Vous êtes sur la page 1sur 109

SECESIJA

početak secesije u slikarstvu naznačuje skupina mladih umjetnika izložbom Hrvatski salon u
Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1898.;

1898. dovršena gradnja Umjetničkog paviljona; izložbeni prostor svečano otvoren 15. prosinca izložbom Hrvatski
salon, 1898.; izložbu priredilo Društvo hrvatskih umjetnika, nakon što se grupa mladih umjetnika okupljena oko
Vlahe Bukovca (Robert Frangeš-Mihanović, Rudolf Valdec), otcijepila od Društva umjetnosti Ise Kršnjavog; uz podršku
Đalskog i Dežmana, ustali protiv tradicionalnih akademskih šablona, tražeći punu individualnost i slobodu
umjetničkog izričaja; ta izložba prva manifestacija hrvatske umjetnosti moderne: izlažu kipari Robert Frangeš-
Mihanović i Rudolf Valdec, slikari Robert Auer, Ivan Bauer, Vlaho Bukovac, Menci Klement Crnčić, Bela
Čikoš-Sesija, Oton Iveković, Ferdo Kovačević, Slava Raškaj te s nacrtima okvira za Bukovčev Portret Vranicanija
mladi student arhitekture Viktor Kovačić;

raznolikost motiva: od tradicionalnih portreta, mrtvih priroda, pejzaža, do alegorije;
borba likovnih umjetnika za afirmaciju dio je općeg pokreta hrvatske moderne, čiji zamah traje 1897-1903.;
pojavljuju se prvi programski tekstovi koji teorijski određuju novu umjetnost (Dežmanov uvodnik u časopisu Mladost,
1898.) te nastaju prva ostvarenja modernog stila (oprema časopisa Vijenac); djelomično preuzimaju estetske
norme iz bečke i minhenske secesije u nastojanju da se uklope u nove struje likovnog stvaranja;

1904. Prva jugoslavenska umjetnička izložba u Beogradu (Hrvatska tada u sastavu Austro-ugarske, pa se i
umjetnici nastoje oduprijeti pokušajima mađarizacije, povezujući se s ostalim južnoslavenskim narodima, jer su
smatrali da će tako lakše postići oslobođenje od Monarhije i nacionalno osamostaljenje);
1905. osnivaju Savez južnoslavenskih umjetnika 'Lado', ali već na prvoj izložbi u Sofiji otcjepljuje se
skupina mladih hrvatskih umjetnika iz Dalmacije pod vodstvom Emanuela Vidovića te u Splitu 1908.
osnivaju Društvo Medulić;

nova strujanja = dolaskom Bukovca u Zagreb, 1893.
prvi zajednički nastup hrvatskih umjetnika na jednoj međunarodnoj smotri - milenijska izložba u
Budimpešti 1896.; Bukovac, Čikoš i Frangeš zahtijevali posebni izložbeni paviljon; Ivo Mallin po dužnosti tajnika
Društva umjetnosti predvodio Odbor za milenijsku izložbu - dobili paviljon; Bukovac: 33 djela izložena; otvorena
pleneristička paleta > zagrebačka šarena škola (nakon što se vratio iz Pariza, Bukovac utjecao na mlade slikare
da sumorne boje realizma zamijene svježinom i svjetlošću evropskog impresionizma, pa će se krug mladih umjetnika
oko njega prozvati šarenom zagrebačkom školom); intimistički izraz, slobodna impresija u prikazivanju realiteta -
simbolizam (>Čikoš)

u djelima umjetnika Salona uočava se nov način oblikovanja, ali se secesija u njima u prvom redu očituje
u idealističkom otklonu od stvarnosti u motivu, najčešće nadahnutu literaturom i mitom, koji simbolizira
subjektivne osjećaje i iracionalno;

1898. izlazi i secesijski opremljen 15. broj časopisa Vijenac;
usmjeren u prvom redu na tumačenje pojava nove umjetnosti u Beču, glavni-teorijsko promidžbeni spis
Pilarova studija Secesija obuhvaća sažete teorije mladih umjetnika:
sloboda umjetničkog stvaranja, pojednostavnjenje vanjskog oblika i obogaćenje sadržaja umjetnosti,
ukidanje razlike između tzv. visoke i primjenjene umjetnosti te sinteza lik. oblikovanja
(gesamtkunstwerk) uz zahtjev da umjetnost treba raširiti u sve slojeve naroda;

ZAGREBAČKA ŠARENA ŠKOLA

ime su joj dali kritičari;
bez naročitog ideološkog programa; bez jedinstvene kulturne orijentacije;
jedna od odlika - uljepšani realizam;

začetnik škole je VLAHO BUKOVAC:
on 70-tih studira u Parizu kod Cabanela - predvodnik francuskog akademizma; u početku mu je paleta tamna; njegova
slika 'Crnogorka' dobiva priznanje;
80-tih usvaja 'impresionizam' ('Mlada patricijka') - počinje slikati u plein-airu, posvjetljuje paletu, potez mu postaje
slobodniji i mekši, ali forma je i dalje akademska;
1893. dolazi u Zagreb - slika 'svijetlim šarenim' bojama - time utječe na niz naših slikara:

FRANGEŠ
IVAN TIŠOV
FERDO KOVAČEVIĆ
OTON IVEKOVIĆ
JOSO BUŽAN
MATO CELESTIN MEDOVIĆ
MENCI KLEMENT CRNČIĆ
SLAVA RAŠKAJ
NASTA ROJC
AUER
ALEKSANDER

 kod prvog zajedničkog nastupa 1898. nazvali šarena škola;
 prva povezana umjetnička tvorevina kod nas;
 rade u plein-airu, koriste svijetlu paletu boja, akademske forme;
Bukovac u to vrijeme slika 'Hrvatski preporod', 'Gundulićev san';
1895. na izložbi u Budimpešti škola;
1897. dekoriraju 'Ilirsku dvoranu';
1898. Bukovčevom zaslugom slikari izlažu na Salonu;
1903. Bukovac odlazi u Prag;

VLAHO BUKOVAC (1855-1922)

1866. odlazi u Ameriku; radio u Peruu i San Franciscu; počinje se baviti slikarstvom;

Pariz 1876-1893.
1876. vraća se u Evropu; otkriva ga dubrovački pjesnik Medo Pucić, savjetuje ga da slavenizira svoje prezime Faggioni
u Bukovac i odvodi ga u Pariz: studira na Ecole des Beaux Arts; još kao đak izlaže 1878. na pariškom Salonu; do kraja
pariške faze 1893. stalno je prisutan na Salonu: teme iz crnogorskog života i aktovi, pa portreti - izvrsno svladan
zanat, vješta modelacija; portretima brzo stječe velik ugled;
razvija se i u plenerizmu: ‘Pejzaž s Montmartrea’, 1882.

Dalmacija 1884-1885.
prijelomni trenutak je boravak u Dalmaciji 1884-85. - portreti tamnog kolorita i studije uz obalu mora;
napušta tamnu paletu - svijetla paleta, mekši potezi kista;

Zagreb 1893-1898.
1893-1898. dolazi u Zagreb, na nagovor Račkog; radom u pleneru djeluje na mladu generaciju (Čikoš, Iveković, Tišov,
Kovačević, Medović), zaoštrava odnose s Kršnjavim;
kompozicije velikih formata:
‘Gundulićev san’
‘Dubravka’
‘Hrvatski preporod’ (zastor - izvrstan portretist, obavio je i nekoliko najvećih slikarskih zadataka toga doba -
svečanu zavjesu u HNK s temom Preporoda i simboličku kompoziciju 'Hrvatska književnost' s portretima književnika
od renesanse do 19. st. u velikoj čitaonici Sveučilišne knjižnice)

meki slobodni potezi kista, svijetla ljestvica boja s prozračnim obojenim sjenama - radi brojne portrete Zagrepčana;
izlaže u sklopu zagrebačke šarene škole, na Biennalu, na izložbi Secesije u Beču (svrstan među najbolje portretiste
svoga vremena); osniva Društvo hrvatskih umjetnika; nakon Salona povlači se u Cavtat;

Cavtat
1898-1902. eksperimentira s novim tehničkim i kolorističkim izražajnim sredstvima; svijetli portreti i pejzaži
intenzivnih boja, u duhu secesije slika ‘Dantea na obali’ i ‘Raj’

Beč
1902. odlazi u Beč

Prag
1903-1922. Prag
tamo je profesor na Akademiji; povlači se iz javnog života - samo pedagoški rad;
poentilistička manira (ali ne čiste, već miješane boje), rafinirana skala boja, traži vibrirajuću atmosferu
lika i ambijenta;
fasciniran suptilnim nijansama ljudske figure i puti, slika aktove, portrete, figure u interijeru;

Bukovčev stav prema impresionizmu: svijetla paleta, atmosfera, za njega je impresionizam tek sredstvo
reprodukcije - time nije zahvaćena sama bit impresionizma;

ciklus kompozicija za Odjel za bogoštovlje i nastavu (Dante pred čistilištem. živio u Münchenu.u akademskom radu primjenjuje metode akademskog realizma. Zagreb majstor psiholoških portreta. kompozicije na teme iz Homerove Odiseje. od 1920.: niz plenerističkih pejzaža. Beču i Minhenu. teme iz Homera. temama bježi iz stvarnosti i priklanja se sadržaju Biblije. od 1908. hrvatski realizam. a poslije povratka u Zagreb. njegova učenica je Nasta Rojc. 1896. ciklus motiva starih hrvatskih gradina za milenijsku izložbu u Budimpešti. ali ta djela su konvencionalna. surađuje s Bukovcem. vrijednosti. 1892. radi i portrete po fotografskom predlošku.BELA ČIKOŠ SESIJA (1864-1931) najzanimljivija pojava kruga zagrebačke škole. svoj specifični divizionizam razrađuje na slikama Atena i Psiha. cijenjen više zbog teme nego zbog umj. u Zagrebu i od 1980. potresno simbolističko djelo tog razdoblja je Pieta. kao likovni izraz određene ideje. sudjeluje u dekoriranju interijera palače Odjela za bogoštovlje i nastavu (pet klasicističkih slika). Grad Dis. dok ciklus Innocentia. u okviru prve hrvatske secesije preuzima ulogu intelektualnog vođe mlađe generacije slikara. rodni Ozalj i seoske kuće u oklici Ozlja. 1898. Walpurgina noć. Rimu i Ženevi. Dantea i Goethea .. plenerističkih pejzaža. egipatske i klasične mitologije. 1898. glavni predstavnici simbolizma: MIRKO RAČKI (1879-1982) akademije u Pragu i Beču. pokazuju razvoj od tonskih rješenja do kolorizma i uvođenja poentilističke tehnike. čak i pejzaže slika prema fotografijama. poslije 1904. gluhonijema. radi fino ugođene akvarele.koncipirane simbolistički. JOSO BUŽAN bavi se seljačkim genreom. česti su mu i prikazi ženskog akta pod raznim imenima. 1897. s druge strane teži ideologiziranom monumentalizmu (ciklus slika iz života Kraljevića Marka). mitologiji i povijesti. OTON IVEKOVIĆ (1869-1939) studirao u Zagrebu kod Quiquereza. uljepšani likovi. bogatstvo boje. u Splitu. kao simbol moderne tehnike. slikao je niz prizora iz sudbine obitelji Zrinski i Frankopan. i Justi i Pauli. najznačajniji autor ranije faze historijskog slikarstva u Hrvatskoj. studira u Beču. član je Zagrebačke šarene škole. 1899. velike kompozicije jakih svjetlosnih kontrasta i kolorističkih efekata u kojima opće teme smjenjuju motivi iz Dantea: Pred vratima smrti. Napulj 1893-94. kompozicije na teme iz klasične starine: ‘Judita i Holoferno’. otvara slikarsku školu . po povratku u Zagreb. najkvalitetniji su mu radovi skice i akvareli malog formata. ciklus Apokalipsa opsesija mu je motiv Salome. za veliku čitaonicu NSB-a. . SLAVA RAŠKAJ (1877-1906) otkrio ju je i pravilno usmjerio Čikoš. faza 1895-96. seoski motivi Slavonije i okolice Zagreba. (ideologija jugoslavenskog nacionalizma) s jedne strane teži simbolizmu (ciklus Danteove Komedije). pripada užoj jezgri grupe Medulić. naslikao jednu od prvih slika s temom zrakoplovstva. ‘Pokrštenje Hrvata’ . repliciran u 18 varijanti. Shakespearea. specijalizirao se za povijesno slikarstvo. prvo i najvitalnije razdoblje: oko Kršnjavog i Meštrovića. Prijelaz preko Aheronta. teme iz kršćanske. u želji za što egzaktnijom obradom motiva. predaje na Umjetničkoj akademiji i predsjednik je jugoslavenskog umjetničkog društva Lado. obuhvaća ciklus motiva Danteove Božanstvene komedije. simbolizam ranije faze: grupa djela tipične simbolističke tematike. označava usvajanje secesijske stilistike. slike interpretira kao simbole života i njegovih pojava ljubavi. 1908.široko tretiranje secesijskog slikarstva u Hrvatskoj. prikazao avijatičara pred avionom (1912/13). slike u velikoj čitaonici NSB-a. 1902. 1902-1920. 1892. specijalizira povijesno slikarstvo. kao likovni izraz određene ideje. sa Crnčićem 1903. smrti.) - koncipirane simbolistički. teatralna i isforsirano deskriptivna. s Auerom odlazi u SAD. on je izraziti simbolist 90-tih. 1899. povijesnih prikaza i prizora iz književnosti. vrlo nadarena.

razbijanje akademskih shema . u religijskim slikama znao je krajnjom jednostavnošću naslikati izražajne likove svetaca.tu su mu najbolji detalji.definitivno napušta Zagreb i povlači se na Pelješac. tada radi skice i studije u prirodi. otvoren rukopis . 1916. magleni lirizam. Krušlin). jer mu to omogućava tonsko rješavanje.sjena. portrete. Zaruke kralja Zvonimira. najjača strana . dojam titranja zraka i nedogledne daljine postiže zagasitijim bojama u tonovima i tankim namazima kista.boje austrijske zastave. jedna boja i njene tonske promjene. zadnje razdoblje mu je i najkvalitetnije razdoblje stvaranja> sanjivi.ostavlja 'slobodno'. Babić. od 30-tih radi i mrtve prirode. često otvorene boje.slike u trogirskoj katedrali. slika portrete. narodni ornamentalni motivi. 40-te . st. tihe kutke vrtova. nedovršeno . do 1907. portreti. . ipak vidi se posebna snaga i osebujnost.'Austrougarska monarhija'. atmosfera na njegovim platnima postaje sve tamnija.slobodno likovno mišljenje . Bjelovar). grafika: MENCI KLEMENT CRNČIĆ (1865-1930) u grafici. čije litografije u boji (Alegorija jeseni. bitan kontrast svjetlo . zidno slikarstvo: slike u crkvi sv. Krunjenje kralja Ladislava Napuljskog. jer je prvi školovani grafičar u nas koji je postigao evropsku razinu (kod njega su grafiku učili Krizman. djeluje u krugu zagrebačke šarene škole Vlahe Bukovca pod čijim utjecajem mijenja stil > sve svjetlija paleta. Dolazak Hrvata. najviše slika Hrvatsko primorje. izraz. simbolizam. 1900. izlaže sa hrvatskim umjetnicima na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. 1907-1912. linearizam. pejzaži.tada radi tehnikom divizionizma. u Umjetničkom paviljonu njegova prva kolektivna izložba na kojoj je izložio i Kosovku djevojku i Majku Jugovića. secesijsku dekorativnost prevodi u snažan izraz i izuzetno maštovito stvara likovni simbol bez književnih natruha: na praznom sivom polju stisnuto tijelo u austro-ugarskoj vojničkoj odori s opancima na nogama. studira u Beču i Minhenu. 1921. poslije 1898. školuje se za slikara u Rimu. slika oltarne slike (Križevci. grafika mu je značajnija od slikarskog opusa. kada te motive kasnije u ateljeu prenosi na velika platna. Ribarske lađe u Chioggi. gotovo monokromna platna u kojima je motiv sveden na lirski i simbolistički ugođaj: Angelus. brojne vedute i pejzaži. iza kojeg leluja crno-žuta zmija .antologijska slika. namaz pastozniji.dubrovačko područje. slika pašnjake. školuje se u Minhenu u duhu dekorativnog historijskog slikarstva K. MATO CELESTIN MEDOVIĆ (1857-1920) pejzažist . ton važniji od boje. 1895. 1908. manje dekorativan. plošnost. Opatička 10 . . 20. radi uglavnom bakropis. Požega. narudžbama vlade vezan je za Zagreb.) i bakropisi pripadaju dekorativnoj struji secesije pod vidljivim utjecajem japanskih drvoreza. te odredio nove smjernice: . s Čikošem otvara privatnu slikarsku školu > ALU. ali suprotno tome. 1880-1886. Pilotyja. Kršnjavoga u Odjelu za bogoštovlje nastavu. 1888-1893. a s njim započinje i razvoj moderne hrvatske grafike. predjele uz obale Save. stoljeća razvija u samostalan umj. boravi u Zagrebu. 1904. žanr te velike povijesne kompozicije Splitski sabor.. simbolistički se ugođaji javljaju kod Mencija Klementa Crnčića (Suton. koja se tek poč. označio je prekretnicu novije umj. vraća se u Split i tu se druži sa slikarima i književnicima. pejzažisti: FERDO KOVAČEVIĆ radi intimne pejzaže Zagreba. 1903. za vrijeme Prvog svj. figuralne kompozicije. prvi je u hrvatskom slikarstvu počeo slikati marine. 1938. EMANUEL VIDOVIĆ (1870-1953) pod utjecajem Segantinija (studira u Italiji) . Osijek. otvorene boje. slika u pleneru krajolike i marine koristeći novi kolorit i poentilističku tehniku slikanja. jednostavne teme. rata sudjelovao je na internacionalnim izložbama jugoslavenskog slikarstva. Istru i okolicu Novog Vinodolskog. u Splitu je udaljen od suvremenih tokova evropskog slikarstva. pod utjecajem zagrebačke šarene škole paleta mu postaje otvorenija. radi reprezentativne pejzaže. Petra i Pavla. 1908. 1895-1907. dodaje im maglenu i polumračnu atmosferu. TOMISLAV KRIZMAN najistaknutiji predstavnik. jedan od utemeljitelja grupe Medulić. po narudžbi I.svježi pejzaži sa Save. .).

prevladava nova tehnička manira sitno crtkanog poentilizma. . 1914-1918. rano pelješko razdoblje . oko 1905.sada napušta slikanje detalja s početka stoljeća. prvi je uočio značenje primorskog pejzaža i njegovao je pejzaž kao samostalnu vrstu slikarstva. u religioznim slikama po shvaćanju je daleko nad Bukovcem. uz Bukovca. najvažnija ličnost u prvoj generaciji hrvatskih slikara. 1913.manja impresionistička platna. a Medović više ide za izrazom.ne donosi promjene. Bukovac nastoji pojačati vanjštinu. kasno pelješko razdoblje . prestiže ga u izražavanju duševnosti. 1908-1912. poentilizam je grafički discipliniran. gusti impasto i impulsivni udarci. oko 1907.pejzaži većih dimenzija. 1912-1914. vraća se na Pelješac. u Beču je imao samostalnu izložbu. mada nikad ne nalazi ono svjetlo. udarci su postali rastočeni djelići boje. Beč . paleta mu se pod utjecajem Bukovca zašarenila i postala življa.

u Zagrebu.GRUPA MEDULIĆ. Split (posljednja izložba) ostali članovi: EMANUEL VIDOVIĆ MIRKO RAČKI TOMISLAV KRIZMAN .pokreću zamrli likovni život.izlažu 'Ciklus Kraljevića Marka' (Kosovski ciklus) na kojem rade Meštrović. Srbi i Česi. s nadnaravno krupnim konjem i nadljudski mišićavim konjanikom .time se simbolički prekida isključivost Zagreba kao likovnog centra. SPLIT 1908-1919. izlagali i Slovenci. pod geslom 'Nejunačkom vremenu u prkos' . grupa je snažno djelovala na razvoj hrvatske umjetnosti. Krizman. grupu osniva Meštrović 1908. ideja južnoslavenstva traženje nacionalnog likovnog izraza oslobođenje hrvatske umjetnosti od stranih utjecaja elementi folklora i bečke secesije inspiraciju traže u epskim narodnim pjesmama i nacionalnom mitu. u Splitu . simbol tog naglašenog monumentalizma je plakat što ga je izradio Mirko Rački.sudjeluje dvadesetak umjetnika iz Dalmacije. Rim 1919. 1911. 1910. a krajem 1909. prva dalmatinska umjetnička izložba. izložbe: zaslugom Emanuela Vidovića organizirana je u Splitu 1908. u Ljubljani . Rački.

tvrdi stil. nosioci ekspresionizma: VARLAJ. nastao je na poticaj T. a kuće i naselja podsjećaju na najranije kubističke slike. Krizmana. zaustavljali su se na površini ili ljusci predmeta. u zreloj fazi svog opusa. ŠUMANOVIĆ. ŠULENTIĆ te kipari ĆUS.brda ili drveće oblikovani kao da su od keramike. održavale su se svakog proljeća u Umjetničkom paviljonu. cezanneizam (u pejzažu).s nizom pionirskih radova drugog vala modernizma. prijelomna godina Salona: početak prisne suradnje jugoslavenskih središta. poslije 1928. simbolistički ekspresionizam STEINER TARTAGLIA kod svakog od tih umjetnika ekspresionizam je samo faza u njihovom razvoju. . monumentalni mramor . MIŠE. 1916-1919. 1919-1928. tj. svijet u njihovoj viziji djeluje nepokretno. Gecan). Varlaj. podređena uloga boje . TREPŠE. na granici je obrta. JUHN i TURKALJ. Salon je tada bio jedini oblik organiziranog i kontinuiranog kolektivnog djelovanja na području umjetnosti. parišku avangardu. zastupljeni kipari bave se jednostavnijim motivima i skromnijim formatom. manifest Zenita. UZELAC.secesijski. isticanje volumena. ovdje izrasta druga generacija hrvatske moderne. izložba 1916. vrhunac dostiže oko 1921.srpskih slikara: DOBROVIĆ. 1921. ekspresionizam (Uzelac.salon Ulrich u Zagrebu: BABIĆ.praška četvorka ŠULENTIĆ MIŠE (Schiele) MIJIĆ BABIĆ . mnogo umjetnika odlazi u inozemstvo (Medulićevci. izbor boja često sveden na minimum. jezgru čini mlada generacija: UZELAC GECAN TREPŠE VARLAJ TARTAGLIA BECIĆ ŠUMANOVIĆ ŠULENTIĆ oslanjaju se na Kraljevića (münchenska škola). nisu željeli prodrijeti dublje. BIJELIĆ. . neoklasicistička tendencija . Tartaglia). jer pokazuje protuslovne težnje. KRIZMAN. koje se od 1926. GECAN .to je prijelazno raspoloženje kod većine autora. pojava gostiju . toliko srodna djela i jedinstveni pristup da je ponekad teško razlučiti autore . redovite izložbe. počinje mijenjati (ili boja ili siže). a ne skupi.pojednostavljena kompozicija. u djelima autora koji su izlagali na izložbama Salona vidi se i konstruktivistička. početak neorealizma + elementi neoklasicizma + magični realizam: TARTAGLIA (mrtve prirode) VARLAJ (Vrbnik) JOB (Santa Maria) POSTRUŽNIK (Portret sestre) BECIĆ TREPŠE UZELAC salon nema jedinstvenu idejnu i estetsku osnovu. skulptura Salona nastala je u sjeni Ivana Meštrovića. mekanih poetiziranih oblika običnog kamena. ekspresionizam je tek jedan od faktora u oblikovanju fizionomija pojedinih umjetnika (oznake ekspresionizma su samo djelomične). nije cjelovit niti jedinstven. važna je prisutnost ŠULENTIĆA i TARTAGLIE . neživo .HRVATSKI PROLJETNI SALON zajedničko im je obilježje čvrsto voluminozno oblikovanje.isključivo ih je zanimala forma. najsnažnije obilježje mu je ekspresionizam sa kraja 1910-tih i početka 1920-tih. bile su svojevrsna smotra i okupljale su gotovo sve hrvatske slikare.sublimaciju tog stava dostigao je KRŠINIĆ. ‘Ratni salon’.

.

MÜNCHENSKI SLIKARSKI KRUG
(1904-1908)

pojava moderniteta u hrvatskoj umjetnosti vezuje se, prije svega, uz djelovanje slikara münchenskog
kruga; u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti:
crteži Miroslava Kraljevića nastali u razdoblju između 1902. i 1912.,
ulja Vladimira Becića iz najvažnije faze njegova stvaralaštva 1910-1922., slike iz ranih četrdesetih,
slike Oskara Hermana iz dvadesetih godina;
slike Roberta Auera, Ljube Babića, Bele Čikoša, Vladimira Becića, Zoe Borelli, Otona Ivekovića, Gabrijela Jurkića,
Tomislava Krizmana, Maksimilijana Vanke, Anke Krizmanić, Naste Rojc, Zlatka Šulentića, Save Šumanovića, Jerolima
Miše;

termin kojim povijest umjetnosti označava početak hrvatske moderne, a pripadali su mu slikari
JOSIP RAČIĆ (1885-1908),
MIROSLAV KRALJEVIĆ (1885-1913),
VLADIMIR BECIĆ (1886-1954),
OSKAR HERMAN (1886-1974);

zajedno su pohađali Münchensku akademiju u klasi Huga von Habermanna koji im je, zbog njihovih
zajedničkih karakteristika i razlika u odnosu na ostale đake dao naziv die Kroatische Schule - grupa
mladih slikara školovanih u Münchenu 1905-1910.;
prekid sa srednjoevropskim tradicijama i usvajanje zasada modernog francuskog slikarstva;
kulturni projekt koji odbacuje secesiju, simbolizam i akademizam;
utjecaj Maneta, Cezannea, Goye, Halsa;

J. Račić i O. Herman prethodno su završili pripremni tečaj kod Antona Ažbea koji je držao najpoznatiju privatnu školu u
Münchenu i inzistirao na studijama po modelu, na plastičnosti i jasnom crtežu, te čistim volumenima; na akademiju se
upisuju 1904., isprva u klasi Johanna Hertericha, a nakon njegove smrti 1906. kod H. Habermanna kojem 1906. dolazi
Becić te 1907. Kraljević; Herman na određeno vrijeme napušta akademiju, te se 1907. vraća u klasu K. Rauppa;

slikari "Münchenskog kruga" nemaju zajednički određen stilski identitet, ali ih je, kao prvi povezani
naraštaj hrvatskog modernog slikarstva, ujedinjavala težnja k autonomnom slikarskom izrazu, bez
literarnih, historijskih ili moralističkih okvira što ih dovodi u neposrednu vezu s francuskim
impresionizmom, ponajviše s Manetom i Cezanneom kao uzorima;
svaki od njih zasebno je ime hrvatske moderne, a zajednički minhenski počeci poslužili su više povijesti
umjetnosti za uspostavu termina kojim ih je izdvojila iz dotadašnje tradicije;
Račić je već 1908. otišao u Pariz, a uskoro odlaze i Kraljević i Becić; Herman je jedini ostao u Münchenu do 1933. uz
povremene odlaske u Pariz i Berlin;

iako je za slikare ovog kruga najznačajniji modernitet kao stilska odrednica, sličan razvojni put ipak im je odredio i
neke zajedničke karakteristike koje se prepoznaju u tonskoj i predmetnoj čistoći, sezanizmu u smislu
racionaliziranja slikarske predmetnosti i težnji ka konstrukciji umjesto analizi;
zajednički im je nov, suvremen, anti-akademski odnos prema likovnom radu;

nakon 1900. u Hrvatskoj je vrijeme depresije: gubitak vjere u političke i kulturne mogućnosti, nema novih stilskih
fenomena, nedostaje kultura oblika i konstruktivnog prostora;
stil:
plastičnost
pojednostavljeni volumeni
oblike doživljavaju u masama
naglašena tektonika i arhitekturalnost
točan crtež, široki potezi kistom
tonska modelacija - monokromija
srebrno sivilo
klasični ritam svjetla i sjene
statičnost
antinarativnost
bez detalja

djeluju usporedo s monumentalizmom Meštrovića i Račkog; intimisti;
djeluju usporedo sa šarenom školom i grupom Medulić; slikaju slične motive - uglavnom naši ljudi i krajevi,
ali su se od njih razlikovali čistoćom svog likovnog izraza i u njemu dosegli visoku stvaralačku razinu po kojoj
su postali glavni osnivači hrvatskog modernog slikarstva;
Becić - volumen, Kraljević - crta, Račić - ton;

JOSIP RAČIĆ (1885-1908)
slika portrete i figure;
tonsko slikarstvo - tonsko građenje volumena; težnja na gradnji i plastici volumena;
uvažava slikarstvo Velasqueza, Rembrandta, Maneta te tradicije umjetnosti Leibla;
isticao važnost plenerizma;
1909. posthumna izložba Društva umjetnosti;
'Stari prijatelj', 1907.
'Pred stajom', 1907.
'Portret gospođe u crnom', 1907.
'Portret Pepice' - elementarno jasan;
'Autoportret', 1907., 'Majka i dijete', 1908. - sadržajna ekspresija, svjetlo je na figuri, njezinu volumenu, a ne u
prostoru, ništa impresionističko, gotovo ništa manetovsko;
'Pont des Arts', 1908. - fina, jedinstvena rasvjeta, paleta na bazi sivoga, tonovi u službi konstrukcije, masa
prostudirana i ritmična, potez kista vezan i ravan;
slika koja podsjeća na Nabis - tradicija slikarstva plohe na likovno suvremen, ali posve drukčiji način negoli
avangardisti;
njegova sinteza započeta konstrukcijom volumena kao konstrukcijom predmeta slike, vukla ga je na vlastito
proširenje, na sadržajni naboj, što je njegovu orijentaciju činilo ambivalentnom i nejasnom;
1907. želi ići u Pariz, jer smatra da je u Minhenu naučio sve što se dalo, a da su francuski slikari ispred svih;
1908. je u Parizu; često radi akvarele s motivima pariških mostova, ulica, parkova; i radovi u ulju
pokazuju isto: izvođenje zgusnutih nijansi iz toplog mrkog tona;
nađen je ustrijeljen u hotelskoj sobi; u Parizu je proveo samo 4 mjeseca;

Račić - mrk, tvrd, na licu mu se vidi bijeda, uvijek ozbiljan i bez ikakve erotike;
Kraljević - temperamentan, fantastičan i toulouse-lautrecovski senzualan;

VLADIMIR BECIĆ (1886-1959)
studirao je pravo i išao u privatnu slikarsku školu Crnčića i Čikoša;
1905. prekinuo je studij i otišao u Minhen;
u istoj klasi s Račićem na minhenskoj Akademiji od 1906.;
1909. odlazi u Pariz, 1910. vraća se u Zagreb;
i kod njega se vidi utjecaj Leibla, Velasqueza i Goye; posebnu pažnju poklanja volumenu i gradnji prostora (1.
faza);
slika pejzaže, figure, mrtve prirode;
1929. osniva 'Grupu Trojice' s Lj. Babićem i J. Mišeom;
od početka je okrenut svijetu i motivu, nastojeći uhvatiti njihovu izvanjsku ljepotu;
1. faza: münchenski krug + Pariz (1906-1909)
za boravka u Parizu upoznao djelo Maneta i Cezannea i doživio evoluciju na bazi Cezanneova načina;
njegova elaboracija slikarskog postupka je intelektualno i formalno brza, ali dosta uska i zatvorena;
paleta: pretežu sivi, zelenkasti i zemljani tonovi;
'Ženski akt s novinama', 1907.
'Ženski akt pred ogledalom', 1908.
'Akt djevojke kod stola', 1907.
'Autoportret', 1907.
'Hrast', 1907. - zahvatio problem slikanja predmetnih masa u otvorenom prostoru metodom koju je primjenjivao
slikajući kompozicije s pozadinom; sve je svedeno na zaobljenost, na težinu, na 2-3 odnosa na bazi boje zemlje i teškog
zelenila;
'Portret Kraljevića', 1908.
'Mrtva priroda', 1909. sa zemljanim vrčem;
'Autoportret s polucilindrom' - čvrsta tonska gradnja tjelesnosti
'Klasija', 1911. - zelene krošnje drveća i tratina, prebogata i preteška zelenila;
2. faza: dvadesete
nakon rata 'Autoportret', 1920. - izravno približavanje Cezanneu, a zatim sve naglašenije geometrijsko
strukturiranje motiva, snažne voluminoznosti oblika i naglašene tonske game bez vidljivih poteza kistom > to mu je
razdoblje neoklasicizma;
približava se magičnom realizmu ('Mirjana', 1926.)
naglašenije geometrijsko strukturiranje motiva; snažna voluminoznost oblika;
bez vidljivog poteza kistom;
'Planinski pejzaž s potokom', 1923. - arkadijski doživljaj svijeta;
'Žetelica', 1926.
'Kompozicija', 1926.
'Mrtva priroda s kipom', 1927.
1927/28. pojavljuju se prvi znaci omekšavanja strogog, strukturalnog shvaćanja oblika, sve značajnija je
i uloga boje i vidljivog traga slikareve ruke;
3. faza: tridesete i nadalje
bujan egzaltirani realizam; boja postaje važnija; tonsko-koloristički pristup;
to je djelima najbogatije razdoblje;
paleta postaje šarenija i svjetlija (kasnije će se suziti prema sivom i smeđem);
vidljivi potezi kista; omekšavanje strukturalnog shvaćanja oblika;

'Sunčanje', 1932.
'Akt u plein-airu', 1932.
'Rakovi', 1933.
'Dječak s kukuruzom', 1935.
'Most u Mostaru', 1931.
u drugoj skupini figuralnih motiva postignut je određeni monumentalizam - široki namazi boje;
u skupini aktova iz tog doba postiže najvišu stilsku sintezu svog tonskog realizma;
najdalje u pravcu ekspresije otišao je u pejzažima i mrtvim prirodama,
od rata naovamo gubi se smeđi ton sa palete; tonska skala se sve više sužava, sve mekše i lazurnije
slikanje - blagi povratak vlastitim sezanističkim vrlinama:
'Djevojčica s lutkom', 1947.
posljednja slika: 'Trešnje u blažuju', 1952. - ne samo da je sezanistička, nego je otvoreno sezanovska;
uvodi novu problematiku slikarstva - upućena usključivo prema samostalnim vrijednostima slike; poetika čistog
slikarstva;
1931. puni napon djelovanja Grupe Trojice; njihova poetika 'čistog slikarstva';

MIROSLAV KRALJEVIĆ (1885-1913)
1. faza: München 1907-1910.
kopira Jordaensa, van Dycka; realistički pristup;
tonska gradnja volumena, plastičnost;
'Autoportret s psom', 1910.
'Autoportret s prijateljem Olszewskim', 1909. - karakterističan sivi prostor - pozadina;
2. faza: Požega 1910-1911.
animalistički motivi, portreti, pejzaži, mrtve prirode;
boja igra veću ulogu nego kod Račića; namaz sočan i živ;
'Konji u staji', 1910.
'Autoportret', 'Djevojka s lutkom' - razvio vlastitu varijantu portreta;
'Teta Lujka', ljeto 1911. - konceptualna obnova: u pozadini frontalno postavljene polufigure = Cezanneovo ukošeno
drveće s 'Kupačica', a sam lik slikan je na dosta čvrst i zatvoren način - sezanizam;
3. faza: Pariz 1911-1912.
cijeli život se kreće između dva pola: tonskog stupnjevanja i tonskog kontrastiranja, traži vlastiti jezik i pada pod razne
utjecaje, ali ih zna poosobiti;
veliki tematski i izražajni raspon: sela s hrvatskog sjevera prikazana jednako vjerno kao i kozmopolitska i morbidna
atmosfera zapadnog velegrada;
secesijske krivulje i arabeske vode ga do ekspresionizma, do plošnosti, preuveličanih i izobličenih formi i lica-maski;
mnogi crteži nadahnuti ruskim baletom Đagiljeva (Kraljević to radi prije negoli mnogi predstavnici
tadašnje avangarde);
istodobno s tim ekspresionističkim htijenjima javljaju se pokušaji razrade konstrukcije slike, koji ga približavaju
sezanizmu;
usvaja pleneristički impresionizam; ilustrira moderni i bohemski život;
'Parc du Luxembourg', 1911., 'Žena u vrtu', 'Mrtva priroda' - karakteristične sezanističke, kao da su u funkciji
stilskih vježbi;
'Autoportret s lulom' - najznačajnije djelo naslikano u Parizu, solidna plastična gradnja, očišćena i osvijetljena bojom
(osnovna misao o gradnji plohama čiste boje);
'Eva'
'Stojeći akt'
'Djevojka s modrim čarapama'
'Olympia' - raskoš dekorativnog aranžmana
'Vive la joie'- puna naoko ekspresivne razigranosti
'Golgota' - s neobičnim linearnim pojednostavljenjima (deformacije u službi plastične konstrukcije)
brdo crteža 1912. - same gole žene, scene iz ruskog baleta, iz kavana;
1912. galerija Ulrich - jedina samostalna izložba za života;
4. faza: Zagreb 1912-1913.
brojni akvareli, pasteli, grafike odišu atmosferom Pariza; s njima prvi put ulaze u našu umj. motivi iz
barova, kavana, noćnog života;
ekspresionističke tendencije - nervozna, ekspresionistička linija > ovom fazom najviše utječe na formiranje
Gecana, Uzelca, Trepšea; plošnost;
preuveličani i izobličeni oblici;
'Autoportret', 1912.
'Portret strica Lace', 1912. - sve je čisto, oštro, stabilno; sve je na tom liku na svom mjestu;
u požeškom i pariškom razdoblju zakoračio u pravcu slobodne, svoje postfovističke interpretacije sezanizma;

OSKAR HERMAN (1886-1974)
u Münchenu radi do 1933., vraća se u Zagreb, ali i odavde bježi početkom rata; početkom 1944. priključio se NOB-u;
1934. retrospektivna izložba u Zagrebu; samostalna izložba 1954.
nije krenuo linijom Manet - Cezanne, već je pod utjecajem Mareesa, a kasnije ekspresionizma; slikanje po
objektu, odsutnost svake 'literature', jednostavan predmet i zbit volumen;
pojednostavljenje forme; široki pastozni potezi, dojam nedovršenosti; dinamičnost postignuta potezom i bojom;
teme: figure, figuralne kompozicije i krajolici;

'Djevojka u vrtu'. . ali nijansa veće koncentriranosti u volumenu i sklonost da se posluži otvorenijom bojom. početkom 20-tih djeluje u Münchenu . ista koncepcija kao kod Račića i Becića.emocionalna nota izbija iz izbora motiva.renoirovska čulnost. 1936. 'Kod vrela'. 1932. Kraljević. odstupa od zatvorene i jednostavne forme.u početku i kod njega prevladava konstrukcija. memorijalna izložba 2006.ostaje po strani od racionalnih načina konstrukcije slike i nastavlja s razradom vlastitog formiranog kontemplativnog značenja teme. u sugestiju aktivnog psihloškog stanja. 'Učenje Thore'. 1913. stalno naglašava latentnu psihološku napetost slike. klasični realistički koncept slike.izraziti ekspresionizam .. iz zasićenosti bojenih namaza i žive kolorističke organizacije površine. . 1921. 1907. 1911. 1939. koncentracija ka jezgrovitosti izraza nastavit će se i u poslijeratnom periodu. 'Prosjak'. 1946. od sredine 50-tih usredotočio se na neke osnovne prirodne oblike date pročišćenim i pojačanim bojenim vrijednostima čija funkcija u slici ide skoro disharmoničnom intenziviranju kolorističkih dijelova: 'Pejzaž s crvenim brdom' 'Pejzaž s putem' 'Pejzaž sa zelenim stablom' koncept pejzaža u kasnom djelu = njegova projekcija idealne predodžbe o prostranstvima prirode. njihovog položaja u prostoru i njihove veze s okolnim predmetima sugerira raspoloženje teškog i sumornog psihičkog stanja.bez bitnijeg traga.'Djevojčica'. 1947. vraćajući se u atmosferu imaginarnih tema njegovog slikarstva mladosti. . novo tematsko područje: 'Pejzaž s putnikom'. 1912. od čiste predmetnosti i počinje stvarati vlastiti svijet romantičnog simbolizma ('San'. ali i iz samog pikturalnog postupka. ikonografija mitskih i legendarnih prizora: motiv dobija karakter nosioca subjektivnih simboličnih refleksija 'atmosfere snoviđenja i nestvarne stvarnosti'. 'Pred ogledalom' 'Dvije žene' 'Mladić s psom'. u drugoj polovici 20-tih . 'Stari muzičar'. – potvrda da pripada minhenskom krugu ('hrvatska škola' – Račić.dodiri sa slikarskom kulturom Pariza .okreće se motivu predjela koji prvo tumači posredstvom zbira opisanih podataka. 'Žena u naslonjaču'. 'Kod vrela') . 1927. 'Pred buru'. .). 'Starac' 'Žena s rukama u krilu' 'San'. . zaokret oko 1908.minhenska izložba Hansa von Mareesa. 1919. . projekcija koja u sebi sadrži jednu dimenziju nadstvarnog. 'Žena s plavom vazom'. 'Nagovaranje'.. počinje slikati motive u kojima je predmetnost istaknuta sažetim jasnim postupkom slikarske gradnje u kojoj se opaža težnja da boja poprimi značaj gradivne tvari. ove slike otvaraju polje doživljajnosti u kojoj umjetnik preko stavova figura. . Becić - četvorica na školovanju u Minhenu 1905-10.protoikona hrvatskog ekspresionizma. 1921-22. slike iz ovog perioda sugeriraju raspoloženja u kojima se prožimaju odjeci imaginarnih stanja s mogućom realnošću prizora. rana umjetnikova zrelost. naracija ranijih slika zgušnjava se u samu atmosferu slike.slika je prostor duha koji se otvorio likovima osjećanja i likovima mašte.

