je kratak prikaz policijskih ovlasti koje se primjenjuju na djecu
i maloljetnike poinitelje kanjivih radnji s usporednim prikazom odredbi iz Zakona o
sudovima za mlade. Moemo zakljuiti je da unato injenici da je Zakon o sudovima
za mlade stupio na snagu 1. rujna 2011., a zakon i podzakonski akti kojima se propi-
214
Najvei izazov policiji bit e, kako je i navedeno u radu, da se tijekom 2012. godine provede sustavna edukacija policijskih slubenika koji bi postupali u predmetima kaznenih
djela djece, maloljetnika i mlaih punoljetnika, a to bi bilo u skladu s odredbom lanka
69. Zakona o sudovima za mlade.
Literatura
Pravilnik o nainu postupanja policijskih slubenika, Narodne novine, br. 89/2010.
Zakon o kaznenom postupku, Narodne novine, br. 152/2008., 76/2009., 80/2011.
Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Narodne novine, br. 76/2009.
215
suje primjena policijskih ovlasti 2009. i 2010. godine, nema veih novina u odnosu na
dosadanji nain primjene policijskih ovlasti prema mladim poiniteljima kaznenih djela.
Naime, novi Zakon o sudovima za mlade u odnosu na stari iz 1998. godine najvie je
izmijenjen u odredbama maloljetnikog postupka.
216
NOVI ZAKON O SUDOVIMA

ZA MLADE
Saetak
Novim Zakonom o sudovima za mlade trebalo je uskladiti postupovno pravo s novim Zakonom
o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/2008., 76/2009. i 80/2011.), pa je stoga glavna
novina postupanje dravnog odvjetnika tijekom pripremnog postupka i pretkaznenog postupka.
Postupovno i suci za mlade i vijea za mlade imaju drugaiju ulogu nego to su imali u dosadanjem postupku, u kojemu je sudac za mlade ispitivao maloljetnika, vodio pripremni postupak,
prikupljao obavijesti o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika. Sve to sada je dodijeljeno dravnom odvjetniku, a sudsko vijee ostaje u pravom smislu sudsko tijelo koje odluuje o kaznenoj
odgovornosti maloljetnika i o pravilnoj primjeni maloljetnikih sankcija, rukovodei se pravilima
novog Zakona o kaznenom postupku, jedino s iznimkom da, ako to nije svrhovito, u primjeni prema maloljetniku moe se odstupiti od tih postupovnih pravila. Vee ovlasti dravnog odvjetnika
omoguit e da veina postupaka prema maloljetnicima zastane u pripremnom postupku odnosno
pretkaznenom postupku. Ovim Zakonom proirene su izvanzavodske odgojne mjere, i to posebne
obveze, od kojih je jedna otvorena posebna obveza koju mogu kreirati suci za mlade. Odgojna
mjera upuivanja u disciplinski centar sada je definirana kao odgojna mjera izvanzavodskih odgojnih mjera i zavodskih odgojnih mjera, a koja se moe izvravati i u vrijeme vikenda kako bi to vie
bila prilagoena potrebama maloljetnika. Velika novina ovog Zakona jest to da se istrani zatvor
treba nalaziti u zatvorenoj zavodskoj ustanovi koja bi trebala imati dijagnostiki odjel, odjel za odgoj i rad u malim skupinama gdje bi maloljetnik mogao raditi odnosno dobivati poduku korisnu za
njegov odgoj i zanimanje. Naime, istrani zatvor i nadalje ostaje samo kao krajnja mjera i treba se
primjenjivati u najkraem nunom trajanju, i to tek kada se njegova svrha ne moe postii primjenom mjere opreza privremenim smjetajem ili istranim zatvorom u domu.
1. Uvodne odredbe
U lanku 1. izmijenjeno je opisivanje sadraja zakona tako da se sada govori o ureenju
odredbi za mlade poinitelje kaznenih djela, odredbama o sudovima, o kaznenom postupku i o izvrenju sankcija te o kaznenopravnoj zatiti djece.
U novom Zakonu iz 2011. sve odredbe govore o djeci kao osobama do 18 godina, koje
su oteenici, dok se za poinitelje kaznenih djela stare do 18 godina uvodi razlika izmeu mlaih maloljetnika i starijih maloljetnika, a mlai su punoljetnici osobe koje su u
* mag. iur., sutkinja za mlade upanijskog suda u Zagrebu
217
Lana Pet Kujundi*
vrijeme poinjenja djela navrile 18 godina, a jo nisu navrile 21 godinu.

Hitnost je naglaena u lanku 4., koji je nov jer je vano u uvodnim odredbama naznaiti
da su postupak prema maloljetniku, dakle osobi do 18 godina, postupak protiv mlaeg
punoljetnika (osobe od 18 do 21 godine) kao i postupak u predmetima kaznenopravne
zatite hitni jer je nuno zatititi i mladog poinitelja i dijete rtvu od dugotrajnosti postupka i omoguiti mu socijalno-pedagoku, psiholoku i medicinsku pomo nakon dovrenoga sudskog postupka.
Stvarna hitnost postupka znai da od poinjenja kaznenog djela do pravomone odluke
protekne najmanje mogue vrijeme, za maloljetnike do tri mjeseca, a za mlae punoljetnike kao i u kaznenim predmetima na tetu djece do est mjeseci. Statistiki gledano najvei broj sluajeva trebao bi zavriti hitno, a samo iz opravdanih razloga i zbog odreenih
smetnji ovaj rok ne bi bilo mogue odrati.
2. Vrste sankcija
Odredbom lanka 5. jednostavnije je izreeno da se poiniteljima kaznenih djela koji su
u vrijeme poinjenja djela djeca mogu izrei kaznene sankcije: odgojne mjere, maloljetniki zatvor i sigurnosne mjere.
lankom 6. pojanjena je svrha maloljetnikih sankcija, a to je da je cilj da maloljetnik
ne poini ponovno kazneno djelo, tako to je razdvojeno koja je svrha odgojnih mjera, a
koja je svrha maloljetnikog zatvora. Svrhe svih maloljetnikih sankcija objedinjene su u
jednom lanku.
2.1. Upuivanje u disciplinski centar
Odgojna mjera upuivanja u disciplinski centar odgojna je mjera koja je prije nosila naziv
upuivanje u centar za odgoj i koja se svrstavala u izvanzavodske odgojne mjere, iako je
po svojem sadraju djelomino bila i institucionalna mjera. Sada je odgojna mjera upuivanja u disciplinski centar i po redoslijedu i po svrsi izricanja stavljena izmeu izvanzavodskih i zavodskih odgojnih mjera te je za nju i reeno da se izrie prema maloljetniku
kada ga je potrebno na krae vrijeme izdvojiti iz njegove ivotne sredine, a kako je navedeno u stavku 3. lanka 7.
Dosadanji Zakon o sudovima za mlade omoguavao je da se maloljetnik uputi u centar za odgoj na odreen broj sati tijekom dana i na neprekidni boravak do najvie tri
mjeseca. Prema izmijenjenom Zakonu o sudovima za mlade iz 2011. mogue je izrei
boravak od est sati dnevno, subotom i nedjeljom, u trajanju od najmanje tri, a najdulje
osam tjedana zaredom ili neprekidni boravak subotom i nedjeljom u trajanju od najmanje
218
lanak 14. govori o discipliniranju maloljetnika, pridravanju pravila, uenju o ponaanju

maloljetnika, pa se zato i naziv upuivanje u centar za odgoj promijenio u naziv upuivanje u disciplinski centar, to je i naziv odgojne mjere iz lanka 13.
2.2. Posebne obveze
Posebne obveze, kao odgojne mjere, proirene su u odnosu na prijanji Zakon o sudovima za mlade; prije se moglo izrei 13 posebnih obveza, a sada je mogue izrei njih
16. Nove su posebne obveze te da maloljetnik raspolae prihodima uz nadzor i savjet
voditelja odgojne mjere, da se ne pribliava ili da ne uznemiruje rtvu te druge obveze
koje su primjerene s obzirom na poinjeno kazneno djelo te osobne i obiteljske prilike
maloljetnika. Posebno je propisano da se maloljetniku ne smiju postavljati nerazumne i
nemogue obveze. Otvorene posebne obveze iz toke 16. obveze su koje e traiti kreativnost sudaca za mlade.
2.3. Odluivanje o obustavi ili zamjeni odgojne mjere
U stavku 3. lanka 15. pojanjeno je da sud mora svakih est mjeseci na sjednici vijea
ispitati ima li osnove za obustavu izvrenja ove mjere ili za zamjenu, to je obveza suda
za sve zavodske odgojne mjere (lanci 15., 16. i 17.).
Novina je u obvezi suda (lanak 18.) sljedea: kada se od strane socijalne skrbi predloi
hitna promjena mjere zbog ugroene sigurnosti maloljetnika i sredine u kojoj se mjera
izvrava, sud mora u roku od tri dana odrati roite na kojemu e se odluiti o odgojnoj
mjeri. Rije je o prijedlogu socijalne skrbi o hitnoj promjeni mjere, a ne o svakom prijedlogu o obustavi izvravanja odgojne mjere.
U stavku 2. lanka 20. skraeno je vrijeme neizvravanja odgojne mjere, pa e tako, ako
se odgojna mjera ne izvrava est mjeseci, sud ponovo odluivati o odgojnoj mjeri.
2.4. Maloljetniki zatvor
Novina je da se maloljetniki zatvor moe izrei starijem maloljetniku za kazneno djelo za
koje je zakonom propisana kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, a dosad je bilo mogue izrei maloljetniki zatvor tek za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora
219
tri, a najdulje osam tjedana zaredom. Ovom izmjenom upuivanje u disciplinski centar
mogue je tijekom vikenda, dakle subotom i nedjeljom, i to za one maloljetnike koji nisu u
blizini disciplinskog centra kako ih putovanje do te institucije ne bi sprjeavalo u njihovim
obvezama u koli odnosno njihovoj normalnoj organizaciji ivota u nekom mjestu.
od pet godina ili tea. Iako je rije o pootravanju kaznenih sankcija zbog uestalih kaznenih djela koja su bila nasilnoga karaktera, ova zakonska izmjena mogui je odgovor
na takva kaznena djela. Sigurno je da e sudska praksa i nadalje nalagati maloljetniki
zatvor samo iznimno kod tekih kaznenih djela s tekim posljedicama i kada se ne mogu
primijeniti odgojne mjere jer se i nadalje treba primjenjivati princip postupovnosti.
Posebno je u stavku 4. lanku 25. istaknuto da e se svako lienje slobode u vezi s kaznenim djelom uraunati u izreenu kaznu maloljetnikog zatvora (ovdje se pod lienjem
slobode ne misli samo na pritvor i istrani zatvor ve i na institucionalne privremene mjere
ili istrani zatvor u domu).
Izostavljeno je u lanku 27. da se osuenik na kaznu maloljetnikog zatvora moe pustiti
na uvjetni otpust tek nakon to je proveo est mjeseci u kaznenom zavodu, iz razloga
to je nekim maloljetnicima izreena kazna maloljetnikog zatvora koja moe trajati est
mjeseci, pa stoga takav maloljetnik nema mogunost uvjetnog otpusta. Stoga je ureen
uvjetni otpust iz maloljetnikog zatvora na nain da je on mogu nakon izdrane treine
kazne, to je u odnosu na punoljetne osuenike i kaznu zatvora povoljnije za maloljetnika.
Novina kod pridraja izricanja maloljetnikog zatvora je u tome da je odreeno da odgojne mjere koje su izreene uz pridraj ne mogu trajati dulje od vremena provjeravanja.
Takoer je novina posebna mogunost da se uz pridraj izricanja maloljetnikog zatvora
postavi uvjet da se maloljetnik podvrgne izreenoj sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog lijeenja, obveznog lijeenja od ovisnosti ili zabrani upravljanja motornim vozilom.
Mogunost suda da po isteku godine dana vremena kunje izrekne konani odustanak
izricanja kazne, izostavljena je iz zakona, jer se to nije primjenjivalo od 1998., otkad je prvi
Zakon o sudovima za mlade stupio na snagu.
Novina je da e sud koji vodi postupak zbog novoga kaznenog djela poinjenog prije
isteka vremena provjeravanja izrei kaznu za prije poinjeno kazneno djelo, ako to ocijeni
potrebnim, a nee, kako je dosad bilo, to initi sud koji je pridrao izricanje maloljetnikog zatvora. Sud je osobito obvezan naknadno izrei maloljetniki zatvor ako se maloljetnik suprotstavlja provoenju odgojnih mjera ili se bez opravdanog razloga ne podvrgne
sigurnosnoj mjeri.
Dulje je vrijeme unutar kojega se moe naknadno izrei kazna jer je u prijanjem zakonu
to bilo unutar est mjeseci nakon proteka vremena kunje ili nakon dovrenja postupka zbog novoga kaznenog djela, a sada je propisano vrijeme od jedne godine nakon
proteka vremena provjeravanja. Potpuno je izostavljeno vrijeme nakon dovrenja novog
postupka jer se to vrijeme ne moe predvidjeti, pa bi ono nekada bilo i neopravdano
predugo.
220
Izmjena u stavku 1. lanka 31. glasi da se sve sigurnosne mjere uz odgojnu mjeru i kaznu maloljetnikog zatvora mogu primijeniti osim sigurnosne mjere zabrane obavljanja
zvanja, djelatnosti ili dunosti, a sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom
moe se i nadalje primijeniti samo na starijeg maloljetnika.
U stavku 2. lanka 31. pojanjena je mogunost trajanja sigurnosne mjere psihijatrijskog
lijeenja i obveznog lijeenja od ovisnosti, a to je za maloljetnike krae vrijeme (tri godine) od vremena koje je mogue za primjenu u sluaju punoljetnih osoba (prema Kaznenom zakonu to je pet godina).
3. Kazneno djelo poinjeno u starijoj maloljetnosti

Stavkom 2. lanka 33. za djela poinjena u starijoj maloljetnosti, kada je osoba u vrijeme
suenja navrila 23 godine ivota, i nadalje je propisana obveza da se umjesto maloljetnikog zatvora izrekne zatvor, meutim izriito se navodi da je mogue izrei i uvjetnu
osudu po opim propisima. Pojanjeno je da e pri izricanju kazne zatvora sud odmjeriti
kaznu u granicama tako da zatvor ne moe biti krai od est mjeseci ni dulji od pet godina, a za posebna kaznena djela do deset godina, te da se za stjecaj kaznenih djela izrie
jedinstvena kazna maloljetnikog zatvora.
4. Nadlenost sudova i specijalizacija sudaca i dravnih odvjetnika

U lanak 37. umetnut je stavak 2., kojim se odreuje da e se i u stalnim slubama, i to u
poimenino navedenih est opinskih sudova, osnovati odjeli za mlade. Upitno je hoe
li se u upanijskim sudovima koji su stalne slube odvijati i obavljati poslovi sudova za
mlade ili ova odredba znai da se smanjuje broj upanijskih sudova za mlade, dakle
da bi trebalo postojati 15 upanijskih sudova nadlenih za mlade.
Naalost, broj sudova za mlade nije smanjen, ve je zadran isti broj sudova, koji ne
mogu i nisu usko specijalizirali suce, pa opet suci za mlade sude sve predmete, i kaznene, i predmete iz drugih pravnih grana.
Pojanjena je obveza sudaca za mlade i dravnih odvjetnika da moraju imati izraenu
sklonost, a ne nagnue, kako je u prijanjem zakonskom tekstu bilo navedeno, to je
dovodilo do nedoumice. Sada se jasnije trai ovladavanje osnovnim znanjima s podruja
kriminologije, socijalne pedagogije, psihologije mladih i socijalnog rada za mlade osobe,
a to je dunost edukacije u nadlenosti Ministarstva pravosua i Pravosudne akademije
(lanak 126. Zakona).
221
2.5. Sigurnosne mjere
Suci porotnici po novom Zakonu moraju imati radnog iskustva u strunom odgojnom
radu s mladim osobama, a ne samo iskustva u odgoju mladih osoba, dakle trae se one
osobe koje su radile u koli, kao nastavnici, odgajatelji u ustanovama s maloljetnicima,
lijenici kolske medicine i slino.
Kako je izmijenjena uloga dravnog odvjetnika i suca za mlade u odnosu na pripremni
postupak, tako je izmijenjena i uloga strunih suradnika u sudu, pa se stoga u stavku 2.
govori samo o radu vezano uz sjednicu vijea ili raspravu, a ne vie i o postupku u tijeku
pripremnog postupka.
Od lanka 37. do lanka 47. odreeni su odredbama ustrojstvo, nadlenost i sastav sudova za mlade u jednom slijedu, tako da se ne nalaze kao u prijanjem Zakonu na dva
razliita mjesta, o ustrojstvu sudova i o nadlenosti i sastavu suda, to je koncepcijski
jednostavniji tijek Zakona.
5. Postupak prema maloljetnicima

5.1. Tuitelj
U postupku prema maloljetniku odreuje se da je ovlateni tuitelj dravni odvjetnik, dakle i nadalje oteenik kao tuitelj iz Zakona o kaznenom postupku ne moe biti ovlateni
tuitelj prema maloljetniku.
5.2. Branitelj
Pravo na branitelja maloljetnik ima od prvog ispitivanja do pravomonog okonanja kaznenog postupka, pri donoenju odluke o zamjeni odgojne mjere zavodskom odgojnom
mjerom i pri naknadnom izricanju maloljetnikog zatvora. U sva tri sluaja obrana je obvezna. Izmjena dosadanjega zakonskog teksta je ta to je obrana obvezna bez obzira
za zaprijeenu kaznu zatvora za pojedino kazneno djelo, a u prijanjem Zakonu obrana
je bila obvezna samo za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora dulja od tri
godine.
Novina je da se branitelj postavlja iz redova odvjetnika s izraenim sklonostima i osnovnim znanjima u podruju odgoja i skrbi za mlade s popisa odvjetnika za mlade Hrvatske
odvjetnike komore. Nedozvoljen je dokaz ako je maloljetnik ispitan bez prisutnosti branitelja.
5.3. Dovoenje maloljetnika
Novina je da se maloljetnik dovodi bez vezivanja s policijskim slubenicima u civilnoj
odjei i u vozilu bez policijskih oznaka, to nije bilo odreeno navedeno u starom zako-
222
5.4. Prikupljanje podataka o linosti i objava postupka

Manja je izmjena lanka 58., koja govori o psihikoj razvijenosti maloljetnika, za razliku
od dosadanje ocjene duevne razvijenosti maloljetnika.
Novina je u izriaju da su izvidi kaznenih djela i postupak prema maloljetniku tajni to to
je sada tono navedeno da sudac za mlade ili dravni odvjetnik za mlade mogu odobriti objavljivanje dijela postupka ili dijela odluke o maloljetniku, s time da se i nadalje ne
smije navesti ime maloljetnika i podaci na temelju kojih bi se moglo zakljuiti o kojem je
maloljetniku rije.
Ovim zakonskim propisom u stavku 2. lanku 61. pojanjeno je da se postupak prema
maloljetniku moe iznimno spojiti s prethodnim ili kaznenim postupkom protiv punoljetne
osobe, dakle u vrijeme kada postupak provodi dravni odvjetnik za mlade.
Nova je odredba u stavku 4. lanku 61. da je u jedinstvenom postupku za maloljetnika i
punoljetne poinitelje nadlean sud za mlade.
5.5. Uhienje
Nova odredba o uhienju i pritvoru regulirana je na nain da je mogue maloljetnika
uhititi, dovesti pritvorskom nadzorniku, koji e obavijestiti suca za mlade, dravnog odvjetnika, maloljetnikove roditelje, socijalnu skrb, a po nalogu dravnog odvjetnika policija
e uhienog maloljetnika dovesti sucu za mlade radi ispitivanja. Ostavljena je mogunost da sudac za mlade na obrazloeni prijedlog dravnog odvjetnika odredi prema
maloljetniku pritvor ili istrani zatvor ili da uhienika pusti na slobodu. U policiji uhienik
e u pritvorskoj jedinici biti odvojen od punoljetnih uhienika. Samo iznimno o uhienju i
pritvoru odluuje sudac istrage.
5.6. Mjera opreza, privremena mjera
Po ovom posebnom zakonu za mlade mjeru opreza prema maloljetniku do podnoenja
prijedloga odreuje sudac za mlade, a nakon podnoenja prijedloga vijee za mlade.
Privremene mjere prema maloljetniku po novom zakonu do prijedloga donosi sudac za
mlade, nakon podnoenja prijedloga vijee za mlade, a svaka dva mjeseca se ispituje
osnovanost takve odluke, s time da se vrijeme provedeno u privremenom smjetaju u
ustanovi socijalne skrbi uzima kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere. Kako e se
223
nu. Samo iznimno maloljetnik e se vezati ako je rije o opasnom poinitelju za kojega
se sumnja da je poinio kazneno djelo s elementima nasilja.
svako lienje slobode uraunati i u maloljetniki zatvor, moe se zakljuiti da e se i vrijeme provedeno u privremenom smjetaju uraunati u maloljetniki zatvor.
5.7. Istrani zatvor
Novina je da se istrani zatvor izvrava na nain da se maloljetnik smjeta u zatvorenu
zavodsku ustanovu. U stavku 3. lanka 66. opisano je kako treba izgledati zatvorena zavodska ustanova, a u stavku 4. reeno je da se smjetaj u zatvorenoj zavodskoj ustanovi
uzima kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere, s time da je dunost suca za mlade
da jedanput tjedno obilazi maloljetnike.
Ukupno trajanje istranog zatvora za maloljetnike ne moe prijei polovinu vremena koje
je propisano za odrasle osobe prema Zakonu o kaznenom postupku. U prethodnom
postupku sudac za mlade odreuje istrani zatvor na mjesec dana, a iz opravdanih razloga na prijedlog dravnog odvjetnika produljuje ga za jo mjesec dana, a ako se prema
maloljetniku vodi pripremni postupak, na prijedlog dravnog odvjetnika zatvor se moe
produljiti za jo mjesec dana.
Nakon podnoenja prijedloga svakih se mjesec dana obavlja kontrolno ispitivanje postojanja uvjeta za primjenu mjere.
Novina je da e se o odreivanju istranog zatvora u domu zatraiti suglasnost od roditelja o primjeni tehnikih sredstava, a o nadzoru nad izvrenjem mjere izvijestit e se
policijsko tijelo i sluba za probaciju.
5.8. Izvidi kaznenih djela
Posebno specijalizirani policijski slubenici provode izvide kaznenih djela u postupku
prema maloljetniku i ti izvidi mogu obuhvatiti i podatke o osobnim i obiteljskim prilikama
maloljetnika.
5.9. Svrhovitost
Novina je stavak 2. lanka 71.: ako je maloljetnik prijavljen za vie kaznenih djela, a
svrhovito je da mu se izrekne maloljetnika sankcija samo za jedno kazneno djelo, jer
pokretanje postupka za druga kaznena djela ne bi bitno utjecalo na odabir maloljetnike
sankcije, dravni e odvjetnik odluiti da nema osnove za voenje kaznenog postupka,
ali samo za kaznena djela za koja je zaprijeena kazna zatvora do pet godina.
Novina su nove uvjetovane spremnosti maloljetnika, pri odluivanju o uvjetovanoj svrhovitosti, i to da se ispria oteeniku, da se ukljui u postupak posredovanja kroz izvansudsku
224
6. Istraitelji za mlade, dravni odvjetnici za mlade i suci za mlade

