Platon Sofist

(o bitku i biu, logiko-dijalektiki dijalog)

U dijalogu sudjeluju Teodor, Sokrat ,stranac iz Eleje, Tetet,mlai Sokrat koji je tihi (auditor)Dijalog
tee tako da stranac iz eleje iznosi teze ,a tetet se slae s njim i pomae mu doi do zakljuka. Stranac
iz Eleje je prijatelj Zenonovih i Parmenidovih uenika , Teodor kae da je pravi filozof. Sokrat na to
kae da moda Bog koji dolazi kao stranac da vidi da li e ljudi biti pravedni jer Homer u Odiseji kae
tako. Smatra da je moda doao Bog pobiti ih u raspravi. Sokrat kae da se ti Bogovi pojavljuju kao
filozofi sofisti vladari ,a nekima se ine i kao luaci- ali oni kao pravi filozofi gledaju na ivot onih
dolje. Sokrat upita stranca kako u Eleji gledaju na sofiste filozofe i vladare(dravnike), jesu ili oni
jedno te isto ili razliiti. Stranac kae da su svi troje razliito definirani, ali da je definirati ih teko.
Pitanje su mu postavili i prije nego li su se nali sa sokratom.
Pristup temi
s. ga je pitao da li se slui parmenidovom metodom patnja(Sokrat je bio prisutan u raspravi s
parmenidom kad j bio mlad). stranac kae da je lake raspravu imati sa sugovornikom, sokrat predlae
teteta za sugovornika. Stranac priznaje da ga je sram razvijati raspravu i da je mislio doi samo sluati
raspravu ,ali opet mu je neugodno odbiti Sokrata i prihvaa teteta kao sugovornika na to tetet kae da
je tako i bolje jer je sokrat tako rekao, a i ugodit e svima. Stranac kae da ako mu rasprava bude
prenaporna da za to okrivi prijatelje. Tetet kae da e mu onda pomoi mlai sokrat u raspravi (mlai
sokrat je tetetov prijatelj s kojim vjeba gimnastiku).
Predmet i metoda izlaganja
Poinju sa sofistom i stranac kae da je najbolje da ga svaki definira jer su im moda definicije sofista
razliite. Zakljuuju da je bolje da odrede definiciju lakem pojmu( prema toj shemi,obrascu poslije i
sofistu). Stranac predlae da to bude ribar(smatraju da je svima poznat, no nezanimljiv i nebitan.)
Razliita umijea
Pitaju se da li ribar ima neko umijee. Sloili su se da ima umijee. Smatraju da postoje dva umijea.
prvo je umijee stvaranja,(kreativna ili produktivna umjetnost) pod koji spadaju ratarstvo,
posluivanje smrtnog tijela, sastavljanje i izrada pokustva, umijee oponaanja (umjetnost). Onaj tko
s bavi ovim umijeima neto stvara , dovodi neto do postojanja. Drugo je umijee stjecanja pod koji
spadaju nauka, znanja, novana zarada, borba, lov. Sva ova umijea se rijeima i djelima doepaju
neeg to ve postoji ili sprjeavaju druge u tome. Smjetaju ribara u umijee stjecanja. Umijee
stjecanja dijele na umijee razmjene (darovi, kupovina,najam) i umijee hvatanja. Umijee hvatanja
koje se vri otvorenom silom se naziva borbom , lov se vri tajnim putovima. Postoji lov ivih i
neivih stvari. Lov neivih stvari moe biti ronjenje, a lov ivih stvari je lov ivotinja kopnenih i onih
koje plivaju,ive u vodi. Od ivotinja koje plivaju mogu se loviti ptice (Aristotelov prigovor da se
ptice mogu svrstati i u kopnene i u vodene ivotinje) i vodene ivotinje. Lov na vodene ivotinje je
ribolov. Ribolov se onda dijeli na takav da se plijen hvata sam u mreu,ue,vretj. zamke (obuvaa
ono prirodno) i na takav lov koji zadaje rane. Lov nou je lov pod svijetlom ,a danju lov na udicu.
Imamo i lov kopljima.