monumentalnu simboličnu građevinu. 'Zdenac života'. već angažiranog. . 'Obitelj'. 'Kosovski ciklus' – izlaže te svoje skulpture na domaćim i stranim izložbama. još očitiji Rodinov utjecaj u kiparskoj obradi: u isticanom naturalizmu. . monumentalizma i promicanja aktualnih političkih ideja. izlažući od 1903. doba 'herojskog ciklusa'. rata razvija herojski stil u kojem obrađuje teme iz epske književnosti i južnoslavenskih mitova. sastavljenu od stotinjak skulptura. shvaćanje arhitekture. zajedničke izložbe grupe Medulić 1909.. teme iz nacionalne mitologije. idejno nadahnuće tada je crpio iz prošlosti. i 1912. rata bila je ponesena borbom protiv stranih gospodara i željom za ujedinjenjem južnoslavenskih naroda. 'Adam'. 2. 'Udovica'. redukcija: sažimanje temeljnih naznaka radi monumentalne sinteze. organičke asocijacije podvrgavaju se stanovitom geometrizmu.. idejno i stilski se udaljava od avangarde. 'herojsku ideju' ističe pojednostavljivanjem detalja i stilizacijom volumena i linija. statični su. gdje dobiva prvu nagradu za skulpturu.. 'Vidovdanski hram' – središnji lik pod kupolom toga hrama.prvo veliko kompleksno djelo. meka modelacija skrućuje se. mit i simbol bili su tada ne samo dio nacionalne nego i evropske. ne mogavši se otvorenim političkim programima boriti protiv austro-ugarske vlasti. osobito secesijske duhovne klime. to je vrhunski domašaj u razvoju ovog kiparskog oblika. ubrzo je napustio izvornu mladenačku snagu i mijenja pristup umjetnosti. 'Vrelo života' – simboliziraju čovjekovu borbu sa sudbinom. hipertrofirani oblici. stekao punu afirmaciju. napušta impresionističko Rodinovo obrađivanje površine i gradi skulpturu u bloku. stavlja se u službu ideologije. međunarodna umjetnička izložba u Rimu 1911. velika izložba u zasebnom paviljonu bečke 'Secesije' 1910. nemir površine. što mu je zamjerio već Matoš. prema osebujnom rješenju javnog spomenika fontane i neposrednoj vezi s prolaznikom. a za rata 1915. proživljenost kompozicije. u jeku najburnijih zbivanja na području moderne umjetnosti. on je zamislio. očit utjecaj sličnih Rodinovih motiva. nagli pokreti. faza – 1908-1914. patetični stavovi i geste. životna naga tijela ritmički komponirana oko vrutka vode. do 1910. 'Eva'. dugotrajna herojska skulptura s naglašenom monumentalnošću.tu nastaju radovi epske naglašenosti.1907. formalno nadahnutog splitskom katedralom. taj bi hram simbolizirao stoljetnu borbu južnoslavenskih naroda protiv Turaka. mramorni aktovi 'Sjećanje'. udružuje se s Račkim. postao je idejni vođa dalmatinske grupe umjetnika organiziranih u društvu 'Medulić'. zanemarivanje volumena. zatvoreni. s bečkom umjetničkom grupom Secesija. ali ne usvaja pouku o osamostaljenju plastične strukture kiparskog djela. 1908. kao oličenje tih ideja i težnji.IVAN MEŠTROVIĆ (1883-1962) 1. i impresionističko i secesijsko. napajao se starom umjetnošću. u Ljubljani i 1910. ženski aktovi. Beč društvo za potporu omogućuje mu studij u Beču 1901. iznimna ujednačenost dijelova. umj. izlažu u Rimu. faza . a izazvali su veliko zanimanje na svjetskoj izložbi 1911. u grimasi lica. što se vidi u alegorijskom ženskom liku 'Povijest Hrvata' komponiranom prema egipatskom Pisaru iz Louvrea. 1905. ističući njezin volumen što se rađa iz kamene materije. prihvaćanje likovnih ideja Rodina: radi impresionistički. 'Timor Dei'. Meštrović unajmljuje atelijer u Parizu . 'Zdenac života' – refleksija i simbolika čovjekove vječne žeđi sretno se stopila s funkcijom zdenca i izvora vode u njemu. u razdoblju do Prvog svj. rodoljubna omladina uoči prvog svj. mladenačke skulpture. pokret. monumentalni spomenik 'Bitka naroda' kod Leipziga. u nastojanju da privuče pažnju evropske kulturne javnosti na težnju Hrvata za oslobođenjem od Austro-ugarske. u Rodinovom stilu: meka treperava površina s izrazito luminističkim efektima.usvaja rodenovsku obradu površine i građenje skulpture iznutra prema van. . 'literarnost' i simboličnost nadahnuća nije smetala plastičnim vrijednostima cjeline. brončani valjak isprepletenih tijela impresionističke obrade površine može se usporediti s najboljim Rodinovim djelima. u Londonu. remek-djelima Mezopotamije i Egipta.simbolika žeđi za vodom kao ljudske žeđi za životom. tada najveći ratni spomenik na svijetu > mnogi kritičari (Krleža) u Meštrovićevoj koncepciji Vidovdanskog hrama vidjeli oponašanje tog spomenika. bio bi golemi konjanički spomenik 'Kraljevića Marka'. nije bio pristalica larpurlartističkog poimanja umjetnosti. boravio je u Parizu. Rodin ga je proglasio najvećim fenomenom među evropskim kiparima.. muški herojski likovi 'Kraljevića Marka'. nasuprot njima. takve je radove izložio godine 1910. djelo arhitekata Schmitza i Metznera. 'Miloša Obilića' nabijeni su unutrašnjom snagom koja elementarno izbija na površinu i očituje se u snažnom pokretu. Krizmanom i Babićem i 1911. u pokušaju primjene impresionističkih slikarskih principa na skulpturu i u nehotičnim prihvaćanjima nekih osnovnih principa suvremenog secesijskog stila. 'Luka Botić'. likovi udovica kosovskih junaka. preuzima formalno značenje Rodinove skulpture (ne bit) . secesija Otto Wagner bitnije utjecao na M. smireni. u Rimu. ali ga to nije zanimalo.od 1901. okružen legendarnim kosovskim junacima i njihovim udovicama. snaga izraza lica i ljepota pokreta . a dosljedno tada aktualnom simbolizmu u književnosti i lik. 1912. naglašena stilizacija. u Zagrebu. u Beču i Zagrebu. venecijanski bijenale 1914.

. one rumunjskih vladara u Bukureštu. oblikovao svoj osobni i prepoznatljiv stil. 'Djevojka s lutnjom'. 'Bogorodica s djetetom' intimnom skulpturom je blizak Maillolu. Švicarskoj. radi pretežno u mramoru. 'Indijanac'. ne dramatične. 'Skidanje s križa'. 1926. spomeničkom Bourdelleu. Nevinost. 1918. Barlach). 1914. 'Ruža Meštrović'. razdoblje između dva rata: zrelost. smirena i statična monumentalnost. u godinama rata djeluje u emigraciji. faza . spomenik 'Zahvalnosti Francuskoj' u Beogradu. a u gornjem pokrenut gestom ruke. 1927. M. niz mauzoleja. vrhunsko dostignuće – 'Raspelo' – Kristov lik je personifikacija ispaćenog čovječanstva. 'Marko Marulić'.najsnažniji od njegovih kipova postavljenih u Zagrebu je spomenik Strossmayeru .Kosovski ciklus: torzo Banović Strahinja. sabija lik u obris bloka. 'Daleki akordi'.. Velika Udovica. nagla i korjenita promjena sadržaja i stila.. 'Psiha'. u rasponu između antičke i renesansne tradicije i suvremenih usmjerenja prema stilizaciji i apstrakciji. u ratnim lutanjima došao je u izravan dodir sa suvremenim kiparima i kiparskim ostvarenjima. Chicago. monumentalnog. arhitekturu je oblikovao jednako kao skulpturu. ciklus velikih plitkih reljefa u drvetu iz života Kristova . religiozna umjetnost + ekspresivnost (izduljenost) . 'Žena u molitvi'. 1918. arhitektonska djela: . 1910. 28 reljefa 'Života Kristovog' – umjesto herojskog. pojednostavljena stilizacija. Čikagu.u Splitu. udovica kosovskog heroja. pomogla mu je Hildebrandtova teorija forme i vlastito iskustvo što ga je razvio u fazi secesije. portreti. Miloš Obilić.Vukosava. 1908. kiparski je stvarao i obrađivao volumen. određena doza teatralne poetike. 'Djevojka s lutnjom'. promišljeni smještaj u projektirani ili postojeći ambijent. 1917. Detroitu.. 'Napastovanje'.sažet poput kocke u donjem dijelu. smirenost. 1927. pasivne. svjesno htijenje stilizacije: pojednostavljivanje volumena i linija. 1908. . antička vedrina i punoća života. 1916. patriotske vidovdanske ideje više nisu bile potrebne. prkosnog pečata vidovdanskih fragmenata. – između dva rata nov kiparov likovni izraz. 1917. konjaničke spomenike Indijanaca u Chicagu.1914-1918.ekspresivna napetost oblika. 'Vestalinka'.. spomenička mu skulptura ima sve značajke monumentalne skulpture: naglašena ideja.od 1925. 1917. što daje izrazitu monumentalnost. 3. portret 'Ruže Meštrović' – imaju lirske značajke. u Italiji.1918-1925. 4. a ne prostor. 'Moja mati'.. Kraljević Marko.plastični i linearni elementi se dopunjuju. 1907. refleksivne. 1915. ženski slikovi toga razdoblja. 1917. često na štetu likovnih suvremenosti.. faza . Sjećanje . 1907. skulpture odjednom postaju produhovljene. asketski izduljeni i deformirani likovi postaju gotovo gotički stilizirani. 1927. potpuno različit od prethodnih. u tim je radovima potpuno u toku suvremene evropske skulpture (Lehmbruck. 'Strossmayer'. duhovno poniranje u sebe. Split. 'Bogorodice s djetetom'. 'Vestalinka'. radi i javne spomenike koji su nosioci ideja: nastojao je riješiti samo pitanje spomenika. 'Pieta'. a ne kao organizaciju prostora. 1924. 'Grgur Ninski'. . . 1924-25. 'Izgon iz hrama'. izložbe u Njujorku. plodni rad i svjetska slava. spomeničke skulpture pojednostavljuje u realističkim pojedinostima i naročito stilizira. 1928. 'Veliko raspeće'. Split obnovio staru baroknu kuću u Zagrebu i uredio u njoj svoj atelje. 'Čekanje'. Kollwitz. nakon secesijske stilizacije i rodenovske modelacije okrenuo se prošlosti. 5. radi u drvetu. 1918. 'Daleki akordi'. tada počinje i rad na nizu velikih drvenih reljefa koje će nakon 40 godina stvaranja okupiti u kapeli u splitskom Kašteletu. raširene ruke simboliziraju ljubav prema cijelom čovječanstvu.stilizacija dosljedna simboličkoj ideji majke. Zagreb.J. njihovu funkciju i komunikaciju. a da se nikad nije odijelio od ljudskog lika i humanističkih shvaćanja umjetnosti. Francuskoj.. izvodi javne spomenike: 'Marka Marulića' i 'Grgura Ninskog' u Splitu.. Strossmayera' i 'Ruđera Boškovića' u Zagrebu. 'J. faza . tragediju čovječanstva simbolično je predstavljao biblijskim likovima i prizorima.

Zagreb. 1934-38. 1927-38. . . cjelovita koncepcija arhitekture. Mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama. Meštrovićeva palača na Mejama. spomenički karakter prevladava nad arhitektonskim. 1931-39. svj. 1947.tu je živio i djelovao do smrti. 6. Spomenik neznanom junaku na Avali. kompozicijski je preslik Dioklecijanova mauzoleja i romaničkog zvonika splitske katedrale. rata 'Pieta' 'Job' 'Atlantida' 'Perzefona' obuzet tragičnim osjećajem života. . za NDH Trg nazvan Trgom Kulina bana. 1920-23. 1956. Dom HDLU-a.Muzej revolucije . 'Slijepi Homer'. 1952. asocijacija na starovjekovnu grobnu arhitekturu Bliskog istoka. 1958. Split. Beograd. Krstulović u splitskom ateljeu. koncipiran u duhu wagnerovske arhitekture.zapušteni renesansni ljetnikovac. 1947. . 'Hrvatska rapsodija'. središnjom kupolom dominirao bi gigantski konjanički lik Kraljevića Marka. u doba okupacije i NDH. 1934-39. nakon 2. Mauzolej obitelji Račić u Cavtatu. sljedbenici: Tomo Rosandić. faza . slikovito dvorište s trijemom. 'Jakovljev zdenac'. radio Richter. svj. a paviljon u skladu s Pavelićevom politikom pretvoren u džamiju. Antun Augustinčić.originalno posvećen kralju Petru I. skulpture i pejzaža. kojem je arhitektura samo podloga što sve to povezuje. Split.prenio u crni granit njegov učenik i suradnik A.nakon 2.. Švicarsku i potom u Ameriku. 1957. nije nikada sagrađen. rata . . 1955.najznačajnije djelo u sintezi arhitekture i skulpture.pregradnje nakon 1945. pregrađen 1939-41. 1937.skulpturalni spomenik.uklopljen u krajolik. 1942. 'Ikar'. Vanja Radauš. ali je cijeli 'zvonik' oblikovan od mišićavih ljudskih tijela što stoje jedni na drugima. 'Prorok Jeremija'. prihvatio je ponudu Sveučilišta Notre Dame u South bendu da bude nastavnik kiparstva na Umjetničkoj školi . gdje ostaje do kraja života. atelje u Syracusi postaje stjecištem mladih američkih umjetnika.reprezentativno pročelje inspirirano klasičnom antičkom arhitekturom. Kaštelet na Mejama. skulptura Njegoša.Vidovdanski hram . a simbolički karakter u skladu je s namjenom. posebna pažnja u oblikovanju unutrašnjosti blagovaonice s kaminom i simboličnim karijatidama seljanki. bježi u Italiju. .Galerija Meštrović . .

MODERNA GALERIJA

1919. nastala zalaganjem Hrvatskog društva umjetnika koji su skupljali slike od 1905.; galerija je tada bila u
prostorijama današnjeg MUO-a;
1934. preseljena je u palaču na Strossmayerovom trgu;
1947. od Strossmayerove galerije je preuzela djela domaćih slikara 2. polovice 19. i 20. st. + dopunjuje fundus;

PRAŠKA ČETVORICA

UZELAC
GECAN
TREPŠE
VARLAJ

izlažu zajedno na proljetnom Salonu 1919. i 1920.
Prag: tada živ i dinamičan grad; utjecaji kubizma, ekspresionizma i Cezannea;
s ovom generacijom sazrijeva ekspresionizam; zaključuju temu Cezannea;
unose likovne novosti u jednoličnu zagrebačku sredinu;

zajedničko obilježje: Cezanneova stilizacija (fasete monokromne osnove); utjecaj Kraljevića;
Uzelac i Trepše načinju temu kubokonstruktivizma;

MILIVOJ UZELAC (1897-1977)
učio kod Popovića (Bukovčev đak), Krizmana i Auera; odlazi na akademiju u Prag; tek nakon rata vraća se u Zagreb i
izlaže na Salonu;
1. faza - do 1915.
boravak u školi u Zagrebu;
pod utjecajem Kraljevića; orijentiran na crtež i grafiku; posjeduje izvornu virtuoznost i improvizatorski talent;
2. faza - 1915-1923. praško-zagrebačka
u pretpariškom razdoblju isprepletali su se zaostaci ekspresionizma s konstruktivnom sintezom figura i
prostora sa suvremenim klasicizmom i urbanom estetikom nove objektivnosti;
pod utjecajem ekspresionizma, kubizma, konstruktivizma; u Pragu je izgradio vlastitu varijantu slikarskog
ekspresionizma; važno za njegovo djelovanje uz Gecana, Trepšea i Varlaja - čine grupu četvorice i tako izlažu na
Salonu;
njihova značajka je i usko povezivanje s literaturom onog vremena (ilustracije Krležinih tekstova);
Uzelac analizira crnilo i razlijeva ga u sivu, otvoreno zelenu; slika radništvo, predgrađa, tvornice;
‘Venera iz predgrađa’, 1920. (estetika ružnoće)
slika i svijet cirkusa, erotiku na granici lascivnosti i polusvijet u svom jadu;
3 osnovna njegova nastojanja:
- tendencija kubizmu
- dekorativnom + ekspresionizam
- pornografiji
3. faza - od 1923. pariško razdoblje; traženi je slikar i ilustrator
ipak kreće dalje od kubističkih reminiscencija - teži ostvariti prostor valerima: svijetle i žive boje;
monumentalnija i klasičnija razrada; fovistička boja; impresionizam u pejzažima;
‘Autoportret u baru’, 1923.
‘Djevojka u čamcu’, 1928.
4. faza - jug Francuske
otežane forme pojačanog kolorizma

stil:
slike polaze od viđenog (ne od unutrašnjosti)
teško se oslobađa fabule ili opisne ideje
tektoničnost
uravnoteženost
ritmička pravilnost
idealizacija i profinjenost (ideja natčovjeka), ali istovremeno estetika ružnog zbog ekspresije izraza duševnog stanja,
društvene kritike (‘Venera iz predgrađa’);
Cezanneova konstrukt. geometrija i volumenizacija;

VLADIMIR VARLAJ (1895-1962)
1911-1912. privatna škola kod Krizmana;
1918. boravi u Pragu;
1919. prvi puta izlagao na izložbi Salona;
1934. diplomirao na akademiji;
član grupe Četvorice, koja je vezana uz kubističke i ekspresionističke oblike izražavanja;
najznačajniji predstavnik magičnog realizma + vezan uz kubističke i ekspresionističke metode
izražavanja;
početkom 20-tih - kratka kubistička faza - prolazi kubističku fazu Salona i cijeli život ostaje privržen plastično-
konstruktivnom oblikovanju; na osnovi Cezannea ulazi u strukturu volumena, traži osnovne oblike i gradi prostor
najvećom mogućom jednostavnošću;
čistim i jasnim crtežom sređuje detalje motiva u paralelne nizove do dalekih horizonata;
‘Vrbnik’, 1923.
kasnije se povremeno priklanja ekspresionizmu;
‘Crvena kuća’, 1923.

teme:
pejzaži, morski krajolici, mrtve prirode, gradski pejzaž, livade, oranice, šume (svedeni u paralelne nizove do dalekih
obzorja);
boja:
simbolična, pobuđuje doživljaj (ne prenosi ga doslovno);
intimni doživljaj motiva sugerira ugođajem smirenosti i tišine u duhu poetike magičnog realizma;
‘Klek’, 1925.
plastičko-konstruktivno izražavanje;
strukturu volumena i jednostavnost prostora preuzima od Cezannea;
radi često akvarele - čisti žuti, crveni i modri tonovi koji čine fine kolorističke harmonije;
važan za razvoj hrvatskog pejzažnog slikarstva;

MARIJAN TREPŠE (1897-1964)
pod utjecajem je Kraljevića, Daumiera (grafike), Vlamnicka;
u pejzažima, mrtvim prirodama i figurativnim kompozicijama u ulju te u brojnim grafikama metodički istražuje formu i
njen smještaj u prostor, usklađujući horizontale, vertikale i dijagonale do gotovo ilustrativne točnosti;
kolorit: punoća boje i upotreba karakterističnih crveno-žutih kontrasta;
figure u ambijentu prirode - uvijek su prisutni igra širokih površina, čvrsta ugrađenost u jednostavnu
pozadinu i svojevrsna naracija; motivi iz predgrađa - uglate plohe kuća i plotova;
sigurnost crteža i čvrstoća modelacije su mu trajne oznake;
grafika: određeni linearizam crno-bijelog postupka, umjerene ekspresionističke deformacije;
najvišu razinu postigao je u prvim godinama stvaralaštva: dvije slike koje predstavljaju 2 suprotna pola njegovog
stvaralaštva:
‘Autoportret s lulom’, 1918. - čist i jednostavan volumen (utjecaj Kraljevića)
‘U kavani’, 1919. - daumierovski pokrenuta slika, valovita linija, pozadina je prostorno neodređena;
ekspresionistička faza 1919-1923.
radi grafike sa socijalnim motivima;
pokrenuta linija, dramatika (utjecaj Daumiera):
‘Čovjek, konj i pas’, 1920. - vrhunac kubističkog usmjerenja
‘Golgota’, 1920. - remek djelo našeg ekspresionizma
‘Dječak’, 1920.
1920-21. Pariz - utjecaj Vlamnicka;

vizionarni ekspresionizam zasnovan na najboljoj tradiciji Kraljevića, Cezanneovu strukturalizmu i
osobnom senzibilitetu, poprimio je početkom 20-tih određene značajke magičnog realizma;
sve je tada dovedeno u red, harmonijski usklađeno, emotivno ohlađeno;
djela nastala između 1923. i 1930. svrstavaju ga u red najizrazitijih predstavnika novorealističke
komponente koja se razvila u krugu slikara Proljetnog salona;

konstruktivno slikarstvo 1923-1935.
ta promjena se vidi i kod drugih slikara; zaobljeni, puni, jasni volumeni;
smirenije linije, statičnost volumena;
zemljani tonovi boje, figure dobivaju težinu;
‘Kupačice’, 1924.
‘Predgrađe Zagreba’, 1923. - boja potisnuta;
posljednja faza - od 1935.
promjena: ustreptale površine, rastvoren namaz, kratki potezi kista
‘Park’, 1939.
50-te: hedonistički senzualni aktovi, mrtve prirode:
‘Prijatelji iz Kazališne kavane’, 1958.
njegova remek-djela:
‘Maslinik’, 1919. - cezanneov stil, plošni namazi pročišćene boje, zeleno-smeđi hladni tonovi;
‘Golgota’, 1920. - remek-djelo našeg ekspresionizma
vitraji (Klub hrvatskih inženjera, crkvica Trpećeg Isusa, Zagreb) i scenografija;

a proizvodio ih je u velikim količinama najjači medij – film. ‘Mlinovi’. prizor marginalizira i težište stavlja na tvarnost crteža. koji se školovao u Pragu kod Vlahe Bukovca . nastaje ‘Cinik’. faza . ‘Amazonke’ – slika potpuno netipična za njega. 1924-28.. surađuje u ‘Zenitu’. na liniju. faza . prva Gecanova ekspresionistička faza. . kubokonstruktivističko zahlađenje. rata bio u logorima. koncepciji prostora. geometrijska shematizacija figura i predmeta rađena je po najstrožoj kubističkoj recepturi. vraća se nakratko u Zagreb. a ambijent u koji su smješteni tijesan. vraća se u Zagreb. Gecan ovdje ulazi u samu srž ekspresionizma. izraz lica trebao bi nas uvjeriti u nazivom slike označenu karakternu osobinu lika. tada su često bila u optjecaju.. 1920. formiranje sintetizirajućeg govora što su ga kritičari nazivali i konstruktivističkim i kubo-ekspresionističkim. . dolazi u Zagreb. 1912. za vrijeme 1. ‘Četvero oko stola’. ekspresionizma. prezira. što se vidi u postavi figure. zgrčenom u grimasu. gdje se školuje do 1914. kubističkih citata. – ekspresionističke inklinacije. izrađuje vitraje ‘Život drvosječe’ i nekoliko antologijskih slika: ‘Autoportret s tvornicom’ (s paletom) – tvornice uklapa u pozadinu slike kao vidljive znakove posvemašnje hladnoće i otuđenja. efekt padanja. postoje 2 verzije te slike. Waldena. Gecanova uzora. nema više prostorne raščlanjenosti. Murnauov ‘Nosferatu’. mrlju. prizor je krajnje jednostavan: muškarac sjedi za stolom u enterijeru. 1923. – uzima ga se za ishodište njegova budućeg stvaralaštva. ‘Odmor pelivana’. boravi u SAD. crtež tušem na papiru – prekretnica. curenja pozadine prema naprijed. prisutan utjecaj Šumanovića (prvi figuru reducirao na geometrijski pročišćenu formu i uklapao je u kristalizirani pejzaž izveden potpuno novom konstruktivnm logikom). se vraća u Prag – tada radi na crtačkom ciklusu ‘Klinika’. nastaje jedna od najslavnijih slika ‘U krčmi’. promovirao ekspresionizam. na licu. – drukčije. niti geometriziranih oblika. skošeni prostori su i jedna od važnijih osobina ranih ekspresionističkih filmova. 1922. misleći pritom na akciju redukcije. utjecaj Cezannea i Kraljevića. no već 1920. prva samostalna izložba u Umjetničkom paviljonu. cjelina slike se doživljava kao čvrsta mreža organski sraslih poteza boje. slika u ulju. 1919. odlazi u Prag – nastaju prva zrela djela. ‘Cinik’ – neka vrsta travestiranog autoportreta i summa dotadašnjih njegovih iskustava. kao što je ‘Cinik’. 1919. učitelj im je Pero Popović.1928. na novinama naslov ‘Der Sturm’ – glasilo H. puna skrivenih znakova: najistaknutija mjesta središnje zone: glava – poprsje – ruke . 1910. 2. gdje upoznaje Milivoja Uzelca.. radi ženski akt. brojni likovi u pokretu. 1914. osobito su dojmljive oči i usne. počinje slikati. 1919. u Salonu Ulrich izlaže Kraljević – utjecaj na Gecana. – prvi Gecanov akt. dolazi u Zagreb 1912. odlazi u Minhen. 1923-24. prema naprijed skošene plohe – metafora svijeta: krajnje nesigurni položaji likova na ukošenim površinama samo su znak opće nesigurnosti ljudi u svijetu.1922-1928. do kraja artikulirao svoje iznova probuđene ekspresionističke afinitete i započinje seriju velikih djela. takva lica. pohađa slikarsku školu Tomislava Krizmana. 3. povezani zajedničkim imenom ‘Klinika’ – važni za definiranje ekspresionizma u hrvatskom slikarstvu. 1923.novine. zapravo kubokonstruktivistički. klizne.naglašene fasete su osnovne gradivne čestice kojima autor prekriva plohe. crteži tušem na papiru. nijemi film u kojem su geste trebale nadomjestiti riječi. potez slijedi potez. ali s izrazitom nesigurnošću u kompoziciji. 1. ‘Viktorija’. programatsko djelo hrv. .do 1922. ‘Cinik’ – ključno djelo njegova ranog ekspresionizma i hrvatskog slikarstva uopće. ‘Sjena’ Arthura Robinsona. 1913. druga gvaš. a na povratku u SAD staje u Parizu kod Uzelca – važno!. boravi u Berlinu. ‘Pobuna’.. rađena pod dojmom Kraljevića. bjelinu papira. likovi su sada zbijeni. to je djelo koje na suzdržan i hladan način iznosi ključne programske točke nastupajućih realizama dvadesetih. ‘Autoportret’. tu se pažljivo provedenom dramaturgijom jakih kontrasta svjetla i sjene žele postići posebni demonski izrazi. potpuno nesimetrične i gotovo sklopljene oči izražavaju karikaturalan izraz neke duboke nelagode. 1922. odmak od Kraljevića.ukazivao im na važnost neposrednog motrenja stvarnosti i vodio ih slikati u pejzaž. prostor – pažljivo konstruirana dubina u kojoj je dosljedno provedena dramaturgija svjetla i sjene.hlađenje ekspresionističke retorike. 1919-1921. kasnije to razrađuje u ‘Klinici’. jedna u ulju. kompozicijskoj shemi.VILKO GECAN (1894-1973) kao dijete boravi s roditeljima u Australiji. grafička mapa ‘Ropstvo u Siciliji’. svijetlo-tamni odnosi > upravo u doba kad nastaje ‘Klinika’ identične izražajne postupke provode njemački filmski autori – Wieneov ‘Kabinet doktora Caligarija’. što je popraćeno usnama razvučenim u grč. pohađa gimnaziju u Banja luci. 1921. faza . upravo onakva kakve su u to doba stvarali kazališni i filmski scenografi. svj. 1919.

rezime svega onoga što je radio protekle četiri godine. svjetlija paleta. slika mrtve prirode. koja postaje prozirna sa sedefastim sjajem. 1934. sada konstitutivnim dijelom slike postaje vedrina naslijeđena s nekog fovističkog izvora ili vangogovska. ratne godine provodi u izolaciji. odlazi u SAD gdje radi velike akvarele urbanog krajolika. straha i opće nesigurnosti. Zdravka Savića > djela Tomo i Ana Savić-Gecan. brodove bez ljudi. ta nova ekspresivnost nema ništa zajedničko s djelima iz vremena oko 1920. baš kao što je to bilo s Čehinjom Viktorijom. nov osjećaj za boju. SAD 1929. njegovo novo otkriće ekspresionizma prepoznaje se prije svega u odnosu prema boji koju počinje nanositi u gustim namazima i razgrađivati je oblikujući sažet prizor. . 4. ratno siroče iz Bosne. 1932. goli prostori sugerirani čistim plohama boje. 5. slika sve manje i sve teže (Parkinsonova bolest). 1941-45. drugi ekspresionizam javlja se 20-tih i 30-tih diljem Evrope. . 1942. u 42. 1928. se vraća u Zagrebu gdje ostaje do kraja života.. ‘Autoportret’ – najznačajnije djelo njegovog drugog ekspresionizma. 1929.1929-1932. faza – kasno razdoblje: 1933. slika tvornice. – jednostavan prikaz ženske figure. usvajaju dječaka. niz antologijskih portreta i mrtvih priroda.‘povratak redu’. nastaju slike ‘Tušika’.remek-djelo kasnog razdoblja. model djevojka iz Mađarske koju je vidio u Uzelčevom ateljeu. automobile. faza . 1935. umjesto osjećaja panike. zrelo Gecanovo razdoblje. godini upisuje ALU kako bi i formalno stekao akademski stupanj. ‘Uglješa’. mnogo portreta. drugi ekspresionizam. pejzaže.

između 1920.. i 1930. Becić). povratak realizmu. tvrdoća. gramofon.neoobjektivizam. De Chirico (Orlić. Režek). utjecaji kod nas dolaze iz: Francuske: Picasso (Postružnik. Evropa: pluralizam stilova. od neoklasične idealizacije do novostvarnosnog pokreta manifestno ostvarenog u grupi Zemlja. u europskoj umjetnosti dvadesetih se godina događaju bitne promjene u samom načinu shvaćanja pojma umjetnost . realizam se javlja kao reakcija na ekspresionizam. neorealizam. na golo ljudsko tijelo . neoklasicizam. zemljani i modri tonovi monumentalizacija oblika namjerna deformacija klasične komponente našeg neorealizma: obnova klasičnih vrijednosti. rasadište likovnih inovacija. a to će biti riješeno u korist internacionalizacije punog priključivanja našeg slikarstva u opće stilske tokove. Neue Sachlichkeit = njemački neonaturalizam (Zemlja) Zagreb: postaje središte umjetničkih kretanja. konstruktivizam). vraćanje mitu (povratak planinskoj. Job). časopis Plamen). teško je utvrditi granice između neoklasicizma i magičnog realizma. postkubizam objektivno prikazivanje . Lhote (Šumanović. mnogo monografskih izložbi u Salonu Urlich i Umj. sve se odvija neformalno. Car). prijelomna godina u razvoju naših realizama: prvi puta magično-realističko ostvarenje – 12. Njemačke: magični realizam = trezvena predmetnost. objektivna jasnoća. avion) socijalna kriza osjećaj otuđenja i nesigurnosti. Cesarec. statičnost.u tom razdoblju nastanka "povijesnih avangardi" umjetnički iskaz postaje i svojevrsnom društvenom kritikom. Hrvatska: avangardizam se nije dublje ukorijenio. 3 glavna uporišta promicanju novih orijentacija u slikarstvu: Proljetni salon . jer nije bilo nijednog jasno organiziranog umjetničkog pokreta. opći kontekst 20-tih: rat .od 1916. Salon Ulrich – tu su se javno afirmirali svi modernistički pomaci. iskustava i umjetničkih predispozicija. prvi poticaji dolaze od slikara koji se školuju u Pragu. konstruktivnog stila koji se širio u krugu Proljetnog salona. Ujević. javio se fenomen realizma u širokom rasponu od magičnog do kritičkog realizma. utemeljuje se hrvatska likovna kritika. Šimić. 1921. Italije: važna je teorija Valori plastici – talijanski neoklasicizam ranih dvadesetih potpuno se koncentrirao na ljudsku figuru. Mujezinović) – Lhoteova škola: postkubistička manira egzaktno strukturiranih i geometrijski jasnih formi – na njoj su se temeljile početne formulacije našeg tvrdog. kritički realizam krajem 20-tih: izrazita tendencija identifikacije našeg izraza.reakcija na futurizam (Tartaglia. tijekom dvadesetih i tridesetih godina hrvatska produkcija pokazuje formalne i konceptualne odrednice koje denotiraju duh vremena i paralelne su htijenjima dominantnih struja europske umjetnosti. paviljonu (Šumanović . Umjetnički paviljon. generatori duhovnih kretanja su mladi književnici (Krleža. Italiji (Tartaglia. seoskoj i primorskoj idili). metalna zvučnost predmeta (Varlaj. izložba Proljetnog salona.stvaranje novih država (Kraljevina SHS) Oktobarska revolucija tehnološki napredak (radio.REALIZMI 20-TIH GODINA realizmi = ukupnost svih derivata monumentalnog figurativnog stila dvadesetih. Režek). karakteristike neorealizma: subjektivitet umjetnika prirodni sadržaji čvrsta konstrukcija izrazita figuracija plastično oblikovanje prigušeni. ali zapravo u našem slikarstvu realizam i figuracija nikad nisu prestali (sada se samo kroči prema modernijem oblikovanju). Šumanović. vraćanje u prošlost. ali u tom globalnom kretanju sudjeluju slikari različitih generacija.magični realizam. purizam. kontinuirano djelovao do 1928. nastavak eksperimenata iz prvog desetljeća (dada.uveo je kod nas postkubizam) 2 suprotne tendencije: idealizirana . . Miše.

Picasso) JOB PLANČIĆ (‘Kupačice’) KLJAKOVIĆ .): BECIĆ (‘Planinski pejzaž s potokom’) VARLAJ (‘Klek’) .neobična atmosfera. ‘Nogometna utakmica’ (utjecaj Picassa) magično (do 1930.utjecaj Ingresa) FABKOVIĆ . GECAN.. urbani . UZELAC .podravski . tumačenje tjeskobe. napuštenosti JUNEK.zaleđene strukture gradova MIŠE (‘Pučišća’) KRIZMANIĆ (‘Oštrac’) TREPŠE (‘Autoportret sa ženom’) ŠULENTIĆ (‘Portret arhitekta Pičmana’) POSTRUŽNIK (‘Klek’) TILJAK (‘Park’) MIJIĆ postkubizam: ŠUMANOVIĆ RUŽIČKA (‘Autoportret s lulom’) kritički realizam: ‘Zemlja’ jedno od ključnih pitanja 20-tih godina je pitanje stila: stvoriti umjetničku formu tako značajnu i jednostavnu da bi bila monumentalna. kao i portret.freske Sv.monumentalni klasicizam .prigradski portret naša domaća svakodnevica . Marko.primorski . lapidarno plošno slikanje + istančan crtež. autoportreti teme neorealizma: pejzaž .zagorski . Vranjče FILAKOVAC (‘Akt’ . samoće. st.prisutan kao tema još od 19.utjecaj Michelangela MUJADŽIĆ .elementi magičnog realizma: pročišćeni prostori u kojima prevladava apsolutna tišina i mir idealni svijet magična atmosfera statičnost purizam hrvatske stilske i ikonografske posebnosti: primitivizam forma i autohtoni krajolik neoklasicizam: TARTAGLIA (‘Češljanje’) REŽEK (‘Kupačice’ . ‘Portret sestre’.‘Boksači’. dehumanizacije.

utjecaji: Račić. nepravilni oblici).MILAN STEINER (1894-1918) crtač. 1956. ZLATKO ŠULENTIĆ (1893-1971) uz Babića. dvadesete.ciklus ‘Šidski sokaci’ . paradigmatski. ‘Portret dr Pelza’. ali suprotan. 1921.ravnoteža između naglašene osamostaljene boje i konstrukcije oblika. 3. MARINO TARTAGLIA (1894-1984) studira u Zagrebu. izlaže s grupom Četvorice.‘Pijana barka’ nakon 1930. uči kod Auera (>odjeci Zagrebačke šarene škole) + Pariz i Minhen (1911-14. ‘Golgota’ antičke tradicije Poussina i Ingresa: ‘Akt s ogledalom’. slikar. širinu i sažetost. smjeli kromatski odnosi. ‘Mrtva priroda s kipom’. živi u Šidu .predmetna stvarnost + apstraktna duhovna predispozicija umjetnika > vizualni doživljaj motiva ima i racionalni i emotivni element. crnačke plastike (‘Dva akta’.nakon 2. fovizma. sudjeluje na Hrvatskom proljetnom salonu 1916-1919. cezanistički pristup. 1913.najbolje djelo. nego suština njihove pojavnosti. . boja i crtež dobivaju autonomnost. 1925-28. ekspresionizma (‘Autoportret’.rezultat su djela s čistoćom likovnog teksta. ‘tartaglin kolorizam’ . podsjeća na neke Fautrierove slike iz kasnih 40-tih i ranih 50-tih . 2. u postekspresionističku klimu Proljetnog salona prenio postkubističke konstruktivne metode. boja i potez se stapaju neovisno i ravnopravno s plohom platna. ne odriče se figurativnih poticaja. Kraljević. čest motiv: život ulice. portreti: psihološka dubina likova. Matisseovog kolorizma. povezao je naše slikarstvo s avangardnim likovnim zbivanjima u svijetu.faza . sjevernoj Africi i južnoj Americi). 3. ‘Moja žena’. 1936. grafičar. tj. nerazmjerna lica. slika suštinu motiva postupnim i dugotrajnim procesom slikarskog sabiranja. razrađuje strukturalnost slike . 1919. stvorio je jedinstveni osobni stil spajajući naoko suprotne karakteristike: monumentalnost i intimnost. pod utjecajem je futurizma. slika postaje zaseban zatvoren organizam. 1955. u Parizu. 1975. kubizma. rata motiv svodi na samu bit njegove pojavnosti. 1921-25. ‘Buket’. 1917. izdužena. impresionisti.upoznaje se s djelima Kraljevića i Račića. za boravka u Zagrebu 1931. ‘minhenski krug’. u Italiji dolazi u dodir s futurizmom. bogati kolorizam. ‘Kasna jesen’.. volumen gradi tonskom modelacijom. najznačajniji predstavnik hrvatskog modernog slikarstva vezanog uz ‘hrvatsku školu’.faza: do 1920. u Minhenu . ‘Čovjek s crvenom bradom’.II. u nekim djelima je blizak enformelu. nestaje treća dimenzija. Cezanne.faza: ekspresionizam nastoji i pejzaž i portret osloboditi svega sporednog i traži samu srž oblika i sam supstrat boje . ‘Kiša’ . magični realizam (1921-25) . pod utjecajem: ekspresionizma. svj.faza: . 60 godina na likovnoj sceni.). MAKSIMILIJAN VANKA (1889-1962) uči kod Čikoša i u Briselu. SAVA ŠUMANOVIĆ (1896-1942) studij u Zagrebu i Parizu (utjecaj Picassa). . 2. 1917. tada radi portrete i mrtve prirode.poetični realizam. strože modulacije. 20-tih glavni nosilac postkubističkih tendencija kod nas (kubokonstruktivizam): najraniji učenik Andrea Lhote prvi je 1921. 1. minhenski krug). glavni motivi: pejzaž i portret 1. sazdan isključivo likovnim sredstvima.faza: neoklasicizam.faza: impresionizam svaki stil tokom svog života podvrgao je svom temperamentu. plošni raspored kromatskih masa. sav je u traganju za neslućenim mogućnostima svojih pikturalnih kvaliteta. radi koloristički bogate i sočne akvarele (sa putovanja po Španjolskoj. 1917. nakon boravka u Francuskoj 1927/28. izlaže s najistaknutijim predstavnicima talijanske avangarde. istovremen s Proljetnim salonom. 1926-29. ‘Motiv iz Lošinja’. tekstura.apsolutna sinteza svih i najmanjih djelića. Degas.među najznačajnijim djelima u razvoju hrvatskog slikarstva. ‘Motiv pod snijegom’. dva glavna motiva su mu pejzaž i portret. pokušava sintetizirati tradiciju Račića i Kraljevića i sezanizma . 1916.radi se o sličnoj težnji da se ne slikaju stvari. čvrsti obrisi linija. slikar posebne senzibilnosti.

sakralni ciklus . široke mrlje umjesto plohe.faza: nakon 2. svijetlo razdoblje (polja. svj. ide prema apstrakciji. rata smirenje. jutra). krajem 50-tih: koloristička faza.konstrukcija i čvrsta figuralika. ‘Moj otac’ ‘Demetrova ulica’ 4. .franjevci na Ksaveru.

cvijeće i buketi. prozračni namazi. najznačajnija djela: ‘Lovački piknik’. profinjena senzualnost. liječi se u duševnoj bolnici 1914-1916.IGNJAT JOB (1895-1936) školuje se u Zagrebu i Rimu. ‘Gripe’. (Hvaranin . individualni koloristički senzibilitet. tanki. Renoir. 'Ljuljačka' . teme: primorski pejzaži. klasična uravnoteženost. 1930. portreti. u Zagreb dolazi 1919. 1926. 1933. uznemireni ritam kompozicije. arkadijski život u prirodi. Matisse = fenomen naših 20-tih: neorealizam+neoklasicizam Matisse + Watteau (18. 'Ležeći akt' . ‘Masline I’. mrtve prirode. žestoka emotivnost. Watteau. ‘Masline II’. mrtve prirode .lirizam . teme: pejzaži.otud ribarski motivi). intimizirani neoklasicizam + fovizam + 18. čudesan spoj neorealizma s intimizmom i prštavim watteauovskim erotizmom. kolorit mu postaje znatno življi. slobodan slikarski tretman. Fragonard.rubensovski. – tvrda manira čistog modeliranja i čvrste konstrukcije.ali tek kasnije. utjecaj Vidovića . kamenice. sklonost ka grotesknoj deformaciji.rokoko. pariški pejzaži.ribe. Rubens. pod utjecajem Van Gogha: slobodan namaz boje.) . mrtve prirode.Watteau. odlazi u Pariz. stil: od tvrdog. gdje ostaje do kraja života. utjecaji: Becić. od 1928. ostvaruje varijantu ekspresionizma. ribarski domjenci i svečanosti. po tretmanu boje krajem života približava se fovistima. pretpariško razdoblje opterećeno kiparskim nasljeđem i izravnim dodirima s neoklasicizmom Kljakovićeve škole. primorske teme. 1934. kompozicije s dalmatinskim ribarima i mornarima. srdele. 1935. gotovo kiparskog modeliranja prelazi na rafinirano slikanje. pejzaži iz Starog Grada. portreti. 1930.st. JURAJ PLANČIĆ (1899-1930) školuje se na zagrebačkoj akademiji (kod Kljakovića). seoska veselja i pijanke.st . ‘Luka u Lumbardi’. vedute Pariza.

