Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
A KAO ANDROMEDA
Prevod: Stani Ljiljana
Hoyle Fred/Elliot John A FOR ANDROMEDA, 1962.
KENTAUR
1976.
1. DOLAZAK
Nebo je upravo poinjalo da tamni kada stigoe nadomak Buldero Fela. Dudi je sedela pored
profesora, na zadnjem seditu slubenih kola koja su klizila putem od grada Bulderoa ka pustari.
Virila je kroz prozor puna nade, ali radio-teleskop se ukazao pred njima tek poto su stigli gotovo do
vrha brda.
On odjedared iskrsnu pred njima: tri visoka stuba pri vrhu luno sueljena u trostrani svod koji se,
tajanstven i postojan, ocrtavao na sumranom nebu.
Izmeu stubova bilo je postavljeno, ukopano u zemlju, betonirano udubljenje, veliine sportskog
stadiona, a iznad njega, okaena o vrh svoda, visila je jedna manja metalna polusfera sa upljinom
okrenutom nadole i sa dugom antenom upravljenom ka zemlji.
Veliina itavog ovog ureaja nije na prvi pogled padala u oi; on je naprosto bio nesrazmeran u
odnosu na okolinu. Dudi je poela da uvia koliko je on ogroman tek kada su kola stigla do njega i
zaustavila se u njegovom podnoju. To nije naliilo bilo emu to je ona do tada videla - tako
potpuno i silno svojstveno, poput neke skulpture.
Meutim, i pored sve njene neobinosti, u visokoj graevini koja se ukazala pred njima nije bilo
nieg zlokobnog to bi im dalo da naslute udnovatu i kobnu budunost koju e ona prouzrokovati.
Zastadoe za trenutak pored kola, dok im je blag okrepljujui vazduh ispunjavao nozdrve i plua,
posmatrajui tri ogromna stuba, metalni reflektor koji je svetlucao visoko iznad njihovih glava, i
sumrano nebo iznad njega. Oko njih, pri vrhu pustare, bilo je razbacano nekoliko prizemnih zgrada i
nekoliko manjih nizova radio-antena opasanih ianom ogradom. Nije se uo nikakav drugi um sem
hujanja vetra oko stubova i kliktanja ritskih ljuka, i oni su gotovo mogli da osete kako se betonskometalno uvo pored njih napinje da oslune zvezde.
Tada profesor krenu prema glavnoj zgradi - prizemnom zdanju sa kamenim proeljem,
nedovrenog ulaza i sa tek izgraenim prilazom. Neki ljudi su postavljali i bojili dovratnike i oznake
za pravac kretanja. Sve je to izgledalo veoma neobino i tralo je nasuprot pitomom tamnom vrhu
brda.
"U glavnoj kontrolnoj prostoriji ima svakojakih pomonih ureaja", ree profesor, nainivi jedva
primetan pokret rukom.
Bio je to ovek ezdesetih godina, omanji, uredan i prijatan poput nekog domaeg lekara.
"Jo uvek je beba", ree Dudi.
"Beba? To je najvea beba koju sam ikada doneo na svet. Desetogodinji trud."
On joj namignu i zatrupka svojim malim crnim cipelama uza stepenice upravne zgrade.
Ulazni hol je delovao nedovreno, ali istovremeno i uobiajeno: neizbena rupiasta tavanica i
neizbean montani pod, goli obojeni zidovi od opeke i fluorescentno osvetljenje. Na zidu je bio
okaen telefon, a bila je ugraena i esma u obliku fontane; na bonim zidovima bila su ugraena po
jedna mala vrata, a na zidu nasuprot ulazu dvokrilna vrata, i to bi bilo sve. Iz prostorije iza dvokrilnih
vrata dopirao je neki nejasan pitav zvuk. Kada ih profesor otvori, pitanje postade glasnije. To je
bio zvuk slian atmosferskim smetnjama na radiju.
Kada uoe kroz dvokrilna vrata, naioe na jednog oveka u smeem radnom mantilu. Njegov
pogled se za trenutak ukrsti sa Dudinim, ali kada ona zausti da neto kae, on pogleda u stranu.
"Dobro vee, Herise", ree profesor.
Prostorija u koju su uli predstavljala je kontrolnu sobu, sredite opservatorije. Prozor na drugom
kraju gledao je na gigantsku skulpturu, a naspram njega bio je postavljen glomazan metalni sto poput
postolja nekih orgulja, opremljen razvodnim tablama, sijalicama i prekidaima. Za tim stolom radilo
je nekoliko mladih ljudi koji su, s vremena na vreme, prilazili jednom od dva kompjutera ugraena u
visoka metalna kuita sa obeju strana stola. Jedan od bonih zidova bio je prekriven uvelianim
fotografijama zvezda, snimljenim optikim teleskopom, a dve treine drugog zida sastojale su se od
staklene pregrade kroz koju se videla grupa mlaih ljudi to su radili na opremi u prostoriji iza zida.
"Ovde e se odigrati ceremonija putanja u rad", ree Rajnhart.
"A gde e ministar razbiti bocu ampanjca ili presei vrpcu, ili ta ve treba da uini?"
"Za stolom. Pritisnue dugme na kontrolnom stolu i pustie ga u rad."
"Pa zar on ve ne radi?"
"Ne jo. Mi za sada obavljamo prijemna ispitivanja."
Dudi je stajala kod vrata upijajui sve u sebe. Ona je spadala u onu vrstu zgodnih mladih ena za
koje bi se pre reklo da su lepe negoli ljupke, sa istim tenom i ivahnim inteligentnim licem, veoma
samouverenog, donekle nezgrapnog dranja. Ona bi mogla da bude neka bolniarka ili oficir oruanih
snaga, ili naprosto proizvod neke dobre hokejake kole. Imala je povee ake i duboke plave oi.
Pod rukom je nosila hrpu papira i broura; ona poe da ih razgleda kao da u njima trai objanjenje
za ono to je videla.
"Ovo je najvei radio-teleskop, da kaemo, na svetu." Profesor se blaeno osmehivao gledajui
po prostoriji. "On, naravno, nije tako veliki kao neki interferometar, ali njime se moe upravljati. Uz
pomo malog reflektora na vrhu, ia se moe pomerati i na taj nain moete slediti izvor preko
neba."
"Na osnovu ovoga sam zakljuila", Dudi lupnu po svojim papirima, "da ima i drugih radioteleskopa koji dejstvuje na isti nain."
"Ima ih. Bilo ih je i 1960. kada smo zapoeli gradnju ovoga - to znai jo pre nekoliko godina.
Ali, oni nisu tako osetljivi kao ovaj na."
"Da li zbog toga to je ovaj vei?"
"Ne samo zato nego i zbog toga to na ima bolji prijemni ureaj. To bi trebalo da nam omogui
hvatanje veeg opsega zvunih signala. Sve je to tu ugraeno."
On pokaza svojim malenim slabanim prstom na prostoriju iza staklene pregrade.
"Znate, sve to do nas dopre iz veine astronomskih izvora na primer od radioaktivnih zvezda predstavlja veoma slabaan elektrini podsticaj, a izmeano je sa svakojakim zvucima koji potiu iz
atmosfere, meuzvezdanog gasa i bog sveti zna odakle - dakle, u svakom sluaju, sa neba."
Govorio je jasnim suvoparnim tenorom, poput nekog lekara koji raspravlja o nazebu. On uopte
nije odavao utisak oveka koji je uinio podvig ili koji mata.
"Vi moete uti izvore koje drugi ne mogu?" upita Dudi.
"Tako se bar nadamo. To nam je bila namera. Ali ne pitajte me kako. To je ostvarenje itave jedne
ekipe." On skromno spusti pogled na svoja mala stopala. "Doktori Fleming i Brider."
"Brider?" Dudi pogleda otro u njega.
"Flemingu stvarno rade klikeri. Don Fleming." On uljudno pozva preko sobe. "Done!"
Jedan od mladia odvoji se od grupe za kontrolnim stolom i uputi se prema njima.
On ree "Zdravo!" profesoru, ne obraajui panju na Dudi.
"Ako si slobodan za trenutak, Done. Doktor Fleming. Gospodica Adamson."
Mladi pogleda Dudi, a onda se obrati onima za kontrolnim stolom.
"Utiajte tu buku!"
"ta je to?" upita Dudi. Atmosferske smetnje svedoe se na slabo itanje. Mladi ovek slee
ramenima.
"Uglavnom meuzvezdani umovi. Svemir je pun materija nabijenih elektricitetom. Ono to mi
hvatamo predstavlja elektrino emitovanje tih naboja koje do nas dopire kao buka."
"Muzika pratnja svemira", dodade Rajnhart.
"Sauvajte to, profo", ree mladi s blagonaklonim potcenjivanjem. "Sauvajte to za Dekoove
prospekte za tampu."
"Deko se nee vratiti."
Izgledalo je da se Fleming nije mnogo iznenadio, a Dudi se namrti kao da ne shvata o emu je
re.
"Ko?" upita ona profesora.
"Dekson, va prethodnik." On se okrete Flemingu. "Gospoica Adamson je na novi predstavnik
za tampu."
Fleming je pogleda kiselo. "Pa, oni se svaki as menjaju, zar ne? Nasleujui Dekoove sfere."
"Ko su to 'oni'?"
"Draga mlada damo, to ete uskoro i sami otkriti." "Pokazujem joj raspored za etvrtak", ree
profesor. "Zvanino putanje u rad. Ona e se postarati za novinare."
Flemingovo lice bilo je crnomanjasto, zamiljeno i vie rasejano nego natmureno; ali je delovao
umorno i jetko. Proguna neto na rogobatnom midlendskom nareju.
"Oh, da - zvanino otvaranje! Sve svetiljke u boji bie upaljene. Nebeski horovi zvezda pevae
Rule Britannia, a ja u svratiti u kafanicu."
"Bie ovde, Done. Bar se ja nadam", izgovori profesor pomalo naljuen. "U meuvremenu,
moda bi mogao malo da provede okolo gospoicu Adamson."
"Ne morate ako ste zauzeti", ree Dudi tankim, neprijateljskim glasom. Fleming je prvi put
pogleda sa interesovanjem.
"Koliko znate o svemu ovome?"
"Jo uvek vrlo malo." Ona lupnu po svojim papirima. "Oslanjam se na ovo."
Fleming se nestrpljivo okrete po sobi i iroko razmahnu rukom.
"Dame i gospodo, ovo je najvei i najnoviji radio-teleskop na svetu - da ne kaemo i najskuplji.
Njegova mo razlaganja je petnaest do dvadeset puta vea od bilo kojeg postojeeg ureaja i on,
naravno, predstavlja udo britanske nauke. A tehniku da i ne pominjemo. Elementi za prihvatanje su"
- on pokaza kroz prozor - "pokretljivi kako bi mogli da prate kretanje nebeskog tela preko neba. Sada
im sve moete objasniti, zar ne?"
"Hvala", ree Dudi ledeno. Ona pogleda profesora, ali on je odavao utisak kao da ga sve to nije
mnogo iznenadilo.
"ao mi je to smo ti dosaivali, Done", ree on.
"Ni govora. To je bilo pravo zadovoljstvo. Samo vi izvolite kad god elite."
Profesor se posveti Dudi svojom prijaznom predusretljivou opteg praktiara.
"Pokazau vam ja lino."
"elite da sve bude sredeno do etvrtka, zar ne?" ree Fleming. "Za ministra."
"Da, Done. Hoe li biti u redu?"
"Izgledae kao da je u redu. Tupoglavko nee ni znati da li radi. A ni lovci senzacija."
"Voleo bih kada bi proradio dotle."
"Pih."
Fleming ih ostavi i vrati se kontrolnom stolu. Dudi je oekivala da e profesor prasnuti ili bar
nekim gestom pokazati da je uvreen, ali on samo klimnu glavom kao da je upravo izrekao neku
dijagnozu.
"Ne moete pritegnuti momka kao to je Don. Na neku ideju treba ponekad ekati mesecima.
Godinama. To se isplati samo ako je dobra, a kod njega je obino tako." On setno pogleda u
Flemingova lea koja su se udaljavala: mlitava, nehajna, sa neurednom kosom i odelom. "Znate,
oslanjamo se na mlade. On je uradio celokupan projekat niskih temperatura, on i Brider. Prijemnici
su zasnovani na ureaju za niske temperature, a to ne spada u moj delokrug. Tu negde postoji
prospekt o tome." Rasejano pokaza glavom na svoju hrpu papira. "Na alost, malo smo ga rasrdili."
Uzdahnu i povede je u obilazak graevine. Pokaza joj none fotografije neba na zidu, govorei joj
imena i osobine velikih radioaktivnih zvezda, glavnih izvora zvukova koje ujemo iz svemira. "Ovo",
objanjavao je pokazujui na fotografije, "uopte nije zvezda, nego su itave dve galaksije koje se
sudaraju, a ovo je zvezda koja eksplodira."
"A ovo?"
"Velika maglina u Andromedi. Zovemo je M.31 samo zato da bi je pobrkali sa auto-putem."
"Da li se ona nalazi u sazvedu Andromeda?"
"Ne. Ona je daleko, daleko izvan nje. Ona sama za sebe predstavlja itavu galaksiju. Nije ba tako
jednostavno, zar ne?" Ona potvrdi, gledajui bele spirale zvezda.
"Jeste li uhvatili signal sa nje?"
"Pitanje. Kao ono koje ste uli." Pored zida se nalazila velika sfera od perspeksa s malom
tamnom loptom u sreditu i belim lopticama oko nje, poput elektrona na modelu atoma nekog fiziara.
"Dekoove sfere!" Profesor namignu. "Ili Dekoove gluposti, kako ih zovu. To je prikaz letelica u
orbiti u blizini Zemlje. Sve te bele jedinice predstavljaju satelite, balistike projektile i slino.
Gvourija. Ova u sredini predstavlja Zemlju."
Profesor je paljivo skloni u stranu.
"Mislim da vi to zovete demonstrator. Deko je mislio da e to zanimati nae posetioce. Mi,
naravno, moramo da vodimo tabele o onome to se deava u blizini Zemlje, a to je traenje orua kao
to je ovo. Meutim, vojska to od nas trai, a mi dobijamo novac koji nam je potreban jedino ako
potpadnemo pod budet za odbranu." On je to govorio kao da ini neki nestaluk u kome uiva.
Naini jedan od svojih laganih uglaenih pokreta obuhvatajui sobu i gigantski predmet napolju.
"Ovo je stajalo dvadeset pet ili vie miliona."
"Znai i vojska je zainteresovana za ovo?"
"Da. Ali to je moja ustanova - ili, bolje rei, Ministarstva nauke. Ne vaeg ministarstva."
"Sada i ja spadam meu vae osoblje."
"Ne na moj zahtev." Njegovo ponaanje postade ukoeno, to nije bio sluaj kada je Fleming bio
neuljudan prema njemu; na kraju krajeva, Fleming je bio jedan od njegovih.
"Zna li neko sem vas zato sam ja ovde?" upita Dudi.
"Nisam nikome rekao."
On zabauri tu temu i uvede je u drugu prostoriju, gde polako prie prijemniku i ureaju za vezu.
"Mi naprosto predstavljamo jednu od karika u lancu opservatorija irom celog sveta, ali ne i
najslabiju kariku." Gledao je okolo, s nekom vrstom iskrenog zadovoljstva, na razvodne table, ice i
preage ureaja. "Nisam se oseao kao star ovek kada smo poeli da sve ovo ugraujemo, ali sada
se oseam. Padne vam tako na um ideja i vi pomislite: "To je ono to moramo uiniti", i to se upravo
ukazuje kao sledei korak. Moda sasvim sitan korak. Potom poinjete: projekat, ispitivanja,
komiteti, graenje, politika. Jedan sat ivota ovde, mesec dana tamo. Nadajmo se da e raditi. Ah,
evo Vilena! On zna sve o ovom delu opservatorije."
Dudi se upoznade s bledunjavim mladim ovekom koji je govorio sa australijanskim naglaskom;
Adamson je naa nova vidra mudrica - vidra dama - S.J.O." Slubenik za javne odnose. U originalu
P.R.O. - Public Relations Officer; prim. prev.
"Kako se zove, duo?" upita je devojka.
"Dudi."
"Ima li malo flastera?"
"Ama, upitaj za ankom!" ree Brider goropadno.
"Neka iz vae ekipe?" upita Dudi Fleminga.
"Lokalni talenat. Denisova. Ja nemam vremena za te stvari."
"teta", odvrati ona. On kao da nije uo; otpivi jo jedan gutljaj iz pljoske, nesigurno se lati
kuglanja. Brider joj se obrati overljivo:
"ta ste to uli o meni?"
"Samo to da ste radili sa doktorom Flemingom."
"Nisam se ba usreio." Delovao je oaloeno, vrh nosa mu je podrhtavao kao kod zeca. "U
industriji bih imao pet puta veu platu."
"Je li to ono to elite?"
"im ono udo na brdu proradi, ja odoh." On zavereniki pogleda Fleminga, a onda vrati pogled
na nju. "Stari Don e ostati da trai doba blagostanja. A pre nego to ita pronae, bie star. Star i
potovan. I siromaan."
"A moda i srean."
"Don nikada nee biti srean. Suvie misli."
"Ko suvie pije?" Fleming im prie teturajui se i zabelei svoj rezultat.
"Ti."
"Dobro - suvie pijem. Brajko moj, mora imati neto ega e se drati."
"ta to nije u redu sa gelenderima?" ree Brider mrdajui nosom.
"Pazi..." Fleming se skljoka na klupu pored njih. "Namerava da se dri tih gelendera, a onda e
zakoraiti, ali njih nee biti. Govorili smo o Galileju - zato? Jer je on predstavljao renesansu. On i
Kopernik i Leonardo da Vini. To se dogodilo kad su oni rekli 'Paf!' odbacujui sve gelendere, i kada
su morali da stanu na vlastite noge usred ogromno velike razotkrivene vasione."
Podie se i uze jednu od tekih kugli sa police. Njegov glas je nadjaavao buku koju su stvarale
muzika i kuglanje.
"Ljudi su onda postavili nove gelendere. Ali ovo je druga renesansa? Jednoga dana, kad niko ne
bude nita slutio, kad se svi budu bavili politikom i fudbalom i novcem", pogled mu se zaustavi na
Brideru, "tada e, odjednom, svi gelenderi za koje znamo biti srueni - paf! - upravo tako!"
On iroko zamahnu kuglom i obori boce za koka-kolu sa stola za ubeleavanje rezultata.
"Hej! Pazi, glupane!" Brider skoi na noge i poe da skuplja boce i da brie prosuto pie
maramicom. "Izvinite, gospoice Adamson."
Fleming zabaci glavu i poe da se smeje.
"Dudi - ona se zove Dudi."
Brider, kleei, obrisa mrlju sa Dudine suknje.
"Izgleda da e ostati."
"Ne mari." Dudi ga nije ni pogledala. Piljila je u Fleminga, smetena i zanete. Tada naie portir.
"Doktore Fleming, zovu vas na telefon."
Fleming se ubrzo vrati, tresui glavom kao da eli da je razbistri. Povue Bridera sa klupe.
"Hajdemo, Denise mome. Trae nas."
Harvi je bio sam u kontrolnoj prostoriji; sedei za stolom podeavao je zvuk prijemnika. Prozor
pred njim bio je potpuno mraan, a u sobi je vladao mir, izuzimajui neprestano tiho pucketanje iz
zvunika. Spolja nije dopirao nikakav um sve dok nije naiao Flemingov auto.
Fleming i Brider uoe, odgurnuvi leptir-vrata, i stadoe mirkajui na svetlosti. Flemingov
zamueni pogled zaustavi se na Harviju.
"U emu je stvar?"
"Sluajte." Harvi isprui ruku, a oni poee da oslukuju. Kroz pucketanje, zujanje i pitanje iz
zvunika dopirao je jedva ujan izdvojen zvuk, isprekidan, ali postojan.
"Morzeovi znaci", ree Brider.
"Nisu grupisani."
Oni ponovo oslunue.
"Kratak pa dug", ree Brider. "To je to."
"Odakle dopire?" upita Fleming.
"Negde iz Andromede. Posmatrali smo kroz..."
"Koliko dugo traje?"
"Oko jedan sat. Sada je dostigao vrhunac."
"Moe li da pokrene reflektor?"
"Verovatno."
"Nije predvieno", ree Brider. "Nije predvieno da ve zaponemo probno traganje."
Fleming nije obraao panju na njega. On upita: "Da li je osoblje kod servo-ureaja?"
"Jeste, doktore Fleming."
"Pa, pokuajte da ga pratite."
"Nemoj, uj, Done." Brider uzaludno uhvati Fleminga za rukav.
"To je moda sputnjik ili neto slino tome", ree Harvi.
"Da li je izbaen neki novi?" Fleming otrese Briderovu ruku.
"Nije, koliko nam je poznato."
"Moda je neko izbacio u orbitu neto novo", poe Brider, ali ga Fleming presee.
"Denise..." Pokuao je da misli trezveno. "Idi i snimi ovo na magnetofon, hoe li? Tamo je jedan
momak i po. I na printeru takoe."
"Zar ne bi bilo bolje da proverimo?"
"Proveriemo kasnije."
Fleming oprezno pree u hol, nae lice nad esmu i poprska ga vodom. Kada se vratio, sve,
ozaren i primetno trezniji, zatee Bridera, koji je ve bio prionuo na posao u prostoriji sa ureajem,
i Harvija, koji je telefonirao deurnom inenjeru. Sijalice zasvetlee kad su elektromotori poeli da
rade. Metalni reflektor visoko gore izvan zgrade, pokrenu se beumno i neprimetno; njegovo kretanje
usklaivano je sa obrtanjem Zemlje. Zvuk iz zvunika uo se neto jae.
"Je li to najvie to moe postii?"
"Signal nije naroito jak."
"Hm." Fleming otvori fioku u kontrolnom stolu i izvadi neki katalog. "Da li ste odredili njegove
galaktike koordinate?"
"Teko. Nisam mu pratio putanju. Ali nisu se mogle mnogo pomeriti."
"Znai nije u orbiti?"
"Rekao bih da nije." Harvi se zabrinuto nagnu nad ublaivae smetnji na svom stolu. "Da to nije
neki radio-amater koji alje Morzeove znake preko Meseca?"
"To, u stvari, ne lii na Morzeove znake, a ni Mesec jo nije iziao."
"A preko Marsa ili Venere? Nadam se da vas nisam upteljao u jalov posao."
2. OBJAVLJIVANJE
Krajem ezdesetih godina XX veka, kad se sve ovo deavalo, Ministarstvo nauke preselilo se u
novu zastakljenu zgradu u blizini Vajthola. Zgrada je bila prvorazredno opremljena i obezbeena
osobljem, kao da se htelo dokazati da tehnika dri korak sa umetnou, a jedan od najobrazovanijih
meu mnogim obrazovanim slubenicima ovoga ministarstva bio je stalni dravni podsekretar Majkl
Ozborn. Mada je nosio odelo od tivda dok je bio na poslu, to je bilo odelo od najmekeg i najfinijeg
tvida. Retko je sedeo za svojim ogromnim pisaim stolom, nego je to inio na jednoj od niskih lakih
stolica pored niskog stoia za kafu sa mermernom ploom.
Tu je on bio dekorativno izvaljen i sledeeg jutra, poto je poruka stigla u Buldero Fel,
razgovarajui sa arlsom G. Vandenbergom, generalom vazduhoplovstva Sjedinjenih Amerikih
Drava. Bio je obasjan skladnim prugama svetlosti koja je prodirala kroz aluzine.
Engleska je u to vreme predstavljala najistureniji deo opsednute oblasti koju su sainjavale
zapadna Evropa i Severna Amerika. Pritisak sa Istoka i iz Afrike i Azije priterao je zapadnu
civilizaciju na jedan deo Zemljine kugle, sa prilino pouzdanim sreditem u Americi, severno od
Paname, i zapadnom Evropom kao za borbu pripravnom predstraom. Zvanino, niko nije ni sa kim
ratovao, ali ekonomske sankcije i pretnje bombama i projektilima odravale su ostatke starog sveta u
prilino akutnom opsadnom stanju. Ue za spasavanje preko Atlantika pridravali su gotovo
iskljuivo Amerikanci, a ameriki garnizoni u Britaniji, Francuskoj i Zapadnoj Nemakoj odravani
su oajnikom prepredenou, poput rimskih legija u III i IV veku.
Protokolarno su Britanija i njeni susedi jo predstavljali suverene drave, ali im je, faktiki,
inicijativa naglo izmicala. Iako je general Vandenberg bio skromno titulisan kao predstavnik
Koordinacionog komiteta za odbranu, on je u stvari predstavljao komandanta vazduhoplovstva jedne
prijateljske, ali dominantne okupacione sile, za koju je ova drava predstavljali jedno od polja na
ogromnoj ahovskoj tabli.
Bivi pilot bombardera, bikovskog vrata i etvrtaste glave, on je, iako srednjih godina, jo
delovao silovito i mladalaki, ali njegovo ponaanje nije bilo ni najmanje nametljivo. Poticao je iz
Nove Engleske, neusiljen u izraavanju i obrazovan, a govorio je sa autoritetom, kao da svet bolje
poznaje od veine ljudi.
Razgovarali su o Vilenu. Njegova karakteristika mlitavo je visila u Ozbornovoj ruci.
"Sada ne mogu nita da uinim."
"Postoji neka vrsta prioriteta..."
Ozborn se podie iz stolice i pozva svoju sekretaricu preko interkoma koji se nalazio na njegovom
stolu.
"Koordinacioni komitet za odbranu ima nisku taku kljuanja", primeti Vandenberg.
"Moete im preneti da se ni mi neemo dati."
Kad je sekretarica ula, Ozborn joj prui karakteristiku:
"Molim vas, naite nekoga da se postara o ovome."
Ona je prihvati, a na njegov sto spusti fasciklu s papirima. Bila je mlada i lepukasta, a njena
haljina bila je nalik na toalete za koktele: civilna sluba je uznapredovala.
"Vai papiri za Buldero."
"Hvala. Jesu li mi tu kola?"
"Jesu, gospodine Ozborn."
"Zato meni niko nita nije rekao?" Rajnhart se okrete Ozbornu i Dudi. "Jeste li vi znali za ovo?"
Dudi odreno odmahnu glavom.
"Izgleda da Fleming uvodi neke svoje line propise", primeti Ozborn.
"Gde je on?" upita Rajnhart.
"Tamo, preko." Harvi pokaza na prostoriju u kojoj je bio smeten ureaj. "Sa doktorom
Briderom."
"Onda ga zamoli da mi posveti minut vremena."
Dok je Harvi govorio u mikrofon na stolu, Rajnhart je koraao tamo-amo na svojim malim
stopalima.
"Za im ste tragali?" upita on.
"Za nekim izvorom u Andromedi."
"M. 31?"
"Ne M. 31. gospodine."
"Za im, onda?"
"Za nekim drugim signalom u blizini. Za nekim isprekidanim signalom."
"Jeste li ga uli i ranije?"
"Ne, gospodine."
Fleming ue, umoran i neobrijan, trezan, ali jedva obuzdavajui uzbuenje. U ruci je drao hrpu
papira sa linijskog printera. Ovoga puta Rajnhart je bio nepopustljiv.
"Kako vidim, ti si preuzeo teleskop."
Fleming zastade kiljei u njih.
"Ja se izvinjavam, gospodo, ali nisam imao vremena da ispunim potrebne formulare u tri
primerka." Zatim se okrete Ozbornu:
"Telefonirao sam u vau kancelariju, ali niste bili tamo."
"I ta ste uradili?" upita Rajnhart.
Fleming im ispria, bacivi papire pred njih na sto.
"...A ovo je poruka."
Rajnhart ga ljubopitljivo pogleda.
"Misli signal."
"Rekao sam poruka. Take i crte, zar ne, Harvi?"
"Tako je zvualo."
"Trajalo je cele noi", ree Fleming. "Sada je ispod horizonta, ali veeras moemo opet
pokuati."
Dudi pogleda u Ozborna, ali on nije reagovao.
"A ta e biti sa otvaranjem?" upita ona bojaljivo.
"Oh, do avola sa otvaranjem!" Fleming se okrete prema njoj. "Ovo je neto! Ovo je glas sa
milijardu miliona kilometara daljine."
"Glas?" Njen sopstveni glas zvuao je slabano i nestvarno.
"Trebalo mu je dve stotine svetlosnih godina da stigne do nas. Valjda i ministar moe da prieka
jedan dan, zar ne?" Rajnhart kao da je doao k sebi. On pogleda Fleminga sa zadovoljstvom.
"Ukoliko to nije neki satelit."
"Nije to satelit."
Rajnhart se zamisli nad Dekoovom besmislicom.
"Pre no to se suvie oduevi, Done, proverimo gvouriju u orbiti."
"Proverili smo."
Najzad odluie da te noi ponovo sluaju. Poruka je i dalje stizala, ali se ula slabije, poto je
rotacija Zemlje udaljila teleskop od izvora emitovanja. Postojali su izgledi da e se ona i dalje uti.
Kad je Rajnhart sve to jednom prihvatio kao verovatno, on postade smiren i poslovan. On, Fleming i
Brider rasprostre papire i poee da ih prouavaju.
"Znate li ta bi to moglo da bude?" ree Fleming. "Binarna aritmetika."
"ta je to?" upita Dudi.
"To je aritmetika izraena iskljuivo ciframa 0 i 1 umesto ciframa od 1 do 10 koje mi obino
koristimo i koje zovemo decimalnim sistemom. 0 i 1, znate, mogu biti crta i taka. Ili crta moe da
odgovara nuli, a taka jedinici. Sistem koji mi koristimo je proizvoljan, a binarni sistem je bazian;
on se zasniva na pozitivnom i negativnom, da i ne, taka i crta - on je univerzalan. Suta istina." On
upravi pogled na nju, oiju zakrvavljenih i grozniavih od napetosti i uzbuenja. "Filozofija je
ispisana matematikim jezikom! Seate li se? Mi idemo - paf! - sasvim do kraja!"
"Bilo bi dobro da odloimo otvaranje", ree Ozborn. "Ne bi bilo zgodno da se ovo objavi u
Drutvenom glasniku."
"Zato?"
Ozborn kao da je bio uvreen. Nita na ovom svetu nije bilo jednostavnije od toga; nita se nije
moglo rei ili uiniti bez dozvole. Ono to se dogodilo u Buldero Felu, u njegovim fasciklama je
predstavljalo jedan neznatan deo veoma zamrene i sloene sheme nagodbi koje su uvek poinjale na
onome to je spadalo u Vandenbergovu nadlenost. Sve je moralo biti paljivo odmereno i
razmotreno.
"ta da kaem novinarima?" upita ga Dudi.
"Nita."
"Nita?"
"Jesmo li mi neko tajno udruenje ili tako neto?" Fleming je prezrivo gledao u njega, ali Ozbornu
poe za rukom da u svoje unese istovremeno sluben i trezven ton.
"Ne moemo putati u javnost nerazraene informacije takve vrste. Treba se sa nekim
posavetovati, a sem toga, moe doi i do panike: vasionski brodovi, letei tanjiri, udovita
iskolaenih oiju. Oni e se priviati svakoj budali na ovoj zemlji. A moda postoji i neko ko neto
zna o tome. Nita ne sme dospeti u tampu, gospoice Adamson."
Oni ostavie Fleminga koji je besneo, svratie do profesorove kancelarije da telefoniraju u
ministarstvo i odvezoe se.
Kod 'Lava' u Bulderou poeli su ve da pristiu novinari da bi prisustvovali ceremonijalu
putanja u rad. Dudi povede Rajnharta i Ozborna okolo kroz zadnja vrata u malu salu gde su jo
mogli da dobiju veeru, kao i da izbegnu sve veu etu naunih dopisnika koji su se iskupili u salonu.
Ozborn je izmeu pojedinih jela kriomice odlazio do telefonske govornice i svaki put se vraao sve
uznemireniji i potiteniji.
"ta je rekao ministar?"
"Rekao je - pitajte Vandenberga."
Jeli su neko ohladeno meso; on ponovo izie.
"ta je rekao Vandenberg?"
"A ta ste mislili da e rei? Nikome ni rei o tome."
Dudi e sutra ujutro rei novinarima da je otvaranje odloeno zbog nekog tehnikog zastoja, i
nita vie. Sve druge izjave za Flit Strit poticae iz Londona. Uspeli su da neprimeeni ponovo prou
kroz stranja vrata.
Pola asa kasnije stie Flemingov auto, a Fleming, umoran i edan, izgubi se u salonu.
Te veeri su ponovo uhvatili poruku. Stizala je tokom cele noi, a beleili su je naizmenino
Fleming i Brider, i to ne samo take i crte koje su se mogle uti nego i onaj deo poruke koji je stizao
velikom brzinom. Sledeeg jutra, Denis Brider stie u Buldero Fel, a Haris ga je u stopu pratio.
Ostavivi kola na parkingu ispred Gradske venice, Brider poe jednom kaldrmisanom sporednom
ulicom u donji deo grada. Haris ga je sledio peice, na razdaljini od jednog ulinog ugla. U kinom
mantilu umesto svog radnog mantila, Haris je pre izgledao kao neki irski razbojnik nego kao neko ko
radi u laboratoriji. Trudio se da ga Brider ne primeti. Haris nije zapazio dvojicu ljudi koji su stajali
na ploniku preko puta, ispred malih vrata sa natpisom JAS. OLDROJD, KLADIONICA. Oko njih je
stajalo nekoliko ljudi, tako da dva oveka koji stoje i razgovaraju nisu izazivala sumnju.
Brider proe kroz vratnice i ue u uzan mraan hodnik sa stepenitem koje je bilo prekriveno
linoleumom, a vodilo je na gornji sprat do vrata sa mlenim staklom. Kad on zatvori spoljna vrata,
buka sa ulice uminu; u hodniku je bilo pusto kao na groblju. I vrata sa mlenim staklom nosila su isti
natpis, Jas Oldrojd. Na njima je, takoe, pisalo Pokucajte i uite. Brider tako i uini.
Das Oldrojd je unutra dorukovao za svojim stolom, mada je ve bilo prilino kasno. Kad je
Brider uao, postariji ovek u izbledelom demperu umakao je viljukom komad hleba u prena jaja.
U kancelariji nije bilo nikoga sem njega, ali je ipak mala sobica izgledala pretrpana zbog silnih
otpadaka hartije, telefona, raunske maine, teleprinterskih traka i teleprintera koji su bili nagurani u
njoj. Na zidovima je visilo nekoliko reklamnih kalendara sa kojih su bili istrgnuti listovi sa razliitim
mesecima, ali tu se nalazio i jedan upadljiv, veoma taan asovnik. Gospodin Oldrojd podie pogled
sa gomile starih otpadaka i svojih novih ureaja, i za trenutak pogleda u Bridera.
"Oh, to ste vi."
Brider pokaza glavom prema teleprinteru.
"Radi li?"
Umesto odgovora, gopsodin Oldrojd stavi komad hleba umoenog u jaje u usta, a Brider poe da
petlja oko teleksa.
"Kako posao?" upita on, poto ga je ukljuio i okrenuo broj. Ovo je zvualo kao uobiajen
pozdrav starih poznanika.
"Riskantno", ree gospodin Oldrojd. "Konji nemaju oseaj odgovornosti. Ako nisu u grupi, oni
mile kao prokleti autobusi."
Brider otkuca: KAUFMAN TELEKS 21303 ENEVA. Tada se spolja iz hodnika zau neka
lomnjava. Za trenutak se kroz staklena vrata ukaza silueta neije glave. Potom se u neko roptanje i
jeanje, a neke druge, manje jasne spodobe uklonie glavu. Brider pogleda Oldrojda koji je, pravei
se da nita ne primeuje, skidao koicu sa slanine uvijene u rolnu. On se vrati teleprinteru. Kad je
zavrio kucanje, on oprezno kroi u hodnik. Bio je prazan. Ulina vrata bila su otvorena, ali na ulici
nije bilo ni traga neem neobinom. Niko nije stajao preko puta, niko nije virio iza ugla. Automobil
koji se udaljavao imao je moda neke veze sa svim tim, a moda i nije.
Denis Brider uputi se klecajui prema parking-prostoru.
Vest o poruci prodrla je u javnost preko jedne telegrafske agencije tano za veernje izdanje
novina. Prethodno je ve general Vandenberg pozvao Ministarstvo nauke ulaui protest, a izjava
vlade upravo je emitovana na televiziji. Ministar je bio odsutan. Ozborn je stajao sa Vandenbergom u
kancelariji svoga pretpostavljenog, posmatrajui spikera na ekranu u uglu sobe.
Vladu je u to vreme sainjavala jedna na izgled dobra, ali besmislena koalicija talenata, prozvanih
meritokratima, koji su se u ovom presudnom trenutku borili za poloaje. Bili su to sposobni ljudi i
ene, ali bez zajednikog principa izuzev sopstvenog opstanka. Premijer je bio liberalni torijevac, a
ministar rada renegat sindikalista. Kljune poloaje drali su vredni i ambiciozni mladi ljudi, kao to
je bio ministar odbrane, a ostale poloaje drale su manje sposobne, ali upeatljive linosti koje su
dobro baratale frazama, kao to je bio ministar nauke. Partijske razlike gubile su se vie same od
sebe nego to su sistematski odstranjivane; moda je to bio kraj viepartijskom sistemu u ovoj zemlji.
Niko se nije mnogo uzbuivao; suoena sa svetom koji je bio van njene kontrole, itava nacija je
oigledno utonula u beznadenu apatiju. Neki od preostalih leviarskih pokreta, neprijateljski
raspoloenih prema dravnom poretku, povremeno su davali glasa od sebe na zidovima Vajthola,
piui kredom natpis Vii, Odnosi se na banju u Francuskoj koja je za vreme drugog svetskog rata
bila sredite francuske kolaboracionistike vlade; prim. prev. ali to je bio jedini vidljiv znak
javnog raspoloenja. Ljudi su mlitavo tavorili; a javnim poslovima ovladala je neka neobina
umalost. Kako neko ree, bilo je toliko mirno da se moglo uti kako bomba pada.
