Centar za dokumentaciju i inovacije u Tuzli i Bihau

imeta Hatibovi
Merima Hadialagi
Vahida Smailagi

CENTAR ZA
DOKUMENTACIJU
I EDUKATIVNU
INOVACIJU

DJECA S POSEBNIM POTREBAMA

NASTAVNICI I STUDENTI U STJECANJU ZNANJA O

RAZLIITOSTIMA

Tuzla i Biha 20.02. 2008. godine

SADRAJ
1.UVOD
1.1. Ko su osobe s posebnim potrebama ____________________________8
1.2. Koliko poznajemo osobe s posebnim potrebama? ________________10
1.3. Etika u inkluzivnom pouavanju i uenju ______________________11
2. Djeca s tjelesnim invaliditetom i hroninim bolestima ______________14
2.1. Znaaj igre za djecu s tjelesnim invaliditetom ___________________20
2.2.itanje i pisanje uenika s tjelesnim invaliditetom ________________21
2.3. Djeca s cerebralnom paralizom _______________________________24
2.4. Pisanje ljevoruke djece ______________________________________28
2.5. Rad s djecom s epilepsijom ___________________________________29
3. Djeca sa mentalnom retardacijom ______________________________32
4. Djeca s poremeajem govora ___________________________________36
5. Dijete oteena vida ___________________________________________45
6. Djeca oteena sluha __________________________________________50
7. Djeca sa specifinim tekoama u uenju _________________________55
8. Djeca sa emocionalnim problemima i smetnjama u ponaanju _______56
9. Hiperaktivno dijete ___________________________________________58
10. Hipoaktivno dijete ___________________________________________62
11. Dijete koje ispoljava agresivno ponaanje ________________________63
12. Prilozi ______________________________________________________64

OZNAAVA VRIJEME UENJA

LITERATURA KOJA SADRI PODATKE

SADI SAVJETE I KOMENTARE

A
TERMINOLOGIJA

POZIV NA INDIVIDUALAN RAD

POZIV NA GRUPNI RAD

FILM

POZIV ZA GLEDANJE FILMA

POZIV MENTORU

KLJUNA TERMINOLOGIJA

SLUANJE AUDIO ZAPISA

PODACI O POSTOJANJU CENTARA ZA

DOKUMENTACIJU

UPUUJE NA POSTOJANJE DETALJNIJIH

TEKSTOVA O NEKIM AUTORIMA

KAFA

KAFE PAUZA

POZIV UESNICIMA NA PROUAVANJE JEDNOG

OBRAZOVNOG PAKETA

NAVEDENI SIMBOLI SU UPUTA ZA SAMOSTALAN RAD OSOBE KOJA SE

OBRAZUJE. NAKON SAMOSTALNOG OBRAZOVANJA PREENE VJEBE
TREBA PRODISKUIRATI SA VOOM SEMINARA.
VJEBE SE VREDNUJU NA OSNOVU NEKOLIKO KRITERIJA:
1. KOLIKO JE POLAZNIK RAZUMIO PREDOENO GRADIVO
2. KOLIKI JE KAPACITET (PREDZNANJE) POLAZNIKA

PREZENTACIJA

Obrazovni paket DJECA SA POSEBNIM POTREBAMA

Namijenjen je, prvenstveno, nastavnicima redovnih kola, odgajateljima u
predkolskim ustanovama, studentima pedagokih fakulteta, roditeljima, socijalnim
radnicima i svim osobama koje ele vie nauiti o djeci koja, na neki nain, odstupaju od
onog to se u odreenoj drutvenoj zajednici smatra "normalnim, imaju razliite tekoe
u razvoju , te, nainu kako da se te tekoe umanje ili potpuno otklone.
Obrazovni paket ukupno traje 12 sati, u to su ukljueni individualno uenje,
vjebe i rad grupe s mentorom.
Obrazovni paket ukupno traje 12 sati, u to su ukljueni individualno uenje,
vjebe i rad grupe s mentorom.
Materijal za ovaj obrazovni ciklus je struktuiran uz razliitu didaktiku podrku
(pisani materijal, literatura, video prezentacija).
Pisani materijal slui za pruanje osnovnih informacija odnosno kao tekst-vodilja
kroz rad: u tekstu su izloena upustva kako koristiti razliite materijale i kako
organizovati modalitete i vrijeme uenja.

Predloene vjebe treba da se izvode individualno i manjim grupama, nakon ega

se o istim, raspravlja sa mentorom.

1.1 Ko su osobe s posebnim potrebama

"Ja sam nevidljiv ovjek. Ne, ja nisam utvara poput one koja je progonila Edgara
Allena Poa, niti sam jedna od onih vaih holivudskih ektoplazmi. Ja sam stvaran ovjek,
od krvi i mesa-ak se moe rei i da sam u stanju razmiljati. Shvatite, ja sam nevidljiv
prosto zbog toga to ljudi odbijaju da me vide" ( "Nevidljivi ovjek", Ralph Ellison,
1952) ( Invisible Man. New York: Random House).

Ovaj odlomak nam, na plastian nain, govori o problemima drutvene i osobne

izolacije koji doivljavaju oni koji, na neki nain, odstupaju od onog to se u odreenoj
drutvenoj zajednici smatra "normalnim". Govori nam o, jo uvijek estom, odnosu ljudi
prema onima koji imaju drugaiju boju koe, koji ne vide ili ne uju, koji ne mogu
uspjeno uiti , ili "ive u svome svijetu", mole se Bogu na drugi nain.... O tome nam
govori i Judith M Leblanc u stihovima "Zamisli kako bi bilo"

Zamisli kako bi bilo da te

Djeca ismijavaju na ulici,
A odrasli te gledaju i apuu

Neto iza tvojih lea.

Zamisli kako bi bilo da ti

Ljudi uvijek govore ta bi
Trebao uiniti, a nikad
Se ne obraaju tebi.
Zamisli kako bi bilo da ti
Nije dozvoljena ni najmanja
Lina odluka.

Zamisli kako bi bilo da si

Odrasla osoba, a svi ti se
Obraaju kao da si dijete.

Takav je svijet invalidnih

Osoba. I ja bih se ponaala
Neprilagodljivo kao i sve
Osobe s posebnim
Potrebama.

Iz navedenih stihova mogli smo vidjeti kako se stvara slika o djetetu sa posebnim
potrebama: ako ih i vidimo najee u njima vidimo vjenu djecu, neprilagodljive,
nesamostalne i nesposobne osobe kome se smije u lice ili iza lea.
Na djecu s posebnim potrebama se razliito gledalo kroz razvoj drutva i odnos
prema njima je varirao od potpunog odbacivanja, preko jednog ambivalentnog odnosa do
stava prihvatanja. Kod nekih naroda se, kao posljedica sujevjernog i mistinog odnosa
prema slijepim osobama, gajilo posebno potovanje. U tim drutvima je slijepa osoba
postajala prorokom, sudijom, mudracem, odnosno zauzimala je znaajno drutveno
mjesto. Odnos prema osobama koje su gluhe od roenja, takoer nije u svim drutvima,
bio negativan. Stanovnici ostrva Martha Vineyard su, zbog velikog broja gluhih osoba,

uili znakovni jezik da bi mogli komunicirati s njima ( "Ovdje svi govore znakovni
jezik" Ellen Groce).
Mijenjanju stavova prema osobama s posebnim potrebama svakako je najvei
doprinos dao Lav Vigotski antropolokim, psiholoko-pedagokim i istorijskim
studijama. Prema Vigotskom primarni problem u vezi odreene tekoe nisu fiziki,
intelektualni, neuroloki ili senzorni nedostatak ve njihove socijalne implikacije.
"Problem djeije hendikepiranosti u psihologiji i pedagogiji treba postaviti i shvatiti kao
drutveni problem zato to se ispostavilo da je njena socijalna komponenta, koja ranije
nije bila isticana i koja je obino tretirana kao drugostepena i sekudarna, u stvari primarna i glavna.Treba smjelo pogledati u oi tom problemu kao drutvenom problemu"
(Vigotski, 1996, str. 90). Vigotski razlikuje primarne i sekudarne tekoe. "Primarna"
potekoa je organski i bioloki uvjetovana. "Sekudarna" potekoa odnosi se na
nepravilan razvoj viih psihikih funkcija usljed djelovanja socijalnih faktora". Tako se
tumaenje hendikepa sa ranijeg biolokog tumaenja poeo tumaiti sa socio-kulturalnog
aspekta. Socijalni model, kao osnovni problem naglaava odnos drutva prema osobama s
tekoama u razvoju.

1.2 Koliko poznajemo osobe s posebnim potrebama?

1. Amerikanci bez ivaliditeta ne poznaju one s invaliditetom. To je bilo jasno od
komemoracije Timoti Kuku, kada su njegovi dugogodinji prijatelji ustali da mu odaju
iskrenu poast. On meni nikada nije bio invalid rekao je jedan. Bio je najmanje
invalid od svih koje znam, izjavio je drugi. Bila je to najvea pohvala koju su ovi
prijatelji, bez invaliditeta, mogli da smisle i upute jednom advokatu sa invaliditetom koji
je, u tideset osmoj godini, dobivao sluajeve o pravima osoba sa invliditetom koji su
predstavljali prekretnicu, ukljuujui i jedan gdje je javni saobraajni prijevoznik
primoran da ugradi liftove za kolica u svoje autobuse. Ali, vie no jedna osoba u punoj
kapeli pognula je glavu, zbunjena zbog onog to je pretpostavila da je kompliment. Kao
da je neko pokuao da uputi kompliment crnom ovjeku rekavi: Ti si najmanje Crnac
10

od svih koje znam, jednako neiskreno kao da Jevreju kaete Nikada o tebi ne
razmiljm kao o Jevreju, nespretno kao da eni laskate rijeima Ti se ne ponaa kao
ena.

Joseph Shapiro , 2005.

Ovdje, u ovoj kapeli, desio se mali sudar realnosti osoba sa invaliditetom i onoga kako
drugi shvaaju njih i njihove ivote.

2. Liza Karl je samo eljela da odgleda film. Ali 1988. godine, kada se ova
osamnaestogodinja djevojka sa cerebralnom paralizom dovezla do blagajne kina u
svom komiluku u Takomi (Vaington), vlasnik je odbio da primi njenu novanicu.
Neu je ovdje i ne moram da je pustim da ue objasnio je kasnije vlasnik, napomenuvi
da djevojka ima tekoe u govoru i kretanju. Lisa je sljedee godine , kao borac za Zakon
o Amerikancima sa invaliditetom, ispriala senatorima Nisam plakala glasno, ali jesam
u sebi. Ja sam samo htjela da gledam film kao i svi ostali.
Odbacivanje vlasnika kina je bio sluaj neskrivene netrpeljivosti.Ali osobe s
invaliditetom su znale, da naalost, ono to se dogodilo Lizi nije usamljen sluaj
segregacije.
Joseph Shapiro, 2005.

1.3 Etika u inkluzivnom pouavanju

Savremeni odgoj i obrazovanje svoj izvor nalaze u dugoj tradiciji obrazovanja ,

koju moemo pratiti od Sokrata preko rimskih studija humanitatis i renesansnih
sedam slobodnih umijea do Ope deklaracije o ljudskim pravima. Suvremeni koncept
humanistiki orijetisanih prosvjetnih radnika i ostalih strunjaka koji uestvuju u odgoju i
obrazovanju djece je razliit od tradicionalnog koncepta po kojima je obrazovanje
frontalna komunikacija.

11

Uiteljevo uvaavanje razliitosti meu uenicima , pa i samom ueniku kao

jedinki, zavisiti e klima u razredu, povjerenje meu uenicima , saradnja i
razumijevanje meu svim sudionicima nastavnog procesa. O tome nam govori i uvaeni
pedagog Haim Ginott:

"Doao sam do zastraujueg zakljuka da sam ja odluujui element u

uionici. Moj lini pristup stvara klimu. Moje dnevno raspoloenje
stvara vrijeme. Kao uitelj ja posjedujem ogromnu snagu da uinim
djeiji ivot jadnim ili radosnim. Mogu biti alat za torturu ili instrument
inspiracije. Mogu poniziti, oraspoloiti, povrijediti ili izlijeiti. U svim
situacijama, moj odgovor odluuje da li e kriza eskalirati ili ne i dijete
humanizirati ili ne".

ZADATAK ZA UESNIKE: Napisati esej na reenicu Haima Ginotta Mogu biti alat
za torturu ili instrument inspiracije.

Upute za detaljnije istraivanje Haimovih i Glasserovih radova o liku

nastavnika u odgojno-obrzovnom radu.

Inkluzija u osnovnim kolama-problemi s pozicije nastavnika

Do sada se, uglavnom, kolovanje provodilo na segregirajui nain (specijalna
odjeljenja pri redovnim kolama ili specijalne kole). Od 2003. godine u Bosni i
Hercegovini postoji Zakon o osnovnoj koli koji daje mogunost ukljuivanja djece s
posebnim potrebama u redovnu osnovnu kolu, ime je obezbijeena jedna od
pretpostavki uspjenog ukljuivanja, Iako zakonske regulative, same po sebi, ne rjeavaju

12

problem inkluzije ona u njima ima osnovno i nezaobilazno uporite. Ukljuivanje u

redovne kole podrazumijeva i obezbjeenje nekih drugih pretpostavki kao to
su:organizacija dijagnostikih

postupaka, dodatnih rehabilitacijskih

programa i

modaliteta nastavnog procesa. Navedenim Zakonom i podzakonskim aktima kao to su

Pedagoki standardi i drugi akti, su djelimino rijeeni i ovi problemi. Za uspjeno
ukljuivanje u redovne kole neophodno je ispotovati i organizacijske pretpostavke koje
podrazumijevaju lokaciju kole, arhitektonske i komunikacijske karakteristike, kapacitet
kole i njenu opu opremljenost, opa i specifina pomagala, didaktika sredstva, te
struni kadar i drugo.
Osim navedenih pretpostavki vane su i subjektivne pretpostavke koje se odnose
na stavove subjekata ukljuenih u proces inkluzivnog obrazovanja (prvenstveno se misli
na stavove odgajatelja, nastavnika razredne i predmetne nastave, nastavnika podrke,
edukatora-rehabilitatoraa ili drugih strunjaka, uenika u razredu, drugog osoblja kole te
jednih i drugih roditelja). Od njhovih stavova e zavisiti uspjenost edukacije i njihov
poloaj u koli i iroj drutvenoj zajednici. Humani ljudski ivot moe se zasnivati samo
na pozitivnim emocionalnim stavovima. Negativni emocionalni stavovi onemoguavaju i
blokiraju uspostavljanje meuljudskih odnosa, te se, na neki nain, pojavljuju kao
barijere i znaajne prepreke koje onemoguavaju, bilo kakvu, zajedniku akciju.
Da bi ukljuivanje djece sa posebnim potrebama bilo uspjeno neka istraivanja su
pokazala da je potrebno:
-

Vjerovanje uitelja/nastavnika da se djeca trebaju da koluju u redovnim kolama,

Vjeruju da mogu odgajati i obrazovati ovu djecu,

Vjeruju da e ova djeca postati korisni lanovi drutva.

Iz navedenog se moe zakljuiti da nije dovoljno samo smjestiti sve uenike s

posebnim potrebama u redovne kole da bi se rijeio problem segregacije i

diskriminacije, jer nema vee diskriminacije od fizikog ukljuivanja djece s posebnim
potrebama bez odgovarajue podrke i osjeaja pripadanja grupi vrnjaka.
U nekim zemljama u okruenju sa provoenjem inkluzivnog obrazovanja se
zapoelo mnogo ranije kao to je republika Hrvatska (1980) i Slovenija (1996)..
Najnovija istraivanja u Sloveniji su pokazala da i danas postoje veliki problemi koje
imaju nastavnici u praksi. Istraivanja koja je proveo Janez Jerman (2006) pokazuje da

13

nastavnici u Sloveniji nemaju dovoljno odgovarajueg znanja za edukaciju uenika sa

posebnim potrebama, jer ga nisu dobili na dodiplomskom studiju. Nastavnici su dali
prijedloge za rjeavanje ovog problema kao to je revizija univerzitetskih edukacijskih
programa za nastavnike i permanentna edukacija (seminari) za nastavnike koji ve rade
sa uenicima sa posebnim potrebama. Isto tako nastavnici trebaju pomo kod pripreme i
izvoenja individualiziranog programa te vie vremena za meusobnu komunikaciju.
Sline rezultate, kada su u pitanju stavovi prosvjetnih radnika, prema inkluziji na
podruju Bosne i Hercegovine dobili su i istraivai Hatibovi, (1998, 2002,) i Meali
(2001) godine, te istraivanje koje je provedeno od strane UNICEFa (2004).

2. Djeca s tjelesnim invaliditetom i hroninim bolestima

Termin "invalid" nastao je od latinske rijei "validus" vrijedan, voljan.

"Invalidus" ima suprotno znaenje to se prevodi kao nesposobnost, nepostojee
vrijednosti, izgubljene kvalitete.
Termin "invalidnost" je suprotan sutini rehabilitacijske filozofije ali ga koristi i
meunarodna zajednica u svojim dokumentima kao to su Standardna pravila (1994) pa
se, veoma esto, moe uti i na naim prostorima. iako je uobiajen termin djeca s
posebnim potrebama. Invalidnost predstavlja skup tri nedjeljive komponente, fiziki
aspekt invalidnosti, psihike posljedice invalidnosti i socijalne reperkusije invalidnosti.

Djeca s tjelesnim invaliditetom i hroninim bolestima imaju funkcionalna

oteenja organizma koja se manifestuju u razliitim oblicima i intenzitetom. Oni ine
veoma heterogenu grupu, kako u odnosu na svoje sposobnosti i mogunosti savlaivanja
odgojnoobrazovnih sadraja, tako i u odnosu na posebne potrebe, koje treba zadovoljiti
da bi im se omoguio odgoj i obrazovanje u inkluzivnim uvjetima rada. Djeci je,
ponekad, oteano kretanje, ponekad manipulacija predmetima ili je u pitanju neki
psihiki poremeaj, a ponekad se djeca bre umaraju itd.

14

Specifine potrebe, u odnosu na odgoj i obrazovanje kod pojedine djece zahtijevaju

pomo strunjaka iz podruja medicinskih nauka (fizijatar, fizioterapeut) ili odgojno
obrazovnih i rehabilitatorskih nauka (edukatorrehabilitator, logoped, psiholog,
pedagog, socijalni radnik). Te usluge se mogu pruati u samoj predkolskoj ustanovi ili
koli ili u zdravstvenoj ustanovi.
Ukljuivanje djece u kolu, najbliu mjestu njegovog stanovanja, najee,
zahtijeva obezbjeenje rampe za ulazak u kolu u invalidskim kolicima, obezbjeenje
prostorne komunikacije, (irina hodnika, meuspratnu komunikaciju odnosno mogunost
realizacije svih odgojnoobrazovnih aktivnosti na istom prostornom nivou, adaptaciju
toaleta, veliina uionikog prostora za nesmetano manipulisanje kolicima izmeu klupa
i table, mogunost uklapanja kolica i kolske klupe, nie postavljena tabla i vjealica za
odlaganje odjee i dr.

