Vous êtes sur la page 1sur 87

AKAID TEMELJI ISLAMSKOG VJEROVANJA 1 DIO PROF.

SAFET DURGUTI
DEFINICIJA AKAIDA
Jeziko znaenje:
Akaid je mnoina od rijei akida. Akida dolazi od glagola: aqade-jaqiduaqdunto u prijevodu znai: vezati, vrsto vezati, napraviti vor.
Definicija
Akaid je srano vjerovanje bez imalo sumnji u sve ono to je Allah
subhanehu ve teala objavio preko meleka Dibrila Muhammedu sallallahu
alejhi ve sellem, a izraeno kroz imanske arte. Akaid dakle, predstavlja
uenje u kojem se razrauju osnovi islamskog vjerovanja.
Rasprave o raznim pogledima prouzrokovale su razvoj ove nauke i uenja.
Mi se neemo optereavati raznim shvatanjima, nego emo prouavati
akaid ehli sunneta vel-dema'ata na osnovima Kur'ana i sunneta, i onako
kako su vjeru poznavali ashabi, a koristiemo stavove priznate uleme koja
je na istini.
Vanija djela iz ove oblasti su: erh el akide et-Tahavije koje je jedno od
najoriginalnijih i najpriznatijih djela, i El fikhul ekber od imama Ebu Hanife
(rahmetullahi alejhi) koja je saeta zbirka pitanja decizija u akaidu.
Iako je Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem u
potpunosti objasnio sve pojmove vjere, ipak je kroz stoljea dolo do
razliitih stavova po pitanju mnogih vjerskih pitanja. Te razlike su bile
nekada drastine, ali mi emo svoje poglede okretati prema glavnim
izvorima islama i neemo mnogo pridavati vanost miljenjima kojekakvih
sekti koje su nastajale kroz historiju.
Treba napomenuti injenicu da je predmet akaid glavni predmet u
islamskim znanostima. Jer ako je nae vjerovanje ispravno, bit e nam
ispravna i kod Allaha primljena ostala djela. U protivnom nee biti tako, jer
onaj ko ini irk uzaludno klanja i smatra sebe muslimanom. Allah
subhanehu ve teala kae: Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi
smatra ravnim, a oprostie manje grijehe od toga, kome On hoe. A onaj
ko drugog smatra Allahu ravnim ini, izmiljajui la, grijeh veliki.[1]
Mjesto i uloga nauke o vjerovanju
Da bismo shvatili teinu i vanost predmeta kojeg izuavamo, moramo
odrediti mjesto koje mu pripada. Svi islamski propisi dijele se u tri velike
grupe:
1. Akaid vjerovanje
2. Fikh propisi, praktina primjena
3. Ahlak moralno vladanje

Iz redoslijeda ovih grupa vidimo da je akaid na prvom mjestu, jer se na


vjerovanju temelji i praktina primjena i moral.
Ehlus-sunnet vel-dema'at
U akaidu mi pripadamo pravcu ehlus sunneta vel dema'ata.
Pripadnici ehlus-sunneta vel-dema'ata su oni koji slijede put Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem (Kur'an i sunnet), sloili su se na tome, i ne daju
prednost niijem uenju niti govoru nad Kur'anom i sunnetom u pitanjima
akaida kao i u ostalim vjerskim propisima.
Zovu se ehlus-sunnet (sljedbenici sunneta) zato to u potpunosti slijede
sunnet Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a zovu se dema'at, jer su se
okupili i sloili na tim principima.[2]
Slijediti sunnet Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u akaidu znai
nastojati da nam vjerovanje u potpunosti bude u skladu sa njegovim
vjerovanjem. Na ovo nas obavezuje Allah subhanehu ve teala u mnogim
Kur'anskim ajetima, kao i sam Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u svojim
hadisima.
Allah subhanehu ve teala u Kur'anu kae: Reci: Ako Allaha volite, mene
slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prata i
samilostan je.[3]
Aia radijallahu anha prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Ko neto novo uvede u vjeru (ovu nau stvar), to nije od
nje, to mu se odbija.
U drugom Muslimovom rivajetu stoji: Ko uradi neki posao koji ne spada u
nau vjeru, to mu se odbija.[4]
Pod ehlus sunnet vel dema'at ubrajaju se sljedbenici sva etiri priznata
mezheba.[5]
Izvori akaida
Izvori akaida (ehlus-sunneta vel-dema'ata) su: Allahova Knjiga i hadis
Poslanika sallallahu alejhi ve sellem na nain kako su vjerovali i shvatali
prve tri generacije selefu salih: ashabi, tabiini i tabi tabiini.
Historijski osvrt na sljedbenike ehlus sunneta vel dema'ata
U vrijeme Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kao i prve dvojice
halifa, vjerovanje se kod muslimana u potpunosti podudaralo sa Allahovom
objavom (Kur'anom i sunnetom). Meutim u vrijeme treeg halife (Osmana
radijallahu anhu) poelo je dolaziti do istupanja u shvatanju vjere i njenih
propisa.
Glavni razlog tog odstupanja bilo je pitanje hilafeta i elja za vlau i
ovosvjetskim dobrima kod licemjera. Pojavljuju se razne grupe i sekte koje
iskrivljuju izvorno islamsko uenje.

Iskrivljavanje islamskog uenja posebno dolazi do izraaja u vrijeme


prevoenja nekih knjiga (filozofskih) sa grkog i perzijskog na arapski jezik.
Prevoenjem tih knjiga muslimani dolaze u kontakt sa uenjima koja su
bila strana islamu i njegovoj istoi. Poinju se formirati razne kole, pravci
i filozofije koje oblikuju svoja shvatanja i na taj nain unose zabludu i
zabunu kod odreenog broja muslimana.
Za razliku od onih koji su pomijeali istinu sa neistinom, pa tako i pokvarili
izvornost i istou islama, veliki broj muslimana je ostao na ispravnom
vjerovanju i dobio naziv ehlus sunnet vel dema'at. Njihov uzor su bili prvi
muslimani: koji su bili istaknuti po svojoj iskrenosti i pobonosti. Sva
panja prvih muslimana bila je okrenuta Kur'anu i sunnetu, oni su bili
posluni i pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.
Allah subhanehu ve teala istie u Kur'anu Svoje zadovoljstvo s njima kao i
s onima koji njih budu slijedili: Allah je zadovoljan prvim muslimanima,
muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a
i oni su zadovoljni Njime[6]
I pored ove Allahove potvrde o vrijednostima ashaba, postoje odreene
sekte koje sebe zovu muslimanima, a runo govore o ashabima i vrijeaju
ih odbacujui tako Allahove rijei, to jasno ukazuje na njihovu zabludu.
Definicija vjere
Vjera je pravac i uputa. Allah subhanehu ve teala u Kur'anu kae: On je
poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je uzdigao
iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobocima.[7]
Reci: Ovo je moj put, ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i
svaki onaj koji me slijedi'[8]
Iz ova dva ajeta, a i drugih, razumije se da Kur'an, pod rijeju ed-din,
podrazumijeva metod i nain ljudskog misaonog i znanstvenog ivota.[9]
Postoje i druga znaenja vjere. Neki islamski uenjaci, kada govore o tome,
ta je vjera, polaze od spoznaje, pa kau da je vjera spoznaja Svevinjeg
Allaha subhanehu ve teala. Drugi polaze od ljubavi, pa vjeru definiraju kao
ljubav prema Allahu subhanehu ve teala i ovjekove elje za spoznajom i
pribliavanjem Allahu subhanehu ve teala, iako je nemogue u potpunosti
Ga spoznati. Za tree je vjera Allahov subhanehu ve teala zakon koji
upuuje ljude na sve to je dobro i plemenito, na sve to predstavlja pravi
put, put spasa i sree i na ovome, prolaznome, i na buduem, vjenom
svijetu.
U vjeru ne spada samo vjerovanje u vjerske istine, u prvom redu
vjerovanje u Allaha subhanehu ve teala ve i izvravanje vjerskih
dunosti, kao i vladanje i uope postupanje u skladu sa propisima vjere.
Prema tome, vjera ne predstavlja samo vjerovanje, nego i izvravanje svih
vjerskih dunosti, kao i ponaanje i upravljanje u skladu s vjerskim
propisima.[10]
ovjek, vjera i potreba vjere

Allah subhanehu ve teala je Stvoritelj svemira i svega to vidimo i znamo,


kao i onoga to ne moemo vidjeti i ne znamo. Meu stvorenim biima,
najljepi i najskladniji je ovjek.
Uzvieni u Kur'anu kae: Mi ovjeka stvaramo u skladu najljepem.[11]
Iako je ovjek Allahovo stvorenje kao i sva druga stvorenja, ipak se on
razlikuje od njih. Te razlike ogledaju se u mnogim stvarima, kao npr: ovjek
prima poruku, ima razum i sposobnost da ga koristi i razvija, obdaren je
tenjom da upozna prirodu i sve to ga okruuje, data mu je u odreenom
smislu slobodna volja sloboda izbora, ima sposobnost govora, stvoren je
u skladu i obliku najljepem
Iako je ovjek odabrano stvorenje kome je povjerena uprava na Zemlji, on
se ponekad moe spustiti na stepen kojeg bi se stidjela i obina ivotinja.
ovjek postaje takav, ako u njemu zamre osjeaj za vjerom i duhovnim
vrijednostima. Ukoliko se ovjek iskljuivo bori za to ta e pojesti, popiti i
ime zadovoljiti svoje tijelo, u tom sluaju zapostavlja se dua i osjeaj
prave odgovornosti. Tada ovjek sebi doputa sve. ovjeku je vjera
potrebna jer ga ona ini namjesnikom i daje pravi smisao njegovom
ivotu.
Stari narodi vjerovali su u razna boanstva, prirodne sile i sl, pa je Uzvieni
Allah objavio vjeru preko Svojih poslanika da bi ljudima pokazao pravi put i
pravu vjeru. Bez Allahove objave ljudi ne bi znali pravi smisao ivota, kao i
mnoge istine i dogaaje o prolim narodima. Bez objave ne bi znali za Posljednji dan, druge svjetove duhovne: o melekima, dinima, zatim o
zagrobnom ivotu, Dennetu, Dehennemu i drugim gajb stvarima.
Bez vjere ovjek ne bi znao da odgovori na tako jednostavna a sudbonosna
pitanja oko kojih se mue nevjernici pa i njihovi naunici kao to su:
Kako je nastao ovjek?
ta je svrha ivljenja?
Kuda poslije smrti?
Na ova pitanja nevjernici ne znaju odgovor, pa vrlo esto diu ruke na sebe
i tako odu pred Gospodara prokleti, dok svaki vjernik to zna i naui jo od
malih nogu. Vjernik znajui ove istine, zna smisao ivota i iskuenja, borbe
i patnji na dunjaluku, i kao takav on je spreman i sposoban da podnese
teret ovog dunjaluka i savlada njegova iskuenja.
Vjernik zna da mora biti ustrajan i strpljiv u svome ivotu jer Allah
subhanehu ve teala e ga dovoditi u razna iskuenja, a nagrada eka
samo strpljive: Mi emo vas dovoditi u iskuenja malo sa strahom i gladovanjem i time to ete gubiti imanja, ivote i ljetine, a ti obraduj
strpljive.[12]
Uticaj vjere na ivot ovjeka
Vjerovanje je veoma vano za pojedinca i drutvo, jer kao to smo rekli: ne

postoji ljudsko srce bez vjerovanja, prema tome, od vjerovanja zavisi kakav
e biti ivot ovjeka, kako e ureivati svoj ivot u porodici i openito u
drutvu.
Npr. ako ovjek ima ispravno vjerovanje, ako vrsto i na ispravan nain
vjeruje u Allahovu objavu, onda emo kod takvog ovjeka nai slijedee
osobine:
a. koristan je lan svoje porodice i drutva,
b. lijepog je ponaanja (ahlaka) i
c. bie pristojnog izgleda.
A ukoliko je neispravnog vjerovanja onda e kompletan njegov ivot biti
neispravan, takav ovjek bie teret i svojoj porodici i drutvu, npr, ukoliko
ovjek vjeruje da mu drugi ovjek moe oprostiti sve grijehe (kao to
krani vjeruju za svoje svetenike), onda su posljedice takvog vjerovanja
katastrofalne i pogubne za ovjeka. U tom sluaju bie veliki broj onih koji
kradu, varaju, ubijaju, ine blud, siluju itd, kao to je danas sluaj u
kranskim zemljama, jer oni vjeruju da e im svetenik sve oprostiti i da
e bez obzira ta radili na kraju ipak biti u raju, pa zato se onda muiti s
potenim radom?!
Slijedei primjer: jedan indijski narod vjeruje da je krava boanstvo, pa
kada krava kod njih ue na pijacu moe razbijati ta god hoe, pojesti ta
god hoe, niko joj nita ne smije, jer ona je boanstvo a ovo je nita
drugo do posljedica jednog pogrenog vjerovanja.
Zbog toga, moramo maksimalnu panju posvetiti vjeri i njenoj ispravnosti,
moramo je uiti onakvu kakvu ju je objavio Allah subhanehu ve teala, jer,
od nje zavisi kakav e nam ivot biti na dunjaluku, a i na ahiretu.
_____________________________________________________________________
[1] En-Nisa: 48
[2] Muhammed ibni Salih el Usejmin, Medmua fetava ve resail, tampano
u Rijadu 1412 H, drugo izdanje, str: 3
[3] Ali Imran: 31
[4] Buharija: kitab el i'tisam bil kitabi ves sunne, Muslim: kitab el akdije.
[5] Iako je bilo razmimoilaenja u pitanjima fikha, u akaidu sva etvorica
imama su bila pravca ehlus-sunneta vel-dema'ata. Takoer je potrebno
naglasiti da ima onih koji u fikhu ne spadaju u nijedan od etiri poznata
mezheba, ali su takoer pravca ehlus-sunneta vel dema'ata jer se u
svemu pridravaju Kur'ana i hadisa.
[6] Et-Tevbe: 100
[7] Et-Tevbe: 33
[8] Jusuf: 108

[9] Abdul Medid Aziz Ez Zindani, Jednoa Stvoritelja, Sarajevo 1997, str:
294
[10] Kasim Hadi, Akaid, skripta za II razred, tampano 1975 u Sarajevu,
str.5
[11] Et-Tin: 4
[12] El-Bekare: 155
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 2 dio prof. Safet Durguti
25FEB
TEMELJNI POJMOVI U AKAIDU
Misak
Misak je ugovor kojeg je Uzvieni Allah sainio sa Ademom alejhi selamom
i njegovim potomstvom kada je iz kime njihove izveo potomstvo koje e
ivjeti do Posljednjeg dana. Od njih je uzeo svjedoenje da je On njihov
Gospodar i zatraio od njih da svjedoe protiv sebe, pa su posvjedoili.
Ovaj ugovor je naveden u rijeima Uzvienog Allaha:[1] I kad je Gospodar
tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da
posvjedoe protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar va? oni su odgovorili:
Jesi, mi svjedoimo i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o
ovome nismo nita znali.[2]
Islam
To je ime po kojem je poznata posljednja objava dostavljena Allahovom
Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj termin filoloki
oznaava: pokornost i poslunost, dobrobit i sigurnost i istotu od vidljivih i
nevidljivih poroka (grijeha). U vjeri ovaj termin oznaava Allahovu jednou,
pokoravanje Njegovim naredbama, potinjenost Njemu. Tako je vjera
nazvana islamom u svakom vremenu, jer je to put kojim se ostvaruje
predaja roba svome Gospodaru.[3]
Iman
Filoloki oznaava: vjerovanje, prihvaanje. A u vjeri je to termin koji se
nekad spominje za vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige,
Njegove poslanike, Posljednji dan i odreenje dobra i zla. Ovo je ako se
spominje u kontekstu zajedno sa islamom. Nekad znai cjelokupnu vjeru,
kada se spominje pojedinano, nevezano za rije islam.[4]
Ihsan
Filoloki oznaava: savrenstvo djela i njegovu preciznost. U vjeri
oznaava: uljepavanje vanjtine ibadetima i unutranjosti iskrenom
predanou.[5]
Teklif

Filoloki znai: zaduiti, zaduivati. U vjeri oznaava osobu koja je


zaduena emanetom Allahove vjere (mukellef).
Din
Vjera, pravac i uputa. Allah subhanehu ve teala u Kur'anu kae: On je
poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je uzdigao
iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobocima.[6]
Kufr
Znai nevjerovanje; osoba koja ne vjeruje naziva se na arapskom kafir. U
vjeri kufr znai ne vjerovati u bilo to od onoga to ini iman, a to znai ne
vjerovati u bilo ta od onoga za to se sigurno zna da je Muhammedu
sallallahu alejhi ve sellem objavljeno od Allaha subhanehu ve teala.
irk
irk je pripisavanje Allahu druga. Postoje tri vrste irka:
1. Skriveni irk. Ibni Abbas radijallahu anhuma je navodei primjer za ovu
vrstu irka rekao da je to kao kad ovjek kae svome prijatelju Ono to
hoe Allah i ti ili kad ovjek kae Da ne bi Allaha i tog ovjeka, bilo bi
2. Mali irk to je pretvaranje, tj. injenje neke vrste ibadeta da neko vidi.
U mali irk spada sve to moe da vodi u veliki irk, ali nije na stepenu
ibadeta i ne izvodi iz islama.
3. Veliki irk pripisivati Allahu sudruga i obraati Mu se dovom kao to se
obraa Allahu, ili Mu initi ibadet, kao to je traenje pomoi, zavjetovanja
i slino.[7]
Nifak
Znai licemjerstvo, dvolinjatvo, pretvaranje. Od nifak izvedena je rije
munafik koja oznaava osobu koja se pretvara, pravi se da je musliman,
odnosno mu'min, a u stvari to nije.
Fisk
Krenje vjerskih propisa naziva se u arapskom jeziku fisk. Osoba koja
grijei je fasik, grijenik. Obzirom na manje ili vee posljedice i grijesi se
dijele na male i velike grijehe:
Mali grijesi su takvi ije su posljedice manje, ali, i oni mogu upropastiti
poinioca ukoliko ustraje na njima.
Veliki grijesi su takvi grijesi ije su posljedice teke i na ovom, prolaznom
svijetu, a i na ahiretu.
________________________________________________________
[1] Muhammed ibn Abdurrahman el Humejjis, Tahavijeva poslanica o
islamskom vjerovanju, Zenica 1997, str: 48,49

[2]El-A'raf: 172
[3] Abdul Medid Aziz Ez Zindani, Jednoa Stvoritelja, str: 336
[4] Jednoa Stvoritelja, str: 337
[5] Isto, str: 337
[6]Et-Tevbe: 33
[7] Zbirka napisa 1, Zagreb 1996, str: 277
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 3 dio prof. Safet Durguti
25FEB
VJEROVANJE U ALLAHA subhanehu ve teala
Iman u Allaha je prvi temelj islamskog vjerovanja. Vjerovanje u Allaha
subhanehu ve teala znai vrsto ubjeenje da je Allah subhanehu ve
teala jedini Gospodar, Vladar i Stvoritelj svega. Zatim vjerovanje da Allah
subhanehu ve teala jedini zasluuje da Mu upuujemo sve vrste ibadeta
kao to su: namaz, post, zekat, hadd, dihad, dova, nada, strah, tevekkul
(oslanjanje), ljubav, i vjerovanje da Allah ima Svoja vlastita lijepa imena i
savrena svojstva, te da je daleko od bilo kakve manjkavosti.
Temelji vjerovanja imana
Allah subhanehu ve teala u Kur'anu kae: Poslanik vjeruje u ono to mu
se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici svaki vjeruje u Allaha, i
meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo
nijednog od poslanika Njegovih. I oni govore: ujemo mi i pokoravamo
se: oprosti nam, Gospodaru na: Tebi emo se vratiti.[1]
O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome
Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude
vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, knjige Njegove, i u poslanike
Njegove, i u onaj svijet daleko je zalutao.[2]
Prenosi Omer ibn El-Hattab radijallahu anhu, pa kae: Jednog dana, dok
smo sjedili sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, pomoli se
jedan ovjek u izrazito bijeloj odjei i izrazito crne kose. Na njemu se nije
primjeivao trag putovanja, a niko ga od nas nije poznavao. Sjeo je pred
Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, prislonivi koljena uz Poslanikova
koljena, stavivi svoje ruke na Poslanikova stegna, a zatim upitao:
Muhammede, obavijesti me o islamu. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem ree: Islam je da svjedoi da nema drugog boga osim Allaha i da
je Muhammed Allahov poslanik, da klanja namaz, da daje zekat, da
posti ramazan i da obavi had ako ti to bude mogue. Istinu si rekao
ree. Mi smo se udili, i pita i potvruje odgovor! Rekao je: Obavijesti me
o imanu Rekao je: Iman je da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove
knjige, Njegove poslanike, Posljednji dan i da vjeruje u odreenje dobra i
zla. Rekao je: Istinu si rekao. Obavijesti me o ihsanu (dobroinstvu).
Odgovorio je: Ihsan je da oboava Allaha kao da Ga vidi, jer ako ti Njega

ne vidi, On tebe vidi[3]


U ovome hadisu se navode slijedei stepeni:
Prvo: Islam je prvi stepen. Termin islam Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
je ovdje upotrijebio za vidljiva djela i rijei a to su: ehadet, obavljanje
namaza, davanje zekata, post ramazana i obavljanje hadda za onoga ko
je u mogunosti.
Drugo: Iman je drugi stepen. Ovaj termin Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem je upotrijebio kao vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove
knjige, Njegove poslanike, Posljednji dan i odreenje dobra i zla.
Tree: Ihsan. Ovo je trei stepen. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je ovaj
termin upotrijebio za uljepavanje vanjtine injenjem ibadeta i unutranjosti potpunim ihlasom.[4]
Skup ova tri stepena oznaava univerzalnu vjeru, koju je Allah subhanehu
ve teala poslao po plemenitom Vjerovjesniku sallallahu alejhi ve sellem,
to je oito iz navedenog hadisa.
Dokazi vjerovanja u Allaha subhanehu ve teala
Allah subhanehu ve teala je o Svome postojanju dao mnoge dokaze u
stvorenjima koje je On stvorio i u okolini koja nas okruuje. Ako
razmiljamo o stvorenjima koja svakodnevno dolaze na svijet, kao to su
ovjek, razne vrste ivotinja i biljki.., te ako razmiljamo o svim pojavama
u svijetu kao to su: vjetrovi, kia, no, dan.., i kada bismo posmatrali
neprekidno i precizno kretanje zvijezda, smjenu Mjeseca i Sunca, te ostale
usklaene promjene koje se dogaaju svakog trena, na razum bi doao
do vrstog zakljuka da sve ovo nije stvoreno bez Stvoritelja, ve su to
stvorenja Uzvienog, Svemonog, Vjenog Allaha subhanehu ve teala.
Allah subhanehu ve teala u Kur'anu kae: Zar su oni bez Stvoritelja
stvoreni, ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?!
Ne, nego oni nee da vjeruju.[5]
Ukoliko ovjek razmilja o stvorenjima, onda e ga takvo razmiljanje
uputiti na veliinu i mo Stvoritelja te na nunost Njegova postojanja. Npr.
ako ovjek posmatra jedan predmet koji je lijep i precizno napravljen, onda
ga to upuuje da je: neko napravio taj predmet, i ljepota tog predmeta
ukazuje na sposobnost onoga koji je to napravio.
Allah subhanehu ve teala u Kur'anu kae: Na nebesima i na Zemlji,
zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju! I stvaranje vas i ivotinja koje je
razasuo dokazi su za ljude koji su vrsto ubijeeni. I smjena noi i dana i
kia koju Allah s neba sputa da pomou nje zemlju, nakon mrtvila njezina
oivi, i promjena vjetrova dokazi su za ljude koji imaju pameti.[6]
ehadet
Pripadnost islamu oituje se u vjerovanju i izgovaranju ehadeta.
ehadet glasi: Svjedoim da nema boga sem Allaha i svjedoim da je

Muhammed Allahov rob i poslanik


Kao to vidimo ehadet se sastoji iz dva dijela: Svjedoiti da nema boga
sem Allaha, i svjedoiti da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Njegov
rob i poslanik.
Znaenje rijei La ilahe illallah
Posvjedoiti da nema drugog boga sem Allaha znai: Osim Allaha, nita
to postoji ne zasluuje oboavanje.[7]
Ove rijei u sebi sadre negaciju i potvrdu:
1. Negacija odbaciti svako boanstvo mimo Allaha subhanehu ve teala.
2. Potvrda potvrditi da je samo Allah Bog.
Allah subhanehu ve teala u Kur'anu kae: Znaj da nema boga osim
Allaha[8]
Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je trinaest godina proveo u Mekki
pozivajui murike da izgovore ehadet, meutim oni su to uporno odbijali,
jer su znali da ako izgovore ehadet onda moraju odbaciti kipove i ibadete
upuivati samo Allahu.
Znaenje rijei Muhammedun Resulullah
Svjedoiti da je Muhammed Allahov Poslanik znai: pokornost u onome to
je on naredio, vjerovati da je istina sve o emu nas je obavijestio, udaljiti
se od onoga to je zabranio, initi Allahu ibadet samo na nain kako je on
(Poslanik) propisao, a ne po svojoj volji, niti initi bid'ate.[9]
Rije abduhu znai da je i on ovjek od krvi i mesa, Boiji rob,- a resuluhu
znai da je on Allahov Poslanik.
to znai: da bi ovjek bio musliman, mora izgovoriti potpuni ehadet i u
potpunosti prihvatiti njegovo znaenje.
_________________________________________________________________________
[1] El-Bekare: 285
[2] En-Nisa': 136
[3] Buharija: Kitab el iman, Muslim: Kitab el iman.
[4] Jednoa Stvoritelja, str: 333-335
[5] Et-Tur: 35, 36
[6] El-Dasije: 3-5
[7] Ahmed b. Hader, Tathirul dinan vel erkan an derni--irki vel kufran,
Rijad 1994, str. 29

