NASILJE U PORODICI KAO DRUTVENI FENOMEN

Na prvom mjestu treba napomenuti da se naa zemlja nalazi u procesu tranzicije

drutva. Brojne promjene na drutvenom makroplanu, poput ekonomske i politike krize
drutva, izmeu vrijednosnog sistema praenog opim padom morala, socijalni problemi,
korupcija utiu na razliite naine na funkcionisanje porodice. Jasno je da sva ta deavanja
djeluju na samog pojedinca, to bitno utie na meusobne odnose, kako unutar, tako i van
porodice. S druge stane razorne posljedice rata koji se dogodio na ovim prostorima osjeaju se
u svim sferama ivota, to se posebno odraava na porodicu i mjeovite brakove (Ostoji i
sar., 2008).
Usljed razliitih nezadovoljstava, gdje su esto i nemogunost zadovoljenja
minimalnih ekonomsko-egzistencijalnih potreba dolazi do poremeaja branih odnosa i
nezadovoljstva pojedinca usljed nagomilanih problema koji se, naalost, sve ee zavravaju
sluajevima nasilja ili zlostavljanja nekog od lanova porodica. ene i djeca su najugroeniji
u svojim domovima, gdje bi trebali osjeati najsigurnije, jer mukarci u svojoj nemoi i
nesnalaenju u drutvu i na poslu, agresivnost i nasilje ispoljavaju upravo prema lanovima
svoje porodice. Nezaposlenost, neisgurnost, osjeaj manje vrijednosti, gubitak moi u
porodici i van nje, uz istovremeno jaanje ene, koja u ovim tekim vremenima sve ee
postaje stub porodice, dovode do krize mukog identiteta, koja ini da mukarac postaje
nasilan i agresivan (Ajdukovi, 2000).
Ako posmatramo porodicu, stanje u kojem se nalazi, i probleme sa kojima se suoava,
moemo rei da se nae drutvo nalazi u dubokoj krizi. Meutim, kriza u porodici natupa ne
samo usljed poveane koliine stresa unutar porodice ve i onog stresa koji dolazi iz
spoljanje sredine (Pajevi i sar., 2006).
Kao posljedica takvog kriznog stanja, javlja se otuenost pojedinca, gubi se osjeaj
pripadnosti porodici, meusobne saradnje i emocionalna ravnotea. Otuenost lanova
porodice dovodi do nejedinstva drutva, do ugroavanja osnovnih vrijednosti za opstanak
drutva, kao to su solidarnost, privrenost, ljubav i saosjeanje. Problem je to porodica u
veini sluajeva ne prepoznaje poremeaje u svom funkcionisanju.

Krizna porodina stanja izraavaju se najee kroz simptomatsko ponaanje jednog

od lanova kao to su alkoholizam, narkomanija, agresivno i nasilno ponaanje (Ostoji i sar.,
2008).

VRSTE NASILJA U PORODICI

Nasilje u porodici se moemo posmatrati s obzirom na objekat nad kojim se vri
(nasilje nad djecom, nasilje meu suprunicima i nasilje nad starijim osobama) i s obzirom na
nain zlostavljanja (fiziko, psihiko i seksualno zlostavljanje) (Ostoji i sar., 2008).

ZLOSTAVLJANJE I ZAPOSTAVLJANJE DJECE I POSLJEDICE

Zlostavljanje i zapostavljanje djece je ozbiljan socijalni problem. Nasilje nad djecom
postoji oduvijek u razliitim oblicima i esto je udrueno sa drugim oblicima nasilja u
porodici, najee s nasiljem nad intimnim partnerom (kuno nasilje). Definie se kao tjelesno
i prihiko povreivanje, seksualno zlostavljanje i zapostavljanje djece mlae od 18 godina od
strane odrasle osobe (Ostoji i sar., 2008).
Po podacima Vijea za djecu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu BiH) prezentovan
je u Incijalnom izvjetaju nasilja nad djecom u BiH, u 2004. godini je bilo 1408 prijavljenih
sluajeva nasilja na djecom, od ega 607 nad mukom, a 801 nad enskom djecom.
Nasilja nad djecom u starosnoj dobi od 0 do 3 godina bilo je u 89 sluajeva, od 4 do 6
godina 177, od 7 do17 godina 605, a od 15 do 18 godina 537 djece (uderija i sar., 2006).
Zlostavljanje se javlja u formi tjelesnog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja i
moe biti udrueno ili izolovano. Fiziko zlostavljanje predstavlja namjeran in odrasle osobe
koji rezultira povreivanjem djeteta. Fiziko nasilje moe biti umjereno ili teko.
Najei naini umjerenog fizikog nasilja nad djecom jesu udarac po stranjici rukom
ili predmetom, amar ili upanje za kosu (Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).
Teko fiziko kanjvanje djece je npr. udarac predmetom bilo gdje osim na stranjicu,
udarac nogom, udarac akom, gunje, paljenje djece ili prijetnja noem ili pitoljem (BuljanFlander i Kocijan-Hercigonja, 2003).

Mnoge studije pokazuju da je fiziko nasilje nad djecom gotovo svakodnevna

metodaodgoja djece u cijelom svijetu. Tako je u SAD-u 1995. godine procijenjena
incidencija tekog zlostavljanja djece bila 49/100 000, u Koreji je dvije treine roditelja
prijavilo bievanje djeteta. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije 2000. godine
umrlo je 57 000 djece ispod 15 godina starosti od posljedica zlostavljanja od strane roditelja
ili hranitelja. Najugroenija grupa djece su ona stara od 0 do 4 godine (Pajevi i sar., 2006).
Emocionalno zlostavljanje i zapostavljanje se definie kao ponaanje odraslih kojim se
povreuje djeije samopotovanje i socijalne sposobnosti ili vjetine, a javlja se u formi
odbacivanja, poniavanja, terorisanja, izolovanja, ekspoatisanja, ignorisanja i sl.
Emocionalno zlostavljanje u najirem smislu obuhvata destruktivno ponaanje odraslih
prema djetetu, to ukljuuje prisutnost neprijateljskog ponaanja i odsutnosti pozitivnih
pristupa. Emocionalno zlostavljanje esto se teko registruje, posebno ako izostaje fiziko
zlostavljanje, a najee je u kombinaciji sa fizikim ili seksualnim zlostavljanjem (BuljanFlander i Kocijan-Hercigonja, 2003).
Seksualno zlostavljanje djece podrazumijeva ne samo nasilni ili nenasilni seksualni
odnos, ve i druge radnje kao to su milovanje djeteta, dodirivanje, udvaranje, izlaganje
djeteta poziranju bez odjee, pornografiju, prisiljavanje djeteta da gledaju seksualni in
odraslih i dr. (Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).
Seksualno zlostavljanje djece moe se javiti u formi kontakta, dodira, ali i u formi koja
iskljuuje direktan kontakt, ali ukljuuje druge radnje odrasle osobe za postizanije seksualnog
zadovoljstva. Poinitelji mogu biti roditelji, roaci ili bliski prijatelji to upuuje na postojanje
seksualnog zlostavljanje djece u formi incesta i porodinog zlostavljanja (Pajevi i sar., 2006).
U mnogim istraivanjima su prouavani faktori koji utiu na razmjere posljedica
zlostavljanja djece. Kao najznaajniji navode se slijedei:

Uzrast djeteta u vrijeme zlostavljanja - to je dijete mlae posljedice su vee,

Trajanje zlostavljanja - to zlostavljanje due traje, bespomonost i ranjivost se
produbljuju, a mehanizmi odbrane (npr. disocijacija) se vie uvruju i

predstavljaju vei problem za kasniji ivot,

Teina zlostavljanja - tee fiziko zlostavljanje rezultira teim tjelesnim i
razvojnim oteenjima, a obimniji genitalni kontakt veim negativnim
posljedicama,
3

Stepen djetetove bliskosti sa poiniteljem - to je bliskost vea i trauma je

vea, jer dijete gubi porodicu kao osnovu u kojoj moe nai sigurnost, zatitu i

podrku,
Razmjere zastraivanja, prisile i nasilja pogorava trauma, izazivaju
generalizirani strah kod djeteta, pa ak i kada nisu izreeni nego samo

nagovijeteni,
Djetetovo mentalno i emotivno zdravlje - psihiko zdravlje djeteta prije
poetka zlostavljanja omoguava djetetu da se uspjenije odupre tetnim

efektima zlostavljanja,
Krivnja koju osjea dijete - ako dijete za vrijeme seksualnog zlostavljanja
osjeti izvjesnu ugodu, ili na bilo koji nain osjea odgovornim za zlostavljanje-

posljedice zlostavljanja e biti izraenije,

Pol rtve - iako se smatralo da muka djeca manje pate od posljedica, novija
istraivanja su dala podatke da muka djeca, rtve zlostavljanja, pokazuju

ozbiljnije probleme i razvijaju tee oblike psihopatologije,

Reakcija roditelja na viktimizaciju djeteta - roditelj koji nije nasilan, koji
djetetu vjeruje, ne optuuje ga, koji je podravajui i prua djetetu sigurnost,
moe biti kreator odluujueg preokreta u oporavku djeteta. Nepodravajua ili
pretjerana reakcija roditelja rezultira veom traumom (Ostoji i sar., 2008).

Zanemarivanje djeteta podrazumijeva nedostatak odgovarajue brige i njege odraslih

ljudi prema djetetu, to bitno utie na djetetov normalni fiziki i psihiki razvoj.
Zanemarivanje djece moe biti u razliitim oblicima od zdravstvenog ili medicinskog, preko
fizikog, emocionalnog, edukativnog i dr. U zanemarivanje se ubrajaju svi postupci koji
uskrauju djetetova prava na bilo kojem podruju (Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja,
2003).
esto se postavlja pitanje kako pomoi zanemarenoj djeci. Osiguranjem prava djeci,
definisanih prema Deklaraciji o ljudskim pravima, osposobljavanjem strunjaka svih profila
da prepoznaju zanemarivanje djece i njihovu ugroenost, kontinuirano, putem sredstava
javnog informisanja, rad na osvjeivanju problema, eliminiranju rizine faktore, stavljanju
pod nadzor rizine porodice i sl. su aktivnosti koje se trebaju ispunjavati kako bi se smanjio
broj zanemarene djece (Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).
Rizini faktori nasilja nad djecom jesu: oni vezani za dijete; dob djeteta (smrtni
sluajevi su ei su kod mlae djece, a starija djeca su ee seksualno zlostavljana), spol
4

djeteta (enski spol djeteta je ee udruen sa seksualnim zlostavljanjem, prisilnim

bavljenjem prostitucijom, zanemarivanjem edukacijskih potreba, a muka djeca su tee fiziki
zlostavljana od enske djece); vezani za roditelje: spol roditelja (majke ee kanjavaju
fiziki, a oevi ee teko ozljeuju djecu. Mukarci ee, ak u 90% sluajeva, seksualno
zlostavljaju svoju djecu), siromani, mladi, needucirani roditelji ee fiziki kanjavaju
djecu; vezani za zajednicu: siromatvo i visok stepen nezaposlenosti, meusobna povezanost
lanova zajednice (uderija i sar., 2006).
Kanjavanje djeteta u djetinjstvu ima dalekosene posljedice na skladan razvoj
linosti. Sistemsko fiziko kanjavanje djece stvara poremeaje. Trauma u ranom djetinjstvu
onemoguava skladno, harmonino i svestrano prilagoavanje u kasnijem ivotu. Ovoj pojavi
pogoduje porodini milje proet terorom koji je praen ne samo fizikim nego i psihikim
nasiljem (Pajevi i sar., 2006).
Dijete izloeno dugotrajnom fizikom nasilju postaje introvertno, plaljivo i
nepovjerljivo. Agresija se akumulira i iskaljuje u prvoj prilici na slabijem od sebe, javlja se
elja za osvetom, koju s obzirom na svoju sposobnost i uzrast potiskuje, tako da je veoma
tipina magnetska vezanost upravo za one koji ih zlostavljaju (Pajevi i sar., 2006).