U taj vakuum pala je vest o poruci iz vasione. Kao i uvek, tampa ju je shvatila potpuno naopako:
SENZACIJA, LJUDI IZ SVEMIRA: DA LI JE OVO NAPAD? pisalo je u novinama. Mladi na
ekranu vano je itao zvaninu izjavu:
"Veeras je vlada kategoriki opovrgla glasine o moguoj invaziji iz svemira. Predstavnici
Ministarstva nauke saoptili su reporterima da, iako je tano da je novi gigantski radio-teleskop u
Buldero Felu po svemu sudei uhvatio neku poruku, nema razloga da se poveruje da ona potie sa
nekog vasionskog broda ili sa neke od oblinjih planeta. Ukoliko primljeni signal i predstavlja
poruku, onda ona dolazi iz nekog veoma udaljenog izvora."
Bilo je neobjanjivo kako je to procurilo u javnost. Rajnhart nije znao nita o tome, a organ
obezbeenja iz Ministarstva odbrane, Haris, nestao je na neobjanjiv nain. Vandenberg izvadi dva
dosijea i otvori ih na ministarovom stolu.
"Fleming, dr Don - od 1960. nadalje: anti-NATO i proafriki nastrojen, uesnik u maru na
Aldermaston, graanska neposlunost, nuklearno razoruanje. Da li je to za vas pouzdan ovek?"
"On je naunik, a ne kandidat za neku policijsku dunost."
"On je odgovoran kao i svako drugi. Da vidimo ovog drugog." General poe da pretura po drugoj
fascikli, ne bez izvesnog likovanja. "Brider - Komunistika partija od 1958. do 1963. Tada je
preao u drugi tabor i poeo da obavlja poslove za jedan od internacionalnih kartela. Ali za jedan od
najnesolidnijih: Intel! Ovoga, u svakom sluaju, nije trebalo da angaujete."
"Fleming nee da radi bez njega."
"Znai u tome je stvar." General pokupi fascikle. "Rekao bih da smo, u ovoj oblasti, podloni
kritici."
"U redu", ree Ozborn klonulo i podie slualicu ministarovog telefona. On ree u slualicu, blago
kao da poruuje cvee: "Buldero Fel."
U prostoriji kontrolnog ureaja ponovo su primali poruku. Harvi je u prostoriji za snimanje
nadgledao trake, a Fleming je bio sam za kontrolnim stolom. Nije bilo dovoljno radne snage: Vilen je
iznenada nekud premeten, a ak je i Haris bio odsutan. Brider se muvao po okovima mrzovoljnog
i brinog izgleda, jako podrhtavajui. Najzad pogleda u Fleminga.
"uj, Done, ovo moe veno potrajati."
"Moda."
Zvuk sa zvezda i dalje se uo preko zvunika.
"Ja vie neu da se petljam oko ovoga." Fleming ga pogleda. "Projekat je zavren. Ja ovde vie
nemam ta da radim."
"Ima ovde za tebe dosta posla!"
ministru. O Harisu se nita nije ulo, i njegov nestanak nije objavljen. tampa je bila uveravana da je
cela ova stvar ili greka ili prevara. Posle itavog niza munih ministarskih sastanaka, Ministarstvo
odbrane nije uspelo da ubedi generala Vandenberga i njegove pretpostavljene da se vie nee
dogaati nita slino: oni preuzimaju punu odgovornost. Pojaano je traganje za Harisom, a Fleminga
su pozvali u London.
U poetku je izgledalo da Fleming zaklanja Bridera, ali se ubrzo ispostavilo da je on u stvari
ispriao itavu priu, pijui kod 'Lava', reporteru jedne agencije koji se zvao Denkins. Iako je
Brider podneo otkaz, morao je da odradi tromeseni otkazni rok, pa je ostavljen da rukovodi
Buldero Felom za vreme Flemingovog odsustva. Poruka je i dalje stizala, a ubeleavana je pomou
ifre koju su sainjavale nule i jedinice.
Samog Fleminga izgleda da uopte nije uznemirila sva ta gungula oko njega. Poneo je sa sobom u
London sve otkucane tabake, prouavajui ih u vozu, iz sata u sat, pravei beleke i obraune na
marginama, na pismima i kovertama koje je naao u svojim depovima. inilo se da je jedva bio
svestan iega drugog. Oblaio se i jeo rasejano, pio je malo; izgarao je od silne prezauzetosti i
uzbuenja. Na Dudi nije obraao nikakvu panju, a jedva da je i pogledao u novine.
Kada je stigao u Ministarstvo nauke, odvedoe ga u Ozbornovu kancelariju u kojoj su ga ekali
Ozborn, Rajnhart i jedan utogljen sredovean ovek sede kose i nemirnih plavih oiju. Ozborn
ustade i rukova se sa njim.
"Doktor Fleming." Bio je vrlo zvanian.
"Ha", ree Fleming.
"Ovo je vazduhoplovni zapovednik Votling, Odeljenje bezbednosti Ministarstva odbrane."
Utogljeni ovek se nakloni i pogleda ih bez imalo srdanosti. Fleming se pomeri i okrete
Rajnhartu, pogledavi ga upitno.
"Zdravo, Done", ree Rajnhart tihim uzdranim glasom, pa zbunjeno spusti pogled na svoje prste.
"Sedite, doktore Fleming."
Ozborn pokaza na stolicu okrenutu prema njima, ali se Fleming, pre nego to sede, zagleda u
jednog, pa u drugog, kao da se probudio na nekom nepoznatom mestu.
"Je li ovo istrani sud?"
Nastupi kratko zatije. Votling pripali cigaretu.
"Jeste li bili upozoreni na to da u vaem poslu postoji izvesna barijera bezbednosti?"
"ta to znai?"
"Da je to poverljiv posao."
"Da."
"Onda zato?"
"Ja ne elim da budem jedan od naunika koji ute."
"Polako Done", ree Rajnhart umirujue. Votling promeni smer.
"Jeste li videli novine?"
"Samo neke."
"Polovina sveta veruje da e se mali zeleni ljudi sa rogovima spustiti u nae batice iza kue."
Fleming se nasmeja, osetivi vre tle pod sobom.
"A vi?"
"Ja posedujem injenice."
"Ja sam tampi izneo samo injenice. iste naune injenice. Kako sam mogao znati da e ih oni
izokrenuti?"
"Nije va posao da procenjujete te stvari, doktore Fleming." Ozborn se otmeno, poput sudije,
smesti za svojim stolom." Zbog toga vam je i reeno da se ne meate u to. Ja sam vas lino upozorio."
"Ah, tako?" Fleming se ve dosaivao.
"Morali smo da poaljemo detaljan izvetaj Koordinacionom komitetu za odbranu", ree Votling
ozbiljno. "A premijer sastavlja izvetaj za Ujedinjene nacije."
"Znai, sve je u redu."
"Mi ba ne elimo da se nalazimo u takvom poloaju, ali bili smo primorani na to, a moramo i da
smirimo strahovanja."
"Prirodno."
"Vi ste nas primorali na to."
"Da li se od mene trai da molim za oprotaj?" Sem to mu je bilo dosadno, Fleming je poeo i da
se ljuti. "Moja je stvar ta u uiniti sa sopstvenim otkriima. Ovo je jo slobodna zemlja, zar ne?"
"Ti si lan ekipe, Done", ree Rajnhart ne gledajui ga.
Ozborn se nae preko stola, ulagujui se.
"Nama, doktore Fleming, jedino treba jedna vaa lina izjava."
"ta e to pomoi?"
"Sve to e umiriti ljude, bie od pomoi."
"Naroito ako moete da diskreditujete svoga informatora."
"Ovo nije lina stvar, Done", ree Rajnhart.
"Nije? Pa zato sam ja onda ovde?" Fleming ih prezrivo pogleda. "A ta e biti ako izjavim da
sam govorio gluposti?"
"Na alost..." Rajnhart se opet zagleda u svoje prste.
"Na alost, profesore Rajnhart, nema drugog izbora", ree Volting.
"Od tebe se trai da napusti ekipu", ree mu Rajnhart. Dok su oni oekivali izliv besa, Fleming
ustade i zamisli se za trenutak.
"Pa, to je prirodno, zar ne?" prozbori on najzad blago.
"Ne elim da te izgubim, Done." Rajnhart svojim ruicama naini lagan pokret, izraavajui
neodobravanje.
"Ne, naravno. Postoji jedna prepreka."
"Oh?"
"Ne moete dalje nastaviti bez mene."
To su oni i oekivali. Ozborn ukaza na to da ima i drugih ljudi.
"Ali oni ne znaju ta je to, je li tako?"
"Da li vi znate?"
Fleming klimnu i nasmeja se. Votling se jo vie uspravi u svojoj stolici.
"Hoete da kaete da ste deifrovali?"
"Hou da kaem da znam o emu se radi."
"Mislite li da vam verujemo?"
Ozborn mu oigledno nije verovao, a ni Votling; ali Rajnhart se kolebao. "O emu se radi,
Done?"
"Da li ostajem ako vam kaem?"
"ta je to?"
Fleming se isceri. "To je neki ureaj uradi sam i nije ljudskog porekla. Ja u vam to dokazati."
On gurnu ruku u tanu s papirima.
3. PRIHVATANJE
Novi Institut za elektroniku bio je smeten na nekadanjem Ridensi skveru, sada ograenom
peakom skveru koji je bio okruen visokim zgradama od stakla i betona, s fasadama u mozaiku.
Nekoliko spratova Instituta ispunjeno je ureajima za raunanje. Posle upornih, nastojanja, Rajnhart
je uspeo da Fleming bude pomilovan i da njemu i ostalim lanovima ekipe bude dozvoljen pristup
ureajima. Brider, kome je uskoro isticao otkazni rok, dobio je mladu asistentkinju Kristinu
Flemstad, a Dudi je - na njeno i sveopte nezadovoljstvo - bila poslata sa njima.
"ta e nama", pitao se Fleming, "predstavnik za tampu ako je posao koji radimo tako avolski
poverljiv da nas mora uvati straa i kad peremo zube?"
"Od mene se trai da neto nauim ako mi omoguite. Tako da kada ovo bude ostvareno..."
"Vi ete biti au fait?" Francuski: etre au fait, biti upuen, obaveten; prim. prev.
"Imate li neto protiv?" Dudi je govorila brino, kao da je ona bila ukorena, a ne Fleming.
Oseala se vezanom za njega na neki neobjanjiv nain.
"Ba me briga!" ree Fleming. "to vie seksa, tim bolje."
Ali, kao to je rekao u Bulderou, on nije imao vremena za te stvari. Provodio je sve svoje dane i
veinu noi ralanjavajui ogromnu koliinu podataka, dobijenih preko teleskopa, na shvatljive
simbole. Kako god da se pogodio - ili Rajnhart u njegovo ime - to ga je otreznilo i pojaalo njegove
napore. Gonio je Bridera i devojku postojanom i nepopustljivom odlunou i strpljivo je podnosio
sve oblike nadzora i rutinskih procedura. Nominalni rukovodilac bio je Rajnhart, i on mu je posluno
podnosio sve svoje rezultate, ali ljudi iz Ministarstva odbrane uvek su bili u blizini, a on je uspevao
da bude utiv ak i prema Votlingu koga su zvali 'Srebrna krila'.
Ostali lanovi ekipe nisu bili tako zadovoljni. Izmeu Bridera i Dudi vladali su upadljivo hladni
odnosi. Brider je, svakako, nestrpljivo ekao da ode, a njegova saradnica Kristina neprikriveno se
nadala da e ga naslediti. Ona je bila mlada i divna, u izvesnoj meri je posedovala Flemingovu
prostodunost, i oigledno je na Dudi gledala kao na priipetlju. Koristila je svaku priliku za borbu.
Ubrzo po njihovom preseljenju iz Bulderoa pojavio se Heris. To im je saoptio Votling prilikom
jedne od svojih poseta radnoj jedinici. Herisa su spetljali ispred bukmejkerove kancelarije, svezanog
ga ubacili u kola, pretukli i ostavili u jednoj od naputenih vodenica, gde umalo nije umro. On je
puzio po njoj, sa slomljenom nogom, nesposoban da izie, odravi se u ivotu zahvaljujui vodi koja
je kapala iz jedne cevice i paretu okolade koje mu se zateklo u depu, dok ga, posle tri dana, nije
otkrio jedan lovac na krtice. On se nije vratio da radi sa njima, a Votling je jedino Dudi upoznao sa
ovim detaljima. Ona ih je zadrala za sebe, ali je pokuala da iz Kristine izvue neto o Brideru.
"Koliko ga dugo poznajete?"
Nalazile su se u maloj kancelariji pored hale u kojoj je bio smeten najvei kompjuter. Kristina je
radila za stolom sa nogarima, prekrivenim hrpom izbuenih kartica. Dudi je koraala po prostoriji,
elei da i sama ima svoju stolicu.
"Bila sam jedan od njegovih studenata koji su se bavili naunim radom u Kembridu." Uprkos
svom baltikom poreklu, sa kojim je Dudi bila upoznata, Kristina se po govoru nije razlikovala od
bilo koje engleske studentkinje.
"Da li ste ga dobro poznavali?"
"Ne. Ako elite karakteristiku o njegovim naunim kvalifikacijama..."
"Zanimalo me je samo..."
"ta?"
prorauna kada je on morao da sve prepusti Flemingu, i Fleming je sam nastavljao dalje. Kompjuteri
su, shvatila je Dudi, predstavljali Flemingovu najpreu i najveu ljubav, i on je saobraao sa njima
nekom vrstom intuitivne magije.
To nije bila posledica neke njegove nastranosti u bilo kom smislu; on je naprosto posedovao
nadljudsku snalaljivost u razumevanju njihovog jezika. Snalazio se u binarnoj matematici kao riba u
vodi, sluei se skraenim raunskim postupcima koji su od Bridera i Kristine zahtevali sate i sate
mukotrpnog rada na proveravanju njihovih rezultata. Ali mu oni nikada nisu pronali neku greku.
Jednoga dana, upravo pred Briderov odlazak, Rajnhart pozva njega i Fleminga na dogovor koji je
trajao due nego to je bilo uobiajeno, a kada je bio zavren, on ode pravo kod ministra. Sledeeg
jutra profesor i Fleming odoe u Vajthol zajedno.
"Jesmo li svi na okupu?"
Ozbornov njitavi glas zarza preko sale za sednice. Oko dugog stola stajalo je dvadesetak ljudi
koji su razgovarali po grupicama. Na uglaanom mahagoniju bili su postavljeni upijai, belenice i
olovke i, prema sredini stola, srebrni posluavnici sa bokalima i aama. U elu stola nalazio se
jedan vei upija sa ukraenim konim uglovima, za predsedavajueg.
Vandenberg i Votling sainjavali su jednu grupu, Fleming i Rajnhart drugu, a grupa uljudnih
inovnika u tamnosivim odelima okruavala je jednu zasenjujuu matronu u kostimu sa cvetnim
arama. Ozborn ih struno odmeri pogledom i klimnu glavom najmlaem od Ijudi u tamnosivim
odelima koji je stajao kraj vrata. Mladi nestade u hodniku, a Ozborn zauze svoje mesto u elu stola.
"Hm!" zarza on. Ostali, vrpoljei se, zauzee svoja mesta. Vandenberg - na Ozbornov poziv - sede
sa njegove desne strane. Fleming, zajedno sa Rajnhartom, jogunasto sede sasvim daleko. Nastupi
kratko zatije, a onda se otvorie vrata i ue Dejms Robert Ratklif, ministar za nauku. On ljubazno
mahnu rukom jednom ili dvojici svojih podreenih, koji poee da ustaju - "sedi, mome, sedi!" - i
zauze svoje mesto kod ukraenog upijaa. Imao je izvanrednu, izuzetno dobro negovanu sedu kosu,
zdravo rumeno-belo lice i takve iste prste. Prsti su mu bili veoma jaki, etvrtasti i sa velikim
zahvatom: nije ga bilo teko zamisliti kako grabi velike rukoveti. On se prijazno nasmei prisutnima.
"Dobro jutro, dame i gospodo. Nadam se da nisam zadocnio."
Oni plaljiviji odreno odmahnue glavama i promrmljae:
"Niste."
"Kako ste, generale?" zauzimajui cezarsku pozu, Ratklif se okrete Vandenbergu.
"Star i bolestan", ree Vandenberg, koji nije bio ni jedno ni drugo.
Ozborn se nakalja. "Mogu li da vam predstavim prisutne?"
"Hvala. Kao to vidim, ima nekoliko novih lica."
Ozborn je znao sva imena, a ministar je svakome ljubazno klimnuo ili ga pozdravio podignutom
rukom. Rascvetana primadona bila je u stvari gospoa Tejt-Alen iz Ministarstva finansija, a dola je
kao predstavnik Komiteta za stipendije.
Kada stigoe do Fleminga, ministrovo reagovanje se promeni.
"Ah... Fleming. Nadam se da vie nema indiskrecija."
Fleming ga namrgoeno pogleda preko stola.
"Drim jezik za zubima, ako na to mislite."
"Na to." Ratklif se ljubazno nasmei i pree na Votlinga.
"Pokuaemo da jedan drugome oduzmemo to manje vremena, je li?" On podie glavu i pogleda u
dno stola, na Rajnharta. "Imate li jo nekih novosti za nas, profesore?"
Dok je Brider ulazio, ofer je pridravao otvorena zadnja vrata automobila. Brider ugleda
neobino iroko sedite, pod prekriven debelim tepihom, plavo zasenene prozore i, na suprotnom
kraju sedita, omanjeg zdepastog oveka, bez ijedne dlake na glavi.
Omanji ovek isprui ruku na kojoj se isticao prsten.
"Ja sam Kaufman."
ofer ponovo zauze svoje mesto ispred staklene pregrade i oni kretoe.
"Nemate nita protiv da se provozamo unaokolo?" to se tie Kaufmanovog naglaska, tu nije
moglo biti nedoumice: on je bio Nemac, bogat i uporan. "Suvie se govorka ako nekoga primete na
izvesnim mestima."
Zau se neki tih um pored njegovog uva. On podie telefonsku slualicu od slonove kosti koja se
nalazila pred njim. Brider primeti da ofer neto govori u mikrofon ugraen pored upravljaa.
"Ja." Kaufman je sluao trenutak, a potom se okrete i pogleda kroz zadnji prozor. "Ja, Egon, vidim.
Pa onda vozi ukrug, jasno? Und Stuttgart... poziv za tutgart."
On spusti slualicu i okrenu se Brideru.
"Moj ofer kae da nas prati neki taksi." Brider se nervozno okrete. Kaufman se nasmei, ili bar
pokaza zube. "Budite bez brige. U Londonu uvek ima taksija. Videe da ne idemo nigde. Vano je da
sam pozvao tutgart." On otvori srebrnu tabakeru u kojoj su bile minijaturne cigare. "Puite?"
"Ne, hvala."
"Poslali ste mi teleksom poruku u enevu." Kaufman uze jedan cigarilos. "Pre nekoliko meseci."
"Da."
"Otada nam se niste javljali."
"Predomislio sam se." Brider zatrepta uzbueno.
"A sada je, moda, vreme da se vratite na staro. Znate, bili smo u velikoj zabuni nekoliko
poslednjih meseci." Bio je svean, ali prijatan i blagog izraza lica. Brider ponovo pogleda kroz
zadnji prozor sa oseanjem krivice.
"Ne brinite, kaem vam. O njemu se vodi rauna." Zatim kraju svoga cigarilosa prinese srebrni
upalja ukraen dragim kamenjem i povue dim. "Da li je stvarno postojala poruka?"
"Jeste."
"Sa neke planete?"
"Sa neke veoma udaljene planete."
"Negde u Andromedi?"
"Tako je."
"Pa, to je poprilino daleko."
"emu sve...?" Brider nabra nos kad dim od cigare doleluja do njega.
"emu sve ovo? Doi u i na to. U Americi - ja sam u to vreme bio u Americi - zavladalo je
veliko uzbuenje. Svi su bili veoma uznemireni. Takoe i u Evropi - svugde. Tada je vaa vlada
izjavila: Nita. To nije nita. Rei emo vam kasnije i tako dalje. A ljudi zaboravljaju; meseci
prolaze, a ljudi postepeno zaboravljaju. Druge stvari zaokupljaju njihovu panju. Ali, ima li tu
neega?"
"Zvanino, nema."
"Ne, ne - zvanino nema niega. Pokuali smo, ali svuda smo nailazili na utanje. Svima su usta
zapeaena."
"Ukljuujui i moja."
Do tada su ve upola obili Rident park. Brider pogleda na svoj asovnik.
"Moram se vratiti nazad ovog popodneva."
"Radite za britansku vladu?" Kaufman to ree tako kao da razgovara reda radi.
"Ja sam lan ekipe koja radi za nju", ree Brider.
"Radite na poruci?"
"Zato bi vas to zanimalo?"
"Nas zanima sve to ima bilo kakav znaaj. A ovo moe imati veliki znaaj."
"Moe, ali i ne mora."
"Meutim, vi nastavljate rad? Molim vas, ne pravite se tako tajanstveni. Ne pokuavam da vas
ispitujem."
"Ja neu dalje raditi na tome."
"Zato?"
"Ne elim da veno sluim vladi."
Prooe pored zoolokog vrta i skretoe nadole prema Portland plejsu. Kaufman je zadovoljno
pukao svoju cigaru dok je Brider ekao. Kad skrenue ka zapadu, u Merileboun, Kaufman ree:
"Vi biste eleli neto unosnije? Sa nama?"
"Upravo sam to mislio", ree Brider, trepui i gledajui u svoja stopala.
"Posle one vae male guve u Bulderou?"
"Vi znate za to?" Brider ga otro pogleda. "Kod Oldrojda?"
"Naravno da znam."
Bio je veoma prijazan, gotovo otuan. Brider ponovo poe da prouava svoje cipele.
"eleo sam da izbegnem neprilike."
"Ne bi trebalo da tako lako odustajete", ree Kaufman. "Isto tako ne smete hukati ljude protiv
vas. Moda emo biti zauzeti oko neega drugog."
Okrenue opet na sever, du Bejker strita.
"Mislim da bi trebalo da ostanete tamo gde ste", ree on. "Ali treba da odravate vezu sa mnom."
"Koliko?"
Kaufman razrogai oi:
"Izvinite?"
"Ako elite da vam dajem informacije."
"Zaista, doktore Brider?" Kaufman se nasmeja. "Nemate stila."
Interkom zazuja. Kaufman podie slualicu. "Kaufman... Ja, ja... Das ist Felix?"
Napravie jo dva kruga oko parka, a onda ostavie Bridera nekoliko stotina metara ispred
Instituta. Dudi ga je posmatrala dok je dolazio, ali on joj nita ne ree. Ionako je bio veoma
nepoverljiv prema njoj.
Pola sata kasnije, taksi koji je pratio Kaufmanova kola stade pored jedne telefonske govornice i iz
njega izie Heris. Noga mu je jo bila u zavojima i on se kretao sa naporom, ali je smatrao da je
sposoban za rad. Plati oferu i othrama do govornice. Kada se taksi udaljio, prioe neka druga kola i
zaustavie se ekajui ga.
Na poziv je odgovorio jedan mrzovoljan konjiki porunik iz Ministarstva odbrane, Votlingov
autant, koji je u to vreme bio, kako se to kae, 'integrisan'.
"Razumem. Pa, bie bolje da doete i podnesete izvetaj."
Tek to on spusti slualicu ulete Votling, ustar i uznemiren, sa jo jednog sastanka sa Ozbornom.
"Brbljaju, brbljaju, brbljaju. Jedino to i rade." On zavitla svoju torbu sa stolice. "Ima li ta novo?"
"Javljao se Heris."
"I?"
Votling zauze svoj sto, jednostavan metalni sto u jednostavnoj sobi betonskih zidova, sa
uputstvima za gaenje poara na vratima. Autant podie obrvu konjaniki izvebano.
"Kae da je video Bridera sa nekim budovanom."
"Sa kim? Mani se argona!"
"Kaufmanom, gospodine."
"Kaufmanom?"
"Intel. Ljudi iz Intemacionalnog kartela."
Votling je zurio u beli zid pred sobom. Jo je postojao izvestan broj velikih kosmopolitskih
kartela uprkos zakonima protiv trustova i administraciji Zajednikog trita. Njihovo delovanje nije
bilo nezakonito na neki opipljiv nain, ali oni su bili toliko moni da su u nekim sluajevima hvatali
evropsku trgovinu u gotovo smrtonosan stisak. U vreme kada je Zapad bio izloen bojkotu pojedinih
ili svih zemalja od kojih je zavisilo njegovo snabdevanje sirovinama, postojao je zastraujui broj
beskrupuloznih trgovinskih agencija, a Intel je bio optepoznat i omraen zbog potpunog nedostatka
skrupula. Moglo se sa velikom verovatnoom raunati na to da e sve to na neki nain dospe u
njegov posed biti unosno unoveno u nekoj drugoj prestonici kada se za to ukae prva povoljna
prilika.
"Jo neto?"
"Ne. Napravili su dva ili tri kruga u Kaufmanovoj pokretnoj dinovskoj palati, zatim su ga
dopremili u bazu."
Votling je gladio bradu dok je paljivo i metodino sabirao misli.
"Misli li da je bio upleten u to dok je radio u Bulderou?"
"Heris misli da jeste."
"Misli li da su zbog toga Herisa smotali, sredili i isprebijali?"
"Delimino."
"Oni su poslednji za koje bismo poeleli da budu upleteni u to."
Kada bi jednom neto dospelo u ruke Intela, bilo je gotovo nemoguno pratiti ta se kasnije sa tim
deava. Oni su imali besprekorno legalnu organizaciju u Londonu, registrovane kancelarije u
vajcarskoj i ogranke bar na tri kontinenta. Njihovim privatnim telekomunikacijama neprekidno su
strujale informacije, i tu se moglo postii veoma malo. Nisu postojala ovlaenja za preispitivanje
takve vrste operacija. Dok ste pretraivali neku kancelariju na Pikadiliju, ono to ste zagubili, ve je
bilo trampljeno za mangan ili boksit u nekoj od ni najmanje poeljnih drava. Nita nije bilo sveto
niti bezbedno.
"Pretpostavljam da e ih Brider kljukati materijalom", ree on.
"Oekuje se da e on otii", podseti ga njegov autant.
"Sumnjam da e sada otii. Oni e mu dobro napuniti depove." On uzdahnu. "U svakom sluaju,
on e sve saznati od Fleminga. Povezani su kao crevca."
"Mislite li da je i Fleming umean?"
"Pih!" Votling gurnu svoju stolicu nazad, diui ruke od svega. "On je samo beznadena naivina.
Izlanue tajnu bilo kome samo da bi pokazao koliko je nezavisan. Vidi ta se dogodilo poslednji put.
A sada e se oni nalaziti meu nama."
"Kako?"
"Kako? Trebalo bi da se bavi pisanjem zbirke fraza. Sele se u nae V.O. Vojno odeljenje;
engleski W.D. skraeno od War Department; prim. prev. etvrti, eto kako. Prava papazjanija.
Fleming eli da sagradi svoj superkompjuter u Institutu za raketna istraivanja u Tornesu."
"Oh?"
"To je strogo poverljivo."
"Razumem, gospodine." Autant je izgledao nenapadno diskretan. "Je li to potvreno."
"Bie. Osetio sam da je to besmislica im sam uo za to." Vandenberg je besneo. "I svi saveznici,
takoe; a nije ni udo. Ali Rajnhart se sav predao tome, a i Ozborn i njihov ministar. Verujem da e i
kabinet biti za to."
"U tom sluaju ne moemo im zabraniti pristup?"
"Moemo motriti na njih. Ako ikoga treba da zadrimo, onda je to Heris."
"U Tornesu imaju vlastito osoblje za obezbeenje, armijsko", dodade autant s ponosom.
Vazduhoplovni zapovednik frknu prezrivo. "Heris moe da sarauje sa njima."
"Heris eli da se ispetlja iz toga."
"Zato?"
"Kae da je siguran da su ga otkrili."
"Kako? Izvinite." Votling mu se osmehnu. "Kako to?"
"Pa, pretukli su ga u Bulderou. Verovatno misle da je nanjuio neto krupnije nego to je ovo."
"Verovatno i jeste. Gde je on sada?"
"Uhodi ih. Doi e kasnije da podnese izvetaj."
Ali Heris nije podneo izvetaj, ni kasnije, niti bilo kada. Dudi i Fleming naoe njegov le
sledeeg jutra ispod prekrivaa sedita u Flemingovim kolima.
Kad su obavljene formalnosti u policijskoj stanici i kad je le odnesen i podvrgnut uobiajenom
postupku, njih dvoje se, poto se Dudi nije oseala dobro, vratie u kancelariju; tu zatekoe poruku
za Felimnga da se odmah javi ministru za nauku. Dudi, koja je ekajui sa Kristinom imala razgovor
sa Votlingom, bila je obeshrabrena i utuena. Kristina je nastavila rad, prekinuvi ga jedino da bi
dala Dudi dva aspirina, ponaajui se kao osoba koja udeljuje milostinju nekome ko je ne zasluuje.
Pre nego to je krenuo u Ministarstvo, Fleming poljubi Dudi u obraz. Ona mu se neno osmehnu.
"Zato li su mi ovo natovarili na vrat?" ree on.
"Nisu to oni natovarili tebi. Oni su to svalili na mene, kao upozorenje."
Ona ode u toalet i ponovo oseti muninu.
Fleming se vrati pre ruka, trijumfujui i nadimajui se od ushienja. On zgrabi Kristinu sa stolice
i privue je k sebi.
"Gotovo je!"
"Gotovo?" zapanji se Dudi na drugom kraju prostorije.
"Ovlaenje u tri primerka od viih slubenika Zapovednitva turboelisnih vazduhoplovnih snaga.
irom su otvorili svoju blistavu ogradu od bodljikave ice."
"Tornes?" upita Kristina odgurnuvi ga. Fleming se nasloni na sto sa nogarima.
"Velikoduno nam je dozvoljeno da koristimo njihov divni, divni poresko-obvezniki ureaj koji
je do sada bio upotrebljavan za igranje vojnika."
"Kada?" upita Dudi.
Fleming kliznu sa stola, prie joj i zagrli je.
"im budemo spremni. Prioritet A na velikom kompjuteru - izuzimajui ono to se tako smeno
naziva nacionalnom opasnou. Oprostie nam jutarnje smotre, snabdee nas propusnicama, uzee
nam otiske prstiju, isprae nam mozak i pretraie nam kosu ne bi li nali male ivotinjice. I
nainiemo udo ovoga doba." On ostavi Dudi i prui ruke prema Kristini. "Ti i ja, mila! Mi emo
im odrati lekciju, zar ne? Je li to provereno? - pita njegova visost ministar. Mi emo im to dokazati!
Neka se sve etiri strane sveta spreme za borbu i mi emo ih zaprepastiti - kako ree ona dama u
4. IEKIVANJE
U Tornes jo niko nije doao radi zabave. Najbrim putem bilo je potrebno dvanaest asova od
Londona, avionom do Aberdina; a potom brzom dizelkom preko kotske visije, do Gerloha na
zapadnoj obali. Tomes je bio prva stanica severno od Gerloha; tu nije bilo niega sem malog
oronulog sela, divlje stenovite obale i pustara. Institut za istraivanja bio je podignut na grebenu
naspram prostranog moreuza izmeu ostrva Skaj i ostrva Luis, a sa kopnene strane bio je omeen
visokom ianom ogradom kroz koju je sprovedena elektrina struja, s bodljikavom icom na vrhu.
Sa obe strane ulaza bile su straare, a du ograde i preko vrha grebena patrolirali su vojnici sa psima.
Sa morske strane prostirala se tmurna voda Atlantskog okeana, sa jednim ostrvom koje su naseljavale
ptice i, povremeno, ponekim patrolnim amcem Kraljevske mornarice. Sve je bilo zeleno, tmurno i
tamno, naoblaeno i, izuzimajui povremenu buku iz unutranjosti logora, uopte uzev bio je to miran
kraj.
Kada su stigli Rajnhart i Fleming padala je kia. Na stanici ih doeka crni slubeni automobil koji
je vozila jedna mlada ena u zelenoj uniformi i koji ih, ljapkajui po izlokanom drumu preko
pustare, doveze do ulaza u logor. Tamo im je jedan narednik, pripadnik Argilskog puka
Junokotlanana, proverio isprave i telefonom pozvao direktora, obavestivi ga da su stigli.
Upravne kancelarije bile su smetene u dugoj uzanoj jednospratnici, podignutoj na sredini
otvorene zaravni. Mada je bila nova i savremeno projektovana, ona je ipak odavala uobiajen
sumoran utisak barake, ali je unutranjost direktorove kancelarije delovala sasvim drugaije. Blistavi
pod od ebonovine, svetiljke sa belim pokretnim abaurima, prozori prekriveni zastorima koji su
dosezali do poda i geografske i pomorske mape na zidovima uokvirene ramovima od politiranog
drveta. Direktorov radni sto bio je prostran i ukraen; a za njim je sedeo ovek uskog izboranog lica;
na stolu se nalazila mala ploica na kojoj je skladnim crnim slovima bilo ispisano: DR F. T. N.
DIRS.
On ih pozdravi utivo, ali ne naroito oduevljeno, uz oigledno pritvorno ograivanje od onoga
to radi.
"Videete da je ovo vrlo dosadno mesto", ree nudei ih cigaretama iz sjajne stone tabakere u
obliku kapsule rakete. "Mi se, naravno, znamo po uvenju."
Rajnhart je klonulo sedeo u jednoj od stolica za posetioce; one su bile toliko niske da je on jedva
mogao videti direktora za stolom.
"ini mi se da smo se dopisivali oko praenja projektila." Morao je da istegne vrat da bi mogao
da govori; to je oigledno radio namerno. Fleming to zapazi i nasmei se.
Fiziar po struci, Dirs je godinama bio vii nauni izvrni organ za odbrambene projektile, tako
da je sada vie liio na nekog oficira na rukovodeem poloaju nego na naunika. Utirkana uniforma
skrivala je razoaranog istraivaa, ali on je zbog toga bio samo jo zavidljiviji u odnosu na tu rad i
jo vie razdraen mnotvom sitnica sa kojima je svakodnevno morao da se bake.
"Po svemu to sam uo, ve je bilo vreme da dobijete posao iza bodljikave ice." Bio je
mrzovoljan, ali umean; imao je razraene planove za njih. "Naravno, bie teko. Ne moemo vam
dati neograniene povlastice."
"Mi ne traimo..." poe Rajnhart.
Fleming ga prekide. "Ustanovljen je neki prioritet, ako sam dobro shvatio." Dirs mu uputi otar i
hladan pogled, pa otrese pepeo u pepeljaru nainjenu od odlivka klipa.
"Za vas su odvojeni izvesni sati na glavnom kompjuteru. Imaete sopstveni radni blok i stambene
etvrti za vau ekipu. Oni e spadati u na delokrug i vi ete biti pod naim nadzorom, ali ete imati
propusnice i moi ete slobodno da dolazite i odlazite kada god zaelite. Major Kvadring je zaduen
za nau bezbednost, a ja sam zaduen za sve istraivake projekte."
"Ne za nae", ree Fleming ne gledajui u Rajnharta.
"Moji zadaci su vie ovozemaljski i vie se odnose na sadanjost." Koliko god je to bilo
moguno, Dirs je pokuavao da zaobie Fleminga i obraao se profesoru. "Vi potpadate pod
nadlenost Ministarstva za nauku, to je vie idealistiki, mada je moda malo prenaglaeno i
promaeno."
Na jednom kraju radnog stola nalazila se uramljena fotografija njegove ene i dvoje male dece.
"Pitam se kako oni ivotare?" ree Fleming Rajnhartu kad izioe.
Napolju je i dalje pljutala kia. Jedan od Dirsovih asistenata povede ih ograenim prostorom,
preko mokre trave betonskim stazama izmeu nizova niskih, poluukopanih u zemlju, graevina nalik
na bunkere, do prostora za lansiranje na rtu.
"Danas je ovde prilino tiho", ree asistent dok su oni krivili glave da bi izbegli mlazeve kie.
"Bura moe dunuti za tren oka."
Na nagnutim rampama poivalo je nekoliko manjih raketa umotanih u najlonske prekrivae i
usmerenih prema moru, a jedna vea bila je postavljena vertikalno na glavnoj rampi za lansiranje.
Delovala je masivno i kao da je prikovana za zemlju, poto je bila privrena za postolje.
"Mi se ovde ne bavimo neim stvarno krupnim. To su sve rakete za presretanje; velika razorna
mo smetena na malom prostoru. Sve to, svakako, spada u visoke domene. Mi ne ohrabrujemo
posetioce, kao to je to uobiajeno."
Glavni kompjuter bio je veoma impresivan; nalazio se u velikoj laboratorijskoj zgradi. Uvezen je
iz Amerike i bio je tri puta vei od bilo ega to je do tada upotrebljavano u te svrhe. Deurno
osoblje dalo je Flemingu raspored sa naznaenim terminima koji su bili rezervisani za njega; oni su
se ponaali sasvim prijateljski, mada izgleda da nisu bili naroito zainteresovani. Stavljena im je,
takoe, na raspolaganje jedna prazna zgrada sa kancelarijama, kao i izvestan broj montanih kuica
za stanovanje - malih i skromnih, ali istih i opremljenih potrebnim nametajem.
Odljapkali su u nakvaenim cipelama do zone za osoblje, gde im pokazae trpezariju i salon za
upravno osoblje, prodavnicu, perionicu i garau, bioskop i potu. U logoru su se mogle zadovoljiti
sve potrebe; nije bilo nikakve nude da se izlazi iz njega, sem ukoliko neko nije bio eljan da se
nagleda vresa i neba.