[8] Muhammed: 19
[9] Tathirul dinan vel erkan an derni--irki vel kufran, str: 30
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 4 dio prof. Safet Durguti
25FEB
Uvjeti za ispravnost kelimei-ehadeta
Nije dovoljno samo izgovoriti ehadet da bi ovjek uao u dennet, nego
ga treba izgovoriti, shvatiti u njegovom punom znaenju i pridravati se
svega to iz njega proizilazi.
Vehb Ibn Munebbih je upitan: Zar nisu rijei la ilahe illallah klju
denneta?', on je odgovorio: Svakako, ali, svaki klju ima zube, i ako
bude doao sa kljuem koji ima zube otvorit e ti se (vrata), a ako ne,
nee ti se otvoriti.[1]
Obrazlaui ovo, uenjaci kau da su zubi kljua la ilahe illallah, njegovi
uvjeti (arti).
Uvjeti kelimei-ehadeta
1. EL-ILM znanje to je suprotno neznanju (dehlu),[2] jer ove rijei nee
koristiti onome ko bude znao samo njen prijevod a ne i njeno istinsko
znaenje. Trebamo znati da izgovaranjem ehadeta ovjek postaje
muslimanom, prema tome trebamo znati ta znai biti musliman, kakva su
prava i obaveze muslimana, jednostavno nauiti to god vie moemo o
Islamu da bismo to mogli primjenjivati u praksi.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Znaj da nema boga sem
Allaha![3]
Osman radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Ko bude umirao s ubjeenjem da nema drugog boga sem Allaha,
ui e u Dennet.[4]
2. EL-JEKIN sigurno ubjeenje, koje ne ostavlja nikakva mjesta sumnji,
da je onaj ko izgovara kelimei-ehadet i oituje da nema boga osim Allaha,
potpuno svjestan ta ove rijei znae, jer vjerovanje podrazumijeva
sigurno znanje, a ne nagaanje.[5] Uzvieni u tom smislu kae: Pravi
vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie
ne sumnjaju, bore se na Allahovom putu imecima svojim i ivotima svojim.
Oni su iskreni![6]
3. EL-KABUL da se srcem i jezikom iskreno prihvati sve to se pod ovim
rijeima podrazumijeva. Na vie mjesta Uzvieni Allah navodi primjere i
pouku kako je spasio one koji su ih prihvatili a kaznio minule narode koji su
odbili da u njih ovako povjeruju.[7]
Uzvieni Allah kae: I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo
poslanika poslali, a da oni koji su raskonim ivotom ivjeli nisu govorili:
Zatekli smo pretke nae kako ispovjedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.
Zar i onda govorio bi on kad vam ja donosim bolju od one koju ste od

predaka vaih upamtili? A oni bi odgovarali: Ne vjerujemo mi u ono to je


po vama poslano! I Mi smo ih kanjavali, pa vidi kako su skonali oni koji
su poslanike u la ugonili.[8]
4. EL-INKIJAD [9] Da se ovjek potpuno preda onome ime ga ehadet
zaduuje, propisima Allaha i Njegova Poslanika sallahu alejhi ve selleme.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Kad se vjernici Allahu i
Poslaniku Njegovu pozovu, da im On presudi, samo reknu: Sluamo i
pokoravamo se! Oni e uspjeti.[10]
5. ES-SIDK da se rijei kelimei-ehadeta ne izgovaraju lano, nego da se
ono to se izgovori jezikom u potpunosti slae sa osjeajem u srcu.[11]
Bez iskrenosti ne moemo uspjeti, jer Allah subhanehu ve te'ala e nas
dovoditi u razna iskuenja da bi provjerio na iman. Elif-lam-mim. Misle li
ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: Mi vjerujemo! I da u iskuenje
nee biti dovedeni? A Mi smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi
Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau.[12]
6. EL-IHLAS iskrenost, tj. djela sa ispravnim nijetom i bez ikakvih
primjesa irka.[13]
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: A nareeno im je da samo
Allahu ibadet ine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju, i da
namaz obavljaju, da zekat daju, a to je ispravna vjera.[14]
Fudajl ibn Ijad, Allah mu se smilovao, kae: Ako je djelo iskreno, a nije
ispravno nee biti primljeno. Isto tako, ako je ispravno, a nije iskreno, opet
nee biti primljeno, sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno, znai da
bude uraeno u ime Allaha, a ispravno, da bude uraeno po
sunnetu.[15]
7. EL-MEHABET ljubav prema ovim rijeima, prema onome ta one
podrazumijevaju i na to upuuju, prema onima koji ih se pridravaju i po
njima postupaju, s jedne, i mrnja prema svemu to se sa njima kosi, s
druge strane.[16]
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Ima ljudi koji su umjesto Allaha
druge za bogove prihvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali pravi vjernici
vie vole Allaha[17]
_________________________________________________________________________
[1] Buharija: kitab el denaiz.
[2] Seid el Kahtani, Ljubav prema dobru i mrnja prema zlu u islamu,
Zenica 1998, str: 28,29
[3] Muhammed:19
[4] Muslim: kitab el iman.
[5] Ljubav prema dobru i mrnja prema zlu u islamu, str: 29
[6] El-Hudurat: 15

[7] Ljubav prema dobru i mrnja prema zlu u islamu, str: 30


[8] Ez-Zuhruf: 23 25
[9] Ljubav prema dobru i mrnja prema zlu u islamu, str: 31
[10] En-Nur: 51
[11] Ljubav prema dobru i mrnja prema zlu u islamu, str: 32
[12]El-Ankebut: 1-3
[13]Ljubav prema dobru i mrnja prema zlu u islamu, str: 33
[14]El-Bejjineh: 5
[15] Ljubav prema dobru u mrnja prema zlu u islamu, str: 34
[16] Isto, str: 36
[17]El-Bekare: 165
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 5 dio prof. Safet Durguti
25FEB
VJEROVANJE U ALLAHOVU subhanehu ve te'ala JEDNOU TEVHID
Musliman vjeruje u Allaha subhanehu ve te'ala u znaenju: vjeruje u
postojanje Allaha, da je On Stvoritelj nebesa i Zemlje, duhovnog i pojavnog
svijeta, Gospodar i Vladar svega, nema drugog boanstva[1] osim Njega,
niti ima Gospodara mimo Njega. Zatim vjeruje da je Allah subhanehu ve
te'ala u potpunosti savren, daleko od bilo kakve manjkavosti[2], tj. vjeruje
da Allah subhanehu ve te'ala ima Svoja vlastita lijepa imena i savrena
svojstva.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: On je Allah nema drugog
boga osim Njega On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je
Milostiv, Samilosni! On je Allah nema drugog boga osim Njega, Vladar,
Sveti, Onaj koji je bez nedostatka, Onaj koji svakog obezbjeuje, Onaj koji
nad svim bdi, Silni, Uzvieni, Gordi, Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko
iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz
niega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepa imena. Njega
hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je silni i mudri.[3]
Iman vjerovanje u Allaha obuhvata tri principa:
- vjerovanje da je samo Allah subhanehu ve te'ala Tvorac i
Gospodar svega tevhid rububijje,
- vjerovanje da se samo Njemu moe ibadet initi tevhidul
uluhijje,
- vjerovanje da samo Njemu pripadaju imena i svojstva

savrenstva tevhid el esmai ves sifat.


Tevhidur rububijje
Tevhidur rububijje je tevhid koji se odnosi na djela Allaha subhanehu ve
te'ala kao: stvaranje, opskrba, oivljavanje, usmrivanje i sl.[4]
Tevhidom rububije priznajemo da je Allah subhanehu ve te'ala jedini
Stvoritelj svih stvorenja i njihov vlasnik, da ih samo On oivljava i
usmruje, da samo Allah donosi korist i nanosi tetu i da samo On moe
udovoljiti molbi kada se neko nae u bezizlaznoj situaciji.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Samo On stvara i upravlja!
Uzvien neka je On, Gospodar svjetova[5]
U ovu vrstu tevhida ulazi i vjerovanje u kader, zatim priznanje da jedino
Allah propisuje zakone (erijat), i jedino On alje poslanike i objavljuje
Objave.
Kur'an veoma jasno govori o ovoj vrsti tevhida, tako da nema ni jedno
poglavlje da ne ukazuje na njega. Ukoliko ovjek vjeruje u ovu vrstu
tevhida, ali ne i u druge vrste, onda on nee biti ispravan vjernik. Allah
subhanehu ve te'ala nam u Kur'anu kazuje da su murici vjerovali u tevhid
rububbije, meutim to nije bilo dovoljno da budu muslimani:
A ako ih zapita ko ih je stvorio, sigurno e rei: Allah! Pa kuda se onda
odmeu?[6]
Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara
ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim'? Allah rei
e oni -, a ti reci: Pa zato Ga se onda ne bojite?[7]
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Veina ovih ne vjeruje u Allaha,
nego druge Njemu smatra ravnim[8]
uveni mufesir El-Mudahid u komentaru ovog ajeta kae: Njihov iman u
Allaha je priznanje da nas je Allah stvorio i opskrbio, ali oni uz to priznanje
ibadet ine i drugima mimo Allaha.[9]
___________________________________________________________________________
___
[1]Osim Allaha nema boanstva koje zasluuje da mu inimo ibadet.
[2] Ebu Bekr Dabir el Dezairi, Minhad el muslim, I izdanje, Kairo 1994,
str: 9
[3] El-Har: 22-24.
[4] Ahmed Ibn Abdur Rahman ed Duvej, Fetava el ledne ed daime lil
buhus el alemije vel ifta, Rijad 1411 H, I Tom, str: 20
[5] El-A'raf: 54
[6] Ez-Zuhruf: 87

[7] Junus: 31
[8] Jusuf: 106
[9] Muhammed Nuajm Jasin, Iman, Zagreb 1995, str: 15
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 6 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Tevhidul uluhijje
Tevhidul uluhijje znai upuivanje svih vrsta ibadeta samo Allahu
subhanehu ve te'ala.
ejhul islam Ibnu Tejmije u vezi sa tevhidul uluhijje kae: Po ovoj vrsti
tevhida se razlikuju monoteisti od murika, oni koji istinski oboavaju
Allaha od onih koji zajedno s Allahom oboavaju i druge. Zbog ovog
tevhida e biti nagrada ili kazna na ovom i na buduem svijetu, a ko ovaj
tevhid ne bude prihvatio, ostae meu muricima.[1]
Radi ove vrste tevhida su objavljivane knjige i slati poslanici.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Mi smo svakom narodu
poslanika poslali: Allahu inite ibadet, a taguta se klonite! I bilo je meu
njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili da
ostanu u zabludi..[2]
Nema ni jednog poslanika koji je poslan ljudima a da tevhidul uluhijje nije
bio temelj i sutina njegova pozivanja.
Allah subhanehu ve te'ala kae: Prije tebe nijednog poslanika nismo
poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato Meni inite
ibadet![3]
ta je ibadet ?
Ibnu Tejmije kae: Ibadet je opti naziv za sve to Allah voli i zadovoljan je
da to inimo, od javnih i tajnih stvari.[4]
Ibadet se dijeli na srani, jeziki i tjelesni.
Dakle, sve to nam je Allah naredio, a mi provodimo u praksi je ibadet,
zatim sve ono to nam je zabranio, a mi ne inimo i od ega se
udaljavamo, takoer je ibadet.
Propisani obiaji kao; jelo, pie i odijevanje postaju ibadetom, ako imaju za
cilj pokornost Allahovim nareenjima.[5]
Allah subhanehu ve te'ala kae: Dine i ljude sam stvorio samo zato da mi
ibadet ine[6]
Vrste ibadeta

Robovanje Allahu se postie potpunom pokornou ovjeka, u javnosti i


tajnosti, ubjeenjem, rijeima, djelom i ukupnim ponaanjem spram
Uzvienog Allaha.
Postoje razliite vrste ibadeta:
a) Ibadet iz ubjeenja [7]
1. Ubjeenje da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed e
Allahov rob i poslanik.
2. Ljubav prema Uzvienom Allahu.
Postizanje ljubavi prema Allahu zavisi od nae ljubavi prema Poslaniku
sallallahu alejhi ve sellem i islamu.
Naa ljubav spram djece i porodice ne predstavlja ibadet posveen njima,
jer ne obavezuje na pokornost i potpunu predanost prema njima. Zato ta
ljubav ne smije biti vea i jaa od mu'minske ljubavi prema Allahu i
Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.
Ukoliko se bilo koja ljubav u nama suprotstavi ljubavi prema Allahu i
Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, kao npr. ako zbog roditelja,
ene, djece ili imetka zapostavimo vjeru i njene propise, onda smo duni
takvu ljubav potisnuti u drugi plan, jer bi doveli u pitanje svoj iman. Allah
subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Reci: Ako su vam oevi vai, i sinovi
vai, i braa vaa, i ene vae, i rod va, i imanja vaa koja ste stekli, i
trgovaka roba za koju strahujete da nee proe imati, i kue vae u
kojima se prijatno osjeate miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe
na Njegovom putu, onda priekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A
Allah grijenicima nee ukazati na pravi put.[8]
3. Strah prema Allahu i stalna elja i nada za Allahovim rahmetom.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Ako te od Allaha neka nevolja
pogodi,- pa, niko je osim Njega ne moe otkloniti; a ako ti kakvo dobro
podari, -pa, samo je On Svemoni.[9]
4. Neprestana misao na Allaha subhanehu ve te'ala.
Svojstvo mu'mina je da sve to radi, bilo malo ili veliko, uvijek razmisli da li
e Allah biti zadovoljan njegovim poslom, i kada poini grijeh, sjeti se
Allaha i od Njega oprost trai.
Allah subhanehu ve te'ala kae: I za one koji se, kada grijeh poine ili kad
se prema sebi ogrijee, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole..[10]
5. Oslanjati se samo na Allaha i od Njega pomo traiti.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Ako u Allaha vjerujete, u Njega
se pouzdajte ako ste muslimani![11]
b) Govorni ibadeti [12]

1. Izgovaranje dva ehadeta.


2. Spominjanje, velianje Allaha i traenje oprosta.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: O vjernici, esto Allaha
spominjite i hvalite, i ujutro i navee Ga veliajte![13]
3. Dova i traenje pomoi.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Gospodar va je rekao:
Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati! Oni koji iz oholosti nee da
Mi ibadet ine ui e, sigurno, u Dehennem ponieni.[14]
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu: odazivam se
molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka
vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.[15]
4. Zakletva Allahom. Musliman se zaklinje iskljuivo Allahom. Na taj nain
on Ga velia i izraava Mu svoju predanost i pokornost.
Abdullah ibn Omer radijallahu anhuma prenosi da je Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem rekao: Ko se bude zaklinjao, neka se zaklinje Allahom ili
neka uti!.[16]
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je takoer rekao: Ko se bude
zaklinjao neim mimo Allaha, uinio je irk.[17]
5. Pozivanje Allahu, nareivanje dobra i zabranjivanje zla.
Allah subhanehu ve te'ala kae: A ko govori ljepe od onoga koji poziva
Allahu, koji dobra djela ini i koji govori: Ja sam doista musliman![18]
I neka meu vama bude onih koji e na dobro pozivati i traiti da se ini
dobro, a od zla odvraati, oni e ta ele postii.[19]
c) Praktini ibadeti[20]
1. Obavljanje namaza.
2. Davanje zekata.
3. Post mjeseca Ramazana.
4. Obavljanje hadda.
5. Upravljanje prema Allahovom erijatu.
Allah subhanehu ve te'ala kae: sud pripada jedino Allahu, a On je
naredio da ibadet inite samo Njemu. To je jedina prava vjera, ali veina
ljudi ne zna. [21]
6. Dihad na Allahovom putu.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Zar mislite da ete ui u


Dennet, a da Allah ne ukae na one od vas koji se bore i na one koji su
izdrljivi?[22]
7. Klanje kurbana.
Allah subhanehu ve te'ala kae: Zato se Gospodaru svome moli i kurban
kolji.[23]
___________________________________________________________________________
__
[1] Medmuatur resail.
[2] En-Nahl: 36
[3] El-Enbija: 25
[4] Abdur Rahman Ibn Hasen Al E-ejh, Fethul medid, Kuvajt 1994, str:
17
[5] El Iman, str: 70
[6] Ez-Zarijat: 56
[7] Vidi u djelu El Iman, str: 71 73
[8] Et-Tevbe: 24
[9] El-En'am: 17
[10] Ali Imran: 135
[11] Junus: 84
[12] Vidi u djelu El Iman, str: 74 76
[13] El-Ahzab: 41,42
[14] El-Mu'min: 60
[15] El-Bekare: 186
[16] Buharija: kitab e ehadat, Muslim: kitab el ejman.
[17] Tirmizi: kitab en nuzur vel ejman, Ahmed: musned el aere el
mubeirine bil denneh.
[18] Fussilet: 33
[19] Ali Imran: 104
[20] Vidi u djelu El Iman, str: 76 79
[21] Jusuf: 40

[22] Ali Imran: 142


[23] El-Kevser: 2
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 7 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Tevhid el esmai ves sifat
Tevhid el esmai ves sifat ukratko znai; vrsto ubjeenje da Allahu
subhanehu ve te'ala pripadaju sva imena i svojstva savrenstva, da je On
daleko od svih atributa nepotpunosti i da se On Svojim svojstvima odlikuje
nad svim stvorenjima; svojstvima koja su nama poznata iz Njegovih rijei i
rijei Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, bez ikakve njihove
izmjene, bez njihovog cjelokupnog ili pojedinanog nijekanja, bez pokuaja
njihovog potpunog shvatanja i objanjenja njihove sutine ili uporedbe sa
svojstvima stvorenja.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: I niko Mu ravan nije[1]
Niko nije u stanju Allaha ljepe i potpunije opisati nego to je On sam Sebe
opisao, kao to nije mogue da neko umanji vrijednost nekog od svojstava
kojima je Uzvieni Sebe opisao.
Nae znanje izvan Kur'ana i hadisa nije u stanju obuhvatiti Allaha
subhanehu ve te'ala: A od onoga to On zna, drugi znaju samo onoliko
koliko On hoe. Mo Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teko
njihovo odravanje. On je Svevinji, Velianstveni![2]
Dakle mi Allaha ne moemo spoznati svojim razumom i onako kako bismo
mi htjeli, osim pomou znanja kojim nas je On obdario u Kur'anu i hadisu.
Od Allaha nam je dolo objanjenje i znanje pa smo Ga spoznali tim
znanjem. Njegova svojstva nisu kao svojstva stvorenja, Njegova mudrost
nije kao mudrost stvorenja, Njegova milost nije kao milost stvorenja.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Nita nije kao On! On sve uje i
sve vidi.[3]
Imam Kurtubi, tumaei navedeni ajet kae: Ovdje se govori da Allahu
subhanehu ve te'ala u Njegovoj uzvienosti, velianstvenosti, vlasti,
lijepim imenima i uzvienim svojstvima ne slii niko od Njegovih stvorenja,
niti se bilo ko od njih moe s Njime porediti, takoer i svojstva Allaha
subhanehu ve te'ala koja su u Kur'anu i sunnetu spomenuta, a ona su
zajednika po izgovoru u odnosu na Allaha subhanehu ve te'ala i druga
stvorenja, uope ne slie u svome stvarnom znaenju. Jer, svojstva onoga
koji je oduvijek, nisu kao svojstva onih kojih su stvoreni[4]
Temelji principi tevhida el esmai ves sifat
Tevhid el esmai ves sifat se zasniva na tri temelja principa, pa ko se od
njih udalji nee biti vjernik u ovu vrstu tevhida:

1. Vjerovanje da Allah subhanehu ve te'ala ne slii stvorenjima i da je


daleko od svake manjkavosti.[5] Pod ovim principom se podrazumijeva
negiranje svake slinosti izmeu bilo kojeg od svojstava Allaha subhanehu
ve te'ala i svojstava stvorenja.
El Vasiti kae: Ne postoji bie kao to je Njegovo bie, niti ime kao to je
Njegovo ime, niti djelo kao to je Njegovo djelo, niti svojstvo kao to je
Njegovo svojstvo, izuzev u jezikom pogledu (po izgovoru).[6]
U ovaj temelj spada i vjerovati da je Allah potpuno savren i poricati svako
svojstvo manjkavosti kao; drijeme, spavanje, umor, zamor, smrt,
neznanje, nepravdu, nehat, zaborav, nesanicu i sl.
2. Vjerovanje u Allahova subhanehu ve te'ala imena i svojstva koja su
spomenuta u Kur'anu i sunnetu, bez ikakvog oduzimanja ili dodavanja i
bez iskrivljavanja ili nijekanja.[7]
Ovaj princip zahtijeva obaveznost ogranienja u svemu to se kae o
Allahu na ono to je spomenuto u Kur'anu i vjerodostojnim hadisima.
Nuajm ibn Hamad, uitelj Buharije, kae: Ko Allaha uporedi s Njegovim
stvorenjima, uinio je kufr; ko zanijee bilo ta od onoga ime je Allah
subhanehu ve te'ala Sam Sebe opisao, ili ime Ga je opisao Njegov
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, uinio je kufr i ono ime je Allah
subhanehu ve te'ala Sam Sebe opisao i ime Ga je opisao Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem se ne moe ni s im porediti[8]
3. Prekidanje svake elje za pokuajem spoznaje istinskog znaenja tih
svojstava.[9]
Ovaj princip od ovjeka zahtijeva da vjeruje u sva svojstva koja su
spomenuta u Kur'anu i vjerodostojnim hadisima, bez pitanja o njihovoj
sutini i stvarnom znaenju.
Zato se prenosi od velikog broja prvih generacija (selefa) da su, kada su
bili upitani o Allahovom subhanehu ve te'ala postavljanju na Aru rekli:
Allahovo postavljanje na Ar je poznato, a nain nepoznat, iman u njega
je vadib, a pitanje o njegovom nainu je bid'at.
Selef se je, dakle, sloio da je nama nepoznat nain postavljanja Allaha na
Aru i da je pitanje o tome bid'at. Pa, ako bi nas neko upitao: Kako na
Gospodar silazi na dunjaluko nebo?, mi bismo mu rekli: Kako On izgleda?
On e naravno rei da ne zna kako Allah izgleda, a mi emo mu rei da ne
znamo kako silazi, jer da bi znali kako se On kree morali bi znati kako On
izgleda, a to naravno ne moemo ni znati, zato nam nije ni dozvoljeno da
pitamo o neemu vezano za Allaha ukoliko nema odgovora na to u Kur'anu
ili hadisima.
_____________________________________________________________________
[1]El-Ihlas: 4
[2]El-Bekare: 255
[3]E-ura: 11

[4]Iman, str: 22,23


[5] Isto, str: 22
[6] Isto, str: 23
[7] Isto, str: 22
[8] Iman, str: 24
[9] Isto, str: 22
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 8 dio prof. Safet Durguti
25FEB
ta e pokvariti tevhid el esmai ves sifat
Tevhid el esmai ves sifat pokvarie slijedee stvari:
1. Et-tebih uporeivati svojstva Allaha subhanehu ve te'ala sa
svojstvima stvorenja,[1] kao to krani uporeuju Isaa alejhi selam, jevreji
Uzejra, a murici svoje kipove sa Allahom subhanehu ve te'ala, ili kao to
pojedine sekte uporeuju Allahovo subhanehu ve te'ala lice sa licem
stvorenja, Njegov sluh sa sluhom stvorenja i sl.
2. Et-tahrif bit-te'vil iskrivljavanje znaenja Allahovih subhanehu ve te'ala
svojstava alegorinim tumaenjima ili bilo kakva zamjena i izmjena u
njima.[2] U to spada iskrivljavanje nekog ajeta da bi se dobilo drugaije
znaenje tako da neto dodajemo ili oduzimamo ili promjenom hareketa u
ajetu da bi dobili drugaije znaenje.
Najispravniji put po pitanju Allahovih svojstava je pravac prvih generacija
selefus-saliha koji su govorili o Allahu samo ono to je Allah subhanehu ve
te'ala o Sebi rekao i ta je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem o Njemu
rekao, bez alegorije i bez uporedbe koja ne prilii Allahovom subhanehu ve
te'ala velianstvu i moi. I kaem kao to je rekao imami afija: Vjerujem
u Allaha i sve to je dolo od Allaha, onako kako to On eli, i vjerujem u
Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i sve to je od njega dolo
onako kako je on to mislio i elio.
3. Et-ta'til[3] negirati Allahove atribute, i negirati Allahova svojstva i
njihovu povezanost s biem Allaha subhanehu ve te'ala kao to je
negiranje Allahovog subhanehu ve te'ala savrenstva putem negiranja
Njegovih imena i svojstava, ili negirati vezu izmeu njihovog Stvoritelja
kao to neki tvrde da je materija oduvijek i da je Allah subhanehu ve te'ala
nije stvorio.
4. Et-tekjif[4] razmatrati kakvo je neko Allahovo svojstvo i pokuaj
ustanovljenja njihove sutine.
Na osnovu ovoga to smo do sada naveli kaemo: vjerujemo u Allahova
subhanehu ve te'ala svojstva i imena koja su spomenuta u Kur'anu i

hadisima Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u njihovom prvobitnom


znaenju, bez uporedbe, iskrivljenja, nijekanja i razglabanja o tome kakva
su to svojstva, jer je to pravac selefa: ashaba, tabiina i tabi tabiina.
Allahova subhanehu ve te'ala svojstva
Kod nas je poznata podjela mutekellimuna[5], da se Allahova svojstva
dijele u dvije grupe: na sifati Zatije i Subutije, i ima ih etrnaest:
Sifati Zatije
Vudud Bog ima i postoji
Na razum kojim nas je Allah subhanehu ve te'ala obdario, upuuje na
uvjerenje da mora postojati Najvie bie. Ne moe se ni zamisliti da bi
Sunce, naa Zemlja i druge planete, Mjesec, nebrojeno mnotvo zvijezda i
razna druga nebeska tijela mogla nastati sluajem i sama od sebe. Kao to
ne moemo zamisliti da bi najsitniji proizvod mogao nastati bez
proizvoaa, isto tako ne moemo zamisliti i da je Svemir sam od sebe ili
sluajem nastao. Mora postojati neko ko ga je stvorio, a to je Allah
subhanehu ve te'ala.[6]
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Stvaranje nebesa i Zemlje,
smjena noi i dana, laa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude,
kia koju Allah puta s neba pa tako u ivot vraa zemlju nakon mrtvila
njezina po kojoj je rasijao svakojaka iva bia, promjena vjetrova, oblaci
koji izmeu neba i Zemlje lebde doista su dokazi za one koji imaju
pameti.[7]
Kidem Bog je oduvijek, jer nije postao
O ovom sifatu u Tahavinoj[8] poslanici stoji: Allah oduvijek postoji (El
Kadimu). Ne spada u Allahova imena kojima je Sebe nazvao. Njime se
aludira da Uzvienom Allahu nije prethodilo nita, kao i to da je On bez
poetka.
Allah subhanehu ve te'ala kae: On je Prvi i Posljednji[9]
Onaj ko je prvi, nema prije sebe nikoga i nita.[10]
Beka Bog je zauvijek, jer Ga nee nestati (Ed Daimu)
Allah subhanehu ve te'ala kae: Sve to je na Zemlji prolazno je, ostaje
samo Gospodar tvoj, Velianstveni i Plemeniti.[11]
Uzvieni Allah je Svoja stvorenja uinio prolaznim, a Sam je vjean. On ih
usmruje, a Sam je besmrtan. Uzvieni Allah je Posljednji, nee nestati i
kada sve nestane.[12]
Vahdanijjet Zaista je Allah jedan. On nema sauesnika. Allah je
jedinstven u svemu. On je jedinstven u Svom Zatu (biu), jedinstven u
Svojim djelima, jedinstven u Svojim imenima i Svojim svojstvima,
jedinstven u Svojoj dostojnosti za oboavanje (ibadet). On nema
sauesnika u Svom stvaranju ni u Svom upravljanju.[13]

Allah subhanehu ve te'ala kae: Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka


je Allah, Gospodar svjetova![14]
Muhalefetun lil havadis Bog nije niemu slian
I nita nije kao On. Ova konstatacija je jedan od temelja vjere u Jednog
Allaha (tevhida).
Allah subhanehu ve te'ala kae: Niko nije kao On! On sve uje i sve
vidi.[15]
Allah ne lii ni na jedno Svoje stvorenje, ni po Svome Zatu (Svom Biu), ni
po Svojim djelima, ni po Svojim imenima, ni po Svojim svojstvima, ni po
Svojim pravima. [16]
Kijamun bi nefsihi Bog Sam o Sebi opstoji
Allah subhanehu ve te'ala je potpuno neovisan od bilo koga i bilo ega,
dok je sve ostalo ovisno o Njemu.
Allah subhanehu ve te'ala kae: O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha,
a Allah je nezavisan i hvale dostojan.[17]
Sifati Subutije
Hajat Bog ivi Svojim vjenim ivotom
Uzvieni Allah je iv (El Hajju), ne umire, kao to kae: Ti se pouzdaj u
ivog, koji nee umrijeti, i veliaj Ga, i hvali![18]
Uzvieni Allah ivi, ne moe Ga smrt zatei. On je Vjeni, budan, ne
obuzima Ga drijeme ni san. Da nije tako, poremetila bi se ravnotea u
cijelom kosmosu. On je taj koji sve odrava.
Ilm Bog sve zna
On je El Alimu Sveznajui. Allahovo je znanje sveobuhvatno, Njemu ne
prethodi neznanje, niti se tom znanju moe pojaviti zaborav.
Allah subhanehu ve te'ala kae: Allah znanjem Svojim sve
obuhvata![19]
Sem i Besar Allah sve uje i sve vidi (Es Semi i El Besir):
Allah subhanehu ve te'ala kae: Allah sve uje i sve vidi[20]
Njegov sluh i vid ne slie svojstvima Njegovih stvorenja. Allah subhanehu
ve te'ala sve uje i sve vidi Svojim sluhom i vidom.
Kudret Bog je Svemoan (El Kadir)
Nema nita to je Allah nemoan da uini. To znai da je Uzvieni Allah
moan da uini ono to hoe. [21]

