Uvod

U ovom radu bie govora o arbitrai, njenim vrstama, karakteristikama i znaaju za poslovanje
u uslovima koji vladaju kako na nacionalnim, tako i na globalnom tritu. Meunarodna trgovinska
arbitraa privlai sve veu panju zbog svoje aktuelnosti i narastajue popularnosti. Stranke se ee
odluuju da spor povere na reavanje arbitrai gde se predmet raspravlja pred nezavisnim arbitrima
koje same imenuju, u postupku i po pravilima koje slobodno odreuju. Ugovaranjem meunarodne
trgovinske arbirae i odreivanjem jednog posebnog i celovitog mehanizma za reavanje spora,
izbegavaju se nesigurnosti koje se javljaju u meunarodnim sudskim postupcima, od kojih su posebno
nepoeljne dugo trajanje postupka, mogue voenje paralelnih postupaka u razliitim dravama,
rasprava o merodavnom pravu i dr. Prednost arbitrae u odnosu na suenje pred dravnim sudom je i u
tome to se, zahvaljujui iroko prihvaenim meunarodnim izvorima prava, odluke meunarodnih
arbitraa esto lake prinudno izvravaju u inostranstvu nego odluke nacioinalnih sudova. Imajui u
vidu da je re o, preteno, meunarodnim institucijama koje primenom meunarodnih pravila sa
zapaenim uspehom obezbeuju poteno, neutralno, struno, postojano i efikasno sredstvo za
reavanje tekih meunarodnih sporova, bavljenje njima je od velikog znaaja za pravnu teoriju i
praksu. Naglo poveanje meunarodne ekonomske razmene u periodu posle Drugog svetskog rata,
zajedno sa ubrzanim razvojem razliitih oblika meudravne ekonomske saradnje i sve brojnijim i
tenjim povezivanjem preduzea iz razliitih drava radi organizovanog i zajednikog nastupa na
svetskom tritu, neminovno je dovelo i do poveanja broja sporova koji su u vezi sa meunarodnom
trgovinom. Kada ovi sporovi ne bi bili reavani na efikasan nain usporio bi se razvoj meunarodnih
trgovinskih odnosa, to bi rezultiralo slabijim poslovanjem svih subjekata koji svoju robu i usluge
prodaju na svetskom tritu.

Istorijat i uzroci nastanka arbitrae

Da bi se razumela sutina arbitrae, najbolje je poeti od sagledavanja konteksta njenog
istorijskog razvoja. Potrebno je, potom, predoiti razliite naine njenog definisanja u domaoj i
uporedno pravnoj teoriji, kao i postojee teorije o njenoj pravnoj prirodi. Izlaganjem o podjelama
arbitraa na vrste i izvorima prava koji je ureuju zaokruuju se osnovna pitanja koja se u vezi sa ovim
institutom postavljaju. Rjeavanje sporova putem arbitrae je poznato jo od davnina. Njeni korijeni
mogu se pronai u najstarijim drutvima sa rodovskim ureenjem, u kojima je voa plemena odreivao
delegate koji e u njegovo ime rjeavati sporove izmeu pojedinih lanova drutva.Smatra se da je
najstariji poznati ugovor o arbitrai sporazum zakljuen izmeu sumerskih gradova Lagoa i Ume, u IV
milenijumu p.n.e, na osnovu kojeg je Mesilim, kralj Kia, povukao granicu izmeu njih. Arbitrae su
esto bile u upotrebi u prvim dravama, gde su privatna lica ugovarala njeno angaovanje u rjeavanju
sporova radi izbegavanja strogih formalnosti tadanjih sudskih (sakralnih) postupaka, ali i radi
rjeavanja sporova za koje nisu bile predviene odgovarajue tube. Jo tada su uoene prednosti
arbitrae, zbog kojih se ona koristila ne samo za rjeavanje sporova izmeu domaih, ve i izmeu
graana razliitih drava. Arbitrane sudove sreemo ve u antiko doba kod Grka, kada se po prvi put
angauju privatne sudije da rjeavaju sporove izmeu zavaenih graana. Iako su ovi sudovi najee
odluivali primjenom postupka mirenja i posredovanja, oni se smatraju preteom i praoblikom
arbitrae poto su bili prvi privatni sudovi, odvojeni od dravnog sudstva. Reavanje sporova van
dravnih sudova bilo je poznato i u starom Rimu, u kome su graani mogli zakljuivati ugovor o
arbitrai, ali su takoe mogli i da odustanu od arbitrane odluke i povedu postupak sa istim zahtevom
pred redovnim sudom. Stranke, meutim, nisu imale to pravo ako su zakljuile arbirani sporazum u
pismenoj formi. Odluke donijete u arbitranom postupku su se u rimskom pravu mogle prinudno
izvravati po zahtjevu zainteresovane strane, a izvrenje je sprovodio upravnik provincije. S a razvojem
zanatstva i trgovine u srednjem veku, arbitraa je ponovo ula u upotrebu za rjeavanje trgovinskih
sporova izmeu trgovaca iz razliitih gradova. Poslovna praksa srednjevjekovnih trgovaca bila je
veoma razvijena i napredna i jo tada su poela da se formiraju pravna pravila trgovakog prava, po
kojima su se raspravljali trgovinski sporovi. Ta pravila su unoena u statute srednjevjekovnih
trgovakih gradova irom Evrope (Venecija, enova, Firenca, Barcelona, Marsej, Dubrovnik, Kotor i
dr.), to je dovelo do formiranja jednog opteg, trgovakog prava neomeenog dravnim granicama,
koje je postalo univerzalno za regulisanje meunarodne razmene u tadanjim svetskim razmerama.
Trgovci i zanatlije su u to vreme formirali svoja prva udruenja, koja su se, izmeu ostalog, bavila i
rjeavanjem sporova nastalih u meusobnom poslovanju njihovih lanova. Upravo ta udruenja, koja
su u reavanju sporova primjenjivala ne samo nacionalna prava ve i naprijed navedena pravna pravila
trgovakog prava, predstavljala su jezgra prvih, stalnih trgovakih arbitraa koje su bile specijalizovane
za rjeavanje trgovinskih sporova nastalih povodom trgovine odreenom robom. Arbitrae ponovo
sreemo krajem XVI veka kada je, nakon perioda stagnacije, trgovina ponovo poela da se razvija. U
Evropi, najstariji tragovi arbitranog prava nalaze se u Francuskoj, koja je poznavala trgovinsku
arbitrau (unutranju i meunarodnu) dugo vremena prije Francuske revolucije. Tako je jo 1560.
godine francuski kralj Fransoa II izdao Edikt kojim je dozvoljavao da se trgovinski sporovi povjere na
rjeavanje arbitrima. Arbitrano rjeavanje sporova je afirmisao i Ustav Francuske revolucije iz 1791.
godine, koji je svim graanima priznavao pravo da putem arbitrae rjeavaju meusobne sporove.
Razvoj meunarodnih odnosa, a posebno irenje meunarodne robne razmjene, doveo je do dalje
afirmacije arbitrae: ona se predvia ne samo za rjeavanje trgovinskih, ve i meudravnih sporova.
Na planu meunarodne trgovine, prve stalne arbitrae nastaju i vezuju se za udruenja trgovaca i
zanatlija, a najstarijom stalnom, meunarodnom trgovinskom arbitraom se smatra arbitraa koju je
obrazovalo Liverpulsko udruenje trgovaca za vreme graanskog rata u Americi, radi rjeavanja
sporova koji bi nastali u vezi sa vunom koju su engleski trgovci slali u june amerike drave. Do pune
2