U novom postupovnom pravilu u postupku prema maloljetnicima postupaju dravni odvjetnici za mlade i istraitelji za mlade. Radnje e iznimno poduzeti drugi dravni odvjetnik ili istraitelj.
Kada je u Zakonu o kaznenom postupku propisano postupanje suca istrage u predmetima prema maloljetniku, postupaju suci za mlade, a samo iznimno sudac istrage, koji o
tome mora obavijestiti suca za mlade.
6.1. Pripremni postupak
Novina je da pripremni postupak provodi dravni odvjetnik za mlade, i to samo za najtea kaznena djela (zaprijeena kazna zatvora dulja od 12 godina) donoenjem naloga o
pokretanju pripremnog postupka.
Prema Zakonu o kaznenom postupku dravni odvjetnik poduzima dokazne radnje za
koje postoji opasnost od odgode ili koje su svrhovite za odluivanje o podizanju optunice. Dakle, u postupcima gdje se ne provodi pripremni postupak, dravni odvjetnik
poduzima te radnje, odnosno moe dati prijedlog da se ispita dijete ili maloljetna osoba
kao svjedok sucu za mlade.
Dravni odvjetnik e ispitati maloljetnika na samom poetku, osim ako ne postoji opasnost od odgode za provoenjem neke druge dokazne radnje. Takvo ispitivanje maloljetnika mora biti snimljeno jer se inae ne moe upotrijebiti kao dokaz.
Ako je maloljetnik bio predveden po policiji nakon uhienja, po nalogu dravnog odvjetnika radi ispitivanja te ga je sudac za mlade ispitao, moe se smatrati da je ovo prvo
ispitivanje na samom poetku i provedeno. Ispitivanje kod suca za mlade za razliku od
ispitivanja kod dravnog odvjetnika ne mora se snimati i nije dokaz koji bi bio nedozvoljen ako ne postoji snimka.
Zadiranje u tjelesni integritet maloljetnika mogue je jedino po obrazloenom prijedlogu
dravnog odvjetnika, a o emu nalogom odluuje sudac za mlade.
225
nagodbu, da se podvrgne postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti (bez suglasnosti maloljetnikovih roditelja, kako je to prijanji zakonski tekst traio), da se ukljui u
pojedinani i skupni psihosocijalni tretman u savjetovalitu za mlade, da se radi provjere
znanja prometnih propisa uputi u nadlenu ustanovu za osposobljavanje vozaa i druge
obveze koje su primijenjene s obzirom na poinjeno kazneno djelo te osobne i obiteljske
prilike maloljetnika.
Dokazno roite u postupku koji se vodi prema maloljetniku provodi sudac za mlade
na prijedlog dravnog odvjetnika ili maloljetnika i na tom dokaznom roitu moraju biti
prisutni dravni odvjetnik i branitelj maloljetnika.
Dakle, u prethodnom postupku prema maloljetniku, npr. ispitivanje po lanku 292. Zakona o kaznenom postupku, ispitivanje djeteta kao svjedoka ili djeteta kao oteenika,
provodi sudac za mlade. Takvom dokaznom roitu, iako je obvezan prisustvovati odvjetnik i branitelj maloljetnika, iznimno je mogue da se o poduzimanju dokazne radnje
ne obavijesti branitelj ako radnja ne trpi odgodu. Ujedno, na dokaznom roitu moe biti
nazoan predstavnik socijalne skrbi, roditelj maloljetnika, rtva ili oteenik.
Meutim, i nadalje ostaje obveza da sud i tijela u postupku paze da postupak ne djeluje
tetno na maloljetnika, pa stoga, ako su rtva i oteenik maloljetne osobe, samo u posebnim postupcima dozvoliti e im se prisustvovanje na dokaznom roitu.
Nedozvoljen je dokaz uzeti iskaz, dan nalaz i miljenje ako o zadiranju u maloljetnikov tjelesni integritet nije odluio nalogom sudac za mlade, odnosno ako na dokaznom roitu
nije prisustvovao dravni odvjetnik i branitelj, a nije rije o izuzetku od lanka 77. stavka
4. Zakona o sudovima za mlade.
U maloljetnikom postupku obveza je i dravnog odvjetnika i suda da se prikupe svi podaci o maloljetniku, njegovoj obitelji, ivotu i radu (posebno rizini i zatitni initelji) kako
bi se moglo procijeniti koja bi odgojna mjera ili maloljetnika sankcija najbolje ostvarila
svrhu izricanja. Kako je pripremni postupak odnosno prethodni postupak dan u nadlenost dravnom odvjetniku, ve u toj fazi postupka prikupit e se svi podaci o maloljetniku
i, ako je potrebno, dati i prijedlog sucu za mlade da nalogom odredi vjetaenje ako je
potrebna ocjena maloljetnikova zdravstvenog stanja, psihofizike razvijenosti ili svojstava. U maloljetnikim predmetima, ako u domovima za odgoj, centrima za odgoj djece i
mladei ili drugim institucijama socijalne skrbi postoji osposobljen dijagnostiki tim strunjaka, socijalnih radnika, socijalnih pedagoga, psihologa i psihijatra, takvo se vjetaenje
u pravilu treba povjeriti superspecijalistikim ustanovama koja rade s djecom. Povjeravanje vjetaenja psihijatrijskim ustanovama koje se iskljuivo bave odraslim poiniteljima
kaznenih djela esto ne dovodi do dobroga krajnjeg rezultata, a to je tono utvrivanje
odgojne mjere koja bi na maloljetnika najbolje djelovala.
Iako je rije o instruktivnom roku od osam dana, dravni je odvjetnik duan po zavrenom pripremnom postupku, odnosno po prikupljanju svih podataka u prethodnom postupku dati prijedlog za izricanje maloljetnike sankcije ili obustaviti pripremni postupak.
Zakonodavac je smatrao da jednako pravo na hitnost imaju i kazneni predmeti za koje
se provodi pripremni postupak kao i oni za koje se pripremni postupak ne treba provesti.
Obveza da se izvjetava vii dravni odvjetnik ini tu obvezu dravnog odvjetnika obvezu-
226
U stavku 2. lanka 79. propisan je nain obustave pripremnog postupka, i to iz razloga

zbog kojih se prema Zakonu o kaznenom postupku obustavlja istraga, ali i s dodatnom
mogunou da se obustavlja postupak i zato to voenje postupka prema maloljetniku
nije svrhovito, dakle postoji kazneno djelo, maloljetnik ga je poinio, ali nije svrhovito
izricati mu neku odgojnu mjeru.
Nakon to dravni odvjetnik postupi po stavku 1. lanka 79., dakle, d prijedlog za izricanje maloljetnike sankcije ili nalogom obustavi pripremni postupak, u roku od osam dana
obavijestit e oteenika i socijalnu skrb nadlenu za postupanje prema prebivalitu ili
boravitu maloljetnika.
U kaznenim predmetima prema maloljetniku postupa iskljuivo dravni odvjetnik, ali ako
dravni odvjetnik nalogom obustavi pripremni postupak, oteenik moe zahtijevati da
vijee za mlade odlui o nastavku postupka. Kako sud nije odluivao u pripremnom postupku, zakonodavac se odluio o istoj razini odluivanja i dravnog odvjetnika, i suda.
Tako, primjerice, ako je opinski dravni odvjetnik nalogom obustavio pripremni postupak, opinski e sud odluivati o oteenikovu zahtjevu za nastavak postupka.
Ako vijee tog suda odlui da je zahtjev osnovan, donijet e rjeenje o nastavku postupka, a dravni odvjetnik taj e postupak i nastaviti jer i nadalje ostaje jedini tuitelj u
postupku prema maloljetniku.
Veina postupaka prema maloljetnicima vodit e se bez provoenja pripremnog postupka jer je rije o kaznenim djelima za koje je zaprijeena kazna ispod 12 godina zatvora,
pa je stoga zakonodavac odluio da ne smije postojati nesigurnost maloljetnika hoe li
se prema njemu voditi kakav postupak, zbog ega je dravni odvjetnik duan u roku od
est mjeseci od upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava, osim ako nije zatraio
zbog uvjetovanog oportuniteta da maloljetnik neto uini, pa to moe trajati i vie od est
mjeseci, donijeti odluku o kaznenoj prijavi, dakle ili odluiti da nema osnove za voenje
kaznenog postupka ili dati prijedlog za izricanje maloljetnike sankcije.
U stavku 2. lanka 81. navedena je iznimka duine trajanja prethodnog postupka, koji
vodi dravni odvjetnik, i to da vii dravni odvjetnik moe produljiti taj rok za jo tri mjeseca, dakle, sveukupno devet mjeseci od upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava.
U stavku 3. lanka 81. navodi se zakonska pretpostavka da se odustaje od voenja kaznenog postupka ako dravni odvjetnik ne da prijedlog za izricanje maloljetnike sankcije u est odnosno devet mjeseci.
227
juom jer e u protivnom vii dravni odvjetnik prozvati niega dravnog odvjetnika zbog
propusta u radu.
6.2. Prijedlog za izricanje maloljetnike sankcije

Kada dravni odvjetnik daje prijedlog za izricanje maloljetnike sankcije, smatra se da je
prikupio podatke i u odnosu na kazneno djelo i u odnosu na maloljetnikovu osobnost,
a prije davanja prijedloga mora ispitati maloljetnika, jer je to i prva dokazna radnja koju
mora provesti prema lanku 76. Zakona o sudovima za mlade.
U stavku 2. lanka 82. navedeno je to sve prijedlog dravnog odvjetnika treba sadravati, a to su svi sadraji koji su inae obvezni za optunicu: ime i prezime maloljetnika,
nadimak, ime i prezime roditelja, djevojako obiteljsko ime majke, gdje je roen, gdje
stanuje, dan, mjesec i godina roenja, narodnost, dravljanstvo, zanimanje, zvanje, zaposlenost, koje je kole zavrio, OIB, obiteljske prilike, imovno stanje, vodi li se neki
postupak za drugo djelo i tko mu je zakonski zastupnik. Ujedno se za prijedlog navodi
da dravni odvjetnik mora imati prikupljene podatke o linosti maloljetnika i dati prijedlog
da se maloljetnik kazni, odnosno da se na njega primijeni odgojna mjera. Posebno je
navedeno da se sadraj o podacima o linosti maloljetnika mora izloiti tako da ne djeluje
tetno na maloljetnikov odgoj.
6.3. Ispitivanje prijedloga
Predsjednik vijea provodi zapravo postupak prethodnog ispitivanja prijedloga utvrujui ima li osnova za voenje postupka, dakle ima li dokaza, odnosno je li taj postupak
svrhovit te, ako ustanovi da nema svih uvjeta, moe rjeenjem odbaciti prijedlog. Redovni
pravni lijek mogu podnijeti dravni odvjetnik i oteenik i o tome e odluivati vii sud
u vijeu za mlade. Ako nakon prethodnog ispitivanja osnovanosti prijedloga rjeenjem
ne odbaci prijedlog, predsjednik vijea u roku od osam dana sazvat e sjednicu vijea.
6.4. Zapoinjanje kaznenog postupka
Vaan je datum naloga predsjednika vijea kojim saziva sjednicu vijea jer time zapoinje kazneni postupak prema maloljetniku. Dotad je rije samo o prethodnom postupku
koji nema posebni postupak voenja i koji ne ograniuje prava maloljetnika, osim onih
predvienim zakonom.
Nalogom koji je propisan u lanku 83. ovog Zakona odreuje se sjednica vijea, taj nalog potpisuje predsjednik vijea, odnosno sudac koji e biti predsjednik vijea u sjednici
vijea, te e na temelju lanka 45. vijee za mlade opinskog suda suditi u sastavu od
jednog suca za mlade i dva suca porotnika za mlade, kao i na upanijskom sudu. Dakle, na tu sjednicu e se pozvati stranke, dravni odvjetnik i maloljetnik, a uz njega branitelj, roditelji maloljetnika, rtva i oteenik, predstavnik centra za socijalnu skrb i struni
suradnik suda koji daje miljenje vezano za prijedlog o maloljetnikoj sankciji.
228
Obvezni su na sjednici vijea prisustvovati dravni odvjetnik i branitelj jer se u protivnom

sjednica vijea nee odrati. Ako se maloljetnik oitovao da je poinio kazneno djelo i
ako su predloene izvanzavodske odgojne mjere, one se na toj sjednici mogu i izrei.
Rasprava se mora odrati ako se maloljetniku izrie maloljetniki zatvor ili zavodska odgojna mjera, odnosno ako se oitovao da nije poinio kazneno djelo koje se navodi u
prijedlogu.
Sjednica vijea imat e slian tijek kao poetak rasprave jer se odmah utvruje istovjetnost maloljetnika te ga se obavjetava o njegovim pravima i zapisniki se konstatira je li
ta prava razumio. Potom e dravni odvjetnik izloiti opis kaznenog djela, dakle, injenini opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju i dokaze na kojima temelji prijedlog, pa e nakon
toga predsjednik vijea pozvati maloljetnika da se oituje o poinjenju kaznenog djela.
Ako se maloljetnik ne eli oitovati, smatra se da porie poinjenje djela.
Na prvoj sjednici vijea maloljetnik koji se oitovao da je poinio kazneno djelo moe dobiti izvanzavodsku odgojnu mjeru, meutim, iako je obveza da sjednici vijea prisustvuju
dravni odvjetnik i branitelj, samo iznimno vijee moe izrei ovu izvanzavodsku odgojnu
mjeru i kad maloljetnik ne doe na sjednicu, ali uz pretpostavku da njegova prisutnost
nije nuna i ako se oitovao da je poinio kazneno djelo u prisutnosti branitelja. Rije je
o iznimkama jer je vano da se maloljetniku obrazloi izreena izvanzavodska odgojna
mjera i pojasni to se oekuje u sljedeem razdoblju od njega. Ipak, ako maloljetnik otputuje zbog zdravstvenih razloga, a sjednica vijea je bila odgoena zbog pribavljanja
nekog dokumenta, a maloljetnik se oitovao o poinjenju djela uz branitelja, maloljetnikova nazonost na sjednici nije nuna.
Meutim, ako je maloljetnik u prisutnosti branitelja naveo da nije poinio kazneno djelo,
pozvat e se branitelj maloljetnika da odredi koji dio prijedloga porie i iz kojih razloga,
potom e se pozvati stranke, dakle dravni odvjetnik, maloljetnik i oteenik da obrazloe
dokazne prijedloge koje namjeravaju izvesti na raspravi. Sastavit e se raspravni spis uz
sudjelovanje stranaka.
U sluajevima maloljetnika odredbe Zakona o kaznenom postupku primjenjivat e se
kada je rije o pripremi za raspravu, upravljanju raspravom, pretpostavkama za odravanje rasprave, odgodi i prekidanju rasprave, zapisniku i tijeku rasprave, no vijee za
mlade moe odstupiti od tih pravila ako njihova primjena u konkretnom sluaju ne bi bila
svrhovita. U svakom pojedinom predmetu nee se donositi posebna odluka na temelju
lanka 86. stavka 1. Zakona o sudovima za mlade, ve e se pretpostaviti, ako je postupak drugaiji od postupka prema Zakonu o kaznenom postupku, da je to odluka suda jer
je u postupanju prema maloljetnicima svrhovitost vrlo vana.
229
6.5. Sjednica vijea
6.6. Rasprava
Na raspravu e se osim tuitelja i oteenika, zakonskih zastupnika i, opunomoenika
pozvati maloljetnik i njegov branitelj, po potrebi i tuma, to je u potpunosti u skladu sa
Zakonom o kaznenom postupku, ali specifino je to e biti pozvani i roditelji maloljetnika, skrbnik, udomitelj, predstavnik socijalne skrbi i ustanove u kojoj se maloljetnik nalazi,
ali i struni suradnik suda koji daje miljenje o maloljetnikim sankcijama. Rasprava se
moe odrati i bez prisutnosti roditelja i predstavnika socijalne skrbi, meutim ne moe
se odrati bez nazonosti dravnog odvjetnika i branitelja.
Zakonodavac je i nadalje predvidio da se tijekom rasprave mogu udaljiti sve osobe osim
odvjetnika i branitelja, dakle maloljetnik i njegov roditelj, kako tijek rasprave ne bi tetno
utjecao na odgoj djeteta. Predsjednik vijea na primjeren e nain obavijestiti maloljetnika nakon vraanja u raspravu o provedenom postupku.
Za razliku od Zakona o kaznenom postupku, u maloljetnikom postupku na glavnoj raspravi maloljetnik e se ispitati na poetku dokaznog postupka, osim ako ne zahtijeva
drugaije, o emu se maloljetnika mora pouiti. Tako maloljetnika prvi ispituje predsjednik vijea, nakon toga branitelj, pa dravni odvjetnik.
6.7. Odluka vijea za mlade
Zakonodavac je u lanku 88. ostao pri prijanjim rjeenjima Zakona o sudovima za mlade (Narodne novine, br. 12/2002.). Posebno je vano istaknuti da se razlozi u rjeenju
ili presudi koji bi mogli imati negativan uinak na maloljetnikov odgoj nee izloiti, kao
npr. obrazloenje asocijalnog ponaanja njegovih roditelja i iznoenje negativnih detalja.
Zakonodavac je ostavio ista zakonska odreenja, a to je da se samo iznimno maloljetnik
moe osuditi na plaanje trokova kaznenog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog
zahtjeva, i to samo kada mu je izreena kazna, a ako ima vlastite prihode ili imovinu, i
kada mu je izreena odgojna mjera.
Posebna novina je da, ako je maloljetniku izreena zavodska odgojna mjera, maloljetnik moe biti rjeenjem upuen u odgojnu ustanovu ili odgojni zavod, i to odmah nakon rasprave, kada tu odluku donosi raspravno vijee ili kasnije, kada tu odluku donosi
izvanraspravno vijee, odnosno vijee izvan sjednice. Nakon rasprave odluka se donosi
nakon ispitivanja maloljetnika u prisutnosti branitelja, a naknadno, kada odluku donosi
vijee izvan rasprave, prije tog rjeenja mogu biti ispitani roditelji, skrbnik ili udomitelj
maloljetnika.
Stoga se moe zakljuiti da se maloljetnik moe uputiti na izvravanje zavodske odgojne
mjere i prije pravomonosti, a nakon to ga se o tome ispita u prisutnosti branitelja, a o
230
Izmjena je u zakonskom tekstu i to da se u drugom stupnju moe preinaiti prvostupanjska presuda i izrei kazna maloljetnikog zatvora ili zavodska mjera iako prvostupanjskom odlukom to nije uinjeno. Meutim, kako je rije o teoj sankciji, doputena je alba
treem stupnju, gdje e se odluivati samo o kazni, odnosno primjeni mjere.
Novina je da, ako kazna ne bude naknadno izreena u roku od jedne godine od dana
prestanka vremena provjeravanja, donijet e se rjeenje o brisanju te osude u postupku
pri naknadnom odluivanju o izricanju maloljetnikog zatvora i brisanju osude. Naime,
dosadanji zakon je propisivao da se moe i u roku od est mjeseci od dana prestanka
vremena kunje ili od dovrenja postupka zbog novog dijela, donijeti rjeenje o utvrivanju brisanja te osude, no tih est mjeseci od prestanka vremena kunje bilo je prekratko
vrijeme da se sa sigurnou moe zakljuiti da nije dolo do nove osude maloljetnika.
Novim zakonskim propisom utvreno je da se odredbe o izvrenju sankcija odnose samo
na ope propise, a ne i na nain izvrenja ili na odreenje pojedinanog programa jer je
isto odreeno Zakonom o izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena djela
i prekraje (Narodne novine, br. 153/2009.) (lanak 5. i 7. navedenog Zakona), koji se
odnose na zatitu ljudskog dostojanstva i programiranje izvravanja. Odgojne se mjere
izvravaju nakon pravomonosti sudske odluke, s time da se podrazumijeva da nema
drugih zakonskih smetnji ili kada se to izriito zakonom navodi kao u lanku 90. stavku
4. kod izricanja zavodskih odgojnih mjera. Tada e se odluka o izreenoj odgojnoj mjeri
u roku od osam dana od pravomonosti dostaviti centru za socijalnu skrb na ijem se
podruju nalazi prebivalite maloljetnika. Dakle, za sve odgojne mjere nadlean je centar
za socijalnu skrb, i to tako da se maloljetnik poziva i upuuje, tako da mu se dostavlja
rjeenje o upuivanju na izvrenje odgojne mjere.
Zakonodavac je ostao pri propisu da trokove izvrenja odgojnih mjera snosi dravni
proraun, meutim i nadalje ostaje obveza da dio trokova snose i roditelji i da o tome
odluuje sud pri donoenju odluke ili naknadno kada utvrdi sve podatke o imovini i svim
prihodima roditelja. Odluku donosi u obliku rjeenja i to se rjeenje moe izmijeniti ako
se izmijene prilike u roditelja.
7. Nadzor nad izvravanjem odgojnih mjera

