it BOSKOVIC-STULLT USMENA KNJIZEVNOST U PREDROMANTICKIM VIDICIMA Dok je dalmatinski franjevac Katié, u 2elji da pjesmom djeluje na puk, Sait? Junazke deseterce bliske narodnices Pa se po nekim obiljezjima svo. SS pebamierno priblizio predromantichen’ ukusu, i dok je slavonski pro. SSelj Retkovic, napadajudl naroden Pievanje i obiéaje, dosta toga u‘isti ence Preuzeo, te dok su bezimery sastavijaéi rukopisnih pjesmarica SRYATSEA KNJHEVNOST. 289HUE | fi He i nH : ee oe in :¥ £ Dalmaciji i objavijivanje njegovih knjiga, kao sto je bio_pokroviteljem i dru- jizevnika svoga doba, medu njima Jamesa Macphersona, pista Ossiano. iipiisaris toga savacg uzarka. pred OPiamtsekcge au etiRelrniog Tnatatca {obatnlii stm Seon Salada ta. staljeca, da bi zatim potpomogac tli Jansloga predromantiSkog plesnila Cesarottla, prevodioca Ossiand fa telijan- ski, kojtje-utjecaonm Fortisa.———————— “Ne-samo posveta i zajedniéki pokrovitelj nego i Fortisove rijeti_u kn; upravljene lordu Buteu, dovode u uzajamnu simptomatinu_poveranost Ossi- + ana i »morlaéke« narodne pjesme, pjesme dalmatinskih Zagoraca. Poticaji me- cee, Kom Je, pormilsljenije- Mires] snkovie- bilo doYops-ia se potvrdi ospora. vana autentiénost Ossiana pa je posredne dokaze za nju mogao traziti i u da- Jekih »Morlaka«, priliéno su vjerojatni, ali oni nisu najbitniji_za srodnost fe- {nomena sosijanizmae i »morlakizmac, Sto su potekli od Macphersona, odnosno ‘ortisa. Utjecaji Os: na, janje_nasih narodnih pjesama inate se nisu znatnije isl “39 tim poticajima. Kada Fortis, ne samo zato da bi ugodio svome pokrovitelju nego jos vise (0 S€ moze razabrati Citajuci raspravu Mire Jankovic A stoga jer je i sam pod dojmom tadasnjega evropskog odusevijenja za Ossia- nove pjesme, dovodi sanaginicy {stale plesme dalmatinskih Zagoraca ws veru w ie se ena a desman fev evi polaa agai Plt (0 Fort vanje n in _kvalifi © 0 Asanaginici kaze i zanimljiva«, no da on ne pretendira na to da te 's pjesmama »slavnoga Skotskog barda«; ipak vjeruje da 3 Koja podsj jednostavnost -Homerskih vremens fodgovara obiéajima tog narodas(L 8 jpravo ova vrst vrijednosti, isticanje jednostavnosti obitaja, kao srodan paralelan tok divljenju_prema Ossianu — Kada 8&0 predromanti¢koj duhov- noj Klimi tragalo 97a atosom Jednostavnogs_naivnog piesnitkog-zmze i za nepokvarenoséu prirodnog Zivota egzotiénih naroda — otvorila je vrata uspje- hu Fortisova Putovanja. Fortis je Kao otkrivaé za uéenu Evropu divijih no plemenitih i nepokva- renih »Morlaka« i kao objavijivaé Asanaginice stekao slavu predromanti¢koga pisca, ali ga ujedno kao istaknutog prirodnjaka te, dodali bismo, i zbog nacina kako je nastojao upoznati i 8to vjernije prikazati obiéaje svojih »Morlaka« ne izbjegavajuci ni Kriti¢ke note, s pravom ukljuéuju i medu prosyjetitelje. ___ To prosvjetiteljsko-predromantick prepletanje ideja nije proturjeéna po- java. U Njemackoj se sedamdesetih godina 18. stoljeéa konzervativno kasno prosvjetiteljstvo i Herderove predromanticke zamisli sastaju ne samo vremen- ski nego su u koje éemu i podudarni. * _ U samome sredistu zapadnoga slobodoumnog i progresivnog prosvjetitel)- skoga pokreta, tog preteée francuske revolucije — a njegove ideje bijahu bli- ske Fortisu i njegovu dalmatinskom prijatelju Bajamontiju, osobito pak For- tisovu oponentu Lovriéu — bili su na zajedniékome velikom poslu pripremanja Enciklopedije podjednako angazirani racionalist, humanisti¢ki pobornik pro- svijecenosti i napretka Voltaire, kao i Rousseau, protivnik razvoja i kulture u Kojima je vidio izvor éovjekova izopatenja i korijen druStvenih nejednakosti, autor gesla o nudnosti povratka prirodi i tvorac predromantiéke zamisli o ‘sto¢i Zovjekova prvobitnog prirodnoga stanja. Vidjeti u Fortisu samo prosvjetitelja ili samo vjesnika predromanti¢ke vizije 0 arima jednostavnih obiéaja i pjesnistva, bilo’ bi podjednako jedno- 292iterpretiral Arsnite divijine nekultiviranih ma *tjuta nevolja otjerala Planine, 0 moralnim, ron posesttimstvu, pobratimstvu 1 a oslije preprica oboinju vie. BOUU, Ok podjednakenmesesy Predaje sve do nasih dana krute vee teks tanh We WS nedavna prifvaeee da su istinite, Autorica 2808 teksta zabiljediia i js tak da takva kazivanja, u Dalmating blizw Sinja iu Istri, (Objavijena su u zbirkama 1959, br. 132 5 1968, br. 86) Plesme TS¥irka odvijaju se, PO Fortisovu opisu, u lij ed lePome ambijentu seo cro}aEni,Silelima, koja se skupliaje esobito po kuéama ji Naiu se siecanja na narodnu proticet day- nstruena: Uvilek se nade neki pjevaé, Koga svi slusaju dok on, prateci ne jerry ee (Crete) (.--), ponavija th soe i iznova slate piesme.« ne znam ako se to vee dus skerbiteljie uzna- ajem pa i ka? Him kaznama (Bi 293Podlogé za ovakve stroge osude prela i posijela bilo je u 2ivotu nedvojbeno doveljno, pa se upravo uz njihovu pozadinu jasnije iskazuje bit predroman Sekoge ¢ zatim i romanti¢kog videnja nevinih prirodnih obi¢aja i poezije, kad ‘s Se izgradio uljepSani poetizirani model tzv. prirodnoga Zivota. ‘Ne bi bilo pravedno pripisati Fortisu da je uli i jesmama o junaékoj proslosti. is me djeluju ix monotone; Gine mu se izrazajnima,no jedva s pone cim_ bij ste. Opa- Zio je kako te pjesme diraju slusatelje do suza, gdje bi on ‘ostajao ravnodu-' ‘nim, mozda stoga Sto su oni bolje ‘razumijevali smisao »ilirskih« rijedi, a vje- rojatnije i zbog toga jer je »njihovim priprostim dusama, koje nisu ‘obogacene rafiniranim idejama, dovoljan i malen poticaj da se uzbude«. i ‘ipovij kako »Morlak« putujuci_preko jlanine, osobito oe, Bie 0 ofivljajima slavenskih vojvoda i kraljeva, ili o kakvu tragi¢nom i 9 po obroncima susjednoga da ide koji drugi put- nik, son ponavija stih prvoga pjevaéa; i ovo izmjeniéno pjevanje nastavija se ‘sve dotle dok im daljina ne razdvoji glasoves. ‘Ovaj opis moze na danaSnjega Gitatelja djelovati kao romantiéna slika, no ipak je