Pojmovno tumaenje navedenih primjera
Dakle definicija ribolova je umijee stjecanja, hvatanje, tonije lovo vodenih ivotinja pomou zamki
(npr. mree) ili ranjavanja,a ranjava se kopljem ili udicom (to nuno ne mora usmrtiti ribu).

Analogno obrazlaganje to je sofist?

Po ovom uzoru, shemi, obrascu odluili su definirati sofista. Zakljuuju da sofist ima nekakvo umijee
srodno ribaru- da lovi. Zakljuuju da sofist lovi kopnene ivotinje pitome i divlje.
Lov kao odnos prema ljudima
Ustvrdili su ljude pod pitome ivotinje koje se mogu loviti. Taj lov se dijeli na lov nasiljem (rat,
gusarenje, lov na robove, tiraniju) u umijee uvjeravanja (pred sudom,pred narodom ili privatno).
Postoje dvije vrste uvjeravanja privatno i javno. Privatni lov se dijeli na onaj kojem je cilj zarada i
kojem je ljubavno umijee (darovanje -lov zaljubljenika jer daju darove predmetu svog lova). pod
ljubavna umijea spadaju umijee koje je laskanje ili stvara ugodu, a pod to umijee spada sofist jer on
kae da se obraa ljudima zbog vrline ,a za to ubire novac.
Trgovina znanjem ( cilj razliitih definicija sofista je da platon prikae njihovu prevrtljivu narav i da ih
ismije)
Prva definicija Sofista : Sofizam je dakle umijee stjecanja,privatni lov kopnenih pitomih ivotinja s
ciljem zarade u obliku kovanog novca sve pod krinkom pouavanja bogatih mladia iz uglednih
obitelji. No postoji i drugi aspekt sofizma. U umijeu stjecanja drugo umijee (osim lova) je umijee
razmijene. Razmjena se dijeli na darivanje i prodaju. Prodaja se pak dijeli na prodavanje vlastitih i
prodavanje tuih proizvoda (to dvoje je trgovina razmjenom). Trgovina razmjene u gradi se zove
trgovina na malo. (retaling). Trgovina na veliko je razmjena izmeu dva grada. Trgovina na veliko se
dijeli na trgovinu hrane za tijelo i hrane za duu. Muzika slikarstvo i maioniarstvo se prenose iz
grada u grad (prenose se zbog uveseljavanja ili uenja). Nije li ito tako trgovac onaj koji kupuje znanje
i preprodaje ga za novac. Jest.
Sofisti prodaju razliita umijea
Trgovina znanjem se dijeli na pouavanje umijea i na sofiste koji trguju vrlinama. Druga definicija
sofista: Dakle sofistika je umijee stjecanja, razmjene, trgovina na veliko duhovnom robom, prodaja
rijei i znanja s podruja vrline. Trea definicija sofista: Svatko tko si priskrbi znanje ili ga sam
smilja i prodaje da bi si priskrbio za ivot je sofist.
Sofist je sposoban za razliite vrste govora
Jo jedan aspekt sofizma je borba kao umijee. Ona se dijeli na nadmetanje i boj. Boj je nazvan
openito nasiljem. Boj kao govor protiv nekog govora je prepirka. Prepirka se dijeli na: sudsku
prepirku (kada nakon duga dva govora slijedi rasprava i suenje) i privatnu prepirku (proturjena
prepirka). Ako se prepirka vodi o ugovorima ona moe biti nepromiljena i ne vjeta ili s umijeem i
argumentima (eristika) (njihova rasprava je takva zakljuuju). Jedna eristika nagomilava novac ,a
druga ga rasipa. Dijele ih na brbljanje (prepirka iz zabave koja prilikom koje se zanemaruju vlastiti
poslovi te mnotvu slualaca ne donosi ugodu) i sofistiku (koja se pokuava obogatiti privatnim
sporvima). etvrta definicija sofista: sofistika je nagomilavanje imutka umijeem stjecanja
bojem,nadmetanjem, proturjenom prepirkom rijeima, eristikom.
