Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

HRVATSKI BAN JOSIP JELAI BUIMSKI

Pie: Dominik Deman

Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

Podrijetlo obitelji, roenje, djetinjstvo, rana mladost i kolovanje
Prvo spominjanje obitelji Jelai moe se dovesti u svezu sa srednjovjekovnom
Bosnom. Povijesni podaci spominju Stanoja Jelaia 1381. godine kao slubenika bosanskog
kralja Tvrtka I. Kotromania. Ne moe se sa sigurnou tvrditi da su ovi Jelaii izravni preci
slavnoga hrvatskoga bana. Obitelj Jelai je svoju slubu domovini zapoela jo u vrijeme
Frankopana-Slunjskih. etiri stoljea pripadnici toga roda bijahu ratnici, istaknuti krajiki
asnici, visoki vojni zapovjednici, dravnici, sveenici, prosvjetitelji, dobrotvori i pisci. U XVI.
stoljeu u Psunju se pojavljuju obitelji Jelaia, ali se dolaskom Turaka one sele u Liku,
Turopolje i dalje. U Lici kod Gospia se nalazi znamenito utvrenje Buimski, ije ime se
dodaje kao pridjevak obitelji Jelai. Ono se prvi put spominje u svezi s jednim Jelaiem
poetkom XVI. stoljea. U XVII. stoljeu su ivjela znamenita braa Jelaii: Janko i Stjepan.
Stjepan, pradjed hrvatskoga bana Josipa Jelaia, bio je podupan Zagrebake upanije, podban
i podzapovjednik Banske krajine u razdoblju od 1695. do 1710. godine. Prvi je poeo rabiti
pridjevak Buimski uz svoje prezime. Franjo Jelai (1746.1810.), otac slavnog hrvatskog
bana, iz kurilovake loze plemike obitelji Jelai, bio je vojnik i asnik Habsburke monarhije
koji se istaknuo na bojitima diljem Europe u vrijeme takozvanih Napoleonovih ratova koncem
XVIII. i poetkom XIX. stoljea. Majka Josipa Jelaia zvala se Ana, roena Portner.
Josip Jelai je roen u Petrovaradinu 16. listopada 1801. godine, u vrijeme kada je
njegov otac Franjo bio na vrhuncu zapaene vojne karijere i kao podmaral od 1800. godine
zapovijedao krajikom divizijom u Petrovaradinu. Istoga dana, 16. X., novoroeni Josip bio je
krten u upnoj crkvi Sv. Jurja u Petrovaradinu, koju su podigli isusovci stoljee ranije. U
maticama krtenih iste upe upisan je u godini 1801. pod rednim brojem 2, na stranici 312, a
pod imenom JOSEPCHUS GEORGIUS FRANCISCUS JELLACHICH, kao legitimni sin oca:
Illustrissimus Dr. FRANCISCUS Liber Paro JELACHICH de Buzin Insignis Ord.: Maria
Theresia Militaris Campi Marschalus Cocumtenens i majke: ANNA e Liberis Baronihus
PORTNER de hafflein conthorabis ejus. Kum na krtenju malom Josipu je bio:
Excellentissimus D.D: GEORGIUS DE GYNEL: Paro, Eques Ordinis S. Elisabetha et S. S.
Stephani generalis Campi Marschalus Cocumtenens ac Comendans combinionorum
militarindans Conthorale D: Claranta de LOVASZ, krstio ga je upravitelj upe dr. Damianus
Ntzl.
Rano djetinjstvo maloga Josipa, kojeg su odmila zvali Pepi, obiljeile su selidbe. Franjo
Jelai je sluio u Petrovaradinu i u Karlovcu, a poslije nepravednog umirovljenja, 1805.
godine se povukao u kuu na zagrebakom Gornjem gradu. Obitelj je esto boravila i u
obiteljskom ljetnikovcu, skromnom drvenom dvoru u Kurilovcu. U osmoj godini Josip je
zapoeo svoje kolovanje u Theresianumu, bekoj akademiji, najelitnijoj plemikoj koli u
cijeloj Monarhiji. Primljen je milou samoga cara Franje I., tijekom kolovanja pokazivao je
veliko zanimanje za vojnitvo, zemljopis, povijest, govornitvo i strane jezike. Bio je jedan od
najboljih pitomaca Theresianuma. Bio je vjet maevalac, odlini strijelac i spretni jaha. Na
poetku svog boravka u Beu mali Josip je imao susret koji je pamtio cijeli ivot. Osobno je
upoznao slavnoga vojskovou i cara, Francuza Napoleona Bonapartea. Dok je Napoleon u
velebnom dvorcu Schnbrunn obavljao smotru tri carske strae, jedan zarobljeni austrijski
general dobio je doputenje predstaviti Josipa caru, jer je ime Josipova oca bilo dobro poznato
francuskim generalima. Bonaparte je djeaka pogladio po kosi i lagano ga potegao za uho.
Vojnika sluba
Barun Jelai je zavrio beki Theresianum kao odlini diplomant 1819. godine i od
tada zapoinje njegov vrtoglav uspon u inovima, astima i podvizima u korist carstva i
hrvatskoga naroda. Vojniku karijeru Josip je zapoeo kao potporunik stupanjem u Treu
konjaniku pukovniju u Galiciji kojom je zapovijedao barun Vinko Kneevi, ujak Jelaieve
Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