Ciljevi i zadaci obrazovanja i odgoja djece s tjelesnim invaliditetom uglavnom su

isti kao za djecu bez invaliditeta. Specifini ciljevi odgoja i obrazovanja ove djece su:
primjena nastavno tehnikih pomagala (standardnih ili posebno kreiranih)
poveana primjena principa oiglednosti u nastavi (radi uskraene informisanosti
zbog ograniene mobilnosti, propratnih smetnji i deficita usvojenosti ranijih nastavnih
sadraja,
primjena posebnih oblika rada i nastavnih metoda primjerenih mogunostima i
ogranienjima djeteta,
ea primjena individualiziranih oblika rada,
potreba za prilagoavanjem programa (individualizirani programi rada),
potrebna podrka rehabilitatora-edukatora u procesu nastave ili produenom strunom
tretmanu
potreba za pojaanom motivacijom djeteta,
usklaivanje edukativnih sa rehabilitacijskim programima i postizanje korelacije u
zahtjevima prema djetetu,
osiguranje optimalne optereenosti djeteta,

15

 pomaganje djetetu da se pripremi i lake podnese raznovrsne oblike neophodnog

medicinskog tretmana (hospitalizacija, hirurki zahvat, fizijatriski tretmani, laboratorijske
pretrage i dr.)
pripremanje i osposobljavanje djeteta za formiranje adekvatnog stava prema sebi i
svom invaliditetu to bi mu omoguilo sagledavanje i pronalaenje kompenzacijskih
mehanizama i sadraja uspjenosti i afirmacije,
osposobljavanje uenika sa tekim lokomotornim i govornim oteenjem za
komunikaciju sa drutvenom sredinom, te pomo pri osposobljavanju za primjenu
specijalnih postupaka i metoda za savlaivanje itanja i pisanja,
pravovremeno profesionalno informisanje i adekvatno profesionalno usmjeravanje,
osposobljavanje uenika s tekim psihomotornim tekoama za samoposluivanje,
komunikaciju i socijalizaciju,
prepoznavanje, otklanjanje ili ublaavanje problema psihomotorne organizovanosti
kao propratnih problema,
- rad s roditeljima s ciljem pravilnog odnosa prema djetetu i njihovog maksimalnog
ukljuivanja u odgojnoobrazovni proces.

Pristup koli, pojedinim uionicama i kabinetima unutar kole. WC je prilagoen

ili nije prilagoen invalidskim kolicima (ukoliko imamo uenika u kolicima).
Osvijetljenost uionica i kabineta. Mogunost da uenik sam okai svoj kaput. Tabla i
ostala pomagala su dostupna ueniku.
Nastavu sa djecom sa posebnim potrebama zasnivamo na saznanjima sa kojima
dijete dolazi u kolu, na njihovom iskustvu. Zato, vie nego sa uenicima redovnog
razvoja, valja koristiti praktian rad - injenje neega - kao metodu za sticanje novi
spoznaja i razvitak psihikih sposobnosti, odnosno dovesti uenike u situaciju da steknu
to vie praktinog iskustva i svakodnevnom praksom razvija svoje sposobnosti. Na
meusobni odnos praktinog rada i miljenja u procesu uenja upozoravaju mnogi
naunici. (Piaget, 1979, de zan, 2002). Poljak (1968) je naglasio da praktian rad ima
znaenje pokretake snage za razvitak miljenja jer se praktine operacije interioriziraju u
odgovarajue misaone operacije.

16

Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s

invaliditetom
1. Prepoznate li potrebu za pruanjem pomoi osobi s
invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje moete pomoi.
2. Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom
koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se lijevom
rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s
invaliditetom.
3. Obraajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju,
partneru, pratitelju ili prevoditelju.
4. Razgovarajte normalno, sluei se svakodnevnim izrazima
poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trim dalje", "ujemo se" bez obzira o kakvom invaliditetu se radi kod osobe s kojom
razgovarate. Nemojte se bojati krivih rijei.
5. Ako s osobom u invalidskim kolicima dulje razgovarate,
nastojte sjesti kako biste se gledali u oi.
6. Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte
postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.
7. Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom moe
trebati vie vremena da neto uine.
8. Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja
normalnih ivotnih zadaa.

17

9. ekajuci u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da teko

pokretna osoba odmah doe na red.
10. Prigodom vonje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite
svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i
izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona...
11.Pomagala (take, tap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte
samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska
kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.
12. Potujte vozae s invaliditetom. Kada u prometu susretnete
vozilo oznaeno znakom invalida, poveajte razmak, smanjite
brzinu vonje i poveajte oprez. Uvaite njihovu sporost u
obavljanju radnji.
13. Od vas se ne oekuje da pokazujete saaljenje prema
osobama s invaliditetom. Prema njima se ponaajte kao prema
jednakima, jer one to i jesu.

Hronino bolesna djeca zbog prirode bolesti, dugog boravka u zdravstvenim

institucijama i razliitim ogranienjima koji proizilaze iz prirode bolesti, esto zahtijevaju
poseban pristup u savlaivanju nastavnog gradiva. Najvei problemi ove djece proizlaze
iz estog i dugog odsustvovanja sa nastave, to ometa redovno i blagovremeno praenje i
savlaivanje nastavnih sadraja, dovodi do deficita u usvojenosti znanja, vjetina i
navika, nepovezanosti sadraja i sl..To se manifestuje veim zahtjevima od djeteta da u
kraem vremenu savlada veu koliinu gradiva, koje mu nije sistematski izloeno a to se
sve odraava na njegovo psihiko stanje.. Drugi problem je optereenost djeteta novim
zahtjevima, u periodu kada dijete nije savladalo ni prethodne sadraje, kao i postavljanje

18

nerealnih zahtjeva prema djetetu. Poveani zahtjevi mogu biti kontraindicirani u odnosu
na ope zdravstveno stanje djeteta.
U ovim sluajevima je neophodna uska suradnja uitelja/ice (nastavnika) izmeu
strunih saradnika ( pedagoga, edukatorarehabilitatora, ljekara, i roditelja uenika u
pogledu jedinstvenog pristupa u postavljanju zahtjeva i optereenosti djeteta, postizanju
zajednike, sistematski i sinhronizovane podrke djetetu.
S obzirom da veliki broj djece s tjelesnim invaliditetom nema intelektualnih
smetnji i da bi njihovo kolovanje moglo da se odvija u redovnoj koli, mnogi strunjaci
sa podruja tjelesnog invaliditeta istiu, kao najvei problem navode arhitektonske i
urbanistike barijere te prijevoz ove djece do kole.
Veoma je vana priprema nastavnog osoblja za prihvatanje i adekvatan struni rad
sa ovom djecom. Ukoliko nastavnici nisu pripremljeni za prihvat ove djece oni nee moi
pripremiti ostale uenike u razredu i cijele kole da prihvate dijete s tjelesnim
invaliditetom kao ravnopravnog lana razredne zajednice.
Pored pripreme i edukacije nastavnika, pripreme uenika, roditelja djeteta sa
invaliditetom i ostalih roditelja uenika u razredu, te svog osoblja u koli i svih uenika u
koli, neophodno je pripremiti i organizaciju rada u u koli i, po potrebi, specijalne vjebe
somatopeda i fizioterapeuta, po mogunosti u koli ili u zdravstvenoj ustanovi.
Ukljuivanje djece u redova kolski sistem treba da bude apsolutno, funkcionalno
ukljuivanje u sve aktivnosti i pore kolskog ivota. Samo tako e dijete s invaliditetom
stei samopouzdanje, sigurnost, samostalnost, kao i mogunost smanjenja anksioznosti i
konflikata u koje ova djeca ulaze odgovarajui na feedback socijalne sredine.
Za odgajatelja i nastavnika je veoma vano da uspostavi saradnju sa roditeljem jer
su roditelji ti koji najbolje poznaju svoje dijete. Odgajatelj/nastavnik e, takoer, nastojati
potaknuti i motivisati roditelje da postane partner odgojnoobrazovnoj ustanovi, te
saznati podatke o specifinostima u reimu dana djeteta, sposobnost komunikacije djeteta
s okolinom, prihvaenost djeteta od strane obitelji i okoline (stavovi okoline), moguim
ogranienjima kretanja (eventualno upozorenje roditelja od strane ljekara).
Potrebno je upoznati nain koritenja i rukovanja ortopedskim pomagalima,
ukoliko ih dijete ima, i nastojati da ih dijete pravilno koristi.

19

Znanje o ortopedskim pomagalima je, takoer, potrebno uenicima u

grupi/odjeljenju kako bi shvatili znaaj pomagala za uenika, da ga ne bi otetila, da su u
mogunosti da prue pomo djetetu i da se ne boje njim rukovati u sluaju potrebe.

Za nastavnike je vano da djeiju aktivnost prilagode svim ogranienjima koja

savjetuje ljekar, ali na nain da se ta ogranienja to manje osjete i da djecu,
neopravdano, prezatiuju od napora koje mogu realno savladati, bez tete po zdravlje.
Prezatiivanje djece, u tjelesnim aktivnostima se negativno, moe prenijeti i na
zahtjeve koje dijete treba da savlada na kognitivnom nivou, dajui im lake zadatke,
oslobaajui ih nekih aktivnosti na asovima, a da djeca ne pokazuju umor. Najvanije je
da nastavnici ne angairaju previe svoje emocije, da dijete ne osjeti saaljenje i
neugodu, da nastoji to realnije odnositi se prema stanju i problemima djeteta i zadatke
mu realno postavljati.

Da bismo bili sigurni u zdravstveno stanje djeteta neophodno je uspostaviti

kontakt sa djeijim ljekarom jer uvijek postoji mogunost da roditelji, iz nekog razloga,
ne daju tane podatke ili te podatke iznesu subjektivno pa ih ublae ili prikau teim nego
to je stvarno djeije stanje.
Za veinu djece s tjelesnim invaliditetom nije potrebno znatnije modificirati
obrazovne sadraje, samo se tempo rada mora prilagoditi njihovom stanju i kondiciji. To
se posebno vidi u radu s djecom koja imaju neke progresivne neuromiine bolesti, pa
su zbog toga sporija, bre se umaraju motivacija za rad i panja bre opadaju. Takvoj
djeci treba ee omoguiti odmor, najbolje promjenom aktivnosti.
Tjelesni odgoj je sastavni dio cjelokupnog pedagokog procesa i obavlja se prema
opim pedagokim naelima koji vae za tjelesni odgoj uope. Jo je Komenski u svojim
djelima "Didaktika magna" i "Orbus pictus" naglaavao, da se kroz igru vjeba tijelo i
duh, da se razvija drutvenost, zadovoljstvo te smisao za rad. Disterveg u "Knjizi za
uitelje" pie o tjelesnom odgoju kao o prvom i najpotrebnijem, ako ne i najvanijim
dijelom odgoja. Najvaniji zahtjevi tjelesnog odgoja su: higijenski, bioloki, obrazovni,
rekreativni i moralni zahtjev.

20

2.1 Znaaj igre za djecu s tjelesnim invaliditetom

Igra djece je neophodna za njihov fiziki i zdravstveni razvoj. U igri se zadovoljavaju

potrebe za kretanjem, razvijaju senzorni organi, i vie psiho-fizike strukture. Dijete s
invaliditetom je veoma aktivan posmatra svoje okoline, a u igri se najlake oponaaju
ostala djeca i odrasli. Dijete, ne samo da oponaa drugu djecu dok govore, crtaju, piu
itd., ve otkriva i svoj odnos i stav prema onome to ga okruuje, upoznaje odnose meu
vrnjacima, izgrauje svoj odnos prema svijetu, putem igre se najlake motivie za
aktivnosti odnosno dijete se socijalizuje i humanizuje jer igra odgovara djeijim
cjelokupnim psiho-fiziolokim osobinama, te njegovim biolokim, psiholokim i
socijalnim potrebama.

Prilikom izbora igre, mora se imati na umu odgojni utjecaj, a on mora polaziti od.
- razvojnih mogunosti djeteta,
- steenih iskustava,
- motivacije za igru koja je usko povezana sa emotivnim stanjem djeteta.
Od uzrasta djeteta, uvjetima u kojima se odvija igra, uticaju okruenja u kojem dijete
ivi, uticaju svjesnog djelovanja i vrste materijala zavisi karakter i sadraj igre.
Kad god moemo uinimo da djeca ue igrajui se i igraju se uei.

2.2 itanje i pisanje uenika s tjelesnim invaliditetom

Osnovni uvjet za usvajanje nastavnih sadraja je usvojena tehnika itanja i pisanja
odnosno savlaivanjem elementarne pismenosti. Usvajanjem itanja i pisanja je put
ulaska u svijet knjige kao osnovnog izvora saznanja, to, za djecu s teim motorikim
21

smetnjama prua mogunost obrazovanja i samoobrazovanja nakon kolovanja. To je,

esto, jedini, direktni, kontakt sa dalekim svijetom i zbivanjima u tom svijetu. Putem
itanja djetetu je mogue otputovati u daleke krajeve, razviti svoju matu i kreativnost i
korisno upotrijebiti svoje slobodno vrijeme.

Pisanje

Pisanje je voljna i veoma sloena psihofizika vjetina koju treba formirati, razviti
i usavriti u nastavnom procesu (ili drugom vidu obrazovanja).
Pismeno izraavanje i samostalno itanje su esto nepremostiv problem
uenicima s tjelesnim invaliditetom jer ne mogu sudjelovati u aktivnostima koje
zahtijevaju brzo samostalno itanje, nemaju brzinu prepisivanja teksta sa table, i zbog
brzog smjenjivanja teksta ne mogu pratiti predavanja nastavnika.
Za pisanje je neophodno imati neoteenu anatomsku strukturu ake, podlaktice i
nadlaktice kao i odreeni nivo motorike spretnosti i diferencijaciju prstiju.
Pisanje uenika s tjelesnim invaliditetom zapoinje prema metodikim zahtjevima
redovnih uenika ukoliko njihovo tjelesno oteenje ne zahtijeva posebne postupke i
tehnika pomagala. Kod djece se u sluaju blaih ispada koristimo standardne metode u
nastavi poetnog itanja i pisanja uz izvjesne modifikacije:
- prvo se piu velika tampana slova kao laka za oblikovanje,
- manje se koristi grafiko pisanje, a vie pisanje pomou slovarice,
- postavlja se manje zahtjeva u vezi sa oblikom slova i estetikom rukopisa,
- u poetku se pie na veim formatima papira, sa jae markiranim prostorom (redovi i
kvadratii) i, po potrebi, izvlae pomone linije
- za djecu koja ne mogu kontrolisati stabilnost papira on se privruje ljepljivom trakom
ili magnetiima. U cilju ublaavanja tremora ruke za savjet pitati somtopeda odnosno
fizijatra ili fizioterapeuta.
- Duina i debljina olovke se mora prilagoditi djeijoj ruci. U poetku je korisno koristiti
flomaster jer omoguava vlano i ravnomjerno klienje po papiru, a potom koristiti
grafitne olovke.

22

- Za neku djecu e biti potrebno poveati debljinu olovke (navlaenjem posebno izraene
navlake od pjenaste gume ili slinog materijala, na obinu olovku).
Ukoliko dijete ima tako teko oteenje motorike i psihomotorike, ni pored najveeg
truda nee moi savladati pisanje pisanih slova, od djeteta se trai da savlada samo
tampana slova ili samo velika tampana slova. U doba razvoja tehnikih pomagala
problem da uenik ne savlada tehniku pisanja ne limitira njegov kognitivni razvoj niti
predstavlja veliki gubitak.
Kod djece, sa izrazito oteanim ili nemoguim grafikim izraavanjem koriste se
modificirani kompjuteri sa mogunosti aktiviranja kompjutera glasom, dahom, treptajem
oima i posebno podeenim miom i tampaem.
U redovnim kolama se susreu i djeca sa djeijom ili cerebralnom paralizom,
ljevoruka djeca, djeca sa epilepsijom ili drugim bolestima koji zahtijevaju duga
odsustvovanja od nastave.

ZADATAK UESNICIMA:

FILM

Pogledati film Moje lijevo stopalo.

Diskusija u okviru grupnog rada na temu iz filma.

23

Navedite zakljuke diskusije:

________________________________________________________________________
________________________________________________________________________
________________________________________________________________________
________________________________________________________________________
________________________________________________________________________

Poziv na individualni rad

Svoje impresije napisati u obliku eseja

_______________________________________________________
_______________________________________________________
_______________________________________________________
_______________________________________________________
_______________________________________________________
_______________________________________________________

2.3 Djeca sa cerebralnom paralizom

24

Cerebralna paraliza je sveobuhvatan naziv za razliite poremeaje koji

utjeu na djetetovu sposobnost kretanja te dranja tijela i ravnotee. Pojam cerebralna
odnosi se na mozak, a paraliza na poremeaj pokreta i poloaja. Jedam mali dio mozga,
koji kontrolie pokret, je oteen prije ili poslije poroaja dok je dijete jo bilo beba.
Miii primaju pogrene upute od oteenog dijela mozga to ih ini ukoenim ili
mlitavim. Definicija i dijagnoza cerebralne paralize jo uvijek su predmet mnogih
diskusija neuropedijatara i fizijatara tako da se razmatra novi termin kao to je centralni
motorni deficit, kao adekvatniji i razumljiviji termin. Cerebralna paraliza je stanje koje
se ne moe izlijeiti (to je stanje koje na djecu utjee doivotno), a manifestuje se
razliito pa se kae nema dva ista djeteta sa cerebralnom paralizom, zato to oteenje
mozga moe zahvatiti i druge dijelove mozga to, opet, moe izahvatiti i druge potekoe
(s vidom, sluhom, komuniciranjem i uenjem. Oteenje mozga se ne pogorava, ali je s
vremenom sve oitije.
Za cerebralnu paralizu ne postoji lijek, ali ako se na vrijeme otkrije i ako se
na vrijeme pone sa rehabilitacijom (fizikalnom terapijom, radnom okupacijom i
logopedskm tretmanom) djetetovo ope stanje, e se poboljati, to opet zavisi od o teini
oteenja mozga i o postojanju drugih oteenja te kada je struni tretman zapoet,
kakvim se intezitetom i strunim obuhvatom provodi.
Za roditelje odgajatelje i nastavnike je vano da prihvate dijete koje ima
cerebralnu paralizu, a ne da o njemu razmiljaju kao o cerebralno paralizovanom djetetu.