U toku prva dva ili tri meseca preselili su se samo oni koji su inili jezgro ekipe: Fleming,
Brider, Kristina, Dudi i nekoliko mlaih asistenata. Njihove kancelarije su se sve vie punile
proraunima, nacrtima, kopijama i pojedinim delovima eksperimentalne automatske opreme. Fleming
i Brider su noima raspravljali o strujnim kolima i elektronskim komponentama i, malo-pomalo, u
zgradu se useljavalo sve vie asistenata, istraivaa i konstruktora, crtaa i inenjera.
Poetkom idueg meseca, na licu mesta se pojavila firma preduzimaa iz Glazgova, ukraavajui
logor tablama sa natpisima MEKINTAJER i SINOVI. U prostoru omeenom njima, podalje od
ostalih graevina logora, podignuta je jedna zgrada za novi superkompjuter, kako je nazvana ova
tvorevina Flemingovog uma, u koju su unoeni mnogi kamionski tovari opreme koja je poela da
stie.
Starosedeoci logora posmatrali su sve ovo sa ivim ali nepristrasnim interesovanjem,
nastavljajui rad na sopstvenim projektima. Otprilike jednom nedeljno zaula bi se huka blesnuo bi
plamen sa rampe za lansiranje, i tako bi novih etvrt miliona funti sakupljenih od poreskih obveznika
odletelo u vazduh. Ovce i goveda na pustari uspaniili bi se, ali nekako mlitavo, a zatim bi usledilo
nekoliko dana pojaane aktivnosti u projektantskim kancelarijama. Ako se ovo izuzme, inae je bilo
mirno kao u nekoj neotkrivenoj zemlji, a kada je prestala kia bilo je nepojmljivo lepo.
Pripadnici Rajnhartove ekipe koji su bili mlai po rangu, svesrdno su se druili sa naunicima iz
odbrane i sa vojnicima koji su ih uvali. Oni su zajedno jeli, pili, ili na izlete i jedrili u malim
amcima po zalivu. Meutim, Brider i Fleming su etali za svoj raun tako da ih prozvae nebeskim
blizancima. Kada nisu bili u zgradi kompjutera ili u kancelarijama, obino su boravili u kuici
jednoga od njih dvojice, radei. Povremeno, Fleming bi se hvatao ukotac sa nekim problemom, a
Brider bi za to vreme odlazio motornim amcem na ptije ostrvo, Torholm, nosei sa sobom dogled.
Rajnhart je delovao iz Londona, navraajui povremeno, ali je najvie vremena provodio oko
Vajthola, petljajui se oko planova, dozvola, budeta i beskrajnih izvetaja koje je zahtevala vlada.
Nekako su uspevali da sve to zatrae i dobiju brzo, bez odugovlaenja. Doba Ozbornovog
gazdovanja je, kako skromno ree Rajnahrt, prolo.
Jedino Dudi nije imala neki odreen posao. Njena kancelarija bila je odvojena od ostalih, u
upravnom administrativnom bloku, a stanovala je sa enama naunicima iz odbrane. Mada je bio
veoma srdaan, Fleming je bio suvie zauzet, a da bi mogao da provodi vreme sa njom; to se tie
Bridera i Kristine, ne bi se ba moglo rei da im je Dudi nedostajala. Uspevala je da stekne opti
uvid u ono to se dogaa; ponekad je izlazila sa nekim od vojnih slubenika, ali na tome se sve i
zavravalo. U dugim zimskim veerima vezla je goblene i vajala u glini, tako da je stekla ugled osobe
koja ima smisla za umetnost, ali ona je, u stvari, samo ubijala dosadu.
Kad je novi kompjuter bio skoro gotov, Fleming je povede da joj ga pokae. Njegov lini stav
predstavljao je meavinu omalovaavanja i bojazni; moda je bio na sasvim pogrenom putu, ili je to
moda predstavljalo neto nezamislivo i strahotno. Preovlaujui utisak koji je on ostavljao bio je
utisak umora, bio je oajno umoran i umorno oajan. Sama mainerija bila je zaista impresivna. Bila
je toliko velika da je umesto da ona bude smetena u prostoriji, u njenoj unutranjosti napravljena
prostorija sa kontrolnim ureajima.
"Mi smo vam kao Jona u kitovoj utrobi", ree joj on pokazujui na tavancu. "Jedinica za hlaenje
je tamo gore - helijumski aparat za pretvaranje gasa u teno stanje. Tamo teni helijum stalno tee
oko jezgra."
Iza masivnih dvostrukih vrata zatienih od vatre nalazila se jedna prostorija, prostrana kao kakva
dvorana za ples, sa zidom do tavanice koji ju je delio na dva dela, a koji se sastojao od raznih
ureaja. Njemu nasuprot, na sredini, bio je postavljen glavni kontrolni sto, okrenut svojom zadnjom
stranom prema vratima; pored njega su se nalazili nekakav nakinuren daktilografski sto, s jedne
strane, i jedna tamparska maina s druge. Uz daktilografski sto i uz printer bili su postavljeni spojeni
pultovi sa trakama i ureaji za buenje kartica. Glavne sijalice jo nisu radile: na kontrolnom stolu
nalazila se samo jedna sijalica, a izvestan broj monterskih svetiljki visio je sa police ureaja.
Prostorija je bila poluukopana u zemlju i nije imala prozora. Bila je nalik na tajanstvenu peinu.
"Sve ovo", ree Fleming pokazujui na zid koji je inio ureaj naspram njih, "predstavlja
kontrolnu jedinicu. Ono je konzola s prkljucima."
On joj pokaza tastaturu za automatsko otkucavanje, magnetski trakasti ralanjiva i jedinicu za
buenje kartica. "On je napravljen sa namerom da se ostvari neka vrsta oseajnog magnetnog sistema,
ali mi smo ga preinaili tako da on sada slui za ralanjivanje kopija. Time olakava posao
smrtnicima koji imaju samo oi."
"On?"
Fleming nekako udno pogleda u nju.
"Kaem on, jer me podsea na um. Gotovo na linost."
Ona je toliko vremena provela na ograncima svega toga da se bezmalo saivela sa takvim
rezonovanjem. Sasvim je zaboravila na drhtavicu koja ju je obuzela u Buldero Felu kada je poruka
iz vasione prvi put dospela do njih. Bilo je toliko uzbuna i napada da je ishod postao neizvestan, ali
sama poruka bila je, u svakom sluaju, svedena u ovozemaljske okvire zgrada, ianih ograda i
komplikovanog ureaja koji je predstavljao ovekovo delo. Ali stojei tu pored Fleminga, koji je
odavao utisak ne samo umornog oveka nego oveka opsednutog i progonjenog nekakvom
unutranjom prinudom, ona nije mogla, a da ne oseti neku tajanstvenu, tuinsku silu koja vreba u tami
prostorije. Ona ju je samo dotakla i odjezdila. Nije se nastanila u njenom mozgu kao to je to,
izgleda, bio sluaj sa njim, ali dovela je do toga da ona ponovo uzdrhti.
"A ovo je izlazna jedinica", ree Fleming, koji izgleda nije zapazio kako se ona osea. "Njegovi
normalni procesi razmiljanja odvijaju se u oblasti binarne aritmetike, ali mi smo postigli da ih on
otkucava u decimalama tako da ih odmah moemo proitati."
Zid koji su inili ureaji pred njima bio je podeljen na dva dela nizom kontrolnih tabli.
"ta je ovo?" upita Dudi pokazujui na nizove od nekoliko stotina siunih neonskih sijalica
poreanih izmedu dve perspeksom obloene metalne ploe, koje su trale pod pravim uglom iz
kuita ureaja.
"To sve sainjava kontrolnu jedinicu. Svetiljke naprosto pripadaju napravi preko koje se prati
napredovanje procesa. One pokazuju stanje podataka koji prolaze kroz mainu."
"Da li je neki podatak ve proao?"
"Ne, nije jo."
"Izgleda da ste sasvim sigurni da e sve ovo funkcionisati."
"Nikada mi nije ni palo na pamet da nee. Bilo bi besmisleno da su nam poslali plan za neto to
ne bi radilo." Samouverenost u njegovom glasu nije bila posledica samo njemu svojstvene arogancije
nego i neega to se iskazivalo kroz njega.
"Ako shvatate ta hou da kaem."
"Da, shvatam. Uglavnom." On mahnu rukom u pravcu obloenih metalnih ploa. "Nisam sasvim
naisto emu one slue. To su elektrini prikljuci sa oko hiljadu volti izmeu njih, i zbog toga smo ih
prekrili sigurnosnim poklopcima. Oni su se nalazili u planu, pa se i nadam da emo saznati kako se
koriste. Verovatno da oni predstavljaju neku vrstu oseajnih instrumenata."
I ovoga puta je izgledao potpuno siguran u ono to govori i ni najmanje nije bio zbunjen
sloenou svega toga. Kao da je njegov um dugo pripreman za to i kao da je to dugo iekivao.
Dudi pomisli koliku je enju i prazninu morao oseati pre godinu dana kada je govorio o probijanju
i ruenju prepreka. Ne bi se moglo rei ni da je sada sretniji. Seti se Briderovih rei: "Don nikada
nee biti srean."
Sve drugo izgledalo je prozaino u poreenju sa tim dok su tumarali po prostoriji.
"Ovo radi na taj nain", ree Fleming, "to se podaci automatski otkucavaju unutra - to je najbri
nain kojim raspolaemo. Kontrolna jedinica odluuje ta treba da se ini. Aritmetike jedinice
obavljaju raunske operacije - pozivajui se, ukoliko zatreba, na skladite memorije i ostavljajui
novu informaciju u njega - a odgovor se otkucava na printeru. Glavni kanali za sprovoenje kablova
smeteni su ispod poda, a aritmetike jedinice nalaze se du bonih zidova. To je zaista jedan sasvim
uobiajen sistem, ali tu se uobiajenost i zavrava. On ima brzinu i kapacitet koji se jedva mogu i
zamisliti."
Oko njih je vladala potpuna tiina. Sa svih strana nalazili su se sjajni nizovi metalnih kuita,
skrivajui svoje tajne, a pred njima se, u polutami, nazirala bezizraajna povrina kontrolne table.
Fleming je stajao, povremeno se obazirui unaokolo, kao da je i on sastavni deo svega toga, u istoj
Najzad je i Dudi imala ta da radi. Nee biti novinara, ali trebalo je srediti aranmane sa raznim
ministrima i razraditi planove posete sa Dirsovim osobljem. Retko je viala Fleminga. Kada bi
zavrila posao odlazila bi, po vetrovitom vremenu rane jeseni, u duge usamljene etnje po pustari.
Otprilike nedelju dana pre putanja u rad, ona ugleda nekakvu belu jahtu usidrenu na puini,
prilino daleko od obale. Bila je to velika prekookeanska jahta. Iz logora se nije mogla primetiti jer
je bila zaklonjena ostrvom Torholm; ukazivala se pogledu tek poto se ode malo dalje obalom. Dudi
ju je ugledala jednog popodneva vraajui se iz etnje stazom preko vrha grebena.
Sledee popodne ona je jo bila tu i Dudi se, dok je etala stazom koja je vodila izmeu ivice
grebena i vresita, uini da je spazila treptanje brodske signalne lampe, kao da je neko davao signale.
To joj samo po sebi ne bi izgledalo toliko udno da se iznenada iz pustare iznad nje ne zau zvuk
automobilskog motora. Ona se instinktivno skloni iza jednog buna tipavice i ostade ekajui. Bio je
to neki snaan, ali gotovo beuman motor koji je raskono prporio takarajui.
Odmah zatim, Dudi primeti da je signalizovanje prestalo. Nekoliko trenutaka kasnije, motor
zabrunda i ona zau kako se automobil lagano udaljava. Poto on odmae, ona ustade i ode do kraja
staze. Kada stigoe do vrha grebena, kola naioe na neravan kolski put koji je zavijao prema kopnu,
izlazei na glavni put u dolini uokvirenoj bregovima. Velika uglancana kola gubila su se iza prve
okuke, u umarku jela. Dudi se zagleda u njih; uini joj se da su joj odnekud poznata.
Ona ne ree nita Kvadringu nego sutradan opet otide, ali tamo ne bee ni jahte ni automobila.
Pejza je bio pust i samo su galebovi naruavali tiinu. Sledeeg dana padala je kia, a kasnije je bila
prezauzeta oko ministrove posete tako da uopte nije izlazila. Jedan dan pre putanja u rad, do
vremena za popodnevni aj, sve je bilo sreeno - odreeni su oferi koji e dovesti goste sa stanice,
obezbeeno je osoblje za regulisanje ateriranja ministrovog helikoptera, doneti su pie i sendvii u
direktorovu kancelariju i uinjen je raspored obilaska, sa kojim su se sloili Rajnhart i ostali.
Fleming je bio mrzovoljan i povuen. to se tie Dudi, nju je bolela glava.
Oko etiri sata pojavi se sunce, te ona obue vindjaknu i izie. Dok je etala stazom preko
grebena, svuda oko nje isparavala se zemlja, a zeleni talasi daleko ispod nje prelivali su se preko
stena, gonjeni vetrom koji je jaao, izbacujui upkaste okrajke pene koja je svetlucala na sunevoj
svetlosti.
Nije bilo jahte, a takoe ni automobila na mestu gde se staza spajala sa putem na vrhu grebena, ali
su se videli svei tragovi guma posle kie. Dudi je upravo razmiljala o tome, kad postade svesna
neke udaljene buke. Ovoga puta bio je to vanbrodski motor za amac koji se uo sa suprotnog kraja
ostrva, nekoliko kilometara odatle. Napreui oi na suncu, posmatrala je majunu udaljenu konturu
amca koji se pojavljivao iza ostrva, kreui se prema zalivu ispod logora u Tornesu. Bio je to
Briderov amac i ona je mogla nazreti samo jednu osobu u njemu - verovatno Bridera.
Vie nije promatrala. Zau se fijuk kuruma i prasak pored nje, a od stene sa litice grebena pored
njene glave odvali se jedna krhotina. Nije se potrudila da razgleda oiljak od kuruma na steni, nego
potra koliko je noge nose. Drugi kurum profijuka pored nje dok je kao muva bez glave jurila
stazom; najzad zamae iza prve okuke grebena i izie van domaaja. Trala je najbre to je mogla,
povremeno koraajui, pa onda opet trei. Sunce je zalo za oblake znatno pre nego to se ona
vratila u logor. Vetar se podie i zamete dan. Drhtala je, a noge su joj klecale.
Oseti se bezbednijom kada proe kroz glavni ulaz, ali i uasno usamljenom. Kvadringova
kancelarija bila je zatvorena. Nije imala nikoga s kim bi mogla da porazgovara, a nije elela da se
sretne sa Briderom u oficirskoj menai. Tumarala je oko kuica u stambenoj etvrti u sumraku koji
se polako navlaio; iznenada ona zatee sebe kod Fleminga. Nije mogla da izdri vie ni trenutka
napolju. Pokuca jednom na vrata i ue pravo unutra.
Fleming je leao na krevetu i sluao neku Vebemovu plou na jednom veoma kvalitetnom
gramofonu koji je sam napravio. Podigavi pogled, on ugleda Dudi kako stoji u dovratku, zadihana,
uarenog lica, razbaruena.
"Vrlo spektakularno. emu treba da zahvalim za ovo?"
Bio je ve sredio pola boce skoa.
Dudi zatvori vrata za sobom. "Done..."
"Pa, ta je"
"Ne mene su pucali."
"Oho." On ostavi au i spusti noge na pod.
"Jesu! Sad malo pre, gore u pustari."
"Misli zazvidali su za tobom."
"Stajala sam na vrhu grebena kad kurum iznenada fijuknu sasvim pored mene i udari u stenu.
Odskoila sam unazad, a drugi ..."
"Neki od zalutalih metaka pri vebi u gaanju. Sve su to bili promaaji." Fleming prie gramofonu
i iskljui ga. Bio je sasvim odmeren i potpuno trezan uprkos popijenom viskiju.
"Nije bilo nikoga", ree Dudi. "Uopte nikoga."
"Onda nije bilo ni kuruma. Evo, popij neto i smiri se." On poe da trai au za nju.
"Gaali su me", uporno je tvrdila Dudi sedajui na krevet. "Neko sa snajperskim nianom."
"Ti si stvarno uzbuena, je li?" Nae au, napuni je do pola i prui joj je. "Zato bi neko nianio
u tebe?"
"Moda ima razloga."
"Kao na primer?"
Dudi se zagleda u svoju au.
"Nita to bi imalo bilo kakvog smisla."
"ta si radila na grebenu?"
"Samo sam posmatrala more."
"ta si videla na moru?"
"amac doktora Bridera. Nita vie."
"Zato te je toliko zanimao Denisov amac?"
"Nije me zanimao."
"Hoe li da kae da je on pucao na tebe?"
"Ne. To nije bio on." Ona uhvati nogu od kreveta da bi zaustavila drhtanje ruke. "Mogu li malo da
ostanem ovde? Dok ne savladam ovu drhtavicu."
"Kako god hoe. Ali popij to."
Ona otpi gutljaj nerazblaenog viskija i oseti kako joj pee nepce i grlo. Tiinu spolja narui dugo
tiho zavijanje praeno treskanjem oluka na kuici.
"ta je to?"
"Vetar", ree Fleming koji ju je posmatrao stojei. Oseala je kako joj alkohol klizi, pekui, u
stomak. "Ne svia mi se ovo mesto."
"Ni meni", ree on.
Pili su u tiini koju je naruavalo samo hujanje vetra oko zgrada u logoru. Nebo koje se naziralo
kroz prozor bilo je gotovo mrano, prekrivajui se jo tamnijim dronjcima oblaka koji su se valjali s
mora. Ona spusti au i pogleda Fleminga pravo u oi.
"Zato doktor Brider ide na ostrvo?" Nikada nije bila sklona tome da Bridera zove po imenu.
"Ide da posmatra ptice. Ti vrlo dobro zna da ide da posmatra ptice."
"Svake veeri?"
"uj, kada se predvee osetim izmrcvaren, ja odem na jedrenje." To je bilo tano. Plovidba u
jedrenjaku dugom oko etiri metra predstavljala je jedinu Flemingovu razbibrigu. On je tome
pribegavao prilino retko i za svoj raun, a ne u okviru logorskog jedriliarskog kluba. "Osim kada
sam stvarno satrven, kao sada."
On podie bocu drei je za grli i stajae namrten, razmiljajui o Denisu Brideru. "On ide da
cunja oko morskih ptica."
"Uvek na ostrvo?"
"Pa one su tamo", ree on nestrpljivo. "Ima ih tamo mnotvo - blune, gnjurci, severni galebovi...
Uzmi jo malo ovoga."
Ona ga pusti da joj dospe u au. U glavi joj je pomalo bualo.
"Izvini to sam tako upala."
"Ma, nita." On joj razbarui ionako zamrenu kosu, njemu svojstvenom srdanom nehajnou.
"Nije naodmet imati malo drutva u ovom magacinu. Naroito kada je u pitanju jedna cakana, cakana
devojka."
"Za mene se uopte ne moe rei da sam cakana."
"Oh?"
"Ne svia mi se kakva sam." Dudi odvrati pogled od njega, spustivi ga ponovo na svoju au.
"Ne volim ni ono to radim."
"Onda nas je dvoje takvih." Fleming pogleda preko njene glave prema prozoru. "Ni ja ne volim
ono to radim."
"Mislila sam da si sasvim obuzet time?"
"Bio sam, ali sada, kad je to gotovo, ne znam ni sam. Pokuavao sam da se zaglibim u to, ali ne
ide." On nekako smeteno spusti pogled na nju, ni nalik onome kako ju je gledao kada su bili kod
kompjutera. "Moda si upravo ti ono to meni treba."
"Done"
"Molim?"
"Nemoj suvie da se pouzdava u mene."
Fleming se isceri. "Da nisi upetljana u neku sumnjivu rabotu?"
"Nita to bi bilo u vezi sa tobom."
"Milo mi je to to ujem", ree on podiui joj bradu rukom. "Ima poteno lice."
On je ovla poljubi u elo, ne naroito ozbiljno.
"Nemoj." Ona okrete glavu u stranu. On mlitavo spusti ruku, kao da se zabavio neim drugim.
"ta namerava da preduzme u vezi sa tim pucanjem?" upita je on posle izvesne pauze.
Ona je drhtala uprkos toploti iznutra, a on joj poloi ruku na rame.
"Ponekad nou", ree on, "leim i sluam vetar i mislim o onome momku tamo."
"Kojem momku?"
On mahnu glavom u pravcu kompjutera, novog kompjutera to ga je on napravio.
"On nema telo niti organe za disanje i oseanja poput naih. Ali on ima bolji mozak."
"To nije osoba." Ona povue Fleminga na krevet tako da su sedeli jedno pored drugog. Ovoga
puta oseala se mnogo starijom od njega.
"Mi ne znamo ta je to, je li tako?" ree Fleming. "Ko god da je poslao tu starostavnu poruku, ne
bi delio levo-desno jedan takav plan ale radi. Oni ele da ponemo neto to je potpuno izvan
granica naeg poimanja."
"Misli li da oni znaju za nas?"
"Znaju da u vasioni moraju postojati i neka druga razumna bia. Sluajno se desilo da smo to mi."
Dudi ga uze za ruku.
"Ne mora u svemu tome ii dalje nego to eli."
"Nadam se da je tako."
"Jedino to ti ini jeste gradnja kompjutera."
"S mentalnim kapacitetom koji je daleko iznad naeg."
"Da li je zaista tako?"
"ovek je vrlo neefikasna maina koja misli."
"To se ne odnosi na tebe."
"To se odnosi na sve nas. Svi kompjuteri zasnovani na biolokom sistemu neefikasni su."
"Ja sam sasvim zadovoljna biolokim sistemom", ree ona. Njen govor i pogled poee da se
zamagljuju. Fleming je otresito, kao medved, zagrli.
"Ti si samo jedno seksi ene."
On ustade, zevnu, protegnu se i upali svetlost. Osetivi naglo poputanje napetosti, ona se lenjo
zavali na krevet.
"Trebalo bi da uzme odsustvo", promrmlja ona.
"Moda."
"Mesecima si radio na tome, bez prekida. Na toj stvarici." Ona pokaza prema prozoru.
"Mora biti gotov za njegovu visost ministra."
"Ako izgubi kontrolu nad njim, uvek ga moete zaustaviti."
"Moemo li? Osposobljen je za rad jo pre vie od mesec dana. Jesi li ti to znala?"
"Nisam."
"Unosili smo u njega ifru naloga da bi svi podaci bili unutra kad stignu gospoda."
"Da li se neto dogodilo?"
"U poetku nita, ali ja nisam obratio panju na jedan mali deo ifre naloga. Pomou nje se
ostvaruje redosled, kad ukljui struju, prvi talas elektriciteta automatski stavlja program u pogon: od
take koju sam izabere. Taj deo sam hotimino izostavio iz projekta, jer nisam eleo da on sve radi
na svoju ruku, a on se razbesneo."
Dudi ga sumnjiavo pogleda.
"To je glupost."
"Dobro, on je registrovao smetnje. Bez ikakve pobude, ak pre nego to smo i poeli da
ubacujemo podatke, on je poeo da otkucava: upravo onaj deo ifre koji je nedostajao. Nanovo i
nanovo - zahtevajui od mene da i to ubacim unutra. Bio je strano ljut." Piljio je uozbiljeno u njeno
lice na kome se ogledala neverica. "Iskljuio sam ga, zakratko, i poeo sam da ubacujem podatke.
Posle toga bio je miran. On je konstruisan tako da registruje smetnje. Bog sveti zna za ta je sve jo
konstruisan!"
Ona je leala gledajui u njega, ali neusredsreeno.
"Sutra emo ubaciti poslednje podatke", nastavi on. "Sam bog zna ta e se onda dogoditi. Primili
smo poruku poslanu pre dve stotine svetlosnih godina - misli li ti da e sve to emo time dobiti biti
jedan mali praktini brzi raunar? E, ja ne mislim tako. Niti tako misle ljudi koji su ubili Herisa i koji
su pucali na tebe, a koji verovatno prate Denisa i mene."
Ona zausti da mu upadne u re, ali odustade od toga.
"Da li se sea?" upita on. "Sea li se da sam govorio o prodoru?"
"Jasno." Ona se nasmei.
"O onoj vrsti proboja koji se dogada jednom u hiljadu godina. Izloiu ti sve prednosti..."
5. ATOMI
Dudi ode od njega u cik zore i vrati se u svoju kuicu. Do podne je ve stigao prvi kontigent
gostiju iz Londona; oni su se zabavljali u oficirskoj menai. Kretala se kroz gomilu ljudi u
tamnosivim odelima delei odtampane informacije; bila je svea, ivahna i sretna. Fleming je, sa
Briderom i Kristinom, bio u zgradi u kojoj je postavljen kompjuter i ubacivao poslednje podatke.
Rajnhart i Ozborn su sa Dirsom bili u kabinetu. Vandenberg, Votling, gospoa Tejt-Alen i savesni
ali omalovaavani Njubi stigli su vozom u dva sata. Doekala su ih dva najbolja automobila.
Odreeno je da ministar stigne helikopterom u tri - karakteristino nastrana i nesuvina zamisao koju
su ostali uglaeno primili k znanju, ne komentariui je.
Do tada je kia ve prestala, a na mestu odreenom za smotru, u sredini logora, postrojena je
poasna eta. S njima su ekali i Rajnhart i major Kvadring. Kvadring je obukao svoju najbolju
paradnu uniformu sa izglancanim ordenskim vrpcama; Rajnhart je bio umotan u nakvaen kini mantil
od plastine mase.
Ostali gosti i starosedeoci okupili su se u predvorju nove zgrade kompjutera, pogledajui sa
nadom u nebo. Ozborn je planim glasom vodio diplomatski razgovor.
"Ne verujem da ste znali da se Britanska ostrva prostiru ovako daleko na sever, a, generale?" To
je bilo upueno Vandenbergu koji je pokazivao znake uznemirenosti i suzdrane ljutnje. "ta kaete na
to, Dirs?"
Dirs je imao na sebi novo odelo i ukoeno je stajao ispred ostalih - pravi pravcati direktor.
"Jesu li izlegli labuda il' runo pae?" upita ga gospoa Tejt-Alen.
"Ne bih vam mogao rei. Imali smo samo toliko vremena da otaljamo svrsishodne poslove."
"Zar ovo nije svrsishodno?" upita Ozborn.
Votling ree: "Doleteo sam ovamo za vreme rata."
"Stvarno?" ree Vandenberg, ne naroito zainteresovano.
"Patroliranje po severnom Atlantiku. Dok sam bio u priobalnoj slubi."
Ali niko ga nije sluao: stigao je helikopter koji je, poput neke smuene ptice, obletao mesto
odreeno za smotru, a onda se spustio na svoje hidrauline noge. Njegovi rotori sekli su vazduh jo
oko jedan minut, a onda stadoe. Vrata se otvorie i kroz njih iskoi njegova visost Dejms Ratklif.
Poasna eta ga pozdravi sa pukama u stavu 'pozdrav', Kvadring salutira, a Rajnhart doskakuta
napred na svojim delikatnim noicama, rukova se i povede ministra do grupe okupljene u predvorju.
Ratklif je izgledao veoma ilo i kao da je bio svee okupan. On se rukova sa Dirsom, a ostalima oko
sebe se vedro i sladunjavo nasmei.
"Kako ste, doktore? Vrlo lepo od vas to ste u vaoj sredini dali utoite naem ureajiu."
Dirs je bio preobraen.
"Poastvovani smo, gospodine, to imamo jedno takvo ostvarenje", ree uz svoj najfiniji smeak.
"Pravi istraivaki rad meu nama neotesanim operativcima."
Ozborn i Rajnhart izmenjae poglede.
"Hoemo li ui?" upita Ozborn.
"Da, svakako." Ministar se osmehnu svima. "Zdravo, Vandenberg, lepo je od vas to ste doli."
Dirs iskorai napred i epa kvaku.
"Neka, ja u!" On izazivaki pogleda u Rajnharta. "Dobro, hajde", ree Rajnhart.
"Ovuda, gospodine ministre." I tako ih Dirs povede unutra. U prostoriji u kojoj je bio smeten
kompjuter bile su upaljene sve svetiljke, a Dirs se ponaao kao ponosan i razmetljiv domain.
Rajnhart i Ozborn su mu prepustili tu ulogu, a Fleming je zlovoljno posmatrao iza kontrolnog stola.
Dirs predstavi Bridera i Kristinu i - kao uzgred - Fleminga.
"Vi sigurno poznajete doktora Fleminga, gospodine ministre. On je ovo projektovao."
"Projektanti su u sazvedu Andromeda", odvrati Fleming. Ratklif se nasmeja kao da je uo neki
dobar vic.
"Pa, obavili ste prilian posao. Sada mi je jasno zato ste svi traili toliko mnogo novca."
Drutvo poe dalje. Gospoa Tejt-Alen bila je impresionirana neonskim svetiljkama; ljudi u
tamnosivim odelima zagledali su plavo obojena kuita ureaja, zbunjeno zainteresovani, a Flemingu
ne preostade nita drugo nego da im se, zajedno sa Ozbornom, prikljui na zaelju.
"Nema goreg posla od ovakvog prikazivanja."
"U stvari, ono predstavlja kompliment", ree Ozborn. "Vama su povereni: znanje, uloeni novac,
ovlaenja."
"To samo znai da su oni jo vee budale."
Ali se Ozborn ne sloi sa tim. Poto se svi okupie oko cilindra za pamenje, cela grupa se natisnu
ispred kontrolnog stola.
"Pa?" ree Ratklif.
Fleming sa stola podie list hartije na kome su bile otkucane neke cifre.
"Ovo", ree on tako tiho da teko da ga je iko uo. "Ovo su zavrne grupe podataka dobijenih u
poruci."
Rajnhart to ponovi, uze papire i poe da objanjava. "Sada emo ovo ubaciti kroz ulazni otvor i
ukljuiti celu maineriju." On dodade hartiju Kristini koja, sedei za mainom za otkucavanje
podataka, poe da prebira po tastaturi. Delovala je veoma okretno i draesno; ljudi su joj se divili.
Kad ona zavri, Fleming i Brider ukljuie prekidae, pritisnue dugmad na kontrolnom stolu i
poee da ekaju. ekao je i ministar. Iz zadnjeg dela kompjutera zau se jednoliko zujanje, inae je
vladala tiina. Neko se nakalja.
"Je li u redu, Denise?" upita Fleming. Tada poee da svetlucaju indikacione sijalice.
U poetku je to delovalo veoma efektno. Objasnie skupu da one pokazuju kretanje podataka kroz
maineriju; im prorauni budu obavljeni, rezultati e biti oktucani na onoj irokoj rolni hartije... Ali
nita se ne dogodi; jedan sat kasnije, oni su jo ekali. U pet sati, ministar se bez osmeha pope u svoj
helikopter, podie se i ode prema jugu. U est sati, preostali posetioci odvezoe se na stanicu da
uhvate veernji voz za Aberdin. Sa njima ode i Rajnhart, stisnutih usana i pokunjen. U osam sati,
Brider i Kristina behu slobodni.
Fleming i dalje ostade u praznoj kontrolnoj prostoriji, sluajui zujanje ureaja i piljei u plou
koja je i dalje svetlucala. im je uzmogla, Dudi mu se pridrui i sede pored njega za kontrolni sto.
On ne ree nita; nije ak ni posvao niti je gunao, a ni njoj ne pade na pamet nita to bi mogla da
kae a da to zvui prikladno.
Kazaljke na zidnom satu pokazivale su deset asova kad sijalice na ploi prestadoe da svetle.
Fleming uzdahnu i pokrenu se kao da e ustati i otii. Dudi dodirnu njegov rukav vrhovima prstiju,
izraavajui tako neku vrstu utehe. On se okrete i poljubi je, a u tom trenutku zaklopara izlazni printer
oivevi.
Rajnhart je noio u Aberdinu u kome se odravao seminar kotskih univerziteta. Taj seminar bio je
samo izgovor; nije eleo da provede ostatak putovanja licem u lice sa uglaeno prijaznim drutvom iz
Londona. Jedina mu je uteha bila to to je sreo svoju staru prijateljicu Madlenu Doni, profesora
hemije u Edinburgu. Ona je bila moda najbolji biohemiar u zemlji, izvanredno sposobna,
ospokojavajua i, kako su govorili njeni studenti, puna arma jedne epruvete napunjene osuenom
koom. Oni se narazgovarae do mile volje, a potom on, potiten, ode u svoju hotelsku sobu.
Ujutro stie telegram iz Tornesa: IDE KAO ALVA. KEEVI NA DESETKE. DOITE BRZO.
FLEMING. On otkaza rezervaciju u avionu za London, kupi novu voznu kartu i ponovo krenu na
severozapad, vodei Doni sa sobom.
"ta ovo znai?" upita ona.
"Nadam se da to znai da se, daj boe, neto dogodilo. Prokleta naprava, kotala je nekoliko
miliona, a sino mi je izgledalo da emo postati predmet podsmeha u Vajtholu."
Ni on sam nije bio sasvim naisto zbog ega ju je poveo. Verovatno da bi sebi obezbedio neku
moralnu podrku.
Kad je sa stanice u Tornesu telefonirao u logor, traei kola i jo jednu propusnicu, njegov poziv
prebaen je pravo u Kvadringovu kancelariju.
"Prokleti naunici", ree Kvadring svome autantu. "Ulaze i izlaze kao da je ovo neko vaarite."
Uze propusnicu koju je autant popunio i ode hodnikom do Dirsove kancelarije. On je, uopte
uzevi, bio prilino prijatna osoba, ali Dudi mu je podnela izvetaj o dogaaju sa pucnjavom, to je
uinilo da postane osoran i razdraljiv.
"Pitam se da li ete ovo potpisati, gospodine?" On spusti propusnicu na Dirsov sto.
"Ko je to?"
"Neko koga dovodi profesor Rajnhart."
"Jeste li ga proverili?"
"To je zapravo ona."
"Kako se zove?" Dirs zakilji na propusnicu kroz naoari.
"Profesorka Doni."
"Doni! Madlena Doni?" On pogleda sa probuenim interesovanjem. "Za nju ne brinite. Radio sam
sa njom u Manesteru pre nego to je unapreena."
Dok je potpisivao propusnicu, smekao se seajui se prolosti. Kvadring se nelagodno uzvrpolji.
"Teko je drati na oku ove iz Ministarstva za nauku."
"Nema problema dokle god se dre svoje zgrade." Dirs mu vrati propusnicu.
"Ali oni se ne dre svoje zgrade."
"Ko se ne dri?"
"Recimo Brider. esto se izvozi amcem na ostrvo."
"On posmatra ptice."
"Mi mislimo da je posredi neto drugo. Ja lino mislim da on nosi papire sa sobom."
"Papire?" Dirs ga otro pogleda kroz naoari koje zasvetlucae. "Imate li neki dokaz?"
"Nemam."
"Pa onda..."
"Kako bi bilo da ga pretresemo na pristanitu?"
"Pretpostavimo da nita ne naete."
"To bi me iznenadilo."
"A mi bismo ispali prilino smeni, zar ne?" Dirs skide naoari i zagleda se obeshrabrujue u
majora. "Ali ako je neto nanjuio, samo bismo ga jo vie uzbunili."
"On i jeste neto nanjuio."
"Onda mi dajte injenice na osnovu kojih bismo mogli preduzeti odgovarajue mere."
"Nije mi jasno kako."
"Vi ste odgovorni za bezbednost ove ustanove."
"Da, gospodine."
"Ne znam."
"Moda ste pogreili", ree Dudi.
"Do sada jo nismo."
Kako Fleming progovori, tako sijalice na razvodnoj tabli poee da svetlucaju i, trenutak kasnije,
izlazni printer poe da radi zvekeui. Oni se okupie oko njega, posmatrajui belu traku hartije koja
se okretala oko svog valjka, prekrivena redovima cifara.
U jednom od dugih niskih ormana u Dirsovoj kancelariji bio je bife. Direktor izvadi etiri ae, a
potom sa donje police i bocu dina.
"Ovo to Rajnhart i njegovi ljudi rade, strano je uzbudljivo." Imao je na sebi svoje drugo
najbolje odelo, ali se prema Doni ponaao najbolje to je umeo. "Jue je dolo do malog zastoja, no
ini mi se da je danas sve u redu."
Utonuvi u jednu od fotelja, Doni pogleda nagore i uhvati Rajnhartov pogled. Dirs je i dalje
avrljao dok je sipao biter u jednu od aa.
"Mi, stvarno, u ovoj divljini i nemamo nita drugo sem gvourije. Naravno, mi zadovoljavamo
dobar deo potreba domovine za raketama, a to podrazumeva i veliki broj sloenih ureaja, ali ja ne
bih imao nita protiv toga da se presvuem u neko staro odelo i da se ponovo vratim laboratorijskom
poslu. Jesam li dovoljno slobodouman?"
On stavi napunjenu au na svoj sto, u visini Doninog uha. Stavio ju je na mali papirnati podmeta
da ne bi ostavila trag na polituri.
"Divno, hvala," Doni ju je jedva mogla videti i dosei, a da ne ustaje. Dirs dohvati iz ormana
drugu bocu.
"A za vas, Rajnharte, eri?" On nasu eri u drugu au. "ovek se tako zaparloi za stolom
operativca. iveli... Milo mi je to te ponovo vidim, Madlena. ime si se ti bavila?"
"Nukleinske kiseline, hromozomi, poreklo ivotnog impulsa." Doni je govorila osorno. Ona vrati
svoju au na sto i zapali cigaretu, isputajui dim kroz nos kao mukarac. "Zapala sam u mali
orsokak. Upravo sam pola bestraga da bih razmislila, kada sretoh Ernesta."
"Ostani i razmiljaj ovde." Dirs se ljubazno osmehnu, a onda se naglo uozbilji. "A kuda je otiao
Fleming?"