. arhitektura. član 'Zemlje . identifikacija sa seljačkim životom. ostao vjeran ikonografiji do kraja.kratkotrajno do 1931. mase željeza i betona. rad. prelazi na socijalnu tematiku.. metroi. male kućice i vrtovi. ublažena 'Nova objektivnost' + malo neokubizma Andre Lhotea kratkotrajno. SERGIJE GLUMAC grafičar. dizalice. krajolik i slika industrijske civilizacije. na suprotnoj strani od 'Zemlje' . mapa 'Beton'.KAMILO RUŽIČKA (1899-1972) najranijim figuralnim kompozicijama i portretima naglašene postkubističke manire svrstao se među kubokonstruktiviste.on se divi i glorificira. pučka i infantilna ikonografija 'malog svijeta'. a ne kritizira civilizaciju. linorezi i bakrorezi.

podsjeća na freske. slika na staklu.'Kosovski ciklus'). pa u Parizu.malo njemačkog novog realizma. ‘Tvornica papira’. mrtve prirode . teme: život gradske periferije . čak je i erotika heroizirana. malo neoklasicizma i neokubizma. 'Indijka' . primitivistička metoda bliska evropskoj naivi svih razdoblja.vertikale. Marka u Zagrebu (od secesije prema klasicizmu). ‘Hižice’. 'Boksači' . Mujadžić. dijagonale.EDO KOVAČEVIĆ (1906-1993) nastavljač intimizma.isto monokromno . okuplja na velikim fresko zadacima mlade talente (Hegedušića. 'Kristološki ciklus' na zidovima Sv. bez Picassa.u pozadini utvrde Zagreba.produljene glave . Kovačevića. plošna. monumentalizacija i nacionalna idealizacija. OMER MUJADŽIĆ (1903-1992) studira u Zagrebu (Babić.iz rane faze. bavi se problemima forme. horizontale. . meštrovićevski simbolizam nakalemljen na historijsku i religioznu ikonografiju. bavi se i ilustracijama. vedute. 'Žetelica' 'Tvornički pejzaž' između neoklasicizma i neokubizma. Giorgio de Chirico mu piše predgovor za izložbu u Rimu.nekoliko verzija.impresionizam: obojene mrlje! 'Mljekarice'. 1923. slikar koji se vratio tonskom slikarstvu. karikaturalno zagorska idila i humor. ‘Zima na Savi’. ‘Kukuružnjak’. jedini naš slikar koji je izravno osjetio utjecaj Picassa ('Harlekin'. jedan od prvih slikara mlade poslijeratne generacije zagrebačke ALU koji je u Parizu uspostavio izravan dodir s neoklasicizmom i picassovskim povratkom figuraciji. neoklasicizam koji je zadržao oblu i sintetičnu liniju secesije da bi na freskama iz druge pol. portreti . scenografijom. intima malih stvari i rubnih ambijenata grada. samo s po 10 godina zakašnjenja: 1917. kod Hodlera. kukuruzi. 'Zagorska krčma' .Kljaković (Zagreb) + Picassovog neoklasicizma (Pariz). uz ponegdje zadebljanja Picassovog neoklasicizma (poput Mujadžića i Plančića) slikar linija i oblika . član je grupe ‘Zemlja’. pristupa Zemlji – u okviru zemljaške linije razrađivao je tematiku rada na selu. osvjedočeni intimist i rafinirani kolorist. 1928-29. izravan dodir s neoklasicizmom. .a ne boje. Postružnik. ‘Barutanski jarak’. samo 2-3 dominantne boje. doduše nešto slobodnijom. JOZO KLJAKOVIĆ (1889-1969) najprije hodlerovska secesija (meštrovićanska) – naukovanje kod Hodlera u Ženevi (1917). uz Meštrovića predstavlja snažnu tradicionalističku struju. pejzaži. . 'Kupačice') . Pećnik.plavi i zeleni tonovi. Kovačević) i u Parizu. lutke.socijalne teme ljudska bijeda . 'Poklonstvo pastira' najvažnija freska .remek djelo našeg neoklasicizma!!!. utjecaj klasične linije Meštrović . izvan realnosti. nakon toga slika Karađorđa (m. mrtve prirode . smiješno. bez Cezannea. Grdan. Plančića. osobito žene seljanke. gljive. kasnije se vraća akademizmu i intimizmu . duhovito.heroizacija grubosti 'Nogomet' – antologijski primjer specifične izražajnosti volumena i dinamike pokreta. Tabaković). IVO REŽEK (1898-1979) školuje se u Zagrebu i Pragu. priklonio s tendencijama nove predmetnosti.škrta kromatika. 30-te klasična apoteoza naše ribarske i seljačke arkadije (neoklasicizam koji je u svojoj biti romantičan - nacionalni idealizam). studira u Italiji fresko-tehniku i tu se vraća klasicizmu. plakatima. 20-tih taj meki valoviti način zamijenio geometrijskim rezanjem . zaokupljenost motivima zagrebačke periferije približila ga je kritičkom realizmu grupe Zemlja. 1937. izlagao s grupom ‘Šestorice’ (Augustinčić. Postružnika) ciklusi mu slijede slično Meštrovićevim. studij fresko-slikarstva u Parizu učvršćuje njegovu neoklasičnu orijentaciju i smisao za lijepu liniju i veliku formu. potpuno nedotaknut Meštrovićem ili Kljakovićem ili Vidovićem. Paraća.to asimilirano u njegovu regionalnu ikoniku (Zagorac).kolorizam kasnije faze. VJEKOSLAV PARAĆ (1904-1986) iz Pariza došao s impresionističkom manirom. jednostavna koncepcija. mitološka adoracija zavičaja. u Parizu od 1925.

za vrijeme rata nekoliko crteža .velike mase i ritmično nizanje u prostoru. događaja i brodova. nije klasicizam kao u Kljakovića. .granulirani smeđi namaz s ljubičastim sjenama: 'Ruševine amfiteatra' klasik objektivne realnosti. više realistički i vezano uz domaće.'Nijemci dolaze'.slike gradova. nakon rata . nego više realistično. historijski ciklus 'Naše more' .freske u Klisu .

. tradicija minhenskog kruga.samostalna izložba. Becić. tematski se oslanjaju na regionalne i etnografske posebnosti zavičaja. ‘Autoportret’. okrenuti se suvremenom duhu Evrope. 1916. Bulić. 2. 50-tih i 60-tih slika pejzaže i mrtve prirode u prigušenim tonalitetima. MIŠEOM i VANKOM. s njima izlažu Motika. JEROLIM MIŠE (1890-1970) školuje se u Zagrebu. LJUBO BABIĆ (1890-1974) učio kod Crnčića i Čikoša. elementi magičnog realizma. za vrijeme rata u Zagrebu . DOMCEM. smjeli odnosi boja. od 1916.kromatska otvorenost. nakon boravka u Njemačkoj 1922.plošna rješenja. BABIĆ formira novu grupaciju s REŽEKOM. slika mekšim impresionističkim kolorističkim varijacijama. Herman. i u Parizu. MIŠE. grupa se raspada odlaskom Mišea. 1928. nakon Vankinog odlaska nastaje Grupa Trojice: BABIĆ.antologijska slika. Pavlovec. htjenje ka modernitetu. nastoji više pokazati tehnikom nego darom. atmosferu primorskih krajolika ostvaruje intenzivnim bojama i kratkim potezima kista. 1937. 1914. 1928. ‘Autoportret’. slike mu postaju pune unutrašnje napetosti: iz linearne secesije razvio se do posve osobnog oblika ekspresionizma.. gotovo barokni luminizam > sinteza s bojom.zagrebačka šarena škola. 1918. subjekt je velika crna zastava što poput giljotine visi nad bezbrižnim otmjenim društvom u odjeći živih boja. Miše) 1.GRUPA TROJICE (1929-1935) antipod ‘Zemlji’ s optimističkim i nacionalnim naglaskom. Rimu i Firenzi. KOVAČEVIĆEM. Šohaj. u Splitu . Tomašević.sumorna boja. ‘Portret Krleže’. 1929-35. nasuprot isključivosti avangarde. nedozreli. smeđi minhenski kromatizam. motivu uvijek prilazi s namjerom da ga zabilježi onako kako ga trenutačno vidi. pokazuje pomirljivost. BECIĆ. oko 1932. izmučeni). 1937. i Londonu 1930. faza: 1913-21. 1914. secesionistički ekpresionizam. 1936. u početku je sklon linearizmu sa značajkama secesije. 1929. Šeremet. a do njega je trebalo doći dugim procesom stvaranja. neko vrijeme boravi u Parizu gdje dolazi pod utjecaj Renoira. ‘Pogled s Plasa’. od 1937. osnivanje Grupe Trojice povezano je s tezom ‘našeg izraza’. vrlo blisko Krleži po mračnom simbolizmu i ekspresionizmu.: oblici postaju mekši. faza: spontani postimpresionizam njegov početak je u znaku suprotnih utjecaja: kromatika šarene škole i simbolističkih skladova boja i antinaturalizma mitološko-biblijskih kompozicija. ‘Crna zastava’. unutrašnja napetost. 1910. 1928. aktivna upotreba boje . upoznaje Cezannea i njemački ekspresionizam > nestaje linearnost i dekorativnost rane faze > slike prostorno produbljuje. 1922. ‘Rano proljeće’. BULIĆEM. naglašavajući volumen i geometrijsku strukturu oblika (konstruktivistička faza) ‘Grupa Trojice’. psihološki pristup likovima (bolesni. energična plastičnost ‘Medo’. koloristički ekspresionizam + simbolizam. ‘Podne u Supetru’. sa secesijom je povezuje još samo izduženi format. 1928. sudjeluje na izložbama Proljetnog salona i na jugoslavenskim izložbama u Parizu 1919. organizira hrvatski Proljetni salon 1916-1919. suosnivač Grupe trojice (Babić. najznačajnije stvaralačko razdoblje: slika sezanistički uravnotežene kompozicije. nakon susreta s grupom Medulić on prihvaća politiziranu ikonografiju. BABIĆ stvara Grupu četvorice s BECIĆEM. TOMAŠEVIĆEM.kod njega se javlja svjetlo. studirao na minhenskoj akademiji u klasi von Stucka (propušta Kandinskog i Plavog jahača u Parizu). nacionalnu angažiranost i monumentalizam oblika. radi niz likova djevojčica: ‘Portret djevojčice’. koloristički izraz. . 20-tih radi krajolike s Brača: ‘Pučišća’ . zadnja faza: nakon raspada Trojice. rana faza: radi niz portreta . kolorizam. .

faza: put u Španjolsku . 1919. utjecaj Maneta.‘Golgota’. slika se postupno objektivizira.litografija u boji. javljaju se motivi mrtve prirode. forma postaje tektonična. 1917. nastaje jedinstven ciklus akvarela. faza: misao o narodnom izrazu utjecaj neoklasicizma i Nove objektivnosti. 3. posebno cvijeća. . radi uglavnom pejzaže i mrtve prirode (doba Trojice) ‘Jesen na Čiovu’ 5. naslovnica i plakat za časopis. plakate.utjecaj Velasqueza i Ribere. ‘Plamen’. 1921. . 4. ‘Kastiljanski pejzaž’. paleta se rasvjetljava i otvara. faza: poslijeratno doba slika pejzaže i ilustrira knjige.

impresionizma. ekspresionizam ističe duhovne vrijednosti boje. KRALJEVIĆ. ‘Vihor’ i ‘Kokot’. .najhomogenija skupina u okviru Proljetnog salona tendencije ka ekspresivnosti nakon 1928. početak prodora (1908-1913) . dok fovizam: čista nemimetička boja je samo boja. poetika mu je složena.: PETRIĆ. VUCO MEŠTROVIĆ (raspeća) RADAUŠ MICHIELI RUŽIĆ.: Nova stvarnost Zemlja JOB DETONI PRICA MURTIĆ IVANČIĆ LABAŠ KAVURIĆ-KURTOVIĆ KULMER SEDER u skulpturi: Biafra 1970-78. Krleža. fovizma. važan je utjecaj iz književnosti (Šimić.važnost časopisa ‘Savremenik’. HERMAN.: nema vlastiti program. st. kubizma. ekspresionizam je utjecao i na scenografiju između dva rata. intenzivno razdoblje (20-tih): KRIZMAN (grafike) BABIĆ TARTAGLIA ŠULENTIĆ (pod utjecajem Schielea) MIŠE MIJIĆ = ekspresivizacija secesije (svi oni) Praška četvorka .EKSPRESIONIZAM u hrvatskoj likovnoj umjetnosti javlja se početkom 20.‘sadržajna depresija’ . GRAČAN. tragovi ekspresionizma: deformacija predmeta.. neke osobine preuzima od simbolizma + secesije. Kamov). a najintenzivniji je u razdoblju 1914-1928. boja isijava dublja značenja.pariško razdoblje. izražavanje tjelesnog i moralnog propadanja čovjeka RAČIĆ .

javlja se 1921. Petrov. pripremila teren za klimu nadrealizma. a protiv ustaljenih vrijednosti. Zenit .). razlaz sa Seisselom (JOSIP SEISSEL radio ilustracije i kolaže za časopis.jedan od mnogih avangardnih pokreta koji su nastali dvadesetih godina u poslijeratnoj Europi sa sličnim ideološkim programom i stavom. a potom do zabrane u Beogradu (br. 1-24/1923. njegovi stavovi i uopće ideologija zenitizma. Michel Seuphor. Meyer. zasnivala se na stvaranju "nove balkanske kulture" i "barbarogenija" kao modelu primitivnog čovjeka koji će. Marinetti. obnoviti Europu (suprotstavlja se tradicionalnom shvaćanju o nadmoći kulturnog kanona. posvećen "novoj ruskoj umjetnosti" kojeg su priredili Ilja Erenburg i El Lissitzky. Maljevič. godine.). koji uza sve nesuglasice nikada nije prekinuo suradnju s bratom. Obzor. književnik Ljubomir Micić (1895-1971). Mihailo S.. A.te nove struje pokreće časopis Zenit (1921-26): međunarodna revija za umjetnost i kulturu. Golla i Tokina (1921. Nova Evropa. dadaizma i Bauhausa. konstruktivizma. prvi brojevi Zenita još su u znaku ekspresionizma. godine. Loos. Gleizes. zakoni slučaja. futurizmu. važno mjesto unutar zenitističke izdavačke djelatnosti zauzima "Biblioteka Zenit" u kojoj su objavljeni "Zenitistički manifest" Micića.). Savremenik.. 1923.simbol novog čovjeka i stvaraoca).). futurizma. Delaunay. ignorira razmjere i izmišlja prostorne odnose 'Bajadera' . gdje je zenitizam evoluirao prema balkanskom rasizmu i nacionalizmu.. smatra ga se među prvim autorima apstraktnog slikarstva u Hrvatskoj. kao avangardni pokret zenitizam ima rušilački stav. prevlast infantilnih oblika. bitka za novog čovjeka i novu umjetnost. konstruktivizmu. sam Ljubomir Micić suprostavljao se tradicionalnom shvaćanju o nadmoći zapadnog kulturnog kanona. to je doba u kojemu u Zagrebu izlazi veliki broj novina i časopisa (Hrvatska revija.prikazuje Mesničku ulicu. želio je stvoriti novu balkansku kulturu da njome barbarizira Evropu > barbarogenij .Tihanyi. Tatlin. -konstruktivizam spojen s dadaizmom -izradio kostime i inscenaciju za dadaističku predstavu “Oni će doći” -razmješta planove i umnaža točke gledišta. do 1926..za prvi broj daje ciklus crteža ‘Klinika’). Eduard Stepančič. i nternacionalni duh. transformiranu redukcijom i pomicanjem planova. A. Kritika. isprva u Zagrebu (br. Avgust Černigoj. ruskoj avangardi i sličnim pojavama koji su u manjoj mjeri bili prisutni na domaćoj sceni. Micić odlazi u Beograd.Nova plastika" Ljubomira Micića. kasnije dolazi do usmjerenja prema konstruktivizmu. H. 1921-23. kao nekada barbari. Peeters. Jovan Bijelić. Književnik. kad se javljaju nove struje . K. Boško Tokin.Kassak. R. mnogo grafičkih detalja). Zagreb 1923-26. dok se kasnije priklanja nadrealizmu. Kandinsky. novu eru strojeva i nove medije (fascinacija radiom i filmom) ujedinila je europski avangardni duh sličnim djelovanjem. ironija. "Paris brennt" Ivana Golla. likovni i tekstualni prilozi za časopis i ostale zenitističke publikacije najčešće su dobivani izravno od najznačajnijih umjetnika i urednika avangardnih časopisa europskog ekspresionizma.ZENIT I DADAIZAM dada: umjetnički i intelektualni pokret. u vrijeme Zenita radi konsktruktivistička djela. Teige. zenitistička izdanja pridaju velik značaj grafičkom oblikovanju (izbor slova. a Branko Ve Poljanski. Moholy-Nagy. časopis "Dada-Jok". radikalno odbacivanje tradicije. Vilko Gecan. a za kojeg je El Lissitzky napravio i naslovnicu. ekspresionizam) te raspravama o apstrakciji. ljubav prema tehničkom vokabularu.. L. kubizam. Književna republika. J. osim časopisa. Miloš Crnjanski i dr. glavni pokretač i ideolog zenitizma. 25-43). Dragan Aleksić. plakata i sličnih izdanja. te zenitistička proza Ljubomira Micića. a od likovnih umjetnika Josip Seissel (Jo Klek). časopis "Zenit" izlazio je od 1921. Dragan Aleksić je nakon raskida suradnje s Micićem pokrenuo u Zagrebu dva dadaistička časopisa "Dada-Tank" i Dada-Jazz" (1922. (Archipenko.u tom je pogledu najzanimljiviji dvobroj 17-18/1922. Beograd uz Ljubomira Micića časopis je uređivao i francusko-njemački pjesnik Ivan Goll (br. . apstraktna poezija. provokacije građanštine. L. manifestima i proklamacijama. Marijan Mikac.13) koji je umnogome pridonijeo internacionalizaciji časopisa . "Archipenko . istupima. VILKO GECAN . antiratno raspoloženje. 8 . kao estetskim kategorijama. zajednička težnja za internacionalizmom i nadnacionalnim te vjera u novu civilizaciju. mnogih letaka. uskom krugu Micićevih suradnika pripadali su književnici Branko Ve Poljanski (Micićev brat).. zbog komunističke propagande Zenit zabranjen 1926. u Zagrebu je pokrenuo internacionalni časopis "Zenit" 1921. Branka Ve Poljanskog i Marijana Mikca.) s visokorelevantnim tekstovima i kritikama o umjetničkim pojavama u domaćoj sredini (sezanizam.

.

kod Otona Ivekovića u Zagrebu.osobni. .NEOKUBIZAM SONJA KOVAČIĆ-TAJČEVIĆ (1894-1968) usavršavala se u Grazu i Beču. kvadratične mrlje. niz figuralnih kompozicija s mrtvim prirodama . pejzaž svog kraja. većinom regionalizam. prožeta ženskom osjećajnošću. dosta kritizirana zbog nedostatka realizma. odlazi u Pariz u atelier Andrea Lhotea. školuje se isto kod Lhotea u Parizu. VERA NIKOLIĆ (1886-1972) članica 'Kluba likovnih umjetnica' (osnivači: Nasta Rojc i Lina Crnčić-Virant) najmodernija od njih. ali sve više i putuje pa se arsenal motiva proširuje.slika rustikalnu idilu. analiza predmeta i široke plohe boje. život seljaka. 1926. postkubistička manira i puristička odmjerenost. iz neposredne domaće okoline crpila motive . poetizirani kubizam. od njega se nije teško vratiti intimizmu.

. njegova zenitistička ostvarenja spadaju u vrhunska djela naše avangarde. i ‘Kokot na krovu’. konstruktivističke tendencije pokazuju dominantnima. VASILIJE JORDAN. ‘reklame’. JOSIP VANIŠTA. nego i u njezinu dalekosežnom utjecaju na hrvatsku umjetničku produkciju 20. osobito tijekom pedesetih i šezdesetih godina. 1922. ‘Vinotočje’. kritičkim realizmom. MILJENKO STANČIĆ. prva je apstraktna kompozicija u hrvatskoj modernoj umjetnosti. ‘Simetrije u prostoru’ . izložbi Zemlje. prekida suradnju sa Zenitom. te ‘Autoportret’. V. 2 mala kolaža: ‘Konstrukcija 56’. JOBA. svjesni i promišljeni nadrealisti javljaju se 50-tih: JOSIP SEISSEL (1904-1987) rođen u Krapini. ‘Balkanac mirno’. 1922. I K. ŠULENTIĆA. nakon 1925. urbanista i slikara Josipa Seissela poklonila je 1987. UZELCA. HEGEDUŠIĆA. radio je nacrte za ‘zeniteum’ i ‘vilu Zenit’ . BORIS DOGAN. MIJIĆA. 1922.na gustoj crnoj osnovi. za čiju zbirku su već bila otkupljena neka njegova kapitalna djela iz razdoblja kada je pod pseudonimom Jo Klek pripadao avangardnoj grupi Zenit. crteža i plakata Muzeju suvremene umjetnosti. stoljeća unutar koje se. 1924. JOSIP BIFFEL. kolaži koji najbolje predstavljaju zenitističku estetiku. kod nas je magični realizam zamijenio dadaističke i nadrealističke likovne revolucije. a zatim se posvetio urbanizmu i velikim projektima. ‘Pomozite studentima’. sadašnjem Muzeju suvremene umjetnosti. VARLAJA.KORIJENI NADREALIZMA kod nas je pojava nadrealizma na neki način odgođena i potisnuta ekspresionizmom. osjećaj za prostor dolazi do izražaja na bojenim kompozicijama većeg formata. godine njegovu ostavštinu slika. nagovještaji se vide kod: JUNEKA. ANTUN MOTIKA. koji je kao pravac u to vrijeme gotovo sinonim avangardne umjetnosti u Europi. djelo posjeduje nedvojbene formalne odrednice konstruktivizma. crteži i akvareli. DETONIJA. GECANA.ti vizionarski projekti ne zaostaju za idejama jednog Mendelsohna. 1922. ORDAN PETLEVSKI . diplomirao kod Ehrlicha. izlagao je na 4. MIŠEA. BISERKA BARETIĆ. izradio i nekoliko velikih plakata za Zenitovu izložbu 1924. TREPŠEA. supruga pokojnog arhitekta. pravi. POSTRUŽNIKA.kratica od Papierfarbenmalerei. TARTAGLIE. TABAKOVIĆA. sa crvenim i bijelim efektima u vidu slogana ‘Nevjero moja’ i ‘Ljudi su ubice’. umjetnošću NOB-a. ‘plakati’. 1922-1925.. značaj "Pafame" očituje se ne samo u činjenici da markira pojavu avangarde u Hrvatskoj. a na izrazitu želju Josipa Seissela preuzeta su da budu čuvana u Galeriji suvremene umjetnosti. RADAUŠA. ‘PAFAMA’. živi u Zagrebu. . i ‘Ex libris Plavšić’. ta djela čine zaokruženi nadrealistički opus. Ž. DRAGO IVANIŠEVIĆ. 1918.

osobito najsiromašnijih slojeva. suzbijanje nekritičkog preuzimanja stilova iz inozemstva. nastojali su u sklopu kompleksa "lijeve" misli vezati ideje klasne borbe i društvenog preporoda za probleme umjetnosti. a potom u Francuskoj. OMER MUJADŽIĆ. FRANO KRŠINIĆ. Radićev politički program. Zemlja je zbir individualnh stilova. IVAN TABAKOVIĆ. do policijske zabrane 1935. naiva ili ‚Hlebinska škola’. VINKO GRDAN. MLADEN KAUZLARIĆ. koji se vratio u Zagreb nakon što je na izvoru upoznao strujanja u modernoj evropskoj arhitekturi. pokret i program Zemlje. predavanja. prve borbe KPJ. Zemlji je policijskim rješenjem zabranjen rad zbog straha od slobodarskih ideja. VILIM SVEČNJAK. BRANKA KRISTIJANOVIĆ-HEGEDUŠIĆ. kipari. jedna u Beogradu i jedna u Sofiji). ĐURO TILJAK.). osnovana 1929. zagrebačka grupa. bio je predsjednik Zemlje od osnutka 1929. izložbi. Švicarskoj i Italiji. u Kraljevini Jugoslaviji. ali ipak se pokušala nametnuti ideja primitivizma kao likovne forme proletarijata. metodu i cilj rada koji je uključivao borbu za socijalnu pravdu putem umjetnosti (napuštanje larpurlartizma i diletantizma). pripadnici grupe. u svojim su djelima nastojali što uvjerljivije i potresnije prikazati akutne teškoće. socijalno angažiranih udruženja (Novembergruppe. nego i protiv bešćutnog slikarstva Salona. popularizaciju umjetnosti (putem kružoka. koji su pripadali Zemlji od osnutka do zabrane. osim predsjednika arhitekta DRAGE IBLERA i slikara KRSTE HEGEDUŠIĆA. jedna u Parizu. nije bio uperen samo protiv nepravednih društvenih uvjeta. karakteristike: kritički odnos prema društvu. a najviše zbog mogućeg utjecaja njena kritičkog i kreativnog duha. članovi su bili ANTUN AUGUSTINČIĆ. formiranje specifičnog nacionalnog likovnog izraza (kao spoja povijesnog i suvremenog iskustva) i povezivanje svih umjetnosti. godine. tiska i sl. i time potaknuti njihovo rješavanje.. reakcija protiv konstruktivističkog slikarstva. 1929. godine u tradiciji njemačkih ekspresionističkih. a za umjetnost što će odražavati život sredine i odgovarati suvremenim potrebama zajednice (‚Program’. MARIJAN DETONI. početak svjetske krize. seljaka i radnika. LEO JUNEK. grupa je imala jasan program. do policijske zabrane rada 1935. . osnivač i idejni vođa DRAGO IBLER. nasilno izjednačavanje umjetnosti i revolucije. kralj 1929. LAVOSLAV HORVAT. borba protiv diletantizma i larpurlartizma. na njihov se poticaj razvilo i hrvatsko seljačko slikarstvo.). načela Zemlje: nezavisnost našeg likovnog izraza. izrazito kritički usmjereni prema tadašnjem društvenom i državnom poretku. likovni izraz utemeljen na pučkoj jednostavnosti. kod H. politička zbivanja u to doba: nastanak Kraljevine SHS. ŽELJKO HEGEDUŠIĆ. OTON POSTRUŽNIK. grafičari i arhitekti. stalni članovi grupe sudjelovali su na svim izložbama (pet u Zagrebu. kao umjetnička grupa bila je bez formalnih odrednica i programski je zagovarala duhovni angažman kao stvaralačku svrhu. Arbeitsrat für Kunst). slikari. približavanje umjetnosti širim narodnim slojevima (pedagoški rad Hegedušića sa seljacima u Hlebinama). STJEPAN PLANIĆ. uveo diktaturu nakon ubojstva Stjepana Radića. KAMILO RUŽIČKA. Poelziga u Berlinu. socijalnih zahtjeva. EDO KOVAČEVIĆ. VANJA RADAUŠ. IVAN GENERALIĆ.ZEMLJA (1929-1935) kontra Salonu.

redukcija figuralnog.1933-50. jedan je od osnivača Zemlje. izložba Šestorice: Augustinčić (lirski). istovremeno se formiraju Grupa trojice (liberalna buržoazija) i Zemlja (lijevi front). OTON POSTRUŽNIK (1900-1978) uči kod Babića i u Parizu kod Lhotea (postkubizam) 1920-1922. izvedeni krupnim i jednostavnim formama. putuje po Španjolskoj. Otta Dixa i Georga Grosza.opet angažirano slikarstvo. KAMILO TOMPA i FEDOR VAIĆ.Detoni. satirično i groteskno prikazuje okupljališta polusvijeta u krčmama. njegove slike su slike egzistencije s dimenzijom društvenog angažmana i jasne socijalne aluzije. Postružnik. 1931. 1925-28. pripadao Zemlji.ERNEST TOMAŠEVIĆ. mapa grafika ‘Linorezi’ . Mujadžić (neoklasicizam). 1927. akvareli. prijelaz iz slikarstva forme na slikarstvo boje. Hegedušić. crteži. 1931. ključno djelo rane faze. Postružnik) političkom i angažiranom realizmu . sve podređuje temi. ‘Šumadijski seljaci’ 1929-33. predgrađa i periferije. unosi u svoje slikarstvo znak i krajnje sintetiziranu formu. jednostavan crtež. često boravi u Dalmaciji . arhitektura Zemlje pripada okvirima "internacionalnog stila" ("internacionalni funkcionalizam") nisu nastojali stvoriti jedinstveni stil. ekspresionizma (preko revije Der Sturm). Zemlja. 1930-34. Pečnik. Zemlja je najznačajnija pojava kritičkog realizma u Hrvatskoj.). . potez postaje mekši i kraći. odličan crtač i grafičar. kod Bukovca u Pragu 1925. Francuskoj. nakon 1950.prenosi ono što je u životu najružnije (Tabaković.novost su slikari naivci (Generalić. ali u mnogočemu je bila kontraproduktivna. za vrijeme Drugog svj. Becića. buna i nasilja. poslije toga razrađuje problem plohe (1959-65) i problem svjetla (1966-69). slika malo impresionistički. ‘Klek’. slično kao i kod njemačkih suvremenika. ‘Nagovaranje’.u njegovo slikarstvo to donosi snažnu kolorističku komponentu.simbioza podravske tradicije slikarstva na staklu + tradicija Bruegela.Junek vedrom klasičnom smjeru (Režek. veliki oblici. nego su samo obrađivali srodne teme: mukotrpan život u selu. sumarni prikazi. kako u privatnim kućama. 1929. bijede. Tiljak. njegova djela su veristička. pojednostavljene ekspresivnosti s elementima groteske. kolorizam. sve naše grupe razlikuju se od Nove objektivnosti po: fotografskom verizmu . Portugalu. pučki izraz (početak Zemlje). Hlebinska škola) + urbani cinizam (Uzelac) ekspresionizam (Šeferov) naturalizam (Tiljak) neoprimitivizam (Hegedušić) seljačka naiva (Hlebinska škola) MARIJAN DETONI (1905-1981) uči kod Babića. rata . Grdan. zemljane boje. 1926. već se istražuje model optimalnog prostora za život primjenjiv. predgrađa i sirotinja. .opredjeljuje se za kolorizam . u posljednjoj fazi sintetizira boju i oblik (1969-78). naprednih lijevih grupa ima i ranije. plošna forma. iskustva Nove stvarnosti i ekspresionističkih elemenata. tako i u javnim "najamnim" zgradama. u slikarstvu i grafici aktualiziraju se teme sela. treća izložba Zemlje .početak socijalnih strujanja u Hrvatskoj: svoje grafike nazivaju groteske.prizori sa društvenog dna . ‘Pejzaž za Šalate’.začetak Hlebinske škole . smrti. predzemljaško razdoblje. Mraz) . ulice. 1934. izlaže grafike ‘Groteske’ s grupom Šestorice: ‘Tučnjava’ + Tabaković on je prvi koji raskida s morfologijom Zemlje.. 1929.elementi magičnog realizma. tvornički krug i radnici. Tabaković . Hegedušić izlaže kod Ulricha: socijalni motivi.diskretnom satirom komentira svijet socijalne nepravde i nasilja. prikazi su plošni. sinteza klasičnog osjećanja forme. 1926. Svečnjak pojednostavljenom realizmu smišljene konstrukcije . članovi Zemlje su zbog netrpeljivosti znali odbiti suradnike. otvara privatnu školu s Tabakovićem utjecaj Nove objektivnosti (već od 1926. rada. . nakon kraćeg kriznog razdoblja i traganja za novim izražajnim mogućnostima . u arhitekturi ne postoji formalna specifičnost. Krizmana. s teorijskim zahtjevima čistoće i logičnosti temeljene na dosljednom izražavanju funkcije i poštivanju konstrukcije. Ružička.

impresionistički. kolorizam: lirsko-intimističko slikarstvo raskošna koloristička obrada radi pejzaže. ‘Vaga’. fantazija oronulog zida . zemljaški period: poruga ljudskoj gluposti. odjednom počinje sve ispočetka . .kod njega je zemljaška faza uranila 3 godine ‘Glava pred zidom’. ‘Rekvizicija’. Hlebine su za njega uvijek ostale utočište . (živi u Beogradu) sinteza kubizma. ‘Poplava’ knjiga crteža 'Podravski motivi'. stil: kritika stvarnosti + veličanje revolucije (u dodiru je s komunistima) grubi crtež naivno crtani primitivni oblik neprestano traži taj ‘naš izraz’ (nacionalni.koloristička ekspresivnost ‘Požar’. nema sentimentalnosti. 3. 1. gradske teme sa socijalnom tendencijom. motivi: sajmovi. 1931.sve je kolorirano. Postružnika i Tabakovića. 1938. dvije provokativne izložbe: grafička izložba Šestorice. ekspresionizam! . KRSTO HEGEDUŠIĆ (1901-1975) uči kod Kljakovića.simbol pobješnjele civilizacije. njemački magični realizam. iz Pariza donosi: utjecaj Brueghela i seljačkog slikarstva na staklu: ‘forma ne postoji. zatim intimizam . faza: od 1954.izložio: ‘Zeleni kader’. .) zatim Zemlja.interijeri 1932-54.pripadnik generacije slikara s kraja trećeg desetljeća. Bosch. skitnice. Groteske s Otonom Postružnikom (obje 1926. 1929. Becića. a ne slikano. . .s predgovorom Krleže. . 1926.preteča informela (upotrebljava pijesak) LEO JUNEK (1899-1993) 1924. 1929. ‘Tučnjava’. šarolikost. postoji samo čista boja i kontura .prisno je vezan za Podravinu (Hlebinska škola) utjecaji: Bruegel. kritički realizam. idejni je začetnik i suosnivač grupe Zemlja.slika bojom mrtve prirode . koju napušta ubrzo. pomalo nadrealizam! . ‘Mašina’. namjerna sirovost. tamburaši. elementi nadrealizma i metafizičkog. interijere. nadrealizma i geometrijske apstrakcije.kolorističko razdoblje (Pariz) pod utjecajem Dufyja. 1929. ‘Autoportret’. 1925. Krizmana i u Parizu. 1934-38. ‘Plac muzika’. faza: 1935-55. zemljana paleta. 1932. ‘Genius' . bez utjecaja Zapada) jednostavnost spoj Bruegelovog realizma i pučkog primitivizma često izražava tjeskobu. 1933.ciklus ‘Satirična anatomija ljudske gluposti i mizerije’ iz 1927.svi kromatski apsurdi i primitivizam je zapravo ideološka pobuna. jer se uspavana publika osjetila uvrijeđenom grubošću crteža i zahtjevom da se umjetnici zauzimaju za sudbinu čovjeka. naglasak na primitivizmu. 1936. 1. IVAN TABAKOVIĆ (1898-) utjecaj: talijanski valori plastici. faza: Zemlja .zanemaruje i crtež i kompoziciju i sklad boja. narativna osnova. socijalna nota. bešćutnost. plošno građeni autoportreti. ogolio formu. smisao za pojednostavljenu formu. 1928. Goya. kritička. 1927. faza: ‘Zemlja’ slika najprije vrbe i krajolike. 2. strah od smrti socijalno kritički pristup + suosjećanje. uz Hegedušića. završio Akademiju. u kontaktu je s Krležom. otišao u Pariz. plošno i linearno tumačenje prostora. prva izložba Zemlje . Nova stvarnost. mrtve prirode. izazvala je oštre kritike i burne prosvjede.

pop-arta!!! antiestetska vizija! . obješeni (za neki kazališni zastor). počinje koristiti kolaž. simbolizam + elementi nadrealizma. Novog realizma. 1956.vlak i kamen. 'Optimisti' . dolazi do tragova informelizma. smrt kao čest motiv. 'Bitka kod Stubice'. potpuno beznadno. čista ploha. lešine. 1939. čišći i jednostavno slikani oblici.troje na pustom otoku zove u pomoć. za suradnju hrvatskih književnika i likovnih umjetnika od iznimne je važnosti prvo izdanje Krležinih 'Balada Petrice Kerempuha' 1936. s ekspresivnim grafičkim prilozima Krste Hegedušića. odsječene glave. 'Pruga Brčko-Banovići' . radi scenografije i ilustracije.dva predmeta . za vrijeme rata prestaje raditi. naglašene i izdvojene pojedinosti. 'Tifusari'. ali naglo staje. slike su pune metafora.tu kratko eksperimentira s ekspresionizmom (napušta svoj zemljaški stil). na kraju uzima i elemente pariškog i američkog. nakon rata vraća se podravskim motivima i 'zemljaškom stilu': veliki oblici. srodno s nadrealizmom i metafizičkim slikarstvom!!!! ‘Mrtve vode’. 'Sutjeska'. 3. kolaža. strašan svijet zla i grubosti. 'Sami' .ljudi-baloni koji plešu. faza: od 1955.