Meu djecom s tjelesnim invaliditetom se nalazi oko 33% djece s

cerebralnom paralizom. Njihova motorika je veoma oteena i nepodobna za precizne
pokrete koje zahtijeva pisanje. Zbog teine oteenosti i moguih kombinovanih tekoa
postupak opismenjavanja je potpuno individualan.
Predvjebe za pisanje su obavezan period pripreme za pisanje, a poinju sa
vjebama kroz okvire i ablone. Kada je uenik savladao ovu operaciju ueniku se daje
sveska sa linijama po kojima samostalno poinje da pie. Somatodidaktiki princip
zahtijeva da se poinje sa pisanjem slova koja se piu i u uskim linijama (a, o, i,m, n,
itd.), zatim slova koja se nalaze u uskim i gornjim irokim linijama (l, t, d, b itd) , a na

25

kraju se piu slova u uskim i donjim irokim linijama (j, p, g itd). Proces opismenjavanja
je dug i dijete je neophodno svakodnevno motivisati da istraje.
U nastavi matematike mogu se pojaviti tekoe u poimanju broja i shvatanju
koliinskih i prostornih odnosa. U ovom sluaju potrebno je mnogo oiglednih
didaktikih sredstava i iskustvenog doivljavanja putem dodira, pokreta, boja za
omeavanjem prostora, koritenje brojevne crte umjesto skupova, geometrijske oblike
omeiti brusnim papirom ili kanapom, da bi ih uenik mogao doivjeti opipom na
podlozi. Mogu se koristiti ploe sa udubljenjima za koliine, brojeve i geometrijske
oblike, jer ih uenik moe doivjeti i prebrojiti dodirom.
Cerebralna paraliza moe otetiti govorni aparat toliko da je djeiji govor potpuno
nerazumljiv. Poremeaj govora se javlja u razliitim oblicima i njihova oteenja su
razliita, to zavisi od mjesta oteenja govornog mehanizma i uzroka koji dovode do
takvih stanja. Najei su artikulacioni poremeaji, neki stepen dizartrinog govora ili
neki vid govornih i jezikih potekoa. Manifestuju se u vidu lahkog poremeaja
artikulacije do potpunog odsustva govora.
U radu s djecom s cerebralnom paralizom, je osim rehabilitatota-edukatora
neophodno ukljuiti logopeda jer djeca zbog tekoaa u govoru jo vie zaostaju u uenju,
gube samopouzdanje, javlja se potitenost i druge emocionalne smetnje koje oteavaju
funkcionisanje ovih uenika u koli zbog ega se povlae od svojih vrnjaka i sredine.
Ueniku treba dati dovoljno vremena i podrati ga u verbalnom izraavanju u sluaju da,
zbog govornih smetnji izbjegava govornu komunikaciju.
Znaajnu pomo uenici imaju od tehnikih pomagala koji umanjuju zavisnost od
druge osobe i poveavaju njihovu samostalnost i afirmaciju meu vrnjacima.
Nastavnikovi pozitivni stavovi i vjera u sposobnosti uenika, u mogunost kolovanja u
nekom od oblika kolstva, a posebno vjerovanje da se uenik moe ukljuiti u redovan
kolski sistem i postii uspjeh u redovnoj koli. Neophodna je nastavnikova pomo u
toku cijelog kolovanja u vidu motivisanja uenika za uenje, za medicinsku
rehaiblitaciju, za ukljuivanje u vannastavne aktivnosti, pruanje pomoi u uenju,
prihvatanju od strane vrnjaka i drugu pomo za kojom imaju potrebu svi uenici, a
posebno uenici s TI. Na nastavniku je, takoer, da razvija prosocijalne osobine uenika
u razredu i uionici kako bi pomogli ueniku u izradi domaih zadataka u sluaju potrebe

26

(koja moe biti esta zbog leanja u bolnici ili na rehabilitaciji, povremenih izostanaka
sa nastave), dovesti uenika u kolu ili odvesti nazad kui i sl.

Kod uenika s cerebralnom paralizom mogu biti oteeni sluh ili vid ili i sluh i
vid..U ovom sluaju neophodno je potraiti pomo tiflopedagoga ili surdoaudiologa koji
e pomoi u izboru metoda rada, odabiru nastavnih sredstava i pimagala.
Meu djecom s cerebralnom paralizom esto susreemo djecu sa mentalnom
retardacijom, umjerenog ili teeg stepena koji, kao osnovnu dijagnozu, imaju i motoriki
deficit. Sa ovom djecom radimo na praktinom opismenjavanju, odnosno opismenjavanju
za lake snalaenje u aktivnostima svakodnevnog ivota odnosno akcenat odgoja i
obrazovanja je, prvenstveno, na funkcionalnom osposobljavanju i socijalizaciji. Uimo
dijete da se zna potpisati (ime i prezime ili samo jedno od toga). Ime i prezime, napisano
makar i velikim tampanim slovima, bi omoguio idetifikaciju ovih osoba kao osobu sa
odovarajuim nivoom socijalne kompetencije. Pod praktinim opismenjavanjem se
podrazumijeva i vizuelno prepoznavanje pisanih kratkih poruka ("otvoreno", "ulaz",
"izlaz", "toalet", "WC" ) upozorenja ("stoj", "zabranjen ulaz", "pazi", "ne ulazi") i sl.

ZADATAK ZA UESNIKE:

FILM

Pogledati filmove: Pleem iznutra i Joly

27

Literatura: proitati knjigu Joly

UDRUENJA GRAANA osoba sa tjelesnim invaliditetom

1. Informativni centar zaa osobe s invaliditetom LOTOS 75000 Tuzla, Mihajla I ivka
Crnogorevia 9, Tel: 035 251 245, 251 476, E mail: suad@ic-lotos.org
1.

U.G.

PARAPLEGIARA

OBOLJELIH

OD

DJEIJE

PARALIZE

Velika Kladua; Ul.Ibrahima Mrljak 36; Redia Ograde, ulaz 3, Telefon:062 299 249,
2. U.G. oboljelih od poliomelytisa, povrede mozga i kimene modine. USK,
Hamzibegova 2, 79 260 Sanski Most, Tel. -----3. Udruenje paraplegiara, oboljelih od djeije paralize i ostalih tjelesnih invalida regije
74 000 Doboj, Vojvode Miia 32.
4. Savez paraplegiara i oboljelih od djeije paralize Federacije BiH, 71 000 Sarajevo,
Zmaja od Bosne 77 Tel: 033 710 445; 655 763; Fax: 033 710 446
5.Udruenje omladine sa invaliditetom Infopart 78000 Banja Luka, Marka Kraljevia
14 , tel. 065 882 210
6. Savez distrofiara FbiH. 71000 Sarajevo, Zmaja od Bosne 84. Tel. 033 663 593, Fax:
033 656 398, E-mail. sdfbih@bih.net. Ba
7. Udruenje paraplegiara i oboljelih od djeije paralize. 72 000 Zenica Zmaja od Bosne
bb Lamele 1. Tel. 051 214491, Fax: 051 214 493, email: seoskola@inecc.net
8. Udruenje distrofiara Doboj. 74000 Doboj Svetog Save 6. Tel&fax: 053 221 630
9.Udruenje ena sa invaliditetom. Impuls 763000 Bijeljin, raanska 52, tel: 055 213
155, E-mil:impuls@spinter.net
10. Udruenje oboljelih od cerebralne djeije paralize kantona Sarajevo. 71000 Sarajevo,
Marka Marulia 13, Tel/fax: 033 656 574, 653 515, E mail: ugcdp@ sinter.net
11. Savez paraplegiara, oboljelih od djeije paralize i ostalih tjelesnih invalida RS.
Tel/fax: 051 306 559, E mail: paraplegicari@blic.net

28

12. Savez udruenja oboljelih od multiple skleroze BiH 71000 Sarajevo, Antuna Branka
imia 13, tel/fax: 033 659 671, E mail: msksa@bih.net.ba

2.4 Pisanje ljevoruke djece

Pisanje ljevoruke djece moe da bude problem ukoliko se ueniku ne pomogne da
savlada tehniku pisanja lijevom rukom. Psihogene reakcije se mogu ispoljiti u vidu
motornog nemira, promjene ponaanja, mucanja, otporu prema koli, fluktuiranje panje,
disleksija i disgrafija.
Postupak pomoi se sastoji u slijedeem:
Uenik sjedi ulijevoj polovini klupe kako bi pribor za pisanje bio pri lijevoj ruci.
Uenik sjedi pravo na laktovima naslonjenim simetrino na klupu.
Sveska je poloena lijevo od srednje linije, njen desni ugao je ukoen tako da linija
koju ini lijeva ruka prolazi u pravcu linije sveske.
Pisai pribor uenik dri obrnuto (ogledalski) u odnosu na denjaka, olovku, koju
pridrava nesavijenim kaiprstom ima pravac pored lijevog ramena.
Ruka poleinom, nikada dlanom, je okrenuta na gore, ona se naslanja na podlakticu
kako bi runi zglob bio labav, tj. slobodan.
U pisanju s lijeva u desno dole, uenik treba da ima stalno pogled cijelog reda, on
ga ne smije zaklanjati rukom. U pisanju ne smije prelaziti preko srednje linije udesno, jer
bi krivio kimu.
Veoma je vano vjebanje labavljenja ruke i cijelog tijela.
U metodiku pisanja spada i psiholoka pomo nastavnika i roditelja.

Literatura koja sadri podatke:

29

Kabele F. (1976) Telesne vychova mladee vyzabujici zvlsnani pei. Praha Zec .
(1980) Kineziologija. Beograd
Stoljevi I. Stoljevi M. (1994) Somatopedija. Beograd: Defektoloki fakultet
Standardna pravila (1994)
ivkovi G. (1994) Psihologija tjelesno invalidnih lica. Beogad: Defektoloki fakultet

2.5 Rad s djecom sa epilepsijom

Prvi pisani tragovi o epilepsiji datiraju od 1650. godine p.n.e. Jo je Hipokrat
(400 godina p.n.e.) utvrdio da se radi o oboljenju koje je izazvano prirodnim uzrokom ,
tanije promjenama na mozgu i da se moe lijeiti kao i druge bolesti. Epilepsija je
uvijek imala prizvuk praznovjerja i magije. Bez obzira kako je tumaena i doivljavana,
epilepsija je svojstvena svakom prostoru i svakoj drutvenoj zajednici. Tako su od
epilepsije bolovali: Sokrat, Buda, Aleksandar Veliki, G.J. Cezar, Napoleon, Paskal,
Paganini, van Gog, Dostojevski i mnogi drugi.
I pored toga to je ovjek upoznao epilepsiju veoma davno, roditelji i okolina
veoma malo znaju o epilepsiji, ona jo i danas, zbog neobavijetenosti i krivih predodbi,
izaziva strah kod veine ljudi. Iz tog razloga mnogi koji imaju epilepsiju skrivaju svoju
bolest, a lanovi obitelji je uvaju kao obiteljsku tajnu.
Veina djece s epilepsijom (90%) pohaa redovne predkolske ustanove i kole sa
redovnim nastavnim planom i programom.. Manji broj djece i adolescenata (oko 10%) ,
koji uz epilepsiju imaju i dodatne neurorazvojne tekoe (psihike, motorne, senzorne)
redovne kole uz prilagoeni program ili specijalno odjeljenje odnosno specijalnu kolu.
Ova bolest se da u 75% sluajeva regulisati uz redovnu terapiju (antiepileptika) koju
propie ordinirajui ljekar (epileptolog). Veoma je vazno educirati se i saznati neto vie
o ovoj bolesti, posebno nastavnik u ijem se odjeljenju nalazi uenik sa epilepsijom, te
roditelji djeteta, posebno ako su to veliki napadi ("grand mal") pri emu dijete pada i gri
se, nekada se upiki i ima pjenu na ustima. To moe da bude veoma stresovito za djecu i
nastavnika. Mali ("petit mal") napadi, takoer, stvaraju djeci velike tekoe u radu, ali
nisu dramatini kao veliki. Osnovno je da odgajatelj ili nastavnik, koji ima u razredu

30

dijete sa epilepsijom, poznaje postupak ta uraditi u sluaju da dijete dobije napad na

asu ili u toku boravka u koli (napadi se mogu javiti u bilo koje vrijeme i bez jasnog
povoda).
U toku napada dijete treba ouvati od ozljeivanja, okrenuti ga na stranu da
se ne bi uguio jezikom, a nakon napada omoguiti mu da se odmori u nekoj
praznoj uionici ili kancelariji, gdje moe i zaspati to mu je poslije napada veoma
potrebno. Dijete ne smijemo putati samo kui nego pozvati roditelje, ili neku odrasliju
osobu ili uenika, jer zbog napada je iscrpljeno i moe doi do nepanje i nezgoda do
kue.
Toga dana moramo dijete potedjeti svih napora, a domau zadau poeljno je
izostaviti. Uenici koji imaju epilepsiju mogu, takoer, povremeno pokazivati agresivnost
u ponaanju.
Veoma je vano upoznati uenike u razredu sa boleu koja se zove epilepsija.
To se moe uraditi na asu odjeljenske zajednice kao tema tog dana, a ne da se odnosi na
neko dijete u razredu. Naime, postoji mogunost da uenik koji ima epilepsiju, uzima
redovno terapiju, radi kontrolne preglede i pod stalnim je nadzorom ljekara, nikada i
nedobije napad. On se moe osjeati kao etiketiran, neravnopravan, drugaiji, nesigurniji,
a sve e uticati na njegovo samopouzdanje i samopotovanje to spada u osnovne ljudske
potrebe. Edukacija uenika u razredu o epilepsiji je neophdna, jer uenici mogu veoma
teko doivjeti, eventualni napad, kasnije se bojati uenika sa epilepsijom i ne prihvatiti
ga kao ravnopravnog lana razreda, traiti da se premjesti u drugi razred i sl.
Eventualni epileptini napadi znatno optereuju odgojnoobrazovni proces jer
oteavaju rad samom ueniku, a i svim ostalim uenicima u razredu pa i nastavniku.
Mogu se pojaviti smetnje ponaanja (hiperaktivno ponaanje, smanjena mogunost
zadravanja panje s posljedicama nezainteresovanosti za ponuene sadraje,
emocionalna nestabilnost). Uzroni faktori su mnogostruki: ponavljani epileptiki napadi,
neadekvatan izbor lijekova uz psihosocijalne faktore kao to su saznanje o hroninoj
bolesti mozga, hiperprotektivni stav roditelja i nastavnika, oteana sposobnost
socijalizacije u drutvo vrnjaka. Dodatne potekoe prouzrokuju i lijekovi koji se
uzimaju svakodnevno i veoma dugo. Lijekovi usporavaju dijete, smanjuju njegovu
aktivnost zbog ega roditelji esto, samoinicijativno, prestaju davati lijekove ako dijete,

31

due vrijeme, nema napada. Zbog neuzimanja lijekova se napadi ponovo javljaju to utie
na nova oteenja i psihiki peremete dijete. Nastanik treba, osim sa uenicima, da
razgovara sa roditeljima i obrazloi tetnost prekida terpije.

Literatura koja sadri podatke

1. Gavranovi M, Zubevi S (2000) ivjeti s epilepsijom i frasom. Sarajevo:

Visoka zdravstvena kola Univerziteta u Sarajevu
2. Letica S, Cerjan-Letica G (2001) Medicinska sociologija. Priredio: Demirovi
Mujo, Sarajevo: Svjetlost tampa.
3. www.epilepsija.com

3. Djeca sa mentalnom retardacijom

Klasifikacija osoba s mentalnom retardacijom, u tradicionalnim sistemima (medicinski
model), bazira se na utvrivanju teine mentalne retardacije. Amerika asocijacija
(AAMR,2002) takoer je grupisala osobe s mentalnom retardacijom u distinktivne
kategorije na osnovu utvrenog koeficijenta inteligencije.
Meutim svakodnevna iskustva potvruju da postignue u kvaliteti ivota zavise od
itavog niza tzv. ekstraintelektualnih faktora kao to su podrka obitelji, resursa kojima
drutvo raspolae, medicinske brige, inteziteta podrke i sl. Odreene drutvene
promjene postepeno su dovele do prihvatanja socijalnog modela koji se ne ograniava
samo na oblast klasifikacije i potreba za podrkom negodaju vanost.i procjeni inteziteta
podrke ( AAMR,2004).

32

Djeca sa graninim sposobnostima (IQ 70-90) se upisuju u redovne kole, djeca

sa lahkom mentalnom retardacijom (IQ50-69) najee pohaaju specijalnu kolu. Sve
ee ovu djecu nalazimo u redovnim kolama. Faktori koji dovode do usporenog
kognitivnog razvoja su veoma heterogeni i mogu djelovati u razliitim periodima djeijeg
ivota.U redovnim kolama je sve vie djece sa Down-ovim sindromom (hromozomska
aberacija 21.hromozoma) sa klinikom slikom razliitog stepena mentalne retardacije.

Sniene sposobnosti ove djece ogledaju se u vidu poremeaja panje, percepcije,

miljenja, adaptivnom ponaanju, komunikaciji, a manifestuju se u vidu:
-

panja je kratkotrajna i neorganizovana,

esto sa potekoama zadravanja u pamenju nauenog sadraja,

interesovanja su skuena i povrna,

tekoe u razumijevanju znaaja opaenog,

sklonosti ka perseverativnim aktivnostima (beskonano ponavljanje istih

radnji)
-

oteanom apstraktnom miljenju (otean proces nalize i sinteze),

tekoama u iskazivanju misli govorom (usmeno i pismeno izraavanje) i

razumijevanju sugovornika (esto govori kao mnogo mlae dijete),

-

pojaane psihomotorne aktivnosti (dijete je stalno u pokretu koji su

neorganizovani - uvijek iznova ponavlja iste pokrete, spotie se i pada zbog

smanjene tjelesne kontrole centralno oteenje),
-

pokazuje nekritinost u uoavanju opasnosti,

frustrirano je promjenama ukoliko nije pripremljeno za njih.

Navedene tekoe u intelektualnom, socijalnom i emocionalnom podruju se ne

javljaju obavezno kod sve djece. Oblik i teina tekoe uveliko zavise od porodice,
vrnjaka, nastavnika, ue okoline i vremena obuhvatanja djeteta strunim radom. Djeca
sa tekoama u kognitivnom razvoju imaju iste potrebe i ue kao njihovi vrnjaci:
posmatrajui, oponaajui, opaajui i zakljuujui, samo je njihov nivo postignua
mnogo nii.

33

Kako uitelj-nastavnik moe pomoi?

Zbog heterogenosti populacije djece sa kognitivnim tekoama veoma je teko

dati savjete za rad , ali je veoma vana prihvaenost uenika od strane njegove porodice i
ue okoline, uitelja/nastavnika i uenika u razredu i koli.
Na osnovu pedagoke procjene sposobnosti uenika i njegovih potreba za
podrkom savjeti se konkretizuju u vidu prilagoenih programa za jedan ili vie
predmeta. U odnosu na najee tekoe koje se manifestuju tokom edukacije uenika
navesti emo neke didaktiko-metodike postupke tokom nastave kako bi se to vie te
tekoe ublaile i rezultati u uenju poveali (Prilog 2. Oblasti u kojima se javljaju
tekoe i prijedlozi za rjeavanje problema).

SADI SAVJETE I KOMENTARE

POZIV NA INDIVIDUALAN RAD

34

POZIV NA GRUPNI RAD

FILM

POZIV ZA GLEDANJE FILMA

1. I Samm
2. Radio
3. Piterova edukacija
4. My brother

POZIV MENTORU

LITERATURA KOJA SADRI PODATKE

35

1. AAMR ( 2002) Mental Retardation: definition, Classification, and systems of Supports

(S 10 th ed.)Washington, DC Author.
2. AAMR (2004) Supports Intensity Scale, American Association for Mental Retardation,
Washington, DC
3. Glumbi N, Brojin B, Kaljaa S (2006) Izuzetne potrebe za podrkom dece s
mentalnom retardacijom i autizmom. U: Specijalna edukacija i rehabilitacija, Beograd:
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju CIDD

UDRUENJA I SAVEZI GRAANA;

1. Savez udruenja za pomo mentalno retardirnim osobma SUMERO, 71.000
Sarajevo Sutjeska 18 , Tel/fax: 033 268 640, E-mail: info@sumero.ba
2. Udruenje za pomo djeci s posebnim potrebama Leptir, 70230 Bugojno, Ciglane
bb,tel,:fax o30 254 084, Email: udrleptir@bih.net.ba
3. Savez udruenja za pomo mentalno nedovoljno razvijenim licima RS,78000,Banja
Luka, Marka Kraljevia 14, Tel:065 882 510, fax: 051 461588, E mail:
sumnrirs@inecco.net
4. Savez udruenja za pomo mentalno retardiranim osobama . 71000 Sarajevo,
Sutjeska 18. Tel/fax: 033 268 640, E-mail: info@sumero.ba
5. Udruenje za pomo mentalno nedovoljno razvijenim licima, 78 000 Banja Luka,
Zdrave Korde 1. Tel, fax: 051 216242, E mail: umnribl@inecco.net
6. Udruenje roditelja i prijatelja djece s posebnim potrebamaSunce 88 000 Mostar,
Blagaj 214 E, tel-fax: 036 577 707, E mail: kotio_erna@yahoo.com
7.