Zakonodavac je izmijenio obvezu ustanova upravitelja i ravnatelja odgojnog zavoda i
naloio da svaka tri mjeseca dostavljaju sudu izvjee o ponaanju maloljetnika, dok je
231
tome se mogu ispitati i njegovi roditelji, s time da alba na to rjeenje ne zadrava izvrenje rjeenja, pa e se maloljetnik prevesti u odgojni zavod odmah po donoenju tog rjeenja. Iako je takvo rjeenje bilo mogue i po dosadanjem zakonu, sada je precizirano
kako i kada te u kojim se uvjetima donosi rjeenje.
obveza suca za mlade i dravnog odvjetnika ostala da dva puta godinje obilaze maloljetnike koji su smjeteni u ustanovama.
Kod izvravanja izvanzavodskih odgojnih mjera socijalna skrb duna je dostaviti svaka
tri mjeseca izvjee o tijeku izvrenja mjera, a sudac moe uvijek zahtijevati od socijalne
skrbi i strunog suradnika izvjee bez obzira na obvezu izvjetavanja svaka tri mjeseca.
lankom 99. utvruje se kako e se donositi odluka o obustavi ili zamjeni odgojne mjere. Obustavu i zamjenu mogu predloiti maloljetnik, njegov zakonski zastupnik, dravni
odvjetnik, ravnatelj ustanove, upravitelj odgojnog zavoda, sluba koja provodi pojaani
nadzor nad maloljetnikom, dakle socijalna skrb i sam sud po slubenoj dunosti, a to
mu priprema struni suradnik u sudu. Sjednica vijea e se odrati na nain da e se
ispitati maloljetnik, roditelj ili skrbnik ili druge osobe, a time se misli odgajatelj ustanove, udomitelj i druga osoba koja ima podatke o ponaanju maloljetnika, proitat e se
izvjea ustanove u kojoj maloljetnik izvrava zavodsku mjeru ili izvjee socijalne skrbi
kada je rije o izvanzavodskoj odgojnoj mjeri, s time da e o prijedlogu dravni odvjetnik
dati miljenje. Stoga, sjednica moe biti pripremljena na nain da se unaprijed zatrai od
dravnog odvjetnika miljenje ili da se dravni odvjetnik pozove na sjednicu vijea, pa
usmeno iznese svoje miljenje.
Obveza je vijea za mlade da se sjednica vijea, kojom se odluuje o obustavi ili zamjeni
odgojne mjere, odri u roku od 15 dana od podnesenog prijedloga, to je redovni postupak. Meutim, lankom 18. stavkom 3. Zakona o sudovima za mlade, kada se predlae
hitna promjena mjere odnosno daje prijedlog za zamjenu odgojne mjere po socijalnoj
skrbi, jer nije svrhovito provoenje mjere, ugroena je sigurnost maloljetnika ili sredine u
kojoj se mjera izvrava, sjednica vijea mora se odrati u roku od tri dana.
Zakonodavac je ostavio pravo maloljetniku na pritubu ravnatelju ustanove, a potom vijeu za mlade upanijskog suda na ijem podruju se ustanova nalazi kako bi se takvo
pravo moglo ostvarivati u vrlo hitnom postupku.
8. Izvravanje kazne maloljetnikog zatvora

Zakonom o sudovima za mlade ne propisuje se nain izvravanja maloljetnikog zatvora jer je to propisano Zakonom o izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena djela i prekraje, s time da se na izvravanje kazne maloljetnikog zatvora odnose i
odredbe zakona o izvravanju kazne zatvora. Ovim je propisima odreeno da se ta kazna
izdrava u specijaliziranoj kaznionici za maloljetnike ili specijaliziranom odjelu kaznionice, a lankom 7. navedeno je da se kazna maloljetnikog zatvora izvrava u malim skupinama prema dobi maloljetnika, pri emu se maloljetnicima mora omoguiti pohaanje
redovitih kolskih programa i organizirana izobrazba.
232
O uvjetnom otpustu maloljetnika s izdravanja kazne maloljetnikog zatvora odluuje upanijski sud za mlade koji je izrekao kaznu maloljetnikog zatvora, odnosno u ijem se
sjeditu nalazi opinski sud koji je izrekao kaznu maloljetnikog zatvora, to e pridonijeti
kvalitetnijim odlukama.
O uvjetnom otpustu odluuje se povodom molbe maloljetnika, njegove obitelji, prijedloga ravnatelja kaznenog zavoda, dravnog odvjetnika i po slubenoj dunosti dva mjeseca prije dvije treine izdrane kazne. Prije zakazivanja sjednice vijea sud e zatraiti
miljenje dravnog odvjetnika, a na sjednici e ispitati maloljetnika, po potrebi predstavnika socijalne skrbi, maloljetnikova roditelja, odgajatelja kaznionice, odnosno proitati
izvjea socijalne skrbi, procjene sigurnosti policije i izvjee ravnatelja kaznenog zavoda. Ako se sud odlui da e uvjetno otpustiti maloljetnika, nije nuno njegovo ispitivanje.
Ista je nadlenost suda i kada odluuje o opozivu uvjetnog otpusta te je slian i postupak
sjednice vijea.
Literatura
Bai, J. (2004.), Poremeaji u ponaanju i rizina ponaanja, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Hirjan, F., Singer, M. (1998.), Komentar Zakona o sudovima za mlade i kaznenih djela
na tetu djece i maloljetnika, MUP RH, Zagreb
Implementation Handbook for the Convention on the right of the child, UNICEF, 1998.
Konvencija o pravima djeteta, UISC, Zagreb, 2000.
Singer, M. (1998), Kaznenopravna odgovornost i zatita mladei, Globus, Zagreb
Zakon o sudovima za mlade, Narodne novine, br. 111/ 1997., 12/2002.
233
I nadalje postoji dunost odluivanja upanijskog suda na ijem se podruju kazna izvrava o odlukama upravitelja kaznionice, a povodom sudske zatite osuenog maloljetnika.
234
PRIMJENA ALTERNATIVNIH MJERA U

POSTUPANJU PREMA MALOLJETNIM
POINITELJIMA KAZNENIH DJELA
Saetak
Ovim radom nastoji se prikazati iskustvo strunih savjetnica Opinskoga dravnog odvjetnitva u
Zagrebu u radu s mladim poiniteljima kaznenih djela, maloljetnicima od 14. do 18. godine ivota
i mlaim punoljetnicima od 18. do 21. godine ivota. Kod mladih osoba iznimno je vana reakcija drutva nakon poinjenja kaznenog djela, pri emu se posljednjih godina naglaava vanost
alternativnih mjera u postupanju prema maloljetnim poiniteljima kaznenih djela u skladu s preporukama Vijea Europe i drugih meunarodnih dokumenata ukljuujui i Erevansku deklaraciju
o postupanju dravnih odvjetnika za mlade prema maloljetnicima, ije su preporuke ugraene i
u Zakon o sudovima za mlade u Republici Hrvatskoj. Autorice u radu daju statistike podatke primjene alternativnih sankcija u Republici Hrvatskoj s prikazom odluka dravnih odvjetnika za mlade
na osnovi kaznenih prijava protiv maloljetnika. Detaljnije se pojanjava razlika u kriterijima odluivanja pri primjeni naela svrhovitosti, bezuvjetnoj ili uvjetovanoj, te potom posebnih obveza koje se
mogu naloiti u okvirima uvjetovane svrhovitosti. Daju se i zakonske odredbe Zakona o sudovima
za mlade, koji je stupio na snagu 1. rujna 2011. u dijelu koji se odnosi na primjenu pretkaznenog
postupanja. Nakon prikaza konkretnog rada autorice istiu vanost rada strunjaka u dravnim
odvjetnitvima i drugim institucijama, odnosno same prakse u kojoj se nailazi na tekoe u provoenju koje se mogu rijeiti suradnjom i konkretnim dogovorima.
1. Uvod
Uvaavanje specifinog poloaja mladih osoba u drutvu osnovna je pretpostavka valjane kaznenopravne reakcije na drutveno neprihvatljivo ponaanje mladih, odnosno
na maloljetniku delinkvenciju u uem smislu. Kod mladih osoba, maloljetnih i mlaih
punoljetnih, nuno je stoga obuhvatiti sve initelje koji utjeu na njihovo ponaanje, jer
u razdoblju odrastanja razliiti utjecaji, katkad splet okolnosti, ali i naknadna reakcija
na njihovo ponaanje, lako mogu usmjeriti daljnji razvoj mlade osobe u dva smjera:
socijalnom i antisocijalnom. Stoga je naknadna reakcija ili postupanje dravnog odvjetnitva nakon poinjenja kaznenog djela iznimno vana i nuno je dati joj veliku
pozornost.
* strune savjetnice u Opinskom dravnom odvjetnitvu u Zagrebu
235
Lidija Schauperl, urica Kri, Lidija ai*
Posljednjih godina stalno se naglaava vanost i mnogo se govori o vrijednostima alternativnih mjera u postupanju prema maloljetnim poiniteljima kaznenih djela u skladu s
preporukama Vijea Europe i drugih meunarodnih dokumenata ukljuujui i Erevansku
deklaraciju o postupanju dravnih odvjetnika za mlade prema maloljetnicima, ije su
preporuke ugraene i u na Zakon o sudovima za mlade. Da bismo provjerili kako to
izgleda u praksi, ukratko emo se osvrnuti na odluke dravnih odvjetnika za mlade povodom kaznenih prijava prema maloljetnicima.
2. Podaci godinjeg izvjea za maloljetne poinitelje kaznenih djela

Iz podataka godinjeg izvjea Dravnog odvjetnitva Republike Hrvatske za 2010. proizlazi da je od ukupno 3624 donesene odluke za gotovo 50% ili 1780 maloljetnika prijava
rijeena odbaajem na temelju naela svrhovitosti. Nadalje, za 251 ili za 7% maloljetnika
prijava je rijeena odbaajem zbog beznaajnosti djela na temelju lanka 28. Kaznenog
zakona, a preteno je rije bila o odbaaju prijava zbog posjedovanja manjih koliina marihuane. Samo za 36% (1296) maloljetnika pokrenut je kazneni postupak. Ako tome dodamo i podatak da su sudovi, od ukupno izreenih odgojnih mjera za 1019 maloljetnika,
ak za 32% ili 323 maloljetnika izrekli posebne obveze kao samostalne odgojne mjere,
a to zapravo ini jedan iri oblik alternativnog postupanja, tada moemo rei da mi u
Hrvatskoj itekako vodimo rauna o implementaciji alternativnih mjera u kaznenu politiku
prema maloljetnicima. Promatrajui sankcije koje su na sudovima izreene maloljetnim
osobama, moe se zakljuiti da su zavodske odgojne mjere izreene za samo 14,3%
maloljetnika, a kazna maloljetnikog zatvora za 2,7% maloljetnika.
Podaci o primjeni naela svrhovitosti u dravnom odvjetnitvu pokazuju da je za 38% ili
682 maloljetnika prijava rijeena odbaajem po naelu bezuvjetne svrhovitosti, za 46%
ili 822 maloljetnika odbaaj je uslijedio nakon spremnosti maloljetnika da izvri jednu ili
vie obveza, dok je za 15% (276) maloljetnika razlog odbaaja kaznene prijave bilo izvrenje neke odgojne mjere koja je u tijeku ili je maloljetnik rjeenjem slube socijalne skrbi
smjeten u ustanovu.
3. Primjena naela svrhovitosti

3.1. Primjena bezuvjetne svrhovitosti
U odnosu na primjenu bezuvjetne ili uvjetovane svrhovitosti moe se postaviti pitanje kako
razlikovati sluajeve kada je dostatno nakon obavljenog razgovora u dravnom odvjetnitvu
s maloljetnikom i njegovim roditeljima kaznenu prijavu rijeiti po bezuvjetnoj svrhovitosti na
temelju lanka 71. (bivi lanak 63.) Zakona o sudovima za mlade (Narodne novine, br.
84/2011.), od onih kada bi bilo prikladnije naloiti neku od posebnih obveza i postupiti na
236
3.2. Primjena uvjetovane svrhovitosti

Kao to je ve navedeno, tijekom 2010. u sluaju 822 maloljetnika ili 46% od ukupnog
broja prijavljenih maloljetnika primijenjen je lanak 64. Zakona o sudovima za mlade,
odnosno uvjetovana svrhovitost.
Promatraju li se vrste posebnih obveza, oito je da je najee nalagana obveza ukljuivanja u rad humanitarnih organizacija ili u poslove ekolokog ili komunalnog karaktera
(351 ili 42,7%). Rije je o obvezi koja je zaivjela u praksi 2000., kada je Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi sastavilo popis ustanova u Republici Hrvatskoj u kojima se ova
obveza provodi, s vrstama ustanova, imenima mentora osoba koje provode obvezu u
ustanovi, njihovim podacima i poslovima koji se mogu obavljati u pojedinim ustanovama.
Ova se obveza nalae poiniteljima raznih kaznenih djela, npr. kod prometnih delikata
bez teih posljedica ili teih okolnosti poinjenja djela (alkoholiziranost, bahatost, divljanje na cesti), esto i kod tjelesnih ozljeda, uz prethodnu procjenu ponaanja mlade
osobe openito (ne smije biti rije o nasilniku koji se iivljava ili nekog zlostavlja radi
iskazivanja vlastite moi), takoer i kod imovinskih i drugih delikata, ako se procijeni da
je takva obveza svrhovita.
237
temelju lanka 72. (bivi lanak 64.) Zakona o sudovima za mlade. Rije je o vrlo suptilnim
razlikama koje za dobro educirane strunjake ne bi trebale biti problem. Kada bi se govorilo
o profilu maloljetnika prema kojima se kaznena prijava, nakon prikupljenih podataka o motivima i nainu poinjenja kaznenog djela te osobnim i obiteljskim prilikama, moe odmah
rijeiti odbaajem, prije svega je vano obratiti pozornost na samo kazneno djelo u kojem
ne smije biti elemenata drskosti, nasilja i upornosti. Uglavnom je rije o blaem kaznenom djelu, situacijski uvjetovanom i ureenim ivotnim okolnostima maloljetnika. Katkad
u praksi ima sluajeva kada maloljetnik poini blae kazneno djelo, ekscesnoga karaktera
i prema njemu zauzima kritiko stajalite, ali u njegovu osobnom i obiteljskom, odnosno
kolskom okruenju postoje rizini initelji koji poveavaju vjerojatnost pojave delinkventnog ponaanja i koji zahtijevaju angairanje slube socijalne skrbi. U tom sluaju prijava
se odbacuje po bezuvjetnoj svrhovitosti, a nadlenom centru za socijalnu skrb dostavlja se
obavijest o potrebi poduzimanja mjera pomoi u prevladavanju tekoa odrastanja maloljetnika ili savjetodavnog rada s roditeljima. U posljednje vrijeme poveava se broj maloljetnika prema kojima se odbaaj prijave uvjetuje izvrenjem jedne ili vie posebnih obveza, ali
ne na tetu maloljetnika za koje bi se prijava mogla rijeiti po bezuvjetnoj svrhovitosti, ve
u korist onih maloljetnika za koje bi prije pokretali kazneni postupak i predlagali izricanje
odgojnih mjera. Takvom nainu postupanja prema maloljetnicima zapravo je pridonijela i
posebna obveza ukljuivanja u izvansudsku nagodbu, koja je omoguila proirenje kriterija
za odabir predmeta ije se rjeavanje smatra svrhovitim na ovaj nain.
Iskustva su u dosadanjem provoenju ove obveze pozitivna, posebno u situacijama

ako mladi poinitelj raspolae velikom koliinom slobodnog vremena (ne pohaa kolu,
ne radi), jer osjea da radi neto vano, tretira ga se kao zaposlenika, postaje dijelom
kolektiva, zajedno s majstorom ili mentorom provodi vrijeme za uinu i tako stjee sliku o
radnom ovjeku. Kod odabira ove obveze nuno je voditi rauna o aktivnostima poinitelja vezanima uz kolu, treninge, eventualnu zaposlenost i drugo. Broj sati odreuje se
prema vrsti kaznenog djela, motivima i nainu poinjenja, kao i stajalitu poinitelja prema tom dogaaju. Prema dosadanjim iskustvima najee se odreuje rad u trajanju od
60 do 100 sati, iznimno maksimalno 120 sati. Smatramo da ne bi bilo svrhovito nalagati
izvrenje krae od 30 sati.
Prema protokolu postupanja pri nalaganju ove obveze nakon sociopedagoke obrade
poinitelj potpisuje izjavu o pristanku, potom se zahtjev za posredovanje alje nadlenom centru za socijalnu skrb, koji bdije nad izvravanjem obveze. U ustanovi u kojoj
se izvrava obveza sastavlja se ugovor o obvezi, koji potpisuju predstavnik centra za
socijalnu skrb, mentor i poinitelj. Dosad su poinitelji radili razne vrste poslova kao to
su kosidba trave, odravanje cvijea, ienje, poslovi s kunim majstorom, dostava,
pomo korisnicima primjerice doma umirovljenika, pomo u kuhinji i drugo, a poeljno
je da vrsta rada bude povezana s maloljetnikovim zanimanjem ili interesima. Ova obveza
moe se izvravati i u osnovnim kolama u obliku pomoi djeci u uenju. Dosad smo
imali pozitivnih iskustava s maloljetnicima i ee mlaim punoljetnicima koji su davali
instrukcije uenicima s tekoama u uenju.
Nakon poetnog entuzijazma u provoenju posebne obveze rada za ope dobro posljednjih mjeseci, prema povratnim informacijama, prisutan je problem izvrenja ove posebne obveze, koja se najee izvrava u domovima umirovljenika, Caritasu ili razliitim
udrugama. Neke od navedenih ustanova odbijaju prihvatiti maloljetnike na humanitarni
rad jer to iziskuje dodatne aktivnosti strunog djelatnika mentora. Naime, bilo bi nuno
osigurati barem simbolinu naknadu mentorima provoditeljima ove posebne obveze,
ime bi ih se stimuliralo za vei angaman, ali i rijeio problem osiguranja maloljetnika od
ozljeda za vrijeme izvrenja rada, to je problem koji je ve vie puta istican.
Po uestalosti nalaganja u pretkaznenom postupku slijedi obveza popravka ili nadoknade tete poinjene kaznenim djelom. Rije je o posebnoj obvezi kod koje treba paljivo
ocijeniti mogunosti mladog poinitelja kaznenog djela da istu izvri, pritom imajui na
umu da je esto rije o nezaposlenim osobama, materijalno ovisnima o roditeljima, jer se
koluju ili su zavrili kolovanje, a jo nisu zaposleni. Osim same nadoknade tete koja je
najkonkretnija, jer se nalae tono odreeni iznos (dakle, isplata ili davanje novca u vrijednosti otuenog ili oteenog predmeta) odreenom oteeniku, ova obveza ima i ire
znaenje, vezano uz popravak tete. Popravak tete ne treba biti samo materijalni ve se
moe provesti i na druge naine, ovisno o mogunostima mladog poinitelja.
238
Model izvansudske nagodbe u kaznenom postupku prema maloljetnicima i mlaim punoljetnim osobama razvijen je u Hrvatskoj prema austrijskom modelu izvansudske nagodbe (ATA,-Aussergerichtlicher Tatausgleich) i njemakom modelu nagodbe izmeu
poinitelja i rtve (TOA,-Toeter-Opfer-Ausgleich). Uveden je u Hrvatskoj u okviru projektnih aktivnosti usmjerenih na poboljanje alternativnih postupanja prema maloljetnicima, a ciljevi trogodinjeg projekta (2000. 2003.) bili su razvoj i implementacija modela
izvansudske nagodbe u postupanju prema maloljetnim poiniteljima kaznenih djela u Hrvatskoj. Projekt su zajedniki provodili Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike
Hrvatske, Dravno odvjetnitvo Republike Hrvatske, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Sveuilita u Zagrebu i Udruga Neustart iz Graza.
Prema planu rada osposobljena je skupina strunjaka socijalnih pedagoga i socijalnih radnika za primjenu postupka posredovanja u izvansudskoj nagodbi, uvedena je
primjena izvansudske nagodbe u okviru uvjetovane svrhovitosti u Zakonu o sudovima
za mlade tada u okviru posebne obveze popravka ili nadoknade tete, te je objavljen
Prirunik o modelu izvansudske nagodbe u Hrvatskoj. Struna sluba za izvansudsku
nagodbu ustrojena je u centrima za socijalnu skrb u Zagrebu, Osijeku i Splitu. U planu je
bilo i uvoenje izvansudske nagodbe u drugim dravnim odvjetnitvima, no to nije realizirano zbog nepostojanja strunih slubi u drugim gradovima.
Evaluacija svih dosadanjih rezultata nedvojbeno upuuje na to da je rije o visokoprofesionalnom i kvalitetnom te jasno strukturiranom modelu, ijom se primjenom postiu
oekivani rezultati efikasnosti (priblino 80% uspjeno provedenih nagodbi). Rezultati su
slini pokazateljima u Austriji.
Osnovna ideja i cilj izvansudske nagodbe jest da se konflikt, koji postoji izmeu dviju ili
vie strana, a koji je nastao zbog poinjenja kaznenog djela, opet vrati na sudionike
i uz pomo profesionalnih posrednika rijei. Polazi se od pretpostavke da osoba koja
je poinila kazneno djelo treba preuzeti odgovornost za poinjeno djelo i biti spremna
susresti se s oteenikom te u skladu s mogunostima i prema zajednikom dogovoru
popraviti ili nadoknaditi poinjenu tetu. Pritom treba biti jasno da izvansudska nagodba
nije ekvivalent materijalnoj nadoknadi tete, ve je u podruju kaznenog prava otvoreno
mjesto gdje sudionici u sukobu aktivno sudjeluju u smanjivanju materijalnih i nematerijalnih posljedica kaznenog djela. Cilj je uspjean dogovor, prihvatljiv za obje strane, to ini
dobar temelj za miroljubiv zajedniki ivot u budunosti i prevenciju recidivizma.
239
U praksi se ova obveza najee nalae kod imovinskih delikata krae, teke krae,
oteenja tue stvari, krivotvorenja isprava. U posljednjih pet godina ta se obveza nalagala uglavnom kroz postupak posredovanja u Slubi za izvansudsku nagodbu. Prepoznata kao dobra i uinkovita praksa, izvansudska nagodba je od 1. rujna 2011. uvrtena
u novi Zakon o sudovima za mlade kao zasebna obveza.
Budui da je od 1. rujna 2011. izvansudska nagodba uvedena kao zasebna posebna