NASILJE MEDU SUPRUNICIMA I POSLJEDICE

Kuno nasilje je nasilje koje vre odrasle osobe ili adolescenti nad svojim partnerima
iz aktuelnog ili ranijeg perioda u branim ili vanbranim heteroseksualnim, homoseksualnim i
bisksualnim odnosima, a ukljuujui fiziko, seksualno i psihiko zlostavljanje (Ajdukovi,
2000).
Od drugih oblika porodinog nasilja kuno nasilje se razlikuje po tome to je to odnos
naizgled ravnopravnih ili jednakih, nasuprot odnosu djece i roditelja, odraslih ili odrasle djece
i njihovih starih roditelja (Ostoji i sar., 2008).
Kuno nasilje generalno se definie kao zlostavljanje ene od njenog mua ili
zlostavljanjen ene od njenog mukog prijatelja s kojim je u zajednici, ali takoer se kuno
nasilje odnosi i na mukarca koji je napadnut od strane njegovog enskog partnera i na
zlostavljanje koje se dogaa izmeu dvije osobe istog spola koje ive skupa kao intimni par
(Pajevi i sar., 2006).
5

Kuno nasilje obuhvata aktuelni ili prijetei fiziki napad, seksualni napad, psihiko
zlostavljanje, ekonomsku kontrolu i progresivnu socijalnu izolaciju. Dosta iroko je
definisanje veze kvalifikovane kao kuna. Kuna veza odnosi se na sadanju ili raniju vezu
dvije osobe neovisno o spolu koje su bile u branoj vezi ili krvnom srodstvu, dijele ili su
dijelile boravite ili su bile ukljuene u stvarnu udvaraku vezu pri emu se stvarna moe
interpretirati i kao jedna epizoda seksualne aktivnosti.
Kuno nasilje se ne ograniava samo na nasilje koje se dogaa u branoj zajednici, ve
na nasilje meu osobama koje se nalaze ili su se nalazile u bliskim, intimnim odnosima
(Ajdukovi, 2000).
Kuno nasilje se manifestuje u tri glavne forme: fiziko, seksualno i psihiko
zlostavljanje. Fiziko zlostavljanje ukljuuje radnje u stepenu manje opasnosti od napada kao
to su hvatanje i guranje do opasnih napada kao to su guenje, davljenje, udaranje, napadi
orujem, vjeanje, spaljivanje i dr. (Ostoji i sar., 2008).
Seksualno zlostavljanje i seksualno uznemiravanje su esti oblici nasilnog ponaanja, a
ujedno to su oblici ponaanja koju su najmanje prijavljivani. Silovanje kao oblik seksualnog
zlostavljanja je jedno od najteih iskustava u ivotu jedne ene. Kako silovanje zadire u
tjelesni integritet u seksualnoj sferi to ono ima poseban uticaj na enu kao i na odnos okoline
prema njoj (Pajevi i sar., 2006).
Seksualno zlostavljanje ukljuuje radnje od primoravanja partnera na seksualne
aktivnosti, prostiticuje, pornografije, do silovanja. Ostoji (2008) definie silovanje ene u
partnerskim vezama kao vaginalni, analni ili oralani snoaj gdje partner uz fiziku prisilu eli
seks, ili postupa grubo sa fizikim povreivanjem kada ena odbija seks ili kada partner eli
seks, a ena je u snu, nesvjesnom stanju ili drugim stanjima bespomonosti. Ovo ukljuuje
milovanje, oralni seks, analni seks, snoaj ili bilo koja nepoeljna ili pod prisilom uraena
seksualna aktivnost (Ostoji i sar., 2008).
U definiciju je ukljueno i seksualno poniavanje radnje kao to su stavljanje predmeta
bez pristanka partnera u vaginu ili rektum. Takoer, u silovanje u braku ubraja se prisila na
snoaj partnera nakon poroaja (Pajevi i sar., 2006).
ene sa iskustvom seksualnog zlostavljanja osjeaju krivnju za ono to su doivjele u
smislu da su same na neki nain, bilo izgledom bilo ponaanjem ili drugi nain izazvale
silovanje. Okolina, uglavnom, zbog odnosa drutva prema seksualnosti izostavlja
6

razumijevanje i podrku to vodi ka tome da se ena dodatno okrivljuje, samu sebe smatra
ponienom, obiljeenom, a nerijetko i okolina nema drugaiji stav. Silovanje u braku ili
partnerskoj vezi u odnosu na silovanje od nepoznatog najee je neprepoznato i nepriznato
(Ajdukovi, 2000).
Suprotno od fizikog i seksualnog zlostavljanja, psihiko zlostavljanje je akt koji se
moe posmatrati od otvorenog ubit u te do teko primjetnog, suptilnog ako ode, ja ne
mogu preuzeti odgovornost za ono to u uraditi (Ostoji i sar., 2008).
Psihiko zlostavljanje ukljuuje ponaanje kao to je prijetnja i prinuda, koritenje
ekonomske

moi,

upotreba

mukih

privilegija,

koritenje

djece,

omalovaavanje,

demantiranje i okrivljavanje, izoliranje i emocionalno zlostavljanje. Psihiko nasilje se moe

posmatrati kao kontinuum koji odraava ozbiljne i specifine radnje, kao to su prijetnje
ubistvom i zasjedom, do manje brutalnih radnji kao to su kontrola ponaaja ili verbalno
zlostavljanje (Ajdukovi, 2000).
U pogledu uestalosti javljanja kunog nasilja vjeruje se da 2 do 4 miliona ena u toku
godine bude rtva zlostavljanja svojih partnera, da jedna od sedam ena trai pomo u
porodinoj medicini, jedna od tri ene u urgentnim centrima, jedna od etiri ene koje poine
samoubistvo (Pajevi i sar., 2006).
Kuno nasilje dogaa se meu partnerima i u porodicama neovisno o naciji, rasi,
religiji, ekonomskom statusu, edukacionom nivou, mjestu ivljenja. No, veem riziku od
nasilja su, ipak, izloene neke grupe ena. ene ispod 25 godina starosti, nieg
socioekonomskog statusa, nezaposlene, ene bez prijatelja sa socijoalnom izolacijom ee
izvjetavaju da su rtve nasilja. ene sa iskustvom zlostavljanja u djetinjstvu ee su i rtve
kunog nasilja. Znaajan broj istraivanja upuuje da je kuno nasilje povezano sa
zloupotrebnom alkohola i drugih sredstava ovisnosti (Ajdukovi, 2000).
Utvreno je da oko mukaraca koja poini nasilni akt nad partnerom ima probleme
sa zloupotrebom alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci (Ostoji i sar., 2008).
Sistemski pregled na kuno nasilje fokusira situaciju dijadnog odnosa kako u
porodicama tako u braku, odnosno, vanbranoj vezi. Porodica ili intimni brani ili vanbrani
par se posmatra kao drutveni sistem. Svaka osoba u sistemu posmatra se kao osoba koja na
odreeni nain utie ili doprinosi zlostavljanju. Faktori iz drutvenog sistema koji mogu
doprinjeti nasilnom ponaanju meu partnerima mogu ukljuivati upotrebu i zloupotrebu
7