Udruenje za pomo djeci i omladini sa posebnim potrebama Sunce 71 420 Pale,

Magistralni put bb, Tel Fax:057 224 856

4. Djeca sa poremeajem govora

Nije potrebno isticati koliko je vaan pravilan uenikov govor jer je on

36

osnova pravilnog razvoja svake osobe. Pravilan govor treba biti u skladu sa dobom
osobe, spolom, mentalnim i obrazovnim nivoom osobe, te sredinom kojoj pripada.
Veza odgajatelja, uitelja, nastavnika i djeteta, djeteta i njegove okoline
uspostavljaju se govorom. Ljudi se govorom meusobno sporazumijevaju. Nastavnik e
ve u prvim dodirima sa svojim uenicima uoiti uenike koji govore pravilno, ali i one
koji imaju tekoe u govoru.
Pravilno i dobro govore oni uenici kojima govor tee bez prekida, ni
prebrzo ni presporo, u ijem govoru ima odreenog tempa, gdje se uoava pravilan
ritam, a visina i boja glasa odgovaraju hronolokoj dobi djeteta. Govor u dijalektu
takoer je pravilan ako ima sve spomenute osobine. Nepravilan uenikov govor uoit e
nastavnik ve u prvom razredu osnovne kole i on moe priinjavati ueniku ozbiljne
tekoe u savladavanju i reproduciranju gradiva i u komuniciranju s okolinom.
Nepravilan uenikov govor naroito e se osjeati u poetnom itanju i pisanju, a kasnije
u samostalnom izlaganju. Ne samo to nepravilan govor ini tekoe u razumijevanju
poruka, koje uenik iznosi, on u uenika izaziva i odreene psihike tekoe, koje se u
viim razredima mogu razviti u osjeaj straha od govora i povlaenja iz drutva vrnjaka.
Kanjenje u razvoju govora i jezika kod djeteta moe biti znak mnogobrojnih
oteenja. Zato je neophodno to ranije otkriti govorni poremeaj, raditi na njegovom
otklanjanju odnosno ukljuiti dijete na tretman kod strunjaka za govorno-jezike
poremeaje- logopeda. Time emo sprijeiti, ili ublaiti, nastajanje mnogobrojnih
emocionalnih i socijalnih problema.
Tekoe u glasu i govoru uenika osnovne kole se najee ispoljavaju kao:
poremeaj glasa, poremeaj govornog ritma i tempa, tekoe u artikulaciji glasova,
govorni negativizam, mucanje, i razliite jezike tekoe. Neke tekoe su prolaznog
karaktera pa nee priinjavati vee probleme uiteljima u radu (nemogunost ili
nepravilnost izgovora nekih glasova zbog nedostatka zuba u prvom razredu).
Ako uenik zaostaje u radu, nema motivaciju za rad, ne vlada odreenim
gradivom, ili ga ne moe izloiti, njegov govor je teko ili nemogue razumjeti, tada
kaemo da je nepravilan govor ili nepravilan uenikov glas uzrok tekoa u uenju
i vladanju.

37

a) Poremeaj glasa

Glas se mijenja kroz ivotnu dob pod uticajem fiziolokih promjena i mentalnog i
fizikog zdravlja osobe te kulturalnih utjecaja na osobu. Osnovna karakteistika glasa je
da bude ugodan za sluanje. Za promukao, kretav i hrapav glas kod djevojica i mazni
glas kod djeaka kaemo da ima osobine poremeenog glasa Ovaj poremeaj je nastao
zbog neodgovarajue visine glasa
U prvom razredu osnovne kole uitelj/ica e, na samom poetku kolske godine,
primijetiti uenika s tzv. tvrdim poetkom fonacije. Na to utiu i neki vanjski uzroci, npr.
nova ivotna situacija, nepravilna psiholoka roditeljska priprema djeteta za kolu, strah
od uitelja, kolskih zadataka i sl. To su situacijske tekoe glasa i one vrlo brzo nestaju.
im se dijete privikne na novu situaciju, fonacija glasova postaje normalna i govor
poprima prirodni oblik.
Osim poremeaja u visini poremeaj moe biti u kvalitetu i glasnoi to moe biti znak
neke bolesti zbog ega je neophodno uspostaviti saradnju sa roditeljima koji e odvesti
uenika ljekaru.

Kako uitelj moe pomoi?

Uitelj moe da pomogne uenicima da ne doe do poremeaja glasa ili da ispravi

nedostatak sa blaim poremeajima. Pomo se, prvenstveno, vidi u pravilnom
izgovoru samog uetelja/ice. Njihov govor mora biti besprijekoran, s blagim
poetkom, ritmian, bez vikanja, pravilnim knjievnim naglaskom. Uenici
oponaaju govor svojih uitelja, pa tvrde fonacije uitelja mogu izazvati tvrde fonacije u
uenika. Ne treba postavljati pitanja kada je uenik uzbuen. Ve od predkolskog doba i
samog poetka kolovanja uenike koji su promukli treba upuivati da ne govore u buci
jer glasnice gube svoju elastinost.
Ako uenik suvie tiho govori neophodno ga je uputiti na pretrage u specijalitike
slube, zbog eliminacije sumnji na nepravilnosti govornih organa, treeg krajnika, polipa,
i radi pregleda urednosti sluha. Od ovog uenika ne treba traiti da ita glasnije i bre
dok se ne utvrdi zdravstveno stanje (bre itanje zahtijeva troenje vie vazduha i u

38

njihovom itanju nastat e prekidi -gutanja, to e izazvati tvrd poetak proizvodnje

glasa, to opet izaziva poremeaj glasa).
Na asovima muzikog odgoja, u toku pjevanja, uenike koji imaju tekoe u glasu treba
stiavati jer troe velike koliine vazduha, nepravilno uzimaju vazduh, melodija gubi na
ljepoti, a uenik se brzo umara i gubi interes za muziki odgoj.
Neophodno je upuivati uenike da tokom recitovanja snize svoj glas i recituju
glasnoom koja odgovara njihovim mogunostima. Najbolje je osigurati mikrofone za
pojaavanje glasa jer su njihove glasovne mogunosti malene.
Ako u razredu ima uenika koji veoma glasno govore, jer imaju jai kapacitet plua,
treba ih obuzdavati kako djeca s manjim mogunostima proizvodnje glasa ne bi
oponaala te male "galamdije". U tom oponaanju razvio bi se u njih tvrd poetak
fonacije. Vano je da prvo pone recitirati uenik koji ima ugodnu boju i normalnu visinu
glasa.
Takoer je vano upozoravati roditelje da kod kue govore pravilno s uenikom.
Buku u obitelji treba smanjiti na najmanju moguu mjeru, ne vikati kad se govori s
djetetom, niti govoriti kad drugi govore. Naroito je vano da radio i televizijski
prijemnik ne budu preglasni, da se sav govor u kui odvija tiho, ritmino i s blagim
poecima fonacija. Jo je vano da se ueniku ne dopuste prekomjerna uzbuivanja jer
uravnoteen neuro-vegetativni nervni sistem preduvjet je za dobar i tean govor.
Radi jaanja cjelokupnog organizma, naroito grudnog koa i plua, treba njegovati
sportske aktivnosti.

b) Poremeaj govornog ritma i tempa

Zastajkivanje u govoru, ponavljanje nekih rijei ili dijelova rijei, itavih misli,
gutanje pojedinih glasova ili rijei, neujednaeno trajanje pojedinih rijei predstavljaju
poremeaj govornog ritma i tempa. Djeca koja imaju poremeen ritam i tempo ubrzavaju
glasanje pojedinih glasova ili ih produavaju na kraju rijei.

39

Takav je govor nerazumljiv, i sagovornici ga ne mogu dugo pratiti jer umara.

Uitelji su svjedoci da je u mnogih uenika govor prava bujica rijei i veoma
nerazumljiv.
Kod prvaia moe poremeaj ritma i tempa biti posljedica nove ivotne situacije
i nestaje sam od sebe kad se uenik privikne na novu ivotnu kolsku situaciju. Meutim,
ako poremeaj ritma i tempa govora potraje to oteava uenikovo komuniciranje s
okolinom, onemoguuje mu da tano izrazi svoje znanje dovodi ga u situaciju da mu se
uenici rugaju i zato izbjegava govor.
Primjer: Selma se veoma plaila polaska u kolu. Nou se budila sva u znoju i
traila da spava u maminom krevetu. Mama je sa Selmom danima razgovarala ali,
dok je vodila u kolu, Selmina ruka je bila sva u znoju. Dok su se uenici
predstavljali ona je utala. Uiteljica je tek trei dan uspjela da Selma izgovori
SEMA jer je glas L isputala u govoru. Grupa uenika se nasmijala i prozvala
Selmu Sema. Uenica se jo vie povukla u sebe, izbjegavala da govori, da odgovara
na pitanja uiteljice, teko prihvatala drugarice.
Poremeen ritam i tempo mogu uzrokovati brzoplet ili spor uenikov govor.
Brzoplet je govor brzo iznoenje misli. Redovno se ne uje posljednji glas, uenik ga
proguta, neke glasove artikulira zajedno, nerazumljivo. U obinom ivotu kaemo:
"Govori bez take i zareza."
Spor govor takoer moe biti prepreka uenju i vladanju jer uenik artikulira polako i
veoma usporeno, u njegovu govoru nema ritma, sve je otegnuto.
Uzroci poremeenog ritma i tempa mogu biti razliiti. U sasvim zdrave djece to
moe biti rezultat loeg govornog uzora. Primijeeno je da mnogi uenici govore
brzopleto ili sporo jer i njihovi roditelji, ili netko od blie rodbine u obitelji govori isto
tako. Veoma je vano da nastavnik, ve u prvom razredu, pomogne uenicima
primjerenim postupcima i da trai pomo logopeda.

Kako uitelj moe pomoi?

40

- Nauiti ih (od prvog dana) da sluaju govor uitelja, koji mora biti: jasan, rijei
pravilno naglaene, reenice i naglasci adekvatni sadraju, tempo mora odgovarati
sadraju reenice. Nakon govora uitelja uenici ponavljaju reenicu u istom ritmu i
tempu.
- za uspostavljanje pravilnog ritma i tempa u govoru veliku vrijednost ima pjevanje
brojalica i muziki instrumentarij.
- uspostavljanje pravilnog disanja (1-2 minute organizovati disanje pred otvorenim
prozorima sa cijelim razredom, zatim na asovima fizkog i muzikog odgoja. Npr, na
rije "uzdah" udahnu i podignu ruke, a na rije "izdah" spuste ruke i izdahnu. Umjesto
rijei uzdah i izdah mogu se dogovoriti znakovi.
- brzoplet uenik neka odgovara nakon nekoliko uenika koji ispravno govore,
- pitanja postaviti tako da se moe odgovoriti reenicama iz teksta,
- kad uenik savlada itanje i pisanje treba vjebati individualni diktat (uenik moe
samo ponavljati bez zapisivanja, da savlada pravilan ritmian govor).

c) Tekoe u artikulaciji (dislalije)

Poremeaj u artikulaciji najee nastaje u ranom djetinjstvu ali se moe javiti u

bilo kojem ivotnom dobu. Djeije dislalije mogu se manifestovati u vidu: potpunog
nedostatka nekog glasa (uka umjesto ruka, nedovoljno jasno izgovorenog glasa,
izgovaranje s nazalnim prizvukom (unjkanje) i zamjenjivanje nekim drugim glasomdada umjesto tata). Problem u izgovoru glasova se manifestuje u nepravilnom izgovoru
glasova, slogova i rijei tako da se govornik ne razumije.
Mogu biti posljedica uroenih anomalija

govornih organa, loeg auditivnog uzora,

blagim oteenjem sluha, posljedica mentalne retardacije ili bolesti organa za govor.
Za utvrivanje teih dislalija uitelj treba potraiti pomo logopeda, odnosno,
savjetovati roditelju da potrai pomo u ustanovi koja se bavi rehabilitacijom govora i
glasa gdje e se utvrditi pravi uzrok i pruiti struna pomo.

41

Kako uitelj moe pomoi?

Nakon logopedskog pregleda (moe biti potreban i ljekarski pregled, pregled

psihologa, ortodonta, te audiologa i surdoaudiologa) dobit e se tana dijagnoza i,
najee, savjeti uitelju za postupke u razredu. Zato emo dati neke generalne upute da
bi se artikulacija bre uspostavila i nedostaci ispravili.
- osnovni zahtjev je pravilan izgovor uitelja
- sluiti se oiglednim materijalom uz uestale slune podraaje glasa koji nedostaje
ili se nepravilno izgovara,
- brojalice u kojima se ponavlja glas koji nedostaje ili se nepravilno izgovara,
- ako uenik zna itati i pisati onda slae rije u svojoj slovarici, a zatim zapisuje u
svoju svesku i ita.
U naem govornom podruju se esto glas "" zamjenjuje sa glasom "" i obratno ili se
glas "" izgovara kao "". Zbog ega emo dati neke savjete da se lake i bre isprave.
Kao prvo vjebe za glas "" je najbolje provoditi prilikom obrade glasa u poetnom
itanju i pisanju. Sa uenikom se moemo dogovoriti da: kada izgovara rije u kojoj je
glas "" , dignut u dva prsta: aa, etka, ovjek itd, a kada izgovara rije u kojoj je glas
"" , dignut u jedan prst: ilim, up, urka itd Mogu se organizovati razliiti kvizovi,
igra "Priam ti priu" i sl. Na asovima muzikog pjevati pjesme u kojima se uestalo
javlja glas "". Na asu likovnog odgoja mogu se provoditi i korekcije glasa. Npr.: Tema:
ealj Obrazovni cilj asa je nauiti crtati uspravne i vodoravne linije. Poseban cilj za
Emu je "uvjebavanje glasa "" i razvoj govornog izraavanja .
Uitelj/ica pokae uenicima eljeve razliitih oblika, veliina i boja. Uenici
sastavljaju reenice npr. taj ealj je plave boje i veoma je veliki. Esad ima mali uti
ealj itd. Zatim uenici crtaju eljeve olovkom ili flomasterima. Uitelj/ica sjedne uz
Emu i, dok ona crta uitelj/ica pria" Imala sam mali ealj, poput akalice. Jednoga mi
je dana ealj nestao. Mama i ja smo svuda traile moj ealj. I zamisli uda, moj mali
ealj je pao u moju izmu. Vie moj ealj nije bio ist, a ja sam volila samo ist ealj.
Kada uenik zavri sa crtanjem pria se ponovi, a zatim se trai od uenika da ponovi ta
se dogodilo sa eljem. Pria se moe ispriati pred cijelim razredom i tako uvjebati
izgovor glasa "" .

42

Korelacije u nastavi se moe primijeniti i prilikom izgovora drugih glasova.

d) Mucanje

Ove tekoe karakterizira isprekidanost i zastajkivanje u govoru, pri emu se

javljaju i grevi organa za artikulaciju (jezika, nepca, usana), organa za fonaciju
(glasiljki), dijaframe i miia grudnog koa. Govor je nepravilan i komunikacija s
okolinom veoma je oteana. Poremeen je tempo i ritam govora.
Mucanje se moe javiti u blaem i jaem obliku. Blai je oblik kad dijete
zastajkuje, zamuckuje u govoru, i to samo u nekim rijeima ili glasovima, ali nema
greva.
Jai je oblik kad dijete zastajkuje u svim rijeima, ima tikove na licu, skuplja prste
na ruci i gri se u cijelom tijelu. Pri tome trza glavom, zacrveni se u licu, srce mu
jako udara, ak ga i znoj oblije. Za nastavnika razredne nastave vaan je blai oblik
mucanja jer tada moe pomoi. Tei oblik mucanja nee moi razredni nastavnik
ispravljati. Najee djeca zamuckuju u rijeima koje zapoinju glasovima: p, k, g,
t, d, m, b, a rijetko ili gotovo nikada u rijeima koje poinju vokalima.
Mucanje se pojavljuje u govoru i itanju, ali ne i za vrijeme pjevanja. Takoer, neka
djeca mucaju kad govore maternjim jezikom, ali ne i kad govore stranim jezikom. Ta su
dva podatka veoma vana za razredne nastavnike, a kasnije i za predmetne, jer pjevanje i
strani jezik mogu biti dio terapeutskog rada s djetetom koje muca.

Znamo iz iskustva da nam je govor isprekidan im smo veoma uzbueni. No u djece

koja se ee uzbuuju, ako se uz to nau jo u looj govornoj okolini, napetoj obiteljskoj
situaciji ili doivljavaju neke stresove na ulici, u susjedstvu, koli ili u nekoj drugoj
okolini, moe izazvati mucanje.

Kako e razredni nastavnik pomoi?

43

Tee oblike mucanja nastavnik razredne nastave nee moi ispravljati. Stoga treba dijete
uputiti u ustanovu za rehabilitaciju govora i glasa.

Dijete koje muca treba upuivati da govori bez straha bez obzira na kvalitetu
govora. Glasove ili rijei kod kojih naroito muca neka izgovara malo pjevuei. Kad god
nastavnik ima trenutak slobodnog vremena u toku asa ili dana, neka sa uenicima pjeva,
a uz pjesmu neka se koristi muzikom. Uenika ukljuiti u kolski hor.

Muzika se moe primijeniti i za vrijeme govora. Uenika treba upozoravati neka ne

vie dok govori ili pjeva. Za vrijeme pjevanja esto se upotrebljavaju razliite udaraljke.
Njima se moe uenik koristiti i dok govori, osobito ako vjeba govor u slogovima. Ako
dijete muca dok ita, nastavnik neka sjedne uza njega, malo uspori itanje, a zatim uenik
oponaa itanje nastavnika. Uitelj moe rei ueniku dan prije koji e tekst raditi pa da
ga uenik naui kod kue itati. Tako nauen tekst e dati samopouzdanje ueniku.

Usredotoite se na osobu koja ima neki poremeaj govora. Ako niste razumjeli to je
rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.

UPUUJE NA POSTOJANJE DETALJNIJIH TEKSTOVA O

NEKIM AUTORIMA

44

5. Dijete oteena vida

Najee smetnje vida su: kratkovidost, dalekovidost i astigmatizam. Mogu biti i

kombinovana oteenja (dalekovidost i astigmatizam ili kratkovidost i astigmatizam).
Oko 90 % informacija dobijemo preko ula vida, koje upotpunjujemo ostalim
ulima.Ako je otrina vida dobra i informacija e biti jasna i tana, a znanje potpunije i
sigurnije. Djeca kojoj otrina vida iznosi vie od 40% mogu, bez veih problema pratiti
redovnu nastavu uz neophodno noenje naoala sa odreenom dioptrijom.
Djeca sa teim oteenjem vida, ako nemaju dodatnih tekoa, kao

smanjene

intelektualne sposobnosti, oteenje sluha i drugo, i ako ima obitelj i sredinu koja
podsticajno djeluje na njegov razvoj, postoji velika mogunost da e se, uz dodatnu
strunu podrku tiflologa, moi ukljuiti u redovnu kolu.
Ako se i lake oteenje vida ne otkrije na vrijeme, uenik e se brzo zamarati i
imati velike probleme u praenju nastave i savlaivanju gradiva.
Ukoliko dijete pokazuje neki od simptoma kao to su:
Dri knjigu predaleko ili preblizu, gubi mjesto na strani gdje ita, ne vidi
taku, zarez dvije take, ne razlikuje od , od D, J od NJ, ne vidi kvaice na
slovima (,,,), pie gore-dole, povlai se iz grupnog itanja, pie tupom olovkom,
neobino kombinira boje na asovima likovnog, pokriva jedno oko prilikom
itanja, suze mu oi na svjetlu, ustaje i izlazi na tablu da proita napisano, sam
upozorava nastavnika da ne vidi ta pie na tabli, pie velika slova u svesku, na dri
se crta u svesci, razdraljiv je kada se slui okom, pomjera glavu naprijed, tijelo mu
je napeto, gleda prema gore, mrti se, dri glavu po strani, trlja oi, uestalo trepe
(koje moe biti znak djejih neuroza i kad nema tekoa sa vidom), vrtoglavica,
glavobolja i odsustvo motivacije za aktivnosti koje su preteno vizuelnog tipa
(likovne aktivnosti, geometrija i sl.), spotie se i pada i preko malih prepreka,
veoma nespretno tri (kada tri ima osjeaj da su mu pod nogama stepenice) ne
moe locirati i pokupiti male predmete, okree lice kada mu se obratite (to se moe
protumaiti kao nepaljivost, a to je ustvari potreba za boljom perifernom
vizijom).