majke. Uobiajen asniki ivot, obiljeen promaknuima i napredovanjem u slubi, prekinula
je teka bolest grla (1822.1825.), tijekom koje je boravio u Zagrebu i Kurilovcu. U svoju
postrojbu se vratio 1825. godine kao natporunik. Godine 1828. iz Bea ponovno odlazi u
Galiciju, a u rujnu 1830. u Ogulin, gdje postaje zapovjednikom (podkapetan) Sedme satnije
Tree graniarske pukovnije. Cijela ova pukovnija bila je premjetena u Lombardiju zbog
nemira koji su zahvatili Italiju. Ovdje je Jelai usavravao vojnu vjetinu sve do 1835. godine.
Vratio se u Ogulin gdje je izvojevao pobjedu u sukobu s osmanskim graniarima kod
Velike Kladue i tako stekao naklonost cara Ferdinanda V. Tom prigodom je zadivio
osmanskog zapovjednika Mahmud-bega Baia iz Bihaa, koji mu je darovao rasnoga konja,
bijelca, nazvanog Arapin, na kojemu je Jelai kasnije iao na bansko ustolienje i u vojnu na
Madarsku. U veljai 1837. je promaknut u bojnika (majora) 48. pjeake pukovnije u Zadru i
pobonika namjesnika Dalmacije. esto je putovao po Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori. Po
Velebitu je pratio poznatoga botaniara, saskoga kralja Fridrika Augusta. Nakon uspjeno
obavljenih dunosti, imenovan je poetkom svibnja 1841. potpukovnikom Prve banske
pukovnije u Glini, a ve u listopadu 1842. postao je njezin pukovnik i zapovjednik. Jelai se
zalagao za poboljanje ivotnih uvjeta graniarskog puka. Sa svojim vojnicima sagradio je
1843. godine cestu izmeu Gore i Petrinje. Zbog velikih ratnih zasluga Jelai je za samo
godinu dana bio promaknut ak tri puta: od pukovnika u general-bojnika, zatim u podmarala,
te na kraju u generala topnitva.
Josip Jelai u revoluciji 1848./49.
U ove dvije godine revolucionarna zbivanja su zahvatila gotovo polovicu Europe.
Revolucija je zahvatila Francusku, Njemaku, Apeninski poluotok (Italiju) i vienacionalnu
Habsburku monarhiju. Ova dogaanja su poznata i kao proljee naroda. U vrijeme ovih
dogaaja polovicom XIX. Stoljea, u junom dijelu Austrijskog carstva dolo je do sukoba
madarskog i hrvatskog pokreta. Uzrok tomu je to su se politiki ciljevi dvaju pokreta u
bitnome razilazili. Madarski pokret, predvoen Ljosom Kossuthom, zalagao se za
jedinstvenu Ugarsku od Jadrana do Karpata, ne priznajui autonomni poloaj koji je Hrvatska
ve stoljeima uivala u okvirima zajednike drave. Ugarski pokret je nastojao provesti
madarizaciju, koja se napose ogledala u donoenju zakona po kojem se madarski jezik
obvezatno ui u svim kolama. Kossuth je ak poricao hrvatsko ime i narodnost. U ovim
burnim vremenima veliku ulogu za hrvatski pokret imao je upravo Josip Jelai. Beki dvor je
vjeto iskoristio hrvatski pokret, kao i srpski pokret u junoj Ugarskoj, protiv madarskog
pokreta i uspio je ouvati cjelovitost monarhije suzbijajui slavenske nacionalne interese.
Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je u Beu 23. oujka 1848. imenovao Josipa Jelaia
hrvatskim banom i tajnim kraljevim savjetnikom, a takoer ga je unaprijedio u in
generalmajora i zapovjednika obiju banskih pukovnija, glinske i petrinjske. Dva dana kasnije,
25. oujka, u Zagrebu je Narodna stranka sazvala Narodnu skuptinu koja je donijela svoj
politiki program u 30 toaka, poznat pod nazivom Zahtijevanja naroda. Najvaniji zahtjevi
su bili: uvoenje narodnog jezika, ukidanje kmetstva, saziv Hrvatskog sabora, osnivanje
narodne vojske, ope pravo glasa, sloboda tiska... Prva toka se odnosila na izbor Josipa
Jelaia za hrvatskoga bana: Budui da se u izvanrednom poloaju nalazimo, i za povratjenje
zakonitog stanja potrbito je, da imademo zakonitu vrhovnu glavu: zato izabrasmo jednoduno
bana trojedne kraljevine Barona Josipa Jelaia Buinskoga, mua svoga naroda povrenje
imajuega, kojemu banu ima se predati i zapovd nad vojskom granice i pravo razpisivanja
sabora. Predstavnici Narodne skuptine su predali narodne elje vladaru u Beu, ali ih je on
odbio potvrditi, obrazlaui svoju odluku time da ove narodne elje nisu bile usvojene u
Hrvatskom saboru koji je pravno jedino mogao slati vladaru prijedloge na usvajanje. Vladar se
jedino bio sloio s izborom Jelaia za hrvatskog bana, jer je ta odluka ve ranije na dvoru

Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

donesena. Josip Jelai je 8. travnja u Beu poloio bansku prisegu i bio je imenovan
feldmarallajtnantom i vojnikim zapovjednikom u banskoj i krajikoj Hrvatskoj.
Ugarski je sabor 11. travnja izglasovao zakone u kojima je zanemario tradicionalnu
hrvatsku autonomiju tako da je Jelai 19. travnja prekinuo odnose Hrvatske s ugarskom
vladom. Kada se dan prije ban vratio iz Bea, 18. travnja, razdragano je mnotvo hrlilo na ulice
Zagreba pozdraviti ga. Odrao je kratki govor na Markovu trgu nakon ega su ga uz gromko
klicanje graani podigli uvis. Ban je posebnim proglasom od 25. travnja 1848. ukinuo kmetstvo
u Hrvatskoj i Slavoniji. Ovim dogaajem su seljaci postali vlasnici samo onih poljoprivrednih
povrina koje su bile regulirane marijaterezijanskim urbarima iz druge polovice XVIII. stoljea,
ali ne i krevinskih i inenih zemalja, livada i vinograda koji su ostali u rukama bivih
feudalaca. Ban je proglasio hrvatski jezik slubenim i u svibnju iste godine je osnovao Bansko
vijee kao svojevrsnu vladu Trojedne kraljevine. Ova hrvatska vlada je imala est odsjeka.
Jelai je raspisao i izbore za prvi zastupniki Hrvatski sabor.
U Zagrebu je 4. i 5. lipnja 1848. uprilieno sveano bansko ustolienje. Promatrajui
mnotvo koija koje su prevozile dostojanstvenike u grad Zagreb kako bi prisustvovali ovom
dogaaju, francuski grof Edgar Corberon usporedio je Jelaiev ulazak u Zagreb s
Napoleonovim ulaskom u Pariz nakon povratka iz izgnanstva na Elbi. Sveano ustolienje i
banska prisega su obavljeni na Trgu svete Katarine. Nakon to je prisegnuo, Jelai je po
starom obiaju, uz poklike ivio i pucnjavu topova triput dignut uvis. Obred ustolienja je
nastavljen u crkvi Sv. Marka, a zatim i u pravoslavnoj crkvi Sv. Preobraenja, gdje je srpski
patrijarh Josif Rajai iz Srijemskih Karlovaca ustoliio bana, budui da je zagrebaki biskup
Juraj Haulik bio sprijeen. Proslava se potom premjestila u Banske dvore, a bila je popraena
predstavom u kazalitu i opim narodnim slavljem. Sveanost banskog ustolienja pratila je
sveanost otvorenja prvog hrvatskog graanskog Sabora na temelju izbornoga reda
utemeljenog po naelima graanskog liberalizma, s ukupno 191 zastupnikom.
Madari su u Beu radili protiv bana i car Ferdinand V. je 10. lipnja potvrdio odluku
ugarske vlade da se Jelai smijeni, nadajui se da e se mirnim putem moi dogovoriti s
Madarima. Sam ban to nije znao kada je 19. lipnja prispio u Innsbruck, gdje se tada nalazio
Ferdinand V. Tada se dogodio interesantni susret izmeu bana i nadvojvotkinje Sofije, majke
buduega cara Franje Josipa. Jelai se predstavio rijeima: Stigli su, Carsko Visoanstvo,
Vai pobunjenici, na to je ona odgovorila: Ali, ne, nemojte tako dragi bane. Naprotiv, Vi ste
naa jedina nada, na najjai oslonac. Unato ovome, ban nije bio tada osobito milostivo
primljen na dvoru. Tamo je i objavio proglas kojim je umirio krajike postrojbe u Lombardiji.
Jelai je tek na povratku u Hrvatsku, 20. lipnja, iz novina doznao za svoje smjenjivanje i
sigurno je bio neugodno iznenaen. To ga nije omelo, niti je izgubio sabranost i mirnou, a na
pitanje svoje pratnje to im je initi, odgovorio je: Poi na svoje poloaje i u vjernoj slubi
umrijeti za cara ili mu uz Boju potporu pomoi. U Zagrebu je vijest o Jelaievoj smjeni
izazvala pravu pomutnju i uznemirenost, Hrvatski sabor je zbog toga prosvjedovao 21. lipnja
pa je vladar povukao odluku o Jelaievoj smjeni. Pri ponovnom dolasku u Zagreb, 29. lipnja,
mnotvo je bana iznova doekalo u zanosu. Doekalo ga je i pismo nadvojvode Ivana koji ga je
pozivao natrag u Be na nove pregovore s Madarima, emu se on odazvao iako vie nije gajio
nade da je sporazum mogu mirnim putem. Sabor je toga dana zbog seljakih nemira i
opasnosti od Madara povjerio banu izvanredne ovlasti i pristao da se opremi vojska.
Narodni zastupnici Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 6. srpnja
upuuju proglas narodu u kojemu upozoravaju na sve okolnosti vezane uz pregovore s
Madarima. Hrvatski sabor je poetkom srpnja 1848. prestao s radom, ali je prethodno
Manifestom naroda hrvatsko-slavonskoga europskoj javnosti objavio elju Hrvata za
slobodom. Sredinom srpnja 1848. godine ban je poao u Slavoniju i Srijem kako bi oslabio
utjecaj madarskih podstrekaa, a potom u Be na pregovore s Madarima. U ovim krajevima
Jelai je proveo dvanaest dana. U Iloku je 21. srpnja na skuptini Srijemske upanije odrao
Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

govor u kome se napose oslikava njegov odnos prema rodnom kraju. U Srijemu je bilo teko
stanje jer su srpski ustanici u junoj Ugarskoj nastojali Srijem pripojiti novoj politikoj jedinici,
Vojvodini Srpskoj. Jelai je u Beu 29. srpnja vodio pregovore s predsjednikom ugarske vlade
Batthyanyjem na kojima Madari nisu pristali na hrvatske uvjete.