obveza u okviru lanka 72. stavka 1. toke c Zakona o sudovima za mlade, potrebno
je uvesti strune slube za izvansudsku nagodbu na podruju cijele Hrvatske kako bi se
omoguila ira provedba te obveze.
Trea je po redu obveza ukljuivanja u individualni ili skupni rad u savjetovalitu za mlade. Rije je o najsloenijoj obvezi koja se nalae mladim osobama, jer iziskuje posebno
educirane strunjake za provedbu. To je iznimno vrijedna obveza koja se moe naloiti
samostalno ili u kombinaciji s nekom drugom obvezom u odnosu na gotovo sva kaznena
djela mladih poinitelja, koja zadovoljavaju zakonske pretpostavke za njezinu primjenu.
Savjetovanjem se utjee na vrijednosni sustav mladog poinitelja, na preuzimanje odgovornosti za vlastito ponaanje, ublaavanje utjecaja osobnih i okolinskih initelja rizika te
naposljetku na sprjeavanje ponavljanja kaznenog djela. Nalae se osobama koje imaju
odreene tekoe u svom socijalnom prilagoavanju, odnosno adolescentne probleme
razliite vrste. Vrlo se esto primjenjuje na osobe koje su poinile kaznena djela s elementima nasilja, ali i poinitelje drugih kaznenih djela ako se savjetovanje smatra nunim. Savjetodavni tretman traje od est mjeseci do godinu dana. Ova posebna obveza
treba se izvravati u savjetovalitima za mlade, a njezin sadrajni aspekt ukljuuje aktivno
sudjelovanje i rad na sebi, a ne samo formalni dolazak savjetodavcu.
U odnosu na izvrenje obveze savjetodavnog tretmana ve nekoliko godina postoji problem koji oteava provoenje ove obveze i u pretkaznenom postupanju i pri odgojnoj
mjeri izreenoj u sudskom postupku. Naime, do poetka 2007. posebna obveza ukljuivanja maloljetnika u individualni ili skupni tretman u savjetovalitu za mlade provodila se
u savjetovalitima za mlade osnovanima unutar mree socijalne skrbi. Poetkom 2007.
osnivanjem obiteljskih centara u nadlenosti Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, navedena su savjetovalita ukinuta, a postojei obiteljski centri nisu
primali maloljetne poinitelje kaznenih djela u tretman, ve su isticali da rade iskljuivo
na primarnoj prevenciji. Iz tog se razloga obveza psihosocijalnog tretmana provodila
na razliite naine, ovisno o angamanima i snalaenju pojedinih strunih djelatnika i u
dravnim odvjetnitvima i u centrima za socijalnu skrb (provode je sami strunjaci u pojedinim centrima za socijalnu skrb ili upuuju maloljetnike u druga savjetovalita ili udruge,
u Zagrebu najee u Slubu za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti). Novim Zakonom o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 57/2011.) obiteljskim centrima je proirena
djelatnost te su dobili i javne ovlasti u dijelu izvravanja posebnih obveza maloljetnika u
pretpripremnom postupku. Tako se, dakle, ponovo ova obveza moe izvravati u obiteljskim centrima. Rije je o jednoj od najsloenijih obveza iz spektra alternativnih sankcija
u pretkaznenom i kaznenom postupku i njezina je vanost za mladu osobu i postupanje
prema njoj vrlo velika.
Ovdje su dani pregled i postupanja kod najee nalaganih obveza u pretpripremnom
postupku, a kojih po novom Zakonu o sudovima za mlade, koji je stupio na snagu 1.
240
4. Naelo svrhovitosti u novom Zakonu o sudovima za mlade (Narodne

novine, br. 84/2011.)
Slijedom dosad iznesenog dajemo uvid u zakonske odredbe primjene naela svrhovitosti prema novom Zakonu o sudovima za mlade:
lanak 71.
(1) Za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do pet godina ili novana kazna, dravni odvjetnik moe odluiti da nema osnove za voenje kaznenog postupka iako postoji osnovana sumnja da je maloljetnik poinio kazneno djelo, ako smatra da
ne bi bilo svrhovito voenje postupka prema maloljetniku s obzirom na narav kaznenog
djela i okolnosti u kojima je djelo poinjeno, prijanji ivot maloljetnika i njegova osobna
svojstva. Radi utvrivanja tih okolnosti, dravni odvjetnik moe zatraiti obavijest od roditelja, odnosno maloljetnikova skrbnika, drugih osoba i ustanova, a moe zatraiti da te
podatke prikupi struni suradnik u dravnom odvjetnitvu; kad je to potrebno, moe te
osobe i maloljetnika pozvati u dravno odvjetnitvo radi neposrednog prikupljanja obavijesti.
(2) Kad je maloljetnik prijavljen za vie kaznenih djela, ali je svrhovito da mu se izrekne
maloljetnika sankcija samo za jedno jer pokretanje postupka za druga kaznena djela
ne bi bitno utjecalo na odabir maloljetnike sankcije, dravni odvjetnik moe odluiti da
nema osnove za voenje kaznenog postupka za ta druga kaznena djela. Ovu odluku
dravni odvjetnik moe donijeti samo u odnosu na kaznena djela za koja je predviena
novana kazna ili kazna zatvora do pet godina.
(3) O odluci iz stavka 1. i 2. ovog lanka obavijestit e dravni odvjetnik, uz navoenje
razloga, zavod za socijalnu skrb u upaniji i oteenika s uputom da svoj imovinskopravni zahtjev moe ostvarivati u parnici, a ako je policija podnijela prijavu, obavijestit e i to
tijelo.
lanak 72.
(1) Dravni odvjetnik moe odluku iz lanka 71. stavka 1. ovog Zakona uvjetovati spremnou maloljetnika:
241
rujna 2011., ima osam. U tom zakonu donesene su nove etiri obveze, koje su na neki
nain niknule iz prakse. Posebno je zanimljiva obveza iz lanka 72. stavka 1. toke h,
prema kojoj se mladoj osobi mogu naloiti druge obveze koje su primjerene s obzirom
na poinjeno kazneno djelo i osobne i obiteljske prilike maloljetnika. Ta je obveza izazov strunjacima u smislu kvalitetnoga kreiranja obveze koja treba biti znakovita mladoj
osobi kojoj se nalae.
a) da se ispria oteeniku (u smislu lanka 10. stavka 2. toke 1.),

b) da prema vlastitim mogunostima popravi tetu nanesenu kaznenim djelom (u granicama iz lanka 10. stavka 2. toke 2.),
c) da se ukljui u postupak posredovanja kroz izvansudsku nagodbu (u granicama iz
lanka 10. stavka 5. i 9.),
d) da se ukljui u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekolokog
znaenja (u okvirima iz lanka 10. stavka 2. toke 8.),
e) da se uz suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika podvrgne postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti (u smislu lanka 10. stavka 2. toke 10.),
f) da se ukljui u pojedinani ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalitu za mlade (u
smislu lanka 10. stavka 2. toke 11.),
g) da se radi provjere znanja prometnih propisa uputi u nadlenu ustanovu za osposobljavanje vozaa (u smislu lanka 10. stavka 2. toke 14.),
h) druge obveze koje su primjerene s obzirom na poinjeno kazneno djelo i osobne i
obiteljske prilike maloljetnika (u smislu lanka 10. stavka 2. toke 16.).
(2) Nakon to, uz suradnju i nadzor zavoda za socijalnu skrb u upaniji, maloljetnik ispuni
obveze, dravni odvjetnik donosi konanu odluku o nepokretanju postupka prema
maloljetniku.
(3) O odluci iz stavka 1. i 2. ovog lanka obavijestit e dravni odvjetnik, uz navoenje
razloga, zavod za socijalnu skrb u upaniji i oteenika s uputom da svoj imovinskopravni zahtjev moe ostvarivati u parnici, a ako je prijavu podnijela policija, obavijestit
e i to tijelo.
(4) Potanje upute o primjeni odredbi stavka 1. i 2. ovog lanka donosi Glavni dravni
odvjetnik Republike Hrvatske.
lanak 73.
(1) Kad je izvrenje kazne ili odgojne mjere u tijeku ili su ove sankcije pravomono izreene ili je maloljetnik odlukom zavoda za socijalnu skrb u upaniji smjeten u ustanovu
socijalne skrbi, dravni odvjetnik moe odluiti da nema osnove za voenje kaznenog
postupka za drugo kazneno djelo maloljetnika ako s obzirom na teinu i narav djela i
pobude iz kojih je ono poinjeno voenje postupka i izricanje sankcije za to djelo ne
bi bilo svrhovito.
(2) O odluci iz stavka 1. ovog lanka obavijestit e dravni odvjetnik, uz navoenje razloga, zavod za socijalnu skrb u upaniji i oteenika s uputom da svoj imovinskopravni
zahtjev moe ostvarivati u parnici, a ako je prijavu podnijela policija, obavijestit e i to
tijelo.
242
I sasvim na kraju treba jo jednom naglasiti da je pri kreiranju naela svrhovitosti openito zakonodavac u svakom sluaju imao na umu da sredstva i putove za suzbijanje
asocijalnog i delinkventnog ponaanja maloljetnika treba traiti ispred i izvan Kaznenog
zakona. U tom smislu dravna odvjetnitva razvijaju sustav takvog rada evaluiranjem
uspjenosti pojedinih obveza i kreiranjem svog rada potujui kriterije povezane s primjenom naela svrhovitosti openito. Naalost, promatrajui kretanja u praksi jo se esto
bavimo osnovnim slabostima, organizacijom, kompetencijama pojedinih resora i oita
je golema lepeza problema, kao i njihova sloenost. Prisutne tekoe zahtijevaju nau
posebnu pozornost i potrebno je vidjeti na koji nain ih rjeavati.
Literatura
Godinje izvjee Dravnog odvjetnitva Republike Hrvatske za 2010.
Koller-Trbovi, N., Cvjetko, B., Koren-Mrazovi, M., iak, A. (2003), Model izvansudske
nagodbe u kaznenom postupku prema maloljetnicima i mlaim punoljetnicima, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, RH, Dravno odvjetnitvo RH i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Praktini vodi za rad strunih suradnika u dravnim odvjetnitvima (2002.) - interni
prirunik
Zakon o sudovima za mlade, Narodne novine, br. 11/1997. i 84/2011.
243
5. Umjesto zakljuka
244
PRAVO MALOLJETNIKA NA
PRIMJEREN TRETMAN U
IZVRAVANJU ALTERNATIVNIH
SANKCIJA
Saetak
Ovaj je rad osvrt autora na kvalitetu izricanja i izvravanja maloljetnikih alternativnih sankcija u
kontekstu principa uspjenih kaznenopravnih intervencija u zajednici. Polazi se od pretpostavke
da se prava djece/maloljetnika ostvaruju i preko njihova prava na tretman u skladu sa suvremenim
dostignuima znanosti i prakse.
Problematizirana je sloenost svih sankcija koje u sebi sadravaju komponente retribucije i rehabilitacije, iji su nositelji kompetentni praktiari, a koje trebaju imati svoje uporite u znanstveno
dokazanim pokazateljima uinkovitih intervencija. Izdvojeni principi uinkovitih intervencija u zajednici zasnivaju se na sveobuhvatnom i postupnom pristupu, u skladu sa specifinim obiljejima
maloljetnika te mjerljivim ishodima.
Pritom je vano napomenuti kako je rije o osobnoj autorovoj percepciji hrvatske prakse u najirem
smislu te rijei na nacionalnoj razini. Intencija ovog rada nije preispitivati pojedinane primjere
dobre prakse na lokalnoj razini, a nipoto osvrtati se na osobnu kompetentnost i kvalitetu rada praktiara ponaosob. Poemo li od teze da sva djeca imaju pravo na primjeren tretman, tada gubimo
granice lokalnih sredina, a usmjeravamo se na nacionalne standarde u alternativnim sankcijama
prema maloljetnicima.
Uvod
Uobiajena je teorijska podjela kaznenopravnih sankcija na izvaninstitucionalne, poluinstitucionalne i institucionalne. U hrvatskom maloljetnikom pravosudnom sustavu
mogue je na taj nain kategorizirati sankcije definirane Zakonom o sudovima za mlade (Narodne novine, br. 84/2011., u nastavku teksta: ZSM), shematski prikazane u
Tablici 1.
* docent na Odsjeku za poremeaje u ponaanju, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
245
Doc. dr. sc. Neven Ricija*
Tablica 1. Teorijska podjela kaznenopravnih maloljetnikih sankcija u Hrvatskoj s obzirom na

nain izvravanja
IZVANINSTITUCIONALNE
SANKCIJE
posebne obveze
pojaana briga i nadzor
pridraj maloljetnikog
zatvora
POLUINSTITUCIONALNE
SANKCIJE
INSTITUCIONALNE
SANKCIJE
disciplinski centar (ovisno

o modalitetu izvravanja)
pojaana briga i nadzor uz
dnevni boravak u odgojnoj
ustanovi
disciplinski centar (ovisno o

modalitetu izvravanja)
odgojna ustanova
posebna odgojna ustanova
odgojni zavod
maloljetniki zatvor
Alternativnim sankcijama smatraju se one sankcije koje su alternativa svakom obliku institucionalizacije u neprekidnom boravku, odnosno one sankcije koje se provode a da
se poinitelj kaznenog djela ne izdvaja iz obiteljske/ivotne sredine u kojoj je do izvravanja boravio. Alternativnim pristupom takoer se u kaznenopravnom procesu smatraju
postupci kojima se nastoji napraviti diverzija, odnosno odvraanje (eng. diversion) od
pravocrtnoga kaznenopravnog procesa koji podrazumijeva policiju dravno odvjetnitvo sud. Rije je o alternativnim mjerama koje sud ili dravno odvjetnitvo mogu odrediti
tijekom kaznenog postupka, a izvravaju se u zajednici, kao to su primjerice privremeni
nadzor centra za socijalnu skrb radi pruanja pomoi i zatite, to izrie sud na prijedlog dravnog odvjetnika (lanak 65. stavak 1. ZSM-a) ili odluke dravnog odvjetnitva
u kontekstu uvjetovanog oportuniteta prema lanku 72. ZSM-a (primjerice popravljanje
tete, posredovanje putem izvansudske nagodbe, humanitarni rad, pojedinani ili skupni
psihosocijalni tretman u savjetovalitu za mlade i tako dalje).
Konvencija o pravima djeteta (2011.) naglaava u svojem lanku 40. stavku 4. kako djeci
(pa tako i onoj koja su u sukobu sa zakonom) moraju biti dostupne razliite mogunosti, kao to su pravila o skrbi, usmjeravanju i nadzoru nad njima; savjetovanje i uvjetno
sluenje kazne, hraniteljsko zbrinjavanje, obrazovanje i programi strune izobrazbe te
druge zamjenske mogunosti institucionalne skrbi, kako bi se osigurao pristup primjeren
njihovoj dobrobiti te u skladu s okolnostima u kojima se nalaze i poinjenom prekraju.
Iz navedenog je vrlo jasna uputa dravama potpisnicama kako je ulaganje u alternative
pravocrtnoga kaznenopravnog procesa (alternativne mjere), kao i ulaganje u sankcije
koje se izvravaju u zajednici (alternativne sankcije) od iznimne vanosti. Hrvatska ima
dugogodinju praksu ovakvih sankcija, meutim nedovoljno znamo o njihovoj uspjenosti na konkretnim empirijskim pokazateljima. Do takvih pokazatelja mogue je doi znanstvenim evaluacijama koje podrazumijevaju meuodnos, odnosno integraciju znanosti i
prakse u provoenju i praenju intervencija.
246
Slika 1. Shematski prikaz temeljnih komponenata kaznenopravnih sankcija
Prve dvije komponente odnose se na elemente retribucije i rehabilitacije, koje su u prolosti inile suprotstavljene filozofske pristupe, a u modernijem pristupu u radu s poiniteljima kaznenih djela ova se dva principa nastoje integrirati. Walters i suradnici (2007.) kao
retribucijske postupke navode one koji su usmjereni na kanjavanje, financijske globe,
ograniavanja i nadzore, dok su rehabilitacijski postupci oni koji naglaavaju ublaavanje i reduciranje nepoeljnog/kanjivog ponaanja uenjem novih vjetina i pruanjem
mogunosti za uenjem novih vjetina. Elementi retribucije i rehabilitacije vane su komponente sankcija te obuhvaaju generalno-preventivnu i specijalno-preventivnu svrhu kanjavanja, koja je jasno naglaena u hrvatskim pozitivnim zakonima. Tako ovi elementi
svoju zakonsku podlogu nalaze u lanku 6. Kaznenog zakona (Narodne novine, br.
110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004.,
84/2005., 71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011., u nastavku teksta: KZ), koji navodi da
je opa svrha propisivanja i izricanja (primjene) svih kaznenopravnih sankcija da svi graani potuju pravni sustav i da nitko ne poini kazneno djelo te da se poinitelji kaznenih
247
Izvravanje svih kaznenopravnih sankcija vrlo je sloen i zahtjevan posao, koji u sebi
nerijetko sadrava brojne proturjenosti. Na openitoj razini mogue je definirati etiri
temeljne komponente svih kaznenih sankcija, bez obzira na to o kojoj je vrsti rije, a one
su prikazane na Slici 1.
djela ubudue tako ne ponaaju. Prema lanku 50. KZ-a svrha kanjavanja jest to da se,
uvaavajui opu svrhu kaznenopravnih sankcija, izrazi drutvena osuda zbog poinjenog djela, utjee na poinitelja da ubudue ne ini kaznena djela, utjee na sve ostale
da ne ine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utjee na svijest graana
o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kanjavanja njihovih poinitelja. Zakon o sudovima za mlade, uvaavajui svrhu sankcija i svrhu kanjavanja definiranu Kaznenim
zakonom, dodatno i specifino definira svrhu maloljetnikih sankcija u svojem lanku 6.
Tako je svrha odgojnih mjera (to alternativne sankcije i jesu) da se pruanjem zatite, brige, pomoi i nadzora te osiguravanjem ope i strune naobrazbe maloljetnog poinitelja
kaznenog djela, utjee na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne linosti i jaanje
njegove osobne odgovornosti zbog suzdravanja od ponovnog injenja kaznenih djela.
Iz prikazanih zakonskih tekstova potpuno su jasne intencija i praksa naeg zakonodavstva da prui maloljetniku prijekor (odnosno neki oblik kazne, nadzora ili restrikcije) te
istodobno pristup koji potie i ui razvijanje novih, pozitivnijih oblika ponaanja, prua
brigu i pomo, odnosno tretmanske intervencije koje ostvaruju svoju svrhu uspostavljanjem kvalitetnoga i profesionalnoga interpersonalnog odnosa, te da takvi postupci trebaju prije svega djelovati na promjenu ponaanja specifinog maloljetnika u kontekstu
specijalne prevencije.
Nositelji su svih sankcija praktiari koji su u neposrednom kontaktu s maloljetnim poiniteljem kaznenog djela. Bez obzira na to je li rije o policijskom slubeniku za mlade, dravnom odvjetniku, sucu za mlade, strunom suradniku na sudu ili strunom djelatniku
centra za socijalnu skrb, neosporna je vanost ulaganja u razvoj kompetencija specifinih za ovu vrstu posla, posebno imajui na umu razvojnu dob i specifinosti maloljetnika. Svi strunjaci u lancu kaznenopravnog postupka te tijeka provoenja sankcije imaju
velik utjecaj na ponaanje maloljetnika u budunosti, odnosno djelovanje na smanjivanje
vjerojatnosti recidivizma. U tom kontekstu, pruanje specifinih edukacija i treninga jedan je od kljunih elemenata kompetentnih praktiara. O izraenoj potrebi strunjaka za
kontinuiranom podrkom, supervizijom i edukacijama pisao je Kovai (2009.) na osnovi
istraivanja o mogunostima unaprjeenja odgojne mjere pojaane brige i nadzora, u
kojemu je formirao fokusne grupe s djelatnicima centara za socijalnu skrb. S druge pak
strane, iskazivanje i primjena steenih znanja i vjetina u radu nerijetko su pod utjecajem
initelja koji nisu pod kontrolom samih praktiara. Jedan od tih initelja vezan je uz osiguravanje kvalitetnih uvjeta rada, prije svega prostornih uvjeta. Danas je poznato kako
prostorije policijskih postaja, sudova i centara za socijalnu skrb trebaju biti prilagoene
suvremenim standardima, pri emu bi trebali biti zadovoljeni minimalni standardi za nesmetan razgovor s maloljetnikom. Promatramo li samo prostorne uvjete djelatnika centara za socijalnu skrb koji rade na izvravanju odgojnih mjera, znamo da u Hrvatskoj vrlo
esto nemaju svoje sobe u kojima sjede sami i uvjete u kojima mogu ostvariti primjeren
profesionalni odnos s maloljetnikom.
248
Svi navedeni elementi ine kontinuirani proces razvoja u svim drutvima koja ulau u
intervencije prema maloljetnim poiniteljima kaznenih djela. U ovom radu polazimo od
teze da maloljetnici imaju pravo na primjeren tretman u izvravanju alternativnih sankcija,
u skladu s dosad poznatim principima uspjenih intervencija u zajednici. Naime, ako je
suvremena znanost, na osnovi prakse utemeljene na dokazima (engl. evidence-based
practice), postavila standarde kvalitete, tada je zadatak drave, imajui na umu najbolji
interes djeteta/maloljetnika, razvijati intervencije u tom smjeru.
Principi uspjenih intervencija u zajednici i hrvatska praksa