45

Sa svim identifikovanim problemima neophodno je upoznati roditelje uenika i

zamoliti da se konsultuju sa specijalistom za one bolesti koji e poduzeti potrebne mjere.
Da bi rad s uenicima, tee oteena vida (koji e se sve ee ukljuivati u
redovne kole), tekao bez veih tekoa, nastavnici moraju imati na umu specifinosti
ove djece i uvaavati ih u nastavnom procesu.

Osnovna karakteristika ove djece je vrlo suen ili posve iskljuen vizuelni
komunikacijski kanal. To znai da sve to ostali uenici naue gledajui, ta djeca
moraju nauiti na neki drugi nain ili se koriste vidom samo u izuzetno povoljnim
situacijama. Na koji e nain nauiti zavisi koliko im je vid oteen i da li imaju
dodatnih tekoa.
U radu sa uenikom kojima je vid teko oteen niti jednu informaciju ne moemo dati
putem vida (Nebo se naoblailo i oekivati je veliko nevrijeme. More je promijenilo
svoju boju i sl.) Ono to mu govorimo postaje stvarnost tek kada se nekim drugim
ouvanim, osjetilom (sluh, opip, miris i okus) doivi. Slijepo dijete nee vidjeti "veliko
nevrijeme" ali e ga moi raspoznavati ako ga percipira svim svojim osjetilima (po
zvuku koji daje veliina kinih kapi, hujanju vjetra, naglom zahlaenju i dr.).
Druga specifinost slijepog djeteta u nastavi je potreba za motivacijom i poticanjem
na aktivnosti. Predmet koji vidi dijete eli to bolje upoznati i tako nastaje "hiljadu
zato" ime proiruje svoje znanje. Dijete sa potpunim ili tekim oteenjem vida nema
vizuelne podraaje koje potiu na znatielju, na pokretljivost, da bolje upozna, naprimjer,
neku igraku koja nije zvuna. Ali, ako uje zvunu igraku, poeljet e da osjeti. kako
funkcionie da je rastavi, trai objanjenje, kao i dijete koje vidi.
Poticanje na aktivnost zahtijeva organizaciju prostora u kome se kree uenik kako bi
se otklonio strah od kretanja u prostoru, jer uenik esto ima negativna iskustva. Kada
sam pitala mog slijepog prijatelja" da li si ikada imao razliite arape na nogama" rekao
mi je "da, samo jedanput kada mi je ve sa trika pokupila rodica. Neophodno je
osigurati, ili, u sluaju promjene, obavijestiti uenika, da sve stvari i namjetaj budu
uvijek na istom mjestu na kome su bili prvog dana kada je uenik upoznat sa svim u
uionici.Radni prostor - klupa uenika mora biti omeena nekom lajsnom da mu stvari ne
bi padale na pod, a time bi se redoslijed sloenosti njegovog radnog materijala

46

promijenila. Sakupiti, a posebno sloiti kolski pribor istim redoslijedom na koji je

nauio, za slijepo ili teko slabovido dijete, moe biti veliki problem i utjecati na
njegovo samopouzdanje i emocije.
Uenik moe imati strah da e unititi neki predmet kojim manipulira da bi ga
upoznao. Zato je neophodno raditi na otklanjanju tog straha i stvoriti naviku da slobodno
manipulira predmetima i po cijenu da ga uniti, jer samo tako moemo poticati uenika
na aktivnosti.
Veliki problem za nastavnike predstavlja obim gradiva koji daju teko slabovidoj
djeci. Nastavnik. ne moe poznavati metodiku rada kao tiflolog i u saradnji s njim e
organizovati kako neke dijelove gradiva pribliiti slijepoj i slabovidoj djeci, a ne
reducirati dijelove gradiva bez potrebe.
Ako uenik sa tekim oteenjem vida nema dodatnih tekoa, ako ima
podrku u obitelji, podrku uitelja/ice i ostalih uenika u razredu, moi e savladati
redovan nastavni program za odreeni razred izuzev obaveznog prilagoavanja iz
predmeta likovne kulture, tjelesnog odgoja i radno tehnikog odgoja. To znai da
slijepo dijete prisustvuje redovnoj nastavi ali radi ono to je prilagoeno njegovim
mogunostima. Ako npr. na nastavi likovne kulture uenici rade bojama, slijepi uenik
moe raditi sa plastelinom ili izraivati figure od razliitog materijala.
Jedan od najveih problema u nastavi moe biti saalijevanje uenika od strane
nastavnika. Iz tog razloga mu postavljaju nie zahtjeve i toleriu nerad i nezalaganje u
savlaivanju gradiva. Time mu nesvjesno i u najboljoj namjeri osiromauju njegov, i
onako otean, spoznajni, te emocionalni i socijalni razvoj. Snieni zahtjevi u odnosu na
dijete u svim podrujima djeluju i na samopouzdanje i samopotovanje samog djeteta,
odnosno ono se doivljava kao manje sposobno u odnosu na druge uenike.Umjesto
saaljenja djetetu pokazati da vjerujemo u njegove sposobnosti, prilagoditi prostor,
sredstva za rad i uila, uvjete rada, davanje primjerenih zadataka i adekvatno vrednovati
njegovo znanje i zalaganje.
Veoma vaan zadatak nastavnika je prethodna priprema uenika u razredu (i
cijeloj koli kao i svog kolskog osoblja), za dolazak uenika, sa tekim oteenjem vida,
u njihovo odjeljenje.

47

Neophodno je djecu pripremiti na razlike i slinosti uenika u razredu, upoznati ih

sa oteenjem vida i specifinosti razvoja djeteta kroz aktivnosti. Aktivnosti u pripremi
razreda e biti uspjene ako se uenici uive u svakodnevne tekoe djeteta oteena
vida.
Dijete se socijalizira i emocionalno razvija u kontaktima sa drugom djecom,
posebno kroz igru. Nastavnici i roditelji trebaju znati da ima djeijih igara u kojima
teko slabovido ili slijepo dijete ne moe, ili ne ba uspjeno, biti ukljueno u takav
oblik igara. Zato je neohodno pripremiti neku alternativnu igru gdje se moe aktivirati
jedan dio asa sam ( ako uenici igraju koarku uenik moe navijati), a ostali dio asa
ukljuiti u grupu i ravnopravno sudjelovati prema svojim mogunostima.
Knjige i sveske za rad, koje upotrebljavaju ostali uenici ne odgovaraju ovoj
djeci. Meutim, ovoj djeci se, kroz rad tiflologa, osigurava sav potreban dodatni
materijal za rad, prua specifina pomo ueniku i nastavniku, te roditeljima uenika.

Da bi se to vie pomoglo djetetu jae oteena vida evo jo nekih savjeta:

1. Pomoi djetetu da upozna prostor (u odjeljenju, koli i blioj okolini kole) kako
bi se u prostoru sigurno kretalo;
2. Odrediti djetetu mjesto u razredu sa kojeg moe najbolje da vidi tablu i nastavna
sredstva koja koristi nastavnik;
3. Pokazati strpljenje ako dijete radi sporije od ostalih uenika;
4. Pomoi djetetu u aktivnostima koje moe da izvede uz malu pomo i da ga
oslobodi aktivnosti koje ne moe nikako da izvede uz ponudu odgovarajue
aktivnosti ;
5. Maksimalno potaknuti zajednike aktivnosti sa uenicima i dodijeliti mu ulogu u
grupi u kojoj moe da bude uspjeno.
6. Nemojte milovati psa vodia dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu.
7. Pozdravljajui slijepu ili slabovidnu osobu kaite joj i svoje ime. Ako nudite
pomo

hodanju,

ponudite

joj

da

se

osloni

na

vau

ruku.

8. Gluhoslijepe osobe vas mogu razumijeti jedino dodirom. Ako se naete u situaciji

48

da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih

slova na njenom dlanu.

Kada nastavnik/ca otkrije oteenje vida najvanije je da odmah kontaktira

roditelje koji e dijete uputiti ljekaru specijalisti. Takoer je vano da nastavnik skrene
panju roditeljima o znaaju uvanja djetetova vida. Uenik treba raditi uz dovoljno
osvjetljenja, da povrine nisu sjajne (da ne bljete), da je dovoljno udaljena glava od
sveske ili knjige (ako je stolica dovoljno blizu stola to onemoguava savijanje glave)
Roditelje i uenika upoznati sa uvanjem naoala i drugih pomagala. Nastavnik e od
ljekara i tiflologa dobiti savjete o aktivnostima koje, eventualno, ne bi trebalo da radi
dijete s tekim oteenjem vida npr. na asu tjelesnog odgoja.
Ukljuivanje djeteta tee oteena vida u redovne kole zahtijevaju strunu pomo
tiflologa i osiguranje nunih uvjeta za njegov rad kao i pozitivni stavovi nastavnika i
uenika u razredu i koli, podrku roditelja i okruenja.

FILM

POZIV NA GLEDANJE FILMA The Eye, Ples u tami

UDRUENJA GRAANA:
1. Savez slijepih graana Federacije BiH. 71000 Sarajevo A. ahinagia 2, tel 769 046,
Fax 033769 020, E mail: ssgfbih@net.ba
2. Udruenje slijepih Kantona Sarajevo. 71000 Sarajevo Podgaj 7, tel: o33 445 185, Fax:
033 445 394, E mail: usgks@bih.net.ba
3. Savez udruenja slijepih graana Tuzlanskog kantona Tuzla, Stupine B8, lamela V/8
B tel/fax: 035 391 750.
4. Udruenje graana oteena vida Tuzla, Kazan Mahala 5 Tel/ fax 035 266 001

49

6. Djeca oteena sluha

Dijete (i odrastao ovjek) s normalnom otrinom sluha uje apat na 6 metara, a

obian govor na 12 metara. Ako to ne uje moe imati tekoe u procesu nastave kada je
udaljen od izvora govora. Gubitak sluha do 30% dB (decibela) nee uzrokovati vee
tekoe u nastavi kod veine djece.
Ako uenik ima oteenje sluha nastavnik e primijetiti to oteenje po izgovoru
uenika, u itanju i pisanju, ne reagovanju na neke slune podraaje, tekoe u
komunikaciji. Zato je potrebno organizovati nastavu tako da uenik maksimalno iskoristi
svoje ostatke sluha.
Da bi uenik "uo" nastavnikov govor mora sjediti u prvoj klupi srednjeg reda
odnosno da ima najbolje mogunosti da vidi usta nastavnika i uenika- da su najbolje
osvijetljena. To zahtijeva pomjeranje uenika na drugo mjesto ako osjeti da e mogunost
oitavanja govora sa usta biti bolja.
Ako je gubitak sluha samo na jednom uhu, uenik treba da sjedi tako da mu
sluna informacija bude upuena prema zdravom uhu. Povremeno nastavnik treba
provjeriti kako uenik uje informacije. Ako se kreete razredom, ili govorite dok
piete na tabli, pa ste ueniku okrenuti leima, vjerovatnoa je vea da vas nee uti i
razumjeti. Nagluho dijete mora direktno pratiti onog koji govori i biti maksimalno
skoncentrisan na govornika (posebno govornikova usta). itanje govora sa usta nije
nimalo jednostavno i sigurno (neki glasovi se uope ne mogu proitati, rijei mogu
pogreno da se proitaju i dobije sasvim drugo znaenje, uenik se brzo zamori i panja
oslabi. Zato je neophodno verbalno i vizuelno povezivati temu razgovora ( Ponovili smo
o...., a danas emo uiti dalje o...) Zato je neophodno napisati na tabli ta e se na asu
uiti, a potom se okrenuti i govoriti.

50

Tabla, vizuelna nastavna sredstva i pomagala, odnosno uiniti vidljivim ono to

izlaemo, i praktian rad, mnogo vie znae uenicima oteena sluha nego onim koji
uju.

Sjetimo se pravila u aktivnom uenju:

UJEM-ZABORAVIM

MI PREDAJEMO oni ZABORAVLJAJU

VIDIM-ZAPAMTIM

MI POKAZUJEMO oni PAMTE

URADIM-SHVATIM

MI DEMONSTRIRAMO oni RAZUMIJU

Na tablu je neophodno ispisati i objasniti znaenje veinu rijei za koje

nastavnik pretpostavlja da su nepoznate ueniku oteena sluha. Da bi se objasnili svi
pojmovi za koje pretpostavljamo da ih nerazumiju uenici oteena sluha treba mnogo
vremena, a to bi bilo dosadno ostalim uenicima koji nemaju problema sa
razumijevanjem, Uenici oteena sluha ne mogu hvatati ni zabiljeke, jer moraju pratiti
usta-govor nastavnika. Nastavnik se moe dogovoriti sa uenikom o nainu na koji e
rijeiti problem razumijevanja mnogih novih rijei.
Nepoznate rijei nastavnik moe prethodno pripremiti i dati ueniku, mogue je
da za njega prepie drug iz razreda, a na individualnom radu ili dopunskoj nastavi dobije
potrebna objanjenja. Da bi se problem oitavanja i razumijevanja govora umanjio mogu
se teme koje e se obraivati sutradan ili sedmicu unaprijed, dati ranije kako bi roditelji
mogli uenika pripremiti za te asove (objasniti nove pojmove, vidjeti kako se itaju sa
usta, kako se izgovaraju), da se povea broj senzornih asocijacija koje nagluho dijete
moe unijeti to e olakati njegovo uenje.
Posebno je vano naglasiti da nastavnici moraju paziti na razumljivost svoga
govora da pravilno i glasno govore, a govor prate odgovarajuom govornom
mimikom. Treba govoriti jasno i umjerenom brzinom. Veoma je vano misliti na to
da dijete mora oitavati govor i drugih ljudi koji nemaju izraajnu mimiku i sporiji govor.
Zato govor treba pribliiti svakodnevnom govor.

51

Veoma je vano da jezik kojim nastavnik govori bude ueniku razumljiv. Mnoge
rijei uenik moe proitati sa usana , a da ne razumije njihovo znaenje. Ako ne uju i
ne razumiju ono o emu nastavnik govori, uenici, ne samo da nazaduju u obrazovanju,
ve moraju utroiti mnogo vie vremena da dio gradiva koji bi mogla savladati u toku
nastave, ue kod kue iz udbenika. Osim toga , djeca postaju nezainteresovana, umorna i
nemirna na asu , a to sve uzrokuje dodatne tekoe. Veoma je teko, i za odrasle osobe
koje uju, pratiti neto to samo djelimino uju, ne razumiju sigurno o emu se govori,
a pritom da budu paljivi i mirni. Da bi razumjeli uenika oteena sluha sjetimo se ta
mi radimo kada su nam predavanja dosadna, kada nismo motivisani za sadraj
predavanja, kada predava govori monotonim glasom, bez upotrebe vizuelnog materijala
itd.
Poseban

problem nastavnicima predstavlja provjera steenog znanja i

ocjenjivanje. Provjera znanja se izvodi usmenim i pisanim putem. Ukoliko uenici ne

razumiju usmeno postavljeno pitanje moemo ga parafrazirati u originalnom obliku ili
napisati na papir. Veoma je vano da su pitanja kratka, precizna, jasna,, razgovjetno i
dovoljno glasno izgovorena.Uenicima moramo dati vie vremena za razmiljanje i
formulisanje odgovora.
Sva djeca oteena sluha ne govore razumljivo. Iz navedenog razloga neemo
esto traiti od uenika da dugo odgovaraju pred cijelim razredom ukoliko im je govor
teko razumljiv. To moe da izazove nelagodnost uenika i jo vie oteati govornu
komunkaciju. Zato se u ocjenjivanju vie oslanjamo na rezultate pisanog
ocjenjivanja.
Uenik oteena sluha prati nastavu s veim naporom od uenika koji uju,
posebno ako nastava ne obiluje vizuelnim didaktikim materijalom. Svoju neaktivnost
pokazuju dosadom, nezainteresovanou, okretanjem, zadirkivanjem druge djece, zbog
ega ih proglaavaju i djecom koja imaju poremeeno ponaanje. To dijete nema
poremeaj u ponaanju nego se brani od prenapornog rada, umora ili dosade zbog
nerazumijevanja gradiva koje se predaje i dosade izazvane neaktivnou.
Ako imamo dijete oteena sluha u razredu koje pokazuje znake nedostatka
panje i umora neophodno je sa uenikom razgovarati o njegovom ponaanju odnosno o
uzroku takvog ponaanja i nai zajedniki nain da se takvo ponaanje otkloni. Ako

52

znamo ta dovodi do takvog ponaanja, znati emo ga i otkloniti. Pomo surdopedagoga

u individualiziranom obliku rada e, esto, biti dovoljna. Djetetu moramo davati
primjerene zadatke njegovim sposobnostima u vidu individualnog programa, mijenjati
aktivnosti (dozvoliti mu da radi neto ime nee ometati drugu djecu, da prohoda po
razredu) npr. sa svom djecom izvesti kratke vjebe oblikovanja pred otvorenim
prozorima i sl. e pozitivno utjecati na sve uenike.
Osobe oteena sluha teko podnose posljedice oteenja sluha. "Svijet tiine" je
veoma teak svijet ako dugo traje. Helen Keler, slijepo-gluha ena koja je bila
nominovana za Nobelovu nagradu za knjievnost kae " Sljepoa me odvaja od stvari, a
gluhoa od ljudi. Zato mi je gluhoa mnogo tea od sljepoe." Koliko je gluhoa teko
oteenje moemo zakljuiti i po tome to su ljude muili apsolutnom tiinom koja , bre
od mnogih drugih naina, slomi ovjeiji duh. Zbog oteenja sluha djeca ne mogu da
naue glasovni govor ili je taj govor nerazumljiv pa djeca izbjegavaju da komuniciraju,
povlae se u sebe, izbjegavaju zajednike aktivnosti.