Ban u govoru pred Hrvatskim saborom 4. srpnja 1848. godine

Hrvatska banska vojska je 31. kolovoza 1848. ula u Rijeku i pripojila je Hrvatskoj.
Zapoele su pripreme za rat s Madarima. U jeku tih priprema, 6. rujna, ban je dobio pismo
kralja Ferdinanda V., kojim je vladar opozvao njegovu smjenu. Narednog dana Jelai je
Madarima navijestio rat, da bi 9. rujna stigao u Varadin gdje se okupljala hrvatska vojska.
Ban je 11. rujna zapoeo ratni pohod preavi kod Varadina Dravu, s oko 52000 vojnika. Tom
prilikom je navodno uzviknuo: to Bog dade i srea junaka, to e postati i njegovo geslo.
Stigavi u akovec, proglasio je pripajanje Meimurja Hrvatskoj, a madarske jedinice su se
bez borbe povukle preko Mure. Hrvatska vojska je nastavila napredovati prema Peti i 28. i 29.
rujna dolo je do bitke kod Pkozda i Velenczea gdje je madarsku vojsku predvodio vrhovni
zapovjednik Mga. Sukob je zavrio bez pobjednika, neodlueno i sklopljeno je trodnevno
primirje. Jelai je poao 1. listopada prema Beu ususret carskim etama. Ferdinand V. je
javno podrao hrvatski upad u Ugarsku, raspustio je Ugarski sabor, imenovao je Jelaia
povjerenikom, a zatim i vrhovnim zapovjednikom vojske u Ugarskoj. Proglasio je ratno stanje i
podredio hrvatskom banu i 20000 austrijskih vojnika. Time je ban od borca za Hrvatsku, postao
borac protiv madarske revolucije i bekog ustanka. Spaavajui hrvatski opstanak od
madarizacije, poeo se boriti i za spas Habsburgovaca.
U meuvremenu se rasplamsao ustanak u Beu, to je predstavljalo opasnost za
dinastiju, pa je hrvatski ban krenuo k prijestolnici uguiti ustanak, kome je u pomo pohitala
madarska vojska. Najvei vojni uspjeh Jelai je postigao 30. listopada 1848. kada je na elu
hrvatske vojske kod Schwechata, potukao madarske ete, to je bilo kljuno u slamanju
bekog ustanka, pa su Beani bana slavili kao svog junaka. Mnogi asnici su nakon ove
pobjede dali urezati rije: wir, to na njemakom znai mi, ali istodobno slova ove rijei
predstavljaju i poetna slova prezimena trojice slavnih generala Windischgrtza, Jelaia i
Radetzkog, koji su slavljeni kao spasioci Austrije. Nakon sloma bekog ustanka, knez
Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

Windischgraetz je imenovan vrhovnim vojnih zapovjednikom, tako da ban nije vie mogao
voditi neku politiku.
Poetkom prosinca, tonije 2. prosinca, dolo je do smjene na prijestolju. Novi car i
kralj je postao mladi Franjo Josip, koji je odmah imenovao Jelaia gubernatorom odnosno
namjesnikom Rijeke, kao i graanskim i vojnim namjesnikom Dalmacije. Kako je istodobno
bio i zapovjednik u banskoj Hrvatskoj, te vojni zapovjednik Hrvatsko-slavonske vojne krajine,
prividno je izgledalo da je dolo do ujedinjenja hrvatskih zemalja pod vlau jedne osobe. Novi
vladar Franjo Josip je namjeravao to prije orujem skriti madarski otpor. U zimskom pohodu
Jelaieva vojska je nizala pobjede, kod Ttnya je porazila i novog madarskog vrhovnog
zapovjednika Grgeya, te je 5. sijenja 1849. godine ula u Budim i Petu. I ako je izgledalo da
je madarski ustanak slomljen, u proljee je dolo do preokreta ratne sree, uslijedio je
protuudar Madara, kojima su pomogli i Poljaci. Ove snage su skrile srpsku pobunu u junoj
Ugarskoj, a u svibnju su preotele i Budim. Za ratne zasluge ban Jelai je imenovan 13. oujka
1849. generalom topnitva i vrhovnim zapovjednikom June armije u jugoistonom podruju
Monarhije koja je brojala oko 72000 vojnika. On je okupio nove ete i 26. travnja je zauzeo
Osijek, a zatim je provalio u junu Ugarsku gdje je postigao neke uspjehe. Kod Hegyesa ga je
nadmonim snagama zaustavio madarski general Vetter i prisilio ga na uzmak u Srijem.
Osvojio je i Baku. Madarski pokret je kapitulirao tek angairanjem ruske vojske u kolovozu
1849. godine.
Jo u tijeku revolucije, prije nego to je svladan madarski pokret, vladar Franjo Josip je
proglasio novi ustav, koji je bio oktroiran ili nametnut i donesen bez sudjelovanja
predstavnikoga doma. Njime je praktino zaveden apsolutizam, centralizam i germanizacija.
Sva vlast je bila usredotoena u Beu, tako da je propalo skoro sve za to se Jelai borio. Nije
krio svoje razoaranje i slaba mu je utjeha bila to to je bio proglaen poasnim graaninom
Pete, Bea, Pouna i Oldenburga. Caru je rekao kako u njegovoj zemlji nema ni jednog
zadovoljnog ovjeka, a Bansko vijee je natjerao da prihvati novi nametnuti ustav tek u rujnu
1849., kada je Hrvatskoj zaprijetio austrijski vojni upad. Banovim zalaganjem, Hrvatskoj su
ostali prikljueni Primorje, Rijeka i Meimurje, ali su od nje otrgnute tri srijemske oblasti, a
Be je zadrao i punu vlast nad Vojnom krajinom.
Drutveno i kulturno djelovanje Josipa Jelaia
Jo tijekom kolovanja Jelai je stekao iroku naobrazbu. Bio je poliglot. Govorio je i
pisao: hrvatski, njemaki, madarski, francuski, talijanski i latinski. Bio je i pjesnik. Tijekom
svog bolovanja u mladosti je spjevao na njemakom jeziku svoje najbolje pjesme koje su 1825.
objavljene pod nazivom Eine stunde der Erinnerung (asak uspomene). Njegovo
poznanstvo s Demetrom i Ljudevitom Gajom presudno ga je i odluno svrstalo uz narodnjake i
ideju hrvatskog preporoda. U Ogulinu je u salonu svog pukovnika Scheckela irio narodnjake
ideje meu asnicima i graniarima i esto je pjevao najpoznatije hrvatske budnice uz pratnju
na glasoviru. Od 1843. bio je predsjednik glinske podrunice Hrvatsko-slavonskog
gospodarskog drutva, tih godina pisao je i za Danicu ilirsku. Jelaievo rodoljublje je izazivalo
pozornost tajne policije i zbog toga ga je dvaput otro ukorio predsjednik austrijskog dvorskog
ratnog vijea. Prije polaska na vojnu u Varadinskoj upaniji je osnovao Zavod (Zakladu) bana
Jelaia za nemone vojnike i njihove obitelji. Na njegov prijedlog je 17. prosinca 1849.
osnovana Ozljeenika zaklada za Trojednu Kraljevinu i Vojvodinu.
Banovim zalaganjem je 1850. osnovano Drutvo za povjestnicu jugoslavensku, a Ivanu
Kukuljeviu je omoguen istraivaki rad arhivske grae znaajne za hrvatsku povijest u
Dubrovniku. Njegovom zaslugom je takoer 7. rujna 1850. Zagreb spojen u jedinstvenu opinu
(ujedinjenjem Kaptola, Gradeca i Nove Vesi) i time je postavljen temelj modernoga grada
Zagreba. Radio je za dobrobit i blagodat seljaka i inzistirao je na registriranju urbarijalne
zemlje zadruga u zemljinim knjigama kao zajednikoga vlasnitva. Uvodio je mirovne
Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