"Odmah e se vratiti", ree Rajnhart.
"Imate bistrog momka, mada je malo nezgodan", ree Dirs. "U stvari, sve u svemu, imate prilino
nezgodno drutvance, zar ne?"
"To nam ne smeta da ostvarujemo rezultate." Rajnhart je ostao staloen. "Poelo je da otkucava."
Dirs podie obrve.
"Zar je stvarno poelo? ta otkucava?"
Oni mu rekoe.
"Vrlo udno. Zaista vrlo udno. A ta se dogodilo kad ste mu ponovo ubacili podatke?"
"Izilo je mnotvo cifara."
"A ta one predstavljaju?"
"Nemam pojma. Pregledali smo ih, ali za sada..." Rajnhart slee ramenima.
Fleming ue kucnuvi ovlano.
"Pa ovo je pravi ur."
"Uite, uite", ree mu Dirs kao da se obraa kakvom netaktinom studentu od koga se mnogo
oekuje. "Jeste li edni?"
"A kada ja nisam edan?"
Fleming je doneo iskucane papire. Baci ih na sto da bi uzeo svoje pie.
sagradimo jedan ureaj za sintezu nukleinske kiseline mislim da bismo tada mogli poeti da stvaramo
ivo tkivo."
"Za tim biolozi tee ve godinama, zar ne?"
"Hoete li stvarno da mu dopustite da stvori ivi organizam?" upita Fleming.
"Doni eli da pokua", ree Rajnhart. "A Fleming ne eli. ta emo sada?"
"Zato vi to ne elite?" obrati se Ozborn Flemingu sasvim nehajno, kao da je re o neemu to je
od sporednog znaaja.
"Jer smo uvueni u to nekim vidom prinude", ree Fleming umorno. "To govorim jo od dana kada
smo sastavili tu prokletinju, i ne mogu da naem nita to bi me razuverilo. Madlena Doni zamilja da
ga moete koristiti kao da to predstavlja samo deo laboratorijske opreme: ona je optimista. Ako eli
da se poigrava sa nukleinskom kiselinom, neka to ini na svom univerzitetu. Nemojte joj dozvoliti da
koristi kompjuter. Ili, ako ba morate, najpre unitite ureaj za pamenje."
"Rajnharte?" Ozborn se tromo okrete profesoru. Kakav god utisak da je Fleming ostavio na njega,
on to ne pokaza.
"Ne znam", ree Rajnhart. "Naprosto ne znam. To potie od nekih stranih inteligentnih bia, ali..."
"Uvek ga moemo iskljuiti" odcitira mu Fleming. "Pazite, sagradili smo ga da bismo proverili
sadraj poruke. Je li tako? Dobro, to smo obavili. Pustili smo ga u rad da bismo otkrili njegovu
svrhu. Sada nam je i to poznato."
"Da li nam je poznato?"
"Meni jeste! To je peta kolona intelektualaca iz nekog drugog sveta - iz nekog drugaijeg oblika
egzistencije. Ona nosi u sebi seme ivota, ali takoe i seme unitenja."
"Imate li uopte nekog osnova da tako govorite?" upita Ozborn.
"Nikakvih opipljivih osnova."
"Pa kako onda mi moemo...?"
"Dobro, samo vi nastavite!" Fleming se die i poe prema vratima. "Nastavite i videete ta e se
dogoditi - ali posle nemojte da kukate da vam pomognem!"
6. OPREZ
Bez obzira na sve, on je na prolee doao u Tornes - da, kako ree, poseti Dudi, ali u stvari zbog
nezajaljive Ijubopitljivosti. Klonio se bloka u kome je bio smeten kompjuter, ali mu Dudi i
Brider, nezavisno jedno od drugoga, ispriae ta se zbivalo. Zgradi je pridodana jedna nova nia
koju je Doni ispunila sloenom laboratorijskom opremom, ukljuujui ureaj za hemijsku sintezu i
elektronski mikroskop. Ona je, kao i Kristina, imala nekoliko svojih postdiplomaca koji su saraivali
na projektu, kao i novca koliko god joj je bilo potrebno. Rajnhart i Ozborn su, sa svoje strane,
raspolagali veoma snanom potporom.
"Kako si ti?" upita Fleming Dudi.
Sedeli su na vrhu grebena, u logorskom krugu, iznad pristanita.
"Prilagoavam se okolnostima." Ona mu se nasmei neno, ali uzdrano. Bila je zapanjena
promenama koje su se zapaale na njemu - njegovom bubuljiavou i optim pogoranjem njegovog
izgleda, kao i krajnjim razoarenjem kojim je odisao. udela je za tim da ga zagrli i da mu se preda.
U isto vreme elela je da ga zadri na odstojanju njihovog prvobitnog prijateljstva, koje joj je
izgledalo kao krajnja granica do koje je mogla asno ii dokle god bude igrala svoju ulogu koje se
stidela. Pokuala je ak i da podnese ostavku kad je ula da se on vraa, ali ona nije bila prihvaena.
Sada je znala suvie da bi je mogli otpustiti, a pogotovu da bi mogla da mu kae istinu.
Brider je ostao u logoru, radei itave zime, ne preduzimajui nita to bi pobuivalo sumnju.
Ali, Kaufmanova kola su nekoliko puta primeena u susedstvu, a visoki, neobino obueni ofer
motrio je na dolaske i odlaske na stanici i bar jedanput je telefonirao Brideru. Posle toga, Brider je
izgledao nesreniji nego ikad i zatraio da mu se prekucaju kopije kompjuterovih odgovora za linu
upotrebu. Dudi u tome nije videla nita sumnjivo, ali Kvadring jeste. Meutim, sve se zavrilo na
tome. Bela jahta se nije pojavljivala, a to bi se teko moglo i oekivati tokom zime sa vetrovima,
snenim olujama i divljim uzburkanim morem. Poetkom prolea su mornarike patrole pojaane
helikopterima koji su ih pratili, ali jahta je, ukoliko je uopte i imala neke veze sa svim tim, utekla.
Meutim, kako su pojaavane mere obezbeenja, rasla je i vrednost obavetenja, i Dudini
pretpostavljeni su smatrali da se opasnost, uopte uzevi, poveava.
Nemajui nikakvog drugog posla sem da posmatra, Dudi je imala - kao i obino vremena
napretek, a to je dobro dolo Kvadringu da pokrije Fleminga, i tako je sedela na vrhu grebena sa
njim, pretvarajui se da je srena to ga vidi i gadei se same sebe.
"Kada e odrati konferenciju za tampu?" glasilo je njegovo sledee pitanje.
"Ne znam. Ove godine, sledee, jednom."
"Sve je ovo trebalo saoptiti javnosti jo pre nekoliko meseci."
"Ali, ako je to tajna?"
"Tajna je, jer tako odgovara politiarima. Zato sve i ide naopako. Kada se jednom nauka oduzme
naunicima i preda njima, ona je osuena na propast." Ovu svoju konstataciju proprati trzanjem
ramena. "Ako sve to nije jo i ranije bilo osueno na propast."
"ta namerava preduzeti u vezi sa tim?" upita ga ona. On se zagleda u talase koji su se
rasprskavali pedesetak metara ispod njih, a potom se okrete, nasmeivi joj se prvi put posle dueg
vremena.
"Poveu te na jedrenje", ree.
Bilo je to jedno od onih varljivih ranih prolea koja ponekad neoekivano nailaze poetkom
marta. Sunce je sjalo, sa jugozapada je pirkao lak povetarac, a more je bilo divno. Fleming je
prihvatio zdravo za gotovo da Dudi nema nikakvog drugog posla, te su svakodnevno jedrili po
zalivu i pored obale, sve do Grinstoun Pointa i dole do ua Gerloha. Voda je bila hladna kao led, ali
je pesak bio topao i oni bi posle podne obino nasukali amac u neku zgodnu uvalu, izvalili se na
alu i izleavali se na suncu.
Za nekoliko dana, Fleming je izgledao zdraviji. Postao je raspoloeniji i izgledalo je kao da je,
povremeno, satima zaboravljao moru koja mu je pritiskivala duu. On je oigledno shvatio da ona
nije vie seksualno zainteresovana za njega i, ubrzo, ponovo je preuzeo ulogu nenog starijeg brata
koji vodi glavnu re. Dudi se suzdrana daha, nadala svemu najboljem.
Tada, jednog toplog i svetlog popodneva, oni se uvukoe u jedan majuan zaliv na ostrvu
Torholm, sa strane okrenute puini. Zaliv je bio oivien okomitim stenama koje su odbijale suneve
zrake na njih dok su leali na pesku jedno pored drugog. Jedino to se videlo bilo je plavo nebo iznad
njih, a jedino to su uli bili su tromi i neni umovi talasa i zov morskih ptica. Malo zatim, Fleming
sede i skide svoj debeli demper.
"Bolje skini i ti svoj", ree on.
Ona je oklevala, a zatim ga skide preko glave i lee u ortsu i grudnjaku, osetivi na telu dah
povetarca i toplotu sunca.
Fleming, u poetku, nije obraao panju na nju.
"Ovo je bolje od kompjutera", nasmei se ona zatvorenih oiju. "Da li Brider ovde dolazi?"
"Aha."
"Ja uopte ne vidim ptice."
"Ja vidim jednu." On se dovalja do nje i poljubi je. Ona je leala ne reagujui, a on se ponovo
okrete na drugu stranu, ostavivi svoju ruku preko njenog struka.
"Zato on ne vrlja s tobom?" upita ona.
"Ne eli da nam smeta."
Ona se namrti zasenjena suncem.
"On me ne trpi."
"To je obostrano, zar ne?"
Ona ne odgovori. Njegova ruka skliznu na njeno bedro.
"Nemoj, Done."
"Da nisi sluajno potpisala obavezu za devojke-vodie?"
On odjednom postade ljut i zlovoljan.
"Nisam licemerna, samo..."
"Samo ta?"
"Ne poznaje me."
"Do avola! Nisi mi pruila ba mnogo prilike za to, zar ne?"
Ona naglo ustade i pogleda oko sebe. U stenama iza njihovih lea nalazila se pukotina.
"Hajde da malo pogledamo okolo."
"Kako hoe."
"Je li ono tamo peina?"
"Jeste."
"Hajdemo da vidimo."
"Nismo odeveni za tako neto."
"Ala si ti formalist!" Ona mu se nasmei i navue svoj demper, bacivi mu njegov. "Dri!"
"Bestraga se duboko uvukla u greben. Bila bi nam potrebna oprema za pentranje koju
upotrebljavaju speleolozi."
"Neemo ii daIeko."
"U redu." On ustade, savlaujui svoje loe raspoloenje.
"Hajde."
Peina se iznutra proirivala, a potom se, to je dublje zalazila u stenu, suavala. Tle je na poetku
bilo peskovito i posuto kamenjem. Kada su zamakli u unutranjost peine, poee da se veru preko
stenja. Bilo je hladno i veoma tiho. Fleming je
poneo iz amca baterijsku lampu i osvetljavao je zidove stena ispred njih; barice nakapane vode
presijavale su se pod njenom svetlou. Nekoliko desetina metara odatle naioe na jo jednu
dvoranu sa velikim jezerom na njenom drugom kraju. Dudi kleknu i zagleda se u vodu.
"Ovde je komad nekakvog ueta."
"ega?" Fleming klee pored nje i pogleda preko ivice jezera. Jedan kraj belog ueta bio je
privezan oko jedne stene na ivici jezera, dok se ostatak ueta gubio u vodi. Fleming ga povue. Bilo
je sasvim zategnuto.
"Je li duboko?" Dudi se zagleda pratei zrak svetlosti baterijske lampe, ali nije mogla da prodre
pogledom kroz tamu ispod povrine jezera.
"Hoe li da mi pridri lampu?"
Fleming povue ue obema rukama i poe polako da ga izvlai. Na njegovom kraju nalazila se
velika limena kutija slina termos-boci, oteana kamenjem. Dudi osvetli poklopac.
"Ovo je Denisovo!" uzviknu Fleming.
"Denisa Bridera?"
"Da. Kupio ju je za izlete. Vidi li ovu oznaku u cik-cak."
"Zato li ju je ostavio?" Dudi je govorila vie sebi nego Flemingu.
"Nemam pojma. Bolje upitaj njega."
Dudi otvori poklopac i posegnu unutra.
"Za ime sveta!"
"Puna je papira." Ona izvue nekoliko i podnese ih pod svetlost. "Jesu li ti poznati?"
"To je iz naeg delokruga." Fleming je sa nevericom gledao u njih. "Kopije. Bolje da mu to
odnesemo."
"Ne." Dudi vrati papire u kutiju i zatvori je.
"ta e da uradi?"
"Ostaviu je gde sam je nala."
"Ali to je besmisleno."
"Molim te, Done, znam ta radim." Podie kutiju i baci je natrag u vodu, dok ju je on natmureno
posmatrao, drei baterijsku lampu.
"ta je tvoj posao?" upita on, ali mu ona ne ree.
Kada se vratie u logor, tamo zatekoe Rajnharta, koji zadra Fleminga izvan slubenog bloka.
"Ima li minut vremena, Done?"
"Ja nisam ovde."
"uj, Done." Izgledalo je kao da je profesor povreen. "Zaglibili smo se."
"Dobro."
"Madlena je uspela da sprovede sintezu nukleinske kiseline. elije su se stvarno obrazovale."
"Mora biti da se ponosite njome."
"Pojedine elije. Ali one ili uopte ne ive, ili ive samo nekoliko minuta."
"Srea vaa to je tako. Kada bi ivele, bile bi pod nadzorom maine."
"Kako?"
"Ne znam kako. Ali ne bi bile nai prijatelji."
"Jedna elija ne moe da priini veliku tetu." Dudi nikada ranije nije ula Rajnharta da se
otvoreno ali. "Doi svakako."
FIeming tvrdoglavo isturi donju usnu.
"Hajde, Done." Dudi se okrete prema njemu. "Ili se plai da e te ujesti?"
Fleming izdie ramena i pode sa profesorom.
Dudi ode pravo u Kvadringovu kancelariju i podnese izvetaj.
"Ah", ree Kvadring. "To ve neto znai. Gde je on sada?"
Telefonirali su u prostoriju kompjutera, ali Brider je bio upravo iziao.
"Javi momcima iz P.O.B. Patrola oblasne bezbednosti; u originalu: Field Security Patrol; prim.
prev. da ga pronau i prate", ree Kvadring svom autantu. "Ali neka paze da ih on ne primeti."
"U redu, gospodine." Autant se okrete zajedno sa stolicom prema diktafonu.
"Ko patrolira na grebenu?"
"Sekcija B, gospodine."
"Recite im da dre na oku prilaz pristanitu."
"Treba li da ga zaustave."
"Ne. Treba da ga puste da izie ako bude eleo, i da nas izveste." Kvadring se okrete prema
Dudi. "Danas mu je telefonirao njegov prijatelj. Mora biti da imaju neki veoma hitan zahtev kad se
izlau takvom riziku."
"Zato?"
"Moda neto mute. Prislukivali smo, naravno. Uglavnom su bili prilino oprezni, ali spomenuli
su neto o novom putu."
Dudi zadrhta. Ovo je bilo iznad njenih mogunosti. Kvadring saeka dok je autant telefonirao
podoficiru oblasne bezbednosti i dok nije otiao da preda poruku komandiru sekcije B, a onda
privede Dudi mapi na zidu.
"Stari put je vodio preko ostrva. Brider je mogao da iznese materijal i da ga tamo skloni, a da se
ne izlae proveravanju koje se sprovodi pri izlasku iz logora. Kada im zatreba, jahta moe doi po
njega. Neki od Kaufmanovih kolega verovatno se bavi nekim poslom koji ima veze sa
prekookeanskom plovidbom, tako da se moe ukotviti podalje odavde i poslati brodi na sastanak s
Briderom."
"Onaj beli?"
"Onaj koji si ti videla."
"Znai, zato...?" Prolo je dosta vremena od pucnjave u pustari, ali kad pogleda na mapu, njoj se
sve ponovo ukaza jasno pred oima.
"Kaufman je morao imati nekoga ko e da preuzme materijal od Bridera i da odrava vezu sa
jahtom. Za to je angaovao svoga ofera koji je upotrebio njegov automobil."
"I pucao na mene?"
"Verovatno je to bio on. Tada je napravio glupost, ili pretpostavljam da je smatrao kako e moi
da se oslobodi lea u moru."
Dudi oseti kako se jei ispod svoga toplog dempera.
"A novi put?"
"Neto zbog vremena, neto zbog nas, jahtu vie ne mogu koristiti tako da ne mogu da se domognu
ostrva. Brideru ono, kako ste i sami okrili, jo uvek slui kao sklonte, ali on e morati da vrati
nazad materijal i da ga prokrijumari preko glavnog ulaza, to je opasnije."
Dudi pogleda napolje u hladan sumrak koji je smenjivao toplotu dana. Niski etvrtasti krovovi
zgrada za istraivaki rad tmurno su trali iz trave koja je sve vie tamnela. Nekoliko prozora na
kuicama bilo je osvetljeno, a ogroman svod neba iznad njih postepeno se gubio iz vida. Doni je
radila u jednoj od osvetljenih podzemnih prostorija, predana i ni sama ne znajui ta e proizii iz
onoga to radi. Fleming je negde raspravljao sa Rajnhartom o budunosti. A Brider je negde,
usamljen i kukavan, moda se tresui od prikrivenog straha, oblaio ribarsku potkoulju, nepromoiv
kaput i gumene izme, spremajui se da krene u no.
"Bilo bi dobro da obue neto tolije", ree Kvadring Dudi. "Poi u i ja."
Donina laboratorija bila je pregrejana. Sijalice i ureaji, koji su danima radili bez prestanka,
polako su odnosili pobedu na ureajem za klimatizaciju.
"Osea se na biologa", ree Fleming kad ue sa Rajnhartom. Doni je piljila kroz okular
mikroskopa. Ona nehajno podie pogled.
"Zdravo, doktore Fleming." Govorila je kao da se on vratio poto je bio iziao samo da bi popio
olju aja. "Ovde je, na alost, kao u kuhinji neke vetice."
"Ima li neke miroije?" upita Rajnhart.
"Upravo smo pripremili novu koliinu. Hoete li da priekate i pogledate?" Mikroskop je imao
jednu elektronsku indikatorsku cev, slinu televizijskom ekranu. "Moete tu da posmatrate ako se
neto bude dogaalo."
"Nova kultura?" upita jedan od njenih asistenata, nametajui iglu na pric za davanje injekcija.
"Uzmite odavde i vodite rauna o temperaturi igle."
Doni je objanjavala Flemingu ta je postigla, a za to vreme je asistent izvadio jednu boicu iz
hladnjaka.
"Sintezu vrimo na temperaturi bliskoj taki smrzavanja, a pri normalnoj temperaturi oni
oivljavaju." Izgledala je sasvim prijateljski raspoloena i kao da je se ne tie Flemingovo miljenje.
Asistent probui iglom gumeni poklopac boice i usisa malo tenosti u pric.
"Na kojem su stepenu razvitka?" upita Fleming.
"Veoma jednostavan vid protoplazme, sa jezgrom. ta biste vi hteli - pipke i glave?"
Ona uze pric, istisnu kap tenosti na staklence i uvrsti ga u leite na mikroskopu.
"Kako se ponaaju?"
"Kratko vreme se kreu, a onda umiru. U tome je nevolja. Verovatno jo nismo pronali
odgovarajuu kulturu."
Ona prisloni oko na mikroskop i podesi ga. Dok je pokretala staklo pod soivima, oni su mogli da
vide na ekranu obrazovanje pojedinih elija - bledi diskovi sa tamnijim sreditem - koje su plivale
tamo-amo nekoliko sekundi. Dok je Doni podesila mikroskop na jae poveanje, one prestadoe da
se kreu i ve su oigledno bile uginule. Ona izvue staklo napolje.
"Pokuajmo sa novom arom." Okrete se i pogleda u njih sa umornim osmehom na licu. "Ovo
moe potrajati i itavu no."
Brider je primeen ubrzo posle ponoi kako naputa svoju kuicu. Patrola sa grebena posmatrala
ga je dok je silazio stazom do pristanita. Nisu ga uznemirili, nego su to samo javili telefonom
straari sa jednog naputenog mesta za zasede pri vrhu staze. Kvadring i Dudi im se pridruie kad
se Brider otisnu sa pristanita. Njegov vanbrodski motor zabrekta dvaput, a onda se zahukta preko
vode. Bilo je neto malo meseine tako da su mogli videti amac kako se udaljava preko zaliva.
"Zar ga neete pratiti?" upita Dudi.
"Ne. Vratie se on." Kvadring tihim glasom pozva straare. "Ostanite na vrhu i pazite da vas ne
primeti. Ovo e moda potrajati i malo due."
Dudi je posmatrala puinu na kojoj se ami gubio meu talasima.
Mesec je zaao davno pre svitanja, i oni su se tresli od hladnoe, iako su na sebi imali kabanice.
"Zato li se ne vraa?" upita ona Kvadringa.
"Ne eli da plovi po mraku."
"Ako zna da smo ovde..."
"Kako bi mogao znati? On samo eka traak dnevne svetlosti."
U etiri sata obavi se smena strae. Jo je bilo mrano. U pet, na nebu poe da se pojavljuje prvo
bledo biserno sivilo. Noni deurni kuvar zveckao je unaokolo limenkama sa ajem. Jednu je ostavio
u straari, drugu na glavnoj kapiji, a treu u zgradi kompjutera.
Doni zabaci naoari na elo i poe buno da pije.
"Zato ne batali za veeras, Madlena?" upita Rajnahrt zevajui.
"Evo, sad u." Ona ugura novo staklo pod soivo. Na stolu pored nje nalazio se posluavnik
poluprekriven upotrebljenim stakliima, a Fleming se ugnezdi na uglu stola kudei to to ona radi, ali
ipak zainteresovan.
"ekaj." Ona neznatno promeri staklo. "Evo ga."
Na indikatorskoj cevi moglo se pratiti formiranje elije.
"Ova napreduje bolje od veine ostalih", ree Rajnhart.
"Postaje prilino velika." Doni iskljui uveliavanje. "Gledajte - poinje da se deli!"
elija se izdui u dva renja koji se razvukoe i razdvojie, a onda se svaki od renjeva opet
podeli u nove elije.
"Mnoi se!" Doni se nasloni leima, posmatrajui ekran. Lice joj je bilo smeurano od umora i
blaenstva. "Stvorili smo ivot. Nainili smo reproduktivnu eliju. Gle - evo je opet... ta kaete na
ovo, doktore Fleming?"
Fleming se uspravi i netremice se zagleda u ekran.
"Kako mislite da ovo zaustavite."
"Nemam nameru da to zaustavljam. elim da vidim ishod."
"Razvija se u jednu sasvim skladnu strukturu", primeti Rajnhart.
Fleming udari pesnicama o sto. "Ubijte to!"
"ta?" Doni ga pogleda malo iznenaeno.
"Ubijte to dok ste jo u mogunosti."
"Pod savrenom je kontrolom."
"Stvarno? Gledajte na kakav nain raste." Fleming pokaza na masu elija na ekranu koja se naglo
udvostruavala.
"To je normalno. Za nedelju dana mogli biste da odgajite amebu koja bi bila velika kao Zemljina
kugla samo ako biste uspeli da je dovoljno brzo hranite."
"Ovo nije ameba."
"Ali upadljivo lii na nju."
"Ubijte to!" Fleming pogleda u njihova zabrinuta ukoena lica, a onda ponovo na ekran. On
dohvati teku posudu u kojoj su doneli aj i tresnu je o vizuelnu povrinu mikroskopa. Zveket metala i
stakla narui tiinu prostorije. Vizuelna ploa se razbi u paramparad.
"Budalo balava!" Doni gotovo zaplaka.
"Done - ta to radi?" Rajnhart krenu napred da ga zaustavi, ali bilo je suvie kasno. Fleming
izvue ostatke stakla iz mikroskopa, tresnu ih o pod i izgazi.
"Vi ste ludi! Svi ste ludi! Svi ste vi zaslepljeni pomahnitali ludaci!" doviknu im on i otra kroz
vrata.
Protrao je kroz prostoriju kompjutera, pa du ulaznog hodnika do predvorja. Tu zastade za
trenutak teko diui, a hladan vetar ga oinu po licu. Iziavi na otvoren prostor u osvit dana, posle
noi provedene u punoj usrdsreenosti u Doninoj sobi, izgledalo mu je kao da se probudio iz nekog
komara. On halapljivo udahnu vazduh nekoliko puta i poe preko trave prema rtu, pokuavajui da
razbistri mozak i plua.
Iz daljine se uo zvuk vanbrodskog motora.
On promeni pravac i besno poe prema mestu na kome je staza koja je vodila i pristanita izbijala
na vrh grebena. Kako se razdanjivalo, zvuk motora se nepokolebljivo pribliavao, privlaei ga
poput magneta; ali kad stie do vrha grebena, on se gotovo saplete o Kvadringa, Dudi i dva vojnika
koji su u travi ekali u zasedi. On se malo uspravi.
"ta se to, do avola, dogaa?" Besno je buljio u njih, nita ne shvatajui. Kvadring ustade. Na
grudima mu se njihao dogled.
"Vratite se natrag. Sklonite se odavde."
Motor se zaustavi. amac je klizio prema keju ispod njih. Dudi se pridie, ali joj Kvadring dade
znak da ostane dole.
"Odlazi, Done, molim te!" ree ona sa bolom u glasu.
"Odlazi? Odlazi? U ta ste se to, do avola, svi vi upetljali?"
"Tiina", naredi Kvadring. I drite se podalje od ivice.
"ekamo Denisa Bridera", ree Dudi.
"Denisa?" Bio je preneraen, na jedvite jade shvatajui ta se dogaa.
"Da sam na vaem mestu, ja bih se izgubio odavde", ree mu Kvadring. "Sem ukoliko ne elite da
prisustvujete njegovom hapenju."
"Njegovom hapenju?" Kada je shvatio o emu se radi, Fleming se polako okrete od Kvadringovih
lea prema Dudi.
"Vi ste svi ludi!"
"Stojte pozadi i utite", ree Kvadring.
Fleming poe prema ivici grebena, ali ga, na Kvadringov znak, dva vojnika uhvatie za laktove i
povukoe nazad. Stajao je sputan izmeu njih, osujeen i oajan. Niz lice mu se slivao hladan znoj, i
jedino to je moga da vidi bila je Dudi.
"Jesi li i ti upetljana u sve ovo?"
"Zna i sam ta smo nali." Ona je izbegavala njegov pogled.
"Jesi li?"
"Jesam", ree ona, koraknu napred i stade pored Kvadringa. Pustili su Bridera, koji je vukao
teku kutiju iz peine, da stigne sasvim do vrha staze. Kad se njegova glava promoli iznad ivice,
Fleming mu doviknu:
"Denise!"
Jedan od vojnika poklopi akom Flemingova usta, ali Brider ih je ve bio ugledao. Pre no to je
Kvadring stigao do njega, on ispusti kutiju i potra.
Trao je brzo kad se uzme u obzir da je bio u gumenim izmama; beao je stazom koja je vodila
pored ivice grebena. Kvadring i vojnici sjurie se za njim. Fleming je trao za njima, a iza njega
Dudi. To je liilo na poteru za jelenom u hladnoj jutarnjoj svetlosti. Nisu mogli da vide kuda ide
Brider. On doe do ivice rta, tada se osvrte i okliznu. Njegove mokre gumene izme skliznue niz
travom obraslu ivicu, i sa njim je bilo svreno. Za nekoliko sekundi od njega preostade samo
7. ANALIZA
General Vandenberg je do tada svoj savezniki tab smestio u nerazoriv bunker pokroviteljstva
Ministarstva za odbranu. Njegove koordinacione delatnosti postepeno su se proirivale sve dok nije
postao stvarni zapovednik lokalne vazduhoplovne strategije. Mada nevoljno, vlada Njenog
Velianstva, suoena sa sve gorom meunarodnom situacijom, pomirila se sa tim. U operativnoj
prostoriji, neposredno do njegove privatne kancelarije, dominirala je zidna mapa sveta na kojoj su
bile prikazane putanje uznemirujueg broja orbitalnih satelita nepoznatog potencijala. Sem amerikih
i ruskih letelica - od kojih su neke svakako nosile nuklearno punjenje - bilo je sve vie letelica koje
su izbacivale ostale sile iji su meusobni odnosi, kao i njihovi odnosi sa Zapadom, bili esto takvi
da je svakog trenutka mogla da sevne varnica. to su se ljudi i maine peli vie, javni moral je
splanjavao poput probuenog balona, a teko odravano zatije, koje je trebalo da obezbedi kontrolu
nad atmosferom i prostorom iznad nje, sve je vie prelazilo u anarhiju.
Vandenberg se sada preko Ministarstva za odbranu uvukao u sve lokalne ustanove, ukljuujui
Tornes. Rukovodio je obzirno, ali odluno, paljivo kontroliui ta se deava. Kada je primio
izvetaj o Briderovoj smrti, on posla po Ozborna.
Ozbornov poloaj se sada znatno razlikovao od njegovog poloaja iz dana posle putanja u rad
Buldero Fela. Daleko od toga da predstavljaju Ministarstvo koje poseduje vlast, on i Ratklif su sada
morali da se priklanjaju pred eljama vojnih lica, trudei se, koliko god je to bilo u njihovoj moi, da
se odre kao ljudi koji se neto pitaju u vezi sa sopstvenim poslovima. Ozborna nije bilo lako zbuniti.
Stajao je pred Vandenbergovim stolom, besprekoran i Ijubazan kao i uvek.
"Sedite", Vandenberg mahnu prema stolici. "Odmorite noge."
Razmotrili su okolnosti Briderove pogibije, deo po deo, kao da igraju partiju aha; general
ispitujui, a Ozborn branei se, ali nita ne poriui i ne pravdajui se.
"Morate priznati", ree Vandenberg na kraju, "da je to va ministar vrsto i nerazmrsivo
zapetljao."
"Zavisi kako se gleda na to."
Vandenberg odgurnu svoju stolicu i ode do zidne mape.
"Ne moemo sebi dozvoliti da se igramo kole, Ozborne. Tu maineriju moemo iskoristiti.
Sagraena je na vojnom zemljitu i uz vojnu pomo. Moemo je koristiti za opte dobro."
"A ta, do avola, mislite da radi Rajnhart?" Ozborn je bio oigledno uzrujan. "Siguran sam da bi
vai ljudi eleli da umeaju svoje prste u to. Siguran sam da vam svi mi izgledamo kao anarhisti zato
to nemamo izdresiran mozak. Znam da je dolo do tragedije. Ali oni tamo rade neto od
prvorazrednog znaaja."
"A mi ne?"
"Ne moete ih odjedanput prekinuti u njihovim traganjima."
"Va kabinet bi odgovorio da moemo."
"Jeste li ih pitali?"
"Nisam. Ali tako bi rekli."
"Bar..." Ozborn je bio ponovo pribran, "bar nam dozvolite da dovrimo ovaj sadanji projekat ako
vam pruimo pouzdane garancije."
im se vrati u svoju kancelariju, on telefonom pozva Rajnharta:
"Za ime sveta, uspostavite primirje sa Dirsom", ree mu.
Rajnhartov susret sa direktorom bio je do zla boga nalik Ozbornovom sastanku sa Vandenbergom,
ali Rajnhart je bio bolji strateg od Dirsa. Posle dva muna sata, oni poslae po Dudi.
"Gospoice Adamson, moraemo ovde da pojaamo bezbednost."
"Ne oekujete valjda da ja...?" ona zauta.
Dirsove oi sevnue kroz naoari, a ona se okrete Rajnhartu traei razumevanje.
"Ovde bi moj poloaj bio nepodnoljiv. Svi su imali poverenja u mene, a sada je ispalo da sam
njukalo iz obezbeenja."
"Ja sam oduvek znao za to", ree Rajnhart blago. "I profesorka Doni je naslutila. Ona to prihvata
tako kako jeste."
"Doktor Fleming ne prihvata."
"Od njega niko nije nita drugo ni oekivao", ree Dirs.
"On me je smatrao osobom koja ima neku drugu dunost."
"Svi znaju da ste vi morali da obavite posao", Rajnhart potiteno pogleda u svoje prste. "I svi to
potuju."
"Ja ne potujem."
"Molim?" Dirs skide naoari i zakilji u nju kao da se izgubila iz njegovog vidokruga. Ona je
drhtala.
"Mrzela sam to od samog poetka. Bilo je sasvim jasno da se svakom ovde moglo savreno
verovati sem Brideru."
"ak i Flemingu?"
"Doktor Fleming vredi koliko deset bilo kojih drugih ljudi koje sam do sad srela! Njemu je
potrebna zatita od sopstvene indiskrecije, i ja sam pokuala da mu je pruim. Ali neu da ga i dalje
pijuniram."
"ta kae Fleming?" upita Rajnhart.
"Ne razgovara sa mnom od..."
"Gde je on?" upita Dirs.
"Pretpostavljam da pije?"
"Zar i dalje?" Dirs pogleda nagore, izraavajui beznadenost, to iznenada strano razbesne
Dudi.
"A ta bi trebalo da radi posle svega to se dogodilo? Da igra loto?" Ona se ponovo, sa ugaenom
nadom, okrete Rajnhartu.
"Veoma sam zavolela - sve njih. Ja im se divim."
"Draga moja devojko, ja nisam u situaciji..." Rajnhart je izbegavao da je pogleda u oi.
"Verovatno je dobro to je to izbilo u javnost."
Dudi shvati da stoji u stavu mirno. Okrete se Dirsu.
"Mogu li da budem smenjena?"
"Ne."
"Mogu li da dobijem neki drugi zadatak?"
"Ne."
"Mogu li onda da podnesem ostavku?"
"Ne dok traje nacionalna opasnost." Dirsove oi, opazi ona, behu usaene suvie blizu. Gledale
su pravo u nju, autoritativno i bezizrazno. "Da nemate tako besprekornu prolost rekao bih da ste
nezreli za ovaj posao. Bilo kako bilo, ja mislim da vas naprosto uznemirava uticaj naunikog uma,
naroito tako uzburkanog i neodgovornog kao to je Flemingov."
"On nije neodgovoran."
"Nije?"
"Ne moe! Oni su se dokopali tog stranog stvorenja." Dudi isprui ruku i oajniki se uhvati za
njegov rukav, ali on je otrese i ode do vrata.
"Zbogom." On pritisnu kvaku i otvori vrata.
"Ne moe sad otii."
"Zbogom", ree on mirno ekajui da ona ode. Stajala je za trenutak, pokuavajui da smisli ta bi
jo mogla da mu kae, i u tom trenutku se pojavi Rajnhart.
"Zdravo, Done." On je gledao u jedno pa u drugo.
"Dobar dan, gospoice Adamson."
Ona proe izmeu njih bez rei, trepui oima da ne bi zaplakala. Rajnhart pogleda za njom dok
je odlazila, ali Fleming zatvori vrata.
"Jeste li znali za ovu enu?"
"Jesam."
Rajnhart prie krevetu i sede. Izgledao je star i umoran.
"Zar niste mogli da mi kaete?" ree Fleming prekorno.
"Ne, Done, nisam."
"Dobro." Fleming otvori fioke da bi se uverio da su prazne, a onda ih opet zatvori. "Moete na
moje mesto da postavite nekoga kome verujete."
Profesor pogleda po sobi.
"Mogu li neto da popijem?" On pogladi elo svojim malenim prstima da bi se sredio. Drugi
sastanak sa Dirsom nije bio nimalo lak. "Zato misli da nemam poverenja u tebe?"
"Niko nema poverenja u nas, zar ne?" Fleming je preturao po odbaenim bocama. "Niko ne obraa
ni najmanju panju na ono to kaemo."
"Oni obraaju panju na ono to radimo."
"Moe li brendi?" Fleming nae malo brendija na dnu jedne flae i nasu ga u au. "Oh, da, mi
smo veoma korisni mehaniari. Ali kad doe do realizovanja, kad steknemo pojam o emu se radi,
oni ne ele da znaju."
On prui au.
"Ima li malo vode?" upita Rajnhart.
"Pa dabome."
"A ti?" Rajnhart pokaza glavom na flau. Fleming odreno odmahnu glavom.
"Oni misle da ih je upravo zadesila neoekivana dobra srea", ree isputajui vodu iz slavine
lavaboa. "A kada im kaemo da je ovo tek poetak neeg mnogo krupnijeg, ponaaju se prema nama
kao da smo ludaci koje treba zatvoriti. Pujdaju na nas svoje pse uvare - ili svoje drolje dounice."
"Nema potrebe da se iskaljuje na devojci." Rajnhart uze au i otpi.
"Ne iskaljujem se ja ni na kome! Ako oni ne mogu da shvate da e to to smo uhvatili pukim
sluajem izmeniti ivote svih nas, onda ih pustimo neka se ispetljaju kako znaju. Ako bude malo
sree, oni e sve tako zapetljati da od toga nita nee ispasti."
"Neto jeste ispalo od toga."
"Donino udovite."
"Zna za njega?"
"To spada u podprogram samo kao dopuna mainerije." Fleming se zagleda u prazan orman i
njegova panja poe da oivljava. "Doni misli da joj je mainerija dala mo da stvori ivot, ali je u
zabludi. Ona je sama sebi dala mo."
"Onda ti mora ostati da bi je drao pod nadzorom, Done."
"Nije to moj posao." On zalupi vrata ormana. "Kamo lepe sree da ga nikada nisam ni zapoeo!"
blago. "Dobri stari misionari sa smenim tropskim eirima; ali zavrilo se tako to su oni postali
njihovi gospodari."
"Moda si u pravu." Rajnhart mu se zahvalno nasmei; bilo je kao u stara dobra vremena kada su
obojica mislili na isti nain. "Ovo je izgleda neka neobina vrsta misionara."
