Hrvatski (smjernice za pisanje eseja)

Esej treba imati 400-600 rijei.

U ukupan broj rijei ubrajaju se i rijei iz naslova (npr. Fjodor Mihajlovi
Dostojevski - 'Zloin i kazna' je ve 6 rijei).
Donja doputena granica je 10% manje od minimalnog broja rijei, dakle
360 (iako nije preporuljivo igrati se s brojevima i 'natezati' rijei do 360).
Eseji koji imaju ispod 360 rijei ne boduju se.
Gornja granica nije tono odreena, iako bi se, donekle, takoer mogla
shvatiti kao 10% vie od maksimalnog broja rijei, dakle 660, eventualno
700. Ne gube se (svi) bodovi ako se napie ak i preko 700 rijei, no
preporuljivo je ostati u tom nekom razumnom opsegu.
Dani su odlomci/odlomak iz tekstova/teksta na temelju kojih su, ispod
njih/njega, obavezno napisane smjernice (njih 10-ak). Te smjernice uvelike
pomau u pisanju budui da podsjeaju na bitne stvari (uglavnom se ne
tiu fabule i prepriavanja radnje, ve vanosti i simbolike djela,
karakterizacije i stanja likova i slinih elemenata, iako se trebaju naglasiti
glavne prekretnice radnje u djelu, npr. kod 'Zloina i kazne' sami in
ubojstva...) koje se, u eseju, obavezno moraju spomenuti i razraditi te je, u
konanici, jedini zadatak odgovoriti na njih. Oni elementi, koji ne piu u
smjernicama, u biti nisu potrebni, ali svakako nije naodmet da se napiu
ako se ima prostora i vremena (npr. ubaciti nekog sporednog lika kojeg
'nitko ne zna' u kontekstu neega, sjetiti se 'sone' knjievne kritike koju je
netko napisao o dotinom djelu, ili pak neki sporedni dogaaj u djelu, neku
alegoriju, metaforu, stilsko sredstvo (psihologizacija, tehnika solilokvija i
slino), no, naravno, bez velikog okolianja, isto radi 'umjetnikog' dojma
koji, uz hladnu injenicu to se esej shvaa kao shema i zadatak, igra
nezanemarivu ulogu). Dakle, bitno je jasno i detaljno razraditi zadane
smjernice. Redoslijed smjernica nije bitan, ve je vano da se niti jedna ne
izostavi. Dodue, nije naodmet ii po redu jer je, oito, ispitiva
pretpostavio neki tok svijesti samim poretkom tih zadanih smjernica (samo
je stilski bitno ne skakati nepovezano s teme na temu).
Esej se dijeli na 3 ulomka (uvod, razradu i zakljuak), za razliku od eseja iz
engleskog kojem se razrada dodatno fiziki dijeli na + i strane. Kod eseja
na hrvatskom, razrada je jedinstvena cjelina unutar koje se sve
jedinstveno razrauje, usporeuje, suprotstavlja...
Prijedlog je da uvod ima do 80-ak, razrada do 450-ak i zakljuak do 80-ak
rijei - ukupno oko 600-tinjak rijei. Uvod i zakljuak bi, barem priblino,
trebali biti jednake duljine i, pojedinano, dosta manji od velike razrade.
Esej se fiziki dijeli na tri odlomka na nain da se:
1. poetni redak uvue i ne preskae red izmeu dva odlomka
2. poetni redak ne uvue, ali se preskoi red izmeu dvaju odlomka

Uglavnom, bitno je da se jasno vide odijeljeni odlomci na bilo koji nain.

ak i ako se uvue redak s istovremenim preskoenim redom izmeu
dvaju odlomaka, to ne bi smjelo predstavljati problem zbog kojeg bi se
oduzeo/oduzeli bod/bodovi.
U uvodu se, openito, pie o trima stvarima:
- pisac
- knjievnopovijesno razdoblje
- djelo
- ovo su svi elementi prema kojima se pie o gore navedenim
stvarima:
1. puno ime i prezime pisca
2. udarna i poznata djela
3. glavna crtica iz ivota (npr. traume iz djetinjstva, odlazak u
vojsku, neku
prekretnicu koja je utjecala na
njegov daljnji razvoj i
stvaralatvo)
4. poloaj, vrijednost, utjecaj, uzori i poveznice u nacionalnoj i
svjetskoj knjievnosti
5. glavni motivi, poante, ideje (npr. socijalizam, utopija,
liberalistika nastrojenost...),
6. stilska izraajna sredstva, stvaralake posebnosti
7. po emu je pisac autohton i jedinstven
8. njegovi postupci u razradi fabule, njenoj dinamici, karakterizaciji
i opisima
9. kojem knjievnopovijesnom razdoblju pripada (npr.
modernizam)
10. stilske posebnosti dotinog razdoblja
11. njegov povijesni smjetaj (stoljee, godine (od-do))
12. doticaj s drutvom (reakcije, komentari, kritike na razdoblje i
djelo)
13. vrsta djela
Razrada:
Razrauje se opirnim odgovaranjem na smjernice (dobro je ne raditi nagla
skakanja sa smjernice na smjernicu ime se dobije dojam rascjepkanosti,
zgodno je ubaciti poneku povezniku reenicu koja spaja teme dviju
smjernica i ini esej tenijim za itanje).
Banalni primjer:
1. smjernica: Kakvo je duevno stanje glavnog
lika?
2. smjernica: Kakvo je fiziko stanje glavnog
lika?
Odgovor: Glavni lik je rastrojen, neuraunjiv...
Isto tako, situacija
nije drugaija ni s njegovim
fizikim stanjem koje je
takvo i takvo...

Umjesto: Glavni lik je rastrojen, neuraunjiv.