Da bi se uenik oteena sluha uspjeno odgajao i obrazovao u redovnom

odjeljenju izuzetno je vano, prije njegovog dolaska, pripremiti uenike cijele kole za
njegov dolazak. Priprema se sastoji u upoznavanju djece (posebno u odjeljenju koji e
uenik pohaati) o specifinostima takvog djeteta. Uenici treba da shvate da su
oteenja neto to se ne dogaa samo drugima, ve neto to se svakodnevno dogaa
svim ljudima. Priprema se moe iskoristiti i u preventivne svrhe ako se govori o
moguim uzrocima oteenja sluha (zarazne bolesti, upale uiju, razni lijekovi, buka,
fizika oteenja i dr.). Najbolje je osmisliti igru kako bi im bilo prihvatljivo i razumljivo
nastajanje oteenja sluha. Mogue je dati uenicima temu na problem oteenja sluha
(da potrae u literaturi, pitaju ljekara, roditelje, potrae na internetu, razgovaraju sa
uenikom i sl.).
Poeljno je da uenici, i nastavnik u razredu, naue znakovnu abecedu i nekoliko
gestova kako bi, osim oitavanja govora sa usta, mogli, sluaju potrebe, upotpuniti svoju
komunikaciju.
Djeca vrlo rado i brzo naue dvorunu abecedu i shvate prirodnu gestu. U
odjeljenju (i zbornici) mogu da se postave posteri sa abecedom, gestovima (npr. "Dani u

53

sedmici" na znakovnom govori. Moe neko od roditelja razgovarati sa uenicima o

djetetu, njegovom oteenju, problemima, njegovim sposobnostima, interesovanjima,
drugovima, kao i organizovati gostovanje jedne osobe oteena sluha da govori na tu
temu, proitati neko zanimljivo tivo i sl.
Nastavnik i uenici se trebaju upoznati sa slunim aparatom ako ga uenik nosi.
Za djecu e biti interesantno da naue neto o aparatu, (uenik oteena sluha moe
pokazati aparat, da uju zvuk koji proizvode, kako stoji aparat da ne padne, kako se
stavlja baterija, kako se uva i ta ga moe otetiti), o stupnju do kojeg ti aparati mogu
pomoi djetetu da bolje razumije govor. Uenici trebaju da shvate da aparat nije poput
naoala i da moe popraviti problem djetetova sluha. Nastavnik treba da zna da
udaljenost od govornika je znaajan faktoru u mogunosti djeteta da razumije govor. to
je dalje od izvora govora, to mu je tee da primi poruku. Zato je vano da dijete sjedi u
prvoj ili drugoj klupi, kako bi uo govor nastavnika i uenika. Neophodno je upoznati
uenike da dijete koje nosi

sluni aparat ne moe eliminisati pozadinske zvukove

svojim aparatom, kao to rade djeca koja uju initi svojim uima.. Zato je vano ne
vikati i govoriti glasno, jer to samo izopai zvuk Tako e nestati predrasude o oteenju
jer su predrasude posljedica neznanja koje izaziva strah, nelagodu, a predrasude se
uklanjaju samo znanjem. Vano je znati da nastavnik predstavlja primjer u razredu i
njegova reakcija e biti povod slinom ponaanju druge djece.
Da bi nauilo i sauvalo govor, te razvijalo naviku za sluanjem, dijete oteena
sluha mora biti obuhvaeno redovnim slunim i govornim vjebama koje se mogu
provoditi u koli ili zdravstvenoj ustanovi. Surdoaudiolog e raditi na razvoju sluanja
i govora uenika i pomoi pri savlaivanju gradiva. Nastavnik mora kontrolisati da li
uenik redovno pohaa ove asove , kao i da li uredno nosi sluni aparat.
U koli se mora poticati glasovni govor uenika, oteena sluha, ali ne smijemo
spreavati dijete da upotrijebi znakovni govor, runu abecedu ili pismo ako nam ono
to eli rei nastoji saopiti na razumljiv nain.
Govorite polako i direktno prema osobi oteena sluha. Ne viite, ne govorite
joj u uho. Vai izrazi lica i pokreti usana pomau joj da vas razumije. Ako, ipak,
niste sigurni da vas je razumjela - napiite poruku.

54

FILM

POZIV NA GLEDANJE FILMA Djeca jednog boga

7. Djeca sa specifinim tekoama u uenju

U koli se nalaze i uenici koji imaju specifine tekoe samo u jednoj oblasti
rada, iako je njihovo postignue u drugim oblastima, kao i intelektualni potencijal u
granicama normalnosti, a ponekad i iznad prosjeka. Tekoe u savladavanju itanja,
pisanja i matematike nisu jedine specifine tekoe, ali su privukle posebnu panju
zbog znaaja uspjeha u ovim oblastima za ukupno postignue dijeteta tokom cijelog
kolovanja.
Istraivanja uzroka ovih specifinih tekoa pokazala su da najee potiu od
blagih oteenja neurolokih mehanizama na ijem funkcionisanju su zasnovani mentalni
procesi kao to su pamenje, panja, miljenje i opaanje.
Kod veine djece tekoe u itanju nastaju kao posljedica razliitih faktora.
Socijalna i kulturna zaostalost porodice, udruena sa snienim intelektualnim
sposobnostima djeteta imaju za posljedicu lou pripremljenost djeteta za itanje
(perceptivno, lingvistiki i motivaciono). Ako u koli izostanu odgovarajui podsticaji
razvoja, djeije obrazovno postignue e biti trajno umanjeno.
Tekoe u pisanju imaju mnoge slinosti sa tekoama u itanju. Posebno
izraene tekoe u pisanju imaju ona djeca koja imaju oteene neuroloke mehanizme za
percepciju prostornih odnosa i koordinaciju oka i ruke. Ispitivanje psiholokih

55

karakteristika djece koja imaju tekoe u savladavanju matematike pokazala su da ove

tekoe preteno potiu od nedovoljne metodike osposobljenosti nastavnika za ovaj
predmet i generacijama stvaranog otpora prema ovom predmetu.

8. Djeca sa emocionalnim problemima i smetnjama u ponaanju

Pojam posebne potrebe obuhvata veliki broj potekoa ne samo u uenju ve i

na mnogim drugim podrujima. Iako sve te potrebne nisu neposredno povezane s
ponaanjem uenika, pogreno vienje tih problema moe dovesti do razvijanja pravih
problema u ponaanju tokom vremena. Ako je neki uenik veoma teko savlaauje
propisano gradivo, oekivati je da ponekad moe doi do neprilagoenog ponaanja.
Djeca sa emocionalnim potekoama ili smetnjama u ponaanju mogu uzrokovati
probleme iz vie razloga. Neki od tih uenika stekli su takvo ponaanje slijedei primjer
iz obitelji (moda im roditelji nisu imali pravilne odgojne postupke odgoju su pristupali
na agresivan i nepodoban nain) ili osobe iz ue okoline koja je imala veliki utjecaj na
dijete.
Neprilagoeno ponaanje je esto signal djeijeg otpora ponaanju odraslih.
Takvo ponaanje zahtijeva promjenu ponaanja odraslih (najee roditelja i nastavnika),
prije negoli kliniki tretman dijeteta. Meutim, kod nekih je uenika takvo stanje
posljedica zdravstvenih problema.

Kod djece ometene u razvoju emocionalna neravnotea i sa njom neprilagoeno

socijalno ponaanje znatno su ei negoli kod vrnjaka bez razvojnih problema. Analiza
njihove ivotne situacije pokazuje da su mnoge njihove ivotne potrebe nezadovoljene, a
greke u odnosu prema ovoj djeci (kako dobronamjerne kao to je prezatienost, a
pogotovo one koje su izazvane predrasudama i otporima, kao to su ignorisanje,
ismijavanje i sl.) pravilo sa rijetkim izuzecima.

56

Engleski autori navode 6 kategorija djece sa dominantnim simptomima

emocionalnog i socijalno neprilagoenog ponaanja:

1.

Emocionalno poremeena djeca kod kojih su veoma izraene negativne emocije

kao to su: strah, plaljivost, uznemirenost i sa njima povezana sklonost socijalnom

povlaenju;

2.

Djeca kod kojih je izraen tei poremeaj navika: nekontrolisano mokrenje,

dnevno i/ili nono (enureza diurnal/nokturna), grickanje noktiju, pretjerano izraen

apetit ili gubitak apetita;

3.

Poremeaj ponaanja: impulsivno ponaanje, agresivnost, nasiliniko

ponaanje, kraa i sl.;

4.

Neuroloki zasnovani poremeaji ponaanja kao to su: hiperaktivnost,

distraktibilnost (nesposobnost organizovanja i trajanja, panje), prisilni

nefunkcionalni pokreti;

5.

Razni oblici djeijih psihoza;

6.

Emocionalne tekoe i poremeaji ponaanja izazvani porodinom situacijom

(alkoholizam i narkomanija roditelja, duevno oboljenje roditelja, maltretiranje

djece i slini poremeaji u dinamici porodinih odnosa).

Navedenih 6 kategorija ove grupe poremeaja ukazuju da je za svaku grupu

neophodan drugaiji struni pristup.
Specifina terapija veine navedenih poremeaja zahtjeva medicinsku intervenciju
(ljekara, psihologa, socijalnih pedagoga) i ne predstavlja obavezu uitelja/nastavnika.
Ipak, uitelj/nastavnik se pojavljuje kao saradnik strunjaka u tretmanu navedenih
poremeaja. Moe im dati niz informacija od znaaja za pruanje pomoi djetetu. Tako,
na primjer, za pruanje pomoi djetetu veoma je korisno znati u kojim tipinim

57

situacijama dijete reaguje neprilagoeno (emocionalno i socijalno), u kojim vremenskim

situacijama se javljaju te reakcije, da li je poremeaj generalizovan ili se javlja samo u
odnosu na neke osobe (vrnjake, nastavnike, roditelje) i sl.

Mnoge od navedenih tekoa mogue je bar ublaiti, odgovarajuim

individualnim programima. Ako se to ne desi, emocionalne i socijalne tekoe postaju
stabilan obrazac ponaanja. Obrazovno postignue djeteta je, po pravilu, ispod njegovih
intelektualnih mogunosti. Istraivanja izvedena (na uzorku od 32 redovne kole u
Beogradu), pokazala su da su djeca iz ove kategorije brojnija od svih drugih zajedno.
Istraivaki tim predlae da se djeci iz ove grupe posveti posebna panja i da dobiju
odgovarajue mjesto u dokumentima iz ove oblasti. Ovo utoliko prije jer su djeca iz ove
grupe veoma brojna u naim osnovnim kolama i to uitelji/nastavnici, ne samo to
nemaju jasnu ideju ta da rade s djecom iz ove grupe, ve ih se ak i plae(Hrnjica,
2002).

9. Hiperaktivno dijete

Hiperaktivnost je jedan od najeih pojmova kojim uitelji oznaavaju ponaanje

djece koje u sebi sadri:nemir, vrpoljenje, nepanju, pretjeranu aktivnost. Uitelji se
najee odluuju traiti strunu pomo ba kada je u pitanju hiperaktivnost .
Strunjaci koji se bave problemima razvojnog doba hiperaktivnost definiu kao
specifini razvojni poremeaj koji sadri slabosti u sposobnostima odravanja
koncentracije za neki zadatak i usmjeravanje panje na taj zadatak Golubovi, 2003).
Zbog nedostatka jasnih kriterijuma i prisustva raznih kontraverznih miljenja postoje
brojne nedoumice oko pitanja: kada emo nekog uenika oznaiti kao hiperaktivno dijete.
Linija koja odvaja normalnost od hiperaktivnosti je povuena na razliitim nivoima i u
razliitim zemljama (Goodman R, Scott S 2005). Ova konfuzija dovodi do razliitog

58

opisivnja istog sklopa siptoma pa neki uitelji/nastavnici su skloni da svako radoznalije

dijete proglase kao hiperaktivno.
Problemi u klasifikaciji potiu i iz prisustva brojnih pridruenih problema koje
ova djeca ispoljavaju kao sto su specifine smetnje u uenju, zaostajanje u
psihomotornom razvoju, poremeaji ponaanja, emocionalni poremeaji.
Uestalost hiperaktivnosti je znaajna ali zbog navedenih neujednaenosti u definisanju i
razlike u dobijenim podcima pojavnosti su ogromne od zemlje do zemlje.
To je bio ozbiljan problem, pa je Nacionalni institut za mentalno zdravlje SAD izradio
jednu veoma iscrpnu listu znakova za dijagnostiku hiperaktivnog dijeteta. Prije svega,
pokazalo se da je u osnovi ovog poremeaja deficit panje, pa je uvedena
meunarodna oznaka AD/HD sindrom (deficit panje/hiperaktivni poremeaj, izvorno
Attention deficit/hyperactivity disorders). Djeca iz ove grupe pokazuju brojne poremeaje
vezane za organizaciju i trajanje panje, za perceptivne procese, za intelektualno
funkcionisanje, ispoljavaju poremeaje govora i komunikacije sa vrnjacima i odraslim.
Kod ove djece se ispoljavaju i neobine tjelesne karakteristike (neobian hod, laka
zamorljivost, tekoe u usvajanju higijenskih navika, tekoe pri snu), osobne
emocionalne karakteristike (impulsivnost, slaba kontrola emocija, niska tolerancija u
konfliktnim situacijama) i brojni problemi u odnosima sa vrnjacima i odraslim. U
strukturi linosti djece sa AD/HD sindromom zapaene su i druge osobenosti:
preosjetljivost i razdraljivost, ekscesno raspoloenje i oscilacija problema iz dana u dan.
Uitelj/nastavnik bi trebalo da se suzdri od olakog etiketiranja djeteta kao vaspitno
zaputenog id a, kada posumnja da je dijete hiperaktivno, potrai pomo u koli (od
pedagoga/psihologa) ili u odgovarajuoj medicinskoj ustanovi.
Najei problemi u usvajanju kolskog gradiva manifestuju se u obliku:
problema u itanju i pisanju, tekoe u matematici, variranje u akademskoj uspjenosti iz
dana u dan, usporenost u radu, looj organizaciji vremena, tekoama u usvajanju
pojmova, loe kratkorono i dugorono pamenje, tekoe u izgovaranju i razumijevanju
izgovorenog.
Neka djeca imaju problema u planiranju aktivnosti i, esto, nekoj radnji pristupaju,
a da pri tom, ne vode rauna o posljedicama. Djeluju kao nestrpljiva, povrna i ne ue na

59

grekama iz ranijeg iskustva. Teko uspijevaju da se orgnizuju i planiraju pogotovo ako

imaju dugorone ciljeve pred sobom.
Ponekim istraivanjima (Barkly, 1990 prema Golubobi 2006) 30-50% djece sa
hiperaktivnou razvijaju siptome pridruenih poremeaja ili poremeaja u ponaanju.
Kako uitelj/ica moe pomoi:
Kada je dijagnoza AD/HD povrena od strane strunjaka uiteljima/nastavnicima daju se
slijedee preporuke za rad sa djetetom:

Opi savjeti kako pomoi sebi i ueniku sa emocionalnim potekoama i

smetnjama u ponaanju:
- Budite miran i stabilan uzor;

- Na poetku asa uenike pozdraviti i naglasiti kako se nadate uspjenom radu na asu;

- Davanje uputa treba da bude jasno i jednostavno, tako da dijete ima predstavu o tome
ta se od njega oekuje;

- Postavite lako dostine ciljeve - zahtjev mora biti realan, tj. u granicama stvarnih
mogunosti djeteta;

- Verbalna uputstva treba, kad god je to mogue, propratiti prirodnim materijalom,

modelima , slikama, dijagramima i drugim sredstvima;

- Neophodno je provjeriti da li nas je dijete razumjelo;

- Podsticati dijete da aktivno sudjeluje u usvajanju znanja (organizovanjem radionica u

kojima djeca aktivno sudjeluju u usvajanju znanja);

- Podstai dijete da pita i uspostavite odnos povjerenja sa djetetom;

60

- Djeca iz ove grupe su veoma podlona zamoru. Sloenije teme i tea pitanja postavljati
na poetku radnog dana;

- Pohvalite uenika kada se primjereno ponaa. Nastaviti s pohvalama za svaki uspjeno

obavljeni zadatak.

- Takvom djetetu moramo uvijek davati detaljne upute za rad, izricati ih na jednostavan,
djetetu razumljiv nain i uvijek jednu po jednu;

- Vjebe koncentracije, na poetku svakog asa, mogu pomoi svim uenicima da razviju
samodisciplinu.
Zato je u radu sa takvim djetetom dovoljno da mu osiguramo mjesto za rad u
dijelu prostorije gde e imati najvie mira i biti okrueno s najmanje predmeta koji
odvlae njegovu panju za vrijeme rada.

LITERATURA:

Golubovi , (2006) Faktori koji utiu na ispoljavanje hiperaktivnosti. U: Specijalna

edukacija i rehabilitacija. Beograd: Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
CIDD

Goodman R, Scott S( 2005) Child psychiatry. Oxford: Blackwel Publishing, 43-52

61

10. Hipoaktivno dijete

Istraivanje deficita panje pokazala su da, pored poveane, nekontrolisane

aktivnosti, ovaj sindrom moe biti praen i bitno smanjenim, hipoaktivnim ponaanjem.
Djeca ometena u razvoju esto ispoljavaju hipoaktivno ponaanje.

Hipoaktivnost djeteta biva praena deficitom panje, bitno oteanim usvajanjem

novih sadraja u nastavi zbog mentalne odsutnosti. Hipoaktivnost oteava
uspostavljanje motivacije za uenje, ugroava stabilizaciju djeijeg osjeanja sigurnosti i
samopotovanja i, u cjelini, oteava sve aspekte razvoja dijeteta (saznajni, emocionalni i
socijalni). Saradnja sa roditeljima i strunjacima neophodan je uslov da se pronau prave
mjere za prevazilaenje ovog problema.

Mogui savjeti uitelju/ici:

-

Obratiti dodatnu panju na pretjerano mirno dijete u koli i ne ignorisati ovaj

problem;
-

Imati razumijevanja za potekou uenika , ali ne sniavati svoje standarde jer

djetetu ne inimo uslugu ako mu dopustimo da se provlai sa razultatima koji su nii od

njegovih stvarnih mogunosti;
-

Stalno ohrabrujte uenika;

Otkriti koje ga aktivnosti interesuju i, kad god je mogue, ukljuiti ih na asu;

Otkriti ta motivie uenika na rad (razgovarati sa roditeljima uenika).

62

11. Dijete koje ispoljava agresivno ponaanje

Kao i kod hiperaktivnosti i oko djeije agresivnosti postoje brojni nesporazumi i

veoma nejasni kriteriji. Ako bismo prihvatili Fromovu klasifikaciju agresivnog
ponaanja, ponaanje hiperaktivnog dijeteta koje jurcajui lijevo-desno ometa aktivnosti
druge djece, a bez namjere da nanese tetu, onda bi to bilo pseudoagresivno ponaanje.
Kada dijete ispoljava agresiju zbog toga to mu se vrnjaci podsmjehuju (dijete sa
graninim intelektualnim sposobnostima, dijete sa oteenjem sluha ili vida, dijete sa
govornim poremeajima i sl.) onda bi to bilo defanzivno agresivno ponaanje. Samo u
izuzetnim sluajevima, najee kod djece koja agresiju prema sebi u porodici
(zlostavljano dijete) pomjeraju na vrnjake, povrjeujui ih namjerno, mogao bi se
upotrijebiti Fromov izraz maligna agresivnost (Hrnjica, 2002).

U zavisnosti od uzroka, koji mora biti vrlo briljivo utvren, zavisi koje mjere
moraju biti preduzete. Jedan od savjeta koji bi mogao biti upuen jeste preventivno
reagovati kad god je to mogue. Kada uitelj primijeti povien ton u raspravi meu
djecom ili bilo koji znak napetosti, treba da se ukljui, utvrdi uzrok nesporazuma i ponudi
rjeenje.
Djeca ometena u razvoju imaju mnogo vie neprijatnih iskustava, kako u
odnosima sa vrnjacima tako i u odnosima sa odraslim. Rijetki su i roditelji i
uitelji/nastavnici koji su dovoljno strpljivi. Djeca ometena u razvoju imaju, po pravilu,
bitno smanjen prag tolerancije na frustraciju (tj. bitno smanjenu sposobnost da u
konfliktnim situacijama reaguju smireno). Ako uitelj ili nastavnik svojim stavom jasno
pokae da mu je svega dosta, pone da se ali pedagogu ili psihologu kole, roditelju,
ili da zahtjeva da se dijete premjesti u drugu kolu, to je jasan znak drugoj djeci da
smatraju dozvoljenim ne samo izolovanje i ignorisanje tog djeteta, ve i razne oblike
djeije netrepeljivosti.