Hrvatska postaje dijelom SFRJ te je prema diktatu KP.plakati. a umjetnost u gradovima u manjim je razmjerima slijedila njemačku propagandu. Murtića i Z. jer je međuratna socijalno-kritička umjetnost bila sasvim ugušena. Price. a djelo je bilo opremljeno ekspresivnim linorezima dvaju mladih partizanskih slikara E. posebno kad se radi o primijenjenoj umjetnosti . partizani nisu imali uvjeta za rad.. nakon Titova raskida sa Staljinom i SSSR 1948. Kovačevića 'Crna boca' uza stvarnu sliku gladovanja. maslinasto-zelenim i tamnosmeđim uniformama. jer je prestala obveza nasljedovanja sovjetskih soc-realističkih predložaka. neki su odlazili u partizane. humanistički opredijeljeni slikari u gradovima mogli su raditi jedino intimne bilješke. . u slike mnogih kolorista uvlače se boje bijede i smrti . u akvarelima ili crtežima. za likovnu se umjetnost stanje bitno promijenilo. nakon rata.. neki su napuštali Hrvatsku.Drugi svjetski rat u umjetnosti NDH nema odjeka rata. otisnuto ručnim tiskom te ukoričeno i uvezano u padobransku svilu. primijenjen je spektar boja tadašnjih zagrebačkih ulica preplavljenih crnima. poput Meštrovića. a tamo su mogli raditi samo crteže i grafike ili plakate.na mrtvoj prirodi E. pjesnik Ivan Goran Kovačić spjevao je poemu Jama. a umjetnici slijediti sovjetske uzore socijalističkog realizma. pa u drugoj polovici stoljeća počinje nova epoha slobode likovnog izražavanja. umjetnost morala služiti državi. oprema knjiga. o vlastitim dojmovima i osjećajima preneseno u nadrealističke vizije (kao Seissel).

predavanja. kritike. polemike. te obuhvaćaju najšire slojeve građana. rasprave. revolucija je buknula izložbom skupine Exat 51. sve avangardne likovne pojave zauzimaju istaknuto mjesto u tisku i na radiju. riječ je bila o slamanju državno-partijskog socijalističkog realizma i uklapanju u tijekove zapadnoevropske moderne tradicije i suvremene apstraktne kapitalističke umjetnosti.izložbe. .PEDESETE umjetnost se događa gotovo isključivo u Zagrebu . osporavanja.

kao scena. slijedila je vrlo dobro posjećena izložba slikarskih radova članova grupe u stanu Ivana Picelja 1952. slikari Exata nastupili su na izložbi suvremene jugoslavenske umjetnosti u povodu kongresa AICA u Dubrovniku. dominacija crne i bijele. Srnec) u Društvu arhitekata Hrvatske na kojoj je pročitan drugi manifest grupe. Picelj. 1954. za jednaku vrijednost "čiste" i "primijenjene" umjetnosti. nema slučajnosti. svoj program grupa je objavila na godišnjem plenumu ULUPUH-a u Zagrebu 1951. Rašica i Srnec sudjeluju na izložbi VII. BOŽIDAR RAŠICA. IVAN PICELJ (1924-) racionalna gradnja slike. iz tih bitnih promjena s početka pedesetih godina proizlazi i osnivanje Gradske galerije suvremene umjetnosti (sada muzeja) 1954. ZDRAVKO BREGOVAC. ALEKSANDAR SRNEC. odnosno za sintezu svih likovnih umjetnosti .u tom duhu grupa Exat nastojala je da se umjetnici uključe u oblikovanje neposredne predmetne i prostorne okoline. ‘Kompozicija X’. prva javna izložba (Kristl. . relativiziranje značenja slikarstva i artikulirana svijest o potrebi povezivanja slikarstva s arhitekturom i skulpturom – to su bile bitne inovacije s te izložbe. spontana geometrija. EXAT 51 imao je veliki udio u pokretanju I.sama ideja preuzeta iz nasljeđa ruske konstruktivističke avangarde i iskustva Bauhausa. i 1956. to će biti najuočljivije kod Srneca. zalaganje za bezuvjetnu apstrakciju. rad vodi do kreativnosti) zalaganje za suvremene vizualne komunikacije. a izložba Picelja i Srneca u Beogradu u Galeriji ULUS-a smatra se posljednjim organiziranim nastupom članova grupe.to je bio prvi izvaninstitucionalni nastup hrvatskih umjetnika na jednoj međunarodnoj izložbi u inozemstvu nakon rata.EXAT 51 (1951-1956) grupa umjetnika i arhitekata (kratica za Eksperimentalni atelje). godine i potaknula brojne napade zagovornika "tradicionalne" umjetnosti. u prvom planu uvijek je forma (boje su utišane). VLADIMIR ZARAHOVIĆ i slikari VLADO KRISTL. ali Exat nije ostvario nijedan svoj sintezni projekt zbog duhovne i materijalne realnosti poslijeratne Jugoslavije. djelovala u prvoj polovini pedesetih godina u tada dominantnoj klimi socijalističkog realizma. umjetnici exata nisu do svojih prvih apstraktnih slika dolazili postupno: jednim potezom oslobodili su se svake referencije na predmetni svijet. godine. članovi: arhitekti BERNARDO BERNARDI. VJENCESLAV RICHTER. umjereni automatizam. godine. nije sklon organskim sklopovima. iste godine izložba se održala u Beogradu. a prednost je dana eksperimentalnom i kreativnom pristupu radu. zagrebačkog triennala primijenjenih umjetnosti te osnivanju Studija za industrijsko oblikovanje 1955.. isključivanje referencija na predmetni svijet.jedino eksp. zato što se u najvećoj mjeri razlikovala od svega dotad poznatog. za cilj se postavljala organska integracija različitih oblika umjetnosti koji bi bili u vezi s razvojem društva i njegovim potrebama . Rašica. IVAN PICELJ. već kao objekt u svojoj fizičkoj pojavnosti. a pojedini članovi sudjeluju na Salonu u Rijeci 1954. a iste godine Picelj. to je bila prva organizirana manifestacija naše apstrakcije. koji je zapravo bio odgovor onima koji su grupu napadali. godine. prvi puta se nudila sasvim originalna opcija: slika se više nije shvaćala kao prizor. programski su se zalagali za legitimnost apstraktne umjetnosti. Salon des Realites Nouvelles u Parizu . ideologija grupe: društvena angažiranost (borba protiv preživjelih shvaćanja) zalaganje za legitimnost apstraktne umjetnosti jedinstvo čiste i primijenjene umjetnosti ukidanje tradicionalne uloge umjetnika (proširenje prostora umjetničke slobode . apstrakcija koju su oni zagovarali bila je najradikalniji iskorak u osvajanju slobode. ZVONIMIR RADIĆ. 1953.

objekte u metalu. ‘Don Kihot’. 1956. u Praškoj postavlja izložbu ’12 pozitiva i negativa’. veljača 2007. 1961. 1960.odabrane elemente forme slaže u globalne forme po principu permutacione igre. "Kompozicija XL-1" jedno je od najznačajnijih djela iz razdoblja njegova djelovanja na području slikarstva strogo organiziranih geometrijskih planova. 1953.ti reljefi su samostalni plastični objekti . uz zadržavanje određenih lirskih značajki. u kojemu je prvi put razbijena opna prostora kao iluzije te je realan prostor uključen u korpus djela. a od 1968. konstruira prve kinetičke objekte: ‘Prostorni modulator’ serija crteža i slika koje nastaju od 1950-1953. objavio je 4 mape grafika. napušta ALU i odlazi u partizane. . a nakon sudjelovanja na riječkom Salonu 54. lirizam. u Njemačku se preselio nakon što je zabranjen njegov animirani film iz 1962. slika je samo predmet lišen svake iluzije. slika je tu u punom smislu postala objekt. jedan od pionira geometrijske asptrakcije i jedan od prvaka Zagrebačke škole crtanog filma. a koje se mogu razumjeti kao uvodna elaboracija za djelo ‘Prostorni modulator’. Umj. BOŽIDAR RAŠICA (1912-1992) prijelaz u čistu apstrakciju. snima kratkometražni film ‘General i stvarni čovjek’ koji ne uspijeva proći partijsku cenzuru i zbog toga napušta Hrvatsku. od 1961. maksimalno će sliku približiti tautologiji. započinje eksperimente s pokretnim skulpturama i reljefima. i 1959. povratak figuraciji početkom 70-tih. prvi boravak u Parizu. radi za Agitprop. radi geometrijske apstraktne slike (Exat) 1961.izveo je tada najradikalnije ‘minimalno’ platno u hrvatskom slikarstvu do 1961. 1961. najbliži Picelju po strogosti organizacije geometrijskih planova. mrlje.godina promjene (Nove tendencije) – jedan od utemeljitelja Novih tendencija. 1974-77. serijom monokromnih djela ‘Pozitiva’ i ‘Negativa’ iz 1958. problematici cjelovitog ambijenta. izlaže s Exatom. sudjeluje u raspravama u stanu Ivana Picelja u kojima se stvaraju teorijske pretpostavke za Exat. ‘Prije egzila 1943-1962. od 1962. – njegovo najslavnije djelo. radi animirani film ‘Šagrenska koža’. izlaže ‘Varijante i varijable’. rani crtani film ‘Don Kihot’. posvećuje se lumino-kinetičkim istraživanjima (’Luminoplastika I’). blago nijansiranje. 1950. skulpture. 1953. paviljoni Mašinogradnje (1956) i Njemačke (1964) na Velesajmu. . poslovni objekt Jadran-filma (1956). približava se slici kao objektu brisanjem i isključivanjem boje sa slikanog polja.. 1953. ALEKSANDAR SRNEC (1924-) najplodniji i najraznolikiji. vrlo male i vrlo velike slike. odlazi u Čile (otac mu je bio trgovac vinom). paviljon osobine njegova radikalizma i izrazite individualnosti došle su do izražaja posebno u njegovim slikama s kraja 50- tih u seriji bijelih i crnih monokroma. dvije stambene zgrade na Savskoj (1954).‘Kompozicija 54’. beskompromisno stajalište prema totalitarnom režimu bila je njegova moralna konstanta. nakon povratka u Zagreb postaje crtač animiranog filma ‘Krađa dragulja’. u arhitektonsko-urbanističkoj djelatnosti ističu se: škola u Mesićevoj (1953). blage linije. stambena zgrada u Vukovarskoj (1953). bavi se i grafičkim dizajnom. radi reljefe u drvu (‘Površine’) po načelu serije/niza strukturalnih jedinica . ‘General i stvarni čovjek’. .’. VLADO KRISTL (1923-2004) 1943. izložba. 1962. utjecaj Miroa i Moholy-Nagyja. ponovo radi kinetičke skulpture u visoko poliranim kovinama. 1956. 1959. reljefe u drvu.

rizika. širokih namaza kistom i dinamičnih procesa slikanja. 1951. taj će se akvarijski svijet početkom 60-tih rastvoriti u čistim apstraktnim intenzitetima boje i geste. improvizacije. dijalektičkom krugu svojih poetičnih obrazaca ubrzo je pridružio i elemente kaligrafije Mathieuova tipa raspoređujući sve zajedno po zahtjevima neke zamišljene geometrijske podloge.jedina očuvana.struju bliskiju organskoj apstrakciji zastupao je EDO MURTIĆ. podviga. slojevitost čina slikanja prolazi fazu redukcije i kristalizacije. zatim radi zidnu sliku (asocijacija na razbijanje atoma) 1954. 1944. freske u Ritz-baru. isto tako prihvatit će slobodnu geometrijsku strukturaciju apstrahiranog motiva i plohe slike istražujući istodobno bogatstvo boje u mediju punih pasta. zajedno s Vojinom Bakićem oprema apstraktnim freskama kavanu Neboder na početku Ilice. EDO MURTIĆ (1921-2005) predapstraktno. 1951-53. Pricom tiska litografije za poemu Jama. izazvao je pravu uzbunu svojom izložbom ‘Dojmovi iz Amerike’ 1951. na rubu apstrakcije. – razvodnjeno. 1954-56. s ova dva ciklusa uzdigao je svoje slikarstvo na liniju evropske scene prihvaćajući rezultate koje je širila nova pariška škola. ničim omeđene i usitnjene vizure. početkom 70-tih: bogatstvo kolorita. mrtve prirode na tragu kolorističkog intimizma. uskoro uspijeva apstraktnim zidnim slikama prodrijeti i u javne prostore: prva apstraktna zidna slika osvanula je 1953. od 1964. jarkih boja. scenografijom i ilustracijom. pojašnjenja slikarskih stavova u smislu čiste boje i čiste geste. 1953-54. slika mediteranske motive na tragu postimpresionističkog kolorizma. . bavi se kazališnim plakatom.izuzetno dinamične slike. sa Z. u Institutu Ruđer Bošković . otišao u Ameriku gdje se susreće s aktualnim tendencijama apstraktnog ekspresionizma. ali ima nevjerojatno smjele. gestualni impresionizam kasnih 40-tih i ranih 50-tih: iskra pobune spram tradicionalnih tehnika i samog pojma slike: ‘Doživljaj Amerike’. odvažnosti. egzaltacije. u Kazališnoj kavani. lirska apstrakcija . 1956-60. umnoženost tehnika i prosedea. platnima se povećava format. ‘Opatijski ciklus’. u početku slika interijere. boje i tehnike. sasvim površno shvaćeno gestualno slikarstvo (Maković) ‘Sluh mora’. izvedene smjelošću ruke. krenuo od visoke kulture kolorizma s kraja četvrtog desetljeća sinkronizirajući je s prirodom svog ekstrovertnog temperamenta. portrete. našao se na raskršću gdje su se doticale estetike materije boje. neopterećene. ‘Otoci sna’. 1944-51. . oslobađanja unutarnjeg impulsa do njegove potpune eksteriorizacije. figurativno razdoblje. ostvario je lirsko-epski optimistično slikarstvo u kojem nema egzistencijalne i mitske dubine. dekorativne kompozicije na Glavnom kolodvoru i u Institutu Ruđer Bošković (1953- 54).ovim ciklusima mobilizira fantaziju kao katalizator transpozicije vidljivog. 60-tih dekoracije u javnim prostorima i objektima. 1937-41. njegovo slikarstvo sastavljeno je od niza pozitiviteta: kategorije brzine.

koje se isteže otokom Krkom dajući mu osobitu konfiguraciju. Pariz 1938-39. ekspresija je postignuta samom organizacijom slike. do 1955. baš kao i Petlevski. ‘Zemljani tonovi’. u Španjolskoj nastaje niz skica i crteža. istiskujući liniju horizonta na krajnje modificiranim pejzažima ti su slikari tlo poistovjetili s površinom slike (Šimunović.. Goye.. riječ je o karakterističnom kamenom suhozidu. OTON GLIHA (1914-1999) diplomirao u Zagrebu 1937. sve do uskog pojasa neba. radi ciklus figurativnih kompozicija: ‘Trebinjska brigada’.kao prvo djelo u velikom ciklusu ‘Gromače’: aktiviranje čitave površine. 1951. ORDAN PETLEVSKI (1930-1996) izrazito intimne i meditativne prirode.. nikada se nije u cjelosti niti oslobodio pejzaža.Krčke gromače. radi zastor za HNK u Rijeci. 1957. 1953.Gliha je stvorio gotovo apstraktnu mrežu oblika. teška i šutljiva masa krajolika mirno je nošena ritmom trokuta i trapeza kamenih međaša. teži ispražnjenju psihičkih i emotivnih opterećenja i napetosti.. slikarstvo mu je raznoliko: utjecaji Lj. nastaje slika ‘Primorje’ . slikajući ga i crtajući u stotinama varijacija. . rješenja koja su paralelna s enformelističkim shvaćanjem površine. Organska forma’. i njih dvojica reducirali su motiv na fragment površine tla. prikazujući pejzaž približio se enformelu. Petlevski). Gliha će ući u čistu magmu boje te gustim i silovitim namazima afirmirati prepoznatljivu gestu upisanu u materiju. Gliha. 1954. slika nastaje kao polagano grafičko tkanje u samoj materiji boje . ne gubeći vezu s domaćim krajolikom. 1953. jedinstveni pejzaž dalmatinske zagore koji će već tada. prošli su brojni slikari pedesetih: pejzažisti FRANO ŠIMUNOVIĆ (1908-1995) studira u klasi Ljube Babića. oni čine temelj jednoj liniji njegova opusa koja će preko figuralnih kompozicija u ulju završiti velikom slikom poslijeratnog razdoblja: ‘Partizanska kolona’. realistički pejzaži. druga linija razvoja vodi preko pejzaža – poetski realizam. 1954..pejzaži i gromače. kadar postupno osvaja sve veće dijelove horizonta. u kojoj je zadržao osobine krajolika. 1948. 1947.mnoštvo biomorfnih organizama zaustavljeno u trenutku. često radi u Omišlju . u portretima sažima oblike i svodi ih na bitne značajke: ‘Portret Tadijanovića’. prostor sveden na plohu. sažimanjem oblika polja i suhozidnih kamenih ograda na Krku . u ranijim mrtvim prirodama materija se zgušnjava gotovo do reljefnosti: ‘Smokve na listu’.. istodobno se motiv gubio u masi boje. 1946-56. zrelo doba – pedesete. . a Šimunović je sličnim postupkom stvorio ekspresivan dojam krajolika dalmatinske zagore s reduciranim oblicima polja i kamenih međa - gotovo apstraktnima. Babića i njegovih uzora Van Gogha. ‘Cvjetanje’.osoban. 1934-35. oko 1960. poslije 1965. slikarstvo apsolutnog pejzaža. a potezi su apstraktni znakovi na platnu. ‘Autoportret’. gromačama. ‘Jurandvor’. ali ispunjenima ekspresivnim bojama. njegov je rad suprotan automatizmu. u ranom razdoblju: portreti i mrtve prirode prigušenih boja. organski i postupan originalni put od realizma do redukcije na rubu apstrakcije ili apstrakcije same.. a od početka 60-tih u potpunosti postati jedinom temom i motivom. kad nestane horizonta pojačava se apstraktni ritam > enformel. Murtić. njegovo slikarstvo se sve više odvaja od krčke podloge. sliku su oslobodili svake iluzije trodimenzionalnosti i sveli je u konačnici na čistu plohu. provodi u Španjolskoj.

jedini ikad dodijeljen hrvatskom filmu. tih godina pojavljuje se i avangardni animirani film (poslije ‘Zagrebačka škola crtanog filma’) u kojem sudjeluju sudionici Exata KRISTL i SRNEC (Kristlovi ‘Don Kihot’ i ‘Šagrenska koža’. LONČARIĆ. PEJAKOVIĆ. ubrzo stiže i najveće svjetsko priznanje: Oskar za animirani film ‘Surogat’. ŠTALTER.). 1960.sveobuhvatne promjene na širokm planu likovnosti. . jer ju je ukinula socijalistička birokracija.pojava Zagreb pedesetih . 1960. utemeljena je Akademija primijenjenih umjetnosti koja traje samo 10 godina (1949-1959). P. Z. a u stvaranju pojma Zagrebačke škole sudjeluju diplomci Akademije primijenjenih: Z. i Srnecov ‘Čovjek i njegova sjena’ 1961. D. VUKOTIĆA. M. BOUREK.

> 1960. JOSIP VANIŠTA (1924-) pojavio se zajedno sa Stančićem 1952. karakteristične slikarske pojave 30-tih. u uzburkanu situaciju pedesetih unio tišinu i izvanvremenski mir starog nizozemskog slikarstva. riječ je o portretima.nadrealizma 1924-30. teme u tom slikarstvu bez iluzionizma.u Zagrebu je 24.. krede na papiru gube ikonu nadrealnih stanja i zadržavaju sanjalačko sjećanje na ulogu rodnog grada i njegove stare plakate. unosi minimalan broj oblika na plohu. 1929. koristeći se iskustvom snoviđenja. pokriva neznatne površine. a druga još nije prevladala (likovni svijet). slika ‘Slikar skitnica’. djevojčice. al prima. ipak. proveli ‘mirnu revoluciju’ pojednostavljujući kompozicije svojih interijera do ruba geometrijske apstrakcije.FANTASTIČNO SLIKARSTVO > POSTNADREALIZAM 1952-55. kao strogi odnos tamnih i svijetlih površina što daje značenje nostalgičnom ugođaju pustih ulica. mrtvo dijete – posmrtna postelja.bila je žarište fantastične umjetnosti. 1954. mrtvim prirodama. 1952. mek i umiljat. pri čemu nastaju asocijacije prožete erotizmom. postnadrealizam otkriva neočekivane poetske prizore koje ostvaruje klasičnim slikarskim postupkom. najčišći reprezentant intimističkog slikarstva. ženske aktove impulsom trenutka. smrt – motivi. luminoeksperimenti. fantastično slikarstvo se u svijetu pojavljuje nakon 1945. a ponekad o enterijerima. 1952. provokacijama dadaista i otkrićima psihoanalitičara. crteže naziva ‘arhajski nadrealizam’. 1.slike u kojima se san i snoviđenje stapaju s perfekcijom slikanja davnih majstora. u Parizu. njegov opus se kreće od akademskih slika do ekstremnih slika sa samo jednom horizontalom linijom. 1952. neispunjena mjesta na slikanoj površini nisu prazna već ispunjena prazninom.samo jedna horizontalna linija. neiskorišten prostor). 1956. nedvodmislene nadrealističke reference. lik osamljenog dječaka. dematerijalizirao vidljivo do bijelih rastakanja u svjetlost i prostor. eterični lirik. nego dočarao viziju zaustavljena vremena. ‘Djevojka cvijet’. studirao u vrijeme službeno nametnute doktrine socijalističkog realizma – on ju je izbjegao. se pojavljuje fantastična umjetnost kod nas . za rata stvara seriju kolaža u duhu sintetičkog kubizma. ANTUN MOTIKA (1902-1992) studira kiparstvo i slikarstvo.presijeca je po sredini . samo zato da bi slobodan prostor slike bio dojmljiviji. mrtve prirode. IVO DULČIĆ FERDINAND KULMER VASILIJE JORDAN rovinjska slikarska kolonija . ovdje je sadržana ‘geometrizacija’.. slikao interijere. prva izložba – s Vaništom 1952. pa očađeni papiri i frotaži. tajanstvenih metafizičara. nastaju radovi na papiru u tehnici dekalkomanije. Izložba bez izložbe. a te praznine ulaze u karakteristiku Motikine forme (Bašičević).. istražuje oblik na onom graničnom području gdje jedna moć prestaje (slobodno polje.. 1964. automatizam poteza u mediju crteža. bijela ili srebrna podloga . u drugoj se fazi ta ljepota izobličila u zatrašujuću sliku organičkog nadrealizma u kojem se ljudska bića rastaču i rasplinjuju u gluhoj tišini života koji nas napušta. u svojim vedutama rodnog Varaždina nije opisivao. serija monokromnih djela: siva. autor = jedini ostatak sadržaja. ali i odjek Nabisa koji su potkraj 19. i poslije rata nastavlja u toj atmosferi pa se čini da nema napretka. posljedica evropske konstante . ‘starinska tehnika’ – rani uzori Georges de la Tour. na izložbi. MILJENKO STANČIĆ (1926-1977) slikar varaždinskih veduta. . prodori u podsvjesno. 1976. Motike. 50-tih crta metamorfoze plodova koje imenuje arhaičnim nadrealizmom. st. 1954. otvorena izložba crteža A. ‘Svadba’ . 1930. ‘Mrtva priroda s jabukom’. Vermeer. vrtove. boravi u Mostaru. ‘Kuća na Trnju’.

za suradnju su bili zainteresirani i Lucio Fontana i Robert Rauschenberg. te u Dijonu 1989. .načinili su svoje autorske primjerke "Gorgone". prethodnici minimalizma. Mišo Mikac i Josip Zanetti. JULIJE KNIFER. kipar IVAN KOŽARIĆ. Marija Gattin u okviru 47. uvođenje izravnog pokreta i svjetla u konstrukciju djela. upotreba jezika kao medija. a kapitalnu studiju napravila je Nena Baljković Dimitrijević 1977. (Galerija SKC). teoretičari i kritičari umjetnosti RADOSLAV PUTAR. dovela ih je do prelaska granice akademskog i konvencionalnog postulata sredine. DIMITRIJE BAŠIČEVIĆ MANGELOS i arhitekt MILJENKO HORVAT. "umjetnost kao ideja" i sl. a grupu su sačinjavali: slikari JOSIP VANIŠTA.od 1959. sve planove svodi na jedan. istodobno je u Zagrebu djelovala umjetnička protokonceptualna grupa Gorgona . izdavali su publikaciju . grupe Zero kao najznačajnijih pojava s kraja pedesetih godina anticipirale su i najavile mnoge umjetničke koncepte čiji se utjecaj prati do današnjih dana. a u bliskom kontaktu s grupom bili su i zagrebački slikari Jakov Bratanić. Vlastimir Kusik u Osijeku 1985. umjetnici skloni strogoj redukciji. začetnik i glavni pokretač grupe. iako je grupa bila pretežito zatvorena. (Galerija likovnih umjetnosti). eksperiment s novim medijima. Stra. Dolo). MARIJAN JEVŠOVAR. zamislio kao niz zasebnih autorskih radova članova i nečlanova grupe. venecijanskog biennala 1997. Ex Macello. Putar i Meštrović su inicijatori i tekstopisci u katalogu 1. godine (u izdanju Muzeja suvremene umjetnosti). Gorgona je povezana s Novim tendencijama. a okupljanje u neformalnu grupu Gorgona omogućilo im je nesputano i slobodno djelovanje unutar svjesno izabrane duhovne izolacije. dvodimenzionalno slikarstvo . Ješa Denegri u Beogradu 1986. Novim tendencijama i Gorgoni još je zajedničko: monokromna djela. dva umjetnika . ostale značajne prezentacije grupe načinio je Davor Matičević na Biennalu u Sao Paulu 1981. koncepti i projekti: skupovi su bili oblik kreativnog i duhovnog pražnjenja. Lucia Fontane. projekti i različiti oblici međusobnog umjetničkog komuniciranja.Dieter Rot i Victor Vasarely . pa čak i subverzivnost u okviru vremena i vladajuće ideologije u kojem su djelovali. Johna Cagea i grupe Fluxus.antičasopis "Gorgona" (11 brojeva u razdoblju od 1961. izložbe Novih tendencija. na kojoj sudjeluje i Knifer. MATKO MEŠTROVIĆ. odobravanje i interes na koju su publikacije "Gorgona" i način djelovanja grupe naišle u krugu ondašnje internacionalne umjetničke scene dokazuje opsežna prepiska i izravno sudjelovanje nekih najznačajnijih autora. bez obaveze stvaranja umjetničke produkcije bilo kakve vrste. s njezinim su radom bili upoznati mnogi umjetnici sličnih afiniteta. (FRAC Bourgogne. ĐURO SEDER. Ivo Gattin. zbog nedostatka sredstava ostali neizvedeni već izrađeni projekti Piera Manzonija i Enza Marija. festivala avangardnog i eksperimentalnog filma.ŠEZDESETE GORGONA (1959-1966) djelovanje umjetnika poput Yvesa Kleina. ponašanje kao estetska kategorija. studijske obrade i teorijski tekstovi o Gorgoni pojavili su se tek petnaestak godina nakon osnivanja grupe. kojima su anticipirali umjetničku praksu sedamdesetih godina koju je tadašnja teorija umjetnosti prevela sintagmama poput "knjiga kao djelo umjetnika". oblici djelovanja grupe bili su pretežito privatnog karaktera i manifestirali su se kao koncepti.ukida svaki trag iluzije prostora. njihova radikalnost. do 1966. dok su nažalost. liječnik i filmski djelatnik. također im je bio blizak Mihovil Pansini. svi članovi grupe nedvojbeno su najznačajniji predstavnici svojih djelatnosti unutar korpusa hrvatske suvremene umjetnosti i njezine teorije. Atheneum). do 1966. godine trajala je njezina intenzivna aktivnost.) kojeg je JOSIP VANIŠTA. za javno djelovanje koristili su radnju za uokviravanje slika "Salon Schira" (Preradovićeva) kao izlagački prostor pod nazivom "Studio G". Piera Manzonija. kasnije osnivač GEEF-a. (Villa Pisani.

. jedno je od najradikalnijih i najaktualnijih gorgonskih djela (umjesto slike. a povod im je mogao biti zajedničko promatranje zalaska sunca.za razliku od ‘misli za mjesec’ ovdje je iz dnevnog i zabavnog tiska i neposrednog vlastitog životnog događanja članovi su su birali pojave i događaje koji su se izdvajali iz sfere običnog i razumnog (obično na principu ready-madea). aktivnost grupe dolazi u krizu. boje i predgovor).održavani su u obliku šetnji ‘footing’ u okolici Zagreba.citati filozofske literature ili estetičkih tekstova. samo opis dimenzija. 1966. Vaniština ‘Izložba bez izložbe’ 1964. još jedan zanimljiv oblik ‘Gorgonski izbor’ . gorgonska uporaba pošte ‘misli za mjesec’ . ali u svom najosnovnijem obliku (druženja) grupa nije prestala nikad postojati.

‘prljavost’ slike. isticao je kako je zapravo želio stvoriti antisliku.punina.varirat će ga kroz tisuće mogućnosti na slikama.antologijsko djelo. i traje sve do danas. metoda ‘radikalnog reduciranja sredstava’. sredinom 70-tih vraća se figurativnom motivu. slikarstvo se svodi na beskonačno ponavljanje znaka. dosljednost ponavljanja. koji se javlja 1960. otada se isključivo njime bavi . njegovo slikarstvo postaje izrazito kolorističko i akcijsko u načinu nanošenja boje.. u početku koloristički intenzivno. tako u vremenu. prve slike s motivom meandra naslikao je 1960. monokromija crnog prekinuta mjestimično nekim bijelim akcentom ili gustim nanosom materije (postavljene rukom tako da se vide tragovi kretanja prstiju). on prikazuje svoje lice uvijek na istom formatu papira. na monokromnoj podlozi izdvaja se samo nekoliko namaza materije ‘crno’ i ‘sivo’. zagasito sive slike. on se opredjeljuje za prljavu boju. beskonačno ponavljanje (>suprematizam): crno . kad se i u anglosaksonskim zemljama javlja postslikarska apstrakcija i monokromija Yvesa Kleina. vječito kretanje. u pitanju je svjesna. iskonski znak. 1949. do 1960. ne osjeća se klasičnim slikarom. služi se optičkim varkama. razdoblju. dolazi blizu slikarstva tvrdih rubova. akrilne boje . struje tog vremena . hotimično iscijeđena boja. grafikama. premazujući sliku nekoliko puta dok ne postigne željeni učinak .Gorgona/ekspresionistička gesta i kromatika. isključiva je Kniferova tema od 1959. skulpturama. bijela i siva). okomitim i vodoravnim dijelovima meandra. slika nagrđena mrljom. plavih. vrijeme. crtežima. u periodu od 1957. izbjegava odnose među bojama.neodređeni prostor u kojem se odvija rast meandra. hotimična degradacija plohe. želi stvoriti anti sliku. usvaja monotoniju 2D plohe na krajnosti crnog i bijelog. potaknut aktualnim strujanjima na lirskom krilu poslijeratnog apstraktnog slikarstva. formalno čvrsto zadan granicom slike sa sadržajno jednakovrijednim crnim i bijelim površinama. MARIJAN JEVŠOVAR (1922-1998) u slikarstvu ranih 60-tih Jevšovar je shvaćen kao marginalna pojava glavne umj. izbjegava kompoziciju različitih formi. ne želi da mu se vidi potez kista. . sliku koja je određena krajnostima: crnom i bijelom bojom. slika nefigurativne slike napetošću apstraktnog ekspresionista. nema boje (samo crna. gusti slojevi boje cilj mu je naslikati bespredmetnu meditaciju. godine. a monotoni joj je ritam postao ključnim kompozicijskim načelom. kombinira krajnji kontrast crno-bijelo i ritam vertikala i horizontala. kada je objašnjavao zašto se opredijelio za meandar.. to stajalište podjednako isključuje pojmove figurativnog i apstraktnog. sve je češće unosio oštrim predmetom figurativna obličja. javlja se u postinformel. neposrednom slikanju u punoj pasti boje i vidljivim namazima kistom. počinje raditi seriju autoportreta koje će svakodnevno crtati sljedeće tri godine. stroge i pravokutne forme. na sivoj podlozi u centralnom dijelu slike komponira kružne ili polukružne forme nepravilne konture. od 1976. odredila je Kniferov opus jednim od najzanimljivijih pojava u poslijeratnoj hrvatskoj umjetnosti. JULIJE KNIFER (1924-2004) prepoznatljiv znak njegove umjetnosti je meandar.ĐURO SEDER (1927-) 2 faze: u znaku informela i redukcionizma . zelenih svojstava. muralima.pojačava nove odnose crno-bijelo. sve do crne monokromije.sjaj . kvadrat i kružnicu (savršeni oblici) nastoji oposebiti nasavršenošću slobodnog poteza (tada je nijekao savršenstvo likovne prirode). a kasnije sve suzdržanije. uvijek istog bezizražajnog pogleda – cilj: afirmirati apsurd. u masne paste sivih. 1962. osobito Pollockom. ostali članovi Gorgone samo su dio svog stvaranja posvetili apstrakciji (za razliku od Knifera). bijelo . meandar kao izabrani motiv. kompozicija s negativnim predznakom. poslije 1981. kako ritma samog ‘meandra’ na slici. stil: želi preko geometrije doći do područja krajnje spiritualnog. monotoniju. amorfno zamjenjuje geometriju oko 1970.informela. ‘Meandar u kut’ . meandar = forma koja intendira pojam protoka u vremenu i prostoru.

iz tog vremena potječu radovi sa školskim pločicama na kojima su kredom ispisane riječi. DIMITRIJE BAŠIČEVIĆ (1921-1987) 1950. približavanje suvremenim avangardnim kretanjima.snažan otklon od tradicije figuralnog ciklus ‘Stakla’. ispred Inine Upravne zgrade postavljan Kupač iz 1955. replika Prizemljenog sunca. 1970.zato Kožariću nije mogla biti trajnijom preokupacijom. realizmu. 80-te i početak 90-tih: skulpture od grubo tesana drva + obrada apliciranjem metalnih limova ‘Dvije glave’. ‘prazni drveni okvir’. stajalo ispred Rektorata zgb Sveučilišta.. sažimanje forme. on je daleko od konstrukcije utemeljene na geometriji. 70-te i dalje: istražuje nove materijale (platno. ‘Osjećaj cjeline’. skretanje prema estetizaciji forme. skulptura malih dimenzija. ‘Oblici prostora’. on ih zato deformira: kocku radi zaobljenih uglova. 1979-80. crni kvadrat na crnoj podlozi ispod kojeg je crvenim krasopisom ispisana posveta. iskopao rupu u galerijskoj podnici ostavljajući pokraj nje hrpe zemlje i šute. 1993. Dinamička skulptura i Uzlet. pejzaže mrtvih u kojima je afirmirao čistu odsutnost. konac).. u Galeriji Beck izlagao je kante za smeće. 1969. geometrija je mjera koja uvijek uspostavlja određenu distancu . u Labinu Isječak rijeke. u Bogovićevoj 1994. on ne radi kugle nego globuse (oni su opredmećena forma kugle). uništeno. ‘Paysages’.izlaže assemblage ‘Privremene skulpture’ . u Lyonu je 1992.bijeli karton. ‘Abeceda’. ispred tvrtke Filip trade stoje Oblik prostora. Biennale u Veneciji . nije opterećen trajnošću skulpture. na temelju oponašanja školske ploče u razdoblju 1950-60. platno. princip redizajniranja i recikliranja: ciklus ‘Spontana skulptura’ 1976. .smirenje ‘Prizemljeno sunce’. javni prostori: Zagreb.pojačana ekspresivnot. 1951-56.). Spomenik palim sportašima. umirivanje. u Kelnu je 1981. bavi se assemblageom i ready-made skulpturom. . .. . kugle radi s rupom u sredini. nastaje slika ‘Hommage a Pytnagora’.gotovo sasvim konceptualistička serija ‘Reljefi’. 1978. prve skulpture: portreti .IVAN KOŽARIĆ (1921-) već na studiju pokazuje otpor prema soc. opsjednutost zlatnom bojom. 1953-54. 90-tih: reciklira skulpture želi oblikovati nešto duhovno i neiskustveno. Matošu iz 1973. 60-tih: član je Gorgone. izložio pravokutno polje rahle zemlje.pročišćeni humor ‘Unutarnje oči’. 1962-66.. 1986. 1962. raskid s egzistencijalnom poetikom.od alu folije serija crteža ‘Reagiranja’ .specijalni odnos prema oblicima iz svijeta geometrije. nastalo je nekoliko ciklusa: ‘Tabula rasa’. izlaže od 1954. teži minimalizmu (umjetnost primarnih struktura). 1959. kao materijal upotrebljava stare kataloge te stranice boji u crno i ostavlja čitljivim samo poneku riječ te slijed tvori vrstu. s obzirom da su kugla i kocka već prisutne. od 1956. G. . na Strossmayerovom šetalištu postavljen spomenik A. pa koristi i nekiparske materijale (alu-folije. još je potkraj 40-tih i tijekom 50-tih radio antislike. neki smisao ili kratka priča. 1971. 50-tih teži pročišćenju forme . koje je 1971.

1960. koristiti ulja. ‘Zlatni talog’. rata boravi u Zagrebu. FERDINAND KULMER (1925-1998) tijekom stvaralaštva prošao je kroz mnoge stilske promjene. ‘Kompozicija’. laka dobiva slučajne metamorfoze površine. 90-te: ciklus slika: ‘Ljeta na Braču’. KALINA. vosak i pigmente. tašizma. slikarstva materije i geste.njegovo otkriće enformela dovelo ga je na vrhunac stvaralaštva i osobne formacije. kraj 50-tih ..60-te 1958. dolazi do potpuno nove spoznaje o značenju slike i materijala iz kojega se gradi slika. apstrakcija je tada izazov za sve mlade slikare nakon nastupa u Umjetničkom paviljonu 1954. organizacija. smišljenom izvedbom. početkom 60-tih . svj. korištenje tkanine kao mogućeg plastičkog sredstva i ekspresivnog naboja rezultirat će još izrazitijim materizmom dovedenim do morbidnosti. čak određenom formom. nakon decenijske tmurne atmosfere sada vlada neskrivena vedrina izazvana bojom.enformel: zgušnjavanje materije. 1994. potpuna afirmacija materije najjasnije se prepoznaje sredinom 50-tih kod njega. u djelima iz 60-tih razbit će konvencionalni pravokutni format i svesti sliku na oblik nepravilnih obrisa. potom paljeni. drveni kipovi. tehničkog postupka. on 1956. ali traži estetski cilj slike. uzori Kršinić i Bakić. početkom 60-tih njegovo se kiparstvo približava enformelu .INFORMEL. u grupi MART (nema određeni program).početak 60-tih GATTIN FELLER HORVAT JEVŠOVAR SEDER VANIŠTA KRISTL PERIĆ KULMER MURTIĆ (IVANČIĆ) kipari DŽAMONJA i LUKETIĆ. izlazi iz predmetnog kadra slike . 1963-64. u 80-tima okreće se skulpturi. njemu je enformel shvaćen kao slikarstvo materije pomogao da drugačije percipira neposrednu stvarnost. akcija. boje tamne game koja zaposjeda čitavu površinu platna. Pollockova dripping tehnika (slobodno kapanje boje po površini platna) – prvi je kod nas primjenjuje. do kraja desetljeća slijedi period krize i lutanja.paleći materiju smole. radio slike reljefnih površina i monokromnih struktura. koja usvaja inovatorska iskustva apstraktnog slikarstva. prva faza: kraj 50-tih . DOGAN. sve dok ne ostane samo pepeo. prvi i najradikalniji nepikturalne orijentacije: IVO GATTIN (1926-1978) počinje 1956. pretežno u kovini. žitki konglomerat boje. EUGEN FELLER (1942-) sličan Gattinu. lak. 1960. STEVAN LUKETIĆ (1925-2002) rođen u Budvi. tako što predmetni inventar sa svojih slika pojednostavljuje u fazama. pripadnici te prve generacije u radionici okupit će se 1957. ‘Opsada’. ide radikalno dok od materije ostaje samo hrpa pepela. ono što Gattin postavlja kao ključnu šifru svog slikarstva jest eskalacija sirove agresivne neslikarske materije. intervencije lijevanja gipsom da bi naglasio materičnost. pijeska i plastofila kao i drugih sintetskih materijala. nakon 2. smišljena izvedba. Dubuffeta i Fautriera. gusti namazi gipsa i pigmenta na juti. za Perića i Kulmera može se reći da su zaista bili slikari enformela: ŠIME PERIĆ (1920-) sredinom 50-tih počinje slikati apstraktno. ambijent u kojem započinje svoj rad još nekoliko slikara enformela: MAJSTORSKA RADIONICA KRSTE HEGEDUŠIĆA: iz prve generacije: KULMER. jedan od najradikalnijih predstavnika enformela... osjećaj za tragično iza mediteranske vedrine. vođen kontroliranom gestom sve češće opisuje krug. u njegovu radu možemo otkrivati tragove radikalnog enformela poznate od Burrija do Tapiesa. 1961. – antologijska djela hrvatskog enformela. druga faza: jača disciplina. PERIĆ. 1959. ali dolazi do apstrakcije posrednim putem (za razliku od exatovaca). . sama površina progorjeva i razara se homogeno tijelo slike. dinamičko i besformno slikanje. radi nefigurativne kompozicije dinamičnih oblika.

struganje. ‘Struktura ponavljanja’. obnavlja rukopis. od 1959. kromatska materija strugana i ponovo u slojevima nanošena (reljefne vrijednosti). radi crno-bijele slike. radikalno se priključuje enformelu. 70-tih povratak boji . slika platna velikog formata sadržajno vezana uz mitološke i alegorijske teme.groteskno izobličavanje. ‘Crvena slika’. materijski slikar (nema geste ni akcije) . manualnu i konceptualnu proceduru. slika stilizirane figuralne motive. 1972. beskonačne varijacije pigmenta. slikom ‘Admiral’ 1957. 80-tih obnavlja sliku . boju.sve je ogromna prisutnost kromatske tvari (tvarno ističe boju). sredinom 50-tih boja mu se počinje mutiti. spontane geste i kodirane arabeske. estetika slučajnosti (odbacuje svaki red) + odbacivanje čiste boje. 1950-56. dinamika. apstraktno kaligrafsko slikarstvo pisano metodom drippinga. u kojima sve manju pažnju pridaje sadržaju i značenju. inzistirajući na gustoj i obilnoj materiji boje i njenoj bogatoj kromatskoj teksturi. lijevanjem guste sintetičke materije na podlogu japanske svile. počinje apstraktno razdoblje koje traje dvadesetak godina. od 1983. 1975-80.u duhu soulageovske gestualne čvrstoće.u početku: utjecaj Matissea. krajem 50-tih napušta figuraciju i prihvaća enformel. simbioza apstrakcije i figuracije.NOVA TEHNIKA . Dufyja i Juneka. ponovno nanošenje. prigušenim koloritom. tehniku. ‘Likovi’ . 1960. slike izuzetne kromatske punoće: gomilanje. izvedbu. 1962-70.lijevanje sintetičke materije + polikoloriranje (slike djeluju kao kaligrafija). .