afirmacije meunarodne trgovinske arbitrae dolazi u XIX-om vijeku, kada sve vei broj udruenja
trgovaca osniva stalne institucije radi rjeavanja sporova iz meunarodnog prometa. Ove arbitrae
karakteristine su po tome to su najvei broj sporova rjeavale primjenom autonomnog prava
meunarodne trgovine, tj. pravila koja su same donosile. To je sasvim razumljivo kada se ima u vidu da
su snane korporacije, osnivai ili lanice ovih udruenja, nametale primjenu pravila koja njima
odgovaraju svojim partnerima, ekonomski slabijim uesnicima na svijetskom tritu.Tridesetih godina
XX-og veka jaa pokret koji trai da se autonomna pravila meunarodne trgovine ubudue donose od
strane odreenih meunarodnih tela, koja bi titila interese obe ugovorne strane. U stvaranju ovih
pravila posebnu ulogu su odigrale Evropska ekonomska komisija UN, Meunarodna trgovinska
komora u Parizu, Komisija UN za meunarodno trgovinsko pravo i Komisija UN za kodifikaciju
meunarodnog privatnog prava. Djelovanjem pomenutih, ali i drugih meunarodnih organizacija,
tokom XX veka oformljeno je vie meunarodnih arbitranih sistema pojedinih profesionalnih
udruenja. Istovremeno sa ovim aktivnostima postojala je i tendencija da se neka osnovna pravila
spoljnotrgovinske arbitrae unificiraju u viestranim meunarodnim ugovorima. Do procvata arbitrae
dolo je u XX veku, posle Drugog svetskog rata, kada se biljei ekspanzija meunarodne trgovine kao
direktna posljedica raspada kolonijalnog sistema i proirenja kruga zemalja koje se ukljuuju u
meunarodno trite. Tome je doprinjela i tenja povezanost uesnika na meunarodnom tritu, kao i
usvajanje meunarodnih dokumenata koji su olakali funkcionisanja meunarodnih trgovinskih
arbitraa i osigurali bre i jednostavnije izvrenje stranih arbitranih odluka. Sve to, zajedno sa
mogunou slobodnog izbora arbitara - strunjaka za pitanja koja su predmet raspravljanja,
mogunou izbora materijalnog prava koje e se primjeniti na rjeavanje spora, manje formalnosti te
vee efikasnosti postupka, jednostepenosti u odluivanju, i dr, uslovilo je intenzivni razvoj arbitrae u
pomenutom periodu.
O arbitrai
Arbitraa je tijelo nedravnog karaktera sastavljeno od (jedne ili vie) osoba o ijem su se
izboru stranke sporazumjele, komu stranke sporazumno i dobrovoljno povjeravaju donoenje
meritorne odluke u sporu, a Zakon tu odluku izjednaava s pravomonom sudskom presudom. Kada
govorimo o definiciji arbitrae prema stranim autorima, onda su uoljivi elementi iz naprijed navedene
definicije, ali se u tim definicijama posebno inzistira na terminu privatni sud koji se odnosi na narav
arbitranog suda. Kada se govori o istorijskom arbitranom suenju, poznato je da se arbitrano
rjeavanje sporova koristilo u istoriji i prije nego to su nastali pisani zakoni ili to su ustanovljeni
formalni sudovi. Jedan od razloga je i taj to arbitraa garantuje tajnost postupka i prilagodljivost
arbitranog postupka pravilima koja odreuju stranke.
Vrste arbitrae:
a) po nainu organizovanja:
- institucionalne
- ad hoc
Institucionalne arbitrae su oni arbitrani sudovi koje u okviru ve postojee organizacije
koja ih je utemeljila rjeavaju sporove meu strankama. Te arbitrae imaju svoje organe, kao to je u
pravilu lista arbitara, sekretarijat, sekretar arbitrae, administrativni aparat. Posebno je bitno istaknuti
da se pri tim arbitraama formira i nastaje odreena arbitrana praksa i to od odluka koje je donio taj
sud, tako da budue stranke u arbitranom postupku mogu na neki nain ve biti upoznate s praksom
toga suda u odnosu na spor koji se rjeava pred arbitraom.
Ad hoc arbitrae su oni arbitrani sudovi koji ih neki autori nazivaju prigodnima. Potrebno je
napomenuti da takvi arbitrani sudovi prestaju funkcionisati onog momenta kada odlue o sporu koji je
pred njih izneen. Kako bi se ipak i pred tim arbitranim sudovima, na neki nain, unificirala pravila po
3

kojima se vode ti arbitrani postupci, Generalna skuptina UN na 31. redovitom zasjedanju, 15.
decembra 1986. godine, donijela je rezoluciju o arbitranim pravilima pod nazivom Arbitrana pravila
Komisije Ujedinjenih Naroda za meunarodno trgovako pravo A. P. UNCITRAL. Istom rezolucijom
je preporuila upotrebu tih arbitranih pravila te naredila Generalnom sekretaru da se zaloi za to ire
prihvatanje ovih pravila.
b) po vrsti sporova:
- opte
Opte arbitrae rjeavaju sve vrste sporova. Kako se optim arbitraama nema potrebe navoditi njihove
karakteristike, dovoljno je samo kazati da se pred tim arbitranim sudovima mogu voditi sve vrste
sporova bez obzira na specifinost i predmete spora.
- specijalizovane
Specijalizovane arbitrae rjeavaju sporove iz odreenog trgovakog podruja. One su razvijene u
pojedinim trgovakim strukama, najee su organizirane kao institucionalne arbitrae pri razliitim
trgovakim udruenjima. Prednost specijalizovanih arbitraa je to u njima uestvuju kao suci
specijalisti za odreene sporove. Neke od specijalizovanih arbitraa se npr. bave sporovima iz prometa
itaricama, prehrambenim artiklima, montau, gradnju i zavrne radove kua, npr. njemako udruenje
za proizvodnju i preradu jaja, njemako udruenje za trgovinu na veliko uljem, mau i proizvodima od
ulja, trgovako udruenje za promet vlaknima i vlasima, arbitrani sud pri privrednoj komori Hamburg,
udruenje za klima ureaje, grijanje i sanitarije, udruenje u trgovini kavom, udruenje hamburkih
uvoznika kave, agenti i menaderi, udruenje za trgovinu kauukom, udruenje u prometu
nepreraenog kakaoa, udruenje za uvoznika na veliko smola i proizvoda od laka, njemako udruenje
za promet drva za gradnju kua, itd. Sve prije navedene djelatnosti rjeavaju sporove u prvom redu
pred specijalizovanim arbitraama za tu djelatnost.
c) po tome ije sporove rjeavaju dijele se na:
- meunarodne
Meunarodne arbitrae su oni meunarodni sporovi pred kojima u postupku uestvuju stranke koje
imaju sjedite u razliitim dravama u momentu zakljuivanja ugovora o arbitranom sudovanju.
Dakle, elemenat sjedita stranaka s odreenim varijacijama, jer to moe biti i mjesto u kojem treba biti
izvren neki od bitnih poslova iz arbitranog ugovora, ili ako su se stranke izriito sporazumjele da se
predmet arbitranog ugovora odnosi na vie zemalja, to su sve elementi na temelju kojih se odreuje je
li odreeni arbitrani postupak s meunarodnim elementom. Potrebno je istaknuti da se u
meunarodnim arbitraama ne radi o organizacionom pristupu, nego samo o funkcionalnom
pristupu.Kako bi koliko-toliko unificirala pravila po kojima se vodi, u prvom redu pred
institucionalnom meunarodnom arbitraom arbitrani postupak, Komisija UN meunarodno
trgovako pravo dana 21. juna 1985. je donijela model Model-Zakon UNCITRAL o Meunarodnoj
trgovakoj arbitrai (MZ UNCITRAL).
- nacionalne
Nacionalne arbitrae su one arbitrae koje vode arbitrane postupke izmeu stranaka koje pripadaju
istoj dravi, odnosno imaju sjedite u dravi u kojoj se vodi arbitraa. U pravilu se osnivaju pred
nadlenim privrednim komorama pojedine drave, imaju domae arbitrane suce, primjenjuje se
domae materijalno i procesno pravo.
Osnovne karakteristike arbitrae:
- arbitre biraju same stranke
Dakle, jedna od najvanijih karakteristika arbitrae je da same stranke biraju arbitre, ili
direktno, ili na nain da imenuju ovlatenika za imenovanje arbitara, to znai da u svakom sluaju
imaju vaan i odluujui uticaj na to tko su arbitrani suci. To su sigurno osobe od njihovog povjerenja,
i osobe izrazito specijalizovane za predmet spora koji je nastao. Oni arbitrani sudovi koji imaju liste
4