alkohola i drugih sredstava ovisnosti, stres, neefektivne obrasce komunikacije to dovodi do

toga da jedno postaje rtva nasilja a drugo ima slabu mo kontrole impulsa (Ostoji i sar.,
1999).
Posljedice kunog nasilja gdje ena stalno suoena sa prijetnjom ili ostvarenim
tjelesnim, psihikim i seksualnim povreivanjem brojne su i raznolike, a mogu biti tjelesne,
psihike, socio-ekonomske i posljedice na djecu (Ajdukovi, 2000).
Tjelesne posljedice fizikog zlostavljanja ukljuuju od modrica, masnica na licu,
povreenih usana, nosa, modrica na drugim dijelovima tijela do faktura nosa i drugih linih
kostiju, ekstremiteta, glave, kime te povrede unutranjih organa (Pajevi i sar., 2006).
Psihike posljedice se mogu svrstati u tri nivoa: psihiki poremeaji, kognotivni
poremeaji i poremeaji u odnosu s drugim ljudima. Vodea posljedica kunog nasilja su
gubitak vjerovanja u smisao ivota, osjeaj nemoi i nezatienosti, negativno miljenje o
sebi, poveana tolerancija na zlostavljanje. Znaajan broj istraivanja indiciraju da u ena sa
iskustvom kunog nasilja postoji visok rizik za razvijanje posttraumatskog stresnog
poremeaja, a procjenjuje se da u grupi ena sa depresivnim poremeajem znaajan broj ena
sa iskustvom kunog nasilja (Pajevi i sar., 2006).
Utvrenje specifinih posljedica seksualnog zlostavljanja u braku je vano za
planiranje i provoenje tretmana zlostavljanih ena i porodice, ali posljedice je teko
izolovano posmatrati. Dugotrajni efekti seksualnog zlostavljanja su negativna osjeanja prema
mukrcima, nizak nivo samopotovanja, osjeanja straha, anksioznosti, krivnje, sramote,
promjene ponaanja ukljuujui uzimanje alkoholnog pia, odbijanje uspostavljanja ponovne
veze, depresija i dr.(Ostoji i sar., 2008).

NASILJE NAD STARIJIM OSOBAMA I POSLJEDICE

Zlostavljanje osobe starije ivotne dobi definie se kao fiziko, seksualno,
emocionalno i finansijsko zlostavljanje. Prisutno je i nasilje djece nad roditeljima, gdje se radi
o odrasloj djeci, koja, usljed osjeaja tjeskobe, porodinih obaveza, reagiranja na zabrane,
tekoa u vezi, ekonomske situacije, kriminala, narkomanije, ispoljavaju nasilje nad
roditeljima (Pajevi i sar., 2006).

Nasilje se ispoljava u vidu zanemarivanja i zapostavljanja starih i iznemoglih roditelja,

preko finansijskog iskoritavanja, do monstruoznog muenja i ubistava (Kovaevi i
Mujainovi, 2007).
Fiziko zlostavljanje podrazumijeva namjerno udaranje, amaranje, guranje, treenje,
vuenje za kosu, nasilno hranjenje sa posljedicama pojave modrica i drugih oblika tjelesnog
povreivanja (Pajevi i sar., 2006).
Seksualno zlostavljanje osoba starije ivotne dobi definie se kao stupanje u seksualne
odnose sa starijom osobom primjenom sile, prijetnje silom ili bez saglasnosti (Pajevi i sar.,
2006).
Osnovna komponenta seksualnog zlostavljanja starih osoba je da rtve ne daju
saglasnost za seksualnu aktivnost ali prinudom, navoenjem, prevarom, prijetnjom ili na neki
drugi nain prisile aktivno da uestvuje (Kovaevi i Mujainovi, 2007).
Emocionalno zlostavljanje ukljuuje uvredljive komentare, uznemiravanje, prijetnje,
obraanje starijim u infatilnom maniru, injenje starijih infatilnim na nain kao to je
davanjem lutki na uvanje ili igranje sa lutkama ili obraanje na nain kako se obraa maloj
djeci (Pajevi i sar., 2006).
Finansijsko zlostavljanje, koje je dio psihikog zlostavljanja, se oznavaava kao
uzimanje ili pronevjeravanje imovine starijih osoba prisiljavanjem ili finansijskim
preuzimanjem. Najee finansijsko zlostavljanje nad starijim osobama ine srodnici,
prijatelji ili oni koji ih njeguju i ive s njima (Kovaevi i Mujainovi, 2007).
Posljedice zlostavljanja starih osoba mogu biti vidljive na tjelesnom i psihikom
planu. Posljedice fizikog zlostavljanja i zanemarivanja u vidu su tjelesnih povreda i
zaputenog izgleda. Psihike posljedice odraavaju se na raspoloenje, gdje su osobe esto
depresivne, apatine, sklone samoozljeivanju, sa gubitkom apetita i volje za ivotom
(Ostoji i sar., 2008)

LINOST NASILNIKA
Nasilnici se opisuju i obino su predstavljeni kao brutalni ljudi, lieni emocija.
Meutim, u bliem suoavanju sa takvim ljudima, malo je onih koji nisu razumni ili manje
emocionalni od drugih. ak u svakodnevnom ivotu, mnogi od njih zauzimaju odgovorne
9

poloaje, za koje se trae inteligentne i emocionalne osobe. Uzroku nasilja ne prepisuje se