Fortisov opis u osnovi vje- ran. Poznamo i noviji prikaz putni¢koga pjevanja u Poljicima (Ivanisevié, 1905). ‘Upomavsi pojavu putnika pjevaéa, mi shvaéamo dublje slojeve u funkciji fc Klornog pjevanja — koje se upravo za takva samotnog putovanja, kada je delja za razbijanjem_ samoée jaka, otituje kao ¢in trazenja komunikacije sa Sugovornikom Koga nema, ili se katkada, ako je vjerovati Fortisu, iz daljine javi. Fortis Jinje improviziranje sti ‘kao dopunu-kakvo}-staro}-pjesmi i eee eae gua 0 ;-obavjescuje io otprije pisa- idan nekstovima, Neke je pievate epskih pjesama naveo poimence, tako nekog ™ Papieu iz Tribunja blizu Vodica, o kome se pritalo i nakon njegove ‘smrti »zbog. magi pjesama sto if je on pjerao uz gusles; 0 svome gostoljublyom dome: éinu, vojvodi Pervanu iz Kokori¢a nedaleko Vrgorca, azuje Fortis da je »u ‘mladosti spjevao mnoge Ijubavne i junatke pjesmes (I, 167. i IL, 144). ae picem oem peae roznu usmenu predaju.o podrijetiu naziva-jecnog, lo ar poslije njega zapisali su tu predaju i drug: Lowric, Yok Karadii¢, Stjepan Gréié, autorica ovog teksta (w ‘gbirci; 1968, br. 48). Ilirska pjesni- Kinja Ana Vidovié napisala je 0 Mojanci poemu. Srodisnja valnost Fortisova-Petovarrar ai usmeno pjesnistvo, & i sirih oi = 7 Set la ae na i i Forti i j te bar i ‘isan s diskretnim suosje¢anjem za nesretne prota: ie, djesme, dopunjuje nehotice njezina nedoretena mjesta — hada tumadi kakvi su bili wzajamni osjecaji fice i Asanage. Bila je to prva interpre- aba Aganaginice; poslije ih Je napisano jo8 mnogo, Cesto bez Fortisove O07 ii ‘ekstu 0 kojemu govori. ‘ba pods jctimo: nakon glasovite uvodne formule u-oblike figure-sniter pitanjenaSte-ce-bijeliu-gaci-zelenajejesu It snijedi ili Inbudovi, t's 294koji odrige i prvo i drugo te utvrduje da jet »Sator ‘esol nro drug t uur da se ono biel ator age Asanagec su Sg ea np ab ne mogl hug sda Aga Jo abo ton pore eka d da jo} Asa aginica jezin brat beg Pintorovie. Brat je cot ‘sprosi imotski kadija, usprkos dade. Kad svatovi_prolaze pokraj ‘najku, koja im " “Hatt ant, sate sage k Takva pjesma, s pot nekome dalekom i pomalo divijem ambij stim odinosom lignosti Koji nisu do kraja motiviranii omogucuju raztollke te ‘macenja, s osebujnim stihom desetercem i formulativnim lzrazima jedne dotle nepomnate poezie, gdje slika jednostavnih Ijudi | jednostavna pjesni¢ka dikelja ‘pucuju na Zudene dradi prirodnog, Zivota { isti mah na dubinsku univeset ‘ost judskih duga — takva je pjesma nosilau sebi sve Sto je bilo nudno da BL Siroko odjeknula u tadainjoj evropsko} knjizevnosti predromantithe orljenta: ie. Jakob Zupan 1832. na slovenski. b: » 4 Ne bi ipak is ti Forti ii -Moriake pan nino echo a ima. Za serde-jo-Vae Re > Fartisou Asanaginicu i daa jo} ime Hasauasiicns Tee relstove oie ba prostonarodnjoj slaveno- -serbskoj pi 14. i ponovno 1846. w 7 5 'a_adie su izmjene teKsTa bile umjerenije nego u njegovoj prvo} publika. ‘iii, Mnogi prijevodi Hasanaginice nakon 1846. pripadaju medu prijevode i ‘odjeke Vukove zbirke Srpske narodne pjesme. anagintica je ostavila i ed Ursini i i Rosent godine 1788. a bio je u svoje doba \ 295prilitno poznat i preveden 5 francuskoga na njemacki i talijanski — romanu ‘e ferazitih predromantiékih obiljezja, kojemu su izvor inspiracije i informacijé © »Morlacima« bile kojige Fortisa i Ivana Lovri¢a, zapaza se aluzijana Asan- aginicu na mjest oe je€ 0 pjesniku-improvizatoru Papici, koji uz gusle jeva smut lene 2ene Asana, faj je roman imao utjecaja na poglavlje~ Fee or Berinne) Mme de Statl, gdje junakinja govori o Dalmact}i cornea aL poznaje Goetheov prijevod Asanaginice i u jednome pismn Pits Hyemnikt da je odudevljena Morlackom Zenom. Karakterisitar. je_Nodierov Sud_o-toj baladi iznesen u njegovim tlancima vilirskome pjesnistvu god. Sud-o-10} omentari batade--ona ga podsje¢a na drusivo i Ossian i Ho da je surlo jednostavna i vrlo_dirljivae. Uspore- Sear raginicu s biblijskom Esterom i s Racineovom Andromatom Najvisu i PH Nodier »u istinitosti obitaja i ganutljivosti osjecanjac. chy co mogli odvo- jiti od ukupnoga tadaSnjeg odnosa prema pojavi smorlakiamec: 1 jedi razm iyo slajaligte francuskog slavista André Vaillanta. Vaillant vidi Kompozicij Satnctbaice mane i nelogiénosti all drar ax Je-onn zobiljezena svojim Yee hom: vremenom senzibilnosti u kojem knji voli dirt jvnost erefanja, ganutost i stize, velike bolove i velika oéajanja, Koja Jone Peay gUFayIrU-samoubistvoe. Tesko bi, doduse, bilo zamistii do st senti- srea TT Gr wna strujanja evropskogn 18. stoljeéa mogla utjecati na voblr Tianje teksta te narodne balade, kako to misii Vaillant, ali da St Se knjizev- cavanie tee joga vremena i ta balada sukladno susreli na zajedniékom vate Ta je u njihovo} bliskosti bila tajna velikoga odjeka Asanaginice, pokazao je Vaillant uvjerljivo. vuetost fenomenor smorlakizmac — gdje se kao jedan aspekhotitov29 aii Wa Se poslije w romanti¢ko} knjiZevnosti © Gsobito francuskoj, u djelima Nodiera, a, a i drugih_manje-poznatih sffedbenika romantizma. ‘T-atilskoj formaciji romantizma postalo_je lirsko- seve slobode prema gradi koju je upotfijebio u aida temeljem cestih knjizevnih mistifika- Gija, sposvajanjac vemene tradi, ipa i djela drugih_pjesnika — kako utvr- duje Aleksandar Flaker fe favodi kao primjefe 0: irku ssiana, ‘La Guzla i Hankine toboinje stare ‘Eedke_rukopise. Nodierova i Mériméeova: jess tematikom iz »mortatkec odnosno =ilitskes. Poy aistilikal lirske« poezije razumljiva su nam upravo 5 gledista takve omantidke slobode, Koja ukljucuje t mistifikatorske postupke. Ee wie , Charles Nodier prispio je god. 1812.u Napoleanovo} sluzbi u Liubhjans | po stao ondje urednikom novina »Téléeraphe*, sluzbenoga glasila Tlirskih pokraj wha; u tom svome list i kasnije u Francuskoj u ‘Journal des Débats« pise on niz lanaka o Hiriji i o Dalmaciji, gdje uz ostalo, govori-o-silirskime i »morlatkisns vodt Ae Savodaiss pjeememna,-poselna i o Asanaginici,o plesovima, obiéajima, J Tzvori 78 su mu Fortis i Lovrié, ali se on njihovim informacijama slug : je i sam ou nekim ilirskim pol ama Skupio mnogtvo slavenskih pjesama iz.duboke starines, izmislia da je vidio neke Sbigaje kakvih nema, uz druge opise preuzete od Fortisa, no ‘transponirane ro- coe ace narotitim naglaskom na vampirizmy. Tematiku iz Glanaka prem}! } Ge zatim u svoje romane Jean Sbogar, edje je junak prikazan kao istarski haj- | 2961 roman Mora (Siar. snama i izmjenama pre. ie re¢i da je on, ne lokalnu bojue, objavio god, Plesama skuplienih »po Dal. J. kojom je iutkin prowo oie poe senaginia yicde s¥0le Pjesme zapadnih Stobone prose! ‘apart Ur glat) Asanaginica je Jedina autensena ee Diesmau zhisei La Guia U aragom ee Mctimee otkriti svoju romanticky obrace Pakkope tno prizao T Pulling poe eis roma redgovoru uz Puskinove prepieve. Na taj su naCin, eto, rvatska usmena p zabvaljujul a Kol predmmanigioy 1S manti¢koj knj idevnosti — prije egal oszi}a postati_predmetom odu. = ania sold) domacoy segpremetom ody pasigaan ive oceania) set i ce usmena Pomaatgeni Slavena. au proom redu Site ween PE svijet umhce snd mpeg Pom red a pile! Asaiagnice-w atranim knjdcmnotog se ani Se tate Lanter me soo ro} eye a kan jeanne trike: Plesitkn Je wala one Meee edvojbena, premda Sona reg), Piel poznatosa se acy 'dopunski siaj, Sptcecannts 1 napokon, o njering sates He Splican Sree litske is Koji spre wn apo Sana eu sodPavao teksto seas SE pisses carr ii eae Saar | ecnaka For Son etn SR Hat me aa Fe etn ala Fo IS) pec lei wane alge, Rs eI x fe Zor Panev7O Yoo sired Marjonsha ie wea Urednik sSlovincas Laz tad Je na Sint dangepe oom reo oo eke Yad no Sec (180) Po mie 5: i Sos prenatal Si prinaano jcorpetat Spt tea Frio Si. Peo, Pant (on Weds ats Eee Splitskog rukopisa), aiston arte da Je ser krstanye big ot oP OP Fortisova rukopisa do Eke. Il pak prespostaviiaju da je meer ostojati treti zajednight inven we cite Je poteklo vite ral precisovu tekstu; Fortisov prijatelj Mate} Sovié, arcidakon osorskoga kaptola na Gresu, prepisao je za Fortisa cirilicom latinigki tekst Asanaginice, da bi zatim pH ponlovnom prenosenju u latinicu on ili Fortis transkribirao irilski grafem Fat jckavski, pa je u Asanaginici previadala jekavstina s nekim neobiénim ob- licima. ‘Da je Sovié prepisao za Fortisa Asanaginicu ¢irilicom, znao je i Cronia. Na okolnost da je zapis Asanaginice nastao u najuzoj vezi s ostalim tekstovima Splitskoga rukopisa upucuju i stilisti¢ki aspekti: neki nizovi stihova u Asana- lguici i u pjesmi iz istoga rukopisa o megdanu bega Filipovica i Todora Lati- hina strukturirani su po veoma sliénom formulativnom uzorku koji potjece kako je zapazio Viadan Nedi¢ — vjerojatno od istoga kazivaca ili jo$ vjero- jatnije kazivatice. Evo tih stihova’ Mlada bega zaklinjala majka: »A tako te ne Zelila, sink, kojem Viahu padnes na konaku, ne Gini mu nikakva zuluma, da ne kunu Vlasi siromasi — jeda bi te prigekala majkale ‘Ali bete i ne mari ni8ta [.-.] Kaduna se bratu svomu moli: »Aj tako te ne Zelila, braco, nemoj mene davat za nikoga, da ne puca jadno srce moje gledajuci sirotice svoje.« ‘Ali bete ne ajase nista [...] Poznate su pretpostavke — kojima bi tesko bilo naéi dokaz, ali su one moguée — da je Fortis dobio-ru --Asanaginice od svoga split- ‘ijatelja Bajamontija, a i ‘Asanaginicu. Je Fortis Asanaginicu preuzeo iz veces. rukopisa, Sto se nakon uspo- = redbe njegova teksta sa Splitskim rukopisom moze smatrati pouzdanim, onda Gakako otpadaju domisljanja prema kojima bi on mogao pjesmu éuti usmeno ‘od svoje Sticenice Stane, djevojke rodom iz okolice Drniga (Muljaéié), ili da ju fe éuo ili dobio napisanu od svoga domacina, serdara Pervana u Kokoricima kraj Vrgorca (Medenica, Franic); takvu je pretpostavku spomenula vee Lu terma, ali se ona priklonila shvacanju koje Fortisov tekst izvodi iz Splitskogs rukopisa. ee a ini i ‘_po_niezino|_ikavskoj Stokav- Stil uz neka obilediazajednika s akastinom. 2p)sane je najvicrojatnije ‘tDalmatinskoj zagor Fors ju je sam nazvao morlaékome pjesmom. Podrudje gdje je Asanaginica bila ispjevana w prit onakvome osnov- nom obliku kakav je poznat iz Splitskoga rukopisa i iz Fortisove knjige pogra- ni i je kraj dalmatinsko-hereegovachi, nekadasnji Tmotski Kadi ili njego- Yo blisko susjedstvo, Upucuje na to lik imotskoga Kadije u naéoj baladi, koza ne poznamo iz drugih usmenih pjesama, pa je vidljivo da ga je u tu pjesma tunio pjevae Koji aludira na neke lokalne likove. Imotski je kadiluk ukinut god. 1717, nakon pada Imotskoga iz turskih u mletaéke ruke, Sto znati da je pje- 298‘sma bila spjevana ondje do toga vremena u muslimanskoj sredini i da se zatim prenosila i postepeno pjesnicki transformirala u usmenoj tradiciji istoga kraja medu dalmatinskim Hrvatima, od kojih je i zapisana. Da tekst nije zapisan ‘ed Muslimana, vidi se po obliku mena Asanaga i Asanaginica umjesto Hasan- sga i Hasanaginica, po nekim leksi¢kim obiljezjima, a i po nekim nedovoljno jasnim izrazima nastalima zbog nepotpuna razumijevanja muslimanskih nazi- va i obi¢aja; napokon, ostale tri pjesme iz Splitskoga rukopisa spjevane su iz perspektive kr8canskih tradicija. ‘Matija Murko, u skladu sa svojom tezom da narodne pjesme nastaju na Wan pees ee Opjevani dogadaj,tre-da-je-t Asanagiittca-nastata-1mx taj natin i sda'su Asanaga t ivjell OKO ‘on tumaéi nesporazum Asanagin’s Asanaginicom iz pretpostavljenih izravnih povijesnih okolnosti, kao tragi¢an sukob suzdréane i stidljive muslimanske Zene s mu- em, koji je u dru8tvu s krSCanima, osobito u gradovima Jadranskog primorja, ‘stekao naprednije poglede i Zelio da ga Zena posjeti. Ovaj Murkov pokusaj da transponira zbivanja tradicijske balade na razi ‘nu povijesnih Ginjenica bio je zametkom kasnijih zaista neotekivanih povije- snih