Allah subhanehu ve te'ala kae: I zaista On kada neto hoe, samo za to


rekne: Budi! i ono bude.[22]
Njemu nita nije teko i nita Mu nije nemogue uiniti: On uistinu sve
zna i sve moe.[23]
Iradet Bog sve Svojom voljom ini
I biva samo to On hoe. Uzvieni Allah je moan da uradi sve to eli.
Stoga kae: A da je Allah htio, oni se ne bi meusobno ubijali, ali Allah
radi ono to On eli.[24]
Ako Allah eli neku stvar, stvorit e je i protiv volje svih Svojih stvorenja, a
ako je ne eli ni sva stvorenja nee biti u stanju da je naine. Ovim se
iskazuje univerzalna Allahova volja koja se ne remeti. Svako dobro ili zlo u
ovoj vasioni, uistinu se dogaa s Njegovim htijenjem i Njegovom
voljom.[25]
Kelam Bog govori Svojim boanskim govorom
Allah subhanehu ve te'ala je govorio s nekim Njegovim poslanicima, kao
npr, s Musaom na Sinaju, s Muhammedom sallallahu alejhi ve sellem na
Mi'radu itd. U Kur'anu se kae: Neke od tih poslanika odlikovali smo vie
nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je na vie stepene
uzdigao.[26]
Tekvin Bog sve stvara, odrava i rastvara
On je El Halik Stvoritelj.
Allah subhanehu ve te'ala kae: Allah je Stvoritelj svega i On upravlja
svim.[27]
Allah subhanehu ve te'ala je stvorio Svemir (kosmos) tj. itav svijet koji
nas okruuje. Allah subhanehu ve te'ala je stvorio i prvog ovjeka, a isto
tako i prvu enu, a iz toga se branog para razvilo itavo ovjeanstvo. I
ivotinjski i biljni svijet je djelo Allaha subhanehu ve te'ala.[28]
Neki navode etrnaest Allahovih svojstava, neki sedam, a neki opet samo
dva u stvari hoe da kau da su to matini sifati koji obuhvataju sva
ostala.
Mnogi iz neznanja misle da Allah ima samo navedena svojstva, to nije
tano, nego kaemo da Allah ima svojstva iji broj samo On zna. ejh
Zindani navodi neka svojstva Allaha subhanehu ve te'ala koja nisu
spomenuta u ovih etrnaest,[29] npr:
El-Hakimu Mudri
Allah subhanehu ve te'ala kae: On vas oblikuje u matericama kako On
hoe; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog.[30]
On je Bog i na nebu i na Zemlji; On je Mudri i Sveznajui![31]

Er Rezzak Onaj koji daje neizmjernu opskrbu


Allah subhanehu ve te'ala kae: O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah
obasipa. Postoji li osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz
zemlje opskrbljuje?[32]
U stvari svako Allahovo ime je istovremeno i Njegovo svojstvo, a neka od
Njegovih imena sadre u sebi i vie svojstava.
___________________________________________________________________________
____
[1] Iman, str: 25
[2] Isto, str: 26
[3] Isto, str: 26
[4] Isto, str: 27
[5]Podjela Allahovih sifata na ovakav nain nije bila poznata u vrijeme
Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i tabiina,- ova
podjela je produkt neke akaidske kole koja je osnovana u kasnijem
periodu. Selefije zato odbacuju ovu podjelu govorei da ona nema osnove,
i o sifatima govore openito bez podjele na ova ili ona, jer, svako Allahovo
subhanehu ve te'ala ime je istovremeno i Njegovo svojstvo.
[6] Hadi Kasim, Akaid, skripta za I razred GH medrese, Sarajevo
1978/79, str: 8
[7]El-Bekare: 164
[8] Imami Tahavija nije na ovakav nain podijelio Allahova svojstva,
meutim koristim njegovo djelo samo u objanjenju pojedinih sifata.
[9]El-Hadid: 3
[10] Tahavijeva poslanica, str: 12
[11]Er-Rahman: 26,27
[12] Tahavijeva poslanica, str: 13
[13] Isto, str: 8,9
[14]El-A'raf: 54
[15]E-ura: 11
[16]Tavijeva poslanica, str: 10
[17]Fatir: 15
[18]El-Furkan: 58

[19]Et-Talak: 12
[20]El-Hadd: 75
[21] Tahavijeva poslanica, str: 10
[22]Jasin: 82
[23]Fatir: 44
[24]El-Bekare: 253
[25]Tahavijeva poslanica, str: 12,13
[26]El-Bekare: 253
[27]Ez-Zumer: 62
[28]Hadi Kasim, Akaid, skripta za I razred GH medrese, str: 17
[29] Vidi vie u knjizi El Iman, str: 19 26
[30]Ali Imran: 6
[31]Ez-Zuhruf: 84
[32]Fatir: 3
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 9 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Allahova subhanehu ve te'ala lijepa imena
Allahova subhanehu ve te'ala lijepa imena su Njegova vlastita imena o
kojima nas je On obavijestio u Kur'anu i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem u hadisima.
Allah ima najljepa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji
iskrivljuju Njegova imena kako budu radili, onako e biti kanjeni.[1]
Svako od ovih imena ukazuje na jedno ili vie svojstava Allaha subhanehu
ve te'ala. Svako ime je izvedeno iz glagola dotine rijei, kao El-'Alim
Sveznajui, izvedeno iz glagola alime (znati). Isti je sluaj s imenima Es
Semi', El Besir i svim ostalim imenima. A ime koje u sebi sadri znaenje
svih ostalih imena i svojstava je Allah.
Ova imena su ujedno i svojstva Allaha subhanehu ve te'ala. Er-Rahman je
ujedno i ime i svojstvo Allaha subhanehu ve te'ala. Sva Allahova imena
ukazuju na odreena znaenja koja su, bez izuzetka, atributi pohvale.
Allahova subhanehu ve te'ala imena su nazvana lijepa zato to se njima
naziva i opisuje Najljepi i to imaju najplemenitija znaenja.
Mi treba da vjerujemo u svako ime kojim je Allah subhanehu ve te'ala

nazvao Sebe i u znaenje na koje dotino ime ukazuje, kao i u njegovu


refleksiju na nas same. Npr, u Kur'anu se navodi ime Er Rahim, i mi
vjerujemo da je to ime Allaha subhanehu ve te'ala, da ono ukazuje da je
Allah subhanehu ve te'ala Milostiv i da e se On smilovati kome bude htio.
Isti je sluaj sa svim imenima koja su spomenuta u Kur'anu i sunnetu.
to se tie broja Allahovih subhanehu ve te'ala lijepih imena, u hadisu se
spominje 99.
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
Allah subhanehu ve te'ala ima 99 imena. Ko ih naui napamet, ui e u
Dennet. Allah je vitr (nepar) i voli vitr. U rivajetu Ibn Ebi Amra stoji ko ih
savlada[2]
Islamska ulema je slona u tome da rijei Poslanika sallallahu alejhi ve
sellem 99 imena, ne znae da su ona sva obuhvaena tim brojem, nego
da je u ovom hadisu spomenuto 99 imena i da e, ko ih naui napamet i
po njima se vlada, ui u Dennet. A ovim se hadisom ne nijeu ostala
Allahova subhanehu ve te'ala imena.
Dokaz da Allah subhanehu ve te'ala ima imena o kojima nas nije
obavijestio, nego ih zadrao kod Sebe u gajbu, je hadis Poslanika sallallahu
alejhi ve sellem,[3] u kojem izmeu ostalog kae: ja Te molim svakim
Tvojim imenom kojim Si Sebe nazvao, ili Si ga u Svojoj Knjizi objavio, ili Si
otkrio nekome od Svojih robova, ili Si ga zadrao kod Sebe u gajbu [4]
________________________________________________________________________
[1] ElA'raf: 180
[2] Buharija: kitab e urut, Muslim: kitab ez zikr.
[3] Nuajm Jasin, Iman, str: 29,30
[4] Ahmed: Musned el mukessirin
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 10 dio prof. Safet Durguti
26FEB
VJEROVANJE U NEVIDLJIVI SVIJET
Svijet meleka
Vjerovanje u meleke je drugi temelj islamskog vjerovanja.
ta znai melek ?
Melekun (mnoina: melaiketun) znai izaslanik, glasnik.
Pod vjerovanjem u njih se podrazumijeva vrsto ubjeenje da postoje
meleki, bia koja je Allah subhanehu ve te'ala stvorio od nura i da oni
iskljuivo izvravaju nareenja Allaha subhanehu ve te'ala.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Poslanik vjeruje u ono to mu
se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici svaki vjeruje u Allaha, i

meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove[1]


Omer radijallahu anhu prenosi da je Dibril alejhi selam upitao Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem o imanu, a on je odgovorio: Da vjeruje u
Allaha, Njegove knjige, meleke, Njegove poslanike, Posljednji dan i da
vjeruje da sve to se deava od dobra i zla biva s Allahovim
subhanehu ve te'ala odreenjem.[2]
Kao to vidimo postojanje meleka je utemeljeno na nepobitnim dokazima u
koje je nemogue posumnjati. Zato je nijekanje njihovog postojanja kufr po
saglasnosti svih muslimana, a na osnovu Kur'anskog ajeta u kome Allah
subhanehu ve te'ala kae: A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u
meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u onaj svijet daleko je zalutao.[3]
Ajeti i hadisi koji govore o melekima, njihovim osobinama, radnjama i
stanjima, ukazuju nam da su dunosti meleka usmjerene prema Allahu
subhanehu ve te'ala, svemiru i ovjeku.
Allah subhanehu ve te'ala nas je poduio onoliko koliko nam je od svega
toga potrebno za ienje nae vjere i naih srca, te za ispravnost naih
djela. Upoznao nas je sa njima u onolikoj mjeri koliko nam je potrebno da
bismo ispravno postupali na ovom svijetu i bili spaeni na buduem, i
objavljeno nam je onoliko koliko je na razum u stanju da shvati. to se
tie sutine meleka, kako ih je Allah subhanehu ve te'ala stvorio i detaljnih
podataka o njima, nemamo mo spoznaje.
Iskreni vjernik vrsto vjeruje u sve o emu nas je na Gospodar obavijestio,
uopteno ili pojedinano, i nita na to nee dodati niti oduzeti, niti e se
uputati u rasprave o tome.[4]
Osobine meleka
Allah subhanehu ve te'ala nas obavjetava da su meleki stvoreni prije
Adema alejhi selam: A kada Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji
namjesnika postaviti![5]
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nas obavjetava da ih je Allah
subhanehu ve te'ala stvorio od nura. Aia radijallahu anha prenosi da je
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: Meleki su stvoreni od nura,
dinni od usplamtjele vatre, a Adem je stvoren od onoga o emu vam je
ve kazano.[6]
Meleki nemaju materijalni lik koji se moe vidjeti ili osjetiti ljudskim ulima,
oni nisu kao ljudi: ne jedu, ne piju, ne spavaju, ne ene se, nisu mukog
niti enskog roda, nemaju strasti u sebi, sauvani su od grijeha i grijeenja
i ne posjeduju ni jednu od osobina koju posjeduju ljudi. Oni imaju
mogunost da se pokau i prikau u ljudskom obliku, ali samo Allahovom
dozvolom. Dokazi za to su mnogobrojni: npr, 16. i 17. ajet sure Merjem,
zatim poznati hadis od Omera radijallahu anhu kada je Dibril doao da
podui ashabe islamu, imanu, ihsanu i predznacima Sudnjeg dana.
Allah subhanehu ve te'ala nas je obavijestio da oni imaju krila: Hvaljen
neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i etiri
krila ini izaslanicima: On onome to stvara dodaje to hoe, On, uistinu,

sve moe.[7]
Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu prenosi hadis u kojem stoji da je
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem vidio Dibrila i na njemu 600
krila.[8]
Ovo je uglavnom sve o emu nas je na Gospodar obavijestio o ovim
asnim stvorenjima, njihovoj prirodi i naravi. Mi u to vjerujemo onako kako
je do nas dolo i ne dodajemo tome nita vie, jer da je u detaljnijem
objanjenju bilo koristi za nas, onda bi to bilo objavljeno.
Dunosti meleka
Odnos meleka prema Allahu subhanehu ve te'ala
Odnos meleka prema Allahu se temelji na potpunoj pokornosti, ibadetu i
potpunom izvravanju Njegovih nareenja.
Samo u tom smislu se i govori o njihovom odnosu prema Allahu, jer oni
nisu boanstva mimo Allaha, niti Njegovo potomstvo kao to govore
murici.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Oni govore: Milostivi ima
dijete! Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi potovani. Oni ne
govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.[9]
Oni su dakle jedna od mnogobrojnih Allahovih stvorenja koja su Njemu
pokorna, te nisu nita u stanju uiniti bez Allahove subhanehu ve te'ala
dozvole, niti su u stanju da bilo ta Allahu predloe. Oni su neprestano
zauzeti ibadetom Allahu subhanehu ve te'ala u izvravanju Njegovih
nareenja: Svakome od nas mjesto je odreeno, mi smo u redove
poredani i samo Njega hvalimo.[10]
Ovo je prava istina o melekima, zato u irk spada njihovo oboavanje ili
traenje pomoi od njih, ili vjerovanje da oni mogu uiniti bilo ta po svojoj
volji. [11]
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: On vam nee narediti da
meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete
nevjernici nakon to ste postali muslimani?[12]
Odnos meleka prema svemiru
Osim to meleki veliaju Allaha i ine Mu ibadet, jedan broj njih je zaduen
i za odravanje i ureenje kompletnog svemira. Kur'an i sunnet ukazuju na
vie vrsta meleka, koji su zadueni za razne vrste stvorenja.
Allah subhanehu ve te'ala je zaduio odreene meleke za Sunce i Mjesec,
za sazvijea, za brda, za oblake, za kiu i za sve to se u svemiru desi od
prirodnih pojava za sve to su zadueni meleki.
Sve ovo se ne kosi s ovim to primjeujemo u svemiru od zakona i pravila
koji su meusobno povezani, jer su i zakoni i pravila stvoreni od Allaha
subhanehu ve te'ala i meleki su i za njih zadueni da ih uvaju.[13]

Odnos meleka prema stvorenjima (ovjeku)


Meleki su zadueni za sve vrste stvorenja. to se tie ovjeka, meleki
imaju slijedea zaduenja:
da usree ljude na ovom svijetu i da im pomognu u njihovom ibadetu
prema Allahu subhanehu ve te'ala.
dostavljanje upute ljudima preko Allahovih asnih poslanika
O tome Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: I Kur'an je sigurno
objava Gospodara svjetova: donosi ga povjerljivi Dibril.[14]
pomau ljudima da odaberu uputu nad zabludom, da odbace zlo, nered i
lutanje. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ejtan ima utjecaj na
ovjeka, ali i melek ima utjecaj na njega. ejtan ga navraa na loe i istinu
mu ini lanom, a melek ga navraa na dobro i potvruje mu istinu. Pa ko
od vas neto od toga (dobra) osjeti, neka zna da je to od Allaha subhanehu
ve te'ala, a ako osjeti suprotno, neka zatrai utoite kod Allaha
subhanehu ve te'ala od prokletog ejtana. Zatim je prouio: ejtan vas
plai siromatvom i nareuje vam grijeenje i krtost, a Allah vam obeava
oprost i nagradu svoju: Allah je neizmjerno dobar i zna sve.'[15]
ima meleka koji su zadueni da upuuju dove za vjernike, te trae oprost
za njihove grijehe: Meleki koji dre Ar, i oni koji su oko njega i mole se
da budu oproteni grijesi vjernicima [16]
podstiu ovjeka na ibadet i ine mu dragim uenje Kur'ana i zikra,
sticanje znanja i injenje dobrih djela i prisustvuju ovjekovom namazu.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u jednome hadisu izmeu ostalog
kae:
A meleki donose salavat na svakog ko klanja i poslije namaza ostane
sjediti na mjestu gdje je klanjao, govorei: Allahu, Ti mu se smiluj, oprosti
mu i primi njegovo pokajanje, sve dok ne ustane ili izgubi abdest.[17]
Postoji posebna vrsta meleka koji tragaju za sijelima gdje se spominje ime
Allaha,[18] pa kada naiu na njih poviu: Doite, ovo je ono to ste traili,
pa ih onda prekriju svojim krilima do dunjalukog neba[19]
Meleki bodre alima u sticanju znanja, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem kae: Nema ni jednog ovjeka koji izae iz svoje kue traei
nauku, a da mu meleki ne prue svoja krila, zadovoljni onim to ini.[20]
Pomau mu'mine u injenju dobrih djela, posebno u dihadu na
Allahovom putu: Kada je Gospodar tvoj melekima rekao: Ja sam s vama,
pa uvrstite one koji vjeruju! U srca nevjernika Ja u strah uliti, pa ih vi po
ijama udarite, i udarite ih po prstima.[21]
Prate sve to ljudi rade i biljee njihova djela:[22] A nad vama bdiju
uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono to radite.[23]
Zar oni misle da Mi ne ujemo ta oni nasamo razgovaraju i kako se meu

sobom dogovaraju? ujemo Mi, a izaslanici Nai, koji su uz njih,


zapisuju.[24]
Poznati meleki
Meleka ima vrlo mnogo, koje jedino Uzvieni Allah zna. Izmeu njih
poimence poznajemo:
Dibrila, koji je Boije naredbe i Njegove objave Bojim poslanicima
donosio.
Mikaila, koji rasporeuje kiu i brine se o nafakama.
Melekul-mevt melek smrti,[25] koji usmruje iva bia kada im se
ispuni rok boravka na ovom svijetu.
Israfila, ija je zadaa da po Boijoj odredbi puhne u Sur kod propasti
svijeta i ponovnog proivljenja.[26]
Kiramun-katibun, cijenjeni pisari. Ovi meleki zapisuju dobra i loa djela
svakog ovjeka.
Munker i Nekir su dva meleka koji e nas ispitivati nakon nae sahrane o
naim djelima na ovome svijetu.
Zebanije, uvari Dehennema. Ima ih devetnaest. Jedan od njih je Malik
kome e se stanovnici Dehennema obraati s traenjem da se moli Allahu
subhanehu ve te'ala da ih na smrt osudi, kako ne bi podnosili patnje.[27]
Uloga i znaaj meleka u ivotu ovjeka
Allah subhanehu ve te'ala nas iz Svoje milosti obavjetava o skrivenim
stvarima jer se u njima krije velika mudrost i korist za ovjeka. Vjerovanje
u meleke ima velike posljedice u ovjekovom ivotu, od kojih su:
izbjegavanje grijeha, jer je ovjek svjestan da se zapisuje sve to se kae
ili uradi.
ustrajnost na Allahovom putu. ovjek koji zna za postojanje i prisutnost
meleka, zna da oni prate svaki njegov pokret i svaku rije, zastidie se
Allaha i prisutnosti meleka pa nee biti neposluan ni javno ni tajno.
- strpljivost u dihadu uz osjeaj zadovoljstva i smirenosti. Ovo je takoer
vrsto vezano za vjerovanje u meleke i ono to nas je Allah subhanehu ve
te'ala o njima obavijestio. ovjek koji vjeruje u meleke nije usamljen niti
razoaran bez obzira na dahilijjet i drutvo koje vlada oko njega, jer
vjernik sebi nalazi druga i prijatelja koji ga prati, sa njim se drui,
ohrabruje ga i podstie na sabur i ustrajnost na Allahovom putu. Vjernik
zna da nije sam jer postoji Allahova vojska iji broj samo On zna, koja
takoer ini ibadet Allahu subhanehu ve te'ala kao i on, vjernik u stvari
ima vie drutva nego li nevjernici, munafici i svi ostali koji su izabrali
neto mimo Allahove vjere.
___________________________________________________________________________

[1] El-Bekare: 285


[2] Muslim: kitab el iman.
[3] En-Nisa': 136
[4] Iman, str: 39,40
[5] El-Bekare: 30
[6] Muslim: kitab ez zuhd ver rekaik.
[7] Fatir: 1
[8] Buharija: kitab bid'ul halk, Muslim: kitab el iman.
[9] El-Enbija': 26,27
[10] Es-Saffat: 164 166
[11] Iman, str. 41,42
[12] Ali Imran: 80
[13] Iman, str: 44
[14] E-u'ara: 192,193
[15] El-Bekare: 268
[16] El-Mu'min: 7 9
[17] Buharija: kitab es salah, Muslim: kitab el mesdid ve mevadius salah.
[18] Vidi Iman, str: 43 49
[19] Buharija: kitab ed da'vat, Muslim: kitab ez zikr.
[20] Tirmizi: kitab el ilm, Ibn Made: kitab el mukaddime.
[21] El-Enfal: 12
[22] Iman: 43,44
[23] El-Infitar: 10-12
[24] Ez-Zuhruf: 80
[25] Kur'an nije spomenuo njegovo ime, niti se ono spominje u
vjerodostojnim hadisima, ali se u pojedinim predajama od prve generacije
muslimana navodi da je njegovo ime Azrail, a Allah najbolje zna. Vidi Iman
od dr. Nuajm Jasina, str: 54
[26] Mehmed Handi, Ilmul kelam, udbenik islamske vjeronauke za VIII

razred osnovnih kola, Sarajevo 1934, str: 59


[27] Kasim Hadi, Akaid za I razred, str: 24,25
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 11 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Svijet dina
Allah subhanehu ve te'ala spominje u Kur'anu da je On stvorio i druga bia
koja nae oi nisu u stanju vidjeti u njihovom pravom obliku, kao to nisu u
stanju vidjeti meleke. Ta bia o kojima govori Kur'an su dini. Kur'an
objanjava da su dini stvoreni od vatre, da su stvoreni prije ovjeka, da
nas oni vide a mi njih ne vidimo, da imaju obaveze i zaduenja kao i mi,
polagae raun za svoja djela, bie nagraeni ili kanjeni, do njih je doprla
poslanika misija Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, kao to je prije
toga doprla poslanika misija Musaa alejhi selam. Dalje Kur'an govori o
njima da su neki od njih dobri, a neki grijenici i ima ih vie vrsta kao i
ljudi. Allah subhanehu ve te'ala ih je uinio pokornim Sulejmanu alejhi
selamu, oni ne znaju gajb stvari,[1] zato su i radili i nakon smrti Sulejmana
alejhi selama.[2] Za razliku od meleka, dini jedu, piju, imaju muki i
enski pol, razmnoavaju se, stare i umiru.
Dokazi iz Kur'ana o postojanju dina
U Kur'anu postoji itava sura koja govori o dinima. A zna se da je rije
din spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur'anu, a ista ta rije u
mnoini na sedam mjesta.[3] Evo nekih od tih ajeta:
A jo prije smo stvorili dinne od vatre uarene[4]
Dine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet ine[5]
A meu nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta razliitih i
ima nas muslimana, a ima nas i zalutalih[6]
O skupe dinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu
dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ete ovaj va
dan doekati? [7]
Dokazi iz hadisa o postojanju dina
Ibni Mes'ud radijallahu anhu kae: Jedne noi smo bili zajedno sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, izgubili smo ga i traili po
dolinama i gudurama, pa smo rekli: Nestao je ili je ubijen. Prenoili smo
tu no, a bila nam je najgora no koju moe neko doivjeti. Kada smo
osvanuli, ugledali smo kako Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dolazi iza
peine. Rekli smo: O Boji Poslanie, izgubili smo te i traili, ali te nismo
nali, pa smo prenoili ovdje najgoru no koju moe iko proivjeti. Rekao
je: Doao mi je din i pozvao da idem s njim. Otiao sam i uio im Kur'an.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nas je poveo sa sobom i pokazao nam
tragove dina i tragove njihove vatre. Kae da su ga pitali o njihovoj hrani,
pa im je rekao: Hranite se svakom kosti nad kojom je spomenuto Allahovo
ime i balegom od ivotinja. Zatim nam je rekao Poslanik sallallahu alejhi

ve sellem: Nemojte se njima potirati, jer je to hrana vae brae.[8]


Prenosi Ibnu Seid el-Hudrijj radijallahu anhu pa kae: Rekao mi je Allahov
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: Primjeujem da voli stoku i pustinju,
pa kad bude sa svojom stokom u pustinji, i proui ezan, povisi svoj glas,
jer ko god uje glas mujezina, bio din, ili ovjek, ili bilo ta drugo,
posvjedoit e mu na Sudnjem danu.[9]
ejtani
ejtani su dini nevjernici. Otac im je Iblis. Neki uenjaci tvrde da je Iblis
od meleka, ali je tano i ispravno da je on od dina, iz slijedeih razloga:
1. Allah subhanehu ve te'ala to jasno kae u Kur'anu: Svi su seddu uinili
osim Iblisa, on je bio jedan od dina i zato se ogrijeio o zapovijest
Gospodara svoga.[10]
2. Iblis se ogrijeio o zapovijest svoga Gospodara, a meleki ne opiru se
onome to im Allah naredi. (Et Tahrim: 6)
3. Kur'an jasno kae da su oni stvoreni od vatre:[11] Ree Iblis: Ja sam
bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovae.[12]
ejtan je prvi neprijatelj ljudi. Izvadio je njihovog oca iz Denneta: da bi ih
sprijeio da ponovo uu u njega, udaljava ih od puta koji vode njemu,
zavodi ih i uljepava put vatre. I pored toga, oni ga slijede i ostavljaju
Allahove subhanehu ve te'ala propise, povodei se za njegovim
zavoenjem. ejtani se razmnoavaju, imaju porod i svi su oni potomci
Iblisa. Allah subhanehu ve te'ala je omoguio i pustio ejtana da radi protiv
ovjeka, ali mu nije dao mo koristi ili tete, niti mu je dao snagu koja se
ne moe sprijeiti, nego mu je dao mo spletkarenja. Njegov posao je
obmanjivanje, zavoenje, pozivanje zlu i nevaljalim djelima. Navodi ljude
na alkohol, kocku i slino. Sav njegov rad se svodi na zlo, nevaljala djela i
razmirice. Jedna od Iblisovih rabota je da u oima svojih pristalica uljepa
runo djelo, tako da ga vide lijepim. On potie svoje prijatelje da
vjernicima sumnje u lice bacaju i da ih odvraaju od pozivanja istini raznim
polemikama i raspravama. ejtan odvraa vjernike od sjeanja na Allaha
subhanehu ve te'ala tako da ga zaborave i onda padaju u grijehe. ejtan
poniava svoje prijatelje i sljedbenike i naputa ih u tekim trenucima.
Kur'an o ejtanima
Pa zar ete njega i porod njegov,[13] pored Mene, kao prijatelje
prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji?[14]
ejtan vas plai neimatinom i nareuje vam da radite odvratna
djela[15]
ejtan eli da pomou vina i kocke unese meu vas neprijateljstvo i
mrnju, i da vas od sjeanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hoete li se
okaniti?[16]
O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede ejtan, kao to je roditelje
vae iz Denneta izveo, skinuvi s njih odjeu njihovu, da bi im stidna

mjesta njihova pokazao![17]


O vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim
stopama on e na razvrat i odvratna djela navoditi[18]
Hadisi o ejtanima
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: Zaista ejtan kola ovjekovim
krvnim sudovima kao to kola krv.[19]
Abdullah ibni Omer od svoga djeda Ibni Omera radijallahu anhum prenosi
da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: Kada neko od vas jede,
neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer, zaista,
ejtan i jede i pije svojom ljevicom.[20]
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Ne postoji ni jedno novoroene, a da ga ejtan prilikom
raanja ne dodirne. Svako od njih zaplae od dodira ejtana. Jedino sina
Merjemina (Isaa alejhi selam) i njegovu majku nije dotakao.[21]
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: Dobar san je od
Allaha, a ruan san je od ejtana, pa ko vidi u snu neto runo, neka tri
puta pljucne na svoju lijevu stranu i neka zatrai zatitu kod Allaha, taj san
mu nee natetiti.[22]
___________________________________________________________________________
___
[1] Poto su za nas oni nevidljivi, znaju neka deavanja oko nas za koje mi
ne znamo, jer mogu boraviti pored nekoga i sluati ta on govori a da taj
nije svjestan njihove prisutnosti, ali sigurno je da oni ne znaju gajb stvari
jer o tome govori i 14 ajet sure Saba.
[2] Vidi u djelu Ali Attantavija, Opi prikaz islamske vjere, Zagreb 1995, str:
173 175
[3] Vehid Abdus Selam Bali, Otri ma u borbi protiv zlih sihirbaza, Teanj
1998, str: 14
[4] El-Hidr: 27
[5] Ez-Zarijat: 56
[6] El-Dinn: 11,14
[7] El-En'am: 130
[8] Muslim: kitab es salah.
[9] Buharija: kitab el ezzan, Nesai: kitab el ezzan, Malik: kitab en nida lis
salah.
[10] El-Kehf: 50
[11] Opi prikaz islamske vjere, str: 176

[12] El-A'raf: 12
[13] Ove rijei upuuju da se ejtani razmnoavaju.
[14] El-Kehf: 50
[15] El-Bekare: 268
[16] El-Maide: 91
[17] El-A'raf: 27
[18] En-Nur: 21
[19] Buharija: kitab el i'tikaf, Muslim: kitab es selam.
[20] Muslim: kitab el eribe.
[21] Buharija: kitab tefsirul Kur'an, Muslim: kitab el fedail.
[22]Buharija: kitab et tibb, Muslim: kitab er ru'ja
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 12 dio prof. Safet Durguti
26FEB
VJEROVANJE U ALLAHOVE SUBHANEHU VE TE'ALA KNJIGE
Vjerovanje u Allahove subhanehu ve te'ala knjige kitabe je trei temelj
islamskog vjerovanja. U tim je knjigama sadrana objava koju je Allah
subhanehu ve te'ala dostavio Svojim poslanicima s ciljem da je prenose
ljudima kao uputu na pravi put a da ih odvrate od zla.
Knjiga se na arapskom jeziku kae kitabun (mnoina: kutubun). Koliko je
ukupno objavljeno Allahovih subhanehu ve te'ala knjiga ne znamo. Iz
Kur'ana znamo da su objavljene etiri velike knjige: Tevrat, Zebur, Indil i
Kur'an. Osim velikih knjiga postojale su i manje knjige (suhufi), te
poslanice (risale).
Kao to je Allah subhanehu ve te'ala objavio Kur'an Muhammedu sallallahu
alejhi ve sellem, isto tako je objavio druge knjige nekima od prijanjih
poslanika. Meutim, potrebno je naglasiti da od objave Kur'ana
Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem, sve prijanje objave su derogirane
i stavljaju se van snage, a Kur'an ostaje jedini po kojem su ljudi duni da
rade. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Tako mi Onog u ijoj je ruci Muhammedova dua ko god od ljudi
uje za mene, bio jevrejin ili kranin i umre kao takav ne povjerujui u
ono sa ime sam ja doao, bit e od stanovnika vatre.[1]
Boije objave
Suhufi, listovi, svesci
Objavljeni su Musau i Ibrahimu alejhi selamu.