Pojmovna dioba
Zakljuuju da je sofist zvjerka koja se jednom rukom ne moe uhvatiti ( ne moe se dati samo jedna
definicija). Postoje i razliiti ropski poslovi jedan od tih je rastavljanje, razdvajanje, ienje.
Primjena diobe

Dioba ienja, proiavanje ( purification) : ivih bia prema unutra i van ienje
tijela( gimnastika, lijenitvo, pranje , kienje) i ienje due.
Razliita stanja due
Zloba je razliita od vrline. ienjem,proiavanjem due se odstranjuje loe, a zadrava dobro.
Dvije vrste zla su runoa,deformacija i bolest tijela. Zakljuuju da su bolesti ne sloga isto, pa je stoga
runoa nedostatak pravih mjera . kod zlih ljudi elje se ne slau s miljenjem, volja s uivanjem,
razum s boli itd. zbog nedostatka mjere se promauje cilj. (platon u dravi razlikuje tri mane due:
zloba ,runoa, slabost/nemo) neznanje je bezumlje due koja tei za istinom,ali je krivo shvaanje
skree s puta, dakle nerazumnu duu treba drati runom,deformiranom i bez simetrije, slaganja. Dvije
su bolesti due pokvarenost i neznanje. Straljivost,nepravednost raskalaenost treba sto drati za
bolest due. S obzirom na bolesti tijela su nastala i dva umijea. Gimnastika da ispravi runou i
medicina da ispravi bolest. Boginja pravde kanjava neznanje i bolest due. Protiv neznanja se moe
pouavanjem. Zablude u miljenju nastanu kada netko misli da zna ,a ne zna- to se zove ne
obrazovanost, glupost,biti glup (stupidity) .Pouavnje se takoer dijeli na odgoj,obrazovanje i strune
vjetine.
ienje due
Odgoj se dalje dijeli na opominjanje i pobijanje. umijee odvajanja- proiavanje-pouavanjeodgajanje- pobijanje to bi mogli nazvati sofistika. Tetet se tome usprotivio da ne bi sofisti imali neku
vanost.
Vrsta sofista
Dakle sofist se pojavio 6 puta. Prvi put kao plaeni lovac na bogate mladie,drugi kao veletrgovac
znanja due(vrlina), trei kao trgovac znanja na sitno, etvrti kao prodava vlastitog znanja, peti put
se pojavio kao sudionik u borbi govorima s eristikim umijeem, esti se pojavio kao ista krivih
miljenja koja se tiu due. Stranac zakljuuje da nije dobro kada se netko naziva jednim imenom ,a
ima razliita umijea.
Sofisti su majstori proturjeja
Stranac primjeuje da su rekli da je sofist majstor proturjeja i to ui druge i to rade io boanskim
stvarima, proturjee svemu to je na zemlji i nebu vidljivo, biu i bitku, dravnicima obeavaju da e
ih nauiti vjetinama prepiranja u pravu i politici. (protagora ima spise o hrvanju). stranac pita postoji
li netko tko moe sve razumjeti,znati i u emu je snaga sofistike jer proturjee sami sebi ,a ljudi ih
opet plaaju da ih ue.
Prividno znanje sofista
Sofisti imaju o svemu prividno ,ne istinito znanje. Stranac nadalje tvrdi da je ratar stvorio sve i da sve
moe prodati. Tetet ga pita da li se ali. Stranac na to kae nije li isto ala kada netko kae da zna sve i
da to nekog drugom moe nauiti u kratko vrijeme (misli na sofiste). Tetet kae da. Imitacija,
oponaanje je najvjetiji i najfiniji oblik ale sloili su se. Kau da bi i slikar bezumne ljude uvjerio da
moe stvoriti sve to eli kao i slike. Isto to je mogue i dok se slua govor (opet aludira na sofiste).
Zakljuuju da je sofist vra i oponaatelj,mimiar.
Vrste oponaanja

Kau da su zvjerku (sofista) uhvatili u dijalektiku mreu. Sofist je dakle rod vraara. Govore o
sofistu kao da je lovina koju treba uhvatiti i izvesti pred pravdu. Oponaanje dijele na preslikavanje(po
uzoru na neto) i umijee koje stvara privid(to imamo u slikarstvu i mimici) slau se da umjetnici
svojim djelima ne daju realne proporcije nego one koje smatraju lijepima. (do tud za mikulia)
Miljenje o parmenidu
Ako kaemo da lanost postoji onda postoji i ne bie,a parmenid je rekao da nema smisla dokazivati
da nebie jest kad nije.