arbitara tu listu imaju u pravilu samo kao sugestiju izbora, ali uz napomenu da to nije obveza imenovati
suca sa te liste.
- primjenjuje se materijalno pravo koje one odrede
Arbitrane stranke mogu odrediti i odreuju koje e se materijalno pravo primijeniti u njihovom
sporu, jer je i to jedan od razloga upuivanja na arbitrau a ne na dravni sud.
- primjenjuje se procesno pravo koje stranke odrede
Izuzetno je vano istaknuti da stranke mogu odluivati i o tomu koje e se procesno pravo
upotrijebiti u arbitranom postupku. To znai da su i tome autonomne, jer je i postupak jedan od
razloga za odluivanje stranaka za arbitrau. To npr. mogu biti odreeni pravilnici koji su vaeiu
postupcima pred odreenim arbitraama i to u prvom redu pred institucionalnim arbitraama ili, npr.,
odgovarajui zakonski propisi graanskog procesnog prava u odreenimdravama, ili za institucionalne
arbitrae, a posebice za ad hoc arbitrae koje, kao to je poznato, nemaju svoje organe pa tako niti svoje
pravilnike. Potrebito je istaknuti da se pojedini instituti iz odreenih zakona procesnog prava takoer
mogu koristiti u arbitranom postupku.
- postupak je jednostepeni
Jedna od vanih karakteristika arbitrae je da je u pravilu postupak jednostupanjski i da su
izuzeci izuzetaka kada se u arbitranom postupku predvia dvostupanjsko sudovanje. Stranke se i
odluuju za arbitrau da bi to prije okonali spor izmeu njih, u pravilu prihvaajuiprvostupanjsku
arbitranu odluku izjednaujui je s pravomonom sudskom presudom.
- nejavnost suenja
Jedan od vanih, ili najvanijih razloga za odluivanje stranaka da im se rijei arbitraom njihov
spor je i taj to u arbitranom postupku nema javnosti. Naime, polazi se od pretpostavke kako bi
javnost u arbitranom postupku mogla ugroziti poslovni i svaki drugi ugled stranaka koje se spore u
arbitranom postupku.ak samo objavljivanje odluka arbitranog suda, u prvom redu kada se radi o
institucionalnim arbitraama, moe biti realizirano uz izriiti pristanak stranaka i uz doputenje
predsjednika toga arbitranog suda.
- suenje se odvija van dravnog ili drugog aparata
U arbitranom postupku nema sudjelovanja, ili je to svedeno na najmanju moguu mjeru,
uplitanja dravnih organa i dravnog suda. I to je jedan od razloga odluivanja stranaka za arbitrano
sudovanje. Naime, stranke su upravo eljele izbjei intervenciju dravnih organa ili dravnog suda
odluujui se za arbitrau. Postoje odreene mogunosti uplitanja suda u arbitrani postupak koje su
minimalne, a ogledaju se na primjeru molbi, presluavanju svjedoka, pobijanja arbitrane odluke, vrlo
rijetko imenovanje suca dravnog suda za arbitra, itd.
- meu strankama postoji odnos kooperacije
Nema arbitrae ako se o tomu nisu sporazumjele obje stranke u sporu. Taj sporazum mora biti
pisan. Jedna od poznatih reenica za arbitrau je ta po kojoj se stranke uputajui se u arbitrau
otprilike slau s onom reenicom da se odluuju za arbitrau kad su sigurne da svaka stranka nee sve
izgubiti, ali niti sve dobiti.
Odluuju se za arbitrau stoga to su sigurne da e u rjeavanju njihovog spora sudjelovati
specijalizovani suci, suci njihovoga povjerenja, da e odluka biti donesena brzo, po pravilu na tu
odluku nema albe, da je postupak tajan, itd.
- brzina postupanja
Kao to je prije istaknuto, jedan od najvanijih razloga za arbitrau je brzina postupanja. Naime,
sporost u parninom sudovanju nije karakteristika pojedine drave, nego je to u biti zajedniko za puno
svjetskih pravnih sustava. Idealno mjesto za brzo rjeenje spora je arbitraa. U njoj nema puno
formalnosti, kao to je prije istaknuto, postoji kooperacija stranaka, ak se moe odluka donijeti i bez
odravanja glavne rasprave, samo na temelju spisa. Nema duge procedure u otpremanju pismena, itd.
- vea strunost u odluivanju, jer se arbitri biraju iz podruja o kojima odluuje arbitraa
5

Kao to je prije istaknuto, u arbitranom postupku sudjeluju suci koji imaju vie znanja za rjeavanje
odreenih sporova nego to to imaju suci dravnog suda. Ta specijalizacija ide do nivoa, kao to je prije
istaknuto, da postoje specijalizovani suci, npr. za sporove koji nastaju iz prometa vlaknima i vlasima,
prometa klima ureaja, grijanja i sanitarija, itd. Ta specijalizacija sudaca daje jamstvo da e odluka biti
pravina i pravedna, pa i to proizvodi posljedice koje kau da stranke unaprijed prihvataju da takva
odluka bude kao pravomona sudska presuda.
Do sada su est trgovakih i industrijskih komora imale svaka svoja posebna arbitrana pravila za
rjeavanje meunarodnih sporova. U svrhu promovisanja institucionalne arbitrae u vicarskoj i sa
ciljem usklaivanja postojeih arbitranih pravila, trgovake i industrijske komore Basel, Bern,
eneva, Tessin, Waadt i Zrich su ujednaile pravila i donijele vicarska pravila meunarodne arbitrae
koja zamjenjuju do sada postojea pravila meunarodne arbitrae pojedinih Komora. Ova pravila se
baziraju na arbitranim pravilima UNCITRAL-a, pri emu su izvrene izmjene i dopune u dva pravca:
izmjene i dopune koje se odnose na usklaivanje arbitranih pravila UNCITRAL-a vezano uz
institucionalnu arbitrau;
izmjene i dopune, vezane uz noviji razvoj prakse i komparativnog prava u podruju
meunarodne arbitrae.

Arbitrani ugovor
Nadlenost arbitrae za rjeavanje spora moe se ugovoriti odmah kod zakljuivanja odreenog
poslovnog odnosa, dakle, prije nastanka spora, ili naknadno kada spor nastane.Arbitrani ugovor
predstavlja sporazum meu strankama da e eventualni nastali spor ili spor koji je ve nastao, rijeiti
pred institucionalnom ili ad hoc arbitraom. Spor je nastao ili e nastati ali se uvijek radi o buduem
postupku pred arbitraom.Kod pravnih autora postavljaju se dileme o pravnoj prirodi i pravnom uinku
arbitranog ugovora. Prema jednima prevladava miljenje da arbitrani ugovor ima graansko-pravni
uinak, te da se moe pobijati kao i svaki drugi graansko-pravni ugovor.
Meutim u vicarskom i austrijskom pravu dri se da arbitrani sporazum ima procesnopravni uinak, a
prema njemakom pravu ima autora koji tvrde da arbitrani sporazum ima iskljuivo materijalni
uinak, a postoje miljenja da imaju iskljuivo procesno-pravni uinak i miljenja da imaju i procesnopravni i materijalni uinak.Dakle, ugovorom o arbitranom sudovanju iskljuuje se nadlenost za
suenje dravnog suda, a eventualno spor koji moe nastati ili je ve nastao daje se na rjeavanje sucu
pojedincu ili vie arbitara ili ak (prema njemakom pravu) i odreenoj pravnoj osobi koja donosi
odluku u arbitranom postupku. Postoje dva naina zakljuenja arbitranog ugovora i to: arbitrani
ugovor i kompromisorna klauzula. Arbitrani ugovor se zakljuuje nakon nastanka spora i to je
samostalni ugovor o arbitranom sudovanju, a moe se odnositi i prije nastanka spora. Postoji ipak
odreena prednost kompromisa, dakle, arbitranog ugovora koji se zakljuuje nakon nastanka spora
kada se radi o ad hoc arbitrai. Tada je porebno unijeti niz odrednica koje se odnose na ad hoc
arbitrau, za razliku od institucionalne arbitrae u kojoj su mnoge stvari poznate, jer institucionalna
arbitraa ima svoje organe. Kompromisiona klauzula, kao arbitrani ugovor, zakljuuje se prije nego
to je spor nastao, bilo kao samostalni ugovor ili kao sastavni dio temeljnog graansko-pravnog
ugovora. Kompromisiona klauzula na koji god nain da je zakljuena u glavnom ugovoru ili izvan
glavnog ugovora uvijek ima poseban status u odnosu na temeljni graanskopravni ugovor koji regulira
pravni odnos iji se spor rjeava pred arbitraom. U tom se sluaju radi o potpuno odvojena dva
ugovora pa se u tom smislu kompromisornoj klauzuli prizanaje potpuno autonoman status. Ovdje je
potrebito napomenuti da se kompromisorna klauzula mora odnositi na poznati pravni odnos i na
eventualno naknadno nastali pravni spor. U suprotnom, arbitrani ugovor nema pravni uinak.
Arbitrani ugovor i kompromisorna klauzula moraju biti zakljueni u pisanom obliku gdje su jasno
vidljivi potpisi stranaka Meutim, postoje odreena rjeenja koja prihvaaju dogovor o arbitranom
sudovanju ikada nije potpisan ugovor u pisanom obliku. To se odnosi na situaciju kada uputanje
6