pregovore za rjeavanje sporova meu lanovima zadruga, a 1851. je u Be poslao
memorandum u svezi s diobom seljakih zadruga. Uputio je 13. prosinca 1851. poziv za
izgradnju Hrvatskog kazalita, u kojemu je prva predstava bila prireena 29. sijenja 1852.
godine. U ovome kazalitu se 1894. godine meu posljednjim predstavama izvodi
romantiarska drama Roderik i Elvira, iji je autor ban Jelai. On zduno podupire izdavanje
kolskih udbenika na hrvatskom jeziku i stimulira rad autora. Njegovim nastojanjem
Zagrebaka biskupija je uzdignuta na rang nadbiskupije 11. prosinca 1852., ime je praktino
Crkva u Hrvata postala neovisna od ugarskog episkopata. Banovom zaslugom je Josip Juraj
Strossmayer postao akovaki biskup. Jelai ne posustaje u borbi za hrvatski jezik to i
naglaava u dopisu ministru pravde u Beu Karlu Krausu od 8. travnja 1853. Podupire osnutak
i povezivanje trgovako-obrtnikih komora na podruju sjeverne Hrvatske. Protivi se uvoenju
andarmerije, a zalae se za izgradnju cesta i eljeznica, kao i unaprjeenje gospodarske
djelatnosti.
Obitelj i posljednje godine ivota Josipa Jelaia
Josip Jelai je bio najstarije dijete svojih roditelja Franje i Ane. Imao je dva brata i
jednu sestru. Bio je vrlo vezan s dvoje brae: urom (1805.) i Antunom (1807.), te sa sestrom
Cecilijom (1809.), to svjedoe brojna pisma koja su razmjenjivali. Nakon revolucije 1848./49.,
na jednom pokladnom plesu u bekom Hofburgu, Josip je susreo esnaestogodinju Sofiju
Stockau, ker grofa Georgea Stockaua iz Moravske. Unato velikoj razlici u godinama,
smeokosa gospoica je prihvatila udvaranje proslavljenog vojskovoe, tako da su ve u
travnju 1850. obavljene zaruke, a 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj je bilo vjenanje. Nova
banica se dobro uklopila u zagrebako drutvo iako nije znala hrvatski. Staza u Tukancu
kojom se etala sa suprugom nazvana je 1852. u njezinu ast Sofijin put. Ban je 16. srpnja
1851. kupio vlastelinstvo Novi dvori. Prigodom vjenanja vladara Franje Josipa I. ban je 12.
srpnja 1855. odlikovan nasljednim grofovskim naslovom, a Sofija Jelai Buimski imenovana
je kraljiinom dvorskom gospoom. Jedan od najsretnijih trenutaka njihova ivota zbio se na
Boi 1855., kada je Sofija rodila ker Anicu.
Ubrzo su nesree pogodile obitelj Jelai. Mala Anica je umrla od tifusa 1856., kada je
imala svega devet mjeseci. Neutjeni roditelji su je prevezli u Nove dvore, gdje je u kapelici
Sv. Josipa bila i pokopana. Ban je iste godine poeo patiti od veih zdravstvenih tegoba.
Osjeao je sve snanije bolove kao i duevne muke. Patio je od bolova u elucu, paralize,
nesanice i nervnog rastrojstva. Lijeio se irom Europe, boravei u mnogim ljeilitima od
Londona, Pariza i Bea do Ostendea i Zagreba. Od jeseni 1858. banov um je pokazivao znake
pomraenosti, patio je od snovienja, a sve ee je nesuvislo govorio. U proljee 1859. se
vidjelo da mu se blie posljednji trenuci. Interesantna je njegova izjava u posljednjim godinama
ivota: Ja sam zdrav, imam potpunu snagu tijela, a opet umirem. Austrija kojoj sam vjerovao
me je ubila! Okrijepljen utjehom svetih sakramenata ban je preminuo u noi 19./20. svibnja
1859. okruen najmilijima, prijateljima i suradnicima. Uz njegovu samrtnu postelju bili su
njegova supruga banica Sofija i brat Antun. Svean i dirljiv sprovod obavljen je 26. svibnja
1859. godine. Njemu su nazoile mnoge ugledne osobe onoga vremena: nadbiskup Haulik i dva
hrvatska grofa Erddyi i Drakovi. Pokopan je takoer u Novim Dvorima u kapeli Sv. Josipa,
u Zapreiu.
Karakter i znaaj Jelaia u hrvatskoj i europskoj povijesti
Josip Jelai je bio spretan, radin, usluan, blag, pravedan, briljiv, aljive i vesele
naravi. Snano je obiljeio vrijeme u kojemu je ivio. Jelai je bio jedna od najznaajnijih
osoba u hrvatskoj povijesti. Bio je Hrvat, Ilirac, narodnjak. Bio je dobar vojskovoa, ali i
kranin. Opravdano je rei da je bio donekle tragina linost. Tragika bana kao osobe i
njegove povijesne uloge ogleda se u tomu to je nastojao spojiti interese slavenstva i
Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