konkretizacija Asanaginice. Stalo se tragati za_realnim litnostima prot jistima balade, stadose se odredivati toene godine i lokalizacija avheiogatale éak s takvim pojedi- nostima da se wutvrdiloe gdje se Asanaginica rodila i kako se zvala, gdje joj je Zivio brat, gdje su joj bili dvori, gdje je i kada Asanaga leZao ranjen u Sa- toru, kuda je prolazila Asanaginigina svadbena povorka, Povijesni podaci, sa- «raj balade i usmena predaja gusto su se prepleli u tim tumaéenjima i zatvo- rili éarobni krug reciprociteta, kada se vise ne razabire objasnjava li predaja povijesne dogadaje ili dogadaji baladu ili balada obadvoje. Razligito od onih usmenih pjesama koje izravno govore o nekom realnom poznatom dogadaju, Asanaginica pripada medu pjesme sa strukturom radnje akva se, uz neke FAZIKEsusrece iu vecem broju-drugih-sroanth balada, Nji hov sizejni model, nezavisan od konkretnoga dogadaja, pjesniéka je tradici- jom stvorena kondenzacija mnogih iskustava o muslimanskim obiteljskim Gramama, kada su se otpuStale Zene i majke, da bi se zatim u potresnim okol- snostima ponovno preudale. Ipak su se u pojedinatno uobliéavanje pjesama s takvom zajedniékom: strukturom radnje mogle projicirati lokalne zgode i time ostvariti potpuniji ‘umjetnicki iskaz. Bilo bi moguée — sudeci po lokalnom liku imotskoga kadije, 2 i po okolnosti da se iz povijesti toga kraja zna za zadvarskoga dizdara Ha- sanagu Arapovica, koji je poginuo god. 1669. u borbi s kré¢anima — da je i pje- ‘sma 0 Asanaginici bila potaknuta kakvim tamoSnjim danas veé zaboravijenim ‘ragiénim obiteljskim zapletom. Ipak se taj eventualni realni poticaj nikako ‘ne moze poistovetiti s osnovnim sizeom balade i uzaludno je traziti konkretan 4Zivotni uzor kojemu bi odgovarao tok radnje u Asanaginici. U Manel sinici trade jezgru lokalnoga povijesnog dogadaja savode se primjeri usmenih kazivanjar ica rodila u Kokori¢ima kraj Vrgorea, a po drugima u Ljubuskom; da je bolovao, = zaseoku Garmaze u Zupi pod Biokovom; da je Asanaginica na svome Kol som putu-za_Imatski prenocila u Kokori¢ima; da joj i napojio iz kame- fice podno Dizdarove kule u Vrgorcu; da joj se grob nalazi jugozapadno: od Modrog jezera blizu Imotskoga. STATA 299a ci NE A | | \ Soret, kien ove arsenite cpojaae jackal kilt narodne pjesme o Asahaginic, 2888 To! u dba ToMANtZRa, usplo preKo po- pularnog Stiva, a oito i uz pomoc sugestivnih terenskih istrazivata, djelovati povratno na narodnu tradiciju i oblikovati usmene predaje kakve se obitno Vazulu'e povijesnim i mitskin junucima a ne o lkovina i Balada, Mota je preostro nazvati takva kazivanja »pseudotradicijom« (PcSi¢), ali je sigurno da Te mjias me bi trcondo tater potweduro bonthultet U dragu ry, it ona] aod le kojega fo'pobekia Kast Balada Asn sinie wie jet paroaijel replilrati ng nea lt tu evo kamevalsk po- sorku a Imbtskome GRIJOEIN kostintrane Asanaginiin svatoves ‘ma kab) ma, dok se sluao uz gusle 'Hasan-agin plaé’ u desetercu« (Isakovic). Govoreéi o strukturi radnje koja povezuje Asanaginicu s drugiy inim idee cRski ns be pe caret nar er aac Tecan Die ‘Bie WLAN Algnnicr ete pn tees ij Sudvtai ; icTacaeatakies poles Seine eo jednigko da je muz zbog nekog povoda otj svofiZenu_i-da_ona poslije s ‘Svatovii Taj njegovih dvora — da bi ondje umrla poput fe ne eT eee per aan ae ee Sistas MT HEWN, ons’ fot mafia paca ta be Tabtite od oleae etm “Hasanaginica u onome obliku u kojemu je Vuk Karadfié redigirao For- ‘iso tekst plano fe Poza eee nated pale popula edacfare ils Sil osobito preke Narodiepjesmarice u idanju Matice dalmatinske, Useca\ te objavijene balade primjecuje se w spomenutim pjesmama sa sadréajem srodnim Asanaginici. Katkada je vidljiv u detaljima, u pojedinoj epizodi, stihu iti igrazu, a katkada je cijela pjesma preuzeta iz pjesmarice, da bi se zatim 4 procesu usmenoga prenosenja i sama priblizila drugim slignim baladama i iijenjala se onako kako se usmene pjesme kreativno mijenjaju u Zasu svoje izvedbe u interpretaciji nadarenoga pjevata i uz sudjelovanje znalackih i svi- Klih sludatelja, To, dakako, ne znaéi da se svakim novim kazivanjem pjesma uusavrSava, no ne znagi ni to da odstupanje od kanonskoga tiskanog teksts automatski donosi kvarenje pjesme — kako se pregesto mis. Hoée lise sve pjesme koje su sliéne Asanaginici smatrati njezinim vari- jantama, nije esobito biino. Sve varijante, prema Radoju Simiéu, imaju dife reneijalni dio i zajedni¢ky, opéu, invarijantny_jezgru, Ako kao.takvu jezgra luzmemo motiv © nesretno} majci i tragitan_svrSetak nase balade, onda oni primjeri pjesama gdje prognana Zena nema djece i gdje ona ne umre na kraju. nege biti shvaéeni kao varijante. Granice medu grupama srodnih usmenih pje sama redovno su fluidne i nije lako objektivno razgraniciti varijante. Bit e Govoljno ako se ustanovi da oko balade o Asanaginici kruZi veti broj bliskit pjesama koje su mnogim finim nitima s njome povezane. ese iz toga kruga, zapisane nakon Fortisa, udaljuju se podosta od nje- gove Asanaginice, a onda kada su joj vrlo bliske, one odaju utjecaj tiskanog {eksta, Drugadije ne moze biti, kad zamo da se narodne pjesme ne prenose ‘od usta do usta kao napamet nauéeni okamenjeni blokovi, nego se trajno mi jenjaju 7 medusobno ukrStavaju éuvajuéi ipak svoje bitne konstante. Zoos ‘toga je i Asanaginica — ne samo po svojoj Ijepoti — morala ostati jedinstve nom i viSe neponovljenom pjesmom. 