Govorenje onog to jest i to nije
Stranac pita teteta koju stvar, objekt bi netko mogao nazvati nebiem i to objasniti. No ne bie se ne
moe odnositi na stvar niti na bie. Ako govorimo o neem onda ono mora biti,postojati. To neto
moe biti u jedno,dva ili mnogo(plural). dakle onaj ko ne govori neto onda govori nita tj tonije
reeno izraava se o nebiu.
Razlika izmeu bia i ne bia
Zakljuuju da se broj uzima kao bie. Kad govorimo o ne biima pokuavamo ih pridati broj. A biu
nije pravedno pridavati nebie. Ne bie u sebi nije mogue izrei ni zamisliti ni objasniti ni misliti ni
izrazili besmisleno je. No im pokuavamo pobiti nebie sami sebe dovodimo u kontradikciju. im
kaemo rije ne bie je nezamisliv itd. pridodajemo mu jedninu,nebiima mnoinu i izrekli smo nebie
kao rije u tom se sastoji proturjeje.
Zagonetnost sofiste
Stranac trai teteta da sam da definiciju nebia ,a da mu ne dodaje jedno, postojanje ni mnotvo. Tetet
kae da nije hrabar kada vidi kako je stranac zapeo, a stariji je i iskusniji. Vraaju se na sofista i kau
da ima umijee koje stvara prividnost. Ako bi sofistu to rekli on bi okrenuo to u svoju korist ,a ako ga
nazovu graditeljem slika pitat e ih da definiraju to. Trai teteta da definira. On kae slike u
vodi,zrcalima, naslikane slike i kipovi.
Primjeri dijalektikog raspravljanja
Stranac mu kae ti onda nikad nisi vidio sofistu jer on e rei da je slijep ili da ni nema oi i zanemarit
e vid i drat e se samo dijalektikog raspravljanja. Rade paralelu sa stvarnom stvari i slikom i biem
i ne biem. Jer slika nije zaista ta stvar (tu predstavlja ne bie) , ali postoji. Slika je dakle u realnosti
nestvarna. Kau sofist nas je primorao da priznamo da nebie ipak postoji. Sofist svojoj prividnou
vara ima umijee obmane i natjerati nas da pomislimo da nebie jest, a bie nije.
Ukljuuje parmenida u diskusiju
(U strancu se krije sam palton jer je odluio pobiti parmenidovu tezu bitak jest nebitak nije i dokazati
suprotno, kae da e izvriti ocoubojstvo- stranac je prijatelj parmnidovih uenika i gleda na njega kao
na oca). Kae stranac-kada se govori o imitacijama,krivim predodbama samo dok govorimo o njima
sami sebi proturjeimo. Dogovorili su se da e tetet odluiti jel teza pobijena. (stranac je najprije molio
: 1.da mu oprosti tetet ako rasprava bude sporo tekla 2. Da ga ne smatra ocoubojicom 3. Da ga ne
smatra ludim)
Osvrt na raniju filozofiju

Stranac eli istraiti da li je neto to je smatrao,uzimao zdravo za gotovo kao istinito zapravo zabluda
(paralela s descartesom). Smatra da su parmenid i svi drugi koji su o tome raspravljali olako zakljuili
koliko ima bia i koja su. Kae da mu se ini kao da su djeca koja sluaju priu. Jedna pria glasi da
postoje tri bia (principa) koja meusobno ratuju sklapaju brakove i imaju potomstvo. Druga pria je
dva bia vlano suho ili toplo i hladno i oni se ene. kod njih u eleji jo od ksenofana gdje je ono Sve
Jedno. Neke jonske i sicilijske muze (heraklit i empedoklo) govore da je jedno i mnoina isto bie i
dre ga zajedno ljubav(Afodita) i Mrnja. Na kraju stranac zakljuuje da tko god bio u pravu obian
puk nisu uzeli u obzir u raspravi i ne brinu se o tome da li ih razumiju ili prate. Zakljuuje da je tada
dok j sluao predavanja mislio da zna to je bie sada je vidio da nije tako.