odsustvo normi. Problem je u tome to su razum, empatija i norme ponekad uklonjene sa
dnevnog reda (Eliasson, 2002).
esto se postavlja pitanje kako izgledaju nasilnici, zato oni pribjegavaju nasilju,
postoji li neki zajedniki pokazatelj. Tada se gleda na neke faktore koji oblikuju linost, kao
to su uslovi u kojima se odrastalo, nasljedne karakteristike, odnosi meu roditeljima, iskustva
u ranom djetinjstvu i dr. (Eliasson, 2002).
Uobiajeno je miljenje da je nasilna osoba i sama bila izloena nasilju u djetinjstvu.
Iz te perspektive slijedi pesimistina i odreena ideja, da e onaj, koji je bio izloen nasilju
kao dijete, kada odraste vriti nasilje nad drugima (Eliasson, 2002).
Meutim, ne moe se iskljuiti takva mogunost gdje su su mukarci, koji su preivjeli
nasilje ili gledali nasilje u bliskom okruenju, bili vie izloeni nasilju od drugih, ali ovo se ne
moe koristiti kao objanjenje u sluajevima gdje mukarci nisu proli kroz takva iskustva, a
pribjegli su nasilju (Ostoji i sar., 2008).
U literaturi se navode etiri tipa nasilnika, gdje je bitno naglasiti da se nee nijedna
osoba u potpunosti uklopiti u bilo koju kategoriju. Zajednike karaktristike ukljuujui
nesigurnost, osjeaj nemoi i nesposobnost da se prihvate slabosti ili greke u sebi samima ili
da ih toleriu u drugima. Oni su esto zagovornici tradicionalnih mukih stereotipa. Vano je
napomenuti da mnogi nasilnici svih tipova u javnosti imaju vrlo smiren i racionalan pristup.
Oni svoju iracionalnu, nasilnu stranu pokazuju samo porodici(Ostoji i sar., 2008).
Prvi specifian tip nasilnika je onaj ije je nasilno ponaanje bazirano na unutranjem
bijesu. Kao dijete ta osoba bila je zlostavljana ili zanemarivana, ili je pak preivjela neke
druge oblike traume kao tu su npr. iskustvo rata. Nasilje vue korijene iz osjeaja bijesa i bez
obzira to ini osoba nad kojom se vri nasilje nai e neko opravdanje za takvo ponaanje. Za
svoj bijes okrivljuje ponaanje druge osobe, ali bez obzira na udovoljavanje, osoba nikada
nee biti zadovoljna. Iako njegov bijes dolazi iz njega samog, osoba ne zna kako da ga
kontrolie, niti vidi da ima ikakvu odgovornost da ga kontrolie. Takva osoba obino prihvata
vlastite racionalizacije i izgovore ne kontroliui se i ne preuzimajui nikakvu odgovornost,
osim ako i sve dok ne bude primorana.
Drugi tip nasilnika je osoba koja vjeruje da nije samo njegovo pravo ve i dunost da
udari osobu ili dijete kada skrene sa kolosijeka. Takvi mukarci vjeruju u inferiornost ena,
10

te da trebaju da kontroliu i po potrebi kanjavaju. Korijeni takvog ponaanja mogu se nai u

rimskom porodinom pravu.
Trei tip nasilnika je osoba koja ne zna kako da postupa u konfliktu, tako da
pribjegava i smatra primjerenim nasilno reagovanje u takvim situacijama. Takve osobe esto
ne spoznaju svoje osjeanja sve dok ona ne eksplodiraju. Mnogi od takvih su u svom
roditeljskom domu nauili da su fizika razrjeavanja neto sasvim normalno u ponaanju i ne
znaju drugi nain za rjeavanje konflikata. Obino su jako impulsivni i naglo postanu nasilni
bez razmiljanja o posljedicama svojih djela.
Nasilno ponaanje koje ima psiholoki uzrok potie od neke bolesti, poput
neurolokog problema, tumora na mozgu, povrede ili hemijske neravnotee. Ovaj tip uzroka
ukljuuje promjenu linosti i moe se sumnjati u njega ako osoba ranije nije bila nasilna
(Ostoji i sar., 2008).

RAIRENOST NASILJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Dostupni podaci o obimu pojave nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini i u svijetu
pokazuju nam rairenost te pojave, koja je u konstantnom porastu, ali ti podaci ne moraju
pokazivati stvarno stanje, iz razloga to postoji mnogo sluajeva koja nisu prijavljena niti
evidentirana.
,, Tamna Brojka " naroito vrijedi za nasilje nad enama, ije rtve ne mogu prijaviti
policiji zbog nesigurnosti i straha od neugode. U Bosni i Hercegovini nasilje u porodici je
prepoznato kao problem po prvi put 1995.godine nakon zavretka rata. Medunarodni
Helsinki Komitet za ljudska prava je na osnovu malog broja prijavljenih sluajeva iz 2004
godine procijenio da je 25% ena rtva nasilja u porodici.
U studiji o posljedicama nasilja u porodici na mentalno zdravlje ena u Bosni i
Hercegovini navedeno je da 75,9% ena koje su bile intervjuisane , bilo izloeno fizikom,
psihikom i seksualnom napastovanju od strane njihovih mueva. rtve nasilja u porodici
imaju znaajno vii nivo ope neurotinosti, somatizacije, osjetljivosti opsesivnokompulzivne simptome nego ene koje nisu bile izloene nasilju (Avdibegovi i Sinanovi,
2006).

11

U poslednjih dvadeset godina sve su brojnija istraivanja nasilja nad enom,

najeom rtvom porodinog nasilja. ene su gotovo deset puta ee rtve nasilja u porodici
od mukarca. Na nivou BiH ne postoji jedinstveni sistem prikupljanja, analiziranja i
sistematizacije podataka koji su vezani za stanje nasilja u porodici.
Nasilje u porodici je iroko rasprostranjen fenomen u BiH, socijalni i problem ljudskih
i prava, koji prati cjelokupnu drutvenu zajednicu i ima jednu negativnu tendenciju u smislu
posljedica koje proistiu iz toga i kojem razine Vlasti trebaju posvetiti potrebnu panju. O
rairenosti nasilja na prostorima Bosne i Hercegovine najpouzdanije svjedoe podaci
Ministarstva unutranjih poslova. Samo u 2009. godini ministarstvu unutranjih poslova
Tuzlanskog kantona prijavljeno je 458 sluajeva nasilja, dok je prema kvalifikacijama tih
prijava, njih 100 okvalificirano kao krivina djela nasilja u porodici.
Kada su u pitanju poinioci tih djela, njih 25% uvijek su oni koji su to uradili vie
puta, te da se to dogaa zato to se ne prati sistem zatite rtve. Nasilje u porodici se veoma
esto minimizira i nedovoljno prepoznaje, a relativno esto se deava da se nasilje u porodici
ne kvalificira kao kazneno djelo, nego kao manje opasno drutveno ponaanje, prekraj, ili
ak i u sluaju kad se kvalificira kao kazneno djelo, okarakterie se kao laka tjelesna povreda
i slino (www.tip.ba).
Podaci koji se odnose na podruje Republike Srpske (Ministarstva unutranjih
poslova RS), govore da su u prvih 9 mjeseci 2004. godine evidentirana 282 krivina djela
nasilja u porodici ili porodinoj zajednici., to je za 44% vie nego u istom periodu 2003.
godine.
Policija je od ukupnog broja krivinih djela, nadlenim tuilatvima