Njegovo fiziko
stanje je takvo i takvo...
Oba odgovora su u redu, no u prvom odgovoru
podebljana slova
slue kao neki most izmeu dviju smjernica, kao
uvod ('zalet') za
drugu smjernicu. Time se esej na neki nain
stilski oblikuje da bude
teniji, dok drugi odgovor moe biti tur i
monoton. Primjer nije
kvalitetan, ali slui za poantu, ideju.
Zakljuak:
Zakljuak je, zapravo, sinteza svega dosad reenog uz potvrdu, komentar
ili neku vrstu generaliziranja o vanosti djela, glavnog lika, poante pisca i
ideje djela uz nezaobilaznu dozu osobnog osvrta, komentara, stava,
odnosa premu svemu dosad reenom (ipak, nije potrebno pisati neka
upozorenja, opaske i krilatice (u stilu: Pisac poruuje budite dobri!) jer nije
ni mjesto za to, ve treba dati jedno kritiko, knjievno miljenje bilo o
djelu, liku i piscu, bilo o poanti i ideji).
Pripazi na preveliko koritenje tuica (npr. 'kontemplacija' umjesto
'miljenje', 'implementacija' umjesto 'ucijepljenje', 'rezime' umjesto
saetak i slino). Takve se rijei mogu ubaciti na 2-3 mjesta isto radi
dokaza irine vokabulara, ali poanta toga je gotovo pa zanemariva. Koristi
iste, izvorne hrvatske rijei (naravno, ne treba pisati 'zrakomlat' umjesto
'helikopter' ili 'dalekovidnica' umjesto 'televizija'...).
Pripazi na interpunkciju (pogotovo zareze kod umetnutih reenica).
Crtica '-' ide prije dijela reenice ili rijei koja se eli posebno naglasiti.
Toka zarez ';' ide na mjesto gdje se, na neki nain, dvije reenice spajaju u
jednu s odreenom 'stankom'.
Ako se doslovno navodi (izvorno pie) strana rije, npr. facebook, trash i
sline rijei, one se obavezno stavljaju u gornje jednostruke navodnike
('facebook', 'trash'). Dodue, takve rijei je preporuljivo pisati doslovno po
naem izgovoru, dakle fejsbuk, tre i to bez ikakvih navodnika.
Ako se, primjerice, navode nazivi knjiga i djela, takve se rijei stavljaju u
dva gornja dvostruka navodnika (npr. ''Gospoda Glembajevi'').
esto koristi poveznike rijei (kako bilo, tovie, nadalje, osim toga, uz to,
uostalom, naprotiv...). Dobro je njima zapoinjati reenice.
Esej treba sadravati dosta citata (primjerice 6-7). Citirati se mogu itave
reenice ili njeni dijelovi:
1. Ako se citira cijela reenica, stavi se dvotoka, poinje se s donjim
dvostrukim
navodnicima, prva rije se pie velikim slovom, slijedi reenica s
konanom interpunkcijom
(tokom, usklinikom, upitnikom) pa gornji dvostruki navodnici. Na kraju
ide toka ako

reenica zavrava citatom, ak i iza te zagrade je potrebno staviti

konanu interpunkciju
(toku, usklinik, upitnik)
npr. Raskoljnikov sebe smatra neobinim ovjekom te si daje odreene
privilegije:
Oni neobini imaju pravo da poinjaju svakakve zloine.
2. Ako se citira dio reenice, sve je isto osim to se prva rije ne pie
velikim slovom te ispred nje idu tri tokice, kao i iza zadnje rijei
umjesto konane interpunkcije (toke, usklinika, upitnika)
npr. Vidi se da je bila aktivna: ,,...etala je parkom...''.
Postoje 3 tipa eseja. Bilo koji od njih moe doi na maturi:
1. Interpretativni - tip eseja u kojem se obrauje samo jedno zadano djelo,
tema, ulomak,
postoje zadane smjernice i one se razrauju, nita vie
od toga
2. Raspravljaki - tip eseja u kojem se problematizira zadano djelo, tema,
ulomak na nain
slian eseju iz engleskog na maturi, navode se pozitivne i
dobre strane, tj. sve
dobre i loe osobine zadanog, kao da unutar eseja postoje
dvije sukobljene
strane, a svaka dokazuje neto svoje u vidu dijaloga koji
se oblikuje
3. Komparativni - zadana su dva djela, ulomka ili teksta, a zadane
smjernice odnose se i na
jedno i na drugo, kad se napie smjernica za jedno djelo,
ista smjernica
treba se razraditi i za drugo djelo s tim da se ubaci neka
zajednika poveznica
izmeu ta dva djela (ili npr. glavna lika) u sklopu dotine
smjernice
Npr. Kakav je Mersault, a kakav Raskoljnikov?
Mersault je psihiki rastrojen..., a situacija nije
drugaija ni kod
Raskoljnikova koji je...
Dakle jedinstvena smjernica mora se odnositi i na
ulomak s Mersaultom
('Stranac') i na Raskoljnikova ('Zloin i kazna'), a ne
da se, primjerice,
pie samo o jednom.
Jedne je godine na maturi postojala mogunost biranja izmeu dva
priloena ulomka. Jedan bi se izabrao i o njemu bi se pisao interpretativni
esej, no druge su godine bila priloena dva ulomka i trebalo je pisati
komparativni esej (uzeti oba ulomka u obzir) pa obrati pozornost na to i
dobro proitaj zadatak i provjeri da li u smjernicama pie 'usporedi'.
Esej nosi 50% bodova (80/160 bodova) na maturi.

Esej, u biti, nosi 40 bodova, a dobiveni rezultat mnoi se s 2 kako bi se

dobio broj od 80 bodova (kako bi esej nosio 50%). Dakle, ako je postignuto
35/40 bodova, to je zapravo 70/80 bodova.