Potekoe u odluivanju
Kada govore o filozofima dualizma pita se stranac kakav su to bitak toplo i hladno jesu li oni jedno
kao bie i to bi ti filozofi odgovorili? Zakljuuju da mora biti tako da su bie i da mora biti da je sve
vie od jednoga. Ti filozofi bi odgovorili da postoji jedno i postoji bie. No jesu li oni jedno te isto?
ako kau da postoji smo jedno kako onda postoji bie, nije li to dvoje. Ko je to samo ime neeg to je
dio jednoga onda je jedno ,ako je samo puko ime onda je nita ,a ko je neto onda nema Jednog.
Parmenid kae da je cjelina sa svih strana jednaka gomili zaokruene kugle. No ono to uestvuje u
jednom se moe dijeliti, a opet nije li savreno jedno nedjeljivo(proturjeje). Sve je ipak vie od
Jednog jer bie je atribut Jednog ,ali nije identino s Jednim. I postajat e ne bie kao lienost bia.
Kau da su strani ljudi koji smatraju da je egzistencija jednaka s tijelom i da samo neto to se moe
dodirnuti i prua otpor je bie-oni su materijalisti (atomisti i Aristip). Postoje oni koji se protive i kau
da misaono, ideje i bestjelesno takoer egzistira, tijela zovu pokretno postojanje. Pretpostavljaju to bi
te dvije skupine ljudi koji su protivnici rekli o egzistenciji. Kae da oni koji smatraju da su ideje
egzistencija su blai, od materijalista no pravit e se da su i materijalisti blai i odgovarat e da pitanja
u skladu s njihovom teorijom. Materijalisti (atomisli npr.) kau da postoji smrtno,tjelesno bie, dua
egzistira, postoji razumna i ne razumna dua, razumna posjeduje pravednost, a ono to moe biti u
neem prisutno dre bitkom. Dua ,pravednost i razboritost nisu neto vidljivo. Rei e da dua ima
tijelo ,ali pravednost ili razboritost nee bit sigurni da li spadaju pod neto vezano za tijelo ili nemaju
nita to pripada biima. Pita se da li bi oni prihvatili njegovu definiciju da sve to ima mo utjecati na
drugu stvar ili je trpno,moe trpiti djelovanje od neke druge stvari ima bitak. Dakle definicija bia bi
bila mogunost (power na engleskom?). tetet kae kao materijalisti ne mogu dati bolju definiciju i
prihvaaju stranevu. Stranac kae da je zasad tako dok se moda u budunosti ne predomisli.
Uenje o idejama
Sada se okreu onima koji su prijatelji ideja, imaju uenje o idejama. Postajanje je jedno ,a
egzistencija drugo. tijelom smo putem osjetila u vezi s postojanjem , s duom putem miljenja s
pravom egzistencijom. postajanje varira,mijenja se ,a dua ostaje ne promjenjiva. No ne slau se s
njihovom (stranevom, Platonovom) definicijom da je bie ono to je sposobno djelovati ili trpiti
djelovanje.za njih (prijatelje ideja) dua spoznaje ,a bie biva spoznato. A niti jedno niti drugo nema
veze s djelovanjem i trpljenjem. No stranac kae znati j aktivno ,a biti spoznan je pasivno (dakle
djelovanje i trpljenje). Dakle spoznato bie se pokree zbog trpljenja. Stranac kae da se ne smijmo
dati uvjeriti da kretanje, ivot ,dua nisu nazoni u savrenom bitku i da on ne ivi i ne misli.
Zakljuuju tetet i stranac da i kretanje treba gledati kao bie jer ako je sve nepomino onda nitko nema
umno saznanje (a to nije tako). Ali ako prihvatimo promjenu i kretanje onda slijedi da ni um nema
egzistenciju jer bez mirovanja ne moe postojati identinost ,slinost, odnos. Ne smijemo prihvatiti da
sve stoji bilo to sve jedno ili mnoge ideje ,niti smijemo prihvatiti da je sve u stalnom kretanju u svim

smjerovima ako volimo filozofiju kao djeca trait emo oboje i uzet emo u obzir da u biu postoji
oboje i kretanje i mirovanje.