uglavnu raspravu presumira da postoji obostrana volja stranaka da se rijei spor arbitraom. Postoji i
drugo miljenje da se u arbitranom postupku izmeu odreenih kategorija i zanimanja stranaka ne
trai pisani sporazum. Postoje i odreena miljenja po kojima dobijanje tube za arbitrani postupak,
ako se u odgovoru na tubu ne porekne nadlenost arbitranog suda da se dri da su obje stranke
prihvatile arbitrano sudovanje. Postoje dva dijela arbitranog sporazuma i to:
- obavezni i
- fakultativni.
U obaveznim, sadraj arbitranog sporazuma svakako ulazi jasno izraena volja stranaka da kroz
odreeni arbitrani sud rijei jednu ili vie parnica u sporu koji mogu nastati ili su ve nastali iz tono
odreenog pravnog odnosa. Po nekim autorima u obavezne elemente arbitranog ugovora ulaze i
precizne odredbe kao to je to oznaka stranaka, taan naziv sudaca. Kada govorimo o fakultativnim
elementima arbitranog ugovora, onda se tu ubrajaju odredbe o pogledu na arbitrani postupak,
posebno o primjeni inostranog materijalnog prava, odredbe s obzirom na sjedite arbitranog vijea,
odredbe o nainu imenovanja arbitranih sudaca, odredbe o polaganju predujma za trokove, u nekim
sluajevima odredbe o angaiovanju dravnog suda u postupku u kojemu se procjenjuje nadlenost
dravnog suda s obzirom na sjedite arbitranog vijea. Dosta elemenata koji se uzimaju kao
fakultativni elementi arbitranog ugovora, kada se govori o institucionalnim arbitraama postaju
obavezni elementi arbitranog ugovora kada se govori o ad hoc arbitraama (kao npr. za sluaj kada se
odreuje sjedite arbitranog vijea). Naime, ne moemo zaboraviti da institucionalna arbitraa ima ve
niz elemenata koji su odreeni samim formiranjem institucionalne arbitrae. Institucionalni arbitrani
sudovi u pravilu imaju odgovarajue arbitrane klauzule ije unoenje u ugovor na jasan nain
odreuju nadlenost toga arbitranog suda i pomae strankama da na nedvojben nain utvrde
nadlenost upravo toga suda.
Prestanak vaenja ugovora o arbitranom sudovanju
Razlozi prestanka ugovora o arbitranom suenju mogu se svrstati u tri grupe. Prva grupa je
kada se stranke mogu u svakom momentu sporazumjeti da prestaje vaiti ugovor o arbitranom
sudovanju i to prije postupka, u arbitranom postupku, po traenju ponitenja arbitrane odluke, sve
dok arbitrana odluka ne stupi na pravnu snagu. Druga grupa razloga kada arbitrani ugovor prestaje
postojati je kada se ispuni ugovorna svrha. Dakle, kada se donese presuda, meupresuda, djelomina
itd. ili da se u postupku zakljui nagodba. Trea grupa razloga za prestanak arbitranog ugovora je
odreeni nedostatak u arbitranom postupku bilo da se oituje tako da se na vrijeme ne imenuju
arbitrani suci, nastajanju okolnosti kod sudaca u arbitranom postupku da ne mogu voditi postupak ili
nastajanje odreenih okolnosti u postupku kao npr. ako se o predmetu spora u arbitranom postupku za
vrijeme toga postupka donese odluka o istoj stvari pred dravnim sudom.
Arbitrana odluka
Arbitrana odluka meu strankama ima snagu pravomone sudske presude, ako ugovorom nije
predviena mogunost pobijanja. U veini sluajeva arbitrani postupak zavrava donoenjem
arbitrane odluke. Ta arbitrana odluka ima meu strankama snagu pravomone sudske odluke, pa u
pravilu, protiv te odluke nije doputena alba. Na kraju arbitranog postupka moe se donijeti i
djelimina odluka, meuodluka, privremena i naravno konana odluka. Ta odluka mora biti u pisanom
obliku. Odluku mora potpisati veina arbitara koji su sudjelovali u glasovanju, obino se donosi
veinom, a ponekad i kvalifikovanom veinom. Ta rjeenje moe ali i ne mora sadravati pojanjenje.
Arbitrana odluka se deponira ili u arbitranom sudu, ako se radi o institucionalnoj arbitrai ili kod
dravnog suda koji je stvarno i mjesno nadlean prema sjeditu arbitranog vijea, ako se radi o ad hoc
arbitrai. Te se odluke ne objavljuju, ako se to ini, onda je to obino bez oznake stranaka upostupku,
uz doputenje stranaka u postupku.Presuda se sprovodi pred dravnim sudom, na te odluke klauzulu
7

pravomonosti stavlja ili sud koji je tu odluku donio ili, to je ei sluaj, dravni sud. Pod odreenim
uslovima arbitrana odluka donesena u stranoj dravi moe se ovriti u drugoj dravi.
Arbitrani postupak
Mjesto odluivanja arbitrae
Mjesto odluivanja usmene rasprave pred arbitraom je u pravilu sjedite arbitrae, ali se
dozvoljava mogunost da se rasprava odri i u drugom mjestu ako je to svrsishodno i ako to zatrae
stranke ili arbitri. Kada se govori o sjeditu arbitrae misli se na mjesto gdje arbitri trebaju donijeti
odluku. Odreivanje toga mjesta u meunarodnom trgovakom pravu treba posvetiti najveu panju.
To je posebice bitno ako se uzme u obzir da arbitraa nigdje nije locirana, nema svoga lex fori i nema
svoga centra prava. Potrebno je istaknuti da se pod sjeditem arbitrae u smislu donoenja odluke
podrazumijeva sjedite arbitranog vijea u konkretnom sporu u kojemu se vodi arbitrani postupak, za
razliku od sjedita arbitrae u irem smislu pod kojim se podrazumijeva mjesto stalnih organa
institucionalnih arbitraa.Mjesto arbitrae odreuju ili stranke, ako toga sporazuma nema, sam
arbitrani sud.Mjesto arbitrae se moe ali ne mora poklapati sa mjestom sjedita institucionalne
arbitrae. Kad same stranke odreuju sjedite arbitranog vijea i prema vicarskom i prema
njemakom pravu su u tomu potpuno autonomne. Po nekim rjeenjima kada nije poznato sjedite
arbitranog suda i ako se ono ne moe utvrditi, nadlean je onaj arbitrani sud koji ima sjedite u
mjestu u kojemu se nalazi sjedite dravnoga suda koji bi bio nadlean za rjeavanje spora da nije
zakljuen ugovor o arbitranom sudovanju. Razlikuju se tri naina sjedita arbitranog vijea i to jedan
od naina je kad sam pravilnik pojedinog stalnog arbitranog suda odreuje i sjedite arbitranog vijea
koje se podudara sa sjeditem stalnih organa toga stalnoga arbitranoga suda, i tada stranke ne mogu
mijenjati sjedite arbitranoga vijea. Drugi nain je odreivanje sjedita arbitranoga vijea ili u
sjeditu same arbitrae ili izvan sjedita arbitrae, pa ak i u inozemstvu. Trei i najliberalniji nain
odreivanja sjedita arbitranog vijea je da se strankama odreuje da one same odrede sjedite
arbitranoga vijea za svaki sluaj ili to ini sam arbitrani sud. Posljedice odreivanja sjedita
arbitranog vijea mogu se podijeliti u dvije grupe.Jedna grupa posljedica odnosi se na odreene radnje
koje provodi dravni sud u arbitranom postupku, a taj se sud mjesto odreuje prema mjestu sjedita
dravnog suda koji bi bio nadlean da nije zakljuen ugovor o arbitrai.Druga grupa posljedica su one
koje se takoer odnose na odreeni arbitrani postupak, a proizvod su pravnih posljedica koje se
takoer odreuju prema sjeditu arbitranog vijea.
Jezik na kojem se vodi postupak
Ako nije drugaije ugovoreno, jezik na kojemu se vodi postupak je slubeni jezik u sjeditu
arbitrae, jezik na kojemu se vodi postupak utjee na izbor arbitara, zastupnika stranaka itd.Pravilo je
da se u arbitranom postupku upotrebljava jezik kojim se govori u sjeditu arbitrae. Drugaija
varijanta dovodi do poveavanja trokova postupka. Koritenje jezika u arbitrai se odreuje na dva
naina. Jedan je nain kada same stranke odreuju koji e se jezik koristiti u arbitranom postupku, a
drugi je nain kada nema sporazuma stranaka da o jeziku koji se koristi pred arbitranim sudom
odluuje taj arbitrani sud. U praksi jezik najee odreuju stranke. Takvo je rjeenje prihvaeno u
vicarskom, austrijskom i njemakom arbitranom pravu. Ako se stranke ne mogu sporazumjeti o
jeziku mogue je da ugovore koritenje dva jezika u arbitranom postupku i to jedan jezik za arbitranu
odluku, a drugi jezik za voenje postupka i obavijesti strankama. Jezik koji se koristi u arbitranom
postupku odreuju ili stranke ili sam arbitrani sud prema okolnostima spora i prema slobodnom
uvjerenju arbitranog suda. Jedno od osnovih naela koji se koristi u arbitranom postupku da ni jedna
stranka ne moe biti oteena radi neznanja jezika na kojemu se vodi taj postupak. Arbitrani sudovi
dozvoljavaju dostavu dokumenata s prevodom, angauju prevodioca itd.
Pokretanje postupka podnoenje tube
8