U dananjem svijetu brzih razmjena informacija te globaliziranih standarda u obavljanju mnogobrojnih djelatnosti mogue je posluiti se inozemnim iskustvima i saznanjima
radi unaprjeivanja znanosti i prakse na naem podruju. Stoga je cilj ovog dijela rada
pruiti uvid u kljune principe uspjenih sankcija prema poiniteljima kaznenih djela, s
naglaskom na one koje se provode u zajednici, a na osnovi rezultata empirijskih istraivanja i metaanaliza koje su proveli Lipsey (1995.), Andrews (2005.), Andrews i Bonta
(2006.), Van Nostrand (2007.) te Crime and Justice Institute (2009.) u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Analitikim pristupom principima koji se u navedenim referencijama
istiu kao kljuni za poboljanje kvalitete alternativnih sankcija i poveanje vjerojatnosti
njezina uspjeha (pri emu su one uspjene ako ostvare svoju svrhu u smislu smanjivanja
poiniteljeva recidivizma), ekstrahirano je deset opih principa, ija e zastupljenost, odnosno primjena, biti preispitana u hrvatskoj praksi. Pritom je vano napomenuti kako je
rije o osobnoj autorovoj percepciji hrvatske prakse u najirem smislu te rijei na nacionalnoj razini. Intencija ovog rada nije preispitivati pojedinane primjere dobre prakse na
lokalnoj razini, a nipoto osvrtati se na osobnu kompetentnost i kvalitetu rada praktiara
ponaosob. Poemo li od teze da sva djeca imaju pravo na primjeren tretman, tada gubimo granice lokalnih sredina, a usmjeravamo se na nacionalne standarde u alternativnim
sankcijama prema maloljetnicima.
Deset opih principa uspjenih kaznenopravnih intervencija u zajednici, s naglaskom na
maloljetnikoj delinkvenciji, shematski su prikazani na Slici 2., pri emu oni nisu prikazani
249
Znanstvena utemeljenost intervencija etvrti je element suvremenog pristupa kaznenopravnim sankcijama. Velik broj empirijskih studija, uglavnom inozemnih, govori u prilog
initeljima koji pridonose uspjenim intervencijama, a uvaavanje tih principa pokazuje
se sve vanijim za uspjean ishod intervencija. Zadatak je znanosti pruiti praksi teorijske postavke kvalitetnog rada, ali i postupke evaluacije konkretnih intervencija prema
maloljetnicima, dok je izazov prakse da, uvaavajui te principe, odgovori na konkretne
izazove razliitih obiljeja korisnika (u ovom sluaju maloljetnih delinkvenata i lanova
njihovih obitelji) te da aktivno sudjeluje u prikupljanju empirijskih podataka.
po vanosti, jer su meusobno isprepleteni i svi su ravnopravni. Moemo rei kako redoslijed vie oslikava slijed radnji koje se odvijaju u procesu, poevi od procjene, biranja i
planiranja intervencija, konkretnog provoenja intervencija, pa sve do evaluacije njezine
uspjenosti.
Slika 2. Shematski prikaz deset opih principa uspjenih kaznenopravnih intervencija u zajednici
(modificirano prema Lipsey, 1995.; Andrews, 2005.; Andrews i Bonta, 2006.; Van Nostrand,
2007.; Crime and Justice Institute, 2009.)
1. Bio-psiho-socijalni pristup
Ovaj se princip odnosi na sveobuhvatan pristup razumijevanja maloljetnika i njegova ponaanja, potujui integrativne principe suvremene kriminologije koja promatra etioloke
initelje kljune za razvoj delinkventnog ponaanja iz bioloke, psiholoke i socioloke
250
Ovaj princip eksplicitno je sadran i u lanku 78. Zakona o sudovima za mlade, u kojemu se kae da se ocjena psihofizike razvijenosti maloljetnika i prikupljanje podataka o
osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika, osim od djelatnika centra za socijalnu skrb,
moe zatraiti i od lijenika, psihologa ili pedagoga, odnosno moe se zatraiti miljenje
svih zdravstvenih, socijalnih ili drugih ustanova.
2. Princip kanjavanja kao uvjeta intervencije
Ovaj se princip odnosi na injenicu da svaka intervencija u podruju kaznenopravnog
postupanja mora biti formalizirana od strane nadlene institucije. Bez obzira na to je li
rije o policijskoj opomeni, mjerama dravnog odvjetnitva ili suda za mlade, slubeni
prijekor koji predstavlja konkretnu reakciju, odreenu vrstu kazne od strane drave, mora
biti prisutan. U okviru ovog principa takoer se naglaavaju i metode, odnosno strunopedagoki pristup u smislu naina na koji e slubena osoba pristupiti maloljetniku i
izrei svoju mjeru. U Hrvatskoj nedostaje sustavnih edukacija slubenih osoba na svim
razinama postupanja u predmetima maloljetnike delinkvencije u ovom kontekstu te je
stoga mogue zakljuiti kako je ovaj princip u hrvatskoj praksi djelomino zadovoljen.
3. Princip institucionalnog tretmana kao posljednjeg sredstva
Ovaj se princip odnosi na naelo postupnosti prema maloljetnim poiniteljima kaznenih
djela, koje je u hrvatskom zakonodavstvu prisutno dugi niz godina i koje se na naim
prostorima potuje. S ovim principom takoer su povezana brojna saznanja o tome kako
tretman poinitelja u zajednici pokazuje vie pozitivnih uinaka na promjenu ponaanja
u odnosu na institucionalni tretman te da nije potrebno primjenjivati stroe oblike sankcioniranja od onih koji odgovaraju kriminogenom riziku maloljetnika, o emu e biti vie
rijei u analizi drugih principa.
4. Princip procjene rizinih i zatitnih initelja
U Hrvatskoj je praksi procjena maloljetnika sastavni dio posla pri donoenju odluke o
sankcioniranju, meutim ona je i nadalje u podruju socijalnih djelatnosti (rada socijalnih
pedagoga i socijalnih radnika) izmeu neformalne i formalne klinike procjene (Ricija,
251
perspektive. U Hrvatskoj cjelovita procjena (dijagnostika) ima dugogodinju tradiciju te

ukljuuje multidisciplinarni timski rad socijalnog pedagoga, socijalnog radnika, psihologa, psihijatra, lijenika ope prakse, neurologa i drugih vanih strunjaka koji zbog svoje
kompetencije mogu pridonijeti kvalitetnijem sagledavanju maloljetnika i njegovih uih i
irih socijalnih prilika.
2005.). Inozemna praksa formalizirala je svoje procjene primjenom standardiziranih aktuarnih instrumenata koji stukturirano procjenjuju specifino one rizine initelje koji su
povezani s predikcijom recidivizma. Ovakvoga nacionalno unificiranog i strukturiranog
pristupa na naim prostorima nedostaje te se moe rei da je ovaj princip samo djelomino zadovoljen.
5. Princip klasifikacije rizinosti poinitelja
Mogunost zadovoljavanja ovog principa neposredno proizlazi iz primjene aktualnih instrumenata procjene kriminogenih rizika, pa ga stoga nije ni mogue zadovoljiti u Hrvatskoj. U sutini je ovog pristupa usklaivanje intervencija s identificiranom rizinou
maloljetnika, odnosno usklaivanje intervencija s (kriminogenim) potrebama mladih poinitelja kaznenih djela na empirijski provjerljiv nain. U Hrvatskoj je na Edukacijskorehabilitacijskom fakultetu (uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i
porta) proveden nacionalni znanstvenoistraivaki projekt na ovu temu pod vodstvom
prof. dr. sc. Antonije iak s naslovom Usklaivanje intervencija s potrebama djece i
mladih u riziku: izrada modela (vie u Ratkajec i Jeud, 2009. te Koller-Trbovi, Nikoli
i Ratkajec-Gaevi, 2010.). Stoga je opravdano vjerovati kako e u skoroj budunosti i
hrvatska praksa na sustavniji nain provoditi procjenu i pritom dobivati jasne informacije
o razinama rizika maloljetnika, to e svakako pridonijeti kvalitetnijim intervencijama primjerenima obiljejima maloljetnika.
6. Princip individualiziranog pristupa
Zakon o izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena djela i prekraje (Narodne novine, br. 153/2009.) eksplicitno navodi u svojem lanku 7. kako se izvravanje
svih sankcija zasniva na pojedinanom programu postupanja koji je u najveoj moguoj
mjeri prilagoen procijenjenim kriminogenim rizinim initeljima povezanima s njegovom
osobnou te irom i uom socijalnom okolinom i usklaen sa suvremenim dostignuima znanosti i prakse. U Hrvatskoj se posebna pozornost posveuje individualiziranom
pristupu, pa moemo zakljuiti da je ovaj princip zadovoljen.
7. Princip irokog spektra intervencija
Ovaj princip potie raznovrsnost sankcija, i s obzirom na mjesto, odnosno nain izvravanja, i s obzirom na specifine skupine maloljetnika. Zakon o sudovima za mlade
(2011.) zaista nudi iroku paletu sankcija odnosno mjera koje sud ili dravno odvjetnitvo
mogu izrei maloljetnicima, meutim nedostaje nam strukturiranih programa tretmana
252
8. Princip ope i specifine responzivnosti

Intervencije, odnosno tretmanski programi trebaju biti usklaeni s opim i specifinim
elementima responzivnosti, odnosno initeljima odgovora. Ovdje je takoer mogue navedene programe odnosno intervencije navesti kao primjere dobre prakse, a nedostaje
nam posebnih programa s obzirom na psiholoki odnosno emocionalni status maloljetnika, njegove akademske vjetine i/ili intelektualne sposobnosti, stupanj motivacije i
slino. O vanosti ovih obiljeja kao etiolokih initelja, ali i initelja odgovora koji imaju
neposredan utjecaj na tijek tretmana, mogue je vie proitati u Ricija (2009.).
9. Princip tretmanskog/programskog integriteta intervencije
Ovaj se princip poziva na potrebu kvalitetno educiranih i dobro nadgledanih voditelja
svih intervencija te ujednaenost u metodama rada s obzirom na sankciju koju provode,
kao i s obzirom na specifina obiljeja maloljetnika. U Hrvatskoj postoji velik nedostatak
sustavnih i sistematinih edukacija u provoenju pojedinih sankcija na nacionalnoj razini
koje bi osigurale usklaenost pristupa izmeu praktiara, ali i jaanje njihovih kompetencija na tehnikama rada koje su se pokazale uspjenima u praksi.
10. Princip evaluacije, strukturiranog praenja i razvoja intervencija
U ovom podruju hrvatska znanstvena i struna, ali i politika zajednica, vjerojatno je propustila uiniti mnogo koraka kako bismo imali jasne empirijske pokazatelje o recidivizmu
maloljetnika nakon izvrenih odgojnih mjera, kao i o uspjenosti provedenih sankcija prema maloljetnicima u kontekstu njihova irega psihosocijalnog funkcioniranja. Bez takvih
podataka ne moemo znati koliko kaznenopravne sankcije predviene hrvatskim zakonodavstvom ostvaruju svoju svrhu te u kojim je podrujima potrebno dodatno usmjeravati napore prema razvijanju, odnosno osiguravanju kvalitete intervencija. Temeljno pitanje
na koje bismo trebali znati odgovor glasi: to djeluje?, a naalost takvih saznanja, koja
su empirijski provjerena, jo nemamo u dovoljnoj mjeri.
253
(individualnih i/ili grupnih) specifinih za maloljetnike s obzirom na vrstu kaznenih djela ili
neka njihova obiljeja. U svijetu su poznati posebni programi za trening kontrole ljutnje ili
nasilnog ponaanja, tretman maloljetnih poinitelja seksualnih delikata i slino. Primjeri
dobre prakse u Hrvatskoj svakako su izvansudska nagodba te psihosocijalni tretman nasilnika, ali oni su nedovoljno nacionalno zastupljeni i ne pokrivaju dovoljno irok spektar
specifinih potreba, zbog ega je mogue zakljuiti da je ovaj princip u Hrvatskoj samo
djelomino zadovoljen.
Zakljuna razmatranja
Niti jedan kaznenopravni sustav nije u potpunosti uspjean u svojim nastojanjima za
ostvarivanje pravnog poretka, te je neprestano prisutan prostor za unaprjeivanje i zakonskih i tretmanskih postupaka. U ovom je radu, pomou principa uspjenih sankcija
na osnovi empirijskih dokaza, prikazana perspektiva autora u hrvatskoj praksi u podruju
izricanja i izvravanja alternativnih maloljetnikih sankcija, to otvara prostor za razmiljanje o jakim i slabim stranama naih prilika.
Pozitivnima se mogu smatrati neke od mjera iji je razvoj zapoeo uz poticaj ili suradnju
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosua i znanstvene zajednice.
To su poslovi vezani uz unificiranje naina rada u procjeni, planiranju i izvjetavanju pri
provoenju maloljetnikih alternativnih sankcija, postavljanje standarda za provoenje
posebne obveze ukljuivanja maloljetnika u pojedinani ili skupni psihosocijalni tretman
u savjetovalitu za mlade, diseminaciju i jaanje izvansudske nagodbe te uvoenje specifinih programa tretmana za mlade poinitelje, kao to su Alati za vas (engl. Tools4U),
Trening preusmjeravanja agresije (engl. Aggression Replacement Training/ART program)
i slino.
Osuvremenjivanje prakse u skladu s modernim spoznajama o uspjenosti ne ini nas
samo sastavnim dijelom ire meunarodne zajednice koja nudi mnogobrojne intervencije ve ponajprije osigurava maloljetnicima pravo na primjeren tretman, to bi nam uvijek
trebao biti glavni motiv rad za korisnika, s ciljem unaprjeivanja kvalitete njegova ivota
i psihosocijalnog funkcioniranja.
Literatura
Andrews, D. (1995.), The Psychology of Criminal Conduct and Effective Treatment, u:
McGuire, J. (ur.), What Works: Reducing Reoffending Guidelines from Research and
Practice, John Wiley & Sons, Chichester, England, str. 35-62.
Andrews, D. A., Bonta, J. (2006.), A Psychology of Criminal Conduct, Fourth Edition,
LexixNexis Group
Crime and Justice Institute (2009.), Implementing Evidence-Based Policy and Practice
in Community Corrections, Second edition, U. S. Department of Justice
Kazneni zakon, Narodne novine, br. 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000.,
51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 84/2005., 71/2006., 110/2007., 152/2008.,
57/2011.
Koller-Trbovi, N., Nikoli, B., Ratkajec-Gaevi, G. (2010.), Usporedba instrumenata za
procjenu djece i mladih, Kriminologija i socijalna intergracija, 18, 2, str. 1-14.
Konvencija o pravima djeteta (2011.), Pravobranitelj za djecu, Zagreb
254
255
Kovai, Z. (2009.), Mogunost unapreenja odgojne mjere pojaane brige i nadzora,

magistarski rad, Sveuilite u Zagrebu, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada
Lipsey, M. W. (1995.), What do We Learn from 400 Research Studies on the Effectiveness of Treatment with Juvenile Delinquents?, u: McGuire, J. (ur.), What Works:
Reducing Reoffending Guidelines from Research and Practice, John Wiley & Sons,
Chichester, England, str. 62-78.
Ratkajec, G., Jeud, I. (2009.), Razlike u procjeni razina rizika izmeu dvije skupine
korisnika institucionalnog tretmana, Kriminologija i socijalna integracija, 17, 2, str. 1-14.
Ricija, N. (2006.), Instrumenti procjene djece i adolescenata mogunosti primjene
kod probacije za maloljetnika, Ljetopis socijalnog rada, 13, 2
Van Nostrand, M. (2007.), Legal and evidence based practicies: Application of Legal
Priniples, Laws and Research to the Field of Pretrial Services, Crime and Justice Institute & National Institute of Corrections, Luminosity, Inc.
Walters, S. T., Clark, M. D., Grigerich, R., Meltzer, M. L. (2007.), A Guide for Probation
and Parole Motivating Offenders to Change, U.S. Department of Justice, National Institute for Corrections, Washington
256
TRETMAN MALOLJETNIKA STANJE I

PERSPEKTIVE
Saetak
U zatvorskom sustavu izvravaju se odgojna mjera upuivanja u odgojni zavod, maloljetniki zatvor,
istrani zatvor i sigurnosne mjere. Odgojna mjera upuivanja u odgojni zavod izvrava se u Odgojnom zavodu u Poegi za maloljetnice i u Odgojnom zavodu u Turopolju za maloljetnike. Kazna
maloljetnikog zatvora izvrava se u Kaznionici u Poegi na Odjelu tretmana maloljetnikog zatvora.
Tijekom izvravanja odgojne mjere i maloljetnikog zatvora postoji mogunost ublaavanja uvjeta
izvravanja u skladu s rezultatima provedbe programa izvravanja, odnosno programa postupanja.
U razdoblju od 2009. do 2011. doneseni su Zakon o izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima
za kaznena djela i prekraje, Pravilnik o nainu izvravanja odgojne mjere upuivanja u odgojni
zavod i Zakon o sudovima za mlade. Implementacija novih propisa i potreba za unaprjeivanjem
izvravanja sankcija izreenih maloljetnicima potaknule su analizu stanja osobito u dijelu izvravanja odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod. Rezultati upuuju na odreene tekoe, ali i na
postojanje resursa i elje da se uine promjene u smjeru ustrojavanja strunih tijela, boljeg strukturiranja vremena i programa, poboljavanja komunikacije i osnaivanja timskog rada u provedbi,
praenju, preispitivanju i procjenjivanju rezultata u programu postupanja, davanja aktivnije uloge
maloljetniku u svim fazama odgojne mjere te razvijanja tretmanskog ozraja i dinamike sigurnosti.
Uvod i zakonodavni okvir