Habsburke monarhije, na koncu je bio izigran od strane drave kojoj je sluio i za koju je
prolijevao krv. S jedne strane bio je veliki domoljub privren svome narodu i ponosan na svoje
podrijetlo, dok je s druge strane bio odgajan u duhu vjernosti jednoj multietnikoj monarhiji i
dinastiji Habsburg olienoj u osobi vladara iz te obitelji. To bi i mogao biti uzrok njegove
razoaranosti i mnogih bolesti u posljednjim godinama ivota. Zbog toga i toliko proturjenih
povijesnih sudova o njemu i njegovoj ulozi u povijesti, za madarske povjesniare XIX.
stoljea on je bio izdajnik domovine. Ljeviari su ga takoer negativno ocijenili i ocrnili kao
reakcionara, slijepo poslunog slugu Bekog dvora i konzervativne uto-crne monarhije, ak i
kao nedovoljno inteligentnog. Vodei ljudi hrvatske politike i neki intelektualci u drugoj
polovici XIX. i poetkom XX. stoljea, poput Ante Starevia, Stjepana Radia, Antuna
Gustava Matoa i Miroslava Krlee, imali su iznimno loe miljenje o Jelaiu i smatrali su ga
negativnom politikom linou. Ovo negativno miljenje o Jelaiu e se stupnjevito
mijenjati. Poelo se razvijati potovanje prema njemu i prema svemu to je uinio. Samog sebe
je Josip Jelai moda najbolje opisao rijeima to ih je izrekao bratu uri 1858.: Moje ime
pripada povijesti; ona e o meni priati, ali o onom to sam na srcu nosio, o onom ona nee
moi nita kazati. Vremenom je Jelai izrastao u simbol hrvatskih tenja za jedinstvenom i
samostalnom dravom. Za veinu dananjih Hrvata on je svijetla linost, simbol borbe protiv
tuina, veliki nacionalni heroj, borac za nacionalne interese, ovjek koji je razumio duu naroda
i njegovo bie.
Jo za ivota, Jelai je doivio brojne poasti. Narod je o njemu pjevao uz gusle, a
pjesnici su u njegovu ast stvarali stihove. Zagrebaki trg Harmica je na prijedlog saborskog
zastupnika Andrije rnog, 23. lipnja 1848. nazvan Trg bana Josipa Jelaia. Zagrebaki
gradonaelnik Janko Kaumauf je jo 1854. predloio da se Jelaiu podigne spomenik u centru
grada. Gradsko vijee je to odobrilo i poelo se s prikupljanjem dobrovoljnih priloga u veljai
1855. Na glavnom zagrebakom trgu je 16. prosinca 1866. podignut i otkriven spomenik banu,
koji je nainio kipar, beki umjetnik Anton Dominik Fernkorn, a u bronci ga je u Beu izlio
eh Rhlich. Konjaniki kip je stajao tako da je ban drao uperen ma prema sjeveru, prema
Madarskoj. Nakon preko 80 godina postojanja na sredinjem zagrebakom trgu, a spomenik
banu je u noi 25./26. srpnja 1947., na vandalski nain odlukom komunistikih vlasti bio
uklonjen. Od propasti ga je spasio dr. Antun Bauer koji je njegove dijelove spremio u podrum
muzejske ustanove. Spomenik je restaurirao zagrebaki obrtnik eljko elendi i on je 16.
listopada 1991. vraen na staro mjesto, ali je iz estetskih razloga okrenut na jug. Jelaiev trg je
u komunistikoj Jugoslaviji bio preimenovan u Trg Republike, da bi 1991. dobio svoje staro
ime.
U Austro-Ugarskoj, najljepa ulica u Petrovaradinu se zvala Jelai Gasse, a nakon
propasti dvojne Monarhije u Prvom svjetskom ratu ulica dobiva naziv Jelaieva ulica. Jedan
od petrovaradinskih trgova uz Dunav nosio je Jelaievo ime. Komunistike vlasti su 1948.
nastojale iz imena ulica, trgova i sjeanja ljudi skloniti i protjerati ime bana Jelaia. Na 200.
obljetnicu roenja bana Josipa Jelaia, 16. listopada 2001., Hrvatska pota je izdala set
potanskih markica i dopisnicu sa spomenikom bana, a u njegovu rodnom Petrovaradinu je
odbor za proslavu organizirao sveanu misu za bana, otkrivanje spomen-ploe na njegovoj
rodnoj kui s natpisom: U ovoj kui je roen hrvatski ban Josip pl. Jelai 16. X. 1801.
godine, te kulturno-umjetniki program kojem su nazoili brojni Petrovaradinci, drugi
Srijemci, mjesne vlasti, Hrvati iz Bake i gosti iz Hrvatske. Tom prigodom je tiskana
publikacija 200. obljetnica roenja bana Josipa Jelaia. Posthumne poasti i popularnost
bana i nakon smrti najbolje se zrcale u pokliu Ustani bane, Hrvatska te zove!, koji je prvi
put zabiljeen 1867. godine, a sastavni je dio pjesme Ustaj bane iz 1906. Poznati skladatelji:
Lisinski, Zajc, Livadi su stvarali mnoga glazbena djela nadahnuta Jelaiem. Uspomena na
njega je sauvana i u brojnim djelima hrvatskih slikara. U zagrebakoj katedrali je 1985.
postavljen bronani stojei kip Josipa Jelaia, rad kipara Orlia, a u zgradi Hrvatskog sabora je
Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