Prema odredbi l. 21. MZ UNCITRAL arbitrani postupak poinje onog dana kad tueni primi
zahtjev da se taj spor iznese pred arbitrau, ako se stranke nisu drugaije sporazumjele.Arbitrani
postupak se pokree na najmanje tri mogua naina. To je podnoenje tube, to je i
najee,dostavljanje izvjea tuenom i prijedlogom ili zahtjevom za pokretanje arbitranog
postupka.Podnoenje tube odmah pri pokretanju arbitranog postupka je najei nain, pa je zato i
najbitnije pojasniti sadraj tube u arbitranom postupku. Odgovarajui nacionalni zakoni koji
reguliraju materiju arbitranog sudovanja nemaju, u pravilu, odredbe o sadraju arbitrane tube, nego
upuuju na odgovarajue propise koji reguliraju podnoenje tube pred dravnim sudom.U veini
sluajeva pravilnici pojedinih arbitranih sudova propisuju to tuba treba sadravati. To svakako mora
biti jasan tubeni zahtjev, jasno istaknut, te da se bez problema moe ovriti. To znai da arbitrana
tuba mora sadravati oznake stranaka, dokaze o zakljuenom arbitranom sporazumu, dokaze o
utemeljenosti tubenog zahtjeva, prijedlog kako tuitelj trai da se spor rijei i odreivanje vrijednosti
spora. U tom dijelu imamo gotovo identina rjeenja u hrvatskom, njemakom, austrijskom i
vicarskom pravu.U odnosu na formu tube, u pravilu, ne postoji nikakva vezanost. Tuba se moe
podnijetipisanim putem, ali i usmeno na protokol arbitranog suda, ako se radi o
institucionalnimarbitraama. Najvanije je da tubeni zahtjev bude na jasan nain istaknut.Takvo
rjeenje prihvaa u potpunosti njemako i austrijsko pravo. Meutim, ipak se mora istaknuti da veina
pravilnika predvia pisano podnoenje tube.Mogunost pokretanja arbitranog postupka obavijeu o
arbitrai tueniku predviena je u lanku 3/1 AP UNCITRAL. Trei nain je obavijest. Sadraj te
obavijesti moe biti obvezatan i fakultativan. Obavezan sadraj je iznesen jasan zahtjev da se spor
iznese pred arbitrau, imena i adrese stranaka, upuivanje na arbitranu klauzulu ili poseban ugovor o
arbitrai na koji se stranka poziva, naznaku ugovora iz kojega je i u vezi s kojim je spor nastao, opu
prirodu tube, ili naznaku novanog iznosa koja se trai. Trei nain pokretanja arbitranog postupka je
prijedlog za pokretanje toga postupka. Razlika je u tomu to se prijedlog dostavlja organima
instiucionalnih arbitraa i od dana prijema toga prijedloga teku sve pravne posljedice. Zapravo,
temeljna razlika izmeu prijedloga za pokretanje arbitranog postupka i obavijesti za pokretanje
arbitranog postupka je ta da se prijedlog dostavlja direktno arbitrai, a obavijest o pokretanju
arbitranog postupka dostavlja se direktno tueniku. Postoje tri momenta kad poinje arbitrani
postupak. To je momenat kada tuenik primi obavijest od tuitelja o pokretanju arbitranog postupka,
momenat primitak obavijesti ili poziva tueniku za imenovanje svoga arbitranog suca, te najei
momenat, kada tuba ili prijedlog za pokretanje arbitranog postupka doe pred arbitrau. Moe se
rei da podnoenje arbitrane tube arbitrai proizvodi iste pravne uinke kao i podnoenje tube
dravnom sudu. To je uobiajena praksa u hrvatskom, austrijskom i vicarskom pravu. Tu su u prvom
redu materijalnopravne posljedice kao to su prekidanje rokova zastare, izbor alternativnih obveza,
isplata kamata itd.
Izbor arbitra pojedinca ili arbitranog vijea
AP UNCITRAL predvia da se imenovanje arbitra pojedinca vri na prijedlog stranaka
sporazumno. Ako stranke ne mogu izvriti izbor sporazumno, stranke imenuju ovlatenika za
imenovanje arbitara, a ovlatenik je duan u roku od 60 dana imenovati arbitra. Arbitraa je toliko
dobra koliko su dobri arbitri,38 zato je potrebito prigodom imenovanja arbitranih sudaca, postupiti s
posebnom panjom o izboru pojedinaca, kako bi se spor mogao rijeiti na najbolji nain. Veina autora
je prihvatila miljenje prema kojemu samo fizika osoba moe biti arbitrani sudac. Zastupam, takoer,
miljenje da za to postoji niz razloga, kao to su brzinapostupanja, efikasnost, laka organizacija
postupka posebice u meudravnim arbitranim postupcima itd. S druge strane, u arbitranom
postupku se moe osigurati strunost sudaca kakva se eli, pa nema potrebe angairanja posebnih
instituta ili njihovih organa koji bi bili sudac u arbitranom postupku.Kada govorimo o arbitranom
postupku stranke sasvim samostalno odreuju arbitrane suce, ako se radi o ad hoc arbitraama, a ako
se radi o institucionalnim arbitraama ta je suverenost ograniena na listu arbitara koju u pravilu
9

formiraju institucionalne arbitrae, ali uz napomenu da ta lista arbitara nije iskljuiva.Stranke se

odluuju za arbitrau dobrim dijelom i radi toga koje arbitre mogu angairati za rjeenje njihovoga
spora. Ti razlozi su u prvom redu osobna svojstva arbitranih sudaca kao to je dravljanstvo, kao to je
strunost, lino povjerenje itd.U prvom redu suci moraju imati poslovnu sposobnost, a neki autori
upotrebljavaju termin potpune poslovne sposobnosti. Neki zakoni i izriito propisuju poslovnu
sposobnost,40 a u veini zakona se trae isti uvjeti kao i za suca dravnog suda. O pitanju poslovne
sposobnosti arbitranih sudaca imamo dosta razliitih miljenja. Poznato je npr. da prema lanku
1032/3 DZPO, maloljetnost, gluhoa ili nijemost, te lienost obavljanja sudake dunosti koja je
utvrena sudskom presudom, moe biti samo razlogom za traenje izuzea arbitranog suca, ali to opet
znai da takve osobe mogu biti suci u arbitranom postupku. To nije sporno ako se takve osobe nalaze
na listi arbitranih sudaca pojedinih institucionalnih arbitraa. Naime vidjeli smo da se stranke mogu
sporazumjeti o tomu da se spor rijei i bez odravanja glavne rasprave. To znai da osoba koja je gluha
ili nijema sasvim normalno moe proitati spis i glasovati po svojoj savjesti. Osim uvjeta o poslovnoj
sposobnosti suca u arbitranom postupku u razliitim pravnim sustavima postoje i ostala ogranienja
koja se odnose na sudovanje u arbitranom postupku. Jedno je kada stranke ele iskljuivo tono
odreenu osobu po imenu iz odreenog kruga osoba, i time eliminiraju sve okolnosti moe li ta osoba
biti arbitrani sudac ili ne, ili to preputaju ovlateniku za imenovanje. Kada govorimo o
kvalifikacijama arbitranih sudaca postoje dvije oprene tendencije. To je u prvom redu injenica da se
osim rijetkih izuzetaka ne propisuje struna sprema te da se zastupa stav da arbitrani suci ne moraju
imati odreene kvalifikacije nego samo poslovnu sposobnost, i druga tendencija je da su u stvarnosti
arbitrani suci u pravilu strunjacivisokoga ranga, profesori pravnih fakulteta, strunjaci s podruja
financija, bankarstva,proizvodnje i prometa odreenih proizvoda itd. Ako npr. pogledamo arbitranu
listu sudaca arbitara arbitranog suda Meunarodne trgovake komore u Parizu koja sadri 25 imena,
vidjet emo da su njih est profesori pravnih fakulteta u svojim zemljama, ostali su uglavnom
predsjednici odreenih nacionalnih arbitranih sudova.Kada govorimo o dravljanstvu arbitranih
sudaca, dravljanstvo nije smetnja za stjecanje svojstva suca u arbitranom postupku. Uobiajeno je da
u meunarodnim arbitraama svaka stranka imenuje suca svoga dravljanstva, a oni zajedniki
neutralnog predsjednika arbitrae.Kako smo vidjeli prema austrijskom, njemakom kao i vicarskom
pravu, u principu nema ogranienja da strani dravljani mogu biti suci u arbitranom postupku koji se
vodi u tim zemljama. Kada se govori o broju arbitranih sudaca, arbitraa odluuje ili po sucu
pojedincu ili u arbitranom vijeu. Sudac pojedinac najee odluuje u sporovima male vrijednosti, te
ukoliko stranke pripadaju istoj dravi. Kada se govori o arbitranom vijeu potrebito je istai da ono u
pravilu ima tri lana, a rjee pet lanova, uz dodatak da postoje odreeni sustavi koji doputaju da
arbitrano vijee moe imati i paran broj lanova. Sudac pojedinac u arbitranom postupku se u pravilu
angaira kada se radi o sporu do odreene vrijednosti, ili kada se radi o sporu izmeu stranaka iste
drave. Kada se govori o arbitranom vijeu moe se kazati da je arbitrano vijee danas pravilo u
meunarodnim arbitranim sporovima. U arbitranom postupku s meunarodnim elementom arbitrano
vijee omoguava komunikaciju i potpunu mogunost koordinacije izmeu razliitih pravnih reima
drava ije su stranke u sporu uz sve ostale prednosti. Arbitrano vijee se moe sastojati od parnoga i
neparnoga broja lanova.Kod parnog broja lanova arbitranog vijea ostavlja se pravo strankama da
same odluuju koliko e biti sudaca u arbitranom postupku, a ako stranke to ne uinu predvia se
formiranje arbitranog vijea od neparnog broja lanova. Temeljno pitanje koje se postavlja kod parnog
broja lanova arbitranog vijea je kako donijeti odluku kada se pri glasovanju postigne isti broj
glasova. U tom sluaju se imenuje naknadno arbitar (umpire) karakteristian za englesko pravo, pa sam
taj sudac donosi odluku o arbitranom sporu.Drugi nain je da se imenuje trei arbitar (tiers arbitre) i za
njega je karakteristino da seon priklanja stavu jednoga ili drugoga suca.Sljedee rjeenje da se u
sluaju istog broja glasova imenuje trei sudac, ali on sudjeluje samo u glasanju. etvrti i najtei nain
razrjeenja situacije koja nastaje kada se u arbitranom vijeu sastavljenom od parnoga broja glasova u
10