Institucionalni tretman maloljetnika u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, koja see u poetak
20. stoljea, kad je u Glini otvoreno Kraljevsko zemaljsko popravilite.1 Tijekom povijesti
mijenjali su se nazivi Dom za preodgoj, Zavod za preodgoj i slino, a odgojna mjera
se stalno izvravala do 1991. u poluotvorenim uvjetima u Glini, u izdvojenom objektu u
Sisku, gdje je bio ustrojen otvoreni odjel, i na Golom otoku, gdje je bio zatvoreni odjel.
Objekti za smjetaj maloljetnika sastojali su se od tzv. zgrade internata i dva nova paviljona te drugih objekata u kojima su se nalazile kuhinja, kola, sportska dvorana, radionice,
ambulanta itd. Zavod je imao svu potrebnu logistiku za obrazovanje, rad i slobodno vrijeme maloljetnika. Poetkom rata, maloljetnici su najprije iseljeni iz Gline, potom otputeni,
a 1993. ponovo se poinje izvravati odgojna mjera upuivanja u odgojni zavod. Jedan
* naelnica slube tretmana u Upravi za zatvorski sustav, Ministarstvo pravosua
1
Dana 25. listopada 2002. u Kaznionici u Glini obiljeena je stogodinjica postojanja kaznene institucije za mlade. Prije
vie od stotinu godina otvoreno je u Glini Kraljevsko zemaljsko popravilite.
257
Ljiljana Vukota*
je dio poluotvorene Kaznionice u Turopolju pregraen i tu je poeo s radom Odgojni zavod. Prostor je minimalno pripremljen za smjetaj maloljetnika i dugo se vjerovalo da je
to privremeno prijelazno rjeenje, koje nee biti trajno.
Odgojna se mjera do 2009. izvravala na temelju dijela odredbi iz Zakona o izvrenju
krivinih i prekrajnih sankcija, Zakona o sudovima za mlade i Pravilnika o izvravanju
odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod, a kazna maloljetnikog zatvora na temelju
Kunog reda za izvravanje maloljetnikog zatvora. Neki su autori kao najvei problem u
podruju izvrenja maloljetnikih sankcija isticali nepostojanje jedinstvenoga zakonskog
akta koji bi cjelovito i sustavno ureivao svu problematiku izvrenja i odgojnih mjera i
kazne maloljetnikog zatvora (Cari, 2006.). Unazad dvije godine u cijelosti je promijenjeno maloljetniko zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izvravanju sankcija
izreenih maloljetnicima za kaznena djela i prekraje, 2009., koji je odredio da se odgojna mjera upuivanja u odgojni zavod izvrava u Ministarstvu pravosua,u Upravi za
zatvorski sustav, donoenjem Pravilnika o nainu izvravanja odgojne mjere upuivanja
u odgojni zavod, i na kraju donoenjem Zakona o sudovima za mlade. Preostalo je
jedino donoenje kunog reda poetkom 2012. Svaki od ovih propisa donio je odreene
promjene, a u svojoj sveukupnosti trebali su nae zakonodavstvo pribliiti pravnoj steevini Europe, modernizirati te ugraditi odreeni duh i vrijednosti meunarodnih akata2 koji
se tiu maloljetnikog zakonodavstva. Osim toga, na nacionalnoj razini doneseno je vie
dokumenata koji se obraaju mladima3, a zajedniki im je cilj briga za mlade, prevencija
2
Meunarodni dokumenti:
1. Konvencija o pravima djeteta
2. Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda za maloljetniko pravosue (Pekinka pravila)
3. Smjernice Ujedinjenih naroda za prevenciju maloljetnike delikvencije (Rijadske smjernice)
4. Standardna minimalna pravila za alternativne kaznene mjere (Tokijska pravila)
5. Recommendation Rec(2003)20 of the Committee of Ministers to member states concerning new ways of dealing with
juvenile delinquency and the role of juvenile justice
6. Recomendation CM/Rec(2008)11 of the Comittee of Ministers to member states on the European Rules for juvenile
offenders subject to sanctions or measures
7. Recommendation no. r (92) 16 of the Committee of Ministers to Member States on the european rules on community
sanctions and measures
8. Recommendation No. R(87)20 of the Committee of Ministers to member states on social reactions to juvenile delinquency
9. European Parliament resolution of 21 June 2007 on juvenile delinquency, the role of women, the family and society
(2007/2011 (INI))
10. Opinion of the European Economic and Social Committee on the prevention of juvenile delinquency and the role of the
juvenile justice system in the European Union (2006/C 110/13)
11. United Nation Rules for the Protection of Juveniles Deprived of their Liberty
12. Recommendation Rec (2000)20 of the Committee of Ministers to Member States on the role early psychosocial intervention in the prevention of criminality
13. Recommendation No. R (97) 12 of the Committee of Ministers to Member States on staff concerned with the implementation of sanctions and measures
Nacionalni dokumenti:
1. Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, donesen od strane Vlade Republike
Hrvatske na sjednici odranoj 22. oujka 2006.
2. Nacionalni program za mlade od 2009. do 2013. godine (Narodne novine, br. 82/2009.), donesen od strane Vlade
258
U zatvorskom sustavu izvravaju se odgojna mjera upuivanja u odgojni zavod, kazna

maloljetnikog zatvora, istrani zatvor i sigurnosne mjere. Ovaj e se rad u najveem dijelu fokusirati na izvravanje odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod.
Maloljetniki zatvor
Kazna maloljetnikog zatvora izvrava se u Kaznionici u Poegi na Odjelu tretmana maloljetnikog zatvora u zatvorenim uvjetima. Poluotvoreni odjel ustrojen je u Kaznionici na
Odjelu tretmana zatvorenika, a otvoreni odjel nalazi se u Kaznionici u Valturi. Izvravanje
kazne i provedba pojedinanog programa izvravanja kazne gotovo je u cijelosti regulirana Zakonom o izvravanju kazne zatvora, pa se moe rei da novi Zakon o izvravanju
sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena djela i prekraje nije donio veih promjena
u nainu izvravanja kazne. Maloljetnici osueni na kaznu maloljetnikog zatvora prolaze
postupak dijagnostike obrade u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, nakon kojega se
upuuju na izdravanje kazne u Kaznionicu u Poegu, na Odjel tretmana maloljetnikog
zatvora, gdje se za svakog maloljetnika4, odnosno zatvorenika na izvravanju kazne maloljetnikog zatvora izrauje pojedinani program izvravanja kazne koji obuhvaa sve
aktivnosti i postupke koje je potrebno provoditi kao i ciljeve tretmana, odnosno promjene
kojima se tei. Program se redovito preispituje i procjenjuje na etiri razine. U skladu s
razinom procjene maloljetnika, odnosno zatvorenika u provedbi programa izvravanja i
procjenom rizika zloporabe, odobravaju se pogodnosti ublaavanja uvjeta unutar zatvora
i pogodnosti eih dodira s vanjskim svijetom5. Zatvorenici koji se nalaze na izdravanju
kazne maloljetnikog zatvora uglavnom su punoljetne muke osobe, a djevojaka, odnosno ena je vrlo malo (jedna do dvije) ili ih uope nema. Odjel za izvravanje maloljetnikog zatvora za maloljetnice ustrojen je takoer u Kaznionici u Poegi, na Odjelu tretmana
Republike Hrvatske na sjednici odranoj 2. srpnja 2009., Izvjee o provedbi Nacionalnog programa za mlade od
2009. do 2013. godine za 2010. godinu, doneseno na sjednici Vlade Republike Hrvatske odranoj 3. kolovoza 2011.
3. Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima
4. Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih od 2009. do 2012. godine (Narodne novine,
br. 98/2009.), donesena od strane Vlade Republike Hrvatske na sjednici odranoj 3. kolovoza 2009.
5. Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom i mladima
4
Zakon o izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena djela i prekraje sve poinitelje naziva maloljetnicima.
U praksi, veina maloljetnika dosegne punoljetnost i prije poetka izvravanja kazne, a ostali tijekom izdravanja kazne.
U kontekstu injenice da je vie od 95% osoba koje se nalaze na izvravanju kazne maloljetnikog zatvora punoljetno,
u ovom radu e se upotrebljavati izraz zatvorenici na izvravanju kazne maloljetnikog zatvora. Zakon o izvravanju
kazne zatvora koristi se izrazom zatvorenici za osuene osobe koji se nalaze na izdravanju kazne u zatvorima i kaznionicama, a izvravanje kazne maloljetnikog zatvora je (osim uvjetnog otpusta) regulirano Zakonom o izvravanju kazne
zatvora i izvrava se na Odjelu tretmana maloljetnikog zatvora te u zatvorima i kaznionicama.
Procjenjivanje uspjenosti provedbe pojedinanog programa izvravanja kazne maloljetnikog zatvora, vrsta i opseg
pogodnosti, odobravanje pogodnosti i nain koritenja regulirani su Zakonom o izvravanju kazne zatvora, Pravilnikom
o pogodnostima zatvorenika i Kunim redom Odjela za tretman maloljetnikog zatvora.
259
problema u ponaanju, zatita djece i mladih i njihovih prava.
za zatvorenice. Zatvorenika koji tijekom izdravanja kazne maloljetnikog zatvora navri

23 godine ivota premjeta se na daljnje izvravanje kazne u kaznionicu ili zatvor. Iznimka
se moe uiniti do 27 godine ivota ako se maloljetnik, odnosno zatvorenik koluje.
Odgojni zavodi
Stupanjem na snagu Zakona o izvravanju sankcija izreenih maloljetnicima za kaznena
djela i prijestupe (u nastavku tekstu: Zakon) odgojni su zavodi postali ustrojbene jedinice
Uprave za zatvorski sustav. U Odgojnom zavodu Poega odgojnu mjeru upuivanja u odgojni zavod izvravaju maloljetnice, a u Odgojnom zavodu Turopolje maloljetnici. Zavodi
su ustrojeni kao poluotvorena tijela koja imaju ustrojene pozitivno poticajnu skupinu i
odgojnu skupinu pojaanog nadzora i skrbi za maloljetnike koji nisu adaptirani za uredno
izvravanje programa postupanja u poluotvorenim uvjetima, koji ugroavaju sebe i druge
i kojima je potreban intenzivan individualan rad na izgradnji kapaciteta za prilagoeno
ponaanje u zavodskoj zajednici.
Odgojni zavod Poega u cijelosti je prilagoen potrebama maloljetnica prostorno, mogunostima za provedbu programa postupanja i kadrovski. Ukupno je u Zavodu deset
do trinaest maloljetnica i sve odgojne skupine nalaze se na istoj lokaciji. U Zavodu je
ustrojen Odjel tretmana, u okviru kojega djeluju svi slubenici koji provode program postupanja. Odgojni zavod je lociran u krugu Kaznionice u Poegu, ali je samostalno kazneno tijelo. Posebnost ovog Zavoda je to nema ustrojen odjel osiguranja, ve poslove
deurstva obavljaju deurni koji nadziru provedbu dnevnih aktivnosti i tako djeluju kao
pomono tretmansko osoblje. U sluaju potrebe za intervencijom pravosudne policije
pozivaju se slubenici Odjela osiguranja iz Kaznionice koji su educirani za intervencije
kod maloljetnica. Nastavak kolovanja provodi se u suradnji s vanjskim obrazovnim ustanovama.
Odgojni zavod u Turopolju nije arhitektonski prilagoen potrebama provedbe programa
postupanja, kako to nalau suvremeni uzusi struke. Nema dovoljno prostora za formiranje malih odgojnih skupina, a mogunosti za rad su skromne. Zavod ima odjel u Sisku,
gdje su smjetene pozitivno poticajna skupina i odgojna skupina pojaane skrbi i nadzora. S obzirom na to da je maloljetnika izmeu 70 i 80, uz druge, ustrojene su i organizacijske jedinice Odjel tretmana i Odjel osiguranja. Odjel tretmana ima tri odsjeka za poslove
prijma i dijagnostike, provedbe programa postupanja i obrazovanja.
Dijagnostika maloljetnika na izvravanju odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod provodi se u odgojnim zavodima, a pojedinanim programom postupanja predviaju se
aktivnosti, postupci i mjere koje e se provoditi. Program postupanja redovito se preispituje, nadopunjuje te se procjenjuje uspjenost maloljetnika u njegovu provoenju, to je
osnova za odobravanje pogodnosti i otpust.
260
Tijekom 2010. godine 62 osobe su izvravale kaznu maloljetnikog zatvora, od toga 61

mukarac i samo jedna ena. Na kraju 2010. godine bilo je 32 zatvorenika na izvravanju
kazne maloljetnikog zatvora i jedna zatvorenica.
Na izvravanju odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod tijekom 2010. godine bilo je
135 maloljetnika i 16 maloljetnica. Tijekom 2010. godine primljeno je 55 maloljetnika na
izvravanje odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod i devet maloljetnica.
Slika 1. Struktura populacije s obzirom na vrstu kaznenih djela na dan 31. prosinca 2010.
Maloljetniki zatvor
Odgojni zavodi
KAZNENA DJELA PROTIV

Mukarci
ene
Mukarci
ivota i tijela
imovine
20
vrijednosti zatienih meunarodnim

pravom
spolne slobode, udorea
ope sigurnosti ljudi i imovine i sig.

prometa
protiv sigurnosti platnog prometa i

poslovanja
UKUPNO
32
ene
7
1
60
10
1
1
69
11
Na kraju 2010. godine 62,50% zatvorenika izvravalo je kaznu maloljetnikog zatvora

zbog imovinskoga kaznenog djela, 18,75% zbog kaznenog djela protiv ivota i tijela i
18,75% imalo je izreenu kaznu maloljetnikog zatvora zbog ostalih kaznenih djela. Jedina ena poinila je imovinsko kazneno djelo.
Kod mukih maloljetnika koji su se 31. prosinca 2010. nalazili na izvravanju odgojne
mjere upuivanja u odgojni zavod, njih 86,95% poinili su imovinska kaznena djela, zatim slijedi manja skupina od 10,15% maloljetnika koji su poinili kazneno djelo protiv ivota i tijela, dok je samo 2,90% poinitelja kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog
udorea i ope sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa. Na kraju 2010. godine na
izvravanju odgojne mjere bilo je jedanaest maloljetnica, od kojih je veini odgojna mjera
izreena zbog imovinskih kaznenih djela, a jednoj zbog kaznenog djela protiv sigurnosti
platnog prometa i poslovanja.
261
Struktura populacije odgojnih zavoda i maloljetnikog zatvora
Slika 2. Struktura populacije na izvravanju kazne maloljetnikog zatvora s obzirom na duljinu

kazne na dan 31. prosinca 2010.
DULJINA KAZNE
Maloljetniki zatvor
Mukarci
od 6 mjeseci do 1 godine
1 do 3 godine
20
3 do 5 godina
5 do 10 godina
UKUPNO
32
ene
S obzirom na duljinu izreene kazne maloljetnikog zatvora na kraju 2010. godine

62,50% maloljetnika, odnosno zatvorenika izdravalo je kaznu u trajanju od jedne do
tri godine, 15,63% kaznu od pet do deset godina, dok je neto manji broj poinitelja
(12,50%) izdravao kaznu u trajanju od tri do pet godina. Samo 9,37% imalo je kaznu
u trajanju od est mjeseci do jedne godinu. Jedina zatvorenica izdravala je kaznu maloljetnikog zatvora od jedne do tri godine.
Prosjeno trajanje odgojne mjere za maloljetnike u Odgojnom zavodu u Turopolju iznosi
14 mjeseci i 9 dana, u rasponu od 6 do 33 mjeseca, a prosjeno trajanje odgojne mjere
za maloljetnice u Odgojnom zavodu u Poegi je 13 mjeseci i 8 dana, u rasponu od 6 do
36 mjeseci.
Slika 3. Struktura populacije s obzirom na dob na dan 31. prosinca 2010.
DOB
14 16
16 18
18 21
21 23
23 27
UKUPNO
Maloljetniki zatvor
Mukarci
ene
1
24
6
1
32
Odgojni zavodi
Mukarci
ene
3
2
27
6
39
3
1
1
69
11
U maloljetnikom zatvoru samo je jedna osoba mlaa od 18 godina, a svi su ostali punoljetni, od ega su veina (75%) mlai punoljetnici, manji dio (18,75%) pripada skupini
starijih punoljetnika, a jedan je stariji od 23 godine.
262
Slika 4. Struktura populacije s obzirom na stupanj obrazovanja na dan 31. prosinca 2010.
STUPANJ OBRAZOVANJA
Maloljetniki zatvor
Odgojni zavodi
Mukarci
Mukarci
ene
ene
Ne zna pisati, itati, ne poznaje osnovne

raunske operacije
Bez kolske izobrazbe
Nezavrena O
23
Zavrena O
14
26
Nezavrena srednja ili obrtnika kola
Zavrena srednja ili obrtnika kola
Zavrena via kola
Zavrena visoka kola

Drugo
UKUPNO
32
8
1
69
11
ak 75% maloljetnika, odnosno zatvorenika na izvravanju kazne maloljetnikog zatvora nema zavrenu srednju kolu, odnosno nisu osposobljeni ni za kakvo zanimanje. Zavrenu samo osnovnu kolu ima 43,75% maloljetnika, dok samo manja skupina maloljetnika (15,63%) ima zavrenu etverogodinju srednju ili trogodinju obrtniku kolu. Jedina
zatvorenica na izvravanju kazne maloljetnikog zatvora ima zavrenu srednju kolu.
Velik broj maloljetnika na izvravanju odgojne mjere (36,23%) nema kolsku izobrazbu ili
nisu zavrili osnovnu kolu, dok 37,68% ima zavrenu osnovnu kolu. Upola manje maloljetnika (11,60%) ima djelomino zavrenu srednju, odnosno obrtniku kolu, a samo
2,89% ima u cijelosti zavrenu neku srednju kolu. Meu maloljetnicama njih je 72,73%
bez zavrene osnovne kole. Ovi podaci upuuju na lou obrazovnu strukturu i vanost
obrazovanja tijekom izvravanja odgojnih mjera, ali i kazne maloljetnikog zatvora.
Tijekom 2010. godine 76 maloljetnika i 10 maloljetnica bilo je ukljueno u razliite programe izobrazbe. Od toga sedam je maloljetnika u programu opismenjavanja, 31 maloljetnik
263
Malo vie od polovine osoba na izvravanju odgojne mjere (56,52%) mlai su punoljetnici, 39,13% stariji su maloljetnici, a 4,35% mlai su maloljetnici. Djevojke su prosjeno
neto mlae, 27,27% su mlae punoljetnice, 54,55% su starije maloljetnice, a 18,18%
mlae maloljetnice.
i est maloljetnica u osnovnokolskom obrazovanju, a 32 maloljetnika i etiri maloljetnice

u programima strukovnog osposobljavanja. Troje maloljetnika polazilo je srednju kolu u
vanjskoj obrazovnoj ustanovi.
Prosjean je profil maloljetnika osoba s navrenih 18 godina, zavrene osnovne kole,
poinitelj je imovinskoga kaznenog djela i odgojna mjera e trajati jednu godinu i dva
mjeseca.
Stanje u izvravanju odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod 2011.