300Kada su Curcin i r lina naSega stoljeva objayili dvije SEiisnte Ascnaginice — prvu prema priopceni Lipsecee Koji Je zapamitia jevanju svofe bake w okolict Denisa, 4 drug ‘prema Kazivaniy star ze a ps Sioa Penfroval sda su pre “ primjere Kontinuiranoga usmenog prengienja tc presme, U tone Eesti: obje su pjesme, naime, veotna sline tekst Vane po Si Fie tskane plesmarce. No obje su kacacice pripaasie ened SELLS STROUPEIO ushieno pjevale i recitirale narodne pjesme | te wages BES EE cok Ss 0 Meftrovicevo bak ne zna ako je naudla piesmus Ness Sx Rtnicke weenje napamet, nego su one prilagcie balads meane oes Sesotzanla plesama, svojim formulama i stome shvacanju poruie phone BAIR data, nije bio takav Karivat, ali je on bie jot davoljns Posse, Sctictom | mopao je, uz neke svoje nesbjeéneizmjenc: prenilotoageeee hesmu eg TaNsenlc, koi oftro razdvajaju ideano shvacenu usmenu pjesni- arauaticil od pievanja usmenih pjesama poslie objavjivanie soiree fark uz ventualni njezin djelomican utjccaj, sude velo nepovolion a Festina Melwovicevos Asanaginici i vide'u njima degencrac tage, ee eiotvorene zatnike, a w Meitrovicewu slug éak ialaiay wane ge 553.1 '0 4 Je Mettrovi¢ odista sluiao i pamtio pjesma svoje bake Tey, ‘seponovijiy = ma i Moceobrojne rasprave pokutavaju protumaditi u emu je bh meen ‘esn0j plesancle: je H to nesreca majie nasilno ‘pewome redu Zene neshvacene grubo bd svop muda As>ooga medusobnog nerazumijevanja; je poseina t som polotaju_bojazlve | plahe muslimanske Kenja Asanaginice, nejednakih do- ra za uaivljavanje u pesmi, pracend sat Istom shiek ktivno objasnjenje sadriaja balade 1 motivacia eo © subjektivne recepcije protitanoy, tage recepelje; jer Balada © Asamagi: sor\edoreéena mjesta ostavl ja obuhvacaji da se sagleda slojevitost nici i njezina ns kad su uspjeéna, site sa tragi¢nom krivi nosa koji vode takvim reSenjima« Za Fortisovo Putovanje s baladom o Asai dajesmo, zanimaju istrazivati i odriavaju w Hvotu odzvuke nekadasnje pres. stalo Fortisovo djelo, Reteno je da se romantitke Klime u kojoj je nast 'u Dalmaciji, medu inteligencijom ofitovala iu zemlji Koju je Fortis opisao, tadaénjih dalmatinskih gradova. Prijatelj Fortisov Julij pisac poligra s tipi ‘volterijanac i rusoovac, pris tinac »koji osjeca hrvatski, — pripadao je medi © manti¢kim raspolozenj na nov i dotle nepoznat naéin. On putuje gori prateci F utuje iu Bo: P ‘njihove napjeve. Pre \janski bugarstice i pjesme i ‘taSa racionaliz ali pjeva talij . Svoje zapise pjesama iz Splita &¢ jorske lirske romance, spjevane § po dva neparnoslogna élanka; u njima mi yrodanoj ljubi Bogdanovoj; o Pavi Ywanovoj usnuloj djevojci Margiti. Potetni stihovi njihov rafiniran stil: e imontijeve ostav’ a ao: Milget objavijuje te pjesme. To su, fine po-svome obliku, tipi¢no jevane ikavstinom, sve osim jedne u osmercima: rifu ruze i »drobne murtilee i pute sPhar ea moras; poznate su u bliskim varijantama i iz novijih zapisa. Fjeval ju Lausu Sto kumuje djetetu Jeline Paviove, ‘ch Mari usnuloj na cvjetno} postelji pod borom i o njezinu proklinje: jovoj Ijubi Jeli IjepSoj od vile; © i prve pjesme predotit Teresta jedan zelen bor kralja Lausa prid dvore. Poda nj se kupu gospoda ter lipo vide viéaju: U koga gradi najvisi, u koga dvori najsiri, 1 koga Ijuba najlipia, u njega Gemo nocevat. Jjaju slobodan prostor raznolikom do- ju i formalnu razinu pjesme pomazu, te balade, ali ni ona ne mogu preten eae ee iia budu objektivne spoznaje o njezinoj poruci nezavisnoj od slusa- ii citatelja. Moze se prihvatiti Suodnosu Asanaginiine forme i sadrdaja kad kaze da njezin » icom i bolnim razresenjem zn: jirano opazanje © .dobro formiran ‘age indirektnu osudu o¢- ‘Simigevo opéenitije koncipi naginici i danas se jo8, kako vi jp splitski lijetnik i jim enciklopedijskim interesims, "ma i ujedno predromantik, Dalma- janski« po rijecima Ivana Miléetica fu one pisce koji su, potaknuti rodoljubljem i opcim predro- jem, poteli biljeZiti usmene pjesme i razmisljati o njima ssnu u Travnik te zapisuje ondje aaoeaesbavietcuje Feria o nepismenome splitskom zlataru rodom iz Sinja Ko}, Bot uglavk prema paméenju iz mladosti, »neiscrpan rudnik popijevakac te © nekome mehaniéaru Sto uw Split zapisuje narodne pjesme (Bogisi ‘Srecka Karamana iz Splita dobio je Miléetié prijs , koju je pred tim htio Ijubiti:U kneza Pavia gradovi u njega jesu najvisi, u njega dvori najsiri, u njega ljuba najlipsa, u njega cemo noéevat [...] ste- zapisanih u Ik No Soo bi Bajemonr-ugadao sijestn st poe oe 8: tolled / Bjemu izvanredno vazan rad. To Je. Il morlacchismo © 20mero (orate Haat ae javijena 1797, w Pador unin oes vise en a teen Prijevodu Viadimira Rismonda u éa- sopisu »Mogucnostie (1977, br. dD. Paradoksni i duhovit naslov rasprave smijera tome da cae ‘su *ho- merovski spjevovi morlaékog ukusae ili, iz ‘suprotog ae E je »danas morlatki narod ne thanje od morlackog’ pjesni najanalognijt Womerskom ukusue. Rasprava svjedost 0 Bayamontjevar pormaey oe Po teorija o {2v. Romerovskom pitanju, a io tome da on Homera ne shvaéa klasicisticki, ‘nego ga ugraduje rave Provo a oe ar ee ea le da a Ho merovi spjevovi upravo proizvod Zivih osjeta T ffe, i da nisu bili oslabtjent iti pravilima umjetnosti sapeti_ L upravo Uio obiliedje otkriva se u morlatkim pjesmamac, koje odiéa oh i erty i tInije je njegovo opazan| cents ima, jako rjedib, ilirskih Homera, koji prilikom nelog megdana, neke Giants alt drugog slitnog dogadaja obogacuju narodnu musa mie cra §aeie, ali neodredenie iskazana, susrese se u Fortsovim rijetima sade ett Koit uz gusle»ponavlja iti Sesto'i iznova slae stare piame ene ‘montijeva pomoc am Fortis m omit Bajamontijevu bavl = b pred- gromantigkih Wao se trag u naslovu djela priredenog za tisak 303‘Storia de’ costumi de’ Morlacchi (Povijest morlackih obiéaja), 0 kojemu Milée- tic dra da je izgubljeno. Stojkovic (1929), nasuprot tome, naslucuje da je djelo ipak objavljeno i prepoznaje ga u anonimnome i veoma slobodnom prijevodu mana Morlaci Justine WynneRosenberg, koje je, s dopunama o »morla- tkome Zivotu, laéki obiéaji). iSlo u Padovi 1798. s naslovom Costwni dei Morlacchi (Mor- umro u adu Sin} padovanski student medicine nadahnuo se Lovrié zapadnjack Tacionalizmom, antiklerikalnoScu, ekonomskim idejama koje se protive pre- } {varanju zagorskih seljaka u kolone; razmisljao je 0 manastirskoj