Ovo doista ima u suhufima (listovima) prvotnim, listovima Ibrahimovim i


Musaovim.[2]
Kojim su jo Boijim poslanicima upuene manje Boije knjige sahife, ne
znamo, jer nam o tome Kur'an ne prua podatke.
Tevrat
Tevrat je prva Boija knjiga upuena ljudima. Tevrat je Allah subhanehu ve
te'ala dostavio Musa alejhi selamu.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Mi smo objavili Tevrat, u kome
je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili
Allahu posluni i estiti ljudi.[3]
idovi (Israilci) nazivaju Tevrat Tora, to na hebrejskom jeziku znai:
pouavanje, nauka. Na grkom jeziku se Tevrat naziva: Pentatevh to znai
Petoknjije, jer se dananja verzija Tevrata, koja ne predstavlja originalni
Tevrat, dijeli u pet knjiga:
Knjiga postanka,
Knjiga izlaska,
Levitski zakonik,
Knjiga brojeva i
Ponovljeni zakon.[4]
Zebur
Zebur je druga velika Boija objava. Zebur je dostavljen Bojem poslaniku
Davudu alejhi selamu.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: A Davudu smo Zebur
dali.[5]
Dananja verzija Zebura koja je doprla do nas, naziva se Psalmi, hebrejski:
Tehilim, religijske pjesme, dok grki izraz psalmos znai: udaranje u ice,
pjesma pjevana uz citru. Psalmi se nalaze u Starom zavjetu i ima ih 150.
Psalmi se dijele na hvalospjeve, tubalice i zahvalnice.[6]
Indil
Indil je trea velika Boija objava. Dostavljena je Boijem poslaniku Isa
alejhi selamu.
O Boijoj Objavi Indil, Allah subhanehu ve te'ala kae: Poslije njih smo
Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen,
a njemu smo dali Indil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo[7]
Kao to ne postoje originali Tevrata i Zebura, ne postoji ni originalni Indil.

Krani Indil nazivaju evanelje. Rije evanelje potjee od grke rijei


euangelion to znai: radosna, dobra, blaga vijest.
Postoje etiri kanonska (tj. od crkve prihvaena) evanelja: Matejevo,
Lukino, Markovo i Ivanovo (Jovanovo), dok se Barnabino evanelje
odbacuje od crkve.
Sve prijanje objave osim Kur'ana su doivjele svoju izmjenu, o emu ima
jako puno dokaza.
___________________________________________________________________________
_______
[1] Muslim: kitab el iman, Ahmed: kitab baki musned el mukessirin.
[2]El-A'la: 18,19
[3]El-Maide: 44
[4]Hadi Kasim, Akaid I, str: 27,28
[5]El-Isra: 55
[6]Akaid I, str: 30
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 13 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Dokazi o patvorenosti prijanjih objava
1. O iskrivljenju i izmjeni koje su u Tevratu nainili jevreji, Allah subhanehu
ve te'ala kae: Zar se vi nadate da e vam se jevreji odazvati i vama za
volju vjernici postati, a neki meu njima su Allahove rijei sluali pa su ih,
poto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.[1]
Ima jevreja koji izvru smisao rijeima.[2]
2. O izmjeni koju su nainili krani u Indilu, Allah subhanehu ve te'ala
kae: Mi smo zavjet prihvatili od onih koji govore: Mi smo krani, ali su
i oni dobar dio onoga ime su bili opominjani izostavili: zato smo meu
njima neprijateljstvo i mrnju do Sudnjeg dana ubacili: a Allah e ih
sigurno obavijestiti o onome to su radili. O sljedbenici Knjige, doao vam
je poslanik Na da vam ukae na mnogo ta to vi iz Knjige krijete [3]
3. Od iskrivljenih stvari koje su jevreji i krani uveli u svoju vjeru je i to da
jevreji tvrde da je Uzejr Allahov sin, a krani tvrde da je Mesih, Allahov
sin. Allah subhanehu ve te'ala kae: Jevreji govore: Uzejr je Allahov sin!,
a krani kau: Mesih je Allahov sin! To su rijei njihove, iz usta njihovih,
oponaaju rijei nevjernika prijanjih, ubio ih Allah! Kuda se odmeu.[4]
Osim pomenutih dokaza koje Kur'an navodi, zaista jo mnogobrojni dokazi
ukazuju da su prijanje objave iskrivljene i da je u njima tota ubaeno i
dopisano od strane ljudi.
Naveemo jo nekoliko:
4. Originali objavljenih knjiga (osim Kur'ana) su se zagubili, a u rukama
ljudi postoje samo njihovi prijevodi.
5. U ovim knjigama dolo je do takve izmijeanosti da se vrlo esto ne zna
ta su rijei Allaha, a ta rijei ljudi. Pored toga, u tim knjigama ima raznih

historijskih podataka, biografije poslanika i zakljuci njihovih teologa, tako


da se ne moe tano znati ta je i ije je.
6. Ne moe se nauno dokazati povezanost nijedne od tih knjiga sa
poslanikom kojem je objavljena. Ni jedna od tih knjiga nema povezan
sened do poslanika. Poglavlja Biblije koja se zovu Stari Zavjet ili Tevrat su
napisana poslije smrti Musaa a.s. na nekoliko stoljea. Muhammed Ferid
Veddi prenosi iz enciklopedije znanosti Laros slijedee rijei:
Savremena nauka, a naroito njemaki kriticizam je nakon duih
istraivanja arheolokih pronalazaka historije jezikih saznanja utvrdio: da
Tevrat nije napisao Musa a.s. nego da je on djelo jevrejskih sveenika ija
imena nisu spomenuta. Oni su ga naizmjenino pisali oslanjajui se na
usmene predaje koje su uli prije ropstva u Babilonu. ak ta vie, jedan
broj uenjaka tvrdi da ovih pet knjiga Starog Zavjeta ne sadre sva
predanja Jevreja, nego samo najosnovnije teze, simbole i pripovjetke.
7. Dokaz iskrivljenosti tih knjiga je i postojanje razliitih primjeraka koji se
bitno razlikuju po svom sadraju, a u mnogim stvarima su i kontradiktorni.
8. Jedan od nepobitnih dokaza iskrivljenosti Biblije je i to to ona sadri
neispravno vjerovanje i pogrenu predstavu o Allahu subhanehu ve te'ala i
Njegovim poslanicima. U Bibliji moemo nai uporeivanje Allaha sa
ovjekom, pa tako u Knjizi Postanka 3122 stoji: Tada Gospod ree: Evo
ovjek sada postade jedan od Nas, spoznaje dobro i zlo.[5]
___________________________________________________________________________
__
[1] El-Bekare: 75
[2] En-Nisa: 46
[3] El-Maide: 14,15
[4] Et-Tevbe: 39
[5] Od take 4 8, prema rijeima dr. Nuajm Jasina Iman, str: 80 83
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 14 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Kur'an
etvrta i posljednja velika Boija Objava je Kur'an koji je dostavljen
posljednjem Boijem poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem: A
tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da
nad njima bdi[1]
Kur'an znai Knjiga za itanje, recitiranje, od kare'e itati, recitirati.
Kur'an ima i drugih naziva: Kitab (Knjiga), Furkan (rastavlja istine od
neistine), Zikr (opomena), Hukm (odluka), Hikmet (Mudrost), ifa (lijek),
Huda (pravi put), Nur (svjetlo), Burhan (jasan dokaz) itd.
Objavljivanje Kur'ana trajalo je 23 godine, tj. 13 godina prije Hidre u Meki,
i 10 godina poslije Hidre u Medini. Obzirom na to govori se o mekanskom
periodu Objave i o medinskom periodu, kao i o mekanskim i medinskim
surama.
Ukorieni, uvezani Kur'an naziva se Mushaf.

U Kur'anu ima 30 duzeva sa po 20 stranica. Kur'an je podijeljen na 114


sura (poglavlja).
Pored etiri velike knjige i suhufa koje je Allah objavio, bilo je poslanika
kojima je Allah subhanehu ve te'ala slao objavu, ali nas nije obavijestio o
imenima tih objava.
Obavezni smo da vjerujemo da su sve objavljene knjige dole sa istinom,
svjetlou i uputom. Sve to se nalazi u njima a suprostavlja se pomenutim
temeljima, to je zbog iskrivljavanja kojeg su ljudi nainili.
Definicija Kur'ana
On je Allahov govor nenadmani, objavljen Muhammedu sallallahu alejhi
ve sellem, zapisan u mushafima, do nas prenesen vjerodostojnom
(mutevatir) predajom, a njegovo uenje je ibadet.
Svjedoimo da je Kur'an govor Gospodara. Dostavio ga je vjerni i pouzdani
melek Dibril i njemu poduio velikana svih poslanika Muhammeda
sallallahu alejhi ve sellem.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: I Kur'an je sigurno objava
Gospodara svjetova: donosi ga povjerljivi Dibril, na srce tvoje, da
opominje, na jasnom arapskom jeziku.[2]
Allah subhanehu ve te'ala takoer kae: Kur'an nije izmiljena besjeda,
on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i
putokaz je i milost narodu koji vjeruje.[3]
Mufesiri tumaei 48. ajet sure El-Maide Da nad njima bdije i priznaje da
su istinite knjige prije njega objavljene', kau: Kur'an priznaje ono to je
u njima istinito, a negira ono to je ulo u njih iskrivljenjem, mijenjanjem i
izvrtanjem, i o njima Kur'an donosi sud, bilo da se radi o derogaciji ili
priznavanju.
Allahovo subhanehu ve te'ala obeanje o uvanju Kur'ana
Danas ne postoji ni jedna objavljena knjiga koja je sauvana u svojoj
izvornosti osim Kur'ana. Kur'an je sauvan sa svim svojim poglavljima,
reenicama, rijeima i vokalima, onako kako ga je uio Dibril alejhi
selam Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i kako ga je on uio
svojim ashabima.
Kur'an je do nas prenesen sa svim svojim poglavljima i reenicama, sa
njihovim redoslijedom i nainom izgovora u svakom periodu poslije
njegove objave mutevatir predajom tj. preneen je sigurnom predajom od
velikog broja ljudi. Nema sumnje u to da je Kur'an kojeg mi danas uimo,
isti onaj kog je Allah objavio svome Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.
Allah je zagarantirao uvanje Kur'ana od bilo kakvih izmjena, iskrivljavanja,
dodavanja ili oduzimanja.
Allah subhanehu ve te'ala kae: Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista

emo Mi nad njim bdjeti![4]


Poznato je kroz historiju da su nevjernici mnogo puta pokuali napraviti
izmjenu u Kur'anu ubacivanjem ili izbacivanjem dijelova Kur'ana, ali su
njihove spletke uvijek bile na vrijeme otkrivene, jer: Allah ispunjava Svoja
obeanja.
Cilj ouvanja Kur'ana je da bi Allahov dokaz ljudima ostao vjean: da trajno
ostane prisutan meu njima da bi mu se ljudi uvijek vraali i iz njega
prouavali svoju vjeru, njene osnove, principe, ciljeve i upoznavali se sa
propisima Allahovog erijata.
Kur'an je sauvan zato da bi se ljudi koristili njegovim poukama, savjetima,
opomenama i prijetnjama, te da bi svoje ponaanje uskladili sa ahlakom
koji se potencira u Allahovoj sallallahu alejhi ve sellem objavi.
Mu'diza Kur'ana
Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je imao vie mu'diza, a njegova
najvea mu'diza je Kur'ani kerim.
Allah subhanehu ve te'ala, je Muhammedovu sallallahu alejhi ve sellem
mu'dizu uinio trajnom da do Sudnjeg dana uvjerava i upuuje ljude.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Neka je uzvien Onaj koji robu
Svome objavljuje: rastavlja istine od neistine (Kur'an) da bi svjetovima bio
opomena[5]
Kur'an je nepromjenjiv (tekstom), uvijek aktuelan i nov do Sudnjeg dana.
Pojedini aspekti Kur'anske mu'dize
a) Rjeitost Kur'ana i njegova trajna velianstvenost
Kur'an je sastavljen od harfova kao to je i ljudski govor sastavljen od istih
harfova, ali je kur'anska stilistika daleko nadmaila i pokazala nemo i ljudi
i dina da saine i donesu neto slino najkraoj suri Kur'ana. Kada bi
proitao najljepu pjesmu ili knjigu, usljed ponavljanja izgubila bi svoju
vrijednost jer je to ljudski govor. Meutim, koliko puta ua proui fatihu ili
hatmu a da nikad ne gube svoju vrijednost?! Naprotiv, to god vie ua
ui Kur'an, on mu je sve drai i drai.
b) Kur'ansko iznoenje gajb stvari (kao npr, o buduim dogaajima):
1. Kada su Perzijanci koji su u to vrijeme bili oboavaoci kipova pobijedili
Bizantijce (krane), murici Meke su tu pobjedu slavili i prijetili muslimanima da e im se desiti isto.
Allah subhanehu ve te'ala je povodom ovoga objavio: Elif lam mim,
Bizantijci su pobijeeni u susjednoj zemlji, ali oni e poslije poraza svoga,
sigurno pobijediti za nekoliko godina (bid'a sinine).[6]
Kad su ovi ajeti objavljeni, muslimani su ih stalno ponavljali i iekivali ono
to je Allah obeao nevjernicima. Ebu Bekru r.a. se suprostavio jedan

murik kladei se sa njim da Vizantija nee pobijediti u vremenu u kojem


su oznaeni Kur'anski ajeti rijeima Fi bid'i sinine, a to je period od tri
do deset godina, ne vie. Ebu Bekr je prihvatio opkladu prije nego je ona
postala haram, pa su tako muslimani stali uz Ebu Bekra radijallahu anhu a
nevjernici uz murika ekajui ostvarenje reenog. Tada je Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem precizirao da: vremenski period bid'a je od 3
9 godina.
Time je poslanstvo stavljeno na ispit. Nije prolo ni osam godina, a
Allahovo se obeanje ostvarilo. Vjernici su se radovali, a veliki broj murika
je poeo vjerovati i priznavati islam.
2. Mnogo puta su murici i jevreji pokuali atentat na Resula sallallahu
alejhi ve sellem.
Allah subhanehu ve te'ala objavljuje: a Allah e te od ljudi zatititi.[7]
Poslije objavljivanja ovog ajeta Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao
svojim ashabima: Ljudi, moete slobodno ii, Allah nam garantuje
zatitu. (Tirmizi i dr.). I zaista, zavjere su bile mnogobrojne, ali ih je Allah
subhanehu ve te'ala sve otkrivao i ponitavao.
Iako su muslimani bili malobrojni i slabi, nevjernicima nije uspjelo da ubiju
Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Dok su kasnije vladari imali jake
garde, pa su ipak mnogi bili ubijani.
c) Savremeni nauni aspekti kur'anske mu'dize
1. Niko nije ni pretpostavio da su nebesa, zvijezde i druga nebeska tijela
nastala od magline (ed-duhan), dok nisu uznapredovala nauna
istraivanja pa se naunici uvjerili da su nebeska tijela nastala od magline.
[8]
U Kur'anu povodom toga stoji: Zatim se nebeskim visinama uputio dok je
nebo jo maglina bilo,[9]
2. Istraivai su napokon otkrili da je Mjesec bio uaren pa se ugasio, a
njegova svjetlost je iezla, a da je svjetlost koja dolazi od Mjeseca u stvari
samo refleksija od Sunca.
U Kur'anu se to davno iznijelo: Znamenje za no smo uklonili, a znamenje
za dan smo vidnim uinili.[10]
Mufesiri vele da je znamenje noi Mjesec, a znamenje dana Sunce.
3. Ljudi su mislili da onaj koji uzlijee u visine udie ist zrak. A kad je
ovjek izumio savremene avione i njima uzletio u visinu, doao je do
zakljuka da se grudi u atmosferi stjenjavaju do krajnje granice, jer sve
to ovjek vie uzlijee u visinu, zrak biva sve rjei: U Kur'anu stoji:
Onome koga Allah hoe uputiti, On grudi njegove raspoloi za Islam, a
onome koga hoe u zabludi ostaviti, On grudi njegove tijesnim i umornim
uini kao kad na nebo uzlijee.[11]
4. Niko nije mogao pomisliti da su planine usaene u Zemlju poput

stubova, da bi naunici otkrili da ispod zemljinog vrstog sloja, na kome


ivimo, ima mekani rastresiti sloj, i da ispod svake planine postoji korijen
koji uranja u ovaj mekani sloj, tako da ga to povezuje sa gornjim, vrstim
slojem i titi ga od potresa ispod nas: Mi smo po Zemlji nepomine
planine razmjestili da ih ona ne potresa[12]
5. Istraivai su takoer otkrili da kod svih biljaka postoje parovi muko i
ensko, a da to niko nije ranije znao: Slavljen je Onaj koji sve to nie iz
zemlje stvara u parovima, od njih samih i od onoga to oni ne znaju.[13]
Ove i druge tajne, ovjek otkriva i saznaje tek sada, u ovom vremenu,
nakon to je izumio najsavrenije aparate i ureaje, pomou kojih ih
uspijeva otkriti i upoznati.
Ko je ove tajne otkrio Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem prije vie od
hiljadu i etiri stotine godina, kada nije bilo aviona, raketa, podmornica i
naunih otkria?![14]
Sve ovo, svakom razumnom ovjeku jasno ukazuje na to da je Kur'an
objava od Sveznajueg Allaha, koji kae: Reci: objavio ga je Onaj koji zna
tajne na nebesima i na Zemlji: On mnogo prata i samilostan je.[15]
___________________________________________________________________________
_______
[1] El-Maide: 48
[2] E-uara: 192 195
[3] Jusuf: 111
[4] El-Hidr: 9
[5] El-Furkan: 1
[6] Er-Rum: 1 3
[7] El-Maide: 67
[8] Abdul Medid Aziz Ez Zindani, El Iman, str: 42
[9] Fussilet: 11
[10] El-Isra: 12
[11] El-En'am: 125
[12] El-Enbija: 31
[13] Jasin: 36
[14] El-Iman, str: 43,44
[15] El-Furkan: 6

Akaid Temelji islamskog vjerovanja 15 dio prof. Safet Durguti


26FEB
VJEROVANJE U ALLAHOVE subhanehu ve te'ala POSLANIKE
Vjerovanje u Allahove poslanike je etvrti temelj islamskog vjerovanja.
ovjek je duan vjerovati u sve Allahove poslanike bez ikakve razlike meu
njima. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Recite: Mi vjerujemo u
Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i
Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau, i u
ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova: mi ne pravimo
nikakve razlike meu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.[1]
Duni smo vjerovati u sve poslanike koje je Allah spomenuo u Kur'anu, kao
i poslanike i vjerovjesnike iji broj i imena ne zna niko sem Allaha
subhanehu ve te'ala, kao to Allah subhanehu ve te'ala kae u Kur'anu: I
prije tebe smo poslanike slali: o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima
ti nismo kazivali.[2]
Ako ovjek vjeruje u neke poslanike, a u neke ne vjeruje pravei meu
njima razlike u vjerovanju kao to npr. jevreji ne priznaju Isa alejhis
selama, a ni Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, krani ne priznaju
Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem takvi postaju nevjernici na
osnovu Allahovih rijei: Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i
ele da izmeu Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i
govore: U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i ele da izmeu toga
nekakav stav zauzmu oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo
nevjernicima pripremili sramnu patnju.[3]
Poslanici i vjerovjesnici koji su spomenuti u Kur'anu
U Kur'anu je spomenuto 25 poslanika i vjerovjesnika. To su: Adem, Nuh,
Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Ja'kub, Jusuf, Ejub,
uajb, Musa, Harun, El-Jese', Zul Kifl, Davud, Zekerijja, Sulejman, Iljas,
Jahja, Isa i Muhamemmed salevatullahi ve selamuhu alejhim edmein.[4]
Najodabraniji poslanici (ulul azm)
Veliki broj alima u grupu najodabranijih poslanika (ulul azm) ubraja
petoricu: Muhammeda, Ibrahima, Musa, Nuha i Isa alejhim efdalus-salati
ves-selam. Allah subhanehu ve te'ala ih spominje u sljedeem ajetu:
Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od
Ibrahima, i od Musa, i od Isa sina Merjemina smo vrst zavjet uzeli.[5]
Svojstva Allahovih poslanika
Svi su se poslanici odlikovali zdravim razumom, iskrenim govorom i
pouzdanou u svim pitanjima. Bili su ljudi koji nisu imali u svojoj biografiji
ni najmanju mrlju. Tjelesno su bili zdravi i lijepi. Imali su snaan duh kojim
nije mogla zagospodariti ni dinska ni ljudska priroda.
Allah je taj koji ih je potpomagao u svim svojstvima. Jednostavno reeno:

oni su u svom narodu bili najbolji, po svim dobrim osobinama.


Ovakva svojstva poslanicima su bila neophodna, jer kada bi oni bili ispod
nivoa ljudi tog vremena, da je njihova snaga duha bila nekome podlona,
tada bi oni imali odreene slabosti u izvravanju onoga to je Allah
subhanehu ve te'ala naredio i zabranio, ili pak u pokornosti prema Allahu,
jer bi usljed straha, nekih elja, zaborava ili neeg drugog bili nemoni da
priope ono ime ih je Allah zaduio, tj. ne bi bili spremni da izvre zadau
poslanstva.
Da se nisu odlikovali najboljim svojstvima, ljudi bi imali razloga da negiraju
i ometaju pravi put. to se tie drugih svojstava, poslanici su bili sa istim
osobinama koje imaju svi ljudi; i poslanici su jeli, pili, spavali, razboljevali
se i sl. I u tome je Allahova mudrost jer, da nisu imali takve osobine ljudi bi
govorili: pa mi ne moemo biti kao oni jer su nai prohtjevi drugaiji.[6]
Poslanici su bili izloeni belajima vie od obinih ljudi, ali sa snagom imana
izlazili su kao pobjednici, to je poruka svim ljudima da se ugledaju na njih
i ustraju na Allahovom putu bez obzira na iskuenja.
Cilj slanja poslanika
1. Allah je Svoje poslanike slao da bi ljude upoznali sa njihovim
Gospodarom i Stvoriteljem i da bi ih pozivali na injenje ibadeta samo
Njemu i na borbu protiv svih drugih, lanih boanstava: Svakom narodu
poslali smo poslanika: Allahu ibadet inite, a lanih boanstava se
klonite![7]
2. Slao ih je da obraduju mu'mine onim to im je Allah pripremio kao
nagradu za pokornost, da upozore nevjernike na posljedice njihova
nevjerstva i da pobiju sve isprike ljudi, te da protiv njih uspostave dokaze
njihova Gospodara.
Allah subhanehu ve te'ala kae: o poslanicima koji su radosne vijesti i
opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja
imali. A Allah je Silan i Mudar.[8]
3. Slao ih je da budu uzor ljudima u njihovom lijepom ponaanju,
ispravnom ibadetu i ustrajnosti na Allahovom putu, kao to je reeno o
naem Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem: Vi u Allahovom poslaniku
imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na
ahiretu i koji esto Allaha spominje.[9]
4. Slao ih je da sauvaju i spase ljude od raznolikosti u shvatanju ivota i
da ih usmjere istini sa kojom je Allah zadovoljan: Mi ti objavljujemo Knjigu
da bi im objasnio ono oko ega se razilaze i da vjernicima bude uputa i
milost.[10]
5. Slao ih je da ljudima ukau na dobra djela koja oplemenjuju, iste
ljudsku duu i u njoj usauju svijest hajra:[11] On je nepismenima poslao
Poslanika, izmeu njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih oisti i da ih
Knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj zabludi.[12]
______________________________________________________________________

[1] El-Bekare: 136


[2] El-Mu'min: 78
[3] En-Nisa: 150,151
[4] Vidi u knjizi Iman, str: 57
[5] El-Ahzab: 7
[6] Prema rijeima ejha Zindanija El Iman, str: 91,92
[7] En-Nahl: 36
[8] En-Nisa: 165
[9] El-Ahzab: 21
[10] En-Nahl: 64
[11] Prema rijeima ejha Zindanija El Iman, str: 89,90
[12] El-Dumua: 2
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 16 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Mu'dize Boijih poslanika
Allah Svoje poslanike potpomae jasnim dokazima koji govore o istinitosti
Njegovih objava, da ih ljudi ne bi smatrali lanim.
Allah subhanehu ve te'ala kae: Mi smo izaslanike Nae s jasnim
dokazima slali[1]
Svaki poslanik je imao mu'dize u skladu sa vremenom u kome je ivio.
Tako su mu'dize Musa alejhis selama bile u duhu vremena u kome je ivio,
kad su harali vjeti arobnjaci. On je pokazao u svoje vrijeme uda koja su
zaslijepila poglede i kojim su se, budui da su arobnjaci u njegovo doba
bili vjeti i da su lahko mogli ocijeniti ta je istina a ta arolija, oni
odjednom, bez kolebanja, primie islam, im su vidjeli to to su vidjeli:
uda koja su mogla doi samo od Onoga koga Allah pomae i podrava.
Allah subhanehu ve te'ala kae: I on baci svoj tap kad on prava zmija: i
izvadi ruku svoju i ona za prisutne postade bijela.[2]
a arobnjaci se licem na tle bacie: Mi vjerujemo u Gospodara svjetova
povikae, Gospodara Musaova i Harunova![3]
Salihu alejhi selam Allah subhanehu ve te'ala je dao devu: Mi smo
Semudu kao vidljivo udo kamilu dali, ali su se oni ogrijeili o nju. A uda
aljemo samo da zastraimo.[4]