Problem kretanja i mirovanja
Sada stranac pita teteta da odgovori koristei njihove teze na pitanja kao to je on pitao materijalist i
njihove protivnike. Pita ga da li su kretanje i mirovanje suprotno. Jesu. i oboje postoje na jednak nain.
No oboje ne stoje ,i oboje se ne kreu. Tetet bie dri kao neto tree od mirovanja i kretanja. Dakle
bie po svojoj prirodi niti se kree niti miruje. (misli se da kretanje i mirovanje ne srastaju s biem
nego imaju s njim neto zajedniko)no zakljuuju da bie ne moe biti izvan kretanja i mirovanja.
Stranac se prisjea potekoa s definiranjem nebia i zakljuuje da su jo vee s definiranjem bia.
ostavljaju oba pitanja otvorenima za sad dok im se ne pokae jasni odgovor. Slijedee razmatraju na
koji nain istu stvar zovu razliitim imenima.
Ime i pojam
Stranac kae da ovjeka nazivamo s mnogo imena i pridajemo mu boju stas mane vrline. Ako su sve te
stvari Jedno opet su mnotvo. Govori da starci i mladi koji su kasno doli do nauke ne nazivaju dobrim
ovjeka nego dobro dobrim ovjeka ovjekom i misle da su mudri. Oni koji sad sve sastavljaju sad
rastavljaju (Heraklit i Empedoklo) ili iz jednog ili u jedno- zapravo ne govore nita ako mijeanja
(sastavljanje i rastavljanje) nema. Govori da su smijeni oni koji koriste izraze , biti ,po sebi,
odijeljeno, od ostalog jer su i izrazi proturjeni. Zakljuuju da je nemogue da mirovanje se kree ili
da kretanje stoji.
Umijee spajanja i rastavljanja
Kau da se pokazalo da teza sve moe mijeati ne stoji i da se ne moe mijeati takoer ne stoji.
Govore kako se to moe usporediti sa slovima gdje se jedna slau s drugima ,a neka druga ne. Kau da
je potrebno gramatiko umijee kako bi znali koja slova idu s kojima. I muziar mora znati koji tonovi
se slau. Tako je kod svih umijea. Umijee govora pretpostavlja da znamo koji se pojmovi s kojim
slau. Za to je potrebno znanje,znanost najvea. Kau da su nali sofista prije filozofa (u smislu da
su trebali nai filozofa). Dijalektika nauka slui za rastavljanje pojmova na rodove i razlikovanje tih
pojmova(dakle znaju koji pojmovi spadaju pod koje, koji su openiti ,a koji pojedinani). Dijalektika
je umijee filozofa. Kau da je teko definirati filozofa kao i sofista. smo to se sofist skriva u tamu
nebia. A filozof koji je privren ideji bia zbog sjaja njegovog ne moe biti spoznan od strane
mnotva jer oni ne mogu gledati u boanstvo.
Rodovski pojmovi,bit izvoda i odnosa
Odluili su navesti najbitnije pojmove i kao su povezani. Rodovi koje su proli ve su bie,mirovanje i
kretanje. (mirovanje i kretanje s mogu mijeati s biem,ali ne i meusobno) Svaki je od njih razliit i
opet vjeran sebi. dakle istovjetan je i razliit. Pitaju se da li su istovjetnost i razliitost novi rodovi li su
samo dio ona prva tri. Mirovanje i kretanje imaju udjela u istom i razliitom ,ali se ne mogu
poistovjetiti s tim pojmovima. Zakljuuju da istovjetno mora biti etvrti pojam, a peti razliitost jer
nisu istovjetni s biem. Razliitost se protee opet kroz sve rodove jer su svi razliiti jedan od drugog.