prijelomna godina.povratak boji i svjetlu. slikom ‘Stara vrata’ počinje informelna faza (‘slikarstvo materije’) koju naziva Tragovi čovjeka. radi ambijentalne pejzaže. od 70-tih . on je umjetnik art bruta i kao takvog ga ne zanima ništa što se događa oko njega. izranjavane i rastegnute figure. enformel . rasprostrtih u praznom ambijentu. sjetne izmaglice.. to će djelo ostati simbolom dostojnim svake antologije. ponekad su te figure okružene neprobojnom tamom.LJUBO IVANČIĆ (1925-2003) mračna paleta i tematika. akt. interijer. najprije su okružene neprobojnom tamom i ništavilom. o drami ljudske egzistencije. u nizu figura predočenih crtačkom redukcijom kontrapunktira linearno i voluminozno. ideja i osjećanja. to je razdoblje ‘Tragova čovjeka’. . izložba Grupe petorice (Ivančić. obuhvaća prve tradicionalne žanrove figurativnog slikarstva: portret. pejzaž. 1955. mrki slikar. zatvoren u atelje. portret i akt najbrojniji.u razdoblju između posljednjih pejzaža i aktova iz 1962. ciklus ‘Tragovi čovjeka’. simbolički je obilježio autoportretom pred slikarskim stalkom na kojem je platno prekriženo crnom crtom.apstraktno-metričkih svojstava.. u njegovim slikama osjeća se nemir te snažna emotivna veza s motivom. za njega je slikarstvo vizualno očitovanje duha. aktovi > ležeće figure oštrih i prodornih anatomskih i perspektivnih deformacija. radi apstraktne slike (interes za teksturu). . naizmjenične postavke tamnih i transparentnih slojeva s mjestimičnim vrlo naglašenim zgušnjavanjima materije. Kožarić. početak individualnog izraza. s obzirom na temu i snagu. teži stalnoj koncentraciji ekspresije slike. korijeni njegovog slikarstva su u ekspresionističkom slikarskom stavu i razmišljanju o fenomenu ljudskog postojanja. što treba gledati kroz prizmu slikareva susreta s imperativima svog vremena. grupa figura. Michieli. 1954. čime postiže snažnu ekspresiju i dramatiku. vlastiti pokušaj biti do kraja svoj i graditi sliku ničemu i nikomu nalik. Stančić. apstraktno se javlja kao radikalizacija figurativnog.. on izolira slikarski pogled na fragment starih vrata. Vaništa) 1958-61. figura. sa specifičnom funkcijom komuniciranja ljudskih vrijednosti. prihvaća duhovnost. on je slikar oskudnosti. 1959-61. bavi se i skulpturom. žbuku zida s izdubljenim rupama izgrebenu oštrim predmetima. a ponekad izložene jarkoj svjetlosti (kasnija faza). mrtva priroda. poetski rastače svakodnevnu percepciju. provlače se kod njega od početka do kraja stvaralaštva. a sada su izložene jarkoj svjetlosti (bolničkih reflektora).

pastoznog taša i kaotične geste. visoka koloristička elokvencija. on je slikar prijelaza između intelekta i emocija. grafizma i kolorističke punoće. u oba slučaja cilj je gestualna akciona slika u registru crno-bijele monokromije. prelazi granicu figuralnosti. djela enformelističkog i tašističkog karaktera. . od 1953. a njih varira između pravocrtnih. konstrukcije i procesa. Kulmer. i u narednim godinama istražuje i produbljuje viziju u smislu ritmički snažnog. najčešće dijagonalnog spleta crno bijelih poteza. zrakastih putanja i destabiliziranog. posebna zanimljivost su njegovi kolaži – nastaju krajem 50-tih i 60-tih godina. Perić). metafora. predmetnost je relativizirana i apstrahirana i postaje simbol. 1964. efektno građena kompozicija. u isto vrijeme kada i Rauschenbergovi.EKSTROVERTNI ENFORMELIZAM ZLATKO PRICA (1916-2003) 1960. EDO MURTIĆ ŠIME PERIĆ FERDINAND KULMER IVO KALINA (1925-1995) sredinom 50-tih: slika pejzaže postkubističkom stilistikom i gustom pastom što je priprema na putu u apstraktnu liriku. ‘Nabujalo proljeće’. kardinalna nervatura koja je dinamička nervatura slobodnih kontura. statike i dinamike. trajno je zadržao slobodnu geometrijsku strukturaciju. blizak Kulmeru i njegovoj kratkotrajnoj lomljenoj uskomešanoj fazi apstraktnih geometrijskih motiva iz 1957. Dogan. Kujundžić. prva velika posthumna retrospektivna izložba 2006. izlaže na skupnim izložbama i kao član Grupe petorice (Kalina.

do 1973. Picelj. ‘Equipo 57’ - Španjolska. Laszlo Beke. nije održana. Šutej.) uključuje se i sekcija konceptualne umjetnosti i sekcija "Platno". iako je bila planirana. Abraham A. Palma Bucarelli.Italija. a . Landi).: konceptualna umjetnost. Kristl. Udo Kultermann. izložba 1973. Günther Uecker. na četvrtoj izložbi (1968. Bakić. tome je pogodovala šira postenformelistička umjetnička klima kraja pedesetih i početka šezdesetih godina u Europi. održan je samo međunarodni simpozij 1978. eksperimenti s novim tehničkim medijima. Enzo Mari. Gruppo "N" . Massironi.. u razdoblju od 1961. Nove tendencije težile su sintetizirati različite oblike umjetnosti 60-tih i 70-tih. Richter. Frank Popper). treća izložba Novih tendencija (1965. izložba 1963. isti autori + Dobrović.) sve više prodire ideja o teoriji informacija i egzaktne estetike. NT ističu potrebu socijalizacije umjetnosti (ukidanje unikatnog karaktera umj. ova međunarodna manifestacija dovodila je u Zagreb najznačajnije teoretičare neokonstruktivističke i kinetičke umjetnosti te teorije informacija (Giulio Carlo Argan. šesta izložba tendencija. Costa. Dorazio). Exatove inicijative se jedva osjećaju. kompjuterska vizualna istraživanja (Bonačić) + vraćanje na klasične medije.Biasi.: monokromno slikarstvo (Manzoni. ‘T’ . a samoj izložbi prethodio je simpozij s istom temom. ‘Grav’ . Julio Le Parc. a sukladno promjenama koje su se dogodile tijekom sedamdesetih godina organizirana je izložba pod nazivom Nova umjetnička praksa 1966.Njemačka. Karl Gerstner). umjetnika Ivana Picelja te brazilsko .njemačkog umjetnika Almira Mavigniera koji je boravio u Zagrebu tijekom 1960. Frieder Nake. Exat se zalaže za apstraktno geometrijsko slikarstvo. Knifer): također su prepoznati začeci programirane i kinetičke umjetnosti čiji će karakterističan jezik. u sklopu manifestacije održan je simpozij pod temom ‘Racionalno i iracionalno u suvremenoj umjetnosti’.) polovica 50-tih: kriza geometrijske apstrakcije (jačanje informela). tadašnjeg ravnatelja muzeja Bože Beka. Umberto Ecco. začeci kinetičkih objekata (Picelj. izložba 1965. već sljedeća. početak scientifikacije umjetnosti. Nove tendencije: kontinuirano slijede nakon Exata i informela.1-9/ 1968/1972. kustosa Borisa Kelemena.) istražuje odnose kibernetike i umjetnosti. karakterizira šira problemska osnova: slikarstvo je tautološko i monokromno ili se okreće prema objektu . Heinz Mack) i talijanskog Azimutha (Enrico Castellani. Galerija suvremene umjetnosti organizirala pet međunarodnih izložbi pod nazivom "Nove tendencije" koje su nastavak i razrada razmišljanja pojedinih sudionika Exata. uz sekciju kompjutorskih vizualnih istraživanja.NOVE TENDENCIJE (5 međunarodnih izložbi održanih u Zagrebu od 1961. ali NT rade korak prema programiranoj i kinetičkoj umjetnosti.). inicijalnu izložbu 1961. Knifer.: karakteristika Novih tendencija sada su programirani i kinetički objekti.: nastavak scientifikacije. umjetnici oko njemačkog časopisa Zero (Oto Piene. Manfredo Massironi. ispituje se vizualna percepcija. uvođenje kompjutera.Almir Mavignier. Herbert W. djela) i uvode praksu timskog rada. već od sljedeće izložbe (1963. Chiggio.).Francuska. exatovci nastupaju u inozemstvu. ipak prevladavaju djela usmjerena na sistemska istraživanja (François Morellet. Piero Manzoni). Umbro Apollonio. zahtjevi za scijentifikacijom umjetnosti dat će prednost eksperimentiranju s novim tehničkim medijima u cilju istraživanja vizualne percepcije na osnovi teorije Gestalta. Piene.-1978. do 1973.. organiziran je međunarodni kolokvij "Kompjuteri i vizualna istraživanja". Moles. Franke. pri čemu se umjetničko djelovanje nastoji dovesti do krajnje anonimnosti. te optička istraživanja površine i strukture objekta (Marc Adrian. te godine Galerija suvremene umjetnosti pokreće časopis "Bit international" kao glasilo ove orijentacije (br. izložba 1961. ‘Zero’ ./69. prvu. obilježiti Nove tendencije kao pokret. važnije umjetničke grupe bile su ‘N’. prva izložba Novih tendencija organizirana je na inicijativu likovnih kritičara Matka Meštrovića i Radoslava Putara. na Tendencijama 5 (1973. 60-te: kod nas vlada klima optimizma i materijalne i duhovne stabilnosti. Srnec.

koju je za sebe projektirao i u kojoj je živio. arhitekt. François Morellett. projektant Vile Zagorje. Almir Mavignier. Alberto Biasi.radi luminoplastiku (svjetlost na objektu u pokretu). Julije Knifer (jedini sudionik prve izložbe). Aleksandar Srnec. Miroslav Šutej i Ante Vulin. važniji časopisi pokreta bili su ‘Azimuth’. objekti rotiraju u prostoru (prostorne konstrukcije). zamjenjuje kamerom snimivši 1976. "spontane grafike". (kao Exat).većina umjetnika . ne odvaja skulpturu od arhitekture i urbanizma > teži sintezi svih umjetnosti (ideologija Exata). od ostalih hrvatskih teoretičara značajne priloge dali su Radoslav Putar i Vera Horvat Pintarić. okružena je parkom skulpture s djelima autora konstruktivizma iz Hrvatske i svijeta. VJENCESLAV RICHTER (1917-2002) zbirka je smještena u vili na Vrhovcu 38 u Zagrebu. ‘Nota’ (Minhen). prostorne strukture.izaziva prijelom prijedlogom za spomenik Marksu i Engelsu 1953. ‘Centrijade’ ‘Reljefometri’ . . u kući se nalaze brojni radovi umjetnika . Heinz Mack. 1956.daljnja razrada sinturbanizma. njegove teorijske tekstove kritika smatra utopijskim ili neprihvatljivim.novi tip ‘otvorenog djela’ (pokretljive jedinice. Vlado Kristl. ‘sinturbanizam’ = projekt sintetskog urbanizma ’64. jedan od utemeljitelja Exata za što je napisao manifest. Günther Uecker. ‘Documenti d’arte d’oggi’ i ‘Spirale’ (Milano). skulpture. Vjenceslav Richter. od hrvatskih autora na konstruktivističkim izložbama Tendencija sudjelovali su Ivan Picelj. "sistemsko slikarstvo" i "reljefometri" u aluminiju (skulpture s mobilnim dijelovima). teorijski projekt heliopolisa (4D grad) . a oduzeti elementi nadograđuju se postupkom zrcalne simetrije.svjetlosni oblici. gradi ‘Reformatore’ 1960. grafike). nova prostorna svijest .bijele površine malih formata s ispupčenim polukuglicama sređeni po geometrijskim sklopovima. objekata putem rotiranja periferne stambene opne.konstrukcije ‘Centri 56’."sistemske grafike". Julio Le Parc. 60-tih radi ‘Razvijene forme’ - plastična tijela lišena pravog volumena. Vladimir Bonačić.. slikar.sudionika objavljivala je i svoje teoretske tekstove (Karl Gerstner. PICELJ . nastalih u razdoblju od 1964. projektirao zgradu jugoslavenskog paviljona na Svj. prvi jugoslavenski kompjuterskim putem animirani film ‘Rondo’ da bi se potom više bavio videom . JURAJ DOBROVIĆ (1928-) slikar.gledatelj postaje suučesnik u procesu tvorbe djela). ‘Zero’ (Dizeldorf). kipar. zanimaju ga racionalne geometrijske strukture u kojima je naglašena plastičnost s komplementarnim oblicima i djelovanje svjetlosti. glavni teoretičar Novih tendencija kao pokreta koji se bavio problemom odnosa između umjetnosti i društva sa zahtijevima za socijalizacijom umjetnosti. 1967. do 1979. . Yvaral). djela su eksperimentalnog karaktera. ‘BIT international’ i ‘a’ (Zagreb). Otto Pienne. BAKIĆ . grafičar. Vjenceslav Richter i njegova supruga Nada Kareš-Richter darovali su 1980. uz uporabu ind. zamišljen je kao pokretljive jedinice u plastici primijenjene u arhitekturi . izložbi u Briselu. ‘Polja 2’. materijala i mehaničkih pomagala.. RICHTER . Juraj Dobrović. MIKULIĆ – plotter.autor je stigao do dinamičke slike koja pripada novoj elektronskoj ikonici. novi odnos čovjeka i djela .mobilnost pojedinih dijelova arh. .nova istraživanja u arhitekturi - polifunkcionalne urbane cjeline. sudjeluje na izložbi NT-a. na Tendencijama izlaže ‘Forme koje zrače’ . Ivan Čižmek. "spontani crteži". mape grafike: ‘Polja 1’. 1964. Vojin Bakić. gradu Zagrebu svoju kuću s vrtom te 27 umjetničkih djela (slike.neograničen broj različitih tijela - volumena. ukidanjem unikatnog značaja umjetničkog djela i izjednačavanjem umjetnosti i znanosti bio je Matko Meštrović. oblika i sistema koji se translacijom granaju u neiscrpni slijed transformacija.

pojava ‘nove slike’ na početku 80-tih u svim njezinim inačicama. VANIŠTA. M. neobično sročenim sredstvima već poznatoga. nagovješćuje konceptualce. iako slikama dominiraju konkretni predmeti. u djelima nekih umjetnika u okviru ‘Gorgone’ (KOŽARIĆ. novi ekspresionizam i sl.) sredinom 70-tih: novi mediji i postupci redukcija u umjetnosti dovedeno je u pitanje tradicionalno slikarstvo prihvaćanje potpune plošnosti važna je uloga geometrije važnije je trajanje rada na slici nego finalni produkt . druga polovica šezdesetih. daleko su od bilo kakve realističke ideje.. umjesto slike nudi se umjetnički objekt. JOKANOVIĆ-TOUMIN. shvaćanje slike kao totalne plohe. a predstavnici tog stila programatski nastupaju izložbom ‘Hit parada’. pomalo dokida pojavu slike. 2003. . javila se slikama s motivom brodova. 1968. ŠIBENIK. . KNIFER. već potkraj 70-tih otkriva senzibilitet idućeg desetljeća. prijelaz koji je napustio granice apstraktnog i kreativno otiskivanje u prostor novog i nepoznatog. potiskivanje osobnog rukopisa. inaugurirala sliku. brodovi s početka 90-tih iako su konkretni vizualni predložak. Maković djela Nine Ivančić gleda upravo u tom kontekstu. bila među prvima u nas koja je nakon godina svojevrsnog konceptualističkog ikonoklazma. a na njezino mjesto dolazi pojam objekta. na izložbi ‘Mogućnosti 71’. slikarstvo je proizvodnja slika koje deklariraju svoju prisutnost. a ne stvarnih predmeta. kod mnogih mlađih umjetnika minimalizam je početna faza. pitanje kompozicije. ona je ispred kritike i vladajućih normi.. naime. često referencije na povijesnu baštinu. ŠUTEJ) . sredinom 90-tih nakon povratka iz New Yorka. VLAHOVIĆ. ‘Otok’.. neobična zakašnjela apstrakcija iz 50-tih.spontanost. 90-tih je kritičar Germano Celant skovao prikladan naziv – neekspresionizam kako bi njime potkrijepio tezu o zanimljivom segmentu suvremene umjetnosti u kojem autori pojam originalnosti zamjenjuju veličanjem kopije. . pojavom figurativnih i organskih oblika povezuje se s pravcem Nova slika. 1971. na izložbi ‘Objekt i boja 68’. dok se kasnije bave konceptualnom umjetnošću. (A. u drugoj polovici 80-tih slika apstraktne slike svijetlom paletom i lirskom osjećajnošću i postiže vrijednosti likovnog izraza. LJ. potpuna plošnost. 1986. rane slike . to nisu brodovi iz stvarnosti.važno je značenje ‘vremena’ u nastanku umjetničkog djela. boja kao bogata vizualna emisija plastičkog tijela slike. težnja ka sažetosti. M. kao što su transavangarda. izlaže avione – ponovo je riječ o vizualnim formulama. redukcija tada postaje njenim ključnim načelom – fragmenti figura potpuno iščezavaju s polja slike. bio je to radikalan odmak od svega što je prethodilo. već dvosmislenu stvarnost slike. gotovih ikona. KUDUZ. poklapa se sa slikarskim počecima i prvim izložbama Nine Ivančić. ona ne izlaže slike stvarnosti. GALIĆ. sve pikturalno se dovodi u pitanje. druga polovica 70-tih: NINA IVANČIĆ (1953-) prvi radovi bliski minimalizmu i analitičkom stilu. FELLER. ŠIBENIK. nego pažljivo iscrtani likovi iz nekog tehničkog priručnika. ona je. radi se o montaži predodžbi. geometrijske forme. slika je lišena sposobnosti prijenosa bilo kakvog značenja. u manifestaciji ‘Hit parada’. SEDER.MINIMALIZAM minimalizam uvodi konceptualni pristup umjetnosti. odlazi u NY. koncentriranja svih događanja na površinu slike – osnovno načelo na kome se zasnivala njena umjetnost u prvih deset godina. ‘Noćna idila’. predstavnici: GALIĆ. a kipteći slojevi blještavih boja smiruju. bogati kromatski motivi. 1967. tehnike. u Hrvatskoj minimalizam se pojavio: . namjerna oskudnost izričaja.

u lijevom krilu nalaze se rotirajuće grafike. izlaže na izložbi Nove tendencije: ‘Bombardiranje očnog živca’. Hit parada nakon 1969. utjecaj op arta i narodne umjetnosti. Koščević. Šibenik. simbioza geometrijskog i organskog u istoj formi. on počinje s uobičajenim figuralnim motivima. tokarene drvene kule. ali te iste večeri objekti-ambijenti su uništeni od strane umjetnika koji su imali drugačije ideje. boravi u Parizu. 10. često žive. tzv. Šutej i Šibenik. prostor i sam postaje predmetom. Hit-parada .objekta krene još dalje ka ambijentu. uporabom najrazličitije građe za svoje reljefne i prostorne kompozicije (rukometne lopte. elementi gotičke umjetnosti. 2004. prva samostalna izložba u Galeriji SC-a: forme izrazito gotičkih svojstava. posvećuje se crtežima i grafikama. Galić. a tipično za kinetičku umjetnost . treća faza: materijalizacija slika-objekata u 3D. zauzimaju jedno krilo. ‘Emisija’ . Šibenik u Galeriji suvremene umjetnosti je prvi puta izradila 2 ambijenta u Hrvatskoj: ‘Crni ambijent s 9 vertikalnih elemenata’ ‘Crni ambijent s 1 longitudinalnim elementom’ . osobine geometrijskog pretočio u fantastiku. a podsjećaju na beskorisne modele svemirskih satelita ili robote. MIROSLAV ŠUTEJ (1936-2005) rana faza: radi vrstu pejzaža. 1967. elementi su osvijetljeni s UV svjetlošću. potakla je Šuteja.smislio grafike pokrenutih pojedinih dijelova i promjenjivih kompozicija u velikom broju varijacija. Lj. to su konkretna umjetnička djela. forme. ne upućuju ni na što izvan sebe samih. gradi složene objekte što pipcima i kracima zadiru u prostor. druga faza: 1962. 1967. njegova prva plastička iskustva nisu vezana uz geometrijsku apstrakciju i tradiciju konstruktivizma. jer izbjegavaju sve izvanplastično. 1964-65.. dominacija imaginacije. ‘Tipovi-čestice’ . ali moguće je čitanje slike u pojmovima figurativnog. . Kuduz. Ljerku Šibenik. godinu dana kasnije: 1968.Hit parada se održala 20. 1967. likovi djeluju kao lutke i predstavljaju vizualizaciju ništavila. prostor gubi osjećaj stvarnih dimenzija. Galića i Kuduza. a tek kasnije otkriva ključni motiv budućih slika (naučni).oblikuje zamisao pomoću boje.težnja da se od slike . akcija ‘Hit parada’ u SC-u: Šutej.prostorni iluzionizam. stolnoteniske loptice. fosforescirajuće boje. govore sebe. prostora. kao pod mikroskopom. kao i voditelja galerije SC-a Želimira Koščevića ka zajedničkoj akciji . 1963. svaki od sudionika trebao je riješiti jedan dio prostora. prečke i štapovi obojeni živim bojama). najosebujnije u njegovu opusu.OBJEKTI I AMBIJENTI pitanje slike-objekta i skulpture-ambijenta kod nas su potaknuli 1967. u središnjem dijelu nalazi se grafika veličine 10x10 koja podsjeća na gotički labirint. ‘naučne teme’ ‘Talas-materija’. gledatelj postaje sudionikom zbivanja. izložba ‘Prekrivene oči’ – deseci ljudskih figura ovijenih u bijele gaze s crnim povezima na očima – središnji dio izložbe. boja pojačava dinamiku.

od 1975. karakteristično za takvu angažiranu umjetnost je zajedničko djelovanje i okupljanje umjetnika i kritičara oko pojedinih galerija: isprva je to bila Galerija Studentskog centra u Zagrebu (1967. negiranju ustaljenih estetskih vrijednosti te generacijskom spajanju istomišljenika. radovi nastali u tom razdoblju najčešće su konceptualni ili ambijentalni s težnjom prebacivanja naglaska s estetskih kategorija na etička načela. izjednačavaju se uloge onoga koji daje i onoga koji prima. prema tome. u sociopolitičkom i kulturološkom smislu. društva. ŽELJKO JERMAN. FEDOR VUČEMILOVIĆ). djelo je oslobođeno svake nadgradnje. preispitivao se i pojam umjetnosti te njezina funkcija. MLADEN STILINOVIĆ. semantike. DALIBOR MARTINIS. prostorne intervencije. SVEN STILINOVIĆ. duhovne relacije unutar grupe. budući da je bit djela upravo komunikacija. osnivač. video.temeljene na novoj životnoj i radnoj etici.SREDINA 70-TIH) ili NOVA UMJETNIČKA PRAKSA za umjetnost ranijeg doba vizualna komunikacija bila je glavno polazište. BORIS BUĆAN.). SANJA IVEKOVIĆ. potom Galerija suvremene umjetnosti koja je pod nazivom "Nova umjetnička praksa 1966-1978" priredila veliku retrospektivnu izložbu jugoslavenske umjetnosti toga razdoblja. JOSIP STOŠIĆ. vrijeme je. mogućnosti. = činjenično postojanje jedne akcije ostvarene s onu stranu fizičkih medija. obilježeno studentskim nemirima. konceptualna umjetnost ukida ovaj posrednički način komunikacije. političkih i ekonomskih uvjeta života inaugurirala je nove medije kao oblike izražavanja i istraživanja . umjetnik se dakle obraća ne-posredno. 1975. Zagreb. . LADISLAV GALETA. ŽELJKO BORČIĆ. najraniji nagovještaj predstavlja ljubljanska grupa OTTO: MARKO POGAČNIK. ne putem medija nego kroz medij. DARKO ZUBČEVIĆ). DUBRAVKO BUDIĆ. meditaciji. također se oformljuju i nekonvencionalni. umj.umjetnik se obraća direktno. razdoblje u kojemu se pojavljuje i artikulira fenomen koji nazivamo novom umjetničkom praksom. sam medij postaje poruka. Zagreb. alternativni prostori kao "Haustor" (veža u Frankopanskoj ulici br. JAGODA KALOPER. dok se ‘klasična umjetnost’ percipirala vizualnim i taktilnim svojstvima. duhovnoj sabranosti (yoga + zen). "Podroom" (Mesnička ulica. djelo bilo je posrednik između umjetnika i gledatelja. vodeću ulogu preuzela je Galerija Nova. TOMISLAV GOTOVAC i dr. konceptualna umjetnost prihvaća se cjelokupnim čovjekovim psihofizičkim mehanizmima. 2. akciju. djela je sekundarna.).preispitujući najčešće njihove uvjete. GRUPA TOK (VLADIMIR GUDAC. umjetnost nastala u tom duhovnom okrilju težila je aktiviranju vlastite okoline. ono je isključivo informacija.fotografiju. DAVOR LONČARIĆ. intuicija). GORKI ŽUVELA. primjenjuju mentalne postupke koji se temelje na podacima logike. ona ukida posrednika . teorije jezika. istražuju mogućnost koordiniranja vlastitih spoznaja (sistematika. bitan problem jezika konceptualne umjetnosti je u traženju novih načina komuniciranja. instalacije. krajnja njihova ideja je stvaranje komuna .-1973. konceptualna umjetnost je čista mentalna aktivnost u kojoj sama ideja ili zamisao stoji iznad materijalnog. GRUPA ŠESTORICE AUTORA (VLADO MARTEK. IVAN ŠIMUNOVIĆ. materijalnost umj. granice i rezultate. BORIS DEMUR.). GUSTAV ZECHEL. DAVID NEZ NEZ. intencija k analizi fenomena kulture. parapsihologije. je osnovan i Centar za multimedijalna istraživanja pri Studentskom centru.KONCEPTUALNA UMJETNOST (SREDINA 60-TIH . težnja na unutrašnjoj koncentraciji. a 1976. ambijent i sl. ANDRAŽ I TOMAŽ ŠALAMUN. čuvstvenost. 1969. performance. racionalnost. MILENKO MATANOVIČ. djelo bilo je medij kojim je umjetnik prenosio određene poruke gledaocu. umjetnici koji su najintezivnije obilježili razdoblje "nove umjetničke prakse" individualnim izložbama ili grupnim akcijama i gradskim intervencijama bili su GORAN TRBULJAK i BRACO DIMITRIJEVIĆ (povremeno u tandemu pod nazivom "Penzioner Tihomir Simčić). istodobno s preispitivanjem značenja i smisla djelovanja umjetnika u društvu. samom zamjenom riječi umjetnost sintagmom umjetnička praksa naglašen je novi model umjetnosti kojim se u prvi plan postavila aktivnost umjetnika. . umj.

MARTEK. svojim tijelom izvodeći predstavu (performance). kip Rose Luxembourg.GORAN PETERCOL.prikazuje poznatu revolucionarku kao trudnicu. BLAŽEVIĆ. rad. ‘Prošenje’. od 1976. . ‘Zagreb volim te’. TOM GOTOVAC (1937-) da i sam umjetnik može biti medij.već pedesetih je pisao konkretnu poeziju. SUMIĆ.pisao grafite pred publikom.potpuno gol ljubio je tramvajsku prugu u Ilici. 1968. S. izvode akcije i intervencije u prostorima grada. prostorna instalacija "Sjene 139".trudna . STILINOVIĆ. rad ‘Gen XX’. SANJA IVEKOVIĆ (1949-) probleme žene u doba burnog razvoja televizije i ostalih masovnih medija istražuje videom.sve je spiralno. ĐAPIĆ. . a na izložbi ‘Premetaljka’ 1971. odnosno bojenjem samih sjena. 1975. posebnu grupu čine umjetnici koji istražuju likovne pojave intervencijama u prostoru i tzv. u Novom Sadu djeluje grupa KOD: MIROSLAV MANDIĆ.na balkonu svog stana u Savskoj 3 prolazak svečane povorke u časrt maršala Tita popratila ležanjem. kraj konceptualne umjetnosti . tijela umjetnika u spirali) te analitičkog i primarnog slikarstva. gledatelji su sami mogli vaditi riječi iz kutije. Stedelijk muzeju u Amsterdamu. grupa u Splitu ‘Crveni Peristil’: DULČIĆ. 1976. ‘Open Reel’. grafičkim oblikovanjem. instalacijama u kojima često istaknutu ulogu imaju svjetlost i oblici što ih ona gradi . Rosa . 1967. BORIS DEMUR (1951-) kao student bio je zaokupljen informelizmom. a grafiku kod Alberta Kinerta. bavi se ambijentima i intervencijama u urbanom prostoru. M. STILINOVIĆ. performance ‘Trokut’ . ‘rad napravljen za određeno vrijeme i prostor’. te dokinut pojam prostora kao kategorije a priori. bijenalu u Sao Paolu (1994. ‘Trčanje gol u centru grada’.prvi puta happening (smišljeno zbivanje): GOTOVAC. VUČEMILOVIĆ. kasnije ‘Podroom’: DEMUR. odredile projekcije njihovih sjena. Zagreb. 1980. radovi joj se nalaze u MOMI u NY. 1997. nogu. . video s dokumentima koje je majka sačuvala i središnji video montiran od fotografija logora i njene majke. visok 2. nagrađen na Trijenalu 2003. na Documenti u Kasselu 2002. DODIG. JERMAN. intervenirala policija. često provocirajući građane. ‘Image in virus’.njena interpretacija mamina dnevnika: video u kojem ona čita mamin dnevnik. pijenjem viskija i masturbacijom. paradigma spirale .kombinira fotografije modela s biografijama žena-narodnih heroja (sestre Baković). 1983.majka joj je 2 godine provela u Aušvicu. GORAN PETERCOL (1949-) bez izuzetka radi instalacije čiji je temeljni konstruktivni element svjetlo . eksperimentalnom televizijom. ali istodobno i na terenu konceptualne umjetnosti s rijetkom potrebom da teorijski obrazloži svoj umj. DALIBOR MARTINIS (1947-) istražuje pitanja identiteta posredstvom videa. Zagreb. ispitujući samostalno značenje veznika i njihov mogući suodnos. sudjeluje na izložbi ‘Mogućnosti ‘71’. veza s action paintingom J. 1978.) sastoji se od četiri aluminijske ploče čiji su položaj u zadanoj prostoriji. radi grafički dizajn za Televiziju Zagreb 70-tih. LUKAS. isključivo se posvećuje mediju videa i performansa. logoraški broj istetoviran na ruci nije evidentiran u arhivima . izlaže riječi ispisane na pločicama.. 1979. KOGEJ. Pollocka . . spajanjem refleksija obojenog svjetla od metalnih ploča s njihovim sjenama. sredstvo i posrednik umjetničke poruke. pokazao je Gotovac koji je od 1962. izlaže od 1969. koja je ujedno i okvir rada. pa nadalje izveo niz provokativnih umjetničkih akcija: ‘Happ naš – happpening’. Nacionalnoj galeriji u Kanadi. postignuta je ravnoteža materijalne i nematerijalne forme. ‘Paranoia Art’. ŠERCAR 1967. radi u najstriktnijem duhu primarnog i analitičkog slikarstva. slikarstvo je diplomirao kod Raula Goldonija. predstavila se projektom ‘Tražim mamin broj’ . MIRKO RADOJČIĆ. izvedena na 22. pozlaćen. SLAVKO BOGDANOVIĆ. izložen na 18 m visokom obelisku u Luxembourgu - bio izložen 3 mjeseca. bavi se ambijentima.pojava postkonceptualnog slikarstva i različitih oblika Nove slike.već dvadesetak godina ispituje najnematerijalniju kiparsku materiju .5 metra. želja da se suprotstavi nacionalističkom ludilu u Hrvatskoj.svjetlo.dripping + antropometrijama i kozmogonijama Yvesa Kleina (otisci ruku. prema zakonu slučajnosti i nizati ih vješanjem na ploči. u Zagrebu grupa ‘Šestorice autora’. JOSIP STOŠIĆ . od poliestera.. ČALETA. 1992. 1981.

dovodi nas u apsurdnu situaciju i upravo to djelo čini kvalitetnim. 1968. grafičar i oblikovatelj. .intervencija u gradskom prostoru. ‘Pikturalna petlja’.BORIS BUĆAN (1947-) plakatu ponovo dao ravnopravno mjesto u likovnim umjetnostima. postavlja kolače na stepenice (kremšnite) – važan kontekst: kremšnita postavljena kao korak. 1991. ima ih puno. ‘Museum Palmolive’. 1974. .maštovitom dosjetkom ukazuje na stereotip industrijske proizvodnje. MLADEN STILINOVIĆ kremšnita – citiranje elementarne stvarnosti > umjetnost nakon predmeta. istražuje u različitim prostorno-plastičkim medijima. bavi se oblikovanjem plakata i primijenjenom grafikom. .

bitni su osjećaji i mašta.lutke-mornari IVAN LESIAK VERGILIJE NEVJESTIĆ ZVONIMIR LONČARIĆ sardonski. KOSTA ANGELI RADOVANI .žena-lutka IVAN LOVRENČIĆ .SARDONSKA FIGURACIJA.kult lutke N.čovjek-kegl VASKO LIPOVAC . pribjegava izobličenjima . nekonfliktni simbol . u ikonološkom pogledu glavni protagonist je LUTKA .zlobno podrugljiv. 1972. . lat.pogodno okružje jedne subjektivističke parodije života i zbivanja.lutka-konj IVO FRIŠČIĆ . .sugestivna koncentracija osjećaja i misli u plastičnoj formi. zajedljiv sardonski smijeh .mannequin ZLATKO BOUREK .pasivno biće.grčevit i ciničan smijeh.harlekin KRSTO HEGEDUŠIĆ . poč. KAVURIĆ-KURTOVIĆ .

problem zbilje. staklena vuna. šoka. aluminij. bogatog kolorita. bogati kolorit. STJEPAN GRAČAN. plastika. STANKO JANČIĆ. ekspresivno.). staklena vuna) . juta. sadržaj umjetnosti je jasan i direktan . KAUZLARIĆ-ATAČ. juta. ekspresivno. protiv apstrakcije koja lišava čovjeka njegove središnje uloge u umjetnosti. LABAŠ. mučnine sve do brutalnosti . . s elementima pop arta (Janjić-Jobo). IVAN LESIAK. ĐURĐA ZANOŠKI novi materijali: poliester. stil: . polemički odnos prema vlastitoj sredini (kritika kulture i politike). ironije. aluminij. sarkazma. slikari: JANJIĆ-JOBO. VLADO JAKELIĆ.. plastika. MIRO VUCO. ideja: aktualizirati pitanje humanizma u suvremenom društvu (komentar čovjeka okruženog birokracijom i mehanizacijom. bavi se problemom zbilje priređuju izložbe i akcije na ulicama (od 1974. to je sadržajna umjetnost koja se ne bavi estetikom niti rješavanjem formalnih problema . snažna izobličenja .BIAFRA (1970-1978) najradikalniji primjer ekspresionizma u novijoj hrvatskoj umj. naturalistički postupci . kipari: BRANKO BUNIĆ. ekspresivna i angažirana figuracija . kipari uvode nove materijale (poliester. izražavanje antiljepote. EMIL ROBER-TANAY maštovito. slikarstvo Biafre je maštovito. RATKO PETRIĆ.

kao bogatom fundusu iz historije oblika ili ne-oblika. prekidajući s avangardom. iz jednog stila u drugi. postmodernizam sebe definira kao odbacivanje svih ograničenja. diskontinuitet. kulturno područje u kojem djeluje umjetnost 80-tih je ono transavangarde. slobodno crpi iz historije oblika. reakcija protiv purizma i funkcionalizma urodila je oduševljenjem za eklekticizam i manirizam. . Evropljani traže viši nivo egzistencije umjetnosti. šetnje od jednog djela do drugog. danas postmoderni umjetnik pristupa apstrakciji jedino kao zalihi. američki umjetnici traže motiv egzistencije kroz slikanje. istrošenosti. umjetnik otvara neograničeni dijalog sa svijetom formi. u slikarstvu dekorativno i kičasto. umjetnici postmoderne ili postavangardne umjetnosti prekidaju s budućnošću kao utopijskim projektom i smještaju se u vrijeme neodređenih obrisa. izvedbi koja u umjetnosti ponovo uvodi tradiciju slikarstva. dematerijalizacija djela i bezličnost izvedbe. dekonstrukcija. POSTMODERNIZAM rastresita situacija 80-tih. koji obilježavaju umjetnost 70-tih prema strogo duchampovskom razvoju nalazi put premašivanja u ponovnom oživljavanju manuelnosti. drsko ističe prolaznost kao sadržaj po sebi. introspekcija. destrukcija. decentralizacija. koja jezik promatra kao instrument prijelaza.KRIZA AVANGARDE krajem 70-tih modernistički avangardizam pokazuje znakove iscrpljenja. ono što su modernisti najviše prezirali.

bijelom se bojom još više nastoji anonimizirati ploha. MARINA ERCEGOVIĆ sažima različita iskustva . javlja se niz pojedinaca koji afirmiraju medij slike: BORIS DEMUR sliku svodi na nulti stupanj. u isto vrijeme u Galeriji suvremene umjetnosti otvorena je izložba ‘Talijanska transavangarda’. često gotovu neslikarsku boju (gips ili bijeli lak). plošnost je osnovna činjenica slike kao predmeta. salon mladih. ta pojava za sobom povlači hiperprodukciju koja je imala zaštitu kod kritičara koji su hvalili svakog pojedinca. 13. ZVJEZDANE FIO. slika je slika. na osnovne materijalne čestice koje ne daju nikakvu izvanslikovnu značenjsku nadgradnju. dok se s druge još osjećaju derivati konceptualizma .tradicionalni perzijski ornament. u francuskoj fovizma. međutim. Bijelić i Sokić iznova ulaze u slikarstvo. koju je organizirao Achille Bonito Oliva. slika je tako goli produkt slikanja. ‘new image painting’). snažna ekspresivnost.platna. na venecijanskom Biennalu (Aperto ’80). Biennalu mladih u Parizu 1980. on će upotrebljavati još i plavu..‘nove slike’ (‘transavangarda’. SOKIĆ prekrivanjem kvadratičnih površina kartona bojom koja oponaša mramor i naknadnim slaganjem tih kartona u ritmički pravilne cjeline. površina . Maković: kriza kritike povezana je s nepostojanjem kriterija i s gubitkom povijesne dimenzije u svijesti kritičara. ĐURE SEDERA.. ‘nuova immagine’. pa je tako uklonjena distanca između tijela i plohe. a kasnije modificirao Giulio Carlo Argan. taj dio nazvao Nova slika. paviljonu u prosincu 1981. Maković selektor.ona nas upućuje na brojne izvore iz prošlosti. o prividno nekonvencionalnom koje je pod okriljem države. u osamdesete se ulazi sa slikom i slikarstvom s jedne strane. svijest o prošlosti mora biti prisutna. koja se počinje javljati u drugoj polovici 70-tih. ideje što ih je formulirala generacija koja se javlja 1968-70.. prostor je dokinut. gostujuće izložbe u Zg i Bgd ‘America Now’ 1979. boja se na grubu platnenu površinu nanosi neposredno rukom. po kojemu se umjetnici prošlosti i sadašnjosti ne smiju shvaćati kao antiteti. 70-te godine u hrvatskoj umjetnosti karakterizira pluralizam ideja i ideologija.immagini’ . u Umj. u njemačkoj novoj umjetnosti prepoznaju se odjeci ekspresionizma. ti tragovi vide se u radovima pojedinaca: NINE IVANČIĆ. kritičari lišeni povijesne dimenzije svijesti pridavali su svakom događaju identičnu važnost. kontrolom muzeja i galerija.. beskrajno ponavljanje jedne iste figure s ciljem ritmiziranja površine slike. lokalne tradicije. unatoč tome što se tragovi Nove slike mogu u Zagrebu pratiti od 1977/78. . salonu mladih ponovno aktualiziranje slikarstva smatralo se marginalnom pojavom. bez kista. crvenu i žutu. sve do izložbe ‘Nova slika’ na 13. FERDINAND KULMER NINA IVANČIĆ Nova slika referencijalna je umjetnost . ANTE RAŠIĆ DAMIR SOKIĆ (1952-) ili potpuno odbacuju boju ili upotrebljavaju isključivo bijelu.umjetnici se često koristili nazivom ‘alternativna umjetnost’. kartona. osamostaliti od subjektivnog. BIJELIĆ radi niz slika velikog formata nastalih utiranjem tragova bijele. MILIVOJ BIJELIĆ u ogoljenju slike zadržat će znatno širi kromatski izbor . Londonu. zasićenost ornamentalnim šarama kao hommage Matisseu. postaju u interpretaciji mlađih kolokvijalne i trivijalne.NOVA SLIKA 1981. u talijanskoj se transavangardi mogu uočiti nasljeđa metafizičkog slikarstva.zajedničku izložbu talijanskih i jugoslavenskih umjetnika pripadnika istog trenda .12 slikara koji su predstavili svojevrstan povratak slici i predodžbi. 1980. NELA BARIŠIĆ izrazita figurativnost. crvene i plave boje na najlonu.. registriranje elementarnog procesa rada. čak prije značajnih izložbi održanih u Njujorku. žute. ali oni zato traže osređene likovne osobine u materijalu i minimalnim zahvatima ističu te sirove likovne činjenice.osim bijele. uzastopnim ponavljanjem figura i razmaka među njima postiže tautološko načelo i na formalnoj razini: slika jest ploha. a veliku važnosti imaju specifične. na kojoj ostaju zabilježeni tragovi slikanja. . ali riječ je zapravo o pseudoalternativi. u toj istoj generaciji. stav koji je iznio Lionello Venturi. Andrej Medved u Kopru istovremeno priprema izložbu ‘Podobe . što je rezultiralo iskrivljenom slikom umjetničke produkcije. u isto vrijeme (početak 80-tih) pojedinci pristupaju drukčijoj afirmaciji slikarstva: ZVONIMIR SANTRAČ njegova su platna krajnje zasićena slikarskom materijom.