podnijela

izvjetaje za 280 lica a u saoptenju je istaknuto da su u 80% sluajeva rtve nasilja bili ene,
djeca, te roditelji suprunika, a kao poinioci ovih djela uglavnom su evidentirani mukarci od
20- 60 godina starosti.
Dok je 2006. godine ta broj porastao na 482 poinjena krivina djela nasilja u
porodici. Da bi 2007. godine broj poinjenih nasilja u porodici opao na 464, to je u padu za
6% u odnosu na 2006.godinu. Prema statistikim podacima Ministarstva unutranjih poslova
FBiH-a u 2004. godini evidentirano je 499 krivinih djela nasilja u porodici, to je za 358
vie u odnosu na 2003. godinu. Ovdje se mora istai da je nasilje u porodici kao oblik
krivinog djela uvedeno u Krivini zakon FBiH-a u augustu 2003. godine, tako da tek od tog
12

perioda poinju da se evidentiraju krivina djela nasilja u porodici (www. Upravapolicijefmup.gov. ba).
U 2005. godini Federalno ministarstvo unutranjih poslova istie da su tokom 2005.
godine Kantonalna Ministarstva unutranjih poslova evidentirala 691 krivino djelo nasilja u
porodici to je za 53% vie u odnosu na 2004. godinu. U 2006. godini taj broj porastao je na
712 a u 2007 godini taj broj po povean na 775.
U periodu januar-septembar 2008 godine registrovano je 698 krivinih djela nasilja u
porodici, to je manje za 194 ili 21,8% u odnosu na prethodnu godinu. U Brko distriktu u
2006 godini evidentirano po 63 krivina djela nasilja u porodici, a u 2007. godini taj broj pao
je na 55.
Iz ovih podataka proizilazi da je ak 49,12 od ukupnog broja krivinih djela ivota i
tijela registriranih u BiH iz domena nasilja u porodici. Ovi podaci ne odraavaju stvarno
stanje, jer se rtve jo teko oslobaaju predrasuda u traenju zatite od nadlenih organa. Isto
tako, injenica je da odreen broj krivinih djela nije prijavljen.
U 2006. godini u Bosni i Hercegovini je ukupno poinjeno nasilja u porodici l 257.
dok je 2007. taj broj povean na 1.294 iz ega proizilazi da je broj nasilja porodici u 2007.
godini povean za 2.94% u odnosu na prethodnu godinu.
Od 2000. godine do 2004. lroz klonite za ene i djecu rtve nasilja ,, Snaga je u tebi
" u Sarajevu je prolo 190 ena. Sa majkama u sklonitu je boravilo u 254 djece. Od 190 ena
najvei broj njih je bio starosne dobi izmeu 25 i 30 godina.
Kroz Sigurnu kuu ,, Margarita " u Mostaru prolo je 48 ena i djece rtava nasilja
porodici, a SOS (telefon) broj ove organizacije za period od etiri godine (2000-2004)
pozvale su 633 osobe zbog nasilja u porodici nasilja u porodici. U istom periodu
psihosocijalnu i pravnu pomo i podrku u ovoj organizaciji dobile su 463 rtve nasilja u
porodici.
U periodu od 1998. godine do 2004. godine u Prihvatilitu za ene i djecu u nevolji ,,
Miriam " boravilo je 87 osoba , od toga 27 maloljetne djece. U 2004.godini u ,, Stacionaru
Vive ene " u Tuzli je boravilo 38 ena i 32 djece njihove. Nevladina organizacija enski
centar iz Trebinja zbrinuo je u toku 2004. godine 47 osoba zbog nasilja u porodici, to je vie
nego u 2003. godini trostruko.
13

Bijeljinskoj organizaciji ena ,, Lara " tokom 2004 godine za pomo se obratilo 80%
ena, rtava nasilja porodinog od kojih su neke psihiki i fiziki zlostavljane vie od 15
godina(www. vivezene.ba).
U periodu oktobar 2000. godine do 31.12.2009. godine u Sigurnoj kui i ,,
Sklonitu za devojke, smjeteno je po 384 ene, 551 djece, a 157 djevojaka, to ukupno
iznosi 1.092 smjetenih rtava.
Od 14.06.2004. godine do 31.12.2009. godine ukupno je primljeno 6548 poziva, od
toga se najvei broj poziva (50.5%) odnosio na prijavu nasilja u porodici. Veina poziva
upuena je sa podruja Kantona Sarajevo, a neto manji broj iz drugih gradova BiH.
Najee pozive upuivale su same rtve nasilja, koje su osim savjetodavne pomoci,
traile i smjetaj u Sigurnu kucu . Iako po najvei broj poziva za prijavu nasilja upuen od
strane enskog spola podaci pokazuju da su imali 10% prosjeno poziva upuenih od strane
mukaraca.
U 2009.godini povean je broj SOS poziva za vie od 200% u odnosu na 2008.
godinu. Broj prijave nasilja u porodici povean je za 16% u odnosu na prethodnu godinu.
Statistika pokazuje da je poveanje broja poziva koje se svrstavaju pod pojmom
informacija. Dakle, u odnosu na 2008., dobili 193 poziva graana koji su pozivali i zatraio
potrebne informacije. u 2009. godini taj broj poveao na 1.406 poziva
Prema Helsinki odbor za ljudska prava, od svih oblika nasilja nad djecom u BiH ak
16% je seksualno zlostavljanje. Nasilnici su uglavnom mukarci, a skoro polovina ovih
radova se dogaa u porodici. Incest, pedofilija, silovanja ili bilo koji drugi oblik nasilja u
porodici.problemi suoeni su sa svih zemalja svijeta
Prethodna istraivanja u zemljama koje su ozbiljno bave ovim problemom su pokazali
da je minimalni broj djece koja su izmislili tragina pria u kojoj su rtve seksualnog nasilje
poinitelja nasilja u porodici ve dugo identifikovao, na osnovu iskustva i istraivanja.
Dominantna je da je tradicionalna stavove mukaraca partnera i oca. Iako je noviji,
sistemska istraivanja su pokazala da i ene koje se bave djecom i majkama doivljava kao
zlostavljai djece, meutim, je ovjek, ali prethodno identificirana kao nasilnika u zajednici,
lokalne zajednice. obitelj i partnerstvo.