63

11. Prilozi

1. Nastavnik razredne (predmetne) nastave;

2. Poruke za rad s djecom s poremeajima u ponaanju;
3. Savjeti kako pomoi sebi i ueniku sa emocionalnim potekoama i smetnjama u
ponaanju;
4. Vodi za nastavnike u radu s djecom s poremeajima u ponaanju;
5. Savjeti kako pomoi

ueniku sa agresivnim ponaanjem;

6. Radionice;
7. Natuknice.
2. Oblasti u kojima se javljaju tekoe i prijedlozi za rjeavanje problema

1. Nastavnik razredne (predmetne) nastave

Uspjeno provoenje pedagoke opservacije velikim dijelom zavisi o nastavniku kao
direktnom uesniku u tom procesu. Informisanost nastavnika o uenikovom oteenju,
njegovim mogunostima rada i postizanju moguih rezultata u odgojno-obrazovnom
procesu u redovnim uvjetima, vaan je faktor u motiviranosti nastavnika za takav rad. Na
poetku pedagoke opservacije nastavnik bi trebao imati potpun uvid u niz objektivnih
strunih elemenata o zrelosti i mogunosti uenika s posebnim potrebama za participaciju
odgoja i obrazovanja u redovnim uvjetima, kao to su: teina oteenja, vrijeme nastanka
oteenja, obuhvat rehabilitacijom , koji nije odluujui faktor u odnosu prema modelu i
dometu odgoja i obrazovanja, intelektualni status, pedagoka zrelost - pripremljenost
uenika za odgoj i obrazovanje, socijalna zrelost, obiteljski smjetaj, emocionalna
stabilnost, motivacijska usklaenost, radne navike povezane sa zalaganjem i
samostalnou u radu.

64

Dopunske informacije o oteenju i posljedicama koje uvjetuje dat e mu defektologstruni saradnik, dok bi detaljnije informacije trebao stei kroz stalno struno
usavravanje. Usporedo s tim nastavnik e upoznati uenika s posebnim potrebama,
posmatrati njegove reakcije, procjenjivati njegove sposobnosti i mogunosti, uz vrstu
suradnju s defektologom-strunim saradnikom zbog stalnih dodatnih objanjenja i uputa.
Jedan od najvanijih poslova nastavnika u procesu pedagoke opservacije jeste
priprema uenikog kolektiva za prihvaanje uenika oteena sluha. To je vrlo osjetljiv i
odgovoran posao. Priprema se, ne rijetko, izvodi kroz informisanje uenika. Prikladnim
razgovorom trebalo bi uenike bez smetnji u razvoju dovesti u stanje da prihvate
injenicu kako postoje djeca koja se razlikuju od njih. to su uenici mlae dobi, tee e
im biti objasniti tekou u razvoju, odnosno to je to to dovodi do posebne potrebe
pojedinog djeteta. Moda je u takvim situacijama dovoljno naglasiti da e u razredu biti
uenik koji npr. ne uje ili oteano uje, a da je pri tomu i njegov glasovni govor neto
drugaiji ili nerazumljiviji nego njihov. Zato uenike treba uputiti da s tim uenikom
govore neto usporenije, da nastoje, kad mu govore, biti prema njemu okrenuti licem.
Posebnu panju

treba

skrenuti na djetetov sluni aparat, kako posljedice djejih

nestaluka ne bi bilo njegovo oteenje, ili u teim sluajevima ozljeda djeteta, koji bi
mogao izazvati oteeni sluni aparat smjeten u uhu ili iza uenikovog uha. Isto tako,
potrebno je upozoriti uenike da se ne nadvikuju blizu uenika sa slunim aparatom, i to
svi u isti mah, jer to moe uzrokovati bol i glavobolju kod uenika.

Potrebno im je objasniti neka ogranienja koja namee oteenje. Da bi uenici to

potpuno shvatili i doivjeli, ponekad ih je potrebno poticati da i sami steknu informacije i
iskustva o oteenju i posljedicama koje slijede. Posjeta osobe sa oteenjem (slijepe,
gluhe ili sa vidljivim tjelesnnim invaliditetom koli i uprilienom razgovoru sa uenicima
pokazalo se veoma korisnim.

U novije doba sve se vie naglaava potreba uea roditelja u cijelom postupku
kolovanja. S obzirom na to da roditelji snose odgovornost za svoje dijete, pozvani su da
sudjeluju u kreiranju odgojno-obrazovnog i rehabilitacijskog programa, s aktivnom
ulogom kao informacijskog medija. U tome im je potrebno pomoi, zbog njihovog

65

obrazovnog statusa ili pomanjkanja prikladnih informacija o oteenju i njegovim

negativnim posljedicama, ali i radi promjena u odnosima unutar obitelji. Ureenje i
funkcionalne promjene u obitelji u naem drutvu su trenutano velike. Broj lanova
obitelji se brzo smanjuje, sve vie ih je nepotpunih, sve je vei broj zaposlenih majki,
utrka za standardom je sve vea i sl. S modernizacijom, obitelji gube neke svoje bazine
funkcije na raun drugih iroko zasnovanih odgojnih , politikih i ekonomskih situacija.
Ukratko, obitelj nije vie dominantna socijalna institucija.

Rad s roditeljima drugih uenika u razredu je, takoer, potreban. Njihove reakcije
mogu biti vrlo razliite prema prisutnosti uenika s posebnim potrebama u razredu u
odnosu s njihovom djecom. Nerijetko navode bojazan da e zbog toga njihova djeca
poeti manje ili loije govoriti, da e se u koli manje "uiti",jer e se svi programi
prilagoavati djetetu s posebnim potrebama i sl. Ako se tim roditeljima objasni situacija,
odnosno daju informacije, mogu postati vrlo kooperativni u postupku pedagoke
opservacije uenika. Sistematski rad i suradnja s roditeljima nudi nove oblike rada za
vrijeme pedagoke opservacije i integracije uenika oteena sluha nastavniku premetne i
razredne nastave, kao i drugim strunjacima koji sudjeluju u tom vrlo slojevitom i
odgovornom poslu.

2. Oblasti u kojima se javljaju tekoe i prijedlozi za rjeavanje

problema
Preuzeto iz "kola po meri deteta"( 2004) Prirunik za rad sa uenicima redovne kole
ometenim u razvoju. Urednik: Sulejman Hrnjica

1. Teko je zainteresovati uenike

1. Objasnite svrhu ili zato je to vano.
2. Dajte konkretne primjere, ilustrujte crteom, panoom, slajdom.
3. Stavite uenika u klupu blizu uitelja.
4. Poveite izlaganje s primjerima iz ivota ljudi.

66

5. U zavisnosti od teme trite od uenika da navede primjer iz svog kraja, porodice,

svog linog ivota.

2. Poetak rada: potrebno je dati dogovoreni znak da rad poinje

1. Uvedite neki standardni znak (na primjer, neku kratku muziku temu) na poetku
svakog novog izlaganja
2. Podijelite temu na manje jedinice
3. Nakon svake podteme provjerite kako su je uenici shvatili, traite od njih da kau
ta o tome misle (povratna informacija)
4. Napravite redoslijed aktivnosti i ispiite ga na tabli
5. Za dijete ometeno u razvoju izaberite vrnjaka koji e mu pomagati, ali tako da to
izgleda kao njihov zajedniki rad

3. Tekoe u odravanju panje dok uitelj govori

1. Dajte kratka i jasna objanjenja
2. Obezbijedite pisanu ili likovnu ilustraciju za usmena uputstva
3. Koristite unaprijed dogovoreni znak da biste privukli panju. Na primjer, poslije
svakog muzikog znaka slijedi rezime najvanijih ideja u izlaganoj temi
4. Gledajte u uenike. Povremeno provjerite da li Vas uenici gledaju
5. Traite od uenika da provjeri najvanije informacije u izlaganoj temi
6, Kombinujte usmene i pismene zadatke
7. U zavisnosti od uzrasta uenika, podesite duinu usmenog izlaganja (za najmlai
uzrast trajanje panje i kod djece bez razvojnih potekoa nije due od
5 - 10 minuta)

4. Tekoe u praenju i razumijevanju uputstva za rad

1. Dajte uputstvo kratko, jasno i razgovjetno
2. Ponovite uputstvo
3. Traite od uenika da ponove uputstvo usmeno i u praksi
4. Koristite audio i vizuelna srdstva za odravanje panje

67

5. Tekoe u praenju pisanog teksta

1. Markirajte izabrani tekst
2. Oznaite brojevima pasuse na koje elite da skrenete panju
3. Sklonite nepotrebne stvari sa stola
4. Koristite folije za grafoskop

6. Tekoe u itanju teksta

1. Koristite prilagoene tekstove ili tekstove za mlai uzrast
2. Snimite tekst na magnetofon
3. U izabranom tekstu oznaite vana mjesta
4. Traite od uenika da u grupi proitaju dio teksta i da izvijeste ostale uenike o
tome ta su proitali
5. Dajte djetetu vie vremena da proita tekst i stalno ga potiite
6. Napravite kviz znanja. Dijete ometeno u razvoju pitajte on za ta pretpostavljate da
e vjerovatno znati. U prvo vrijeme moete roditelju unaprijed rei ta e biti tema kviza,
kako bi se dijete pripremilo kod kue i time smanjilo napetost zbog straha od neuspjeha i
reakcije vrnjaka
7. Objasnite sve nove pojmove sa kojima se uenici sreu prvi put
8. Zadajte zadatke za rad kod kue (mogu biti u obliku kviza)

7. Dijete ima tekoe da zavri zadatak na vrijeme

1. Dajte vie vremena djetetu
2. Djetetu ometenom u razvoju dajte krai zadatak
3. Traite od uenika da zabiljei vrijeme koje mu je potrebno da zavri zadatak.
Pohvalite dijete kad potvrdite da tokom vremena zavrava za krae vrijeme

8. Dijete ima tekoe u usmenom izraavanju

1. Prihvatite alternativne forme odgovaranja (pismeno, crteom i sl.)
2. Postepeno uz alternativne naine davanja odgovora uvodite zahtjev za kratkim
usmenim obrazloenjem

68

3. Dozvolite djetetu da pripremi odgovor i da ga u posebnoj prostoriji snimi na

magnetofon
4. Formirajte manje grupe uenika i traite da svako dijete u grupi usmeno izloi neku
temu.

9. Tekoe u uenju putem sluanja

1. Paralelno s usmenim izlaganjem koristite pisanu ilustraciju (korienjem folija sa
tekstom izlaganja i sl.)
2. Traite od uenika da zatvori oi i zamisli ono o emu se govori
3. Izbacite suvine rijei
4. Pripremite uputstva za analizu izlaganja.

10. Tekoe u grupnom radu

1. Precizno odedite zadatke svakog uenika u grupi
2. Strukturirajte zadatak davanjem konkretnih zadataka
3. Definiite faze rada
4. Kada to ima smisla, dajte ueniku rukovodeu ulogu u nekoj fazi zadatka
5. Ako djetetu povjeravate rukovodeu ulogu u grupi, za to ga pripremite ili dajte
roditelju savjet kako da pripremi dijete kod kue. Ako ima brata, sestru ili bliske srodnike
priblino istog uzrasta moe da uvjebava rad u grupi kod kue.

11. Tekoe u samostalnom radu

1. Prilagodite teinu zadatka, obim i vrijeme za rad aktuelnim sposobnostima uenika.
Ako zadaci prelaze sposobnost djeteta, naredni put smanjite zahtjev, a ako je dijete u
stanju da uradi vie, naredni put poveajte zahtjev. Svako napredovanje pohvalite.
2. Traite od djeteta da ponovi zadatak, a ako nije sve shvatilo polako i detaljno
objasnite ta treba da uradi
3. Omoguite djetetu da koristi alternarivne forme odgovaranja (pismeno umjesto
usmeno, usmeno umjesto pismeno, da da odgovore crteom i sl.).

12. Tekoe u razumijevanju uzroka i posljedice i tekoe u predvianju posljedica

69

1. Navodite primjere iz ivota

2. Istaknite uzrok, napiite ga sa lijeve strane, a posljedicu sa desne
3. Objasnite nain na koji uzrok izaziva posljedicu.

13. Tekoe u izvoenju zakljuaka

1. Ponudite djetetu listu zakljuaka i dajte mu zadatak da oznai one koji su tani i
one koji nisu tani
2. Navedite listu zakljuaka, pa zatim traite od djeteta da ih poreda po vanosti i da
obrazloi dati redoslijed
3. Podijelite djecu u grupe. Na tabli napiite pravila za izvoenje zakljuaka, a zatim
traite da svaka grupa primjeni pravila na zadatak koji je dobila
4. Poslije grupnog vjebanja dajte novi zadatak i traite od djece da ga pojedinano
rijee. Prije nego to prozovete dijete ometeno u razvoju diskretno provjerite da li u
njegovom rjeenju ima pozitivnih elemenata koje bi vrijedilo pohvaliti.

14. Tekoe u pamenju

1. Traite od uenika da napravi podsjetnik
2. Ukljuite roditelja da provjerava obaveze djeteta, ali pri tome traite da roditelj ne
preuzima ulogu djeteta, ve da potie njegovu samostalnost
3. Pokaite djetetu kako se odreuju bitna mjesta u tekstu. Na taj nain ete olakati
memorisanje eliminisanjem nebitnog iz teksta, a pamenje uiniti efikasnijim

15. Tekoe prilikom provjere znanja testom

1. Smanjite broj pitanja za dijete ometeno u razvoju
2. Pojednostavite terminologiju
3.

U prvo vrijeme dajte test sa ponuenim odgovorima. Izbjegavajte pitanja

otvorenog tipa u prvom periodu

4. Grupiite pitanja po tematskoj srodnosti
5. Produite vrijeme za rad
6. Dozvolite uenicima da usmeno odgovaraju

70

Navedeni prijedlozi odnose se samo na rjeavanje problema vezanih za obrazovno

postignue djeteta.Preporuujemo uiteljima/nastavnicima da, uz navedene primjere,
dopune test rjeenjima koje je sam stekao u praksi.

Tabela 2.
Aktivnosti

Podaci urednog razvoja djeteta starog est godina

Socijalne i

Pokazuje lahkou u odnosima sa drugim osobama, samostalno

emocionalne

se upoznaje i drui sa drugom djecom,rjeava probleme u

vjetine

tekim socijalnim situacijama

Igrovne i

Igra takmiarske igre, samostalno neto radi i do 20 minuta,

vjetine

bezbjedno prelazi ulicu, samostalno uzima i vraa materijal koji

uestvovanja u

mu je potreban za zadatak

grupi
Fizike vjetine

Preskae konopac,dribluje, hvata loptu u skoku, pogaa loptu

palicom,kada crta ljudsku figuru, crta joj i vrat, ruke, usta

Vjetine

Vezuje pertle, kompletno se oblai sam ,stavlja ruku na usta

samopomoi

kada kalje, bez pomoi obavlja jutarnju higijenu

Vjetine

Koristi reenice od po 6 rijei, sa vrnjacima razgovara o

komunikacije

slinim iskustvima, odgovara na pitanja "kada", ponavlja

reenice od po 11-12 slogova

Kognitivne

Zna nabrojiti vrste zanimanja, zna kuda treba otii da bismo

vjetine

pozajmili knjigu, , kupili markice itd., vizuelno razlikuje dvije

sline ili razliite rijei, vizuelno uoava koji se od 3 simbola
razlikuje: velika slova, mala slova, rijei, oblici, ita rijei koje
se odnose na boje, na brojeve do 10, ita jednostavne tekstove
za predkolce, broji napamet do 100, sparuje koliinu sa
simbolom/cifrom, po pamenju pie brojeve do 100, zna
sabirati do 10 i oduzimati u obimu broja 10, zna gledati na sat

71

GODINJI PROGRAM RADA

PRILAGOENI EDUKACIJSKI PROGRAM

Uenik: M.S.

Roen:23.09. 1994. god.

Dob:10 godina

Razred: III (trei)

Odjeljenje:a

kola: , Tuzla

PREDMET: Bosanski, hrvatski I srpski jezik I knjievnost

Podruje/Godinji

Sadanji nivo uspjeha

Procedura

Postignua

ciljevi I kratkoroni
instrukcijski ciljevi
S je djeak koji ne S. moe sluati itanje Posebno
moe

pratiti

NPP

niti

redovni prie,

oblasti

ne

eli analizu teksta, poeti sa

jednoj uestvovati u analizi slikovnim

nastave djela ali rado kroz prie

Bosanskog, hrvatskog I pripremljene

srpskog

prilagoditi

jezika

I ilustracije

postepeno

prati

tok da

lika,

te

zahtijevati

sam

pokua

uoava prepriati ta je uo,

knjievnosti tako da bi dogaaja,

bilo realno u narednom likove

prikazom

njihove vidio,

koga

je

periodu oekivati da e osobine.

upoznao te dali mu

se postupci tog lika

narednom

periodu

znati:

dopadaju ili ne.

- ispriati ta je uo
- nabrojati likove

- Koristiti metode koje

-uoiti

doprinose

njihove

karakterne osobine u
smislu *dobar*, *zao*

usvajanju

itanja I pisanja kao to

S. zna sva tampana su metoda prirodnih
velika slova, ita sa glasova, fonomimika

72

itanje
S.

bi

razumijevanjem

narednom proitanog

periodu trebao znati:

ali

metoda,

fonetika

ima metoda,

glasovno

jake jezike tekoe analitiko-sintetika

- itati kratke rijei I koje ne dozvoljavaju metoda,

znati sta je proitao

da

metoda

okolina globalnog itanja I sl.

ga

- itati kratke reenice I razumije.

znati ta je proitao

Stalna

vjeba

logopedom
- slikovno prikazivanje

Pisanje:
S.

bi

narednom

periodu trebao znati:

-

prepisivati

rijei,

iskoristiti

na

S. zna pisati ali je postepeno uvezivanje u

kratke veoma lijen I teko ga proste,

reenice I tekstove

je

- pisati po diktatu

saradnju.

pridobiti

potom

na prosto-proirene
reenice.
- itati kratke tekstove

Jezik

(po potrebi saete due

tekstove), koje e moi

Gramatika:
S.

bi

periodu

narednom

trebao

razumjeti

sa

znati S. odgovara jedino na uspjehom prepriati.

prepoznavati imenice I poticaj

glagolete

stalnu

uoavati angaovanost

razliku meu njima.

- to ee pisanje po

nastavnika ili majke. diktatu

Uspjeno

radi - prepisivanje njemu

posebno pripremljene zanimljivih pria (iz

Ortografija

nastavne listie.

slikovnice).

Govorna kultura
S. u ovoj oblasti u

Gramatike vjebe za

narednom periodu nee

sad raditi samo usmeno

moi

uz

napredovati

jasno

definisanja

obzirom na injenicu da S. za sada u ovim pitanja.

ima velike PIT:

oblastima

ne

moe - raditi vjebe u kojima

73

U narednom periodu bi nita samostalno raditi e S. vriti povezivanje

trebalo raditi na tome iako

odgovara

na sliica tipa:ko ta radi,

poticaje tipa ta sada kakav je ko, ije je to.

da:
Nastavnik

prati

rad treba uradit (veliko

logopeda kojeg djeak slovo, taka..)

posjeuje

razgovara

dva

puta

sedmino

Motivirati

ga

da
o

doivljajima u koli I
van nje, o aktuelnim

Medijska kultura

zbivanjima

S.

doivljajima

bi

periodu

narednom

mogao

kroz

I
poslije

posmatranja pojava ili

zajedniko gledanje I

dogaaja,

analizu gledanog bit u

pria,

mogunosti da:

prepriavanje

- imenuje likove

emisija

- zauzme svoj
prema liku

stav

prianje

bajki,

ala,
TV

Organizovati

aktivnosti u kojima e
S. mimikom, gestama,
rijeima improvizirati
neku situaciju.
- stalno ga poticati na
razgovor

drugim

njemu
djeijim

emisijama sa teitem
na

likove,

postupke
nihov

kao
vlastiti

njihove
I

na
stav

preme tim likovima,

njihovim postupcima

74

NADMO U RAZREDU (ispravan tekst)

Neki uitelji lako odravaju nadzor kontrolu nad razredom, dok drugi, ak i nakon
dugogodinjeg iskustva, ne uspijevaju sprijeiti nered u razredu unato svim prijetnjama i
obeanjima. Prvi susret odreuje daljnji uspjeh ili neuspjeh odnosa u razredu.