.

rana djela. sljedeće godine na Salonu za te iste slike dobiva nagradu. kasnije je na njenim slikama mrlju zamijenila ploha iz klasičnog repertoara geometrijske apstrakcije.razbijanje prostora i površine."anakronizma".individualna mitologija. uključuje i prostor zida galerije. ZVJEZDANA FIO (1954-) predstavnica transavangarde u modernom hrv. svaki je detalj slike obilježen duboko individualnim znakom.OSAMDESETE osamdesete su godine na hrvatskoj. svoje lice. linearnim načinom gradi kompozicije u kojima se predmeti i prostori ritmički raščlanjuju u slobodne i intenzivno obojene znakove . o slikarstvu postmoderne. slikarstvu. "nove geometrije". dobro proporcionirani formati. IGOR RONČEVIĆ (1951-) služi se jezikom slobodne apstrakcije i uz Editu Schubert najapstraktniji je u generaciji hrvatskih postmodernista. naoko možda najbliži klasičnoj slici: mirni. impulsivnosti i neobuzdanosti. mnoštvo sirovih boja. dodaje krhotine zrcala. upućuju na problem Nove slike. novoj slici. ‘Žuti atelje’. kosti. njena daljnja evolucija ide ka slici koja nema simbola. njegov slučaj je indikativan: na Salon mladih 1980. ka totalnoj apstraktnoj slici u kojoj svaka mrlja ipak ima svoju snagu. slike nepravilnog formata. figura se nadovezuje na figuru po okomici i horizontali. na samostalnoj izložbi 1980. ‘Crveni atelje’ njeni radovi su od samog početka 1979. plošnost slike. uz napuštanje prethodnog. ona slika svoj atelje. neobična ikonografija. serija slika "Bez naziva (Katedrale)" pripada jednoj od faza njezinih takozvanih tvrdih slika izražene tektonike vertikalih matematičkih konstrukcija s depersonaliziranim načinom nanošenja osnovnih sirovih boja (crvena. plava. boja pažljivo odabrana. DUŠAN MINOVSKI ŽELJKO KIPKE DUJE JURIĆ DUBRAVKA RAKOCI ĐURO SEDER FERDINAND KULMER . on šalje slike koje žiri ne prihvaća pa ih izlaže u sekciji odbijenih. to je razdoblje koje karakterizira individualno suočavanje umjetnika s vlastitim povijesnim nasljeđem i apostrofiranje temeljnih pitanja o jeziku umjetnosti te njegovo preispitivanje. ali ne pada u banalnost . impregnirane dubokom crnom monokromijom i prošarane neutralnim gestičkim intervencijama. gusta igličasta ornamentika. ‘povratak na početak’ . savijeno šiblje. impulsivan rukopis. iskazala je svoju osobnost u strasti ekspresije. slikarske plohe su redovno nepravilne. nastala je slika posve apstraktnih svojstava iako metafizičkog nazivlja. lišće. ornamentalizirani prostori.ona čistim likovnim postupkom razgrađuje narativnost izabranog predmeta. EDITA SCHUBERT (1947-2001) njen rad karakteriziraju prijelazi s jednog apsolviranog iskustva forme na sljedeće. iščezava herojska fraza i slikarica nas uvodi u svijet sitnih običnih činjenica. biljke. pepeo) uobličila. crna) izvedenih u velikim dimenzijama od poda do stropa. prikupljenim primitivnim ‘rekvizitorijem’ (drvo. predmete u njemu. ANJA ŠEVČIK (1956-) među najvažnijim predstavnicima Nove slike. "nove skulpture". koristi različite materijale (kolci. kao i na svjetskoj sceni obilježene pojavom "nove slike". nosili znakove strogo individualne mitologije. ali ona ima bitno drukčiji stav. s kraja 70-tih. prividno ‘nesigurne’ plohe. presvučeni bojom). rahla tekstura. slika se rasprostire poput ravnog ekrana na kojem se ukazuju crvoliki motivi. slika više nije samo ploha. ambijente neke ritualne provenijencije. žuta. kada je riječ o umjetnosti 80-tih. obilježja Nove slike - plošni prostori ne dopuštaju nikakav dubinski pomak. aranžirala predmete. 1983.

DEVEDESETE VESNA POKAS KSENIJA TURČIĆ MIRJANA VODOPIJA SIMON BOGOJEVIĆ NARATH DARKO FRITZ DAMIR SOKIĆ GORKI ŽUVELA EDITA SCHUBERT NINA IVANČIĆ ANTE JERKOVIĆ JELENA PERIĆ .

lišeno svih socijalnih. suptilno slikarstvo. pobunila se i protiv okvira slike koji nasilno ‘reže’ . političkih i ideoloških konotacija. radi i slike-kolaže: u prostor slike ugrađuje novinske isječke. profinjeno. crna faza – teški prizori posmrtnog trajanja i raspadanja antropomorfnih oblika na tragu nadrealističkih iskustava. aktove i portrete. mrežaste tkanine. sredinom 60-tih napušta platno kao podlogu i uzima lesonit koji je podobniji da u sliku aplicira kolaž. svj.NIVES KAVURIĆ-KURTOVIĆ (1938-) stvorila vlastiti svijest oblika. na likovnoj sceni pojavio se nakon 2. pa slika na platnu ovješenu na štapu što slobodno visi u prostoru. početkom 60-tih traje tzv. .preplitanju i pretvorbi oblika . NIKOLA REISER (1918-) Vaništa ga je nazvao najvećim gospodinom u hrvatskom slikarstvu. pojedinačno javljanje riječi i slova pretvara se u rečenice – njeno obilježje.što je zajednička potka svih njezinih djela. figurativnom slikarstvu i impresionizmu. ali je izmislila i vlastiti način da ga dokine. igraće karte. pejzaže. formira se u klimi postimpresionizma i poetskog realizma kakav su promovirali slikari Grupe trojice.presijeca gibanja i linije. najbliži mu je bio akvarel. nikada nije nastojao mijenjati povijesne tokove nego je ostao vjeran sebi. senzualno. najviše je slikao 4 motiva – mrtve prirode. pa zato često nastavlja slikati i preko okvira. u trajnom kretanju . rata.

studira na ALU u klasi Becića. kronologija sustavnog praćenja ovog fenomena započinje sredinom četrdesetih godina kada je Jean Dubuffet. Intuitive Art (Vizionarna umjetnost. Art Singulier /Marginalna umjetnost. periferna ili rubna) – treba je razlikovati od naivne umjetnosti ili nedjeljnog slikarstva. povjesničar umjetnosti Roger Cardinal uveo je 1972. a Kopač mu je 30 godina bio tajnikom.) pokušao je donijeti neke definicije pojmova i usuglasiti terminologiju. Folk Art / Contemporary Folk Art (Pučka umjetnost / Suvremena pučka umjetnost). šume. rata došao u Pariz. Kopač se pojavljuje kao kipar. SLAVKO KOPAČ (1913-1995) neposredno poslije Drugog svj. u duhu art bruta. zeleni pašnjaci. godine u Londonu je Victor Musgrave osnovao "Outsider Archive" kojeg danas vodi Monika Kinley. 1943-48. godine pojam Outsider Art. ponovnim dolaskom u Pariz.. potom opet odlazi u Pariz. livade. crveni konji. na povijesnoj izložbi ‘Un art autre’ koju je Michael Tapie’ prezentirao 1952. Outsider Art (Periferna umjetnost). počeci Kopačeva slikarstva u tradiciji su Kraljevića i Račića.OUTSIDER ART outsider art (marginalna. Visionary Art. Dubuffet osnovao institut koji je sabirao djela art bruta. postaje tajnikom novoosnovanog Muzeja de l’Art brut. Kopač nikada nije prešao prag figuracije. Marginal Art. 1993. Visionary Environments (Vizionarni okoliš). osnovao u Parizu "Compagnie de L'Art Brut’. planine. . ‘drugačija’ figuracija. a 1981. Singularna umjetnost). navodeći sljedeće zajedničke nazive: Art brut (Sirova umjetnost). godine otvorena je za javnost zbirka Art Brut u Lausanni. dolaskom u Pariz snažno će ga privući Junekovo slikarstvo. nesuglasice oko točne definicije "outsider" umjetnosti i tomu srodnih pojava traju od samih početaka spoznaje o ovom fenomenu: britanski časopis "Raw Vision" (London. pridružuje se Jeanu Dubuffetu. Firenze – akvareli i crteži rađeni kleeovskom jednostavnošću. na studijskom boravku u Parizu. 18-19. Intuitivna umjetnost). br. Naive Art (Naivna umjetnost). sve se mijenja. Neuve invention (Nova invencija). uz pomoć hrvatskog slikara Slavka Kopača. uz kojega se formirala i Kopačeva umjetnost. no za razliku od Dubuffeta. upoznaje Dubuffeta. 1976. 1939-40. u Firenzi.

IVICA MALČIĆ. EDO MURTIĆ. NINA IVANČIĆ. Maković 17 umjetnika starije. 2005. jer se u radove umjetnika sve češće uključuju neki novi mediji. nakon povratka s izložbe u Lisabonu. NINA IVANČIĆ. VATROSLAV KULIŠ. LOVRO ARTUKOVIĆ počeo izlagati 80-tih. JELENA PERIĆ. IGOR RONČEVIĆ. MARIJAN JEVŠOVAR.izložba ‘Kraj stoljeća. ANTE JERKOVIĆ. okupljeni oko galerije Arteria koju je utemeljio Vrkljan. MARIJANA MULJEVIĆ.. 2006. ĐURO SEDER. u Madridu. Zdenko Rus = umjetnici koji su svoju osobnost naznačili još tijekom 50-tih i kasnije. siječanj. kraj slikarstva’ – hrvatsko slikarstvo u 90-tim godinama. – u tvorničkom skladištu predstavljeno 11 recentnih djela jednog od najistaknutijih predstavnika srednje generacije slikara. GORAN FRUK. LOVRO ARTUKOVIĆ. ZLATAN VRKLJAN . tu su i BORIS DEMUR. IVO ŠEBALJ. DUJE JURIĆ. MATKO VEKIĆ pripadaju onima afirmiranima u 90-tim. DAMIR SOKIĆ. HDLU. bio je ‘realističniji’. izložba ‘Spremište’ 2004. HDLU. VATROSLAV KULIŠ. izložba ‘Slikarstvo sada – resume’. mlađi: TOMISLAV BUNTAK TINA GVEROVIĆ GORDANA BRALIĆ IVICA BLAŽIĆ ALAN ALEBIĆ MARIO GAZIĆ MIRNA KUTLEŠA . srednje i mlađe generacije. izložba pokušava odgovoriti na pitanje je li slikarstvo kao tradicionalni medij došlo u krizu ili je riječ o njegovom definitivnom kraju.‘slikari središnjice’. DAVID MALJKOVIĆ. samo petorica: TOMISLAV BUNTAK. ZLATKO KESER. ŽELJKO KIPKE. ukradeno mu 26 djela iz ranog razdoblja. IGOR RONČEVIĆ. NENAD VORIH. izdavajao se u usporedbi s ostalima iz generacije ‘Nove slike’. ROBERT ŠIMRAK – počeo izlagati 1989.

). Bijeg u Egipat (sitna plastika) . brončana skulptura 'Seljak' na grobu I.umna poremećenost. Tomića. Navještenje.neprekinuti tok linije. od 1921. blizak impresionizmu s prisutnim secesijskim značajkama: 'Portret O. odlazi u Pariz. srodno Daumierovim portretima od ljepenke. Osijek . J. pročelje zagrebačke katedrale 'Moja majka' .P. .spomenik kompozicijski postavljen u dijagonalu. Let duše. reljefi imaju obilježja literarnog simbolizma (Ljubav sestra smrti. dobar portretist . primjenjuje nacionalne folklorne motive i secesijski ornament . 1891. realističke koncepcije. osjećaj za detalje. stil: realizam. u Splitu. Teologije. dekorativna plastika (na pročeljima zgrada). 1904. narativnost.razvijanje linearnog ritma. pod utjecajem je bečke secesije i Rodina (impresionizam).impresionističko prema obradi površine. među kasnijim radovima secesijska su obilježja vidljiva u djelima sa stiliziranim biljnim ukrasima i dinamičnom linijom obrisa (Kranjčevićev nadgrobni spomenik u Sarajevu. nadgrobni spomenici. utjecaj Rodina: razvija svoj stil. Kršnjavog . portreti monumentalna plastika s povijesnim i alegorijskim scenama (bez uspjeha). 1907-40.figura u akciji! . na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. alegorijski brončani reljef 'Pjesnikova muza' na grobu J. iz tijela umrlog izvija se u visinu njegova duša u obliku mlade djevojke uzdignutih ruku. impresionistički fiksirani pokreti . na Mirogoju: .presudan je utjecaj kipara P. medalje i plakete. konjanički kip kralja Tomislava (1928-1938) na Tomislavovom trgu. izvrsno oponaša prirodu. . reljefi Filozofija. 1897. nakon 1900. Matoša . bez vlastite umjetničke individualnosti. ornamentalnost. Pariz. Tartaglie' izlaže i s grupom Medulić u Splitu 1908. Mallina.SKULPTURA ROBERT FRANGEŠ-MIHANOVIĆ (1872-1940) studira u Beču i Parizu. st. 1912. Trubeckog. 1908. pedantna obrada detalja. Trojstva. s primjesom humora. u novim kretanjima aplikacijama ornamenata i mozaika na nadgrobne spomenike..težnja k pojednostavljivanju i zatvaranju linije. teme: kipovi životinja: lovački psi i konji. slabost kompozicija. 1916.portreti: .trenutak pokreta: tijelo životinje prožeto unutarnjom vibracijom. Medicina.. 1907. 1900. djela: 'Pas na tragu'. Strossmayera .Rim. radi realističke portrete. meke modelacije i valovita ritma.. bohemski život. reljefi alegorija Filozofije. izvanredno modelirani (u glini) i realistično opservirani. naglašeni patriotizam. Teologija. droga . gdje usvaja elemente impresionizma Rodina i Trubeckog.portret u mramoru RUDOLF VALDEC (1872-1929) skulpture na zabatu NSB-a. dodijeljena mu je zlatna medalja. J. odvojenost od konačnog materijala (unajmljuje klesara da prenese u kamen). stil: impresionistička faktura.. G. djela: simbolički reljefi znanosti u Zlatnoj dvorani u Opatičkoj (Filozofija. Geneva.) IVAN RENDIĆ (1849-1932) studirao u Veneciji i Firenzi. radi kao profesor na zgb Akademiji.. 1913. likovnog kritič ara V. Lunačeka s potpisom Cave Criticum . najveći hrvatski kipar 19. Medicine i Justicije na pročelju NSB-a. gdje usvaja akademski realizam. teme: portretna poprsja (zrinjevačke biste Julija Klovića i Nikole Jurišića) nadgrobni spomenici s alegorijskim figurama (na Mirogoju) figuralne kompozicije (Kačić. kao i prema plošnosti . animalističke skulpture. E. I. Pravo). . A. teme: reljefi. 'Prepeličar'.sudjelovao je oko 1900. 1897. on je naš najbolji animalist (uz Frangeša) . betonska grupa kojom povezuje pročelje i kupolu na zgradi Etnografskog muzeja. dal Zotta. 'Pas koji se češe' . BRANISLAV DEŠKOVIĆ (1883-1939) studirao u Veneciji 1903-05. portreti. sitna figuralna plastika. javni spomenici.pojednostavnjenih masa. pomanjkanje smisla za monumentalnu širinu i veličinu oblika. spomenik Palom domobranu. kod A. dobrovoljac u ratu. Mesnička) spomenici Preradoviću (Cvjetni) i Starčeviću (u Šestinama). ali tehnička vještina. reljef Sv. stilizacija .

IVO KERDIĆ (1881-1953) medaljar. 1928. 1937. 1918. ornamentalnim oblicima secesije. dinamički likovi. 1928. psihološki portret Luje Novaka.. 1973.prokrčio put novim shvaćanjima. sudjeluje na natječajima za spomenike. slobodnije modeliranje.dijagonalni.modelira u zatvorenim i stiliziranim oblicima. portrete. 'Torzo'.. rata: suptilna razrada 'vječnih' motiva (ženskih. spomenik Marinu Držiću. skulptura raste spontano iz intuicije i doživljaja volumena u prostoru. figuralne kompozicije u bronci. opus: projekti velikih javnih spomenika. Frangeš) 1922. 'Buđenje'. istupio 1930. naturalističkom faktografijom. 'Češljanje'. čistom plastičkom sintezom i purifikacijom oblika. kiparski se zasnivajući na modernim plastičkim iskustvima i domašajima koje su inaugurirali Rodin. klesanima u bijelom bračkom kamenu. 1917-21. 'Balkanski vlak' površinu je modelirao tako da omogući svjetlosti da se rastvori i pokrene razlomljene plohe. najviše vrijednosti dosegnuo u meko zaobljenim ženskim aktovima. upoznaje skulpturu Rodina i Bourdellea .. blagost. prekida s ilustrativnim i uljepšanim realizmom. naturalistička. pred zgradom UN-a. studij kiparstva na Visokoj školi za umjetnost i obrt (Valdec. stroga tektonska jasnoća i čistoća oblika. Zagreb. 1929-40. Dijana'. mirna renesansna stabilnost. malobrojni portreti u punoj plastici. daleko od naturalizma. od 1928. ALU Prag .. 1940. 'Kupačica'. snažna izražajnost . od 1946. on je ono što je Maillol za Francusku. humanizam. . akademski realizam: Augustinčić. herojske geste. specijalizacija u Parizu. jedan od osnivača Zemlje. pod utjecajem Meštrovića . 'Majka i dijete'.praško posredništvo olakšalo je preradu klasičnih zasada i struje umjerenog modernizma Maillolovog tipa. 'Ribari'. 1928. FRANO KRŠINIĆ (1897-1982) prvi i najsnažniji Meštrovićev antipod.snažnija gesta. poslije 2. naglašen je idejni i programatski sadržaj. djevojačkih aktova) najviše domete postigao je u ženskim aktovima i figuralnim kompozicijama u bronci.jedina poznata skulptura. visine i dubine kojima definira oblike daju površini sugestivnu živost. meka poetizirana linija zatvara jasan napeti volumen. već tijelo čovjeka doneseno u točnoj opservaciji njegove zbilje. figurativna shvaćanja > nosilac figurativnih tendencija. 'Sjećanje'. narativnim akademizmom. Maillol. stvorio je posve osebujni svijet najsuptilnijih lirskih sadržaja.utjecaj domoljubne ideologije. naglašene fakture. 1952. 1924-26. 1926. pod utjecajem Meštrovića. 'Plesačica'. > ne zanima ga toliko angažman koliko naglašena realistična okosnica. senzualnost.napustio akademizam. djela: 'Buđenje'. posljednja izložba Proljetnog salona. jedinstvo unutrašnje i vanjske istine lika. . osobito u monumentalnoj skulpturi. 1926. krajnja skulptorska sažetost. radi niz monumentalnih javnih spomenika: 'Šleski ustanak'. radi i spomeničku i nadgrobnu plastiku . spomenik miru u NY.gradi je iz jezgre i iz osovine kipa. .čvrstina volumena. Bourdelle.nije uljepšana/heroizirana forma. oštri psihički realizam. nosilac figurativnih tendencija. sažimanje likovnih elemenata. tražio izraz u nemirnoj rodenovskoj formi. Meštrović 1924. mramoru: 'Dijana'. kamenu i mramoru. među osnivačima Zemlje .do 1933. nemirna i izražajna forma . Matija Gubec.kritički realizam 1929. zatvorene forme nabijene pokretom . 'Zlatarevo zlato' . Zagreb. 1963. 1927. 'Odmor'. živi u Zagrebu. secesije i monumentalizma Bourdellea . Bourdellea. svj. 1933. ponekad 'propagandni realizam'. ALU. odsječene ravne površine. 'Sputana'. 1947. stil: spokojna kontemplacija i uravnoteženo građenje oblika (za razliku od Augustinčićeve dramatičnosti i povišena tona). izlaže s Grupom šestorice . kamenu. pojednostavljivanje detalja. portreti (Gavella) intimniji radovi (Akt) stil: formu gradi tako da direktne opažaje međusobno povezuje ritmom koji zatvara monumentalnu plastičnu cjelinu.u ranoj fazi. 1928. Radauš ANTUN AUGUSTINČIĆ (1900-1979) pionir hrvatske moderne skulpture. lirizam.

poslijeratni ciklusi 'Tifusari' (izložbe 1958. figurativne skulpture. Račić. posvećeno tragično preminulim značajnim ličnostima iz hrvatske političke i umjetničke prošlosti - Križanić. impresionistički način nemirne površine bronce. postao članom Zemlje .tematikom i fakturom najviše se približila Zemlji. ali kiparski najzreliji rezultat zemljaških tendencija u skulpturi.'Rudar'. 1964. rata na Mirogoju . Matoš. u njemu spaja naturalizam i poetični nadrealizam. stremni ekspresionizmu . u Beogradu) i 'Panopticum croaticum' (niz simboličkih portreta znamenitih Hrvata) . Umjetnički paviljon. samostalna izložba u Galeriji suvremene umjetnosti .obojena sadra. dramatski nemir. ostvarenja potresne snage . .preteča nefigurativnog slikarstva kod nas 1964. 1932. 1935. . Dolac. zakašnjeli. ovaj ciklus je organski nastavak ciklusa 'Tifusari'. između naturalizma i nadrealizma. Lisinski. izložbi). temperamenta i inteligencije. ekspresija. spomenik Petrici Kerempuhu.nemirna. Zagreb.figure od obojene sadre u velikim dimenzijama. 1933. prva samostalna izložba u Salonu Ulrich 1939. Umjetnička akademija. 1936. 1954. poslije 1945. u Francuskoj.ekspresivna transformacija oblika. 'Prosjak' . plastika . Kovačić. 1961. od 1945. 1924-30.realističan pristup. Zagreb. krajem 50-tih: atelierska izolacija. Spomenik borcima 1. ciklus Petrice Kerempuha. izložba skulptura 'Čovjek i krš' . izrazito socijalna nota. dinamika. redovni profesor na ALU. likovni svijet između vida i privida.s J. 'Ženski portret'.u rasponu od realističke vizije do snažno ritmizirane poetične transpozicije.. studij nastavio 1931. svj. 1942. i 1955.ekspresionistička modelacija. Cesarec. . u Zagrebu i 1959. Turkaljem. 'Žetelica'. njegov kiparski rad prate nizovi crteža i profinjenih bilježaka u akvarelu. u nekim radovima ovog perioda još je prisutan naturalizam i prenaglašena forma. Supilo. VANJA RADAUŠ (1906-1973) originalnost u plastičkoj sintezi mašte i zbilje. osobni stil mu nije pretrpio značajnije promjene.. određeno vrijeme uživa krajnju oficijelnost i gotovo spomeničku hegemoniju.izlaže s njom do zabrane (izlaže na 4. ali čvrsta forma .

unutarnji prostor. 1969-71. 50-tih: pomak od realnog portreta ka: . ciklus ‘Razvaline forme’. venecijanski Biennale. 1937. zatvorena silueta.projekt V. ‘Dvije figure’. svojevrsnog skulpturalnog negativa. Kamenska . punog. 1959. srušen u Domovinskom ratu. svjetlosne odraze. ovisnost predmeta o ambijentu. težnja što čistijim formama (krajnja redukcija). interes za otvorenu formu. Kovačić’. bez ekspresionističke patetike. 1948. 1947. sredinom 50-tih: proces sažimanja i kristalizacije volumena: obrada čistog.sažeta pročišćenost djela u volumenu. Italija.sklona psihoanalizi. čvrstog volumena do ispražnjene ljuske. smireni statični volumen. ‘Njih troje’. ‘Autoportret’. .kružne površine u konkavno-konveksnim obratima . ali nije prošao partijsku ideološku kritiku. 1950-53. zatvorenog volumena. 1973.moduliranje istovrsnih zrcalnih jedinica . rano razdoblje: plastičnost volumena. nedogmatski i čisto ostvareni. ALU Zgb. redukcija detalja . 1952. ‘S. 1975. arhetipske forme . počiva na njegovim istraživanjima rastvaranja forme i otvaranju prostoru i svjetlosti.prijelaz od punog.ženski aktovi u kamenu (svedene obline. upotreba nehrđajućeg čelika.: skulptura zbijenih volumena i snažne tektonike masa ‘Velika i mala figura’. novi pokret i ritam oblika naglašen u maloj plastici. u bronci i terakoti: ‘Velika i mala figura’. zatvoreni volumeni) poslije 1945. ‘Spomenik streljanima’. Bjelovar . i 1956. nefigurativni konstruktivni projekti i realizacije spomenika u Kamenskom i spomeničkog kompleksa na Petrovoj gori (ambijentalno prostorno planiranje). spomenička plastika monumentalnih razmjera: čini velik dio njegova opusa. poslije: djelomično rastvaranje kompaktne jezgre. ‘Svjetlosni oblici’. asocijativnih oblika. 1969-71. 1960-64.artikulira stroge i sustavne cjeline od nanizanih elemenata. ‘Razlistana forma’. 1950.G. . .prvi slobodniji prijedlozi za rješavanje tradicionalnih kiparskih zadataka. KSENIJA KANTOCI (1909-1995) razvila je svoje tematsko-problemske krugove snažnog egzistencijalističkog nadahnuća. 1939. 1972. Documenta Kassel. gotovo čistog znaka. 1958-68. Kranjčević’. kipovi . 1959. specijalka kod Kršinića i Meštrovića.: promjena: teži impresionističkoj obradi površine s izražajnim preljevima svjetlosti i sjena. arhaična jednostavnost monolitnih kipova (kao simboli) oko 1970. usavršavanje: Francuska. ‘Torza’ i ‘Glava’ . 60-tih: otvaranje prema vanjskom prostoru: središnja tema su ‘svjetlosni oblici’ . skica za ‘Spomenik Marksu i Engelsu’. ‘I. postupno je došla do potpune ogoljelosti. sabiranju i kondenziranju vizije do jezgre . u skicama. portreti . među prvima slijedi načela geometrijske apstrakcije i optičkih istraživanja.u prostoru raspoređene konkavne i konveksne površine . serija realistički koncipiranih glava. . ‘Bik’.sintetički likovni jezik . prvi veliki politički sukob vlasti u Beogradu sa zagrebačkim umjetnicima . 1960. ‘Spomenik revoluciji’. kip jezgrovit poput maka i izrazitih monumentalnih svojstava. ‘Grupa’. izlaže u Galeriji Denise Rene u Parizu s Piceljem i Srnecom. 1946.S.VOJIN BAKIĆ (1915-1992) do uključenja u NT ima već bogatu biografiju. boravio u Firenzi i Milanu.prvi puta javna narudžba. 1976. . diplomirao na ALU u ZGB. portreti: psihološka uvjerljivost i simbolička općenitost. Bakića bio je realističan.krilate i lisnate forme.izrazite kubične karakteristike. ciklus ‘Razlistale forme’ . 1963-64. sažeti oblici . serije ‘Aktovi’. do 1940.reflektiraju svjetlost u okolinu. visokih umjetničkih vrijednosti.prepuštene utjecaju svjetlosti i u njima reflektirajućoj okolini. snažna tektonska masa .: crteži. . Njemačka generacijski vezana za Vojina Bakića i Angeli Radovanija.zaokružuje traženja organskih. ključna uloga u trenutku raskida sa socijalističkim realizmom (otvara nove problematske putove). zajednička masa razvedena u odijeljene volumene figura: ‘Igra’. istražuje promjenjiva vizualna svojstva.ispred hotela ‘Dubrovnik’ ‘Razvijene površine’.

patiniranoj bronci.malih dimenzija. terakoti: životinje i seljakinje dalmatinske zagore . kratko eksperimentira s nađenim predmetima. betonu. radi u drvu (toplog sjaja .u posljednjoj fazi okrenula se svijetu grčkog mita. . reinterpretaciji nekih klasičnih motiva na način vlastite arhaične sintakse i semantike.vertikale: čovjek i horizontale: životinje).

na drvena torza i likove sažete na nekoliko lomljenih ploha počeo je gusto zabadati čavle kako bi dobio igru drvenih i kovinskih površina. varijacije srodnih površina . psihološki kontrasti - različiti materijali (željezo-staklo. Kozara . park skulpture. smion. u Parizu proučava egipatsku i grčku arhajsku skulpturu i upoznaje djela Moorea .geometrijska čistoća. 1960. poslao na međunarodni natječaj za Dachau bio je također jedinstven.neklasičan: kuje.. spomenik revolucije. 1975. 1958.DUŠAN DŽAMONJA (1928-) 1951. njome je izražena patnja.. istraživanje jezgre i analiziranje unutarnjeg prostora. elementarna simbolika = simbolika nasilja što ga vrši tvrđa materija nad mekšom.polazi od njegovih zatvorenih formi. 1956-59. izražajnost. te napokon.metal). sasvim apstraktan spomenik žrtvama ustaškog terora u Dubravi. projekt što ga je s arhitektom R.. betonu. upotrebljava lemljene čavle i lance (čavli i klinovi .gubi se figuracija. 70-te: ritmičko ponavljanje osnovnog uzorka . metalu. . apstraktni oblici u dinamičnoj izmjeni organskih i geometrijskih uzoraka. 1953. Srbija. ‘Jeleni’. 1957. serijsko slaganje osnovnog elementa . . 1977. tzv. Podgarić. bio je uzak procjep u koji su sa stijena stršili ogromni nazubljeni stakleni šiljci.. nagnuta kao da prijete padom. 1964. osamostaljeni oblici nameću se vlastitom ritmičkom strukturom.. beton. kombinirao materijale. između kojih se posjetitelj trebao provući. kakav su imali muškarci i žene kada su ulazili u logor smrti. metalne skulpture: novi način obrade . ali antropomorfizam postepeno nestaje: figuralni elementi svode se na dinamične. 1967.pojačana psihološka izražajnost i taktilno bogatstvo oblika. jer nije bio spomenik žrtvama. plastičko tijelo skulpture prodire u prostor ispunjeno suprotnim gibanjem. tehnika: mitologija tehnike . no i za tamošnji je žiri bio preavangardan. gradio je oblike samo od čavala zavarenih glava. nego je nastojao izazvati osjećaj straha.slobodna plastična tijela. .kompaktne ili rasječene (deformirane) . zabijanje čavala . u originalnoj kombinaciji brončanog kostura i staklenih svjećica (za svaku žrtvu po jedna) poslao je sličan projekt za Auschwitz. nakon što mu je odbijen prijedlog za spomenik u Jajincima. beton . ‘Svita II’. postepeno ih sve više razbija i dolazi do vlastitog skulptorskog rješenja u drvu. 1981. spajanje i zavarivanje lanaca. okruženi bodljikavom žicom. u radionici Kršinića. ‘Maska’.. drvom i željezom. gradi povezivanjem različitih materijala. 1959. staklo. staklu. nakon što je dosegnuo čistu apstrakciju. 1959-60. oblikujući volumen žičanim mrežama prelivenima betonom. staklom. spomenik u Dubravi. materijali: željezo. tjeskobe i užasa. Nikšićem 1959.tehnika je dramatična. u to doba hrvatski kipari sudjeluju na velikim međunarodnim natječajima. 1953. arhitektonika slobodnih oblika. istraživanje novih oblika i međusobnih odnosa. 1958. ‘Metalna skulptura’. diplomirao kod Augustinčića. u početku radi figurativnu plastiku (početkom 50-tih) pod utjecajem Meštrovića. zavaruje. .optički uzbudljiva raščlanjenost površine i mase. 1978. simboličko značenje skulptura. . spomenička plastika: . željezne tapiserije ili slobodne skulpture sugestivnog djelovanja: ‘Rozeta’. ‘Metalac’. krajem 50-tih > ključna zamjena konvencionalne bronce betonom.varijacije srodnih površina. zatim kombiniranih s pločicama stakla. 1951-53.uporno ponavljanje kretnje). uvodio nove..dinamički raspređene u okomitom ili vodoravnom slijedu: ‘Metalna skulptura 86’. zatvaranje u unutrašnju jezgru koja ostaje šuplja ili staklo. napete oblike simboličkih značenja: ‘Veliki jelen’. između dva velika armiranobetonska bloka. kugle . u Zagrebu. 3D skulptura. ‘Korijen’. Vrsar. organska vitalnost. drvo. jasna simbolična poruka.

ono što Gattin radi u slikarstvu Džamonja radi u skulpturi.SKULPTURA PEDESETIH VOJIN BAKIĆ DUŠAN DŽAMONJA – sredinom 50-tih nastaju bitne promjene u njegovu opusu. VANJA RADAUŠ IVAN KOŽARIĆ KOSTA ANGELI RADOVANI KSENIJA KANTOCI BRANKO RUŽIĆ .

spomenici . 1967. neposredno prije rata vraća se u Zagreb: dospijeva u Kršinićevu klasu . portreti .rudimentarno obrađena.približava se konstruktivnoj apstrakciji. Martinija i M. sugerira tektonske rasjekline. prostorna razvedenost plastike .punoća i zrelost tijela. radio je neko vrijeme pod utjecajem A. dinamičan ritam i odnos likova: ‘Treća otmica’.kolaž tipiziranih odljeva.određena idealizacija oblika: ‘Portret S. zgušnjavanje oblika. 1939. odlučan stav i poruka: ‘Drežničanin’. ‘Pralja’. bronca . dinamička ravnoteža mase i površine. člankovita. 1952.dokazao sposobnost izražavanja čvrstim masama. postupnim mijenama posvajao je nova iskustva unutar strogih koordinata vlastitog zacrtanog sustava. ‘Moj prvi portret’. Marinija. organičnu masu. 1939. 1965. Akademija Brera u Milanu. 1946. Cesarića’..bliži realizmu. profinjeni osjećaj za jednostavnu. . 1952. 1949. portretima snažne karakterizacije i medaljarstvu. oko 1940. lik . Šohaja’. aktovi . nova jezgrovita koncepcija figure: ‘Djevojka s rukama pod prsima’. početkom 50-tih . govor tijela u pokretu.osvježava priključak na mediteransko shvaćanje zatvorene forme i učvršćuje svijest o potrebi zrelog građenja.KOSTA ANGELI RADOVANI (1916-2002) vjeran figuraciji.geometrijska konstrukcija. poslije 1945. uskoro napušta velike projekte i posvetio se ženskim aktovima zbitih kuglastih oblika. zatvoren. . > ciklus ‘Dunje’ .napušta tradicionalno psihologiziranje. 2 načina modeliranja: oblim volumenom i rezanjem mase. zaokupljen traganjem za jezgrom životnih snaga. aktovi komornijih dimenzija i robustnih oblika. ‘Žena oštrih koljena’. skulptura . ‘Djevojka na tračnici’.. 1952. kasniji aktovi . . spomenik ‘Makedonke’ za Kumanovo.organsko slaganje dijelova. 1941. 1957.prijelom: portreti u kojima postiže osebujan izraz plastičke prirode ličnosti i karaktera: ‘Portret D. 70-te: sugestivno sažimanje oblika. 1951.kubični oblici. . nadograđivanja mimo velikih i teatralnih lomova. 1934-38.napeti volumeni. sintetička forma. ‘Portret M. Tartaglie’.

lim . 1959. 1990. krajem 80-tih: u skulpturu unosi boju kao element izraza: ‘Canto Jondo’. ‘Činele’. teme ugroženosti. 1975.kao ‘arhitektura koja gleda’. sugestivne profilacije i arhitektonski volumen. početkom 50-tih > serija glava: ‘Otac’. ‘Donja zemlja’. radi skulpture od papira: ‘Kafka II’. ‘Seljačka buna’. teme: figure . ali je istodobno i konstruktivan.metafore ‘Čovjek s krilima’. ljudsku figuru oblikuje kao sugestivan antropomorfni znak.. 1961-86. 1993. živa i neživa priroda.). ‘Svjetiljka’. ‘Drugo kameno doba’. ‘Tahijev križ II’). jer ih ustanovljuje kao sklop i vezu elemenata novog reda. metaforičan izraz . 1989.). a rezu rubova živost rustične površine. jednostavnost i monumentalnost. profesor na zagrebačkoj ALU. 1993.. način postojanja . intuitivno prihvaćajući oblike u kojima se zgušnjavaju predožbe. radi ciklus arhitektonske skulpture u drvu: ‘Dubrovnik’. 1962. nadilaze psihičko-fizionomijske odrednice: ‘Cezanne I’.kamen . tematska raznolikost: portreti . ‘Gornja zemlja’). 1965. nizovi figura i skupine. Rački’. .. polazi od strukture prirodnih oblika. karakter. razvoj forme: ‘Nošenje’.tip. . 1958. uspostavio je vlastiti kao mogućnost da u skulpturu uvede nove sadržaje i da figuralnu tematiku obnovi iskustvima svog vremena (‘Zbor’. 1948.značenja se isprepliću kroz višeznačne oblike. 1979... 1971. statičnosti forme odgovara dinamika volumena. 1989. .najviše. 1982. ‘M. 1988. 1992-93.ispitivanje stavova u prostoru. 1956. 1985. 1957.papir (rad izravno u materijalu). ali uspostavlja nove veze među elementima. definitivno se opredijelio za kiparstvo. straha.terakota . . 1958. strukturu prirodnih odnosa uzima kao polazište. pojedinac i zajednica odrednice su unutar kojih propituje smisao postojanja. kojima se provlači nit humora ili ironije.ljudska figura kao antropomorfni znak ispunjen životnom snagom. ‘Svirači’. ispunjen životnim snagom. ‘Pogreb’.potpuni otklon od ‘prirodne forme’..kao rezultat viđenja svih oblika kroz skraćene forme. bronca . stil: sažete forme. serija figura . stvara djela koja pokrivaju više segmenata stvarnosti. ‘Vijećnica’. artikulirana obuhvatnim jezikom izvanrednog poetsko-likovnog raspona. ‘Prva trojica’. ‘Zagrljeni’. Ružićeva skulptura proširuje estetski vidokrug suvremenog kiparstva (‘Golubinjak’. slikarstvo kod Tartaglie. ‘Crna vrata’.BRANKO RUŽIĆ (1919-1997) 1944. ‘Radovanov portal’.. 1956. materijal: drvo . napustivši tradicionalni jezik kiparstva. 1956. nizovi figura i skupine naglašenog strukturalno-konstruktivnog ritma (‘Okrugli stol’. diplomirao kiparstvo kod Kršinića.. zajedničkih poduhvata ili sudbine izrazio je u svojoj skulpturi kao potvrdu života (‘Jasenovac II’. a mjestimice radi i specifične deformacije. skulpturu ostvaruje u susretu s materijalom i u procesu rada.