glasovanju postigne isti broj je taj da se tada ugovor o arbitranom sudovanju stavlja izvan snage, kao
to je to npr. u lanku 1033/2 DZPO. To znai da su sve radnje koje su do tada poduzete i realizirane u
arbitranom postupku uinjene bez bilo kakve svrhe. Kada se govori o arbitranom vijeu od neparnog
broja lanova, moe se kazati da je to pravilo arbitranog sudovanja. Najea situacija je da svaka
stranka imenuje po jednoga suca, a tako imenovani suci zajedno imenuju predsjednika suda. Odredba o
neparnom broju lanova u arbitranom vijeu je vrlo esta u pravilnicima odgovarajuih insticionalnih
arbitraa. Neki zakoni to izriito propisuju. Postoji nekoliko prednosti arbitranog vijea sastavljenog
od neparnog broja lanova. U prvom redu predsjednik arbitrae u najveoj mjeri upravlja postupkom.
On je u veini sluajeva osoba iz zemlje u kojoj se vodi arbitrani postupak, to opet znai da najbolje
poznaje pravo te zemlje u kojoj se vodi postupak. Vijee od neparnog broja lanova eliminira sve
negativnosti koje mogu nastati imenovanjem vijea od parnog broja lanova. Stoga treba biti vrlo
oprezan kada se primjenjuju odredbe MZ UNCITRAL, jer je prema lanku 10. toga model zakona
mogue da se stranke sporazume o formiranju arbitranog vijea od parnog broja
lanova.Najuobiajeniji nain imenovanja sudaca i formiranja arbitranog vijea je da svaka stranka
imenuje po jednoga suca, a tako imenovani suci imenuju treega predsjednika arbitranog vijea.
Sam nain imenovanja arbitranih sudaca moe se gledati kroz tri naina imenovanja, i to imenovanje
ve u arbitranom ugovoru, zatim imenovanje na prijedlog stranaka, te imenovanje arbitranih sudaca
od treih osoba koje ne sudjeluju u arbitranom postupku. Manjkavost prvog naina imenovanja je ta
to ne prua najbolju mogunost izbora sudaca, jer se u trenutku zakljuivanja arbitranog ugovora i ne
zna o emu e se voditi arbitrani postupak, ne zna se kakva je potrebita specijalnost sudaca, pa ak se i
ne zna hoe li uope biti arbitranog postupka.Po momu miljenju puno je jednostavnije i bolje
imenovati arbitrane suce onda kada spor nastane. Kod institucionalnih arbitraa koje u pravilu imaju
svoje liste, imenovanje arbitranih sudaca je jednostavno i brzo.Liste arbitranih sudaca donosi
nadleni organ one istitucije pri kojoj se nalazi arbitrani sud. Ti suci se nalaze na listi u pravilu etiri
godine.Liste su na neki nain jamstvo strankama da su suci ija se imena nalaze na tim listama
kvalificirani za donoenje odluke u arbitranom postupku. Meutim postoje negativne karakteristike
liste arbitara kao to je suavanje autonomije stranaka pri izboru arbitranog suca. Najbolje rjeenje
imaju oni pravilnici koji doputaju i imenovanje sudaca koji nisu na listi arbitara odreene
institucionalne arbitrae. .Nezavisnost i nepristranost arbitranih sudaca je jedan od uslova koji mora
biti ispunjen kako bi se arbitrani postupak koji se vodi ili koji je okonan drao valjanim. S jedne
strane neovisnost i nepristranost sudaca u arbitranom postupku je specifina jer suce imenuju
stranke.S druge strane, odluka koju donose suci u tom postupku ima snagu odluke donesene pred
dravnim sudom. Tu nezavisnost i nepristranost nije mogue precizno navesti bilo gdje, ali se navode
pojedini sluajevi kada njihovo postojanje dovodi u pitanje neovisnost i nepristranost. Tako npr. prema
nekim autorima neovisnost i nepristranost arbitranih sudaca moe ugroziti pripadnost suca nekoj
stranci ili nekoj religiji koja je suprotna jednoj od stranaka moe biti razlogom za izuzee. Neki autori
razlikuju osobnu, stvarnu i pravnu neovisnost. Osobna se ogleda u osobnim karakteristikama sudaca, a
stvarna se gleda s aspekta odnosa injenica da se ipak radi o privatnom sudu ili arbitrai a da posljedice
takve odluke proizvode uinke kao i odluka dravnog suda.Ugovor izmeu stranaka i arbitranih
sudaca je ugovor kojim se arbitrani suci obvezuju da e sudjelovati u arbitranom postupku u svojstvu
suca u postupku koji tee izmeu stranaka i da e za taj svoj rad u veini sluajeva dobiti i honorar. Po
nekim autorima u postupku pred institucionalnim arbitraama govorimo o trostranom pavnom odnosu i
to pravnom odnosu izmeu stranaka, organizacije pri kojoj je formirana arbitraa i s tree straneobveze
da se arbitrani suci imenuju s ve formirane liste. Ovdje je takoe potrebito istaknuti da postoji
mogunost da arbitrani sudac s liste arbitara ne eli preuzeti funkciju arbitranog suca. S druge strane
samo pristajanje biti na listi institucionalne arbitrae znai da pristajete sudjelovati u svim arbitranim
postupcima, ako ne postoje valjani razlozi za to da se moete osloboditi te dunosti, uz napomenu da je
arbitrani ugovor s arbitranim sucem strogo osoban te da on ne moe umjesto sebe imenovati
11