"Kakav mozak ima ta Donina nakaza?" Rajnhart slee ramenima, a Fleming nastavi: "Da li misli
kao mi, ili misli kao maina?"
"Ako uopte i misli."
"Ako ima oko i nervne centre - ima svakako i mozak. Kakav mozak?"
"Verovatno isto tako primitivan."
"Zato?" upita Fleming. "Zato mainerija ne bi proizvela dopunu svoje inteligencije, neki
nadkompjuter koji bi delovao na isti nain sem to bi bio zavisan od organskog tela?"
"Od kakve bi to koristi bilo?"
"Kakva je korist od ogranskog tela? Maine sa ulima Maine sa okom?"
"Nikoga drugog nee ubediti u to", ree Rajnhart.
"Ni vi ne morate da to prihvatite."
"Morae da ostanee sa tim udom, Done."
"Zbog ega?"
"Da bi ga drao pod nadzorom." Rajnhart je govorio odluno: odluio se jo pre nekoliko asova.
Fleming odreno zavrte glavom.
"Kako bismo mogli? Promuurniji je od nas."
"Stvarno?"
"Ne elim da imam ikakve veze sa tim."
"To bi, prema tvojoj teoriji, njemu ilo na ruku."
"Ako mi ne verujete..."
Rajnhart malo podie glavu: "Predajem se."
"Onda ga unitite. Jedino tako moemo biti sigurni."
"Uiniemo to ako bude potrebno", ree Rajnhart i krenu prema vratima kao da je stvar sreena.
Fleming mu priskoi.
"Hoete li? Da li stvarno mislite da ete biti kadri? Videli ste ta se dogodilo kad sam ja pokuao
da uinim kraj: Doni me je izbacila. A ako vi pokuate, i vas e izbaciti."
"Oni i ovako ele da me izbace."
"ta ele?" Fleming je izgledao kao da je dobio uku.
"Snage koje nastupaju ele da im se svi uklonimo s puta", ree Rajnhart. "Jedva ekaju da uju da
se mi rasputamo da bi se oni uselili."
"Zato, za ime boga?"
"Misle da znaju bolje od nas kako da ga iskoriste. Ali sve dok smo mi ovde, Done, mi moemo
uiniti kraj svemu. I hoemo ako do toga doe." Pogled mu pree s Flemingovog zabrinutog lica na
njegove kofere na podu. "Bolje bi bilo da to raspakuje."
Susret izmeu Fleminga i Doni bio je pun elektriciteta, ali se ne dogodi nita dramatino. Fleming
je bio prilino staloen, a Doni se odnosila prema njemu s nekom vrstom trpeljive veselosti.
"Dobro doao, mome lutalico", ree ona i povede ga da mu pokae stvorenje u posudi.
Stvorenje je miroljubivo lebdelo usred svoje hranljive tenosti: ono je pronalo otvor i provodilo
je najvei deo vremena buljei kroz njega onim svojim jedinim ogromnim okom bez kapaka. Fleming
mu uzvrati pogled, ali ono nije davalo nikakvog znaka da je registrovalo ono to je videlo.
"Moe li da komunicira?"
"E, moje mome", Doni je govorila kao da hoe da se naali sa nekim mladim studentom. "Gotovo
da nismo imali vremena da saznamo bilo ta o njemu."
"Ima li glasne ice ili tako neto?"
"Nema."
"Hm." Fleming se uspravi i pogleda kroz gornji otvor suda. "Moda je to neuspeo pokuaj da se
stvori ovek."
"ovek? Ne lii na oveka."
Fleming provrlja kroz prostoriju kompjutera, u kojoj zatee Kristinu, i poe posmatrati kontrolnu
tablu.
"Da li neto otkucava?"
"Ne. Nita." Kristina je izgledala kao da se udi neemu. "Ali neto se oigledno dogaa."
Kontrolne lampe stalno su treptale. Izgledalo je da mainerija radi za svoj raun ne dajui nikakve
rezultate.
Ni sledea dva ili tri dana ne dogodi se nita, a onda Fleming sprovede jedan solenoid od maine
i omota ga oko posude. On nije - u stvari nije ni sam znao - objasnio zato je to uinio, ali kontrolnik
kompjutera poe iznenada snano da svetli.
Kristina dotra iz laboratorije.
"Kiklop je uasno uzbuen: Bacaka se po posudi."
Iz susedne prostorije ulo se treskanje i bukanje koje je proizvodilo stvorenje u svojoj tenosti.
Fleming prekide spoj, a treskanje prestade. Kad su ponovo uspostavili spoj, stvorenje je ponovo
reagovalo, ali iz izlaznog printera ne izie nita. Rajnhart navrati da vidi kako napreduju, pa on, Doni
i Fleming ponovie radnju jo jednom, ali bez rezultata.
Sledeeg dana Fleming ih opet okupi.
"elim da izvedem jedan eksperiment", ree.
On prie kontrolnoj tabli i postavi se, okrenut leima prema njoj, izmeu dva tajanstvena
prikljuka koje nikada nisu koristili. Posle toga skide sa prikljuaka obloge od perspeksa i ponovo
stade izmeu njih. Nita se ne dogodi.
"Hoete li stati ovde za trenutak?" zamoli on Rajnharta i ukloni se da bi profesor mogao zauzeti
njegovo mesto. "Pazite da ih ne dodirnete. Tu je napon od preko hiljadu volti." Rajnhart je stajao
sasvim mirno, sa glavom izmeu prikljuaka, okrenut leima razvodnoj tabli.
"Oseate li neto?"
"Vrlo slabo..." Rajnhart zastade. "Nekakvu vrtoglavicu."
"Nita drugo?"
"Ne."
Rajnhart se udalji od kompjutera.
"Je li sad sve u redu?"
"Da", ree on. "Sada nita ne oseam."
Fleming ponovi eksperiment sa Doni, ali ona nita ne oseti.
"Mozak raznih ljudi isputa razliite koliine elektrinog pranjenja", ree ona. "Moja je
oigledno niska, a to je sluaj i sa Flemingom. Tvoja, Erneste, mora da je vea, jer pobuuje struju u
provodnicima. Pokuaj ti, Kristina."
Kristina kao da se plaila.
"Ne boj se", ree Fleming. "Stani tako da ti glava bude izmeu ovih predmeta, ali ih ne dodiruj jer
e te spriti."
Kristina stade tamo gde su pre nje drugi stajali. Za trenutak je izgledalo da nema nikakvog efekta
na nju, potom se ukoi, oi joj se sklopie, i ona pade napred u potpunoj nesvestici. Prihvatie je i
spustie na stolicu, a Doni joj podie kapke, ispitujui oi.
"Bie dobro. Samo se onesvestila."
"ta se dogodilo?" upita Rajnhart. "Da li je dodirnula neki od prikljuaka?"
"Nije", ree Fleming. "Svejedno, bolje da ponovo stavim obloge."
On to i uini, zamislivi se, dok su Doni i Rajnhart vraali Kristinu svesti savijajui joj glavu
meu noge i prskajui joj elo hladnom vodom.
"Ako izmeu tih prikljuaka postoji redovno pranjenje i vi u njega unesete elektrino polje
mozga koji radi..."
"Stani", ree Doni nestrpljivo. "Mislim da dolazi k sebi."
"Oh, nee joj biti nita." Fleming zamiljeno pogleda tablu i dva obloena prikljuka koji su
trali iz nje. "To e izmeniti struju izmeu njih - uskladie je. Mozak e osetiti reakciju; Moda
postoji i neki detektor koji radi uzajamno."
"O emu to govori?" upita Rajnhart.
"Govorim o prikljucima!" Fleming sinu od uzbuenja. "Mislim da znam emu slue. Oni
predstavljaju sredstvo za optenje sa mainom."
Doni izgleda nije bila ubeena. "Ona je samo neurotina mlada ena. Verovatno je dobar medijum
za hipnozu."
"Moda."
Kristina se osvesti i zatrepta.
"Zdravo." Uputi im slabaan osmeh. "Jesam li se onesvestila?"
"Rekla bih da jesi. Mora biti da ima bestraga mnogo elektrinog strujanja."
"Stvarno?"
Rajnhart joj dade au vode. Fleming se okrete prema njoj i isceri se.
"Upravo si uinila veliki doprinos nauci." On mahnu glavom u pravcu prikljuaka. "Bolje bi bilo
da se dri podalje od ovoga." Zatim se okrete Rajnhartu: "Sutina je u tome to ako imate
odgovarajuu vrstu mozga - ne ljudskog - mozga koji radi na nain koji je isplaniran u maini, tada
dolazi do spoja. Sazdan je da tako komunicira. Na nain ubacivanja prethodnih odgovora kao
pitanja, uasno je nespretan. Sva ova petljavina sa printerima..."
"Hoe da kae da ona moe da ita misli?" upita Doni.
"Hou da kaem da dva mozga ako su odgovarajue vrste mogu da komuniciraju pomou
elektrine struje. Ako bismo uzeli vau nakazu i stavili njenu glavu izmeu ovih prikljuaka."
"Ne shvatam kako bismo to mogli ostvariti."
"To ona eli! Zbog toga je uznemirena - pa oboje su uznemireni. ele da dou u vezu. Kreatura je
u elektromagnetnom polju mainerije, a maina zna njene logike mogunosti. Na tome je radila ne
obavetavajui nas o tome."
"Ne moemo da izvadimo kiklopa iz njegove hranljive tenosti", ree Doni. "Umro bi."
"To se mora dobro razmotriti."
"Moe da napravi elektroencefalograf", ree Rajnhart. "Stavi niz elektrinih spojeva na
kiklopovu glavu i sprovede koaksijalni kabl odatle do prikljuaka da bi se sprovelo obavetenje.
Morae da ih sprovede preko transformatora, ili e ga inae ubiti elektrinom strujom."
"ta se time postie?" Doni sumnjiavo pogleda u njega.
"On dovodi kompjuter u dodir sa nadinteligencijom", ree Fleming.
"Zbog kakve svrhe?"
"Zbog svoje svrhe." On se okrenu od njih i izmeri prostoriju koracima. Doni je ekala da Rajnhart
progovori, ali je starac stajao mrtei se jogunasto na svoje ruke.
"Da li vam je sada bolje?" upita on Kristinu.
"Jeste."
"Mislite li da moete izvesti tako neto."
"Doktor Fleming e vam pomoi. Zar ne, Done?"
Fleming je stajao u drugom delu prostorije, leima okrenut prema masivnim kuitima ureaja.
"Ako je to stvarno ono to elite", ree on.
"Alternativa je", poe Rajnhart, govorei vie Doni i sebi nego Flemingu, "da se spakujemo i
dignemo ruke od svega. Nemamo veliki izbor, zar ne?"
8. AGONIJA
Dudi je izbegavala Fleminga koliko god je mogla, a kada bi ga i srela, on je obino bio sa
Kristinom. Sve se izmenilo otkako je Brider poginuo; ak je i iznenadni prodor prolenog vremena
uskoro uminuo, ostavljajui nad logorom i nad njom sivu sumornu koprenu. Da bi sve bilo jo gore,
ona, rastrzana patnjom, shvati da e Kristina vrlo verovatno zauzeti ne samo njeno mesto, nego i
mesto Denisa Bridera u Flemingovom ivotu, saraujui sa njim i delei iste misli, to ona nikada
nije bila kadra. U poetku je mislila da nee moi da podnese sve to, zaobiavi Dirsa, ona se
pismom obrati direktno Vajtholu i zamoli da bude premetena. Jedino to je time postigla bila je jo
jedna lekcija od Dirsa.
"Va posao ovde jedva da je i poeo, gospoice Adamson."
"Ali posao u vezi sa Briderom je gotov!"
"Brider moda jeste, ali posao nije." Izgleda da on uopte nije shvatao njenu nevolju. "Ono ega
se Intel do sada domogao, dovoljno je da podstakne njihove apetite, a sada, poto su izgubili njega,
oni e potraiti nekog drugog - moda nekog od njegovih prijatelja."
"Mislite li da e se doktor Fleming prodati?" upita ona podrugljivo.
"To bi se moglo desiti bilo kome ukoliko ne budemo na oprezu."
to se ovoga tie, Fleming je bio taj - ne Dudi - koji je podneo izvetaj o prvom koraku to ga je
preduzeo Intel.
On, Kristina i Doni pronali su nain kako da privrste kontaktne prikljuke encelografa na ono
to je, po svemu sudei, predstavljalo kiklopovu glavu, a Kristina mu je pomogla da ih kablom
povee sa prikljucima visokog napona na kompjuteru.
Na police ispod kontrolne ploe postavili su transformator i ukljuili ga u strujno kolo tako da je
struja koja je stizala do kiklopa imala jainu otprilike kao neka baterija za baterijsku lampu. Bez
obzira na to, efekat je bio uznemiravajui. Kada je ukljuen prvi kontakt, stvorenje se potpuno
ukoilo, a kontrolne lampe kompjutera sasvim su zatajile. Neto kasnije, meutim, izgleda da su se i
stvorenje i mainerija prilagodili; proces obraivanja podataka odvijao se pravilno, iako nita nije
otkucavano na izlaznom printeru, a kiklop je mirno plivao u posudi, buljei kroz otvor svojim jednim
okom.
Sve ovo je trajalo nekoliko dana, a Kristini je stavljeno u zadatak da vodi rauna o kontrolnoj
prostoriji i laboratoriji, koje su sada bile povezane provodnicima, s nalogom da zovne Doni i
Fleminga ako se dogodi neto nepredvieno. Doni je dobila teko zaslueni odmor, ali je Fleming s
vremena na vreme navraao u zgradu kompjutera da bi izvrio provere i video Kristinu. Primetio je
da je ona sve napregnutija kako su dani prolazili, a krajem nedelje postala je toliko nervozna da ju je
izgrdio zbog toga.
"Sluaj - ti zna da se ja smrtno plaim itave ove rabote, ali nisam znao da se i ti boji."
"Ne bojim se", ree ona. Bili su u prostoriji kontrolnog ureaja, i posmatrali neprekidno
svetlucanje sijalica na tabli. "Ali to ostavlja na mene neki udan utisak."
"A ta to?"
"To petljanje oko prikljuaka i..." Oklevala je, a zatim je nervozno pogledala prema drugoj
prostoriji. "Kada sam unutra oseam da me ono oko sve vreme posmatra."
"Posmatra ono sve nas."
"Ne. Mene posmatra nekako naroito."
Fleming se isceri. "Ne krivim ga. I sam sam inio to isto."
"Mislila sam da si zauzet na drugoj strani."
"Bio sam." On napola podie ruku da bi je dodirnuo, a onda se predomisli i ode do vrata. "uvaj
se."
On odeta do staze na grebenu koja je vodila prema obali; tu je mogao da se prepusti tiini,
usamljenosti i razmiljanju. Bilo je tmurno, dosadno popodne, nastupila je oseka, i pesak se poput
sumornog sivog kriljca prostirao izmeu granitnih rtova. Tumarao je pored samog mora, oborene
glave, sa rukama u depovima, pokuavajui da u glavi rekapitulira ono to se deavalo u kompjuteru.
Polako se vraao prema stenovitom alu, suvie zadubljen u misli da bi opazio jednog zdepastog
elavog oveka koji je, puei malecku cigaru, sedeo na steni.
"Trenutak, gospodine, molim vas", dopre do njega grleni glas, iznenadivi ga.
"Ko ste vi?"
elavko izvue podsetnicu iz depa i prui mu je. "Ne mogu da proitam", ree Fleming.
elavko se nasmei. "Vi ste svakako doktor Fleming."
"A vi?"
"To vam nita ne bi znailo." elavku je malo ponestalo daha.
"Kako ste dospeli ovamo?"
"Oko rta. Moe se kad je oseka, ali to je pravo planinarenje." On izvadi srebrnu tabakeru sa
cigarilosima. "Puite li?"
Fleming se napravi da nije uo. "ta hoete?"
"Poao sam da se proetam." Slee ramenima i vrati tabakeru u dep. Izgledalo je kao da je
povratio dah. "Da li i vi esto dolazite ovamo?"
"Ovde je zabranjen pristup."
"Nije na al. U ovoj slobodnoj zemlji, al je..." On ponovo slee ramenima. "Zovem se Kaufman.
Da li ste uli za mene?"
"Nisam."
"Va prijatelj Herr doktor Brider..."
"Moj prijatelj Brider je mrtav!"
"Znam. uo sam." Kaufman povue dim iz svoje male cigare.
"Vrlo tuno."
"Da li ste poznavali Denisa Bridera?" upita Fleming, smeten i sumnjiav.
"Oh, da. Izvesno vreme smo saraivali."
"Da li vi radite za...?" Sputao se sumrak; on je pokuavao da se priseti imena.
"Intel? Da."
Kaufman se nasmei Flemingu i ispuhnu tanak pramen dima. Fleming izvadi ruke iz depova.
"Odlazite."
"Molim?"
"Ako se kroz pet minuta ne uklonite odavde pozvau straare."
"Nemojte, molim vas." Kaufman kao da je bio uvreen. "Ovo je bila tako sretna okolnost to sam
naiao na vas."
"A da li je bila isto tako sretna i za Bridera?"
"Nikome to nije bilo alije nego meni. A bio je i veoma koristan."
"I veoma mrtav." Fleming pogleda na sat. "Treba mi pet minuta da se popnem na greben. Kada
stignem na vrh obavestiu straare."
On se okrete da krene, ali ga Kaufman pozva.
"Doktore Fleming! Sledeih pet minuta moete mnogo korisnije utroiti. Ne predlaem vam nita
nepoteno."
na pod. Za trenutak nastupi tiina. Kreatura prestade da se bacaka, a zujanje kompjutera odjedanput se
prekide, kao preseeno. Zazvoni zvono za uzbunu.
Prva osoba koja se pojavi na licu mesta bee Dudi, koja je prolazila pored zgrade kada je
alarmno zvono u predvorju stupilo u dejstvo. Gurnuvi vrata, ona mahnito projuri kroz hodnik i ulete
u prostoriju kontrolnog ureaja. U prvi mah nije nita zapazila. Neonske svetiljke na tavanici jo su
svetlele, ali je kontrolni sto zaklanjao od pogleda deo poda ispred kontrolne table. Tada ugleda
Kristinino telo, dotra i klee pored njega.
"Kristina!"
Ona je okrete na lea. Kristinine razrogaene oi nisu vie gledale, a njene ruke mlitavo padoe
na pod: bile su ugljenisane i sprene do kostiju. Dudi opipa devojino srce, ali ono nije kucalo.
"Oh, boe!" pomisli. "Zato ja uvek moram da se zateknem tamo gde je smrt."
Rajnhart je bio u Londonu kada je saznao za novost. Kad je o tome izvestio Ozborna, ovaj je
reagovao drugaije nego to je on oekivao: Ozborna je to svakako oneraspoloilo, ali izgleda da je
on bio prezauzet drugim stvarima tako da je to primio kao jednu od mnogih nedaa. Rajnhart je bio
oaloen, ali i zauen; ne samo Ozborn ve i svi ostali koje je sretao dok je tumarao po
kancelarijama Vajthola izgledali su kao da nose neto tajanstveno i teko na dui. Mislio je da ode do
Buldero Fela, koji ve dugo nije poseivao, da bi pokuao da pobegne od utuenosti koja ga je
okruivala, ali odmah saznade da je radio-teleskop stavljen pod vojni nadzor i da mu se ne moe
prii od organa obezbeenja iz Ministarstva odbrane. To se, bez ikakvog upozorenja, dogodilo tokom
prole nedelje dok je on bio u Tornesu. Besan zbog toga to se nisu posavetovali sa njim, on potrai
Ozborna, ali je Ozborn bio suvie zauzet da bi mogao da odrava sastanke.
Izvetaj o Kristininoj smrti i autopsija usledili su posle nekoliko dana. Profesor je bar bio
osloboden munog ceremonijala obavetavanja njenih roaka, jer su oba njena roditelja bila mrtva, a
drugih roaka u zemlji nije imala. Fleming mu posla kratko ljutito pismo, javljajui da nije dolo ni
do kakvog veeg kvara na kompjuteru i da on ima objanjenje za Kristininu smrt. Zatim je usledilo
jedno due pismo u kome mu je javljao da je uniteni vod popravljen i da kompjuter radi punom
parom, doznaujui fantastinu koliinu informacija u svoj ureaj za pamenje. Meutim, Fleming
nije nita rekao o tome kakve su informacije u pitanju. Doni mu je telefonirala nekoliko dana kasnije,
obavetavajui ga da je kompjuter poeo da otkucava. Iz njega je izilo mnotvo cifara koje, koliko
su ona i Fleming mogli da zakljue, nisu predstavljale pitanja nego informacije.
"To je pravo mnotvo formula za biosintezu", ree ona.
"Fleming smatra da on trai novi eksperiment, a ja mislim da je u pravu."
"Jo udovita?" upita Rajnhart preko telefona.
"Verovatno. Ali ovoga puta je mnogo komplikovanije. Bie to ogroman posao. Bie nam potrebno
mnogo vie sredstava i, na alost, novca."
Pokuao je jo jednom da se sastane sa Ozbornom, ali ga, na njegovo iznenaenje, pozvae iz
Ministarstva odbrane.
Kada je stigao kod Vandenberga, Ozborn je ve bio tamo. Tu su takoe bili i Vandenberg i Dirs:
izgledalo je da oni ve izvesno vreme razgovaraju o neemu. Dirsova tana leala je otvorena na
stolu, a iz nje je bilo izvaeno i pregledano mnotvo dokumenata. Izvesna odbojnost i neprijaznost
koje su lebdele u vazduhu naterae profesora da bude na oprezu.
"Odmorite noge", ree Vandenberg automatski, bez osmeha. Nastupi mala nategnuta pauza za
vreme koje je svako od njih oekivao da e neko drugi progovoriti; najzad on dodade: "ujem da ste
otpisali jo jedan le."
"Ne verujem", ree Fleming. On golom icom dodirnu prikljuak. "Vidite." Kada se metalne
povrine dodirnue, pojavi se samo mala varnica.
Fleming spusti icu i postoja nekoliko trenutaka razmiljajui. Onda polako podie ruke prema
prikljucima, kao to je uinila i Kristina.
Doni uini korak napred da ga sprei. "Za ime boga!"
"U redu je", Fleming je dodirivao oba prikljuka istovremeno i nita se ne dogodi. Stajao je,
ispruenih ruku, drei metalne ploe, dok ga je Doni posmatrala s meavinom skepticizma i straha.
"Zar nije bilo dovoljno smrti?"
"Njemu je dovoljno." On opusti ruke. "Nauio je. Nije mu bio poznat efekat visokog napona na
organsko tkivo sve dok nije privukao Kristinu. Nije znao da e to i njega otetiti. Ali sada kad mu je
to poznato dri se na oprezu. Ako napravite kratak spoj preko ovih elektroda, on e smanjiti napon.
Hajde, pokuajte."
"Ne, hvala. Dosta mi je tvojih fantastinih zamisli."
Fleming je pogleda strogo.
"Nemate posla naprosto sa nekim ureajem, znate. Imate posla sa mozgom, i to avolski dobrim
mozgom." Poto ona nita ne odgovori, on izie.
Uprkos tome to je bio zaokupljen radom na odbrani, Dirs nae vremena i sredstava da pomogne
Doni. Spadao je u onu vrstu ljudi koji se hrane aktivnou, kao paraziti; tenja za podvrgavanjem to
vie stvari sopstvenom nadzoru zadovoljavala je podsvesne udnje njegovog uma i moda je zauzela
mesto njegovog kreativnog genija koji mu je izmicao. Uspeo je da joj stavi na raspolaganje jo vie
ureaja i olakica, i sve ponosnije je izvetavao o njenom napredovanju. Postigao je vie nego to bi
uinio Rajnhart da je ostao na svom mestu.
Bloku kompjutera dodata je nova laboratorija da bi se u nju smestio ogroman i veoma sloen
ureaj za sintezu nukleinske kiseline, tokom sledeih nedelja montirani su novokonstruisani
rendgenski kristalografski ureaj i hemijske sintezne jedinice za proizvodnju sastojaka fosfata,
deoxybirose, adenina, timina, citozina, tirozina i ostalih sastojaka koji su potrebni za stvaranje
molekula nukleinske kiseline, klice ivota. U toku od nekoliko meseci imali su helikoidu nukleinske
kiseline od nekih pet biliona nukleotidnih ifara u stvaranju, a krajem godine napravili su jednu
genetiku jedinicu od pedeset hromozoma, priblino koliko iznose genetske potrebe oveka, ali neto
vie.
Poetkom februara, Doni podnese izvetaj o stvaranju ivog embriona, oigledno ljudskog.
Hanter dojuri u zgradu laboratorije da ga vidi. On proe pored Fleminga, dok je iao kroz sobu sa
kompjuterom, ali mu ne ree nita. Fleming se drao svog posla, kako je i obeao, i nije pokuavao
da pomogne u bilo emu to je u vezi sa biohemijom. Hanter u laboratoriji zatee Doni nadnesenu nad
jednu malu komoru sa kiseonikom, okruenu ureajima i izvesnim brojem svojih asistenata.
"Da li ivi?"
"Da." Doni se uspravi i pogleda ga.
"Kako izgleda?"
"To je beba."
"Ljudska beba?"
"Rekla bih da jeste, mada sumnjam da bi se Fleming sloio s tim." Ona se nasmei zadovoljno. "I
to devojica."
"Jedva mogu da poverujem..." Hanter zaviri u komoru sa kiseonikom. "Smem li da pogledam?"
"Nema bog zna ta da se vidi; spakovan zamotuljak."
Pod prekrivaem komore od perspeksa nalazilo se neto to je moda i predstavljalo ljudsko
stvorenje, ali telo mu je bilo vrsto omotano pokrivaem, a lice prekriveno maskom. Jedna gumena
cevica je pored njegovog vrata nestajala ispod pokrivaa.
"Die li?"
"Uz nau pomo. Puls i disanje normalni. Teina tri kilograma. Kada sam prvi put dola ovamo,
nije mi padalo na pamet..." Ona iznenada zastade, neoekivano ponesena oseanjima. Kada je
nastavila, glas joj je bio blai. "Obistinila se sva alhemija za pravljenje zlata, stvaranje ivota." Ona
lupnu gumenu cevicu i pree na svoj uobiajen grub nain govora. "Hranimo je intravenozno.
Videete da nema nagon za normalnim sisanjem. Moraete je nauiti."
"Natovarili ste nam prilian posao", ree Hanter, ne ravnoduno, ali ve zabrinut za formalne
odgovornosti.
"Ja sam vam natovarila ljudski ivot koji su stvorila ljudska bia. Prirodi je bilo potrebno dve
hiljade miliona godina da obavi takav posao; nama je bilo potrebno etrnaest meseci."
Hanter ponovo poprimi svoj zvanino uljudan nain ophoenja. "Dozvolite da budem prvi koji e
vam estitati."
"Kaete to kao da sam se stvarno porodila", ree Doni, uspevajui i da frkne i da se nasmei u isto
vreme.
Malo stvorenjce u komori kao da je bujalo od intravenozne hrane. Raslo je otrpilike dva i po
centimetra na dan, i bilo je oigledno da nee proi kroz uobiajen stadijum detinjstva ljudskog
stvora. Dirs je obavestio generalnog direktora za istraivanja u Ministarstvu odbrane da e, pod
ovakvim okolnostima, ono dostii potpun stas odraslih za tri do etiri meseca.
Zvanina reakcija na celokupan dogaaj bila je meavina ponosa i tajanstvenosti. Generalni
direktor zatraio je potpun izvetaj, klasifikujui ga u kategoriju strogo poverljivih dokumenata.
Predao ga je Ministarstvu za odbranu, koje ga je u saetom obliku prenelo zaprepaenom i
zbunjenom predsedniku vlade. Kabinet je obaveten u okvirima najstriktnije poverljivosti, a Ratklif
se vratio u svoju kancelariju u Ministarstvu nauke potresen i u nedoumici ta da preduzme dalje.
Posle dueg razmatranja, on naloi Ozbornu da pismeno zatrai od Fleminga samostalan izvetaj.
Fleming je odgovorio u dve rei: "Ubite je!"
U dogledno vreme pozvali su ga u Dirsovu kancelariju i zatraili da poloi raune.
"Ne bih rekao", ree Dirs kiljei iza naoara kroz uske proreze izmeu kapka, "da vi imate bilo
kakve veze sa ovim."
Fleming udari pesnicom o glomazni sto.
"Jesam li ja jo lan ekipe?"
"U izvesnom smislu jeste."
"Onda ete me moda sasluati. Ono stvorenjce moe da lii na ljudsko bie, ali ono to nije. Ono
je dopuna mainerije, kao i ona druga kreatura, samo je znatno razvijenije."
"Na emu se zasniva ta teorija?"
"Zasniva se na logici. Prvo bie predstavljalo je prvi pokuaj da se stvori organizam kao na i
stoga prihvatljiv za nas. Ovo je bolji hitac, zasnovan na veem broju podataka. Radio sam na
podacima i znam koliko je to hotimino."
Dirs malo razmae kapke. "I poto ste ostvarili ovo udo, vi predlaete da ga ubijemo?"
"Ako to ne uinite sada, vie nikada neete biti u mogunosti."
"Ljudi e misliti da je to Ijudsko bie. Rei e da ga mi ubijamo. Ono e imati nas - mainerija e
nas imati - tamo gde ona eli."
"A ako ne posluamo va savet?"
"Onda je drite to dalje od kompjutera."
Dirs je za trenutak sedeo bez rei, svetlucajui naoarima. Tada ustade da bi okonao sastanak.
"Vi ste ovde samo na osnovu preutne dozvole, Fleming, i ne uivate naklonost ministra za nauku.
Odluka u ovom sluaju ne zavisi od vas nego od mene. Bie uinjeno ono to ja budem ocenio kao
najbolje, a tako emo postupiti i sada."
9. UBRZANJE
Devojka se, saobrazno Dirsovom predskazanju, potpuno razvila za etiri meseca. Veinu toga
vremena provela je u komori s kiseonikom, mada su sve vie produavali periode za vreme kojih su
je uili normalnom disanju. Krajem prvog meseca prestali su da je hrane preko creva i preli su na
hranjenje iz boce. Sem tog nije uinjeno nita drugo to bi podstaklo njen um, a ona je leala
nepokretno kao novoroene, buljei u tavanicu. Dirsa je pomalo zbunjivao tok njenog razvoja, ali
kad je dostigla visinu od 170 cm, do kada je postala ve sasvim razvijena mlada ena, ona prestade
da raste.
"Sasvim zgodno ene", ree Hanter obliznuvi se.
Dirs nije dozvoljavao nikome da je vidi izuzev Hantera, Doni i njihovih asistenata. On je
svakodnevno slao poverljive izvetaje Ministarstvu za odbranu, a dva puta ga je posetio i generalni
direktor za istraivanja, s kojim je kovao planove za njenu budunost. Bile su preduzete sve mogue
mere da se njeno postojanje odri u tajnosti; oko kompjutera i u laboratorijskom bloku danonono su
se smenjivale strae, a svi koji su bili upoznati sa njenim postojanjem bili su obavezni da to zadre za
sebe. Sem Rajnharta koji je za nju neslubeno saznao od Ozborna, i nekolicine starijih slubenika i
politiara u Londonu, niko izvan istraivake ekipe u Tornesu nije znao nita o njoj.
Fleming je, po Dirsovom miljenju, bio najsumnjiviji u itavoj grupi i Dudi je dobila poseban
nalog da motri na njega. Njih dvoje bukvalno jedva da su progovorili od prolog prolea. On je
jednom, mrzovoljno i mlako, pokuao da joj se izvini, to je ona presekla u samom zaetku; od tada,
kad bi se sreli u logoru, nisu obraali panju jedno na drugo. Najzad, ree ona sebi, ona nije ni
motrila na njega - injenica da se on ogradio od Doninog eksperimenta koji je posle Briderove smrti
spadao u njenu nadlenost, znaila je da on vie nije prvenstveno njena briga. Ma koliko da ju je
grizla savest zbog prolosti, to je bilo prekriveno anestezijom nekakve ravnodune apatinosti. Ali,
sada je bilo drugaije.
Prikupivi svu svoju odlunost, ona ga potrai u prostoriji kompjutera, oseajui neku udnu
mlitavost u nogama. Prui mu list sa instrukcijama.
"Hoe li da proita ovo", ree bez ikakvog uvoda.
On ga letimice pogleda i vrati joj. "Ovo je dokument Ministarstva odbrane - ti ga itaj. Ja biram
ta dodirujem."
"Odnosi se na bezbednost novog bia", izusti ona sa naporom, uzmiui pred njegovim napadom.
Fleming se nasmeja.
"Tebe to zabavlja..." upita ona. "Ja u biti odgovorna za njegovu bezbednost."
"A ko e biti odgovoran za tvoju?"
"Done!" Dudino lice prekri se rumenilom. "Da li uvek moramo biti na suprotnim stranama?"
"Tako nekako ispada, zar ne?" ree on tonom koji je izraavao meavinu neke vrste saoseanja i
ravnodunosti. "Na alost, to tvoje dragoceno bie je za mene poslednja briga."
"Ono nije moje. Ja obavljam svoj zadatak. Nisam tvoj neprijatelj."
"Nisi. Ti samo spada u onu vrstu devojaka koje se muvaju unaokolo." On se bespomono osvrte
po sobi. "E, pa ja sam rekao ta sam imao da kaem!"
Ona uini poslednji pokuaj da mu se priblii. "Kao da je prola venost od kad smo jedrili."
"I jeste."
"Ostali smo kakvi smo i onda bili."
"U jednom drugaijem svetu." On se pokrenu kao da eli da ode.
"Isti je to svet, Done."
jednom shvatila osnove decimalne aritmetike, ona vie nije imala tekoa s matematikom. Raunala
je kao raunska maina; baratala je brojevima hitrom logikom nekog raunara i nikada nije greila.
Bila je sposobna da dri u glavi najsloenije progresije, ne oseajui nikakav napor. to se tie
ostalih predmeta, bila je puna injenica kao enciklopedija. Dirs i nastavnici koje su dovodili u
Tornes, u beskrajnom i, po uenosti, impresivnom nizu - ne da bi neposredno nju poduavali, jer za
nju niko nije smeo da zna, ve da bi upravili njene instruktore - postavili su temelje jednom optem,
nespecijalizovanom nivou znanja, tako da je do kraja ovog kursa, potkraj leta, teorijski znala o svetu
koliko i neki inteligentan i lucidan svreni kolarac. Jedino su joj potpuno nedostajali ljudsko
iskustvo i spontan stav prema ivotu. Mada je bila ila i prilino komunikativna, ostavljala je utisak
kao da koraa i govori u snu.
"U pravu si", priznade Doni Flemingu. "Ona nema mozak, ona ima raunar."
"Zar to nije isto?" On pogleda u vitku plavuu koja je sedela i itala za stolom u prostoriji
odreenoj da bude njena soba.
Bila je to jedna od retkih Flemingovih poseta Doninim prostorijama. Laboratorija je bila
ispranjena i pretvorena u niz soba koje su izgledale kao sobe u brourama o ureenju stanova, sa
devojkom kao jednim od komada pokustva.
"Ona je nepogreiva", ree Doni. "Ona ne zaboravlja. Nikada ne grei. Ve sada zna vie od
veine ljudi."
Fleming se namrti. "A vi ete je puniti informacijama dok ne bude znala vie i od vas."
"Verovatno. Ljudi koji su za nas zadueni imaju neke planove u vezi s njom."
Dirsov plan bio je sasvim providan. Gorui problemi odbrambene mainerije nisu reeni uprkos
tome to je za njihovo reavanje korien i novi kompjuter. Glavna tekoa je bila u tome to u stvari
nisu znali kako da ga koriste. Preuzimali su ga od Fleminga na nekoliko sati dnevno i uspevali su da
vrlo brzo dobiju prilian broj prorauna, ali nisu pronali nain da iskoriste njegov stvarni
potencijal, ili da iskoriste njegov neizmerni intelekt za reavanje problema koji se ne bi izraavali
preko cifara. Ako bi, kako je smatrao Fleming, bia stvorena uz pomo ove mainerije bila njoj
slina, onda bi bilo moguno iskoristiti jedno od njih kao posrednika. Prvo udovite oigledno nije
bilo sposobno da saopti kompjuteru ljudske zahteve, ali devojka je bila neto drugo. Ako bi ona
mogla da se iskoristi kao posrednik, onda bi se moglo postii neto veoma uzbudljivo.
Ministar za odbranu nije imao nita protiv ove zamisli, i mada je Fleming upozorio Ozborna kao
to je upozoravao i Dirsa, Ozborn nije imao ovlaenja koja su imali ljudi na vlasti. Fleming je
mogao jedino da posmatra sa strane kako uinak mainerije nerazumno koriste ljudi koji ne obraaju
panju na njegove primedbe. Njemu samom ostalo je jedino neuhvatljivo logiko stanovite prema
kome se upravljao. Ako je greio, onda je greio od samog poetka, a i sam ivot bio je drugaiji
nego to je on zamiljao. Ali ako je bio u pravu, onda su srljali u veliku nesreu.
On se naao u prostoriji kompjutera kada su Dirs i Doni prvi put tamo uveli devojku.
"Za ime boga!" On pogleda u Dirsa pa u Doni, krajnje i beznadeno moleivo.
"uli smo vae miljenje, Fleming", ree Dirs.
"Onda je ne putajte ovamo."
"Ako imate neto protiv, alite se ministru." On se okrete vratima. Doni slee ramenima; njoj se
inilo da Fleming die buku ni oko ega.
Dirs je pridravao vrata dok je Andromeda ulazila u pratnji Hantera, koji je iao postrance i
malo iza nje, tako da su izgledali kao linosti iz nekog romana Dejn Ostin. Andromeda se kretala
nezgrapno, ali bila je sasvim budna. Lice joj je bilo spokojno, a oi kao da su upijale sve to su
videle. Sve je bilo nekako sveano i nestvarno kao da se spremaju da zaigraju menuet.