Isa, sin Merjemin je poslan u vrijeme kada je medicina bila na zavidnom


nivou. Date su mu'dize iz te oblasti koje su im bile nedostupne i koje nisu
mogli izvoditi, a otkud bi ljekar mogao lijeiti od roenja slijepa ovjeka,
kad to nije obino steeno slijepilo. Ili, kako bi mogao iscijeliti gubavca, ili
nekoga ko je obolio od lepre i sline neizljeive bolesti? Ili, kako bi bilo ko
mogao dospjeti dotle, da iz kabura proivi mrtva ovjeka?
Allah subhanehu ve te'ala o Isa alejhis selamu kae: i poslan kao poslanik
sinovima Israilovim: Donosim vam dokaz od Gospodara vaeg: napraviu
vam od ilovae neto poput ptice i puhnuu u nju, i bie, voljom
Allahovom, prava ptica. I iscijeliu slijepa od roenja, i gubava, i
oivljavau mrtve, voljom Allahovom [5]
Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je poslan u vrijeme kada je
govornitvo i pjesnitvo bilo na vrhuncu. Zato mu je Allah subhanehu ve
te'ala objavio asni Kur'an, kome je nepoznata la s bilo koje strane, jer je
to Objava Mudrog i Hvaljenog. Kur'anske rijei su mu'diza i njime se
upuuje izazov i ljudima i dinima da izmisle neto slino njemu, ili deset
poglavlja, ili makar samo jedno. Kur'an nedvosmisleno potvruje da to oni
ne mogu uiniti ni tada, ni u budunosti: Ako vi sumnjate u ono to smo
objavili naem robu, donesite makar jednu suru slinu Njegovoj i pozovite
sve svoje svjedoke mimo Allaha, ako istinu govorite. A ako to ne uinite, a
neete to nikada uiniti, priuvajte se vatre ije su gorivo ljudi i kamenje, a
pripremljena je za nevjernike.[6]
Vahj objava
Allah subhanehu ve te'ala je Svoje zapovjedi i Svoje zabrane dostavljao
Svojim poslanicima na vie naina. Kur'an o tome veli: Nijednom ovjeku
nije dato da mu se Allah obraa osim na jednom od tri naina:
nadahnuem, ili iza zastora, ili da poalje izaslanika koji, Njegovom voljom,
objavljuje ono to On eli. On je, zaista, Uzvien i Mudar![7]
Islamski su uenjaci na temelju Kur'ana i hadisa podijelili nain objave na
est vrsta:
1. Istiniti snovi, koji se ispune potpuno onako kako su i u snu bili.
2. Da melek dostavi neto u duu poslanika.
3. Da se melek pojavi poslaniku u ljudskom obliku.
4. Da poslanik uje i razumije za druge ljude nerazumljiv glas, slian glasu
zvona.
5. Da poslanik vidi meleka u njegovom prirodnom obliku.
6. Da Allah bez posrednika govori sa Svojim poslanikom.[8]
Evlije i kerameti
Vjerujemo da je Uzvieni Allah odabrao neke od Svojih robova, oistio ih od
grijeha i okitio iskrenou i plemenitim svojstvima da bi Mu iskreno
robovali, poastio ih je Svojom ljubavlju i kerametima. Allah je njihov

zatitnik (prijatelj), voli ih i pribliava Sebi, a oni su Allahovi prijatelji


(miljenici) Allahove evlije, vole Ga i veliaju. Izvravaju Njegove naredbe i
drugima to nareuju, klone se Allahovih zabrana i drugima to preporuuju.
Vole to Allah voli, preziru ono to Allah prezire, ako neto zatrae od
Njega, dadne im, ako Ga neto zamole, udovolji im, oni su nosioci imana
i takvaluka. Svaki mu'min, bogobojazan, je Allahov velij. Evlije se razlikuju
meusobno po deredama ovisno o veliini imana i bogobojaznosti. to je
vea dereda kod Allaha vei su i kerameti. Najvee evlije su Allahovi
poslanici i vjerovjesnici, zatim njihovi neposredni sljedbenici (ashabi), a iza
njih ostali mu'mini.[9]
Kur'an o evlijama i kerametima
Kad god bi joj Zekerija u hram uao, kod nje bi hrane naao. Odakle ti
ovo o Merjema?[10] on bi upitao, a ona bi odgovorila: od Allaha, Allah
onoga koga On hoe opskrbljuje bez rauna ikakva.[11]
I neka se niega ne boje i ni za im ne tuguju Allahovi tienici (evlije),
oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.[12]
Hadisi o evlijama
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi
ve sellem rekao: Uzvieni Allah kae: Objavio sam rat onome ko bude
neprijatelj Mome prijatelju. Najdrae Meni ime Mi se Moj rob moe
pribliiti jesu farzovi. Moj rob Mi se pribliava nafilama sve dok ga ne
zavolim, a kada ga zavolim postanem njegov sluh kojim uje, njegov vid
kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaa i njegova noga kojom hodi. Ako Me
zamoli udovoljiu Mu, a ako zatrai Moju zatitu zatitiu ga.[13]
Kerameti su se, prema vjerodostojnim hadisima, deavali i nekim
ashabima; npr. jedne je prilike Omer radijallahu anhu drao hutbu u
mesdidu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u Medini, a muslimanska
vojska je bila na putu (nekoliko km daleko od Medine), pa je Omer
radijallahu anhu rekao: O Sarije, na brdo! O Sarije, na brdo! Pa je
vojskovoa muslimana Sarije uo njegov glas i odveo vojsku na brdo, a to
je bio uzrok da su muslimani porazili murike. Kada se Sarije vratio sa puta
obavijestio je Omera i muslimane da je uo glas Omera radijallahu anhu.
[14]
Pored toga, poznato je da je Allah subhanehu ve te'ala kerametima astio
istaknute vjernike i nakon njih, sve do dananjih dana, a tako e biti i do
Posljednjeg dana.
___________________________________________________________________________
____
[1] El-Hadid: 25
[2] El-E'araf: 107-108
[3] El-E'araf: 119-121
[4] El-Isra: 59

[5] Ali Imran: 49


[6] El-Bekare: 23,24
[7] E-ura: 51
[8] Vidi u udbeniku Mehmeda Handia, Ilmul Kelam, str: 41,42
[9] Vidi vie u djelu Ebu Bekr Dabira el Dezairija, Minhad el muslim, str:
43 45
[10] U tefsiru Ibni Abbasa r.a. se navodi da je kod nje Zekerija zimi nalazio
ljetno voe kao to je groe, a ljeti bi nalazio zimsko voe, pa ju je zato i
pitao odakle joj. Ebu Tahir Ibni Ja'kub el Firuzabadi, Tenvirul mikbas min
tefsir Ibni Abbas, Kairo, bez god. izd. str: 46
[11] Ali Imran: 37
[12] Junus: 62,63
[13] Buharija: kitab er rekaik.
[14] Minhad el muslim, str: 45
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 17 dio prof. Safet Durguti
26FEB
VJEROVANJE U POSLJEDNJI DAN
Iman u Posljednji dan je peti temelj islamskog vjerovanja.
U vjerovanje u Posljednji dan ulazi vjerovanje u njegove predznake koji e
se neminovno desiti. Vjerovanje u njega znai i vjerovanje u smrt i ono to
je poslije nje, kao to su: iskuenja u mezaru, te patnje i uivanja u njemu,
puhanje u rog, izlazak stvorenja iz kabura (proivljenje). To, takoer, znai
vjerovanje u ono to e se desiti na mjestu stajanja na Sudnjem danu kao
to su grozote i strahote, okupljanje ljudi na mjestu polaganja rauna,
dijeljenje knjiga ljudskih djela i stavljanje na vagu. Vjerovanje u njega znai
i vjerovanje u sirat, havd i efa'at, te vjerovanje u Dennet i njegove
nagrade kao i vjerovanje u Dehennem i njegove patnje.
Kur'an vrlo esto spominje Posljednji dan i u svakoj prilici upozorava na
njega. Vjerovanje u Posljednji dan je veoma vaan elemenat za ljude, a
dokaz tome je to to Kur'an vrlo esto vee vjerovanje u Allaha sa
vjerovanjem u Posljednji dan: estiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj
svijet [1] Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha i u onaj
svijet.[2]
Musliman vjeruje da ivot na ovome svijetu ima svoj kraj i da ne traje
vjeno.
Allah subhanehu ve te'ala kae: Sve e, osim Njega propasti! On e suditi
i Njemu ete se vratiti.[3]

Umiranje i nestajanje ljudi svakome je oito i vidljivo. Kao to umiru ljudi,


isto tako umiru i nestaju biljke i ivotinje. Kao to izlazak Sunca vodi
njegovu zalasku, tako i raanje vodi umiranju.
Kao to umiru ljudi, biljke i ivotinje, isto tako umiru i izumiru itavi narodi.
Koliko naroda znamo iz povijesti svijeta, kojima se ni traga vie ne zna, jer
ih je davno nestalo.
Kao to biljke i ivotinje imaju svoj kraj, tako i cijeli svemir ide svom
zavretku. Sve to je nastalo, to ima svoj poetak, prirodno je da e
nestati i da ima svoj kraj.
Predznaci Posljednjeg dana
Duni smo vjerovati u predznake Posljednjeg dana o kojima nam govori
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u vjerodostojnim hadisima. Predznake
Posljednjeg dana dijelimo na male i velike. to se tie malih predznaka,
oni uglavnom govore o pokvarenosti ljudi u zadnje vrijeme, neredima koji
e se meu njima desiti, a poneki o Allahovoj uputi, dok se velikih
predznaka u pojedinim hadisima spominje deset, kao to je hadis Huzejfe
ibn Usejda el-Gaffarija u kome kae: Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
nas je zatekao kako ponavljamo pojedine lekcije, pa je upitao: ta to
uite? Lekciju o Posljednjem danu!, rekoe. On ree: Posljednji dan nee
nastupiti sve dok prije njega ne vidite deset predznaka!, pa je spomenuo
Duhan, Deddala, Ed-Dbe, izlazak Sunca sa zapada, silazak Isaa sina
Merjemina, Je'dud i Me'dud, tri potresa: na istoku, na zapadu i na
arapskom poluotoku, a zadnja od njih e biti vatra koja e se pojaviti u
Jemenu i potjerati ljude na mjesto obrauna.[4]
Mali predznaci Posljednjeg dana
to se malih predznaka tie, njih ima jako puno, a mi emo navesti neke:
1. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: Ja sam poslan, a do
Posljednjeg dana je ostalo samo toliko kolika je razlika izmeu ova dva
prsta pa je ispruio kaiprst i srednji prst.[5]
Kao to vidimo iz ovoga hadisa, i sam Muhammed sallallahu alejhi ve
sellem je jedan od predznaka Posljednjeg dana obzirom da je on posljednji
poslanik.
2. U poznatom hadisu Dibrila alejhi selam u kojem je on upitao Allahovog
Poslanika sallallahu alejhi ve sellem o Posljednjem danu, na ta je on
odgovorio: Upitani ne zna nita vie od onoga koji ga pita, ali u te
obavjestiti o njegovim predznacima: kada ena (majka) rodi sebi
zapovjednika, kada vidi bosonoge, neobuene, siromane pastire da se
natjeu u gradnji visokih zgrada.[6]
3. Poslovanje kamatom:[7]
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi
ve sellem rekao: Doi e vrijeme kada niko od ljudi nee ostati, a da nee
jesti kamatu, i onaj ko je ne bude jeo zahvatie ga praina od nje.[8]

4. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: Neposredni


predznaci Posljednjeg dana su: pozdravljanje posebnih ljudi, naglo irenje
trgovine, tako da e ena morati pomagati ovjeku u poslu, kidanje
rodbinskih veza, esto upotrebljavanje olovke, pojava krivog i skrivanje
istinitog svjedoenja.[9]
5. Pozdravljanje uz prokletstvo i meusobno oponaanje mukaraca i ena:
[10] Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: Moj e ummet imati lijep
sistem sve dok se u njemu ne pojavi troje: nestanak znanja, pojava
kopiladi (vanbrane djece) i pojava prokletnika! A ko su prokletnici
upitae prisutni. To su ljudi koji e se pojaviti u predkijametsko vrijeme, a
pozdravljae se prokletstvom! odgovori Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem.[11]
6. Enes radijallahu anhu kae: Ispriau vam jedan hadis koji vam ne
moe ispriati niko osim mene. uo sam Allahova Poslanika sallallahu
alejhi ve sellem da kae: Od predznaka Posljednjeg dana je: da e biti
malo znanja, a pojavie se neznanje i, zinaluk (lopovluk i nepotenje) i bie
mnogo ena, a malo mukaraca, tako da e na pedeset ena biti jedan
ovjek.[12]
7. Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je jedan ovjek rekao Allahovom
Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem: Kada e nastupiti Posljednji dan?
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem odgovori: Kad nestane povjerenja
meu ljudima, oekuj Posljednji dan. ovjek opet upita: Kako e nestati
povjerenja meu njima? Kad se odgovorne funkcije povjere onima koji ih
ne zasluuju, oekuj Posljednji dan.[13]
8. Ebu Hurejre radijallahu anhu takoer prenosi da je Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem rekao: Nee nastupiti Posljednji dan dok muslimani ne
povedu bitku protiv jevreja, kada e ih muslimani tako pobiti da e se
jevreji sakrivati za drvo i kamen, ali e svako drvo i kamen progovoriti: O
muslimanu, o Boiji robe, evo jevreja, sakrio se za mene, doi pa ga ubij,
izuzev drveta garkad, jer je ono jevrejsko drvo!'[14]
________________________________________________________________________
[1] El-Bekare: 177
[2] Et-Tevbe: 29
[3] El-Kasas: 88
[4] Muslim: kitab el fitn ve eratis sa'ah.
[5] Buharija: kitab et tefsir el Kur'an, Muslim: el fiten ve eratis sa'ah.
[6] Buharija: kitab el iman.
[7] Iman, str: 28,29
[8] Ebu Davud: kitab el buju', Ibn Made: kitab et tidarat.
[9] Ahmed: musned el mukessirin min es sahabe.

[10] El Iman, str: 49


[11]Ahmed: musned el mukejjijin.
[12]Buharija: kitab el eribe, Tirmizi: kitab el fiten, Ahmed: baki musned el
mukessirin.
[13]Buharija: kitab el ilm.
[14]Muslim: kitab el fiten ve eratis sa'ah.
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 18 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Veliki predznaci Posljednjeg dana
Ibnu Hader, po pitanju redosljeda velikih predznaka Posljednjeg dana,
kae: Iz svih hadisa zajedno se moe zakljuiti da je prvi veliki znak koji
e nastupiti, pojava Deddala, kojim e se nagovjestiti ogromna promjena
u mnogim stvarima na cijeloj Zemlji. A to e se zavriti smru Isaa, sina
Merjemina.
A izlazak Sunca sa zapada je prvi od velikih predznaka kojim e se oznaiti
nastupanje te promjene u svemiru i zavrie se nastupom Posljednjeg
dana. to se tie izlaska ivotinje iz zemlje, najvjerovatnije e se to desiti
istog dana kada Sunce izae sa zapada. A razlog tome je to e se po
izlasku Sunca sa zapada zatvoriti vrata pokajanja.
Prvi predznak kojim e se oznaiti stvarni poetak nastupa Posljednjeg
dana je vatra koja e potjerati ljude sa istoka na zapad.[1]
Iz rijei Ibnu Hadera zakljuujemo da se radi o tri vrste velikih predznaka:
a) predznaci kojima se nagovjetava poetak ogromnih promjena stanja na
Zemlji,
b) predznaci kojima se nagovjetava poetak promjena u svemiru, i
c) predznaci kojima se nagovjetava poetak nastupa Posljednjeg dana.
[2]
Pojava Mehdija
Pri nestanku ovog svijeta pojavit e se ovjek iz ehlul bejta kojim e Allah
uvrstiti vjeru. Vladat e sedam godina, ispunit e Zemlju pravdom kao to
je ispunjena nepravdom. U njegovo vrijeme dunjalukih blagodati e biti
kao nikada prije: zemlja e davati plodove kao nikada do tada, esto e
padati kia i imetak e se dijeliti neogranieno.
Ibnu Kesir u svome djelu El-bidaje ven-nihaje kae slijedee: U vrijeme
Mehdije bit e mnogobrojna dobra, voe e raati kao nikada do tad,
imetka e biti dosta, vladavina vrsta, vjera postojana, neprijatelji
poraeni, a dobra e biti u tim danima neprestano. U istom djelu Ibnu

Kesir navodi da e njegovo ime, kao i ime njegova oca, biti kao i ime
Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i njegova oca: Muhamed ibn Abdillah.
Ebu Seid El-Hudrijj radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi
ve sellem rekao: Mehdi je od mene (mog roda), vedra je ela i kukasta
nosa, ispunit e Zemlju pravdom kao to je ispunjena nasiljem i
nepravdom, vladat e sedam godina.[3]
Mehdija e se pojaviti na istoku, kao to se navodi u hadisu od Sevbana
radijallahu anhu u kome se kae: Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem: Borit e se kod Kabe trojica, svi su sinovi halife a nee nijedan od
njih pobijediti. A zatim e se podii crne zastave sa istoka, ubijat e vas
kao to nije nijedan narod do tada.(zatim je neto spomenuo i nisam to
zapamtio), a zatim je rekao: kada ga vidite, slijedite ga makar i puui po
snijegu.[4]
Ebu Seid El-Hudrijj radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi
ve sellem rekao: Obavjetavam vas o Mehdiji, bit e poslan kada uestaju
zemljotresi i povea se razilaenje meu ljudima. Ispunit e Zemlju
pravdom kao to je bila ispunjena nasiljem i nepravdom. Bit e sa njim
zadovoljni stanovnici nebesa i Zemlje i dijelit e imetak pravedno.[5]
Dabir radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Sii e Isa sin Merjemin, pa e mu rei njihov emir Mehdi: Klanjaj
nam kao imam! Ne. odgovorit e Isa. Vi ste emiri jedni drugima. Allah
je uinio plemenitim ovaj ummet.'[6]
Ebul-Hasan Muhammed Es-Sidistani kae: Preneseno je mutevatir
predajom od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u vezi Mehdije: da e biti
od porodice Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, vladat e sedam godina,
ispunit e Zemlju pravdom, da e se pojaviti Isa sin Merjemin i Mehdi e
mu pomoi u ubijanju Deddala, da e Mehdi biti emir ovoga ummeta, a
Isa e klanjati za njim. (El-Menar El-Munir..)
to se tie razilaenja i'ja i ehlus-sunneta u vezi Mehdije, ispravno o tome
je ono to kae Kur'an i vjerodostojni hadisi. Nije dozvoljeno uzimati
bezvrijedne tvrdnje da bi se oborilo ono to je vjerodostojnim hadisima
preneseno od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.[7] I sunije i i'je vjeruju
da e se on pojaviti, samo to i'je vjeruju da je to njihov dvanaesti imam
koji je nestao i koji je i danas iv, pa e se pojaviti pred Posljednji dan.
Deddal
Jedan od velikih predznaka Posljednjeg dana je pojava osobe koju je
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nazvao Deddalom zbog njegove
prevelike lai i obmane. Deddal u arapskom jeziku znai laov koji ima
veliku sposobnost obmane. Deddal je osoba koja e za sebe tvrditi da je
boanstvo, i Allah subhanehu ve te'ala e mu omoguiti stvari koje niko
sem Allaha nije u stanju izvriti, da bi ljude iskuao.
Allah subhanehu ve te'ala e mu dati da oivljava mrtve koje on ubije,
zelenu bau, vatru, dvije rijeke, blago ovodunjalukih riznica, naredba
nebesima da spuste kiu pa e to i uiniti, nareivae zemlji da proklija pa
e ona to i uraditi, a sve e to initi Allahovom voljom i odredbom.

Zatim e pri kraju Allah subhanehu ve te'ala to njemu onemoguiti, pa


nee biti u stanju da ubije ni jednog ovjeka, niti da uradi bilo ta od onoga
to je prije radio. Zatim e ga ubiti Isa alejhi selam, a Allah subhanehu ve
te'ala e uvrstiti vjernike u imanu.
Deddal nee biti u stanju da zavede nikoga od vjernika, nego e zavoditi
totalne neznalice i bijednike koji e povjerovati u njega da bi zadovoljili
svoje potrebe za hranom i imetkom. A jedan broj e povjerovati u njega
bojei se njegove prividne kazne, jer e njegovo iskuenje biti izuzetno
teko,- zbunjivae razum i oduzimati pamet. Sve to e raditi, kao i
njegovo brzo kretanje, ima za cilj da zbuni ljude tako da ne mogu sagledati
pravo stanje i njegove manjkavosti. Zbog toga su svi poslanici upozoravali
na njegova iskuenja, ukazivali na njegove nedostatke i iznosili dokaze o
lanosti njegovih tvrdnji. Mu'mini e biti podrani od Allaha subhanehu ve
te'ala i nee ih zavarati tvrdnja Deddala, jer e jasno vidjeti njegove
manjkavosti kao to je oravost, i svaki e vjernik bio pismen ili
nepismen proitati na njegovom elu da je on nevjernik.[8]
Abdullah Ibn Omer radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem jedne prilike ustao izmeu ljudi, Allahu subhanehu ve
te'ala se zahvalio na Njemu dostojan nain, a zatim je spomenuo
Deddala i rekao: Ja vas upozoravam na njega, i nema ni jednog
poslanika, a da nije svoj narod upozoravao na Deddala, ali ja u vam o
njemu rei neto to ni jedan poslanik prije mene nije rekao svom narodu:
on je orav, a Allah nije orav.[9]
Huzejfe Ibn Jeman radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem rekao: Ja vie znam o onome to e Deddal
imati: imae dvije rijeke koje e tei: jedna od njih e (na pogled oiju)
izgledati kao bijele vode, a druga vatra usplamtjela, pa ako nekoga od vas
stigne neka odabere rijeku koja izgleda kao vatra, neka zatvori oi, sagne
se i napije iz nje, i vidjee da je hladna voda. Jedno e Deddalovo oko
biti potpuno zatvoreno grubom mesnatom izraslinom, a izmeu oiju e
mu pisati kafir to e proitati svaki vjernik (mu'min) bio pismen ili
nepismen.[10]
Nevas Ibn Sem'an radijallahu anhu prenosi, pa kae: Jedne prilike je
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem spomenuo Deddala, pa ga je
tako potcijenio govorei o vidljivim znakovima njegove lai kao to je
oravost, a zatim ga tako podigao govorei o veliini iskuenja kojima e
kuati ljude da smo pomislili da je ve stigao do palminjaka Medine. Kada
smo poslije otili do Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem on je to
prepoznao na nama, pa nas je upitao: ta je sa vama?', a mi
odgovorismo: O Allahov Poslanie, danas si spomenuo Deddala i tako ga
potcijenio, a zatim podigao da smo mislili da je stigao do palminjaka
Medine. On ree: Ja se za vas ne bojim nieg drugog sem Deddala. Ako
se pojavi dok sam ja sa vama, ja u vas zatititi, a ako se pojavi, a ja ne
budem meu vama, neka svako od vas uva sebe, a ja Allaha molim da od
njega sauva svakog muslimana. On je mladi izuzetno kovrdave kose,
slijep na jedno oko, slian Abdul Uza Ibn el-Katimu. Ko ga od vas doivi nek
mu proui poetak sure El-Kehf. On e se pojaviti izmeu ama i Iraka, i
poee prenositi svoje smutnje lijevo i desno, zato se, o robovi Boji,
vrsto drite. Mi tada rekosmo: Allahov Poslanie, koliko dugo e ostati na

Zemlji? On odgovori: etrdeset dana: dan kao godinu, dan kao mjesec,
dan kao sedmicu, a ostali dani e mu biti kao vai dani. Mi tada rekosmo:
Hoe li nam biti dovoljno da klanjamo namaze samo jednog dana u danu
koji e biti kao godina? On ree: Ne, nego ete odreivati namaska
vremena. Rekosmo: O Allahov poslanie: kako brzo e ii po zemlji? Kao
kia koju nosi vjetar, ree. Doi e do naroda pa e ih pozvati da ga
vjeruju, pa e mu se oni odazvati i povjerovati mu, pa e on narediti nebu
te e ono spustiti kiu zemlji koja e odmah proklijati, pa e im stoka
postati krupnija nego ikada, sa najveim vimenima i stomacima. A zatim
e doi narodi koje e pozvati da ga vjeruju, pa e ga odbiti. On e ih
ostaviti pa e postati bijedni bez iega od svojih imetaka. Proi e pored
starih ruevina pa e im rei: Izvadite svoje blago, pa e za njim krenuti
riznice blaga poput rojeva pela. A zatim e pozvati zdravog, punog
mladia i udarie ga sabljom i prepolovie ga na dva dijela, zatim e ga
pozvati i on e ustati idui prema njemu sa osmjehom na licu. On e to
tako initi dok Allah subhanehu ve te'ala ne poalje Isa sina Merjemina koji
e sii kod bijelog minareta i to istono od Damaska, u bijeloj odjei, drei
se rukama za krila meleka. Kada spusti glavu zakapaju mu suze, a kada je
podigne, sa njegovog lica se spuste dragulji kao biseri. Nijedan nevjernik
koji osjeti miris njegova daha nee moi preivjeti, a njegov dah e se
prostirati sve dokle se vidi ispred njega. On e traiti Deddala dok ga ne
nae na Babulud (u Kudsu, Palestini) gdje e ga ubiti.[11]
Silazak Isa alejhi selama
Postoje dokazi u Kur'anu i hadisu, kao i saglasnost islamske uleme u tome
da e u zadnjem periodu ovoga svijeta sii Isa alejhi selam u vrijeme
Deddala i da e ga ubiti, a zatim e vladati svijetom po erijatskim
zakonima, oivjeti sve ono to su ljudi bili zapostavili od Allahovih zakona,
da e provesti na Zemlji od Allaha odreeni period, a zatim e umrijeti i
muslimani e mu denazu klanjati i ukopati ga. O tome nam govore mnogi
sahih hadisi.
Zato je dunost svakog muslimana da vjeruje u njegov silazak i u ono o
emu nam Kur'an jasno govori da ga jevreji nisu ubili, nego da ga je Allah
subhanehu ve te'ala uzdigao sebi i da on nee umrijeti, prije nego to sie
na Zemlju pred nastup Posljednjeg dana.
Allah subhanehu ve te'ala kae: I zbog rijei njihovih: Mi smo ubili
Mesiha, sina Merjemina, Allahova poslanika' A nisu ga ni ubili ni raspeli,
ve im se priinilo. Oni koji su se o njemu u miljenju razilazili, oni su sami
o tome u sumnji bili: o tome nisu nita pouzdano znali, samo su nagaali:
a sigurno je da ga nisu ubili, ve ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan
i mudar.[12]
Dakle, neistinita je tvrdnja jevreja da su ubili Isa alejhi selama i da su ga
razapeli, to im je povjerovao jedan broj krana. Allah subhanehu ve
te'ala nas obavjetava da to nije tako, nego da se to njima samo priinilo,
pa su ubili mladia slinog Isau alejhi selam a da nisu ni bili svjesni.
O silasku Isa alejhi selama pred Posljednji dan, Allah subhanehu ve te'ala u
Kur'anu kae: Zaista je (Isa) navjetaj oekivanog asa (Posljednjeg
dana),[13] u koji nemojte nipoto sumnjati[14]

Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve


sellem rekao: Tako mi Allaha, nije daleko vrijeme kada e meu vas sii
sin Merjemin i pravedno suditi, zatim e razbiti kri,[15] ubiti svinju i
osloboditi dizje,[16] tada e se umnoiti imetak tako da ga niko nee
htjeti primiti.[17] Tada e jedna sedda biti vrednija nego sve na ovome
svijetu.[18]
I na kraju zakljuujemo da Isa nee doi sa novim erijatom, nego e on
suditi po erijatu poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i
oivjeti sve ono to je svijet zapostavio od njegovih zakona.
___________________________________________________________________________
_
[1] Buharija: kitab el fiten.
[2] Prema navodu dr. Nuajm Jasina u fusnoti Iman, str: 109
[3] Ebu Davud: kitab el Mehdi.
[4] Ibn Madde: kitab el fiten.
[5] El Hakim
[6] El Haris Ibn Ebi Usame u svome Musnedu i Ibnul Kajjim u svome djelu
El Mennar
[7] Vidi Eratus-sa'ah, str: 249 273
[8] Iman od dr. Nuajm Jasina, str: 113
[9] Buharija: kitab el fitn, Muslim: el fitn ve eratis sa'ah.
[10] Muslim: el fiten ve eratis sa'ah.
[11] Muslim: kitab el fiten ve eratis sa'ah.
[12] En-Nisa: 157,158
[13] Vidi u prijevodu Demaludin auevia, jer Besim Korkut ovaj ajet
prevodi drugaije. Ibnu Kesir u svome tefsiru takoer kae da se ovaj ajet
odnosi na silazak Isa alejhi selama pred Posljednji dan. Tefsir el Kur'anil
azim od Ibnu Kesira, Rijad 1994, prvo izdanje, IV tom, str: 169
[14] Ez-Zuhruf: 61
[15] Pod ovim se misli da e konano sruiti teoriju kria i opovrgnuti
njegovo velianje od strane krana.
[16] Isa a.s. e ukinuti dizju prema ehli kitabijama i od njih se nee primiti
nego samo Islam. To ne znai da e on ukinuti jedan erijatski propis.
[17] To znai da svijet nee teiti imetku zbog bliskosti sudnjeg Dana,
nego e sve vie eljeti da uine koje dobro djelo.