. staklo). 80-tih nastaju skulpture velikog formata. ‘Oblici iskustva nakon Ikarova pada’. specifična profilacija ovog umjetnika. gips. stravično. . skulptura je često svedena na vertikalnu tvorevinu od valjaka i stožaca. vezane komade slaže u visinu jedan do drugoga . sklonost prema totalnoj ekspresiji. ‘Grad/Tvrdalj’. cijela se okreće ili ljulja. smisao za sceničnost. bronci i alabastru. radio u drvu. željezo.iako su najčešće intimne i male. dok Michieli to čini iz dubine vlastita tijela. bakar. Radauš. monumentalnost . upotrebom novog materijala – poliestera i intenzivnim koloriranjem. Šenoa. prva Jedra 1962. ili nove materijale. ‘Jedra’ . ‘Orgulje’. bronca. mučen bolešću i teškim traumama rata. nastaje serija ‘Fosila’ i ‘Fragmenata’ koji graniče s enformelom. nefigurativno kiparstvo. utjecaji: Rodin.opsesija. ali i krajnja brutalnost. BRANKO VLAHOVIĆ (1924-1979) ZVONIMIR LONČARIĆ (1927-2004) nije mu bilo važno kakav će materijal odabrati. 1975.faza 1949-1955. radi brojne skulpture sakralnog sadržaja. bronci. Dešković. VASKO LIPOVAC (1931-2006) u slici je boju vezao uz čistu volumetrijsku formu. osebujna skulptura izrazitog emotivnog naboja. koja uključuje animaciju. humor. s primjesama ironije i humora. najrazličitiji prostori i materijali (kamen. 1982-84. portreti književnika: Matoš. preferira polirane površine visoka sjaja. VALERIJE MICHIELI (1922-1981) 1. Radauš crpi iz podsvijesti i stapa iracionalne slike s poviješću – ratnom stvarnošću. govor čistih oblika.mitska projekcija. a često uključuje i kinetičku komponentu. JOSIP DIMINIĆ (1937-) RATKO PETRIĆ (1941-) suosnivač Biafre. nije odustajao od svojih specifičnih kolorita i boje su bile ono po čemu ćemo njegova djela pamtiti i prepoznavati. velike skulpture pojednostavljenih volumena oblikuje u fiberglasu i u živim bojama. vosku. javne skulpture postavio je u Koprivnici (‘Pijetao’ za Podravku) IVAN LESIAK (1929-) član Biafre (1970-1978).MILENA LAH (1920-) počela je raditi u obzorju purističke redukcije i nastavila sa sve većim količnikom idealizacije i spiritualizacije. najranija djela – male brončane skulpture. ironija. i radikalno stilizirana ostvarenja iz ranijih faza i naglašeni figurativizam kasnijih djela žive u specifičnom bestežinskom svijetu. ‘Mjesečevi stupovi’. = ‘Grob mornara’. odigrao je ključnu ulogu u formiranju etičkih i umjetničkih nazora grupe Biafra. služi se montažom gotovih i nađenih predmeta i materijala. parodija. zaštitni mu je znak lik s pticom na glavi. Beograd. ekspresivnost. odbacuje sve površne detalje i skulpturu svodi na primarno. 1963.bogato strukturiranje volumena. ‘Zvono djetinjstva’. broncu. sli ono što je za enformel materija. beton.u Parizu na Biennalu mladih dobio nagradu. najčešće radi u poliesteru. papir. to je za Michielija čovjek. radi mnogo spomenika i skulptura u javnim prostorima. 2. Kafka. a u skulpturi plastičku formu uz čistu boju. dijelovi su gibljivi. keramici. dekoraciju. . MIRO VUCO (1941-) . apsolutna ekspresija. morfološki inovacija: strogo i ritmično strukturiranje u visinu. STJEPAN GRAČAN (1941-) radi u poliesteru. Rosso. ‘Svijeća’. 1968-73. Cesarec. MARIJA UJEVIĆ (1936-) orijentirana na spomeničku plastiku. Meštrović. . scenografiju. slijedi bubrenje volumena kipa pa nastaje tip skulpture – lutke. ‘Portal’. kulminira u ciklusu iz 1970. ŠIME VULAS (1932-) najčešće radi u drvu.sasvim metafizički.faza 1955-1960. nešto manje u mramoru. Krleža. koja svojom ironičnom groteskom. ‘Totem’.

a više na ulici. priključuje se tradiciji hrvatskog kiparstva u drvu (Kantoci. u raspadu. ALU. izlaže seriju crteža.. SLAVOMIR DRINKOVIĆ (1951-) DORA KOVAČEVIĆ (1951-) 1974. 1978. niz skulptura izvan svih formalnih i plastičkih konvencija. još žešće i brutalnije. . ‘Glava’. zarazama. ružičasta jeza materijala – boja inkarnata. krajem 70-tih radi reljefe u poliesteru. mobilne strukture. ‘Čopor vukova’. Ružić. na otvorenom. manje izlaže u galeriji. do 1978.. 1977. radikalni. Vulas). uništeni ratovima. monokromne skulpture. kao nastavak ‘slikarija’. zagađivanjem i svim nevoljama suvremene stvarnosti.. Pariz. Biafra – likovi unakaženi. 1978. 1972. ‘Na lancu’ 1973. brutalan ekspresionizam. ‘slikarija’.suosnivač Biafre. izobličeni. skulptura Tina Ujevića u Varšavskoj. aktivno doprinosi tim svjedočanstvima zle kobi.

u 80-tima i 90-tima djeluju: ANTUN BABIĆ BELIZAR BAHORIĆ PETAR BARIŠIĆ PERUŠKO BOGDANIĆ JOSIP DIMINIĆ VINKO FABRIS DANKO FRIŠČIĆ VLADIMIR GAŠPARIĆ STJEPAN GRAČAN TOMISLAV HRUŠKOVEC ŽELIMIR JANEŠ DANIEL KOVAČ MILENA LAH IVAN LESIAK VASKO LIPOVAC SINIŠA MAJKUS ŠIME PERIĆ RATKO PETRIĆ NIKA RADIĆ BRANKO RUŽIĆ MIRJANA VODOPIJA VLASTA ŽANIĆ .

podjednako kao i na minimalizam i ambijentalnu plastiku iz 60-tih nisu ovdje znak nesvjesnog eklekticizma niti pokušaj obnove te ranije prakse. pri tome konstruira čitav niz novih značenja i mogućnosti iščitavanja djela. HDLU. nastojeći se odmaknuti od skulpture shvaćene na konvencionalan način. ali su zahvaćali srodne probleme. često kroz spajanje nespojivog stvara efekt šoka. već samouvjereno istraživanje svih mogućnosti koje skulptura može pružiti. umjetnik i onda kada oblikuje tvar. konfrontirajući se sam sa sobom. jedva vidljive i lako uništive materijale – flaks. kipari ove generacije radije će inzistirati na strateškim mogućnostima koje mu pruža djelo u njegovom finalnom obliku. zajednički im je radikalan pomak od ukupne kiparske prakse u Hrvatskoj. često gubi svoje značenje i pretvara se u estetičku senzaciju. iščezlih sadržaja. na Trijenalu hrvatskog kiparstva . kroz konstruiranje. djela. svoj odnos prema skulpturi ovi umjetnici grade na iskustvu s drugim medijima . jer forma nije ta kojoj će težiti umjetnik u konačnici. odjeća i obuća striptizeta.u ovim je radovima težište pomaknuto s forme na njezinu auru. što njenim djelima daje karakter prolaznosti. djela iz pojedinih elemenata (drvenih ploča. karaktera neke države. na socijalni kontekst koji tu nastaje. često intervenira na vlastitom autoportretu koji izlaže različitim vidovima destrukcije. učinjen je pomak s tvari.svake tri godine organizira Gliptoteka HAZU.postskulptura: hrvatska skulptura 2005. pojmovi odsutnosti. prethodnica ovih izložaba . ovdje je pojam volumena. njega više zanima fragilnost forme. moguće relacije koje pri tome uspostavljaju. kao volumena u prostoru.napustili su tradicionalnu obradu mase. čipku – i lišava ih njihove prvotne funkcije. IVANA FRANKE (1973-) iskustvo studijskog boravka u Japanu najočitije je u tretmanu materije i radovima koje karakterizira naglašena suptilnost.najznačajnijoj kiparskoj smotri. KRISTIJAN KOŽUL (1975-) oblikuje objekte u kojima na uporabne predmete različitih funkcija (invalidska kolica i pomagala. IVAN FIJOLIĆ (1976-) skulpture mu karakterizira motivsko oslanjanje na formu autoportreta. u instalacijama i prostornim konstrukcijama koristi nepostojane. konac. reljefima i instalacijama problematizira process raspadanja i djelovanja vanjskih sila. pa na pojedinačnim izložbama.. jednostava. studeni 2005. element igre očit je u slaganju instalacije ili apliciranju šarenog plastelina na brončanu Titovu bistu. zanima ih koncept. šljemovi) aplicira dekorativne materijale – čavliće. ne čini to iz namjere da izvede nešto solidno. postaju izazovom pojedinim kiparima ove generacije. ALEM KORKUT (1970-) u radovima. često banalan. referencije na arte povera i na pop art. predmet. svega onoga što je ostalo nakon razgradnje oblika i znaka. sam pojam skulpture relativiziran je i teško je govoriti o njoj kao fiksnoj vrijednosti utjelovljenoj u materiju. pri čemu je naglašeno poigravanje s vlastitim likom koji postavlja u različite uloge. primjerice u ulozi kauboja. funkcija. proces. ranije su se predstavili na izložbi ‘Nova hrvatska skulptura’ u Osijeku 2004. praznine. prozračnost i fragilnost.‘Druga skulptura’. udaraca. . trijenale hrvatskog kiparstva . taktilne materije krajnje relativiziran. s druge strane. Maković) = generacija mladih umjetnika koji su unijeli cijeli niz inovacija u svim aspektima skulpture . ALEKSANDAR GARBIN (1955-) čest motiv njegovih radova čini vizualno opredmećivanje zemljopisnih kategorija i kulturoloških datosti. vode – na materiju. zanima ga odnos koji će to djelo uspostaviti s promatračem . perje. težište je postavljeno na mnogo fluidnije momente kipa i umj. s objekta. trivijalan. u Galeriji Nova 1981. uočavanje odnosa istoka i zapada. tijela. trenutačnosti i vizualne mekoće.. stakalca. trajno . selotejp. umjesto na oblikovanju volumena i ispitivanju njegova međuodnosa s prostorom. u instalacijama-autoportretima uzima odljeve vlastite glave i tijela. koncept koji samo pretpostavlja formu.: (izložba.oblikovanje je shvaćeno vrlo uvjetno. staklenih čaša). okrenuli su se od istraživanja forme i počeli razmišljati o skulpturi prvenstveno s pozicije koncepta odnosno kroz relacije koje skulptura uspostavlja s publikom. radovi mu se često sastoje od tradicionalnih glinenih skulptura i suvremenog videa pri čemu na video zapisu prezentira proces intervencije. odnosno slaganje umj. djelovali su isključivo kao individualci.od grafike i instalacija do videa ili mode.

kiparstvu se okreće nakon ciklusa slika na olovu u kojima mu je olovo poslužilo kao podloga te olovnih slika u kojima je olovo koristio kao materijal u izvedbi plošnih kompozicija. ukrasna stakalca. a ne kao sudbinski izbor. pokušava se probiti u NY.nagrađen na Trijenalu 2003.svijeća je dio performansa u kojem se kontekst proširuje na djelo jedne druge umjetnice. – ‘najradikalniji mladi hrvatski umjetnik’. šalica s paučinom. 2006. daljnje istraživanje mogućnosti kiparstva dovodi je do proširenja kategorije skulpture kroz kombiniranje kiparskog s fotografijom (u radovima izvedenima u želatini). olova. npr. kutove iz 90-tih karakterizira poigravanje s odnosima skulpture i prostora u kojem kutovi postaju jak vizualan element u prostoru. bitan element njegovih radova je vrijeme koje nastoji vizualno fiksirati. . proizvodi fetiš-objekte: na predmete poput plinskih maski. bitan element njenih radova je interaktivni odnos s gledateljima u kojem promatrači postaju sudionici. ‘Zona ćudoređa’. radove joj obilježava kretanje od čisto kiparskog promišljanja prema slobodnijem shvaćanju medija. zvona ili životinjskih kostura aplicira sitne plastične perle. baratanje nematerijalnim elementima kao što su zvuk i svjetlost u ostvarivanju likovne forme čini okosnicu i rada ‘Pod’ koji je nastao u suradnji s Ivanom Franke i Silviom Vujičićem. pr. DAMIR OČKO (1977-) propitivanje zvuka kao gradivnog elementa umj. spaja nespojivo – dječju kolijevku ili stolicu za hranjenje sa čeličnim šiljcima. djela te istraživanje zvučnih efekata u galerijskim prostorima čine ključne momente njegovih prostorno-zvučnih instalacija. najlonki – ostvaruje instalacije i objekte koje karakterizira naglašena suptilnost i vizualna jačina. njegove kreacije od papira i tekstila s dodacima korozivnih elemenata. kroz spletove željeznih linija stvara svojevrsne trodimenzionalne prostorne crteže. ali idejno srodna medija – likovne umjetnosti i mode. aktulane teme obrađuje kroz izrabljivanje vizualnog vokabulara današnjice te korištenje dizajnerskih rješenja agresivne reklamne industrije. licitare. diplomirao u Dizeldorfu. na taj način stvara djela koja nastaju na granici različitih medija. zavjese… SILVO ŠARIĆ (1965-) pomoću fragilnih i za skulpturu netipičnih materijala – paučine. vode. Jeffa Koonsa ili Matthewa Barneya.izložila jednu gigantsku svijeću (‘Svijeća za Editu’) . SINIŠA MAJKUS (1962-) iskustvo grafičkog školovanja očito je u korištenju linije – materijalizirane u obliku željezne niti kao osnovnog građevnog elementa monumentalnih prostornih instalacija. . SILVIO VUJIČIĆ (1978-) okosnicu njegovih prostornih instalacija čini referiranje na dizajn i modu. VIKTOR POPOVIĆ (1972-) radove mu karakterizira spoj različitih medija odnosno balansiranje na liniji slikarstvo – kiparstvo te propitivanje granica materijala. od olova radi odjevne predmete. gdje je studirao kod Jannisa Kounellisa. nazvan hrvatskom verzijom kraljeva hipertrofiranog kiča. videom ili performanceom. kiparstvo ga zanima tek kao mogućnost. čisti morbidni kič. nagrađena na Trijenalu hrvatskog kiparstva 2003. VLASTA ŽANIĆ (1966-) u vrhu mlađeg hrvatskog kiparstva. odnosno spajanje iskustva i datosti dva različita. u njemu je sferična skulptorska forma ostvarena pomoću nematerijalnog. izložba u Mimari.. čipku. INES KRASIĆ (1969-) radove joj karakterizira oslanjanje na medij grafike koji reinterpretira u odnosu na mogućnosti koji on danas nudi. fetišizacija invalidskih pomagala.

apoteka Pečić. zgrada i ljekarna Gayer u Ilici . karakteristična upotreba kupola:vila Heim. osnovali ga Lav Hönigsberg i Julije Deutsch. kompleks u Ilici 51. palače na Strossmayerovom trgu 2. palače na urbanistički naglašenim položajima obilježavaju kupolom (u Zagrebu tada novi arhitektonski element): Starčevićev trg 6. 8 i 10 (Hotel Palace). neobarok). ugaona dvokatnica na Strossmayerovom trgu 3. projektirana prva zagrebačka zgrada u stilu bečke secesije: Ilica 43. učenici Fellnera i Helmera. Frankopanska 2.ARHITEKTURA SECESIJA HÖNIGSBERG I DEUTSCH. uglovna kupola .ugao Kačićeve i Ilice. najistaknutiji predstavnici kasne faze povijesnih stilova (neorenesansa. na Tomislavovom trgu 18 (Bukovčeva kuća). PROJEKTANTSKO-GRAĐEVNO PODUZEĆE 1889. zgrada pravoslavne općine. Učiteljski dom na Trgu maršala Tita 4.antologijska secesijska arhitektura. 1906. izvodili palaču Hrvatske eskomptne banke u Ilici 3. 1907. 1908. . 53 i 53a. obojica arhitekti. u njihovom birou 1899.G. jednokatnica u Medulićevoj 22. I. STJEPAN PODHORSKY (1875-1945) secesija. 1886-88. Bogovićeva 7. diplomirali na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Kovačića.

1905. u unutrašnjosti. između dvaju krakova građevine. Blaža . Waidmanna. on se priklanja grupi buntovnika okupljenih oko Bukovca. monumentalna građevina s dominantom u velikoj armiranobetonskoj kupoli.umjesto honorara uredio stan na dijelu tavanskog prostora. 1913. gradnju Burze. streha) oblikuje suvremenu stambenu zgradu.tlocrtna shema grčkog križa. obiteljska kuća slikara Auera na Rokovcu. u okviru Kluba zalaže se za priznavanje autorskih prava arhitekata i zahtijeva da se za sve važnije građevine raspisuju javni natječaji. arkade. najviši domet njegovg postulata o sintezi tradicije i suvremenosti. prvoj takvoj konstrukciji u nas. Ehrlichom. 1920. pod pritiskom javnosti i Kovačićevih kritika. rata: pročišćava oblike palača Slaveks. 1914. kad je dobio prvu nagradu na natječaju. u njegovu ateljeu ostaje pet godina (radi na restauracijama i već tada razvija kritički odnos prema Bolleovim metodama). 1914. kuća Lustig-Perok u Kumičićevoj. . postavlja zahtjev da moderna arhitektura mora biti logična (mora poštovati materijale i konstrukciju gradnje) i praktična (arhitektura se mora prilagoditi suvremenim potrebama čovjeka (funkcionalističko shvaćanje) formulirao je neka temeljna načela moderne: odbacivanje diktata stila.. na Svačićevu trgu i Eksploatacija. koju vodi Otto Wagner. 1912. Vlaške. ostvaruje tip suvremeno zasnovane stambeno poslovne zgrade. a oštećena je i uklanjanjem bakrene obloge s glavne kupole. 1891. se vraća u Zagreb i otvara privatni atelje. istražuje povijesne spomenike i protivi se zahvatima koji mijenjaju njihov izvorni značaj . vila Čepulić.takvim stavovima ubrzo dolazi u sukob s Kršnjavim i Bolleom. odmjerenost. Schön. Carneluttija i K. koju je dovršio Ehrlich. u jeku žestokih polemika između mladih i starih koje su se razmahale poslije izložbe Hrvatskog salona. Erlich i E. se udružuje s H. na čiju je preporuku iste godine primljen kod Bollea. čistoća. Kovačić je osnovao 1906. i već u prvom broju objavljuje programski tekst Moderna arhitektura: ustaje protiv oponašanja povijesnih stilova i zalaže se za moderni način gradnje. počinje. crkva sv. srušen je zid pred zagrebačkom katedralom s povijesnom Bakačevom kulom. on ponovo zatvara prostor pred katedralom i uspješno rješava odnos prema široj okolini. uz reducirane znakove povijesne arhitekture prerađene osobnim stilom. radi neko vrijeme u ateljeima Gj. u Grazu završio Obrtnu školu i izučio zidarski zanat. ali mu nije povjerena izvedba. 1899.23. tih godina i sam sudjeluje na više natječaja na kojima dobiva prve nagrade. zajedno s Podhorskim i Bastlom Klub hrvatskih arhitekata. u Beč i upisuje se na trogodišnju Specijalnu školu za arhitekturu na bečkoj Akademiji. privukao je pozornost arhitekata na raspon djelovanja od uređenja unutrašnjosti (npr. raspisan je 1908. 1907. vraća se u Zagreb. 1922. na temu firentinskog palazza (rustika. surađuje na izdavanju njihova časopisa Život.jednostavim sredstvima i reduciranom dekoracijom svedenom na pojedine sastavnice koje potcrtavaju arhitektonsku raščlambu pročelja. koja se odlikuje snažnim plasticitetom osnovnog volumena i uspjelim prostornim rješenjima u unutrašnjosti. nakon Prvog svj. vila Frank. 1906. smješta burzovnu dvoranu nadsvođenu visokom kupolom.ideja sjeverne paralele Ilici. Kovačić je pristup arhitektonskom projektiranju uzdignuo na visoku intelektualnu razinu. prozorski zabati s volutama) + strogi kubus zgrade. na Trgu žrtava fašizma . na kojem pobjeđuje njegov projekt. njegove projekte odlikuje suzdržanost. u okviru kojega modernu arhitekturu zastupaju još H. Rokova perivoja . počinje na temelju natječaja gradnju svoje dotad najveće građevine. zahtjev da svaka građevina bude slobodno kreirana i individualno umj.VIKTOR KOVAČIĆ (1874-1924) prenosi u Zagreb ideje moderne arhitekture koje u Beču zastupa Otto Wagner. natječaj za regulaciju Kaptola. s kojim pet godina ima zajednički atelje ‘Kovačić i Ehrlich’: u nizu vila koje nastaju u to vrijeme slijedi Loosovo načelo slobodne organizacije tlocrta i stvara prototip moderno oblikovane obiteljske kuće: vila Frangeš. dobivši vladinu stipendiju odlazi 1896. rat spriječio dovršenje građevine. 1923. svoje zanimanje za povijesne dijelove grada proširuje projektima za regulaciju Dolca. volumena. a od arhitekata je zahtijevao odgovornost i postavio visoka etička pravila (javnost rada). vila Vrbanić. Jezuitskog trga. slično poput slikara minhenskog kruga. 1910. ideja formiranja trijumfalnog ulaza u novi gradski predio. arhitektura kao umjetnost mora biti individualna. primjena klasičnih elemenata na pročeljima (jonski stupovi. snažna gradacija artih. njegov stan) do urbanizma. 1910. djelo. (poticaji engleskog Domestic Revivala). 1906. vila u Masarykovoj 9/1. . posebno prema Bakačevoj ulici i Dolcu. od kojeg se zahtijeva logičnost i praktičnost i koji će arhitekturni prostor prilagoditi potrebama suvremena načina stanovanja. radi podizanja umjetničke razine domaće arhitekture. 1912. istodobno projektira i svoje prve građevine: samo kod nekih građevina primjenjuje stilske elemente bečke secesije: kuće u Masarykovoj 21.

samo je formalno vezan za historicizam . .sve je to polje za arhitekta’. kvake. dodijeljen mu je posmrtno Grand Prix. na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. stvaralaštvu. piše Kovačić. izbjegava svaku natrpanost). nastojanje za podizanjem vrsnoće obrta: ‘od najmanje sitnice do osnove za kakvu palaču . nije se borio za neki radikalno novi arhitektonski oblik. projektira čitave interijere (namještaj. nego za nov odnos prema arh. vanjski izgled prilagođava pejzažu.pokazuje jasno i individualno arhitektonsko izražavanje.projektira više vila i ljetnikovaca u Zagrebu i Novom Vinodolskom: vodi računa o načinu života ljudi. njegovo shvaćanje je tradicionalni modernizam. posebnu pozornost poklanja unutrašnjem uređenju (jednostavnost i otmjena udobnost). za vraćanje izvornom smislu i funkciji u životu čovjeka.

.. 1922-25. i zgrada tržnog nadzorništva na Dolcu. Kurelčeva 3.do 1914. 1925. Petra. rata: kuća Tišov na Pantovčaku. gradska tržnica. 1929.22. 1928. zgrade u Kurelčevoj 3.. 1922. zreli oblici bečke secesije. vile u Tuškancu i i Nazorovoj. poslovno-stambena kuća Arko na Dolcu 9. Kell. LAV KALDA (1880-1956) Akademiju likovnih umjetnosti završio u Beču. Gvozd 2..tendencija prema redukciji dekorativnog inventara. kuća Štern. 1903. Ilica 43. kuća Benedik.secesija se u arhitekturi Zagreba pojavljuje 1897/98 s tom kućom! sanatorij u Klaićevoj 18. 1927. zgrade dekanata i instituta za patologiju Medicinskog fakulteta na Šalati.stilske oblike secesije pod utjecajem austrijske i njemačke arhitekture dosljednije primjenjuje skupina mladih arhitekata školovanih u inozemstvu: ALADAR BARANYAI (1879-1936) graditeljsku školu završio u Zagrebu 1899.16. . jača ekspresija građevnog volumena: kuća Deutsch.primjena estetskih načela J. stambene zgrade na Trgu žrtava 2 i 5. 1929. 1911-12. 1920. 1901. 1910. 1897. radi samostalno. IGNJAT FISCHER (1870-1948) arhitekturu studirao u Beču i Pragu. zgradu Jadranskog osiguravajućeg društva na uglu Haztove i Petrinjske. i Jurišićevoj 30. 1925. zgrade koje početkom stoljeća projektiraju Hönigsberg i Deutsch (zgrada ljekarne Pečić. a nakon 1930.. i Ullman na uglu Trga žrtava i kneza Držislava.24.oblici umjerene secesije: smirene. 1903. 1922.1906. . 1930. palača Gradske štedionice na Trgu bana Jelačića 10. u Dukljaninovoj i Derenčinovoj. i Ulici kneza Držislava 7. Palmotićeva. 1919. zgrade Društva općinskih činovnika u Dalmatinskoj 12. u ranijim projektima izraziti predstavnik secesije . 1924. 1927.. VJEKOSLAV BASTL (1872-1947) završio Graditeljsku školu u Zagrebu i Akademiju u Beču (O. Behrens. djeluje u Zagrebu kao samostalni arhitekt i građevinski poduzetnik (Kalda i Štefan. Deželića 30. Srpska banka . jasna dispozicija volumena s karakterističnim naglašavanjem krovnih ploha. Jurišićeva.. Trg bana Jelačića 4. Dom inženjera i tehničara. vila Radošević. 1908. između dva rata . Bartulićeva kuća. . projektirao stambene i javne zgrade . vraća se u Zagreb i zapošljava u građevnoj tvrtki Hönigsberg i Deutsch. Boškovićeva 3. 1905. 1910. Preradovićevoj 5.danas Hrvatska poštanska banka. 1905. najpoznatije one nastale do Prvog svj. 1928.18. 1903. jednostavna monumentalnost i visoko profesionalna razina izvedbe:projekt za pregradnju Saborske palače. zgrade Trgovačko-obrtničke komore na Rooseveltovom trgu 2. zgrada Centralne štedionice s kavanom Corso. iste godine zapošljava se u građevnom poduzeću Pilar-Mally-Bauda.. u kasnijim projektima teži jednostavnim i funkcionalnim rješenjima: zgrade Kemijskog laboratorija i Fizikalnog instituta na Marulićevom. . Lav Kalda). 1908-10. Etnografski muzej. 1908. u ranijim projektima jače naglašen dekorativni moment: kuća Popović s reljefima Ivana Meštrovića. Mihanovićeva). obnova crkve sv. Hoffmanna i bečkih umjetničkih radionica (Wiener Werkstätte). osniva s arhitektom Slavkom Benedikom građevno poduzeće. 1924. . i čehoslovačkog Narodnog doma u Šubićevoj 20. 1928. Jurišićeva 4. od 1907. 1930. vodio u Zagrebu veliki projektni atelje u okviru kojega je projektirao četrdresetak stambenih i poslovnih zgrada.kuću je u plošnom internacionalnom stilu dvadesetih pregradio P. niz stambenih zgrada (Boškovićeva. 1903.SI ugao.obložena glaziranom opekom s biljnim ukrasom te s originalnim balkonima metalne konstrukcije s umetnutim staklenim pločama. kuće Novaković u Masarykovoj 15.Wagner). brojne obiteljske kuće: visoka razina oblikovanja posebno u interijerima . Elsa-fluid na Trgu bana Jelačića. 1911. 1907. Vinski na Tuškancu 14. 1936. elegancija linija. uravnotežene mase. 1928. stambeno-poslovne kuće u Prilazu Gj. stambene zgrade Marinkovićeva 4 i Trg žrtava 9.ukrašena velikim Meštrovićevim reljefima od glazirane keramike s mišićavim likovima predstavnika različitih zanimanja.:ugaona palača Rado na Strossmayerovom trgu 7. u Tkalčićevoj 4. Petrinjska i Hatzova . Jurišićeva 24. Baranyai.. Ilica 11. 1905. kuća Kallina u Masarykovoj 19.) vežu se uz dolazak Bastla u firmu: kuća Rado na Trgu bana Jelačića. u razdoblju između dva rata projektira velik broj građevina u raspionu od neohistoricizma do umjerenog modernizma: zgrada Šumarske industrije na Mažuranićevom trgu 5. Trg burze 6. 1913. 1899. kuća Paskijević. zgrade društva Merkur u Perkovčevoj 1 i 3. 1927.

zgradu Hrvatske centralne mjenjačke i eskomptne banke u Preobraženskoj 4. 1910. 1923. Sokolski dom u Bjelovaru. Gradska plinara na Radničkoj. 1913-14. trgovačko-stambenu zgradu Hagenauer u Petrinjskoj 5. na Tehničkoj visokoj školi.. 1923. 1910. gradonačelnik Zagreba. poslovna zgrada zagrebačkog Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Mihanovićevoj 3. poslovna zgrada braće Marić u Gajevoj 5. . Haberle. 1910. palaču Napretkove zadruge i Napretkov konvikt u Sarajevu. 1932. ovu zgradu projektirao prema svim principima moderne arhitekture. Durma. 1925. 1926. radi izvanredna moderna arhitektonska rješenja. 1897. 1913. 1928. ukrasa i opreme . 1930. vila Renz u Hercegovačkoj 31. 1922-37. stambeno poslovnu-zgradu Kotarske oblasti u Vodnikovoj 1. Biskupsko sjemenište u Đakovu. 19190-12. Jungmann na Mažuranićevom trgu 3. 1922-24. od 1919. . Eisner u Petrinjskoj 50-52. Dobrotvorov dom u Haulikovoj 4. od 1909. do Prvog svj. 1926-27. 1910-1917. stambenu zgradu Mihajlović-Bikar u Tomašićevoj 8. kino Slavija. Frangeš na Rokovom perivoju 3. napušta secesiju još dvadesetih. naglašenih neobaroknih obilježja:crkva u Nevincu kraj Bjelovara. nastavnik na graditeljskoj školi. 1911. i Schick u Amruševoj 7. 1910. na osnovi prvonagrađenog rada dobio je izvedbu zgrade NSB-a. 1914. 1909. 1910. stambene zgrade Strižić na Mažuranićevom trgu 8 i u Žerjavićevoj 10. evangelička škola u Gundulićevoj 28. kuća Grčić. Petrović.. Lubynski u Smičiklasovoj 19. Bučar. hotel Dubrovnik (robna kuća i hotel Milinov). na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu (F. zgrade Vujović u Hercegovačkoj 37. 1910. 1924. 1911-13. 1909. vodi samostalni biro. 1888-95. 1910. zgrada Kotarske oblasti u Sisku. Schumacher na Svačićevom trgu 8. kasnije istaknutih imena zagrebačke moderne: Planić. 1908. 1912-14. Horvat. 1887. hotel Esplanade. diplomirao 1902. projektira stambene zgrade:Kanitz u Zvonimirovoj 1. 1928-29. 1920-21. najprije kao glavni projektant građevnog poduzeća Müller i Lubynski. 1930. 1926. 1914-15.dosljedno provedeno jedinstvo arhitekture.najvrsniji primjer kasnosecesijske arhitekture u Hrvatskoj. 1912. početkom ‘20-tih obnavlja projektantsku djelatnost: u njegovu ateljeu surađuje niz arhitekata. Neidhardt. Huth-Zorac u Masarykovoj 11. Bauer. zaposlen kod Zemaljske vlade. Mayer u Dežmanovoj 10. Dječji dom u Kukuljevićvoj 19. 1914. (Marićev prolaz) – izvedena 1935. 1909-12. trgovačko-stambenu zgradu Osiguravajuće zadruge Triglav u Mislavovoj 17. stambenu zgradu Sunko na Mažuranićevom trgu 4. 1913. Klein u Kumičićevoj 6.Narodna banka. 1928. 1923. Svećenički dom u Palmotićevoj 3. rata projektira stambene poslovne i obiteljske građevine: kuća Zaić u Nazorovoj 3. 1909. Weinbrenner). 1912. a od 1909. Donner u Masarykovoj 7. vilu Mlikotin u Nazorovoj 36. palaču Hrvatske poljodjelske banke u Martićevoj 6. 1912. u Osijeku: palača Prve hrvatske štedionice na Starčevićevu trgu. 1912. Jurišićeva 17 RUDOLF LUBYNSKI (1873-1935) studirao na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu kod J. 1923. Gomboš. u Zagrebu: Anatomski zavod Medicinskog fakulteta na Šalati. osnovao biro: projektira i izvodi javne i stambene građevine.. zgrade Hipotekarne banke u Mrazovićevoj 5 i Ilici 146. JANKO HOLJAC (1865-1939) Schmidtov student: arhitekturu završava na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. u Zagrebu djeluje od 1907. Dostal u Frankopanskoj 5a. 1914. 1908. 1920-21. Wasserthal na Gvozdu 6. Zemaljska bolnica u Pakracu. zgrade Hipotekarne banke na Prilazu Gj. 1926. Mihelić u Palmotićevoj 5. 1888. Deželića 42-46. DIONIS SUNKO (1879-1935) završio Graditeljsku školu u Zagrebu 1899.

1932. 1. danas Sljeme. zajedno s Pilarom izdao knjigu Hrvatski građevni oblici EDO SCHÖN (1877-1949) Visoka tehnička škola u Beču i rad u ateljeu M. Fabianija. vraća se u Zagreb i zapošljava u Gradskom poglavarstvu. 1928. period: do rata 1914. 30-te: moderna arhitektura . . 1908. . period: između dva rata 1919. Gundulićeva 34. Gundulićeva 7. isusovačka crkva i samostan u Palmotićevoj. 1908. dječačka i vinogradarska škola u Iloku. 1910. prototip moderno oblikovane reprezentativne palače 2. tvornica suhomesnatih roba u Sesvetama. 1902. 1901-13.paradigmatsko djelo avangardne funkcionalističke arhitekture. sudjeluje u osnivanju Visoke tehničke škole za arhitekturu i postaje njen prvi rektor. 1901. 1927. . kuća Schön. .episkopska crkva u Plaškom. domobranska vojarna u Branimirovoj. 1906. monografija posvećena Kovačiću. 1908. djevojačka.funkcionalizam + konstruktivizam: slobodna tlocrtna koncepcija + oblikovanje jednostavnih i odmjerenih ploha pročelja.uglovnica u Masarykovoj.secesija + neoklasicizam palača Croatia. 1908. zgrada u Jurišićevoj 3. banka u Jurišićevoj 22. kuća Vasić. Nadbiskupska tiskara na Kaptolu 27.skladna jasna arhitektonska konstrukcija . 1921-23.

individualizacija arh. Pičmana.jedan od najviših dometa hrvatske arhitekture između dva rata. kuća Janda. tu usvaja sklonost ka: snažnoj modelaciji volumena. Vončinina 16. nadogradnja zgrade u Opatičkoj 4 dovršenje Burze. obiteljska kuća Rado na Rokovom perivoju 7. . 1931.faza . 4. 2. 1921. Tuškanac 15.faza . 1923. napetim formama. trokatnica u Boškovićevoj 36. 1912. 1927. kuće postaju neutralni kubusi. Denzlera. Slavenska hipotekarna banka u Zagrebu. prihvaća ideje funkcionalizma. stambena dvokatnica. . ekspresivizaciji arhitektonskih detalja barokne provenijencije.najveći stambeni kompleks građen odjednom. sinteza tradicionalizma i modernizma. zatim secesiju. fasade postaju glatke plohe neprekinutih ravnih linija. Račkoga 9. 1925. kuća Ive Kerdića. stambena četverokatnica u Domagojevoj. plastička artikulacija volumena. 1924. dogradnja Klenovnika (u sanatorij). 1928. okuplja u svom ateljeu niz mladih arhitekata: Gomboša. 1910-15. kuća mora biti udobna . središnja prostorija kao glavna jezgra kuće 3. Kumičićeva 5. 1922. Beč školuje se u Beču. 1934. napušta tradicionalne oblike i prihvaća suvremene principe oblikovanja volumena. elemenata. 1910. prva zgrada koju je oslobodio hist. stambena trokatnica u Ilici 100. 1924. Račkoga 8. koja je lišena suvišne stilske retorike i nametljive reprezentativnosti. asimetrija u tlocrtu i rasporedu otvora .1920-29. kuća Weissmayer. zgrada YU banke u Osijeku. jake ekspresivne linije. 1929. Tuškanac 17. (Vlaška-Draškovićeva) poslovna trokatnica. kuća Nikić. stambeni kompleks Nadarbine zgb nadbiskupije. Gajeva 2). pružaju veću slobodu . odjeci pokreta 'domestic revival' (Morris & Webb) . građevine jednostavnih oblika. unutarnji prostor kao novi element arh. kuća Ernesta Ehrlicha. gdje prvo usvaja Königov historizam. Kauzlarića.1928-36. svj. 1922. 1926. rata. jedan od prvih primjera modernizma u Evropi. 1921.koji donose nove ideje. Galića. stambena trokatnica u Mihanovićevoj 20 te u Mihanovićevoj 14 stambena trokatnica u Medulićevoj 2. stambena četverokatnica. Hrvatska obrtna banka. vila Karma kraj Montreauxa . zajedno s Kovačićem afirmira moderna arhitektonska načela. obiteljske kuće: . jača upotreba stilskih elemenata. Zagreb suradnja s Kovačićem (otvaraju zajednički atelje). maja 17.faza . . (mali Vatikan – Ratkajev) . forme. Rokov perivoj 6. sklonost ka snažnim.HUGO EHRLICH (1879-1936) 1. Potočnjaka . stambena trokatnica u Nazorovoj 16. Ilica 38. klasični arhitektonski elementi gube stilska svojstva. Varšavska 2 i 2a. 1916. šesterokatnica Mirovinske zaklade gradske štedionice (ugao Gajeve i Trga. 1912. YU udružena banka u Beogradu. ulica 8. Goljak 25. ekspresivizacija oblika. funkcionalna oblikovna načela manifestiraju se i u unutrašnjem prostoru.do 1909.1909. povratak tradicionalnim reprezentativnim oblikovnim modulima. 1912. 1913. 1921. 1921. ekspresije.kraj 1.faza . 1921. uvodi element ugrađenog namještaja i lođu . 1921. stambena trokatnica. 1927. preuzima Kovačićevu katedru na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu. kuća Deutsch na Rokovom perivoju. 1920.dovršava Loosovo djelo. da bi potom došao pod snažan utjecaj Loosa. uređenje Jezuitskog trga uređenje Strossmayerovog šetališta stambena trokatnica u Kumičićevoj 2. kuća Naste Rojc.

osobiti angažman Le Corbusiera. JURAJ NEIDHARDT. dolazi Ibler. novi smjer u našoj arhitekturi. IBLER. odbacivanje historicizma i eklekticizma . racionalizacija. čistoća konstrukcije + ovisnost o materijalu . KOVAČIĆ.umire Kovačić. obnova građevinske djelatnosti početkom 20-tih . 20-tih godina u Evropi također dolazi do radikalnih promjena: . EHRLICHA. ali i upućuje na nju. čistoća konstrukcije. BELA AUER.dominantan smjer 4. nego složeni proces građenja oblika . ne kreće od jednog zadanog stila. arhitekti članovi grupe Zemlja bili su: . IBLER Hoffmanna: ULRICH 1928. na osnivačku skupštinu u La Sarazzu od naših je arhitekata bio pozvan jedino Hugo Ehrlich.'stilska regresija' 2. kubizam > prostorna otkrića . pokušava formulirati ideju moderne arhitekture. le Corbusierovog funkcionalizma. u okviru tradicionalnog koncepta arhitektura se nastoji prilagoditi suvremenim potrebama i shvaćanjima. primarna je obnova razorene zemlje.početak 2. osniva se Visoka tehnička škola s odjelom za arhitekturu (profesori Kovačić. negiranje monumentalnosti. prostor se gradi funkcionalno 1924. arhitektura mora biti oslobođena zastarjelih formula. negiranje dekoracije. moderne) . želje za istraživanjem i eksperimentiranjem . moderna arhitektura između dva rata: . velika ekonomska i financijska kriza (20-te i 30-te) . zadnji kongres u Dubrovniku (org.. prijelomna godina . Bauhaus > korak dalje od De Stijla. ZLATKO NEUMANN. bavi se problemima arhitekture. Schön. dominira 20-tih i 30-tih godina.). a nagoviještena je u djelima KOVAČIĆA. suvremena tehnologija. avangardni smjer > avangardni funkcionalizam . Deklaracija naglašava bitne probleme nove arhitekture: urbanizacija i stanovanje. nove tehnike > novi prostorni odnosi . 1956. širi ideju moderne arhitekture u svim područjima života. EHRLICH. estetski funkcionalizam + kreativni konstruktivizam . poslije 1. situacija u Hrvatskoj: . desetljeća. većinom se grade stambene zgrade . faze moderne arhitekture u svijetu. SCHÖN 3. modernizam > razvio se kao reakcija na historicizam. jugu i jugozapadu (radničke četvrti): Trnje: Cvjetno naselje (ANTOLIĆ) i Trešnjevka: naselje Prve hrvatske štedionice (STRIŽIĆ). utjecaj Behrensa. ZEMLJAK avangarda je u hrvatskoj arhitekturi samo dio moderne: želi prekid s tradicijom. svj. primat je dan ekonomskim i funkcionalnim faktorima: standardizacija. ZDENKO STRIŽIĆ. je raskinuta). NEUMANN. VLADO POTOČNJAK Poelziga: JOSIP PIČMAN. SCHÖNA. DENZLER. purizam > teži osnovnim formama organiziranosti. De Stijl > ispituje prostor. u smislu prostorne sintakse on zadire još dublje u praktičnu sferu života. Poelziga. futurizam > razbija tradicionalne forme . 30-te teško je odrediti točan datum pojave moderne arhitekture. ruski konstruktivisti > ističu konstrukciju i racionalno shvaćanje . ZLATKO NEUMANN. osnovan je CIAM (congres internationaux d'arch. EHRLICH. postala je nova hrvatska tradicija . Gropiusov ideal prostorne sinteze. rata dolaze: utjecaj Loosa: KOVAČIĆ. već potiče stvaralačke mogućnosti pojedinca .. između dva rata tri osnovna smjera u arhitekturi: 1. ali se prilagođava našem podneblju i mogućnostima . BASTLA. funkcionalizam > vodi računa o svrhovitosti i opravdanosti svakog arhitektonskog postupka . vezana je uz evropsku avangardu. Zagreb se širi prema istoku (dio grada oko Trga žrtava fašizma).IZMEĐU DVA RATA – 20-te. STRIŽIĆ. duh integralne umjetnosti (utječe na Ivana Zemljaka) . sustav ploha . novi humanizam . cilj nije oblik. Ehrlich. DRAGO IBLER Le Corbusiera: ERNEST WEISSMANN. 1919. umjereni eklekticizam > zastupa ga najstarija generacija .

uža grupa arhitekata oko Iblera: Drago Ibler vodi od 1926. tek osnovani odjel arhitekture na ALU. snažno ostakljena prizemlja (kod stambeno-poslovnih zgrada) s Kauzlarićem radi: . razgovjetna tektonika . no arhitektura je uvijek ostala otvorena prema svijetu. striktnih postavki konstruktivizma. iako su u zemljaškom kontekstu arhitekti na svoj način ukazivali na socijalnu bijedu uočljivu osobito u građenju. BRANKO BON. naglašavanje horizontalnih linija + asimetrična igra kontrastirajućih elemenata. početkom 30-tih počinje nagli razvoj druge faze hrvatske moderne.. ALEXANDAR FREUDENREICH. sve više mladih arhitekata djeluje samostalno ili u tandemu. Ribnjak . 1924. Mallinova 14.Moše Pijade 1 . LAVOSLAV HORVAT. 1939. radi na dovršenju zgb Burze. 'Zagrebačka škola' moderne arhitekture tridesetih godina značajan je doprinos evropskoj umjetnosti prema stvaralačkoj sintezi funkcionalističke i organičke arhitekture. a kao gosti na izložbama sudjelovali su i: DRAGO GALIĆ STJEPAN GOMBOŠ JOSIP PIČMAN ZDENKO STRIŽIĆ te Radna grupa Zagreb (djeluje od 1932-34): VLADO ANTOLIĆ DUŠAN HEĆIMOVIĆ ZVONIMIR KAVURIĆ JOSIP PIČMAN JOSIP SEISSEL ERNEST WEISMANN BOGDAN TODOROVIĆ. čvrstoća masa . Behrens: pregradnja Elsa fluida . DRAGO GALIĆ. ZVONIMIR POŽGAJ. a program joj se zasnivao na suvremenim načelima arhitekture. 1927. arhitekturu u Zemlji ne smije se poistovjetiti s pojmom hrvatske arhitekture između dva rata niti sa Zagrebačkom školom. 'Zagrebačka škola'. . 1927. čuva klasično osjećanje u smislu čistoće (odbacuje eklekticizam). funkcionalizma i utilitarizma jedna je od bitnih karakteristika te grupacije. kuću u Ilici 9 . jer se razvijala slobodnije od one na Tehničkom fakultetu. dok su arhitekti slijedili najsuvremenija strujanja svoga doba. pravoslavnu općinu u Preobraženskoj samostalno radi: . neprihvaćanje deklarativnih. važna. nadvožnjak u Savskoj . JURAJ DENZLER (1896-1981) u početku je još vezan za Kovačića i bečku školu. ali mu dekoracija postaje sve više prostorno funkcionalna. program Zemlje kao grupacije bio je socijalno angažirano djelovanje.ogoljelost i geometrizam. do 1927. Higijenski zavod. težili su afirmaciji nove arhitekture. kuća Arko na Gornjem gradu. MLADEN KAUZLARIĆ. đaci su mu: STJEPAN PLANIĆ. palača Mikuličić. glatke. obiteljska kuća.. unutar Zemlje bitna je razlika što su slikari bili okrenuti prošlosti. 1926-35. 1934. oblik izvire iz funkcije . plošne plohe fasada . .LAVOSLAV HORVAT DRAGO IBLER MLADEN KAUZLARIĆ STJEPAN PLANIĆ. čista pročelja . nosioci moderne: ALFRED ALBINI (1896-1978) počinje raditi u ateljeu Kovačića i Ehrlicha. P. dviju struja tog razdoblja što su smatrane nepomirljivim suprotnostima.