Walker i Adelman (1976) upozoravaju na to kako razred razvija vlastitu strukturu, ali
prvim susretima postoji srazmjerno malo istraivanja. Sljedei prikaz crpi svoje podatke
radova Wragga iWooda (1984) i Moskowitza i Haymana (1974; 1976) kao i Neilla
(1986a). Iskusni i uspjeni uitelji odravaju prve sate izrazito drugaije
nego to to kasnije ine i nego to su prvi sati njihovih neiskusnijih i neuspjenijih
kolega. Pomalo pretjerano on pokazuje svoju odlunost da se ozbiljno pozabave sa
svojim krenjem reda u razredu, ali isto tako pokazuju i svoja pozitivna svojstva:
spremnost da prue pomo, smisao za humor i zanimljivo izlaganje gradiva. O tim
pozitivnim stranama bit e kasnije vie rijei no ovdje emo se pozabaviti nainom na
koji uitelj moe izvui prednost iz poetne nesigurnosti razreda s obzirom na uiteljeve
metode i standarde. Djeca izlau riziku, ako nita drugo, svoje samopotovanje dovedu li
se u poloaj u kojem se ne mogu snai. Iskusni su uitelji vjeti u tome da brzo odgovore
na poetne prekraje ili "testiranja" doputenoga (Ball, 1980.) te ih odmah spreavaju
mjerama nie razine. Na taj nain "sluaj"postaje presedan za budue interakcije (Wragg,
Wood, 1984.). Time se uenicima takoer daje jasno na znanje to bi taono trebali initi,
ato ne (Anderson, Everston i Emmer, 1980-).

75

NADMO U RAZREDU (tekst s pogrekama)

Neki uitelji ne uspijevaju lako sprijeiti nered u razredu, dok drugi, ak i nakon
dugogodinjeg iskustva, ne uspijevaju sprijeiti nered u razredu unato svim prijetnjama i
obeanjima. Prvi susret odreuje u razredu unato svim prijetnjama i obeanjima.

Walker i Adelman (1976) upozoravaju na to kako razred razvija vlakulturu, ali o prvim
susretima iz radova Wragga iWooda (1984) i Moskowitza i Haymana (1974; 1976) kao i
Neilla (1986a).
Iskusni i uspjeni uitelji iskusni i uspjeni uitelji odravaju prve sate izrazito drugaije
nego to to kasnije ine i nego to neuspjenijih kolega. Pomalo pretjerano nego to su
prvi sati njihovih i neuspjenijih kolega. Pomalo pretjerano oni pokazuju svoju odlunost
da se ozbiljno pozabave sa svakim smisao za humori zanimljivo izlaganje gradiva. O tim
pozitivnim stranama bit e kasnije vie rijei za humor i zanimljivo izlaganje GRADIVA.
O tim pozitivnim stranama bit e kasnije vie rijei, no ovdje emo se pozabaviti
nainom na koji uitelj moe izvui prednost iz poetne nesigurnosti razreda s obzirom
na uiteljeve metode i standarde. Djeca izlau riziku, ako nita drugo, svoje
samopotovanje dovedu li se u poloaju kojem se ne mogu snai.
Iskusni su uitelji vjeti u tome odmah spreavaju mjerama nie razine. Na taj
nain, "sluaj" postaje presedan za budue (Ball, 1980) te ih odmah spreavaju mjerama
nie razine. Na taj nain "sluaj" postaje presedan za budue interakcije (Wragg i Wood,
1984). Time se uenicima takoer daje jasno na znanje to bi tono trebali initi, a to ne
(Anderson, Everston, i Emmer, 1980)

3. Opi savjeti kako pomoi sebi i ueniku sa emocionalnim

potekoama i smetnjama u ponaanju
- Budite miran i stablian uzor;

- Na poetku asa uenike pozdraviti i naglsiti kako se nadate uspjenom radu na asu;

76

- Davanje uputa treba da bude jasno i jednostavno, tako da dijete ima predstavu o tome
ta se od njega oekuje;

- Postavite lako dostine ciljeve -zahtjev mora biti realan, tj. u granicama stvarnih
mogunosti djeteta;

- Verbalna uputstva treba, kad god je to mogue, propratiti prirodnim materijalom,

modelima , slikama, dijagramima I drugim sredstvima;

- Neophodno je provjeriti da li nas je dijete razumjelo;

- Podsticati dijete da aktivno sudjeluje u usvajanju znanja (organizovanjem radionica u

kojima djeca aktivno sudjeluju u usvajanju znanja);

-Podstai dijete da pita i uspostavite odnos povjerenja sa djetetom;

- Djeca iz ove grupe su veoma podlona zamoru. Sloenije teme i tea pitanja postavljati
na poetku radnog dana;

- Pohvalite uenika kada se primjereno ponaa. Nastaviti s pohvalama za svaki uspjeno

obavljeni zadatak;

-Takvom djetetu moramo uvijek davati detaljne upute za rad, izricati ih na jednostavan,
djetetu razumljiv nain i uvijek jednu po jednu;

- Vjebe koncentracije, na poetku svakog asa, mogu pomoi svim uenicima da razviju
samodisciplinu.

77

4.Vodi za nastavnike u radu s djecom s poremeajima u ponaanju:

- Postavite jasna pravila u razredu (uenik treba strukturiranu situaciju i jasne granice, jer
ih samo ne moe postaviti;
-poelite dobrodolicu ueniku u svoj razred;
-prihvatite uenika takvo kakvo jest i pomozite mu u prilagoavanju u razredu jer kako
ga vi prihvatite prihvatit e ga i uenici u rezredu;
- budite sigurni da svi pripadaju razrednom kolektivu;
- ne iskljuujte uenika iz razrednih aktivnosti;
-stavite naglasak na ono to dijete moe, a ne ta ne moe uiniti;
- podijelite svoja iskustva s lanovima strunog tima kole; prilagodite aktivno iskustvo
uenja i motivirajte uenike da sudjeluju u njemu;
- pohvalite trud koji uenik ulae u toku rada, i za slijeenje vaih uputa bilo o emu da
se radi (klimnuti glavom i nasmijeiti se, pomilovati po glavi, dodirnuti rame, izgovoriti
pohbalu pred razredom ili samo njemu, nacrtati bilo koji pozitivan simboj u svesku ili
napisati pohvalu;
- ne istiite pred razredom ogranienja uenika;
- izmjenjujete teke i lake zdatke, zabavne i dosadne;
- pripremite za uenika ve napisani tekst, s osnovnim injenicama koje treba nauiti;
- provjeriti da li je uenik razumio upute-pitajte ga da ponovi na zahtjev, ne ismijavajte
ga i ne grdite ako nije razumjelo-objasnite ponovo na jasniji nain;
- kontinuirano usmjeravati panju uenika (postravite pitanja pokaite djetetu prstom
mjesto u knjizi gdje se ita, da li je razumio i da li slijedi zadatke u kontrolnom radu, da li
uspijeva prepisati s table ono to je za njega planirano;
- ako se primijeti da je panja uenika odlutala, priite mu i lgano ga dodirnuti po ramenu
- omoguiti mu ciljano kretanje ( zamoliti ga da opere spuvu, donese kredu, potrai
nekog i slino);
- prilagodite metode, didaktiki materijal i tehnike priama, slikama, filmovima, audio
materijalomm i sl. to e obogatiti nastavu i biti znimljivo svim uenicima;
- upute govoriti smirenim i blagim glasom;

78

- omoguite mu pomaganje drugima, za izraavanje empatije;

- budite sigurni da dodatni programi pomau;
- evaluirajte svoje uenike;
- uenici s poremeajem panje i hiperaktivnou imaju manje tekoa ako su klupe u
razredu organizovane klasino u redovima;
- neka uenik sjedi u prvoj klupi srednjeg reda ( ne pokraj vrata i prozora, ako su uz
ulicu);
- Do uenika neka sjedi uenik koji je dobar model, a uenik s veim tekoama panje i
nemirom neka sjedi sam;
-radi timski i multidisciplinarno na rjeavanju uenikih problema i njihovom
prevazilaenju;
-saraujte sa strunjacima koji su pozicionirani u mrei socijalnih institucija kako bi
adekvatno rijeili probleme sa kolskom djecom u koli na ope zadovoljstvo

5. Savjeti kako pomoi ueniku sa agresivnim ponaanjem

-

Obratite posebnu panju ueniku kada stigne na as;

upoznajte uenika u individualnom razgovoru s njim, s njegovim roditeljima,

nastavnicima u koli , uenicima u razredu , kako biste otkrili ima li neto
specifino u njegovom ivotu to treba da znate. Moda vam oni mogu dati
sugestije koje e vam pomoi u rjeavanju njegovog agresivnog ponaanja;

Razgovarajte sa kolegama (ukoliko uenik pohaa starije rzrede) i strunim

saradnicima u koli i pitajte ih jesu li oni suoeni s istim problemom? Ako jesu,
kako ih rjeavaju? Moda otkrijete d dobro reaguje na odreen stil predavanja.

Izvan nastave recite ueniku ta mislite o njegovom problemu i da ete to rijeiti

ma ta morali poduzeti. Uenik je, moda, navikao daa nastavnici diu ruke od
njega, no vi mu jasno recite da vi niste takav nastavnik(ica.

Ako je, ikako, mogue naite ga kda je dobre volje. Javna pohvala, moda, i
doprinese promjeni , pogotovo ako voli publicitet.

Ako su njegove reakcije na kazne, uglavnom, negativne, efikasnije je fokusirati se

na pozitivne komentare i nagrade.

79

Nemojte njegovo ponaanje shvatati osobno i nemojte se braniti. Budite smireni i

neumoljivo ljubazni cijelo vrijeme. Nikada se nemojte spustiti na njegovu razinu.

Pokuajte se poistovijetiti s njim i imajte razumijevanja za eventualne probleme

od kojih pati.

U trenucima kada vam ometa as, radije pokaite razumijevanje, a ne gnjev, bez

obzira koliko to bilo teko.

6. Radionice
Emoconalne kompetencije

Cilj radionice je:

-

da uesnici prepoznaju i razlikuju emocije,

da igranjem uloga demonstriranju odreene emocije, te

da

prepoznavanjem

odigranih

emocija

pospjeuju

svoju

sposobnost

prepoznavanja svojih i tuih emocija ili emocionalnu svijest

Obezbijediti oputenu atmosferu, u toku vjebe ispoljiti kreativnost i humor

Tok rada
1. Korak Uvod
Voditi kratak razgovor sa uesnicima o znaaju i prepoznavanju emocija i razlikovanja
emocija ili emocionalne svijesti.
2. Korak Podjela u grupe i zaduenja
Sainiti grupe od 4-6 lanova Svaka grupa ispisuje svoje ime na zaglavlju grupnog
panoa na kome e grafiki predstaviti zadate emocije Npr.
a) Srea, tuga, strah. bijes
b) Pantomimom,
c) Verbalno,
d) Igranjem uloga
3. Korak Interaktivni grupni rad

80

Svaka grupa radi prema zadatku koji dobija na radnom listiu. Zdatak je pripremiti
prezentaciju na kojoj e ostali uesnici prepoznti prikazane emocije.

Prva grupa
Dogovoriti situaciju ili radnju u kojoj ete prikazati i odigrati sljedee tri emocije:
radost, alost, iznenaenje. Svaku emociju predstavite a)grafiki, b) pantomimom,
c)verbalno
d,) igranjem uloga
Druga grupa
Dogovoriti situaciju ili radnju u kojoj ete prikazati i odigrati sljedee tri emocije:
srah, sreu, stid. Svaku emociju predstavite a)grafiki, b) pantomimom, c)verbalno
d,) igranjem uloga
Dogovoriti situaciju ili radnju u kojoj ete prikazati i odigrati sljedee tri emocije:
srah, sreu, stid. Svaku emociju predstavite a)grafiki, b) pantomimom, c)verbalno
d,) igranjem uloga

Trea grupa
Dogovoriti situaciju ili radnju u kojoj ete prikazati i odigrati sljedee tri emocije:
prkos, radoznalost, gaenje. Svaku emociju predstavite a)grafiki, b) pantomimom,
c)verbalno
d,) igranjem uloga
etvrta grupa

Dogovoriti situaciju ili radnju u kojoj ete prikazati i odigrati sljedee tri
emocije:mrnju, divljenje, oaj. Svaku emociju predstavite a)grafiki, b)
pantomimom, c)verbalno
d,) igranjem uloga
Dogovoriti situaciju ili radnju u kojoj ete prikazati i odigrati sljedee tri emocije:
srah, sreu, stid. Svaku emociju predstavite a)grafiki, b) pantomimom, c)verbalno
d,) igranjem uloga

81

Peta grupa
Dogovoriti situaciju ili radnju u kojoj ete prikazati i odigrati sljedee tri
emocije:dosadu, oduevljenje, depresiju, iznenaenje. Svaku emociju predstavite
a)grafiki, b) pantomimom, c)verbalno
d,) igranjem uloga

4. KorakPrezentacija
Grupe izvode svoje prezentacije, a ostale grupe ih vrednuju grupnim ocjenama od 110. na kraju se proglaava najuspjenija prezentacija

5. Korak Zavravanje (rezime) 1. ta smo nauili? 2. kako smo saraivali?Kako

smo se osjeali? Da li elimo na ovaj nain raditi ubudue i ta?

7. Natuknice
Nikada ne znate koja od 7-8 vrsta djeije inteligencije moe biti aktivirana , kada i ime,
ali znajte da su svi do jednog NAJBOLJI U NEEMU. Znai, ne postoji lo, dobar i
najbolji, nego postoji samo odgovarajui pristup djetetu sadrajem koji je na talasima
ta je u njegovoj glavi,odnosno postoje samo razliiti pristupi gradivom do djeteta i od tih
pristupa zavise i rezultati procesa uenja
Uvijek postoji neto od onoga to dijete zaista interesuje, a to se moe povezati sa
onim to dijete mora da naui.
Mozak je, zasigurno najsloeniji ljudski organ i kao takav najmanje istraen. Tek
u posljednjih 40-tak godina, istraivanja su pokazalakao se radi o organu koji je krajnje
podloan stalnim promjenama u zavisnosti utjecaja okoline i iskustava koja ga
oblikjuju.Drugim rijeima, njegova sloenost po sastavu i grai, i neogranienost po
mogunostima korienja, su osobine koje traju od roenja do neutvrenog doba ljudskog
ivota.
1. Glava mu je bila ogromna kad se rodio. Njegova majka se nije slagala sa onima koji su
govorili da je dijete nenormalno. Poslali su ga u kolu ali su nastavnici mislili da je

82

mentalno bolestan. Majka je povukla dijete iz kole i sama ga obuavala. Mora da je

uradila odlian posao, jer je on nastavio i izumio elektrinu sijalicu i fonograf.

2. Kada je imao pet godina pokazivao je veliko interesovanje za crtanje., ali mu je sve
materijale unitavao otac nazivajui ga tupanom. Poslali su ga u kolu ali je on bjeao.
Na kraju je upisan u kolu koju je vodio njegov ujak , koji je kasnije napisao njegovom
ocu " ne moemo ga niim nauiti. to ga prije ispiete tim bolje". Postao je poznati
skulptor koji je stvorio izmeu ostalih radova klasik "Mislilac".

3. Ovaj djeak nije progovorio do svoje 4. godine. Nije nauio da ita do svoje 9. godine.
Nastavnici su smatrali da je mentalno spor, nedrutven, sanjar. Pao je na prijemnom
ispitu za fakultet, ali ga je konano poloio pripremajui se godinu dana. Dvije godine ,
nakon diplomiranja, 3 puta je izgubio posao nastavnika. Ipak je na kraju razvio teoriju
relativiteta.

4. Majka je bila uporna u prepisivanju biljeki sa predavanja za svoga sina koji je imao
poremeaj u itanju i pisanju. Kada je, ipak, zavrio kolu rekao je " pronai u nain da
neka druga mama ne prepisuje toliko za svoje dijete i pronaao je kopir aparat. Kinklom,
po kome se zovu najvee tvrdke za proizvodnju kopir aparata, je opisao kako to izgleda
ne moi itati " Za mene je reenica gora od egipatskih hijeroglifa, Ona je poput auto
karte koju su mievi izgrizli na najvanijim mjestima".

Barbara Streisend

Na poetku karijere joj je priznati strunjak za otkrivanje mladih talenata u

pjevanju, samo nakon nekoliko otpjevanih strofa rekao radije se bavi pletenjem ili
ivanjem, jer ne samo da ne samo da ne pjeva dobro nego ti je i nos toliko run da
nikada nee napraviti uspjenu karijeru.Barbara Strejsend ga je demantovala bar
desetak miliona puta, odnosno onoliko koliko je do sada prodala svojih ploa.

83

Test inteligencije

uveni test inteligencije je, kao neko mjerilo baziran na procjeni, uglavnom,
verbalnih i matematikih sposobnosti, a sve ostalo je bilo nevano. Vrijeme kada je
napravljen test inteligencije je doba procvata industrijskog drutva i tadanji sistem
kolstva je, normalno, bio prilagoen tome drutvu.Za industrijski sistem proizvodnje su
se najvie traili radnici koji su znali itati i raunati, a sve ostalo je bilo gotovo nevano.
A upravo na procjeni takvih sposobnosti se i bazirao taj test.ta je sa preostalih 5-6
oblasti djeije inteligencije, koje, ako se ne razvijaju , biemo uskraeni za bezbroj novih
slikara, muziara, biologa, sportista i drugih talentovanih i nadarenih osoba. Sjetimo se
samo rijei jednog od tvoraca amerike deklaracije nezavisnosti Tomasa Paine to se
tie znanja koje svaka osoba stie obrazovanjem, ono slui samo kao mali kapital da
postavi na noge ono znanje koje dolazi poslije. Svaka osoba je na kraju sama sebi uitelj

Genijalac koga su proglasili mentalno nesposobnim

ovjek koji je zaduio cijeli svijet izumom elektrinog svjetla i sijalice Thomas
A. Edison, je u svom djetinjstvu proao kroz pravu golgotu, od kojih emo navesti samo
dvije. Bio je izbaen iz osnovne kole koju je bezuspjeno pohaao dvije godine, nakon
to je uitelj pozvao njegove roditelje i rekao im kako je Tomasov um retardiran, i kako
nikada nee zvriti ni osnovnu kolu. Njegovi roditelji , poslije ove ocjene nastavnika
koji je zaista trebao biti kompetentan, , nisu dozvolili da malodujeumanji njihovu
panju, ljubav i podrku prema svom djetetu, to je na kraju rezultiralo stvaranjem jednog
briljantnog uma.
Druga tragedija Thomasa Edisona je teko oteenje sluha u najranijem
djetinjstvu. Svoj

fiziki hendikep Edison je preobrazio u znaajnu svakodnevnu

prednost. On se, naime, i kada bi uo to njegovi sugovornici govore, pretvarao kako to

ne razumije sve dok ne bi dobio informaciju koja ga je interesovala. Na ovaj je nain
redovno postizao da svi pregovori zavre u njegovu korist.

84