Kretanje je istovjetno kada sudjeluje u istovjetnom i ne istovjetno kada sudjeluje u ne istovjetnom.
zakljuuju da ako kretanje uestvuje u mirovanju onda je mirujue. Ako uestvuje u biu onda je i bie
i nebie jer moe i ne mora uestvovati. (da mora uestvovati bilo bi istovjetno s biem i ne bi bilo
potrebno odjeljivati pojmove, nego bi bie pretpostavljalo kretanje samo po sebi). ako svi rodovi
sudjeluju u biu kada ne sudjeluju oni su ne bia dakle postoji ne bie. Dakle bie je mnogostruko ,a

nebie bezgranino. Bie toliko puta nije koliko ostali jesu. Nebie nije neto suprotno od bia nego
drugo od bia.
Primjer pojma : razliitog
Kau da je razliito podijeljeno kao i znanje. Konstatiraju da je nelijepo dio razliitog. Nelijepo je
antiteza bia nasuprot biu. Lijepo dakle vie spada biima,pravoj egzistenciji od ne lijepog. Isto tako i
veliko i pravedno spadaju u bie. Dale pronali su tako nebie ne kao suprotno od bia nego drugo od
bia i ima svoju prirodu.
Razlika prema Parmnidu ,nebie je drugost
Skepticizmom su ili preko granica koje je postavio Parmenid i pobili njegovu tezu nikada ne moe
silom natjerati da bude nebie, ve ti odvraaj misao od takvog istraivanja. Ustanovili su da je svaki
dio suprotstavljen biu ne bie. Nebie uestvuje u biu kao drugo. Kau da e svatko pobijanje doi
do onog do eg u oni doli i moi pratiti njihove zakljuke, a ako se ne slae neka nae bolje
zakljuke.
to je govor?
Kau da odjeljivanje svih pojmova u govoru je odlika neobrazovanog i ne filozofa (tie se antistena)
jer tako u nedogled moe ii odjeljivanje d niega. Zato je dobro da smo ustanovili mijeanje. Da bi
bilo filozofije govor mora biti vrsta bia. Kada govor ne b postojao bili bi ga lieni,i mijeanja ne bi
bilo. Ako se nebie ne mijea s govorom onda je sve istinito, ako se mijea onda postoji la i prijevaraonda je sve puno lanih slika, utvara, privienja. Podsjetili su se da je sofist rekao da ne postoji ni la
ni nebie (jer ga nitko ne moe zamisliti). Moraju istraiti govor mnijenje i predodbu u nebiu i
ustanoviti postoji li lanost i da u njoj naemo sofista. Jer su ve raskrinkali da neke solistove lai i idu
pobijati dalje i zakljuuju da treba biti hrabar u tom tekom zadatku. (sofist je kao utvreni grad koji je
teko osvojili, svoju vjetinu je ogradio)
Mnijenje i rijei
Pitaju se jesu li govor ili miljenje u nebiu. Neke rijei se slau s nekima neke ne. Ako reenica ima
smisao rijei se slau. Postoje dvojaka izraza za glasovno izraavanje glagol i imenica. Izraz za
oznaku radnji je glagol ,a ime,imenica je izvritelj radnje. Govor je spajanje imenica i glagola. Ako
izreknemo samo glagole tri hoda skae to nije diskurs, govor. Ako navedemo samo agente ovjek lav
itd ito nije govor. ovjek tri je kratki i jednostavan govor.
Istina i neistina u govoru
Nuno je da govor im kakvou. Kae stranac : tetet sjedi ,na koga se odnosi to i o emu je govor?
kae tetet na mene ja sam subjekt . a tetet , s kojim sad razgovaram leti. Kae tetet isto o meni. Ali
prvi je govor istinit, a drugi laan. Govor ne moe biti o niemu. Laan govor je spoj glagola i imenice
koji izrie razliitost kao istovjetnost i nebie kao bie.
Nain razlikovanja iskaza
Miljenje mata i mnijenje u naim duama mogu egzistirati kao istinite ili lane. Miljenje je razgovor
koji dua vri sama sa sobom bez glasa. A govor je miljenje s glasom. U govorima postoje afirmacija
i poricanje. Ako se miljenje pojavi i kao osjet(vida, sluha,njuha) onda to nazivamo matom. Mata i
miljenje su srodni govoru koji moe biti laan pa prema tome i oni mogu biti lani.