"Ovo je kontrolna prostorija kompjutera", ree joj Dirs, dok je stajala gledajui oko sebe.
Govorio je kao dobroduan, ali strog roditelj. "Priao sam vam o njoj, seate li se."
"Zato bih zaboravila?"
Iako je govorila polako i bombasto, njen glas je, kao i njeno lice, bio izraajan i prijatan.
Dirs je provede kroz sobu. "Ovo je ulazna jedinica. Jedini nain na koji moemo ubaciti
informaciju u kompjuter jeste taj da je ovde otkucamo. To nam odnosi mnogo vremena."
"Tako mora." Razgledala je tastaturu sa nekim ravnodunim interesovanjem.
"Ako elimo da optimo sa njim", nastavi Dirs, "najbolje to moemo da uinimo jeste to da
odaberemo neto iz izlazne jedinice, zatim da mu to opet vratimo."
"To je veoma nespretno", ree ona sporo.
Doni prie i stade s njene druge strane. "Kiklop iz one druge sobe moe neposredno da se ukljui
pomou ovog koaksijalnog kabla."
"Da li elite da ja to uradim?"
"elimo da saznamo", ree Dirs.
Devojka podie pogled i primeti da je Fleming posmatra. Ranije ga nije sretala; zurila je u njega
bez ikakvog izraza na licu.
"Ko je to?"
"Doktor Fleming", ree Doni. "On je konstruisao kompjuter."
Devojka mu nezgrapno prie i isprui ruku.
"Milo mi je." Govorila je kao da ponavlja lekciju. Fleming ne prihvati pozdrav, nego je i dalje
buljio u nju. Ona mu je, ne trepnuvi, uzvraala pogled i, malo zatim, spustila ruku.
"Mora biti da ste pametan ovek", izgovori ona monotono.
Fleming se nasmeja. "Zato to inite?"
"ta?"
"Smejete se - da li se tako kae?"
Fleming slee ramenima. "Ljudi se smeju kada su sreni, a plau kada su tuni. Ponekad se
smejemo i kada smo nesreni."
"Zato?" Ona je i dalje zurila u njegovo lice. "ta znai srean ili tuan?"
"To su oseanja."
"Ja ih nemam."
"Svakako. Neete ih ni imati."
"A zato ih vi imate?"
"Zato to smo nesavreni." Fleming joj uzvrati pogled kao da je izaziva. Dirs se nestrpljivo
uzvrpolji.
"Fleming, da li ovo radi kako treba? Na razvodnoj tabli ne vidi se nita."
"Koje je razvodna tabla?" upita ona okrenuvi se. Dirs joj pokaza, a ona se zagleda u nizove
neupaljenih sijalica, dok su joj Dirs i Doni davali objanjenja o njoj i o nameni prikljuaka.
"eleli bismo da stanete izmeu njih", ree on.
Ona slobodno prie tabli. Kad se pribliila, sijalice poee da svetlucaju. Ona stade.
"U redu je", ree Doni. Dirs skide obloge sa prikljuaka i ree devojci da se pomeri napred.
Fleming ju je napregnuto posmatrao, ne govorei ni rei. Usteui se, ona prie, napetog i ukoenog
lica. Kada stie do ploe, stade sa glavom izmeu prikljuaka, po desetak centimetara postrance
udaljenim od sebe, a sijalice poee ubrzano da se pale i gase. Prostoriju ispuni zujanje ureaja u
kompjuteru. Iako joj to nisu rekli, ona lagano podie ruku prema ploama.
"Sigurni ste da je neutralizovan?" Dirs pogleda zabrinuto u Fleminga.
"Sam se neutralie."
Kada devojka rukama dodirnu metalne ploe, ona uzdrhta. Stajala je, bleda, kao u zanosu, a onda
poe zateturavi se. Doni i Dirs je prihvatie i pomogoe joj da sedne u stolicu.
"Je li sve u redu sa njom?" upita Dirs.
Doni klimnu glavom. "Ali pogledajte ovo?"
Sve sijalice na ploi jako su svetlele, a zujanje kompjutera postade glasnije nego ikada dotad.
"ta se dogodilo?"
"Govori mi", ree devojka, "Zna za mene."
"ta kae?" upita Doni. "ta zna o tebi? Kako govori?"
"Mi... mi saobraamo."
Dirs pogleda neprijatno iznenaen. "Preko cifara?"
"To se moe izraziti i ciframa", ree ona zurei tupo ispred sebe. "Trebalo bi mnogo vremena da
se to objasni."
"A moete li vi da saobraate...?" Snana eksplozija u susednoj prostoriji prekide Doni. Sijalice
na razvodnoj tabli se pogasie, a zujanje prestade.
"ta li se to dogodilo sa njim?" upita Dirs.
Fleming se okrete, ne odgovorivi mu, i ode brzo do prvog laboratorijskog krila u kome je bila
smetena nakaza u svojoj posudi. Iz kontaktnih ica iznad posude dizao se dim. Kad ih on izvue,
njihovi krajevi su bili crni, a dronjci ugljenisanog tkiva visili su sa njih. Pogleda u posudu stisnuvi
usta u tanku liniju.
"ta mu se dogodilo?" upade Doni praena Dirsom.
"Ubijen je elektrinom strujom." Fleming zamlatara ostacima pred njom. "Dolo je do jo jednog
pranjenja, i to ga je ubilo."
Dirs proviri u posudu i odskoi zgaen.
"ta ste uradili sa kontrolnicima?" upita on.
Fleming baci ugljenisane ostatke provodnika. "Nita nisam uradio. Kompjuter zna kako da
prilagodi sopstveni napon - zna kako da sagori tkivo - zna kako se ubija."
"Ali zato?" upita Dirs.
Svi instinktivno pogledae na vrata prostorije kompjutera. Tamo je stajala devojka.
"Jer je to bila ona." Fleming joj prie Ijutito isturivi donju vilicu. "Vi ste mu rekli, zar ne? On zna
da sada ima boljeg roba. Nije mu vie potrebno to jadno stvorenje. To je rekao, je li tako?"
Ona je gledala pravo u njega. "Jeste."
"Eto vidite!" okrete se Dirsu. "Imate ubicu. Brider je moda bio rtva nesrenog sluaja, moda
i Kristina, mada bih ja to nazvao ubistvom bez predumiljaja. Ali ovo je bilo obino ubistvo s
predumiljajem."
"U pitanju je samo jedno primitivno stvorenje", ree Dirs.
"I suvino!" Fleming se okrete devojci. "Je li tako?"
"Jeste, u izvesnom smislu", odgovori ona.
"A sledei put moda ete vi biti suvini - ili ja, ili bilo ko drugi od nas?"
Ona je i dalje stajala, nepokretna i bezizraajna. "Mi smo samo uklanjali nepoeljan materijal."
"Mi?"
"Kompjuter i ja." Ona dodirnu prstima glavu. Flemingove oi poprimie strog izraz.
"Vi ste isti, zar ne? Zajednika inteligencija."
"Da", ree ona muklo. "Ja razumem..."
"Onda shvatite ovo!" Fleming je govorio glasno i uzbueno, unosei joj se u lice. "Ovo je jedno
Vandenberg kao da je pomalo alio profesora. "Zato to ste dovoljno mali, a dovoljno znaajni da
biste predstavljali neku vrstu talaca. Ovo ostrvo je oduvek predstavljalo dobru metu."
"Pa", Rajnhart mahnu glavom prema mapi na zidu. "Eto vam dokaza. Zar Zapad to nee izneti pred
Savet bezbednosti?"
Vandenberg odmahnu glavom. "Nee dokle god se moemo pogaati sa pozicija sile. Oni bi jedva
doekali da mi cmizdrei otrimo pred Ujedinjene nacije i priznamo nau slabost. Tada bi nas imali u
svojim rukama. Ono to je nama potrebno jeste neko sredstvo za odbranu."
Rajnhart kao da je bio skeptian. "ta preduzimate u vezi sa tim?"
"Napredujemo to bre moemo. Dirs ima teoriju..."
"Oh, Dirs!"
"Dirs ima teoriju", Vandenberg ne obrati panju na ovu upadicu, "da bismo prilino brzo doli do
reenja ukoliko bismo uspeli da spregnemo ono ensko stvorenje sa vaim kompjuterom."
"Ono je bio moj kompjuter", ree Rajnhart kiselo. "elim vam mnogo uspeha."
Idue noi posle Vandenbergovog odlaska pojavi se Fleming. Te veeri Rajnhart je radio do
kasno u no, pokuavajui da utvrdi poreklo signala sa Zemlje koji su dovodili do toga da sateliti
promene kurs u orbiti, dok ne zau prporenje iz auspuha Flemingovih kola. Fleming se bezmalo
oseao kao da je ponovo doao kui; poznata prostorija, Harvi za kontrolnim stolom, malena,
skladna, oinska figura profesora koji ga eka rairenih ruku. Od sve trojice, Fleming je izgledao
najiscrpljeniji.
"Ovde sve izgleda tako razborito." On se osvrte po velikoj urednoj prostoriji. "Spokojno i isto."
Rajnhart se nasmei. "Trenutno nije ba naroito razborito."
"Moemo li da razgovaramo?"
Rajnhart ga povede do udobnih stolica namenjenih posetiocima, oko omanjeg stola u stranjem
delu opservatorije. "Rekao sam ti preko telefona, Done, da ja tu nita ne mogu da uinim.
Nameravaju da koriste to bie kao dodatak kompjuteru za Dirsov rad na projektilima."
"to se upravo poklapa sa njegovim eljama."
Rajnhart slee ramenima. "Sada to vie nije u mom delokrugu."
"To nije ni u ijem delokrugu. Ja se samo zubima hvatam za slamku. Sve one prie kako emo
moi da ga iskljuimo kad god nam se prohte - e pa vie ne moemo, je li tako?" Fleming se nervozno
poigravao kutijom ibica koju je izvadio da bi pripalio cigaretu. "Sada je on svoj gazda. Ima svoje
zatitnike - svoje saveznike. Da je onaj stvor koji lii na enu, kojim sluajem stigao nekim
vasionskim brodom, do sada bi ga ve unitili. Smatrali bi ga onim to jeste. Ali poto je podmetnut
na mnogo delikatniji nain, poto mu je dato ljudsko oblije, prihvaen je zahvaljujui svojoj
spoljanosti. Beskorisno je apelovati na Dirsa ili onu gomilu; i to sam pokuao. Profo, ja se bojim."
"Svi se mi bojimo", ree Rajnhart. "to vie otkrivamo o svemiru, sve smo preplaeniji."
"ujte." Fleming se znaajno nae napred. "Munimo malo glavom. Ta mainerija - taj zametak
mozga nekog drugog sveta - otpisala je sopstveno jednooko udovite. Otpisala je Kristinu. Otpisae
i mene ako mu stanem na put."
"Onda mu se sklanjaj s puta", ree Rajnhart umorno. "Ako si u opasnosti, sada mu se sklanjaj s
puta."
"U opasnosti!" Fleming frknu. "Mislite li da elim da umrem na neki uasan nain, poput Denisa
Bridera, radi vlade ili Intela? Ali ja sam sledei na listi. Ako me isteraju, ili ubiju, ta e biti
posle?"
"U ovom trenutku je pitanje ta e biti prvo." Rajnhart je govorio kao lekar koji se suoio sa
beznadenim sluajem. "Ne mogu ti pomoi, Done."
"A Ozborn?"
"On vie ne dri uzde u svojim rukama."
"Moe nagovoriti svoga ministra da ode do predsednika vlade."
"Predsednika vlade?"
"On prima platu, zar ne?"
Rajnhart odmahnu glavom: "Nema ta da pokae, Done."
"Imam neke dokaze."
"Sumnjam da je iko od njih raspoloen da ih saslua." Rajnhart mahnu malom rukom prema mapi
na zidu. "To nas brine u ovom trenutku."
"ta time postiete?"
Rajnhart mu ree. Fleming je sedeo sluajui, napregnut i utuen, gnjeei prstima kutiju od ibica.
"Ne moemo uvek prednjaiti, zar ne?" Odbijao je profesorova objanjenja. "Sa ljudskim biima
moemo barem postii sporazum."
"Kakvu vrstu sporazuma?" upita Rajnhart.
"Nije vano kakvu vrstu sporazuma - kad se uporedi sa onim sa ime emo se verovatno suoiti.
Bomba je brza smrt za civilizaciju, ali sporo podjarmljivanje planete..." Glas mu se prekide.
Predsednik vlade nalazio se u svojoj hrastovinom obloenoj sobi u Donjem domu. Bio je to stariji
gospodin, sportskog izgleda, sa svetlucavim plavim oima. Sedeo je u sredini velikog stola koji je
zapremao pola prostorije, sluajui ministra odbrane. Sunevi zraci blago su prolazili kroz prozorska
okna podeljena po sredini. Neko zakuca na vrata, usled ega se ministar odbrane namrti. Bio je to
prodoran mlai ovek koji nije trpeo uznemiravanja.
"Aa, evo stiu i naunici." Predsednik vlade se srdano nasmeja kad uvedoe Ratklifa i Ozborna.
"Vi ne poznajete Ozborna, zar ne, Bardete?"
Ministar odbrane ustade i mehaniki se rukova. Predsednik vlade im dade znak da sednu.
"Zar nije velianstven dan, gospodo? Seam se, bilo je isto ovako za vreme Denkerka. Izgleda da
sunce uvek propraa smekom nacionalne nesree." Okrenu se Bardetu: "Hoete li vi da izvedete
poetni udarac, drago mome?"
"Re je o Tornesu", ree Bardet Ratklifu. "elimo da preuzmemo kompjuter - i sve to je u vezi sa
njim. U principu smo se sloili, zar ne? A predsednik vlade i ja mislimo da je dolo vreme za to."
Ratklif ga pogleda bez naklonosti. "On vam je i do sada bio dostupan."
"Sada nam treba vie od toga, je li tako, gospodine?" Bardet se obrati predsedniku vlade.
"Treba nam novi presreta, gospodo, i to to pre." Iza prijatnog i nehajnog, prilino staromodnog
ponaanja probijale su se odlunost i poslovnost. "Devet stotina etrdesete imali smo 'spitfajere', ali
u ovom trenutku ni mi niti nai zapadni saveznici nemamo bilo ta ime bismo naudili tim napravama
koje preleu preko nas."
"I nikakvih izgleda za tako neto", upade Bardet, "pomou konvencionalnih sredstava."
"Mogli bismo da saradujemo, zar ne?" upita Ratklif Ozborna, "u razvijanju neega takvog?"
Bardet nije spadao u ljude koji gube vreme. "Moemo i sami da rukujemo njime ukoliko bismo
sasvim preuzeli va ureaj u Tornesu i devojku."
"Kreaturu?" Ozborn izdie svoju dobro istreniranu obrvu, ali mu predsednik vlade namignu
umirujui ga.
"Doktor Dirs smatra da bismo, ukoliko iskoristimo tu tako udnovato nastalu devojku kao tumaa
naih zahteva u odnosu na kompjuter i tumaa njegovih prorauna, mogli prilino brzo da reimo
mnoge nae probleme."
stvari, moemo vam dati prilian broj podataka, ali nama je potrebno da nam se to prevede u
odgovarajue mehanike termine."
"Da li je to teko?"
"Za nas jeste. Ono za im mi teimo jeste neko veoma usavreno presretako oruje koje bi samo
moglo da trenutno donosi odluke."
"Razumem."
"Mi bismo eleli da vi saraujete sa nama na tome", ree predsednik vlade neno, kao da trai
uslugu od nekog deteta. "Doktor Dirs e vam objasniti ta se od vas trai, a mi emo vam pruiti sve
olakice za stvarno konstruisanje oruja."
"A doktor Fleming", dodade Ratklig, "moe da vam pomogne oko kompjutera."
Andromeda prvi put podie pogled.
"Doktor Fleming nee nam biti potreban", ree ona, a njen spokojan i odmeren glas dobi neki
prizvuk, kao kad hladna stena zakloni sunev zrak.
Posle povratka iz Londona, Andromeda je veinu vremena provodila u projektantskom birou, dva
tri bloka udaljenom od prostorije kompjutera, pripremajui podatke za maineriju i aljui ih na
proraunavanje. Ponekad je neposredno saobraala sa njim, a to je dovodilo do toga da su posle iz
printera izlazili dui i sloeniji prorauni koje je ona kasnije prevodila u konstrukcione termine.
Rezultat je sve vie prevazilazio Dirsova oekivanja. Sa crtaih tabli ve su sili nacrti jednog
novog sistema navoenja i nove balistike formule ijem se sprovoenju u ivot moglo odmah prii,
a kada su sprovedena ispitivanja, pokazalo se da oni odgovaraju svim specifikacijama. Mainerija i
devojka su zajedniki, za jedan dan, obavljali poslove oko razvojne teorije, koji bi inae zahtevali
jednogodinji trud. Rezultati nisu bili samo prvorazredni nego oigledno i delotvorni. Postalo je
jasno da bi za veoma kratko vreme bilo mogue konstruisati jedan sutinski nov projektil presreta.
Tokom radnog vremena, Andromeda je mogla slobodno da se kree u krugu logora, i ona je, mada
je po zavretku radnog vremena praena uvarima nestajala u svojim stambenim prostorijama, uskoro
postala poznata linost u logoru. Dudi je razglasila da je ona vii istraivaki radnik, i da ju je
Ministarstvo odbrane premestilo u logor.
Sledee nedelje, iz Dauning-strita br. 10. izdat je kominike sledee sadrine:
"Vlada Njenog Velianstva je ve izvesno vreme upoznata sa preletanjem sve veeg broja
orbitalnih letelica, verovatno projektila, iznad ovih ostrva. Iako letelice koje su nepoznatog, ali
ovozemaljskog porekla preleu velikom brzinom i na velikoj visini, nema neposrednog razloga za
uzbunu. Vlada Njenog Velianstva istie, meutim, da one vre promiljenu povredu naeg
nacionalnog vazdunog prostora i da su preduzeti koraci da se one presretnu i identifikuju."
Fleming je gledao TV-program na portabl-prijemniku u svojoj kuici u Tornesu. Vie nije bio
odgovoran za kompjuter, a Dirs mu je nagovestio da bi moda bilo bolje ako bi se drao podalje od
njega. Meutim, on je ostao u logoru, delimino iz prkosa, a delimino zbog toga to je, posmatrajui
napredovanje Andromede i dva mlaa operatora koji su bili odreeni da joj pomognu oko mainerije,
oseao sve veu opasnost. Nije se pribliavao ni njoj, ni Dudi koja je i dalje cunjala okolo s nekom
vrstom besciljne opreznosti, delujui kao veza izmeu Andromede i upravne kancelarije; ali poto je
uo emisiju, on odluta do bloka u kome je bio smeten kompjuter sa neodreenom milju da neto
treba preduzeti.
Dudi ga zatee kako razmiljajui sedi na klavirskoj stolici za kontrolnim stolom. Nije mu prila
ni blizu otkako ju je poslednji put otro prekoreo, ali je bdela nad njim sa zabrinutou i oseanjem
potisnute naklonosti koje je nikada nije naputalo.
Ona prie kontrolnom stolu i stade pred njega. "Zato se ne okane toga, Done?"
povredio.
"Lepo ili runo?" upita on.
"Runo."
"Jer ste sazdani da registrujete bol." On ponovo podie ruku, a ona uzmaknu. "Ovoga puta neu
vas povrediti."
Ona je stajala ukrueno dok joj je on prelazio rukom preko ela kao kad dete miluje srnu, pokornu,
ali spremnu na beg: pree prstima preko njenih obraza sve do razgolienog vrata.
"Runo ili lepo?"
"Lepo." Ona je vrebela ta e on dalje da uradi.
"Sazdani ste da registrujete zadovoljstvo. Da li vam je to poznato?" Blago povue ruku i udalji se
od nje. "Sumnjam da je to namerno uinjeno, ali dajui vam ljudski oblik... Ljudska bia ne ive
logikom."
"To sam zapazila!" Sada je ve bila sigurnija u sebe, kao to je bila i pre nego to je on poeo da
govori; ali je njena celokupna panja i dalje bila upravljena na njega.
"Mi ivimo preko naih ula. To je ono to nam daje instinkte, dobra ili zla - naa estetska i
moralna rasuivanja. bez njih bismo verovatno do sada ve bili uniteni."
"Dajete sve od sebe, zar ne?" Ona pogleda svoje papire s prezrivim osmehom. "Vi ste kao deca, s
tim vaim projektilima i raketama."
"Mene u to ne upliite."
"Ne, neu." Ona ga zamiljeno pogleda. "Svejedno, ja u vas ipak spasti. To je vrlo jednostavno,
zaista." Ona kratkim pokretom pokaza na papire koje je drala.
Dudi ue i, kao i Andromeda pre nje, zastade u dovratku. "Doktor Dirs vas moe primiti."
"Hvala vam." Uloge su sada bile izmenjene. Na neki neizreciv nain, njih troje su stajali u
razliitom odnosu jedno prema drugome. Iako je Fleming i dalje posmatrao Andromedu, ona mu je
uzvraala pogled sa nekom drugaijom vrstom svesti.
"Da li miriem ravo?" upita ona.
On slee ramenima. "To ete morati sami da otkrijete, zar ne?"
Sledila je Dudi do izlaza iz zgrade idui pored nje betonskom stazom, do Dirsove kancelarije.
Nisu imale ta da kau jedna drugoj, niti su imale bilo ega zajednikog izuzev neke neprijateljske
ravnodunosti. Dudi je uvede u Dirsovu kancelariju i izie. Direktor je sedeo za svojim stolom i
telefonirao.
"Da, napredujemo izvanredno", govorio je on. "Samo jo jedna provera i moemo da ponemo
graenje."
On spusti slualicu, a Andromeda nehajno, kao da mu je donela olju aja, spusti papire na njegov
sto.
"Ovo je sve to e vam biti potrebno, doktore Dirs", ree mu ona.
10. OSTVARENJA
Novi projektil napravljen je i isproban u Tornesu. Kad je lansiran i vraen, i kada su izraene
kopije, predsednik vlade posla Bardeta kod Vandenberga.
General je bio vie nego uznemiren projektom u Tornesu. inilo mu se da suvie brzo napreduje
da bi bio solidan. Iako su njegovi efovi traili brzu akciju, morile su ga ozbiljne sumnje u vezi sa
ovom tvorevinom strane tehnologije, i eleo je da ga poalje na probu u Sjedinjene Amerike Drave;
ali, neoekivano, vlada Njenog Velianstva umea svoje prste.
Bardet se suoio sa njim u podzemnoj operacionoj prostoriji.
"Jednom i mi imamo sredstava da sami vodimo stvar." Mladi ministar delovao je veoma okretno,
uredno i prefinjeno u svom elegantnom teget odelu i sa kravatom na kojoj je bio amblem kole koju je
u mladosti pohaao. "Naravno da emo saraivati sa vama kada doe do njegove upotrebe."
Vandenberg proguna. "A moemo li znati kako ete ga upotrebiti?"
"Izveemo jedno presretanje."
"Kako?"
"Rajnhart e nam dati obavetenje o meti iz Bulderoa, a Dirsova ekipa e izvriti lansiranje."
"A ako ne uspe?"
"Uspee."
Zagledae se jedan u drugoga nepomirljivo: Bardet uglaen i nasmeen, a general postojan i
tvrdoglav. Malo zatim, Vandenberg slee ramenima.
"Ovo je iznenada postao sasvim domai posao."
Cela stvar se zavrila na tome, a Bardet je naloio Dirsu i Rajnhartu da nastave.
U Bulderou su gotovo svakog dana hvatali nove putanje letelica. Harvi je sedeo iza ogromnog
prozora koji je gledao na Fel i ubeleavao ih je onako kako je koja preletala.
"...12. avgust, 03,50 asova po Griniu. Balistika letelica broj jedan jedan-sedam preletela je po
kursu 2697/451. Visina 600 kilometara. Brzina pribl. 28.000 kilometara na as..."
Ogromno udubljenje spolja, koje je izgledalo prazno i zanemelo ispod visoke nadgradnje, bilo je
sve vreme osetljivo i puno odbijenih signala. Svaka letelica koja je preletala emitovala je svojstven
pozivni znak koji je otkrivao njeno pribliavanje sa druge strane Zemljine kugle. U opservatoriji su
postojali elektronski radari koji su pokazivali putanju meta na ekranu sa katodnim zracima, dok je
automatski dijagramski i daljinomerski sistem bio spojen telefonskom linijom sa Tornesom.
U Tornesu je na vrhu grebena bio postavljen bojni red raketa; 'prvo ispaljivanje', kako su ga
nazvali, i dve rezerve. Tri projektila u obliku olovke, sa zailjenim glavama i repovima poput peraja,
bila su poredana na svojim rampama za lansiranje, srebrnasto se presijavajui osvetljena hladnom
sivom svetlou. Projektili su iznenaujue mali, veoma vitki, i izgledali su prilino lepo. Liili su na
zapete strele, spremni da polete iz teke i sloene opreme za lansiranje. Pored goriva i tovara
preciznih ureaja svaki od njih je nosio i malo nuklearno punjenje u svojoj zailjenoj glavi.
Kontrola na zemlji obavljana je pomou kompjutera kojim su naizmenino rukovali Andromeda i
njeni asistenti. Signali meta iz Bulderoa dostavljani su preko prostorije kontrolnog ureaja i odmah
su tumaeni i predavani presretau. Letom presretaa moglo se upravljati tano u dlaku.
U to vreme je jedino Dirsu i operacionom osoblju bio dozvoljen pristup u kontrolnu prostoriju.
Fleming i Doni dobili su kurtoazne monitorne povlastice u drugoj zgradi. Andromeda je spokojno
preuzela kompjuter, a Dirs je usplahireno, ali i samosvesno etkao od mesta za lansiranje do zgrade
kompjutera i kontrolne prostorije za ispaljivanje. To je bio mali operacioni centar u kome je vrena
kontrola mehanizama katapultova. Direktna telefonska veza povezivala ga je sa ministrom odbrane.
Major Kvadring je zaposlio Dudi oko proveravanja svih koji su ulazili i izlazili.
Poslednjeg dana oktobra, Bardet je konferisao sa predsednikom vlade, a onda je telefonirao
Dirsu i Rajnhartu.
"Sledei", ree on.
Rajnhart i Harvi su ekali trideset i est asova pre nego to su otkrili novu putanju. Tada, u osvit
dana, oni uhvatie jedan sasvim slab signal i pustie u rad automatski sistem.
Pospano osoblje u Tornesu je dolo k sebi, a Andromeda, koja nije pokazivala nikakve znake
naprezanja, nadzirala ih je dok su proveravali ovu informaciju u kompjuteru. Odmah dobie
optimalno vreme za lansiranje, koje dostavie kontrolnom centru za ispaljivanje, i odbrojavanje
zapoe. Uskoro se na ekranu radara mogla pratiti putanja mete. U prostoriji kompjutera nalazio se
jedan ekran za Andromedu, u prostoriji za kontrolu lansiranja drugi za Dirsa, trei je bio postavljen
u Londonu, u operacionoj prostoriji ministra odbrane, a glavni kontrolnik, za Rajnharta, u Bulderou.
U Bulderou se takode uo i signal sa satelita: ujednaeno blip-blip-blip-blip koje je bilo pojaano i
emitovano preko zvunika, tako da je ispunjavalo opservatoriju.
Zvunici su prenosili odbrojavanje u Tornesu, a ekipa za lansiranje radila je uurbano oko
postolja raketa na vrhu grebena. Kad odbrojavanje stigne do nule, trebalo je ispaliti 'prvi hitac', a
ukoliko on ne bi uspeo, onda drugi; ukoliko bude bilo potrebno, ispalie se i trei sa novim podacima
o letu, zavisno od vremena njihovog uzletanja. Andromeda je smatrala da za to nema potrebe, ali
ostali su bili suvie svesni ljudske pogreivosti. Ni Dirs ni bilo ko od njegovih pretpostavljenih nisu
mogli sebi da dozvole neuspeh.
Odbrojavanje stie do jednocifrenih brojeva i do nule. Na tmumoj jutarnjoj svetlosti koja je
obasjavala obronke, rakete odreene za prvo ispaljivanje odjedared se oblie crvenilom. Vazduh se
ispuni bukom, zemlja se zatrese, a visoka vitka olovka vinu se u vazduh. Ona se kroz nekoliko
sekundi izgubi meu oblacima. U kontrolnim prostorijama, operacionoj prostoriji i opservatoriji,
ljudi su uzbuenih lica posmatrali njeno pojavljivanje na katodnim ekranima. Jedino je Andromeda
izgledala nezainteresovana i samouverena.
Rajnhart, Harvi i njihova ekipa u Bulderou pratili su dve putanje, mete i presretaa, kako se
polako pribliavaju jedna drugoj, sluajui blip-blip-blip-blip iz satelita koje je sve glasnije i
razgovetnije odzvanjalo u njihovim uima to se on vie pribliavao. Tada se putanje sretoe i, u
istom trenutku, buka prestade.
Rajnhart se uzvrpolji i, sebi nesvojstveno, munu Harvija estoko u lea.
"Uspeli smo...!"
"...Pogodak!" Dirs podie slualicu svog telefona povezanog sa Londonom. Andromeda napusti
svoj ekran u kontrolnoj prostoriji kao da se okonalo neto sasvim beznaajno. U Londonu,
Vandenberg se obrati svojim britanskim kolegama u operacionoj prostoriji:
"Pa, ta ste saznali?" upita on.
Te veeri data je zvanina izjava za tampu:
Ministarstvo odbrane izvetva da je nova britanska raketa presrela jedan projektil est stotina
kilometara iznad ove drave. Ostaci projektila, nepoznatog porekla, i presretaa izgoreli su pri ulasku
u Zemljinu atmosferu, ali je presretanje praeno auto-radarskim ureajem i moe se, prema navodima
Ministarstva, dokazati u najsitnijim detaljima.
U Vajtholu su svi odahnuli sa olakanjem, proprativi to pljeskom samoestitanja. Kabinet je
odrao jedan neuobiajeno ugodan sastanak; u roku od nedelju dana, predsednik vlade ponovo pozva
Bardeta.
Ministar odbrane se pojavi, elegantan i nasmejan, odiui samosveu i losionom za brijanje.
"Ima li novih putanja?" upita predsednik vlade.
"Nijedne."
"Niega u orbiti?"
"Od presretanja, iznad ove drave nije bilo nikakvih letelica, gospodine."
"Odlino." Predsednik vlade se zamisli. "Rajnhart je svakako zasluio plemiku titulu."
"A Dirs?"
"Oh, da. Verovatno orden."
Bardet pree na poslovne stvari. "A kompjuter i njegov, ovaj, posrednik, gospodine?"
"Mladu damu moemo proizvesti za baronesu", ree predsednik vlade, proprativi to jednim od
svojih prikrivenih tikova.
"Mislio sam", poe Bardet, "ta e biti sa njima? Ministarstvo nauka eli da se oni vrate pod
preanji nadzor."
Predsednik vlade je i dalje izgledao kao da se neemu udi. "To je nemogue, zar ne?" ree on.
"Predvideli smo obiman vojni program za njih."
"I obiman ekonomski program."
"Kako to mislite, gospodine?"
"Mislim", ree predsednik vlade ozbiljno, "da ako je ta udnovata kombinacija mogla da nam ovo
obavi, onda moe da postigne i mnogo drugih stvari. Naravno, oni moraju nastaviti da rade na
odbrani, ali oni istovremeno poseduju i veoma veliki industrijski potencijal. Mi elimo da budemo
bogati, znate, isto toliko koliko i jaki. Naunici su nam dali - i ja sam im na tome veoma zahvalan najsavreniji instrument koji misli na svetu. To e nam omoguiti da kao drava uinimo veliki skok
napred u mnogim oblastima. A takoe i to se tie vremena."
"Nameravate li da ih zadrite u svojim rukama, gospodine?" Bardet je govorio sa meavinom besa
i mirnoe.
"Da. Uskoro u dati izjavu za naciju."
"Neete valjda da to razglasite?"
"Kojeta, ovee." Predsednik vlade ga pogleda blago. "Rei u neto o rezultatima, ali e
sredstva pomou kojih su postignuti ostati strogo poverljiva. Za to ete vi biti odgovorni."
Bardet klimnu. "ta da kaem Vandenbergu?"
"Recite mu da odmori noge. Ne, moete mu rei da emo ponovo postati velika mala zemlja, ali
da emo i dalje saraivati sa naim saveznicima. U stvari, moemo uspeti sa bilo kakvim
saveznicima." Zauta za trenutak dok je Bardet utivo ekao. "Ii u lino u Tornes im uzmognem."
Poseta je organizovana za nekoliko dana - ona je oigledno zauzimala najistaknutije mesto meu
planovima predsednika vlade. Dudi i Kvadring su morali da savladaju izvesne tekoe kako bi
posetu prikrili od novinara, jer je Ijubopitljivost javnosti bila na vrhuncu; ali, konano, sve je
sreeno tako da je ouvana odgovarajua tajnost, a logor i njegovi stanovnici bili su tiho i diskretno
pripremljeni. Dirs se upadljivo promenio otkako je postigao uspeh. Pouzdanje je predstavljalo
novost za njega. Kao da mu je spao teret sa plea. Bio je ustar ali ljubazan, i ne samo da je dozvolio
Doni i Flemingu ponovan pristup kompjuteru nego ih je nagovorio da prisustvuju smotri prilikom
posete predsednika vlade. eleo je, kako ree, da svako dobije ono to je zasluio.
Fleming lino nije mnogo polagao na to lickanje, ali to je zadrao za sebe, raunajui da e mu se
moda pruiti prilika da progovori. Stigao je u zgradu kompjutera rano na dan posete, i tamo je
zatekao samo Andromedu. I ona kao da se izmenila. Njena duga kosa bila je zaeljana i uklonjena s
lica, a umesto svoje uobiajene jednostavne haljine imala je neku vrstu grke tunike koja joj se
pripijala uz grudi i bedra, leprajui za njom.
"Oho!" uskliknu on. "Desie vam se neto to se dogaa ljudima ako takvi budete ili unaokolo."
"Mislite na ove haljine?" upita ona slabo zainteresovana.
"Vi biste ionako napravili avolski utisak, ali ovako - to ste ve postigli. Sada vas vie nee
obuzdavati, zar ne?" upita on kiselo. Andromeda je gledala u njega ne odgovarajui. "Verovatno e
vas zamoliti da preuzmete sve u svoje ruke, a pretpostavljam da mislite kako emo se mi lagodno
izleavati sada kad smo videli koliko ste moni. ini mi se da smatrate da smo mi svi budale."
"Vi niste budala", ree ona.
"Da ja nisam bio budala, vas sada ne bi bilo ovde! Oborili ste malo pare metala sa neba - to je
vrlo prosto ako znate kako da to izvedete - i uskoro ste u komandujuem poloaju."
"Tako je bilo smiljeno." Ona ga je gledala bezizrazno.
"A ta je smiljeno kao sledee?"
"To zavisi od programa."
"Da." On joj se primae: "Vi ste rob, zar ne?"
"Zato ne odete?" upita ona.
"Da odem?"
"Sada. Dok jo moete."
"Naterajte me!" On se zagleda u nju otro i neprijateljski, ali ona okrete glavu.
"Moda u biti primorana na to", ree ona. On je stajao izazivajui je da nastavi, ali vie nita nije
mogao izvui iz nje. Malo zatim pogleda na svoj sat i proguna:
"Voleo bih da ve jednom pone taj diplomatski cirkus, i da se to pre zavri."
Kad stie predsednik vlade, okruen svitom slubenika, politiara i telohranitelja iz Skotland
jarda, Dirs ga uvede. Za njima su ili Bardet u Hanter, kao i mnotvo niih linosti meu koje se
umea i Dudi, idui na kraju povorke i zatvorivi vrata za njima. Dirs mahnu rukom prema
kontrolnoj prostoriji.
"Ovo je dotini kompjuter, gospodine."
"Za mene su takve stvari potpuno neshvatljive", ree predsednik vlade kao da je to neka prednost.
On ugleda Andromedu. "Dobar dan, mlada damo. estitam."
On joj prie ispruivi ruku, koju ona prihvati i stisnu nezgrapno.
"Vi razumete sve ovo?" upita je on. Ona se utivo nasmei. "Siguran sam da razumete, i mi smo
vam svi veoma obavezni. Za nas, u ovoj drevnoj dravi, predstavlja prijatnu promenu to to smo u
mogunosti da pokaemo zube. Moraemo vam posvetiti veliku panju. Da li se dobro brinu o
vama?"
"Da, hvala." Posetioci su stajali u polukrugu, posmatrajui je i divei joj se, ali ona nita vie ne
ree. Fleming uhvati Dudin pogled i mahnu glavom prema predsedniku vlade. Ona nije odmah
shvatila ta on eli, ali se doseti i progura se do Dirsa.
"Mislim da predsednik vlade nije upoznao doktora Fleminga", doapnu mu ona. Dirs se namrti;
njegova blagonaklonost kao da je povremeno doivljavala padove.
"Odlino, odlino." Predsednik vlade nije mogao da smisli ta bi jo rekao Andromedi. Onda se
okrete Dirsu: "A gde drite opremu za rakete?"
"Odmah u vam pokazati, gospodine. Bilo bi dobro da vidite i laboratoriju."
Oni kretoe, ostavljajui Dudi za sobom. "Doktor Fleming..." pokua ona bezuspeno, ali je oni
ne ue. Fleming prie.
"Izvinite za trenutak..."
"Malo u da ga ispreturam."
"Nee valjda da uini neku tetu?"
On se nasmeja. "Bilo bi bolje da se pridrui svojoj grupi; ovo e potrajati."
"Upozoriu straare."
"Upozori koga god hoe."
Ona je oklevala, zatim die ruke od toga i ponovo se pridrui grupi. Kada je otila, on proveri
cifre i poe sa belenicom prema ulaznoj jedinici.