1927.novo. MLADEN KAUZLARIĆ (1896-1971) Iblerov đak.naglašeni vertikalizam ranijih građevina zamjenjuje razvedena arhitektonska struktura. 1927. 1933. Savska. kapelica Majke Božje na Sljemenu. škola na Sigečici. 1936. stambena zgrada u Gajevoj.Voćarska đak Behrensa. 1927.Kordunska 1. 1936. SLAVKO LÖWY (1904-) više stambenih zgrada u Zagrebu stambeno-poslovni objekt na uglu Gundulićeve i Masarykove. škola u Kušlanovoj.njegovi će školski objekti postati jedno od najvrednijih dostignuća hrvatske moderne arhitekture. surađuje s Pičmanom i Radnom grupom Zagreb. restauracija Kamenitih vrata .. suprotstavljanje čistih kubičnih volumena koje rastvara širokim ostakljenim plohama. JURAJ NEIDHARDT (1901-1979) Nadbiskupsko sjemenište na Šalati. zgrade gradskih poduzeća. Seisselom radi Zakladni blok u Zagrebu 1929. . crkva sv. izvodi Cvjetno naselje – naselje obiteljskih kuća. . 1933. Kinoteka. škola na Knežiji. 1930. Rockefellerova zaklada na Zvijezdi. . detaljno razrađuje rješenja za mnoge dijelove grada. Ouda i neoplasticizam.J. 1931. Geodetski fakultet u Zagrebu . 20-tih radio kod Ehrlicha. 1940. 1940. . JOSIP PIČMAN (1904-1936) obiteljska kuća u Gajevoj. – Rockfellerova 4 željezničke nadvožnjake 1929. Duha ZLATKO NEUMANN (1900-1969) učenik Adolfa Loosa. 1939. sa J.P. gimnazija u Križanićevoj. dolazi u Zgb. MARIJAN HABERLE (1908-1979) Inženjerski dom u Pierottijevoj. iz nasljeđa Kovačića i Ehrlicha Kauzlarić prihvaća nova shvaćanja u duhu funkcionalizma – jasna funkcionalna orijentacija temelj njegovog oblikovanja eksterijera i interijera. . . 1932. 1932.. dječji vrtić Lašćina > traži sintezu između internacionalnog stila i naše regionalne arhitekture. gradi objekte prema najnovijim načelima suvremene pedagogije i nove arhitekture . 1937. 1925-27. 1933. 1934. . 1932. s Denzlerom izvodi Palaču Narodnog zdravlja u Zagrebu. s Hinkom Bauerom . VLADO ANTOLIĆ (1903-1981) 1939.(Trg – Gajeva 1) IVO ZEMLJAK (1893-1963) utjecaj Loosa. niz stambenih zgrada u Zagrebu. – Savska (kod SC-a) sa STJEPANOM GOMBOŠEM (1895-1975) Kauzlarić radi vilu u Novakovoj 15. stambene zgrade u Maksimirskoj 4 i Petrinjskoj 11. srednja zanatska škola. pa u okviru regulacijskog plana Zagreba 1934. 1931. vodovod na Jordanovcu. Ortopedska klinika na Šalati. radi u Švicarskoj i u Berlinu. . pa član Zemlje. gdje je upoznao J. osnovna škola na Selskoj. kuće diže na stupove (zbog Save) . 1932. JOSIP SEISSEL (1904-1987) veći dio svog rada posvetio je urbanizmu. bio je šef Gradskog projektnog odjela (Odjel za visokogradnju) Gradskog građevnog ureda (Hribar je bio na čelu Urbanističkog odjela grada Zagreba). stambena zgrada u Moše Pijade. > ideje nastale nakon njegova boravka u Nizozemskoj (1929). pravilno parcelirano. 1930. Gundulićeva. EGON STEINMANN (1901-1966) uglavnom javne zgrade: 1928. osnova škola na Jordanovcu. 1934. Novakovoj 24. s mnogo zelenila.

ANTOLIĆ. reprezentativne gradnje gube privlačnost. bolnica. pošta . HRIBAR. na čijem čelu je bio Stjepan Hribar. NEIDHARDT. DRAGO GALIĆ (1907-) Iblerov đak. tvornica. 1940. je raspisan internacionalni natječaj za izvedbu regulacije grada Zagreba. dok je Ivan Zemljak bio šef Gradskog projektnog odjela Gradskog građevnog ureda.crkva na Selskoj cesti. 1930. 1928. ULRICH . osnovan Urbanistički odjel grada Zagreba.izazivaju interes. škola. ZEMLJAK. urbanistički natječaji: regulacija Zagreba: STRIŽIĆ. stadion.

Paviljon 'L'Espirit Nouveau' > radikalni Le Corbusierovi stavovi. TREPŠE. ŠTERK. sjemenište na Šalati. ekspresionizam u Hrvata počinje i završava s Iblerom (izuzeci su: Neidhardt.dvostruki lom svjetlosti > susret s kubizmom.faza: 1922-28. slobodne forme. prvi rektor Edo Schön. kocka. isječak stepeničastog toka. prozori. kontaktira s Le Corbusierom i krugom arhitekata okupljenih oko časopisa ‘L’Espirit Nouveau’. prividi kao manja nego stvarno jest'. osnovan Tehnički fakultet u Zagrebu.Bolićevi reljefi. ŠULENTIĆ (vitraji).HRIBAR (racionalizam).neizveden projekt. niz visećih vrtova. Epidemiološki zavod.ekspresionizam . BECIĆ (oslikani friz Seljačka kola sa svim narodnim nošnjama). KRIZMAN.“preko krova u nebo” 1923. Kuća prijateljstva u Istanbulu .projekt . Ibler se javlja kao predstavnik ekspresionističke manjine. izravni potomak ekspresionističke krune grada. ali 'metafizičnost' projekta nije nasljedovana nego visoki mediteranizirajući lukovi koji raščlanjuju masu zida. novost je urbanistički projekt. 'konstrukcija je skup djelatnih sila koji emapatički izražava sile duha'. oko gl. simbolički naboj. funkcionalna arhitektura kao sustvaratelj novog društva.prikriveni osmerokut teče oko unutrašnjeg dvorišta . dekorativna interpretacija futurizma.kamena rustika. u njemu su sadržani elementi za Iblerovu vijećnicu na Sušaku. napetost. čitava se zgrada s koje god strane gledano. monumentalni. ovalna elipsoidna zgrada (sabijeni osmerokut) . individualizacija. projekt za Sokolski stadion) skidanje krova!!! . EXPO '25-te u Parizu: izložba internacionalne dekorativne i industrijske umjetnosti. lukovi (Poelzig) unutrašnji zidovi dvorišta .član werkbunda ispočetka. 1.cigleni zid s ornamentima rombova (Poelzig).DRAGO IBLER (1894-1964) ključna uloga u procesu recepcije novog funkcionalističkog stila zasnovanog na estetskim premisama kubističke stereometrije. ima atelje u Berlinu. Kiesler. mijenja se poredak i smisao tradicionalne terminologije (vrata. 1924/25. Krleža: 'zbog elipsoidnog oblika. uvlačenje nivoa stepenasto prema vrhu. simbolizam objekta. monumentalnost. između lukova - lomi se zid > dvostruki potpornji .prvonagrađeni neizvedeni projekt. ideologija purizma. snažni.veliki utjecaj na Iblera!!!!! . pod glavnom kupolom . tlocrt . funkcionalnost u oblikovanju prostora. prostora .oblik nije odraz unutrašnjeg sadržaja. sudjeluju: KLJAKOVIĆ (freske sa simboličnim prikazima umjetničkog obrta). Ibler oprema jugoslavenski paviljon (teatarsko odjeljenje) kao oktogonalni prostor završen kupolom + oštri presjeci ploha zidova (elementi kubizma). kasnije Planić. 1927. a u Dresdenu tek 1920. austrijski paviljon > F. Zagreb . kristaličnost prostora. reljefna struktura zida. 1921. polemika s van de veldeom o standardizaciji 1914. iracionalna jer je nesaglediva!!! izvana . gdje afirmira suvremena arh. AUGUSTINČIĆ. Ibler upravo diplomirao i krenuo u Poelzigov atelje u Berlinu. Zagreb . KRŠINIĆ (figure svijećnjaci). Bauhaus i De Stijl nisu pozvani na izložbu.. 1907. vraća se u Zagreb. boravkom kod Poelziga u ateljeu opredjeljuje se za ekstremni ekspresionizam: subjektivizacija znakovnog poretka ('proizvoljna figuracija'. 1920-23. izložba industrijske umjetnosti Hans Poelzig . 1924. masa praznine. Hans Poelzig: 1916.scene iz Vučjaka. diplomirao na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi u Dresdenu. načela. drama). podvrgnuti su osobnim tumačenjima i dovedeni gotovo do apstrakcije). der deutscher werbund by hermann muthesius 1914. .prsten na 4 strane pritisnute elipse. ekspresionizam arh. 1920-21. krov.ophod s izložbenim objektima. Okružni ured za osiguranje radnika. fasada poput mreže. sam Paviljon .zbog nepovoljnog položaja na brežuljku. 1919. muth. savršeni prostorni okvir Iblerova postava za scenografiju Ljube Babića (nagrađenu Grand Prixom): niše u zidu . VANKA.

povisiti standard života i izjednačiti raslojenost društva. jasna i čista konstrukcija. KAUZLARIĆ. deklarativni čin međunarodne standardizacije. funkcionalizam arhitektura kao humanitarna disciplina koja zadovoljava sve potrebe čovjeka. programatski paviljon . komunalnim. pravom kutu.nosi duhovni pečat ekspresionizma. izložbe. slobodni tlocrtni raspored. 1927. do ove faze jedine Iblerove zasluge odnose se na pročelje. arhitekti su za vrijeme čitavog trajanja Zemlje jedina pozitivna i konstruktivna snaga.obje zamišljene na terasama. ravne krovne površine . na ALU osniva odjel za arhitekturu. tehnologijom i tehnikom. a ne i unutrašnjost. neprihvaćanje deklarativnih postavki konstruktivizma. utilitarizma. 1928.socijalne dužnosti arhitekture. iz Praga je tu i Ivan Zemljak. apstraktne. MARKO VIDAKOVIĆ . a misiju manifestiraju kroz javne nastupe. funkcionalnost koja odgovara novom suvremenom načinu života. projekt za Vijećnicu na Sušaku . POŽGAJ > oni čine Zagrebačku školu. nasuprot cinizmu slikara. funkcionalizma. ispitivanje stambenih prilika stanovništva zagrebačke periferije. jednoličnom ritmu. 1926. socijalnih funkcija. jednostavnost. važno promicanje povezanosti likovnih disciplina .ograđujući se od čiste estetike. različite visine pojedinih dijelova volumena. prije ovoga nema funkcionalizma u hrvatskoj arhitekturi. estetika u skladu s industrijskim napretkom. bave se urbanim. BON. higijene. oblikovanje je primijenjeno urbanom kontekstu.faza: 1928-50. potpisnici deklaracije zahtijevaju da se arhitektura i urbanizam temelje na novim kriterijima ekonomičnosti. 1928. finoća proporcija. visoki vertikalni potezi prozora. koje je poticalo odgovornost i ulogu arhitekta u suvremenom životu i društvu. 1929-35. HORVAT. a društvo osigura njihov razvoj odgovarajućom organizacijom školovanja i zakonodavstva. izmicanje. Milovan Kovačević (čija je zasluga to što je Edo Šen pod stare dane počeo s funkcionalizmom).blisko Poelzigovoj Kući prijateljstva . zdravstvenim i socijalnim problemima najnižih socijalnih slojeva.sovjetski paviljon > Konstantin Melnikov . deklaracija CIAM-a u La Sarrazu .projekt: prvi put racionalizacija znaka u smislu neutralnosti. veliki utjecaj Praga . koji postaje žarište avangardnih ideja (u početku nailazi na otpor). predavanja. PLANIĆ.izložba u Umj.asketizam materijala. vila Pffefermann u Jurjevskoj . nova koncepcija prostora. socijalna funkcija umjetnosti.prvi izvedeni objekt novog stila u Zagrebu!!!!!!! funkcionalizam.umjetnost mora utjeloviti stvarni život . površine su čiste i plošne. utjecaj izložbe na Iblera koji postepeno prelazi na racionalizam i funkcionalizam. samo godinu dana nakon osnivanja Svjetskog udruženja urbanista i arhitekata (CIAM). arhitektura kao umjetnost. staklena prizemlja stambeno poslovnih zgrada. izdavanja publikacija. približavanja plohi. borbeni stav prema društvu tog vremena.dolazi iz Praga. 1928. 2. naglasak na socijalnim problemima arhitekture.terase. Ibler je objavio manifest s načelima djelovanja grupe Zemlja (1929): “treba živjeti životom svog doba treba stvarati u duhu svog doba suvremeni život prožet je socijalnim idejama i pitanja kolektiva su dominantna umjetnik se ne može oteti htijenjima novoga društva i stajati izvan kolektiva jer je umjetnost izraz naziranja svijeta jer su umjetnost i život jedno” . Visoka škola za trgovinu . predsjednik je grupe Zemlja: ideje Novembergruppe i Bauhausa. paviljonu. ostvaruju manifest moderne arhitekture. njegovi učenici su GALIĆ. biljeg neoplasticizma.

sve njegove zgrade odlikuje otmjena jednostavnost. . stakleno prizemlje. vila Bauer na Jabukovcu tanki nosači oblikuju prizemni trijem. krajnje jednostavna i skromna. pristupna stubišta i podnožje zgrade obloženi lokalnim. ali što se tlocrta tiče.veza s tlom još je izraženija. dinamička ravnoteža niske uredske zgrade u obliku isječka kružnog vijenca i vitkih uspravnih volumena stambenog dijela i stubišta.asimetrična ravnoteža višekatnog stambenog objekta i jednokatne upravne zgrade pod pravim kutem. prozorskim nizovima.to bi bilo razbijanje kontinuiteta ulice. zrak) kuća u Vlaškoj ima velike balkone na dvorišnu stranu. a između njih su neugledna dvorišta (Ibler vjerovao da će biti uređena).neizveden.konveksno pročelje. jednokatna. obrtanje uvriježenih principa komponiranja stana. gradske zgrade. Ilica 54.corbusierovska misao. s krovištem izbočenih streha.glatkog pročelja s neprekinutim trakama prozora. . nudi raskošnu vezu s vrtom. obiteljska kuća. vila Robić na Korčuli na postolju. obje s terasama. 1936. 1932. . obiteljska kuća. 1931. vila Blažeković. a vila je od drva i stakla. grubo klesanim kamenom.trebao je biti tlocrt U oblika. nova estetika. Zamenhofova 1. prvi primjer dvoetažnog stana unutar velike najamne zgrade kod nas. strogi funkcionalizam. 1936. a podignuta je na vitkim stupovima (arhitekti vjerovali da će jednom tako biti u cijeloj ulici). on je okreće prema dvorištu(južno sunce. nepravilni T tlocrt. projektirao upravnu zgradu Zarazne bolnice . bočna strana visi nad visokim kamenim zidom. zaštićen od oborina i sunca. predstavio se u Zagrebu dvjema kućama: Wellisch. isključivo glatkih žbukanim pročelja. komunikacije u zgradi su duge a prostorna kompozicija rastrgana. nasuprot Ribnjaku. gdje bi prizemlje bilo uvučeno . Jabukovac 15.L-tlocrt. na trokutastoj parceli. pripadaju internacionalnom stilu. 1930. terasnim krovovima i ravnopravno oblikovanim uličnim i dvorišnim pročeljima. = prvi primjer funkcionalističkog stila u Zagrebu. sagrađena od borovine. zgrada radničkog osiguranja u Mostaru. Vlaška 60 i u Martićevoj 13 . manja buka. 1928. neizmjerna jednostavnost . 1936. bojama materijala potpuno se veže uz svoj krajolik. u vilama primjenjuje raznoliku prirodnu građu (kamen. 1930. su mu dosljedno plošne. odvajajući dio pločnika za prolaznike od prostora za promatrače izloga.čisti funkcionalizam. programski nastup nove uloge višekatnice u ulici i u gradu. s jednokatnim stambenim dijelom i terasom nad prizemnim krilom. 2x4 prozorska krila sa svake strane. umjesto “reprezentativne” orijentacije boravka na uličnu stranu. danas je pregrađena i neprepoznatljiva. središnje lođe. a stepenice su probušene staklenim krugovima . sasvim plošne fasade.one svojom plošnošću. 1931. prema funkcionalističkim rješenjima.neizveden projekt za kuću Rittig. prvi primjer stana na dva nivoa. 1933. Ilica 168a. na Svetom Duhu. stubište . a nastavljaju se preko kata da bi podržali krovnu ploču .projekt za kuću Puks. kuća u Martićevoj ima uvučeno prizemlje (Ferimport) sa staklenim stijenama prodavaonica. prostori se unutra pretapaju. Galićem).'nulti’ stupanj odnosa prema prolazniku i promatraču gotovo do potpunosti: gole plohe s anonimnim otvorima i jednoličnim ritmom preko kojih pogled klizi kao da su premazane uljem. s jedne strane uvučeno. fasada . . vanjština: lišena dekoracije. ugrađena u bloku . ali realizacija je uvelike različita od prvotnog projekta . na njemu kocka zgrade. jer je okrenuta jugu i suncu. ali svojom ortogonalnošću i hladnoćom bliže je Nijemcima. faza moderne arhitekture u Hrvatskoj! 1930. Martićeva 14c (na uglu s Bulićevom) višekatnica. 1931.presjek pravilnog ovala. višekatnica Markulin. kamenim stepenicama odvojena od mora. građene su jedna nasuprot drugoj. kamenom obloženi betonski zidovi! prvi naš objekt s podnim grijanjem! drvena vila Filipčić (s D. . sa stambenom zgradom u Martićevoj 13 (kuća Wellisch) započinje 2. drvo) i načela uklapanja u okoliš svojstvena organičkoj arhitekturi. jer su ogradni zidovi. .pravi stakleni op-art. lijepi su i prozračni. 1936. nosači ispred uvučenog prizemlja . Jabukovac 27. 1929. ugrađena najamna višekatnica. uvučeno i ostakljeno prizemlje.antologijski detalj! svjetlo dolazi s krova.

1955-58.neizvedeni neboder (izgradio ga Lowy kasnije) projekt za neboder Bata na Trgu (na mjestu današnjeg) . donji dio (niži) je rustikalno obrađen. naručitelja. njegov se stil sada rastače u dva smjera: soc. 'visoka kuća' na uglu Gundulićeve i Masarykove . također tipski T tlocrt. sloboda tlocrta i mogućnost adaptacije nezavisni su o konstrukciji. natkrite balkone i slobodne terase. simetrije. 1933. raspad funkcionalizma. 1940.neizvedeni projekt za š. Martićeva/Smičiklasova. novi stil: Ibler se potpuno okreće Corbusieru. kao što je to bilo između dva rata.gigantska mjerila.neprekinute trake prozora.uključuje neboder!!!!!!!! projekt preuređenja Kamenitih vrata . terase-vrtovi. stambena zgrada Izvršnog vijeća Sabora . 1963. otvara dva luka na mjestima gdje su bila vrata dućanćića i iza njih smješta dodatno svetište. raznosmjerne volumene. odustajanje od čistoće. simbolizam.tunelčić . posljednje Iblerovo obiteljsko zdanje. velika ostakljenja. drveni neboder.ulaz s ulice je zapravo galerija u visini prvog kata. zgrada socijalnog osiguranja u Skopju . 1957-58.informel i soc.izvijeno. puno manje strogo od ranijih zdanja.dosta širok. rabi i glatke žbukane zidne plohe i grube kamene stijene.važan zbog kasnijeg utjecaja.na uglu Trga i Ilice . reda.slatko! 1930. osiguranja u Osijeku .vila Antić. . ravnoteže. realizam Ibler više nema ključni položaj.faza: pedesete . neizvedeni prijedlog za regulaciju bloka Zakladne bolnice . Nazorova 64. slučaj + proizvoljnost. Ibler ga smatra svojim najboljim radom. H tlocrt. oživljavanje obrisa i prizora. ali se zapravo vraća Poelzigu (ekspresionizmu). ulaz .neizveden: predlaže izravnavanje kose rampe ulice koja prolazi kroz vrata pa postavlja 2 stepenice.sinteza obaju rječnika.armirani beton otkriva svoju namjenu i unutrašnju strukturu slobodne skeletne konstrukcije. realizam .mala rustikalna vrata . a gore glatko. rezidencija na Dedinju informel . duge vrpce prozora. vila u Švicarskoj . zgodno rješenje . 1935. povratak kosog krova odmah nakon rata. neizvedeni projekt za zgradu soc. individualne kreacije. kao na Ribnjaku. 3. .negacija forme. demagogija državne narudžbe. historicizam: opera u Beogradu. zbog nagiba. istaci. vrlo srodno Corbiju umjesto ravne ploče krova . trijemovi. a sve uronjeno u vrt.

. funkcionalističkoj tradiciji pripadaju geometrijski strog kružni tlocrt s radijalno pregrađenim prostorima unutra. kuću postavlja na rub parcele 1932. neprekinuta niska prozora i tanko lebdeće armirano-betonsko stubište s balkonom. u kasnijoj fazi . vila obložena keramikom u Zamenhofovoj. 1936. 1936. uz koje je uvijek projektirao i vrtove.s dnevnim sobama i lođama prema vrtu. Okrugla vila najbolji je primjer skladnog povezivanja dviju struja. međutim. a pokrov od crijepa. npr. prozorski okviri i istaknuta streha su drveni.STJEPAN PLANIĆ (1900-1980) 1920-22. 1936. najviše u razdoblju 1938-40. težište premješta s obrtničke na industrijsku proizvodnju .projektirao stožasti krov od crijepa s dimnjakom na vrhu. 1934. bez suvišnih detalja . 1931. a nusprostorije na stražnjoj strani. da stambeni prostori moraju biti na strani ulice. suncu. jednostavna pročelja. modro obojena elipsoidna osmerokatnica Napretkove zadruge. kameno-drveni Tomislavov dom Y-tlocrta na Sljemenu. Bogovićeva 1. stroga ekonomičnost i racionalizacija . studira kod Iblera na ALU 1930. 'dvojna' kuća za brata i sestru povezane galerijom. . reprezentativne prostorije ne okreće prema ulici . 1931. nastoji educirati i popularizirati modernu arhitekturu. u Nazorovoj. uredio knjigu 'Treba znati. standardizacija gradnje . cijeli Donji grad protkan je Planićevim ugradnjama višekatnica u ulične nizove i dogradnjama katova. to je bilo besmisleno za slobodnostojeće kuće u vrtu.. vila za dvije obitelji na Jabukovcu. djela: vila za četiri obitelji u Kozarčevoj – Kozarčeve stube 2. suvremeno oblikovanje . teži rješavanju socijalnih stambenih problema (socijalno-kritički angažman) . 1932.. veliki kružni zdenac s kamenim klupama ispred Doma hrvatskih likovnih umjetnika. glavna zadaća moderne arhitekture je masovnost i ekonomičnost izgradnje .koristi organske materijale i zakrivljene linije (oval). . bogatstvo u organizaciji prostora .atelje. Radnički dol. praktični tlocrti . nastoji prezentirati naše arhitekte vani. okrugla vila s radijalnim pregradama na Prekrižju. za modernu izvedbu važna je funkcija i kvaliteta izvedbe. što je bio ideal organičke arhitekture. ona je primjer organičke arhitekture: suteren je obložen zelenkastim lokalnim kamenom. citira često Wrighta. pristupa Zemlji pretežno projektira obiteljske kuće. prema uporabi materijala i prirodnom izrastanju iz tla. propagira nove funkcionalističke i konstruktivističke zahtjeve te novu estetiku . uči kod Lubinskog 1927-31. a ne estetika . uporno promicao zamisli moderne arhitekture u našoj sredini. 1942. neelitističko gledanje na arhitekturu .. 1935. .Problemi suvremene arhitekture' u kojoj je objavio opća načela i predstavio projekte i gradnje modernih arhitekata u Hrvatskoj. .. 'minimalistička' kuća za brata u blizini. vidiku. arhitekti su zahtijevali slobodu da sadržaje mogu rasporediti sukladno klimatskim uvjetima.. glavni kriterij mu je funkcija. bori se protiv historicizma . 1937. 1932. 1935.stupnjevito je prilagođena tlu. slobodu primjene modernih načela arhitekture naši su arhitekti morali izboriti u sukobu sa zastarjelim propisima gradskih poglavarstava. spaja suvremenu prostornu koncepciju s tradicionalnim načinom gradnje i materijalom . izdaje knjigu 'Problemi suvremene arhitekture'. uređenje vrta) . drvena kuća . cijeni japansku arhitekturu (jednostavnost. zamišljene kao školjke oko domaćeg ognjišta. drveni Đački dom. to je možda najljepši i najoriginalniji krov kuće. a zeleni pojas grada obilježen je još brojnijim obiteljskim kućama. jedan od prvih primjera pobjede mladih arhitekata.

nema nijednog pravog kuta. 1932. .uz isključivi govor ploha u oblikovanju stambenih višekatnica i obiteljskih kuća.to je ponudio i običnom građaninu u stanovima Napretkove osmerokatnice na uglu Gajeve i Bogovićeve.a pročelja su razvedena okomitim potpornjima u duhu ekspresionističke arhitekture dvadesetih godina. arhitekti su vjerovali da će u budućnosti nestati svi krovovi i da će cijeli grad u najvišoj zoni biti povezan nizovima terasa s vrtovima. gdje su također sobe s vidokrugom 180 stupnjeva. čak i bazen (prema Corbusierovu uzoru). terasa i ravni krov zajedničko su svojstvo projekata i gradnja modernih arhitekata i u tom su trenutku bili i najizrazitiji znak razlikovanja od historicističke zagrebačke arhitekture. u ono doba optuživalo se arhitekte Zemlje da govore o radnicima. za što su uvijek optuživali predstavnike funkcionalističke arhitekture . Planić je na to odgovorio djelo: ono što je projektirao bogatom industrijalcu za dnevni boravak u Okrugloj vili . izgradio je fontanu i tri minareta kako bi se Meštrovićev Dom likovnih umjetnika pretvorio u džamiju. tuševe. a na završnoj krovnoj terasi Planić je projektirao i sunčalište. na stambenoj terasi kuće u Draškovićevoj 47.polukružnu sobu optočenu staklom . Planić u projektu Sokolskog doma u Zagrebu (neizveden) primjenjuje u tlocrtu različito povezane krivulje . a grade vile za bogataše - zlonamjerno. jer nije krivnja arhitekta. zbog toga je nakon rata prešućivan i bez dozvole za rad. nego društvenog ustroja što se ne ulaže u gradnju kvalitetnih stanova za siromašnije slojeve građana. u bazenima sa zemljom rastu glicinije. po naredbi vlade NDH 1942.

RICHTER. projektiranje industrijskih objekata: tvornica alatnih strojeva Prvomajska. 1949. regulacijska osnova Zagreba (VLADO ANTOLIĆ) studija prometa. M. BON. do 1954. kao npr. a od 1956. V. GOMBOŠ. masovna anonimna izgradnja. javna i masovna izgradnja. HAMEL. VITIĆ. Jugokeramika u Zaprešiću. DTR. stvaralaštva > raskida se s praksom i iskustvom prijeratne arhitekture. Z. veze s arhitekturom zapada su prekinute. podložnost arhitekture revolucionarnom idejnom programu: 1. HABERLE HABERLE proširuje Velesajam na Savskoj (1948-51) izgradnja na obalnom području: TURINA. 1948.Le Corbusierova jasna konstrukcija. kulturni vizionar Lucio Costa oblikuje Braziliju. arhitektura postaje planska sistemska djelatnost strogo podređena društvenoj i ideološkoj sferi (prestaje biti privatna djelatnost).oslobođenje od jednostranih političkih simplifikacija u sferi umjetnosti. TOMIČIĆ. arhitekti se potiskuju u drugi plan i postaju dio društvene mašinerije. Plitvica + Pionirski grad. pojava prvih kritičkih osvrta na dotadašnju djelatnost (ŠEGVIĆ). Tehnički muzej. JOSIP SEISSEL.predimenzionirana urbanistička rješenja (Vukovarska) ili za građevine nove vlasti. HORVAT. GOMBOŠ-HAMEL-V. kompleksa ELIH – kasnije postaje 'Rade Končar'.nije prihvaćeno! uz Antolića. GALIĆ i TURINA (Dinamov stadion. KAUZLARIĆ-TOMIČIĆ.). socijalni monumentalizam .. Auguste Perret rekonstruira razrušeni francuski grad Le Havre. Corbusier projektira Chandigar u Indiji. rast od središta prema periferiji. prve stambene zgrade u Zagrebu .. izostanak kritičko-teorijske sfere. ULRICH. obnova naselja Bilice (s Miličićem i Boltarom) 1946.Plitvice. 1945. KAUZLARIĆ-GOMBOŠ. Saponija u Osijeku.u Vukovarskoj i Martićevoj. SEISSEL . SEISSEL. PLANIĆ.problem stambene arhitekture > rade se tipske stambene zgrade (konfekcijska bezlična arhitektura). Jedinstvo. STRIŽIĆ . novi veliki zahvati. . priliv stanovništva u gradove . izgradnja na lijevoj obali Save . osnovan je Zemaljski građevno-projektni zavod Hrvatske (KAUZLARIĆ. STRIŽIĆ) 1947.ARHITEKTURA 1945 -1951. prijelomna godina: raskid s autoritetom SSSR-a . 1946. M. VLADIMIR TURINA . značajan doprinos urbanizmu i prostorno-pejzažnom planiranju daju J. SEISSEL. VITIĆ od 1945. 2. L. nova termoelektrana. rijetka su ostvarenja arhitekata koji zastupaju naprednu funkcionalističku koncepciju. teška ekonomska situacija. u nerazvijenoj unutrašnjosti Brazila. industrijalizacija – treba projektirati kvalitetniju radnu sredinu. obnova zemlje > planirana izgradnja (urbanistički planovi). VLADIMIR TURINA & FRANJO NEIDHARDT & EUGEN EHRLICH. potpuni prekid kontinuiteta arh.uređenje Mljeta. gradnja hrvatske elektroindustrije u Zagrebu 1945-50. PLANIĆ. POTOČNJAK.

Dubrava.. 1959-66. razvijanje individualne kreativnosti. Paviljon '40' IVE VITIĆA. Savski gaj. grade se industrijski objekti. arhitekti se udružuju. koji je projektirao MARIJAN HABERLE. 1953. Folnegovićevo. HITIL. najveće teritorijalne promjene u Zagrebu dogodile su se 1950. Markuševec. ali se ipak formiralo novo središte grada na Trnju – prešlo se prugu i prekoračilo Savu. . otvaranje prema svijetu. IBLER. Trnsko. Gračani.1951-1960. PERKOVIĆ. HABERLE. započinje razdoblje autorske arhitekture i privatne izgradnje > raspuštanje državnih projektnih zavoda + stvaranje samostalnih biroa. BOMBARDELLI (Dalmacija) osnovni zamah stambene arhitekture > tipska naselja s neboderima: Volovčica. BOMBARDELLI. 1957. glavni predstavnici: OSTROGOVIĆ. paviljon Đure Đakovića. ekspresivnost betonske konstrukcije u Dalmaciji i Primorju djeluju: FABRIS. zdravstvene ustanove. 1956. POŽGAJ.prvo prekosavsko naselje planirano na principu mikrorajon (urbani život sveden na golu funkciju stanovanja). arhitektura pedesetih: nadovezuje se na evropski postfunkcionalni ekspresionizam. 1949-55. Remete. dječja bolnica u Klaićevoj. 1953. vodeći urbanist Vlado Antolić izradio je 1953. HABERLE. ŽULJEVIĆ BOŽIDAR TUŠEK. kad su gradu pripojene sve rubne općine: Stenjevec. sredinom 50-tih: . osnovna škola u Mesićevoj TURINA. Trnsko . ponekad i neshvaćanje sredine u kojoj se gradilo. reducirani izbor materijala . RAŠICA. prvi javni sadržaj smješten na drugu obalu Save bio je novi Zagrebački velesajam. neprihvaćanje Antolićevog plana (npr. MILIĆ. JOVIČIĆ. lokacija Velesajma preko Save je promašaj). razvoj arh. predimenzionirana Vukovarska . unošenje svjetskih dostignuća. proizvodnju je pratilo poticanje znanstvenih istraživanja. bila je potaknuta široka graditeljska aktivnost. paviljon Mašinogradnje. RICHTER. masovna proizvodnja stambenog prostora rješavala se zgradama kolektivnog stanovanja. M. ŠEGVIĆ. transparentnost . DRAGO GALIĆ. sportski objekti. GALIĆ. negativnosti poslijeratnog planiranja: . VITIĆ. BOŽIDAR RAŠICA. karakteristike arhitekture s početka 50-tih: slaba građevinska operativa i reducirani izbor građevinskog materijala. najčudesniji volumen ponudio je 'arhitekt nemogućeg' VJENCESLAV RICHTER za Svjetsku izložbu (expo) u Briselu 1958. Šestine. MIROSLAV BEGOVIĆ. VITIĆ. poslovne zgrade u Varšavskoj. 1959. nastavlja intimizam prijeratne zagrebačke škole arhitekture. nakon 1955. stambena zgrada na Svačićevom. 1958. Brodarski institut u Sigetu. veliku ulogu odigrala je revija 'Arhitektura'. neboder na Trgu. B. novu Direktivnu regulatornu osnovu koja nije bila prihvaćena. prolaz autoputa kroz grad . grad se naglo širi preko Save: Savski i Resnički gaj. vrijednosti. (ona na ćošku di je stanovala magdalenićka). proces internacionalizacije. K. pa se grade: Institut Ruđer Bošković. RAŠICA. racionalistička estetika . kako bi se prevladala ekonomska zaostalost nakon rata. OSTROGOVIĆ. BARTOLIĆ. pročišćenje oblika . 1952-54. neboder u Martićevoj.

obiteljske kuće u Kumrovcu hotel Marko Polo u Korčuli. NIKŠIĆ. 1958. OSTROGOVIĆ. koja omogućuje brzinu kretanja automobilima. . Brela. ostale zgrade rade ŠEGVIĆ. RAKIĆ – prednja zgrada.. hotel Internacional. DRAGOMANOVIĆ INA. RAŠICA. DUŠKO RAKIĆ Zagrepčanka.. bila je okosnica urbanističke ideje uspostavljanja paralele na liniji istok – zapad između željezničke pruge i rijeke Save.BERNARDO BERNARDI projektira namještaj . a ulica u cjelini izraz kolektivnog duha. 1954. a stražnja je s početka 60-tih 1984-88.arhitekturu Miesa i Le Corbusiera s početka 50-tih. TUŠEK uglovnica na Vukovarskoj (pivnica Medvedgrad). 1958-62. projekt.paviljon preko puta Zagrepčanke 80-te: SDK. OSCARA NIEMEYERA. 1970. M. Labirint bar u Dubrovniku. kojoj su odgovarali čista geometrija. Ulica grada Vukovara – socijalni monumentalizam: svaka zgrada bila je eksponat. staklene stijene i minimalan broj detalja. Savska/Vukovarska . 1965. BERNARDO BERNARDI namještajem opremio i kavanu Neboder. ZLATKO JURIĆ. HINKO BAUER za povijest hrvatske arhitekture visokog modernizma jednako su važne stambene zgrade koje se u Vukovarskoj grade za mozgove društva: DRAGO GALIĆ već 1953. dvorana Lisinski. NINOSLAV KUČAN i RADOVAN NIKŠIĆ. središnji prostor definiran je novom Gradskom vijećnicom. pod snažnim utjecajem Le Corbusierove Unite d'habitation u Marseju realizira primjer stanovanja na dva nivoa. HANSA SCHAROUNA. 1955-56. HRŽIĆ. HABERLE. zamijenit će potkraj 50-tih krivulje ALVARA AALTOA. interijer pristanišne zgrade zagrebačkog aerodroma.prvo djelo suvremenog total-dizajna. spojni most INA 1987-89. SLAVKO JELINEK. 1960. LOUISA KAHNA. KUČAN Auto Hrvatska. D. FABRIS. BERISLAV JANKOVIĆ 1969-70. 1966. 70-te: Palača pravde. Radničko sveučilište. hotel Maestral. LUJO SCHWERER. glatke plohe. ETF . 1981. KENZA TANGEA. izvodi se 1973.

BREZOVAC. KUČAN. Studentski dom. JELINEK. nastanak velikih građevinskih poduzeća. hotel sa svim posebnim sadržajima. urbanistički program Zagreba .BARTOLIĆ. izgradnja turističkih objekata: . MAGAŠ. ali ne kao mikrorajoni: . uvala Scott.RAŠICA. VITIĆ 1963. J. TUŠEK 1962-64. nedefiniran odnos prema Savi. dva međusobno suprotstavljena estetska htijenja: 1. KNEŽEVIĆ. rastvaranje volumena u složene. horizontalno razvedene sklopove (vanjština je izvedena iz unutrašnje artikulacije prostora) nosioci novih tendencija (druga generacija arhitekata): NIKŠIĆ. MUTNJAKOVIĆ. KAUZLARIĆ. RICHTER. LÖWY 1961. veća sloboda u oblikovanju prostora naselja . GOMBOŠ. I. EMILI.važni su po konceptualnom doprinosu i nekonvencionalnim projektima.1960-1970. grupe arhitekata: KOLABORATIV '66 .niz slabosti: prometni shematizam. VITIĆ PLAVI 9 . 1961. Šarengradska. ULRICH. aerodrom Pleso. problem željezničkog prometa. HINKO BAUER 1958-62. afirmacija pješačkih zona 1964. Tehnološki fakultet. OSTROGOVIĆ. trgovački centar Volovčica. HABERLE. Zapruđe 1964. TURINA. Varteks na Kvatriću. hotelska naselja s manjim individualnim objektima (Plava Laguna) . stambena zgrada. TUŠEK. nastavlja se izgradnja stambenih naselja na periferiji gradova. ALBINI 1963-67. ŠEGVIĆ. početkom 60-tih proširuje se oblikovni dijapazon arhitekture. hotelska naselja paviljonskog tipa . DE LUCA . S. Laginjina. UHLIK 1967. volumen koji se zatvara u sebe i tendira prema apstraktnoj transparentnoj prizmi 2. BAHOVEC. IGOR EMILI .

M. 1987. SILAĐIN. internacionalizma.treba biti gotov do kraja 2007. projekt Igora Franića. HRŽIĆ – stakleni toranj. Plivalište Mladost – utjecaj kasne moderne po visokoj tehnologiji dorade pročelja – metalna oplata. 1981-85.1970-1980.nova Muzička akademija. estetski pluralizam: elementi funkcionalizma. FABIJANIĆ. natječaj dobio biro Milana Šosteriča (radio Jedro. 1979. ŠERBETIĆ. isticanje procesualnosti. 1973. (postmoderna) Ina-naftaplin. konstruktivizma. planira se raščišćavanje platoa ispred. butik Matei pivnica starog hotela Dubrovnik 1988. Split. 1985-87. V. PENEZIĆ-ROGINA. MILAN ŠOSTERIČ (postmoderna) INES I NIKOLA FILIPOVIĆ hotel Dubrovnik 2. VULIN. MARIJAN HRŽIĆ. Vjesnikov neboder. TANJA ZDVORAK Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski. Elektra. V. nedovršenosti objekata. horizontalna elipsoidna dvorana > kasna moderna + postmodernistički detalji. mnogo raznovrsnija slika. 1982. stadion Poljud. gdje će se smjestiti Kožarićevo 'Prizemljeno sunce'. FILIPOVIĆ moderni pojedinci (80-te): N. DAVOR MANCE krematorij na Mirogoju. (Ferimport projektirao Stanko Fabris). treća generacija arhitekata: IVANIŠ. Muzej suvremene umjetnosti. NEIDHARDT 1985-88. 1982. I. neoromantizma. INA. MITEVSKI. treba biti gotovo do 2007. Šubićeva. poslovna zgrada Vjesnika – staklena stijena prema sjeveru. Zagreb. BORIS MAGAŠ 1975-81. ZVONIMIR KRZNARIĆ. MINKA JURKOVIĆ. CRNKOVIĆ 1972. (postmoderna) caffei Match-ball. ODAK. ČIŽMEK. arh. Petrinjska 9). Cibona. NEIDHARDT zgrada Ferimporta . 1996. objekt lomi se po visini i rastvara u više smjerova. Charlie. VLAHOVIĆ. D. ANTUN ULRICH GROZDAN KNEŽEVIĆ poslovna zgrada Industrogradnje u Savskoj 66 dva nebodera iza hotela Internacional MARIJAN HABERLE. Većeslava Holjevca (postmoderna). novi NSB. .