to je reeno o sofisti?
Slike stvaraju umijee preslikavanja i umijee prividnost. Mislili smo da ne postoji slika , kopija ni
privid jer ne postoji lanost. Sada smo dokazali da postoji, dakle postoje i imitacije bia i umijee
varanja. Trebaju dalje rastavljati da dou do sofista i smjeste ga pod preslikavanje ili privid. Spadao je
pod umijee lova, trgovine i oponaanja. Oponaanje je stvaranje ne samo slika kako smo rekli nego
boanskih ili ljudskih predmeta.
Vrste umijea stvaranja
Umijee stvaranja (oponaanje spada pod nju) je snaga kojom neto nastaje. Pitaju se hoe li prihvatiti
da je sve stvoreno od boga ili drei se pukog vjerovanja da sve raa priroda bez miljenja po
sluajnom uzroku . tetet kae da je mlad i d e zato koleba ,ali nakon cijele rasprave kae da misli da
sve potjee od boga. Budui da je tako stranac nee to dokazivati tetetu nego samo konstatira da ono
to se misli da s stvara po prirodi stvara se po bogu i to je boansko stvaranje. Sada moraju boansko
stvaranje i ljudsko podijeliti svaki na dva djela.
Predmet svakog umijea
Ljudi ,ivotinje i poela vatra i voda su od boga izraene kao pojedine stvari. Tim pojedinim stvarima
odgovaraju slike ne same te stvari nastale boanskim djelovanjem. Te slike su slike u snu i one koje
opaam osjetilima,i prividnosti, ili stvaranje slike odbijanjem svjetlosti gdje se lijeva strana javlja kao
desna i obratno. Dakle boansko stvaranje se dijeli na same stvari koje je stvorio(ideje) i slike koje
prate te tvorevine. Ljudsko stvaranje se dijeli na graevinu(prava kua) i slikarstvo (san za budne,
naslikana kua)
Daljnja dioba umijea
Stvaranje slike se dijeli na kopiranje i prividnost. Prividnost dijelimo na orue(instrument eng.)(kipari,
slikari) i stavljanje samog sebe kao orue(glumci, vjetaci, sofisti). Oponaanje dijelimo na mimiku i
jo neto to nisu definirali jer su umorni. Oponaanje moe biti svjesno i nesvjesno. Tako mnogi
oponaaju pravednost ,a da ne znaju ni to je (sofisti). Taj imitator je dakle neznalica.
Odreena imena za vrste ponaanja
Oponaanje na temelju miljenja nazvali su doksomimetika , a na temelju znanja nauno oponaanje
(odabrali, izmislili nazive su te pojmove jer su zakljuili da nema pojmova koji opisuju to to hoe rei
jer se ljudi ba nisu bavili rastavljanjem rodova na pojmova i tih pojmova na druge pojmove
itd.)sofista su nazvali doksomimom. I u njemu je dvojina : jedan je naivina jer misli da zna ,a drugi
prevre rijei jer zna da ne zna. prvi sofist je prostoduan , a drugi licemjerni imitator. Imitator se dijeli
na onog tko govori u mnotvu i pretvara se da zna ,a drugi prisiljava sugovornika da proturjei sam
sebi kratkim govorima i u privatnom ivotu. (Platonov sokrat kritizira duge sofistike govore pa taj
izraz kratki govori moda i nije ispravan). Pitaju se da li je opirniji govornik dravni ili puki. Tetet
kae pukog. Stranac pita kako emo zvati onda dravnog govornika mudracom,filozofom ili
sofistom. Tetet kae da ne moe biti mudrac/filozof kada su ustanovili da dravni govornik ne
zna,neznalica je- dakle sofist je. Dakle je Sedma definicija sofista je on je govornih dokdomimetiar,
oponaatelj znanja, ima umijee koje sugovornika vodi u proturjeje dok se sofist licemjerno pretvara
da zna, ljudski stvara privid slike, obmanjuje govorom.