[18]Buharija: kitab el buju', Muslim: kitab el iman.


Akaid Temelji islamskog vjerovanja 19 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Je'dud i Me'dud
I o ovom predznaku Allah subhanehu ve te'ala govori u Kur'anu: Kad stie
izmeu dvije planine, nae ispred njih narod koji je jedva govor
razumijevao. O Zulkarnejne, rekoe oni Jedud i Me'dud ine nered
po Zemlji, pa hoe li da izmeu nas i njih zid podigne, mi emo te
nagraditi. Bolje je ono to mi je Gospodar moj dao ree on. Nego,
samo vi pomozite meni to vie moete, i ja u izmeu vas i njih zid podii.
Donesite mi velike komade gvoa! I kad on izravna dvije strane brda,
ree: Puite! A kad ga usija, ree: Donesite mi rastopljen mjed da ga
zalijem. I tako oni nisu mogli ni da ga preu niti su mogli da ga prokopaju.
Ovo je blagodat Gospodara moga! ree on. A kada se prijetnja
Gospodara moga ispuni, On e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja
Gospodara moga e se sigurno ispuniti.[1]
Sejjid Kutb[2] tumaei ove ajete kae: Mi sa sigurnou moemo tvrditi
da je mjesto do kojeg je dopro Zul Karnejn izmeu dva brda, ali koja su to
dva brda mi to ne moemo znati. Sve to se iz ajeta moe saznati jeste to
da je on stigao do jednog mjesta koje se nalazilo izmeu dvije prirodne
pregrade ili izmeu dvije vjetake brane, koje rastavlja prolaz i dolina, i
da je tamo naao zaostao narod koji se jedva sporazumijevao. Kada su
vidjeli da je on snaan i pravedan, ponudili su mu da im podigne branu
ispred Je'duda i Me'duda koji su ih stalno napadali dolazei kroz prolaz
izmeu dva brda i nanosili im veliku tetu u ljudstvu i materijalnim
dobrima, a oni nisu bili u stanju da se odbrane.
Za uzvrat ponudili su mu odreeni iznos novca kojeg bi oni sakupili.
Meutim, on kao pravedan vladar koji se bori protiv nereda i nepravde i
koji ini samo dobro, pristao je da im dobrovoljno izgradi branu odbijajui
njihovu ponudu (novac). On je uvidio da je najlake zatvoriti prolaz izmeu
dvije prirodne brane, te je od njih zatraio da mu pomognu materijalom i
radnom snagom. Oni mu sabrae velike komade eljeza koje je postavio
izmeu dvije pregrade, pa kada je izravnao eljeznu naslagu, onda je
zatraio rastopljeni bakar pomijean sa eljezom da njime zalije branu.[3]
Na taj nain se potpuno spojie dvije pregrade i zatvori se put Je'dudu i
Me'dudu te ga nisu bili u stanju niti preskoiti niti prekopati, i postalo im
je nemogue da napadaju taj neduni i zaostali narod koji tada posta
siguran i miran. Zul-Karnejn pogleda ogroman projekat kojeg je izveo, ali
ga ne obuze ni oholost i sila niti ga opi njegova snaga i znanje, nego se on
sjeti Allaha i Njemu se zahvali i pripisa ovaj veliki posao koji mu je
omoguio. On se potpuno ogradi od svoje moi i pripisa je Allahovoj moi,
vjerujui da e se ove pregrade i brda potpuno smrviti pred nastup
Posljednjeg dana, i da e Zemlja ostati potpuno gola i ravna
A to se tie pitanja ko su Je'dud i Me'dud, gdje su oni sada, ta je sa
njima bilo i ta e biti, sve su to pitanja na koje je vrlo teko odgovoriti,
jer mi o njima ne znamo vie od onoga to nas je Allah o njima obavijestio
u Kur'anu, i onome to nas je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem

obavijestio u vjerodostojnim hadisima.[4]


Neki od hadisa o Je'dudu i Me'dudu
1. Zejneb bint Dah radijallahu anha prenosi da je Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem jedne prilike sav preplaen uao kod nje i povikao: La
ilahe illallah, teko Arapima od zla koje se ve primaklo. Danas se od pregrade Je'duda i Me'duda otvorilo ovoliko,- te napravi krug kaiprstom i
palcem Zejneb tada ree: Zar emo biti uniteni, a meu nama bude
dobrih ljudi? Da, ako se povea zlo! odgovori Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem.[5]
2. Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi od Poslanika sallallahu alejhi ve
sellem u vezi pregrade da je rekao: Kopaju svaki dan pa im ostane samo
malo da otvore prolaz, pa im kae njihov voa: Ostavite, prokopaemo
sutra', pa Allah subhanehu ve te'ala povrati zid jo jaim nego je bio, sve
dok se ne ispuni Allahovo obeanje, pa htjedne da ih pusti meu ljude.
Kada taj trenutak doe rei e njihov voa: Vratiemo se sutra da
prokopamo ina'Allah. Kada sutra dou pregrada e biti onakva kakvu su
je ostavili prethodnog dana. Prokopae je, izai e meu ljude, ispie vodu,
a ljudi e bjeati od njih.[6]
3. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je izmeu ostalog jedne prilike rekao:
Allah subhanehu ve te'ala e poslati Je'dud i Me'dud koji e sa svih
uzviica silaziti, pa e njihov prvi dio proi pored jezera Taberija i ispiti svu
vodu, a kada zadnji naiu, rei e: Izgleda da je ovdje nekad bila
voda.'[7]
4. Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem izmeu ostalog rekao:[8] i izai e meu ljude, ispie vodu i
bjeae ljudi od njih. Bacae svoje strijele prema nebesima pa e se
strijele vraati nazad, i na njima kapi krvi, pa e rei: Pobijedili smo
stanovnike Zemlje i pobijedili smo stanovnike nebesa svojom snagom.
Zatim je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: Pa e im Allah poslati
bolest na vratnoj ili kucavici, pa e pomrijeti. Tako mi Onog u ijoj je ruci
Muhamedova dua, gmizavci e biti zadovoljni, zasitie se njihovim
mesom.[9]
___________________________________________________________________________
____
[1] El-Kehf: 93 98
[2] Vidi u knjizi Iman, kao i u fusnoti ove knjige, str: 117,118
[3] Danas se na najsavremeniji nain upotrebljava isti ovaj sistem za
pojaavanje eljeza, i ustanovilo se da davanje odreene koliine bakra na
eljezo pojaava njegovu vrstinu i otpornost. Na to je Allah subhanehu ve
te'ala jo tada uputio Zul-Karnejna, i zabiljeio u Svojoj Knjizi, prethodei
time savremenoj ljudskoj nauci na nekoliko stoljea iji broj ne zna niko
sem Allaha subhanehu ve te'ala.
[4] Seid Kutb: 5. tom
[5] Buhari: kitab ehadis el embija', Muslim: el fiten ve eratis sa'ah.

[6] Tirmizi: kitab tefsir el-Kur'an, Ibn Made: kitab el fiten.


[7] Muslim: kitab el fitn ve eratis sa'ah.
[8] O ovome vidi vie u djelu Abdullah ibn Jusufa El Vabila, Eratu-s-saah,
Rijad 1995, str: 372-374
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 20 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Izlazak Sunca sa zapada
Izlazak Sunca sa zapada je prvi predznak kao poetak koji e Allah
subhanehu ve te'ala nainiti u sistemu svemira, nakon ije pojave e se
zatvoriti vrata pokajanja i vrata imana.[1]
Abdullah Ibn Amr Ibn As radijallahu anhuma prenosi da je Allahov Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem rekao: Prvi predznak koji e se pojaviti je
izlazak Sunca sa zapada i izlazak ivotinje iz zemlje ujutro, istog dana, bilo
koji od njih se prvi pojavi, drugi je odmah iza njega.[2]
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Nee biti Posljednji dan dok ne izae Sunce sa zapada. A
kada se desi, svi e to vidjeti i svi e povjerovati u Uzvienog Allaha, ali
tada nee biti od koristi iman onome koji prije toga nije vjerovao, ili kao
vjernik, kakvo dobro uradio.[3]
O tome govori i Kur'an: Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara
dou, nijednom ovjeku nee biti od koristi to to e tada vjerovati, ako
prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio[4]
Izlazak ivotinje iz zemlje
O ovom predznaku govori Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu: I kada
doe vrijeme da oni budu kanjeni, Mi emo uiniti da iz zemlje izie jedna
ivotinja koja e im rei da ljudi u dokaze nae nisu uvjereni.[5]
Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu tumaei rijei I kada doe vrijeme
kae: To e se desiti kada pomre ulema, nestane znanja i bude podignut
Kur'an.
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Izai e ivotinja, a sa sobom e imati tap Musaa alejhi
selama i peat Sulejmana alejhi selama, pa e zapeatiti nevjernika. Ree
Affan (jedan od pouzdanih prenosilaca): Pa e nevjerniku udariti peat na
nosu, a mu'mina e obiljeiti tapom po licu (od ega e mu lice biti
bijelo). Pa e se svaki izdvojiti oko svoga kruga. Rei e ovome: O
mu'mine! A rei e onome: O nevjernie!'[6]
Izlazak ivotinje iz zemlje se spominje i u mnogim hadisima,[7] ali se ni u
jednom vjerodostojnom hadisu ne navodi njen opis. Ono to Kur'an govori
o tome i vjerodostojni hadisi jeste da je izlazak ivotinje kao jedan od
predznaka Posljednjeg dana, kada e se zavriti period primanja tevbe i

imana. Tada e Allah subhanehu ve te'ala iz zemlje izvesti ivotinju koja e


govoriti ljudima, te obiljeavati vjernike i nevjernike. Ljudi e razumjeti
njen govor, i znae da je ona jedna od Allahovih uda kojim se najavljuje
blisko nastupanje Posljednjeg dana.
Kada e nastupiti Posljednji dan
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je vie puta upitan o tome kada e
nastupiti Posljednji dan, a na to pitanje je odgovorio Allah subhanehu ve
te'ala u Kur'anu: Pitaju te o Smaku svijeta kada e se zbiti. Reci: To zna
jedino Gospodar moj, On e ga u njegovo vrijeme otkriti, a teak e biti
nebesima i Zemlji, sasvim neoekivano e vam doi. Pitaju te kao da ti o
njemu neto zna. Reci: To samo Allah zna, ali veina ljudi ne zna.[8]
Na drugom mjestu Allah subhanehu ve te'ala kae: Samo Allah zna kad
e Smak svijeta nastupiti[9]
Allah subhanehu ve te'ala takoer kae: Pitaju te o Smaku svijeta: Kada
e se dogoditi? Ti ne zna, pa kako da o njemu zbori, o njemu samo
Gospodar tvoj zna. Tvoja opomena e koristiti samo onome koji Ga se
bude bojao, a njima e se uiniti, onoga Dana kada ga doive, da su samo
jedno vee ili jedno jutro njezino ostali.[10]
U poznatom hadisu u kojem se govori o Dibrilovom dolasku Bojem
Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem u liku beduina i pita ga o
islamu, imanu i ihsanu, pita ga takoer i o Posljednjem danu, na ta mu
je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem odgovorio: upitani ne zna nita vie
od onoga koji pita
Na osnovu navedenog zakljuujemo da niko sem Sveznajueg, Uzvienog
Allaha ne zna kada e tano nastupiti propast svijeta.
___________________________________________________________________________
__
[1] Eratu-s-sa'ah, str: 392
[2] Muslim: kitab el fitn ve eratis sa'ah, Ebu Davud: kitab el mulahame.
[3] Buharija: kitab el fiten, Muslim: kitab el iman.
[4] El-En'am: 158
[5] En-Neml: 82
[6] Ahmed: kitab baki musned el mukessirin.
[7] Jusuf el Vabil, Eratu-s-saah, str: 406
[8] El-A'raf: 187
[9] Luqman: 34
[10] En-Naziat: 42 46

Akaid Temelji islamskog vjerovanja 21 dio prof. Safet Durguti


26FEB
POETAK NASTUPANJA POSLJEDNJEG DANA
Duni smo vjerovati u sve ono o emu nas obavjetava Allah subhanehu
ve te'ala u Kur'anu o zbivanjima u zadnjem danu ovoga svijeta. Ajeti nas
upuuju na to da e Posljednji dan biti straan: da e se nebo rascijepiti,
zvijezde popadati, planete se sudariti, Zemlja se iskomadati i postati
potpuno ravna i gola, brda e postati kao raeljana vuna,- sve e se
poremetiti, i sve to su ljudi poznavali na ovom svijetu bit e uniteno.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Kada Sunce sjaj izgubi, i kada
zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kada steone kamile bez
pastira ostanu, i kada se divlje ivotinje saberu, i kada se mora vatrom
napune, i kada se due s tijelima spare, i kada iva ukopana djevojica
bude upitana zbog kakve krivice je umorena, i kada se listovi razdijele, i
kada se nebo ukloni, i kada se Dehennem raspali, i kada se Dennet
priblii svako e saznati ono to je pripremio.[1]
Allah subhanehu ve te'ala kae: O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista
e potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki dogaaj biti! Na dan kad ga
doivite svaka dojilja e ono to doji zaboraviti, a svaka trudnica e svoj
plod pobaciti, i ti e vidjeti ljude pijane, a oni nee pijani biti, ve e tako
izgledati zato to e Allahova kazna strana biti.[2]
Allah subhanehu ve te'ala takoer kae: I u rog e se puhnuti, i umrijee
oni na nebesima i oni na Zemlji, ostae samo oni koje bude Allah
odabrao[3]
Berzah
(Vrijeme izmeu smrti i proivljenja)
Kabur je prva ahiretska kua, a umiranje je za ovjeka mali kijamet. Kad
bude ukopan pokae mu se njegovo mjesto ujutro i uveer, pa ako je od
stanovnika Denneta pokae mu se Dennet, a ako je od stanovnika vatre
pokae mu se Dehennem. I proiri se kabur vjerniku na sedamdeset
arina i napuni se zelenilom sve do dana proivljenja. A kafir e biti udaran
gvozdenim ekiima i kabur e mu se tako stijesniti da e mu kost kroz
kost prolaziti.[4]
Kabursko iskuenje i ispitivanje od strane meleka
Prenosi Enes bin Malik da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Kad se ovjek postavi u kabur i udalje se prisutni a on dobro uje
topot njihove obue doi e mu dva meleka i postaviti ga da sjedi, a
zatim ga upitati: ta kae za ovog ovjeka? Ree: to se vjernika tie,
on e rei: Svjedoim da je on Allahov rob i Njegov poslanik. Ree: Zatim
e mu se rei: Pogledaj svoje mjesto u vatri koje ti je Allah subhanehu ve
te'ala zamijenio mjestom u Dennetu. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem tada ree: Pa e ih oba vidjeti. Katade veli: Rekao nam je da e
mu se proiriti njegov kabur i postati irok sedamdeset podlaktica i

ispunie se zelenilom i tako e ostati sve dok ne bude ponovo proivljen.


A to se tie munafika i kafira, njemu e se rei: ta si govorio za ovog
ovjeka? Pa e odgovoriti: Ne znam, govorio sam o njemu ono to je
svijet govorio. Onda e mu se rei: Niti si znao, niti govorio; i bie udaren
eljeznim ekiem tako jako da e njegov krik uti sva stvorenja u njegovoj
blizini, osim ljudi i dina.[5]
Patnje i uici u kaburu
Mnogi hadisi govore o kaburskoj patnji. Imam Nevevi u svom komentaru
na Sahih Muslima kae: Znaj da sljedbenici pravca ehli sunneta kabursku
kaznu smatraju istinitom, jer za nju postoje mnogi dokazi iz Kur'ana i
sunneta. Allah subhanehu ve te'ala kae: Oni e se ujutro i naveer u
vatri priti,[6] a mnogobrojni su hadisi Allahovog Poslanika sallallahu
alejhi ve sellem koje prenose grupe ashaba iz razliitih podruja u prilog
ovome. Isto tako, razumljivo gledajui, nije nemogue da Allah subhanehu
ve te'ala povrati ivot u jedan dio tijela i da ga kanjava. A ako se to ne
kosi s razumom, a za njega imamo potvrdu u erijatskom dokazu, onda se
to mora prihvatiti i vjerovati.[7]
Prenosi Ibnu Merar od njegova djeda Ebi Bekreta da je rekao: Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem je proao pored dva kabura i rekao: Oni se
kanjavaju, a kazna ih je stigla zbog nevelikih stvari Zatim je rekao: Jedan
od njih je prenosio lane vijesti, kojima je zavaao druge, a drugi se nije
podapirao poslije male nude.[8]
Abdullah ibn Omer radijallahu anhuma prenosi da je Allahov Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem rekao: Kada neko od vas umre, njegovo mjesto
mu se pokazuje svako jutro i svaku veer. Pa ako je od stanovnika
Denneta, pokazuje mu se mjesto u Dennetu, a ako je od stanovnika
Dehennema, pokazuje mu se mjesto u Dehennemu! I kae mu se: Ovo
je tvoje mjesto koje te eka nakon Sudnjeg dana.[9]
Ibnul-Kajjim kae: Seleful-ummeti (prve generacije) i prvaci u znanju
smatraju da ovjek, kada umre, biva u uitku ili patnji i da se to odraava
na njegovu duu ili tijelo. Dua poslije rastanka s tijelom i dalje ostaje u
uitku ili patnji i ona se ponekad spaja s tijelom koje zajedno s njom uiva,
ili pati. A kad nastupi Kijametski dan, due e se povratiti svojim tijelima i
ljudi e ustati iz kaburova i krenuti prema svome Gospodaru. Proivljenje
tijela je pojava o kojoj su saglasni muslimani, jevreji i krani.[10]
Opis mjesta u kojem due borave od asa smrti do Sudnjeg dana i
razliitost njihovog poloaja
Rekao je Ibnul-Kajjim, neka mu se Allah smiluje: Due su nejednake u
svom boravitu u Berzahu i meu njima postoje ogromne razlike:
Jedna skupina dua zauzima najuzvienije mjesto koje pripada
velikanima, a to su due vjerovjesnika, neka je salavat i selam na njih, a
postoji razlika meu njihovim boravitima, onako kako ih je vidio
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem u noi Israa.
U drugu skupinu spadaju due koje e kao zelene ptice letjeti kuda one
hoe, a to su due ehida, ne svih, due nekih ehida bie zadrane na

ulasku u Dennet zato to su umrli pod dugom ili slino tome.[11]


Muhammed bin Abdullah bin Dah prenosi kako je doao neki ovjek
Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem i pitao ga: O Boji Poslanie, ta e
biti sa mnom ako poginem na Bojem putu? Resulullah sallallahu alejhi ve
sellem je odgovorio: Ui e u Dennet. Potom se okrenuo i dodao je:
Osim ako ostane pod dugom, upravo mi je Dibril to prenio.[12]
Neke due e biti zadrane na vratima Denneta[13] kao to stoji u
slijedeem hadisu: Vidio sam vaeg druga zadranog na vratima
Denneta zbog duga koji je imao.[14]
Neke e skupine biti zadrane u kaburu, kao na primjer: onaj koji je iz
oholosti putao da mu se ogrta vue po zemlji, a zatim je poginuo na
Boijem putu,[15] pa su neki ljudi kazali: Prijatan mu Dennet, a
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je na to rekao: Tako mi Onog u ijoj
je ruci moja dua, zaista njegov ogrta kojeg je oblaio pod njim e paliti
vatru u kaburu.
Neki e boravite nai na vratima Denneta, kao to stoji u hadisu Ibn
Abbasa: ehidi e imati boravite na bljetavoj rijeci, na vratima
Denneta u zelenom dvorcu, i izlazie njihova opskrba iz Denneta ujutro i
uvee.[16]
Meu njima e biti due koje e biti zadrane na Zemlji i nee se popeti
do uzvienog mjesta; to je svaka niska, zemaljska dua.[17]
______________________________________________________________________
[1] Et-Tekvir: 1 14
[2] El-Hadd: 1,2
[3] Ez-Zumer: 68
[4] Abdul Melik el Kulejjib, Strahote Sudnjeg dana, izdava Islamski centar
Balkan, str: 8
[5] Buharija: kitab el denaiz, Muslim: el dennetu ve sifetu neimiha.
[6] El-Mu'min: 45
[7] Iman, str:101,102
[8] Ibn Made: kitab et tahare ve suneniha.
[9]Buharija: kitab el denaiz, Muslim: kitab el dennetu ve sifetu neimiha.
[10] Iman, str: 104
[11] Strahote Sudnjeg dana, str: 16.
[12] Ahmed: Musned e amijjin.
[13] Iman, str: 16

[14] Ahmed: Musned el besarijjin.


[15] Iman, str: 16
[16]Ahmed: musned Ibni Hiam.
[17] Strahote Sudnjeg dana, str:16
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 22 dio prof. Safet Durguti
26FEB
PROIVLJENJE POSLIJE SMRTI
Mi vjerujemo da e nakon prvog puhanja u sur Allah subhanehu ve te'ala
narediti Israfilu da puhne drugi put, i nakon toga e biti oivljeni mrtvi: I u
rog e se puhnuti, i umrijee oni na nebesima i oni na Zemlji, ostae samo
oni koje bude Allah odabrao; poslije e se u rog po drugi put puhnuti i oni
e, odjednom, ustati i ekati.[1]
To je dan proivljenja kada e ljudima biti vraene njihove due i tijela kao
to su bili i na dunjaluku, zatim e Allah izvesti ljude iz kaburova: I
puhnue se u rog, pa e oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,
govorei: Teko nama! Ko nas iz naih grobova oivi? Eto ostvaruje se
prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili! Bie to samo jedan glas i
oni e se svi pred Nama obreti.[2]
Sudnji dan
Sudnji Kijametski dan, je vrijeme poslije proivljenja, kada e ljudi pred
Allahom polagati raun za svoja djela i kada e biti izreene konane
presude; za vjerovanje i dobra djela nagrade, a za nevjerovanje i grijehe
kazne.
Na Sudnjem danu e svakome biti predoena njegova knjiga u kojoj e biti
registrovana uinjena djela.
Pored knjige, na Sudnjem danu e se mjeriti ljudska djela. Dennetom e
biti nagraeni oni ija dobra i plemenita djela pretegnu, dok e oni, ija
runa i negativna djela pretegnu, dospjeti u Dehennem.
Na vjerovanje u Sudnji dan ukazuje Kur'an, hadis Poslanika sallallahu alejhi
ve sellem i zdrav ljudski razum.
1. Dokaz iz Kur'ana:
Allah subhanehu ve te'ala kae: Allah e vas nema drugog boga osim
Njega sigurno sabrati na Sudnjem danu, u to nema nimalo sumnje! A ije
su rijei od Allahovih rijei istinitije?[3]
Nevjernici izjavljuju da nee biti proivljeni! Reci, svakako, tako mi moga
Gospodara, biete proivljeni a zatim ete biti obavijeteni o svemu to ste
radili, a to je Allahu lahko![4]

2. Dokaz iz hadisa:
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nam je prenio ono to mu je rekao
Dibril alejhi selam kada ga je upitao: ta je iman? Odgovorio mu je: Da
vjeruje Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, u
Posljednji dan i u Allahovo odreenje, bilo ono dobro ili zlo! Takvih
primjera je vrlo mnogo.
3. Zdrav razum:
Ako ovjek razmisli o tome kako ga je Allah sauvao kad je bio kapljica
tenosti ili jedan mali zakvaak na zidu maternice, ili kako ga Allah uva i
titi tokom itavog ivota, ako razmisli o tome, neminovno e doi do
uvjerenja da Allah ovjeka nee napustiti ni prilikom njegove smrti niti
dozvoliti da ode u nepovrat i nestanak. Mudri Stvoritelj koji uva i titi
najsitnije djelie zasigurno nee dozvoliti nestanak najsavrenijeg
stvorenja. Allah kae: Zar ovjek misli da e biti preputen sam sebi, da
nee odgovarati?[5]
Odgovor na sumnje nevjernika
Allah subhanehu ve te'ala esto spominje vjerovanje u budui svijet i
donosi dokaze za njega i na mnogo mjesta uzvraa na sumnje nevjernika u
budui svijet. Isto tako je Kur'an do u detalje opisao dogaaje Kijametskog
dana. Oni koji poriu proivljenje i uope sve vezano za Sudnji dan, nemaju
nikakav dokaz za to, jer ove stvari spadaju u gajb i ne moemo ih znati
nikako drugaije nego preko Allahove objave.
Prenosei rijei ovih nevjernika Allah subhanehu ve te'ala kae: Postoji
samo ivot na zemaljski, ivimo i umiremo, jedino nas vrijeme uniti
govore oni. A oni o tome ba nita ne znaju, oni samo nagaaju.[6]
Na drugom mjestu u Kur'anu Allah subhanehu ve te'ala kae: Oni govore:
Zar kad se i kosti u prainu pretvore, zar emo, kao nova bia, doista biti
oivljeni? Reci: Hoete, i da ste kamenje ili gvoe ili bilo kakvo stvorenje
za koje mislite da ne moe biti oivljeno. A ko e nas u ivot vratiti?upitae oni, a ti reci: Onaj koji vas je i prvi put stvorio', a oni e prema tebi
odmahnuti glavama svojim i upitati: Kada to? Ti reci: Moda ubrzo![7]
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je upitan: Kako e Allah oivjeti
mrtve? I ta je dokaz tome u njegovim stvorenjima? Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem odgovori: Zar nisi prolazio pored doline koja je stradala od
sue? Ree: Jesam. Zatim si poslije toga naiao pored nje, a ona se ve
njie od zelenila?. Ree: Jesam. Tako e Allah oivjeti mrtve i to je
Njegov znak meu Njegovim stvorenjima.[8]
El-Har
Har je dovoenje svih ljudi na mjesto obrauna, gdje e ekati dok im se
ne presudi. Toga dana e situacija biti veoma teka.[9]
Prenosi Sehl bin Sa'd radijallahu anhu da je Resulullah sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Ljudi e na Sudnjem danu biti sakupljeni na zemlji koja e
biti potpuna bijela[10] kao disk od najbljeljeg brana[11] i nee na njoj biti

znamenja ni za koga.[12]
U sahih hadisu se biljei da je Aia radijallahu anha rekla: ula sam
Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem da kae: Ljudi e na Sudnjem danu
biti skupljeni bosi, goli i neobrezani, a ja sam upitala: O Boji Poslanie,
zar skupa ene i mukarci, da gledaju jedni druge? A Resulullah je
odgovorio: O, Aia, stanje e biti tako teko da jedni u druge nee ni
pomisliti da gledaju.[13]
Toga dana e sve veze meu ljudima biti prekinute.
Allah subhanehu ve te'ala kae: Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih
veza meu njima nee biti i jedni druge nee nita pitati.[14]
ovjek e vidjeti svog najveeg prijatelja, pa nee za njega brigu
pokazivati, svako e se samo o sebi brinuti. Bjeat e od brata svoga, od
oca i majke, od ena i od sinova svojih, ak sve bi ih rtvovao i ponudio za
svoj otkup kada bi se otkup od njega primio. Toga dana e biti posebno
teko.
Mikdad Ibn El-Esved prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Sunce e se pribliiti ljudima na Kijametskom danu, tako da e doi
na udaljenost samo jedne milje, pa e ljudi biti u znoju, shodno svojim
djelima. Nekome od njih e znoj dostizati do nonih lanaka, nekome do
koljena, nekome do grla, a nekome e zapljuskivati usta, kao da je
zauzdan. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pokaza svojom rukom na
svoja usta.[15]
Za to vrijeme pojedini e ljudi biti u hladovini Allaha subhanehu ve te'ala
kako se navodi u hadisu.
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi
ve sellem rekao: Sedmoricu e Allah zatititi Svojim hladom, na dan kada
nee biti drugog hlada sem Njegovog: pravednog imama, mladia kojeg je
odrastao u pokornosti Allahu, ovjeka ije je srce vezano za damije,
dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na tom se sastali i na istom
se rastali, ovjeka kojeg je pozvala ugledna i lijepa ena, a on odgovorio:
Ja se bojim Allaha!, ovjeka koji je udijelio sadaku i sakrio je tako da
njegova ljevica nije znala ta udjeljuje desnica i ovjeka koji se iskreno
sjetio Allaha, pa su mu oi zasuzile.[16]
Kad se ljudi namue i kada im postanu tegobe ovog tekog dana
nesnosne, oni e zatraiti od poslanika da mole Allaha subhanehu ve te'ala
da ih spasi tih patnji i da pouri s presudom, pa e ih svaki poslanik
upuivati na poslanika poslije sebe, dok ne dou do Muhammeda
sallallahu alejhi ve sellem, pa e se zauzeti za njih, a Allah subhanehu ve
te'ala e primiti njegov efa'at (ovo je veliki efa'at koji je odobren samo
naem poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem) i ljudi e se
uputiti ka konanoj presudi.[17]
Polaganje rauna
Stajanje radi polaganja rauna je neophodno. Bie postavljen Mizan vaga
apsolutne pravde, koja nee propustiti ni koliko teinu zrna goruice.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Mi emo na Sudnjem danu


ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo nee uiniti: ako neto bude
teko koliko zrno goruice, Mi emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to
emo Mi raune ispitivati.[18]
Allah subhanehu ve te'ala takoer kae: Ti e o ovjee, koji se mnogo
trudi, trud svoj pred Gospodarom svojim nai: onaj kome bude knjiga
njegova u desnu ruku njegovu data lahko e raun poloiti i svojima e se
radostan vratiti: a onaj kome bude knjiga njegova iza lea njegovih data,
propast e prizivati i u ognju e gorjeti, jer je sa eljadi svojom radostan
bio i mislio da se nikada nee vratiti a hoe! Gospodar njegov o njemu,
zaista, sve zna![19]
Postavlja se pitanje: Kako e se naa djela vagati na Mizanu, kad su djela
akcidenti, a akcidente nije mogue vagati, nego se vagaju samo
supstance?!
Prenosi se od Ibni Abbasa radijallahu anhuma da e Allah subhanehu ve
te'ala naa djela pretvoriti u materijalni oblik, pa e se onda vagati.[20]
U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu se spominje da e biti
dovedena smrt izmeu Denneta i Dehennema u obliku ovna, pa e se
zaklati. Smrt je na dunjaluku takoer akcident, meutim Allah subhanehu
ve te'ala e joj na Sudnjem danu dati materijalni oblik (lik ovna), pa e biti
zaklana. Isto tako i naim djelima e biti dat materijalni oblik.[21]
Sva djela ovjekova e biti obraunata, procijenjene sve okolnosti,
ukazane sve lijepe namjere i skruenost srca, pa e predstavljati teinu
na strani dobrih djela. Kao to e biti ukazano i na ono to je u srcu
munafika, pa e predstavljati teinu na strani njihovih loih djela. To e biti
pravedno suenje na kome ovjeku nee koristiti nita osim djela koje je
uinio. Nee mu pomoi imetak koji je posjedovao, osim onoga to je u ime
Allaha i na Njegovom putu dijelio, niti e mu pomoi ugled koji je imao,
osim ako ga u pokornosti Allahu bude koristio. Niko, nikome, nimalo nee
moi pomoi niti e iko nai nekoga da se za njega zauzme osim poslije
dozvole Allaha subhanehu ve te'ala. A efa'at (zauzimanje) na buduem
svijetu nije kao zauzimanje na dunjaluku. Tako se zna desiti na dunjaluku
da posrednik ue kod sudije ukazujui mu na svoju naklonost ili ljubav
prema njemu, ili ugled koji ima kod njega obavezujui ga da posreduje za
njega, pa izae u susret radniku ili oslobodi optuenog.
to se pak tie efa'ata na ahiretu, ono e biti onda kada Gospodar na
milou Svojom bude htio nekome oprostiti a plemenitou Svojom
nekome poast ukazati pa ga uiniti vidljivim uzrokom oprosta i dozvoliti
mu da posreduje, pa on to uini sa Allahovom milou i odredbom.
Sirat uprija
Vjerujemo da e nakon obrauna i vaganja djela ljudi krenuti ka Siratu
(upriji) koji je postavljen preko Dehennema. Prelazak preko Sirata
obuhvata sve ljude: poslanike, vjernike, nevjernike. U vjerodostojnim
hadisima se prenosi da e ljudi prelaziti preko njega i da e lahkoa i
brzina njihova prelaska zavisiti od dobrih djela na ovom svijetu. Meu

njima e biti onih koji e proi brzinom svjetlosti, neki brzinom vjetra, neki
brzinom treptaja oka, neki trei, a neki tako to e jednom nogom
koraati, a drugom posrtati. A kada prijeu rei e: Hvala Allahu koji nas
je spasio od tebe (vatre) nakon to nam te je pokazao. Zaista nam je Allah
subhanehu ve te'ala podario to nije nikom drugom.[22]
U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem rekao: tada e se postaviti Sirat uprija preko
Dehennema, pa u biti ja i moj ummet prvi koji e prei. Toga dana e
govoriti samo poslanici. Njihova dova e biti: Allahu moj, spasi, spasi! Na
upriji e biti velike bodljikave kuke kao trnje na sa'danu. Jeste li vidjeli
sa'dan?[23] Jesmo Allahov Poslanie! odgovorie ashabi. One su kao
bodlje Sa'dana, izuzev to njihovu veliinu ne zna niko drugi osim Allaha.
One e ljude kaiti shodno njihovim loim djelima. Meu njima e biti
vjernika koji e, zbog svojih grijeha ostati na njemu, a bie i onih koji e i
pored toga prei i biti spaeni.[24]
Svi e prei preko uprije iznad Dehennema, a Allah e spasiti vjernike, a
nevjernike e ostaviti da u njemu na koljenima klee. A kada vjernici preu
upriju, zastae na jednoj uzviici izmeu Denneta i Dehennema, pa e
se poravnati rauni izmeu njih. Tek kada se potpuno oiste, bie im
dozvoljeno da uu u Dennet.[25]
Ebu Seid el Hudri radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem rekao: Vjernici e proi opasnost od vatre, pa e biti
zaustavljeni na uzviici izmeu Denneta i Dehennema, gdje e se
izravnati sve to je bilo meu njima od nepravde na dunjaluku, a kada
budu potpuno oieni i spremni, dozvolie im se da uu u Dennet. Tako
mi Allaha, svako od njih e prepoznati svoje mjesto u Dennetu bolje nego
to je prepoznavao svoju kuu na dunjaluku .[26]
___________________________________________________________________________
____
[1] Ez-Zumer: 68
[2] Jasin: 51 53
[3] En-Nisa': 87
[4] Et-Tegabun: 7
[5] El-Kijame: 36
[6] El-Dasije: 24
[7] El-Isra: 49 51
[8] Ahmed: Musned el medenijjin.
[9] Strahote Sudnjeg dana, str: 30
[10] Afra tj. bijela do crvenila, a ne snjeno bijela.
[11] Disk bijel kao brano i potpuno ist.
[12] Muslim: kitab sifetul kijame, vel dennetu ven nar.
[13] Muslim: kitab el dennetu ve
[14] El-Mu'minun: 101
[15] Muslim: kitab el dennetu ve
[16] Buhari: kitab el ezzan, Muslim: kitab ez zekah, Nesai: kitab el kudah.
[17] Vidi Iman, str: 123 125
[18] El-Enbija: 47
[19] El-Iniqaq: 6 15
[20] Vidi Usul ed-din el islami, dr. Kahtan Abdur Rahman ed Devri, Amman,
Jordan, I izdanje 1996, str: 414

[21] Isto, str: 414,415


[22] Iman, dr. Nuajm Jasin, str: 136
[23] Sa'dan je drvo koje ima izuzetno velike trnje sa svih strana.
[24] Buharija: kitab el-ezan, Muslim: kitab el-iman.
[25] Vidi vie u knjizi Iman, str: 135-138
[26] Buharija: kitab el mezalim.
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 23 dio prof. Safet Durguti
26FEB
DENNET
Mjesta u kojima e na ahiretu boraviti nagraeni zovu se zajednikim
imenom Dennet.
U Kur'anu i hadisima Dennet se naziva i ovim imenima: Adn, Me'va,
Na'im, Huld, Karar, Darus-selam i Darul-Mukame.
Ova posebna imena mogu znaiti i posebne vrste Denneta, jer se u
Kur'anu esto upotrebljava izraz dennat, tj. Denneti (mnoina). Osnovno
znaenje rijei dennet jest: vrt, baa, park.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu vrlo esto spominje ljepote Denneta
da bi na taj nain ohrabrio vjernike da bi ustrajali na Njegovom putu, i da
im povea elju za blagodatima. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem prenosei od svoga Gospodara, opisujui Dennet, veli: Ja sam
pripremio Svojim iskrenim robovima to oi nisu vidjele, niti ui ule, niti je
moglo na um pasti bilo kome od ljudi. Zatim ree: itajte ako hoete:[1] I
niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono to su inili, skrivene radosti
ekaju.[2]
Ovim ajetom Allah subhanehu ve te'ala nam kazuje da ljudski um teko
moe zamisliti stvarne ljepote Denneta. Ovaj ajet je takoer dokaz da
niko mimo Allaha ne moe znati nita o Dennetu sem preko objave
Uzvienog dostavljene poslanicima.
Allah subhanehu ve te'ala opisujui Dennet u Kur'anu kae: Ovakav je
Dennet obean onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s
plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom: to e biti nagrada
onima koji se budu zla klonili, a nevjernicima e kazna vatra biti.[3]
Ebu Hurejre radijallahu anhu je rekao: Rekli smo: Allahov Poslanie! Priaj
nam neto o Dennetu i njegovoj konstrukciji, a on je rekao: Njegovi zidovi
su od zlata i srebra, a sastav grae od miska, kamenje je od bisera, dragog
kamenja. Zemlja je mirisna. Ko u njega ue osjetie svu ljepotu, i nee
osjeati tugu. Trajno e ivjeti i nee umirati. Njegova odjea se nee
mijenjati niti e njegova mladost prolaziti.[4]
Sehl Ibn Sa'd radijallahu anhu kae da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi
ve sellem rekao: Dennet ima osmera vrata, jedna od njih se zovu Rejjan
na koja e ulaziti samo postai.[5]
Ebu Seid El-Hudri radijallahu anhu kae da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: U Dennetu ima stotinu predjela (oblasti), kada bi se svi

ljudi smjestili u jedan njegov dio ne bi ga popunili.[6]


Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: U Dennetu ima stotinu
katova koje je Allah obeao za mudahide koji se bore na Njegovom putu.
Prostor izmeu dva kata je kao prostor izmeu nebesa i Zemlje. Ako traite
od Allaha Dennet onda Ga molite za Firdeus, a to je sredite, odnosno
najvii nivo Denneta. Odatle izviru dennetske rijeke, iznad toga je
Allahovo prijestolje Ar.[7]
Ebu Malik El-E'ari radijallahu anhu kae da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: U Dennetu ima odaja koje su prozirne: iz vana se vidi
unutranjost, a unutranji dio se vidi spolja. Allah je ove odaje pripremio za
one koji nahrane gladne, redovno poste i klanjaju noni namaz kada drugi
ljudi spavaju.[8]
Ebu Musa radijallahu anhu kae da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Za vjernike u Dennetu postoje atori od bisera. Njihova
unutranjost dostie 60 milja. Oni koji budu u njima boravili nee se
meusobno viati.[9]
Hrana stanovnika Denneta
Allah sallallahu alejhi ve sellem u Kur'anu kae: Oni koji su se Allaha bojali
bie meu izvorima, u gustim baama i meu voem koje budu eljeli.
Jedite i pijte, prijatno neka vam je! za ono to ste radili. Tako emo Mi
one koji ine dobra djela nagraditi.[10]
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu takoer kae: U njima e moi,
bezbjedno, koju hoe vrstu voa traiti.[11]
I jo emo ih darovati voem i mesom kakvo budu eljeli, jedni drugima
e, u njemu, pune ae dodavati zbog njih nee biti praznih besjeda i
pobuda na grijeh, a sluie ih posluga njihova nalik na biser skriveni, i
obraae se jedni drugima[12]
U njemu e imati to god zaele a od Nas i vie.[13]
Vjernicima e sve biti na dohvat ruke
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: I blizu e im hladovina njegova
biti, a plodovi njegovi e im nadohvat ruke stajati.[14]
A Dennet e biti primaknut estitima, nee biti ni od jednog daleko.[15]
Hrana e sliiti ovosvjetskoj samo po izgledu i imenu, a ne i po ukusu
A one koji vjeruju i dobra djela ine obraduj dennetskim baama kroz
koje e rijeke tei: svaki put kad im se iz njih da kakav plod, oni e rei:
Ovo smo i prije jeli', a bie im davani samo njima slini[16]
Pie stanovnika Denneta
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: U njemu e iz ae pie
inbirom zainjeno piti sa izvora u Dennetu koji e se Selsebil zvati.[17]

u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena


ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda
procijeenog [18]
Stanovnici Denneta e piti iz zlatnih i srebrnih posuda:
Oni e biti slueni iz posuda i aa od zlata, u njemu e biti sve to due
zaele i ime se oi naslauju, i u njemu ete vjeno boraviti.[19]
Sluie ih iz srebrnih posuda i aa prozirnih, od srebra, iju e veliinu
prema eljama njihovim odrediti.[20]
Nee imati fiziolokih potreba[21]
Dabir radijallahu anhu kae da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Zaista e stanovnici Denneta jesti i piti, ali nee imati biolokih
potreba. A ta biva sa hranom i vodom upitali su, a on je rekao: Ostatak
ide kroz podrigivanje i znojenje koje e biti kao miris od miska. Allaha e
slaviti, veliati i zahvaljivati Mu se.[22]
Zejd ibn Erkam radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Tako mi Onoga u ijoj je ruci Muhammedova dua, zaista
jedan od vas koji bude u Dennetu imae mo stotinu ljudi, u jelu, piu,
snoaju, a potrebe stomaka e se rjeavati kroz znoj koji e biti kao miris
miska.[23]
Odjea stanovnika Denneta
A one koji budu vjerovali i dobra djela inili Allah e sigurno uvesti u
dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, u njima e se narukvicama od
zlata i biserom kititi, a odjea e im svilena biti.[24]
Na njima e biti odijela od tanke zelene svile, nakieni narukvicama od
srebra, i dae im Gospodar njihov da piju isto pie.[25]
A oni koji su se Allaha bojali, oni e na sigurnom mjestu biti, usred baa i
izvora, u dibu i kadifu obueni i jedni prema drugima.[26]
Bie naslonjeni na uzglavlja zelena
Oni e biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ilimima arobnim i
prekrasnim.[27]
Stanovnici Denneta bie uvijek mladi[28]
Ebu Seid radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Kada stanovnici Denneta uu u Dennet neko e povikati: Vi ete
biti uvijek zdravi, nikada bolesni, ivjet ete vjeno, a neete umrijeti, bit
ete mladi, a neete stariti, u radosti, a neete tugovati nikada.[29]
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: Kada stanovnici Denneta
uu u Dennet, stanovnici Dehennema u Dehennem, doi e se sa
smru u vidu ovna izmeu Denneta i Dehennema, pa e se zaklati, a

zatim e glasnik povikati: O stanovnici Denneta, nema smrti! O


stanovnici Dehennema, nema smrti! Tada e se stanovnici Denneta jo
vie obradovati, a stanovnici Dehennema jo vie raalostiti.[30]
Hurije[31]
U njima e biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni ovjek ni
din nije dodirnuo, pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! Bie
kao rubin i biser.[32]
Enes radijallahu anhu kae da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Dio strijele nekoga od vas ili mjesto vaeg stopala u Dennetu
bolje je od cijelog dunjaluka i onoga to je na njemu. Kada bi samo jedna
ena iz Denneta dola na ovaj svijet obasjala bi sve to je na njemu. Njen
miris i izgled je bolji i ljepi od cijelog svijeta i onoga to je na njemu.[33]
Najvea blagodat u Dennetu [34]
Toga dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e gledati.[35]
Suhejb radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Kada stanovnici Denneta uu u Dennet neko e povikati: O
stanovnici Denneta, vi kod Allaha imate obeanje koje vam On eli
ispuniti, a ovi e povikati: ta je to? Zar nam nije uveao nau vagu sa
dobrim djelima i osvijetlio naa lica i uveo nas u Dennet, a spasio nas
vatre? On e rei: Zatim e se razmaknuti zastor i oni e vidjeti Allaha
subhanehu ve te'ala. Bogami nita od onoga to im je dato nee biti
njihovim oima drae i ljepe od gledanja u Allaha subhanehu ve
te'ala.[36]
___________________________________________________________________________
___
[1] Buharija: kitab bid'ul halk.
[2] Es-Sedda: 17
[3] Er-Ra'd: 35
[4] Ahmed: baki musned el mukessirin, Tirmizi: kitab sifetu el denneh.
[5] Buharija: kitab bid'ul halk.
[6] Tirmizi: kitab sifetul denneh.
[7] Buharija: kitab el dihad ves sejr, Tirmizi: kitab sifetu el denneh.
[8] Taberani
[9] Muslim: kitab el denneh.
[10] El-Murselat: 41 44
[11] Ed-Duhan: 55
[12] Et-Tur: 22 25
[13] Kaf: 35
[14] Ed-Dehr: 14
[15] Kaf: 31
[16] El-Bekare: 25
[17] Ed-Dehr: 17,18
[18] Muhammed: 15
[19] Ez-Zuhruf: 71
[20] Ed-Dehr: 15,16
[21] Iz kabura u Dennet ili Dehennem, str: 48
[22] Muslim: kitab el denneh.

[23] Ahmed: musned el mukessirine.


[24] El-Had: 23
[25] Ed-Dehr: 21
[26] Ed-Duhan: 51-53
[27] Er-Rahman: 76
[28] Iz kabura u Dennet ili Dehennem, str: 49
[29] Muslim: kitab el denneh.
[30] Buharija: kitab er rekak, Muslim: babu dehennem.
[31] Iz kabura u Dennet ili Dehennem; str. 48
[32] Er-Rahman: 56 58
[33] Buharija: kitab er rekak.
[34] Iz kabura u Dennet ili Dehennem, str: 49
[35] El-Qijame: 22,23
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 24 dio prof. Safet Durguti
26FEB
DEHENNEM
Na Sudnjem danu e Allah subhanehu ve te'ala suditi i On e izricati
osude. Mjesta za izdravanje kazni na buduem svijetu zovu se
zajednikim imenom Dehennem. Dehennem je kua ponienja, prezira,
patnje i razoarenja. To je kua jecanja, uzdisaja i jaukanja i kua tuge,
kua u kojoj stanuju nesreni, jadni, i oni koji se, plaui, kaju. U okove e
im biti ruke i vratovi stavljeni, a svuda oko njih e vatra plamtjeti, njihovo
pie bie kapljevina od koje e im utroba i koa gorjeti, a hrana e im biti
sa drveta Zekkum. U trbuhu e im kao rastopljena kovina kljuati, kao to
voda kljua. Prizivae sebi smrt, ali im nee biti udovoljeno. Traie od
svoga Gospodara da izau iz Dehennema, ali e im biti reeno da se
vrate u njega i nita ne govore.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: I reci: Istina dolazi od
Gospodara vaeg, pa ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje!
Mi smo nevjernicima pripremili vatru iji e ih dim sa svih strana
obuhvatiti: ako zamole pomo, pomoi e im se tekuinom poput
rastopljene kovine koja e lica ispei. Uasna li pia i grozna li boravita!
Oni e biti u vatri uarenoj i vodi kljualoj, i u sjeni dima aavog, u kojoj
nee biti svjeine ni ikakve dobrine.
Mi smo za nevjernike okove i sindire i oganj razbuktali pripremili.
Imena Dehennema
Osim izraza Dehennem u Kur'anu se spominju i ovi sinonimi:
Leza je dio Dehennema gdje vatra neprestano gori, pri i spaljuje kou, i
poziva onoga to je odstupio i okrenuo lea i to je skupljao i gomilao
bogatstvo.
Sekar je dio Dehennema gdje je usijana vatra iza koje nita ne ostaje
sauvano i nita se ne spaava. ovjek se potpuno izmijeni. Nad njim je 19
uvara (meleka).

Se'ir je dio u kome su pripremljeni lanci, bukagije i gorua vatra.


Havije je bezdan. To je dio Dehennema u kome e biti prebivalite onih
ija vaga bude lahka tj. u kojih grijesi pretegnu nad dobrim djelima. U
tome e bezdanu biti estoka vatra.
Hutameh je Boja vatra koja je raarena, a obuzimat e srca i okruivati
grijenike poput svoda na uzdignutim stubovima.
En-Nar vatra, je est naziv za Dehennem.
Dubina Dehennema i estina njegove vatre
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: On e kao kule bacati iskre,
kao da su kamile rie.
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Vatra na dunjaluku koju koriste sinovi Ademovi je samo
jedan stepen od moguih sedamdeset stepeni dehennemske vatre.
Prisutni su rekli: Pa i ova je dovoljna o Allahov Poslanie! A on je rekao:
Dehennemska vatra je od ezdesetdevet stepeni, a svaki od njih je ei
od ove dunjaluke vatre.
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi od Poslanika sallallahu alejhi ve
sellem da je rekao: Gorjela je dehennemska vatra hiljadu godina dok nije
pocrvenila, zatim je gorjela hiljadu godina dok nije pobijelila, zatim je
gorjela hiljadu godina dok nije pocrnjela, i ona je jako crna.
Prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, pa kae: Bili smo kod Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem, pa smo uli neki udarac, a Poslanik sallallahu
alejhi ve sellem je upitao: Znate li ta je ovo? Rekli smo: Allah i Njegov
Poslanik najbolje znaju. A on je rekao: Ovo to ste uli je pad kamena
kojeg je Allah poslao u Dehennem prije sedamdeset godina i sada je pao
na svoje odredite.
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Utjeite se Allahu od Dubbul huzni! Ree: Allahov
Poslanie, a ta je to? On odgovori: To je provalija u Dehennemu od koje
se i sam Dehennem utie Allahu svakog dana po 400 puta. Neko ree:
Allahov Poslanie, ko e u nju ui? On odgovori: Ona je obeana onima
koji licemjerno ue Kur'an (radi interesa) i onim karijama (i uenjacima)
koji se dodvoravaju vladarima.
Hrana stanovnika Dehennema
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Da li je doprla do tebe vijest o
tekoj nevolji? kada e se neka lica potitena, premorena, napaena u
vatri uarenoj priti, sa vrela uzavrelog piti, kada drugog jela osim trnja
nee imati, koje nee ni ugojiti ni glad utoliti.
Drvo zekkum bie hrana grijeniku, u trbuhu e kao rastopljena kovina
vreti, kao to voda kada kljua vri.
To je drvo koje e usred Dehennema rasti, plod e mu poput glava

ejtanskih biti.
Pie stanovnika Dehennema
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Pred njim e Dehennem biti i
on e biti pojen odvratnom kapljevinom muie se da je proguta, ali je
nikako nee moi prodrijeti i smrt e mu sa svih strana prilaziti, ali on
nee umrijeti: njega e teka patnja ekati.
Pa zatim na to vodu kljualu piti, poput kamila koje ne mogu e ugasiti.
Dabir ibn Abdullah radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi
ve sellem rekao: Allah je obeao za onog koji pije alkohol da e ga napojiti
iz Tinetul Habal. A ta je to upitali su prisutni? A on je rekao: To je znoj
ili sok od stanovnika Dehennema.
Odjea stanovnika Dehennema
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: onima koji ne budu vjerovali
bie odijela od vatre skrojena, a kljuala voda bie na glave njihove
lijevana: od nje e se istopiti ono to je u trbusima njihovim, i koa, a
gvozdenim maljevima bie mlaeni.
Koulje e im od katrana biti, a vatra e lica njihova obavijati.
Prostirka stanovnika Dehennema
Stanovnici Dehennema e leati na vatri i pokrivati se vatrom:
Nad njima e biti naslage vatre, a ispod njih naslage
Stanovnici Dehennema e zaboraviti uivanje na dunjaluku, a stanovnici
Denneta e zaboraviti patnje na dunjaluku
Enes ibni Malik radijallahu anhu kae da je Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Najbogatiji ljudi na zemlji kada budu baeni u Dehennem u
skupinama, rei e im se: O ovjee! Da li si ikada uradio dobro djelo, da li
si vidio blagodati? A on e rei: Ne, o moj Gospodaru, a doi e siromaan
ovjek na Sudnjem danu pa e biti uveden u Dennet i postavit e mu se
pitanje: O ovjee, da li si ti vidio siromatvo i da li si pored njega
prolazio? A on e rei: Ne, moj Gospodaru, niti sam ga vidio niti sam pored
njega prolazio.
Nevjernici e biti vjeno u Dehennemu, a vjernici e sigurno i u svakom
sluaju ui u Dennet
Niko od onih koji umru kao nevjernici, ma kolika njihova dobra djela bila,
nee ui u Dennet, njihovo mjesto je Dehennem i u njemu e vjeno
boraviti. Imam Nevevi o ovome kae: to se tie ulaska murika u
Dehennem, to se odnosi na sve murike openito; oni e ui u njega i u
njemu vjeno boraviti. I u tome nema razlike izmeu kitabije jevreja ili
kranina i izmeu idolopoklonika i ostalih nevjernika. I kod pobornika
istine nema razlike izmeu onoga koji ne vjeruje iz inada i drugih, niti
izmeu onih koji su na suprotnom pravcu od muslimana i onih koji se

pripisuju islamu, ali se ustanovilo da su oni uinili kufr na bilo koji nain.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Allah je nevjernike prokleo i za
njih oganj razbuktali pripremio, u njemu e vjeno i zauvijek boraviti, ni
zatitnika ni pomagaa nee nai.
A onaj ko umre vjerujui u Allaha i ne pripisujui Mu druga, sigurno i u
svakom sluaju e ui u Dennet. Imam Nevevi o ovome kae: A to se
tie ulaska u Dennet onog ko nije irk inio, to je isto tako neprikosnovena
stvar. Meutim, ako ne bude inio velike grijehe i nije umro u njima bez
pokajanja, ui e u Dennet odmah, a ako bude inio velike grijehe i umro
na tome prije nego to se pokaje on e biti pod milou Allaha subhanehu
ve te'ala, pa ako mu oprosti, ui e u Dennet odmah, a ako ne, bie
kanjen vatrom, a zatim e biti izveden iz nje i ostati u Dennetu vjeno.
Na ovo pravilo upuuju mnogi hadisi koji govore o tome da je Dennet
konano boravite svih onih koji iskreno svojim srcem donesu kelimei
ehadet:
Osman radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem rekao: Ko umre vjerujui da nema drugog boga, osim Allaha, ui e
u Dennet.
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi
ve sellem rekao: Svjedoim da nema drugog boga, osim Allaha, i da sam
ja Allahov poslanik, su rijei koje e svakog onog ako Allaha subhanehu ve
te'ala sretne s njima, nimalo u njih ne sumnjajui, uvesti u Dennet.
Stanovnici Denneta e ui u Dennet, a stanovnici Dehennema u
Dehennem, a zatim e Allah subhanehu ve te'ala rei: Izvedite iz njega
svakog u ijem srcu ima imana makar koliko zrno goruice.
___________________________________________________________________________
_____
El-Kehf: 29
El-Vakia: 42 44
Ed-Dehr: 4
Vidi u suri El Mearid: 15 ajet
Vidi u suri El Muddesir: 26 30
Vidi u suri Ed Dehr: 4
Vidi u suri El Karia': 8 11
Vidi u suri El Humeze: 1 9
Vidi u skripti Kasima Hadia, Akaid za I razred GH-medrese, str: 48,49
El-Murselat: 32,33

Muslim: babu dehennem.