"Dau ti neto o emu e moi da razmilja!" ree on glasno maineriji, sede i poe da otkucava
poruku.
Tek to je zavrio, Andromeda se vratila.
"Mislio sam da ste otili da razgledate opremu za rakete."
Ona slee ramenima:
"Nije zanimljivo."
Sijalice na razvodnoj tabli poee bre da se pale i gase, a kad izlazni printer poe besomuno da
otkucava, zau se neobian tropot.
Andromeda iznenadeno podie pogled. "ta se to deava?"
Fleming hitro prie printeru i proita cifre koje se ukazae na papiru.
On se nasmei. "Izgleda da se va prijatelj iznervirao."
Ona prede preko sobe i pogleda preko njegovog ramena.
"Ovo je glupost."
"Tano." Isto tako iznenadno kako je i poeo, printer stade, ostavljajui ih u tiini.
"ta ste to uradili?" upita devojka. Ona proita brojeve ne razumevajui. "Ovo nita ne znai."
Fleming joj se isceri. "On se za trenutak izgubio. Mislim da je psihiki uznemiren."
"ta ste mu uinili?" Ona se uputi prema prikljucima, ali je on zaustavi.
"Dalje odatle."
Ona nesigurno stade. "ta ste uinili?"
"Samo sam mu dao jednu malu informaciju."
Gledajui okolo, ona ugleda belenicu povrh tastature ulaznog printera. Polako prie i proita.
"Pa to je moja ifra - obrnuto napisana!"
"Okrenuta naopake", ree Fleming.
"Pomislie da sam mrtva!"
"Upravo sam to i eleo."
Ona ga pogleda zaueno: "Zato?"
"Mislio sam da u mu tako dati do znanja da ne moe da radi sve kako mu se prohte."
"To je bilo veoma glupo od vas."
"Izgleda da vas veoma ceni", ree on prezrivo.
Ona se okrenu prema prikljucima. "Rei u da sam iva."
"Ne!" On je zgrabi za ruke.
"Moram. On misli da sam mrtva, moram mu rei da nisam."
"Onda u mu ja to rei. Ja mogu da igram ovu igru sve dok on ne zaboravi kako se zove."
On joj pusti jednu ruku i podie belenicu sa tastature.
"Dajte mi to." Ona oslobodi drugu ruku. "Ne moete pobediti, to znate." Ona se ponovo odmae od
njega, a kad se Fleming pokrete da je zaustavi, ona iznenada viknu na njega. "Ostavite me na miru!
Odlazite! Odlazite odavde!"
Stajali su jedno prema drugome, oboje usplahireni, kao oduzeti. Tada je Fleming zgrabi obema
"Oh, ne!" ote joj se i ona pritra i okrenu telo. Andromeda je bila iva; zajea kad je Dudi
dodirnu, opruivi se i tiho plaui, milujui ruke jednu drugom. Dudi podie njenu plavokosu glavu
i stavi je u svoje krilo, a potom rastvori njene ake. Bile su ugljenisane sem na mestima gde je crveno
meso bilo speeno do kosti.
Dudi ih paljivo spusti. "Kako se to dogodilo?"
Andromeda opet zajea i otvori oi. Dudi joj ree: "Vae ruke."
"Lako ih moemo izleiti." Devojin glas je bio jedva ujan.
"ta se dogodilo?"
"Neto je ispalo naopako, to je sve."
Dudi je ostavi i pozva telefonom doktora Hantera.
Od toga trenutka, dogaaji su se odvijali gotovo kataklizmikom brzinom. Hanter stavi privremeni
zavoj na Andromedine ruke i pokua da je ubedi pa pree u bolniko odeljenje, ali ona odbi da
napusti kompjuter sve dok ne stigne Madlena Doni.
"Na kraju, ovako e se bre srediti", ree im Andromeda. Iako je bila potresena od oka, ona je
istrajno razgledala Donine papire sve dok nije pronala ono to je traila. Hanter joj je davao lokalne
injekcije da bi joj ublaio bolove u rukama, to ju je, pored zavoja, inilo prilino nespretnom, ali
ona ipak pronae listove koji su joj bili potrebni i dade ih Doni. Oni su se odnosili na proizvodnju
enzima u formuli nukleinske kiseline.
"ta emo sa ovim?" Doni ih je razgledala sumnjiavo.
"Dobiete odvojenu formulu tkiva", ree Andromeda i stavi papire u kompjuter. Bila je slaba i
bleda i jedva se drala na nogama. Doni, Hanter i Dudi zabrinuto pogledae u nju kad ponovo stade
izmeu prkiljuaka, stavivi na njih svoje ruke omotane zavojima. Ovog puta nije dolo do nesree, a
malo zatim maina poe da otkucava.
"To je formula enzima. Lako ga moete zgotoviti." Ona pokaza Doni iskucan list, a onda se okrete
Hanteru. "Sada bih elela da legnem, molim vas. Enzim se moe naneti na moje ruke sa lekovitom
osnovom kad ga profesorka Doni pripremi, ali to treba da bude to pre."
Bila je bolesna nekoliko dana, a Hanter joj je mazao ruke nekakvom mau koju je Doni spravila
prema dobijenoj formuli. Lek je bio udotvoran: novo tkivo - meko prirodno meso, a ne grubo tkivo
oiljka - ispunilo je rane za nekoliko asova, obrazujui novi sloj bledoruiaste koe na njenim
akama. Za vreme dok se oporavljala od posledica elektrinih okova, njene ruke se zacelie.
Hanter je u meuvremenu izvestio Dirsa, i Dirs pozva Fleminga. Direktor, za koga su posledice
nesrenog sluaja jo uvek bile neizvesne, ljutito je i zabrinuto stiskao usne; kratko doba njegove
slave je prolo.
"Tako znai, vi ste odluili da je izbacite iz ravnotee!" istrese se on na Fleminga preko svoga
politiranog stola udarajui pesnicom po njemu. "Ni sa kim se ne savetujete - vi ste isuvie pametni.
Toliko pametni da se mainerija kvari, postaje opasna i gotovo ubija devojku."
"Ako neete ak ni da sasluate ta se dogodilo", Fleming podie glas da bi nadjaao Dirsa, ali
ga ovaj prekide.
"Znam ta se dogodilo."
"Jeste li bili tamo? Ona je znala da e biti kanjena. Trebalo je da me izbaci, trebalo je da izbrie
ono to sam ja stavio u kompjuter; ali ona to nije uradila - ne dovoljno brzo. Oklevala je i upozorila
me i pustila me da odem, a onda je otila i dodirnula komunikacione prikljuke..."
"Mislio sam da ste vi otili", podseti ga Dirs.
"Svakako da sam otiao. Priam ta se neizbeno dogodilo: saoptila je maineriji da je iva, da
joj je dostavljena lana informacija, da je izvor informacije u blizini i da ga ona nije spreila. Zato je
ona bila kanjena nizom elektrinih okova. Mainerija zna kako se to radi - nauila je na Kristini."
Direktor je sluao prikrivajui nestrpljenje. "To su samo nagaanja", ree on najzad.
"Nisu to nagadanja, Dirs. Sve je bilo pripravljeno da do toga doe, samo to ja to nisam shvatio
na vreme."
"Imate li propusnicu?" Dirs ga pogleda kroz naoari. "Za zgradu kompjutera."
Fleming mrknu i poe da pretura po depovima. "Ne moete me okriviti za ovu. Sasvim je u
redu."
On mu je predade preko stola. Dirs je uze, pregleda je i lagano iscepa.
"ta time postiete?"
"Dozlogrdili ste nam, Fleming. Dosta je bilo."
Sada Fleming lupi rukom o sto. "Ostajem na licu mesta."
"Ostanite gde hoete, ali vaa veza sa kompjuterom je gotova. ao mi je."
Dirs se oseao bolje kad se otarasio Fleminga, a jo bolje kada je uo da se Andromeda
oporavlja. Pokupio je od Doni i Hantera sve mogue podatke o enzimu, a onda ukljuio svoju
direktnu vezu sa Vajtholom. Reagovali su onako kako je on i oekivao. Pozvao je Andromedu da je
ispita, i posle toga se osetio veoma zadovoljnim.
Da se to dogodilo pre godinu ili dve dana, Fleming bi se prihvatio boce, ali ovoga puta nije ak ni
za to bio raspoloen. Isti motivi koji su ga vezivali za kompjuter prisiljavali su ga da ostane u logoru;
iako tu sada nije imao nikakvog posla, niti je imao nekakvih planova, on ostade u logoru, usamljen i u
neizvesnosti, prinuen na duge etnje i izleavanje. Zima je bila u punom jeku, ali bez vetra i tmurna,
kao da u sebi krije neto kobno.
Nedelju dana posle nesrenog sluaja - ili kanjavanja, kako ga je Fleming shvatao - vraajui se
iz etnje po pustari, on ugleda jedan ogroman i preterano izglancan automobil ispred Dirsove
kancelarije; a kada je prolazio pored njega, iz kola izie mali zdepast ovek elave glave.
"Doktore Fleming!" elavko podie ruku da ga zaustavi i pozdravi.
"ta vi traite ovde?"
"Nadam se da vam ne smetam", ree Kaufman. Fleming se obazre da vidi ima li nekoga u okolini.
"Odlazite", ree on.
"Ali, molim vas, Herr doktor, nemojte se uzbuivati." Kaufman mu se nasmei. "Ovde sam sasvim
legalno. I to kao eljeni posetilac. Neu vas kompromitovati."
"Kao to niste kompromitovali ni Bridera?" Fleming mahnu glavom prema glavnoj kapiji. "Tamo
je izlaz."
Kaufman se ponovo nasmei i izvadi tabakeru s cigarilosima. "Puite?"
"Pomalo", ree Fleming, "kad sam iznerviran. Ne zanimaju me nikakve vae ponude. Pokuajte
kod nekoga drugog."
"To i inim." Kaufman se nasmeja i stavi malu cigaru meu zube. "Upravo to i inim. Zaustavio
sam vas, Herr doktor, da vam kaem da vas vie neu uznemiravati. Raspolaem drugaijim
sredstvima, mnogo boljim, mnogo potenijim."
Opet se nasmei, upali cigaru i bez predomiljanja se uputi hodnikom prema Dirsovoj
kancelariji. Fleming otra do bloka u kome su bile smetene kancelarije organa obezbeenja, ali
Kvadring je bio negde iziao, a isto tako i Dudi. Najzad mu poe za rukom da pronae Dudi
telefonom, ali dok je ona stigla do Dirsove kancelarije, direktor je upravo ispraao Kaufmana.
Ponaali su se kao da izmeu njih vladaju najsrdaniji odnosi, a Dirs je puio jedan cigarilos.
"Za one koji znaju ta je posao", govorio je Kaufman, "proces je nevaan. Mi nismo ljubopitljivi:
to je rezultat, ne?"
"Ovde je re o trgovini rezultatima." Dirs navue na lice svoj najreprezentativniji osmeh. On mu
prui ruku. "Auf Wiedersehen."
Dudi je posmatrala kako se Kaufman rukuje i odlazi do svoga automobila. Kad se direktor okrenu
da poe u svoju kancelariju, ona ree: "Mogu li za trenutak da porazgovaram sa vama?"
Osmeh nestade sa Dirsovog lica. "Prilino sam zauzet."
"Ovo je vano. Vi znate ko je on?"
"Zove se Kaufman."
"Iz Intela."
"Tano." Dirsovi prsti posegoe za kvakom.
"Kaufmanu je doktor Brider prodavao..." poe Dudi, ali je Dirs prekide.
"Poznat mi je itav Briderov sluaj."
Dok je on govorio, do Dudi je dopirao zvuk automobila koji se udaljavao. Taj zvuk je na nju
delovao tako da joj ono to je oseala postade strahovito vano: morala je to utuviti i njemu.
"To je bio Intel. Oni su dolazili u posed tajni..." Dirs proe kroz dovratak. "Oni od mene ne
dobijaju nikakve tajne", ree on bahato.
"Ali..." Ona ue za njim, iako je on nije pozvao, i naie na Doni koja je strpljivo ekala u
kancelariji. Ona se oseti kao da je iznenada banula unutra i promrmlja nekakvo izvinjenje.
"Ne obraaj panju na mene", ree Doni nezainteresovano i ode u drugi kraj sobe. Dirs sede za
svoj sto i pogleda u Dudi nepristupano kao da joj daje do znanja da ima suvie posla da bi gubio
vreme sa njom.
"Sklapamo trgovinski sporazum."
"Sa Intelom?" Uasna besmislenost itave te stvari prosto je smlavi: vizija ludosti poinjenih
proteklih meseci i godina. Zurila je u njega preko uglaanog stola dok nije sakupila dovoljno snage
da progovori: "Ja sam angaovana na ovom poslu zbog toga to nismo imali poverenja u njih.
Doktora Bridera su oterali u smrt - i ja, pored ostalih - jer je..."
"Klima se promenila."
Ona pogleda njegovo glatko isto lice i potpuno izgubi nerve. "Vreme kao stvoreno za politiare!"
"A sada je dosta", ree Dirs otro.
Doni se tiho promekolji u svom uglu. "Dete je u pravu, zna, i mi naunici smo ponekad
ljubomorni zbog toga. Mi smo preputeni na milost i nemilost elemenata. Mi ne moemo da
podvaljujemo."
"I ja sam naunik", ree Dirs osetljivo.
"Nekad bili." Ovo nehotice izlete iz Dudinih usta. Oekivala je eksploziju, ali Dirsu nekako
poe za rukom da se savlada. On nastavi ledeno.
"Strogo uzevi, ovo ne spada u va posao. Ono to je vladi sada potrebno jeste prodor na svetsko
trite. Kada su devojci Andromedi izgorele ake, ona je izvela sintezu za laborante profesorke Doni.
Da li ste videli njene ake?"
"Videla sam ih izgorene."
"Sada nema ni traga od opekotina. Ni oiljaka, nita. Preko noi."
"A vi to prodajte lntelu?"
"Preko Intela. Svakome kome je potrebno."
Pokuala je da smisli ta tu nije u redu, a onda je shvatila. "A zato ne preko svetske zdravstvene
organizacije?"
"Mi ne teimo rasprodaji milosra. Mi teimo razumnoj trgovinskoj ravnotei."
"Znai da je vama svejedno s kim sklapate pogodbu?" upita ona prezrivo. Zatim zaboravi na sve
obzire i okomi se na Doni: "Da li i vi uestvujete u ovome?"
Doni je oklevala. "Enzim jo nije spreman za trite. Potrebna nam je preienija formula. Andre
- devojka - priprema podatke za izraunavanje." Svima je prelo u naviku da Andromedu zovu Andre.
"Znai itava stanica radi za Intel?"
"Nadam se da nije tako", ree Doni, a to je nekako zvualo kao da je ona na njenoj strani. Dirs
upade.
"uj, Madlena, dosta je bilo."
"Onda vam neu oduzimati vreme." Dudi prie vratima. "Ali ja ne uestvujem u tome, a ni doktor
Fleming."
"Poznat nam je sadanji poloaj doktora Fleminga", ree Dirs podrugljivo.
"A sada vam je poznat i moj", ree im Dudi i ode zalupivi vrata.
elela je da ode pravo do Fleminga, ali nije mogla da reskira da se suoi sa jo jednom
raspravom. U stvari, Doni ode do njega u smiraj dana, vraajui se iz kancelarijskog bloka
kompjutera. Zatekla ga je u njegovoj kuici kako gleda televizijsku emisiju u kojoj je govorio
predsednik vlade.
"Uite", ree on ravnoduno, i napravi joj mesta u dnu kreveta. Ona pogleda na treperav zeleni
ekran i pokua da veruje samopouzdanom, postarijem, sportskom, civilizovanom licu i odmerenom
razvuenom glasu predsednika vlade. Fleming je sedeo, gledao i sluao zajedno sa njom.
"Jo od sretnih dana kraljice Viktorije", objavi bezizraajno lice, "nije ova zemlja tako jasno
prednjaila na polju industrije, tehnike i - pre svega - bezbednosti koja je sada u naem domaaju..."
Ona oseti da joj panja poputa. "ao mi je ako sam te uznemirila."
"Niste." On se izbekelji na televizor. "Iskljuite tog matorog idiota."
Ustade i sam iskljui televizor, a onda joj spravi pie. "Drutvena poseta?"
"Upravo sam pola u zgradu kompjutera kad ugledah svetlost na tvom prozoru. Hvala." Ona
prihvati au.
"Radite prekovremeno?" upita on.
Ona podie au i pogleda ga preko nje. "Doktore Fleming, rekla sam neke prilino nepovoljne
stvari o tebi u svoje vreme."
"Niste vi jedini."
"O tvom stavu."
"Nisam bio u pravu, zar ne? Tako kae predsednik vlade. Nisam bio u pravu, i u zdravlju da se
vidimo." Govorio je vie tuno no ljutito, nasuvi i sebi malo pia.
"Pitam se", ree Doni. "Poinjem da se pitam."
On ne odgovori, a ona dodade: "Dudi Adamson poinje da se pita takoe."
"Jedino ako to ne pomogne!" ree on prezrivo.
"Izazvala je pravi sukob sa Dirsom danas posle podne. Moram priznati, to me je nateralo da
razmislim." Ona povue gutljaj i polako ga proguta, gledajui staloeno preko ae i pretresajui
situaciju u svojoj glavi. "Izgleda sasvim na mestu da upotrebimo ono to imamo - ono to si nam ti
dao."
"Ostavimo to po strani."
"A ipak, ne znam. Ima neeg iskvarenog u takvoj vrsti moi. Njeno dejstvo se zapaa na ovdanjim
ljudima i na vladi." Ona pokaza glavom prema televizoru. "Kao da su sasvim obini, oseajni ljudi
opsednuti odlunou koja im nije svojstvena. Mislim da smo to oboje osetili. Pa ipak, sve mi
izgleda prilino bezopasno."
"Zar?"
Ona mu ispria o proizvodnji enzima. On je blagotvoran. On jednostavno regenerie elije.
Dejstvovae na sve - od kalemljenja koe do starenja. Bie to najznaajnije medicinsko sredstvo od
otkria antibiotika.
"Boji dar milionima."
Kada je stigla do poduhvata sa Intelom, on gotovo nije ni reagovao.
"Kuda sve to vodi?" upita ona. U stvari, ona nije ni oekivala odgovor, ali ga dobi.
"Pre godinu dana, ta mainerija nije raspolagala nikakvim uticajem izvan zgrade u kojoj je
smetena, a ak i tamo je bila pod naim nadzorom." Govorio je bez ara, kao da ponavlja neto to
je svima poznato. "Sada itava drava zavisi od nje. ta e se dogoditi posle toga? uli ste, zar ne?
Ii emo napred, opet emo postati vodea sila u svetu; a na emu e poivati taj presto?"
On pokaza na televizor, kao i ona ranije; izgledalo je kao da se umorio od razgovora. Ode do
gramofona i ukljui ga.
"Da li si mogao da ga kontrolie?" Doni nije htela da se udalji od teme.
"U poslednje vreme ne."
"A ta si mogao da uini?"
"Da ga spetljam koliko god je to moguno." On poe da prebira po gomili longplej ploa. "On zna
da sada ima bie koje e ga izvetavati o meni. Odbacio me je. Ne moete pobediti, rekla mi je ona."
"Tako je rekla?"
Fleming klimnu, a Doni se namrti u svoju polu praznu au. "Ne znam. Moda je to neizbeno.
Moda je to evolucija."
"ujte..." on namesti plou. "Mogu da predvidim vreme kada emo stvoriti vii oblik inteligencije
kojoj emo se na kraju potiniti. A to e verovatno biti neko neorgansko oblije, kao i ovo. Ali to e
biti neto to smo mi sami stvorili i to smo mogli projektovati tako da slui naem dobru, ili onome
to mi pod tim podrazumevamo. Ova mainerija nije smiljena za nae dobro, ali ukoliko i jeste,
neto se u njoj poremetilo."
Ona dokraji pie. Ono to je on govorio bilo je verovatno - i vie od toga, neka vrsta zdrave
logike koja je njoj nedostajala u poslednje vreme. Kao naunik-empirist oseala je da mora postojati
neki nain na koji bi se to moglo proveriti.
"Moe li to da razazna jo neko sem tebe?" upita ona.
Fleming odmahnu glavom: "Niko iz ove gomile."
"Mogu li ja?"
"Vi?"
"Meni je dozvoljen pristup kompjuteru."
On namah izgubi interesovanje za plou. Lice mu se ozari kao da se unutar njega ukljuilo neko
strujno kolo. "Da - zato da ne? Moemo pokuati mali eksperiment." On podie sa svoga stola
belenicu sa izokrenutim imenom. "Imate li nekoga tamo ko bi mogao da ovo ubaci?"
"Andre?"
"Ne. Ne ona. ta god budete preduzeli, nemojte se pouzdavati u nju."
Doni se seti operatora. Ona uze belenicu, a Fleming joj pokaza deo koji je trebalo ubaciti.
"Moram priznati da ovo prevazilazi moje moi poimanja", ree ona, potom spusti au i izie.
Dok je ila kroz logor ula je za sobom poetak nekog post-enbergovog muzikog dela koji je
dopirao iz Flemingove kuice; kada je stupila u zgradu kompjutera nije se nita ulo sem zujanja
ureaja. Andre je bila u prostoriji kontrolnog ureaja zajedno sa mladim operatorom. Posle nezgode
sa akama, Andre se jo vie povukla u sebe. Boravila je u bloku kompjutera kao providna senka i
retko ga je naputala. Nije pokuavala da saobraa ni sa kim i mada nikada nije bila neprijateljski
raspoloena, sada je bila potpuno povuena u sebe. Kada je Doni ula, ona je pogleda gotovo
nezainteresovano.
"Kako napreduje?" upita Doni.
"Stavili smo u njega sve podatke", ree Andre. "Trebalo bi da uskoro dobijete formulu."
Doni se ukloni i pridrui se operatoru kod ulazne jedinice. Bio je to mlai ovek, novajlija
postdiplomac, koji nije postavljao pitanja, nego je postupao kako mu je reeno.
"Hoete li staviti i ovo?" Doni mu dodade belenicu. On je postavi iznad tastature i poe da
otkucava.
"ta je to?" upita Andre uvi zveket.
"Neto to elim da mi se izrauna." Doni je nije putala da prie sve dok sijalice na razvodnoj
ploi ne poee iznenada da se besomuno pale i gase.
"ta to stavljate u njega?" Andre posegnu za belenicom i proita. "Odakle vam ovo?"
"ta te se tie", ree Doni.
"Zato se ne klonite ovoga?"
"Ostavite nas nasamo", ree Doni operatoru. On posluno ustade i izie iz sobe. Andre saeka da
on ode.
"Ne elim vam nikakvo zlo", ree ona potom, a njen glas nije izraavao emocije, nego veliku
sugestivnost. "Zato se ne drite po strani?"
"Kako se usuduje da sa mnom tako razgovara?" Doni u svoj glas kako zvui slabano i
neubedljivo, ali mogla je da govori samo onako kako se oseala. "Ja sam te stvorila - ja sam te
nainila."
"Vi ste me nainili?" Andre je pogleda prezrivo, potom prie kontrolnoj ploi i stavi ruke na
prikljuke. Sijalice se odjedared smirie, ali su se i dalje palile i gasile sve dok je devojka tu stajala,
jaka i samouverena, slina mladoj boginji. Malo zatim, ona se ukloni i pogleda u Doni.
"Ovo ve poinje da biva dosadno - ova mala ala", ree ona smireno, kao da prenosi poruku. "Ni
vi, ni doktor Fleming, niti bilo ko drugi ne moete da nas razdvojite."
"Ako pokuava da me uplai..."
"Ne znam ta ste sada smerali. Ja ne mogu da snosim odgovornost." Izgledalo je kao da
Andromeda gleda kroz nju, u prostor iza nje. Izlazni printer buno stupi u akciju, i Doni se prenu od te
buke. Sledila je Andre koja mu prie, a dok su one stigle do njega, poruka bee ve zavrena. Andre
proui papir, odcepi ga i prui ga Doni.
"Vaa formula enzima."
"Je li to sve?" Doni oseti olakanje.
"Zar vam to nije dovoljno?" upita Andre i pogleda za njom dok je odlazila sa odlunim i
neprijateljskim izrazom na licu.
Doni je u to vreme imala tri asistenta. Jednog vieg naunog istraivaa, hemiara, i dvoje
postdiplomaca, mladia i devojku, koji su pomagali. Oni su izveli hemijsku sintezu na osnovu
novodobijene formule. To je iziskivalo mnogo rada u laboratoriji, ali niko od njih nije se brinuo zbog
toga poto sredstva kojima su baratali nisu imala nikakav nadraujui efekat. Meutim, kroz dan-dva
svi su poeli da oseaju znake umora i malaksalosti. Poto je izgledalo da je do toga dolo bez nekog
odreenog uzroka, oni nastavie rad, ali potkraj treeg dana, devojka pade u nesvest, a sledeeg jutra
onesvestie se i Doni i hemiar.
Hanter ih smesti u bolesniko odeljenje, gde im se uskoro pridrui i mladi. Kakva god da je bila
bolest koja ih je napala, ona je brzo napredovala; nije bilo ni groznice ni zapaljenja - njene rtve su
naprosto kopnele. elije su izumirale, osnovni procesi metabolizma bili su usporeni ili su sasvim
stali, i njih etvoro su, jedno za drugim, sve vie slabili dok ne zapadoe u stanje kome. Oajni
Hanter obrati se Dirsu, koji itavu stvar obavi velom tiine.
Fleming je saznao za detalje tek etvrtog dana, kada mu je Dudi sve ispriala krei pravila
bezbednosti. On odmah pozva Rajnharta telefonom i zamoli ga da doe iz Budleroa, a Dudi je
nagovorio da mu pronae papire prema kojima su oni radili.
Kada mu ih ona dade, on se zatvori u svoju sobu i, poto ih je prouavao cele noi, ujutru se
pojavi natmuren, ali zadovoljan. Meutim asistentkinja je ve bila mrtva.
11. PROTIVOTROV
Upravo su joj prekrivali lice kad je Fleming stigao u bolesniko odeljenje. Ostalo troje leahu tihi
i nepomini u svojim posteljama, lica iscrpljenih i bledih poput jastuka na kojima su poivali. Doni,
koja je leala u pregraenom prostoru pored devojke, odravana je u ivotu samo uz pomo
transfuzije. Leala je nepomino kao mramorna statua nekog starog ratnika na njegovoj nadgrobnoj
ploi. On je stajao gledajui u nju kad mu prie Hanter.
"ta elite?" Hanter je bio iscrpljen i nervozan. Odustao je od napora da bude ljubazan prema
Flemingu.
"Ja sam pogreio", ree Fleming posmatrajui iscrpljeno lice na jastuku.
Hanter se osmehnu krajikom usana. "Poniznost nije ranije spadala u vae osobine."
"U redu, onda - nije tako!" Fleming se naglo okrenu prema njemu, plamtei, i izvue iz depa
nekoliko papira spojenih spajalicom. "Ali doao sam da vam ovo predam."
Hanter sumnjiavo uze papire.
"ta je to?"
"Formula enzima."
"Kako vam je ona do avola dopsela u ruke?"
Fleming uzdahnu. "Protivzakonito. Kao to moram i sve ostalo da radim."
"Zadrau je ako nemate nita protiv", ree Hanter. On je ponovo pogleda. "Zato je precrtana?"
"Jer je pogrena." Fleming ukloni gornji list otkrivajui list ispod njega. "Ovo je prava formula.
Bilo bi dobro da je to pre napravite."
"Prava formula?" Hanter je izgledao pomalo pometen. "Ono to je kompujter dao Doni, suprotno
je onome to je ona elela. Dao joj je negativ umesto pozitiva, tako rei da joj vrati milo za drago
zbog male igrarije na koju sam je ja naveo."
"Kakve igrarije?"
"Dao joj je antienzim umesto enzima. Degeneratora elija umesto regeneratora. On verovatno
deluje preko koe, pa su ga oni apsorbovali dok su radili na njemu." On podie Doninu ruku koja je
mlitavo poivala na aravu. "Ne moete nita uiniti ukoliko ne spravite na vreme pravi enzim. Zato
sam vam i doneo ispravljenu formulu."
"Da li zaista mislite...?" Hanter se sumnjiavo namrti na papire, a Fleming, podigavi pogled sa
Donine ruke koju je jo uvek drao, prezrivo pogleda u njega.
"Zar ne elite da steknete ugled?"
"elim da spasem ivot", ree Hanter.
"Onda iskoristite pravu formulu. Trebalo bi da deluje kao protivotrov onome to je Doni dobila,
pa bi u tom sluaju trebalo da ima suprotno dejstvo. Moete bar probati. Ako ne..." On slee
ramenima i spusti Doninu izmravelu ruku na arav. "Ova mainerija napravie svaku moguu
gadost dokle god joj to odgovara."
Hanter mrknu. "Ako je tako prokleto pametna, zato onda pravi ovakve greke?"
"Nije ona pogreila. Jedina greka sastoji se u tome to se sve ovo sruilo na pogrenu osobu - na
pogrene ljude. Gonila je mene, i nije marila koliko e Ijudi stradati u toku tog procesa. Jedan od
vaih trgovinskih sporazuma sa Intelom, i to je moglo zadesiti polovinu oveanstva!"
On ostavi Hantera koji se mrgodio na formulu, ali se oigledno oseao obaveznim da je isproba.
Toga poslepodneva umro je i hemiar, ali je novi enzim bio sainjen i dat dvoma preivelima. U
poetku se nije dogodilo nita dramatino, ali uvee je bilo jasno da se razaranje usporava. Dudi
posle veere poseti bolesniko odeljenje i krenu ka glavnom ulazu u susret Rajnhartu, koji je trebalo
da stigne veernjim vozom. Kad je prolazila pored bloka u kome je bio smeten kompjuter, ona oseti
neki poriv da ue. Nije bilo deurnog operatora i ona zatee Andre kako sedi sama za kontrolnim
stolom, zurei pred sebe. Mesecima nagomilavana mrnja i godinama nagomlavana razoaranja
iznenada uzavree u Dudi.
"Jo jedna smrt", ree ona besno. Andre slee ramenima, a Dudi oseti neodoljivu potrebu da je
udari. "Profesorka Doni se bori za ivot. I mladi."
"Znai da ima izgleda da e preiveti", ree devojka bezbojno.
"Zahvaljujui doktoru Flemingu, a ne vama."
"Nemam ja veze sa tim."
"Vi ste dali formulu profesorki Doni."
"Mainerija joj je dala."
"Dali ste je zajedno!"
Andre opet slee ramenima. "Doktor Fleming ima protivotrov. On je pametan - on ih moe spasti."
"Nije vam stalo, zar ne?" Dudi oseti da joj se oi uarie kad pogleda u nju.
"Zato bih marila?" upita devojka.
"Mrzim vas." Dudi se osui i grlo, tako da je jedva mogla da govori. Imala je elju da dohvati
neto teko i da joj time razbije glavu; ali tada je zazvonio telefon i ona je morala da ode do glavnog
ulaza da bi doekala Rajnharta.
Devojka je sedela sasvim nepomino jo dugo posle Dudinog odlaska, buljei u kontrolnu tablu,
a u oima joj se nakupi nekoliko suza - pravih ljudskih suza - koje se lagano skotrljae niz obraze.
Dudi odvede Rajnharta pravo u Flemingovu kuicu i tu mu izloie stanje stvari.
"A Madlena?" upita starac. Delovao je umorno i nesamopouzdano.
"Hvala bogu, jo je iva", ree Fleming. "Njih dvoje emo moda spasti."
Rajnhart kao da se malo opusti i vie nije izgledao tako umoran. Prihvatie njegov kaput, smestie
ga u stolicu kraj radijatora i nasue mu pie. Dudi se uini da on sada izgleda daleko stariji nego
ikad ranije i prosto vredan saaljenja. Bio je sada ser Ernest, i izgledalo je kao da ga je dodeljivanje
ove titule konano uinilo starim. Mogla je da shvati koliko je za njega bila daleko veza sa Doni iz
mladih dana, i mogla je da oseti da se on uhvatio za njen ivot kao da je i njegov povezan sa njim na
neki nain. On uze svoje pie i pokua da se seti ta je hteo da kae.
"Jeste li ve rekli Dirsu?"
"ta bi Dirs uinio?" upita Fleming. "Jedino bi alio to nisam ja u pitanju. Da je mogao, izbacio
bi me iz logora i iz drave. Jo od poetka sam govorio da je ovo podmukla stvarica, ali svima je
tako prirasla za srce. Koliko jo treba da dokazujem pre nego to uspem da nekoga ubedim?"
"Meni vie nema ta da dokazuje, Done", ree Rajnhart umorno.
"Pa, i to je neto."
"Ni meni", ree Dudi.
"Oh, lepo, lepo. To znai da nas je troje protiv celokupnog ustrojstva."
"ta misli da bih ja mogao uiniti?" upita Rajnhart.
"Ne znam. Ve itavu jednu generaciju, vi imate za sobom polovinu nauke u ovoj zemlji - bar
polovinu. Svakako da e vas neko sluati."
"Moda Ozborn?"
"Dokle god moe da ostane istih ruku." Fleming se zamisli za trenutak. "Moe li on da mi
izdejstvuje dozvolu za pristup kompjuteru?"
severoistoka su nadirali oblaci, nosei sa sobom hladan vazduh i mogunost da zasnei, zaklanjajui
pun Mesec. Ali on je povremeno prosijavao kroz njih obasjavajui jednu vitku nerazgovetnu figuru
koja se iskrade kroz prozor na zadnjem delu bloka kompjutera i, poput duha, krenu preko logora.
Niko od straara nije je ni opazio, a kamoli prepoznao kao devojku Andre, a ona, unjajui se izmeu
kuica, krenu ka Flemingovoj kuici, napregnutog lica, nosei u rukama dvoilni izolovan provodnik.
U Flemingovu sobu jedva se probijalo malo svetlosti kroz prozor, jer je on namakao zastore pre
nego to je legao. On se ne pokrenu kad se vrata polako otvorie i Andre se uunja. Bila je bosonoga
i vrlo oprezna, a na rukama je imala debele gumene rukavice. Uverivi se da Fleming spava, ona
klee do zida pored njegovog kreveta i uvue dve ice sa jednog kraja svoga provodnika u utikae,
vrsto ih uglavljujui i izokreui da bi doli u kontakt sa prikljucima. Drugi kraj provodnika drala
je podalje od sebe, razdvajajui ice palcem i kaiprstom, dva-tri centimetra od mesta sa kojih je
izolacija bila skinuta, odakle su trale gole neizolovane ice. Zatim ustade i poe polako prema
Flemingu. Poto je spavao, anse da preivi pun napon bile su neznatne, poto je ona mogla raunati
na to da e drati kontakte na njemu dovoljno dugo da bi njegovo srce prestalo da radi.
Nije pustila ni glasa od sebe dok je primicala krajeve ice njegovim oima. Iznenada, bez nekog
odredenog razloga, on se probudi. Razaznavao je jedino neiju siluetu nad sobom i, vie po nagonu
negoli svesno, on podavi nogu i, ispruivi je, utnu je svom snagom kroz arav i ebe.
Uhvati je za struk i ona se zanese preko sobe bolno zajeavi. On potrai prekida none lampe i
ukljui je. Za trenutak ga svetlost zaseni, i on se uspravi u krevetu zbunjen i teko diui dok se
devojka podizala na kolena, i dalje drei krajeve ica. Shvativi ta se dogaa, on skoi sa kreveta,
izvue ice iz utikaa i okrenu se njoj. Do tada je Andre ve bila skoila na noge i dospela gotovo do
izlaznih vrata.
"Ne, nee!" On se baci na vrata. Drei ruke za leima, ona se postrance primicala stolu za kojim
je on veeravao. Za trenutak je izgledalo kao da die ruke od svega, ali se iznenada baci na njega
drei u desnoj ruci no za seenje hleba.
"Droljo!" On je uhvati za zglob i, izvrnuvi ga, izbaci joj no iz ruke, a zatim je odgurnu na pod.
Ona je dahtala previjajui se na podu i drei se za uvinut zglob, gledajui u njega vie oajno
nego besno. On se smiri i podie no, drei je celo vreme na oku.
"Neka - ubijte me." Sada se na njenom licu, a i u glasu, ogledao strah. "To vam nee nita
koristiti."
"Nee?" Glas mu je podrhtavao, i on je halapljivo grabio vazduh.
"To e samo malo odloiti stvari, i to je sve." Ona ga je napregnuto posmatrala dok je otvarao
fioku i stavljao no unutra. To kao da je ohrabri i ona sede.
"Zato hoe da me likvidira?" upita on.
"To je bilo prvo na redu to je trebalo uiniti. Upozorila sam vas."
"Hvala." On se uzmuva, zakopavajui pidamu, nazuvajui papue i dolazei k sebi.
"Predvidljivo je sve to god vi inite." Ona je ponovo delovala pribrano. "Ne moete nita, to
ve nije uzeto u obzir."
"ta je sada na redu?"
"Ako odete, idite odmah i ne meajte se..."
On joj prie. "Dii se." Ona ga pogleda iznenaeno.
"Dii se." Prieka dok je ona ustajala, a onda joj pokaza stolicu. "Sedi tamo."
Ona ga jo jednom zaudeno pogleda, pa sede. On prie i stade iznad nje.
"Zato ini samo ono to mainerija eli?"
"Vi ste takva deca", ree mu ona. "Vi mislite da smo nas dvoje rob i gospodar, mainerija i ja, ali
mi smo oboje robovi. Mi smo kontejneri - koje ste vi napravili - neega to vi ne shvatate."
"Da li ti shvata?" upita Fleming.
"Mogu da sagledam razliku izmeu nae inteligencije i vae. Mogu da sagledam da e naa
nadvladati, a da e vaa izumreti. Vi verujete da predstavljate vrhunac i krunu svega, najsavreniji
svet..." Ona zauta i poe da masira zglob na mestu gde joj ga je zavrnuo.