Sadanje stanje u izvravanju odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod za maloljetnice u Odgojnom zavodu u Poegi je povoljno. Uvjeti su prostorno, struno i programski
zadovoljavajui. Postoje uvjeti za individualizaciju i struni tretmanski rad. S obzirom na
kontinuitet izvravanja odgojne mjere u ovom prostoru, odreene potekoe na irem
planu nisu ostavile tee posljedice u ovoj instituciji.
Sadanji uvjeti izvravanja ove mjere u Odgojnom zavodu Turopolje rezultat su vie initelja, prije svega viegodinjeg nepostojanja kompatibilne zakonske regulative, posebno
Zakona o izvravanju sankcija izreenim maloljetnicima za kaznena djela i prijestupe.
Do stupanja na snagu Zakona prolo je previe vremena, odnosno previe se toga propustilo sustavno uiniti. Povrh svega, radi okupacije Gline tijekom rata, silom prilika kao
privremeno sjedite Zavoda odreen je dio Kaznionice u Turopolju. U odnosu na uvjete u
kojima se izvravala odgojna mjera u Glini, ovo je bilo teko nadoknadivo nazadovanje.
To se odnosi prije svega na uvjete smjetaja, mogunosti za strukovno obrazovanje i
praktinu nastavu, kao i zapoljavanje tijekom izvravanja odgojne mjere, rekreativne aktivnosti. Tijekom toga razdoblja institucionalni tretman maloljetnika nastojao se to bolje
provoditi, u postojeim uvjetima i s postojeom podrkom. Odjel tretmana u Odgojnom
zavodu Turopolje ima sljedee odsjeke6: Odsjek prijma, programiranja odgojnog rada
i matice, Odsjek provoenja pojedinanog programa izvravanja odgojne mjere, Odsjek za izvravanje odgojne mjere u otvorenim uvjetima i Odsjek za osnovno i srednje
strukovno obrazovanje. Maloljetnici su po dolasku u Zavod smjeteni u Odjel za prijam,
gdje provode do mjesec dana. Za to vrijeme obavi se opservacija ponaanja, primijeni
se psihodijagnostiki instrumentarij, a nalaze i miljenja piu psiholog, socijalni pedagog
i socijalni radnik. Na temelju nalaza predlae se pojedinani program postupanja, koji
se provodi tijekom odgojne mjere. Sustav procjenjivanja postavljen je prema poticajnim
skupinama, a maloljetnici koji zbog veih problema u ponaanju ne funkcioniraju u svojoj
skupini upuuju se u odgojnu skupinu pojaane skrbi i nadzora u Sisku, gdje se planira
intenzivan rad, a nakon stabilizacije maloljetnik se vraa u svoju grupu.
Tijekom mjere surauje se sa sudovima i drugim dravnim tijelima, vanjskim obrazovnim
6
Unutrarnje ustrojstvo propisano je Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosua iz 2010. godine.
264
Sudovi su u skladu sa svojim obvezama manje-vie redovito obilazili odgojne zavode, a

inila je to i pravobraniteljica za djecu te Povjerenstvo za praenje i unaprjeivanje rada
tijela kaznenog postupka i izvrenja maloljetnikih sankcija. S obzirom na uvjete Odgojnom zavodu Poega uglavnom su izricane pohvale i eventualno sugestije, a Odgojnom
zavodu Turopolje upuen je niz primjedbi, koje bi se mogle saeti grubo u dva zajednika
nazivnika: uvjeti smjetaja i strukturiranje aktivnosti. Uvjeti smjetaja odnose se ne samo
za prostor i arhitekturu kao takvu nego se trae uvjeti smjetaja koji e omoguiti funkcionalno izvravanje odgojne mjere u malim grupama. Strukturiranje aktivnosti je druga
skupina primjedbi koja obuhvaa ljudske resurse za rad s maloljetnicima, jasnou dnevnog rasporeda aktivnosti, radnoterapijske aktivnosti, grupni i individualni rad te posebne
programe. Iako su slubenici ulagali velike napore u radu s maloljetnicima, opi dojam
prezentiran u nekim izvjeima upuivao je na nestrukturiranost tretmanskih aktivnosti i
slobodnog vremena maloljetnika.
Perspektive
Tretman maloljetnika na izvravanju maloljetnikog zatvora i odgojne mjere pratio se u
Upravi za zatvorski sustav u sklopu Slube tretmana u Odjelu za tretman zatvorenika i
maloljetnika sve do 2010., kada je ustrojen poseban Odjel za maloljetnike. Ve pri izradi
Pravilnika o nainu izvravanja odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod stvarala se
osnova za odreene promjene, prije svega u odnosu na struna tijela u kojima se planiraju, prate, preispituju i procjenjuju rezultati. Tijekom 2011. provedena je analiza stanja u
izvravanju odgojne mjere te se pristupilo promjenama koje bi trebale dovesti do velikih
pomaka u nainu izvravanja. Posebno su analizirana izvjea sudova i pravobraniteljice
za djecu, koja su bila dostavljena nakon obilazaka odgojnih zavoda tijekom 2011.
Istodobno se odvija adaptacija prostora glavnog objekta za smjetaj maloljetnika u Turopolju. Iako ova adaptacija ne znai proirenje uvjeta smjetaja, mogue je pristupiti
promjenama u organizaciji rada i prije toga ne ekajui idealne uvjete u kojima e mala
grupa maloljetnika imati svoju sobu za smjetaj, boravak za odmor i grupne aktivnosti,
sanitarije te ured za savjetnike za tretman.
Nova shema strunih tijela naglasak stavlja na timski rad svih koji sudjeluju u provedbi
programa postupanja. Timski rad na zajednikim ciljevima pridonijet e jasnoi ciljeva i
izgradnji bolje psihosocijalne klime (Mejovek, 2000.), tretmanske klime u kojoj se potie maloljetnika na aktivno sudjelovanje u svim programima te se postie adekvatna
265
ustanovama, zavodima za socijalnu skrb, organizacijama civilnog drutva i obiteljima.

Prethodni Pravilnik o izvravanju odgojne mjere teite je stavljao na odgojitelja, koji je
ocjenjivao postignua maloljetnika i upravitelju predlagao donoenje odluka, a godinji
planovi i izvjea dostavljali su se ministru pravosua, tako da je Uprava za zatvorski
sustav na odreeni nain bila po strani u cijelome procesu.
dinamika sigurnost zasnovana na meusobnom povjerenju i komunikaciji svih dionika

programa postupanja.
Tim odgojne skupine struno je tijelo slubenika koji imaju najneposrednije zadae u
provedbi programa postupanja. Tim vodi savjetnik za tretman, a lanovi su odjelni pravosudni policajci, nastavnici i strukovni uitelji. lanovi tima ocjenjuju postignua maloljetnika, svaki u svojem djelokrugu rada. Ovisno o problematici koju treba analizirati,
na sastanak tima mogu se pozvati i drugi slubenici (provoditelj posebnog programa,
psiholog, lijenik itd.). Tim se sastaje tjedno, saima svoju svakodnevnu komunikaciju,
ocjenjuje provedbu programa postupanja u svim segmentima, analizira postignua i probleme i planira daljnje aktivnosti. Ovakav timski rad omoguuje da svi lanovi sustavno
rade na istim ciljevima, svaki u svojem segmentu rada (tretman, ponaanje, obrazovanje,
slobodno vrijeme i rad). Tim odgojne skupine preispituje program postupanja, predlae
izmjene i dopune programa, ukljuivanje u posebne programe i predlae ukupnu procjenu provedbe programa postupanja, koja je osnova za utvrivanje pogodnosti koje
maloljetniku mogu biti odobrene.
Struni tim Zavoda je tijelo koje preispituje program postupanja i upravitelju predlae
donoenje svih odluka vezanih uz program postupanja: dopune programa, procjenu
uspjenosti maloljetnika u provedbi programa, pogodnosti kojima e se maloljetnik koristiti, oblike suradnje s roditeljima i nadlenim tijelima i druge odluke kao i predlaganje
obustave. Struni tim ine naelnik odjela tretmana, naelnik odjela osiguranja, voditelji
odsjeka u odjelu tretmana te savjetnici za tretman.
Upravitelj donosi odluke i preko svojih najbliih suradnika i neposredno nadzire njihovo
provoenje i o svim vanim pitanjima izvjetava Sredinji ured, a posebno Slubu tretmana, Odjel za maloljetnike u pitanjima koja se tiu tretmana maloljetnika. Jednako tako
surauje sa sudovima, zavodima za socijalnu skrb, akademskom zajednicom, strukovnim udrugama, obrazovnim ustanovama i organizacijama civilnog drutva na unaprjeenju odgojne mjere i stvaranju najbolje prakse.
Tretmanske potrebe
Ve u tijeku prijma i opservacije maloljetnika najvanije je analizirati ne samo poremeaje
u ponaanju nego na temelju svih podataka, nalaza i miljenja utvrditi rizike i tretmanske potrebe maloljetnika. Ova je procjena vana kako bi se izbjeglo suvino ukljuivanje
maloljetnika u programe za kojima ne postoji potreba, odnosno kako bi se postigla ravnotea. Kako navode Ricija (2006.) i Ajdukovi (1999.), potrebno je procijeniti razinu
kriminogenih rizika maloljetnika te definirati na koje kriminogene potrebe valja usmjeriti
tretman, odnosno na koje se jake snage osloniti kako bi maloljetnik aktivno sudjelovao u
transformaciji vlastitog ponaanja.
266
Pojedinani program postupanja

Dijagnostika, opservacija te poznavanje maloljetnika i okruenja u kojemu je odrastao i
formirao se pomau u analizi tretmanskih potreba. Zavod je drutvena zajednica u malom i od maloljetnika se trai da prihvati norme i pravila ponaanja u zajednici te mu se
pomae da i sam bude prihvaen. Nakon to upravitelj donese program postupanja,
maloljetnik dolazi u odgojnu grupu u kojoj ga preuzima savjetnik za tretman. Maloljetnika
se upoznaje s njegovom grupom, koja je prije toga pripremljena za dolazak novog lana.
Taj prijam vodi savjetnik za tretman radei u grupi maloljetnika. Na prvom sastanku on
e timu odgojne skupine predstaviti maloljetnika i njegov program postupanja. Program
se provodi obrazovanjem, individualnim tretmanskim radom s maloljetnikom, grupnim
tretmanskim radom u odgojnoj skupini i grupnim radom u malim terapijskim skupinama,
odnosno opim i posebnim tretmanskim programima.
Opi programi
Opi programi odnose se na:
obrazovanje (formalno obrazovanje u osnovnoj koli i strukovnoj koli, neformalne
edukacije kao to je npr. zdravstvena edukacija, uenje rada na raunalu i sl. te neformalan edukacija koju maloljetnik dobiva u interakciji sa svim sudionicima zavodske
zajednice u kojoj ivi)
267
Naalost, jo uvijek nemamo u upotrebi instrumentarij za procjenu rizika koji se istodobno

moe primijeniti i za evaluaciju postignutog, odnosno za evaluaciju trenutne razine rizika
maloljetnika tijekom izvravanja odgojne mjere, no vjerujemo da e suradnja sa znanstvenim institucijama dovesti do implementacije i takvih instrumenata (Ricija, 2006.).
Dotad e se na temelju klinikog ispitivanja definirati rizini, i to je jednako vano, zatitni initelji, odnosno pozitivni resursi za promjene. Maloljetnik mora biti aktivno ukljuen
u kreiranje svojega programa postupanja. Njegovo sudjelovanje u odabiru programa i
aktivnosti u kojima e sudjelovati pojaavaju njegov osjeaj da je u sreditu on sam, a
ne program, te omoguuje razvijanje odgovornosti za rezultate u provedbi. Tretmanske
potrebe obuhvaaju egzistencijalne potrebe (lijeenje, hrana, smjetaj i dr.), obrazovne
potrebe, ali i psiholoke potrebe za sigurnou i ljubavlju (pripadanjem, prijateljstvom,
brinou, ukljuenou), slobodom (izborom, neovisnou, autonomijom), moi (vanosti, priznanjem, vjetinom, kompetencijom) i zabavom (radosti, uivanjem, uenjem,
smijehom). Uravnoteeno zadovoljavanje potreba olakat e stabilizaciju u ponaanju i
smanjiti eskalaciju i incidente. Stoga je strukturiranje aktivnosti u kojima e se zadovoljavati ove potrebe vrlo vano.
radne aktivnosti (radno angairanje maloljetnika nekoliko sati dnevno u radionicama,

provedba praktine nastave, ureivanje soba, dnevnih boravaka, prostorija i prostora
zavoda)
slobodne aktivnosti i radionice trebaju zauzimati velik dio vremena maloljetnika (sportske sekcije, informatika, likovna, glazbena, dramska, plesna) kao trajne sekcije ili kao
ad hoc organizirane radionice, tribine, koncerti i dr. u kojima mogu sudjelovati i vanjski
suradnici, sportai, umjetnici i dr.
Potrebno je proiriti edukaciju osim formalnim i neformalnim sadrajima, poveati broj
i raznolikost poslova koje mogu obavljati maloljetnici, a osobito raznovrsne moraju biti
aktivnosti slobodnog vremena jer kroz njih na zanimljiv, zabavan i poticajan nain maloljetnici ue, razvijaju komunikacijske vjetine, pripadnost, stjeu samopotovanje, samopouzdanje, ue pomagati jedni drugima, razvijaju odgovornost, empatiju itd.
Posebni tretmanski programi

Analiza i procjena rizika kriminalnog ili drugog neprihvatljivog ponaanja pokazat e
odreene dinamike initelje rizika na koje se moe djelovati ciljanim programima i tako
smanjiti vjerojatnost recidiva, odnosno poveati kvalitetnu reintegraciju u obitelj i zajednicu. U ovoj populaciji to se prije svega odnosi na vrnjako i drugo nasilno ili agresivno
i nepromiljeno ponaanje, zloporabu psihoaktivnih sredstava, manjkavosti u podruju
socijalnih vjetina, razvoj sustava vrijednosti i moralnog rasuivanja, potrebu za psihoedukacijom, uenjem o zatiti i zdravom nainu ivota itd.
Struna i znanstvena istraivanja odgovorila su na pitanje what works. Ono to jest
uinkovito penalni je sustav koji odraava tri psiholoka principa: postojanje programa
za visoko rizine pojedince, programi usmjereni prema kriminogenim potrebama i koritenje stila i oblika tretmana (npr. kognitivni i bihevioralni) koji su kompatibilni s potrebama i stilovima uenja klijenata (Andrews i dr., 1990.). Ovi principi jednako su primjenjivi
na tretman odraslih i maloljetnika. Neke analize su pokazale da se u odreenoj mjeri razlikuje uinkovitost intervencije ovisno o tome primjenjuje li se u izvaninstitucionalnom ili
institucionalnom tretmanu. Za nas je zanimljivo npr. da se kao uinkovita intervencija u institucionalnom tretmanu pokazao trening socijalnih vjetina (prema Lipsey i dr., 2000.).
Ve je gotovo notorna injenica da su najuinkovitiji kognitivno bihevioralni programi i
multimodalni programi u kojima su zastupljene bihevioralne i kognitivne komponente,
psihoedukacija, teorija socijalnog uenja, trening socijalnih vjetina (Baki, 2001.). Stoga
je jedan od temeljnih ciljeva uvoenje upravo takvih strukturiranih programa u tretman
maloljetnika. Jedan dio programa preuzimat e se iz zatvorskih sustava u Europi7, od7
Programi su vlasnitvo autora i njihovo preuzimanje znatna je financijska stavka. Preuzimanje npr. programa Reasoning
and Rehabilitation bez licencije za edukaciju vlastitih slubenika iznosi nekoliko desetaka tisua dolara.
268
Na kraju edukacije u svibnju 2012. u Odgojnom zavodu Poega bit e educiran jedan
trenerski par, a u Odgojnom zavodu Turopolje tri trenerska para. Program traje oko tri
mjeseca, provodi se u malim grupama, a sastoji se od komponenti kontrole reakcija, uenja socijalnih vjetina i moralnog rezoniranja. Zatvorski sustav ima dva trenera za obuku
novih trenera, koji su istodobno i supervizori u programu.
Osim TKAP-a, provodit e se programi za ovisnike i prevenciju ovisnosti, priprema za
otpust i zapoljavanje, mali rehabilitativni programi osobnog rasta, psiholoko savjetovalite i slino. Preuzimanje programa je iznimno skupo te je potrebno maksimalno iskoristiti znanja i strunjake iz Hrvatske te raditi na vlastitim programima za zatvorski sustav
i probaciju i izgradnju sustava njihove akreditacije. To podrazumijeva izradu programa,
prirunika za edukaciju, provoenje edukacije slubenika, izdavanje dopusnice za provedbu programa, superviziju provoditelja i evaluaciju rezultata.
Resursi za promjene
Kao to kod maloljetnika nalazimo zatitne initelje na kojima se temelje promjene, tako
i u institucijama za maloljetnike postoje zatitni initelji na kojima se temelje promjene.
To su slubenici i tradicija izvravanja odgojne mjere, odnosno rada s mladima. U oba
zavoda situacija vezana uz slubenike tretmana je povoljna, s tim da u je Turopolju potrebno zaposliti jo slubenika. Odjeli su strukovno dobro isprofilirani (psiholozi, socijalni
pedagozi, socijalni radnici, pedagozi i nastavnici), dio slubenika ima dodatne edukacije
(realitetna terapija, gestalt terapija, neurolingvistiko programiranje i druge). Najzastupljeniji su u tretmanu socijalni pedagozi. To daje nadu da imamo strunjake za analizu
ponaanja, modifikaciju ponaanja, analizu tretmanskih potreba i provedbu opih i posebnih programa. Slubenici zaposleni u zavodima permanentno sudjeluju na razliitim
edukacijama za struno usavravanje koje organizira Centar za izobrazbu slubenika,
strukovne organizacije ili znanstvene institucije. Nastavak edukacije slubenika i zapoljavanje imperativi su i uvjeti promjena.
Sredinji ured Uprave za zatvorski sustav i Odjel za maloljetnike prua strunu pomo u
implementaciji mjera koje su neizbjene da bi se u cijelosti provele eljene promjene, a
promjene se odnose na primjenu novog Pravilnika o nainu izvravanja odgojne mjere,
269
nosno autora programa, a jedan e se dio razvijati u hrvatskom zatvorskom sustavu u

suradnji s vanjskim strunjacima i akademskom zajednicom. Program koji je na takav
nain razvijen u zatvorskom sustavu je Prevencija recidivizma i kontrola impulzivnog ponaanja (za seksualne delinkvente), a program koji je preuzet je TKAP Trening kontrole
agresivnog ponaanja (Aggression Replacement training). Za program TKAP u tijeku je
edukacija savjetnika za tretman u kojoj sudjeluju i slubenici iz odgojnih zavoda.
izradu kunog reda, funkcioniranje strunih tijela, unaprjeivanje timskog rada, uvoenje
strukturiranih posebnih tretmanskih programa. To ukljuuje ne samo Odjel tretmana ve
i Odjel osiguranja i Odjel za rad i strukovno obrazovanje. Promjene se istodobno unose
na nekoliko razina i sigurno je da e ovaj proces potrajati. Tijekom tog razdoblja potrebno
je pokazati strpljenje, ali i upornost da se promjene provedu. Zato je potrebno nadalje
unaprjeivati uvjete smjetaja maloljetnika kao i uvjete rada osoblja te prostorne uvjete
i opremu za provedbu obrazovnih, radnih i tretmanskih aktivnosti. Nedjeljiva je vanost
ljudskih, materijalnih i prostornih resursa.
Tijekom izvravanja odgojne mjere u sreditu pozornosti zavoda nalazi se maloljetnik.
Meutim, novi Pravilnik kao i spoznaje struke upuuju na dosadanje manjkavosti u radu
s obiteljima. Treba se nadati da e zavodi za socijalnu skrb ovome podruju posvetiti
veu pozornost. Uinci bilo kojeg tretmana i njihova odrivost bit e upitni ako se zajedno
s maloljetnikom ne bude mijenjala i njegova obitelj, odnosno obiteljsko okruenje.
Na kraju valja rei da odreeni broj maloljetnika nije zakoraio samo u kronoloku punoljetnost ve i u punoljetnost u smislu kriminalnog ponaanja i stupnja kriminaliziranosti. Taj dio populacije otvara prostor za razmiljanje to se moe i treba uiniti da se
postupnost u izricanju sankcija ne prometne u svoju suprotnost, tj. u zakanjelo izricanje
potencijalno uinkovitih sankcija.
Zakljuno
Promjenom zakonodavnog okvira izvravanja sankcija izreenih maloljetnicima, posebno odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod, Sredinji ured Uprave za zatvorski sustav
i odgojni zavodi (osobito Odgojni zavod u Turopolju) zapoeli su s analizom postojeeg
stanja, implementacijom novih propisa, izradom kunog reda zavoda i planiranju promjena u nainu izvravanja odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod. Takoer je zapoela i zavrit e se krajem godine djelomina adaptacija objekta za smjetaj maloljetnika
u Turopolju. U Odgojnom zavodu u Poegi adaptiran je primjeren prostor za odgojnu
skupinu pojaanog nadzora i skrbi. U tijeku je provedba mjera koje imaju za cilj ustrojiti
rad strunih tijela zavoda, bolje strukturirati vrijeme maloljetnika i tretmanski rad s njima
tijekom dana i tjedna, uinkovitije rasporediti poslove osoblja i poboljati meusobnu
komunikaciju, naglasiti i realizirati timski rad u provedbi, praenju, preispitivanju i procjenjivanju uspjenosti provedbe pojedinanog programa postupanja. Maloljetnik od prijma
i oblikovanja programa postupanja treba imati aktivnu ulogu i biti upoznat sa svojim pravima i oblicima zatite prava. Program postupanja sadrava ope programe i posebne
programe tretmana u skladu s procjenom rizinih i zatitnih initelja maloljetnika.
Naposljetku, cilj je poboljanje psihosocijalnog i stvaranje tretmanskog ozraja u institu-
270
Literatura
Ajdukovi, M. (1999.), Ekoloki multidimenzionalni pristup sagledavanju initelja rizika
i zatite u razvoju poremeaja u ponaanju djece i mladei, u: Bai, J., Jankovi, J.
(ur.), Rizini i zatitni imbenici u razvoju poremeaja u ponaanju djece i mladei,
Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladei i zatitu
djece s poremeajima u ponaanju, Zagreb, str. 47-62.
Andrews, D. A., Zinger, I., Hoge, R. D., Bonta, J., Gendreau, P., Cullen, F. T. (1990.),
Does correctional treatment work? A clinically relevant and psychologically informed
meta-analysis, Criminology 28(3), str. 369-404.
Baki, D. (2001.), Evaluacija institucionalnog tretmana maloljetnih delinkvenata,
doktorska disertacija, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Cari, A. (2006.), Provedba standarda Ujedinjenih naroda za maloljetniko pravosue
u hrvatskom maloljetnikom kaznenom zakonodavstvu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 43, br. 1 (81)
European Parliament resolution of 21 June 2007 on juvenile delinquency, the role of
women, the family and society (2007/2011 (INI), www.europarl.europa.eu/.../getDoc.
do?...2007... (preuzeto 25. 11. 2011.)
Konvencija o pravima djeteta, www.mobms.hr/media/7583/konvencija%20o%20pravima%20djeteta.pdf (preuzeto 25. 11. 2011.)
Kusturin, S. (2002.), Potrebe mladih u odgojnim domovima, Ljetopis Studijskog centra
socijalnog rada, 9(2002[i.e. 2003]), 2; str. 321-348.
Lipsey, M. W., Wilson, D. B., Cothern, L. (2000.), Effective Intervention for Serious Juvenile Offenders, Juvenile Justice Bulletin, travanj https://www.ncjrs.gov/pdffiles1/ojjdp/181201.pdf
Matica glinska, www.grad-glina.hr/docs/Matica (preuzeto 25. 11. 2011.)
Mejovek, M. (2000.), Uvod u penoloku psihologiju, Jastrebarsko, Naklada Slap
Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine donesen
od strane Vlade Republike Hrvatske na sjednici odranoj 22. oujka 2006. , http://www.
mobms.hr/media/19434/nacionalni%20plan.pdf
Nacionalni program za mlade od 2009. do 2013. godine, Narodne novine, br. 82/2009.,
271
ciji i daljnji razvoj dinamike sigurnosti. Takoer je potrebno nastaviti suradnju s vanjskim
partnerima radi stvaranja najbolje prakse u provedbi odgojne mjere upuivanja u odgojni
zavod i izvravanja kazne maloljetnikog zatvora. Uinkovitost odgojne mjere upuivanja
u odgojni zavod ne ovisi samo o kvaliteti institucionalnog tretmana ve ukljuuje dobro
maloljetniko zakonodavstvo, znanstveno praenje i istraivanje, povezanost svih institucija sustava i suradnju s organizacijama civilnog drutva koje se bave obiteljima i mladima i u preventivnom dijelu i u prihvatu nakon otpusta iz institucije.
donesen od strane Vlade Republike Hrvatske na sjednici odranoj 2. srpnja 2009., Izvjee o provedbi Nacionalnog programa za mlade od 2009. do 2013. godine za 2010.
godinu, doneseno na sjednici Vlade Republike Hrvatske odranoj 3. kolovoza 2011.
2012. godine, donesena od strane Vlade Republike Hrvatske na sjednici odranoj 3.
kolovoza 2009., Narodne novine, br. 98/2009.
Opinion of the European Economic and Social Committee on the prevention of juvenile
delinquency and the role of the juvenile justice system in the European Union (2006/C
110/13), Official Journal of the European Union, Volume 49, 9 May 2006, str. 75, www.
transnazionalita.it/.../dictamen_prevention_...(preuzeto 25. 11. 2011.)
Pravilnik o izvravanju odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod, Narodne novine,
br. 97/2001.
Pravilnik o nainu izvravanja odgojne mjere upuivanja u odgojni zavod, Narodne
novine, br. 84/2011.
Pravilnik o pogodnostima, Narodne novine, br. 66/2010.
Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima www.dijete.hr/.../83program-aktivnosti-za-sprjeavanje-nasilja-meu-d...
Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom i mladima www.dijete.hr/.../84protokol-o-postupanju-u-sluaju-nasilja-meu-djec...
Recommendation Rec(2003)20 of the Committee of Ministers to member states concerning new ways of dealing with juvenile delinquency and the role of juvenile justice.
(Adopted by the Committee of Ministers on 24 September 2003, https://wcd.coe.int/
ViewDoc.jsp?id=70063 (preuzeto 25.11.2011.)
Recommendation Rec(2005)5 of the Committee of Ministers to member states
on the rights of children living in residential institutions. (Adopted by the Committee of
Ministers on 16 March 2005). www.coe.am/en/docs/priorities/child/3.pdf (preuzeto 25.
11. 2011.)
Recomendation CM/Rec(2008)11 of the Comittee of Ministers to member states on
the European Rules for juvenile offenders subject to sanctions or measures. (Adopted
by the Committee of Ministers on 5 November 2008).
https://wcd.coe.int/ViewDoc.
jsp?id=1367113&Site=CM (preuzeto 25. 11. 2011.)
Recommendation no. r (92) 16 of the Committee of Ministers to Member States on the european rules on community sanctions and measures. (Adopted by the Committee of Ministers on 5 November 2008). https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1367113&Site=CM
(preuzeto 25. 11. 2011.)
Recommendation No. R(87)20 of the Committee of Ministers to member states on social reactions to juvenile delinquency. (Adopted by the Committee of Ministers on 17
September 1987). https://wcd.coe.int/com.instranet.InstraServlet?...com...1... (preuzeto 25. 11. 2011.)
272
273
Recommendation Rec (2000)20 of the Committee of Ministers to Member States on