Tirmizi: kitab sifetu dehennem. Tirmizi kae da je samo po jednom
rivajetu ovaj hadis preneen od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem te da
je vjerovatnije da su ovo rijei Ebu Hurejre.
Muslim: babu dehennem.
Ibni Made: kitab el mukaddimeh.
El-Gaijeh: 1 7
Ed-Duhan: 43 46
Es-Saffat: 64,65
Ibrahim: 16,17
El-Vakia: 54,55
Muslim: kitab el eribe.
El-Hadd: 19 21
Ibrahim: 50
Ez-Zumer: 16
Iz kabura u Dennet ili Dehennem, str: 68
Muslim: kitab talebul kafir el fida.
Vidi Iman, str: 242
El-Ahzab: 64,65
Iman, str: 242
Muslim: kitab el iman.
Muslim: kitab el iman.
Buharija: kitab et tevhid, Muslim: kitab el iman.
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 25 dio prof. Safet Durguti
26FEB
VJEROVANJE U KADER
Vjerovanje u Allahovo odreenje je esti temelj islamskog vjerovanja.
Definicija kadaa i kadera

Islamski uenjaci se razilaze po pitanju definicije kadaa i kadera. Jedni ih


smatraju sinonimima, dok drugi kader definiraju drugaije od kadaa,
govorei da je kader Allahovo subhanehu ve te'ala znanje o tome ta e
Njegova stvorenja initi u budunosti. A kada Allahovo subhanehu ve
te'ala stvaranje stvorenja shodno Njegovom znanju i volji.
Pojedini, opet, kau suprotno, pa definiciju kadaa pripisuju kaderu, a
definiciju kadera kadau, to je nemogue.[1]
Imami Ahmed kada je upitan o kaderu, odgovorio je: Kader je kudretu
Rahman (mo Milostivog)[2]
Definicija Imami Ahmeda je sasvim potpuna i dovoljna, jer kader znai ono
to Allah subhanehu ve te'ala tvrdi rijeima: Reci: o svemu odluuje samo
Allah.[3] i Njemu se sve vraa.[4] Pa neka je hvaljen Onaj u ijoj je
ruci vlast nad svim.[5] Niko se nee moi zauzimati ni za koga bez
doputenja Njegova.[6]
Jo je mnogo drugih ajeta koji govore o tome da se nita u cijelom svemiru
ne moe desiti bez Allahove subhanehu ve te'ala dozvole i volje.[7]
Temelji kadera
Kader se temelji na vjerovanju u Allahova savrena svojstva i Njegova
lijepa imena kao to su: znanje, mo i volja.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: On sve zna.[8] On sve
moe.[9] On radi sve to je Njemu volja.[10]
Imami Tahavija u vezi kadera kae: Sve se odvija po Njegovom odreenju
i volji. Njegova volja se ostvaruje, a ne volja ljudi, izuzev to On htjedne. Pa
ono to im On eli to e i biti, a ono to On ne eli nee im se ni desiti.
Niko nije u stanju odbiti Njegovu odredbu, niti je izmijeniti ili na bilo koji
nain na nju uticati i niko ne moe Allahovu odredbu neijom drugom
potisnuti.[11]
Islamski uenjaci spominju da vjerovanje u kader sadrava etiri stvari:
[12]
1. Vjerovanje da je Allah subhanehu ve te'ala znao o svim stvarima Svojim
praiskonskim znanjem prije nego su i stvorene: da je znao njihovu
odredbu, njihovo vrijeme (u kome e se desiti), edel (vrijeme nestanka),
njihovu nafaku i ostalo.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Allah zaista sve zna.[13] U
Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna ta je na kopnu
i ta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njeg ne zna: i nema
zrna u tminama Zemlje niti ieg svjeeg, niti ieg suhog, nieg to nije u
jasnoj Knjizi.[14]
2. Vjerovanje da je sve od dobrog i loeg, pokornosti i nepokornosti,
edela, nafake i ostalog zapisano u Levhi Mahfuzu.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Zar ne zna da je Allahu

poznato sve to je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je uistinu


Allahu lahko![15]
Alija radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Nema ni jednog od vas a da mu nije zapisano njegovo mjesto u
Dennetu ili Dehennemu. Rekoe: Allahov Poslanie, hoemo li se osloniti
na to a da ne radimo? Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ree: Radite, a
svakom e biti olakano ono za ta je stvoren. to se tie sretnih, njima e
biti olakana djela sretnih, a to se tie nesretnih njima e biti olakana
djela nesretnih.[16]
3. Vjerovanje da se ne nalazi nita u Allahovom carstvu to On ne eli, niti
se ita moe desiti na nebesima ili Zemlji bez Njegove volje.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: A vi ne moete nita htjeti ako
to Allah, Gospodar svjetova, nee![17]
4. Allah je Stvoritelj svega, jedino je On Stvoritelj, a sve ostalo su
stvorenja.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Allah je sedam nebesa i isto
toliko zemalja stvorio: Njegovo nareenje na sve se njih odnosi, a nek
znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata![18]
Vjerujemo da je i dobro i zlo odreeno od Allaha
Kao to smo ve napomenuli, Allah je apsolutni Gospodar i Stvoritelj
svega, svako dobro i zlo je stvorio Allah subhanehu ve te'ala, jer je On
Jedini Stvoritelj, a sve ostalo su stvorenja. Meutim, ako nas zadesi neko
dobro onda kaemo da je to od Allaha, a ako nas zadesi zlo ili nesrea,
onda je to kazna zbog naih grijeha ili iskuenje od Allaha pomou kojeg
On uvruje Svoje robove.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kae: Srea koja ti se dogodi od
Allaha je, a nesreu koja te zadesi sam si zasluio.[19]
Ibni Abbas povodom rijei: A nesreu koja te zadesi sam si zasluio kae:
to znai: zbog tvojih grijeha, Ja sam ti je odredio.[20]
ovjek ima ogranien izbor i slobodu
ovjek ima slobodu, ali ona nije potpuna. ovjekova volja je podvrgnuta
Allahovoj volji. Ona je ograniena raznim vanjskim i unutarnjim faktorima.
ovjek moe zaeljeti to god hoe, ali ne moe ostvariti sve to eli. Ima
um kojim moe prosuivati materijalne stvari, razlikovati dobro od zla, ispravno od neispravnog. Ima volju kojom moe raditi dobro i zlo. Svaki
pametan ovjek shvata da je namaz dobro, a da je blud zlo. Moe, kad
izae iz kue, ii udesno, u damiju da klanja, ili ulijevo u kafanu da pije
alkohol. Ako je moja ruka zdrava, mogu da je podignem. Mogu da
podignem svoju ruku i dam novac siromahu, ili je podignem da udarim
tapom nevinog. Uenik moe ispuniti vrijeme uenjem i zalaganjem, a
moe provoditi vrijeme u igri i zabavi. Moe pokrenuti ruku svojom voljom,
jer mu je Allah subhanehu ve te'ala uinio njene miie pokornim, ali ne
moe upravljati miiima srca i eluca. Uenik, na primjer, moe biti

otrouman; jedanput proita lekciju i zapamti je, a zatim se igra i zabavlja;


a moe biti mentalno zaostao, ui dan-no, a nita ne shvata i ne pamti.
Moe biti roen u mirnom domu, da mu je otac uen, pa mu pomae u
uenju, a moe se desiti da bude roen u bunom domu, od oca neznalice,
pa mu to odmae u uenju. Ne moe sam sebi darovati inteligenciju, ne
moe birati sebi roditelje, niti vrijeme u kome e se roditi, niti zdravu
sredinu u kojoj e provesti svoje djetinjstvo.[21]
Prema tome ovjek, ima slobodnu volju u smislu izabiranja izmeu dobra i
zla, a nema uticaja kada se radi o stvarima kao to su: kada e se roditi i
gdje, hoe li biti visok ili nizak, crn ili bijel, ruan ili lijep, siromaan ili
imuan, ove ili one nacije i slino.
Pravdanje nevjernika i grijenika kaderom
Nevjernici i grijenici bi htjeli da opravdaju svoje nevjerovanje i grijeenje
tako to tvrde da je Allah htio njihovo nevjerovanje grijeenje i da ga je
On odredio, pa zato oni i jesu takvi, jer da to nije u skladu sa Allahovom
voljom, oni i ne bi mogli raditi grijehe. Allah subhanehu ve te'ala to njihovo
pravdanje odbacuje slijedeim ajetom: Mnogoboci e govoriti: Da je
Allah htio mi ne bismo Njemu druge ravnim smatrali, a ni preci nai, niti
bismo ita zabranjeno uinili.Tako isto su oni prije njih poricali sve dok
nau kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li vi neki dokaz da nam iznesete? Vi
se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.[22]
Ovaj ajet sadri dvije stvari koje sasvim jasno odbacuju tvrdnje nevjernika i
grijenika:
1. Allah je prijanje nevjernike kaznio estokom kaznom zbog njihova
nevjerovanja to je dokaz da su oni imali pravo izbora. Da nisu imali pravo
izbora, Allah ih ne bi ni kaznio jer bi to bila nepravda. A Allah je sigurno
pravedan.
2. Onaj koji svoje nevjerovanje i grijeenje pravda kaderom, o Allahu
govori bez ikakva znanja i osnova. Kako e se neko pravdati kaderom prije
nego uini grijeh kada je Allahovo odreenje prije nego to se desi gajb?!
Drugim rijeima: kako ovjek moe rei: Allah je odredio da ja ukradem, te
ja odoh da izvrim Allahovu odredbu, kada znamo da on nije mogao zaviriti
u Levhi Mahfuz.
Allah subhanehu ve te'ala kae: Kada urade neko runo djelo govore:
Zatekli smo pretke nae da to rade a i Allah nam je to zapovijedio. Reci:
Allah ne nareuje da se rade runa djela! Zato o Allahu govorite ono to
ne znate?[23]
Allah je u stanju da stvori ljude da po svojoj naravi svi budu vjernici, ali je
On htio neto drugo. Htio je da iskua ljude tako to im je dao mogunost
da prihvate uputu ili zabludu, a On e onoga koji se opredijeli za uputu
pomoi na tome, a onoga koji izabere zabludu pustiti da jo vie zaluta. Od
nas se trai da spoznamo Allahova nareenja zato da bismo nareenja
izvravali a zabrana se klonili, a ne trai se od nas da u tanine saznamo
Allahovu volju i kader, jer to i ne bismo mogli.
Treba izvravati nareenja, a kloniti se zabrana prije nego se bilo ta uradi.

A nakon to je uinjeno neko djelo: pa, ako je to dobro djelo sa kojim je


Allah zadovoljan, dunost je zahvaliti Mu na uputi, a ako je uinjeno runo
djelo, dunost je pokajati se i vratiti Allahu, a zatim se osloniti na Allaha
nadajui se Njegovom oprostu, ubijeeni u Njegovu pravednost i mudrost.
Allah ne voli kufr niti grijeenje, i nije zadovoljan njima:[24]
Ako vi budete nezahvalni, pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije
zadovoljan ako su robovi njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako
budete zahvalni.[25]
_________________________________________________________________________
[1] Vidi Iman, str: 142
[2] Isto, str:143
[3] Ali Imran: 154
[4] Hud: 123
[5] Jasin: 83
[6] Junus: 3
[7] Iman, str: 143
[8] El-Bekare: 29
[9] El-Hadid: 2
[10] El-Burud: 16
[11] Iman, str: 143,144
[12] Vidi u djelu ejha Abdul Aziz b. Abdullah b. Abdur Rahman b. Baz,
Medmua fetava ve mekalat mutenevvia', IV Tom, str: 58-60.
[13] El-Ankebut: 62
[14] El-En'am: 59
[15] El-Hadd: 70
[16] Buharija: kitab tefsir el Kur'an, Muslim: kitab el kader.
[17] Et-Tekvir: 29
[18] Et-Talak: 12
[19] En-Nisa: 79
[20] Ibnul Kajjim, Ibn Hazm, El Gazali, Ed Dehlevi i drugi, El kada vel kader
kod velikih imama, Kuvait1992, str: 52
[21] Prema navodu Ali Attantvija, Opi prikaz islamske vjere, str: 144,145
[22] El-En'am 148
[23] El-E'araf: 28
[24] Prema navodu dr. Nuajm Jasina, Iman, str: 148 152
[25] Ez-Zumer: 7
Akaid Temelji islamskog vjerovanja 26 dio prof. Safet Durguti
26FEB
Poslanstvo Nubuvet
Islamsko poimanje poslanstva
Vjerovati u Allahove subhanehu ve te'ala poslanike i vjerovjesnike je
etvrti temelj imana. To vjerovanje podrazumijeva uvjerenje u istinitost
njihove misije i potvrdu da su oni poslani jedino od Allaha subhanehu ve
te'ala. Na taj se nain iskazuje i prihvata istinitost vjerovjesnitva svih koji
su spomenuti poimence u Kur'anu i onih koje je kao takve spomenuo
Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, kao i drugih vjerovjesnika koji

poimence nisu spomenuti.


Poslanstvo je dar Boiji, i ne moe se stei. Allah ga daje kome On hoe
od Svojih robova. U Kur'anu se to potvruje:
a Allah dobro zna[1] kome e povjeriti poslanstvo Svoje[2]
Poslanik nije nadnaravno bie, kao to to tumae krani, izvori islama
ne daju ni najmanje povoda za to.
Uzvieni je Svoje poslanike osnaio neoborivim dokazima (mu'dizama)
koji govore o istinitosti objava koje su im date. Allah subhanehu ve te'ala u
Kur'anu kae: Mi smo izaslanike Nae s jasnim dokazima slali[3]
Mu'diza se moe definirati kao: djelo, in ili akt izvan uobiajenih
zakonitosti koje u sebi sadri izazov i nemogunost izvoenja od strane
onoga ko ga negira. Ima i drugih definicija.
Svaki poslanik je imao mu'dize u skladu sa vremenom u kome je ivio.
Tako su mu'dize Musaa alejhi selama bile u duhu vremena u kome je
ivio: kad su harali vjeti arobnjaci. Isa, sin Merjemin je poslan u vrijeme
kada je medicina bila na zavidnom nivou. Date su mu'dize iz te oblasti
koje su im bile nedostupne i koje nisu mogle izvoditi.
Muhammed alejhi selam je poslan u vrijeme kada je govornitvo i
pjesnitvo bilo na vrhuncu, zato mu je Allah objavio asni Kur'an.
Poslanici su posjedovali one vrste mu'diza koje su odgovarale poimanju
ljudi njihovog vremena.
Tko su Boiji poslanici
Boiji poslanici su ljudi koje je Allah odabrao za poslanike iz Svoje milosti
i blagodati da obeavaju nagradu i opominju kaznom i tumae ljudima to
im je potrebno od ovosvjetskih i vjerskih poslova. Svi su Boiji poslanici
iskreni i samo su istinu govorili u onom to su donijeli; zatieni su od
grijeenja i sauvani od mijenjanja i zamjenjivanja, jer su ljudi duni njih
slijediti. Najvei broj poslanika bio je iz Benu Israila. Ibni Abbas
radijallahu anhuma je rekao: Vjerovjesnici su bili iz Benu Israila, osim
deseterice: Nuha, Saliha, Huda, Luta, uajba, Ibrahima, Ismaila, Ishaka,
Ja'kuba i Muhammeda.
U Kur'anu je spomenuto 25 poslanika, etvorica od njih su Arapi. Ebu
Zerr radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Od njih (poslanika i vjerovjesnika) etvorica su Arapi: Hud, Salih,
uajb i tvoj vjerovjesnik, o Ebu Zerre.[4]
U Kur'anu su spomenuti neki poslanici pod zajednikim nazivom El-esbat.
To su potomci Jakuba alejhi selam, a bilo ih je dvanaest. Od njih je
poimence spomenut samo Jusuf alejhi selam, dok za imena drugih
nemamo pouzdane dokaze.
Postojao je veliki broj poslanika i vjerovjesnika, jer, svakom narodu je
Allah poslao poslanika: a nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je

opominjao.[5]
U Kur'anu su spomenuta imena ovih Boijih poslanika i vjerovjesnika:
Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Ja'kub,
Jusuf, Ejub, uajb, Musa, Harun, El-Jese', Zul Kifl, Davud, Zekerija,
Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed.
Kao to vidimo poznat je samo neznatan broj Allahovih poslanika, dok je
znatno vei broj onih koji nisu spomenuti, o emu Kur'an daje jasnu
naznaku: I poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o
kojima ti nismo kazivali[6] Naa je dunost da ih ukupno sve vjerujemo,
a da ne istiemo naroit broj.
Nebij i resul
En-Nebijj je izvedenica od arapske rijei en-nebe', a ona znai isto to i elhaber vijest. Allah subhanehu ve te'ala kae: O emu te oni pitaju? O
vijesti (en-nebe') velikoj.[7]
Nebijj je nazvan tako, jer je onaj koji je obavjeten i koji obavjetava. Allah
subhanehu ve te'ala ga obavjetava Objavom, a on je i onaj koji
obavjetava, jer mu je Allah to naredio. Allah subhanehu ve te'ala kae:
Obavijesti (nebbi') robove Moje da sam Ja, zaista, Onaj koji prata i da
sam milostiv.[8]
Er-Resul je izvedenica od rijei el-irsal poslati, izaslati. Ako negdje
poalje nekoga da uradi neki posao, on je tvoj resul. Allah subhanehu ve
te'ala u Kur'anu kae: A zatim smo poslali (erselna) Musaa i brata mu
Haruna sa znamenjima Naim i dokazom oiglednim.[9]
Poslanici su nazvani imenom resul, jer ih Allah subhanehu ve te'ala alje
da ljudima ukazuju na pravi put.
O razlici izmeu resula i nebijja ima vie miljenja. Jedni kau da je nebijj
(vjerovjesnik) dobijao Objavu, ali nije bio obavezan da je saopi. Resul
(poslanik) je dobijao Objavu, vjerozakon, i bio je duan da je saopi. Svaki
je resul nebijj, a svaki nebijj nije resul.
Najutemeljenije je miljenje da je resul poslanik kome je Allah dao Objavu
s novim vjerozakonom, a nebijj je vjerovjesnik koji afirmira zakon objavljen
ranijem poslaniku.
___________________________________________________________________________
_____
[1] Prijevodi nekih ajeta su uzeti od Besima Korkuta, a neki od
Demaludina auevia.
[2]El-En'am; 124.
[3]El-Hadid; 25.
[4]Ibni Hibban.
[5]Fatir; 24.
[6]En-Nisa; 164.
[7] En-Nebe'; 1,2.
[8] El-Hidr; 49.
[9] El-Mu'minun; 45.

Akaid Temelji islamskog vjerovanja 27 dio prof. Safet Durguti


26FEB
Cilj slanja poslanika
Kroz Kur'an i sunnet imamo jasnu predstavu o najznaajnijim zadacima
koje su imali poslanici, od Allaha subhanehu ve teala. Neke od njih emo
nabrojati i dati njihovo tumaenje:
1) Jasno kazivanje i priopenje Objave
Poslanici su Allahovi izaslanici i vjesnici Vjere Boije meu ljudima, nosioci
Njegove Objave, najbolji i najvjerniji misionari Istine na Zemlji. Allah
subhanehu ve teala u Kur'anu kae: O Poslanie, kazuj ono to ti se
objavljuje od Gospodara tvoga, ako ne uini, onda nisi dostavio
poslanicu Njegovu a Allah e te od ljudi tititi. Allah zaista nee ukazati
na pravi put narodu koji nee da vjeruje.[10]
Dostavljanje poslanice Boije, znai vjerno prenoenje teksta Njegove
Objave bez oduzimanja ili dodavanja.
El-Belag ima i smisao objanjenja onoga to je Allah objavio, jer su
poslanici potpuno shvatili Objavu i u mogunosti su da bolje od drugih ljudi
proniknu u tajne onoga to im je objavljeno. Allah subhanehu ve teala u
Kur'anu kae: a tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to
im se objavljuje, i da bi oni razmislili.[11]
Poslaniko objanjenje Boije Objave daje se rijeima (kavlen), za to
imamo mnogo primjera iz prakse Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem,
kao npr.: Bie sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s
mnogobotvom ne mijeaju; oni e biti na pravom putu.[12]
Muhammed sallallahu alejhi ve sellem objasnio je da se izrazom zulm misli
na irk, a ne na nasilje. Takoe je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
pojasnio ajete o namazu, zekatu, haddu itd.
Objanjenje se moe dati i radnjom (bi-l-fi'l), ime su poslanici praktino
tumaili tekst Objave.
2) Poziv Allahu subhanehu ve teala
Poslanika obaveza ne zavrava se samo na priopenju Objave i njezinom
objanjenju, nego oni imaju zadau i da pozivaju ljude u Boiju vjeru, te da
taj njihov poziv bude usklaen s drutvenim prilikama i inteligencijom
naroda kome su poslani. Svi su Allahovi poslanici ljudima ukazivali da su
oni Njegovi robovi i stvorenja, da je Allah jedini Bog, te da ih je On poslao
sa zadaom da poue ljude vjerovanju i da ih pozovu u Boiju vjeru.
Takoer su isticali da je pokornost poslaniku Boijem i slijeenje njega,
zapravo, pokornost Onome koji ga je poslao. Svaki je poslanik svoj narod
pozivao i govorio mu: Zato se bojte Allaha i budite posluni meni![13]
Ovo je govorio Nuh alejhi selam, Salih alejhi selam, uajb alejhi selam i svi
drugi poslanici.

Na putu poziva Allahovoj vjeri islamu, svi su poslanici, ulagali ogroman


trud i trpjeli neuvena ponienja.
Primjer poslanikog poziva, njegovog odnosa prema ljudima i uzvratne
reakcije pozvanih svjedoi hadis u kojem Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem kae: Vidio sam u snu Dibrila kod svoje glave, a Mikaila kod svojih
nogu, pa jedan od njih ree svome drugu: Navedi mu primjer! Melek mi
ree: Sluaj sluhom svojih uiju i pamti poimanjem svog srca! Primjer je
tebe i tvog ummeta kao primjer vladara koji je napravio dvorac, a onda u
njemu opremio odaju, pa u odaju postavio sofru, a potom poslao izaslanika
da pozove ljude na njegovu gozbu. Jedni e se odazvati izaslaniku, a drugi
nee. Allah je taj vladar, dvorac je islam, odaja je Dennet a ti si,
Muhammede, onaj izaslanik. Ko ti se odazove uao je u islam, a ko ue u
islam uao je u Dennet, a ko ue u Dennet uivat e u onome to je u
njemu.[14]
3) Donosioci radosnih vijesti i opomene
Sastavnice poziva svih poslanika, bile su radosne vijesti i opomena. Znaaj
ovog obiljeja njihovog poziva Kur'an je istaknuo u vie ajeta: Mi aljemo
poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju[15]
Ebu Musa radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem
rekao: Moj primjer i onoga s ime me je Allah poslao jeste kao primjer
ovjeka koji je doao jednoj skupini ljudi i rekao im: Narode, vidio sam
svojim oima jednu vojsku, ja vas iskreno upozoravam, pa ko moe neka
se spaava! Neki su ga od tih ljudi posluali, lagahno i neprimjetno su se
sklonili i tako se spasili. Oni koji mu nisu povjerovali i koji su doekali dan
bili su opkoljeni od vojske koja ih je ubijala i zarobljavala. Eto, to je primjer
onih koji mi se pokore i budu slijedili ono to mi je objavljeno i primjer onih
koji mi se suprostavljaju i nijeu Istinu, s kojom sam doao.[16]
Radosne poslanike vijesti odnose se i na ovaj i na budui svijet. Na ovom
svijetu vjernici e proivjeti lijep ivot: Onome koji ini dobro, bio
mukarac ili ena, a vjernik je, Mi emo dati da proivi lijep ivot i, doista,
emo ih nagraditi boljom nagradom nego to su zasluili.[17], dok e oni
koji se okrenu od Opomene imati tegoban ivot i sljepou na buduem
svijetu: A onaj koji okrene glavu od Knjige Moje, taj e tekim ivotom
ivjeti i na Sudnjem danu emo ga slijepa oivjeti.[18]
4) Uspostavljanje reda, mira i harmonije meu ljudima
Allah Svojom Objavom oivljuje ljudska srca, osvjetljava im ivot i
prosvjetljuje umove.
Izvoenje iz tmina na svjetlo jeste poduka boanskoj nauci, oslobaanje
okova zabluda svih vrsta, spoznaja Boga, Njegovih svojstava, spoznaja
meleka, upoznavanje cjelovitosti Objave i objavljenih knjiga, saznavanje o
korisnom i tetnom, o putu na kome se postie Boija ljubav i zadovoljstvo,
upoznavanje naina oboavanja Boga i ispovijedanje Njegovog gospodarstva (rububijjet) jeste zadaa odreena poslanicima kojom
uspostavljaju pravedan poredak, red, mir i krepost meu ljudima:
Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im ajete Tvoje

kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i
mudar![19]
5) Upuivanje na pravi put
Svi su ljudi bili u jednoj vjeri, vjerovali su i ispovijedali vjeru samo u Allaha,
a onda su se poeli dijeliti i razilaziti, nakon ega je uslijedilo slanje
poslanika Svaki poslanik pozivao je svoj narod na pravi put,
objanjavajui im Boije poruke i upuujui ih Njemu. U ovom zadatku svi
su poslanici, bili jedinstveni. Oni su, isto tako, djelovali na ispravljanju devijacija svih vrsta kod svojih suvremenika.
Ibrahim alejhi selam, negirao je ispravnost oboavanja idola; Hud alejhi
selam, ukazivao je na pogrenost prakse svog naroda; Salih alejhi selam,
upozoravao je na tetnost irenja nereda na Zemlji i pogubnost slijeenja
pokvarenjaka; Lut alejhi selam, borio se protiv strahovite iskvarenosti svog
naroda; uajb alejhi selam, prijetio je Boijom kaznom zbog varanja u
mjerenju i vaganju Svi ovi postupci kod ljudi ukazivali su na naputanje
pravog puta, to su Allahovi poslanici otro osuivali i pozivali ih na
povratak pravoj vjeri i Allahovom putu. U tom svom radu imali su ogromne
potekoe, koje su samo oni mogli izdrati, uz pomo Boiju.
6) Poslanstvo kao jasan dokaz
Niko nee imati opravdanje pred Bogom ako bude krivo vjerovao ili se
suprostavljao poslanicima, jer je Allah subhanehu ve teala sa slanjem
poslanika, ustanovio dokaz protiv ljudi: (Mi objavljujemo tebi) o
poslanicima koji su radosne vjesti i opomene donosili, da ljudi poslije
poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i
mudar.[20]
Da ljudima nisu slati poslanici, pravdali bi se na Sudnjem danu da nisu
znali: A da smo ih kakvom kaznom prije njega unitili, sigurno bi rekli:
Gospodaru na, zato nam nisi poslanika poslao, pa bismo rijei Tvoje
slijedili prije nego to smo ponieni i osramoeni postali.[21]
Meutim, na Sudnjem danu Allah e imati dokaz protiv ljudi. Svoje
poslanike e imati kao svjedoke: A ta e, tek, biti kada dovedemo
svjedoka iz svakog naroda, a tebe (Muhammede) dovedemo kao svjedoka
protiv ovih? Tog dana bi jedva doekali oni koji nisu vjerovali i koji su se
protiv Poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha nee
moi nijednu rije sakriti.[22]
7) Poslanstvo kao orijentir narodu
Oni koji su prihvatili poslanike i slijedili ih sainjavali su zajednicu
sljedbenika (demat i ummet). Oni su bili potrebni voenju od strane
poslanika i priznavali su ih kao svoje neprikosnovene imame. Oni su u
njihovom ivotu predstavljali sudbinski vanu ulogu, i obraali su im se u
svim situacijama: i ti im sudi prema onome to Allah objavljuje[23]
O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji uinili, zato sudi ljudima po
pravdi[24]

Poslanici su bili sudije ljudima, voe u miru i ratu, rjeavali njihove


sporove, uspostavljali boanski poredak na Zemlji i sve drugo radili prema
Zakonu Boijem, pokoravajui se samo Njemu.
___________________________________________________________________________
__
[1] Prijevodi nekih ajeta su uzeti od Besima Korkuta, a neki od
Demaludina auevia.
[2]El-En'am; 124.
[3]El-Hadid; 25.
[4]Ibni Hibban.
[5]Fatir; 24.
[6]En-Nisa; 164.
[7] En-Nebe'; 1,2.
[8] El-Hidr; 49.
[9] El-Mu'minun; 45.
[10]El-Maide; 67.
[11]En-Nahl; 44.
[12]El-En'am; 82.
[13]E-uara; 108.
[14]Buharija i Tirmizija.
[15]El-Kehf; 56.
[16]Buharija, Muslim i Bejheki.
[17]En-Nahl; 97.
[18]Ta-ha; 124.
[19]El-Bekare; 129.
[20]En-Nisa; 165.
[21]Ta-ha; 134.
[22]En-Nisa; 41,42.
[23]El-Maide; 48 .
[24]Sad;26.

Vous aimerez peut-être aussi