zamjenika. Naime, ne smijemo zaboraviti da se u arbitranom postupku od stranaka odreuju suci koji
uivaju najvee povjerenje stranaka te da svako odustajanje od odreenih sudaca moe dovesti do
nedostatka povjerenja i u arbitrau i u ponaanju stranaka u arbitranom postupku.Kada se govori o
izuzeu suca openit je stav da se sudac moe ponovno imenovati nakon to prestanu razlozi za
izuzee. Takva zamjena arbitranog suca moe biti realizirana tijekom postupka sve dok arbitrani suci
ne potpiu arbitranu odluku. Ako sudac ne obavlja svoju funkciju, ili je stvarno ili pravno sprijeen
obavljati tu funkciju, primjenjuju se odredbe o postupku za izuzee ili zamjenu arbitara, jer funkciju
suca sudac jo ima ali je na zahtjev stranke moe izgubiti.Prema odredbama MZ UNCITRAL zamjenik
arbitra se imenuje na isti nain kako se imenovao sudac kojega zamjenjuje zamjenik.
Potpisivanje odluke
Prema lanku 32., st. 4. AP UNCITRAL arbitri su duni potpisati odluku. Ako jedan od arbitara
odbije potpisati odluku, to se mora konstatirati u odluci. Nakon to suci donesu odluku vano pitanje je
potpisivanje takve odluke. Pitanje potpisivanja arbitrane odluke ide u grupu kogentnih propisa pa se
krenje odredbi o potpisivanju arbitrane odluke uzima kao valjani razlog za ponitenje arbitrane
odluke.Temeljno pitanje koje se pri potpisivanju postavlja je pitanje broja potpisa arbitranih sudaca
koji su sudjelovali u postupku. Razumije se da nita nije sporno u situaciji kada svi suci koji su
sudjelovali u arbitranom postupku ele potpisati arbitranu odluku. Problem nastaje kad neki od
sudaca koji su sudjelovali u tom postupku ne eli potpisati tu odluku, posebice kada se istakne da
potpis suca ne znai i njegovu suglasnost s takvom odlukom. Tako npr. u vicarskom sistemu predvia
se da se na odluku treba potpisati veina sudaca koji su sudjelovali u donoenju arbitrane odluke, ali
ide se i korak dalje pa se kae da je pri potpisu arbitrane odluke dovoljan potpis predsjednika
arbitranog vijea. U njemakom pravu je za potpis arbitrane odluke dovoljna veina potpisa sudaca
koji su sudjelovali u glasovanju uz obvezu da predsjednik arbitae utvrdi da je netko od sudaca koji su
sudjelovali u glasovanju odbio potpisati arbitranu odluku.Novelom austrijskog OZPO regulisano je
pitanje potpisivanja arbitrane odluke, pa se doputa da veina sudaca potpie tu odluku, a da se svako
odbijanje potpisa na toj odluci konstatira.Po austrijskom pravu svaka nepravilnost pri potpisu
arbitrane odluke u arbitranom postupku predstavlja razlog zbog kojega se moe zatraiti ponitenje te
odluke. Kada analiziramo neke sustave vidimo da je ipak prihvaen stav po kojemu je dovoljan potpis
veine sudaca koji su sudjelovali pri glasovanju.To je ispravno rjeenje, jer suprotno bi bilo
nerazumljivo da arbitrani sudija koji je pristao biti sucem u tom postupku ne eli potpisati odluku, a
taj potpis ne znai da se slae s odlukom nego samo znai da je uestvovao u glasanju.
Nain donoenja odluke
Odluke se u pravilu donose veinom glasova, negdje je potrebna kvalifikovana veina. Odluke
se donose na nejavnoj sjednici.Openito je prihvaeno naelo da se odluke donose veinom glasova.
Navedena rjeenja se sastoje od odredbi da se odluka donosi veinom glasova, pod uvjetom da se
stranke u arbitranom postupku nisu drugaije sporazumjele. Drugaiji sporazum moe biti samo
sporazum o jednoglasnosti pri donoenju arbitrane odluke. Razumije se da se radi o postupku kada je
arbitrano vijee vodilo arbitrau. U vicarskom pravu postoje neke specifinosti kao to je npr. za
sluaj da sam predsjednik donosi odluku ako je arbitrano vijee sastavljeno od tri lana, kada se ne
moe postii veina ili kada je arbitrano vijee sastavljeno od neparnog broja lanova. U vicarskom
pravu postoji takoer institut kvalificirane veine.To je situacija kada se od apsolutne veine trai vie
glasova kako bi odluka mogla biti donesena. To je karakteristino za situacije kada se arbitrano vijee
sastoji od parnog broja lanova i to u pravilu od veeg broja lanova npr. est zavaljanost odluke prema
kvalificiranoj veini trai pet glasova. U raspravi o nainu donoenja arbitrane odluke posebice je
potrebno obratiti tri pitanja. To je pitanje kako rijeiti situaciju kada se kod vijea od neparnog broja
lanova pojavi isti broj glasova pri odluivanju, posebno pitanje izdvojenog miljenja arbitra. Kada se
vijee sastoji od parnog broja lanova, pa se pri glasovanju postigne isti broj glasova, postoji nekoliko
naina rjeavanja tog problema. Najdrastiniji nain rjeavanja tog problema je u njemakom pravu, pa
12

u tom sluaju odmah prestaje vaiti ugovor o arbitranom sudovanju, u austrijskom pravu je to razlog
za sudsko traenje ponitenja ugovora o arbitranom sudovanju, a u vicarskom pravu se naknadno
imenuje sudac koji postaje predsjednik arbitrae i on zajedno s ostalim sucima donosi odluku. Kada se
radi o vijeu sastavljenom od neparnog broja lanova, onda samo rijetki sustavi predviaju da se moe
postii isti broj glasova. U tom sluaju postoje dva naina rjeavanja toga problema i to tako da odluku
donosi predsjednik arbitrae, te drugo rjeenje da se pristupi razdvajanju pitanja o kojima se glasuje pa
da se ponovno glasuje o svim pitanjima pojedinano. Predsjednik arbitae je potpuno kompetentan da
donese odluku ako postoji isti broj glasova kod drugih lanova, jer je uestvovao u radu arbitrae. Niz
arbitraa predvia izdvojeno miljenje arbitara u arbitranom postupku. To odvojeno miljenje se moe
prezentovati i u toku arbitranog postupka i u toku glasanja za donoenje arbitrane odluke. Postoje
neka miljenja da u situaciji kada arbitar ima odvojeno miljenje u momentu donoenja arbitrane
odluke da taj sudac nije duan potpisati arbitranu odluku, nego da moe pisano dati svoje miljenje a
da ne potpisuje odluku. Izdvojeno pisano miljenje ima svoju vanost u pravnoj teoriji, ali isto tako
moe imati i svoju vanost kao dokument u eventualnom postupku za ponitenje te arbitrane odluke
na izgradnji sudske prakse itd. Prema nekim se miljenjima ak odvojeno miljenje arbitra dri
sastavim dijelom arbitrane odluke.
Prilog 1: lanak o arbitrai u Srbiji, asopis PKS Korak
Spoljnotrgovinska arbitraa pri Privrednoj komori Srbije postoji od 1947, i za tih 65 godina ima
na hiljade reenih sporova i odluka koje se uspeno izvravaju u zemlji i u inostranstvu. Da srpska
Spoljnotrgovinska arbitraa pri Privrednoj komori Srbije trgovcima garantuje objektivno i nepristrasno
reavanje sporova, potvruju imena sa liste arbitara. Arbitri su istaknuti profesori, advokati i strunjaci
iz privrede, mogu biti domai i strani dravljani, a na trenutno vaeoj listi srpske Arbitrae 42% su
domai, a 58% strani dravljani. Poverenje uliva i reputacija predsednika Soljnotrgovinske arbitrae pri
PKS, dr Gae Kneevia, profesora Pravnog fakulteta u Beogradu.
Svet s uvaavanjem gleda na nau arbitrau koja zasluuje poverenje. U naoj arbitrai patriotizam se
Ne iskazuje tako to se presuuje u korist svoje zemlje, ve tako to se sudi objektivno, tako da se ne
ubije poslovna saradnja stranaka u postupku. Ideja Arbitrae je da se ne stvore dobitnik i gubitnik, ve
da i dalje te dve stranke mogu da sarauju. Arbitraa je okrenuta biznisu. Od 2000. vidan je trend rasta
domae arbitrae. Naroito je tome uzrok veliki broj privatizacija koje su zavrile sporovima. U veliki
broj privatizaconih ugovora ugraena je arbitranaklauzula. Te sporove, koji su sadameu najveim
sporovima koje Srbija ima, uglavnom reava arbitraa. U poslednje tri-etiri godine uglavnom ih reava
srpska arbitraa, to je veoma dobro. Agencija za privatizaciju je shvatila da ima arbitrau na dohvat
ruke, da ta arbitraa ima ugled i da je jeftinije da spor reava u Beogradu, nego u Parizu, Stokholmu ili
enevi. Agencija je poela privatizacionim partnerima da nudi takve klauzule i oni su to prihvatali.
Naa arbitraa od 2000. godine ima proseno izmeu 15 i 25 novih sporova godinje. Ono to domau
Komoru ini privlanom za poslovni svet je to to se u toku jedne godine isto toliko sporova i rei.
Sporovi pred srpskom Arbitraom sada u proseku traju 5,5 meseci. Dobijate konanu odluku, koja ne
podlee reviziji. Ne znam da li postoji efikasnija arbitraa od nae. Ja sam lan pariskog suda ICC. Kad
sam pre tri godine podnosio izvetaj, imali smo proseno trajanje spora 11 meseci i oni su rekli da je to
fantastino. Sada, tri godine kasnije, mi smo na 5,5 meseci. Brzina spora je prvi razlog zbog koga se
ide na arbitrau. Drugi je neutralnost i to to nema nacionalnog protekcionizma. Trei argument su
trokovi. ICC iz Pariza, londonska ,vajcarska ili amerike arbitrae su skupe, a kod nas je cena
pristupana i za domae firme. Imali smo spor gde je vrednost bila 72 mliona evra, a trokovi postupka