zeml skoja bi mogla biti jako dobro upotrebljena kao pomo¢ nekim siremaénim Jnorlagkim porodicama, koje je nemajue (Lovrié, 1948, 27). Takve misli nad- | maiuju svojom radikalno8u pa i razilaze se s relativno umjerenim slobodo- | umljem jednoga Fortisa ili Bajamontija, dok u io} domovinskoj sredini, uspr- kos Lovriéevu veoma naglasenom rodoljublju, pobuduju nesmiljen bijes pi- saca podjednako fratara i kaludera, koji nije jenjao ni nakon Lovriéeve rane Smrti da bi odjeci tadasnjih osuda Lovri¢a u izravnim ili posrednim oblicima Solazilt do izraZaja ido danas, Naravno, za na8 kontekst dovoljna je tek vrlo opéenita informacija o Lovriéevim drustvenim pogledima. (Njegovi su pogledi Zeusnuto ali vrlo bitno prikazani u Kombolovu pogovoru uz prijevod Lovri- éeve knjige, 1948) Rije’ je 0 »najljepsem djelu dalmatinskog prosvjetiteljstvas po rijetima Mate Zoriéa (1971), 0 Knjizi Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diversi ‘pecti del Viaggio in Datmazia del signor abate Alberto Fortis collaggiunta della ita di Socivizca (Biljeske o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i Zivor Stanislava Sotivice), objavljenoj dvije godine nakon Fortisove knjige a samo godinu prije Lovriceve smrti. Lovrié je zamislio svoju knjigu potaknut stvarnim i prividnim netoeno- ota i obigaja dalmatinskih Zagoraca i 20 ka Fortisa u mnogo demu nije bila opravdana, ustanovili suetnok vig, 1932; Kuli8ié, 1958). Zna se da a je Fortis reagitao na_LowriGevu kiss )o- tito i bez tolerancije; 0 inate nepoznatom | ‘Cresaninu Sclameru, koji je Zest pisao protiv Lovrica, drée neki a medu njima i Sequi (1975) da je to bio sim Fortis. i Lovriéevo protivijenje Fortisovim pojedinacnim twrdnjama zasjenilo je drugu vainu okolnost, koja bi Fortisu mogla laskati: Lovri¢ je u biti bio fasci- ‘itan-Fortisovom-knjigom i onim sto je rs iaraiiao — prod mane _ Ritestima, starinama, narot ‘seljackih obi co da usprkos po Jemi¢kim primjedbama o Fortisu i usprk ‘iGevu ironiénom i borbenom racionalizmu, cega u Fortisa nema, Lovriceve Biljeske o Putu.poDatmaciji 304Szoju temeljnu_zamisao duguju upravo Fortisovoj knjizi. Duguju je predro- smanti¢kom inieresu, je jen i povezao ga je osebujno ‘= svojim radikalnim prosvjetiteljstvom. U mracnoj dubint petine uzbuduje se Lovrié éudesnom prirodom i osje- <= ondje »kakva duboka melanholija zaokuplja dubs. Zestoko se Lovrié obaga Seis nedostaje dobro odgojenim dusamae a naéi ée se »u sirovim grudima Mor, ‘$ka_koji vrio dobro razumij irodec (1048 17, 49.168, Jzvanredu biografiju Stanislava Sotivice — Sto ju je Lovrié napisao prerha ‘Setpovijedanju toga bivsega hajduka, s podvizima koji djeluju, po Lovricevim ‘Ssiecima, »kao da su iz Kakva romana« i gdje Lovrié nije nigta sam dodao ni amish s ‘ka0 ‘pak, uspr- pun divijine i ‘Seino proiet iskonskim sirovim moralom da ga je predromantitka i roman. ‘seks zapadna knjiZevnost morala zapaziti. jduckog imena ‘sstuvao se u Clancima i beletristi¢kim fodiera, koji se, kao “Jsstina Wynne Rosenberg, obilno sluzio Lovri¢evom knjigom. Lovriceva kj Si sim dio o Zivo i su u ono doba prevodeni na njema ‘SS | cngleski, a prema njematkom je prijevodu divotopis objavljen i u jedno} ‘SSsficirano} talijanskoj preradbi, Zivotopis je bio uw anonimno} i slobodno} ‘Seszadbi preveden i na Lovrigev materinji jezik i saéuvao se u rukopisu media ‘Seperima Ante Alateviéa, Jedan noviji prijevod tiskan je u novosadskoj Sed, ‘micie, 1857. Lovrigeva se predromantitka dimenzija oéitovala u njegovu prikazu na- ‘seeog pjevanja i svirke, w primjerima usmenih priéanja 1 vjerovanja, © junagkim podvizima Stanka Sotivice pjevale su se pjesme vet za nje- Zivota, a i poslije. Lovrié to u dva maha spominje i divi se »kako nasi , premda nisu nikad prougavali poezije i premda ne umiju ¢itati, znadu ‘Sssvljati stihove, u Kojima, kad se ne izmijene iduci od usta do usta, ne ska ni jedno potrebno slovo, a ne manjka im ni sretni bljesak vatrene (str: 193-194; uz to 198). Fortis nije razumio. Snazan izraz divijine starinskih narodnih vidi Lovrié u ova tri istinski impresivna stiha: Jase konja Marko Kraljevieu, ‘$s jednom zmijom konja zauzdaje, @ druga mu za kandBiju studi, Fievanje i priganje poznavao je Lovrié izbliza, trezveno. U duhu svoga ima je otvoren sluh za privlaénost usmene poezije, no bijahu mu tude ‘mstifikacijske magle Sto su se plele oko te pojave. On bez uljepsa sua eNsTeEVNONT 305 we & eanja opisuje 2gode kada njegovi sunarodnjaci_pripovietsll ali je i anda orl"iejmmnmn pase ponijesnil:predajai *ZAle) Si Er, sam Pod fine, ponajvise mnogo sled. te praveci polukras oF ‘ogniists, der rij, naizmjenténo pripovijedaju prljave pricice, 1 ns zaboravljaju die se, gril, tae itu povijesti nasega naroda. Price, koje sinovt primaju ai ast predaju se dalje unucima, i tako redom, tako da se po predaji & oa espomene na sva davna i znamenita dels, koje se mijenialu Proms sklo- 1 nog sclera se Laveié odngsi_sracionalstiskom- posaeren radi prirodne Taga raslicitin vjerovanja; s goréinom osuduje crkwone Yenpotsbe ma kao pod pu, ajedo bl sar puka, no ujedno biljedi sa Zivim zanimanjem roe pe emnae fskazane © tim vjerovanjima i predajama 1iskOBs ara aoe nvrauc su mu povijesne predaje i duhovite Saljive prisice, rage su ma Tovrigeve knjige Sto su sve njegovi Zagorei kazivall 0 7 opanom blagu; o vjedticama i-vjeseima koji Salju tuéu tT: sri vihor i prenose mor- AXe ibe na planine, pretvaraju se u leptire i ject srea u kolijes~ ks ribs detru koji provaljuje iz planinskih spilja; o tome kako se nokoé bila kama; o vietr Kel a progutala dva i polovinu trecega: © siemens, Parra 1ie'bt onome sto ga prikupi u ivangeko/ mack otto s¥e TANS A ‘svijetu © tele ontfietrano} dobro} sreei i nesreéi o mitskim bicima kat $ ‘vukodlak, Peic, maninorgo, vada; 0 nocnim svjecicama i otvaranjuy ne cia To jevijanju marin u sn jiu obliku utvara, Koje