14

Tako je, jer je dugo postala stereotip u kontekstu razmiljanja o zlostavljanju u svim
zatim i uvijek porodici jos generalni stav na kraju istraivanja prolog stoljea je poela da
bacaju sumnju na ve uspostavljene pozicije. ee se javlja sumnja o prisutnosti nasilja.

PRAVNI ASPEKTI NASILJA U PORODICI

Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, BiH je postala meunarodno priznata, sloeno

ureena, sainjena od dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske, te Distrikta Brko,
gdje drava, oba entiteta, kao i Distrikt, imaju sopstvene ustave, zakone, nadlene institucije i
ministarstva (Adajli-Dedovi i sar., 2008).
Primjena ljudskih prava i sloboda ostvaruje se na temelju lana 2 Ustava BiH, u kojem
stoji da e BiH i entiteti osigurati najvii stepen meunarodno priznatih ljudskih prava i
temeljnih sloboda. U Ustavu Federacije BiH u lanu 2 su zagarantovana temeljna ljudska
prava i slobode: zabrana diskriminacije zasnovane na rasi, boji koe, spolu, jeziku, religiji ili
vjerovanju i drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu, pravian krivini
postupak, zabrana muenja, okrutnog i nehumanog postupanja ili kanjavanja, privatnost,
sloboda kretanja, zatita porodice, djece i imovine. Ovaj ustavni okvir u FBiH predstavlja
temelj pravne zatite rtava od nasilja u porodici (Adajli-Dedovi i sar., 2008).
Bosna i Hercegovina je usvojila i zakon o ravnopravnosti spolova na dravnoj razini
2003. godine, koji u lanu 1 garantuje rodnu ravnopravnost, zabranu diskriminacije na temelju
spola i bilo koji oblik nasilja u javnoj i privatnoj sferi djelovanja. U lanu 17 ovog Zakona
zabranjuje se svaki oblik nasilja u privatnom i javnom ivotu po osnovi spola, to se
procesuira po slubenoj dunosti (Adajli-Dedovi i sar., 2008).
Na nivou FBiH doneen je Zakon o zatiti od nasilja u porodici 2005. godine, koji
osigurava sprjeavanje i suzbijanje ove vrste nasilja, zatitu osobe izloene nasilju i nesmetan
pristup sudu za prekraje bez bilo kakavih trokova i Porodini zakon FBiH, koji djelimino
regulie pitanje nasilja u porodici (Petrovi i Meko, 2004). Na nivou FBiH, takoer, postoji i
Krivini zakon doneen 2003. godine, koji regulie pitanja ravnopravnosti i nasilja protiv
braka, porodice i mladei (Adajli-Dedovi i sar., 2008).
S obzirom na to da centri za socijalni rad nemaju uspostavljene mehanizme zatite
rtava nasilja u porodici, oni zbrinjavaju rtve nasilja u porodici kao osobe u stanju socijalne
15

potrebe, prema kriterijima spadaju u tu kategoriju i pruaju im pomo u saradnji s nevladinim

organizacijama (NO) i drugim institucijama (Adajli-Dedovi i sar., 2008).

PREVENCIJA NASILJA U PORODICI

Prevencija nasilja u porodici trebala bi da djeluje na razliitim drutvenim nivoima: na
nivou drave, zajednice i pojedinca. Prevencija podrazumijeva tri kategorije: primarnu,
sekundarnu i tercijarnu prevenciju nasilja u porodici (Ostoji i sar., 2008).
Primarna prevencija koja podrazumijeva sprjeavanje pojave nasilja podizanjem
svijeti, kampanje, edukacije o ljudskim pravima, edukativni materijal za djecu i adolescente i
sl. Sekundarna prevencija odnosi se na identifikaciju faktora rizika i rizinih grupa,
osiguravanje pomoi takvim porodicama, otvaranjem SOS telefona, pravnim savjetovanjem i
sl. Tercijarna prevencija odnosi se na sprjeavanje daljeg nasilja; direktna pomo rtvama
nasilja, otvaranje sklonita, efikasne policijske intervencije, sudske procedure, rad sa
nasilnicima i dr. (Menzel, 2009).
Djeca koja su pretrpjela nasilje bilo kojeg oblika i sama su ee nasilnici, bilo da vre
nasilje prema sebi samima, nasilje nad vrnjacima, nasilje prema intimnim partnerima, i
naposlijetku, nasilje prema svojoj djeci. Iz ovog proizilazi vanost prevencije nasilja nad
djecom. Meutim, zbog kompleksnosti problema, malo je pomaka uinjeno prema uspjenoj
prevenciji nasilja nad djecom, koja se uglavnom svodi na sekundarnu prevenciju. Jedan od
pristupa prevenciji nasilja nad djecom je provoenje programa edukacije roditelja o
roditeljstvu i o potrebama djece, te o nainima savladavanja potekoa iz svakodnevnog
ivota (Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).
Kada se govori o pruanju pomoi i radu sa rtvama nasilja, potrebna je posebna
edukacijska priprema strunjaka. Postoje razliiti koncepti rada sa rtvama trauma i nasilja,
ali bitno je naglasiti da je vano stvoriti odnos izmeu pomagaa i klinjenta, u kojem e se
osoba osjeati sigurno. Krizno zbrinjavanje rtava je prva etapa u sluajevima tekog
zlostavljanja. rtvama nasilja se prua zdravstvena, psiholoka i pravna pomo. Ukoliko je
potrebno, rtve se smjetaju u tzv. sigurne kue, gdje im se prua sva potreba pomo. Osobe,
uglavnom ene, rtve nasilja ne mogu ostati dui vremenski period u sigurnim kuama, te im
16

se ne moe pruiti adekvatna finansijska pomo u osamostaljivanju, to esto vodi vraanju