13

su bili 350000 evra. Za spor od 72 miliona evra, trokovi u Parizu su milion evra, a kod UNCITRAL
dva miliona evra., dr Gaa Kneevi, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu. 1
Prilog 2: PRAVILNIK O ORGANIZACIJI I RADU ARBITRANOG SUDA BIH
Na osnovu stava 3. lan 40. Statuta Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine, Upravni
odbor Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine, na sjednici odranoj 17. juna 2003. godine,
donio je PRAVILNIK O ORGANIZACIJI I RADU ARBITRANOG SUDA (Objavljeno u "Sl. glasnik
BiH", br. 39 od 19 decembra 2003)
IOPE ODREDBE lan 1. Arbitrani sud pri Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine
(u daljem tekstu: Arbitraa) je samostalan sud za arbitrano rjeavanje sporova. Sjedite
Arbitrae je u Sarajevu. Arbitraa je nadlena za rjeavanje sporova koji ispunjavaju slijedee
uvjete: 1. da se radi o trgovakom sporu u kojem stranke mogu slobodno disponirati
predmetom spora, 2. da za tu vrstu spora nije predviena iskljuiva nadlenost redovnog suda,
3. da su se stranke sporazumjele o nadlenosti Arbitrae. U sporovima navedenim u stavu 1.
ovog lana Arbitraa moe, na zahtjev jedne ili obje stranke, da posreduje radi mirenja. lan 2.
Ovaj pravilnik primjenjuje se na sporove izmeu stranaka koje imaju sjedite, odnosno
boravite na teritoriji Bosne i Hercegovine kao i na one sporove u kojima najmanje jedna
stranka ima sjedite, odnosno prebivalite na teritoriji druge drave. Odredbe ovog pravilnika
primjenjuju se na postupak vanjskotrgovinske arbitrae kao i na postupak unutranje arbitrae.
Ukoliko postoje razlike u postupku, zavisno da li se radi o vanjskotrgovinskoj ili unutranjoj
arbitrai, to je pojedinim lanovima ovog pravilnika posebno naglaeno.
IIII- ORGANIZACIJA lan 3. Arbitraa, kao samostalan sud ima predsjednika, zamjenika
predsjednika, arbitrana vijea i arbitare pojedinace. Predsjednik i zamjenik predsjednika
Arbitrae ne mogu, za vrijeme svog mandata, biti birani za arbitre. Predsjednika, zamjenika
predsjednika i arbitre bira nadleni organ Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine na
period od etiri godine s tim da mogu biti, po isteku mandata, ponovo birani. lan 4. Strunoadministrativne poslove za potrebe Arbitrae obavlja sekretar Arbitrae kojeg imenuje nadleni
organ Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine. Opi nadzor nad administrativnim i
materijalnim poslovanjem Arbitrae vri Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine ( u
daljem tekstu: Komora BiH) i obezbjeuje materijalna sredstva za poetak rada i vrenje njene
funkcije.
IIIIII- JEZIK ARBITRAE lan 5. Ako se stranke nisu drukije sporazumjele, arbitrano vijee,
odnosno arbitar pojedinac e odmah nakon svog imenovanja odrediti jezik ili jezike na kojima
e se voditi postupak. Ova odluka se odnosi na sve podneske u postupku, a ako se odrava
usmena rasprava, takoer i na jezik ili jezike na kojima e se voditi rasprava. Do utvrivanja
jezika postupka svi podnesci mogu se podnijeti na jednom od jezika Bosne i Hercegovine,
jeziku glavnog ugovora ili jeziku ugovora o arbitrai. Ako se lanovi arbitranog vijea ne
mogu sporazumjeti o jeziku arbitrae, arbitraa se vodi na jednom od jezika Bosne i
Hercegovine, po slobodnoj odluci stranke.
IVIV- MIRENjE lan 6. U sluajevima iz lana 1. stav 3. ovog pravilnika, bez obzira da li je
ugovorena nadlenost Arbitrae, stranke se mogu obratiti Arbitrai za posredovanje radi
mirenja, prema odredbama ovog pravilnika. Postupak za mirenje je neovisan od arbiranog
postupka. Ako postupak za mirenje ne uspije, nita od onoga to je u toku postupka za mirenje
uinjeno ili izjavljeno usmeno ili pismeno, ne obavezuje stranke. Pristanak na postupak za
1

www.pks.rs
14

V-

mirenje ne znai i pristanak na nadlenost Arbitrae, u sluaju neuspjeha za mirenje. lan 7.

Prijedlog za pokretanje postupka mirenja podnosi se pismeno Arbitrai, a moe ga podnijeti
samo jedna stranka ili obje zajedno. Ako je prijedlog za pokretanje postupka mirenja podnijela
samo jedna stranka, Arbitraa e od druge strane traiti da se u roku od 30 dana izjasni o tom
zahtjevu. Ako se suprotna strana protivi postupku mirenja ili se u predvienom roku ne izjasni,
smatrat e da postupak mirenja nije uspio. lan 8. Ako je druga stranka prihvatila prijedlog za
pokretanje postupka za mirenje, kao i kad su prijedlog podnijele obje stranke, predsjednik
Arbitrae odredit e prikladnu osobu za posrednika. Stranke se mogu saglasiti da postupak za
mirenje izvri sam predsjednik Arbitrae ili arbitar sa liste arbitara kojeg odredi predsjednik
Arbitrae. lan 9. Posrednik ispituje navode i prijedloge stranaka, a po potrebi prikuplja
odreena obavjetenja i sasluava stranke. Nakon to je u dovoljnoj mjeri ispitao sluaj,
posrednik dostavlja pismeni prijedlog poravnanja strankama. lan 10. Ako stranke prihvate
poravnanje, njegov sadraj se unosi u zapisnik koji potpisuju stranke i posrednik. Ovaj zapisnik
nema snagu pravnosnane odluke Arbitrae i smatra se poravnanjem postignutim van
Arbitrae. Ako stranke zatrae i ako dostave valjan sporazum o arbitrai, predsjednik suda e
imenovati arbitra, koji e, na zahtjev stranaka, donijeti presudu na osnovu poravnanja.
V- NADLENOST ARBITRAE lan 11. Arbitraa je nadlena za sporove iz lana 1. stav 3.
ovog pravilnika ako njegovu nadlenost stranke utvrde ugovorom, odnosno pismenim
sporazumom. Ugovor o nadlenosti Arbitrae se moe zakljuiti kako u pogledu odreenog
spora tako i u pogledu buduih sporova koji mogu nastati iz odreenog pravnog odnosa.
Smatra se da su stranke ugovorile nadlenost Arbitrae i ako je ugovor o tome zakljuen putem
razmjene pisama, telegrama ili putem faksa. Arbitrani ugovor je punovano zakljuen i kada
je odredba o njegovoj nadlenosti sadrana u opim uvjetima koji su sastavni dio pravnog
posla. Stranke, prihvatanjem nadlenosti Arbitrae prihvataju i odredbe ovog pravilnika. lan
12. Ako tuena strana ospori postojanje arbitranog ugovora, odnosno arbitrane klauzule, ili
ne odgovori na tubu, formira se komisija u sastavu: predsjednik, zamjenik predsjednika
Arbitrae i arbitar kojeg odredi predsjednik Arbitrae, koja utvruje da li je u ispravama koje
tuilac podnosi, sadran ugovor o nadlenosti Arbitrae. Ako komisija iz prethodnog stava
utvrdi da je u ispravama koje tuilac podnosi, sadran sporazum o nadlenosti arbitrae,
postupak e se nastaviti i ako druga stranka odbije da uestvuje u njemu. Odlukom komisije iz
stava 1. ovog lana ne prejudicira se konana odluka o postojanju i punovanosti arbitranog
ugovora. lan 13. Ako izmeu stranaka ne postoji arbitrani ugovor, pozvat e se tuena strana
da se u roku od 15 dana od prijema poziva izjasni da li prihvata nadlenost Arbitrae. Ako
tuena strana ne odgovori ili odbije da prihvati nadlenost, obavijestit e se tuilaka strana.2

www.komorabih.ba
15

Zakljuak
Na kraju moemo zakljuiti da se rjeavanje meunarodnih trgovinskih sporova pred nacionalnim
sudovima se u nije pokazalo racionalnim iz vie razloga: opravdane primedbe upuuju se na raun
komplikovanog sudskog postupka, pristrasnog odnosa sudija prema strankama, dugog trajanja postupka
zbog njegove formalnosti i viestepenosti, i dr. To ne odgovara potrebama poslovnih ljudi, iji je interes
da probleme reavaju na jednostavan, ali efikasan nain, sa to manje negativnih posledica po njihovo
budue poslovanje. Ovaj interes oni tee mogu da zatite u postupku pred dravnim sudom, koji je
duan da utvrdi koja od strana u sporu ima vee pravo, ili kojoj od njih neto pripada. Sud primenjuje
nacionalno pravo koje utvrdi da je merodavno u konkretnom sluaju i na osnovu njega usvaja ili odbija
zahtev stranke. On ne moe zasnovati odluku na principima pravinosti, niti primenom pravila
autonomnog prava meunarodne trgovine, to je uobiajeno u postupku pred arbitraom. Arbitraa
rjeava spor u skladu sa pravilima koje same stranke odrede. Ukazujui joj povjerenje, one su unaprijed
izrazile i spremnost da prihvate njenu odluku. Ta odluka, ponekad, ne predstavlja maksimalno
ostvarenje njihovih zahteva, ali zato ni ne rui temelje njihovog budueg poslovanja. Stranke osjeaju
da bolje tite svoje interese u arbitranom postupku, gde samostalno imenuju arbitre - strunjake za
pitanja koja su meu njima sporna i gde slobodno odluuju o materijalnom i procesnom pravu koje e
se primjeniti na rjeavanje spora. Zbog toga je meunarodna trgovinska arbitraa sve popularnija i u
znaajnoj meri je potisnula dravne sudove u rjeavanju meunarodnih trgovinskih sporova.

Literatura
16

www.pks.rs
www.pravst.hr
www.infogo.biz
www.swissarbitration.org
www.komorabih.ba

17