1997. postavljeno banovo bronano poprsje, rad S. Jania. Lik bana naao se i na potanskim
markama koje su 1992. izradili Laba i utej, te na novanici od 20 kuna koja je 31. listopada
1993. putena u optjecaj. Jelaievim imenom je 1998. nazvana i Ratna kola Oruanih snaga
Republike Hrvatske.
Umjetnika udruga Plemika mlade iz Zapreia uva uspomenu na hrvatskog bana
Jelaia i kompleks Novih dvora i organizira Dane plemstva u lipnju te Jelai bal u
zagrebakom hotelu The Regent Esplanade u povodu obiljeavanja obljetnice banova roenja.
Grad Zaprei organizira obiljeavanje obljetnice smrti Josipa Jelaia 20. svibnja, te Dane
Jelaia u listopadu. Dan banova roenja, 16. listopada, ujedno se slavi i kao Dan grada
Zapreia. Srednja kola u Zapreiu nosi ime Ban Josip Jelai, a u Novim dvorima u
Zapreiu se takoer obiljeava Dan Ratne kole ban Josip Jelai u kojoj se koluju hrvatski
vojni kadrovi. portska natjecanja koja nose banovo ime su: natjecanje u tenisu u kategoriji do
14 godina Kup ban Josip Jelai, turnir u preponskom jahanju Kup ban Josip Jelai, koji
organizira Konjiki klub Trajbar iz Zapreia, meunarodni taekwondo turnir Ban Jelai u
organizaciji TK Kuna iz Zapreia, dravni turnir u malom nogometu Ban Josip Jelai za
osobe s posebnim potrebama u organizaciji portskog drutva specijalni portovi Olimp.
Roendan bana Jelaia Hrvatsko nacionalno vijee i hrvatska zajednica u Republici Srbiji
obiljeavaju kao svoj blagdan. U Petrovaradinu je 25. studenoga 2003. godine osnovano,
odnosno obnovljeno Hrvatsko kulturno-prosvjetno drutvo Jelai. Ono ima pjevaki zbor,
tamburaku sekciju, a povremeno odrava kulturno-povijesne i komemorativne manifestacije:
Sjeanje na nae velikane.

Grobnica obitelji Jelai u Novim

dvorima kraj Zapreia
Konjaniki kip bana Jelaia izraen
1866. godine u Beu
Jelaievi Novi dvori su jedinstvena zatiena kulturno-povijesna spomenika batina.
Udaljeni su od Zagreba dvadesetak, a od sredita Zapreia 1,5 km. Na povrini od 20,5 ha
smjeteni su dvorac, kapelica Sv. Josipa, grobnica obitelji Jelai, stambene i gospodarske
zgrade, perivoj, vonjak, povrtnjak, obradivo zemljite i park-uma. Novi dvori se spominju
Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

ve potkraj XVI. stoljea kao jedan od plemiko-vlastelinskih dvorova u posjedu Zrinskih. U
sudskoj ispravi iz 1852. navodi se 1611. kao godina utemeljenja. Dvorac je bio jednokatni
plemiki dvor od drva, izgraen u ranobaroknom stilu. Nakon Zrinskih, vlasnici Novih dvora
bili su ikulini, a poslije francuska plemika obitelj Sermagei, zatim Festetii i grofovi Erddy,
a ban Jelai ih je kupio u srpnju 1851. od kada se nazivaju Jelaievi Novi dvori. Jelai je
dao preurediti dvorac u neogotikom stilu, a oko dvorca je ureen i perivoj. Godine 1855.
Jelai je na livadi pokraj dvorca dao sagraditi kapelu Sv. Josipa u kojoj su pokopani njegova
ki Anica, a kasnije i sam ban i njegov brat Antun. Dvorac je 1863. preao u vlasnitvo banova
brata grofa ure Jelaia. On je 1884. dao podii neogotiku grobnicu od bijeloga kamena u
kojoj je pokopano 11 lanova obitelji Jelai. Novi dvori su ostali u vlasnitvu obitelji Jelai
do 1934. kada su ih urine keri Vera i Anka Jelai ostavile oporuno hrvatskom narodu kao
dobrotvornu zakladu. Od tada se sve manje brinulo o dvorcu, a od 1945. je ostavljen da
propadne. Godine 1978. bila je oskvrnuta i grobnica u kapelici, a 1991. je zapoela obnova
kapelice.
BANSKO PISMO O UKINUU KMETSTVA
Mi baron Josip Jelai od Buima, ban hrvatski, slavonski, i dalmatinski, nj.
apostolskoga velianstva Ferdinanda I. cesara Austrianskoga, kralja Ugarskoga, eskoga,
Lombardskoga, Mletakoga, Dalmatinskoga, Hrvatskoga, Slavonskoga i Galikoga,
Vladimirskoga i Ilirskoga i t. d., pravi tajni dravni savietnik, feldmaral-lajtnant, i u
kraljevstvu hrvatskom nad cielom vojskom i vojnom krajinom zapoviedajui general svemu
hrvatskom i slavonskom narodu i puku od Boga pomo i pozdrav.
Akoprem je ve u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji proglaeno, da je svaka urbarialska
daa, tlaka i desetina crkvena dotrgnuta, Vi ipak bi sumnjati i bojati se mogli radi ove Vae
novo zadobijene pravice, iz toga uzroka, jer vrhu toga u Vaih rukah nikakvoga pisma jo
dosad neimate, zato Mi, Ban hrvatski, slavonski i dalmatinski, kano Va od svietloga kralja
naimenovani i postavljeni vrhovni poglavar, i Vaih pravicah branitelj, elei Vas umiriti i
osigurati, dajemo svim Vam, od hrvatsko-slavonskog naroda, koji ste dosada bili kmeti i
gospodarski podlonici, ovo Nae otvoreno bansko pismo, s kojim Vam novo zadobijene Vae
pravice i sloboine, po kojih Vi skupa sa svim Vaim pokoljenjem za na vieke od tlake
gospodske i svake dae urbarialske i desetine crkvene osloboeni jeste, po jakosti i krieposti
Nae banske asti i oblasti osieguravamo, obeavajui da Vam nitko ove Vae sada zakonom
dane i od premilostivog kralja potvrene pravice i sloboine nikada vie do viek vieka uzeti
nemore i nesmije.
Vrhu esa Vam i Vaem obojega spola odvietku ovo Nae vlastitom rukom podpisano,
velikim banskim peatom potvreno odprto pismo dajemo i podieljujemo u Zagrebu na dan
svetoga Marka, to jest, dvadeset petoga travnja, godine hiljadu osam sto etrdeset i osme.
Barun Jellai Ban (s. r.) (J, 206-207)
MILI MOJ NARODE SRIJEMSKI
To je prvi put to tebe u tvojem krugu pozdravlja ban Trojedne Kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije. To je od mnogo stoljea prvi put to imade bana kojega je i mati od
roda tvojega rodila pod nebom tvojim; koji je sisao slavensko mlijeko te od djetinjstva svoga pa
sve do sada plamtio ljubavlju za Domovinu svoju, koje mu je tvoj jezik i njegov, kojega
razumije i koji tebe razumije. I to je ono to me najvema usreilo, kada je svijetli na kralj,
usliivi elju naroda, postavio za bana ovih kraljevina. Poznavajui, naime, nepovoljni i do
sada ugnjetavani poloaj naroda moga, znaju za sve potrebe njegove, uini mi se podignue
moje na ast bansku kao sudbina, od Boga odreena, koja nee da nevjeta ruka tuinca jo
vema ogora rane Domovine nae, ve da joj jedared lijeka donese domae briljivo srce,
koje istinski osjea dobro i zlo njezino. A u tome se nije prevarila, jer je u meni krepka volja da
Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