We da im se Situ msisa gdje Lovrie otkriva izrayne zloupotrebe. Upasnas Tee. prige © Peanke Eeinjaka 10 imenima lokaliteta Zenski klanac | Mojener, pos Pietlu Roma Kao potomaka faraonovih sIjedbenika, Kol! ws se ‘oslobodill eg viekih voda na nekolikim sanducima bubnjeva. Lovrié billed oka oe Tegende pe jurja 1 Gospi sinjskoj, Znana su mu gudesna kariwanls © igolemim r os. Juri oscar, gromu iz vedra neba. Glasine kakve se uvil@k sstiaegs pronose Uz velike nesrece impresivno su zabiljetene ‘Lovriéa okupljene oko Pomreca « Dalmaciji 1769, kada se pokazaie repatica | Cwseste ppojave a otresa «Plot nzvanredni j jos neviden! Covjeke, Koga Je Sre0 Deke Mor Zatim se eos Konju vino za BOBG, Taj éovjek levanredna stase Poets je me lake fontva vole; veserao je s »Morlakome, ijeo vols | poplo obi ‘Mori: Tain] Gaya ving, Na rastanku rete +da je on Glad Sto boda po Silett, a postal se da je zapravo Antikrist. Znane su Lovridu i fal Pr a oy evijektoéno provi vrijeme jer jedan malawi dace arene icel da neée, 0 »Morlakue koji je wtvrdio da je Taz da a Mlecima i ‘svega — kad on ondje nije naSao opanaka. ‘Pojedinagne primjere dalmatinskih vs i predaja st se oko n) kupe spomenuo je iF es i nosti na okupu. ojo} sus Siena kazivanja u Lovriceva Zavi cao rdala ave do nasih dana, pokazala je abirka pripovi toga kraja autorice ovog teksta (1968) cau, Sinjsko} jedaka i predaja Jko srediste u Splitu, a zahvaljujuéi Lovriéu i u Sin 1u drugoj je potovini 18. stol pjesnistvo probuden.= Dubrovnitis— paje Sono u raaliitim drugatjim aspekiima i * Storm aete ivow. To obit rije trajno Hleno zanimanjc, koje se jo8 ne mine Socaragiitito predromantickim, iskazale ee 2 welikoj Yeé spomenutoj zbirel usarstica i starih zapisa ;Pistama, 810 su th prikupili najecane | siemens bi gs ondié a sredioth jou prema ve ‘prosirenom Aoorniku, nazvanom Popij ke, Darin strie opis atlagevie godine 758; Bowie nay objavio je te pjesme i opisac man han, Pantie (196) dopunio podatkep varia’ amontiju Ad clarissimum virum Judium Baja. Bajamonn aatensem episiola, objavijeno toe i Bajamontij Se a Fe cn ns me pda — Pishae Balamonnie eal elikama, io ine eoeee Be badd ne lamontirn choaatrs cy oe IN 0} ti iu Nar a filets, 19121 Fane 196, narod pesama tod MarkeMiilleru, Historijat te pjesme, kojoj po motivu odgovara Vukova Riba i dje- vojka, priliéno je zamréen, registriran u vise starijih zapisa, prijevoda i_mi- stifikacija, Puratié usporeduje epsku pjesmu O porazi svatova duédeva Stje- ana, Sto ju je objelodanio Appendini (I1, 259—262) a dobio ju je od Bruere- viéa, sa slignom varijantom u Feriéa, pa zakljuéuje da je i Ferié tekst te pjesme primio od Bruereviéa. Ovo cirkuliranje zapisé usmenih pjesama medu naSim knjievnicima onoga doba indikativno je za knjizevne prilike i za tada- Snji Ziv interes za usmenu poeziju. Nije poznato je li Feric i sam biljezio usme- ne pjesme, premda ih je uspio sabrati podosta u svojim rukopisima. Ferié razmjenjuje poslanice i s-dvoi Ossiana: s Austrijancem enisom { Talijanom Melchioreom Cesarottijem, od Kojih j rva_poslani wWliena. Denis je za nas zanimljiv i po tome Sto se medu prvima veé Sezdesetih godin Osamnaestoga stoljeca zainteresirao za usmeno pjesnistvo ee ae Klopstocku. Fe. riGeva poslanica Cesarottiju sadrzavala je kao dodatak tekstove narodnih pj sama; Cesarotti u svome odgovoru potite Feri¢a da objavi zbirku »ilirskih pje- sama« j oéekuje, na natin koji je bio tipiéan za rani predromantizam, da ce se u njima o€itovati slitnost medu poezijom ilirskih i keltskih »barda«. ko Bruerevig, pravim imenom Mare Bruére Desrivaux, sin francuskoga konzula u Dubrovniku, a poslije i sam u francuskoj konzularnoj sluzbi u Trav- niku, Dubrovniku i Skadru, premda rodom stranac, pripadnik je dubrovatke kulturne i knjizevne sredine s prijelaza 18. i 19. stoljeca, u kojoj je odrastao i osjeca je kao svoju. Napisao je hrvatskim jezikom vrlo dobrih lirskih pje- sama, kolenda, maSkarata i komedija. Preveo je na francuski Asanaginicu. Vee je spomenuto da je skupljao narodne pjesme i davao-ih-Periéu i Append: niju, a biljezio ih je u Travniku i svuda gdje bi boravio. Panti¢ (1964) donosi nekoliko narodnih pjesama iz Bruerevicevih dijelom jo neobjavijenih zapisa. Talijan Francesco Maria Appendini, koji je u Dubrovniku Zivio od 1792 ‘kao nastavnik i zatim ravnatelj gimnazije, napisao je iz perspektive dobro upu- ena stranca zamano dvotomno djelo na talijanskom jeziku Povijesno-kriti¢ki prilozi o starinama, povijesti i knjitevnosti Dubrovéana (1802. i 1803). Knjiga ‘obiluje podacima 0 dubrovaékim obiajima i svetkovinama, a u drugom je tomu rijet i o narodnim pjesmama (str. 254262). Appendini se koristi opa- Zanjima Lovri¢evim i Fortisovim. Nije zagrijan za to usmeno pjesnistvo jer ga odbija surovost u epskim pjesmama, ali mu se one ipak Cine zanimljivima zbog svojih bizarnih sadréaja. Prepriéava sadréaje pjesama o Zenidbi Sibinja- nina Janka; 0 zloj zaovi koja je oklevetala nevinu sestru svog muza kao da im je ona zaklala dijete; o zavidnoj Artumi koja prereze grlo rodenoj sestri Fati dok su zajedno brale cvijece, ali je zarucnik izbavi; 0 Zeni prerusenoj w janjiéara da bi oslobodila muza iz turskih ruku; 0 bratu koji ubije rodenoga brata ne poznajuci ga a zatim i samoga sebe. Donio je veé spomenuti potpun tekst epske pjesme o svatovima duédeva Stjepana, koje je pobio »od gore gu sare Ivo, da bi potom u nesretnoj nevjesti prepoznao svoju vlastitu sestru, Pjesma ima sugestivan baladitan ugodaj — iako na kraju zavrSava sretno, pe epskome uzorku, udajom djevojke za senjskoga kapetana. Izraz joj je arhai¢an s hiperboliénim formulama, kakve su poznate i srednjovjekovnoj knjizevnosté: Tolika je od svatova sila, da varhui nas vedro nebo pade,varhu neba gora Romanija, vedro bismo nebo uzdarzali. Konj do konja, junak do junaka, 4@ barjaci kako’ oblaci, bojna kopja kako