"Ja tako ne mislim", ree on. "Jesam li te povredio?"
"Ne tako strano. Vi ste pametniji nego veina ostalih, ali ne dovoljno - vi ete nestati kao i
dinosaurusi. I oni su nekada vladali Zemljom."
"A ti?"
Ona se nasmei, i to je bilo prvi put da je video kako je uinila tako neto. "Ja sam karika koja
nedostaje."
"A ako te unitimo?"
"Napravie oni drugu."
"A ako unitimo maineriju?"
"Isto."
"A ako unitimo i vas dvoje i poruku i na rad na njoj tako da nita ne ostane? Poruka vie ne stie
- jesi li znala za to?" Ona odmahnu glavom. Njemu sinu u glavi da je ona potvrdila sve ega se on
plaio, ali isto tako i plan kako da se tome suprotstavi. "Tvoji prijatelji gore umorili su se od
razgovora sa nama. Sada ste preputeni sami sebi, ti i kompjuter. Pretpostavimo da unitimo vas
dvoje?"
"Tada ete za izvesno vreme oterati jednu viu inteligenciju sa Zemlje."
"Onda je to ono to moramo uiniti."
Ona ga pogleda samouvereno. "Ne moete."
"Moemo pokuati."
Ona opet odmahnu glavom, sporo i nekako setno. "Odlazite. ivite ivotom kakvim elite, dok
moete. Ne preostaje vam nita drugo."
"Ukoliko mi ti ne pomogne." On joj uzvrati pogled i upilji se u nju kao to je to uinio ranije u
zgradi kompjutera. "Ti nisi samo maina koja misli. Ti si stvorena prema naem obliju."
"Nisam!"
"Ima ula - oseanja. Tri etvrtine tebe pripadaju ljudskom biu prinudno povezanom sa neim
to je stvoreno da nas uniti. Sve to treba da uini da bi nas spasla, a sebe oslobodila, jeste to da
promeni poredak ubacivanja." On je uhvati za ramena kao da hoe da je prodrma, ali ona otrese
njegove ruke.
"Zato bih?"
"Jer to eli, tri etvrtine tebe..."
Ona ustade i udalji se od njega.
"Tri etvrtine mene predstavlja nesretan sluaj. Zar ne mislite da dovoljno patim i bez toga? Zar
ne shvatate da bivam kanjavana ak i zato to vas samo sluam?"
"Hoe li biti kanjena noas?"
"Neu ukoliko vi odete." Ona krenu prema vratima oklevajui, kao da oekuje da je on zaustavi,
ali on je pusti da ode. "Poslao me je da vas ubijem."
Bila je veoma bleda i lepa dok je stajala u tamnom dovratku, govorei bez uzbuenja ili
zadovoljstva. On je pogleda cerei se.
"Dakle, ratna sekira je iskopana", ree.
Pored eleznike stanice u Tornesu postojao je jedan mali cafe u kome Dudi ostavi Fleminga dok
je ona ekala voz iz Aberdina. To se deavalo odmah sledee veeri. Rajnhart je bio hitar. Fleming
je ekao u zadnjoj sobici koju su ranije rezervisali. Bila je to bedna i nevesela sobica. U njoj su se
isticali jedan stari seoski sto i nekoliko stolica. Zidovi su bili troni, bedno okreeni i prekriveni
bezbojnim reklamama za koka-kolu i kiselu vodu. On otpi gutljaj iz svoje flae. uo je kako vetar,
huji napolju, a potom kloparanje dizelke koja je stizala sa juga. Ona se zaustavi u stanici, buno
daui. Malo zatim zau se zviduk i pisak sirene; ona ode, ostavljajui za sobom tiinu koju ponovo
naruie fijuk vetra i koraci na ljunku ispred cafea.
Dudi uvede Rajnharta i Ozborna u sobu. Bili su umotani u zimsku odeu, a Ozborn je nosio
prilino velik kofer.
"Duva kao da e meava", ree on sputajui kofer. Izgledao je nesrean i potpuno van sebe.
"Moemo li ovde da razgovaramo?"
"Rezervisano je za nas", ree Dudi. "Ja sam se pobrinula za oveka."
"A deurni operator?" upita Rajnhart.
"I za njega sam se pobrinula. On zna ta treba da radi i nee nas odati."
Rajnhart se okrete Flemingu. "Kako je Madlena Doni?"
"Izvui e se. I momak, takode. Enzim dobro dejstvuje."
"Pa, hvala bogu." Rajnhart raskopa kaput. Put nije nepovoljno uticao na njega; u stvari, aktivnost
kao da ga je osveila. Izgledalo je da je Ozborn najpotiteniji od svih.
"ta ete da uinite sa kompjuterom?" upita on Fleminga.
"Pokuau da mu izbriem pamenje, inae..."
"Inae ta?"
"To bismo i eleli da saznamo. On je ili namerno zao, ili se zapetljao. Ili je programiran da radi
ovako, ili se neto poremetilo. Ja mislim da je u pitanju ovo prvo. Uvek sam tako mislio."
"Nikada niste uspeli da to dokaete."
"A ovo sa Doni?"
"Potrebno nam je neto odreenije."
"Ozborn e se obratiti ministru", ubaci Rajnhart. "Obratie se i predsedniku vlade ako bude
potrebno. Zar ne?"
"Ukoliko dobijem dokaze", ree Ozborn.
"Ja u vam dati dokaz! Sino je jo jednom pokuao da me ubije."
"Kako?"
Fleming im ispria. "Na kraju sam izvukao istinu iz nje. Treba ponekad da pokuate - tada biste
poverovali u to."
"Potrebno nam je neto naunije."
"Dozvolite mi da provedem nekoliko asova sa njim." On pogleda u Dudi. "Jesi li mi donela
propusnicu?"
Dudi izvadi iz tane tri propusnice i dade svakome od njih po jednu. Fleming proita onu koju je
dobio i isceri se.
"Tako znai, ja sam slubenik Ministarstva? Ala e biti guve."
"Zbog ovoga ja stavljam na kocku svoju reputaciju", ree Ozborn nesreno. "To samo treba da
poslui ispitivanju terena, a ne nekakvoj nepotrebnoj akciji."
Fleming prestade da se smeje. "elite li da mi budu vezane ruke?"
"Zar ne shvatate kakvom se riziku izlaem?" ree Ozborn.
"Riziku! Trebalo je da sino budete u mojoj kuici!"
"Voleo bih da sam bio, tako bih bar znao na emu sam. Ova drava, mladi ovee, zavisi od te
mainerije..."
"Koju sam ja napravio."
"Potencijalno, ona nam znai vie od parne maine, atomske energije, ili bilo ega drugog."
"U tom sluaju, sve postaje jo znaajnije..." poe Fleming.
"Znam! Nemojte vi meni da solite pamet. Zar mislite da bih uopte i bio ovde kada ne bih smatrao
da je znaajno i da nisam visoko cenio vae miljenje? Ali, ima naina i naina."
"Znate li vi neki bolji nain?"
"to se tie proveravanja - ne. Meutim, dalje od toga se ne sme ii. ovek u mom poloaju..."
"Kakav je to va poloaj?" upita Fleming. "Najplemenitiji od svih Rimljana?"
Ozborn uzdahnu. "Dobili ste svoju propusnicu."
"Dobio si to si traio, Done", ree Rajnhart.
Fleming uze kofer i stavi ga na sto. Otvori ga i izvadi tamni kaput od velura, crn eir i tanu, i
pripremi se za svoju ulogu. Sve je ovo bilo pogodno za tamnu no, ali se nije ba suvie slagalo sa
njegovim licem.
"Vie lii na neko strailo nego na dravnog slubenika", ree Rajnhart smeei se.
Dudi se savlaivala da se ne pone kikotati. "Nee te mnogo zagledati ako bude sa mnom."
"Shvata li da bi te zbog ovoga streljali?" ree Fleming neno.
"Nee ukoliko nas ne otkriju."
Ozborn nije voleo ale kojima se prikrivala napetost kod drugih; on ih nije shvatao - i sam je bio
suvie napet.
"Ostavite to, hoete li?" Zatim pogleda koliko je sati.
"Moramo saekati da padne mrak, kad dnevna smena zavrava posao", ree Dudi.
Fleming zavue ruku pod kaput i izvadi flau. "Kako bi bilo da popijemo po jednu pred napad."
Sneg je uveliko padao kada stigoe do logora. Vetar sa severa nije doneo lelujav sneg, nego je
estoko nanosio bockave zaleene pahuljice. Dvojica straara pred blokom kompjutera zadigla su
kragne svojih kabanica, iako su stajala pod nejakim zaklonom to ga je pruala mala nadstrenica
iznad dovratka. Kroz belinu koja se slivala sa tamom kiljili su u etiri figure koje su im se
pribliavale.
Dudi proe napred i predade im propusnicu, a tri oveka ostadoe u pozadini.
"Dobro vee. Ovo je grupa iz Ministarstva."
"Razumem." Jedan od straara, s velikim kaplarskim iritom na rukavu kabanice, salutira i
pregleda propusnice.
"U redu", ree on vraajui ih.
"Ima li koga unutra?" upita ga Dudi.
"Samo deurni operator."
"Zdraemo se svega nekoliko minuta", ree Rajnhart izbijajui napred.
Straari otvorie vrata i sklonie se u stranu dok je Dudi ulazila praena Rajnhartom, Ozbornom i
Flemingom izmeu njih.
"ta je s devojkom?" upita Rajnhart poto su ve bili odmakli hodnikom.
"Veeras nije deurna", ree Dudi. "Pobrinuli smo se za to."
Hodnik je bio dug i dva puta je skretao nadesno, zavravajui se kod vrata koja su vodila u
prostoriju kompjutera, dobro zaklonjenih od pogleda i van domaaja zvukova sa glavnog ulaza. Kada
je Dudi otvorila vrata i uvela ih, oni zatekoe prostoriju kontrolnog ureaja jarko osvetljenu, ali
praznu, izuzimajui jednog mladia koji je sedeo i itao za stolom. On ustade kad oni udoe.
vritala. Krici su prelazili u cviljenje kad bi kazaljka koja je pokazivala napon padala, i ponovo se
pojaavali kada se penjala.
"Za ime boga", zavrita Dudi u Flemingovu aku. Borila se da se otme, ali ju je on zadravao sve
dok krikovi Andre ne umukoe, i dok mainerija, verovatno osetivi da ona vie ne odgovara, ne
popusti svoj zahvat, pa se ona sroza na pod. Dudi se oslobodi i pritra joj, ali ovoga puta ona nije ni
jeela, ni disala, niti je davala bilo kakvog znaka ivota. Oi su joj bile kao prevuene glazurom, a
usta otvorena.
"Mislim da je mrtva", ree Dudi neumesno.
"A ta si ti oekivala?" Fleming joj prie. "Videla si napon. Do toga je dolo zato to nije mogla
da se oslobodi mene - jer sam je ja neutralisao. Jadni avolak."
On pogleda zgreno telo u sivom uprljanom ogrtau i njegove oi otvrdnue. "Sledeeg puta e
bolje odgovoriti zadatku. Proizvee neto do ega uopte neemo moi da dopremo."
"Ukoliko ti ne pronae ta to nije u redu sa njim." Ona se okrete, podie Flemingovu belenicu sa
ulazne jedinice i prui mu je.
On joj je istre iz ruke i baci je preko prostorije.
"Kasno je za to! Sa tim je sve u redu." On pokaza na devojinu zgrenu figuru. "Ovo je jedini
odgovor koji mi je bio potreban. Sutra e traiti drugi eksperiment, a sutra i sutra..."
On hitro ode do signala za uzbunu, privrsti prikljuke za dvokrilna vrata, obema rukama uhvati za
icu i povue. Oni popustie, ali se ne odvalie; on odupre nogom o zid.
"ta to radi?"
"Hou da svrim sa ovim. Ovo je trenutak, moda jedini trenutak." On ponovo povue ice; a onda
odustade od toga i posee za vatrogasnom sekirom koja je visila na zidu pored njih. Dudi mu pritra.
"Ne!" Ona ga zgrabi za ruku, ali on je odgurnu i, nastavivi gde je stao, udari sekirom po icama i
razdvoji ih, a potom se okrete i pogleda po prostoriji. Sijalice na kontrolnoj tabli jo su se
besomuno palile i gasile. On prie i razmrska ih sekirom.
"Jesi li poludeo?" Dudi opet potra za njim i uhvativi za dralju sekire pokua da mu je otme.
Izvinuvi sekirom, on se oslobodi.
"Pusti! Rekao sam ti da se ne petlja u ovo."
Ona se zablenu u njega i shvati da ga jedva poznaje: lice mu je bilo obliveno znojem, kao to je
ranije bilo i devojino, i preplavljeno besom i odlunou. Ona shvati ta mu je sve vreme bilo na
umu.
"Uvek si nameravao da ovo uini."
"Ako bi dolo do toga."
Stajao je sa sekirom u rukama gledajui okolo i razmiljajui; ona je znala da treba da stigne do
vrata pre njega, ali on joj umae i nasloni se leima na njih sa istim nepokolebljivim izrazom i setnim
osmehom u uglovima usana. Pomislila je da je sada zaista lud. Ona isprui ruku prema sekriri i poe
da mu govori kao detetu.
"Molim te, daj mi je, Done." Ona se lecnu kad se on nasmeja. "Obeao si."
"Nisam nita obeao." On vrsto stee dralju jednom rukom, a drugom zakljua vrata.
"Vikau", ree ona.
"Pokuaj." On spusti klju u dep. "Nikada te nee uti."
Odgurnuvi je, on ode do odeljaka za pamenje, otvori prednji deo najblie jedinice i udari po
njoj. u se slaba eksplozija usled kolapsiranja vakuuma.
"Done!" Ona pokua da ga zaustavi kad je krenuo ka sledeoj jedinici. "Znam ta radim", ree on
otvarajui prednji deo i udarajui sekirom. Jo jedna eksplozija zau se iz ureaja. "Zar misli da e
mi se ikada pruiti ovakva prilika? Hoe li da me izda? Ako misli da greim, idi."
On je pogleda otvoreno, mirno i oseajno, maivi se rukom u dep da uzme klju. "Dovedi i ceo
vod ako eli; to je ionako tvoje omiljeno zanimanje. Ili ti moda smeta to inim ono to je
ispravno? Ozborn je to eleo, zar ne? Ono to je pravo."
Prui joj klju, ali ga ona iz nekog neobjanjivog razloga ne uze. On saeka jo malo, a potom
vrati klju u dep, okrenu se i poe prema ostalim jedinicama.
"ue te straa." Shvativi da ipak nije lud, ona se oseti obaveznom prema njemu. Stade kod
vrata, straarei dok se on probijao prema ureaju udarajui, razbijajui i kvarei sloeni kompleks
mainerije i pretvarajui milione elektronskih elija u gomilu razmrskanih otpadaka na podu, na
metalnim policama i iza slomljenih ploica sa nazivima na kabinetima. Jedva je uspevala da pazi dok
je kroz lupu i razaranje oslukivala svaki um u hodniku.
Nita ih nije uznemirilo. Snena oluja napolju, koja se nije mogla ni videti ni uti u zaklonjenom
sreditu zgrade, podizala je buku, skrivajui tako buku koju su oni izazivali. Fleming je u poetku
radio metodino, ali to je bio ogroman posao, pa je poeo sve vie da ubrzava, osetivi da ga
savlauje umor, sve dok se nije zateturao, oajan, halapljivo grabei vazduh, gotovo zaslepljen
znojem koji mu se slivao niz elo. Razarao je po celom kompjuteru, a onda se vratio sreditu
kontrolne jedinice i razmrskao i njega.
"Evo ti, kopile jedno!" ote mu se poluglasno. "I ovo, i ovo." Zatim spusti glavu sekire na pod i
nasloni se na dralju da bi doao do daha.
"ta e se sad dogoditi?" upita Dudi.
"Pokuae da ga ponovo sagrade, ali nee znati kako."
"Imae poruku."
"Ne stie vie."
"Imaju original."
"Nee. Nee imati ni njega, niti isprekidanu ifru, ili bilo ta - jer to je tamo." On pokaza na vrsta
metalna vrata u zidu iz kontrolnog stola, a onda zamahnu sekirom i udari po arkama. Sputao je
udarac za udarcem, ali bez rezultata. Dudi je stajala u oku napetosti, poto je izgledalo da zvuk
metala odjekuje po itavoj zgradi, ali niko ga ne u. Posle dueg vremena, Fleming odustade i ponovo
se, teko diui, nasloni na sekiru. Prostorija je bila sasvim tiha; sada kad je kompjuter prestao da
radi, a ta tiina je bila u skladu sa nepokretnim telom devojke na podu.
"Moraemo nabaviti klju", ree Fleming. "Gde je klju?"
"U kancelariji majora Kvadringa."
"Ali, ona je..."
Ona potvrdi njegovu bojazan. "Uvek je pod prismotrom. "ree ona. "A klju dre u sefu."
"Mora biti da postoji i neki drugi."
"Ne. To je jedini."
Pokuala je da smisli neku drugu mogunost, ali nije postojala nijedna. Koliko je njoj bilo
poznato, niko, pa ak ni Dirs nije imao duplikat. Fleming joj u prvi mah ne poverova, a kad mu ne
ostade nita drugo, on odjednom pomahnita. Podie sekiru i poe ponovo da udara besno po vratima,
jedva se zaustavivi i strovalivi se u ono to je nekada bila stolica za kontrolnim stolom. Dugo
ostade tako razmiljajui, smiljajui i pokuavajui da skuje neki plan.
"Zato mi, do avola, nisi rekla", ree on najzad.
"Nisi me ni pitao." Dudi je podrhtavala od besa i oseanja nevolje, i jedino joj je uz veliki napor
uspevalo da se obuzda. "Nikada me nisi pitao. Zato me nisi upitao?"
"Ti bi me spreila da sam to uinio."
12. UNITENJE
Bilo je ve veoma kasno kada su se vratili u cafe. Divljala je snena oluja, a sneg se nagomilavao
uza zidove okrenute severu.
Unutra, u zadnjoj sobici, ogrnuti kaputima, potiteni i dekocentrisani, Rajnhart i Ozborn igrali su
partiju aha na depnoj garnituri.
Fleming je bio suvie oamuen da bi mogao da se opravdava. On prepusti Dudi da im objasni i
sede zgren na jednu od masivnih seoskih stolica; Rajnhart im je postavljao pitanja, a Ozborn im
odrao jednu plaljivu besedu, krajnje beznadenu i punu prezira.
"Kako ste se usudili da me upetljate u ovako neto?" Iezla je i poslednja trunka njegove
uobiajene uljudnosti. I pored sveg diplomatskog vaspitanja i odgoja, on je bio nepodnoljivo
oajan. "Pristao sam da uestvujem u ovome u nadi da emo uspeti da pruimo ministru dokaze. Ali
ovo e biti kraj njegove karijere, a i moje."
"I moje", uzdahnu Rajnhart. "Mada mi izgleda da bih je rado rtvovao ako je mainerija unitena."
"Nije unitena", primeti Ozborn. "Nije mogao ni to da uini. Ako je originalna poruka nedirnuta,
oni je mogu ponovo sagraditi."
"Ja sam upropastio stvar", ree Fleming. "Moete me s pravom prekorevati. Ja snosim
odgovornost."
Ozborn mu prezrivo odvrati. "Zbog toga nas nee mimoii zatvor."
"Ah, to vas brine? A ta e biti ako ponovo sagrade maineriju i stvore neko drugo stvorenje i
uspostave prevlast koje se nikada neemo moi osloboditi?"
"Zar ne moemo preduzeti ba nita?" upita Dudi.
Svi, gotovo bez nade, pogledae u Rajnharta. On zajedno sa njima razmotri situaciju, korak po
korak, kao da proverava neki proraun, ali na kraju ne dooe ni do ega. Nije bilo nade da e do
jutra doi do kljua, a do tada e Dirs saznati i sve e ponovo biti stavljeno u pokret. Sada vie nisu
sumnjali u ispravnost Flemingovih teorija; zabrinjavalo ih je to to ih Fleming nije sproveo u delo.
"Jedina mogunost je", ree Rajnhart, "da se Ozborn vrati u London prvim vozom i da se pravi
kako je iznenaen kad se vest bude proula."
"A gde bi trebalo da sam bio?" upita Ozborn.
"Bio si ovde, obavio jednu kratku inspekciju i otiao. Ostalo se dogodilo poto si ve otiao, a to
je i tano. Nije ti poznato nita o tome."
"A slubeno lice koje sam uveo sa sobom?"
"Ostalo je sa tobom."
"A ko je ono?"
"Bilo ko kome moe verovati. Pripreti nekome ili ga podmiti da izjavi da je doao sa tobom iz
Londona i da ste se zajedno vratili. Mora otkloniti krivicu sa sebe i zadrati svoj uticaj. Svi moramo
otkloniti krivicu sa sebe ukoliko budemo mogli. Oni e ga ponovo sagraditi, kako Don ree; a
moraju prihvatiti savete bar jednoga od nas."
"A na koga e onda da padne krivica da je upropastio kompjuter?" upita Fleming.
Profesor se zadovoljno nasmei. "Na devojku. Moe se prihvatiti da je iskliznula iz koloseka i da
se okrenula protiv njega, pa je ili ubijena elektrinom strujom dok ga je rasturala, ili je umrla od oka
poto je kazna suvie dugo trajala, oka pojaanog mahnitou do koje ju je mainerija dovela. Ili
bilo ta drugo to se ree da prihvate. Kako god da se uzme, ona je mrtva, tako da to ne moe da
porekne."
"Sigurni ste da je mrtva?" upita Ozborn Fleminga.
"Nisam znala ta bi se dogodilo - ta se dogodilo. Kad sam se osvestila, mogla sam u prvi mah da
mislim samo na bol u rukama. Tada sam pogledala oko sebe i videla sve u ruevinama."
"Mogla si da pozove strau."
"Nisam znala ta da inim. Nisam imala nikakvo uputstvo. Oseala sam se izgubljenom bez
kompjutera. Znate li da je potpuno pokvaren?"
"Znam."
Njene uarene oi jo vie su se isticale na bledom licu. "Jedino to sam mogla da smislim bilo je
da naem vas. I da se pobrinem za ruke. Previla sam ih i dola ovamo. Straarima nita nisam rekla.
A poto vi niste bili ovde, ja sam ekala. ta e se dogoditi?"
"Ponovo e ga sagraditi."
"Ne!"
"Zar to ne eli?" upita on iznenaen. "ta je sa tvojim viim ciljem - tvojim viim oblikom
ivota!"
Ona ne odgovori. Kad je zavrio previjanje, ona ponovo zatvori oi od bola i on primeti da ona
drhti.
"Skoanjila si se, zar ne?" ree opipavajui joj elo. Uze svoj jorgan sa kreveta i obavi ga oko
njenih ramena. "Dri to oko sebe."
"Mislite da e ga ponovo sagraditi?"
"Svakako." On nae bocu viskija i napuni dve ae. "Sad popij ovo. Neu im biti potreban ja da
im pomaem nego ti."
"Naterae me da to uinim?" Ona otpi viski i pogleda ga uarenim zabrinutim oima.
"Zar e biti potrebno da te nateraju?"
Ona se gotovo nasmeja. "Kad sam ugledala kompjuter onako razmrskan, bilo mi je tako milo."
"Milo?" upita on, zastavi na pola gutljaja.
"Osetila sam se slobodnom. Osetila sam..."
"Kao grka Andromeda kad ju je Persej oslobodio okova?"
Nije bila sigurna u to. Ona vrati au. "Kad je kompjuter radio, ja sam ga mrzela."
"Nisi. Ti si nas mrzela."
Ona odmahnu glavom. "Mrzela sam maineriju i sve to je u vezi sa njom."
"Zato si onda...?"
"Zato se ljudi ponaaju onako kako se ponaaju? Zato to se oseaju primoranima! Zato to su
vezani onim to misle da su logine potrebe, svojim radom ili porodicama ili svojom domovinom. Vi
mislite da su te veze emocionalne? Logika kojoj se ne moe protiviti jeste najvra veza. Znam to."
Glas joj je podrhtavao i postade nesiguran. "Uinila sam to sam morala, sada je nestalo logike i ne
znam ta... Ne znam."
Fleming sede pored nje. "Mogla si mi to i ranije rei..."
"Rekla sam sada." Ona ga pogleda u lice. "Dola sam vama."
"Suvie je kasno." Fleming pogleda na gazu i zavoje na njenim rukama, mislei na oiljke koje je
jo nosila, nainjene voljom mainerije. "Nita ih na svetu nee zadrati da ga ponovo ne sagrade."
"Ali ne mogu bez ifre plana."
"Ona jo postoji."
"Niste...?" ak i ako je posumnjao u njene ranije proteste, nije bilo sumnje u oajanje koje je sada
izbijalo iz njenog glasa i oiju.
"Nisam mogao da razvalim orman, a jedini klju je kod Kvadringa."
izmeu zgrada, idui u cik-cak iz jednog zaklona u drugi, skreui kad god bi se zauli glasovi i pri
tom idui novim pravcem. Izgledalo je nemogue da ih za trenutak ne otkriju, ali sneg je ublaavao
bat njihovih koraka. Andre je ubrzano i isprekidano disala i oigledno nije mogla jo dugo da ide; on
se seti da e naii na krunu ianu ogradu kada budu stigli do grebena - posle Briderove smrti ona
je pojaana - a na ulazu najbliem stazi, sigurno e se nalaziti straar. Na prvi pogled izgledalo je
beznadeno, ali neto skriveno u njegovom umu teralo ga je da istraje i on se kretao tekom mukom
napola zaslepljen od snega, dok se devojka svom teinom naslanjala na njega, sapliui se. Tada se
priseti ta je to to je sve vreme traio.
itavog prethodnog dana ljudi su pri kraju logorskog kruga na grebenu raskrivali zemljite za
novu zgradu, odmah pored iane ograde, buldoerom koji su ostavili kada su prekinuli posao. Bilo
je moda suvie hladno da bi uspeo da mu pokrene motor, ali s druge strane, on je projektovan tako
da moe ostati napolju preko noi, a da se ipak ujutru lako pokrene. Vredelo je pokuati ukoliko budu
uspeli da stignu do njega.
I on je jedva dolazio do daha kad su stigli do poslednjih zgrada, a ostalo je jo dobrih pedesetak
metara zatravljenog zemljita da bi se domogli tamnog oblija buldoera. On i devojka se naslonie
na zid prema moru; on sa bolom napuni plua hladnim vazduhom. Nije pokuavao da progovori, a ona
kao da to nije ni oekivala, ili mu je verovala bez pogovora, ili je bila suvie iscrpljena da bi
razmiljala, ili i jedno i drugo. Jedna motorizovana patrola proe pored njih i ice - vojni kamion sa
reflektorom na krovu kabine i nerazgovetne figure voda ljudi u crnom - a onda zavlada mir.
"Sad!" ree on; pokazujui napred i podigavi je, on pretra preko snegom prekrivene trave. Jo
pre nego to su preli pola puta, ona se dvaput saplete, a poslednjih dvadesetak metara nosio ju je:
glava i grudi su mu pucali kada su stigli do buldoera, a kada ju je spustio, ona se jeknuvi isprui na
zemlju.
On se pope na buldoer i pogleda unaokolo. Oigledno ih niko nije video, i on se poe nadati da
e ga, ako motor krene, smatrati za neko od vozila obezbeenja. Motor se pokrete pri prvom okretaju
startera i on ga posle nekoliko opreznih turiranja ostavi u pogonu, pa sie da pomogne devojci da se
popne. Ona u prvi mah ne htede ni da se pokrene.
"Hajde", ree on teko diui. "Pouri. Jo malo."
Ona odgovori slabanim glasom. "Ostavite me. Ne brinite za mene."
On je podie i, ne znajui ni sam kako, stavi je na neku kutiju pored sedita za vozaa.
"Sad se dri vrsto", ree i namesti je da se nasloni na njega. Do tog vremena je patrolni kamion
ve bio obiao poloaj logorskog kruga i vraao se k njima. Do sada je Kvadring verovatno stigao u
njegovu kuicu po Dudi i saznao da su on i Andromeda pobegli. Prostorija sa kompjuterom
verovatno je ve predstavljala sagorelu masu pepela i ugaraka koja se dimila, a poruka sa daljine od
hiljadu miliona, miliona kilometara i sve to je proizalo iz nje nestali su zauvek. Ostalo je jedino da
se devojka negde skloni, da se nekako sakrije, i da preivi. On opkorai sedite, pritisnu nogom
kvailo i ubaci u brzinu.
Kada je popustio kvailo, buldoer skoi napred i gotovo stade, ali on snano pritisnu papuicu
gasa i teko ga okrenu prema ogradi. Preko ramena je video svetlost koja se pribliavala, ali sada se
nije moglo natrag. Pritisnuo je papuicu gasa do kraja i drao je tako dok prednji deo branika ne
udari u ogradu. iana ograda pue i iskida se pod gusenicama, otvarajui prolaz.
On iskljui motor i sie vukui devojku sa sobom. Masivna maina stajae u otvoru na ogradi,
ispunivi ga kao ep, a on i Andromeda behu napolju na snegu. Oprezno ju je vodio okolo prema
ivici grebena i, pognuvi se, potra u zaklon iza bunja koje je zaklanjalo gornji deo staze prema
pristanitu. Svetlost sa kamiona koji se pribliavao bila je sve jaa, i on iz bunja vide da ona
osvetljava buldoer. Bio je suvie zaslepljen svetlou i snegom da bi video sam kamion, a strepeo
je da bi to moglo biti patrolno vozilo puno ljudi. Tada svetlost skrenu, sneg se iisti za trenutak i on
vide da se to kola sa radarom probijaju kroz icu. Radar se beznadeno okretao unaokolo iznad
kabine.
On uze Andre pod ruku i povede je do staze na grebenu. Posle druge krivine upali baterijsku
lampu i poe brzinom koju je ona mogla postii bez njegove pomoi. Ona je odnekud izvukla jo
malo energije i ila je za njim, vrsto se drei za njegovu ruku. Na kraju staze nije bilo straara, a
tiinu pristanita naruavalo je samo ljapkanje talasia o nasipe.
Izgledalo je kao da su hiljadu kilometara udaljeni od ludnice iznad sebe, i to im je u neku ruku
oteavalo napredovanje.
Tokom zime svi mali amci bili su izvueni na obalu i privezani; u vodi je bio jedino deurni
amac, neka vrsta malog kitolovca s motorom u sredini; on se oeavao i lupkao o bok keja. Fleming
ga je ranije koristio u letnjim mesecima kad je eleo da se osami, i oseao je prema njemu neku
meavinu ljubavi i mrnje, kakvu mora biti osea i jaha prema upornom i tvrdoglavom starom konju.
On ugura Andre u njega, otkai uad na pramcu i na krmi i poe da tumara lampom po mraku traei
kurblu. Njega nije bilo tako lako pokrenuti kao buldoer. Obrtao je ruicu sve dok mu niz lice ne
potee znoj pomean sa snegom, i on poe da se kaje to ga je uopte i dirao. Andre se sklupa ispod
jedne od ivica amca, dok je sneg padao na njih, topei se u vodi koja je prodirala u korito amca.
Ona nije postavljala nikakva pitanja dok je on, teko diui i znojei se, obrtao zaralu ruicu, samo
bi povremeno zajeala. On ne ree nita, ve nastavi da okree ruicu sve dok se motor ne pokrenu
posle niza trzaja.
On ga pusti da malo radi na prazno; amac je podrhtavao prporei iz auspuha iznad same vode, a
potom pokrete ruicu i otvori leptir karburatora. Pristanite namah ieze, i oni behu sami u praznoj
pomrini nad vodom. Fleming nikada ranije nije plovio po snenom vremenu. Vladao je udnovat
mir. Pahuljice su kruile oko njih topei se pri dodiru sa vodom. U stvari, izgledalo je da je toplije
nego na kopnu dokle god su bili u zaklonu zaliva.
Ispred toka kormila - koji je liio na upravlja nekog veoma starog automobila - nalazio se mali
kompas, i Fleming ga je upravljajui jednom rukom, drugom rukom osvetljavao baterijskom lampom.
Znao je pravac prema ostrvu bez razmiljanja, kao i to koliko se otprilike treba prepustiti struji. Po
ovom mirnom moru mogao je priblino da odredi brzinu amca i, gledajui na asovnik svakih
nekoliko minuta, udaljenost od ostrva. Toliko je to ranije esto izvodio da je raunao da ima dobre
anse da uspeno pristane naslepo. Jedino se nadao da e uti razbijanje talasa o stene ostrva pre
nego to stignu na duinu amca udaljenosti od njih.
Zamolio je Andre da stane na pramac i da osmatra, ali ona isprva ne odgovori. Nije se ni za
trenutak usuivao da napusti kormilo i kompas.
"Ako moe da ode napred, kreni", ree on ponovo, "i osmatraj."
On ugleda kako se ona polako kree prema pramcu.
"Nee jo dugo trajati", ree joj s vie nade nego to je oseao.
amac se teko probijao deset, petnaest, trideset minuta. Kada malo odmakoe od obale, uletee u
mali kovitlac; malo su propadali i valjali se, ali sneg prestade i no postade neto manje mrana.
Fleming se pitao da li su dovoljno daleko od grebena da bi mogli biti primeeni na ekranu radara, a
takoe i ta se deava iza njih u logoru i ta ih eka u pomrini ispred njih. Bolele su ga oi, glava i
lea - u stvari svaki deli tela - i morao je stalno da se hrabri podseajui se na devojine izgorele
ruke sa otvorenim ranama.
Posle etrdesetak minuta, Andre ga pozva. On smanji gas i upravi amac prema tamnijem obliju
pred njima, a zatim okrenu kormilo tako da su sada jurili pored glatke stenovite strane ostrva.
Nastavili su veoma sporo, gotovo pipajui, oslukujui udare talasa koje je podizao pramac broda,
sve dok se, desetak minuta kasnije, zid stene ne razmae i oni zaue neno udaranje talasa o al.
Fleming nasuka amac i prenese devojku na pesak preko gorke vode koja mu je dopirala do
kolena. Na nebu se sada ve pomaljala svetlost; nije to bilo svitanje, nego verovatno meseina, i on
prepoznade uzan peskovit zaton kao onaj koji je otkrio sa Dudi onog ranog prolenog popodneva;
pre toliko vremena, kada su pronali Briderove papire u peini. Bilo je to tuno, ali u isto vreme i
uteno seanje, pa on na neki iracionalan nain oseti prisnost prema zatonu.
Pogleda okolo traei mesto gde bi se odmorili. Bilo je suvie hladno da bi se usudili da spavaju
pod otvorenim nebom, ak i ukoliko bi mogli zaspati, tako da se on uputi ka ulazu u peinu i du
tunela koji je istraivao sa Dudi. Vie nije imao snage da pridrava Andre, nego je polako iao
napred, govorei joj preko ramena kako bi je ohrabrio.
"Oseam se kao Orfej", ree on sam sebi. "Legende se prepliu - ranije sam se oseao kao
Persej."
Oseao je oamuenost i slabu vrtoglavicu tako da dva puta zaluta u mranim tunelima. Traio je
visoku odaju u kojoj su nali jezero, jer se seao da je imala peskovito dno na kome su mogli da se
odmore; ali posle izvesnog vremena shvati da je poao pogrenim putem. Okrenu se, etajui lampom
da bi upozorio Andre. Ali nje vie nije bilo iza njega.
Iznenada uspanien, on potra nazad sapliui se putem kojim je doao, pozivajui je po imenu i
obasjavajui lampom jednu i drugu stranu tunela. Eho njegovog glasa bio je jeziv, a to je bio jedini
zvuk sem onoga to su ga proizvodile njegove cipele po ljunku. Na strmom ulazu se zaustavi, pa se
ponovo vrati. Ovo je neverovatno, ree on samom sebi, jer nisu daleko odmakli. On prvi put oseti
mrnju prema devojci koja je bila sasvim nelogina; ali logika mu je sve manje i manje znaila. Kada
je ponovo siao u tunel primeti da ima vie ogranaka nego to ih se on seao; izgledalo je da to to su
se oni neprimetno mnoili u tami spada u tajanstvenu besmislenost ovoga mesta. Ispitao je neke od,
njih, ali morao je da se vrati istim putem jer su oni, na ovaj ili onaj nain, postajali neprohodni, a
onda se iznenada nae u visokoj odaji koju je promaio.
Zastade i ponovo zovnu, polako okreui lampu na sve strane. U svakom sluaju, zakljui, ona
mora biti ovde: nije mogla daleko da odmakne, umorna i po tami. Upravi snop svetlosti lampe na
peskovito dno i spazi tragove njenih stopala. Oni su vodili do sredine peine i tu su naglo nestajali.
Njega proe jeza od glave do pete. Poslednji otisak bio je u mulju na steni pored jezera, a pri obali
je plivala jedna od njegovih rukavica. Nita sem toga.
Nikada nije naao nita sem toga. Nauili su je tolikim stvarima, razmiljao je tuno, ali nikada je
nisu uili da pliva. Osetio je jako probadanje tuge i grie savesti; sledei sat je proveo u morbidnom
i beznadenom pretraivanju peine, a potom se umorno vratio na obalu i tu izmeu dve stene
preleao do zore. Nije se plaio spavanja; imao je vei, poludelirijumski, strah od neega
neizrecivog to e izii kroz otvor tunela - neeg neuhvatljivog sa udaljenosti od hiljadu miliona,
miliona kilometara - neeg to se njemu prvom obratilo jedne tamne noi kao to je ova.
Ne izie nita, a posle jednog ili vie asova od svanua sa puine uplovi jedan torpedni amac.
Nije ni pokuavao da se pokrene, ak i kada brod pristade na ostrvo, i posada ga zatee kako zuri u
uvek promenljivo more.