the role early psychosocial intervention in the prevention of criminality. (Adopted by
the Committee of Ministers on 24 September 2003). https://wcd.coe.int/ViewDoc.
jsp?id=70063 (preuzeto 25. 11. 2011.)
Recommendation No. R (97) 12 of the Committee of Ministers to Member States on
staff concerned with the implementation of sanctions and measures. (Adopted by the
Committee of Ministers on 10 September 1997). https://wcd.coe.int/com.instranet.InstraServlet?...com...1... (preuzeto 25.11.2011.)
Ricija, N. (2006.), Instrumenti procjene djece i adolescenata mogunosti primjene
kod probacije za maloljetnike, Ljetopis socijalnog rada, Vol. 13, No. 2
Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda za maloljetniko pravosue (Pekinka pravila). www.mobms.hr/media/7702/un%20peking.doc (preuzeto 25. 11. 2011.)
Smjernice Ujedinjenih naroda za prevenciju maloljetnike delikvencije (Rijadske smjernice). www.mobms.hr/media/7705/un%20rijad.doc (preuzeto 25. 11. 2011.)
Standardna minimalna pravila za alternativne kaznene mjere (Tokijska pravila). www.
mobms.hr/media/7708/un%20tokio.doc (preuzeto 25. 11. 2011.)
United Nation Rules for the Protection of Juveniles Deprived of their Liberty. http://
www2.ohchr.org/english/law/res45_113.htm (preuzeto 25. 11. 2011.)
Zakon o sudovima za mlade, Narodne novine, br. 111/1997., 27/1998. i 12/02.
Zakon o izvrenju krivinih i prekrajnih sankcija, Narodne novine, br. 21/1974.
Zakon o izvravanju kazne zatvora, Narodne novine, br. 190/2003., proieni tekst,
Narodne novine, br. 76/2007., 27/2008., 83/2009. i 18/2011.
274
STRUNI SKUPOVI
PRAVOBRANITELJICE ZA DJECU O
ZATITI PRAVA I INTERESA DJECE S
PROBLEMIMA U PONAANJU
275
276
Rijeka, Vijenica Grada Rijeke (Korzo 16), 30. svibnja 2008.

Program
Pozdrav i uvodna rije
Danijela agar, savjetnica pravobraniteljice za djecu
Mila Jelavi, pravobraniteljica za djecu
Usklaivanje intervencija s potrebama djece i mladih s poremeajima u ponaanju
prof. dr. sc. Antonija iak, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Sveuilita u Zagrebu
Djelatnost i uloga centra za socijalnu skrb u prevenciji i tretmanu djece i mladei s
poremeajima u ponaanju
Miljenka Mikulec, voditeljica odjela tima za djecu, maloljetnike i mlae
punoljetnike s poremeajima u ponaanju Centra za socijalnu skrb Rijeka
Potrebe i prava djece s poremeajima u ponaanju s aspekta domova za odgoj
djece i mladei s poremeajima u ponaanju
Dubravka Marui, voditeljica Odjela dijagnostike, prihvata i tretmana Doma za
odgoj djece i mladei Zagreb
Djeca s poremeajima u ponaanju u kaznenom postupku
Tatjana argonja, sutkinja za mlade Opinskog suda u Rijeci
Lijeenje djece i adolescenata hospitaliziranih zbog psihikih poremeaja
mr. sc. Neda Grgi, dr. med., neuropsihijatar-psihoterapeut, subspecijalist djeje
i adolescentne psihijatrije, ravnateljica Psihijatrijske bolnice za djecu i mlade u
Zagrebu
Poremeaji ponaanja - od etiologije do prevencije i tretmana
Zoran Jureti, dr.med., spec.psihijatar., voditelj Bolnikog odjela u Psihijatrijskoj
bolnici za djecu i mlade u Zagrebu
Kre li mediji djeja prava?
Krunoslav Borovec, Ministarstvo unutarnjih poslova,
glasnogovornik Ravnateljstva policije
Rasprava i zakljuci
277
STRUNI SKUPOVI PRAVOBRANITELJICE ZA DJECU O ZATITI PRAVA I INTERESA DJECE S PROBLEMIMA U PONAANJU
1. Potrebe i prava djece s

poremeajima u ponaanju
278
Osijek, upanijska gospodarska komora Osijek

(Europska avenija 13), 15. listopada 2010.
Program
Pozdrav i uvodno obraanje
Ana Balaband, savjetnica potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Slobodana
Uzelca
Prevencija poremeaja u ponaanju u koli
prof. dr. sc. Josipa Bai, Edukacijskorehabilitacijski fakultet Sveuilita u
Zagrebu
Pedagoka mjera odgojno-obrazovnog tretmana produenog strunog postupka
prilika ili kazna?
prof. dr. sc. Dejana Bouillet, Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Prevencija poremeaja u ponaanju
Ruica Pain Ilakovac, Agencija za odgoj i obrazovanje
Rasprava i zakljuci
279
2. Prevencija poremeaja u ponaanju

djece u koli
280
Zagreb, Tribina Grada Zagreba (Kaptol 27), 15. i 16. studenoga 2011.
Program
Utorak, 15. studenoga 2011.
Pozdrav i uvodno obraanje
Meunarodni standardi u zatiti djece u sukobu sa zakonom
Gordana Filipovi, savjetnica pravobraniteljice za djecu
Prevencija u zajednici kao odgovor na lokalne specifinosti
dr. sc. Arijana Mataga Tintor, Grad Velika Gorica
Od prevencije do postinstitucionalnog prihvata; uloga i izazovi sustava socijalne
skrbi u radu s mladima s problemima u ponaanju
Tatjana Katki Stani, dipl. soc. radnica, ravnateljica Uprave za socijalnu skrb,
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Dostupnost sustava zatite mentalnog zdravlja mladima s potekoama u ponaanju
mr. sc. Jugoslav Gojkovi, dr. med., psihijatar, Opa bolnica Dr. Josip Benevi
u Slavonskom Brodu
Zatita dobrobiti djece s problemima u ponaanju i psihikim smetnjama u odgojnoj
ustanovi
Dubravka Marui, dipl. defektolog soc. pedagog., voditeljica Odjela dijagnostike,
prihvata i tretmana, Dom za odgoj djece i mladei u Zagrebu
Vrnjako nasilje meu djecom i mladima u institucionalnom tretmanu
dr. sc. Ivana Sekol, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Sudjelovanje djece u procesu procjene potreba i planiranja intervencija
prof. dr. sc. Nivex Koller Trbovi, Odsjek za poremeaje u ponaanju Edukacijskorehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
281
3. Zatita prava i interesa djece s

problemima u ponaanju
Srijeda, 16. studenoga 2011.

Uloga roditelja u izradi i provoenju plana individualnih promjena kod djece s
problemima u ponaanju
prof. dr. sc. Marina Ajdukovi, Predstojnica Zavoda za socijalni rad, Studijski
centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu
Spremnost na promjenu kod mladih s problemima u ponaanju
Gabrijela Ratkajac Gaevi, socijalni pedagog, znanstvena novakinja, Odsjek
za poremeaje u ponaanju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u
Zagrebu
Krenje prava djece s problemima u ponaanju u medijima
Krunoslav Borovec, Ministarstvo unutarnjih poslova, naelnik Odjela za odnose s
javnou
Postupanje policije prema djeci i maloljetnicima poiniteljima prekrajnih i kaznenih
djela problemi i izazovi
mr. sc. Renata Odeljan, Ministarstvo unutarnjih poslova, voditeljica Odsjeka
maloljetnike delinkvencije i kriminaliteta na tetu mladei i obitelji u Ravnateljstvu
policije
Primjena alternativnih mjera u postupanju prema maloljetnim poiniteljima kaznenih
djela
Lidija Schauperl, dipl. defektolog soc. pedagog, struna savjetnica na Opinskom
dravnom odvjetnitvu u Zagrebu
Pravo djeteta na primjeren tretman u izvravanju alternativnih sankcija
doc. dr. sc. Neven Ricija, Odsjek za poremeaje u ponaanju, Edukacijskorehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Tretman maloljetnika u zatvorskom sustavu stanje i perspektive
Ljiljana Vukota, prof. psiholog, Ministarstvo pravosua, naelnica slube tretmana
u Upravi za zatvorski sustav
Djevojke u riziku: sloene, potrebite, a zanemarene
dr. sc. Ivana Jeud Bori, asistentica, Odsjek za poremeaje u ponaanju,
Rasprava i zakljuci
282
NA JEZIKU BLISKOM DJECI
284
pred sudom i policijom

Nitko nije sretan kad mu se to dogodi, ali moe se dogoditi svakome: i dijete moe postati rtva ili poinitelj nekog kaznenog djela ili moe biti svjedok takvoga djela.
Zatekne li se u takvoj situaciji, vjerojatno e doi u kontakt s policijom, dravnim odvjetnitvom, sudom, socijalnim radnikom, a budui da si dijete, ima pravo da se s tobom
postupa drukije nego s odraslima.
Svi koji s tobom budu razgovarali moraju biti osposobljeni za voenje razgovora s djecom i poznavati prava djeteta; moe im rei ako se zbog neeg ne osjea ugodno ili
te je strah.
Trebaju ti jednostavnim rijeima objasniti sve to ti nije jasno, tako da ih moe razumjeti; trebaju te pitati to misli o tome i uvaiti tvoje miljenje.
Nitko ti ne smije prijetiti, nitko te ne smije zlostavljati na bilo koji nain niti te prisiljavati
da svjedoi ili prizna krivnju.
Ne smiju te sasluavati pred drugim ljudima ili novinarima niti objaviti u medijima tvoje
svjedoenje.
Policija, dravno odvjetnitvo, sud i centar za socijalnu skrb mogu te pozvati na razgovor
i vano je da se odazove tom pozivu. Moraju ti objasniti zato su te pozvali i to e se
dalje dogaati.
Dijete mlae od 14 godina ne moe zavriti na sudu kad poini kazneno djelo, jer nije
kazneno odgovorno. Moe razgovarati s policijom i socijalnom slubom, a mjere e se
najee poduzimati prema njegovim roditeljima.
* Stranica pravobraniteljice za djecu azanas.dijete.hr
285
Upoznaj svoja prava*
Na policiji
Kad policija istrauje to se dogodilo, nastoji razgovarati sa svakim tko im moe pomoi
u tome. Policija s tobom moe razgovarati u tvome domu, u koli ili u policijskoj postaji. S
tobom e razgovarati posebni policijski slubenici osposobljeni za rad s djecom, iznimno
to mogu biti i drugi slubenici, koji takoer moraju postupati obazrivo prema tebi.
Na razgovoru u policiji s tobom e biti tvoji roditelji ili druge osobe koje se skrbe o tebi,
osim u sluaju kad su ti oni sami uinili neto naao ili ako tite osobu koja ti je uinila
neto loe. Ako roditelji ne mogu ili ne ele doi na razgovor u policiju, uz tebe e biti netko iz centra za socijalnu skrb, tko se mora pobrinuti da se dobro osjea i da se potuju
tvoja prava. Policija ne smije s tobom razgovarati nasamo, bez prisutnosti osoba koje se
brinu za tebe.
Ako policijski slubenici razgovaraju s tobom u tvojoj koli, ne smiju doi u policijskoj
odori. Moraju priekati da dou tvoji roditelji ili ravnatelj kole, odnosno kolski pedagog
ili psiholog.
Poslije policije
Nakon razgovora u policiji, neovisno o tome jesi li rtva, svjedok ili poinitelj neke kanjive radnje, moe te pozvati dravno odvjetnitvo, sud ili centar za socijalnu skrb.
Pozive e dobiti preko svojih roditelja ili skrbnika.
Na pozive se mora odazvati u pratnji svojih roditelja ili skrbnika.
Ako se zbog neega ne moe odazvati pozivu, roditelj je duan o tome izvijestiti osobu
koja je poslala poziv, kako bi se informirao o pravima i obvezama i o tome to je za tebe
najbolje u toj situaciji.
Ako mora doi na sud ili dravno odvjetnitvo, potrai s roditeljima strunog suradnika
koji tamo radi (to su socijalni pedagozi ili psiholozi), jer oni imaju vrlo vanu ulogu u
tvojoj zatiti. Njima se slobodno moe obratiti i prije odazivanja pozivu.
Dravni odvjetnici i suci moraju se osobito obazrivo odnositi prema tebi i trebaju biti
posebno osposobljeni za rad s djecom.
286
Sudac e te upozoriti da si duan/na govoriti istinu, jer je lano svjedoenje na sudu kanjivo. Ako se boji se da e na sudu biti osoba koja je poinila kazneno djelo, to treba
rei sucu, a on se moe pobrinuti da se ne sretne s tom osobom.
Ako ima manje od 16 godina i rtva si ili svjedok kanjivog

ponaanja koje teti djeci:
Psiholog, pedagog ili druga struna osoba postavljat e ti pitanja po uputama suca u
zasebnoj prostoriji suda, a druge osobe nee biti prisutne.
Postoji mogunost i da te ispitaju u tvojoj kui ili centru za socijalnu skrb.
Ispitivanje e se snimati ureajem za audio-video snimanje i pohraniti.
Na sudu moe biti ispitan samo dva puta.
Ako si poinitelj kaznenog djela i ima vie od 14 godina

Ima pravo biti obavijeten/a o tome za to te se sumnjii.
Ako si prvi put poinio/la kazneno djelo, dravni odvjetnik ti moe ponuditi da problem
rijei izvan suda, ako ispuni neke obveze koje e ti predloiti.
Ako dospije pred sud, sud mora dokazati da si poinio/la kazneno djelo.
Sud ti moe izrei odgojne mjere (od sudskog ukora do upuivanja u ustanovu), uputiti
te u maloljetniki zatvor, ako ima vie od 16 godina ili izrei sigurnosne mjere; svrha
tih mjera je utjecati na tvoj odgoj i razvoj linosti te jaati tvoju osobnu odgovornost.
Vie o pravima djece koja su dospjela u sukob sa zakonom proitaj na www.dijete.hr Prava djece u sukobu sa zakonom.
287
Ako si rtva ili svjedok nekog kanjivog ponaanja

S PROBLEMIMA U PONAANJU
Zbornik priopenja sa strunih skupova
pravobraniteljice za djecu

Zastita Prava I Interesa Djece S Problemima U Ponasanju

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Zastita Prava I Interesa Djece S Problemima U Ponasanju

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

ZATITA PRAVA I INTERESA

ZATITA PRAVA I INTERESA DJECE U SUKOBU SA ZAKONOM............................................. 191

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

Prof. dr. sc. Josipa Bai*

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

Prevencija je novano isplativija, posebno ako ju se usporedi s tretmanom i naknadnom

Prevencija kao znanost i praksa

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

Slika 1. Intervencijski spektar

Pristupi prevenciji u zajednici

Pristupi preventivnim programima u kolskom okruenju

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

znanost, odnosno istraivanja, prema Kellamu i Reboku (1992.) ogledaju se u nekoliko

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

preventivni programi prema razinama prevencije (univerzalna, selektivna ili indicirana

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

kolski preventivni programi vezano za kolsko okruenje mogui su na razini ue i

nastavu i mentorstvo, intervencije povezane sa socijalnim vjetinama, savjetovanje, jasnu

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

Tablica 1. Kljune komponente programa socijalno-emocionalnog uenja (prema Zins,

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

2. Cilj i opa polazita

2.1. Polazita kolskoga prevencijskoga djelovanja

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

2.2. Zakonski i strategijski okviri kolske prevencije

3. kolski programi prevencije

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

utvrde pravila i obveze ponaanja u kolskoj ustanovi. Posebno je vano u kontekstu

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

3.1. Struktura i provedba kolskih prevencijskih programa

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

Budui da je prevencijski rad sve vaniji u kontekstu suvremenoga drutva i kole, za

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

koordinatorima, koji ih analiziraju i objedinjuju u zajednika izvjea. Sustav se ukupnoga

4. Roditelji i lokalna zajednica podrka u kolskim programima prevencije

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

Konvencija o pravima djeteta (2001.), Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i

PEDAGOKE MJERE U KONTEKSTU

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

Prof. dr. sc. Dejana Bouillet*

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

Suvremeni propisi koji uokviruju odgojno-obrazovni sustav, kako je ve reeno, znatno

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

2. Primarna (univerzalna) prevencija problema u ponaanju uenika izazov

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

Mnogo je, dakle, iskustvenih i znanstvenih dokaza o potrebi neodgodivoga intenzivnijeg

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

nastavnikim vijeem, vijeem uenika i vijeem roditelja. Praksa je mnogih kola da se s

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE

irenje kolskih odgojnih oblika i sadraja

PREVENCIJA PROBLEMA U PONAANJU DJECE