nazad u porodicu i ponovnom trpljenju nasilja, odnosno ponovnoj viktimizaciji (Ostoji i sar.,
2008).
Psiholoko pruanje pomoi rtvama nasilja ogleda se kroz mnoge vrste od
individualnog do grupnog rada, preko razliitih terapija. Pruanje psiholoke pomoi rtvama
nasilja nudi cijeli tim strunjaka u koji spada i sam socijalni pedagog (Ostoji i sar. ,2008).
Podizanje nivoa saosjeanja, uivljavanjem u ulogu rtve gdje se iskoritavaju razliiti
oblici terapija poput psihodrame. Pomae se na izgraivanju nove slike doivljavanja sebe i
drugih, jaanju samopouzdanja, sposobnosti prepoznavanja i imenovanja vlastitih osjeaja
kao i uzroka agresije. Centralno je stvaranje situacije u kojoj klijenti imaju priliku da ukljue
svoja iskustva koja imaju sa nasiljem i da sami postave tematske osnove diskusije i radionice.
U sreditu je usvajanje nauenog ponaanja i zajednika prerada alternativa ponaanja. Vano
je i medusobno potovanje u ophodenju jednih prema drugima, spremnost na pruanje
pomoi, ljubaznost i velikodusnost. Treba se raditi na ruenju izolacije koju grade prije svega
zrtve nasilja (Menzel, 2009).
Rad sa djecom rtvama nasilja ima posebnu vanost ukoliko se uzmu ozbiljnosti
posljedica nasilja po razvoj djeteta. Prije svega djeca treba da budu izmjetena iz sredine u
kojoj je vreno nasilje nad njim, potom se treba raditi na izgraivanju nove, sigurne, kao i
vraanju povjerenja u odrasle ljude. Potrebno je adekvatno preraivanje trauma, kako bi se
njihove posljedice umanjile. Savjetovalita mogu biti dio sistema zatite mentalnog zdravlja,
socijalne zatite unutar sistema i kao dio servisne ponude nevladinog sektora (Ostoji i sar.,
2008).
Pored rada sa rtvama, radi se i sa nasilnicima, kojima se takoer pruaju
razliiti oblici psiholoke pomoi. Uzimajui u obzir razliite tipove nasilnika, a i same
povode za nasilnost, pruaju se razliiti oblici terapijskog rada gdje se usvajaju vjetine
adekvatnog rjeavanja konflikata, noenja sa stresom i sl. (Eliasson, 2002).

17

ZAKLJUAK
Nasilje u porodici predstavlja jedan od ozbiljnih problema koji je proet kroz itavu
historiju njenog razvoja. Ovo je problem koji se ne tie same porodice, nego i cijelog drutva.
Primjeri iz prakse govore o posljedicama nasilja, kada je obino kasno pruiti bilo kakvu
pomo takvoj porodici, zbog ega mnogi smatraju da je krajnje vrijeme da se o problemu
nasilja u porodici progovori javno i da drutvo na nacionalnom nivou preduzme odgovarajue
mjere prevencije u cilju sprjeavanja nasilja u porodici. Dobar primjer za to jeste Strateki
plan Vlade FBiH. Potrebno je uspostaviti saradnju i koordinaciju rada policije, pravosudnih
organa, socijalnih slubi, kolskih i zdravstvenih ustanova, donoenjem jedinstvenog
programa i konkretnih mjera.
Dakle, kako primjeri iz prakse pokazuju, nasilje u porodici ostavlja trajne posljedice
na rtvu. Najvie se panje posveuje sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji, gdje se bavimo
posljedicama, a ponajmanje se panje posveuje samom sprjeavanju pojave nasilja razliitim
programima primarne prevencije.

18

Jedna karika u nizu strunog tima jeste i socijani pedagog koji svoje mjesto djelovanja,
prema primjerima iz Njemake i Austrije, pronalazi i u radu sa rtvama, ali posebno u
podruju primarne prevencije.

LITERATURA
1.
2.
3.
4.

Adajli-Dedovi, A., Deljki I., Lui-atim M., Bojani, N., Haskovi E. 2008,
Ajdukovi, D. 2000, Nasilje nad enom u obitelji, DPP, Zagreb.
Arambai, L. 1996, Stres, trauma, oporavak, DPP, Zagreb.
Buljan-Flander, G. i Kocijan-Hercigonja, D. 2003, Zlostavljanje i zanemarivanje

5.
6.
7.
8.

djece, Marko M. Usluge d.o.o, Zagreb.

Eliasson, P. E. 2002, Mukarci, ene i nasilje, ene enama, Sarajevo.
Fanuko, N.1998, Sociologija, Profil, Zagreb.
Fromm, E. 1989, Porodica i autoritet, Naprijed, Zagreb.
Hirigoyen, M. F. 2003, Moralno zlostavljanje, perverzno zlostavljanje

svakodnevnici, AGM, Zagreb.

9. Husi, S., ehi, N., Ahmi, I., Mulabdi, E., Braki, E., Kova, H. 2008,
Prekogranina saradnja u spreavanju nasilja nad enama i djecom, Medica Zenica,
Zenica.
10. Kovaevi, S. i Mujainovi, N. 2007, Podrka porodici u krizi, Iskustva Centra za
socijalni rad Zenica, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, Sistem preveniranja
socijalnog iskljuivanja mladih, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, Zenica.

19

11. Ostoji, E., Andri-Ruii, D. 1999, Drugi pogled 2, (Ne)ivjeti sa nasiljem, izvjetaj
o nasilju nad enama na podruju opine Zenica, Medica Zenica -Infoteka, Zenica.
12. Ostoji, E., Babovi, N., Senjak, M., Pojski, M. 2008, Prirunik za pomagae i
pomagaice koji rade sa rtvama i preivjelima nasilja, Medica Zenica- Infoteka,
Zenica.
13. Pajevi, I., Avdibegovi, E., Hasanovi, M., Sutovi, A. 2006, kolska skripta iz
Socijalne patologije (neobjavljeno), Islamski pedagoki fakultet, Zenica.
14. Paali-Kreso, A. 2004, Koordinate obiteljskog odgoja, Je, Sarajevo.
15. Petrovi, B. i Meko G. 2004, Kriminologija, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo.
Policija i nasilje u porodici, Fakultet kriminalistikih nauka Sarajevo, Sarajevo.
16. Schindler, V. 2001, Tter-Opfer Statusweksel, Kovac Hamburg, Hamburg.
17. ari, H., 2012., Nasilje u porodici, Tuzla.
18. Tralji, N. i Bubi, S. 2007., Brano pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo.

20