carna gora, distancom stranca, pri ile iz njegova doba. Fortis takoder tt premda s mnogo simpatije za poeziju Dalmatinci Bajamonti, Lovrié, Pisci pri- IZBOR 1Z LITERATURE, set ames asi ta Te auras So a li rs na a =i es Sa et I eet a re Fein die ga Dee ae rage Se eee he eee et seater panes rae Someta ee re Spersaeel nla ions women oom ne cn SSI Te oa Gee de aa ee Serer it : marodni Zivot | ab ‘nh Sarena Zope 83 Sale ‘i ae Sin pe ea Tae ee ae S Fea phan « wesommtin cen pcre re SSE ES ea ae ar tenn SSF ee Sah era tree Baa a ee Es 309analizirao je Karel Krejéi w raspravi Zur Entwicklung der Priromantik in euro Schen Nationalliteraturen des 18. und 19. Jahrhunderts u zborniku Aktuelle Proble- ime der vergleichenden Liverauurforschung, Berlin 1968. Zamaina literatura o Fortisu i Asanaginici predovena je u nekoliko bibliograf- skih pregleda, Spomenuti pretisak Fortisove knjige sadrai izbornu bibliografijy sta Kehtcrn, Najopsefnija bibliografija «vise od 940, jedinica, objavljena feu zhorniku Hascnaginca 11741976, pritedio Allja Isakovie, Sarajevo 1973. U tom Su ‘zborniku sabrane hajvainije rasprave 0 Asanaginict (Hasuaginici). | 0 prijevodima i stranim knjizevnim odjecima Asanaginice i Fortisova Purova- tifa pisali su, uz ostale, Franjo. Miklosi¢ (1883), Milan Curcin (1905), Camilla Lu. coma (1905), ‘Stepan Tropsch (1908), Tomo Matic (1906, 1 1907), Matija. Murko Sige studija te obuhvatno t raspravi 150 godina Asanaginice w literaturt ¢ usimenom edajue (prvi put 1935—1936), atim Dragutin Subotic (1922), Mira Jankovic (1955), ine Georgi jevic (1936), {van Esih (1930), Arturo Cronia’ (1954), Miodrag Tro: ‘Vac (1966), Prikaze stranih prijevoda 1 odjeka’donosi i skupina referata u éetvrtom aii sogrnka Naucnt sananah Says u Vukove dane 4, 1, Beograd (173), tellenpoid Rretzenbacher uraspravi Die deutsche eeption der tastings 6 Yoorniku Rad 21. kongresa Saveea wdruéenja folkiorisia Jugoslavije, Sarajevo 1976. ‘Ova obadva spomeniila zbornika posvecena su svojim vecim dijelom Fortisu i Osvrt na dosadasnju literaturu o Asanaginici donosi rasprava Viadana Nediéa bvesta godina taucavanja >Hasanaginices u njegovo} knjizi O usmenom pesniltv, Beograd 1976. 0 pitanju odakie je Fortis preweo tekst dsanauinice| hol Je obllk tekst bio primaran raspravijali ‘su Mikiosic (1883), Valtazar Bogisic (1905), Radoslav, Mede- em (1835, Eterna 08), Murko, 932.1 385-1930), Cronin 954), Ned U7. Spomenuto} svojo} knjizi), Zar im se pitanjima u vee spomenu- tom 2b0 laucnt sastanak slavista ave | Miroslav Pantie, Asim Peco, Pavle Ivie i Aleksandar Mladenovie. Uz to: Ante Franié u »Radovima Fitozotskog fakulteta U Zadrus 1415, 1976, te Ivan PuSié u sZadarskoj tevijic, 1977, br. 2. sanaginice povezalo je, nakon, Murka (1932. i 1935-1936), vie autora « preipostavifen’reaiiny dogada}in {anestima; spominjem Isakovicevu Mee Sduoce's Sbornik Hasanaginca, Clanak Ante Ujevica,u podssnjaku *Katics 6, 1974, fe tavedene Glanke Pusica't Pranica: Takva je tumatenja otklonia Radmila’ Pedic W zbornku Nanent sastanak stavsta © armevalsim,povorkama ¢ »Asanagininim svatovinas vjléuTosov uzborniku Hasanaginica i Zarko Ili¢ uw 21, kongresa. v O pjesmama koje su bliske Asanaginici i smatraju se djelomice njezinim var+ font rnp su My Andru Gene obaaenom 10 te Bre Ske narobne, pjesme 5, 1869 (a. skiopu iscrpne napomene Uz piesimu br, Zatim Gerhard Gesemann’ (1923), Curtin (1982), Murko (1939), Stipe Banovic (1962). GiMestovicerus Murkovu zapisa Asanaginice polemicku su ccjenu dali Henrik Be eMGSSi)" Sante t'Medenica'u vec spomenutim Claneima, te ponowno Medenica © Radu 21. kongresa. Baladu 0 As | interpreta su patbologk | drugtveng Ande Vall (1939), Medenica. (1939), Lucerna (1905), Andrié (1909), Murko (1935-1936), Bare (i938); Georgijevie (1953), Nedic (1971), Hatid?a Krnjevié (1973), Ivan Mimica u &= Ssopist: »Mogucnosti« 1974, br. 12, Muhsin Rizvié i Novak Kilibarda u zborniku Ne tueni sastanak slavista, Salih Alié uw borniku Rad 21. Kongresa. Formalne aspekie te balade razmatrali su Franjo Markovic (1899), Tvrtko Cubelié (1961), te Radowe Simic, Bdward Stankiewicz | Nada MilosevigDordevie u zborniku Nauent sastanst Slavista; pridruduje im se tlanak Botidara Pejovica u »larazuc, 1976, br. 2 (0 svim onim raspravama kojima se ovdje navodi jedino godina izdania bibliografsku informaciju zbornik Hasanaginica 174-1974; pretedan dio ti Kad se ticu Asanagitie, ondje Je 1 ponovno objavljen. (0 romanu Morlaci grofice Rosenberg pisu Marijan Stojkovié (1929) i Vo} Jovanovic («Srpski kmnjidevni glasnike, 1980), O prijevodima, odjecima i ipitacs ign mana wfrancusto) 1 ans) kn) evnost govorl Rudolf Mange» des études slavese, 1955, 1 u »Gradi za povijest knjizevnosti hrvatskes 27, 1956, 310©-Chariens Nodes | nil pte Maer 1924. | pono 1960. U sop le 2 osjaven Je kbor iz Nadiecovih Glanaka o siirgkoje poesii, O Meriméeo- ae ht oh Tonason it t Mate Zone fsZadarsk) Tei Semper ng le pat Be aera hate aeRO ear er Ss a Sis nals ot mba se ran Mimica @Mogucrostc 1976 98.0 See Tn iste oat eon a esta ‘rho 2s mara Soe ae sy 2 ee eee mmc tale O usm Uecriatirs Mortaha ivan Lome ® Getpar Sse et citafe as 1S Gn empl = = ger ona a i aie 25 Jip Bie movin * 1 ae hers rox Seq zor Nata asta 16, jitice | iy Ler ey 0 stranim odjecima i ai Maixner (1924), Zorié yj studiji (1971), Ivan lea aie Ug Pepe ace ree cy memes hi I) Setesciien vicamainaoSetivctUsmeniy { putiam plesmaima ce bavi TERE sds Siete Sobek noneto} ep} Poca W C90: 2 Mogae BT Bet Ge FSi sipisinn usmenihplesama rife Jew rapray lia Partie Hf art ‘Sint Bure Rent tego interes ea pack poe raisers (et seo SS preemie niet ake meta S Enis Srptke narodna pripovetka enact iyta od Grier Va sey oad 18 Foe ve «Seon Eade rae re ora Ao Ses earoanl Short ena eee ake MEE di Yootlata 2 f peered See ‘ 4 a et ened ee = : fe ee ane ee = ‘Godina dana hrvatski ae sie tie ey