10

Dominik Deman: Hrvatski ban Josip Jelai Buimski

se posvetim narodu mojemu. Ja u ivjeti neumorno se starajui za sreu i blagostanje njegovo
no znat u i umrijeti ako bude valjalo umrijeti za svoj narod.
Nadahnut ovom odlunom krepkom voljom, doao sam i u tvoju sredinu, mili moj narode
srijemski. Doao sam da te vidim, da se upoznam s tobom, koji si junatvom, potenjem i
dobrotom svojom oduvijek dina est kraljevina ovih. Doao sam: da vidim krasni i
blagoslovljeni zaviaj moj i tvoj, da pozdravim tebe, ene i djecu tvoju, da sve vas primim u
zatitu i ljubav svoju, da razumijem elje tvoje i da ujem tegobe tvoje da se napokon s tobom
ba svojski porazgovorim o svemu to ti je nuno i potrebno.
(Iz Jelaieva govora odranog
u Iloku 21. VII. 1848. godine na skuptini
Srijemske upanije)
BANOVO PISMO BRATU URI 1849.
Sva naa lijepa i bogata sela su razorena i zapaljena, nigdje itave kue i ivog bia, svi
zdenci pokvareni i zatrovani leinama, nigdje drveta, leine nepokopane i u raspadanju i u
raspadaju, nikakve mogunosti da ih se pokopa, jer su u visokim kukuruzima i ne vide se, tek
kada se outi miris, zna se da u itu ima poginulih. Vidio sam svojim oima jednu oveu
gomilu koja je sasjeena od naih... To je bio uasan prizor, sve pobijeno i teko ranjeno, ljudi
mole kap vode, koje nigdje ne moe dobiti, sve ogrezlo u krvi sa rasjeenim glavama i
rukama, a pomoi niotkuda, molili su da ih ubijemo, to nismo mogli da uinimo. Gledam ove
jadnike i alim ih, ali kad ovjek pomisli to su oni naim ljudima inili, tu prestaje milosre.
Mislio sam da su novinske vijesti o tome pretjerane, sad aliboe vidim, da je jo premalo
reeno. Sve crkve su razorene, dapae i grobovi otvoreni i leine razbacane. U jednom bunaru u
manastiru Kovilja bile su kosti generala Stanisavljevia pobacane, a na njih bacie dva kaluera
koje su kocima dotukli, ja sam svojim oima vidio ruku jednoga gdje ispod pijeska i kamena
viri. I to se zove stoljee civilizacije i slobode!
(Ovo je zapis o borbama voenim u blizini Novog Sada i Petrovaradina koji je ostavio
hrvatski ban Josip Jelai u pismu svom bratu uri, koji je te 1849. ratovao u Italiji. U
Petrovaradinu se tada nalazila postojbina madarskih revolucionara, a Jelai je tada na elu
svojih trupa kojima su se pridruili i vojvoanski Srbi nastojao zauzeti Petrovaradinsku utvrdu i
grad.)

O autoru:
Dominik Deman roen je 1977. u Novom Sadu, gdje je zavrio osnovnu i
srednju ekonomsku kolu. Diplomirao je na Odsjeku za povijest
Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 2003. godine, te na Teolokokatehetskom institutu u Subotici 2004. ivi u Subotici gdje predaje
povijest u srednjoj koli. Magistrant je postdiplomskog studija na Odsjeku
za povijest, smjer Opa povijest srednjeg vijeka Filozofskog fakulteta u
Novom sadu. Ue podruje njegova zanimanja usmjereno je na povijest
srednjeg vijeka, povijest katolike crkve i kranstva uope. Objavio je vie radova o
znaajnim Hrvatima (Josip Jelai, Ilija Okrugi, Franjo tefanovi) i dogaajima iz povijesti
Petrovaradina i Srijema, srednjovjekovnoj teologiji i dr., a tema magistarske teze je poznosrednjovjekovna povijest franjevakog reda i franjevac Jakov Markijski. Suradnik je Leksikona
podunavskih Hrvata Bunjevaca i okaca.
Dokument preuzet s Portala kulture Hrvata u Vojvodini www.zkvh.org.rs

Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica, R. Srbija

11